Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 18. siječnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Neulaganje prigovora na delegirani akt: uspostava Registra Unije
 Nigerija
 Slučajevi aktivista za ljudska prava Wua Gana, Xiea Yanga, Leea Ming-chea, Tashija Wangchuka i tibetanskog redovnika Choekyija
 Demokratska Republika Kongo
 Marakeški ugovor: olakšanje pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima ***
 Nadležnost, priznavanje i izvršenje odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece *
 Provedba Inicijative za zapošljavanje mladih u državama članicama
 Provedba Direktive o stručnim kvalifikacijama i potreba za reformom profesionalnih usluga

Neulaganje prigovora na delegirani akt: uspostava Registra Unije
PDF 244kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 389/2013 o uspostavi Registra Unije (D054274-02 – 2017/3013(RPS))
P8_TA(2018)0012B8-0041/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 389/2013 o uspostavi Registra Unije (D054274-02),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ(1), a posebno njezine članke 12. i 19.,

–  uzimajući u obzir mišljenje od 30. studenoga 2017. koje je donio odbor naveden u članku 23. stavku 1. navedene direktive,

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 5. prosinca 2017. kojim se od Parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na nacrt uredbe,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 11. siječnja 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 5.a Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji(2),

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke koju je podnio Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavak 4. točku (d) i članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji je istekao 17. siječnja 2018.,

A.  budući da je u cilju zaštite okolišnog integriteta sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama operaterima zrakoplova i drugim subjektima u tom sustavu zabranjeno koristiti se emisijskim jedinicama koje je izdala država članica za koju u pogledu zračnih operatora i drugih subjekata postoje obveze koje istječu te da u tu svrhu treba donijeti potrebne zaštitne mjere;

B.  budući da se člankom 19. Direktive 2003/87/EZ Komisiji dodjeljuju ovlasti za donošenje mjera u pogledu standardiziranog i zaštićenog sustava registara, u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom;

C.  budući da je Komisija 8. prosinca 2017. Parlamentu formalno podnijela nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 389/2013 o uspostavi Registra Unije („nacrt mjere u okviru regulatornog postupka s kontrolom”), čime je započeto razdoblje kontrole u trajanju od tri mjeseca tijekom kojih Parlament može uložiti prigovor na taj nacrt akta;

D.  budući da bi zaštitne mjere iz nacrta mjere u okviru regulatornog postupka s kontrolom trebale hitno stupiti na snagu da bi se počele primjenjivati kako bi se emisijske jedinice mogle besplatno dodjeljivati, dobivati u zamjenu za međunarodne jedinice ili nuditi na dražbi tijekom 2018. i da, ako se u potpunosti iskoriste tri mjeseca koja su Parlamentu na raspolaganju za kontrolu, ne bi ostalo dovoljno vremena da nacrt mjere u okviru regulatornog postupka s kontrolom stupi na snagu prije izdavanja emisijskih jedinica za 2018.;

1.  izjavljuje da neće ulagati prigovor na nacrt uredbe Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Komisiji i, radi obavijesti, Vijeću.

(1) SL L 275, 25.10.2003., str. 32.
(2) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.


Nigerija
PDF 262kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2018. o Nigeriji (2018/2513(RSP))
P8_TA(2018)0013RC-B8-0045/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nigeriji,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981., koju je Nigerija ratificirala 22. lipnja 1983.,

–  uzimajući u obzir Ustav Savezne Republike Nigerije, a posebno odredbe o zaštiti slobode vjeroispovijesti iz poglavlja IV. o pravu na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2014. o otmicama u Nigeriji i od 9. veljače 2015. o izborima u Nigeriji,

–  uzimajući u obzir obraćanje predsjednika Muhamadua Buharija Europskom parlamentu 3. veljače 2016.,

–  uzimajući u obzir odluku, koja je stupila na snagu 29. svibnja 2014., o uvrštavanju Boko Harama na EU-ov popis terorističkih organizacija na temelju Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 583/2014 оd 28. svibnja 2014. o 214. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s mrežom Al-Qaidom,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 7. svibnja 2017. o oslobađanju djevojčica koje je u Nigeriji oteo Boko Haram,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja iz 1981.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., koji je Nigerija ratificirala 29. listopada 1993.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989. koju je Nigerija ratificirala u travnju 1991.,

–  uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma iz Cotonoua koji je Nigerija ratificirala 27. rujna 2010.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament nagradu Saharov za slobodu mišljenja 2005. godine dodijelio borkinji za ljudska prava Hauwi Ibrahim,

–  uzimajući u obzir rezultate nigerijskih predsjedničkih izbora održanih u ožujku 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da će prema procjenama UN-a Nigerija, najmnogoljudnija afrička zemlja (broj stanovnika se od 1950. do danas povećao s 33 milijuna na oko 190 milijuna) i kulturno najraznolikija nacija, do 2050. biti treća zemlja na svijetu po broju stanovnika, odmah nakon Kine i Indije;

B.  budući da je Nigerija dom najveće skupine kršćana u Africi;

C.  budući da je udio muslimana i kršćana u stanovništvu Nigerije gotovo jednak;

D.  budući da prema procjenama u sjevernoj Nigeriji živi 30 milijuna kršćana, koji čine najveću vjersku manjinu u toj pretežno muslimanskoj regiji;

E.  budući da je Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) u studenom 2017. izvijestio da na sjeveroistoku Nigerije 8,5 milijuna ljudi treba pomoć od životne važnosti i da je 2017. godine 6,9 milijuna ljudi primilo humanitarnu pomoć;

F.  budući da središnji dio zemlje stradava zbog dugogodišnjih ekonomskih i političkih napetosti među etničkim i vjerskim zajednicama, a da je nedavno nasilje potaknuto borbom za vlast i pristup zemljištu između stočarskih i ratarskih zajednica;

G.  budući da su od 2009. mir i stabilnost u sjevernoj Nigeriji ugroženi zbog stalnih napada, ubojstava i otmica islamističke skupine Boko Haram;

H.  budući da je više od 20 000 ljudi ubijeno i više od 2 milijuna raseljeno, među ostalim u susjedne zemlje, otkad je Boko Haram započeo s napadima;

I.  budući da je u travnju 2014. Boko Haram iz škole u Chiboku na sjeveru Nigerije oteo 276 djevojčica od kojih su neke ponovo vraćene svojim obiteljima, ali velik broj njih otmičari još drže u svojim rukama na nepoznatoj lokaciji;

J.  budući da Boko Haram žene i djevojčice pretvara u roblje, siluje, radikalizira i prisiljava na „brakove”; budući da su mnoge žrtve koje su preživjele ta strašna iskustva sad trudne sa svojim silovateljima;

K.  budući da su snage sigurnosti također optužene za prekid mirnih prosvjeda i skupova, u nekim slučajevima nasilno i uz prekomjernu upotrebu sile;

L.  budući da su proteklih godina oteti brojni svećenici i redovnice te da je, među ostalim, 13. studenog 2017. oteto i nedavno pušteno šest redovnica iz samostana Euharistijskog Srca Isusova;

M.  budući da je u Omokuu više od 14 osoba ubijeno i mnogo njih ranjeno na povratku s mise na Staru godinu u ranim jutarnjim satima; budući da u posljednje vrijeme raste broj ubijenih kršćana i muslimana, što pokazuje zabrinjavajući položaj obiju vjera u zemlji;

N.  budući da je sukoba između stočara i poljoprivrednika u Nigeriji brojčano sve više, da su se oni proširili i zaoštrili tijekom proteklog desetljeća i danas predstavljaju prijetnju za opstanak zemlje; budući da su tisuće ljudi ubijene, zajednice su uništene i velik je broj poljoprivrednika i stočara izgubio život i imovinu za vrijeme eskalacije ubojstava i razaranja u kojoj nisu uništena samo sredstva za život nego je ugrožena i nacionalna kohezija;

O.  budući da je dugoročno gledano stočarstvo ugroženo zbog velikog rasta stanovništva, širenja poljoprivrede i gubitka pašnjaka i staza za goveda; budući da se istodobno stočarstvo ne može napustiti ili zabraniti jer postoje snažni kulturni, politički i ekonomski razlozi za njegovo postojanje;

P.  budući da je Međunarodni kazneni sud izjavio da postoji opravdana sumnja za pretpostavku da je Boko Haram u Nigeriji počinio zločine protiv čovječnosti iz članka 7. Rimskog statuta, uključujući ubojstva i progon;

Q.  budući da Nigerija ima složen pravni sustav, kojim se povezuju opće, običajno i vjersko pravo kao i više razina vlasti, zbog čega nastaje zahtjevno okružje za pravilnu provedbu ljudskih prava;

R.  budući da odgovornost, pravda, vladavina prava i borba protiv nekažnjavanja čine osnovne elemente na kojima se temelje napori za uspostavu mira i rješavanje sukoba, pomirenje i obnovu;

S.  budući da je u Nigeriji dopuštena smrtna kazna; budući da je 2016. u Nigeriji 527 osoba osuđeno na smrt, što je tri puta više nego 2015.; budući da od 2006. de facto postoji moratorij na smrtnu kaznu, iako je taj moratorij prekinut 2013. i 2016.;

T.  budući da je Neovisno nacionalno izborno povjerenstvo Nigerije najavilo da će se 16. veljače 2019. održati predsjednički i parlamentarni izbori;

U.  budući da se prema indeksu percepcije korupcije za 2016. koji je objavila organizacija Transparency International Nigerija nalazi na 136. mjestu od 175 zemalja;

V.  budući da u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua EU redovito vodi politički dijalog s Nigerijom o ljudskim pravima i demokratskim načelima, uključujući etničku, vjersku i rasnu diskriminaciju;

1.  duboko je zabrinut zbog sve većih međuetničkih sukoba stočara i poljoprivrednika u središnjem dijelu Nigerije zbog čega su se povećali sigurnosni izazovi s kojima se Nigerija već suočava te žali zbog toga što nije postignut stvarni napredak u rješavanju tih pitanja;

2.  snažno osuđuje porast nasilja nad kršćanima i muslimanima u Nigeriji, uključujući napade na vjerske institucije i vjernike, kao što je nedavno ubojstvo najmanje 48 kršćana u selima savezne države Plateau i bombaški napad na džamiju u gradu Mubiju na sjeveroistoku Nigerije u kojem je poginulo najmanje 50 ljudi; poziva predsjednika Buharija i nigerijsku vladu da povećaju svoje napore kako bi se zaustavilo nasilje, zaštitilo pravo Nigerijaca da slobodno prakticiraju svoju vjeru i snažnije zaštitila prava svih svojih građana u skladu sa zakonima i Ustavom zemlje; izražava sućut obiteljima svih žrtava kontinuiranog nasilja; povrh toga, podsjeća da je sve do 1970-ih postojao miran suživot stočara i poljoprivrednika te žali da se sadašnje nasilje zbog pristupa zemljištu koje se zaoštrilo jer više nema učinkovitih mehanizama posredovanja prikazuje kao vjerski sukob, što je pojednostavljen prikaz događaja;

3.  apelira na vladu da se usredotoči na poštovanje ljudskih prava i dostojanstva u svim politikama kako bi se zajamčio miran suživot građana neovisno o njihovoj vjeri, vjerovanju ili političkoj pripadnosti;

4.  poziva nigerijsku vladu da pregovara o okviru nacionalne politike kojim bi se zaštitili interesi poljoprivrednika i stočara te poziva međunarodne partnere da povećaju ulaganja u sprečavanje i rješavanje sukoba među zajednicama, odnosno između uzgajivača goveda i poljoprivrednika podupiranjem suradnje u okviru zajedničkih ekonomskih inicijativa i inicijativa za upravljanje prirodnim resursima;

5.  žali zbog neprestanog nasilja i napada u sjevernoj Nigeriji koji su usmjereni na kršćanske zajednice; napominje da Boko Haram neselektivno napada muslimane, kršćane i pripadnike drugih vjera;

6.  napominje da je nigerijska vojska povratila teritorij koji je držao Boko Haram te uhitila neke od njegovih članova, ali da su nevojnički napori vlade da zaustave Boko Haram i dalje u povojima;

7.  apelira na Buharijevu vladu da brani svoje građane od terorizma, no ustraje u tome da se takve akcije moraju provoditi uz potpuno poštovanje ljudskih prava i vladavine prava; pohvaljuje napredak koji je učinila Buharijeva vlada u vezi sa sigurnosnim izazovima s kojima se Nigerija suočava te u borbi protiv korupcije; nudi potporu za postizanje tog cilja i nastojanje da se prekine veza između koruptivnih praksi i terorizma;

8.  no podsjeća da se mjerama koje vlada poduzima protiv Boko Harama i drugih terorističkih organizacija ne bi smjelo dodatno potpirivati nasilje; s tim u vezi poziva na reformu nigerijskih snaga državne sigurnosti, uključujući policiju, i provedbu istraga protiv osoba koje su odgovorne za kršenja ljudskih prava, među ostalim za izvansudska pogubljenja, mučenje, proizvoljna uhićenja i zlostavljanje u cilju iznuđivanja priznanja;

9.  poziva nigerijsku vladu da riješi temeljne uzroke nasilja jamčenjem jednakih prava za sve građane i nediskriminirajućim zakonodavstvom;

10.  osuđuje seksualno i rodno uvjetovano nasilje nad ženama i djevojčicama te napade Boko Harama i drugih terorističkih skupina na žene i djecu radi otmica, prisilnog braka, silovanja i radi toga da ih koriste kao bombaše samoubojice; povrh toga, izražava zabrinutost zbog toga što je zbog neodgovarajuće humanitarne pomoći u izbjegličkim kampovima također došlo do visokih razina iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja;

11.  poziva nigerijske vlasi da pruže potrebnu psihološku potporu žrtvama zla radikalizacije, osobito ženama, djeci i mladima, prije njihove reintegracije u društvo; poziva sve međunarodne aktere da poduzmu zajedničke napore za sprečavanje radikalizacije koja dovodi do nasilnog ekstremizma i za izradu programa rehabilitacije i deradikalizacije;

12.  potiče na veći napredak u rješavanju problema korupcije koja desetljećima upropaštava nigerijsko društvo i smatra da bez strogih mjera za iskorjenjivanje takvih zločina Buharijeva vlada neće moći ostvariti širi politički, ekonomski i socijalni plan; apelira na nigerijske vlasti da ojačaju mjere za rješavanje problema korupcije te naglašava da će, ako to ne učine, to značiti još godine siromaštva, nejednakosti, štete za ugled, smanjenih vanjskih ulaganja te manjeg broja životnih mogućnosti za njihove građane; podsjeća da korupcija dovodi do nezadovoljstva javnim institucijama i smanjene legitimnosti vlade u očima građana;

13.  poziva na poboljšanje efikasnosti i neovisnosti nigerijskog pravosudnog sustava kako bi se omogućila učinkovita primjena kaznenog pravosuđa za borbu protiv nasilja, terorizma i korupcije;

14.  apelira na nigerijske vlasti da provedu moratorij na smrtnu kaznu u cilju njezina ukidanja;

15.  podsjeća vladu Nigerije na njezinu odgovornost da zajamči održavanje izbora u skladu s međunarodnim obvezama zemlje u pogledu ljudskih prava te da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurala slobodne, transparentne i vjerodostojne izbore;

16.  poziva Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da prate reintegraciju nigerijskih povratnika iz Libije i zajamče da se predviđena sredstva EU-a troše učinkovito; poziva Komisiju da obavještava Parlament o tim mjerama reintegracije;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku Savezne Republike Nigerije, predsjedniku Afričke unije, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, Panafričkom parlamentu i predstavnicima Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS).


Slučajevi aktivista za ljudska prava Wua Gana, Xiea Yanga, Leea Ming-chea, Tashija Wangchuka i tibetanskog redovnika Choekyija
PDF 273kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2018. o slučajevima aktivista za ljudska prava Wua Gana, Xiea Yanga, Leeja Ming-chea, Tashija Wangchuka i tibetanskog redovnika Choekyija (2018/2514(RSP))
P8_TA(2018)0014RC-B8-0043/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kini, posebno one od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava(1), od 16. prosinca 2015. o odnosima između EU-a i Kine(2), od 24. studenoga 2016. o slučaju Guija Minhaija, izdavača koji se nalazi u zatvoru u Kini(3), od 15. prosinca 2016. o slučajevima tibetanske budističke akademije Larung Gar i Ilhama Tohtija(4) te od 6. srpnja 2017. o slučajevima dobitnika Nobelove nagrade Liua Xiaoboa i Leeja Ming-chea(5),

–  uzimajući u obzir strateško partnerstvo EU-a i Kine pokrenuto 2003. godine i zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 22. lipnja 2016. naslovljenu „Elementi nove strategije EU-a za Kinu”,

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu između EU-a i Kine održan 1. i 2. lipnja 2017. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir novi Zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je Stalni odbor Svekineskog narodnog kongresa usvojio 1. srpnja 2015. te drugi nacrt novog Zakona o upravljanju stranim nevladinim organizacijama objavljen 5. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 36. Ustava Narodne Republike Kine, kojim se svim građanima jamči pravo na slobodu vjeroispovijedi, te njegov članak 4. kojim se potvrđuju prava manjinskih narodnosti,

–  uzimajući u obzir dijalog EU-a i Kine o ljudskim pravima započet 1995. godine i njegov 35. krug održan 22. i 23. lipnja 2017. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir dodjelu nagrade Saharov za slobodu mišljenja Weiju Jingshengu 1996. odnosno Huu Jiji 2008. godine,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku / europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 27. prosinca 2017. o presudama protiv Wua Gana i Xiea Yanga u Kini,

–  uzimajući u obzir lokalnu izjavu koju je Delegacija Europske unije dala na Međunarodni dan ljudskih prava, 8. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966. godine,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da bi promicanje i zaštita općih ljudskih prava, demokracije i vladavine prava trebali i dalje biti u središtu dugotrajnog odnosa EU-a i Kine, u skladu s obvezom EU-a da štiti te vrijednosti u svojem vanjskom djelovanju te u skladu s izraženim interesom Kine da se tih vrijednosti pridržava u vlastitom razvoju i međunarodnoj suradnji;

B.  budući da se stanje ljudskih prava u Kini dodatno pogoršalo otkad je vlast preuzeo predsjednik Xi Jinping, a da vlada povećava svoje neprijateljstvo prema mirnom neslaganju, slobodi izražavanja i vjeroispovijedi te vladavini prava; budući da su kineske vlasti zatočile i da kazneno gone stotine boraca za ljudska prava, odvjetnika i novinara;

C.  budući da je 26. prosinca 2017. sud u Tianjinu osudio aktivista Wua Gana na osam godina zatvora temeljem optužbi za podrivanje državne vlasti; budući da je Wu Gan provodio rutinsku kampanju, na internetu i izvan njega, o osjetljivim pitanjima koja se odnose na zlouporabu ovlasti vlade; budući da je, prema mišljenju njegova odvjetnika, Wu Gan odbio dogovor s vlastima koje bi mu izrekle uvjetnu osudu u slučaju da je priznao krivnju;

D.  budući da istoga dana odvjetnik za ljudska prava Xie Yang u Hunanu također osuđen, ali mu nije izrečena kaznenopravna sankcija nakon što je prije toga priznao krivnju po optužbi za subverzivnu djelatnost; budući da je Wu Gan uhićen nekoliko mjeseci ranije u dotad nezabilježenoj akciji protiv odvjetnika i branitelja ljudskih prava 2015. godine, kada su stotine ljudi, uključujući Xiea Yanga, u cijeloj zemlji tijekom nekoliko tjedana ispitivane ili pritvarane; budući da postoje navodi da su osobe koje su provodile ispitivanje Xiea Yanga mučile, tukle i prijetile mu;

E.  budući da je 28. studenoga 2017. drugostupanjski sud u Yueyangu osudio demokratskog aktivista Leeja Ming-chea na pet godina zatvora nakon što ga je proglasio krivim na osnovi optužbe za „podrivanje državne vlasti” i oduzeo mu na dvije godine sva politička prava u Kini; budući da je vjerojatno da je javno priznanje Leeja Ming-chea dano pod pritiskom kineskih vlasti; budući da je Lee Ming-che nestao 19. ožujka 2017., nakon što je iz Macaa prešao u Zhuhai u pokrajini Guangdong;

F.  budući da je Tashi Wangchuk, tibetanski trgovac i odvjetnik za jezična prava, pritvoren 27. siječnja 2016. nakon što se pojavio u videu New York Timesa zagovarajući pravo Tibetanaca na učenje i studij na materinjem jeziku; budući da je u ožujku 2016. Tashi Wangchuk optužen za „poticanje separatizma” i da mu prijeti kazna zatvora u trajanju do 15 godina iako je tim novinama izričito rekao da ne poziva na neovisnost Tibeta;

