Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama (2018/2642(RSP))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,
– uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i Protokolu o statusu izbjeglica iz 1967.,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a,
– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,
– uzimajući u obzir Program za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada (MOR) i posebno Konvenciju MOR-a br. 189 o pristojnom radu radnika u kućanstvima iz 2011. godine,
– uzimajući u obzir rezoluciju A/RES/71/1 Opće skupštine UN-a od 19. rujna 2016. naslovljenu „Deklaracija iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima”(1),
– uzimajući u obzir Prilog I. Deklaraciji iz New Yorka „Sveobuhvatni okvir za pomoć izbjeglicama”,
– uzimajući u obzir Prilog II. Deklaraciji iz New Yorka „Prema globalnom sporazumu za sigurne, uredne i zakonite migracije”,
– uzimajući u obzir smjernice EU-a od 6. ožujka 2017. za promicanje i zaštitu prava djeteta i Komunikaciju Komisije od 12. travnja 2017. o zaštiti djece migranata (COM(2017)0211),
– uzimajući u obzir Rezoluciju A/RES/71/280 Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 6. travnja 2017. naslovljenu „Modaliteti međuvladinih pregovora o globalnom sporazumu za sigurne, uredne i zakonite migracije”(2),
– uzimajući u obzir izvješće Vijeća UN-a za ljudska prava od 28. travnja 2017. naslovljeno „Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata o planu za razdoblje do 2035. o olakšavanju mobilnosti ljudi”(3),
– uzimajući u obzir dokument UNHCR-a od 17. svibnja 2017. naslovljen „Prema globalnom sporazumu o izbjeglicama: plan djelovanja”(4),
– uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antónija Guterresa od 11. siječnja 2018. naslovljeno „Učiniti migracije korisnima za sve”(5),
– uzimajući u obzir nulti nacrt globalnog sporazuma UNHCR-a o izbjeglicama od 31. siječnja 2018.(6),
– uzimajući u obzir nulti nacrt od 5. veljače 2018.(7) i nulti nacrt plus od 5. ožujka 2018.(8) Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije;
– uzimajući u obzir Izjavu iz Abidjana s 5. sastanka na vrhu EU-a i AU-a iz studenog 2017.;
– uzimajući u obzir Rezoluciju A/RES/70/1 Opće skupštine UN-a naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” i njezinih 17 ciljeva održivog razvoja usvojenih 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu UN-a u New Yorku(9),
– uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji, koju je usvojila Opća skupština UN-a Rezolucijom A/RES/70/1 45/158 od 18. prosinca 1990.(10),
– uzimajući u obzir opću zajedničku izjavu Odbora UN-a za zaštitu prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji i Odbora UN-a za prava djeteta o stanju ljudskih prava djece u kontekstu međunarodnih migracija,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet(11),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama(12),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o otpornosti kao strateškom prioritetu vanjskog djelovanja EU-a(13),
– uzimajući u obzir svoje rezolucije od 5. travnja 2017. o rješavanju pitanja kretanja izbjeglica i migranata: uloga vanjskog djelovanja EU-a(14) i od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(15),
– uzimajući u obzir izvješće koje je 12. listopada 2017. usvojio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira Unije za preseljenje i izmjeni Uredbe (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (A8-0316/2017), i na potrebu da EU zadovolji najmanje 20 % predviđenih godišnjih globalnih potreba za preseljenjem,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da prema članku 13. stavku 2. Opće deklaracije o ljudskim pravima „svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u svoju zemlju”; budući da je 1999. godine Odbor UN-a za ljudska prava u Općoj napomeni br. 273 (stavak 8.), pojasnio da to pravo „ne može ovisiti o bilo kojoj posebnoj svrsi ili roku do kojeg pojedinac dobrovoljno boravi izvan zemlje”;
