Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2209(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0144/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0144/2018

Rasprave :

PV 02/05/2018 - 33
CRE 02/05/2018 - 33

Glasovanja :

PV 03/05/2018 - 7.15
CRE 03/05/2018 - 7.15
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0204

Usvojeni tekstovi
PDF 238kWORD 63k
Četvrtak, 3. svibnja 2018. - Bruxelles Završno izdanje
Medijski pluralizam i sloboda medija u Europskoj uniji
P8_TA(2018)0204A8-0144/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji (2017/2209(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 7., 9., 10., 11. i 49. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 9., 10. i 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava i Europsku socijalnu povelju,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (ICERD) koja je usvojena i otvorena za potpisivanje i ratifikaciju Rezolucijom Opće skupštine UN-a br. 2106 od 21. prosinca 1965.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(1),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 29 o sustavu javnih elektroničkih medija u državama članicama,

–  uzimajući u obzir Europsku povelju o slobodi tiska,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

–  uzimajući u obzir izjave, rezolucije i preporuke Odbora ministara Vijeća Europe i Parlamentarne skupštine Vijeća Europe te mišljenja i popis mjerila za vladavinu prava koji je sastavila Venecijanska komisija,

–  uzimajući u obzir studiju Vijeća Europe naslovljenu „Journalists under pressure – Unwarranted interference, fear and self-censorship in Europe” („Novinari pod pritiskom – neopravdano upletanje, strah i samocenzura u Europi”),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju UN-a protiv korupcije i Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

–  uzimajući u obzir opću napomenu br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir relevantne rezolucije Opće skupštine UN-a, Vijeća UN-a za ljudska prava te izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan UN-a za sigurnost novinara i problem nekažnjivosti,

–  uzimajući u obzir ono što na području slobode medija radi Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), a naročito njezin predstavnik za slobodu medija,

–  uzimajući u obzir rad Platforme Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o slobodi izražavanja i „lažnim vijestima”, dezinformacijama i propagandi koju su 3. ožujka 2017. izdali posebni izvjestitelj UN-a za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja, predstavnica OESS-a za slobodu medija, posebni izvjestitelj za slobodu izražavanja Organizacije američkih država (OAS) i posebni izvjestitelj za slobodu izražavanja i pristup informacijama Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda (ACHPR),

–  uzimajući u obzir podatke iz Svjetskog indeksa slobode medija, koji objavljuju Reporteri bez granica, i one sustava praćenja medijskog pluralizma Centra za medijski pluralizam i slobodu medija Europskog sveučilišnog instituta,

–  uzimajući u obzir političko izvješće naslovljeno „Defining Defamation: Principles on Freedom of Expression and Protection of Reputation” („Definiranje klevete: načela slobode izražavanja i zaštita ugleda”), koje je objavila organizacija ARTICLE 19,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o Povelji Europske unije: utvrđivanje normi za slobodu medija diljem EU-a(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(3) te svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o daljnjem postupanju nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta o elektroničkom masovnom nadzoru građana EU-a 12. ožujka 2014.(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o e-demokraciji u Europskoj uniji: potencijal i izazovi(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(6),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. veljače 2017. o ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a(7) i od 24. listopada 2017. o legitimnim mjerama za zaštitu zviždača koji objavljivanjem povjerljivih podataka trgovačkih društava i javnih tijela djeluju u javnom interesu(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali unutar Vijeća o slobodi medija i pluralizmu u digitalnom okruženju(9),

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega i Smjernice Komisije za potporu EU-a slobodi medija i integritetu medija u zemljama proširenja 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir godišnji skup Komisije o temeljnim pravima iz 2016. godine pod nazivom „Medijski pluralizam i demokracija” i pripadajuće priloge koje je objavila Agencija Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir skupinu stručnjaka na visokoj razini o lažnim vijestima i dezinformiranju na internetu koju je Komisija imenovala u cilju savjetovanja o opsegu pojave lažnih vijesti te definiranja uloga i odgovornosti relevantnih dionika,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka br. 5/2016 o reviziji Direktive o privatnosti i elektroničkim komunikacijama (2002/58/EZ),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. lipnja 2017. o sigurnosti i obrani,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za pravna pitanja (A8-0144/2018),

A.  budući da su pravo na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja temeljna ljudska prava i neophodni uvjeti za potpuni razvoj pojedinaca i njihovo puno sudjelovanje u demokratskom društvu, za ostvarivanje načela transparentnosti i odgovornosti te za ostvarivanje drugih ljudskih prava i temeljnih sloboda;

B.  budući da je pluralizam neodvojiv od slobode, demokracije i vladavine prava;

C.  budući da su pravo pojedinaca na informiranje i pravo da budu informirani dio osnovnih demokratskih vrijednosti na kojima je Europska unija utemeljena;

D.  budući da se ne smije podcijeniti važnost pluralističkih, neovisnih i pouzdanih medija kao čuvara i nadzornika demokracije i vladavine prava;

E.  budući da su medijska sloboda, pluralizam i neovisnost ključne sastavnice prava na slobodu izražavanja; budući da mediji imaju bitnu ulogu u demokratskom društvu jer djeluju kao mehanizmi javne kontrole, a pritom pomažu u informiranju i osnaživanju položaja građana širenjem njihova razumijevanja aktualne političke i društvene situacije te poticanjem njihova svjesnog sudjelovanja u demokratskom životu; budući da bi tu ulogu trebalo proširiti i na novinarstvo na internetu i novinarstvo građana, kao i na rad blogera, korisnika interneta, aktivista na društvenim medijima i branitelja ljudskih prava kako bi se uzela u obzir današnja medijska stvarnost koja je stubokom izmijenjena, uz istovremeno poštovanje prava na privatnost; budući da je mrežna neutralnost ključno načelo otvorenog interneta;

F.  budući da lažne vijesti, zlostavljanje na internetu i osvetnička pornografija predstavljaju sve veći razlog za zabrinutost u našim društvima, posebno među mladima;

G.  budući da se širenjem lažnih vijesti i dezinformacija na društvenim medijima ili internetskim pretraživačima uvelike ugrozila vjerodostojnost tradicionalnih medija, čime se ograničava njihova sposobnost da djeluju kao mehanizmi kontrole;