G.  budući da je 2015. tibetanski redovnik Choekyi iz samostana Phurbu u okrugu Seda (pokrajina Sečuan) zatvoren jer je slavio rođendan prognanog duhovnog vođe dalaj lame; budući da je nakon podizanja optužnice Choekyi nakratko zadržan u zatvoru u okrugu Kangding u prefekturi Ganzi, a zatim je poslan u zatvor Mianyang u Sečuanu na odsluženje četverogodišnje zatvorske kazne; budući da je prema medijskim izvorima Choekyi imao problema s bubrezima, žuticu i druge zdravstvene tegobe koje su se zbog njegova zatvaranja pogoršale;

H.  budući da se odvjetnici za ljudska prava i dalje suočavaju sa zastrašivanjem i zatvorom, kao u slučajevima istaknutih odvjetnika Li Yuhan, koja je u izolaciji od studenoga 2017., i Wanga Quanzhanga, koji je uhićen u srpnju 2015. i držan u izolaciji više od 800 dana, a navodno je bio i podvrgnut mučenju; budući da braniteljima ljudskih prava koji kao podnositelji predstavki putuju u velike gradove radi pokretanja lokalnih pitanja prijeti pritvaranje i zatvor, kao Li Xiaoling, koja je zatočena od lipnja 2017. iako i dalje boluje od teškog oblika glaukoma; budući da su branitelji ljudskih prava koji pružaju platformu za podnositelje predstavki i ostale borce za ljudska prava, poput Ding Lingjie, Liua Feiyuea i Zhena Jianghue, također zatočeni;

I.  budući da je kineska vlada donijela nove zakone, posebno Zakon o državnoj sigurnosti, Zakon o suzbijanju terorizma, Zakon o kibersigurnosti i Zakon o upravljaju stranim nevladinim organizacijama, kojima se javni aktivizam i mirno kritiziranje vlade označava kao prijetnja državnoj sigurnosti, jača cenzura, nadzor i kontrola pojedinaca i društvenih skupina te pojedinci odvraćaju od javnoga zalaganja za ljudska prava;

J.  budući da se Vijeće u strateškom okviru i akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju obvezalo da će EU promicati demokraciju, vladavinu prava i „ljudska prava u svim područjima svojega vanjskog djelovanja, bez ikakve iznimke” i da će „ljudska prava postaviti u središte svojih odnosa sa svim trećim zemljama, uključujući strateške partnere”;

1.  i dalje je iznimno zabrinut zbog načina na koji kineska vlada postupa s braniteljima ljudskih prava, aktivistima i odvjetnicima; podsjeća Kinu na odgovornosti koje ima kao svjetska sila i poziva vlasti u Pekingu da se pobrinu da se u svim okolnostima poštuju ljudska prava i temeljne slobode u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima i drugim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima koje je Kina potpisala ili ratificirala; potiče vlasti u Pekingu, osim toga, da okončaju sve oblike uznemiravanja svih branitelja ljudskih prava u zemlji kako bi oni mogli neometano obavljati svoj posao;

2.  poziva kineske vlasti da odmah i bezuvjetno oslobode sve branitelje ljudskih prava, aktiviste, odvjetnike, novinare i podnositelje predstavki koji su pritvoreni zbog svog rada u području ljudskih prava, te da prekinu akcije koje protiv njih trenutačno provode u vidu zadržavanja, sudskog uznemiravanja i zastrašivanja;

3.  poziva vladu Narodne Republike Kine da odmah i bezuvjetno oslobodi Wua Gana jer se on nalazi u zatvoru isključivo zbog mirnog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i okupljanja, a da se do njegova puštanja na slobodu pobrine da on ima redovne i neograničene kontakte s obitelji i odvjetnicima po vlastitom izboru te da ne bude podvrgnut mučenju ili drugim oblicima zlostavljanja; poziva na brzu, djelotvornu i nepristranu istragu mučenja u Kini i privođenje odgovornih pravdi;

4.  naglašava potrebu da se provede istraga o navodima o mučenju Xiea Yanga;

5.  poziva kineske vlasti da smjesta i bezuvjetno oslobode Leeja Ming-chea, a da se do njegova puštanja na slobodu pobrinu za njegovu zaštitu od mučenja i drugih oblika zlostavljanja i da mu se dopusti kontakt s obitelji, odvjetnicima po njegovu izboru i odgovarajuća zdravstvena skrb;

6.  izražava duboku zabrinutost zbog uhićenja i pritvaranja Tashija Wangchuka, kao i zbog njegova ograničenog prava na odvjetnika, nedostatka dokaza protiv njega i nepravilnosti u kaznenoj istrazi; poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Tashija Wangchuka;

7.  poziva kineske vlasti da smjesta i bezuvjetno puste na slobodu tibetanskog redovnika Choekyija; apelira na kinesku vladu da dopusti njegovoj obitelji i odvjetnicima koje sam odabere da ga posjećuju, a posebno da mu pruže odgovarajuću zdravstvenu skrb;

8.  poziva kinesku vladu da poštuje vlastiti Ustav, a posebno njegov članak 4., kojim se jamči zaštita nacionalnih manjina; članak 35., kojim se štiti sloboda govora, tiska i okupljanja, udruživanja, održavanja povorki i demonstracija; članak 36., kojim se priznaje pravo na slobodu vjeroispovijedi, te članak 41., kojim se jamči pravo na kritiziranje i davanja prijedloga u vezi s bilo kojim državnim tijelom ili službenikom;

9.  ponovno poziva kinesku vladu na dijalog s njegovom svetosti dalaj lamom i njegovim predstavnicima te izražava svoju potporu mirnom rješavanju pitanja Tibeta dijalogom i pregovorima kako bi se Tibetu u okviru kineskoga Ustava dala stvarna autonomija;

10.  nadalje, osuđuje protubudističku kampanju koja se provodi s pomoću pristupa „patriotskog obrazovanja”, uključujući mjere za državno upravljanje tibetanskim budističkim samostanima; zabrinut je zbog kineskoga Kaznenog zakona koji se zloupotrebljava za progon Tibetanaca i budista, čija se vjerska aktivnost izjednačuje sa „separatizmom”; žali zbog činjenice da su se uvjeti za prakticiranje budizma u Tibetu znatno pogoršali nakon tibetanskih prosvjeda u ožujku 2008., a kineska je vlada usvojila masovniji pristup „patriotskog obrazovanja”;

11.  zabrinut je zbog usvajanja paketa zakona o sigurnosti i njihova utjecaja na manjine u Kini, posebno Zakona o suzbijanju terorizma, koji bi mogao dovesti do kažnjavanja mirnog izražavanja tibetanske kulture i vjere, te Zakona o upravljanju međunarodnim nevladinim organizacijama, kojim će se skupine koje promiču ljudska prava staviti pod strogu kontrolu vlade, zbog toga što to predstavlja striktnu provedbu pristupa „odozgo prema dolje” umjesto da se potiče partnerstvo između lokalne i središnje vlasti te civilnog društva;

12.  naglašava da se kineske vlasti moraju pobrinuti za to da se svima koji su zadržani u izolaciji odmah omogući kontakt s njihovim članovima obitelji i odvjetnicima, kao i da uvjeti za sve zatočene zadovoljavaju standarde iz „Skupa načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku zatočenja ili zatvora” („Body of Principles for the Protection of All Persons under Any Form of Detention or Imprisonment”) usvojenog rezolucijom Opće skupštine UN-a br. 43/173 od 9. prosinca 1988., a to podrazumijeva i pristup zdravstvenoj skrbi;

13.  iznimno je zabrinut zbog navoda o mučenju aktivista za ljudska prava; stoga poziva kinesku vladu da svesrdno poštuje apsolutnu i neotuđivu zabranu mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, u skladu s člancima 2. i 16. Konvencije UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kazni (UNCAT), koju je Kina ratificirala 4. listopada 1988.;

14.  potiče kinesku vladu da, kako se približava 20. godišnjica potpisivanja Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, taj pakt ratificira i zajamči njegovu potpunu primjenu, među ostalim i okončanjem svih oblika zloporaba, te da prema potrebi prilagodi svoje zakonodavstvo;

15.  podsjeća na to da je važno da EU prilikom svakog dijaloga o političkim i ljudskim pravima s kineskim vlastima, pa dakle i prilikom godišnjih dijaloga o ljudskim pravima, pokreće pitanje kršenja ljudskih prava u Kini, posebno pitanje manjina u Tibetu i Xinjiangu, u skladu s opredjeljenjem Europske unije da bude sigurna, jasna i jedinstvena u svom pristupu toj zemlji; međutim, žali zbog nedostatka konkretnih rezultata godišnjih dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kine; nadalje podsjeća da se Kina u okviru trenutačnog procesa reformi i većeg angažmana u svijetu uključila u međunarodni okvir za ljudska prava potpisavši niz međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima; stoga poziva da se dijalog s Kinom nastavi kako bi ona ispunila te obveze;

16.  poziva države članice da zauzmu čvrst pristup Kini koji se temelji na vrijednostima te od njih očekuje da neće poduzimati jednostrane inicijative ili radnje kojima bi se mogla ugroziti povezanost, učinkovitost i dosljednost djelovanja EU-a; duboko žali zbog toga što EU-a nije dao izjavu o ljudskim pravima u Kini na sastanku Vijeća UN-a za ljudska prava u Ženevi u lipnju 2017.; pozdravlja usvajanje izjave na sljedećoj sjednici te očekuje da će EU nastaviti isticati Kinu kao zemlju koja iziskuje pozornost Vijeća UN-a za ljudska prava sve dok bude odbijala smislene reforme u području prava; nadalje poziva EU i njegove države članice da istaknu veliku zabrinutost na predstojećem općem periodičnom pregledu koji se odnosi na Kinu, a posebno da se pobrinu za slobodno sudjelovanje kineskog civilnog društva u tom procesu;

17.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i države članice da usvoje zaključke Vijeća za vanjske poslove o Kini, u kojima se naglašava ključna važnost ljudskih prava u odnosima EU-a i Kine, te da prenesu jasan osjećaj zabrinutosti zbog negativnih trendova u Kini u tom pogledu, zajedno s očekivanjem da će kineske vlasti kao odgovor poduzeti konkretne korake; naglašava da bi ti zaključci obvezali 28 država članica EU-a i institucije EU-a na zajedničku poruku i pristup u vezi s ljudskim pravima u Kini;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Narodne Republike Kine.

(1) SL C 378, 9.11.2017., str. 239.
(2) SL C 399, 24.11.2017., str. 92.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0444.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0505.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0308.


Demokratska Republika Kongo
PDF 265kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2018. o Demokratskoj Republici Kongu (2018/2515(RSP))
P8_TA(2018)0015RC-B8-0054/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongu (DR Kongo), posebno rezolucije od 14. lipnja 2017.(1), 2. veljače 2017.(2) i 1. prosinca 2016.(3),

–  uzimajući u obzir izjave Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, i njezine glasnogovornice o stanju u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice ESVD-a od 9. studenog 2017. o objavljivanju izbornog kalendara za DR Kongo;

–  uzimajući u obzir rezoluciju o tehničkoj pomoći i izgradnji kapaciteta u području ljudskih prava u DR Kongu koju je 29. rujna 2017. usvojilo Vijeće UN-a za ljudska prava, kao i izvješće glavnog tajnika o Misiji Ujedinjenih naroda za stabilizaciju stanja u DR Kongu (MONUSCO) iz listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir završne primjedbe od 9. studenog 2017. u okviru četvrtog periodičnog pregleda provedbe Međunarodnog pakta UN-a o građanskim i političkim pravima u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2348 (2017) o obnavljanju mandata MONUSCO-a,

–  uzimajući u obzir odluku Vijeća (ZVSP) 2017/2282 od 11. prosinca 2017. kojom se do 12. prosinca 2018. produljuju sankcije protiv pojedinaca odgovornih za nasilje i ozbiljne povrede ljudskih prava u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. ožujka i 11. prosinca 2017. o DR Kongu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o angažmanu EU-a s civilnim društvom u vanjskim odnosima,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 15. lipnja 2016. o predizbornom i sigurnosnom stanju u DR Kongu,

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament nagradu Saharov za slobodu mišljenja 2014. godine dodijelio dr. Denisu Mukwegeu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981.,

–  uzimajući u obzir smjernice o slobodi udruživanja i okupljanja Afričkog povjerenstva za ljudska prava i prava naroda iz svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Ustav DR Konga, koji je usvojen 18. veljače 2006.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je godinu dana nakon potpisivanja Silvestarskog političkog dogovora 31. prosinca 2016. opće stanje diljem DR Konga i dalje sve lošije, uz nasilnu represiju, ubojstva i raširene slučajeve kršenja ljudskih prava; budući da je 2017. bila jedna od najnasilnijih godina u novijoj povijesti DR Konga;

B.  budući da je UN klasificirao stanje u DR Kongu kao humanitarnu krizu trećeg, ujedno i najvišeg stupnja; budući da je 8. ožujka 2017. visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Zeid Ra’ad Al Hussein pozvao na osnivanje istražnog povjerenstva u cilju istraživanja nasilja u provinciji Kasai;

C.  budući da je politička kriza dodatno produbljena nakon što je predsjednik Kabila 2016. odbio odstupiti s dužnosti nakon završetka Ustavom određenog mandata; budući da je u okviru Silvestarskog političkog dogovora, postignutog pod okriljem Nacionalne biskupske konferencije Konga, dogovoreno da će se izbori održati do prosinca 2017.; budući da taj rok nije ispunjen te da je Neovisno nacionalno izborno povjerenstvo (CENI) objavilo da će se izbori održati 23. prosinca 2018.;

D.  budući da CENI nastavlja s logističkim pripremama za izbore, među ostalim s proračunskim aranžmanima i registrom birača;

E.  budući da su prosvjedi protiv političke situacije naišli na izrazito nasilan otpor vladinih snaga;

F.  budući da je Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) primijetio „postojanje namjere za gušenje građanskih i političkih prava” od strane sigurnosnih snaga, uključujući upotrebu streljiva, suzavca i gumenih metaka protiv civila, među ostalim i ministranata, pri čemu je UN-u uskraćen pristup bolnicama, mrtvačnicama i objektima za pritvaranje te je spriječen u promatranju izbora;

G.  budući da DR Kongo još nije ratificirao Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju;

H.  budući da su nastavljeni oružani sukobi između kongoanske vojske i lokalnih paravojnih postrojbi, osobito u provinciji Kasai; budući da su posljedice toga duboka humanitarna kriza, ubojstva, mučenja i silovanja, uništavanje domova, zdravstvenih ustanova i škola te otkriće 40 masovnih grobnica u Kasaiju; budući da nije postignut napredak u privođenju počinitelja pravdi;

I.  budući da DR Kongo globalno ima najveći broj novih interno raseljenih osoba uslijed sukoba; budući da je od siječnja 2017. unutar DR Konga raseljeno više od 1,9 milijuna ljudi, čime je ukupan broj raseljenih osoba u zemlji dosegnuo 4,25 milijuna, ponajviše u provincijama Kasai, Tanganyika i Kivu; budući da DR Kongo također prima izbjeglice koji bježe iz Burundija, Srednjoafričke Republike i Južnog Sudana; budući da je EU izdvojio pet milijuna EUR u hitnoj pomoći žrtvama nasilja u Kasaiju;

J.  budući da je u ožujku 2017. smanjen broj postrojbi u okviru misije MONUSCO, a da je u lipnju 2017. njezin proračun smanjen za 8 %;

K.  budući da su vlasti DR Konga sustavno zlostavljale organizacije civilnog društva i borce za ljudska prava, među ostalim Lutte pour le Changement (Lucha), Filimbi, Katoličku crkvu i Comité Laïc de Coordination (CLC); budući da je, prema skupinama koje se bore za ljudska prava, u DR Kongu trenutačno u zatočeništvu najmanje 358 političkih zatvorenika;

L.  budući da je 29. i 30. prosinca 2017. sedmero boraca za ljudska prava – Carbone Beni, Mino Bompomi, Roger Katanga Mwenyemali, Bony Dickson Mputu, Grâce Tshiunza, Cedrick Kalonji i Arciel Beni, svi povezani s pokretom civilnog društva Filimbi – uhićeno i zatočeno bez naloga te budući da nije poznato gdje se nalazi Palmer Kabeya, još jedan borac za ljudska prava;

M.  budući da se povećava učestalost otmica humanitarnih radnika i pripadnika mirovnih snaga te napada na njih, čime se humanitarne organizacije prisiljavaju na odgodu isporuke pomoći i obustavu djelovanja;

N.  budući da tri nacrta zakona predstavljena u Nacionalnoj skupštini DR Konga (o regulaciji nevladinih organizacija, o borcima za ljudska prava i o borbi protiv terorizma) u sadašnjem obliku nisu u skladu s regionalnim i međunarodnim standardima ljudskih prava te predstavljaju nezapamćenu prijetnju neovisnom djelovanju civilnog društva u DR Kongu;

O.  budući da je EU odlučio do prosinca 2018. produljiti restriktivne mjere protiv pojedinaca usvojene zbog ometanja izbornog procesa i povreda ljudskih prava;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja humanitarnog, političkog i sigurnosnog stanja u DR Kongu; snažno osuđuje sve povrede ljudskih prava i činove nasilja, osobito nad mirnim prosvjednicima, među ostalim i zabranu mirnih javnih prosvjeda te politike zastrašivanja, uhićenja i pritvaranja svih protivnika režima; poziva vlasti DR Konga da smjesta i bezuvjetno oslobode sve zatvorenike savjesti te da provedu neovisnu istragu u vezi s nasilnim gušenjem prosvjeda u prosincu 2017. te otkrivenim masovnim grobnicama;

2.  podsjeća da vlada DR Konga snosi primarnu odgovornost za zaštitu civila koji se nalaze na njezinu teritoriju i pod njezinom jurisdikcijom, što se odnosi i na zločine protiv čovječnosti i ratne zločine;

3.  izražava izrazitu zabrinutost zbog dokaza koje su predstavile organizacije za ljudska prava, osobito istražnog izvješća Međunarodne federacije za ljudska prava iz prosinca 2017. o masakrima u Kasaiju, prema kojemu sigurnosne snage DR Konga i paravojne postrojbe koje imaju potporu vlade u provinciji Kasai provode „namjernu strategiju terora i uništavanja koja dovodi do zločina protiv čovječnosti”; poziva Međunarodni kazneni sud i UN da istraže te navode;

4.  izražava zabrinutost zbog položaja žena i djece u DR Kongu; oštro osuđuje upotrebu silovanja, seksualnog nasilja i mučenja; izražava zabrinutost zbog navoda o tome da paravojne postrojbe uz kongoansku potporu nezakonito novače i zapošljavaju djecu vojnike te smatra da prestanak korištenja djece vojnika mora biti prioritet kongoanskih vlasti i međunarodne zajednice;

5.  izražava duboko žaljenje zbog činjenice da izbori nisu održani do kraja 2017., kako je dogovoreno; podsjeća da su kongoanske vlasti i institucije odgovorne za efektivnu provedbu novog izbornog kalendara, u skladu s Ustavom DR Konga i Silvestarskim političkim dogovorom; ustraje u tome da se transparentni, slobodni i pravedni predsjednički i parlamentarni izbori održe 23. prosinca 2018.; podsjeća da CENI mora biti neovisna, nepristrana i uključiva institucija te poziva vladu DR Konga da osigura dostatna sredstva; nadalje, poziva CENI i vladu da uvedu kvartalne rokove za izborni kalendar u cilju praćenja napretka te kao jasan znak da se vlada obvezala održati izbore; podsjeća da isključivo vjerodostojni izbori nude izlaz iz krize;

6.  ističe da protivnicima u egzilu mora biti omogućen siguran i bezuvjetan povratak te da svaki građanin mora imati pravo kandidirati se na izborima; pozdravlja osnivanje, uz sudjelovanje Afričke unije, Međunarodne organizacije za frankofoniju, Južnoafričke razvojne zajednice i UN-a, koordinirane skupine stručnjaka zaduženih za pružanje podrške provedbi izbornog procesa i olakšavanje isporuke financijske, logističke i tehničke pomoći DR Kongu; podržava doprinos EU-a izbornom procesu u DR Kongu i poziva EU da izborno financiranje uvjetuje time da vlada DR Konga mora provesti konkretne mjere kojima pokazuje jasnu političku volju za održanje izbora 23. prosinca 2018., uključujući, ponajprije, objavu realističnog izbornog proračuna te jamstva u području svih temeljnih prava i sloboda za sve političke stranke i organizacije civilnog društva;

7.  oštro osuđuje sve oblike zlostavljanja i prijetnji protiv civilnog društva i nevladinih organizacija; posebno izražava zabrinutost zbog nedavnih prijetnji smrću upućenih predstavnicima Međunarodne federacije za ljudska prava i srodnih organizacija; poziva vlasti DR Konga i sigurnosne snage da u potpunosti poštuju uvjete iz Sporazuma iz Cotonoua, kao i iz Silvestarskog političkog dogovora, osobito prava pojedinaca na ostvarivanje slobode izražavanja, okupljanja i prosvjedovanja; poziva vlasti DR Konga da što prije ratificiraju Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju;

