Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2116(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0121/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0121/2018

Rasprave :

PV 16/04/2018 - 25
CRE 16/04/2018 - 25

Glasovanja :

PV 17/04/2018 - 6.4
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0095

Usvojeni tekstovi
PDF 364kWORD 61k
Utorak, 17. travnja 2018. - Strasbourg Završno izdanje
Europska strategija za promicanje proteinskih usjeva
P8_TA(2018)0095A8-0121/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o Europskoj strategiji za promicanje proteinskih usjeva – poticanje proizvodnje proteinskih kultura i mahunarki u europskom poljoprivrednom sektoru (2017/2116(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. pod naslovom „Manjak biljnih bjelančevina u Uniji: koje je rješenje tog odavno poznatog problema?”(1),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog tzv. skupne uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (COM(2016)0605) i predloženu izmjenu kojoj je cilj obuhvatiti poziv Komisiji da objavi „plan za bjelančevine” do kraja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir „Izjavu o soji uzgojenoj u Europi”, koju su 12. lipnja 2017. Vijeću za poljoprivredu predstavile Njemačka i Mađarska, a zatim ju je potpisalo 14 država članica(3),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 93/355/EEZ od 8. lipnja 1993. o sklapanju Memoranduma o razumijevanju između Europske ekonomske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država u pogledu uljarica u okviru GATT-a(4),

–  uzimajući u obzir dokument koji je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” i posebno ciljeve održivog razvoja br. 2, 12 i 15 koje on sadrži,

–  uzimajući u obzir odluku donesenu na 68. zasjedanju Opće skupštine UN-a o službenom proglašenju 2016. Međunarodnom godinom mahunarki pod pokroviteljstvom Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO)(5),

–  uzimajući u obzir studiju koju je naručio Resorni odjel B Europskog parlamenta na zahtjev Odbora o poljoprivredu i ruralni razvoj pod nazivom „Ekološka uloga proteinskih kultura u novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici”(6),

–  uzimajući u obzir saslušanje održano u Parlamentu o boljoj opskrbi proteinskim kulturama u Europi,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju „Dunav soja” od 19. siječnja 2013.;

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0121/2018),

A.  budući da je Europska unija i dalje pogođena znatnim manjkom biljnih bjelančevina zbog potreba u njezinom sektoru uzgoja stoke koji ovisi o uvozu hrane za životinje iz trećih zemalja i da se ta situacija nažalost nije znatno poboljšala unatoč brojnim najavljenim namjerama i već poduzetim inicijativama po tom pitanju tijekom razdoblja duljeg od 15 godina i unatoč uporabi suproizvoda iz proizvodnje biogoriva; budući da je trenutačna situacija u kojoj se nalazi EU, koja je obilježena uvozom biljnih bjelančevina (uglavnom soje) iz Južne Amerike, neodrživa i ukazuje na to da bi za poboljšanje održivosti tih uvoza trebalo uložiti više truda;

B.  budući da je od ključne važnosti smanjiti iznimnu ovisnost Unije o uvozu proteinskih usjeva, koji se uglavnom upotrebljavaju za hranu za životinje; budući da, osim utjecaja na okoliš u regijama koje proizvode soju, trenutačna situacija nosi velike rizike, osobito za sektor stočarstva u EU-u, jer je došlo do znatnog povećanja nestabilnosti cijena na međunarodnim tržištima;

C.  budući da se Europski parlament više puta očitovao o bjelančevinama i o potrebi za uvođenjem europskog plana za bjelančevine, ali da te inicijative nisu bile uistinu popraćene učincima koji bi mogli promijeniti situaciju ovisnosti Europe o opskrbi bjelančevinama biljnog podrijetla;

D.  budući da je zbog izbijanja krize prouzročene pojavom goveđe spongiformne encefalopatije (GSE) europska zabrana opravdano nametnuta na uporabu životinjskog brašna u hrani za životinje(7), ali se zato znatno povećao uvoz soje iz Latinske Amerike;

E.  budući da je stoga u Europskoj uniji samo 3 % obradivih površina namijenjeno za proteinske usjeve te se uvozi više od 75 % bjelančevina biljnog podrijetla, ponajprije iz Brazila, Argentine i SAD-a;

F.  budući da su stočarski sektori u Uniji iznimno osjetljivi na nestabilnost cijena i narušavanje tržišnog natjecanja te ovise o uvozu pristupačnih i kvalitetnih biljnih bjelančevina, što predstavlja pravi izazov za europska poljoprivredna gospodarstva;

