Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojima se uspostavlja zajedničko uređenje tržišta proizvodima ribarstva,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, a posebno njezin članak 35. o ciljevima zajedničkog uređenja tržišta,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, posebno njezine članke 11., 13., od 41. do 44., 48., 63., 66., 68. te od 70. do 73.,

–  uzimajući u obzir strategiju na sredini razdoblja Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (2017. – 2020.) kojom se nastoji ostvariti održivost ribarstva na Sredozemlju i Crnom moru,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o stanju ribljih stokova i socioekonomskom položaju sektora ribarstva na Sredozemlju(2),

–  uzimajući u obzir novu strategiju Europske komisije naslovljenu „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” objavljenu 24. listopada 2017. (COM(2017)0623),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 12. svibnja 2016. o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji,(3),

–   uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. travnja 2017. o upravljanju ribarskim flotama u najudaljenijim regijama(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0163/2018),

A.  budući da se sektor ribarstva EU-a suočava sa sve težim i složenijim izazovima; budući da stanje resursa i povećanje troškova, a posebno varijacije u cijenama goriva, mogu utjecati na prihode ribara; budući da se u tom smislu, slijedom promjena u vidu smanjenja ribolovnih kvota, lokalne zajednice nalaze u složenoj situaciji zbog smanjenja ekstraktivnih aktivnosti; budući da su, uz povećanje troškova prijevoza do kojeg je došlo zbog dvostrukog učinka povećanja cijena goriva, te zajednice suočene i s tržišnim natjecanjem s proizvodima uvezenim iz trećih zemalja; budući da, unatoč tome što su prepoznati navedeni i ini problemi, i dalje nisu riješeni brojni uzroci pogoršanja socioekonomske situacije u tom sektoru, među kojima je i neodgovarajuće utvrđivanje cijena ribe pri prvoj prodaji;

B.   budući da je ribarstveni sektor strateški važan za opskrbu stanovništva ribom te za prehrambenu ravnotežu u različitim državama članicama i EU-u, kao i da znatno doprinosi socioekonomskoj dobrobiti obalnih zajednica, lokalnom razvoju, zapošljavanju te očuvanju i stvaranju gospodarskih aktivnosti povezanih s tim sektorom, kao i očuvanju lokalnih kulturnih tradicija;

C.   budući da se 83 % aktivnih ribarskih plovila EU-a bavi malim, artizanalnim i obalnim ribolovom i da se 47 % ukupnog broja radnih mjesta u sektoru ribarstva u EU-u nalazi upravo u tim vrstama ribolova; budući da je Uredbom (EU) br. 1380/2013 utvrđeno da bi „države članice trebale pokušati dati prednost pristupa ribarima malog, tradicionalnog ili obalnog ribolova” te budući da se ta odredba ne poštuje;

D.   budući da je poštovanje propisa Unije obvezno za većinu distributera proizvoda iz ribarstva i akvakulture, kao što su supermarketi; budući da je, ipak, učinak tog poštovanja propisa na radne uvjete i primanja ribara različit, što može dovesti do nepravde prema manjim ribarskim plovilima;

E.  budući da je potrebno uzeti u obzir izražene razlike između flota, segmenata flota, ciljanih vrsta, ribolovnih alata, produktivnosti, potrošačkih preferencija i potrošnje ribe po stanovniku u različitim državama članicama EU-a, kao i posebne značajke sektora ribarstva koje proizlaze iz njegove socijalne strukture, načina stavljanja na tržište te prirodnih i strukturnih nejednakosti između različitih ribolovnih regija;

F.  budući da su artizanalnim ribarima potrebni financijska pomoć i poticaji da bi se uključili u nove tržišne segmente;

G.  budući da su prihodi i plaće profesionalnih ribara nesigurni zbog načina na koji se proizvodi u tom sektoru stavljaju na tržište, načina utvrđivanja cijena pri prvoj prodaji i neuravnotežene prirode same aktivnosti, što među ostalim podrazumijeva potrebu za zadržavanjem primjerenog javnog, nacionalnog i europskog financiranja;

