Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 14. ožujka 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Smjernice za okvir budućih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine
 Statistika željezničkog prijevoza ***I
 Imenovanje potpredsjednika Europske središnje banke
 Mjere za kontrolu newcastleske bolesti ***I
 Dodatna makrofinancijska pomoć Gruziji ***I
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2017/008 DE/Goodyear
 Sljedeći VFO: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u nakon 2020. godine
 Reforma sustava vlastitih sredstava Europske unije
 Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2018.
 Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2018.

Smjernice za okvir budućih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine
PDF 458kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine (2018/2573(RSP))
P8_TA(2018)0069B8-0135/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima od 7. prosinca 2000. („Povelja”), koja je proglašena 12. prosinca 2007. u Strasbourgu i koja je stupila na snagu zajedno s Ugovorom iz Lisabona u prosincu 2009. godine,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije(1) te rezolucije od 3. listopada 2017.(2) i 13. prosinca 2017.(3) o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom,

–  uzimajući u obzir smjernice Europskog vijeća (članak 50.) od 29. travnja 2017. slijedom obavijesti Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 50. UEU-a i Prilog Odluci Vijeća od 22. svibnja 2017. kojom se utvrđuju smjernice za pregovore o sporazumu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja iz Europske unije,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće pregovarača Europske unije i vlade Ujedinjene Kraljevine od 8. prosinca 2017. o napretku ostvarenom u prvoj fazi pregovora u skladu s člankom 50. UEU-a o urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije te nacrt sporazuma o povlačenju od 28. veljače 2018. koji je sastavila Europska komisija,

–  uzimajući u obzir smjernice Europskog Vijeća (članak 50.) od 15. prosinca 2017. i Prilog Odluci Vijeća od 29. siječnja 2018. o dopuni Odluke Vijeća od 22. svibnja 2017. o odobravanju otvaranja pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske o sporazumu kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja iz Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je cilj pregovora između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine koji se odvijaju u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji osigurati uredno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a;

B.  budući da se u članku 50. navodi da se u aranžmanima povlačenja Ujedinjene Kraljevine mora uzeti u obzir okvir za njezin budući odnos s Unijom;

C.  budući da je, s obzirom na to da je u prosincu 2017. postignut dovoljan napredak u pregovorima o pitanjima povezanima s razdvajanjem, primjereno da predmet pregovora sada bude okvir za budući odnos između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, pod uvjetom da postoji odgovarajući napredak u pregovorima o nacrtu sporazuma o povlačenju koji je sastavila Komisija;

D.  budući da ti pregovori mogu započeti tek nakon što glavni pregovarač EU-a od institucija EU-a dobije mandat za njihovo započinjanje;

E.  budući da će se svaki dogovor o okviru za budući odnos smatrati sastavnim dijelom općeg rješenja o povlačenju i bit će osnovica za raspravu Europskog parlamenta u postupku davanja suglasnosti;

F.  budući da je u interesu svih strana da okvir za budući odnos bude što detaljniji;

G.  budući da će Ujedinjena Kraljevina nakon povlačenja postati treća zemlja bez obzira na dogovoreni okvir za svoj budući odnos s EU-om;

H.  budući da je, uz elemente uključene u obavijest Ujedinjene Kraljevine od 29. ožujka 2017. o povlačenju iz Europske unije, predsjednica vlade Ujedinjene Kraljevine održala niz govora – 17. siječnja 2017. u palači Lancaster (Lancaster House), 22. rujna 2017. u Firenci, 17. veljače 2018. u Münchenu i, najnoviji, 2. ožujka 2018. u palači Mansion (Mansion House); budući da ona još nije iznijela dosljedan pogled na buduće odnose između EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

I.  budući da će Ujedinjena Kraljevina i EU ostati bliski susjedi te će i dalje imati mnoge zajedničke interese; budući da bi se tako blizak odnos u vidu sporazuma o pridruživanju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine mogao smatrati prikladnim okvirom za budući odnos u kojemu bi se zajednički interesi mogli štititi i promicati, što uključuje i nove trgovinske odnose;

J.  budući da je prednost sporazuma o pridruživanju za budući odnos u tome što je riječ o fleksibilnom okviru koji omogućava različite razine suradnje u najraznovrsnijim područjima politika; budući da će suradnja od obiju strana zahtijevati da zadrže visoke standarde i svoje međunarodne obveze u nizu područja;

K.  budući da je ključno očuvati sporazume EU-a s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, uključujući i Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (Sporazum o EGP-u);

L.  budući da EU i Ujedinjena Kraljevina, kao država članica koja se povlači, prvenstveno imaju obvezu da se pobrinu za sveobuhvatan i uzajaman pristup zaštiti prava građana EU-a koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji žive u 27 preostalih država članica EU-a (EU-27);

M.  budući da, u cilju očuvanja Sporazuma na Veliki petak iz 1998. godine u svim njegovom dijelovima i prava naroda Sjeverne Irske, Ujedinjena Kraljevina mora poštovati svoju obvezu da će zajamčiti da nema veće kontrole na granici na irskom otoku, bilo detaljnijim prijedlozima u obliku posebnih rješenja za Sjevernu Irsku koje treba predstaviti u pregovorima o okviru za budući odnos između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, bilo trajnim regulatornim usklađivanjem s pravnom stečevinom EU-a;

N.  budući da će prijelazni aranžmani o produljenju cjelokupne pravne stečevine biti potrebni kako bi se izbjegao neuređeni izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a i kako bi se pregovaračima EU-a i Ujedinjene Kraljevine pružila mogućnost pregovaranja o sporazumu o budućim odnosima;

O.  budući da je primjereno da institucije EU-a i države članice u suradnji s javnim i privatnim institucijama poduzmu pripremne aktivnosti za sve mogućnosti koje se mogu pojaviti kao rezultat pregovora;

P.  budući da je jedinstvo institucija EU-a i država članica od ključne važnosti za zaštitu interesa Unije i njezinih građana tijekom sljedećih faza pregovora, posebno u pogledu okvira za budući odnos, ali i za uspješno i pravovremeno zaključivanje tih pregovora;

1.  podsjeća da se u članku 50. navodi da se u sporazumu kojim se utvrđuju aranžmani povlačenja države članice mora uzeti u obzir okvir za njezin budući odnos s Europskom unijom;

2.  napominje da bi takav okvir za budući odnos trebao biti u vidu političke izjave povezane sa sporazumom o povlačenju; naglašava da će Europski parlament ocijeniti sadržaj izjave kad od njega bude zatraženo da dâ suglasnost za sporazum o povlačenju;

3.  ponavlja da se o međunarodnom sporazumu o novom odnosu između EU-a i Ujedinjene Kraljevine može službeno pregovarati tek nakon što Ujedinjena Kraljevina napusti EU i postane treća zemlja; podsjeća da se taj sporazum može sklopiti samo uz puno sudjelovanje i konačnu suglasnost Europskog parlamenta;

4.  podsjeća da će Europski parlament prihvatiti okvir za buduće odnose EU-a i Ujedinjene Kraljevine jedino ako on bude strogo usklađen sa sljedećim načelima:

   treća zemlja ne smije imati ista prava i povlastice kao države članice Europske unije odnosno članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) ili EGP-a,
   zaštita integriteta i dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, carinske unije i četiriju sloboda, bez dopuštanja sektorskog pristupa,
   očuvanje autonomije odlučivanja EU-a,
   očuvanje pravnog poretka EU-a i uloge koju u njemu ima Sud Europske unije,
   trajna privrženost demokratskim načelima, ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kako su utvrđeni prije svega u Općoj deklaraciji UN-a o ljudskim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njezinim protokolima, Europskoj socijalnoj povelji, Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda i drugim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe, kao i trajna privrženost poštovanju načela vladavine prava,
   jednaki uvjeti za sve, posebno u vezi s trajnim pridržavanjem Ujedinjene Kraljevine standarda utvrđenih međunarodnim obvezama te zakonodavstva i politika Unije u području poštenog tržišnog natjecanja utemeljenog na pravilima, što obuhvaća i državne potpore i prava radnika, a osobito iste razine socijalne zaštite i zaštitnih mjera od socijalnog dampinga, kao i zaštitu okoliša, klimatske promjene, zaštitu potrošača, javnog zdravlja, sanitarne i fitosanitarne mjere, zdravlje i dobrobit životinja, oporezivanje, uključujući i borbu protiv utaje i izbjegavanja poreza, pranje novca i zaštitu i privatnost podataka, uz jasan provedbeni mehanizam kojim se jamči pridržavanje navedenoga,
   očuvanje sporazumâ EU-a s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, uključujući Sporazum o EGP-u, i očuvanje ukupne ravnoteže tih odnosa,
   zaštita financijske stabilnosti EU-a i usklađenost s njegovim regulatornim i nadzornim režimom i standardima te njihova primjena,
   dobra ravnoteža prava i obveza, uključujući, ako je to primjereno, razmjerne financijske doprinose;

5.  ponavlja da bi sporazum o pridruživanju o kojem EU i Ujedinjena Kraljevina nakon njezina povlačenja okončaju pregovore i koji sklope na osnovi članka 8. UEU-a i članka 217. UFEU-a mogao biti primjeren okvir za budući odnos i pružiti trajan okvir za upravljanje, koji bi trebao uključivati i snažan mehanizam rješavanja sporova, čime bi se izbjeglo gomilanje bilateralnih sporazuma i nedostataka koji su svojstveni odnosu EU-a i Švicarske;

6.  Predlaže da se taj budući odnos temelji na sljedeća četiri stupa:

   trgovinskim i gospodarskim odnosima,
   vanjskoj politici, sigurnosnoj i razvojnoj suradnji,
   unutarnjoj sigurnosti,
   tematskoj suradnji;

Okvir za budući odnos

7.  napominje da će, s obzirom na iste temelje zajedničkih vrijednosti EU-a i Ujedinjene Kraljevine, njihove bliske veze i postojeću regulatornu usklađenost u gotovo svim područjima, zemljopisnu blizinu i zajedničku prošlost, uključujući i članstvo Ujedinjene Kraljevine u EU-u više od 40 godina, te ulogu Ujedinjene Kraljevine kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i članice NATO-a, Ujedinjena Kraljevina i dalje biti važan partner EU-a u sva četiri prethodno navedena stupa pa je uspostava partnerstva kojime se jamči buduća suradnja u uzajamnom interesu obaju partnera;

8.  napominje, međutim, da se suradnja s Ujedinjenom Kraljevinom kao trećom zemljom može odvijati samo u skladu s načelima navedenima u stavku 4. ove Rezolucije; podsjeća da EU ima obvezujuće zajedničke propise, zajedničke institucije i zajedničke nadzorne, provedbene i pravosudne mehanizme i da treće zemlje, čak i one s identičnim zakonodavstvom ili potpunom usklađenošću propisa, ne mogu uživati iste povlastice ili pristup tržištu kao države članice EU-a, primjerice u odnosu na četiri slobode i financijske doprinose iz proračuna EU-a;

9.  smatra da bi sporazum o budućem odnosu trebao uključivati posebne odredbe o kretanju građana EU-a u Ujedinjenu Kraljevinu i iz Ujedinjene Kraljevine u EU nakon prijelaznog razdoblja, a one bi trebale biti barem razmjerne stupnju suradnje u četiri stupa navedena u nastavku;

10.  podsjeća da Europski parlament mora odobriti svaki budući sporazum između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine; naglašava da Parlament, u skladu s člancima 207., 217. i 218. UFEU-a i relevantnom sudskom praksom, mora biti odmah i u potpunosti obavještavan u svim fazama postupka;

   (i) Trgovinski i gospodarski odnosi

11.  podsjeća da bi članstvo Ujedinjene Kraljevine u unutarnjem tržištu i carinskoj uniji i za Ujedinjenu Kraljevinu i za EU-27 bilo najbolje odnosno jedino rješenje kojime se može jamčiti neometana trgovina i očuvanje svih koristi u našim gospodarskim odnosima; podsjeća da pristup unutarnjem tržištu iziskuje puno poštovanje četiriju sloboda i prihvaćanje odgovarajućih propisa EU-a, jednaka pravila za sve, između ostalog i u području tržišnog natjecanja i državnih potpora, obvezujuću sudsku praksu Suda EU-a i doprinose u proračun EU-a; napominje da se carinskom unijom uklanjaju carinske prepreke i neke carinske kontrole, ali da je i dalje potrebno pridržavati se trgovinske politike EU-a i zajedničke vanjske granice; prima na znanje činjenicu da vlada Ujedinjene Kraljevine i dalje isključuje i unutarnje tržište i carinsku uniju;

12.  napominje da područje detaljne i sveobuhvatne slobodne trgovine iziskuje obvezujući mehanizam za usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a i obvezujuću ulogu Suda EU-a u tumačenju prava Unije te ne omogućuje selektivni pristup sektorima na unutarnjem tržištu;

13.  smatra da je sadašnje stajalište Ujedinjene Kraljevine spojivo jedino s trgovinskim sporazumom iz članka 207. UFEU-a, koji bi mogao biti trgovinski i gospodarski stup sporazuma o pridruživanju; spreman je na suradnju s Ujedinjenom Kraljevinom na osnovi gore navedenih modela ako Ujedinjena Kraljevina preispita svoja trenutačna ograničenja;

14.  podsjeća da se svi nedavni sporazumi o slobodnoj trgovini temelje na tri glavna dijela: pristupu tržištu, regulatornoj suradnji i pravilima; ističe da povrh načela navedenih u stavku 4.:

   stupanj pristupa tržištu EU-a mora odgovarati stupnju stalne konvergencije i usklađivanja s tehničkim standardima i pravilima EU-a, bez odredbi o sektorskom pristupu i uz očuvanje integriteta unutarnjeg tržišta,
   treba zajamčiti autonomiju EU-a u donošenju zakonodavstva i normi EU-a, kao i ulogu Suda EU-a kao jedinog tumača prava EU-a,
   treba zajamčiti jednake uvjete za sve i zaštitu normi EU-a kako bi se izbjeglo snižavanje standarda i spriječila regulatorna arbitraža tržišnih subjekata,
   pravila o podrijetlu moraju se zasnivati na standardnim preferencijalnim pravilima EU-a i interesima proizvođača iz EU-a,
   o uzajamnom pristupu tržištu treba pregovarati u cijelosti u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), što znači i kad je riječ o robi, uslugama, javnoj nabavi i, prema potrebi, izravnim stranim ulaganjima, te o svim modalitetima pružanja usluga, uključujući obveze u pogledu kretanja fizičkih osoba preko granica (modalitet 4.), a taj pristup mora biti uređen potpuno u skladu s pravilima EU-a o načelima jednakog postupanja, osobito prema radnicima,
   trebalo bi dogovoriti regulatornu suradnju, s posebnim osvrtom na mala i srednja poduzeća, ali imajući na umu dobrovoljnost regulatorne suradnje i pravo na donošenje propisa u javnom interesu, podsjećajući pritom da odredbe o regulatornoj suradnji u trgovinskom sporazumu ne mogu u potpunosti preslikati istu nesmetanu trgovinu kao pripadnost unutarnjem tržištu;

15.  ističe da bi ovim sporazumom između EU-a i Ujedinjene Kraljevine trebalo očuvati okvir postojećih trgovinskih odnosa između EU-a i trećih zemalja i izbjeći ostvarivanje nezaslužene koristi tako da se dosljednost zajamči zadržavanjem usklađenog sustava tarifa i kvota te pravila o podrijetlu prema trećim zemljama;

16.  ističe da je u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini pristup tržištu za usluge ograničen i uvijek je podložan isključenjima, rezervama i iznimkama;

17.  ističe da bi izlaskom iz unutarnjeg tržišta Ujedinjena Kraljevina izgubila i odobrenje za pružanje financijskih usluga i mogućnost otvaranja podružnica u EU-u pod nadzorom Ujedinjene Kraljevine; podsjeća da je zakonodavstvom EU-a predviđena mogućnost da se u nekim područjima propisi treće zemlje smatraju jednakovrijednima, u skladu s proporcionalnim pristupom utemeljenom na riziku, i upućuje na postojeći zakonodavni rad i buduće prijedloge Komisije u tom području; naglašava da su odluke o jednakovrijednosti uvijek unilateralne; također ističe da su, kako bi se očuvala financijska stabilnost i zajamčilo puno poštovanje regulatornog režima i normi EU-a i njihova primjena, bonitetna izuzeća i ograničenja u pogledu prekograničnog pružanja financijskih usluga uobičajeno obilježje sporazuma o slobodnoj trgovini;

18.  ističe da bi sporazum EU-a i Ujedinjene Kraljevine trebao uključivati jak mehanizam rješavanja sporova i strukture upravljanja; u tom pogledu naglašava nadležnost Suda EU-a u tumačenju pitanja povezanih s pravom EU-a;

19.  podsjeća da bi trenutačno stajalište i ograničenja Ujedinjene Kraljevine dovela do carinskih provjera i kontrola koje bi utjecale na globalne lance opskrbe i procese proizvodnje, čak i uz izbjegavanje tarifnih prepreka; naglašava važnost visoke razine usklađenosti između jedinstvenog europskog područja PDV-a i Ujedinjene Kraljevine; smatra da porezna pitanja moraju biti uključena u svaki budući sporazum između Ujedinjene Kraljevine i EU-a kako bi se osigurala najveća razina suradnje EU-a i Ujedinjene Kraljevine i njezinih prekomorskih područja u području oporezivanja dobiti;

20.  ponavlja da, kad je riječ o prehrambenim i poljoprivrednim proizvodima, pristup tržištu EU-a ovisi o strogom pridržavanju zakonodavstva i normi EU-a, posebno u području sigurnosti hrane, GMO-a, pesticida, oznaka zemljopisnog podrijetla, dobrobiti životinja, označavanja i sljedivosti, sanitarnih i fitosanitarnih standarda te zdravlja ljudi, životinja i biljaka;

   (ii) Vanjska politika, sigurnosna i razvojna suradnja

21.  napominje da, u vezi sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom, Ujedinjena Kraljevina kao treća zemlja neće moći sudjelovati u procesu donošenja odluka i da zajednička stajališta i mjere mogu donositi samo države članice EU-a; ističe, međutim, da to ne isključuje mehanizme savjetovanja kojima bi se omogućilo Ujedinjenoj Kraljevini da se uskladi sa stajalištima EU-a u području vanjske politike, zajedničkog djelovanja, osobito u području ljudskih prava, ili multilateralnu suradnju, posebno u okviru UN-a, OESS-a i Vijeća Europe; podržava koordinaciju u vezi s politikom sankcija i provedbe, što podrazumijeva i embargo na oružje i zajedničko stajalište o izvozu oružja;

22.  naglašava da bi se takvo partnerstvo moglo uspostaviti okvirnim sporazumom o sudjelovanju kojim se uređuje uloga trećih zemalja, čime bi se omogućilo sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine u civilnim i vojnim misijama te programima i projektima EU-a (bez vodeće uloge za Ujedinjenu Kraljevinu), razmjeni obavještajnih podataka, obuci i razmjeni vojnog osoblja te suradnji u politici naoružanja, uključujući i projekte koji se razvijaju u okviru stalne strukturirane suradnje (PESCO); naglašava da bi se to sudjelovanje trebalo odvijati ne dovodeći u pitanje relevantna stajališta, odluke i zakonodavstvo EU-a i u skladu s njima, a to podrazumijeva i javnu nabavu i transfere u području obrane; navodi da je ta suradnja ovisna o punom poštovanju međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava te temeljnih prava EU-a;

23.  napominje da svaka suradnja u navedenim područjima koja uključuje razmjenu povjerljivih podataka EU-a, što znači i obavještajnih podataka, mora biti uvjetovana sklapanjem sporazuma o sigurnosti informacija radi zaštite povjerljivih podataka EU-a;

24.  napominje da bi, s obzirom na slične aranžmane s trećim zemljama, Ujedinjena Kraljevina mogla sudjelovati u programima Unije za potporu obrani i vanjskoj sigurnosti (kao što su Europski fond za obranu, Galileo i programi za kibernetičku sigurnost); otvoren je za mogućnost da Ujedinjena Kraljevina nastavi davati doprinos instrumentima EU-a za vanjsko financiranje radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva, posebno u zajedničkom susjedstvu;

25.  napominje da je Ujedinjena Kraljevina važan dionik u području razvojne suradnje i humanitarne pomoći i da bi suradnja EU-a i Ujedinjene Kraljevine u tim područjima nakon Brexita bila od uzajamne koristi;

   (iii) Unutarnja sigurnost

26.  napominje da je u zajedničkom interesu EU-a i Ujedinjene Kraljevine uspostava partnerstva kojim se jamči kontinuirana sigurnosna suradnja radi odgovora na zajedničke prijetnje, posebno terorizam i organizirani kriminal, te kojim se izbjegava poremećaj u protoku informacija u tom području; napominje da treće zemlje (izvan schengenskog prostora) nemaju privilegiran pristup instrumentima EU-a u tom području, uključujući baze podataka, i ne mogu sudjelovati u određivanju prioriteta i razvoju višegodišnjih strateških ciljeva niti voditi operativne akcijske planove u kontekstu političkog ciklusa EU-a;