G.  budući da europski proteinski usjevi stvaraju uljane nusproizvode koji mogu doprinijeti kružnom gospodarstvu i biti korisni za ljudsku potrošnju, obnovljivu energiju i proizvodnju zelenih kemikalija; budući da se zajedničkom proizvodnjom bjelančevina i nusproizvoda u Europi omogućuje smanjenje uvoza genetski modificiranih bjelančevina i biogoriva koja doprinose krčenju šuma;

H.  budući da se analiza problema biljnih bjelančevina u hrani za životinje uglavnom obavljala samo iz aspekta tvari bogatih bjelančevinama, manjka biljnih bjelančevina i istraživanja sirovina za dopunjavanje hrane životinja iz uzgoja;

I.  budući da je potrebno provesti sveobuhvatniju analizu problema biljnih bjelančevina u Europi kako bi se došlo do dugoročne strategije i što je moguće više ideja za učinkovitije djelovanje u cilju smanjenja naše ovisnosti o uvezenim biljnim bjelančevinama; budući da je ta strategija sredstvo u prijelazu na održivije poljoprivredno-prehrambene sustave i sustave uzgoja;

J.  budući da su bjelančevine, kao i energija, ključan element naše prehrane i mogu se nalaziti u namirnicama biljnog ili životinjskog podrijetla;

K.  budući da su biljne bjelančevine u središtu pitanja o neovisnosti i sigurnosti opskrbe hranom (u pogledu prehrambenih proizvoda i hrane za životinje), zaštiti okoliša, globalnom zagrijavanju i obnovljivim izvorima energije; da su neophodne za život i da su prisutne u svoj hrani, kako za ljude tako i za životinje;

L.  budući da je od 1994. do 2014. ukupna europska proizvodnja sirovina bogatih bjelančevinama porasla s 24,2 na 36,3 milijuna tona (+50 %), a da je istovremeno potrošnja porasla s 39,7 na 57,1 milijuna tona (+44 %); budući da je stoga ukupni manjak bjelančevina u EU-u u porastu (20,8 tona 2014.); budući da je svjetsko tržište biljnih bjelančevina, zajedno s tržištem soje i sojinih pogača, posljednjih 50 godina doživjelo znatan razvoj i da se potrošnja tih sirovina povećala u svim državama članicama pri čemu je potrošnja soje porasla s 2,42 milijuna tona 1960. na gotovo 36 milijuna tona danas; budući da stočarski sektor EU-a snažno ovisi o uvozu soje i sojinih pogača iz trećih zemalja, posebno iz Južne Amerike; budući da potražnja za sojom u EU-u zahtijeva površinu od gotovo 15 milijuna hektara, od čega je njih 13 u Južnoj Americi;

M.  budući da se uzgojem proteinskih usjeva stvara značajna dodana vrijednost za okoliš, koja nije ugrožena uporabom sredstava za zaštitu biljaka;

N.  budući da je Kina posljednjih godina postala najveći svjetski uvoznik soje te je uspostavila vlastitu i netransparentnu strategiju za sigurnost opskrbe, izvan klasičnih tržišnih mehanizama i na temelju ugovora o proizvodnji s najvećim svjetskim proizvođačem soje, Brazilom, i s pomoću velikih ulaganja, na štetu okoliša, u proizvodnju i infrastrukturu za preradu (usitnjavanje) i lučki prijevoz u toj zemlji; budući da bi se tom strategijom internacionalizacije kineskog poljoprivredno-industrijskog sektora u bliskoj budućnosti mogla ugroziti opskrba tržišta sojom i uljaricama u EU-u, koji je također važan kupac proizvoda iz Brazila, te ugroziti stabilnost tržišta Unije;

O.  budući da je većina soje uvezene u Europsku uniju, posebno iz Sjeverne i Južne Amerike, dobivena iz genetski modificiranih usjeva i da su europski potrošači nepovjerljivi prema toj tehnologiji; budući da postoji rastući interes za lokalne proizvode koji ne sadrže GMO te sve veća zabrinutost u pogledu ugljičnog otiska uvoza; budući da u EU-u mnogi proizvođači i prerađivači soje, proizvođači hrane za životinje, ali i predstavnici prehrambene industrije (proizvođači mesa, proizvođači mlijeka i jaja i drugi korisnici proizvoda od soje), trgovački lanci te druge relevantne institucije podržavaju održive sustave u proizvodnji soje bez GMO-a;