H.  budući da bi provođenjem analize ključnih elemenata vrijednosnog lanca proizvoda ribarstva lokalni ribari i proizvođači mogli zadržati veći dio vrijednosti stvorene otvaranjem novih tržišta i uključivanjem lokalnih dionika, što bi moglo pozitivno utjecati na lokalne zajednice zbog stvaranja dinamične, profitabilne i održive ekonomske aktivnosti na njihovu području;

I.  budući da se člankom 349. UFEU-a priznaje poseban gospodarski i društveni položaj najudaljenijih regija, koji je još složeniji zbog strukturnih čimbenika (udaljenost, izoliranost, mala površina, nepovoljna topografija i klima, ovisnost o malom broju proizvoda itd.) čija postojanost i međudjelovanje u velikoj mjeri ograničuju njihov razvoj i vrijednosni lanac u ribarskom sektoru;

J.  budući da primarni proizvođači, iako imaju temeljnu ulogu u lancu vrijednosti, ne ostvaruju uvijek korist od dodane vrijednosti koja se stvara u kasnijim fazama tog lanca;

K.  budući da je zajednička ribarstvena politika (ZRP) osmišljena u cilju jačanja održivosti i konkurentnosti sektora ribarstva i akvakulture Unije;

L.  budući da jedan od načina da se zajamči konkurentnost proizvoda ribarstva iz najudaljenijih regija jest osigurati da se cijena ribe iz tih regija, koja dolazi na glavna odredišna tržišta, ne poveća zbog cijene prijevoza;

M.   budući da je Unija svjetski predvodnik u trgovini proizvodima ribarstva i akvakulture;

N.   budući da brojni čimbenici utječu na trgovinske tokove proizvodima ribarstva i akvakulture, na primjer, preferencije potrošača u različitim zemljopisnim područjima;

O.  budući da je cilj zajedničke organizacije tržišta (ZOT) proizvodima ribarstva i akvakulture povećati transparentnost i stabilnost tržišta, posebice kad je riječ o ekonomskom znanju i razumijevanju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture Unije duž opskrbnog lanca;

P.   budući da je u članku 38. Uredbe (EU) br. 1379/2013 o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture utvrđeno obvezno naznačivanje ribolovnog područja ili područja proizvodnje, a u slučaju proizvoda ribarstva ulovljenih na moru, obvezno je napisano ime potpodručja ili divizije navedenog u bazi podataka ribolovnih područja FAO-a;

Q.   budući da je transparentnost sredstvo koje omogućuje praćenje poštovanja prava potrošača da budu što detaljnije upoznati sa svojstvima proizvoda koje kupuju; budući da to zahtijeva poboljšanje označivanja na način da se obvezno uključuju precizne informacije o podrijetlu ribe, kako za prodaju svježe ribe tako i za prodaju prerađenih proizvoda;

R.  budući da stvarna dinamika prodaje ne dopušta očitovanje fluktuacije troškova proizvodnih faktora, uključujući i gorivo, u cijenama ribe, i budući da prosječne cijene pri prvoj prodaji ne prate razvoj cijena za krajnjeg potrošača;

S.  budući da je u studiji koju je 2016. objavio Resorni odjel za strukturnu i kohezijsku politiku, naslovljenoj „Tržišta za mali ribolov: vrijednosni lanac, promidžba i označivanje”, jasno istaknuto da označivanje proizvoda ribarstva u EU-u može biti zbunjujuće za potrošače;

T.  budući da organizacije proizvođača u sektoru ribarstva i organizacije proizvođača u sektoru akvakulture („organizacije proizvođača”) imaju ključnu ulogu u odgovarajućem upravljanju ZRP-om i ZOT-om te u postizanju ciljeva u okviru njih;

U.   budući da se Unija obvezala na očuvanje visoke razine kvalitete proizvoda ribarstva, posebno u svjetlu trgovinskih odnosa s trećim zemljama;

