Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2017(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0159/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0159/2018

Rasprave :

PV 29/05/2018 - 17
CRE 29/05/2018 - 17

Glasovanja :

PV 30/05/2018 - 13.11
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0227

Usvojeni tekstovi
PDF 154kWORD 63k
Srijeda, 30. svibnja 2018. - Strasbourg Završno izdanje
Libija
P8_TA(2018)0227A8-0159/2018

Preporuka Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Libiji 2018/2017(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2259 (2015) i naknadne rezolucije,

–  uzimajući u obzir libijski politički sporazum,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 22. kolovoza 2017. o Misiji potpore UN-a u Libiji,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1973 (2011) i sve naknadne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Libiji, uključujući 2380 (2017),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a slijedom Rezolucije Vijeća sigurnosti 2312 (2016),

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 14. studenoga 2017. o patnji migranata u Libiji koja je sramota za savjest čovječanstva,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava iz travnja 2018. pod nazivom „Zlostavljanje iza rešetaka: arbitrarno i nezakonito zadržavanje u Libiji”,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 18. rujna 2014.(1), 15. siječnja 2015.(2) i 4. veljače 2016.(3) o stanju u Libiji,

–  uzimajući u obzir izjavu supredsjednikâ Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 20. prosinca 2017. o stanju migranata u Libiji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora,

–  uzimajući u obzir globalni pristup EU-a migracijama i mobilnosti,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. siječnja 2017. naslovljenu „Migracije na srednjosredozemnoj ruti – Upravljanje tokovima, spašavanje života” (JOIN(2017)0004),

–  uzimajući u obzir Izjavu iz Malte od 3. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku strategiju Afrike i EU-a i njezin akcijski plan,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o stanju migranata u Libiji sa sastanka na vrhu EU-a i Afričke unije 2017. i osnivanje trostrane radne skupine na visokoj razini AU-a, EU-a i UN-a,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Libiji od 17. srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0159/2018),

A.  budući da je situacija u Libiji vrlo nestabilna te da se ta zemlja suočava s nizom složenih i međusobno povezanih izazova u pogledu političke stabilnosti, gospodarskog razvoja i sigurnosti,

B.  budući da kriza u Libiji ima golem učinak na stanovništvo Libije te posljedice za cijelu regiju koja je okružuje i EU te da je stoga ključno osigurati političku stabilnost Libije kao temeljni preduvjet za poboljšanje političke i socijalne situacije u toj zemlji, kako zbog libijskog stanovništva, tako i zbog susjednih zemalja i subsaharske te sredozemne regije;

C.  budući da stabilnost na jugu Libije pruža razloge za zabrinutost s obzirom na osjetljivo stanje susjednih zemalja, uzevši u obzir potencijalnu džihadističku pobunu koja prijeti oslabljenim vladama u regiji Sahela i Sahare;

D.  budući da bi EU trebao proaktivnije obavještavati o svojim diplomatskim naporima i velikom financijskom doprinosu učvršćivanju sigurnosti i društveno-gospodarskog stanja u Libiji;

E.  budući da se sukob u Libiji može riješiti samo putem dosljednog, sveobuhvatnog i uključivog pristupa koji uključuje sve međunarodne aktere i dionike, uključujući predstavnike raznih lokalnih zajednica, plemenske poglavice i aktiviste civilnog društva, te osiguravanjem libijske odgovornosti i uključivosti u mirovnom procesu;

F.  budući da libijski politički sporazum i Akcijski plan UN-a za Libiju trenutačno predstavljaju jedini održivi okvir za rješavanje krize;

G.  budući da EU preko diplomatskog djelovanja i konkretne potpore pomaže libijskoj političkoj tranziciji prema stabilnoj i funkcionirajućoj zemlji te u tom pogledu podupire napore u posredovanju pod vodstvom UN-a;

H.  budući da je od krajnje važnosti da sve države članice zauzmu zajednički stav, jačajući tako posredničke napore EU-a i naglašavajući središnju ulogu UN-a i UN-ovog akcijskog plana; budući da pojedinačne inicijative država članica treba pozdraviti samo ako su poduzete unutar europskog okvira te su u potpunosti u skladu s vanjskom politikom EU-a;

I.  budući da djelovanje EU-a pokazuje rezultate u području migracija, uzimajući u obzir da se od 2016. od kraja 2017. broj migranata smanjio za jednu trećinu i budući da se u prvih nekoliko mjeseci 2018. broj migranata smanjio za 50 % u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine;

J.  budući da je Libija primarna tranzitna i polazna točka za migrante koji se pokušavaju domoći Europe, osobito iz supsaharske Afrike; budući da su tisuće migranata i izbjeglica koji bježe od nasilja u Libiji poginuli u pokušajima da preko Sredozemlja prijeđu u Europu;