H.  budući da javna tijela nemaju samo dužnost da se suzdrže od ograničavanja slobode izražavanja, već i pozitivnu obvezu da donesu pravni i regulatorni okvir koji pogoduje razvoju slobodnih, neovisnih i pluralističkih medija;

I.  budući da se, u skladu s člancima 2. i 4. ICERD-a i člankom 30. Opće deklaracije o ljudskim pravima, sloboda izražavanja nikada ne smije koristiti u svrhu obrane oblika izražavanja kojima se krše Konvencija i Deklaracija, poput govora mržnje ili propagande na temelju ideja ili teorija o superiornosti jedne rase ili skupine osoba određene boje kože ili etničke pripadnosti, ili kojima se želi opravdati ili promicati rasna mržnja ili bilo koji oblik diskriminacije;

J.  budući da su javna tijela dužna štititi neovisnost i nepristranost javnih medija, posebno u njihovoj ulozi dionika koji služe demokratskim društvima, a ne zadovoljavati interese aktualnih vlada;

K.  budući da ta tijela također trebaju zajamčiti da mediji poštuju mjerodavne zakone i propise;

L.  budući da su nedavna politička događanja u brojnim državama članicama u kojima su nacionalizam i populizam sve češća pojava dovela do toga da se na novinare vrši sve veći pritisak te im se prijeti, što pokazuje da Europska unija treba zajamčiti, promicati i braniti medijsku slobodu i pluralizam;

M.  budući da, prema mišljenju Vijeća Europe, zlouporabe i zločini koje protiv novinara počine državni i nedržavni dionici imaju ozbiljan i štetan učinak na slobodu izražavanja; budući da rizik od neopravdanog uplitanja i njegova učestalost povećava osjećaj straha među novinarima, građanima novinarima, blogerima i drugim akterima u području informiranja, što dovodi do potencijalno visokog stupnja autocenzure, čime se narušava pravo građana na informiranje i sudjelovanje;

N.  budući da je posebni izvjestitelj UN-a za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja u rujnu 2016. podsjetio da vlade trebaju ne samo poštovati novinarstvo već i zajamčiti zaštitu novinara i njihovih izvora, po potrebi, snažnim zakonima, kaznenim progonom počinitelja i visokom razinom sigurnosti;

O.  budući da se novinari i drugi medijski akteri u Europskoj uniji i dalje suočavaju s nasiljem, prijetnjama, uznemiravanjem ili javnim prozivanjem, i to uglavnom zbog njihovih istražnih aktivnosti u cilju zaštite javnog interesa od zlouporabe moći, korupcije, kršenja ljudskih prava ili kriminalnih aktivnosti;

P.  budući da je jamčenje sigurnosti i zaštite novinara i drugih medijskih aktera preduvjet kako bi oni mogli u potpunosti ostvariti svoju ulogu i izvršiti svoju zadaću stvarnog informiranja građana te efektivnog sudjelovanja u javnoj raspravi;

Q.  budući da su, prema mišljenju Platforme Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara, više od polovice slučajeva zlostavljanja medijskih djelatnika počinili državni akteri;

R.  budući da istraživačko novinarstvo treba poticati kao oblik građanskog angažmana i vrijednog građanskog ponašanja uz potporu komunikacije, učenja, obrazovanja i osposobljavanja;

S.  budući da radikalni razvoj medijskog sustava, brz rast internetske dimenzije medijskog pluralizma i sve veće korištenje pretraživača i platformi društvenih medija kao izvora vijesti istodobno predstavljaju izazov i priliku za promicanje slobode izražavanja, demokratizaciju proizvodnje vijesti uključivanjem građana u javne rasprave, i za pretvaranje sve većeg broja korisnika informacija u proizvođače informacija; budući da se, međutim, koncentracijom moći medijskih konglomerata, operatera platformi i internetskih posrednika, te kontrolom medija koju vrše ekonomske korporacije i politički akteri stvaraju negativne posljedice za pluralizam javne rasprave i pristup informacijama te se utječe na slobodu, integritet, kvalitetu i uredničku nezavisnost novinarstva i radiotelevizijskih medija; budući da su ravnopravni uvjeti na europskoj razini potrebni kako bi se zajamčilo da pretraživači, platforme društvenih medija i drugi visokotehnološki divovi poštuju pravila jedinstvenog digitalnog tržišta EU-a, u područjima kao što su e-privatnost i tržišno natjecanje;

T.  budući da je novinarima potreban izravan, trenutačan i neopterećen pristup informacijama od strane javnih uprava kako bi se nadležna tijela prikladno nadzirala;

U.  budući da se informacije dobivene na temelju prava na istragu i informacije dobivene putem zviždača međusobno nadopunjuju te su ključne za sposobnost novinara da ispune svoju zadaću djelovanja u javnom interesu;

V.  budući da je novinarima potrebna potpuna pravna zaštita kako bi koristili i širili takve informacije od javnog interesa u okviru svoje profesije;

W.  budući da je pravo osobe da zatraži i dobije informacije od javnih uprava i dalje fragmentirano i nepotpuno diljem Europske unije;

X.  budući da medijski sektor ima ključnu ulogu u svakom demokratskom društvu; budući da je zbog posljedica gospodarske krize, uz istodobni razvoj platformi društvenih medija i drugih visokotehnoloških divova i vrlo selektivnih prihoda od oglašavanja, znatno povećana nesigurnost radnih uvjeta i socijalna nesigurnost medijskih aktera, uključujući neovisne novinare, što dovodi do znatnog pada profesionalnog i socijalnog standarda i standarda kvalitete novinarstva, što bi moglo negativno utjecati na njihovu uredničku neovisnost;

Y.  budući da je Europski audiovizualni opservatorij Vijeća Europe osudio stvaranje digitalnog duopola, pri čemu su Google i Facebook zaslužni za do 85 % cjelokupnog rasta tržišta digitalnog oglašavanja u 2016., čime se ugrožava budućnost tradicionalnih medijskih poduzeća koji se financiraju oglašavanjem, poput komercijalnih televizijskih kanala, novina i časopisa koji dopiru do dosta uže publike;