V.   budući da je sektor konzerviranja i prerade vrlo važan;

W.  budući da su lokalne akcijske skupine u ribarstvu (FLAG-ovi) ključan element ZRP-a u izradi i provedbi višesektorskih i integriranih strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, koje odgovaraju potrebama njihovih lokalnih ribolovnih područja; te budući da su prepoznate kao koristan instrument koji doprinosi diversifikaciji ribolovnih aktivnosti;

X.  budući da lanac opskrbe proizvodima ribarstva nije izoliran i da je izrazito važno uspostaviti međusektorske veze radi razvoja inovativnih proizvoda koji će moći doprijeti do novih tržišta i koji će omogućiti bolju promidžbu za taj sektor;

Y.  budući da u nekim državama članicama Unije postoji manjak kohezije i udruživanja u sektoru ribarstva;

Z.   budući da je ribarstvo u najudaljenijim regijama izloženo posebnim uvjetima, koji su prepoznati u članku 349. Uredbe o funkcioniranju Europske unije, i koji utječu na njegovu strukturu;

AA.  budući da međustrukovne organizacije (kako je već spomenuto u ZOT-u) imaju potencijal za poboljšanje koordinacije marketinških aktivnosti duž opskrbnog lanca, kao i za poticanje mjera od interesa za cijeli sektor;

AB.  budući da, s obzirom na to da su riblji stokovi zajednički resursi, njihovo održivo i učinkovito iskorištavanje može se, u određenim slučajevima, bolje postići s pomoću organizacija čiji su članovi iz različitih država članica i različitih regija Unije, te bi im se stoga trebalo pristupiti i proučavati ih zasebno po regijama;

AC.   budući da je sektor ribarstva važan za socioekonomsku situaciju, za zapošljavanje i za promicanje ekonomske i socijalne kohezije u najudaljenijim regijama, čija su gospodarstva obilježena stalnim strukturnim ograničenjima i malobrojnim mogućnostima za diversifikaciju gospodarstva;

AD.  budući da nedostatak mladih stručnjaka predstavlja prepreku modernizaciji i unaprjeđenju sektora te veliku prijetnju za opstanak mnogih obalnih zajednica;

AE.  budući da je uloga žena u sektoru ribarstva slabo vidljiva, iako žene često obavljaju poslove u pozadini, poput logističke podrške ili birokracije povezane s aktivnošću, ali rade i kao ribarice ili zapovjednice ribarskih plovila;

AF.   budući da obveza iskrcavanja predstavlja stvaran gospodarski i socijalni zahtjev, smanjuje financijsku profitabilnost i utječe na vrijednosni lanac te bi je zato trebalo minimizirati;

AG.   budući da je neophodno jačati osviještenost potrošača o važnosti zdrave ishrane i održive proizvodnje;

AH.   budući da u uzroke pogoršanja socioekonomske situacije treba ubrojiti i smanjenje cijene ribe pri prvoj prodaji i povećanje troškova goriva;

1.  poziva Komisiju i države članice da zajedno s regionalnim tijelima osnuju stručne skupine čiji će zadatak biti analizirati i predložiti korektivne mjere u vezi s korištenjem različitih stavki Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo kako bi se utvrdili uzroci nekorištenja i mogućeg gubitka sredstava, kao i osigurati odgovarajuću razinu kontrole i transparentnosti te zahtijevati bolje upravljanje od nadležnih upravnih tijela;

2.  potiče države članice da poštuju odredbe Uredbe (EU) br. 1380/2013 i da osiguraju stvaran povlašteni pristup ribolovnim mogućnostima za plovila koja se bave malim i artizanalnim ribolovom u EU-u;