P.  budući da se europska poljoprivreda, kako bi odgovorila na prehrambene potrebe EU-a, u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) promijenila; budući da je ojačala, a tržišta poljoprivrednim proizvodima i sirovinama su se otvorila, što je povećalo ovisnost EU-a o uvozima biljnih proteina iz Sjeverne i Južne Amerike; budući da je globalizacija dovela do promjene u prehrambenim navikama, a gospodarstva su se specijalizirala, što je u pogledu proizvodnje bjelančevina dovelo do značajnih kretanja sirovina na velikim udaljenostima, bez obzira na to je li riječ o dušičnim gnojivima za usjeve ili sirovinama bogatima bjelančevinama za prehranu stoke, s učinkom na okoliš i klimu;

Q.  budući da je proizvodnja proteinskih usjeva, osobito soje, uvezene u svrhu proizvodnje hrane za životinje, jedan od ključnih pokretača prenamjene zemljišta te u mnogim regijama izvan Europe uvelike pridonosi globalnom krčenju šuma; budući da bi povećani uzgoj europskih proteinskih usjeva mogao predstavljati bitnu dopunu mjerama za promicanje opskrbnih lanaca robe bez krčenja šuma; budući da je rješavanje globalnog problema krčenja šuma i degradacije šuma postalo još važnije s obzirom na Program održivog razvoja do 2030. i Pariški sporazum o klimatskim promjenama;

R.  budući da se dušik koji je potreban za uzgoj biljaka i proizvodnju biljnih bjelančevina, osim mahunastih usjeva, danas u prvom redu dobiva iz sintetičkih dušičnih gnojiva, čija je proizvodnja skupa i troši puno energije, njima se onečišćuju i voda i zrak te imaju velik ekološki otisak zbog uporabe velikih količina fosilnih goriva tijekom proizvodnog procesa; budući da to ne pridonosi cilju kružnog gospodarstva i učinkovitijem korištenju našim resursima i tokovima otpada; budući da je u tim okolnostima važno ponovno razmotriti pristup pitanju bjelančevina, od faze proizvodnje do potrošnje, u pogledu rezultata proizvodnje i rezultata koji su u skladu sa zaštitom okoliša, i to na temelju boljeg upravljanja ciklusom dušika, uključujući uporabu i razvoj organskih dušičnih gnojiva poput recikliranih hranjivih tvari iz tokova organskog otpada, primjerice životinjskog gnojiva;

S.  budući da bi za smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu biljnih bjelančevina trebalo saditi usjeve bogate bjelančevinama koji ispunjavaju potrebe preživača i životinja koje nisu preživači, ali i sve ostale usjeve (površine za uzgoj krmnog bilja i travne površine) koji se, iako imaju manji udio bjelančevina, uzgajaju na velikim površinama u svim područjima Unije; budući da postoje mnoge prednosti hranjenja životinja na ispaši za preživače, uključujući manje ulazne troškove poljoprivrednih gospodarstava;

T.  budući da neće doći do porasta u proizvodnji biljnih bjelančevina bez povećanja profitabilnosti takvih biljaka i da je danas za potporu održivom razvoju europske poljoprivrede potrebno provesti strateški, učinkovit i ambiciozan plan opskrbe biljnim bjelančevinama; budući da takav plan zahtijeva mobilizaciju više politika Unije, a prvenstveno ZPP-a;

U.  budući da se u Europskoj uniji za potporu ostvarenju cilja europske neovisnosti u opskrbi proteinima posljednjih desetljeća upotrebljavaju tri glavne poluge djelovanja, a to su dobrovoljne proizvodno vezane potpore za proteinske kulture i uljarice, politika EU-a u vezi s biogorivom i mjera uvedena zadnjom reformom ZPP-a, kojom je 30 % izravnih potpora uvjetovano provedbom mjera ozelenjivanja, uključujući obvezu da se 5 % obradivih površina namijeni za ekološki značajne površine i odluku da se dopusti uzgoj kultura koje fiksiraju dušik i postrnih kultura;

V.  budući da se interes poljoprivrednika za vezanje dušika i usjeve bogate bjelančevinama znatno povećao jer oni tako mogu ispuniti zahtjeve u okviru politike ekologizacije te budući da će taj interes potaknuti oplemenjivače bilja da nastave ili povećaju svoje aktivnosti u vezi s tim usjevima;