8.  ne odobrava nacrte zakona predstavljenih u Nacionalnoj skupštini DR Konga o regulaciji nevladinih organizacija, borcima za ljudska prava i borbi protiv terorizma; potiče vlasti DR Konga da u potpunosti poštuju zakonodavni postupak te da usklade nacrte zakona s međunarodnim i regionalnim standardima zaštite i promicanja ljudskih prava;

9.  poziva EU, države članice i međunarodnu zajednicu da pruže veću potporu i zaštitu borcima za ljudska prava; poziva vlasti DR Konga da istraže i privedu pravdi osobe koje napadaju borce za ljudska prava i guše demokratske prosvjede;

10.  pozdravlja najavu glavnog tajnika UN-a o provedbi istrage u vezi s napadom paravojnih postrojbi Savezničkih demokratskih snaga na postrojbe MONUSCO-a 7. prosinca 2017., u kojemu je 15 pripadnika mirovnih snaga u pokrajini Sjeverni Kivu izgubilo život;

11.  izražava zabrinutost zbog nedavnog smanjenja broja postrojbi UN-a i proračunskih rezova; poziva Vijeće sigurnosti UN-a i države članice UN-a da se pobrinu da MONUSCO primi odgovarajuća sredstva za izvršenje zadaća koje su mu povjerene njegovim mandatom; podsjeća da mandat MONUSCO-a uključuje doprinos zaštiti civila i pružanje podrške provedbi političkog sporazuma;

12.  potiče EU i njegove države članice da kao prioritet utvrde vrijednosti ljudskih prava; ponovno ističe važnost utvrđivanja individualne odgovornosti za povrede ljudskih prava i druge postupke kojima se ugrožava mirno okončanje sukoba u DR Kongu; pozdravlja, u tom pogledu, korištenje ciljanih sankcija EU-a te poziva EU da razmotri dodatna sredstva, kao što je navedeno u Sporazumu iz Cotonoua, u slučaju da se stanje nastavi pogoršavati i da se ne postigne znatan napredak u pronalasku mirnog rješenja;

13.  podsjeća da je u travnju 2015. Ibrahim Thiaw, zamjenik izvršnog direktora Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, izjavio da se svake godine eksploatiraju prirodni resursi u vrijednosti od više od milijardu američkih dolara i da većina zarade od toga, do 98 % dobiti, ide u ruke međunarodnih grupacija, dok se preostalih 2 % koristi za financiranje naoružanih skupina u DR Kongu; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere protiv europskih poduzeća koja se ne pridržavaju međunarodnih standarda ili ne pružaju odgovarajuću odštetu žrtvama kršenja ljudskih prava za koja su izravno ili neizravno odgovorna; poziva da se hitno provede sporazum o uredbi EU-a o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima (Uredba (EU) 2017/821(4)) koji su države članice postigle 15. lipnja 2016. i da se na razini Europske unije i Ujedinjenih naroda nastavi rad u cilju daljnjeg razvoja međunarodnog zakonodavstva u tom području;

14.  ponavlja da daje podršku Afričkoj uniji, Međunarodnoj organizaciji za frankofoniju i Južnoafričkoj razvojnoj zajednici te, posebice, Angoli, kao akterima koji potiču politički dijalog u DR Kongu i cijeloj regiji;

15.  izražava zabrinutost zbog izbijanja epidemije kolere te poziva na pružanje veće humanitarne pomoći u borbi protiv nje; poziva EU i države članice da šalju više financijske i humanitarne pomoći preko pouzdanih organizacija kako bi se zadovoljile hitne potrebe stanovništva;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, Vijeću ministara i Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, Afričkoj uniji, Panafričkom parlamentu te predsjedniku, premijeru i parlamentu Demokratske Republike Konga.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0264.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0017.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0479.
(4) SL L 130, 19.5.2017., str. 1.


Marakeški ugovor: olakšanje pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima ***
PDF 241kWORD 48k
Zakonodavna Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Marakeškog ugovora o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima (12629/2017 – C8-0375/2017 – 2014/0297(NLE))
P8_TA(2018)0016A8-0400/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12629/2017),

–  uzimajući u obzir Marakeški ugovor o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima (5905/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 114. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0375/2017),

–  uzimajući u obzir mišljenje Suda od 14. veljače 2017.(1),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za pravna pitanja (A8-0400/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje Marakeškog ugovora;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo.

(1) Mišljenje Suda od 14. veljače 2017., 3/15, ECLI:EU:C:2017:114.


Nadležnost, priznavanje i izvršenje odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece *
PDF 559kWORD 70k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2018. o prijedlogu uredbe Vijeća o priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka) (COM(2016)0411 – C8-0322/2016 – 2016/0190(CNS))
P8_TA(2018)0017A8-0388/2017

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2016)0411),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0322/2016),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(1),