K.  budući da su migranti među onima koji najviše pate zbog sigurnosnih problema u Libiji s obzirom na to da su često žrtve samovoljnog nasilja, uhićenja i pritvaranja od strane nedržavnih aktera te iznude, otmica radi otkupnine i iskorištavanja;

L.  budući da su razne naoružane skupine u državi proizvoljno pritvarale mnoge migrante, posebno one iz supsaharske Afrike;

M.  budući da uvelike zabrinjava prisilno vraćanje iz Nigera u Libiju najmanje 132 Sudanaca koji su primali pomoć od UNHCR-a;

N.  budući da je i dalje aktualan problem interno raseljenih osoba; budući da su te osobe često izložene ozbiljnim prijetnjama kao što su prelazak preko područja zahvaćenih sukobima, prisutnost protupješačkih mina i neeksplodiranih eksplozivnih naprava, kao i nasilje raznih paravojnih skupina;

O.  budući da je Libija postala tranzitna zemlja za trgovinu ljudima; budući da se u Libiji i dalje nalaze stotine tisuća migranata i tražitelja azila različitih nacionalnosti, od kojih mnogi žive u tragičnim uvjetima i tako predstavljaju ciljnu skupinu za krijumčare; budući da postoje navodi o ropstvu u Libiji;

P.  budući da je svakodnevni život običnih Libijaca obilježen sve težim životnim okolnostima koje dodatno pogoršavaju novčana kriza, prekidi opskrbe vodom, česti prekidi napajanja električne mreže i većim dijelom katastrofalan sustav zdravstvene skrbi;

Q.  budući da političku klimu u Libiji obilježava duboko nepovjerenje među glavnim političkim i vojnim dionicima iz različitih regija;

R.  budući da se međunarodno priznata vlada nacionalnog jedinstva sve više oslanja na nekoliko paravojnih skupina za vlastitu sigurnost; budući da su paravojne skupine stekle neviđenu razinu utjecaja na državne institucije u Tripoliju te tako ugrožavaju tekuće pokušaje UN-a da u toj zemlji stvori održiviji politički okvir;

S.  budući da zemlje kao što su Turska, Katar, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju znatan utjecaj na različite skupine među zaraćenim stranama;

T.  budući da su podnacionalni identiteti raznih zajednica, plemena ili etničkih skupina u Libiji oduvijek predstavljali temeljnu sociokulturnu strukturu Libije te da imaju ključnu ulogu u socijalnoj i političkoj dinamici te u pitanjima sigurnosti u toj zemlji; budući da libijsko društvo ima snažnu tradiciju neformalnih postupaka rješavanja sporova između gradova, plemena i etničkih zajednica;

U.  budući da u toj zemlji trenutačno ne postoji jasan i široko prihvaćen zakonodavni okvir kad je riječ o izbornom sustavu; budući da nije donesen ustav, zbog čega je zemlja bez pravnog okvira potrebnog za održavanje novih izbora; budući da prevlast aktualnog ozračja nekažnjavanja, raširene nezakonitosti i korupcije kao i uloga naoružanih skupina te plemenske i regionalne napetosti u Libiji doprinose dodatnom padu povjerenja u ionako slabe javne i državne institucije;

V.  budući da se u Libiji i dalje povećava broj izvansudskih pogubljenja, mučenja, proizvoljnih pritvaranja i neselektivnih napada na stambena područja i infrastrukturu, kao i slučajeva govora mržnje i poticanja na nasilje;

W.  budući da ekstremističke skupine madhalističkih selefista postaju sve snažnije i relevantnije na istoku i zapadu Libije; budući da se madhalisti protive izborima, žele zadržati nepromijenjeno stanje, potpuno se protive bilo kakvom modelu demokracije i teško su naoružani te da stoga stvaraju konkretan rizik od ekstremizma i nasilja u zemlji;

X.  budući da raspad sustava kaznenog pravosuđa povećava nekažnjivost u toj zemlji, čime se smanjuje mogućnost žrtava da traže zaštitu i pravna sredstva; budući da je u određenim regijama, čak i u slučajevima kad su nakon zločina podnesena policijska izvješća, uslijedilo malo mjera za pokretanje učinkovite, brze, temeljite, nepristrane i neovisne istrage te privođenje počinitelja pravdi; budući da u Libiji od 2011. nije osuđen nijedan počinitelj kaznenog djela koji pripada nekoj oružanoj skupini;

Y.  budući da općenito nekažnjavanje teških kršenja ljudskih prava neprestano potiče ciklus nasilja u Libiji; budući da će, osim ako se na taj problem primjereno ne odgovori, trajni nedostatak vladavine prava učiniti diskurs o mirnom suživotu i borbi protiv nasilnog ekstremizma besmislenim za njezino stanovništvo;