W.  budući da se u razdoblju od 2000. do 2013. samim mjerama uvedenima ZPP-om nije uspio preokrenuti trend smanjenja ili stagnacije proizvodnje bjelančevina u Europi, nego je od 2013. kombinacija tih potpora pomoću mjere „ozelenjivanja”, kojom je dopušten uzgoj proteinskih usjeva na ekološki značajnim površinama, ostvaren velik rast u proizvodnji bjelančevina u EU-u;

X.  budući da se političkim sporazumom o ZPP-u koji su 2013. donijeli Parlament, Vijeće i Komisija predviđa mogućnost uzgoja usjeva koji vežu dušik na ekološki značajnim površinama;

Y.  budući da su istraživanja pokazala da proizvođači hrane za životinje često dodaju više bjelančevina u hranu nego što je potrebno te budući da se povećanje učinkovitosti može postići preciznijim određivanjem udjela bjelančevina potrebnih ciljanim vrstama;

Z.  budući da se zbog malog udjela proteinskih kultura u Uniji smanjuje broj istraživačkih programa koji se bave proteinima biljnog podrijetla, jednako kao i izobrazba, inovacije i stjecanje praktičnog iskustva u EU-u; budući da se učinkovitost inovacija mora povisiti, a politika istraživanja u korist bjelančevina pojačati, ali uzevši u obzir da to može uspjeti samo ako se provodi u okviru srednjoročnih i dugoročnih političkih obveza; budući da je politikom istraživanja također potrebno obuhvatiti domaće mahunarke prilagođene lokalnim uvjetima;

AA.  budući da će poticanje aktivnosti uzgoja biljaka biti važno za razvoj novih sorti proteinskih usjeva koje mogu pridonijeti većoj proizvodnji bjelančevina u EU-u; budući da je za učinkovite aktivnosti uzgoja biljaka potrebna dugoročna istraživačka politika kojoj je dodijeljeno dovoljno sredstava i odgovarajuće regulatorno okruženje koje potiče inovacije;

AB.  budući da je Komisija već financirala i trenutačno financira niz relevantnih projekata, uključujući projekte pod naslovom „SFS-44-2016: Zajednički program uzgoja biljaka za smanjenje ovisnosti EU-a i Kine o uvozu bjelančevina”; budući da je potrebno omogućiti odgovarajuću komunikaciju, širenje i iskorištavanje rezultata takvih projekata kako bi se buduće političke odluke u tom području temeljile na dokazima;

AC.  budući da su se od 2007. troškovi u pogledu soje realno gotovo udvostručili;

1.  smatra da je došlo vrijeme za provedbu sveobuhvatnog europskog strateškog plana proizvodnje i opskrbe bjelančevinama biljnog podrijetla, koji se temelji na održivom razvoju svih usjeva koji su prisutni u Uniji nadalje smatra da ta promjena znači bitnu izmjenu naših proizvodnih sustava u skladu sa zahtjevima sredstava potrebnih za život poljoprivrednika i zahtjevima kružnoga gospodarstva i održive poljoprivredne proizvodnje, utemeljene na načelima poput agroekologije i drugim praksama koje su u skladu s okolišem, uključujući strategije niskih ulaganja za hranjenje preživača koje se temelje na trajnim pašnjacima i privremenim travnjacima na obradivom zemljištu;

2.  poziva Komisiju da poduzme hitne mjere kako bi se spriječilo smanjenje trenutačne razine proizvodnje proteinskih usjeva, uzimajući u obzir prednosti za okoliš koje proizlaze iz tradicionalnog uzgoja usjeva za vezanje dušika na ekološki značajnim površinama;

3.  uviđa da proteinski usjevi mogu biti korisni za okoliš zbog svoje sposobnosti vezanja dušika iz atmosfere; dodaje da to uključuje manju upotrebu gnojiva dobivenih iz fosilnih goriva, poboljšanje kvalitete tla i plodnosti, a u plodoredu smanjenje razina bolesti nastalih stalnim uzgojem samo jedne vrste usjeva i poboljšanje biološke raznolikosti; ističe, međutim, da biološki dušik koji se veže na te usjeve može doprinijeti smanjenju ulaznih troškova i mogućih negativnih učinaka na okoliš povezanih s pretjeranim korištenjem gnojiva;

4.  poziva na uspostavu europske platforme, uz podršku Europskog tržišnog opservatorija za usjeve, kojom bi se omogućilo: utvrditi površine za uzgoj bjelančevina u EU-u prema kategoriji usjeva i lokaciji, izraditi tehničke reference dostupne svim poljoprivrednicima, odrediti kapacitet europske proizvodnje bjelančevina kako bi se olakšalo njihovo stavljanje na tržište i katalogizirati sva istraživanja o bjelančevinama provedena u privatnom i javnom sektoru;