–  uzimajući u obzir članke 104. i 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za predstavke (A8-0388/2017),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  prihvaća prijedlog Komisije prilagođen prema preporukama savjetodavne skupine pravnih službi Europskog Parlamenta, Vijeća i Komisije s niže navedenim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.
(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/200334 značajno je izmijenjena35. Budući da su potrebne daljnje izmjene, tu bi Uredbu trebalo preinačiti radi jasnoće.
(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/200334 značajno je izmijenjena35. Budući da su neophodne daljnje izmjene, tu bi Uredbu trebalo preinačiti radi jasnoće. Te izmjene Uredbe povećat će pravnu sigurnost i fleksibilnost, pomoći će u lakšem pristupu sudskim postupcima i njihovoj većoj efikasnosti. U isto vrijeme, izmjene ove Uredbe doprinijet će tome da države članice zadrže potpunu suverenost kad je riječ o materijalnom pravu koje se odnosi na roditeljsku odgovornost.
__________________
__________________
34 Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.).
34 Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.).
35 Vidjeti Prilog V.
35 Vidi Prilog V.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Uredno i ispravno funkcioniranje područja pravosuđa Unije uz poštovanje različitih pravnih sustava i tradicija država članica od iznimne je važnosti za Uniju. U tom bi smislu trebalo još poboljšavati povjerenje među pravosudnim sustavima. Unija je postavila sebi za cilj uspostavu , održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu su osigurani slobodno kretanje osoba i pristup pravosuđu. Kako bi se ostvarili ti ciljevi, trebalo bi ojačati prava osoba, naročito djece, u pravnim postupcima radi lakše suradnje pravosudnih i upravnih tijela te izvršenja odluka u stvarima iz područja obiteljskog prava koje imaju prekogranične posljedice. Trebalo bi poboljšati uzajamno priznavanje odluka u građanskim stvarima, pojednostavniti pristup pravosuđu te poboljšati razmjene informacija među tijelima država članica.
(3)  Uredno i ispravno funkcioniranje područja pravosuđa Unije uz poštovanje različitih pravnih sustava i tradicija država članica od iznimne je važnosti za Uniju. U tom bi smislu trebalo još poboljšavati povjerenje među pravosudnim sustavima. Unija je postavila sebi za cilj uspostavu, održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu su osigurani slobodno kretanje osoba i pristup pravosuđu. Kako bi se ostvarili ti ciljevi, ključno je ojačati prava osoba, naročito djece, u pravnim postupcima radi lakše suradnje pravosudnih i upravnih tijela te izvršenja odluka u stvarima iz područja obiteljskog prava koje imaju prekogranične posljedice. Trebalo bi poboljšati uzajamno priznavanje odluka u građanskim stvarima, pojednostavniti pristup pravosuđu te poboljšati razmjene informacija među tijelima država članica osiguravanjem točne nediskriminacijske provjere postupaka i praksi kojima se koriste nadležna tijela država članica kako bi se zaštitili najbolji interesi djeteta i povezana temeljna prava.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  U tu svrhu, Unija donosi, između ostaloga, mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje imaju prekogranične posljedice, posebno kada su potrebne za ispravno djelovanje unutarnjega tržišta.
(4)  U tu svrhu, Unija donosi, između ostaloga, mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje imaju prekogranične posljedice, posebno kada su potrebne za slobodno kretanje osoba i za ispravno djelovanje unutarnjega tržišta.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 19.a (nova)
(4.a)  Kako bi se ojačala pravosudna suradnja u građanskim stvarima s prekograničnim posljedicama, potrebno je osposobljavanje u području pravosuđa, posebice u području prekograničnog obiteljskog prava. Aktivnosti izobrazbe poput razmjene i seminara potrebne su i na razini Unije i na nacionalnoj razini kako bi se podigla svijest o ovoj Uredbi, njezinu sadržaju i posljedicama, te kako bi se izgradilo uzajamno povjerenje među državama članicama kad je riječ o njihovim pravosudnim sustavima.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  S ciljem osiguravanja jednakosti svakog djeteta, ova bi se Uredba trebala odnositi na sve odluke o roditeljskoj odgovornosti, uključujući mjere za zaštitu djece , neovisno o bilo kakvoj vezi s bračnim predmetom ili drugim predmetima.
(6)  S ciljem osiguravanja jednakosti svakog djeteta, ova bi se Uredba trebala odnositi na sve odluke o roditeljskoj odgovornosti, uključujući mjere za zaštitu djece, neovisno o bilo kakvoj vezi s bračnim predmetom.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6.a)  U okviru ove Uredbe pravila o nadležnosti također bi trebalo primjenjivati na svu djecu koja se nalaze na teritoriju Unije čije se uobičajeno boravište ne može sa sigurnošću utvrditi. Područje primjene tih pravila treba proširiti, posebno kako bi obuhvatila djecu izbjeglice i djecu raseljenu na međunarodnoj razini ili zbog društveno-gospodarskih razloga ili zbog nemira u njihovoj zemlji.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.a (nova)
(12.a)  Ovom bi Uredbom trebalo u potpunosti poštovati prava sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja), a posebno pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje iz članka 47. Povelje, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 7. Povelje i prava djeteta iz članka 24. Povelje.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.
(13)  Nadležnost u predmetima povezanima s roditeljskom odgovornošću temelji se na zaštiti interesa djeteta i trebala bi se u skladu s tim primjenjivati. Svako pozivanje na zaštitu interesa djeteta trebalo bi tumačiti u kontekstu članka 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.
(13)  Nadležnost u predmetima povezanima s roditeljskom odgovornošću uvijek bi se trebala temeljiti na zaštiti interesa djeteta i trebala bi se primjenjivati imajući u vidu te interese. Svako pozivanje na zaštitu interesa djeteta trebalo bi tumačiti u kontekstu članaka 7., 14., 22. i 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. Neophodno je da se države članice čija nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom imaju stvarnu nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, nakon što donesu konačnu odluku o predaji djeteta, pobrinu da se pri njegovoj predaji poštuju najbolji interesi i temeljna prava djeteta, posebno kada je dijete u kontaktu s oba roditelja.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.a (nova)
(14.a)  Značenje pojma „uobičajeno boravište” trebalo bi tumačiti s obzirom na definiciju koju utvrđuju nadležna tijela na pojedinačnoj osnovi, uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  Ako se uobičajeno boravište djeteta promijeni zbog zakonitog preseljenja, nadležnost bi se trebala promijeniti u skladu s novim boravištem djeteta radi zadržavanja blizine. To bi se trebalo primjenjivati u slučajevima za koje još nisu pokrenuti postupci i u pokrenutim postupcima. Međutim, u pokrenutim postupcima stranke se mogu dogovoriti, u interesu učinkovitosti pravosuđa, da sudovi države članice u kojoj su postupci pokrenuti zadržavaju nadležnost do donošenja konačne odluke, ako je to u interesu djeteta. Ta je mogućnost posebno važna ako je postupak pri kraju i jedan se roditelj želi preseliti u drugu državu članicu s djetetom.
(15)  Ako se uobičajeno boravište djeteta promijeni zbog zakonitog preseljenja, nadležnost bi se trebala promijeniti u skladu s novim boravištem djeteta radi zadržavanja blizine. Međutim, u pokrenutim postupcima stranke se mogu dogovoriti, u interesu učinkovitosti pravosuđa, da sudovi države članice u kojoj su postupci pokrenuti zadržavaju nadležnost do donošenja konačne odluke, ako je to u interesu djeteta. S druge strane, pokrenuti postupci u vezi sa skrbništvom i pravom na kontakt trebali bi biti okončani donošenjem konačne odluke kako osobe koje imaju pravo na skrbništvo ne bi dijete odvele u drugu zemlju i tako izbjegle nepovoljnu odluku nadležnog tijela, osim ako se stranke slažu da se pokrenuti postupci prekinu.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.
(17)  Ova Uredba ne bi trebala spriječiti tijela države članice koja nema stvarnu nadležnost da u žurnim slučajevima poduzimaju privremene, uključujući zaštitne, mjere radi osiguranja osobe ili imovine djeteta u toj državi članici. Te bi mjere trebalo priznati i izvršavati u svim drugim državama članicama, uključujući države članice koje imaju nadležnost na temelju ove Uredbe, dok nadležno tijelo takve države članice ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Međutim, mjere koje poduzme sud u jednoj državi članici trebale bi se izmijeniti ili zamijeniti samo mjerama koje je također poduzeo sud države članice koja ima stvarnu nadležnost. Tijelo koje ima nadležnost samo za privremene, uključujući zaštitne, mjere trebalo bi se, ako je pred njim pokrenut stvarni zahtjev, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim. Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, to bi tijelo trebalo izravno ili preko središnjeg tijela obavijestiti tijelo države članice koja ima stvarnu nadležnost na temelju ove Uredbe o poduzetim mjerama. Međutim, ako se ne obavijesti tijelo druge države članice, to ne bi trebala biti osnova za nepriznavanje mjere.
(17)  Ova Uredba ne bi trebala spriječiti tijela države članice koja nema stvarnu nadležnost da u žurnim slučajevima poduzimaju privremene, uključujući zaštitne, mjere, na primjer u slučajevima obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja, radi osiguranja osobe ili imovine djeteta u toj državi članici. Te bi mjere trebalo priznati i izvršavati u svim drugim državama članicama, uključujući države članice koje imaju nadležnost na temelju ove Uredbe, dok nadležno tijelo takve države članice ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Međutim, mjere koje poduzme sud u jednoj državi članici trebale bi se izmijeniti ili zamijeniti samo mjerama koje je također poduzeo sud države članice koja ima stvarnu nadležnost. Tijelo koje ima nadležnost samo za privremene, uključujući zaštitne, mjere trebalo bi se, ako je pred njim pokrenut stvarni zahtjev, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim. Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, to bi tijelo trebalo izravno ili preko središnjeg tijela bez nepotrebne odgode obavijestiti tijelo države članice koja ima stvarnu nadležnost na temelju ove Uredbe o poduzetim mjerama. Međutim, ako se ne obavijesti tijelo druge države članice, to ne bi trebala biti osnova za nepriznavanje mjere.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  U iznimnim je slučajevima moguće da tijela države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište nisu najprikladnija za rješavanje predmeta. Radi zaštite interesa djeteta, kao izuzetak i pod određenim uvjetima, nadležno tijelo može prepustiti svoju nadležnost za rješavanje određenog predmeta tijelu druge države članice ako je to tijelo prikladnije za rješavanje tog predmeta. Međutim, u tome slučaju tijelo kojem je ustupljen predmet ne bi smjelo nadležnost prepustiti trećem tijelu.
(18)  Posebnu je pažnju potrebno obratiti na činjenicu da je, u iznimnim slučajevima kao što je obiteljsko ili rodno uvjetovano nasilje, moguće da tijela države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište nisu najprikladnija za rješavanje predmeta. Kao izuzetak i pod određenim uvjetima, nadležno tijelo može prepustiti svoju nadležnost za rješavanje određenog predmeta tijelu druge države članice ako je to tijelo prikladnije za rješavanje tog predmeta. Međutim, u tom je slučaju najprije potrebno pribaviti suglasnost drugog tijela, s obzirom na to da ono nakon prihvaćanja nadležnosti za predmet tu nadležnost ne može prepustiti trećem tijelu. Prije svakog prijenosa nadležnosti ključno je razmotriti i u potpunosti uzeti u obzir najbolje interese djeteta.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 23.
(23)  U postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću u skladu s ovom Uredbom te postupcima predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebalo bi poštovati pravo djeteta da slobodno izražava svoja stajališta i ta bi stajališta trebalo uzeti u obzir pri procjeni interesa djeteta. Saslušanje djeteta u skladu s člankom 24. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 12. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta ima važnu ulogu u primjeni ove Uredbe. Međutim, cilj ove Uredbe nije odrediti način saslušanja djeteta, primjerice, hoće li dijete saslušati sudac osobno ili posebno osposobljen stručnjak koji će kasnije izvijestiti sud, ili hoće li dijete biti saslušano u sudnici ili drugdje.
(23)  U postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću u skladu s ovom Uredbom te postupcima predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebalo bi poštovati pravo djeteta da slobodno izražava svoja stajališta i ta bi stajališta trebalo uzeti u obzir pri procjeni interesa djeteta. Saslušanje djeteta u skladu s člankom 24. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 12. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta te Preporukom Vijeća Europe o sudjelovanju djece i mladih mlađih od 18 godina1a ima važnu ulogu u primjeni ove Uredbe. Međutim, cilj ove Uredbe nije odrediti zajedničke minimalne standarde u pogledu postupka saslušanja djeteta, koji je i dalje uređen nacionalnim odredbama država članica.
______________
1a CM/Rec(2012)2 od 28. ožujka 2012.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 26.
(26)  Kako bi se postupci predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. dovršavali što je prije moguće, države članice trebale bi koncentrirati nadležnost za te postupke na jedan ili više sudova, pritom, prema potrebi, uzimajući u obzir njihovu internu strukturu za provođenje pravde. Koncentracija nadležnosti na ograničen broj sudova u državi članici bitan je i djelotvoran alat za ubrzanje postupaka u predmetima koji se odnose na otmicu djeteta u nekoliko država članica jer suci koji saslušaju velik broj takvih predmeta razviju posebno stručno znanje. Ovisno o strukturi pravnog sustava, nadležnost za slučajeve otmice djeteta može biti koncentrirana na jednom sudu za cijelu zemlju ili ograničenom broju sudova, na primjer s pomoću nekoliko drugostupanjskih sudova kao polaznih točaka uz koncentraciju nadležnosti za međunarodne slučajeve otmice djeteta na jedan prvostupanjski sud u svakom okrugu drugostupanjskog suda. Svaki bi sud trebao donijeti odluku najkasnije šest tjedna nakon što mu je podnesen zahtjev ili pravni lijek. Države članice trebale bi odrediti da je moguć samo jedan pravni lijek protiv odluke kojom se odobrava ili odbija predaju djeteta u skladu s Haškom konvencijom o otmici djece iz 1980.
(26)  Kako bi se postupci predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. dovršavali što je prije moguće, države članice trebale bi koncentrirati nadležnost za te postupke na ograničen broj sudova, pritom, prema potrebi, uzimajući u obzir njihovu internu strukturu za provođenje pravde. Koncentracija nadležnosti na ograničen broj sudova u državi članici bitan je i djelotvoran alat za ubrzanje postupaka u predmetima koji se odnose na otmicu djeteta u nekoliko država članica jer suci koji saslušaju velik broj takvih predmeta razviju posebno stručno znanje. Ovisno o strukturi pravnog sustava, nadležnost za slučajeve otmice djeteta može biti koncentrirana na ograničenom broju sudova, na primjer s pomoću nekoliko drugostupanjskih sudova kao polaznih točaka uz koncentraciju nadležnosti za međunarodne slučajeve otmice djeteta na jedan prvostupanjski sud u svakom okrugu drugostupanjskog suda, no bez ugrožavanja prava stranaka na pristup pravosuđu i pravovremenosti postupaka predaje. Svaki bi sud trebao donijeti odluku najkasnije šest tjedana nakon što mu je podnesen zahtjev ili pravni lijek. Države članice trebale bi odrediti da je moguć samo jedan pravni lijek protiv odluke kojom se odobrava ili odbija predaju djeteta u skladu s Haškom konvencijom o otmici djece iz 1980. Potrebno je poduzeti i mjere kojima bi se osiguralo da su sudske presude donesene u jednoj državi članici priznate i u drugoj. Kada se sudska presuda donese ključno je da ona bude priznata u cijeloj Europskoj uniji, posebno kada su u pitanju interesi djeteta.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 28.
(28)  U svim predmetima koji se odnose na djecu, a posebno slučajevima međunarodne otmice djeteta, pravosudna i upravna tijela trebala bi razmotriti mogućnost postizanja prijateljskog rješenja posredovanjem i drugim prikladnim sredstvima, po potrebi uz pomoć postojećih mreža i potpornih struktura za posredovanje u prekograničnim sporovima koji se odnose na roditeljsku odgovornost. Ipak, zbog takvih se nastojanja ne bi smjeli pretjerano produljiti postupci predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980.
(28)  Primjena posredovanja može imati važnu ulogu u okončanju spora u svim predmetima koji se odnose na djecu, a posebno u slučaju prekograničnih roditeljskih sporova oko skrbništva i prava na kontakt s djetetom te u slučajevima međunarodne otmice djeteta. Uz to, s obzirom na porast prekograničnih sporova oko skrbništva diljem Europske unije, kada ne postoji međunarodni okvir kao posljedica novijih migracijskih tokova, posredovanje se često pokazalo kao jedino pravno sredstvo za pomoć obiteljima da postignu prijateljsko i brzo rješenje u obiteljskim sporovima. U cilju poticanja posredovanja u takvim slučajevima, pravosudna i upravna tijela trebala bi pružiti pomoć strankama, prije ili tijekom sudskog postupka, pri odabiru odgovarajućih posrednika i organizacija za posredovanje. Strankama bi trebalo pružiti financijsku pomoć za posredovanje barem u mjeri u kojoj im je odobrena ili bi im bila odobrena pravna pomoć. Ipak, zbog takvih se nastojanja ne bi smjeli pretjerano produljiti postupci predaje u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. i ona ne bi smjela dovesti do obveznog sudjelovanja žrtava u bilo kakvom obliku nasilja, uključujući i obiteljsko nasilje, u postupcima posredovanja.
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 28.a (nova)
(28.a)  Kako bi se ponudila učinkovita alternativa za sudske postupke u nacionalnim ili međunarodnim obiteljskim sporovima, ključno je da uključeni posrednici obave odgovarajuće specijalizirano osposobljavanje. Osposobljavanje bi trebalo posebno obuhvatiti pravni okvir u prekograničnim obiteljskim sporovima, međukulturne kompetencije i alate za postupanje u vrlo konfliktnim situacijama, istodobno uvijek imajući u vidu najbolje interese djeteta. Osposobljavanje za suce, kao moguće glavne izvore upućivanja na posredovanje, trebalo bi obuhvaćati i načine kako potaknuti stranke da se uključe u posredovanje što je prije moguće i kako posredovanje uključiti u sudski postupak i u rokove propisane Haškom konvencijom o otmici djeteta, ali bez uzrokovanja nepotrebne odgode postupka.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 30.
(30)  Ako sud države članice u koju je dijete nezakonito odvedeno ili u kojoj je nezakonito zadržano odluči odbiti predaju djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980., u svojoj odluci mora izričito navesti upućivanje na odgovarajuće članke Haške konvencije iz 1980. na kojima temelji odbijanje. Unatoč tome, takva odluka može biti zamijenjena naknadnom odlukom suda države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije njegova nezakonitog odvođenja ili zadržavanja koju taj sud iznese u postupku za skrb nad djetetom nakon pažljivog razmatranja interesa djeteta. Ako je posljedica takve odluke predaja djeteta, za njegovu predaju nije potreban nikakav poseban postupak priznavanja i izvršenja te odluke u državi članici u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano.
(30)  Ako sud države članice u koju je dijete nezakonito odvedeno ili u kojoj je nezakonito zadržano odluči odbiti predaju djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980., u svojoj odluci mora izričito navesti upućivanje na odgovarajuće članke Haške konvencije iz 1980. na kojima temelji odbijanje i navesti razlog odbijanja. Unatoč tome, takva odluka može biti zamijenjena naknadnom odlukom suda države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije njegova nezakonitog odvođenja ili zadržavanja koju taj sud iznese u postupku za skrb nad djetetom nakon pažljivog razmatranja interesa djeteta. Ako je posljedica takve odluke predaja djeteta, za njegovu predaju nije potreban nikakav poseban postupak priznavanja i izvršenja te odluke u državi članici u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano.
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 33.
(33)  Usto, cilj da prekogranični sporovi koji se odnose na djecu budu kraći i jeftiniji opravdava ukidanje zahtjeva za izdavanje potvrde izvršivosti prije izvršenja u državi članici izvršenja za sve odluke o stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Dok je Uredbom (EZ) br. 2201/2003 taj zahtjev ukinut samo za odluke o odobravanju kontakta s djetetom i određene odluke kojima se nalaže predaja djeteta, ovom se Uredbom predviđa jedinstven postupak za prekogranično izvršenje svih odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Stoga, podložno odredbama ove Uredbe, s odlukom koju su donijela tijela jedne od država članica treba postupati kao da je donesena u državi članici izvršenja.
(33)  Usto, cilj da se olakša slobodno kretanje europskih građana opravdava ukidanje zahtjeva za izdavanje potvrde izvršivosti prije izvršenja u državi članici izvršenja za sve odluke o stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe. To će prekogranične sporove koji se odnose na djecu učiniti kraćima i jeftinijima. Dok je Uredbom (EZ) br. 2201/2003 taj zahtjev ukinut samo za odluke o odobravanju kontakta s djetetom i određene odluke kojima se nalaže predaja djeteta, ovom se Uredbom predviđa jedinstven postupak za prekogranično izvršenje svih odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe. Stoga, podložno odredbama ove Uredbe, s odlukom koju su donijela tijela jedne od država članica treba postupati kao da je donesena u državi članici izvršenja.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 37.a (nova)
(37.a)  Svako odbijanje priznavanja odluke kako je definirano u ovoj Uredbi zbog toga što bi priznavanje očito bilo u suprotnosti s javnim redom dotične države članice trebalo bi biti u skladu s člankom 21. Povelje.
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 42.
(42)  U posebnim slučajevima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe središnja tijela trebala bi međusobno surađivati u pružanju pomoći nacionalnim tijelima i nositeljima roditeljske odgovornosti. Takva pomoć trebala bi pogotovo uključivati pronalaženje djeteta, izravno ili s pomoću drugih nadležnih tijela, ako je to potrebno za provedbu zahtjeva u skladu s ovom Uredbom, te dostavu informacija o djetetu koje su potrebne za postupak.
(42)  U posebnim slučajevima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe središnja tijela trebala bi međusobno surađivati u pružanju pomoći nacionalnim tijelima i nositeljima roditeljske odgovornosti. Takva pomoć trebala bi pogotovo uključivati pronalaženje djeteta, izravno ili s pomoću drugih nadležnih tijela, ako je to potrebno za provedbu zahtjeva u skladu s ovom Uredbom, te dostavu informacija o djetetu koje su potrebne za postupak. U slučajevima kada nadležna država članica nije država čije je dijete državljanin, nadležna središnja tijela države članice odmah obavještavaju središnja tijela one države članice čije je dijete državljanin.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 44.
(44)  Ne dovodeći u pitanje zahtjeve u skladu s nacionalnim postupovnim pravom, tijelo koje podnosi zahtjev trebalo bi imati pravo slobodno odabrati jedan od dostupnih načina dobivanja potrebnih informacija, na primjer, sudovi mogu odabrati dobivanje informacija primjenom Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001, s pomoću Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, posebno središnjih tijela uspostavljenih na temelju ove Uredbe, sudaca i kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže, a pravosudna i upravna tijela mogu odabrati traženje informacija s pomoću specijalizirane nevladine organizacije u tom području.
(44)  Ne dovodeći u pitanje zahtjeve u skladu s nacionalnim postupovnim pravom, tijelo koje podnosi zahtjev trebalo bi imati pravo slobodno odabrati jedan od dostupnih načina dobivanja potrebnih informacija, na primjer, sudovi mogu odabrati dobivanje informacija primjenom Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001, s pomoću Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, posebno središnjih tijela uspostavljenih na temelju ove Uredbe, sudaca i kontaktnih točaka Europske pravosudne mreže, a pravosudna i upravna tijela mogu odabrati traženje informacija s pomoću specijalizirane nevladine organizacije u tom području. Međunarodnu pravosudnu suradnju i komunikaciju trebali bi potaknuti i/ili omogućiti posebno određena mreža ili suci za vezu u svakoj državi članici. Ulogu Europske pravosudne mreže treba razlikovati od uloge središnjih tijela.
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 46.
(46)  Tijelo države članice koje razmatra odluku o roditeljskoj odgovornosti trebalo bi imati pravo od tijela druge države članice zatražiti informacije koje su bitne za zaštitu djeteta, ako je to potrebno da bi se zaštitili interesi djeteta. Ovisno o okolnostima, to može uključivati informacije o postupcima i odlukama koji se odnose na roditelja ili braću i sestre djeteta, ili na sposobnost roditelja da skrbi o djetetu ili ima kontakt s djetetom.
(46)  Tijelo države članice koje razmatra odluku o roditeljskoj odgovornosti trebalo bi biti dužno od tijela druge države članice zatražiti informacije koje su bitne za zaštitu djeteta, ako je to potrebno da bi se zaštitili interesi djeteta. Ovisno o okolnostima, to može uključivati informacije o postupcima i odlukama koji se odnose na roditelja ili braću i sestre djeteta, ili na sposobnost roditelja ili obitelji da skrbi o djetetu ili ima kontakt s djetetom. Državljanstvo, ekonomska i socijalna situacija ili kulturni odnosno vjerski kontekst roditelja ne bi se smjeli smatrati presudnim čimbenicima u odluci o sposobnosti roditelja da skrbi o djetetu.
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 46.a (nova)
(46.a)  Komunikaciju između sudaca, javnih tijela, središnje vlasti, stručnjaka koji pomažu roditeljima te komunikaciju među roditeljima trebalo bi promicati svim sredstvima, uzimajući u obzir, među ostalim, da se odlukom da se dijete ne preda mogu kršiti temeljna prava djeteta u istoj mjeri kao i odlukom da se dijete preda.
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 48.a (nova)
(48.a)  Ako je to u interesu djeteta, suci bi trebali izravno komunicirati sa središnjim tijelima ili nadležnim sudovima u drugim državama članicama.
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 49.
(49)  Ako je tijelo neke države članice već donijelo odluku u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ili razmatra takvu odluku, a provedba se treba odvijati u drugoj državi članici, to tijelo može zatražiti pomoć tijela te druge države članice u provedbi odluke. To bi se trebalo primjenjivati, primjerice, na odluke o odobravanju prava na kontakt s djetetom uz nadzor koje treba izvršiti u državi članici koja nije država u kojoj je tijelo koje je odobrilo kontakt smješteno ili na odluke koje uključuju bilo kakve druge popratne mjere nadležnih tijela u državi članici u kojoj odluku treba provesti.
(49)  Ako je tijelo neke države članice već donijelo odluku u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ili razmatra takvu odluku, a provedba se treba odvijati u drugoj državi članici, to tijelo trebalo bi zatražiti pomoć tijela te druge države članice u provedbi odluke. To bi se trebalo primjenjivati, primjerice, na odluke o odobravanju prava na kontakt s djetetom uz nadzor koje treba izvršiti u državi članici koja nije država u kojoj je tijelo koje je odobrilo kontakt smješteno ili na odluke koje uključuju bilo kakve druge popratne mjere nadležnih tijela u državi članici u kojoj odluku treba provesti.
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 50.
(50)  Ako tijelo države članice razmatra smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj ili u ustanovu u drugoj državi članici, prije smještaja trebalo bi provesti postupak savjetovanja u okviru središnjih tijela obiju država članica o kojima je riječ. Tijelo koje razmatra takav smještaj djeteta trebalo bi, prije nego što naloži smještaj, dobiti pristanak nadležnog tijela države članice u kojoj bi dijete trebalo biti smješteno. Budući da je smještaj djeteta najčešće hitna mjera, koja je potrebna kako bi se dijete uklonilo iz položaja u kojemu su njegovi interesi ugroženi, brzina je ključna za takve odluke. Kako bi se ubrzao postupak savjetovanja, ovom Uredbom iscrpno su predviđeni uvjeti za takav zahtjev i vremenski rok za odgovor države članice u kojoj bi dijete trebalo biti smješteno. Međutim, uvjeti za odobravanje ili odbijanje pristanka i dalje su regulirani nacionalnim pravom države članice koja prima zahtjev.
(50)  Ako tijelo države članice razmatra smještaj djeteta kod članova obitelji, u udomiteljsku obitelj ili u ustanovu u drugoj državi članici, prije smještaja trebalo bi provesti postupak savjetovanja u okviru središnjih tijela obiju država članica o kojima je riječ. Tijelo koje razmatra takav smještaj djeteta trebalo bi, prije nego što naloži smještaj, dobiti pristanak nadležnog tijela države članice u kojoj bi dijete trebalo biti smješteno. Budući da je smještaj djeteta najčešće hitna mjera, koja je potrebna kako bi se dijete uklonilo iz položaja u kojemu su njegovi interesi ugroženi, brzina je ključna za takve odluke. Kako bi se ubrzao postupak savjetovanja, ovom Uredbom iscrpno su predviđeni uvjeti za takav zahtjev i vremenski rok za odgovor države članice u kojoj bi dijete trebalo biti smješteno. Međutim, uvjeti za odobravanje ili odbijanje pristanka i dalje su regulirani nacionalnim pravom države članice koja prima zahtjev.
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 51.
(51)  Svaki dugoročni smještaj djeteta u inozemstvu trebao bi biti u skladu s člankom 24. stavkom 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (pravo na održavanje osobnog kontakta s roditeljima) i odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, posebno člancima 8., 9. i 20. Pri razmatranju rješenja posebna bi se pažnja trebala obratiti kontinuitetu kojemu se teži u odgoju djeteta i djetetovu etničkom, vjerskom, kulturnom i jezičnom kontekstu.
(51)  Državne vlasti koje razmatraju smještaj djeteta trebale bi djelovati u skladu s člankom 24. stavkom 3. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (pravo na održavanje osobnog kontakta s roditeljima) i odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, posebno člancima 8., 9. i 20. Pri razmatranju rješenja posebna bi se pažnja trebala obratiti na smještaj braće i sestara u istu obitelj domaćina ili ustanovu i na kontinuitet kojemu se teži u odgoju djeteta i djetetovu etničkom, vjerskom, kulturnom i jezičnom kontekstu. Naročito u slučaju dugoročnog smještaja djeteta u inozemstvo nadležna tijela uvijek bi trebala razmotriti mogućnost da dijete smjeste k srodnicima koji žive u drugoj zemlji, ako je dijete s tim članovima obitelji uspostavilo odnos, te na temelju pojedinačne procjene interesa djeteta. Takav dugoročan smještaj trebao bi podlijegati periodičnom preispitivanju u pogledu potreba i najboljeg interesa djeteta.
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Ova se Uredba primjenjuje, bez obzira na prirodu pravosudnog ili upravnog tijela, u građanskim stvarima koje se odnose na:
1.  Ova se Uredba primjenjuje, bez obzira na prirodu pravosudnog ili upravnog tijela ili drugog tijela nadležnog u stvarima koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe, u građanskim stvarima koje se odnose na:
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka ba (nova)
(ba)  međunarodnu otmicu djece;
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 2. – točka d
(d)  smještaj djeteta kod udomitelja ili u ustanovu;
(d)  smještaj djeteta kod članova obitelji, kod udomitelja ili u sigurnu ustanovu u inozemstvu;
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka 1.
1.  „tijelo” znači svako pravosudno ili upravno tijelo u državama članicama nadležno u stvarima koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe;
1.  „tijelo” znači svako pravosudno ili upravno tijelo ili bilo koje drugo tijelo u državama članicama nadležno u stvarima koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe;
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka 3.
3.  „država članica” znači sve države članice, osim Danske;
3.  „država članica” znači sve države članice Europske unije, osim Danske;
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka 4.
4.  „ odluka” znači rješenje, nalog ili presuda tijela države članice o razvodu, zakonskoj rastavi ili poništaju braka ili o roditeljskoj odgovornosti;
4.  „ odluka” znači rješenje, nalog ili presuda tijela države članice, ili javna isprava izvršiva u državi članici ili državi potpisnici sporazuma između stranaka koji su izvršivi u državi članici u kojoj se zaključuje, o razvodu, zakonskoj rastavi ili poništaju braka ili o roditeljskoj odgovornosti;
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka 12. – uvodni dio
12.  „nezakonito odvođenje ili zadržavanje” znači odvođenje ili zadržavanje djeteta u sljedećim slučajevima:
12.  „međunarodna otmica djeteta” znači odvođenje ili zadržavanje djeteta u sljedećim slučajevima:
Amandman 35
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1.
1.  Tijela države članice nadležna su u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici. Ako se dijete zakonito preseli iz jedne države članice u drugu te tamo stekne novo uobičajeno boravište, nadležna su tijela države članice u kojoj dijete ima novo uobičajeno boravište.
1.  Tijela države članice nadležna su u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici. Ako se dijete zakonito preseli iz jedne države članice u drugu te tamo stekne novo uobičajeno boravište, nadležna su tijela države članice u kojoj dijete ima novo uobičajeno boravište, osim ako se stranke prije preseljenja suglase da nadležnost i dalje ima tijelo države članice u kojoj je dijete dotad imalo uobičajeno boravište.
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1.a (novi)
1.a  Ako su postupak o skrbništvu i pravu na kontakt u tijeku, nadležno tijelo države članice podrijetla zadržava nadležnost sve dok se postupak ne okonča, osim ako se stranke slože da bi postupak trebalo prekinuti.
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 2.
2.  Stavak 1. ne primjenjuje se ako je nositelj prava na kontakt iz stavka 1. prihvatio nadležnost tijela države članice u kojoj dijete ima novo uobičajeno boravište sudjelujući u postupku pred tim tijelima i ne osporavajući pri tome njihovu nadležnost.
2.  Stavak 1. ne primjenjuje se ako je nositelj prava na kontakt iz stavka 1., nakon što su ga tijela bivšeg uobičajenog boravišta obavijestila o pravnim posljedicama, prihvatio nadležnost tijela države članice u kojoj dijete ima novo uobičajeno boravište sudjelujući u postupku pred tim tijelima bez obzira na navedenu obavijest i ne osporavajući pri tome njihovu nadležnost.
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Članak 9. – stavak 1. – točka b – podtočka i.
(i)  u roku od godine dana nakon što je nositelj prava na skrb saznao ili trebao saznati gdje se dijete nalazi, nikakav zahtjev za predaju nije predan nadležnim tijelima države članice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano;
(i)  u roku od godine dana nakon što je nositelj prava na skrb saznao ili trebao saznati gdje se dijete nalazi i, bez obzira na činjenicu da su ga tijela obavijestila o pravnoj obvezi da podnese zahtjev za predaju, takav zahtjev nije predan nadležnim tijelima države članice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je zadržano;
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Članak 10. – stavak 5. – podstavak 1.a (novi)
Imenovani suci obnašaju dužnost sudaca u području obiteljskog prava i u njemu imaju bogato iskustvo, posebno u stvarima koje imaju prekograničnu pravnu dimenziju.
Amandman 40
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 1. – podstavak 1.
U žurnim predmetima tijela države članice u kojoj se nalazi dijete ili imovina djeteta nadležna su poduzeti privremene, uključujući i zaštitne mjere, u odnosu na to dijete ili imovinu.
U žurnim predmetima tijela države članice u kojoj se nalazi dijete ili imovina djeteta nadležna su poduzeti privremene, uključujući i zaštitne mjere, u odnosu na to dijete ili imovinu. Tim se mjerama ne bi smjelo nepotrebno odgoditi postupak i donošenje konačne odluke o pravu na skrb i pravu na kontakt.
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 1. – podstavak 2.
Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, tijelo koje je poduzelo zaštitne mjere obavješćuje tijelo države članice koja ima stvarnu nadležnost na temelju ove Uredbe izravno ili preko središnjeg tijela određenog u skladu s člankom 60.
Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, tijelo koje je poduzelo zaštitne mjere obavješćuje tijelo države članice koja ima stvarnu nadležnost na temelju ove Uredbe izravno ili preko središnjeg tijela određenog u skladu s člankom 60. To tijelo jamči da se prema roditeljima uključenima u postupak jednako postupa te da su oni u potpunosti i bez odgađanja informirani o svim predmetnim mjerama na jeziku koji u potpunosti razumiju.
Amandman 42
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2.
2.  Mjere poduzete u skladu sa stavkom 1. prestaju se primjenjivati čim tijelo države članice koje je stvarno nadležno u skladu s ovom Uredbom poduzme mjere koje smatra prikladnima.
2.  Mjere poduzete u skladu sa stavkom 1. prestaju se primjenjivati čim tijelo države članice koje je stvarno nadležno u skladu s ovom Uredbom poduzme mjere koje smatra prikladnima te od trenutka kada o tim mjerama obavijesti tijelo države članice u kojoj su poduzete privremene mjere.
Amandman 43
Prijedlog uredbe
Članak 19. – stavak 2.a (novi)
2.a  U slučajevima iz stavaka 1. i 2., na zahtjev tijela pred kojim je spor započeo, sva druga tijela pred kojima se vodi postupak bez odlaganja obavješćuju tijelo koje je uputilo zahtjev o datumu kada je pred njima pokrenut postupak u skladu s člankom 15.
Amandman 44
Prijedlog uredbe
Članak 20.
Članak 20.
Članak 20.
Pravo djeteta na izražavanje mišljenja
Pravo djeteta na izražavanje mišljenja
Pri ostvarivanju svojih prava u skladu s odjeljkom 2. ovog poglavlja tijela država članica osiguravaju da dijete koje je u stanju oblikovati vlastita mišljenja dobije stvarnu priliku da slobodno izrazi ta mišljenja tijekom postupka.
Pri ostvarivanju svojih prava u skladu s odjeljkom 2. ovog poglavlja tijela država članica osiguravaju da dijete koje je u stanju oblikovati vlastita mišljenja dobije stvarnu priliku da slobodno izrazi ta mišljenja tijekom postupka, u skladu s relevantnim nacionalnim postupovnim pravilima, člankom 24. stavkom 1. Povelje, člankom 12. Konvencije UN-a o pravima djeteta i Preporukom Vijeća Europe državama članicama o sudjelovanju djece i mladih mlađih od 18 godina1a. Tijela će zabilježiti svoja razmatranja o tom pitanju u odluci.
Saslušanje djeteta koje ostvaruje svoje pravo na izražavanje mišljenja obavlja sudac ili posebno osposobljen stručnjak u skladu s nacionalnim odredbama, bez pritiska, a osobito bez pritiska roditelja, u okruženju prilagođenom djetetu s obzirom na njegovu dob kad je riječ o jeziku i sadržaju, i pruža sva jamstva koja omogućuju zaštitu emocionalnog integriteta i najboljih interesa djeteta.
Saslušanje djeteta ne obavlja se u prisutnosti stranaka u postupku ili njihovih zakonskih zastupnika, ali se mora zabilježiti i unijeti u dokumentaciju tako da stranke i njihovi pravni zastupnici mogu imati priliku vidjeti zapisnik sa saslušanja.
Tijelo će uvažiti djetetovo mišljenje u skladu s njegovom dobi i zrelošću te zabilježiti svoja razmatranja u odluci.
Tijelo će uvažiti djetetovo mišljenje u skladu s njegovom dobi i zrelošću uzevši u obzir najbolje interese djeteta te zabilježiti svoja razmatranja u odluci.
_______________
1a CM/Rec(2012)2 od 28. ožujka 2012.
Amandman 45
Prijedlog uredbe
Članak 23. – stavak 2.
2.  Što je moguće prije tijekom postupka sud ispituje jesu li stranke voljne sudjelovati u posredovanju kako bi pronašle zajedničko rješenje radi zaštite interesa djeteta, ako se time postupak pretjerano ne produljuje.
2.  Što je moguće prije tijekom postupka sud ispituje jesu li stranke voljne sudjelovati u posredovanju kako bi pronašle zajedničko rješenje radi zaštite interesa djeteta, ako se time postupak pretjerano ne produljuje. U tom slučaju sud mora zatražiti od stranaka primjenu posredovanja.
Amandman 46
Prijedlog uredbe
Članak 25. – stavak 3.
3.  Sud može objaviti odluku kojom nalaže predaju djeteta, a koja je privremeno izvršiva neovisno o svim pravnim lijekovima, čak i ako nacionalnim pravom nije predviđena takva privremena izvršivost.
3.  Sud može objaviti odluku kojom nalaže predaju djeteta, a koja je privremeno izvršiva neovisno o svim pravnim lijekovima, čak i ako nacionalnim pravom nije predviđena takva privremena izvršivost, i pritom uzima u obzir najbolje interese djeteta.
Amandman 47
Prijedlog uredbe
Članak 25. – stavak 5.a (novi)
5.a  Kad sudsko tijelo naloži povratak djeteta, ono o toj odluci i datumu njezina stupanja na snagu obavješćuje središnje tijelo države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije nezakonitog odvođenja.
Amandman 48
Prijedlog uredbe
Članak 32. – stavak 4.
4.  Ako odluka nije izvršena u roku od šest tjedana od pokretanja postupka za izvršenje, sud države članice izvršenja o tome obavješćuje središnje tijelo države članice podrijetla koje podnosi zahtjev, ili podnositelja zahtjeva ako je postupak pokrenut bez pomoći središnjeg tijela, te navodi razloge.
4.  Ako odluka nije izvršena u roku od šest tjedana od pokretanja postupka za izvršenje, sud države članice izvršenja o tome pravovremeno obavješćuje središnje tijelo države članice podrijetla koje podnosi zahtjev, ili podnositelja zahtjeva ako je postupak pokrenut bez pomoći središnjeg tijela, te navodi razloge i predviđa okvirno vrijeme izvršenja odluke.
Amandman 49
Prijedlog uredbe
Članak 37. – stavak 1. – točka a
(a)  ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje; ili
(a)  ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim redom u državi članici u kojoj se zahtijeva priznavanje, iako odbijanje ne smije ni na koji način dovesti do diskriminacije zabranjene člankom 21. Povelje; ili
Amandman 50
Prijedlog uredbe
Članak 38. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke priznavanje odluke koja se odnosi na roditeljsku odgovornost odbija se:
1.  Na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke odluka koja se odnosi na roditeljsku odgovornost ne priznaje se:
Amandman 51
Prijedlog uredbe
Članak 38. – stavak 1. – točka b
(b)  ako je donesena u odsustvu osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila odluku; ili
(b)  ako je odluka donesena u odsustvu osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila odluku; ili
Amandman 52
Prijedlog uredbe
Članak 58. – stavak 1.
Stranka koja pokreće postupak a koja je, u državi članici podrijetla, koristila potpunu ili djelomičnu pravnu pomoć ili je bila oslobođena od troškova, ima pravo, u postupcima iz članka 27. stavka 3., članaka 32., 39. i 42. na korištenje najpogodnije pravne pomoći ili najšireg oslobađanja troškova postupka koje propisuje pravo države članice izvršenja.
Stranka koja pokreće postupak a koja je, u državi članici podrijetla, koristila potpunu ili djelomičnu pravnu pomoć, pomoć za troškove posredovanja ili je bila oslobođena od troškova, ima pravo, u postupcima iz članka 27. stavka 3., članaka 32., 39. i 42. na korištenje najpogodnije pravne pomoći ili najšireg oslobađanja troškova postupka koje propisuje pravo države članice izvršenja.
Amandman 53
Prijedlog uredbe
Članak 63. – stavak 1. – točka a
(a)  na zahtjev središnjeg tijela druge države članice pružila pomoć u otkrivanju lokacije djeteta, ako se čini da bi se dijete moglo nalaziti na državnom području države članice koja prima zahtjev, a utvrđivanje lokacije djeteta nužno je za provedbu zahtjeva na temelju ove Uredbe;
(a)  na zahtjev središnjeg tijela druge države članice pružila pomoć u otkrivanju lokacije djeteta, ako se čini da bi se dijete moglo nalaziti na državnom području države članice koja prima zahtjev, a utvrđivanje lokacije djeteta nužno je za primjenu ove Uredbe;
Amandman 54
Prijedlog uredbe
Članak 63. – stavak 1. – točka d
(d)  olakšala komunikaciju između tijela , posebno za primjenu članka 14., članka 25. stavka 1. točke (a), članka 26. stavka 2. i članka 26. stavka 4. drugog podstavka;
(d)  olakšala komunikaciju između sudskih tijela, posebno za primjenu članaka 14 i 19., članka 25. stavka 1. točke (a), članka 26. stavka 2. i članka 26. stavka 4. drugog podstavka;
Amandman 55
Prijedlog uredbe
Članak 63. – stavak 1. – točka ea (nova)
(ea)   obavijestila nositelje roditeljske odgovornosti o pravnoj pomoći i potpori, na primjer o pomoći koju pružaju specijalizirani dvojezični odvjetnici, kako bi se spriječilo da oni daju pristanak ako nisu u potpunosti razumjeli što on uključuje.
Amandman 56
Prijedlog uredbe
Članak 63. – stavak 1. – točka g
(g)  osigurala, ako pokreću ili olakšavaju sudski postupak za povrat djece na temelju Haške konvencije iz 1980., da se dosje za takav postupak upotpuni u roku od šest tjedana, osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti.
(g)  osigurala, ako pokreću ili olakšavaju sudski postupak za povrat djece na temelju Haške konvencije iz 1980., da se dosje za takav postupak upotpuni i podnese sudu ili drugom nadležnom tijelu u roku od šest tjedana, osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti.
Amandman 57
Prijedlog uredbe
Članak 64. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Po zahtjevu uz koji je priloženo obrazloženje središnjeg tijela ili drugog tijela države članice s kojom dijete ima bitnu vezu, središnje tijelo države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište i u kojoj se ono nalazi može, neposredno ili putem nadležnih tijela ili drugih tijela:
1.  Po zahtjevu uz koji je priloženo obrazloženje središnjeg tijela ili drugog tijela države članice s kojom dijete ima bitnu vezu, središnje tijelo države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište i u kojoj se ono nalazi mora, neposredno ili putem nadležnih tijela ili drugih tijela:
Amandman 58
Prijedlog uredbe
Članak 64. – stavak 2.
2.  Ako se razmatra odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te položaj djeteta to nalaže, tijelo države članice može zatražiti od bilo kojeg tijela druge države članice koje ima informacije važne za zaštitu djeteta dostavu tih informacija.
2.  Ako se razmatra odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te položaj djeteta to nalaže, tijelo države članice mora zatražiti od bilo kojeg tijela druge države članice koje ima informacije važne za zaštitu djeteta dostavu tih informacija.
Amandman 59
Prijedlog uredbe
Članak 64. – stavak 2.a (novi)
2.a  Ako se razmatraju stvari povezane s roditeljskom odgovornošću, središnje tijelo države članice u kojoj dijete ima svoje uobičajeno boravište bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje središnje tijelo države članice čije je dijete ili jedan od roditelja državljanin o postojanju postupka.
Amandman 60
Prijedlog uredbe
Članak 64. – stavak 3.
3.  Tijelo države članice može zahtijevati od tijela druge države članice pomoć u provedbi odluka povezanih s roditeljskom odgovornošću donesenih na temelju ove Uredbe, osobito u osiguranju učinkovite primjene prava na kontakt i prava na održavanje redovitog izravnog kontakta.
3.  Tijelo države članice mora zahtijevati od tijela druge države članice pomoć u provedbi odluka povezanih s roditeljskom odgovornošću donesenih na temelju ove Uredbe, osobito u osiguranju učinkovite primjene prava na kontakt i prava na održavanje redovitog izravnog kontakta.
Amandman 61
Prijedlog uredbe
Članak 64. – stavak 5.
5.  Tijela države članice u kojoj dijete nema uobičajeno boravište, na zahtjev osobe koja ima boravište u toj državi članici i koja želi steći ili ostvarivati pravo na kontakt s djetetom, ili na zahtjev središnjeg tijela druge države članice, prikupljaju informacije ili dokaze te mogu izdati utvrđenje o podobnosti takve osobe za ostvarivanje prava na kontakt i o uvjetima u kojima se konatkt može ostvarivati.
5.  Tijela države članice u kojoj dijete nema uobičajeno boravište, na zahtjev srodnika ili člana obitelji koji ima boravište u toj državi članici i koji želi steći ili ostvarivati pravo na kontakt s djetetom, ili na zahtjev središnjeg tijela druge države članice, prikupljaju informacije ili dokaze te mogu izdati utvrđenje o podobnosti tih osoba za ostvarivanje prava na kontakt i o uvjetima u kojima se kontakt može ostvarivati.
Amandman 62
Prijedlog uredbe
Članak 64. – stavak 5.a (novi)
5.a  Tijelo države članice može od središnjeg tijela druge države članice zatražiti informacije o nacionalnom zakonodavstvu te države članice o pitanjima koja su obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe i koja su relevantna za razmatranje predmeta na osnovi ove Uredbe. Nadležno tijelo države članice kojoj je zahtjev podnesen odgovara u najkraćem roku.
Amandman 63
Prijedlog uredbe
Članak 65. – stavak 1.
1.  Kada tijelo nadležno u skladu s ovom Uredbom razmatra smještaj djeteta u ustanovu za skrb ili u udomiteljsku obitelj u drugoj državi članici, najprije dobiva pristanak nadležnog tijela u toj drugoj državi članici. U tu svrhu to će tijelo, putem središnjeg tijela svoje države članice, prenijeti središnjem tijelu države članice u koju dijete treba smjestiti zahtjev za pristanak koji uključuje izvješće o djetetu zajedno s razlozima predloženog smještaja ili pružanja skrbi.
1.  Kada tijelo nadležno u skladu s ovom Uredbom razmatra smještaj djeteta kod članova obitelji, u udomiteljsku obitelj ili u sigurnu ustanovu za skrb u drugoj državi članici, najprije dobiva pristanak nadležnog tijela u toj drugoj državi članici. U tu svrhu to će tijelo, putem središnjeg tijela svoje države članice, prenijeti središnjem tijelu države članice u koju dijete treba smjestiti zahtjev za pristanak koji uključuje izvješće o djetetu zajedno s razlozima predloženog smještaja ili pružanja skrbi. Države članice jamče da roditelji i srodnici djeteta, bez obzira na njihovo mjesto boravišta, mogu imati redovni kontakt, osim ako bi se time ugrozila dobrobit djeteta.
Amandman 64
Prijedlog uredbe
Članak 65. – stavak 4. – podstavak 1.a (novi)
Ako nadležno tijelo namjerava poslati socijalne radnike u drugu državu članicu kako bi se utvrdilo je li udomljavanje u toj državi u skladu s dobrobiti djeteta, o tome obavještava dotičnu državu članicu.
Amandman 65
Prijedlog uredbe
Članak 66. – stavak 4.
4.  Svako središnje tijelo samostalno pokriva svoje troškove.
4.  Osim ako se država članica koja podnosi zahtjev i država članica koja prima zahtjev ne dogovore drugačije, svako središnje tijelo samostalno pokriva svoje troškove.
Amandman 66
Prijedlog uredbe
Članak 79. – stavak 1.
Do [10 godina od datuma primjene] Komisija Europskome parlamentu, Vijeću te Europskome gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o ex post evaluaciji ove Uredbe potkrijepljeno informacijama koje joj dostavljaju države članice. Uz ovo izvješće prilaže se, prema potrebi, zakonodavni prijedlog.
Do [pet godina od datuma primjene] Komisija Europskome parlamentu, Vijeću te Europskome gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o ex post evaluaciji ove Uredbe potkrijepljeno informacijama koje joj dostavljaju države članice. Uz ovo izvješće prilaže se, prema potrebi, zakonodavni prijedlog.
Amandman 67
Prijedlog uredbe
Članak 79. – stavak 2. – točka aa (nova)
(aa)  broju slučajeva i odluka u postupcima posredovanja u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću;