B. budući da su na UN-ovu sastanka na vrhu o izbjeglicama i migrantima, koji je 19. rujna 2016. u New Yorku ugostila Opća skupština UN-a, države članice UN-a jednoglasno donijele Deklaraciju iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima na temelju koje su pokrenuta dva odvojena, različita i neovisna, iako u biti međusobno povezana procesa, u cilju donošenja Globalnog sporazuma o izbjeglicama tijekom 2018. i Globalnog sporazuma za sigurne, uredne i zakonite migracije koji će biti potpisan na konferenciji u Maroku u prosincu 2018.;
C. budući da je u Prilogu I. Deklaracije iz New Yorka utvrđen sveobuhvatni okvir za pomoć izbjeglicama koji se temelji na načelu međunarodne podjele odgovornosti i na predanosti država članica UN-a rješavanju temeljnih uzroka prisilnog raseljavanja; budući da sveobuhvatni okvir za pomoć izbjeglicama predstavlja posebne mjere čija je svrha smanjiti pritisak na zemlje domaćine, ojačati samostalnost izbjeglica, proširiti pristup rješenjima u pogledu trećih zemalja te pružiti podršku razvoju uvjeta u zemljama podrijetla za siguran i dostojanstven povratak;
D. budući da je od Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice zatraženo da provede savjetovanja o programu djelovanja uz sveobuhvatni okvir za pomoć izbjeglicama i da predloži Globalni sporazum o izbjeglicama u svojem godišnjem izvješću Općoj skupštini 2018. godine;
E. budući da su EU i njegove države članice bili uključeni u pripremnom procesu i raspravama koje su dovele do predstavljanja nultih nacrta; budući da je s početkom kritičnije faze postupka, kao i zbog posljedica odluke SAD-a da istupi iz pregovora, postalo još važnije da EU i njegove države članice preuzmu vodeću ulogu kako bi se osigurala snažna formulacija teksta koji je usmjeren na ljude i utemeljen na ljudskim pravima;
F. budući da je migracija složen ljudski fenomen; budući da, iako su izbjeglice posebno određeni i zaštićeni međunarodnim pravom kao osobe koje borave izvan svoje države podrijetla zbog straha od progona, sukoba, nasilja ili drugih okolnosti i koje zbog toga traže međunarodnu zaštitu, i izbjeglice i migranti su nositelji ljudskih prava te se često suočavaju s povećanom ranjivošću, nasiljem i zlostavljanjem u čitavom migracijskom procesu; budući da su Globalni sporazum o izbjeglicama i Globalni sporazuma za sigurne, uredne i zakonite migracije komplementarni postupci koji će zahtijevati zajedničke mjere za njihovu provedbu;
G. budući da su mobilnost ljudi i migracije sve prisutniji te da u čitavom svijetu ima oko 258 milijuna međunarodnih migranata; budući da se broj migranata kao udio svjetskog stanovništva povećao s 2,8 % 2000. na 3,4 % 2017. godine; budući da su 48 % migranata žene; budući da većina migranata putuje na siguran i uredan način; budući da se 85 % migracija odvija među zemljama istog stupnja razvoja; budući da je 2017. Europa bila izvorište drugog najvećeg broja međunarodnih migranata (61 milijun)(16);
H. budući da je prema podacima UNHCR-a krajem 2015. bilo prisilno raseljeno oko 65 milijuna ljudi, od kojih je bilo 12 milijuna Sirijaca; budući da je, prema Svjetskoj banci, oko 9 milijuna ljudi raseljeno u razdoblju između 2012. i 2015., što predstavlja ozbiljan izazov za globalni sustav humanitarne pomoći; budući da se 84 % svjetskih izbjeglica i 99 % interno raseljenih osoba nalazi u zemljama ili regijama u razvoju te da Afrika ugošćuju većinu njih, dok se samo 10 % svih izbjeglica nalazi u europskim zemljama, ne računajući Tursku; budući da će prema predviđanjima UNHCR-a o globalnim potrebama za preseljenjem za 2018. za oko 1,2 milijuna ljudi biti potrebno preseljenje; budući da je od 2000. diljem svijeta život izgubilo više od 46 000 migranata i izbjeglica u nastojanju da pronađu sigurnost i dostojanstvo u inozemstvu, uključujući i minimalnu procjenu o najmanje 14 500 smrtnih slučajeva na središnjem Sredozemlju od 2014. godine(17);
I. budući da je Europa povijesno bila regija odredišta i podrijetla; budući da su Europljani također migrirali u inozemstvo zbog ekonomskih problema, sukoba ili političkih progona; budući da je zbog aktualne gospodarske i financijske krize velik broj Europljana emigrirao, uključujući u gospodarstva u usponu na južnoj polutki svijeta;