5.  preporučuje da se obrati pozornost na sve izvore biljnih bjelančevina, odnosno na usjeve koji spadaju u prehranu ljudi i životinja te na regulatornu potporu razvoju i stavljanju na tržište novih biljnih bjelančevina; nadalje, smatra da bi se trebalo provesti više istraživanja o alternativnim izvorima bjelančevina;

6.  prima na znanje da je proizvodnja soje u Južnoj Americi najvažniji čimbenik u promjeni korištenja zemljišta i da uzrokuje višestruke ekološke probleme poput zagađenja podzemnih voda pesticidima, erozije tla, iscrpljivanja zaliha vode i krčenja šuma, što dovodi do golemog gubitka biološke raznolikosti; uviđa da proizvodnja soje ima negativne socijalne i zdravstvene posljedice u zemljama proizvođačima, otežane slabim pravima posjeda zemljišta, otimanjem zemljišta, prisilnim protjerivanjem i drugim vrstama kršenja ljudskih prava;

7.  podsjeća da su kriza uzrokovana pojavom goveđe spongiformne encefalopatije (tzv. kravlje ludilo) devedesetih godina 20. stoljeća i zabrana uporabe prerađenih životinjskih proteina u hrani za životinje, kao što je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 999/2001, povećale potražnju za proteinima biljnog podrijetla u Europi; napominje da se u europskom ribogojstvu upotrebljavaju alternativni europski izvori hrane za životinje bogate proteinima kao što je riblje brašno;

Višestruki ciljevi plana

8.  smatra da bi se tim planom trebala povećati održiva proizvodnja biomase na relevantnim poljoprivrednim površinama razvijanjem trajnog biljnog pokrova, od kojeg se jedan dio može namijeniti opskrbi bjelančevinama;

9.  smatra da je potrebno posebno se usredotočiti na potencijal mahunastih usjeva, bilo u sjemenu ili u obliku krmnog bilja, jer ta porodica ima nekoliko poljoprivrednih, ekonomskim i ekoloških prednosti te je njihova osobita prednost to što vežu dušik iz zraka zahvaljujući svojem simbiotskom sustavu zbog čega im je smanjena potreba za sintetičkim dušičnim gnojivom, a potreba za pesticidima vrlo je mala; ističe da mahunasti usjevi pospješuju strukturu tla za sljedeći usjev zahvaljujući tome što iza sebe ostavljaju dušik, što može povećati prinos za od 10 % do 20 %; ističe da se plodoredom doprinosi kvaliteti tla, smanjuje razina bolesti i podržava biološka raznolikost;

10.  ističe, osim toga, da se u sustavima plodoreda koji obuhvaćaju mahunaste usjeve prekidaju reproduktivni ciklusi štetočina i patogena, čime se smanjuju razine biljnih bolesti i potreba za primjenom pesticida; primjećuje da je dodatna korist ta da se biološka raznolikost povećava i prekidanjem uzgoja samo jedne vrste iz godine u godinu;

11.  preporučuje, naročito u okviru ZPP-a, da se podrže usjevi soje u EU-u te da se potakne njihova isplativost i konkurentnost jer se novim sortama danas otvaraju i nove mogućnosti u nekim regijama u kojima se usjev može prilagoditi, no dodaje da to ne bi trebalo u drugi plan staviti uzgoj drugih proteinskih zrnatih usjeva (lupine, boba, graška, slanutka, kikirikija, krupnosjemenog boba itd.); smatra da bi se uzgojem tih brojnih vrsta omogućila proizvodnja što veće količine bjelančevina u svim regijama Europe, ovisno o njihovim lokalnim klimatskim uvjetima;

12.  traži da se veća pozornost posveti upravljanju travnatim i djetelinskim usjevima koji, uzimajući u obzir njihove velike površine, znatno doprinose zadovoljavanju potreba za bjelančevinama u životinjskoj prehrani (samo preživači); navodi da mahunasti usjevi kao što je djetelina mogu dobro napredovati na travnjacima;

13.  preporučuje da se u sustave ratarskih kultura i krmnog bilja ponovno uvedu bjelančevine biljnog podrijetla kao što su soja, alfalfa, krupnosjemeni bob, grašak te usjevi kao što su djetelina, esparzeta i mnoge druge mahunarke;