Z.  budući da je Komisija u kontekstu politike proširenja dužna zahtijevati potpunu usklađenost s kriterijima iz Kopenhagena, što uključuje i slobodu izražavanja i slobodu medija, te da EU stoga treba u tom području dati primjer najviših standarda; budući da države članice, jednom kada pristupe EU-u, trebaju neprestano i nedvosmisleno poštovati obveze u području ljudskih prava u skladu s Ugovorima EU-a i Poveljom EU-a o temeljnim pravima i budući da bi poštovanje slobode izražavanja i slobode medija u državama članicama trebalo podlijegati redovitom nadzoru; budući da u globalnom kontekstu EU može biti vjerodostojan samo ako se unutar njega štiti i poštuje sloboda tiska i medija;

AA.  budući da rezultati istraživanja dosljedno pokazuju da su žene manjina u medijskim sektorima, osobito u kreativnim ulogama, i u velikoj su mjeri podzastupljene na višim položajima na kojima se donose odluke; budući da studije o sudjelovanju žena u novinarstvu ukazuju na to da, iako postoji relativno dobra ravnoteža spolova među osobama koje tek stupaju u novinarsku profesiju, postoji znatna neravnoteža među spolova u pogledu raspodjele odgovornosti za donošenje odluka;

AB.  budući da se odredbe Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Ugovora o Europskoj uniji, kojima se jamči poštovanje tih načela, provode pozitivnim djelovanjem za promicanje slobode i pluralizma medija, promicanje kvalitete, pristupačnosti i dostupnosti informacija (pozitivna sloboda), međutim, potrebno je i neuplitanje javnih tijela kako bi se izbjegla štetna agresija (negativna sloboda);

AC.  budući da nezakonit i proizvoljan nadzor, posebno kada se provodi masovno, nije u skladu s ljudskim pravima i temeljnim slobodama, među ostalim ni sa slobodom izražavanja – koja podrazumijeva i slobodu tiska i zaštitu povjerljivosti novinarskih izvora – kao ni s pravom na privatnost i zaštitu podataka; budući da internet i društveni mediji imaju važnu ulogu u širenju govora mržnje i poticanju radikalizacije koja dovodi do nasilnog ekstremizma, zbog toga što na njima kruži nezakonit sadržaj, što je posebno štetno za mlade; budući da borba protiv takvih pojava zahtijeva tijesnu i koordiniranu suradnju između svih relevantnih aktera na svim razinama upravljanja (lokalna, regionalna i nacionalna), kao i s civilnim društvom i privatnim sektorom; budući da bi učinkoviti zakoni i aktivnosti koji se odnose na sigurnosna i protuteroristička pitanja te mjere namijenjene suzbijanju i sprečavanju govora mržnje i nasilnog ekstremizma uvijek trebali podlijegati obvezama povezanim s temeljnim pravima kako bi se izbjegli svi sukobi sa zaštitom slobode izražavanja;

AD.  budući da su, imajući u vidu mišljenje Vijeća Europe, aktivnosti zviždača ključan aspekt slobode izražavanja i imaju ključnu ulogu u otkrivanju i prijavljivanju nepravilnosti i prijestupa te u jačanju demokratske odgovornosti i transparentnosti; budući da su zviždači ključni izvor informacija u borbi protiv organiziranog kriminala, u istraživanju, utvrđivanju i objavljivanju slučajeva korupcije u javnom i privatnom sektoru te otkrivanju sustava privatnih poduzeća za izbjegavanje plaćanja poreza; budući da odgovarajuća zaštita zviždača na razini EU-a te na nacionalnoj i međunarodnoj razini te promicanje kulture prepoznavanja važne uloge zviždača u društvu čine preduvjet za osiguravanje učinkovitosti takve uloge;

AE.  budući da je u kontekstu borbe protiv korupcije i nepravilnosti u EU-u istraživačkom novinarstvu potrebno posvetiti posebnu pozornost i dodijeliti posebnu financijsku potporu, s obzirom na to da je ono alat koji služi za javno dobro;

AF.  budući da je prema rezultatima praćenja medijskog pluralizma vlasništvo nad medijima i dalje u velikoj mjeri koncentrirano i to predstavlja znatan rizik za raznolikost informacija i stajališta zastupljenih u medijskom sadržaju;

AG.  budući da medijska pokrivenost europskih pitanja i rada institucija i agencija EU-a treba biti podložna kriterijima medijskog pluralizma i slobode medija, na ravnopravnoj osnovi s pokrivenošću državnih vijesti, te joj se treba pružiti višejezična potpora kako bi bila dostupna maksimalnom broju građana EU-a;

1.  poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere, među ostalim da zajamče prikladno javno financiranje, u cilju zaštite i promicanja pluralističkih, neovisnih i slobodnih medija u službi demokratskog društva, uključujući neovisnost i održivost javnih medija, medija zajednice i lokalnih medija, koji su ključni za stvaranje povoljnog okruženja za jamčenje temeljnog prava na slobodu izražavanja i informacije;

2.  ističe zajedničku odgovornost zakonodavaca, novinara, izdavača i internetskih posrednika, ali i građana kao korisnika informacija.

3.  poziva institucije EU-a da u svim svojim odlukama, djelovanjima i politikama zajamče potpunu provedbu Povelje Europske unije o temeljnim pravima kao sredstva za zaštitu medijskog pluralizma i slobode medija od nepotrebnog utjecaja nacionalnih javnih tijela; u tom smislu poziva Komisiju da uvede procjene učinka na ljudska prava u ocjenu svojih zakonodavnih prijedloga i da predstavi prijedlog za uspostavu mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava u skladu s relevantnom rezolucijom Parlamenta od 25. listopada 2016.;

4.  naglašava potrebu da se uspostave neovisni mehanizmi praćenja za procjenu stanja slobode medija i medijskog pluralizma u EU-u, kao sredstvo za promicanje i zaštitu prava i sloboda sadržanih u članku 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, te da se brzo reagira na moguće prijetnje tim pravima i slobodama te na njihovo kršenje; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti podupru i jačaju instrumente koji su već razvijeni u tom pogledu, poput praćenja medijskog pluralizma i Platforme Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara;

5.  poziva Komisiju da, kao čuvarica Ugovora, pokušaje vlada država članica da ugroze slobodu i pluralizam medija smatra teškom i sustavnom zlouporabom moći i djelovanjem protiv temeljnih vrijednosti Europske unije iz članka 2. UEU-a, s obzirom na to da su prava na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja temeljna ljudska prava te da sloboda, pluralizam i neovisnost medija imaju važnu ulogu u demokratskom društvu, među ostalim i zbog svoje uloge u kontroli vlade i državnih vlasti;