J. budući da mnoga djeca migranti dožive nasilje, zlostavljanje i iskorištavanje; budući da više od 100 zemalja stavlja djecu u pritvor zbog razloga povezanih s migracijama(18); budući da je za djecu izbjeglice pet puta veća vjerojatnost da neće biti u školskom sustavu te da je manje od četvrtine adolescenata izbjeglica upisano u srednje škole;
K. budući da su radnici migranti često izloženi diskriminaciji, iskorištavanja i kršenju njihovih prava; budući da međunarodni migranti predstavljaju 23 % od 24,9 milijuna ljudi u svijetu koji obavljaju prisilni rad;
L. budući da je iskustvo pokazalo da migranti daju pozitivan doprinos zemljama u kojima žive, kao i svojim matičnim zemljama; budući da migranti doprinose zemljama u kojima žive plaćanjem poreza i unošenjem oko 85 % svojih prihoda u gospodarstva tih zemalja; budući da je 2017. u svijetu bilo prebačeno oko 596 milijardi USD u doznakama, od čega je 450 milijardi USD otišlo u zemlje u razvoju, što je tri puta više od ukupne službene razvojne pomoći;
1. snažno podupire ciljeve Deklaracije iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima i povezani postupak za razvoj globalnog sustava upravljanja za poboljšanje koordinacije u pogledu međunarodnih migracija, mobilnosti ljudi, masovnih kretanja izbjeglica i dugotrajnog izbjeglištva, te za uspostavu trajnih rješenja i pristupa za jasno isticanje važnosti zaštite prava izbjeglica i migranata;
2. poziva države članice EU-a da se ujedine oko jedinstvenog stajališta EU-a i aktivno brane i promiču pregovore o važnom pitanju Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama;
3. uvjeren je da u međuovisnom svijetu međunarodna zajednica u cjelini može najbolje odgovoriti na izazove povezane s mobilnosti ljudi; stoga pozdravlja otvaranje međuvladinih pregovora o Globalnom sporazumu UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije i početka formalnog savjetovanja o Globalnom sporazuma o UN-a o izbjeglicama na temelju nultih nacrta, koji će biti okončani do srpnja 2018.;
4. poziva Europsku uniju, to jest Visoku predstavnicu za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da iskoriste sva svoja diplomatska sredstva i delegacije EU-a, ne samo u New Yorku i Ženevi, već i u drugim ključnim zemljama, posebno zemljama u razvoju čije je istinsko sudjelovanje u tom procesu, koje bi EU trebao olakšati kako bi osigurao njegov uspjeh, od ključne važnosti kao zemalja podrijetla, tranzita i odredišta;
5. naglašava da ključni međunarodni ugovori o ljudskim pravima priznaju prava svih ljudskih bića, uključujući migranata i izbjeglica, bez obzira na njihov pravni status te obvezuju države da ih poštuju, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; poziva na to da se obrati posebna pozornost na osobe u ranjivom položaju te osobe kojima je potrebna posebna zdravstvena ili psihološka podrška, uključujući kao rezultat fizičkog, predrasudama motiviranog, spolnog ili rodno uvjetovanog nasilja ili mučenja; zalaže se za uvođenje u globalne sporazume konkretnih mjera u tom pogledu; podsjeća, nadalje, da ranjivosti koje nastaju kao rezultat okolnosti u zemljama podrijetla, tranzita i odredišta ili prihvata, nisu samo posljedica identiteta osobe, već i političkih odluka, nejednakosti te strukturne i društvene dinamike;
6. podsjeća na to da se u ciljevima održivog razvoja sadržanim u Programu održivog razvoja do 2030. priznaje da planirana i dobro vođena migracijska politika može pomoći u postizanju održivog razvoja i uključivog rasta, kao i smanjenju nejednakosti unutar i između država; snažno poziva da se odgovarajuća pozornost posveti aspektima ciljeva održivog razvoja povezanih s migracijama i globalnim sporazumima; poziva EU i države članice da pokažu svoju predanost postizanju ciljeva održivog razvoja povezanih s djecom provedbom Smjernica EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta od 6. ožujka 2017.;
7. poziva države članice UN-a da, u skladu s 5. ciljem održivog razvoja, preuzmu pojedinačnu obvezu promicanja rodne jednakosti i osnaživanja žena i djevojaka kao središnjeg elementa u okviru Globalnog sporazuma; podsjeća, nadalje, da migracije mogu biti sredstvo ubrzanja osnaživanja žena i ostvarenja jednakosti, s obzirom na to da 48 % migranata čine žene, a dvije trećine njih su zaposlene;