(1) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Provedba Inicijative za zapošljavanje mladih u državama članicama
PDF 473kWORD 68k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2018. o provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih u državama članicama (2017/2039(INI))
P8_TA(2018)0018A8-0406/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/779 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1304/2013 u pogledu dodatnog iznosa početnog predfinanciranja koji se isplaćuje za operativne programe koji dobivaju potporu iz Inicijative za zapošljavanje mladih(2),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi programa Jamstvo za mlade(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. listopada 2016. naslovljenu „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladihˮ (COM(2016)0646),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 3/2015 iz ožujka 2015. naslovljeno „Jamstvo za mlade EU-a: poduzeti su prvi koraci, no rizici u provedbi tek predstoje”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 5/2017 Europskog revizorskog suda iz ožujka 2017. naslovljeno: „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene? Procjena programa „Garancija za mlade” i Inicijative za zapošljavanje mladih”,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. listopada 2017. o kontroliranju trošenja i praćenje troškovne učinkovitosti programa Jamstva za mlade EU-a(4),

–  uzimajući u obzir dubinsku analizu svojeg resornog odjela za proračunska pitanja od 3. veljače 2016. naslovljenu „Ocjena Inicijative za zapošljavanje mladih”,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 10. lipnja 2016. za preporuku Vijeća o uspostavi programa Jamstvo za vještine (COM(2016)0382),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o Inicijativi o mogućnostima za mlade(5),

–   uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 10. ožujka 2014. o kvalitativnom okviru za pripravništvo,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju, njezin Dodatni protokol i revidiranu verziju koja je stupila na snagu 1. srpnja 1999.,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja, a posebno cilj br. 8 koji glasi „promovirati uključiv i održiv gospodarski rast, punu zaposlenost i dostojanstven rad za sve”, koje je 2015. godine usvojio UN i koji se odnose na cijeli svijet, uključujući EU,

–  uzimajući u obzir izvješće kojem je autor Jean-Claude Juncker, u bliskoj suradnji s Donaldom Tuskom, Jeroenom Dijsselbloemom, Marijem Draghijem i Martinom Schulzom od 22. lipnja 2015. o dovršavanju europske gospodarske i monetarne unije („Izvješće petorice predsjednika”), dokument Komisije za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe od 26. travnja 2017. i 31. svibnja 2017. o produbljivanju europske monetarne unije te Bijelu knjigu Komisije od 1. ožujka 2017. o budućnosti Europe,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. o uspostavi europskog stupa socijalnih prava (COM(2017)0250 i Preporuku Komisije (EU) 2017/761 od 26. travnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(6),

–  uzimajući u obzir rad i istraživanje Eurofounda, Cedefopa, Međunarodne organizacije rada, Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj, Europske konfederacije sindikata, Europskog sindikalnog instituta, Konfederacije europske poslovne zajednice (BusinessEurope), Europskog udruženja obrtnika, malih i srednjih poduzetnika, Europskog centra za poduzeća u javnom vlasništvu i od općeg gospodarskog interesa, mreže Eurocities i Europskog foruma mladih,

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Junckera o stanju Unije održan 13. rujna 2017., Smjernice za ujedinjeniju, snažniju i demokratskiju Uniju (nacrt Programa rada Komisije do kraja 2018.) i pismo namjere Komisije upućeno Antoniju Tajaniju i estonskom premijeru Jüriju Ratasu od 13. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za prava žena i jednakost spolova(A8-0406/2017),

A.  budući da se zbog financijske i gospodarske krize stopa nezaposlenosti mladih popela s 15 % u 2008. godini na najvišu vrijednost od 24 % početkom 2013. i da ta prosječna stopa prikriva velike razlike među državama članicama i regijama; budući da su stope nezaposlenosti mladih u 2013. ostale blizu 10 % u Njemačkoj, Austriji i Nizozemskoj, a u Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj i Grčkoj dosegle su najviše vrijednosti blizu ili znatno više od 40 %;

B.  budući da su mjere usmjerene na smanjenje javne potrošnje pokazale negativan utjecaj, posebice na mlade zbog rezova u obrazovanju, obučavanju, stvaranju radnih mjesta i službama za pružanje potpore;

C.  budući da su politike koje pogađaju mlade razvijane bez uključivanja dotičnih mladih osoba i njihovih predstavnika;

D.  budući da se zbog dugih razdoblja nezaposlenosti mladi mogu osjećati marginalizirani, izolirani, odsječeni od društva te da nezaposlenost mladih može imati „učinak s trajnim posljedicama”, što znači da postoji veća vjerojatnost da će ponovno postati nezaposleni, da će imati niže prihode i slabije izglede u karijeri u svojem radnom vijeku; budući da zanemarivanje mladih predstavlja ogroman gubitak javnih i privatnih ulaganja te vodi sveopćoj nesigurnosti zaposlenja i gubitku vještina, s obzirom na neiskorišten i oslabljen ljudski potencijal koji je s tim povezan;

E.  budući da je 2012. trećina zaposlenih u Europi bila ili prekvalificirana ili nedovoljno kvalificirana za svoj posao(7) i budući da su mladi zaposleni često formalno prekvalificirani, a istodobno, češće nego stariji radnici, imaju poslove koji ne odgovaraju njihovim vještinama;

F.  budući da mladim radnicima prijeti viši rizik od toga da se nađu na nesigurnom radnom mjestu; budući da su izgledi radnog odnosa s više negativnih strana dvostruko veći za radnike mlađe od 25 godina, nego za radnike u dobi od 50 godina ili starije(8);

G.  budući da uspješan prijelaz iz škole na radno mjesto i iz neaktivnosti na radno mjesto te pronalazak prvog pravog posla osnažuju i motiviraju mlade ljude, a to im pomaže i da razviju osobne i profesionalne vještine kako bi postali neovisni, samosvjesni građani i da dobro započnu svoje karijere;

H.  budući da je stopa nezaposlenosti mladih u 28 država članica EU-a, nakon dostizanja najviše vrijednosti od 24 % u 2013., bila u konstantnom padu i pala na razinu ispod 17 % u 2017.; budući da je razina nezaposlenosti mladih ostala visoka te da je ta razina niža od 11 % u samo nekoliko država članica (Austrija, Češka, Nizozemska, Malta, Mađarska i Njemačka) te da među državama članicama vladaju ozbiljne razlike;