Z.  budući da su deseci političkih aktivista i aktivista za ljudska prava, medijskih djelatnika i drugih javnih ličnosti oteti ili im se prijetilo; budući da su UN-u podnesena izvješća u kojima se obje strane terete za proizvoljna pritvaranja, mučenja i zlostavljanja;

AA.  budući da eskalacija napada na suce, lokalne organizacije civilnog društva, borce za ljudska prava i medijske djelatnike, kao i izbjeglice te migrante, ubrzava pogoršanje situacije u području ljudskih prava za sve civile na teritoriju Libije; budući da nedostatak vladavine prava i praksa nekažnjavanja teških kršenja ljudskih prava, uključujući mučenja, izvansudska pogubljenja, proizvoljna pritvaranja te neselektivne napade na civile i infrastrukturu, i dalje potiču ciklus nasilja u zemlji;

AB.  budući da poroznost libijskih granica potiče nezakonitu prekograničnu trgovinu; budući da je širenje naoružanih skupina u pograničnim područjima nedavno pogoršalo borbu za kontrolu i pristup prekograničnim resursima među suprotstavljenim krijumčarima; budući da se takozvani „strani borci” koji pristižu u tu zemlju i razne zločinačke mreže i dalje okorišćuju nekontroliranim širenjem naoružanja;

AC.  budući da je zbog političke nesigurnosti i nestabilnosti Libija postala plodno tlo za aktivnosti ekstremističkih skupina; budući da je regija Fezan strukturno nestabilna i da je ona već dugo vremena prostor za tranzit izbjeglica i migranata prema Europi te za krijumčarenje nafte, zlata, oružja, droge i trgovanje ljudima; budući da ta regija pati zbog etničkih i plemenskih napetosti koje su se povećale nakon pada Gadafija i borbe za kontrolu nad resursima te zemlje; budući da je stabilnost Fezana ključna za stabilnost cijele zemlje;

AD.  budući da su libijske lokalne vlasti važne za sprečavanje sukoba i pružanje osnovnih javnih usluga stanovništvu;

AE.  budući da je grad Derna od 7. svibnja 2018. meta napada sa zemlje i zraka te artiljerijskog bombardiranja; budući da su poginuli brojni civili, da je ozbiljno ograničen pristup humanitarne i medicinske pomoći te da je humanitarna situacija krajnje teška;

AF.  budući da je službeno izaslanstvo Parlamenta provelo misiju u Libiji od 20. do 23. svibnja 2018.;