6.  poziva države članice da provedu neovisnu reviziju svojih relevantnih zakona i praksi u cilju zaštite slobode izražavanja te slobode i pluralizma medija;

7.  izražava duboku zabrinutost zbog zlostavljanja, zločina i smrtonosnih napada koji se i dalje provode u državama članicama protiv novinara i medijskih djelatnika zbog njihovih aktivnosti; poziva države članice da učine sve što je u njihovoj moći kako bi spriječile takvo nasilje, kako bi se zajamčila odgovornost i izbjegavanje nekažnjavanja te kako bi se žrtvama i njihovim obiteljima zajamčio pristup odgovarajućim pravnim lijekovima; poziva države članice da u suradnji s novinarskim organizacijama uspostave neovisno i nepristrano regulatorno tijelo za praćenje i evidentiranje nasilja i prijetnji usmjerenih protiv novinara i izvješćivanje o njima te da zajamče zaštitu i sigurnost novinara na nacionalnoj razini; poziva, nadalje, države članice da u potpunosti provedu preporuku Vijeća Europe CM/Rec(2016)4 o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i ostalih medijskih aktera;

8.  izražava zabrinutost zbog pogoršanja radnih uvjeta za novinare i sve češćeg psihološkog nasilja s kojim se novinari suočavaju; stoga poziva države članice da uspostave nacionalne akcijske planove u bliskoj suradnji s novinarskim organizacijama, kako bi se poboljšali radni uvjeti za novinare i zajamčilo da novinari neće biti žrtve psihološkog nasilja;

9.  zabrinut je zbog stanja u području slobode medija na Malti nakon što je u listopadu 2017. ubijena Daphne Caruana Galizia, novinarka koja je radila na borbi protiv korupcije i koja je bila žrtva uznemiravanja, što je uključivalo naloge za zamrzavanje njezinih bankovnih računa i prijetnje koje su joj uputile multinacionalne kompanije;

10.  oštro osuđuje ubojstvo slovačkog istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove partnerice Martine Kušnírove;

11.  pozdravlja odluku da prostorija za medije Europskog parlamenta nosi ime ubijene novinarke Daphne Caruane Galizije; u tom kontekstu ponavlja svoj poziv da godišnja nagrada Europskog parlamenta za istraživačko novinarstvo nosi njezino ime;

12.  poziva Konferenciju predsjednika da iznese prijedlog o načinu na koji bi Parlament mogao odati počast radu Jána Kuciaka te da razmisli o tome da se program stažiranja za novinare u Parlamentu preimenuje i nazove po njemu;

13.  poziva države članice da u potpunosti podupru inicijativu za stvaranje funkcije posebnog predstavnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za sigurnost novinara, koju su pokrenuli Reporteri bez granica;

14.  poziva države članice da u pravnom smislu i u praksi stvore i održe zaštićeno i sigurno okružje za novinare i druge medijske aktere, uključujući strane novinare koji obavljaju svoje novinarske aktivnosti u državama članicama, koje će im omogućiti da svoj posao obavljaju potpuno neovisno i bez neprimjerenog upletanja kao što su prijetnja nasiljem, zastrašivanje, financijski, ekonomski i politički pritisak odnosno pritisak da otkriju povjerljive izvore i materijale, te ciljani nadzor; naglašava potrebu za time da države članice zajamče učinkovite postupke pravne zaštite u vezi s gore navedenim činovima za novinare čija je sloboda rada ugrožena, kako bi se izbjegla autocenzura; naglašava važnost rodno osviještenog pristupa pri razmatranju mjera za rješavanje problema sigurnosti novinara;

15.  naglašava važnost osiguravanja primjerenih radnih uvjeta za novinare i medijske djelatnike, u potpunosti u skladu s odredbama Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Europske socijalne povelje, kao sredstva za izbjegavanje nepotrebnog unutarnjeg i vanjskog pritiska, ovisnosti, osjetljivosti i nestabilnosti, a time i rizika od autocenzure; ističe da tržište samo po sebi ne može jamčiti i poticati neovisno novinarstvo; poziva Komisiju i države članice da stoga promiču i razrade nove društveno održive gospodarske modele usmjerene na financiranje i podržavanje kvalitetnog neovisnog novinarstva te da zajamče točnu informiranost javnosti; poziva države članice da povećaju financijsku potporu za pružatelje javnih usluga i istraživačko novinarstvo uz istodobno suzdržavanje od sudjelovanja u uredničkim odlukama;

16.  osuđuje pokušaje vlada da ušutkaju kritičke medije i unište slobodu medija i medijski pluralizam, među ostalim koristeći se i sofisticiranijim načinima koje Platforma Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara ne prepoznaje kao prijetnju, kao što su na primjer slučajevi u kojima članovi vlada i njihovi prijatelji kupuju komercijalne medijske kuće i prisvajaju javne medije kako bi služili stranačkim interesima;

17.  naglašava da je nužno podržati i proširiti opseg djelovanja Europskog centra za slobodu tiska i medija, naročito njegove pravne pomoći ugroženim novinarima;

18.  ističe da medijski djelatnici često rade u nesigurnim uvjetima u pogledu ugovora, plaća i socijalnih jamstava, što ugrožava njihovu sposobnost da rade na odgovarajući način i stoga ometa medijsku slobodu;

19.  uviđa da sloboda izražavanja može biti podložna ograničenjima, uz uvjet da su ta ograničenja propisana zakonom, da slijede legitiman cilj i da su potrebna u demokratskom društvu, među ostalim u cilju zaštite ugleda i prava drugih; međutim, izražava zabrinutost zbog negativnog i zastrašujućeg učinka kaznenih zakona o kleveti na pravo na slobodu izražavanja, slobodu tiska i javnu raspravu; poziva države članice da se suzdrže od zloupotrebe zakona o kaznenom djelu klevete održavanjem ravnoteže između prava na slobodu izražavanja i prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, kao i ugleda, uz istovremeno osiguranje prava na djelotvoran pravni lijek i izbjegavanje strogih i nerazmjernih kazni i sankcija, u skladu s kriterijima koje je utvrdio Europski sud za ljudska prava;

20.  poziva Komisiju da predloži direktivu o borbi protiv tzv. praksi „SLAPP” (strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja), kojom će se javni mediji zaštititi od zlonamjernih tužbi kojima ih se nastoji ušutkati ili zastrašiti u EU-u;

