Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2712(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odaberite dokument :

Podneseni tekstovi :

RC-B8-0265/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 31/05/2018 - 7.3

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0233

Usvojeni tekstovi
PDF 129kWORD 53k
Četvrtak, 31. svibnja 2018. - Strasbourg Završno izdanje
Sudan, posebice situacija Nure Hussein Hammad
P8_TA(2018)0233RC-B8-0265/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o Sudanu, osobito u vezi sa slučajem Nure Hussein Hammad (2018/2713(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Sudanu,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je ugovorna strana od 1986. i Republika Sudan,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta, čija je ugovorna strana od 1990. i Republika Sudan,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 19. prosinca 2016. o dječjim, ranim i prisilnim brakovima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena koju je Opća skupština UN-a donijela 1979. i Deklaraciju o ukidanju nasilja nad ženama koju je Opća skupština UN-a donijela 1993.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 62/149 od 18. prosinca 2007. koju je EU predstavio i ponovno potvrdio 2008., 2010., 2012., 2014. i 2016. i kojom se poziva na moratorij na izvršenje smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir Prvi protokol uz Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda donesenu 1981. o pravima žena u Africi,

–  uzimajući u obzir članke 16. i 21. Afričke povelju o pravima i dobrobiti djeteta koja je stupila na snagu 29. studenoga 1999.,

–  uzimajući u obzir žalbu u slučaju Nure Hussein Hammad koju je Afrički odbor stručnjaka za prava i dobrobit djeteta 17. svibnja 2018. žurno uputio Republici Sudanu,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Sudana iz 2005.,

–  uzimajući u obzir članak 96. Sporazuma iz Cotonoua (odredba o ljudskim pravima) koji je vlada Sudana potpisala 2005.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Nuru Hussein Hammad obitelj kao maloljetnicu od 16 godina prisilila na brak s Abdulrahmanom Hammadom; budući da je Nura izjavila da ju je suprug prvi put silovao uz pomoć članova svoje obitelji; budući da su Nuru Hussein prema njezinu svjedočenju 2. svibnja 2017. trojica muškaraca držala dok ju je Abdulrahman silovao; budući je Nura svojeg supruga koji ju je sljedećeg dana ponovo pokušao silovati u samoobrani izbola na smrt; budući da su tijekom liječničkog pregleda koji je uslijedio utvrđene i ozljede koje je pretrpjela boreći se sa suprugom;

B.  budući da je Nura Hussein Hammad do 29. travnja 2018. kada je proglašena krivom za ubojstvo s predumišljajem bila u zatvoru u Omdurmanu; budući da je Nura Hussein Hammad, koja sada ima 19 godina, na Središnjem kaznenom sudu u Omdurmanu osuđena na smrt za ubojstvo čovjeka s kojim je bila u prisilnom braku na koji ju je prisilio njezin otac; budući da je nakon presude obitelj ubijenog supruga odabrala smrtnu kaznu kao primjerenu kaznu za Nuru Hussein; budući da je na tu presudu podnesena žalba;

C.  budući da je Ured visokog povjerenika za ljudska prava prikupio informacije o tome da sud nije uzeo u obzir prisilni brak Nure Hussein, silovanja i druge oblike rodno uvjetovanog nasilja nad njom kao dokaz za ublažavanje kazne; budući da stručnjak UN-a za izvansudska pogubljenja tvrdi da smrtna kazna u slučaju kad postoje jasni dokazi o samoobrani predstavlja proizvoljno ubojstvo;

D.  budući da se Sudan nalazi na 165. mjestu među 188 zemalja i u Indeksu ljudskog razvoja i u UN-ovu indeksu rodne nejednakosti; budući da su i Odbor UN-a za prava djeteta i Odbor UN-a za ljudska prava izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog stanja prava žena u Sudanu; budući da se pravni poredak u Sudanu temelji na islamskom šerijatskom pravu; budući da dokazi potvrđuju da će žene, u okolnostima u kojima nisu politički, kulturno i ekonomski ravnopravne s muškarcima, biti izložene rodno uvjetovanom nasilju, bez obzira na njihovu vjeru, rasu ili nacionalnost;

E.  budući da u Ustavu Republike Sudana stoji da „država štiti žene od nepravde i promiče njihovu rodnu ravnopravnost”; budući da je posebna predstavnica UN-a za seksualno nasilje u sukobima Pramila Patten nakon posjeta Sudanu od 18. do 25. veljače 2018. izjavila da u Sudanu vlada duboko ukorijenjena kultura negiranja seksualnog nasilja; budući da se prisilni brak, silovanje u braku i rodno uvjetovano nasilje u Sudanu smatraju normalnima i da se svi ti oblici nasilja opravdavaju na temelju tradicije, kulture i religije; budući da Ured posebnog tužitelja dosad nije istražio niti jedan slučaj seksualnog nasilja povezanog sa sukobom;