3.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne korake kako bi se olakšalo osnivanje organizacija proizvođača uklanjanjem birokratskih prepreka u postojećem postupku i smanjenjem minimalnih zahtjeva u pogledu proizvodnje kako bi se olakšalo sudjelovanje malih proizvođača; ističe da je potrebno ojačati aktivnosti organizacija proizvođača tako da im se dodijele veće ovlasti i olakša pristup financijskoj pomoći koja im je potrebna da bi uz svakodnevno upravljanje ribarstvom izvršavale veći niz različitih zadaća, uz istovremeno poštovanje okvira utvrđenog ciljevima ZRP-a, a posebno kad je riječ o najudaljenijim regijama, koje bi na lokalnoj razini trebale moći prilagoditi funkcioniranje organizacija proizvođača i međustrukovnih organizacija svojim značajkama kao što su otočni i izolirani položaj, manja veličina, veća pojava artizanalnog ribolova i snažna osjetljivost na uvoz;

4.  naglašava da se operativnim programima, uz prikladnu financijsku potporu, treba poticati mogućnost da organizacije proizvođača izravno stavljaju na tržište svoje proizvode i da napreduju u vrijednosnom lancu, kako bi se potaknula njihova proizvodnja i povećala dodana vrijednost proizvoda ribarstva;

5.   traži od Komisije i država članica da osiguraju da potpore za zdravlje i sigurnost na brodu nisu dio natjecateljskog postupka i da se za njih dodijeli veći proračun u sektoru artizanalnog ribolova;

6.  traži od Komisije i država članica da olakšaju organizacijama proizvođača da uključe vrijednosni lanac u planove proizvodnje i marketinga i da to promiču, kako bi se ponuda prilagodila potražnji, ribarima jamčio pravedan prihod i kako bi europski potrošači mogli pronaći proizvode koji zadovoljavaju njihove potrebe, vodeći računa o razlikama; u tom smislu ističe da marketinške strategije prilagođene lokalnim posebnostima predstavljaju ključan alat, u koji bi trebala biti uključena mogućnost izravne prodaje, a koji obuhvaća sektorske kampanje i/ili kampanje usmjerene na proizvod, koje bi mogle pomoći u boljem informiranju i senzibilizaciji potrošača, uključujući obilježavanje i označivanje kojima se pružaju sveobuhvatne informacije;

7.  poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlade da osnaže sektor malog ribolova na način da potiču lokalnu potrošnju s pomoću izravnog i jače specijaliziranog marketinga, lokalnih prodajnih kanala („0 km”), uključujući bolju suradnju između javnog sektora i sektora ribarstva s pomoću opskrbe javnih ustanova kao što su škole i bolnice lokalnim proizvodima ribarstva, kao i s pomoću promotivnih kampanja koje bi trebale uključivati privatne inicijative za promicanje lokalnih prehrambenih proizvoda, poput inicijative Slow Fish, te da poštuju sezonalnost određenih vrsta ulova; istovremeno poziva Komisiju i države članice da podrže suradnju između sektora ribarstva i sektora turizma te da sastave popis dobrih praksi u pogledu olakšavanja novih oblika suradnje;

8.   naglašava da je jedan od temelja tih marketinških strategija obvezno navođenje podrijetla na oznakama proizvoda ribarstva, i za svježe i za prerađene proizvode;

9.   poziva na uspostavu mehanizama kojima bi se poboljšala cijena pri prvoj prodaji kako bi od toga koristi imali ribari jer bi se povećala naknada za njihov rad te kojima bi se promicala pravedna i prikladna raspodjela dodane vrijednosti duž vrijednosnog lanca sektora na način da se smanje posredničke marže, povećaju iznosi isplaćeni proizvođačima i ograniče cijene koju plaćaju krajnji potrošači; potvrđuje da bi države članice, u slučaju ozbiljnih neravnoteža u lancu, trebale moći uvesti mjere za intervenciju, kao što je određivanje najviše posredničke marže za svakog aktera u lancu;