I.  budući da analiza raščlanjivanja po spolovima rada na puno i nepuno radno vrijeme diljem Europe otkriva da je u razdoblju 2007. do 2017. razlika između spolova ostala ista te da muškarci i dalje čine oko 60 % zaposlenih na puno radno vrijeme u dobi od 15 do 24 godine, ali čine samo oko 40 % iste dobne skupine zaposlenih na nepuno radno vrijeme;

J.  budući da je, nažalost, kao statistička činjenica stopa nezaposlenosti mladih općenito otprilike dvaput veća od prosječne opće stope nezaposlenosti, i tijekom razdoblja gospodarskog rasta i za vrijeme recesija;

Inicijativa za zapošljavanje mladih i Garancija za mlade

K.  budući da je 22. travnja 2013. Vijeće u obliku preporuke uspostavilo Garanciju za mlade, kojom se države članice obvezuju da će mladima omogućiti kvalitetno zaposlenje, nastavak školovanja, naukovanje ili stažiranje u roku od četiri mjeseca od gubitka zaposlenja ili završetka formalnog obrazovanja;

L.  budući da bi mnoge države članice, s obzirom na to da nisu imale mnogo uspjeha s regulativama i prilikama koje su dosad bile dostupne u borbi protiv nezaposlenosti mladih, trebale staviti veći naglasak na učinkovitu upotrebu financijskih sredstava i alata dostupnih u okviru Europskog socijalnog fonda;

M.  budući da je u veljači 2013. Vijeće pristalo uspostaviti Inicijativu za zapošljavanje mladih koja je pokrenuta kao glavni proračunski instrument EU-a povezan s Europskim socijalnim fondom i to kako bi se pomoglo određenim regijama u državama članicama u kojima su stope nezaposlenosti mladih posebno visoke, ponajprije uvođenjem programa u okviru Garancije za mlade;

N.  budući da je provođenje programa Garancije za mlade obveza preuzeta na razini EU-a, dok je Inicijativa za zapošljavanje mladih usmjerena na one države članice i regije u kojima stope nezaposlenosti iznose više od 25 %, za što uvjete ispunjava 20 država članica, bilo djelomice ili potpuno;

O.  budući da se zbog potrebe za brzom mobilizacijom sredstava uplate u proračun Inicijative za zapošljavanje mladih za 2014. i 2015. koncentrirale na početku tog razdoblja kako bi se maksimizirao učinak mjera financiranih iz Inicijative za zapošljavanje; budući da je zbog kašnjenja u provedbi na nacionalnoj i regionalnoj razini pojačano financiranje na početku razdoblja kao mjera nije postiglo dovoljan učinak; budući da je 2015. stopa predfinanciranja uvjetno povećana s 1 % na 30 % te da je većina država članica koje su ispunjavale uvjete tu mjeru uspješno primijenila;

P.  budući da je glavna ambicija Inicijative za zapošljavanje mladih i Jamstva za mlade doprijeti do mladih ljudi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju se (skupina NEET) koji su u najvećoj opasnosti od isključivanja te istovremeno uzeti u obzir činjenicu da su izrazom „NEET” obuhvaćene razne podskupine mladih ljudi s različitim potrebama;

Q.  budući da je Garancija za mlade osmišljena kako bi se skupina NEET učinkovito uključila na tržište rada tako što će se ponuditi individualizirani pristupi koji vode kvalitetnim ponudama za zaposlenje i unapređenju zapošljivosti mladih te kako bi se u širem kontekstu podržalo mlade u prijelazu iz škole na posao te riješio problem neusklađenosti dostupnih vještina s potrebama tržišta rada; budući da su odgovarajuće strategije informiranja koje se provode u državama članicama u tom pogledu potrebne;

R.  budući da je Međunarodna organizacija rada u 2015. procijenila da je trošak provedbe Garancije za mlade u 28 država članica EU-a 45 milijardi EUR; budući da je Garanciji za mlade u programskom razdoblju 2014. – 2020. dodijeljen skroman proračun od 6,4 milijardi EUR kako bi se nadopunila, a ne zamijenila nacionalna financijska sredstva;

S.  budući da je Komisija predložila povećanje proračuna Inicijative za zapošljavanje mladih za 1 milijardu EUR koju bi popratila 1 milijarda EUR odobrenih sredstava iz ESF-a, u okviru revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2017. – 2020.; budući da je, nakon postizanja dogovora između Parlamenta i Vijeća, ta brojka povećana na 1,2 milijardi EUR; budući da je 5. rujna 2017. Parlament usvojio nacrt izmjene proračuna br. 3/2017 kako bi se u 2017. osiguralo dodatnih 500 milijuna EUR za Inicijativu za zapošljavanje mladih financiranih iz globalne marže za obveze te izrazio žaljenje zbog kašnjenja u proračunskom postupku 2017. uzrokovanom blokadom i kasnim odobrenjem revizije VFO-a u sredini razdoblja u Vijeću;

T.  budući da je Europski revizorski sud u svom prvom tematskom izvješću o Garanciji za mlade izrazio zabrinutost u pogledu primjerenosti financiranja (i na nacionalnoj razini i na razini EU-a), definicije „kvalitetne ponude”, nedostatka strategije s jasnim etapama i ciljevima te praćenja rezultata programa i izvještavanja o njima; budući da je isto tako izrazio zabrinutost zbog nedovoljnog uspjeha partnerskog pristupa u razvoju Garancije za mlade sadržanom u Preporuci Vijeća od 22. travnja 2013.;

U.  budući da su istinski učinkoviti mehanizmi potrebni za raspravu o poteškoćama u primjeni programa Jamstva za mlade i njihovo rješavanje te da je potrebno da se države članice čvrsto obvežu da će provoditi Jamstvo za mlade u njegovu punom opsegu, uzimajući u obzir posebno lokalne uvjete i omogućavanje razvoja vještina i uspostavljanje primjerenih struktura za evaluaciju;

V.  budući da su u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda o Garanciji za mlade prepoznati neki zajednički kriteriji „kvalitetne ponude” te da je Slovačka svoju definiciju koja sadrži odredbe o minimalnom radnom vremenu i održivosti zaposlenja nakon prestanka potpore iz Inicijative za zapošljavanje mladih učinila pravno obvezujućom te uzimajući u obzir zdravstveno stanje primatelja;

W.  budući da je Europski revizorski sud u svojem drugom nedavno objavljenom tematskom izvješću o Inicijativi za zapošljavanje mladih i Garanciji za mlade, sastavljenom na temelju uzorka od sedam država članica, istaknuo zabrinutost time što je teško doći do potpunih podataka te što je napredak u provedbi Garancije za mlade ograničen i što rezultati nisu ispunili početna očekivanja; budući da su Inicijativa za zapošljavanje mladih i Garancija za mlade jedni od najinovativnijih i najambicioznijih političkih odgovora na nezaposlenost mladih nakon gospodarske krize i da bi stoga njihova provedba u nadolazećim godinama trebala uživati daljnju financijsku i političku podršku EU-a, nacionalnih i regionalnih institucija;

X.  budući da se troškovna učinkovitost Inicijative za zapošljavanje mladih i konačni cilj Garancije mladih da mladi zasnuju održiv radni odnos mogu postići samo ako se operacije pravilno nadziru na temelju pouzdanih i usporedivih podataka, ako su programi usmjereni na rezultate i ako se prilagodbe vrše u slučajevima u kojima se otkriju neučinkovite i skupe mjere;

Y.  budući da je potrebno više napora od strane država članica kako bi se ciljano podržalo mlade ljude najudaljenije ili potpuno odvojene od tržišta rada, poput mladih ljudi s invaliditetom;

Z.  budući da bi Inicijativa za zapošljavanje mladih i Garancija za mlade trebali igrati središnju ulogu u ostvarenju ključnih načela Europskog stupa socijalnih prava;

AA.  budući da predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker u svojem govoru o stanju Unije za 2017. nije spomenuo stanje nezaposlenosti mladih u Europi koje je i dalje alarmantno; budući da je u pismu namjere priloženom govoru o stanju Unije za 2017. prepoznata uloga Garancije za mlade kao pomoći za otvaranje radnih mjesta u EU-u; budući da bi borba protiv nezaposlenosti, a posebice nezaposlenosti mladih trebala ostati prioritet za djelovanje EU-a;

AB.  budući da su prijavljena kašnjenja u isplatama u okviru mjera financiranih iz Inicijative za zapošljavanje mladih koja su često uzrokovana prekasnim osnivanjem upravljačkih tijela ili nedovoljnim upravnim kapacitetima nacionalnih ili regionalnih tijela;

AC.  budući da bi mjere iz Inicijative za zapošljavanje mladih i Garancije za mlade poput stažiranja i naukovanja trebale pomoći u olakšavanju prijelaza na tržište rada te nikad ne bi trebale biti zamjena za redovite ugovore o radu;

AD.  budući da, kad je riječ o mladim ženama u ruralnim područjima, nezakonito zapošljavanje ili neprijavljivanje statusa nezaposlene osobe dovodi do nepreciznih statističkih podataka i do razlika u mirovinama; budući da ta praksa negativno utječe na društvo u cjelini, a posebno na dobrobit žena, te na druge oblike socijalnog osiguranja i mogućnosti za promjene karijere ili buduće mogućnosti zapošljavanja;

AE.  budući da je 16 milijuna osoba iz skupine NEET sudjelovalo u programu Garancija za mlade, a Inicijativom za zapošljavanje mladih pružena je izravna potpora za više od 1,6 milijuna mladih ljudi u EU-u;

AF.  budući da su u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih države članice donijele više od 132 mjere za tržište rada koje su usmjerene na mlade osobe;

AG.  budući da je 75 % ukupnog proračuna Inicijative za zapošljavanje mladih odobreno, a 19 % su države članice već uložile, zbog čega je stopa izvršenja proračuna Inicijative za zapošljavanje mladih najviša među europskim strukturnim i investicijskim fondovima;

AH.  budući da više izvješća o provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih pokazuje da se, unatoč zabrinutosti u pogledu dostatnosti financiranja i procjene ukupnih potrebnih ulaganja, raspoloživa sredstva uspješno usmjeravaju prema zadovoljavanju regionalnih potreba te da su usmjerena na konkretne regije i skupine korisnika;

AI.  budući da Komisija od uspostave europske strategije zapošljavanja 1997. podupire niz mjera osmišljenih za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja i obrazovanja za mlade(9); budući da su od krize napori EU-a posebno usmjereni na Garanciju za mlade i Inicijativu za zapošljavanje mladih;

AJ.  budući da se Garancija za mlade financira iz ESF-a, nacionalnih proračuna i Inicijative za zapošljavanje mladih, dok se Inicijativom za zapošljavanje mladih mogu financirati izravno otvaranje radnih mjesta, naukovanje, stažiranje i daljnje obrazovanje za ciljane skupine Inicijative za zapošljavanje mladih u regijama koje za to ispunjavaju uvjete; budući da za mjere Inicijative za zapošljavanje mladih rok trajanja nije unaprijed definiran, dok se u okviru Garancije za mlade zahtijeva da se ponuda da u roku od četiri mjeseca;

AK.  budući da je Garancija za mlade dovela do provedbe strukturnih reformi u državama članicama kako bi, ponajprije, modeli obrazovanja i osposobljavanja bili prilagođeniji tržištu rada u cilju ostvarivanja njezinih ciljeva;

AL.  budući da vanjski čimbenici poput konkretne gospodarske situacije ili modela proizvodnje svake pojedinačne regije utječu na postizanje ciljeva utvrđenih u Garanciji za mlade;

Uvod

1.  vjeruje da Garancija za mlade mora biti prvi korak prema potrebama za poslom mladih osoba; podsjeća da poslodavci imaju obvezu sudjelovati u procesu osiguravanja pristupačnih programa strukovnog obrazovanja, početničkih poslova i kvalitetnih stažiranja;

2.  ističe da aspekt kvalitete pristojnih radnih mjesta za mlade osobe ne smije nikada biti doveden u pitanje; ističe da temeljni radni standardi i drugi standardi povezani s kvalitetom rada poput radnog vremena, minimalne plaće, socijalne sigurnosti te zdravlja i sigurnosti na poslu moraju biti u središtu pri poduzimanju napora;

3.  prima na znanje znatne razlike u gospodarskim rezultatima u smislu i gospodarskog rasta i povećanja zaposlenosti u 28 država članica EU-a, što zahtijeva odlučan politički odgovor; primjećuje da određene države članice zaostaju u provedbi potrebnih strukturnih reformi; napominje da se radna mjesta stvaraju provođenjem zdravih gospodarskih politika, kao i politika zapošljavanja i ulaganja, koje su u konačnici u nadležnosti država članica; izražava svoju zabrinutost zbog dugoročnog učinka gospodarskog razvoja regija u kojima dolazi do odljeva mozgova;

4.  podsjeća da u sklopu provedbenih pravila za Inicijativu za zapošljavanje mladih države članice moraju birati između različitih načina provedbe programa (namjenski program, prioritetne osi u okviru postojećeg operativnog programa ili dio nekoliko različitih prioritetnih osi); ističe da je, s obzirom na različite mogućnosti provedbe te na temelju dobivenih rezultata, potrebna razmjena najboljih praksi u cilju njihovog uključivanja u buduće faze programa;

5.  sa zabrinutošću napominje da se u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 5/2017 navodi da postoji rizik da financijska sredstva EU-a jednostavno zamjenjuju nacionalna financijska sredstva, a da ne stvaraju dodanu vrijednost; podsjeća na to da je u skladu s načelom dodatnosti cilj Inicijative za zapošljavanje mladih nadopuniti nacionalna financijska sredstva, a ne zamijeniti politike i financijska sredstva država članica za borbu protiv nezaposlenosti mladih; ističe da se samo proračunom Inicijative za zapošljavanje mladih ne može ostvariti ambicija da se svim mladim ljudima ponudi kvalitetno zaposlenje, nastavak školovanja, naukovanje ili stažiranje u roku od četiri mjeseca nakon gubitka posla i završetka formalnog obrazovanja, niti je taj program ikada bio tako zamišljen;

6.  naglašava kako je potrebno da Inicijativa za zapošljavanje mladih bude pokretač u prvom redu reformi politika, a onda i bolje koordinacije u područjima zapošljavanja i obrazovanja, prije svega u državama članicama koje se suočavaju s visokim stopama nezaposlenosti mladih, s ciljem osiguravanja da te države članice uvedu integrirane, sveobuhvatne i dugoročne pristupe rješavanju nezaposlenosti mladih koji bi povećali zapošljivost mladih, dali im bolje prilike i doveli do održivog zapošljavanja, a ne da provode niz fragmentiranih (postojećih) politika; smatra da su Inicijativa za zapošljavanje mladih i Garancija za mlade moćni alati u borbi protiv socijalne isključenost skupina najmarginaliziranijih mladih osoba; vjeruje da je važno raditi na postizanju ciljeva strategije Europa 2020. u pogledu zapošljavanja, stope prekida školovanja i socijalne isključenosti;

7.  podsjeća da je u skladu s Preporukom Vijeća o uspostavi programa Jamstvo za mlade definirano šest smjernica na kojima bi se trebali temeljiti programi Garancije za mlade: izgradnja partnerskih pristupa, mjere rane intervencije i aktivacije, mjere potpore s ciljem uključivanja u tržište rada, korištenje sredstava Unije, procjena i stalno poboljšanje reformi i inicijativa; ističe da je, prema izvješćima o ocjeni, vrlo malo država članica dalo podatke o tim aspektima i njihovoj punoj ocjeni;

8.  ističe da bi trebalo uložiti više i u domaću i u prekograničnu mobilnost kako bi se smanjila stopa nezaposlenosti mladih te riješio problem neusklađenosti vještina; poziva na bolje usklađivanje ponude posla i vještina sa zahtjevima tako što će se olakšati mobilnost među regijama (uključujući prekogranične regije); prepoznaje da države članice moraju posvetiti posebnu pozornost osiguravanju bolje povezanosti sustava obrazovanja s tržištem rada u prekograničnim regijama, primjerice promicanjem obrazovanja na jezicima susjednih zemalja;

9.  podsjeća da je visoka stopa nezaposlenosti mladih uzrokovana: učincima svjetske gospodarske krize na tržišta rada, ranim napuštanjem školovanja bez dovoljnih kvalifikacija, nedostatkom relevantnih vještina i radnog iskustva, sve većom prisutnošću nesigurnih oblika kratkoročnog zaposlenja nakon čega slijede razdoblja nezaposlenosti, ograničenim mogućnostima osposobljavanja i nedovoljnim ili neadekvatnim aktivnim programima tržišta rada;

10.  smatra da praćenje Inicijative za zapošljavanje mladih mora biti podržano pouzdanim podacima; smatra da su trenutačno dostupni podaci o praćenju i rezultatima nedovoljni za sveobuhvatnu procjenu provedbe i postignutih rezultata Inicijative za zapošljavanje mladih kao glavnog financijskog instrumenta Garancije za mlade, posebice zbog početnih kašnjenja u uspostavi operativnih programa u državama članicama i činjenice da se još uvijek nalaze u relativno ranim fazama provedbe; ustraje u tome da je potrebno zadržati zaposlenost mladih kao jedan od prioriteta djelovanja EU-a; međutim, zabrinut je zbog podataka o učincima Inicijative za zapošljavanje mladih i Garancije za mlade kao politika Unije za rješavanja problema nezaposlenosti mladih iznesenih u nedavnom izvješću Europskog revizorskog suda, ali pritom uzima u obzir ograničeno teritorijalno i vremensko područje primjene tih programa;

11.  stajališta je da bi strategija za povećanje zaposlenosti mladih, kako bi bila istinski učinkovita, trebala uključivati okrugle stolove na kojima bi sudjelovali zainteresirane strane, uzimati u obzir teritorijalni kontekst u kojem bi se strategija trebala provoditi i osigurati ciljano osposobljavanje koje ispunjava potrebe poduzeća, a istovremeno je uravnoteženo s nastojanjima i vještinama mladih osoba; ističe da bi se istom strategijom trebalo osigurati visokokvalitetno osposobljavanje i potpuna transparentnost u dodjeli financijskih sredstava agencijama za osposobljavanje te da bi se korištenje tih sredstava trebalo pomno nadzirati;

12.  žali zbog činjenice što su se države članice na spomenuto odlučile obvezati samo u obliku neobvezujućeg instrumenta Preporuke Vijeća; ističe da je cilj Garancije za mlade u mnogim državama članicama još daleko od ostvarenja;

Dopiranje do najisključenijih mladih osoba

13.  napominje da mlade osobe s invaliditetom nisu obuhvaćene niti područjem primjene Inicijative za zapošljavanje mladih niti Garancije za mlade; poziva Komisiju i države članice da prilagode svoje operativne programe kako bi osigurale da mjere Inicijative za zapošljavanje mladih i Garancije za mlade budu stvarno dostupne svim osobama s invaliditetom, da osiguraju jednakost pristupa mladim osobama s invaliditetom i ispune potrebe pojedinaca;

14.  ističe da su za dopiranje do skupine NEET potrebni snažni i kontinuirani napori nacionalnih tijela i međusektorska suradnja jer je skupina NEET heterogena, a njezini pripadnici imaju različite potrebe i vještine; stoga naglašava potrebu za točnim i sveobuhvatnim podacima o svim pripadnicima skupine NEET s ciljem njihovog registriranja i učinkovitijeg dopiranja do njih jer bi se pomoću raščlanjenih podataka, uključujući podatke po regijama, moglo prepoznati koje bi skupine trebale biti ciljne i kako bi se inicijative za zapošljavanje mogle bolje prilagoditi primateljima;

15.  vjeruje da Garancija za mlade i Inicijativa za zapošljavanje mladih nisu zamjene za korištenje makroekonomskih instrumenata i drugih politika za poticanje zaposlenosti mladih; dodaje da je pri procjeni provedbe i učinka Garancije za mlade važno imati na umu različite da u državama članicama vladaju različite makroekonomske klime i stanja proračuna; smatra da je potrebno iscrtati dugoročan program strukturnih reformi za Garanciju za mlade ako će se produživati njegovo trajanje; naglašava jasnu potrebu za učinkovitijom koordinacijom među različitim državama članicama;

16.  podržava razvoj jedinstvenih kontaktnih točaka kako bi se osiguralo da su sve usluge i smjernice lako dostupne i besplatne za mlade ljude te da se nalaze na jednom mjestu;

17.  zabrinut je zbog početnih primjedbi da je potrebno poboljšati registraciju i dopiranje do svih pripadnika skupine NEET, posebice onih neaktivnih i onih za koje se pokazalo da ih je teško ponovno integrirati; poziva države članice da uspostave prikladne i prilagođene strategije dopiranja do svih pripadnika skupine NEET te da provode integriran pristup u smjeru individualiziranije pomoći i usluga dostupnih za podupiranje mladih ljudi koji se suočavaju s višestrukim preprekama; poziva države članice da obrate posebnu pozornost na potrebe ugroženih pripadnika skupine NEET te da uklone negativne stavove pune predrasuda prema njima;