F.  budući da mandat Međunarodnog kaznenog suda za rješavanje problema nekažnjavanja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida uključuje i okrutnosti koje žene obično prolaze, a među kojima je cijeli niz seksualnih i rodno uvjetovanih zločina; budući da je Međunarodni kazneni sud 4. ožujka 2009. izdao nalog za uhićenje predsjednika Republike Sudana Omara Al Bashira na temelju optužbi za zločine protiv čovječnosti u pet točaka: ubojstvo, istrebljenje, prisilno premještanje, mučenje i silovanje;

G.  budući da je pokrenuta svjetska kampanja „Pravda za Nuru Hussein Hammad” s ciljem da se obori izrečena smrtna kazna; budući da je do svibnja 2018. gotovo jedan milijun ljudi potpisalo peticiju nazvanu „Pravda za Nuru Hussein Hammad”; budući da zastrašivanje branitelja predstavlja napad na proces poštenog suđenja i budući da je Nuri Hussein Hammad s obzirom na silovanje potrebna psihološka pomoć;

H.  budući da je slučaj Nure Hussein Hammad svrnuo međunarodnu pozornost na prava žena i pitanje prisilnog braka i silovanja u braku u Sudanu, gdje je minimalna dobna granica za stupanje u brak 10 godina; budući da je silovanje u braku sudanskim zakonom priznato tek 2015.; budući da ga pravosudna tijela svejedno ne priznaju kao kazneno djelo;

I.  budući da se aktivisti za prava žena i djece sve više bore protiv prisilnih brakova djevojčica i brakova maloljetnih djevojčica, rasprostranjenih pojava u Sudanu; budući da je sprečavanje i reagiranje na sve oblike nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, uključujući rane i prisilne brakove, jedan od ciljeva Akcijskog plana EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020.;

J.  budući da su i organizacija Human Rights Watch i neovisni stručnjak UN-a za Sudan u svojem svjetskom izvješću za 2017. istaknuli da su sudanske snage sigurnosti primjenjivale seksualno nasilje, zastrašivanje i druge oblike zlouporabe kako bi ušutkale žene koje se bore za ljudska prava u cijeloj zemlji; budući da su državne obavještajne i sigurnosne službe zabranile odvjetniku Nure Hussein Hammad da održi tiskovnu konferenciju usred sve oštrije kampanje zastrašivanja; budući da je direktor nevladine organizacije nazvane SEEMA koja radi sa žrtvama i osobama koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje u glavnom gradu Sudana Kartumu Nahid Gabralla nekoliko puta zatvaran dok se borio za potporu Nuri Hussein Hammad, s obzirom na to da se u Sudanu ograničava sloboda govora;

K.  budući da je Sudan jedna od sedam zemalja koje nisu ugovorne strane Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

L.  budući da EU trenutačno financira projekte u Sudanu vrijedne 275 milijuna EUR, u prvom redu sredstvima Europskog razvojnog fonda, Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru; budući da Sudan nije ratificirao revidiranu verziju Sporazuma iz Cotonoua;

M.  budući da su žene u Sudanu izložene diskriminaciji, proizvoljnim uhićenjima i ponižavajućima kaznama; budući da prema neovisnom stručnjaku UN-a za Sudan tzv. zločini protiv javnog morala, kakvi se koriste protiv žena koje se smatraju „nedolično” odjevenima, zajedno s ponižavajućim tjelesnim kažnjavanjem predstavljaju kršenje međunarodnih standarda u području ljudskih prava; budući su člancima 151., 152., 154. i 156. sudanskog kaznenog zakona ojačana ograničenja za žene i njihov način odijevanja i ponašanja u javnosti; budući da se za kršenje tih odredbi mogu odrediti novčane kazne, a u nekim slučajevima i bičevanje;

N.  budući da EU podupire Sudan kombinacijom razvojne i humanitarne pomoći, ali i potporom za izrazito kontroverzne granične kontrole i operacije protiv ilegalne trgovine i krijumčarenja u toj zemlji, među ostalim i tzv. projektom ROCK;

1.  žali i osuđuje izricanje smrtne presude Nuri Hussein Hammad; poziva sudanske vlasti da zamijene smrtnu presudu i da u potpunosti uzmu u obzir činjenicu da je gđa Hussein postupila u samoobrani protiv muškarca i njegovih pomagača koji su je pokušali silovati;