1.  preporučuje sljedeće Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

   (a) da osiguraju najveću moguću podršku Akcijskom planu UN-a za Libiju, koji je u rujnu 2017. godine predstavio posebni predstavnik UN-a Ghassan Salamé, radi stabilizacije Libije i ostvarenja uključivog političkog procesa nacionalnog pomirenja kojim će se omogućiti svim libijskim akterima, ukljućujući sve plemenske zajednice, da ostvare stabilan i dugoročan politički dogovor, posvećujući istovremeno potrebnu pozornost sudjelovanju žena i manjina; da uzmu u obzir rezultate uključivog savjetodavnog procesa koji su 21. svibnja 2018. predstavljeni Vijeću sigurnosti UN-a; da snažno osude svaki pokušaj ugrožavanja mirovnog procesa pod vodstvom UN-a; da nastave blisko surađivati s Misijom potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL);
   (b) da pojačaju svoje diplomatske napore u pogledu pružanja potpore planu UN-a i konsolidaciji libijske vlade u njezinim nastojanjima da stvori političku suglasnost, zajamči sigurnost i proširi svoju nadležnost na čitavo državno područje Libije, izvan uskog područja pod kontrolom međunarodno priznate vlade nacionalnog jedinstva, kao nužan preduvjet za uključivo političko rješenje za stabilizaciju, rekonstrukciju i pomirenje u državi, izgradnju države te sve mirovne operacije koje se temelje na demokraciji, vladavini prava i ljudskim pravima; da osiguraju da Libijci snose odgovornost za proces stabilizacije i odluku o budućem uređenju njihove države; da pruže potporu jačanju lokalnih mehanizama i kapaciteta u toj državi povezanih s posredovanjem, rješavanjem sukoba i primirjima te da ih povežu s Akcijskim planom UN-a kao dio dosljednog i integriranoga pristupa koji vodi do konkretnih i trajnih rezultata;
   (c) da podupru tzv. „javne sastanke s građanima” koji se održavaju u više općina pod okriljem UN-a, kao i učinkovitu inicijativu za pomirenje s pristupom odozdo prema gore kojom se želi potaknuti dijalog među različitim zajednicama i tako konkretno pridonijeti razvoju održivog rješenja krize u Libiji te pomoći u izradi nacionalne kulture građanske svijesti;
   (d) da rade na poticanju izgradnje institucija, stvaranju istinskog civilnog društva i poticanju gospodarstva te da se odmaknu od preopterećenog sustava javnih službi i potiču održivi razvoj privatnog sektora, koji je potreban kako bi se osigurali dugoročna stabilnost i blagostanje u zemlji;
   (e) da pruže potporu libijskim naporima u stvaranju novog ustavnog poretka koji bi trebao uključivati formulu za pravednu raspodjele naftnog bogatstva, kao i jasnu podjelu zadaća i obveza povijesnih regije, s jedne strane, i bilo koje nacionalne vlade, s druge strane; da podsjete da bi takav novi ustav, koji bi se djelomično mogao temeljiti na elementima izmijenjenog ustava iz 1963., pridonio nastojanjima da se organiziraju izbori na razini cijele zemlje nakon donošenja novog ustava i ispune potrebni uvjeti da se osiguraju velik odaziv birača kao i potpora javnosti te legitimitet;
   (f) da dodatno odrede prioritete djelovanje u okviru institucija EU-a u cilju boljeg rješavanja svih aspekata krize u Libiji te odluče koje će instrumente i sektore iskoristiti, među ostalim posvećivanjem veće pažnje lokalnoj dinamici, kako bi proveli djelotvoran pristup toj zemlji te pokazali zajednički cilj i inicijativu među svim institucijama i državama članicama kako bi se osigurala dosljednost mjera svih uključenih dionika u okviru šire regionalne strategije;
   (g) da pojačaju svoju prisutnost, vidljivost i razumijevanje složenosti situacije u zemlji ponovnom uspostavom izaslanstva EU-a u Tripoliju i vraćanjem stalnog osoblja EU-a u izaslanstvo;
   (h) da nastave isticati da ne može postojati vojno rješenje krize u Libiji i potvrde potrebu za time da se sve strane i naoružane skupine u Libiji obvežu na poštovanje članka 42. libijskog političkog sporazuma, poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima te da se suzdrže od nasilne retorike i nasilja te da se demobiliziraju i obvežu na mirno rješenje sukoba te tako izbjegnu daljnje štete i gubitak života; smatra da bi pregovori trebali dovesti do ujedinjavanja libijskih snaga iz svih regija kako bi se uspostavila struktura nacionalne sigurnosti pod civilnim nadzorom koja odgovara uključivoj i međunarodno priznatoj libijskoj vladi, uz jamčenje transparentnosti i odgovornosti te poštovanja međunarodnih obveza Libije u području ljudskih prava, te također do potpisivanja protokola koji obvezuje sve oružane skupine da se odreknu upotrebe sile i nasilja u okviru dosljednog i sveobuhvatnog procesa razoružanja, demobilizacije i reintegracije u cilju reintegracije članova oružanih skupina u društvo te reforme sustava sigurnosti pod vodstvom načela iz sporazuma iz Skhirata o nediskriminaciji i transparentnosti; smatra da bi potpisivanje takvog protokola trebalo omogućiti provedbu mirovnog sporazuma kojim se utire put za održavanje slobodnih i poštenih izbora te bi trebalo dovesti do gospodarskih i financijskih poticaja i potaknuti zemlje potpisnice da rade na izgradnji novih državnih institucija;