10.   poziva Komisiju i države članice da pruže potporu inicijativi organizacija malih ribara razvijanjem namjenskog logotipa kojim se jamči: svježi proizvod ribarstva, izvrsna kvaliteta, provjerene zdravstvene norme, usklađenost sa zahtjevom o 0 km (prednost se daje lokalnim proizvodima u odnosu na proizvode koji su dopremljeni izdaleka), blizina potrošačima, usklađenost s tradicijom itd.;

11.   ističe da je u cilju transparentnosti i zaštite prava potrošača potrebno revidirati prilog Uredbi (EEZ) br. 1536/92 o tržišnim normama za konzerviranu ribu;

12.   poziva Komisiju i države članice da uspostave označivanje svježih i prerađenih proizvoda ribarstva, uz jasno navođenje zemlje podrijetla;

13.  izričito poziva države članice da promiču bolju koheziju i udruživanje u sektoru ribarstva;

14.  potiče Komisiju da u trgovinske sporazume s trećim zemljama uvrsti klauzulu sa standardima kvalitete EU-a, prema kojoj bi se zahtijevalo da proizvodi iz uvoza zadovoljavaju iste norme kao i proizvodi ribarstva iz EU-a;

15.  kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za uvezene i domaće proizvode ribarstva i akvakulture u EU-u, poziva Komisiju i države članice da strogo nadziru usklađenost proizvoda uvezenih u Uniju s aktualnim zahtjevima EU-a u području sigurnosti, zdravlja i kvalitete, kao i s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008(5) o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu;

16.   inzistira na strožoj provedbi zakonodavstva Unije o označivanju i o informiranju potrošača, kako u maloprodaji, tako i u hotelijerskom i ugostiteljskom sektoru te restoranima; smatra da je to važno za sve proizvode ribarstva, one uvezene i one proizvedene u EU-u; smatra da bi u tom cilju u svim državama članicama trebalo poboljšati provedbu Uredbe o kontroli (EZ) br. 1224/2009 te da bi propise trebalo prilagoditi kako bi da obuhvaćali sve faze lanca opskrbe;

17.   potiče Komisiju da provede studiju o učinku uvoza na lokalno ribarstvo;

18.  traži od Komisije da omogući odgovarajuće korištenje regionalizacije, s posebnom pažnjom posvećenom najudaljenijim regijama, i diferencijaciju alata za podršku koji bi se trebali moći prilagoditi različitim vrstama organizacija proizvođača i njihovim konkretnim potrebama;

19.   naglašava važnost izrade politika koje će omogućiti lokalnim obalnim zajednicama da osmisle integrirane ponude iskorištavanjem sinergija koje proizlaze iz različitih proizvodnih sektora s potencijalom za poticanje razvoja na lokalnoj razini; stoga ustraje u tome da se kombiniraju sredstva iz ZRP-a s drugim europskim programima u okviru Europskog socijalnog fonda ili ZPP-a; ističe da bi se tom kombinacijom sredstava i programa trebala pružati potpora inicijativama lokalnih zajednica i poduzetnika usmjerenima na ruralni razvoj, poboljšanje životnih uvjeta, usklađivanje i posebno na diversifikaciju prihoda;

20.   smatra da je ključno da se potpora za prijevoz ribe iz najudaljenijih regija do ulaska na međunarodno tržište zadrži, a po mogućnosti i poveća, kako bi se zajamčili jednaki uvjeti u tržišnom natjecanju s proizvodima s drugih lokacija;

21.   poziva Europsku komisiju da na temelju Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj (POSEI) za poljoprivredni sektor u najudaljenijim regijama preispita mogućnost što brže uspostave financijskog instrumenta koji bi bio namijenjen posebno za potporu ribarstvu; vjeruje da bi trebalo razmotriti mogućnost da se u tom posebnom instrumentu objedine osobito odredbe iz članka 8. (državna potpora), članka 13. stavka 5. (proračunski resursi u okviru podijeljenog upravljanja), članka 70. (režim kompenzacija), članka 71. (izračun kompenzacije), članka 72. (plan kompenzacije) i članka 73, (državne potpore za provedbu planova kompenzacija) Uredbe (EU) br. 508/2014 o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EFPR);