21.  smatra da se sudjelovanje u demokratskim procesima ponajprije zasniva na učinkovitom i nediskriminirajućem pristupu informacijama i znanju; poziva EU i države članice da razrade odgovarajuće politike kako bi se ostvario univerzalan pristup internetu i kako bi pristup internetu, uključujući i mrežnu neutralnost, priznale kao temeljno pravo;

22.  žali zbog odluke američke Savezne komisije za komunikacije o poništenju pravila o mrežnoj neutralnosti iz 2015. i ističe negativne posljedice koje bi u globalno povezanom digitalnom svijetu ta odluka mogla imati na pravo pristupa informacijama bez diskriminacije; poziva EU i države članice da ulažu napore u jačanje načela mrežne neutralnosti tako da nadograđuju i dodatno razvijaju smjernice Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC) o primjeni europskih propisa o mrežnoj neutralnosti od strane nacionalnih regulatora;

23.  ističe važnu ulogu koju neovisni i pluralistički mediji imaju u političkoj raspravi, ali i u pogledu prava na pluralističke informacije tijekom izbora i između njih; ističe da je potrebno svim političkim dionicima zajamčiti potpunu slobodu izražavanja, u skladu s odredbama ICERD-a, te da bi se vrijeme emitiranja koje im se ustupa na javnim radiotelevizijskim kanalima trebalo temeljiti na novinarskim i stručnim kriterijima, a ne na njihovoj razini zastupljenosti u institucijama ili političkim stajalištima;

24.  poziva države članice i Komisiju da se suzdrže od donošenja nepotrebnih mjera usmjerenih na proizvoljno ograničavanje pristupa internetu i uživanja temeljnih ljudskih prava ili na nadzor javne komunikacije, kao što su donošenje represivnih propisa za osnivanje i poslovanje medijskih kuća i/ili internetskih stranica, arbitrarno uvođenje izvanrednog stanja, tehnički nadzor nad digitalnim tehnologijama tj. blokiranje, filtriranje, ometanje i zatvaranje digitalnih prostora, ili de facto privatizacija kontrolnih mjera vršenjem pritiska na posrednike da poduzmu mjere za ograničavanje ili brisanje internetskog sadržaja; nadalje, poziva EU i države članice da spriječe privatne gospodarske subjekte u donošenju takvih mjera;

25.  poziva Komisiju i države članice da zajamče potpunu transparentnost kada privatna poduzeća i vlade koriste algoritme, umjetnu inteligenciju i automatizirano donošenje odluka, koji se ne bi trebali primjenjivati na način koji dovodi do proizvoljnog blokiranja, filtriranja i uklanjanja internetskog sadržaja ili na način kojim se to nastoji postići, te da se pobrinu za to da se sve digitalne politike i strategije EU-a sastave uz primjenu pristupa utemeljenog na ljudskim pravima, kojim se predviđaju primjereni pravni lijekovi i zaštitne mjere i koji je u potpunosti usklađen s relevantnim odredbama Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima;

26.  ponavlja da su kiberzlostavljanje, osvetnička pornografija i materijali povezani sa seksualnim zlostavljanjem sve veći problem u našim društvima i da mogu imati vrlo ozbiljan utjecaj, posebice na djecu i mlade, te naglašava da se u kontekstu masovnih medija moraju u potpunosti poštovati interesi i prava maloljetnika; potiče sve države članice da s ciljem rješavanja tih pojava izrade zakonodavstvo okrenuto budućnosti, uključujući odredbe za otkrivanje, označivanje i uklanjanje sadržaja objavljenog na društvenim medijima koji je očito štetan za ljudsko dostojanstvo; potiče Komisiju i države članice da pojačaju napore u cilju donošenja efektivne protupropagande i da izrade jasne smjernice kojima se korisnicima, pružateljima usluga i internetskom sektoru u cjelini jamči pravna sigurnost i predvidljivost, uz istovremeno osiguranje mogućnosti sudske zaštite u skladu s nacionalnim pravom kako bi se reagiralo na zlouporabu društvenih medija u terorističke svrhe; međutim, ističe da svaku mjeru kojom se ograničava ili uklanja internetski sadržaj treba donijeti samo u točno utvrđenim, izrijekom navedenim i legitimnim okolnostima i uz strogi sudski nadzor, u skladu s međunarodnim standardnima, sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i člankom 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

27.  prima na znanje Kodeks postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu koji Komisija promiče; skreće pozornost na široko pravo diskrecije privatnih poduzeća u pogledu definicije „nezakonitosti” i poziva na ograničavanje tog diskrecijskog prava kako bi se izbjegla opasnost od cenzure i proizvoljnih ograničenja slobode izražavanja;

28.  ponavlja da su šifriranje i anonimnost ključni instrumenti za ostvarivanje demokratskih prava i sloboda, za jačanje povjerenja u digitalne infrastrukture i komunikacije te za zaštitu povjerljivosti novinarskih izvora; uviđa da se šifriranjem i anonimnošću jamče privatnost i sigurnost koje su potrebne za ostvarivanje prava na slobodu mišljenja i izražavanja u digitalnom dobu te podsjeća na to da slobodan pristup informacijama podrazumijeva zaštitu osobnih podataka koje građani ostavljaju na internetu; prima na znanje da, sukladno izjavama službenika kaznenog progona i službenika za borbu protiv terorizma, šifriranje i anonimnost mogu dovesti i do zlouporabe i prijestupa te mogu otežati sprečavanje kriminalnih aktivnosti i provođenje istraga; podsjeća na to da se šifriranje i anonimnost moraju ograničiti u skladu s načelima zakonitosti, nužnosti i proporcionalnosti; poziva institucije i države članice EU-a da u potpunosti podrže i provedu preporuke iznesene u izvješću posebnog izvjestitelja UN-a od 22. svibnja 2015. o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja, koje se odnose na korištenje šifriranja i anonimnosti u digitalnim komunikacijama;

29.  potiče sastavljanje etičkih kodeksa za novinare i sve one koji sudjeluju u upravljanju medijskim kućama, kako bi se osigurala potpuna neovisnost novinara i medijskih kuća;

30.  naglašava da se tijela kaznenog progona i pravosudna tijela susreću s brojnim preprekama tijekom istrage i kaznenog progona kaznenih djela na internetu, među ostalim i zbog razlika među zakonodavstvima država članica;