   (i) da imaju na umu da je potrebno razviti prilagođene programe za reintegraciju pojedinaca, a ne grupa, iz paravojnih skupina u redovne sigurnosne snage, čime se ograničava problem dvostruke lojalnosti;
   (j) da podrže napore UN-a usmjerene na održavanje izbora u Libiji do kraja 2018. i to tek nakon što se donese novi ustav; da posebno podrže napore u pogledu registracije birača, od kojih je trenutačno tek oko 50 % registrirano; da osiguraju da se sporazum o prijelaznom aranžmanu usvoji prije izbora s ciljem ponovne izgradnje povjerenja, a time i jačanja međunarodne i nacionalne legitimnosti nove vlade; da podupru, pa i u tehničkom smislu, proces uspostave valjanog ustavnog okvira kao i cijelog izbornog postupka, povezujući europske financijske doprinose za usvajanje izbornog zakona koji se što je više moguće pridržava međunarodnih načela koja je predvidjela Venecijanska komisija;
   (k) da vrše pritisak na one koji opstruiraju politički mirovni dijalog i da doista primjenjuju embargo UN-a na oružje koji vrijedi za Libiju; da razmotre uvođenje novih sankcija za one koji potiču nezakonito trgovanje naftom;
   (l) da pojačaju suradnju sa svim međunarodnim organizacijama i drugim subjektima na terenu kako bi se ojačala dosljednost i usklađenost međunarodnog djelovanja; da pojačaju diplomatske napore sa svim regionalnim akterima i susjednim zemljama kako bi se osiguralo da oni doprinose pozitivnom rješenju krize u Libiji u skladu s UN-ovim Akcijskim planom koji trenutačno predstavlja jedini mogući okvir za rješenja krize; da podupru tekući proces održavanja nacionalne konferencije unutar Libije u cilju postizanja dogovora među različitim libijskim strankama o sljedećim koracima za dovršetak tranzicije; da odvrate regionalne aktere od poduzimanja bilo kakvih jednostranih ili višestranih vojnih intervencija bez ikakve pravne osnove ili političke suglasnosti vlade nacionalnog jedinstva;
   (m) da podupru imenovanje zakonodavaca, sudaca i specijaliziranih tužitelja u Libiji, koji mogu pomoći u reviziji libijskih zakona za borbu protiv terorizma, te osiguraju da su oni dovoljno dobro pripremljeni kako bi predsjedali predmetima u vezi s borbom protiv terorizma te sudjelovali u njima, poštujući pritom vladavinu prava;
   (n) da razmisle o krizi u Libiji u širem regionalnom i panafričkom kontekstu imajući na umu da je Libija ključna za stabilnost u sjevernoj Africi, Sahelu i Sredozemlju; da promiču i olakšavaju suradnju Libije s njezinim susjedima iz Sahela; da razmotre, u okviru ovih promišljanja, utjecaj situacije u Libiji na dinamiku i izazove s kojima se suočava EU; da razviju sveobuhvatnu politiku prema Libiji koja uzima u obzir regionalnu i panafričku perspektivu u pogledu općenitog razvoja, sigurnosti, migracijske politike, zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, suzbijanja terorizma te borbe protiv ropstva i iskorištavanja; da osiguraju odgovarajuća i dostatna sredstva za provedbu te politike, uključujući sljedeći višegodišnji financijski okvir, kako bi se ostvarili konkretni rezultati; da da nastave i pojačaju, gdje je to moguće, suradnju između NATO-ove operacije Sea Guardian i operacije EUNAVFOR Med Sophia;
   (o) da osiguraju trajno i aktivno sudjelovanje u borbi protiv terorizma i suzbijanju trgovanja ljudima, ne samo preko objedinjavanja obavještajnih podataka, financijske suradnje i taktičke potpore, već i socijalnim i obrazovnim programima za zdravstvenu skrb i obrazovanje kojima se podupire osposobljavanje i razvoj društvenih aktera i ključnih kreatora mišljenja s ciljem borbe protiv nasilnog ekstremizma i promicanja poruke suživota i mirne suradnje;
   (p) da imaju na umu da su, iako je Daiš u Libiji znatno oslabljen, u toj zemlji u porastu novi oblici ekstremizma, kao što je madhalizam; da podsjete da je najdjelotvorniji odgovor na problem prisutnosti radikalnih militanata u Libiji uspostavljanje uključivih domaćih institucija koje mogu očuvati vladavinu prava, zajamčiti javne usluge i lokalnu sigurnost te se uspješno boriti protiv skupina koje prijete stabilnosti zemlje i šire regije;