22.   smatra da se tim lokalnim razvojnim planovima za priobalne zajednice trebaju podupirati nove aktivnosti i poduzeća koji omogućuju uključivanje kvalitetnih sirovina, posebnih postupaka prerade te kulturne i povijesne baštine tih zajednica u vrijednosni lanac; osim toga, ističe da bi trebalo promicati marketinške mehanizme, kao što je obvezno označivanje podrijetla proizvoda, kojima će se povećati vidljivost tih obilježja na tržištu i omogućiti da veći dio ostvarenog dohotka ostane u tim zajednicama;

23.   isto tako ističe važnost mora, morskih resursa i proizvoda ribarstva u promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama te u provedbi članka 349. UFEU-a; u tom smislu traži od Europske komisije da poštuje članak 349. UFEU-a i u sektoru ribarstva, i to ponovnom uspostavom cjelovitog i autonomnog programa POSEI za ribarstvo koji je ukinut u okviru reforme trenutačnog EFPR-a;

24.  poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da potiču osnivanje međustrukovnih organizacija, organizacija proizvođača i udruženja organizacija proizvođača na transnacionalnoj razini (kako je predviđeno ZOT-om), prema biogeografskim regijama ili na razini EU-a; ističe da je to ključan instrument za osnaživanje organizacija proizvođača i za dodjeljivanje veće pregovaračke moći tim organizacijama;

25.   poziva na razvijanje tog procesa uz posvećivanje posebne pozornosti rodnoj politici kako bi se osigurala odgovarajuća zastupljenost žena u tim organizacijama; navodi da će se time odraziti važnost žena u tom sektoru, kao i potaknuti razvoj njihove uloge u istome;

26.   ističe važnost jačanja suradnje između znanosti i ribarstva kako bi se odgovorilo na složene međuovisnosti i nedostatke u postupcima vrijednosnog lanca u cilju stvaranja i poboljšanja koristi za dionike;

27.  poziva Komisiju da poveća, promiče i proširi korištenje informacija koje pruža Europski tržišni opservatorij za proizvode ribarstva i akvakulture (EUMOFA) kako bi svi subjekti u lancu raspolagali transparentnim, pouzdanim i ažuriranim informacijama za učinkovito donošenje poslovnih odluka; u tom smislu traži od Komisije da osigura ažurirane podatke o novim izazovima za trgovce, kao što su internetska prodaja ili promjene potrošačkih navika;

28.   zagovara potrebu za ambicioznom revizijom ZOT-a za proizvode ribarstva kako bi se povećao njezin doprinos jamčenju dohotka u tom sektoru, stabilnosti tržišta, unapređenju stavljanja na tržište proizvoda ribarstva i povećanju njegove dodane vrijednosti;

29.   poziva Komisiju da u svoje buduće zakonodavne prijedloge u vezi s borbom protiv nepoštenih poslovnih praksi uvrsti i proizvode ribarstva, budući da je taj problem prisutan kod prehrambenih proizvoda općenito;

30.   potiče Komisiju da revidira sustav označivanja za proizvode ribarstva stvoren u Uredbi (EU) br. 1379/2013 na temelju ribolovnih područja FAO-a, koja su uspostavljena prije više od sedamdeset godina u cilju dostavljanja informacija o ulovu, a koja nisu bila osmišljena za informiranje potrošača, s obzirom na to da taj sustav stvara nejasnoće i ne pruža jasne, transparentne i lako razumljive informacije;

31.  od Komisije, država članica i regionalnih i lokalnih vlasti zahtijeva da prouče manjak stručnih kvalifikacija u sektoru ribarstva, posebice kod mladih stručnjaka, kako bi se programi osposobljavanja stručnjaka u sektoru ribarstva usredotočili na stvarne potrebe sektora i kako bi se time doprinijelo modernizaciji i unapređenju sektora te ostanku stanovništva u ribarskim mjestima, kao i u cilju stvaranja odgovarajućih prilika za zapošljavanje u ruralnim i obalnim područjima te područjima u kojima prevladava akvakultura, u najudaljenijim regijama i u regijama koje ovise o ribolovnim aktivnostima;