18.  ističe potrebu da se mjere prilagode lokalnim potrebama kako bi se povećao njihov učinak; poziva države članice da provedu posebne mjere zapošljavanja mladih u ruralnim područjima;

19.  poziva države članice da brzo poboljšaju priopćavanje informacija o postojećim programima potpore mladim osobama, a posebice skupinama najudaljenijima od tržišta rada, i to kampanjama za podizanje osviještenosti, koristeći se i tradicionalnim i modernim medijskim kanalima poput socijalnih mreža;

Osiguravanje kvalitete ponuda u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih

20.  prima na znanje pozive na definiranje pojma kvalitetne ponude u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih; ističe potrebu za izradom sveobuhvatne, usuglašene definicije kojom bi se u obzir uzeto rad Odbora za zapošljavanje Vijeća u suradnji s Komisijom, Međunarodne organizacije rada i relevantnih dionika; ističe da je kvalitetna ponuda višedimenzionalna mjera koja vodi održivoj, dobro prilagođenoj integraciji sudionika na tržištu rada koja se postiže razvijanjem vještina te da bi trebala odgovarati razini kvalifikacija i profilu sudionika te uzimati u obzir potrebe za zapošljavanjem; poziva države članice da osiguraju da se relevantna socijalna zaštita, pravila o radnim uvjetima i razine naknada primjenjuju na sve sudionike; skreće pozornost na standarde kvalitete navedene u Smjernicama za evaluaciju Inicijative za zapošljavanje mladih koje je Komisija izdala 2015. i u kojima se utvrđuju značajke ponuda za zapošljavanje, njihova relevantnosti za potrebe sudionika, ishodi za tržište rada nakon dobivanja ponuda te udio ponuda koje nisu prihvaćene ili su prijevremeno napuštene kao relevantni pokazatelji za procjenu kvalitete zaposlenja;

21.  podsjeća da Međunarodna organizacija rada „dostojanstven rad” definira kao „rad koji je produktivan i koji nudi pravedan prihod, uz sigurno radno mjesto i socijalnu zaštitu, bolje izglede za osobni razvoj i socijalnu integraciju, slobodu ljudi u vezi s izražavanjem vlastitih problema, organiziranjem i sudjelovanjem u odlukama koje utječu na njihov život te jednake prilike za sve žene i muškarce” te da ti minimalni standardi u slučaju zaposlenih mladih osoba nisu ispunjeni;

22.  smatra da bi mlade osobe isto tako trebale sudjelovati u praćenju kvalitete ponuda;

23.  ističe da se u kvalitetnom pripravničkom ugovoru mora poštovati kvalitetna okvirna ponuda sljedećih jamstava: pripravništvo se mora temeljiti na pisanom ugovoru u kojem su sadržane transparentne informacije o pravim i obvezama ugovornih strana te definirani konkretni ciljevi i značajke visokokvalitetnog osposobljavanja mora biti postavljen mentor ili nadzornik koji će ocjenjivati rezultate pripravnika po završetku pripravništva pripravništvo mora imati određeno trajanje, duljina trajanja pripravništva kod istog poslodavca mora biti ograničena, a ugovor bi trebao sadržavati jasne odredbe o pokriću socijalnim osiguranjem te o naknadi;

24.  potiče države članice da postupno ažuriraju i revidiraju operativne programe Inicijative za zapošljavanje mladih uz uključivanje socijalnih partnera i organizacija mladih kako bi dodatno poboljšale svoje djelovanje na temelju stvarnih potreba mladih osoba i tržišta rada;

25.  ističe da je moguće utvrditi troši li se dobro proračun Inicijative za zapošljavanje mladih i postiže li se cilj Garancije za mlade da mladi zasnuju održiv radni odnos samo ako se operacije pomno i transparentno nadziru na temelju pouzdanih i usporedivih podataka te ako se državama članicama koje nisu postigle nikakav napredak na to ambicioznije skrene pozornost; poziva države članice da hitno unaprijede praćenje, izvješćivanje i kvalitetu podataka te da zajamče prikupljanje pouzdanih i usporedivih podataka i brojki o trenutnom stanju provedbe Inicijative za zapošljavanje mladih te ih pravovremeno stave na raspolaganje, i to češće nego što se to zahtijeva u okviru njihove godišnje obveze izvješćivanja definirane u članku 19. stavku 2. Uredbe o ESF-u; poziva Komisiju da revidira svoje smjernice o prikupljanju podataka u skladu s preporukama Europskog revizorskog suda i kako bi se smanjio rizik od precjenjivanja rezultata;

26.  napominje prijedlog različitih vrsta programa koji su osmišljeni u državama članicama u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih; smatra da su u nekim državama članicama nacionalni propisi dvosmisleni u pogledu ciljeva i pristupa te nejasno sročeni te da je preko njih ponuđen ograničen izbor mogućnosti za promicanje zapošljavanja; smatra da su njihovo znatno diskrecijsko pravo i izostanak jasnih mehanizama nadzora povremeno dovodili do zamjene radnih mjesta ponudama u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

27.  zabrinut je zbog dojava o neprimjerenoj uporabi mjera financiranih iz Inicijative za zapošljavanje mladih, uključujući kašnjenje u isplati naknada mladim osobama i zloupotrebe pripravništava tj. njihovo prekomjerno korištenje; izražava svoju spremnost za borbu protiv takvih praksi; smatra da se opetovano korištenje Garancije za mlade ne bi trebalo kositi s namjerom aktivacije tržišta i ciljem trajnijeg uključivanja mladih u tržište rada;

28.  poziva Komisiju i države članice da prepoznaju, razmjenjuju i šire najbolje prakse usmjerene na uzajamno učenje politika koje doprinose osmišljavanju i provedbi politika utemeljenih na dokazima; ističe da promjene na tržištu rada i u digitalizaciji gospodarstva pozivaju na novi pristup politikama zapošljavanja mladih; ističe da je u sklopu Inicijative za zapošljavanje mladih potrebno poraditi na učinkovitim alatima za smanjivanje nezaposlenosti mladih te se ne bi trebale reciklirati neučinkovite politike zapošljavanja;

29.  ponavlja da se u Preporuci Vijeća o uspostavi programa Jamstvo za mlade partnerski pristup smatra ključnim problemom u provedbi programa Garancija za mlade i dopiranja do pripadnika skupine NEET; poziva države članice da primjenjuju partnerski pristup tako da aktivno utvrđuju i uključuju relevantne dionike i da učinkovitije promiču program Garancija za mlade među poduzećima, posebice MSP-ovima i manjim obiteljskim poduzećima; ističe da iskustva iz država članica koje su već usvojile pristupe slične Garanciji za mlade prije uvođenja tog programa pokazuju da je uspješan pristup uz sudjelovanje dionika važan za njegovu uspješnu provedbu;

30.  ističe važnost organizacija mladih kao posrednika između mladih osoba i javnih službi za zapošljavanje; u tom kontekstu potiče države članice da blisko surađuju s organizacijama mladih na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini pri objašnjavanju, planiranju, provedbi i ocjenjivanju Inicijative za zapošljavanje mladih;

31.  ističe važnost vještih i moderniziranih javnih službi za zapošljavanje u pružanju prilagođenih usluga osobama iz skupine NEET; poziva države članice da pri provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih na razini EU-a bolje koordiniraju svoje javne službe za zapošljavanje u okviru Europske mreže javnih službi za zapošljavanje; potiče razvoj daljnjih sinergija između javnih i privatnih poslodavaca, poduzeća i obrazovnih sustava; potiče široku upotrebu usluga e-uprave kako bi se smanjila birokracija;

32.  poziva Komisiju da izradi procjenu godišnjih troškova učinkovite provedbe Garancije za mlade po državama članicama, uzimajući u obzir procjenu Međunarodne organizacije rada (ILO);

33.  ističe da je ključno povećati broj pripravništava dostupnih u okviru Garancije za mlade jer čine samo 4,1 % dosad prihvaćenih ponuda;

Završne primjedbe

34.  ističe potrebu za strategijom preoblikovanja Inicijative za zapošljavanje mladih iz protukriznog instrumenta u stabilniji financijski instrument EU-a za rješavanje problema nezaposlenosti mladih u razdoblju nakon 2020., osiguravajući pritom brzu i jednostavnu mobilizaciju sredstava i zahtjev za sufinanciranje kako bi se istaknula primarna odgovornost država članica; napominje da bi se proširenjem Inicijative za zapošljavanje mladih trebale uzeti u obzir napomene Europskog revizorskog suda; ističe da je ukupni cilj programa održiva integracija mladih osoba na tržište rada; naglašava potrebu za postavljanjem jasnih mjerljivih ciljeva; ističe da bi se o tim elementima trebalo raspravljati u kontekstu sljedećeg VFO-a kako bi se osigurali kontinuitet, troškovna učinkovitost i dodana vrijednost;

35.  ponavlja svoju podršku Inicijativi za zapošljavanje mladih; ističe da su apsolutno nužni daljnji napori te nastavak političkih i financijskih obveza za rješavanje nezaposlenosti mladih; posebice podsjeća na važnost osiguravanja financijskih sredstava u iznosu od najmanje 700 milijuna EUR za Inicijativu za zapošljavanje mladih u razdoblju od 2018. do 2020., kao što je dogovoreno u okviru revizije VFO-a u sredini razdoblja; također poziva na dodjelu dostatnih odobrenih sredstava za plaćanje kako bi se osigurala pravilna i pravovremena provedba Inicijative za zapošljavanje mladih;

36.  naglašava potrebu za poboljšanjem kvalitete ponuda u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih i Garancije za mlade te poziva na buduću raspravu o prihvatljivim dobnim skupinama;

37.  smatra da je potrebno postići napredak u smjeru donošenja preporuke s pravnom osnovnom u člancima 292. i 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te poduzeti niz informativnih mjera poput stvaranja lako dostupnih mrežnih stranica koje se ažuriraju s relevantnim informacijama o pravilima koja se odnose na pripravništva u svakoj državi članici kako bi okvir za kvalitetu zapošljavanja mladih postao operativan;

38.  uviđa da je Inicijativa za zapošljavanje mladih financijski instrument namijenjen nadopunjavanju inicijativa država članica za borbu s visokim razinama nezaposlenosti mladih i da bi države članice trebale uložiti veće napore kako bi bolje povezala obrazovne sustave i tržišta rada da bolje uključe mlade osobe na tržišta rada na održiv način; pozdravlja mjere i politike uvedene kako bi se riješio problem postojećih neusklađenosti vještina; prepoznaje da korištenje vještina i dalje predstavlja izazov diljem Europe i stoga smatra da je potrebno osigurati bolju usklađenost traženih i dostupnih vještina;

39.  smatra da su Inicijativa za zapošljavanje mladih i Garancija za mlade ključne za učinkovitu provedbu ključnih principa europskog stupa socijalnih prava, posebice br. 1 o obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju, br. 4 o aktivnoj potpori zapošljavanju, br. 5 o sigurnom i prilagodljivom zaposlenju, br. 6 o plaćama, br. 8 o socijalnom dijalogu i uključenosti radnika, br. 10 o zdravom, sigurnom i dobro prilagođenom radnom okruženju te zaštiti podataka, br. 12 o socijalnoj zaštiti, br. 13. o naknadi za nezaposlene, i br. 14. o minimalnom dohotku,

40.  poziva Komisiju i države članice da udvostruče napore koje poduzimaju zajedno s Međunarodnom organizacijom rada kako bi pružile prilagođene informacije i izgradile nacionalne kapacitete za provedbu i procjenu programa Garancije za mlade u sljedećim aspektima: osiguravanju pune i održive provedbe inicijative, poboljšanju njezine mogućnost da dopre do neregistriranih pripadnika skupine NEET te mladih ljudi s niskim razinama vještina, izgradnji kapaciteta i poboljšanju kvalitete ponuda;

41.  napominje da je, u očekivanju da Komisija objavi konačne podatke koje su joj dostavile države članice, broj mladih ljudi koji su završili program u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih krajem 2015. procijenjen na 203 000, što predstavlja 4 % sudionika; izražava zabrinutost zbog visokog broja sudionika u Inicijativi za zapošljavanje mladih koji nisu dovršili program u nekim državama članicama; vjeruje da je važno ojačati poticaje kako bi se osiguralo da mlade osobe Inicijativu za zapošljavanje mladih smatraju korisnom;

42.  podsjeća da bi se kroz Inicijativu za zapošljavanje mladih trebala pružiti financijska potpora za mjere kojima se potiče uključivanje pripadnika skupine NEET na tržište rada, uključujući plaćena pripravništva, stažiranja i naukovanja, ali da to ne bi trebala postati zamjena za stvarni plaćeni radni odnos;

43.  predlaže uvođenje dežurne telefonske linije za kršenja prava mladih osoba na razini EU-a kako bi izravno Komisiji mogle prijaviti bilo kakvo negativno iskustvo sa sudjelovanjem u Inicijativi za zapošljavanje mladih i Garancijom za mlade, omogućavajući prikupljanje informacija i istraživanje dojava o praksama zloupotrebe u provedbi politika koje financira EU;

44.  pozdravlja prijedlog osnivanja europskog nadzornog tijela za rad, koje je predsjednik Juncker spomenuo u svom govoru o stanju Unije za 2017., kako bi se ojačala suradnja među tijelima za nadzor tržišta rada na svim razinama i bolje rješavalo prekogranične situacije, kao i ostale inicijative za potporu pravičnoj mobilnosti;

45.  uviđa uspjeh Inicijative za zapošljavanje mladih u smanjenju stopa nezaposlenosti mladih, a posebno u osiguranju ravnoteže spolova, s obzirom na to da je ta inicijativa obuhvatila oko 48 % muškaraca i 52 % žena;

46.  poziva na potpunu provedbu Direktive 2000/78/EZ o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja i Direktive 2010/41/EU o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

47.  smatra neophodnim da Komisija i države članice iznesu pozitivne mjere kako bi se osiguralo da mlade žene i djevojke dobiju kvalitetne ponude za zaposlenje te da se ne zapošljavaju ili ne budu zaglavljene na nesigurnim, potplaćenim i privremenim radnim mjestima na kojima imaju ograničena radnička prava ili ih uopće nemaju;

48.  poziva države članice da prikupe statističke podatke razvrstane po spolu kako bi Komisija mogla pokrenuti procjenu učinka Inicijative za zapošljavanje mladih i njezina utjecaja na ravnotežu spolova, u cilju temeljite evaluacije i analize njezine provedbe;

49.  poziva države članice da iznađu načine pružanja podrške mladim ženama koje se žele ponovno uključiti na tržište rada ili u sustav obrazovanja osiguravanjem rodne ravnopravnosti pri zapošljavanju, napredovanja u karijeri, usklađenosti poslovnog i privatnog života te usluga skrbi za djecu i odrasle osobe, kao i promicanjem jednake plaće za rad jednake vrijednosti;

50.  poziva države članice da ulože više truda u poboljšavanje mjera u okviru obrazovnih sustava kako bi pomogle ugroženim mladim osobama da ostanu zaštićene;

51.  sa zabrinutošću primjećuje da se u najnovijim izvješćima o procjeni(10) ističe da je u prvoj fazi provedbe Inicijative za zapošljavanje mladih fokus uglavnom bio na visokoobrazovanim mladim osobama iz skupine NEET, a ne na niskokvalificiranim, neaktivnim osobama koje nisu registrirane u javnim službama za zapošljavanje;

52.  poziva države članice da odgovore na taj veliki nedostatak u provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih tako što će razviti, između ostalog, posebne naknadne mjere u cilju provedbe politika za mlade koje su u većoj mjeri utemeljene na dokazima, učinkovitije i kontinuirane;

53.  poziva države članice da se pobrinu da njihovo zakonodavstvo omogućava svim mladim ljudima iz utvrđene dobne skupine da se registriraju i zaista sudjeluju u Inicijativi za zapošljavanje mladih(11);

54.  skreće pozornost na to da nema pravila o transparentnosti zapošljavanja, trajanja i priznavanja ponuda za stažiranje na otvorenom tržištu te ističe da je samo nekoliko država članica utvrdilo minimalne kriterije kvalitete, pa i za potrebe praćenja programa Garancija za mlade i Inicijativa za zapošljavanje mladih;

55.  uviđa da je ulaganjima iz proračuna EU-a u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih postignut namjeravani učinak i da se ubrzalo proširenje tržišta rada za mlade ljude; smatra da Inicijativa za zapošljavanje mladih predstavlja jasnu dodanu vrijednost EU-a s obzirom na to da se mnogi programi za zapošljavanje mladih ne bi mogli primijeniti bez angažmana EU-a;

56.  primjećuje da su prvotno dodijeljena sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih unutar višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. iznosila 6,4 milijarde EUR, od čega 3,2 milijarde iz namjenske proračunske linije, a preostali, jednaki iznos iz Europskog socijalnog fonda;

57.  ističe da je, u kontekstu revizije VFO-a u sredini programskog razdoblja, dodatni iznos od 1,2 milijarde EUR za razdoblje 2017. – 2020. za Inicijativu za zapošljavanje mladih dobio političku potporu, dok će jednak iznos biti osiguran iz Europskog socijalnog fonda; međutim, ističe da će se konačna odobrena sredstva za taj program odrediti tijekom predstojećeg godišnjeg proračunskog postupka;

58.  pozdravlja činjenicu da je na zahtjev Europskog parlamenta rezultat postupka mirenja za proračun EU-a za 2018. bio odluka da se prvotno predložena posebna sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih povećaju novim odobrenim sredstvima u iznosu od 116,7 milijuna EUR, zbog čega ukupna sredstva iznose 350 milijuna EUR u 2018.; prima na znanje jednostranu obvezu Komisije da predloži daljnje povećanje financiranja Inicijative za zapošljavanje mladih izmjenom proračuna ako apsorpcijska sposobnost Inicijative za zapošljavanje mladih omogući povećanje;

59.  smatra da ukupni proračun za Inicijativu za zapošljavanje mladih nije dovoljan za zadovoljavanje stvarne potražnje i ne pruža sredstva koja su potrebna kako bi se osiguralo da se programom dopre do ciljane publike; podsjeća da je u prosjeku sudjelovalo samo 42 % mladih iz skupine NEET, a u nekim državama članicama ta je brojka bila manja od 20 %; stoga poziva na znatno povećanje sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih u okviru sljedećeg VFO-a i da države članice u svojim nacionalnim proračunima osmisle programe za zapošljavanje mladih;

60.  poziva Komisiju da osigura dosljednost u ulaganjima za zapošljavanje mladih poticanjem sinergija između dostupnih izvora i donošenjem dosljednih pravila prikupljenih u sveobuhvatnom vodiču u cilju jamčenja većeg učinka, sinergija, učinkovitosti i pojednostavljenja na terenu; podsjeća da je prioritet smanjiti administrativno opterećenje za upravna tijela; ističe važnost izvješća po državama članicama o financiranju aktivnosti vezanih uz program Garancija za mlade kojima se također prati sinergija između nacionalnih proračuna i proračuna EU-a, kao potrebe za boljom koordinacijom i tješnjom suradnjom među ključnim dionicima u procesu;

61.  poziva Komisiju da poboljša planiranje ulaganja za zapošljavanje mladih nakon 2020. tako što će u potpunosti primjenjivati pristup koji se upotrebljava u planiranju fondova ESI, pri čemu financiranje podliježe sveobuhvatnom preliminarnom planiranju i ex ante procjeni nakon kojih slijedi zaključivanje partnerskog sporazuma; smatra da takav pristup povećava učinak proračuna EU-a; prima na znanje uspješnu provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih u državama članicama s namjenskim operativnim programima i značajnim doprinosima iz nacionalnih i regionalnih proračuna;

62.  nadalje, poziva Komisiju da preoblikuje sadašnji mehanizam fokusirajući se na jednoobrazne rezultate i reviziju učinkovitosti tijekom godišnjeg i završnog izvješćivanja kako bi se bolje nadzirao učinak proračuna EU-a; poziva na primjenu zajedničkih pokazatelja u cijelom EU-a, poput udjela sudionika Inicijative za zapošljavanje mladih koji zahvaljujući mjerama koje financira EU ulaze na primarno tržište rada;

63.  naglašava, međutim, da zbog reformiranog planiranja i izvješćivanja ne bi trebalo doći ni do kašnjenja u izvršenju proračuna ni do prekomjernog administrativnog opterećenja upravljačkih tijela, a posebno krajnjih korisnika;

64.  priznaje da se postojećim administrativnim opterećenjem ugrožava ulagački kapacitet proračuna EU-a, posebno u slučaju instrumenata s kraćim razdobljem provedbe kao što je Inicijativa za zapošljavanje mladih; stoga poziva da se postupci javnih natječaja pojednostavne te da naglasak bude na bržoj pripremi javnih natječaja i kraćim postupcima za žalbu na odluke; primjećuje pozitivan učinak upotrebe opcija pojednostavljenog financiranja u rashodima Inicijative za zapošljavanje mladih; poziva da se u cijelom EU-u za projekte Inicijative za zapošljavanje mladih uvedu opcije pojednostavljenog financiranja kako bi se smanjila birokracija i značajno ubrzalo izvršenje proračuna.