31.  napominje da su se u razvijajućem ekosustavu digitalnih medija pojavili novi posrednici koji stjecanjem nadzornih funkcija i ovlasti mogu utjecati na informacije i ideje na internetu te ih kontrolirati; naglašava da moraju postojati dovoljno neovisni i samostalni internetski kanali, usluge i izvori s pomoću kojih se javnosti mogu pružiti raznolika mišljenja i demokratske ideje o pitanjima od općeg interesa; poziva države članice da u tom pogledu razviju nove ili postojeće nacionalne politike i mjere;

32.  uviđa da je novo digitalno okruženje pogoršalo problem širenja dezinformacija odnosno tzv. lažnih vijesti; podsjeća, međutim, da to nije nova pojava i da ona nije ograničena samo na područje interneta; ističe da je važno zajamčiti pravo na kvalitetno informiranje tako da se unaprijedi pristup građana pouzdanim informacijama i da se priječi širenje lažnih informacija na internetu i izvan njega; podsjeća na to da se termin „lažne vijesti” ne bi smio koristiti u svrhe narušavanja povjerenja javnosti u medije ili diskreditiranja i kriminalizacije kritičkih mišljenja; izražava zabrinutost zbog potencijalne prijetnje koju bi lažne vijesti mogle predstavljati za slobodu govora i izražavanja te za neovisnost medija, a istovremeno ističe negativne učinke koje bi širenje lažnih vijesti moglo imati na kvalitetu političke rasprave i informirano sudjelovanje građana u demokratskom društvu; ističe da je važno zajamčiti samoregulatorne mehanizme utemeljene na načelima točnosti i transparentnosti, predvidjeti odgovarajuće obveze i instrumente u vezi s verifikacijom izvora te osigurati da neovisne i nepristrane treće organizacije provode provjeru činjenica kako bi se osigurala objektivnost i zaštita informacija;

33.  potiče internetske platforme i poduzeća u području društvenih medija da razviju alate s pomoću kojih će korisnici moći prijaviti i označiti lažne vijesti kako bi se olakšalo brzo ispravljanje i omogućila revizija od strane neovisnih i nepristranih ovlaštenih trećih organizacija za provjeru činjenica, koje su zadužene za pružanje preciznih definicija lažnih vijesti i dezinformacija u cilju smanjenja diskrecijskog prava dionika iz privatnog sektora i označivanja lažnih informacija koje se pokažu takvima, radi poticanja javne rasprave i sprečavanja ponovnog pojavljivanja istih dezinformacija u drugačijem obliku;

34.  pozdravlja odluku Komisije o uspostavi stručne skupine na visokoj razini o lažnim vijestima i dezinformiranju na internetu, koja će obuhvaćati predstavnike civilnog društva, platforma društvenih medija, organizacija informativnih medijskih kuća, novinara i akademske zajednice, kako bi se analizirale te nove prijetnje i predložile operativne mjere koje je potrebno poduzeti na europskoj i nacionalnoj razini;

35.  ističe odgovornost koju internetski akteri imaju u izbjegavanju širenja neprovjerenih ili neistinitih informacija isključivo u svrhu povećanja internetskog prometa upotrebom, primjerice, tzv. clickbaita;

36.  uviđa da su uloga izdavača informativnih publikacija u istražnom, profesionalnom i neovisnom novinarstvu i njihovo ulaganje u tu vrstu novinarstva ključni za borbu protiv širenja lažnih vijesti i naglašava da je potrebno zajamčiti održivost pluralističkih uredničkih sadržaja; potiče Komisiju i države članice da ulože odgovarajuća financijska sredstva u medijsku i digitalnu pismenost i razvoj komunikacijskih strategija, zajedno s međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva, radi osnaživanja građana i internetskih korisnika pri prepoznavanju sumnjivih izvora informacija i osviještenosti o njima te pri prepoznavanju i otkrivanju ciljano netočnih sadržaja i propagande; u tu svrhu također poziva države članice da integriraju medijsku i informacijsku pismenost u nacionalne obrazovne sustave; poziva Komisiju da razmotri najbolje nacionalne prakse kako bi se osigurala kvaliteta novinarstva i pouzdanost objavljenih informacija;

37.  ponovno ističe pravo svakog pojedinca da odlučuje o sudbini svojih osobnih podataka, a osobito isključivo pravo na kontrolu nad korištenjem i otkrivanjem osobnih podataka te „pravo na zaborav” koje se definira kao mogućnost ishođenja brzog uklanjanja sadržaja koji bi mogli biti štetni za dostojanstvo pojedinca s društvenih medija i internetskih pretraživača;

38.  uviđa da su internet i, općenitije, razvoj digitalnog okruženja proširili područje primjene nekoliko ljudskih prava, kao što je primjerice vidljivo iz presude Suda Europske unije od 13. svibnja 2014. u predmetu C-131/12 Google Spain SL i Google Inc / Agencia Española de Protección de Datos (AEPD) i Mario Costeja González(11); u tom kontekstu poziva institucije EU-a da pokrenu participativni postupak kako bi se izradila europska povelja o internetskim pravima, uzimajući u obzir najbolje prakse iz država članica, a posebno talijansku Deklaraciju o internetskim pravima, koje će se zajedno s relevantnim europskim i međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava koristiti kao reference u cilju regulacije digitalnog okruženja;

39.  ističe ključnu ulogu zviždača u očuvanju javnog interesa i promicanju kulture javne odgovornosti i integriteta i u javnim i privatnim institucijama; ponovno poziva Komisiju i države članice da uspostave i provedu odgovarajući, napredan i sveobuhvatan okvir za zajedničko europsko zakonodavstvo u području zaštite zviždača, na način da u potpunosti podrže preporuke Vijeća Europe i nedavne rezolucije Europskog parlamenta od 14. veljače i 24. listopada 2017.; smatra da je nužno pobrinuti se za to da mehanizmi izvješćivanja budu dostupni, sigurni i zaštićeni te da se tvrdnje zviždača i istraživačkih novinara stručno istražuju;