32.   naglašava važnost stvaranja tržišta domaćih i tradicionalnih proizvoda osobite kvalitete, koje bi se oslanjalo na sajmove, mala poduzeća i ugostiteljstvo, čime bi se povećala dodana vrijednost lokalnih proizvoda ribarstva i promicao lokalni razvoj;

33.   naglašava važnost osmišljavanja konkretnih strategija za osposobljavanje u području digitalnih vještina usmjerenih na upravljanje i posebno na marketing, kao osnovnog sredstva za poboljšanje položaja proizvođača u vrijednosnom lancu;

34.   podsjeća da bi ti planovi osposobljavanja trebali obuhvaćati i tradicionalna zanimanja, koja u sektoru uglavnom obavljaju žene, kao i posebne planove usmjerene na povećanje zapošljivosti žena i ženskog poduzetništva; ističe da bi se uključivanjem tih posebnosti u propisano osposobljavanje trebali proizvesti odgovarajući pravni učinci i ojačati status struke na tržištu rada;

35.   traži od Komisije da razmotri ojačane mehanizme za promicanje stavljanja na tržište prerađenih ribljih proizvoda s većom dodanom vrijednošću, a osobito konzerviranih proizvoda, na sličan način kao u slučaju određenih poljoprivrednih proizvoda, te programe kojima bi se osigurala vanjska promidžba proizvoda ribarstva Unije, ponajprije njihovo predstavljanje na međunarodnim natjecanjima i sajmovima;

36.  potiče države članice i regionalne vlasti da podupiru gospodarske subjekte iz sektora ribarstva u pristupu znanju, mrežama i financijskim sredstvima koji su potrebni za bavljenje inovativnim aktivnostima i osmišljavanje novih proizvoda („nova hrana”), a posebno u vrednovanju već ulovljenih vrsta niske gospodarske vrijednosti, i da u cijeli proces uključe istraživačke organizacije i institute (npr. oceanografske) kako bi se ostvarila korist od njihovih opširnih saznanja o osnovnim sirovinama i njihovim biološkim, nutritivnim i organoleptičkim svojstvima; smatra da se time treba izbjeći rasipanje, maksimizirati vrijednost svježih proizvoda, poticati sinergije među različitim dijelovima lanca i povećati otpornost sektora;

37.   traži od država članica i lokalnih i regionalnih vlasti da surađuju u cilju pokretanja informacijskih kampanja namijenjenih potrošačima, koje će biti učinkovite i usmjerene na konkretne proizvode, kako bi se podigla razina svijesti o važnosti konzumacije lokalnih proizvoda ribarstva i povećala vidljivost njezina utjecaja na lokalno zapošljavanje i socijalnu koheziju obalnih zajednica, istaknule nutritivne vrijednosti svježe ribe, podigla razina svijesti o potrebi uključivanja proizvoda ribarstva u zdravu prehranu itd.;

38.  poziva Komisiju da predloži jasnu definiciju i osmisli temelje za budući europski program potpore artizanalnom ribolovu, kojim će se pomoći unaprjeđenju okolišne i socioekonomske održivosti sektora ribarstva u EU-u, omogućiti identifikacija, diferencijacija i vrednovanje proizvoda artizanalnog ribolova kako bi se potaknula konzumacija tih proizvoda te potaknuti nove generacije na rad u sektoru ribarstva, kako bi došlo do generacijske obnove, uz jamčenje dostojnih kvota za ribare i ribarice koji se bave artizanalnim ribolovom te veće kontrole resursa, čime bi se omogućila veća socijalna kohezija u priobalnim zajednicama EU-a;