   (q) da u skladu s Pariškom deklaracijom od 25. srpnja 2017. osiguraju da se sredstva EU-a učinkovito koriste kako bi se zajamčila međudržavna usklađenost u obnavljanju javne infrastrukture preko instrumenata EU-a za stabilizaciju; da odrede prioritete financiranja za projekte i inicijative kojima se podržavaju akteri koji promiču odgovornost i demokratsku promjenu te kojima se potiču lokalni dijalog, pomirenje i mehanizmi za rješavanje sukoba, osobito u pogledu žena i rada s mladima kako bi se spriječilo njihovo sudjelovanje u kriminalnim aktivnostima kao što su pristupanje paravojnim skupina uključenim u krijumčarenje i trgovanje ljudima; da nastave jačati civilno društvo, osobito branitelje ljudskih prava, i da podupru djelovanje u području političkog procesa, sigurnosti i posredovanja, osobito preko Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (IcSP); da potiču provedbu upravljanja na temelju predstavničke vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini kako bi se bolje odgovorilo na izazove pomirenja, stabilizacije i ponovne uspostave sigurnosti; da osiguraju da se sredstva u okviru Kriznog uzajamnog fonda EU-a dodjeljuju samo ako se njima poštuju izvorni ciljevi i ako su popraćena dobrom analizom lokalnih tijela i primatelja te naknadnom evaluacijom;
   (r) da podupru općine u njihovu pružanju osnovnih usluga i u izgradnji lokalnog upravljanja; da zajamče osnovne životne standarde stanovništva, imajući na umu da je bolje razumijevanje lokalnog političkog i ekonomskog sustava ključno u ostvarenju procesa pomirbe među građanima i u suzbijanju nezakonite trgovine; da zajamče da se sredstva EU-a učinkovito raspodjeljuju u projekte kojima se pomaže libijskom stanovništvu i civilnom društvu; da promiču komunikaciju između organizacija civilnog društva i lokalnih tijela vlasti;
   (s) da podrže inicijative kao što su ona koju je pokrenuo odbor za pomirenje Misrate i Tawerghe u okviru koje su ta dva grada postigla dogovor na temelju doktrine o mirnom suživotu, čime se otvara put za vraćanje raseljenog stanovništva iz Tawerghe u njihov grad;
   (t) da dodatno potiču libijske institucije da djelotvornije i transparentnije rade na poboljšanju životnih uvjeta svih stanovnika Libije, između ostalog obnovom javnih usluga te ponovnom izgradnjom javne infrastrukture, da unaprijede ekonomsko upravljanje tom zemljom, da razriješe krizu likvidnosti te provedu nužne financijske i gospodarske reforme koje zahtijevaju međunarodne financijske institucije kako bi se pomoglo gospodarskom oporavku i stabilizaciji; da pomognu libijskim vlastima u uspostavi gospodarstva temeljenog na tržištu od kojeg mogu imati koristi svi Libijci; da apeliraju na libijske vlasti da osiguraju da se prihodi od prirodnih resursa i koristi koje od njih nastaju iskorištavaju za dobro cjelokupnog stanovništva, uključujući na lokalnoj razini; da pozovu libijske vlasti da se obvežu na poštovanje visokih standarda transparentnosti u domaćem ekstraktivnom sektoru te posebno da što prije prihvate zahtjeve Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija; da pomognu libijskim vlastima u borbi protiv nezakonitih aktivnosti koje narušavaju nacionalno gospodarstvo, kako je nedavno navedeno u privremenom izvješću povjerenstva stručnjaka osnovanom u skladu s Rezolucijom 1973 (2011) o Libiji;
   (u) da nastave odlučno osuđivati kršenja ljudskih prava i povrede međunarodnog humanitarnog prava i pojačaju napore za pružanje humanitarne pomoći stanovništvu kojem je potrebna pomoć i svim dijelovima zemlje, osobito u pogledu zdravstvene skrbi i energetskih postrojenja; povećaju učinkovitost humanitarne financijske pomoći i pojačaju potporu humanitarnim organizacijama na terenu te suradnju s njima; da osude brojne i sve češće pokušaje smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva, osobito primjenom represivnog pravnog okvira i napada na branitelje ljudskih prava te članove pravosuđa; da pozovu Afričku uniju, UN i EU da nastave surađivati i da poduzmu čvrste mjere za hitno okončanje tih kršenja ljudskih prava; da ojačaju civilno društvo i podupru razvoj i neovisnost lokalnih medija;
   (v) da ubrzaju napore u pogledu mehanizma UNHCR-a za hitnu evakuaciju koji financira EU, a kojim je omogućena evakuacija iz Libije oko 1000 najugroženijih izbjeglica kojima je potrebna zaštita; da potaknu libijske partnere da prošire trenutačni broj nacionalnosti s kojima je UNHCR-u dopušteno raditi u ovom trenutku;