8. poziva države članice UN-a da preuzmu pojedinačnu obvezu osiguranja zaštite djece u migracijama; naglašava da su sva djeca, bez obzira na njihov migrantski ili izbjeglički status, u prvom redu djecu koja nose sva prava sadržana u Konvenciji UN-a o pravima djeteta i da njihov najbolji interes mora biti primarna briga svih odluka i djelovanja koji se odnose na njih; smatra globalne sporazume prilikom za jačanje referentnih vrijednosti za zaštitu djece pogođene migracijama i prisilnim raseljavanjem; pozdravlja uvrštenje u nulti nacrt jasnih obveza u pogledu određenih problema, kao što su poziv da se stane na kraj pritvaranju djece, poboljšanje djelovanja s obzirom na nestale migrante, snažna podrška spajanju obitelji i drugim uobičajenim putovima, sprečavanje apatridnosti djece te uključivanje djece izbjeglica i tražitelja azila u nacionalne sustave zaštite djece, obrazovanja i zdravstva; poziva EU i njegove države članice da snažno zagovaraju te prijedloge kako bi se osiguralo da u prosincu budu u konačnom tekstu za usvajanje;
9. naglašava da je potrebno usredotočiti se na rješavanje problema različitih pokretača nezakonite migracije i prisilnog raseljavanja (sukobi, progon, etničko čišćenje, opće nasilje ili drugi čimbenici kao što su ekstremno siromaštvo, klimatske promjene ili prirodne katastrofe);
10. žali zbog stalne i raširene pojave apatridnosti, što predstavlja ozbiljan izazov za ljudska prava; poziva EU i njegove države članice da se pobrinu da se to pitanje na odgovarajući način riješi u okviru aktualnih pregovora o globalnim sporazumima;
11. ističe da savjetovanja i pregovori moraju biti transparentni i uključivi te da u njih, koliko god je to moguće, moraju biti uključeni svi dionici, lokalne i regionalne vlasti te institucije i civilno društvo, uključujući organizacije migranata, unatoč tome što je riječ o međuvladinim pregovorima; naglašava da je potrebno iskoristiti ulogu parlamenata u završnoj fazi postupka koji je doveo do usvajanja sporazumâ, i posebno naglašava potrebu jačanja parlamentarne dimenzije stajalište EU-a;
12. smatra da bi trebalo razviti mehanizam za koordinaciju kako bi se osigurala komplementarnost između dvaju sporazuma i usklađenost u vezi s međusektorskim pitanjima;
13. naglašava važnost praćenja i prikupljanja raščlanjenih podataka o migracijama i izbjeglicama koji su popraćeni pokazateljima specifičnima za migrante, koji su ključni za oblikovanje politika na temelju realnih podataka, a ne predrasuda ili lažnih predodžbi, uz istodobno osiguranje temeljnih prava, uključujući pravo na privatnost i zaštitu podataka, te sprečavanje da osobe čiji se podaci obrađuju budu izloženi ozbiljnim kršenjima ljudskih prava;
14. naglašava da je potrebno u bliskoj budućnosti ojačati dimenziju praćenja provedbe obaju globalnih sporazuma, osobito zbog njihove neobvezujuće prirode, kako bi se izbjeglo da im različite uključene države pristupaju odabirući dijelove koji im odgovaraju; u tom pogledu poziva na pomno praćenje uspostavom, prema potrebi, referentnih vrijednosti i pokazatelja; naglašava da je potrebno osigurati da UN i njegove relevantne agencije raspolažu resursima potrebnima za sve zadaće koje im države odluče delegirati u provedbi i praćenju sporazumâ;
15. priznaje da su za upravljanje migracijama potrebna velika ulaganja, odgovarajuća sredstva te fleksibilni i transparentni instrumenti, kao i da će u nadolazećim godinama biti potrebni dobro osmišljeni, fleksibilni i pojednostavljeni instrumenata za rješavanje migracijskih izazova; poziva na veću ulogu financijskih instrumenata EU-a u provedbi globalnih sporazuma; traži da sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO) pokaže financijsku dosljednost te da revidira dugoročnu proračunsku potporu za migracijske politike i politike azila te mjera koje proizlaze iz globalnih sporazuma; smatra da razvojni proračuni moraju i dalje biti usmjereni na održivo iskorjenjivanje siromaštva;
Globalni sporazum o izbjeglicama