39.   poziva Komisiju da pokrene ciljano internetsko javno savjetovanje na razini EU-a kako bi od širokog raspona dionika u sektoru ribarstva EU-a prikupila podatke o lancu opskrbe hranom, pitanjima tržišne transparentnosti, podjeli vrijednosti, označivanju i potrebama potrošača;

40.  traži od Komisije da istraži korist koju globalni vrijednosni lanci mogu donijeti artizanalnom ribolovu u pogledu lakše integracije u globalno gospodarstvo, povećanjem dodane vrijednosti proizvoda tog ribolova, uz istovremeno zadržavanje vlastite aktivnosti i aktivnosti lokalnih zajednica; u tom kontekstu naglašava važnost osposobljavanja u području digitalnih vještina;

41.   smatra da je vrijednosni lanac proizvoda ribarstva složen jer se kreće od proizvođača preko raznih posrednika sve do maloprodaje ili restorana; ističe da u tom lancu važnu ulogu imaju posrednici na ribljim burzama i prerađivači ribe; primjećuje da, u prosjeku, proizvođači u ribarstvu dobivaju 10 % marže u vrijednosnom lancu, dok je ostalih 90 % namijenjeno posrednicima; ističe da je skraćivanje vrijednosnog lanca, posebno uspostavom organizacija proizvođača, koji su ključni akteri zahvaljujući svojim planovima proizvodnje i marketinga, prvi korak u poboljšanju prihoda malih ribara, ali i dobivanju boljeg proizvoda (vjerojatno po boljoj cijeni) za potrošače;

42.   ističe važnost ulaganja u mlade stručnjake kako bi se uključila i osnažila sljedeća generacija ribara te poziva na stvaranje prilika za mlade ribare kako bi razvili nove vještine, osnovali otporna poduzeća, postali aktivnim članovima svojih lokalnih zajednica i na pozitivan način doprinijeli vrijednosnom lancu u sektoru ribarstva;

43.  od država članica i regionalnih vlasti traži da iskoriste mogućnosti koje im se nude u sklopu pomoći FLAG-ova kako bi prilagodile aktivnosti lokalnim potrebama u brojnim područjima, kao što su, među ostalim, osposobljavanje i diversifikacija aktivnosti koje se temelje na inovacijama i kako bi se pomoglo ribarima i članovima lokalnih zajednica da pristupe postojećim programima potpore te financiranju Unije;

44.   od Europske komisije traži da istraži mogućnost stvaranja sektora za iskorištavanje usputnog ulova povezanog s obvezom iskrcavanja, u ekonomskom i socijalnom interesu dionika u vrijednosnom lancu, a posebno ribara, te u cilju podržavanja lokalnih inicijativa;

45.   poziva države članice i regionalna tijela da ojačaju prijenos informacija o postojećim programima potpore i osnaže administrativnu potporu, primjerice s pomoću platformi za informiranje;

46.   poziva Komisiju da promiče i podrži inicijative kojima se potiče selektivnost ribolova kako bi se smanjio usputni ulov i u konačnici poboljšala financijska održivost ribarstva, na način da se ciljaju vrste koje odgovaraju očekivanjima potrošača;

47.  poziva Komisiju i države članice da u ribarstvene politike uključe rodnu perspektivu, kako bi se povećala vidljivost važne uloge žena u sektoru ribarstva u Uniji i osnažio njihov položaj;

48.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju vezu između akademske sfere i sfere rada, primjerice tako da predvide da se u nastavne planove tehničkih pomorskih škola uključe pitanja povezana s ribarstvom i akvakulturom;

49.   poziva Komisiju, države članice i regionalne vlasti da surađuju kako bi poduzele mjere namijenjene za poboljšanje profitabilnosti ribolovnih aktivnosti, koje su predstavljene u tom izvješću;

50.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija, vladama država članica i savjetodavnim tijelima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316. (2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0255. (3) SL C 76, 28.2.2018., str. 40. (4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0195. (5) Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, odvraćanje od njega i njegovo zaustavljanje, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).