65.  ističe da je Inicijativa za zapošljavanje mladih odsad najuspješniji među svim europskim strukturnim i investicijskim fondovima u pogledu financijske provedbe;

66.  pozdravlja činjenicu da je mjerama Inicijative za zapošljavanje mladih pružena potpora više od 1,6 milijuna mladih te da je došlo do konsolidacije aktivnosti država članica u iznosu od više od 4 milijarde EUR;

67.  napominje da nedostatak informacija o potencijalnim troškovima provedbe programa u državi članici može rezultirati razinom financiranja koja nije dovoljna da bi se program proveo i da bi ispunio svoje ciljeve; poziva države članice da provedu ex ante analizu i izrade pregled troškova provedbe Garancije za mlade;

68.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere za uspostavu modernijeg sustava praćenja preostalog financiranja Inicijative za zapošljavanje mladih koji neće uzrokovati toliko administrativnog opterećenja;

69.  poziva da se pozornost usmjeri na rezultate Inicijative za zapošljavanje mladih, i to utvrđivanjem konkretnih pokazatelja u obliku novih usluga i mjera potpore tržištu rada uspostavljenih programom u državama članicama te broja ponuđenih ugovora na neodređeno vrijeme;

70.  vjeruje da bi se radi ocjenjivanja uspješnosti programa trebali ocijeniti svi aspekti, uključujući financijsku isplativost programa; prima na znanje ranije procjene Međunarodne organizacije rada i Eurofounda i traži od Komisije da potvrdi ili ažurira te procjene;

71.  poziva Komisiju i države članice da postave realne i ostvarive ciljeve, da ocijene razinu nejednakosti, da analiziraju tržište prije provedbe programa, da poboljšaju sustave nadzora i obavješćivanja;

o
o   o

72.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(2) SL L 126, 21.5.2015., str. 1.
(3) SL C 120, 26.4.2013., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0390.
(5) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 69.
(6) SL L 113, 29.4.2017., str. 56.
(7) Izvješće Komisije naslovljeno „Razvoj na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi 2013.” iz prosinca 2013.
(8) Izvješće Eurofounda iz kolovoza 2014. naslovljeno „Strukovni profili i radni uvjeti: skupine u višestruko nepovoljnom položaju”.
(9) Ostale mjere uključuju inicijativu „Mladi u pokretu” pokrenutu u rujnu 2010., „Inicijativu o mogućnostima za mlade” pokrenutu u prosincu 2011. i akcijske timove za mlade uspostavljene u siječnju 2012.
(10) Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 5/2017 o provedbi Garancije za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih. Konačno izvješće Glavnoj upravi Europske komisije za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje iz lipnja 2016. o prvim rezultatima Inicijative za zapošljavanje mladih. Komunikacija Komisije od 4. listopada 2016. o temi „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladihˮ (COM(2016)0646). Dubinska analiza EPRS-a iz lipnja 2016. naslovljena „Incijativa za zapošljavanje mladih: europska evaluacija provedbe”.
(11) Zakonodavni okvir nekih država neke mlade ljude, posebno one s teškim invaliditetom, smatra „nesposobnima za rad”. Oni se ne mogu registrirati u javnim službama za zapošljavanje te stoga ne mogu sudjelovati u Inicijativi za zapošljavanje mladih.


Provedba Direktive o stručnim kvalifikacijama i potreba za reformom profesionalnih usluga
PDF 355kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2018. o provedbi Direktive 2005/36/EZ u pogledu reguliranja i potrebe za reformom profesionalnih usluga (2017/2073(INI))
P8_TA(2018)0019A8-0401/2017

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 45., 49. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezine članke 15. i 16.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. siječnja 2017. o preporukama za reformu regulative u području profesionalnih usluga (COM(2016)0820),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. o ocjenjivanju nacionalnih propisa o pristupu profesijama (COM(2013)0676),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenu „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2017. o Europskom programu za ekonomiju suradnje(3),

–  Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o godišnjem izvješću o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2017.(4),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017.(5),

–  uzimajući u obzir konačno priopćenje Radne skupine za podršku poslovanju slobodnih profesija,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0401/2017),

A.  budući da slobodno kretanje radnika, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga unutar EU-a čine temelj jedinstvenog tržišta i donose mnogo koristi građanima i poduzećima;

B.  budući da, iako usluge čine 71 % BDP-a i 68 % ukupnog broja zaposlenih, puni potencijal jedinstvenog tržišta u pogledu usluga još uvijek nije iskorišten;

C.  budući da u nedostatku usklađenosti države članice mogu slobodno odlučivati o reguliranju profesija, pod uvjetom da su nacionalne mjere transparentne, nediskriminirajuće, opravdane i proporcionalne;

D.  budući da pametno donošenje propisa, opravdano zaštitom legitimnih ciljeva od javnog interesa, može imati pozitivne učinke na unutarnje tržište i osigurati visoku razinu zaštite potrošača i bolju kvalitetu usluga; budući da stoga deregulacija ne bi smjela biti sama sebi svrhom;

E.  budući da je reguliranje profesija u mnogim slučajevima opravdano, a neopravdane prepreke profesionalnim uslugama štetne za temeljna prava građana i gospodarstva država članica; budući da stoga reguliranje profesija mora biti redovito usklađivano kako bi se u obzir uzele tehnološka, društvena ili tržišna kretanja;

F.  budući da su Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija predviđeni automatsko priznavanje određenog broja profesija na temelju usklađenih minimalnih zahtjeva za osposobljavanja, opći sustav priznavanja stručnih kvalifikacija, automatski sustav priznavanja stručnog iskustva i novi sustav prekograničnog pružanja usluga u kontekstu reguliranih profesija;

G.  budući da je Direktiva 2005/36/EZ izmijenjena 2013. uvođenjem transparentnosti i uzajamne ocjene u članku 59. za sve regulirane profesije u državama članicama, neovisno o tome jesu li regulirane na osnovi nacionalnih propisa ili na osnovi propisa usklađenih na razini EU-a u cilju postizanja proporcionalnog regulatornog okvira opravdanog ciljevima od općeg interesa;

H.  budući da države članice još uvijek nisu u potpunosti provele sve odredbe Direktive 2005/36/EZ, a posebice članak 59., čak ni nakon isteka roka;

I.  budući da su države članice morale do 18. siječnja 2016. Komisiji podnijeti nacionalne akcijske planove s informacijama o odlukama o zadržavanju ili izmjeni propisa o profesijama; budući da šest država članica još uvijek nije dostavilo svoje nacionalne akcijske planove;

J.  budući da je u skladu s člankom 59. Direktive 2005/36/EZ Komisija trebala do 18. siječnja 2017. podnijeti zaključke o uzajamnoj ocjeni i, po potrebi, prijedloge za daljnje inicijative;

K.  budući da je 10. siječnja 2017. Komisija predstavila komunikaciju o potrebi za reformama u području profesionalnih usluga, u kojoj analizira propise o profesijama u sedam sektora djelovanja i daje preporuke državama članicama u tom pogledu;

L.  budući da je uzajamnim ocjenjivanjem otkriveno da se razina regulacije profesija znatno razlikuje među državama članicama; budući da su potrebna daljnja pojašnjenja, posebno u slučajevima kada države članice najave uvođenje novih oblika propisa o profesijama nakon završetka ocjenjivanja;

Propisi o profesijama u Europskoj uniji i stanje primjene članka 59. Direktive 2005/36/EZ

1.  ističe da regulirane profesije imaju temeljnu ulogu u gospodarstvu EU-a, znatno pridonoseći stopi zaposlenosti, kao i mobilnosti radne snage te dodanoj vrijednosti Unije; nadalje, smatra da su visoka kvaliteta profesionalnih usluga i djelotvorno regulatorno okruženje od najveće važnosti za očuvanje gospodarskog, socijalnog i kulturnog modela EU-a te za jačanje konkurentnosti EU-a u smislu rasta, inovacija i otvaranja radnih mjesta;

2.  podsjeća da više od 5 500 reguliranih profesija diljem EU-a, uz znatne razlike među državama članicama, čini 22 % radne snage u svim sektorima djelatnosti, kao što su zdravstvene i socijalne usluge, poslovne usluge, građevinarstvo, mrežne usluge, prijevoz, turizam, nekretnine, javne usluge i obrazovanje;

3.  pozdravlja inicijativu Komisije kojom se državama članicama daju smjernice u kontekstu uzajamnog ocjenjivanja, uključujući organizaciju temeljitih rasprava provedenih s nacionalnim tijelima, te kojom se naglašava potreba da nacionalna tijela uključe sve zainteresirane strane kako bi se prikupile relevantne informacije o učinku propisa;

4.  smatra da bi komunikacija Komisije od 10. siječnja 2017. mogla pomoći državama članicama da bolje reguliraju profesionalne usluge i da razmjenjuju najbolje prakse radi razumijevanja odluka o regulativi koje su donijele druge države članice, uzimajući u obzir činjenicu da neke države članice donose temeljitije propise o profesijama od drugih; međutim, ističe potrebu za ocjenom kvalitete propisa, s obzirom na to da su za sveobuhvatnu ocjenu funkcioniranja regulatornog okruženja u svakoj državi članici potrebni i elementi izvan puke gospodarske analize;

5.  žali što neke države članice nisu proslijedile informacije o profesijama koje reguliraju i zahtjevima za pristup tim profesijama; poziva države članice da znatno poboljšaju postupak obavješćivanja u kontekstu Direktive o stručnim kvalifikacijama;

6.  naglašava da bi se poboljšanjem transparentnosti i usporedivosti nacionalnih zahtjeva kojima se uređuje pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje mogla omogućiti veća profesionalna mobilnost te da bi prema tome i u skladu s Direktivom 2005/36/EZ svi nacionalni zahtjevi trebali biti proslijeđeni i objavljeni u bazi podataka o reguliranim profesijama na jasan i razumljiv način;

7.  prepoznaje poboljšanja koje je Komisija uvela u baze podataka o reguliranim profesijama, uključujući stvaranje interaktivne karte kojom se građanima omogućuje provjera zahtjeva za pristup profesiji diljem EU-a i jednostavniji vizualni prikaz reguliranih profesija u određenoj državi članici; poziva Komisiju na dodatno poboljšanje baze podataka o reguliranim profesijama kako bi se olakšalo pravovremeno i točno priopćavanje informacija od strane nadležnih tijela te tako povećala transparentnost za građane EU-a;

8.  napominje da postoje neujednačenosti među državama članicama u pogledu broja reguliranih profesija i područja djelatnosti obuhvaćenih sličnim profesijama, čime se objašnjavaju različiti oblici propisa o profesijama koje je odabrala svaka država članica; poziva Komisiju na poboljšanje usporedivosti različitih profesija i određivanje zajedničkog skupa djelatnosti za svaku profesiju navedenu u bazi podataka radi olakšavanja dobrovoljnog usklađivanja diljem EU-a;

9.  žali što određen broj država članica nije podnio nacionalni akcijski plan, kao što to zahtijeva Direktiva 2005/36/EZ, te poziva te države članice da to učine bez nepotrebnog odgađanja; napominje da se podneseni nacionalni akcijski planovi razlikuju u pogledu razine temeljitosti i detalja;

10.  poziva države članice da u potpunosti primijene članak 59. Direktive 2005/36/EZ i da pojačaju svoje napore za jamčenje veće transparentnosti svojih propisa o profesijama, što je ključno za mobilnost stručnjaka diljem EU-a, jer potpuna slika profesija reguliranih na nacionalnoj razini ili razini EU-a može biti dostupna samo uz potpune informacije od svih država članica;

11.  žali što se neke države članice nisu na odgovarajući način savjetovale s relevantnim dionicima za vrijeme pripreme nacionalnih akcijskih planova; smatra da je transparentan protok informacija između javnih institucija i dionika potreban radi djelotvornog rješavanja problema i izazova koji utječu na profesije; poziva na veće sudjelovanje svih dionika u budućnosti, ne samo u cilju izrade nacionalnih akcijskih planova nego i prije reforme propisa o profesijama, kako bi se svim dotičnim stranama omogućilo da izraze svoje mišljenje;

12.  ističe da bi djelotvorni propisi o profesijama trebali biti korisni i potrošačima i stručnjacima; podsjeća da države članice mogu slobodno uvesti nove propise ili izmijeniti postojeće propise kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje, odražavajući svoju viziju za društvo i njihov socioekonomski kontekst, sve dok su opravdani ciljevima od javnog interesa; smatra da regulativa u području profesionalnih usluga koja je proporcionalna i prilagođena tržišnoj stvarnosti može dovesti do poboljšanja dinamike tržišta, nižih cijena za potrošače te poboljšanog i djelotvornijeg sektorskog funkcioniranja;

13.  smatra istovremeno da diskriminatorni, neopravdani i neproporcionalni zahtjevi mogu biti osobito nepravedni, posebno za mlade stručnjake, te mogu ometati tržišno natjecanje i imati negativan učinak na primatelje usluga, uključujući potrošače;

14.  uviđa ulogu reguliranja profesija u postizanju visoke razine zaštite ciljeva od javnog interesa, bilo onih izričito spomenutih u Ugovoru, kao što su javna politika, javna sigurnost ili javno zdravlje, bilo onih koji čine prevladavajuće razloge od javnog interesa, uključujući one koji su prihvaćeni u sudskoj praksi Suda, kao što su očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti, zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika, jamstvo odgovarajuće sudske zaštite, pravednost trgovinskih transakcija, borba protiv prijevara, sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza, učinkovitost fiskalnog nadzora, sigurnost cestovnog prometa, jamčenje kvalitete obrtništva, promicanje istraživanja i razvoja, zaštita okoliša i urbanog okoliša, zdravlje životinja, intelektualno vlasništvo, zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine, ciljevi socijalne i kulturne politike; priznaje diskrecijsku ovlast država članica u utvrđivanju načina za postizanje navedenog, u skladu s načelima nediskriminacije i proporcionalnosti;

15.  primjećuje da u pogledu rizika za potrošače, stručnjake ili treće strane države članice mogu pridržati određene djelatnosti samo za kvalificirane stručnjake, osobito ako ne postoje manje ograničavajuća sredstva za postizanje istog rezultata; naglašava da se u takvim slučajevima propisima koji su specifični za određene profesije mora osigurati stvarni nadzor zakonitog obavljanja regulirane profesije i, po potrebi, njezinih etičkih pravila;

16.  potvrđuje u tom pogledu odnos između prijedloga za ispitivanje proporcionalnosti kojim se utvrđuju pravila o zajedničkom okviru za provođenje ocjena proporcionalnosti prije uvođenja novih ili izmjene postojećih mjera kojima se uređuju regulirane profesije i preporuka za reformu koje se temelje na ocjeni nacionalnih propisa u sedam sektora djelatnosti; poziva države članice da ocijene i, ako je to potrebno, prilagode svoje propise o profesijama u skladu s posebnim preporukama za reformu;

17.  ističe da preporuke za reformu ne mogu zamijeniti provedbene mjere te poziva Komisiju da kao čuvarica Ugovorâ poduzme mjere i pokrene postupke u pogledu povrede prava ako utvrdi diskriminatorne, neopravdane ili neproporcionalne propise;

Korisnost pokazatelja restriktivnosti i potreba za promicanjem visoke kvalitete usluga u Europi

18.  prima na znanje činjenicu da je Komisija izdala novi pokazatelj restriktivnosti te pozdravlja poboljšanje u odnosu na postojeći pokazatelj restriktivnosti regulacije tržišta dobara OECD-a putem detaljne analize dotičnih sektora;

19.  naglašava da bi se taj pokazatelj, kojim se ukazuje na opći regulatorni intenzitet u državama članicama samo na temelju kvantitativnih podataka povezanih s postojećim preprekama slobodnom kretanju, trebao smatrati isključivo indikativnim alatom, a ne alatom na temelju kojeg se mogu donositi zaključci o tome jesu li stroži propisi u nekim državama članicama neproporcionalni;

20.  podsjeća da opća analiza učinka propisa u državama članicama treba biti podložna ne samo kvantitativnoj, već i kvalitativnoj ocjeni koja obuhvaća ciljeve od općeg interesa i kvalitetu pružene usluge, uključujući moguće neizravne koristi za građane i tržište rada; napominje da je pokazatelj restriktivnosti popraćen dodatnom analizom kojom se pružaju dodatne informacije o stvarnom stanju na terenu te potiče države članice da razmotre taj pokazatelj, zajedno s kvalitativnim podatcima kako bi se usporedio njihov učinak u odabranim sektorima djelatnosti;

Budućnost reguliranih profesija

21.  naglašava potrebu ne samo za učinkovitim regulatornim okvirom u EU-u i državama članicama, nego i za učinkovitim i usklađenim politikama usmjerenima na podupiranje stručnjaka u EU-u te jačanje konkurentnosti, inovacijskih sposobnosti i kvalitete profesionalnih usluga u EU-u;

22.  ističe da stručnjaci mogu obavljati regulirane profesije bilo kao fizičke, bilo kao pravne osobe u obliku profesionalnog društva te da je sagledavanje iz obiju perspektiva važno pri provedbi novih politika; u tom smislu uvjeren je da bi se ekonomski alati trebali kombinirati s politikama usmjerenima na jačanje poduzetništva i ljudskog kapitala u profesionalnim uslugama;

23.  poziva Komisiju i države članice da zajedno s profesionalnim organizacijama u svojim područjima nadležnosti na odgovarajući način odgovore na preporuke Radne skupine za podršku poslovanju slobodnih profesija;

24.  naglašava važnost obrazovanja, razvoja vještina i izobrazbe u području poduzetništva kako bi se osiguralo da stručnjaci u EU-u ostanu konkurentni i sposobni suočiti se s korjenitim promjenama koje utječu na slobodne profesije kao posljedica inovacija, digitalizacije i globalizacije; ističe usku povezanost između znanja stručnjaka i kvalitete pružene usluge; napominje važnu ulogu koju u tom pogledu trebaju imati visoko obrazovanje i istraživačke institucije, uključujući kroz projekte u području digitalne pismenosti;

25.  ističe da je potrebna bolja usporedivost razine profesionalnih kvalifikacija kako bi se povećala ujednačenost dokaza formalnih kvalifikacija diljem EU-a te tako stvorili ravnopravniji uvjeti za mlade s fakultetskom diplomom koji ulaze u profesije, čime se olakšava njihova mobilnost diljem EU-a;

26.  poziva države članice da provedu odgovarajuću analizu tržišta u cilju osiguravanja brže prilagodbe pružatelja usluga potrebama tržišta te da razviju politike kojima će se profesionalne usluge u EU-u u narednim desetljećima učiniti konkurentnima na globalnoj razini;

Inovacije i digitalizacija u profesionalnim uslugama

27.  primjećuje da znanstveni napredak, tehnološke inovacije i digitalizacija imaju znatan učinak na profesionalne usluge, s obzirom na to da su stvorili nove prilike za stručnjake, ali i nove izazove za tržište rada i kvalitetu usluga;

28.  pozdravlja činjenicu da je Komisija prepoznala potrebu za razmatranjem učinaka novih tehnologija na profesionalne usluge, osobito u pravnom i računovodstvenom sektoru u kojima bi se postupci mogli unaprijediti; osobito napominje da treba posvetiti posebnu pozornost rizicima proizašlima iz takve promjene za primatelje usluga, uključujući potrošače, koji ne smiju biti isključeni iz novih tehnologija;

29.  ističe da je malo vjerojatno da će u donošenju etičkih i moralnih odluka nove tehnologije zamijeniti ljude; u tom pogledu ističe da bi pravila o organizaciji profesija, uključujući pravila o nadzoru koji provode javna tijela ili profesionalna udruženja, mogla imati važnu ulogu i pridonijeti pravednijoj podjeli koristi od digitalizacije; napominje da se u nekim područjima mehanizmima koji se temelje na tržištu, kao što su povratne informacije od potrošača, također može pridonijeti poboljšanju kvalitete određene usluge;

30.  ističe da propisi o profesionalnim uslugama moraju odgovarati svojoj svrsi te da ih je potrebno redovito preispitivati kako bi se u obzir uzele tehničke inovacije i digitalizacija;

31.  poziva Komisiju da nastavi redovito obavještavati Parlament o stanju u pogledu usklađenosti država članica s Direktivom 2005/36/EZ;

o
o   o

32.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te parlamentima i vladama država članica.

(1) SL L 255, 30.9.2005., str. 22.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0237.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0271.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0040.
(5) Još nije objavljeno u Službenom listu.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti