Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2017/2276(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0188/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0188/2018

Rasprave :

PV 12/06/2018 - 16
CRE 12/06/2018 - 16

Glasovanja :

PV 13/06/2018 - 8.9
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0257

Usvojeni tekstovi
PDF 278kWORD 60k
Srijeda, 13. lipnja 2018. - Strasbourg Završno izdanje
Odnosi EU-a i NATO-a
P8_TA(2018)0257A8-0188/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o odnosima EU-a i NATO-a (2017/2276(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona,

–  uzimajući u obzir Sjevernoatlantski ugovor,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 28. lipnja i 15. prosinca 2016. te 9. ožujka, 22. lipnja i 15. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. svibnja 2015. i 14. studenoga 2016. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, od 6. prosinca 2016. o suradnji EU-a i NATO-a, od 6. ožujka, 18. svibnja i 17. srpnja 2017. o globalnoj strategiji EU-a i od 19. lipnja i 5. prosinca 2017. o provedbi zajedničkog skupa prijedloga, koje su 6. prosinca 2016. podržala vijeća EU-a i NATO-a,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Europskog vijeća i Komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016., zajednički skup 42 prijedloga koji su 6. prosinca 2016. podržala vijeća EU-a i NATO-a i izvješća o napretku od 14. lipnja i 5. prosinca 2017. o njihovoj provedbi te novi skup 32 prijedloga, koji su ta dva vijeća podržala 5. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir ishod sjednica Vijeća za vanjske poslove (uključujući obranu), održanih 13. studenoga 2017. i 6. ožujka 2018., posebno u odnosu na suradnju EU-a i NATO-a,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. upućenu Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Europskom obrambenom akcijskom planu (COM(2016)0950),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice/Visoke predstavnice od 10. studenoga 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o poboljšanju vojne mobilnosti u Europskoj uniji (JOIN(2017)0041) i povezani Akcijski plan predstavljen u ožujku 2018.,

–  uzimajući u obzir obrambeni paket koji je Komisija predstavila 7. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće glavnog tajnika NATO-a za 2017. objavljeno 15. ožujka 2018. (JOIN(2018)0005),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 439 Parlamentarne skupštine NATO-a od 9. listopada 2017. o tješnjoj suradnji EU-a i NATO-a,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 440 Parlamentarne skupštine NATO-a od 9. listopada 2017. o industrijskoj bazi europske obrane,

–  uzimajući u obzir izvješće Obrambenog i sigurnosnog odbora Parlamentarne skupštine NATO-a od 8. listopada 2017. o suradnji NATO-a i EU-a nakon Varšave, zajedno s prilogom Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji(2),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 23. studenoga 2016. i 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike(3),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. prosinca 2016. i 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ustavnim, pravnim i institucijskim posljedicama zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona(5),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0188/2018),

A.  budući da su u vremenu geopolitičkih previranja i brze degradacije strateškog okruženja naše vrijednosti, kao što su liberalna demokracija, multilateralizam, ljudska prava, mir, razvoj i vladavina prava, na kojima se temelji Europska unija i transatlantske veze, međunarodni sustav koji se temelji na pravilima te europsko jedinstvo i kohezija suočeni s izazovima;

B.  budući da dvije velike zapadne organizacije EU i NATO napreduju u jačanju svoje suradnje u rješavanju složenih konvencionalnih i hibridnih izazova, rizika i prijetnji koje uzrokuju državni i nedržavni akteri, uglavnom s istoka i juga; budući da gomilanje kriza koje destabiliziraju europsko susjedstvo predstavlja prijetnju i unutarnjoj i vanjskoj sigurnosti; budući da ni jedna ni druga organizacija ne raspolaže svim instrumentima kako bi sama rješavala te sigurnosne izazove te da se svaka od njih može s njima nositi bolje kroz međusobnu suradnju; budući da su EU i NATO neophodni za jamčenje sigurnosti Europe i njezinih građana;

C.  budući da suradnja EU-a i NATO-a ne bi smjela sama sebi biti cilj, već način da se usklađivanjem misija i raspoloživih sredstava ostvaruju zajednički sigurnosni prioriteti i ciljevi; budući da države članice EU-a i članice NATO-a raspolažu zajedničkim snagama; budući da EU i NATO zajedno mogu učinkovito koristiti resurse i učinkovitije aktivirati širok raspon postojećih instrumenata kako bi odgovorili na sigurnosne izazove;

D.  budući da je NATO vojni savez, a Europska unija to nije; budući da je EU globalni strateški akter i jamac sigurnosti, koji raspolaže jedinstvenim i širokim rasponom instrumenata i alata za sveobuhvatno rješavanje trenutačnih izazova s pomoću svojih raznih politika; budući da Europska unija u kontekstu globalne strategije i u skladu s njezinim ciljevima jača vlastitu odgovornost za svoju sigurnost i obranu, svoju ulogu partnera u postizanju međunarodnog mira i sigurnosti te svoju sposobnost da samostalno djeluje i istodobno jača svoj doprinos NATO-u i potiče tješnju suradnju;

E.  budući da je glavna odgovornost NATO-a zajednička obrana njegovih članica; budući da je EP svjestan NATO-ovih smjernica da njegove članice tijekom jednog desetljeća troše 2 % svojeg BDP-a na obranu kako bi se održali odgovarajući obrambeni kapaciteti; budući da je NATO, kao ključan sigurnosni partner EU-a, i dalje neophodno jamstvo interoperabilnosti kapaciteta zajedničkih snaga i usklađenosti njihovih postupaka nabave;

F.  budući da bi EU i NATO trebali biti komplementarni u pogledu sigurnosti kako bi bolje rješavali nove, dosad nezabilježene i višestruke sigurnosne izazove; budući da bi u područjima koja su tim dvjema organizacijama zajednička suradnja također trebala biti tješnja i učinkovitija;

G.  budući da se i EU i NATO bave upravljanjem krizama, a u tome bi bili učinkovitiji kada bi djelovali uistinu usklađeno i optimalno koristili svoju stručnost i resurse; budući da EU, u skladu sa svojom globalnom strategijom, jača zajednički pristup vanjskim sukobima i krizama te osnažuje način odgovora na prijetnje i izazove u pogledu povezanosti unutarnje i vanjske sigurnosti s pomoću civilnih ili vojnih sredstava;

H.  budući da su NATO i EU na sastanku na vrhu NATO-a održanom u Varšavi 2016. istaknuli područja u kojima će ojačati suradnju u kontekstu zajedničkih izazova na istoku i jugu, uključujući borbu protiv hibridnih prijetnji, jačanje otpornosti, izgradnju obrambenih kapaciteta, kiberobranu, pomorsku sigurnost i vježbe; budući da su u prosincu 2016. ministri vanjskih poslova članica NATO-a odobrili 42 mjere za unapređenje suradnje EU-a i NATO-a u dogovorenim područjima i da su u prosincu 2017. dogovorena dodatna područja za zajedničku suradnju;

I.  budući da je partnerstvo EU-a i NATO-a neophodno za suzbijanje hibridnih prijetnji, posebice za borbu protiv netočnih informacija i namjernih dezinformacija i jačanje otpornosti; budući da je potrebno jasno razgraničiti nadležnosti i političke strategije obiju institucija;

J.  budući da je došlo do naglog porasta aktivnosti Rusije; budući da se s obzirom na postojeći rizik slabljenja transatlantske veze i solidarnosti između država članica EU-a, njihov zajednički strateški pristup u pogledu Rusije mora osnažiti; budući da su i EU i NATO zabrinuti zbog sve odlučnijeg vojnog postupanja Rusije; budući da su politička manipulacija i kibernapadi također razlog za zabrinutost; budući da je Unija reagirala na rusko uplitanje u unutarnja europska pitanja, kojim je prekršeno međunarodno pravo i norme; budući da otpornost jest, a bit će i dalje, ključan element zajedničke obrane;

K.  budući da je južno susjedstvo suočeno s dosad nezabilježenom nestabilnošću i da predstavlja strateški važan izazov kako za države članice EU-a tako i za članice NATO-a, osobito za one na vanjskim granicama;

L.  budući da su kibernapadi sve češći i sofisticiraniji; budući da je NATO 2014. utvrdio da je kiberobrana dio temeljnih zadaća zajedničke obrane tog saveza, a 2016. potvrdio kiberprostor kao područje operativnog djelovanja, uz kopno, zrak i more; budući da se EU i NATO mogu nadopunjavati u svojim naporima; budući da je potrebno poticati jaču suradnju država članica EU-a u području kibersigurnosti i da je u tom području potreban koordiniran pristup svih država članica EU-a;

M.  budući da su NATO i EU u prosincu 2017. odlučili pojačati svoju suradnju u borbi protiv terorizma, prvenstveno većom razmjenom informacija i poboljšanjem nacionalne otpornosti;

N.  budući da i EU i NATO u Europi koriste istu prometnu infrastrukturu, koja je ključan čimbenik u brzom raspoređivanju vojnih snaga, te budući da je vojna mobilnost nedavno prepoznata kao prioritet u suradnji tih dviju organizacija;

O.  budući da, prema najnovijim anketama centra Pew Research Center, NATO uživa snažnu javnu potporu, koja u većini zemalja članica NATO-a bilježi rast;

Konkretnije partnerstvo

1.  uvjeren je da EU i NATO dijele iste vrijednosti u cilju postizanja međunarodnog mira i sigurnosti, da su suočeni sa sličnim strateškim izazovima te da, s obzirom na to da imaju 22 iste članice, imaju slične strateške i obrambene interese, uključujući zaštitu svojih građana od svih prijetnji; smatra da je strateško partnerstvo između EU-a i NATO-a neophodno za rješavanje tih sigurnosnih izazova; ističe da bi se suradnjom EU-a i NATO-a trebale nadopunjavati i uzajamno poštovati njihove posebnosti i uloge;

2.  naglašava sljedeća važna načela strateškog partnerstva EU-a i NATO-a: otvorenost i transparentnost uz puno poštovanje samostalnosti odlučivanja i postupaka obiju organizacija, uključivost i reciprocitet ne dovodeći u pitanje posebnosti sigurnosne i obrambene politike bilo koje države članice; ističe da suradnja s državama člancima EU-a koje nisu članice NATO-a i zemljama članicama NATO-a koje nisu članice EU-a predstavlja sastavni dio suradnje EU-a i NATO-a;

3.  uvjeren je da je NATO za svoje članice temelj zajedničke obrane i odvraćanja od sukoba u Europi; također je uvjeren da snažnija Unija s učinkovitijom zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom, uz brojne projekte između država članica, koja je u stanju u cijelosti ispuniti odredbe članka 42. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji, doprinosi jačem NATO-u; ističe činjenicu da se u okviru suradnje EU-a i NATO-a također mora voditi računa o sigurnosnoj i obrambenoj politici šest država članica EU-a koje nisu članice NATO-a i sedam članica NATO-a koje nisu članice EU-a;

4.  čvrsto je uvjeren da učinkoviti odgovori na cijeli niz sigurnosnih izazova i od EU-a i od NATO-a zahtijevaju stratešku viziju, dodatnu strukturnu prilagodbu i kombinaciju instrumenata uvjeravanja i prisile; naglašava da je s obzirom na razlike između te dvije organizacije vrijeme ključan element za jačanje njihova partnerstva;

5.  napominje da bi trebalo dodatno razvijati zajedničku europsku stratešku kulturu te da će percepcija postojanja zajedničke prijetnje imati pozitivan učinak; smatra da Unija mora raditi na jačanju svoje strateške autonomije; stoga potiče države članice EU-a da u suradnji s institucijama EU-a pronađu zajednički način shvaćanja okruženja u kojem se prijetnje mijenjaju te da nastave s naporima kao što su zajedničko izvješćivanje, civilno osposobljavanje za hitne slučajeve i zajedničke procjene prijetnji; pozdravlja nedavne napore u tom smjeru;

6.  ističe da europski građani, svjesni da samo nacionalni odgovori na terorizam i nesigurnost nisu dovoljni, očekuju od Europske unije da ih zaštiti od tih prijetnji te da bi tješnja suradnja EU-a i NATO-a omogućila veću usklađenost i učinkovitost država članica;

7.  naglašava da je suradnju EU-a i NATO-a u misijama i operacijama potrebno ojačati i na strateškoj i na taktičkoj razini;

8.  ističe da je strateško partnerstvo EU-a i NATO-a podjednako važno za razvoj zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a i za budućnost NATO saveza te za odnose između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine nakon Brexita;

9.  smatra da se potencijal odnosa EU-a i NATO-a može još više iskoristiti i da se daljnji razvoj i produbljivanje tog partnerstva ne bi smio ograničavati na zajednički odgovor na krizne situacije izvan Europe, osobito u susjedstvu, već i na krize na europskom kontinentu;

10.  naglašava da je učinkovitom razmjenom informacija potrebno zajednički raditi na sprečavanju, analizi i ranim upozorenjima kako bi se zajedničkim djelovanjem borili protiv novih prijetnji;

11.  smatra da Zajednička izjava EU-a i NATO-a te naknadna provedba mjera označuju novu, konkretnu fazu strateškog partnerstva; pozdravlja konkretne rezultate u provedbi Zajedničke izjave, posebno u pogledu borbe protiv hibridnih prijetnji, strateške komunikacije, usklađenosti rezultata u odgovarajućim postupcima planiranja obrane i pomorske suradnje; potiče daljnji napredak i pozdravlja novi skup mjera koje su dodane 5. prosinca 2017., a posebno mjere u pogledu borbe protiv terorizma, vojne mobilnosti i uloge žena te mira i sigurnosti; pozdravlja promjenu u stavu prema angažmanu i nesmetano funkcioniranje suradnje među osobljem u provedbi svake pojedine mjere; ponavlja da uspjeh provedbe dogovorenih zajedničkih ciljeva i mjera, unatoč tomu što samim procesom upravljaju institucije, ovisi o trajnoj političkoj volji država članica; u tom pogledu također pozdravlja angažman članica i EU-a i NATO-a te naglašava da uspješna provedba Zajedničke izjave ovisi o političkoj volji svih država članica; smatra da je važno ojačati i poboljšati suradnju i dijalog između EU-a i NATO-a te osigurati političku volju i odgovarajuće resurse za kontinuiranu provedbu i daljnje poboljšanje suradnje; sa zanimanjem očekuje novu izjavu EU-a i NATO-a koja će biti usvojena na sastanku na vrhu NATO-a 11. i 12. srpnja 2018. u Bruxellesu;

12.  skreće pozornost na redovite zajedničke informativne sastanke koje u Vijeću EU-a za vanjske poslove i Sjevernoatlantskom vijeću NATO-a održavaju potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije i glavni tajnik NATO-a te stalne redovite sastanke Političkog i sigurnosnog odbora EU-a i Sjevernoatlantskog vijeća NATO-a;

13.  pozdravlja činjenicu da je SAD ponovno potvrdio svoju predanost NATO-u i europskoj sigurnosti; podsjeća na činjenicu da su i Europska unija i Sjedinjene Američke Države ključni međunarodni partneri te da se to partnerstvo potvrđuje i u okviru NATO-a; naglašava važnost bilateralnih odnosa između država članica EU-a i SAD-a; čvrsto vjeruje da se jačanjem suradnje između EU-a i NATO-a jača transatlantska veza i da je sposobnost NATO-a da izvršava svoje misije povezana s transatlantskim odnosima; stoga napominje da bi novije političke promjene mogle utjecati na snagu transatlantskih odnosa; napominje da bi SAD, koji je uglavnom poticao i podržavao konkretan razvoj obrane EU-a, trebao i dalje raditi na boljem razumijevanju europskih strateških interesa, uključujući razvoj europskih obrambenih kapaciteta; naglašava da se naporima EU-a za postizanje strateške autonomije jača sigurnosno okruženje Saveza;

14.  pozdravlja ojačanu prednju prisutnost NATO-a na njegovu istočnom krilu; pozdravlja raspoređivanje četiriju multinacionalnih borbenih skupina NATO-a u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj, koje po navedenim državama predvode Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Njemačka odnosno Sjedinjene Američke Države; smatra da bi na istočnom i južnom krilu trebalo dodatno pojačati suradnju EU-a i NATO-a radi sigurnosti obje organizacije te da bi ruski prodor, hibridni ili konvencionalni, u zemlje istočnog krila trebalo na odgovarajući način spriječiti i zaustaviti; ističe da bi postojeću infrastrukturu u Europi, koja je uglavnom razvijana u smjeru istok-zapad, trebalo dopuniti razvojem nove infrastrukture u smjeru sjever-jug, čime bi se odgovorilo na zahtjeve za vojnu mobilnost; ističe da bi napori za vojnu mobilnost trebali doprinijeti učinkovitoj provedbi misija i operacija ZVSP-a kao i obrambenom stavu NATO saveza; smatra da bi trebalo obnoviti ceste, mostove i željezničke pruge kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje vojnog osoblja i opreme;

15.  u tom pogledu naglašava važnost poboljšanja sposobnosti NATO-a za brzo jačanje poboljšanjem europske i nacionalne infrastrukture, uklanjanjem birokratskih i infrastrukturnih prepreka brzom kretanju snaga i prethodnim razmještajem vojne opreme i materijala, čime se povećava naša zajednička sigurnost;

16.  pozdravlja pokretanje stalne strukturirane suradnje (PESCO); naglašava njezin potencijal za jačanje europskog doprinosa u okviru NATO-a; smatra da se njome može povećati sinergija i učinkovitost te da ona predstavlja ključan korak u poboljšanju sigurnosnih i obrambenih kapaciteta EU-a i potencijalnih rezultata europskih članica NATO-a i uvjeren je da snažniji EU i NATO osnažuju jedan drugoga;

17.  ističe komplementarnost PESCO-a i NATO-a te da bi PESCO trebao biti pokretač daljnje suradnje EU-a i NATO-a u području razvoja kapaciteta jer je cilj njime ojačati obrambene kapacitete EU-a i općenito učiniti zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku učinkovitijom i relevantnijom u pružanju odgovora na današnje sigurnosne i vojne izazove; naglašava važnost transparentnosti i obavješćivanja Sjedinjenih Američkih Država i drugih članica NATO-a o PESCO-u kako bi se izbjegle krive predodžbe;

18.  naglašava da bi u sljedećoj zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a trebalo inzistirati na tome da kapaciteti koje su na multinacionalnoj razini razvijale države članice EU-a, uključujući PESCO, i članice NATO-a budu dostupni i za operacije EU-a i za operacije NATO-a; naglašava da najnovije odluke EU-a (koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane (CARD), PESCO, Europski fond za obranu), kojima se želi postići da Europljani preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost, doprinose jačanju NATO-a te jamčenju pravedne transatlantske raspodjele tereta, imajući na umu cilj zajedničkog rješavanja zajedničkih sigurnosnih izazova, izbjegavanje nepotrebnih udvostručavanja i razvoj dosljednih, komplementarnih i interoperabilnih obrambenih kapaciteta; smatra da bi se razvoj zajedničkih standarda, postupaka, osposobljavanja i vježbi trebao smatrati važnim za omogućavanje učinkovitije suradnje EU-a i NATO-a;

19.  napominje da će nakon Brexita 80 % troškova NATO-a za obranu biti izvan EU-a, a tri od četiri bojne na Istoku vodit će države koje nisu članice EU-a;

20.  potiče EU i NATO da organiziraju redovite vježbe na strateškoj razini na kojima bi sudjelovao najviši politički vrh obiju organizacija; u tom smislu pozdravlja estonsku vježbu EU CYBRID 2017, na kojoj je po prvi put na nekoj vježbi EU-a sudjelovao glavni tajnik NATO-a;

Glavna područja suradnje

21.  ističe sve češću pojavu hibridnih sigurnosnih prijetnji u odnosu na konvencionalne te napominje da je za borbu protiv njih potrebna međunarodna suradnja; poziva EU i NATO da dodatno ojačaju otpornost i razviju zajednički pogled na situaciju u odnosu na hibridne prijetnje; potiče EU i NATO da koordiniraju svoje mehanizme za reagiranje na krizne situacije kako bi reakcije na hibridne prijetnje bile usklađene; pozdravlja nedavno zajedničko svečano otvorenje centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji u Helsinkiju, kojem su prisustvovali glavni tajnik NATO-a i potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica, te potiče države članice EU-a na osnivanje takvih centara izvrsnosti po uzoru na centar u Helsinkiju; u tom pogledu pozdravlja odvojene, ali usporedne vježbe, PACE17 i CMX17, koje su se održale 2017. i tijekom kojih je osoblje EU-a odnosno NATO-a testiralo svoje postupke za obavješćivanje i razmjenu informacija tijekom pojave fiktivne hibridne prijetnje; pozdravlja usklađeno djelovanje zapadnih saveznika kao odgovor na navodni ruski kemijski napad u Ujedinjenoj Kraljevini;

22.  smatra da bi se u sljedećoj zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a trebao pozitivno ocijeniti ostvareni napredak i pozvati na konkretnu primjenu svih prijedloga koje su usvojile obje institucije; smatra da je potrebno uložiti više napora u provedbu mnogih već preuzetih obveza;

23.  u tom kontekstu smatra da od inicijativa za jačanje obrambene Europe koristi trebaju imati obje organizacije, čime bi se državama članicama Unije omogućilo da pojačaju svoju stratešku autonomiju i da budu sposobne za uvjerljivo zajedničko vojno djelovanje; podsjeća da su te inicijative u potpunosti komplementarne s inicijativama NATO-a;

24.  smatra da je također važno osigurati provedbu načela uključivosti, reciprociteta i punog poštovanja samostalnosti odlučivanja obiju organizacija, kako je navedeno u zaključcima Vijeća od 5. prosinca 2017.;

25.  pozdravlja uspješnu usporednu i koordiniranu vježbu upravljanja kriznim situacijama provedenu 2017., koja je bila korisna platforma za razmjenu najboljih praksi; sa zanimanjem očekuje razmatranje stečenih iskustava i nastavak suradnje na zajedničkim vježbama između EU-a i NATO-a, uključujući vježbu pod vodstvom EU-a koja je planirana za 2018.;

26.  napominje da su trenutačni postupci za razmjenu povjerljivih informacija između te dvije organizacije i dalje pretjerano složeni i neučinkoviti; smatra da se obje organizacije suočavaju sa sličnim strateškim izazovima i da će se slijedom toga zajedno baviti posljedicama; smatra da se jačanjem uzajamnog povjerenja mora poboljšati suradnja u području razmjene povjerljivih informacija i analize obavještajnih podataka, među ostalim u području borbe protiv terorizma; naglašava da će EU morati povećati svoj kapacitet izdavanjem uvjerenja o sigurnosnoj provjeri većem broju članova osoblja, pružanjem osposobljavanja za rad s povjerljivim informacijama i ulaganjem u sigurnosnu komunikaciju; smatra da bi misije i operacije obje organizacije također imale koristi od poticanja reciprociteta i načela „potrebe za razmjenom” odgovarajućih informacija; smatra da bi se usporedna i koordinirana procjena obavještajnih podataka mogla iskoristiti za učinkovitiju zajedničku borbu protiv hibridnih prijetnji;

27.  poziva EU i NATO da pojačaju svoju suradnju u području strateške komunikacije, među ostalim jačanjem partnerstva između Centra izvrsnosti za stratešku komunikaciju NATO-a i Odjela za stratešku komunikaciju (StratCom) Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD);

28.  pozdravlja novu jedinicu EU-a za otkrivanje hibridnih prijetnji i njezinu interakciju s jedinicom NATO-a za analizu hibridnih prijetnji u pogledu razmjene informacija o pregledu stanja i analize potencijalnih hibridnih prijetnji;

29.  uvjeren je da su u području kibersigurnosti ključni suradnja i razmjena informacija i svjestan je napretka postignutog u tom području; naglašava da je potrebno poboljšati sprečavanje i otkrivanje kiberincidenata te pružanje odgovora na njih; poziva obje organizacije da usklade svoje nadzorne aktivnosti i po potrebi razmjenjuju podatke koji se odnose na kiberobranu, čime će se olakšati obavještajni napori EU-a i NATO-a; potiče EU i NATO da poboljšaju svoju operativnu suradnju i koordinaciju te da potiču interoperabilnost razmjenom najboljih praksi o načinima, metodama i postupcima koji se koriste za utvrđivanje odgovornosti za kibernapade; smatra da je bolja razmjena informacija između EU-a i NATO-a prioritet kako bi se omogućilo identificiranje svih odgovornih izvora kibernapada i vođenje povezanih sudskih postupaka; smatra da je također važno uskladiti aktivnosti osposobljavanja i surađivati u području kiberistraživanja i kibertehnologije; pozdravlja dogovor između tima za hitne računalne intervencije EU-a i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente; smatra da u okviru novog mandata Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), NATO-ov interes mogu zaokupiti nove aktivnosti koje se odnose na suradnju u području kiberobrane;

30.  smatra da je važno osigurati komplementarnost i izbjegavati nepotrebno udvostručavanje napora u području izgradnje pomorskih kapaciteta kako bi se učinkovitije zaštitila pomorska sigurnost; pozdravlja povećanu operativnu suradnju i koordinaciju između EU-a i NATO-a, uključujući razmjenu informacija o pregledu stanja na osnovi iskustva iz Sredozemlja i Roga Afrike, čime se istražuju daljnje mogućnosti za uzajamnu logističku potporu i razmjenu informacija među osobljem obiju organizacija u vezi s operativnim aktivnostima, uključujući aktivnosti povezane s nezakonitim migracijama;

31.  pozdravlja pojačanu taktičku i operativnu suradnju, među ostalim izravnim vezama između NATO-ove pomorske straže i Frontexa te između operacije Morski čuvar (Sea Guardian) i operacije EUNAVFOR MED Sophia, kako bi se Europskoj uniji i njezinim misijama pružila pomoć u suzbijanju nezakonitih migracija i mreža nezakonite trgovine, uključujući nezakonitu trgovinu oružjem; napominje da NATO na zahtjev može pružati logističku potporu i druge kapacitete, kao što su punjenje goriva na moru i medicinska pomoć; napominje da se time nastavlja uspješna suradnja EU-a i NATO-a u operacijama Oceanski štit (Ocean Shield) i EUNAVFOR ATALANTA u suzbijanju piratstva na Rogu Afrike;

32.  potiče daljnje sinergije između EU-a i NATO-a na terenu i daljnja poboljšanja, posebno u pogledu koordinacije obavještajno-nadzorno-izvidničkih zadaća;

33.  ponavlja da bi se s pomoću inicijativa EU-a usmjerenih na jačanje europske sigurnosti i obrane također trebalo osigurati da one države članice EU-a koje su i članice NATO-a ispunjavaju svoje obveze u okviru NATO saveza; smatra da istodobno članstvo u EU-u i NATO-u ne bi smjelo štetiti nijednoj državi; slično tome, naglašava da bi činjenica da neke države članice EU-a nisu ujedno i članice NATO-a trebala značiti da one imaju drugačije obveze u okviru Europske obrambene unije; naglašava da bi države članice EU-a trebale moći pokretati samostalne vojne misije i kada NATO nije voljan djelovati ili ako je akcija EU-a primjerenija;

34.  pozdravlja stalni trend povećane potrošnje za obranu među članicama NATO-a; potiče sve države članice EU-a koje su i članice NATO-a da naprave znatan napredak prema postizanju cilja izdvajanja 2 % BDP-a za obranu, od kojih će 20 % biti namijenjeno za važnu novu opremu; smatra da bi države članice EU-a koje su se obvezale na smjernice NATO-a o potrošnji za obranu trebale, u okviru smjernice od 20 % za nabavu, razmisliti o dodjeli određenog iznosa za istraživanje i razvoj kako bi se zajamčio minimalni izdatak za inovacije, što može dovesti do „prelijevanja” tehnologija u civilni sektor;

35.  ponavlja poziv iz Zajedničke izjave EU-a i NATO-a iz Varšave da članice „omoguće snažniju obrambenu industriju i veća istraživanja u području obrane”; čvrsto vjeruje da članice EU-a i NATO-a moraju surađivati i pronaći zajednički način za jačanje i razvijanje svoje tehnološke i industrijske baze kako bi odgovorile na prioritete u pogledu kapaciteta, osobito kroz godišnje koordinirano preispitivanje u području obrane i postupak planiranja obrane NATO-a; smatra da je važno da učinkovita i uravnotežena transatlantska suradnja u području obrambene tehnologije i industrije bude strateški prioritet obje organizacije; podržava mjere predviđene u okviru Europskog fonda za obranu, kojima se podupire zajedničko istraživanje i razvoj europskih kapaciteta; smatra da veća posvećenost planiranju istraživanja i kapaciteta može dovesti do veće učinkovitosti;

36.  ponavlja da je potrebno osigurati dosljednost rezultata i rokova između EU-ovog koordiniranog godišnjeg preispitivanja u području obrane, plana razvoja sposobnosti i povezanih postupaka NATO-a, kao što je postupak obrambenog planiranja NATO-a; ističe da je potrebno zajamčiti da se multinacionalne inicijative i EU-a i NATO-a za razvoj sposobnosti međusobno nadopunjuju i potiču; naglašava da su sposobnosti koje su upotrijebljene u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike i razvijene u okviru PESCO-a i dalje u vlasništvu država članica, koje ih mogu učiniti dostupnima i drugim okvirima;

37.  naglašava da EU i NATO moraju tijesno surađivati kako bi riješili fizičke i pravne prepreke brzom kretanju vojnog osoblja i imovine unutar i izvan EU-a da bi se, kad god je to potrebno, osiguralo neometano kretanje opreme i snaga diljem Europe, uključujući korištenje kritične infrastrukture kao što su ceste, mostovi i željezničke pruge, posebice provedbom akcijskog plana koji su predstavili potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica i Komisija na temelju plana koji su razvile države članice u okviru Europske obrambene agencije; potiče države članice EU-a da nastave u tom smjeru i iskoriste postojeći zamah; ističe da su za lakše raspoređivanje i suradnju unutar EU-a i NATO-a potrebni kompatibilni obrambeni kapaciteti; preporučuje EU-u i NATO-u da također riješe pitanje mobilnosti na europskom području onih snaga NATO-a koje nisu iz EU-a;

38.  smatra da bi EU i NATO trebali zajedno činiti više kako bi se pojačala otpornost, obrana i sigurnost njihovih susjednih i partnerskih zemalja; snažno podupire činjenicu da je zajednički cilj pružiti pomoć susjednim i partnerskim zemljama u izgradnji njihovih kapaciteta i jačanju otpornosti, uključujući borbu protiv terorizma, stratešku komunikaciju, kiberobranu, skladištenje streljiva i reformu sigurnosnog sektora, osobito u trima pilot-zemljama (Bosna i Hercegovina, Moldova i Tunis);

39.  podsjeća da je rješavanje sigurnosnih pitanja na zapadnom Balkanu i u susjedstvu EU-a i u interesu Europske unije i u interesu NATO-a kao i suradnja u određenim posebnim područjima; pozdravlja napore EU-a i NATO-a u pružanju političke i praktične potpore zemljama zapadnog Balkana, istočne Europe i južnog Kavkaza; predlaže državama članicama EU-a da nastave ulagati napore kako bi se osigurao kontinuiran demokratski razvoj i reforma sigurnosnog sektora; naglašava da je suradnja između EU-a i NATO-a i zemalja zapadnog Balkana ključna za rješavanje sigurnosnih prijetnji cijelom kontinentu;

40.  ističe važnost načela iz Dokumenta iz Beča, a posebice načela otvorenosti i transparentnosti; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da su vojne vježbe i zajedničke vježbe EU-a i NATO-a otvorene međunarodnim promatračima;

41.  ponovno ističe važnu ulogu žena u misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike i NATO-a, posebice u postupanju prema ženama i djeci iz područja pogođenih sukobima; pozdravlja činjenicu da su i EU i NATO uvidjeli važnost te uloge; preporučuje EU-u i NATO-u da u svojim strukturama i operacijama proaktivno promiču rodnu raznolikost;

42.  naglašava da EU treba zajamčiti bliski odnos s Ujedinjenom Kraljevinom nakon Brexita u području sigurnosti i obrane, svjestan činjenice da će Ujedinjena Kraljevina, iako više neće biti članica EU-a, i dalje davati najveći doprinos europskoj obrani kao članica NATO-a i europska zemlja;

o
o   o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici, glavnom tajniku NATO-a, agencijama EU-a u području sigurnosti i obrane, vladama i nacionalnim parlamentima država članica EU-a te Parlamentarnoj skupštini NATO-a.

(1) SL C 58, 15.2.2018., str. 109.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0440 i P8_TA(2017)0492.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0503 i P8_TA(2017)0493.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0092.

Posljednje ažuriranje: 8. siječanja 2019.Pravna napomena