16. pozdravlja nacrt Sporazuma o izbjeglicama i njegov pristup koji je usmjeren na ljude i ljudska prava; čestita UNHCR-a na njegovu radu i predanosti najsveobuhvatnijoj provedbi svog mandata; poziva sve zemlje da se obvežu na pravedniju podjelu odgovornosti za prihvat izbjeglica i pružanje podrške izbjeglicama u čitavom svijetu te snažno poziva EU i njegove države članice da priznaju i poštuju svoj dio odgovornosti; poziva na usvajanje globalnog mehanizma za podjelu odgovornosti kojim se za predloženi Sporazum podupire pristup temeljen na ljudskim pravima;
17. naglašava potrebu da se osigura stabilna i trajna pomoć zemljama u razvoju koje prihvaćaju velik broj izbjeglica te izbjeglicama ponude trajna rješenja, uključujući tako što će postati samoodrživi i integrirani u zajednice u kojima žive; podsjeća da Sporazum pruža jedinstvenu priliku za jačanje veza između humanitarne pomoći i razvojnih politika te poboljšanja učinkovitosti, djelotvornosti i održivosti zaštite izbjeglica i pronalaženja rješenja za njih, stvaranje sveobuhvatnog odgovora i okupljanje svih dionika;
18. naglašava potrebu za uključivanjem izbjeglica kao aktivnih dionika u oblikovanju Sporazuma i drugih međunarodnih odgovora na izbjegličke situacije;
19. poziva na nekriminalizaciju humanitarne pomoći; poziva na povećanje kapaciteta za pretragu i spašavanje osoba u nevolji, na povećanje kapaciteta u svim državama i na priznavanje podrške koju pružaju privatni subjekti i nevladine organizacije u provođenju operacija spašavanja na moru i kopnu;
20. poziva na snažan razvoj i jačanje rješenja za preseljenje u Sporazumu kao ključnog elementa za jednako dijeljenje odgovornosti preko specifičnih i koordiniranih obveza kojima će se utvrditi ili povećati opseg, veličina i kvaliteta programa preseljenja, kako bi se ispunile godišnje globalne potrebe preseljenja koje je utvrdio UNHCR; posebno poziva države članice EU-a da daju svoj doprinos i da pojačaju napore u tom pogledu;
21. poziva da se u potpunosti poštuje pravo na spajanje obitelji i inzistira na razvoju sigurnih i zakonitih putova za izbjeglice osim preseljenja, uključujući humanitarne koridore, međunarodne humanitarne vize, režime regionalnog premještanja i druge komplementarne zakonite putove (kao što su privatno sponzorstvo, studentske vize, programi stipendiranja za izbjeglice i fleksibilni vizni aranžmani) kako bi izbjeglice mogli doći do odredišta i biti primljeni u odgovarajućim i dostojanstvenim uvjetima;
22. poziva sve države da potpišu i ratificiraju Ženevsku konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. (Ženevska konvencija) te da ih se pridržavaju;
23. naglašava potrebu da se iskoristi ova prilika kako bi se u potpunosti razvila obnovljena i horizontalna rodna perspektiva za zajednički međunarodni odgovor na pitanje izbjeglica kojim se rješavaju posebne potrebe zaštite žena, uključujući suzbijanje nasilja nad ženama, i kojom se poboljšavaju sposobnosti i vještine žena u obnovi i otpornosti svih društava te tako prevlada slika žena kao žrtava; u tom kontekstu poziva na puno sudjelovanje žena, počevši od djetinjstva, s pristupom obrazovanju za djevojčice, među ostalim u kriznim situacijama i područjima sukoba, na slušanje njihovih glasova i uzimanje u obzir njihovih potreba i situacija njihovim sudjelovanjem u oblikovanju politika i rješenja za izbjegličku krizu kako bi bili održiviji, otvoreniji i učinkovitiji;
Globalni sporazum za sigurne, uredne i zakonite migracije
24. ustraje u tome da bi Sporazum za sigurne, uredne i zakonite migracije trebao biti usmjeren na ljude te se temeljiti na ljudskim pravima, kao i da bi trebao osigurati dugoročne, održive i sveobuhvatne mjere u korist svih uključenih strana, na temelju načela partnerstva i pojačane suradnju među zemljama podrijetla, tranzita i odredišta;
25. smatra da Sporazum pruža jedinstvenu priliku da se povezanost između razvoja i migracije uvede u globalni politički program; snažno vjeruje da ciljevi održivog razvoja pružaju cjelovit i sveobuhvatan okvir za učvršćivanje povezanosti migracija i razvoja;
26. podsjeća da je u izvješću glavnog tajnika UN-a naslovljenom „Učiniti migracije korisnima za sve” naglašeno da postoji jasan dokaz da je, unatoč stvarnim izazovima, migracija korisna i za migrante i zajednice domaćine u ekonomskom i socijalnom pogledu, te da može biti pokretač gospodarskog rasta i inovacija; snažno podržava daljnje slanje pozitivne slike o migraciji i poziva EU i međunarodne informativne kampanje da skrenu pozornost na dokaze i suprotstave se rasističkim i ksenofobnim trendovima u našim društvima;