14.  smatra da je potrebno razviti regionalne lance proizvodnje i prerade bjelančevina i da se to može ostvariti udruživanjem poljoprivrednika i bližom suradnjom između proizvođača ratarskih kultura i uzgajivača (ugovori o nabavi i razmjeni, izgradnja decentraliziranih malih do srednjih objekata za biološku proizvodnju / rafiniranje „zelenih bjelančevina”), razmjenom znanja o odgovarajućim vrstama mahunarki, plodoredu i vrstama tla; u tu svrhu smatra da je aktere koji počinju s izravnom proizvodnjom ljudske i životinjske hrane na bazi bjelančevina potrebno podržati, u okviru ZPP-a, u njihovom preuzimanju rizika; naglašava važnost izravnih ugovora između uzgajivača i proizvođača hrane za životinje;

15.  kao odgovor na sve veći interes europskih potrošača za proizvode koji ne sadrže GMO, potiče na promicanje proizvodnje visokokvalitetnih vrsta biljnih bjelančevina bez GMO-a s jasnom sljedivosti i jasnim označivanjem (kad je riječ o mjestu proizvodnje i primijenjenim metodama);

16.  smatra da je potrebno podupirati veću autonomiju poljoprivrednih gospodarstava za proizvodnju životinjske hrane za preživače i za monogastrične životinje na razini tih gospodarstava i na razini regije (uključujući proizvodnju hrane na poljoprivrednom gospodarstvu);

17.  smatra poželjnim smanjiti gubitke žetve i tok preostalog otpada te povećati prehrambenu kakvoću poboljšanjem sustava žetve, čuvanja i prerade (sušenje, zamatanje itd.);

18.  smatra da je za povećanje proizvodnje biljnih bjelančevina potrebno povećati profitabilnost tih usjeva i usvojiti prakse poput plodoreda (u trajanju od najmanje 3 godine) i uzgoja podusjeva za mahunaste usjeve, povećati mješoviti uzgoj sorti i usjeva u sektorima proizvodnje sjemena (djetelina/uljana repica, pšenoraž/grašak itd.) i krmnog bilja (trava, djetelina, suražica itd.) kako bi se prešlo na održiviji poljoprivredno-prehrambeni sustav kojim se pruža podrška prijelazu s intenzivnog uzgoja samo jedne vrste usjeva unutar i izvan EU-a na raznolike agroekološke sustave;

19.  zahtijeva da se započne istraživanje o: prikladnosti za korištenje u plodoredima i mješovitom uzgoju usjeva; odabiru novih sorti i vrsta kojima se poljoprivrednicima omogućuje fleksibilnost prilagodbe klimatskim promjenama, otpornosti na stres, mješavini usjeva, poboljšanju prinosa, udjelu bjelančevina i probavljivosti hrane za životinje (klice, uljana repica itd.), povećanju otpornosti biljaka na bolesti, biologiji klijanja korova radi kontrole korova, konverziji hrane za životinje, kao i o biostimulansima; ističe da bi poljoprivrednici na raspolaganju trebali imati dosljedan paket instrumenata uključujući prakse i tehnike upravljanja te proizvode za zaštitu bilja kako bi se mogli boriti protiv štetočina i drugih čimbenika koji mogu imati negativan utjecaj na prinos i rast usjeva;

20.  poziva na velika ulaganja u istraživanje, uključujući istraživanje sorti, radi poboljšanja agronomske učinkovitosti usjeva, stvaranja gospodarskog interesa za proteinske usjeve, koji mogu biti zakinuti zbog usporedbe s dobiti koju ostvaruju drugi usjevi, osiguranja više sorti usjeva kako bi se osigurali prinosi, rješavanja agronomskih pitanja kojima se ograničava uzgoj proteinskih kultura i osiguranja dovoljnih količina, što je ključno za strukturiranje lanca proizvodnje i distribucije; ističe da je također potrebno razviti proteinske usjeve koji su prilagođeniji europskoj klimi, poboljšati njihovu proteinsku vrijednost i zajamčiti sigurna ulaganja kako bi se potaklo istraživanje;

21.  preporučuje veću uporabu precizne poljoprivrede, posebno digitalizacijom, kako bi se što točnije odredio unos u biljaka i prehrana u životinja, a time smanjilo rasipanje i određena zagađenja te preporučuje veću uporabu mehaničkih sustava za kontrolu korova;

22.  namjerava poticati: stjecanje novih znanja, prijenos znanja, početnu i daljnju obuku, kao i potporu svim oblicima inovacija i primijenjenog istraživanja u području hrane za ljude i hrane za životinje;