40.  ističe da se pravna zaštita zviždača kada javno otkrivaju informacije ponajprije temelji na pravu javnosti na informiranje; ističe da nitko ne bi smio izgubiti pravo na zaštitu samo zbog pogreške u ocjeni činjenica ili zato što se prijetnja za javni interes nije ostvarila, pod uvjetom da je u vrijeme upozorenja imao opravdane razloge vjerovati u istinitost informacija; podsjeća da se osobe koje nadležnim tijelima svjesno prijavljuju netočne ili obmanjujuće informacije ne bi trebale smatrati zviždačima te stoga ne bi trebale moći koristiti zaštitne mehanizme; nadalje, ističe da bi se svakom pojedincu koji je izravno ili neizravno oštećen zbog izvještavanja ili otkrivanja netočnih ili obmanjujućih informacija trebalo dodijeliti pravo na djelotvoran pravni lijek;

41.  potiče i Komisiju i države članice da donesu mjere za zaštitu povjerljivosti izvorâ informacija kako bi se spriječile bilo kakve diskriminirajuće radnje ili prijetnje;

42.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da novinari raspolažu odgovarajućim alatima kojima mogu zatražiti i primiti informacije od tijela javne uprave EU-a i država članica, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima, bez suočavanja s proizvoljnim odlukama o uskraćivanju takvog prava na pristup; napominje da su informacije dobivene korištenjem prava novinara ili građana na istragu, uključujući informacije dobivene od zviždača, nužne kako bi novinari mogli ispuniti svoje zadaće od javnog interesa te da su takve informacije komplementarne tim zadaćama; ponavlja da pristup javnim izvorima i događanjima treba ovisiti o objektivnim, nediskriminirajućim i transparentnim kriterijima;

43.  ističe da sloboda tiska zahtijeva neovisnost o političkoj i gospodarskoj moći, što podrazumijeva jednako postupanje bez obzira na uredničko usmjerenje; ponavlja da je važno očuvati novinarstvo koje ima koristi od mehanizama kojima se sprečava usredotočenost na pojedinačne, monopolističke ili kvazi-monopolističke grupacije i jamči slobodno tržišno natjecanje i urednička raznolikost; poziva države članice da donesu i provedu propise o vlasništvu nad medijima kako bi se izbjegla horizontalna koncentracija vlasništva u sektoru medija i neizravno i uzajamno vlasništvo nad medijima te kako bi se javnosti zajamčila transparentnost, otkrivanje i laka dostupnost informacija o vlasništvu nad medijima, njihovu financiranju i upravljanju njima; naglašava da je važno primijeniti odgovarajuća ograničenja na vlasništvo nad medijima za osobe koje obnašaju javnu dužnost i zajamčiti neovisan nadzor i efektivne mehanizme za usklađenost kako bi se spriječili sukobi interesa i prakse „rotirajućih vrata”; smatra da je neophodno da postoje neovisna i nepristrana nacionalna tijela za osiguranje efektivnog nadzora nad sektorom audiovizualnih medija;

44.  potiče države članice da razviju svoje strateške kapacitete i da surađuju s lokalnim zajednicama u EU-u i susjedstvom EU-a kako bi se potaknulo pluralističko medijsko okruženje i kako bi priopćavanje o politikama EU-a bilo dosljedno i efektivno;

45.  poziva države članice da u potpunosti podrže Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama od 7. ožujka 2018. o medijskom pluralizmu i transparentnosti vlasništva nad medijima;

46.  podsjeća na važnu ulogu javnih radiotelevizijskih kuća u očuvanju medijskog pluralizma, kako je istaknuto u Protokolu br. 29. priloženom Ugovorima; poziva države članice da im osiguraju adekvatna financijska i tehnička sredstva koja su im potrebna za obavljanje njihove društvene uloge i rad u interesu javnosti; u tu svrhu poziva države članice da zajamče njihovu uredničku neovisnost tako da ih s pomoću jasno definiranih regulatornih okvira zaštite od svih oblika vladinog, političkog ili komercijalnog uplitanja i utjecaja, te da istovremeno svim javnim tijelima i subjektima koji izvršavaju ovlasti u području radiotelevizije i telekomunikacija zajamče punu autonomiju i neovisnost u upravljanju;

47.  potiče države članice da svoje politike izdavanja dozvola nacionalnim radiotelevizijskim kućama usklade s načelom poštovanja medijskog pluralizma; ističe da bi naknade koje se naplaćuju i strogost obveza povezanih s izdavanjem dozvola trebale biti podložne nadzoru i ne bi trebale ugrožavati slobodu medija;

48.  poziva Komisiju da provjeri dodjeljuju li države članice dozvole za emitiranje na temelju objektivnih, transparentnih, nepristranih i proporcionalnih kriterija;

49.  predlaže da se u svrhu učinkovite zaštite slobode medija i medijskog pluralizma poduzećima čiji krajnji vlasnik posjeduje i medijsko poduzeće zabrani sudjelovanje u javnoj nabavi ili da takvo sudjelovanje bude u potpunosti transparentno; smatra da bi države članice trebale biti obvezne redovito izvješćivati o svim javnim financiranjima medijskih poduzeća te da bi trebalo redovito pratiti sva javna sredstva koja se dodjeljuju vlasnicima medija; naglašava da osobe koje su osuđivane ili proglašene krivima za kazneno djelo ne bi smjele biti vlasnicima medija;

50.  naglašava da bi se sva javna sredstva namijenjena medijskim organizacijama trebala dodijeliti na temelju nediskriminirajućih, objektivnih i transparentnih kriterija, o kojima je potrebno unaprijed obavijestiti sve medije;

51.  podsjeća da bi države članice trebale iznaći načine da podrže medije jamčenjem npr. neutralnosti PDV-a, kao što je Parlament preporučio u svojoj rezoluciji od 13. listopada 2011. o budućnosti PDV-a(12) te podržavanjem inicijativa povezanih s medijima;

52.  poziva Komisiju da trajno namijeni odgovarajuća financijska sredstva iz proračuna EU-a u svrhu potpore praćenju medijskog pluralizma u Centru za medijski pluralizam i slobodu medija te da uspostavi godišnji mehanizam za procjenu rizika za medijski pluralizam u državama članicama; ističe da bi se isti taj mehanizam trebao primijeniti za mjerenje medijskog pluralizma u zemljama kandidatkinjama i da bi rezultati praćenja medijskog pluralizma trebali imati stvaran utjecaj na napredak u procesu pregovora;