   (w) da riješe pitanja nezakonitih migracija kroz Libiju i iz nje, imajući na umu potrebu za dugoročnim, učinkovitim i održivim rješenjima kojima bi trebalo riješiti temeljne uzroke migracija u Africi u zemljama podrijetla i tranzita te definirati pravni temelj za međunarodne migracijske procese, koji su trenutačno ograničeni na preseljenja u okviru mehanizma za hitni provoz ili izravna preseljenja; da usmjere nastojanja EU-a na zaštitu migranata u Libiji; da pomognu libijskim vlastima u osiguravanju povratka interno raseljenih osoba njihovim domovima i pruže potporu lokalnim zajednicama u suočavanju s izazovima, istodobno jamčeći da se povratak interno raseljenih osoba ne svodi samo na davanje novčane naknade koja pogoduje raznim paravojnim skupinama za pravo na povrat; da upozore međunarodnu zajednicu na potrebu za mjerama za rješavanje izazova povezanih s razvojem, ljudskim pravima i sigurnosti u Libiji i regiji Sahela i Sahare, uključujući sredstvima za borbu protiv trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata; da osiguraju da se mjerama za borbu protiv trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata ne narušava sloboda kretanja s obzirom na gospodarski razvoj regije;
   (x) da pojačaju zajedničke napore EU-a, Afričke unije i UN-a na poboljšanju zaštite migranata i izbjeglica u Libiji, uz posvećivanje posebne pozornosti ugroženim pojedincima; da detaljno i bez odgode istraže optužbe o zlostavljanju i neljudskom tretmanu migranata i izbjeglica u Libiji iza kojih stoje kriminalne skupine, kao i navode o ropstvu; da osmisle inicijativu za sprečavanje takvih incidenata u budućnosti; da poboljšaju uvjete u kojima se nalaze izbjeglice i migranti u centrima za zadržavanje i da apeliraju na libijske vlasti da što je prije moguće zatvore objekte za koje se utvrdi da nisu u skladu s međunarodnim standardima; da nastave i pojačaju djelovanje oko potpomognutog dobrovoljnog vraćanja i preseljenja koje provode u suradnji s UN-om i Afričkom unijom te u tom kontekstu istaknu važnost ukidanja libijskog zahtjeva za „izlazne vize”; da potaknu libijske vlasti da zaustave proizvoljna pritvaranja i izbjegavaju pritvaranje ugroženih osoba, osobito djece; da osiguraju da se s migrantima postupa potpuno u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava te da se u tu svrhu dodijele potrebna financijska sredstva iz proračuna EU-a; da zatraže od Libije da potpiše i ratificira Ženevsku konvenciju iz 1951. o statusu izbjeglica i njezin Protokol iz 1967.; da osiguraju da se misija EU-a za pomoć na granicama (EUBAM) u Libiji, operacija EUNAVFOR MED SOPHIA i operacija Frontexa Themis zajednički usmjere na prekidanje nezakonitih aktivnosti, uključujući krijumčarenje migranata, trgovanje ljudima i terorizam na srednjem Mediteranu; da zajamče da EUBAM, u skladu sa svojim ovlastima, i dalje aktivno surađuje i pomaže libijskim vlastima u prioritetnim područjima povezanima s upravljanjem granicama, provođenjem zakona i širim sustavom kaznenog pravosuđa;
   (y) da dodatno razviju svoje napore oko zaustavljanja sveg krijumčarenja ljudi i trgovine ljudima, preko i iz državnog područja Libije i uz njezinu obalu, čime se ugrožava proces stabilizacije Libije i dovode u opasnost životi tisuća ljudi; da u tom smislu osiguraju kontinuitet doprinosa EU-a suzbijanju tih problema tako što će pomoći libijskim kolegama u izgradnji odavno potrebnih kapaciteta za osiguravanje kopnenih i morskih granica te zemlje te surađivati s libijskim vlastima na uvođenju sveobuhvatne strategije upravljanja granicama;
   (z) da podupru trajno rješenje za više od 180 000 interno raseljenih osoba u Libiji, uključujući oko 40 000 bivših stanovnika Tawargha, pružanjem mogućnosti za preseljenje ili olakšavanjem sigurnog povratka u njihove domove i pružanjem veće potpore UNHCR-u i IOM-u u tu svrhu;
   (aa) da se uhvate se u koštac s problemom hibridizacije između aktivnosti međunarodnih zločinačkih skupina i terorističkih skupina provođenjem temeljitih istraga posebice u pogledu trgovine ljudima i seksualnog nasilja počinjenog u vrijeme sukoba;
   (ab) da podupru suradnju s libijskom obalnom stražom kojom je omogućeno spašavanje gotovo 19 000 migranata u libijskim teritorijalnim vodama od siječnja do kraja listopada 2017.; da pomognu libijskim vlastima u formalnoj uspostavi njihova područja za traganje i spašavanje, uvedu niz jasnih standardnih operativnih postupaka za iskrcaj migranata i zajamče funkcionalan sustav praćenja libijske obalne straže kako bi se uspostavio jasan i transparentan registar svih osoba koje su se iskrcale na libijskoj obali, osiguravajući da se s njima postupa pravilno i u skladu s međunarodnim humanitarnim standardima; da dodatno surađuju s libijskim vlastima na ubrzanju pripremnih radova za koordinacijski centar za spašavanje na moru u Libiji radi unapređenja njihova kapaciteta za traganje i spašavanje; da zajamče nastavak specijaliziranog osposobljavanja o međunarodnoj zaštiti, pravu o izbjeglicama i ljudskim pravima koje libijskoj obalnoj straži pružaju IOM i UNHCR;