27. poziva države članice UN-a na smanjenje troškove prijenosa doznaka i rješavanje tog pitanja u okviru trenutačnih pregovora o Sporazumu;
28. naglašava da su migracije prepoznate kao proaktivna strategiju za prilagodbu, plan za poboljšanje životnih uvjeta i suzbijanje siromaštva te čimbenik koji doprinosi uključivom rastu i održivom razvoju;
29. čvrsto vjeruje da je sada vrijeme da se objedine svi elemente strukture UN-a, uključujući Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM), kako bi se pružila podrška međunarodnim naporima za upravljanje migracijama i učvrstila suradnja; stoga duboko žali zbog odluke SAD-a da okonča svoje sudjelovanje u pregovorima o Globalnom sporazumu za sigurne, uredne i zakonite migracije; poziva EU da preuzme vodstvo u tom procesu i da osudi druge zemlje koje istupaju iz pregovora ili oslabljuju sadržaj završnog pakta; poziva EU da ispuni svoje odgovornosti kao globalni akter i da radi na osiguranju uspješnog završetka pregovora; inzistira na tome da države članice EU-a da pokažu zajedništvo i da zauzmu zajednički stav dajući potporu međunarodnom režimu za upravljanje migracijama koji se temelji na ljudskim pravima;
30. smatra da bi se otvaranjem više zakonitih putova za migraciju, uključujući na temelju realističnih analiza potreba tržišta rada, odvratilo od nezakonite migracije i dovelo do manjeg broja smrtnih slučajeva, manjeg iskorištavanja nezakonitih migranata od strane krijumčara i njihovog manjeg izrabljivanja od strane beskrupuloznih poslodavaca;
31. poziva sve zemlje da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se spriječila kršenja ljudskih prava i iskorištavanja migranata na njihovu teritoriju, uključujući od strane poslodavaca; poziva države članice UN-a da, u tu svrhu, da potpišu i ratificiraju Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji usvojenu Rezolucijom Opće skupštine 45/158 od 18. prosinca 1990. te da postupaju u skladu s njom; naglašava da Sporazum treba poštovati međunarodne standarde rada i biti u skladu s njima, osobito s temeljnim načelima i pravima na radu te relevantnim konvencijama UN-a i MOR-a o zaštiti radnika migranata i njihovih obitelji;
32. ističe da je važno osigurati odgovarajuću potporu za dobrovoljni povratak i reintegraciju ljudi koji se vraćaju u svoju domovinu; naglašava da djecu treba vraćati samo kada je to u njihovu najboljem interesu te na siguran i dobrovoljan način uz korištenje informacija o zemlji podrijetla djeteta i nudeći dugoročno pružanje podrške njihovoj reintegraciji;
33. poziva države članice UN-a da razmotre donošenje detaljnih nacionalnih ili podnacionalnih akcijskih planova i promicanje pristupa za provedbu preporuka iz Sporazuma na svim razinama vlasti kako bi se riješile različite dimenzije migracija, uključujući razvoj, ljudska prava, sigurnost, socijalne aspekte, dob i rod te uzele u obzir posljedice politike u području zdravlja, obrazovanja, zaštite djece, stambenih pitanja, socijalne uključenosti, pravosuđa, zapošljavanja i socijalne zaštite;
34. podržava poziv iz Deklaracije iz New Yorka o sustavnom praćenju i preispitivanju obveza država članica u području migracija; izražava svoju spremnost da bude povezan s ovim postupkom na razini EU-a i podupire uključivanje migranata i drugih dionika;
35. poziva Vijeće, Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u cijelosti obavještavaju Parlament u svim fazama procesa koji vodi do sklapanja globalnih sporazuma;
36. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Međunarodnoj organizaciji za izbjeglice i Ujedinjenim narodima.
Ujedinjeni narodi, Odjel za gospodarska i socijalna pitanja, Odsjek za stanovništvo (2017). Trendovi u sastavu međunarodnih migracija Revizija za 2017. (bazu podataka Ujedinjenih naroda, POP/DB/MIG/Stock/Rev.2017).
Izvješće UNICEF-a, Bez korijenja: rastuća kriza za djecu izbjeglice i migrante, rujan 2016., str. 39., https://www.unicef.org/videoaudio/PDFs/Uprooted.pdf