53.  poziva Komisiju da prati i prikuplja informacije i statističke podatke o slobodi medija i medijskom pluralizmu u svim državama članicama te da pomno preispita slučajeve kršenja temeljnih prava novinara, uz poštovanje načela supsidijarnosti;

54.  naglašava da je potrebno pojačati razmjenu najboljih praksi među regulatornim tijelima država članica u audiovizualnom sektoru;

55.  poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke iz Rezolucije Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, u tom smislu poziva Komisiju da pri sastavljanju svojeg godišnjeg izvješća o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima u obzir uzme nalaze i preporuke praćenja medijskog pluralizma u pogledu rizika za medijski pluralizam i slobodu medija u EU-u;

56.  potiče države članice da pojačaju svoje napore kako bi se ojačala medijska pismenost i promicale inicijative u pogledu osposobljavanja i obrazovanja među svim građanima putem formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja iz perspektive cjeloživotnog učenja, među ostalim posvećivanjem posebne pozornosti početnom i trajnom osposobljavanju i podržavanju nastavnika te poticanjem dijaloga i suradnje između sektora obrazovanja i osposobljavanja i relevantnih dionika, uključujući medijske djelatnike, civilno društvo i organizacije mladih; ponovno ističe potrebu za podržavanjem inovativnih alata prilagođenih dobi kako bi se promicali osnaživanje i internetska sigurnost kao obavezni elementi nastavnih programa u školama te kako bi se riješio problem digitalnog jaza i putem konkretnih projekata za tehnološku pismenost i putem adekvatnih ulaganja u infrastrukture, u cilju jamčenja univerzalnog pristupa informacijama;

57.  naglašava da je razvoj kritičke ocjene i analize u pogledu uporabe i izrade medijskog sadržaja ključan kako bi ljudi razumjeli trenutne probleme i doprinijeli javnom životu te kako bi bili upoznati s transformacijskim potencijalom i prijetnjama koji su sastavni dio sve složenijeg i međusobno povezanijeg medijskog okruženja; ističe da je medijska pismenost ključna demokratska vještina kojom se osnažuju građani; poziva Komisiju i države članice da osmisle konkretne mjere za promicanje i podržavanje projekata medijske pismenosti, poput pilot-projekta o medijskoj pismenosti za sve te da razviju sveobuhvatnu politiku medijske pismenosti usmjerenu na građane svih dobnih skupina i sve vrste medija kao sastavni dio obrazovne politike Europske unije, uz odgovarajuću podršku relevantnih instrumenata financiranja EU-a, poput europskih strukturnih i investicijskih fondova i programa Obzor 2020.;

58.  sa zabrinutošću napominje da je pristup manjina, lokalnih i regionalnih zajednica, žena i osoba s invaliditetom medijima ugrožen, kao što je istaknuto u okviru praćenja medijskog pluralizma za 2016. godinu; ističe da su uključivi mediji ključni u otvorenom, slobodnom i pluralističkom medijskom okruženju i da svi građani imaju pravo pristupa neovisnim informacijama na materinskom jeziku, neovisno o tome radi li se o službenom jeziku neke države ili o jeziku manjine; ističe važnost toga da se europskim novinarima, osobito onima koji upotrebljavaju manje korištene i manjinske jezike, omoguće adekvatne prilike za osposobljavanje i prekvalifikaciju; stoga poziva Komisiju i države članice da potiču i podržavaju istraživanje, projekte i politike s pomoću kojih se poboljšava pristup medijima, kao i relevantne inicijative usmjerene na ranjive manjinske skupine (poput pilot-projekta o mogućnostima za stažiranje za medije na jezicima manjina), te da zajamče prilike za sudjelovanje i izražavanje za sve građane;

59.  potiče medijski sektor da štiti rodnu ravnopravnost u medijskoj politici i praksi putem mehanizama zajedničke regulacije, internih kodeksa ponašanja i drugih dobrovoljnih djelovanja;

60.  potiče Komisiju i države članice da se uključe u društvene kampanje, obrazovne programe i usmjerenije aktivnosti osposobljavanja i podizanja razine osviještenosti (među ostalim i za donositelje odluka u sektoru) radi promicanja vrijednosti i praksi u području ravnopravnosti s pomoću financiranja i promidžbe na nacionalnoj i europskoj razini kako bi se stvarno riješio problem rodne nejednakosti u medijskom sektoru;

61.  preporučuje da Komisija izradi sektorsku strategiju za europski medijski sektor temeljenu na inovacijama i održivosti; smatra da bi takva strategija trebala ojačati prekograničnu suradnju i zajedničku izradu sadržaja među medijskim akterima u EU-u kako bi se istaknula njihova raznolikost i potaknuo međukulturni dijalog, kako bi se potaknula suradnja s pojedinačnim redakcijama i audiovizualnim službama svih europskih institucija, osobito Parlamenta, te kako bi se potaknula medijska pokrivenost i vidljivost pitanja povezanih s EU-om;

62.  ističe važnost razvijanja dodatnih modela za uspostavljanje europske javne radiodifuzijske platforme kojom će se na razini EU-a poticati političke rasprave temeljene na činjenicama, neslaganju i poštovanju, doprinijeti pluralizmu mišljenja u novom konvergiranom medijskom okruženju i poticati vidljivost EU-a u okviru vanjskih odnosa;

63.  traži od Komisije i država članica da zaštite slobodu medija i slobodu govora u suvremenoj umjetnosti promicanjem stvaranja umjetničkih djela s pomoću kojih se iskazuju društveni problemi, potiče kritička rasprava i inspirira protupropaganda;

64.  naglašava da je potrebno ukinuti geografsko blokiranje informativnih medijskih sadržaja i omogućiti građanima EU-a da pristupaju televizijskim kanalima drugih država članica putem interneta, na zahtjev i u ponovljenom prijenosu;

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te glavnom tajniku Vijeća Europe.

(1) SL L 145, 31.5.2001., str. 43.
(2) SL C 55, 12.2.2016., str. 33.
(3) SL C 378, 9.11.2017., str. 104.
(4) SL C 355, 20.10.2017., str. 51.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0095.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0022.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0402.
(9) SL C 32, 4.2.2014., str. 6.
(10) SL L 88, 31.3.2017., str. 6.
(11) ECLI:EU:C:2014:317.
(12) SL C 94 E, 3.4.2013., str. 5.

Posljednje ažuriranje: 7. studenog 2018.Pravna napomena