2.  poziva sudanske vlasti da postupe u skladu s nacionalnim pravom i međunarodnim standardima u području ljudskih prava, što uključuje Protokol o pravima žena u Africi uz Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda i Protokol Suda Afričke unije donesen 11. srpnja 2003.; podsjeća da prema međunarodnim standardima izricanje smrtne kazne kada postoje jasni dokazi o samoobrani predstavlja proizvoljno ubojstvo, osobito u slučajevima kada su žene optužene za ubojstvo dok su postupale u samoobrani;

3.  podsjeća sudanske vlasti na njihovu obvezu da zajamče temeljna prava, uključujući pravo na pošteno suđenje; ustrajno se zalaže za poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi se osiguralo da suđenje Nuri Hussein Hammad zaista bude u skladu s najvišim standardima pravednosti i pravičnog postupka;

4.  ponovno ističe da je od presudne važnosti da se ključni zakoni u Sudanu, uključujući i zakon o nacionalnoj sigurnosti iz 2010. i zakone kojima se uređuju mediji i civilno društvo, preispitaju i reformiraju kako bi se uskladili s međunarodnim standardima kojima se poštuje sloboda izražavanja, okupljanja i udruživanja; izražava zabrinutost zbog širokih ovlasti za uhićenje i pritvaranje koje su dane državnim obavještajnim i sigurnosnim službama koje proizvoljno zatvaraju i zadržavaju ljude koji su često žrtve mučenja i drugih oblika lošeg postupanja, pri čemu službenici tih službi uživaju imunitet od kaznenog progona;

5.  napominje da sudanske vlasti, iako je slučaj u sudskom postupku, svejedno imaju obvezu da pokažu da ne odobravaju silovanje i rodno uvjetovano nasilje i da spase život mlade žene koji je ionako već razoren zbog razloga koji su izvan njezine kontrole; poziva sudanske vlasti da osiguraju kazneni progon u svim slučajevima rodno uvjetovanog i seksualnog nasilja, uključujući silovanje u braku i nasilje u obitelji, i da se pobrinu za to da se počinitelji privedu pravdi; odlučno poziva sudanske vlasti da borbe protiv dječjih i prisilnih brakova i silovanja u braku;

6.  poziva sudanske vlasti da hitno provedu neovisnu i nepristranu istragu slučajeva u kojima postoje navodi o primjeni sile, zastrašivanju i drugim oblicima zlostavljanja žena od strane sudanskih snaga sigurnosti;

7.  žali zbog činjenice da su državne obavještajne i sigurnosne službe zabranile održavanje konferencije za tisak u organizaciji braniteljskog tima Nure Hussein Hammad nakon što je ona osuđena; oštro osuđuje uznemiravanje aktivista za ljudska prava i odvjetnika u vezi sa slučajem Nure Hussein Hammad;

8.  odlučno poziva sudanske vlasti da osiguraju potpunu zaštitu fizičkog i psihičkog integriteta Nure Hussein Hammad tijekom razdoblja u kojem je lišena slobode, kao i integriteta njezinih odvjetnika i obitelji;

9.  ponavlja svoje snažno protivljenje primjeni smrtne kazne u svim slučajevima i u svim okolnostima; smatra da smrtna kazna predstavlja povredu ljudskog dostojanstva i okrutno, nehumano i ponižavajuće postupanje; poziva sudanske vlasti da poštuju moratorij UN-a na izvršenje smrtne kazne; poziva Sudan da ratificira Konvenciju protiv mučenja i Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

10.  poručuje sudanskim vlastima da bi se boljom zaštitom ljudskih prava žena i kriminalizacijom silovanja u braku mogli spasiti mnogi životi i spriječiti nastanak slučajeva kao što je slučaj Nure Hussein Hammad;

11.  oštro osuđuje rane i prisilne brakove i nasilje nad ženama i djevojčicama u Sudanu i drugdje; podsjeća da trenutačna žalba protiv presude u slučaju Nure Hussein, koja je ograničena na formalne i pravne aspekte presude, bez ikakvog razmatranja činjenica, prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, koji je Sudan ratificirao, nije dovoljna; odlučno poziva vlasti da provedu preporuku Odbora za prava djeteta i da izmijene propise o osobnom statusu s ciljem da se poveća zakonska dobna granica za stupanje u brak;

12.  odlučno traži da Europska unija i njezine države članice zajamče da se pri provedbi projekata sa sudanskim vlastima poštuje načelo „neškodljivosti”, kojim bi se isključila suradnja s dionicima odgovornim za kršenje ljudskih prava;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, predsjedniku Republike Sudana, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine EU-a i AKP-a i Panafričkom parlamentu.

Posljednje ažuriranje: 16. srpnja 2019.Pravna napomena