23.  poziva na podupiranje svih oblika inovacija i primijenjenog istraživanja razmjenom iskustva i znanja te osobito oslanjanjem na dionike na lokalnoj razini koji raspolažu inovativnim rješenjima;

24.  poziva na uspostavu kriterija održivosti za uvoz hrane za životinje kako bi se zajamčila održiva proizvodnja proteinskih biljaka u trećim zemljama koja neće dovesti do negativnog utjecaja na okoliš i društvo;

25.  naglašava važnost uloge koju bi poučavanje o prehrani moglo imati u oblikovanju potražnje za hranom; ističe potrebu za donošenjem smjernica o prehrani na razini EU-a ili država članica u cilju promicanja zdrave prehrane i istodobnog rješavanja problema koji se tiču okoliša, a povezani su s proizvodnjom hrane;

26.  smatra da je potrebno ojačati tehničku podršku poljoprivrednicima i savjetovanje u cilju promicanja održive proizvodnje zrnatih bjelančevina i krmnog bilja;

Instrumenti obuhvaćeni planom

27.  smatra da taj plan zahtijeva mobilizaciju i usklađivanje različitih politika Unije: ZPP-a, politika istraživanja, politike za zaštitu okoliša i klimatske politike, energetske politike, politike susjedstva i trgovinske politike;

28.  smatra važnim da se u okviru ZPP-a podržavaju proteinski usjevi s pomoću različitih mjera poput dobrovoljnih vezanih plaćanja, koja ne bi trebala biti ograničena na usjeve i regije s poteškoćama kako bi omogućila više, i plaćanja za ekologizaciju, ali i s pomoću drugog stupa, naročito putem agroekoloških mjera u području ekološke i ostalih oblika poljoprivrede, kvalitete ulaganja, sustava za savjetovanje poljoprivrednika, osposobljavanja, a spomenimo svakako i inovacije kroz Mrežu Europskog partnerstva za inovacije (EIP); naglašava da je uvođenje vezanih plaćanja pokrenulo proizvodnju proteinskih usjeva u nekim državama članicama;

29.  smatra da bi se mogle izvući korisne pouke iz nedavne zabrane upotrebe pesticida na ekološki značajnim površinama iako su one 2016. pokrivale 15 % europskih obradivih zemljišta (8 milijuna hektara) i da je gotovo 40 % tih površina zasijano usjevima koji vežu dušik ili postrnim usjevima; smatra da se u okviru opće aktivacije svih iskoristivih poljoprivrednih površina, predviđene u planu za autonomiju opskrbom biljnim bjelančevinama, ekološki značajne površine mogu koristiti za proizvodnju bjelančevina i u okviru tradicionalne poljoprivrede, uz integriranu zaštitu bilja, uzimajući u obzir činjenicu da poljoprivrednici koji uzgajaju te usjeve na ekološki značajnim površinama u okviru tradicionalne poljoprivrede nemaju uvijek jamstvo da će moći djelovati u slučaju najezde nametnika na usjevima, i u okviru ekološke poljoprivrede, s obzirom da bi za zamjenu soje koja se uvozi u EU usjevom soje bilo potrebno zasaditi gotovo 17 milijuna hektara u Uniji; smatra da su uostalom ekološki značajne površine nužne za jačanje ugrožene bioraznolikosti i naše prehrambene sigurnosti jer bioraznolikost može, osobito poboljšanjem oprašivanja, povećati prinose susjednih usjeva, koji mogu biti proteinski, do 20 %;

30.  preporučuje prilagodbu oblika ekologizacije za održavanje trajnih travnjaka kako bi se u nekim regijama bolje uzela u obzir posebnost same lucerne ili u kombinaciji s travama na privremenim travnjacima koji traju dulje od pet godina, koji zbog ograničenog trajanja ulaze u kategoriju stalnih travnjaka u skladu sa zakonskom definicijom koja ograničava njihovu rotaciju nakon isteka razdoblja od pet godina, dok njihovo ponovno zasađivanje omogućuje da se proizvede velika količina bjelančevina od krmnog bilja i da se osigura veća autonomija u opskrbi bjelančevinama za predmetna gospodarstva;

31.  pozdravlja činjenicu da je u okviru skupne revizije Zajedničke poljoprivredne politike Europski parlament postigao ponovnu evaluaciju čimbenika prenamjene usjeva koji vežu dušik s 0,7 na 1, kao nadoknadu zbog zabrane uporabe pesticida na ekološki značajnim površinama;