   (ac) da pojačaju svoju humanitarnu i civilnu pomoć kao odgovor na teškoće libijskog stanovništva i kako bi se zadovoljile hitne potrebe osoba koje najviše pate zbog sukoba u Libiji, posebno u najteže pogođenim područjima, i da budu spremni na pružanje odgovora u slučaju bilo kakvog pogoršanja situacije; da apeliraju na EU da podrži jačanje organizacija civilnog društva, posebno udruga žena, koje rade na mirnim rješenjima za brojne krize u toj zemlji;
   (ad) da omoguće sve potrebne financijske i ljudske resurse kako bi se pomoglo izbjeglicama i pružila prilagođena humanitarna pomoć osobama raseljenima zbog humanitarne krize u Libiji zbog koje su tisuće izbjeglica bili primorani pobjeći iz zemlje;
   (ae) da pojačaju međunarodne napore radi razbijanja mreža krijumčara migranata i trgovaca ljudima te napore za suzbijanje tog kaznenog djela i privođenje počinitelja pravdi; da nastave i intenziviraju rad u okviru operacija EUNAVFOR MED SOPHIA kako bi se onemogućio poslovni model trgovaca ljudima i krijumčara, razvio kapacitet libijske obalne straže i poduprla provedba rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o embargu na oružje i nezakonito trgovanje naftom; da nastave pružati potporu Libiji preko civilnih misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a (ZSOP); da povećaju kapacitete povezane s operacijama traganja i spašavanja osoba u nevolji i kapaciteta koje će se uvesti sve države, i da uzme u obzir potporu koju pružaju privatni subjekti i nevladine organizacije u provođenju operacija spašavanja na moru i na kopnu, imajući na umu postojeći međunarodni pravni okvir i sigurnosna pitanja;
   (af) da ponovno potvrde svoju punu potporu mandatu Međunarodnoga kaznenog suda u pogledu aktualnih kršenja ljudskih prava u Libiji, podsjećajući da međunarodni mehanizmi za utvrđivanje odgovornosti kao što su Međunarodni kazneni sud i univerzalna jurisdikcija imaju važnu ulogu u provedbi mirovnog plana u okviru kojeg su utvrđeni koraci prema odgovornosti i poštovanju ljudskih prava u Libiji; da podupru Međunarodni kazneni sud u nastojanjima da počinitelje najtežih zločina privede pravdi; da podupru posebnog predstavnika UN-a za Libiju u njegovu pozivu međunarodnoj zajednici iz studenoga 2017. da pomogne Libiji u borbi protiv prakse nekažnjavanja za ratne zločine i da razmotre mogućnost zajedničkih sudova; da pozovu EU i države članice da podupru međunarodne mehanizme za pružanje nacionalnom pravosudnom sustavu svih potrebnih sredstava da započne istraživati protekla i aktualna teška kršenja i da podupru buduće legitimne libijske vlasti u samostalnom ispunjavanju te zadaće; da razmotre činjenicu da bi poštena suđenja donijela pravdu za sve žrtve kršenja ljudskih prava na libijskom teritoriju, čime bi se utro put prema održivom pomirenju i miru;
   (ag) da izraze zabrinutost zbog sve veće prisutnosti Daiša i drugih terorističkih skupina u Libiji, koja destabilizira tu zemlju i prijeti zemljama u susjedstvu Libije te EU-u;
   (ah) da pozovu libijske vlasti i paravojne postrojbe da vanjskim akterima zajamče pristup centrima za zadržavanje, posebno onima za migrante;
   (ai) da razjasne situaciju u pogledu plaćanja dividende na dionice, dohotka od obveznica i plaćanja kamata na zamrznutu imovinu libijskog nadzornog tijela za ulaganja u EU-u; da pruže detaljno izvješće o ukupnom iznosu kamata koje su ostvarene iz Gadafijeve imovine od njezina zamrzavanja 2011. i popis pojedinaca ili tijela koji su se okoristili tim isplatama kamata; da prioritetno odgovore na probleme u pogledu moguće rupe u zakonu u okviru režima sankcija EU-a koja je s time povezana;
   (aj) da promiču projekte za gospodarski razvoj regije Fezana i zakonitog gospodarstva blisko surađujući s raznim zajednicama, ponajprije onima koje se nalaze duž migracijskih ruta, kako bi se suzbile nezakonite aktivnosti kriminalnih mreža i nasilni ekstremizam terorističkih skupina stvaranjem alternativnih izvora prihoda, prije svega za mlade;
   (ak) da nastave provoditi embargo na izvoz oružja u Libiju kako bi se izbjeglo da ono dođe u ruke ekstremista i naoružanih skupina, čime bi se dodatno povećala nesigurnost i nestabilnost na cijelom teritoriju Libije;
   (al) da poduzmu hitne diplomatske mjere za zaštitu civila i rješavanje humanitarne situacije u Derni;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te, radi obavijesti, libijskoj vladi nacionalnog jedinstva.

(1) SL C 234, 28.6.2016., str. 30.
(2) SL C 300, 18.8.2016., str. 21.
(3) SL C 35, 31.1.2018., str. 66.

Posljednje ažuriranje: 16. srpnja 2019.Pravna napomena