32.  smatra da se u okviru europske strategije za bjelančevine u obzir treba uzeti preinaka Direktive o obnovljivoj energiji, dvostruka uporaba bjelančevina i uloga njihovih nusproizvoda, otpada i ostataka u kružnom gospodarstvu te poticati plodored i raznolikost te iskorištavanje ugara u skladu s mjerama ekologizacije ZPP-a;

33.  smatra važnim da se u budućem ZPP-u uzmu u obzir dodatni prijedlozi za podupiranje uzgoja usjeva biljnih bjelančevina, kao što je plodored u trajanju od najmanje 3 godine na ratarskim površinama u cilju dodavanja mahunastih usjeva; u tom smislu ističe da države članice u kojima su česte bolesti uzrokovane vlažnom klimom trebaju duže razdoblje plodoreda; također smatra da je posebno važno uvesti plaćanje za ekosustav koje je fleksibilnije od plaćanja za ekologizaciju tako da se prepoznaju koristi mahunarki i uljarica za biološku raznolikost, uključujući za hranidbu oprašivača, omoguće mehanizmi za preuzimanje rizika za inovatore i u politici ruralnog razvoja uspostavi podprioritet za bjelančevine;

34.  ističe potrebu za uvođenjem novih instrumenata koji pridonose povećanju opskrbe biljnim bjelančevinama, posebice sojom, te za osiguravanjem pravedne provedbe diljem država članica;

35.  smatra da su trenutačna istraživanja u području strategije za proteinske usjeve rascjepkana i da im nedostaje usmjerenosti; poziva na povećanje napora u istraživanju, osobito javnom, i razvoju, za slabije razvijene proteinske usjeve koji su prikladni za hranu za ljude i hranu za životinje, koji nisu ili su vrlo malo zanimljivi privatnim ulagačima te alternativne izvore bjelančevine kao što su kukci i alge; poziva na snažniju suradnju između javnih i privatnih istraživačkih institucija; naglašava potrebu za uspostavom regulatornog okvira kojim će se poduprijeti programi istraživanja i inovacija kako bi se postigla povećana i konkurentna proizvodnja bjelančevina;

36.  preporučuje da se povećaju ulaganja u industrijske i poljoprivredne istraživačke projekte koji će se usredotočiti na povećanje kvalitete i raznolikosti funkcionalnih bjelančevina za ljudsku potrošnju;

37.  smatra da je potrebno osigurati našu autonomiju opskrbe sojom kroz veću suradnju sa susjedstvom i bjelančevine koje se nabavljaju izvan EU-a uzimati iz više izvora, posebno iz susjednih zemalja koje su odabrale europski smjer i koje proizvode soju koja se Dunavom može dovesti do EU-a; poziva da se pri uvozu poštuju iste društvene i okolišne norme kao i za proizvodnju na području EU-a i pozdravlja uzgoj soje koja ne sadrži GMO kako bi se ispunili zahtjevi potrošača;

38.  priznaje da su današnje poljoprivredne prakse nezamislive bez soje, da je ta vrlo važna mahunarka u nedavnoj prošlosti gotovo nestala iz europskog uzgoja, i da je uzgoj soje porastao s 17 milijuna tona 1960. na 319 milijuna tona 2015.;

39.  poziva na prilagodbe drugom stupu ZPP-a kako bi se ostvarilo veće priznanje i bolji povrat doprinosa takvih usjeva u hranjenju oprašivača u ključnom razdoblju sezone (biljke koje rano cvjetaju u proljeće) i njihove uloge u borbi protiv depopulacije oprašivača;

40.  podržava uvođenje transparentnog sustava označivanja proizvoda na temelju certificiranih standarda proizvodnje kao što su standardi „Danube Soya” i „Europe Soya”;

41.  smatra da su sporazumi iz Blair Housea iz 1992. o bjelančevinama, iako i dalje na snazi, de facto zastarjeli i da ne bi trebali ometati održivi razvoj proteinskih kultura u Europi;

o
o   o

42.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 199E, 7.7.2012., str. 58.
(2) Vidjeti mišljenje o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2012/2002, uredbi (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014, (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (A8-0211/2017).
(3) Glavno tajništvo Vijeća 10055/17, Bruxelles, 7. lipnja 2017.
(4) SL L 147, 18.6.1993., str. 25.
(5) Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), Međunarodna godinom mahunarki: hranjivo sjemenje za održivu budućnost.
(6) IP/B/AGRI/IC/2012-067 (PE 495.856).
(7) Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001., str. 1.).

Posljednje ažuriranje: 3. prosinca 2018.Pravna napomena