27.  napominje, osim toga, da će, povrh potrebe da se s pomoću prijelaznih aranžmana zaštite postojeći postupci i istrage koje uključuju Ujedinjenu Kraljevinu, biti potrebno osmisliti zasebne aranžmane s Ujedinjenom Kraljevinom kao trećom zemljom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima, uključujući izručenje i uzajamnu pravnu pomoć, umjesto postojećih mehanizama kao što je europski uhidbeni nalog;

28.  smatra da se buduća suradnja može razviti na osnovi aranžmana za treću zemlju koja nije članica schengenskog prostora, čime bi se omogućila razmjena podataka važnih za sigurnost i operativnu suradnju s tijelima i mehanizmima EU-a (kao što su Europol i Eurojust);

29.  ističe da bi takva suradnja trebala pružiti pravnu sigurnost, da bi se trebala zasnivati na zaštitnim mehanizmima glede temeljnih prava upisanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i da u načelu mora osigurati istovjetnu razinu zaštite onoj iz Povelje; ističe, nadalje, da bi ona trebala u potpunosti poštovati standarde EU-a o zaštiti podataka i počivati na efektivnoj provedbi i rješavanju sporova; smatra da je neophodno pronaći rješenje za uređenje buduće razmjene podataka između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u području policijskih, obavještajnih i protuterorističkih operacija; ističe da bi odluka Komisije o primjerenosti bila najbolja i najsigurnija opcija; podsjeća da se Ujedinjena Kraljevina u svakom slučaju mora pobrinuti za jednako visoku razinu zaštite podataka kao što su propisi Unije o zaštiti podataka;

   (iv) Tematska suradnja

30.  ističe da se načela utvrđena u stavku 4. moraju u potpunosti i bezuvjetno primjenjivati na buduću suradnju s Ujedinjenom Kraljevinom u brojnim područjima od zajedničkog interesa; ističe da će u tim sporazumima trebati uspostaviti ravnotežu između prava i obveza razmjernih sličnim sporazumima s ostalim trećim zemljama, ali uzimajući u obzir zemljopisnu blizinu i bliske veze EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

31.  smatra da, s obzirom na navedena načela i uvjete, te u interesu putnika, zračnih prijevoznika, proizvođača i sindikata, treba zajamčiti povezanost s pomoću sporazuma o zračnom prometu i sporazuma o sigurnosti u zračnom prometu; ističe, međutim, da stupanj pristupa tržištu ovisi o razini regulatorne konvergencije i usklađenosti s pravnom stečevinom EU-a i s uspostavom jakog mehanizma rješavanja sporova i arbitražnog mehanizma; ne isključuje, osim toga, daljnju suradnju s Ujedinjenom Kraljevinom radi potpore projektima od zajedničkog interesa u sektoru prometa;

32.  smatra da bi, u vezi s ribarstvom, trebalo razmotriti mogućnost pregovora o novom obliku sporazuma o bilateralnom partnerstvu s trećom zemljom s ciljem zadržavanja visoke razine suradnje, dosljednosti i konvergencije, osiguravanja stabilnosti i kontinuiranog zajedničkog pristupa vodama i resursima u skladu s načelima zajedničke ribarstvene politike i odredbama o upravljanju, te osiguravanja održivog upravljanja zajedničkim stokovima kako bi se populacija tih stokova obnovila i održala iznad razina koje mogu dati najviši održivi prinos; ističe da zajedničko upravljanje zajedničkim stokovima zahtijeva nastavak doprinosa Ujedinjene Kraljevine znanstvenoj procjeni tih stokova; naglašava, međutim, da se o uzajamnom pristupu tržištu za proizvode ribarstva mora pregovarati u sklopu budućeg sporazuma i da pristup domaćem tržištu EU-a mora ovisiti o pristupu plovila EU-a ribolovnim područjima Ujedinjene Kraljevine i njihovim resursima, te o razini suradnje u upravljanju zajedničkim stokovima;

33.  naglašava vrijednost kulturne i obrazovne suradnje, uključujući učenje i mobilnost mladih, te važnost kulturnih i kreativnih industrija za produbljivanje odnosa EU-a sa susjednim zemljama, i pozdravio bi nastavak suradnje između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u tim područjima, među ostalim i putem relevantnih programa kao što su Erasmus ili Kreativna Europa;

34.  mogao bi razmotriti, kad je riječ o suradnji u području istraživanja i inovacija, sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine kao treće zemlje u Okvirnom programu EU-a za istraživanje i inovacije te u svemirskim programima EU-a, ne dopuštajući pritom neto prijenose iz proračuna EU-a u Ujedinjenu Kraljevinu ili ulogu donositelja odluka za Ujedinjenu Kraljevinu;

35.  smatra da bi najbolja opcija za okoliš, borbu protiv klimatskih promjena i djelovanje u području javnog zdravlja i sigurnosti hrane bila da Ujedinjena Kraljevina ostane u potpunosti usklađena s postojećim i budućim zakonodavstvom EU-a, uključujući poštovanje obveza i ciljeva za 2030. koji su već dogovoreni u okviru paketa mjera EU-a za čisti zrak i paketa mjera EU-a za čistu energiju; ako to, međutim, ne bude slučaj, poziva na donošenje sporazuma između EU-a i Ujedinjene Kraljevine kako bi se zajamčili bliska suradnja i visoki standardi o tim pitanjima i rješavanje prekograničnih pitanja zaštite okoliša; naglašava da se svaka suradnja s agencijama EU-a u tim područjima mora temeljiti na bilateralnim sporazumima;

36.  mogao bi razmotriti slični aranžman za treću zemlju u području energije, elektroničkih komunikacija, kibernetičke sigurnosti te informacijske i komunikacijske tehnologije; mišljenja je, kad je riječ o energiji, da bi svakim takvim dogovorom trebalo poštovati cjelovitost unutarnjeg tržišta energije, doprinijeti energetskoj sigurnosti, te energetskoj održivosti i konkurentnosti, ali i voditi računa o spojnim vodovima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine; očekuje da će Ujedinjena Kraljevina poštovati najviše standarde nuklearne zaštite, sigurnosti i zaštite od zračenja, što obuhvaća i prijevoz otpada i razgradnju;

37.  smatra da bi program EU-a PEACE, čiji je cilj jačanje mirnog i stabilnog društva poticanjem pomirenja u Sjevernoj Irskoj i pograničnom području Irske, trebalo zadržati uz nastavak sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine;

   (v) Upravljanje budućim sporazumom

38.  ističe da bi svaki budući sporazum između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine kao treće zemlje trebao sadržavati odredbe o uspostavi dosljednog i pouzdanog sustava upravljanja kao sveobuhvatnog okvira za četiri stupa i obuhvaćati zajednički stalni nadzor/upravljanje sporazumom i mehanizme rješavanja sporova i provedbe u vezi s tumačenjem i primjenom odredaba sporazuma;

39.  insistira na apsolutnoj nužnosti da se tim sustavom upravljanja u potpunosti očuva autonomija EU-a u donošenju odluka i njegova pravnog poretka, uključujući ulogu Suda Europske unije kao jedinog tumača prava EU-a;

40.  ističe da bi oblik mehanizama upravljanja trebao biti razmjeran prirodi, opsegu i dubini budućeg odnosa i uzeti u obzir razinu međusobne povezanosti, suradnju i bliskost;

41.  podržava ideju uspostave zajedničkog odbora nadležnost za nadgledanje primjene sporazuma, rješavanje razlika u tumačenju i provedbi dogovorenih korektivnih mjera u dobroj vjeri i za to da se u potpunosti osigura regulatorna autonomija EU-a, uključujući zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta i Vijeća; naglašava da bi predstavnici EU-a u tom odboru trebali podlijegati odgovarajućim mehanizmima odgovornosti koji uključuju i ulogu Europskog parlamenta;

42.  smatra da bi sustavi upravljanja, kad je riječ o odredbama koje se temelje na konceptima iz prava EU-a, trebali jamčiti upućivanje predmeta Sudu Europske unije; ponavlja da se, kad je riječ o primjeni i tumačenju odredaba sporazuma koje se ne odnose na pravo Unije, alternativno rješavanje sporova može predvidjeti samo ako se njime pružaju jamstva neovisnosti i nepristranosti istovjetna onima Suda Europske unije;

   (vi) Jednaki uvjeti za sve

43.  podsjeća da bi Ujedinjena Kraljevina i njezina prekomorska područja trebala i dalje poštovati i primjenjivati postojeće standarde u okviru svojih međunarodnih obveza te zakonodavstvo i politike Unije, osobito u područjima iz stavka 4., na način koji odražava širinu i dubinu budućeg odnosa; ukazuje na koristi od zadržavanja regulatorne usklađenosti koja se temelji na zakonodavstvu Unije;

44.  napominje da će širina i dubina sporazuma u pogledu jednakih uvjeta za sve biti od ključne važnosti za utvrđivanje opsega ukupnog budućeg odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine; podsjeća da će ključnu ulogu u tome imati trajno poštovanje europskog socijalnog modela od strane Ujedinjene Kraljevine;

45.  čvrsto je uvjeren da bi Ujedinjena Kraljevina trebala slijediti razvoj standarda o oporezivanju i zakonodavstva o suzbijanju pranja novca unutar pravne stečevine Unije, uključujući one o poreznoj transparentnosti, razmjeni informacija o poreznim pitanjima i mjerama protiv izbjegavanja poreza, te da bi trebala rješavati situaciju u svojim prekomorskim područjima i njihovu neusklađenost s kriterijima dobrog upravljanja i transparentnosti; ustraje u tome da pristup carinskoj uniji bude strogo uvjetovan usklađenošću Ujedinjene Kraljevine s navedenim standardima;

46.  Ponavlja da je potrebno uspostaviti zaštitne mehanizme za očuvanje visokih standarda i jednakih uvjeta za sve u područjima zaštite okoliša, borbe protiv klimatskih promjena, sigurnosti hrane i javnog zdravlja; ističe da pristup pravosuđu i odgovarajući mehanizam za podnošenje pritužbi mora biti zajamčen za građane i nevladine organizacije u pogledu provedbe standarda o radu i zaštiti okoliša;

47.  napominje da će, kao i kad je riječ o ostatku sporazuma, odredbe o jednakim uvjetima za sve iziskivati da čvrste strukture upravljanja sadrže odgovarajuće mehanizme upravljanja, nadzora, rješavanja sporova i izvršne mehanizme, uključujući po potrebi i sankcije i privremene mjere, te obvezu da obje strane uspostave ili, ako je to primjereno, zadrže neovisne institucije koje mogu efektivno nadzirati provedbu odredbi i pobrinuti se za njihovo izvršenje;

   (vii) Moguće sudjelovanje u programima EU-a

48.  ističe da će modaliteti sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine u mjerama i programima EU-a biti pravila koja se primjenjuju na treće zemlje izvan EGP-a; ističe da se o sudjelovanju Ujedinjene Kraljevine i EU-a mora postići zajednička suglasnost uz poštovanje svih relevantnih pravila i mehanizama te uvjeta sudjelovanja, dakle i u vezi s financiranjem, provedbom, kontrolom i davanjem razrješnice, ne dopuštajući pritom neto prijenos iz proračuna EU-a u Ujedinjenu Kraljevinu;

49.  podsjeća da, kao opće pravilo, Ujedinjena Kraljevina kao treća zemlja ne može sudjelovati u radu agencija EU-a ili imati pristup tim agencijama; napominje, međutim, da to ne isključuje suradnju u konkretnim slučajevima na strogo reguliran način koji podrazumijeva poštovanje svih relevantnih propisa i financijski doprinos; ističe da idući višegodišnji financijski okvir mora uključivati posljedice budućeg odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

Sporazum o povlačenju

50.  pozdravlja nacrt sporazuma o povlačenju od 28. veljače 2018. koji je sastavila Komisija, a koji u velikoj mjeri odražava stajališta Parlamenta; napominje da je on sastavljen na temelju međusobno dogovorenog zajedničkog izvješća od 8. prosinca 2017. i stajališta EU-a o drugim pitanjima povezanim s razdvajanjem;

51.  pozdravlja institucionalne odredbe i mehanizme rješavanja sporova navedene u nacrtu sporazuma o povlačenju, uključujući i obustavu koristi tijekom prijelaznog razdoblja, kako je predviđeno u članku 165. nacrta sporazuma o povlačenju, za slučaj neispunjavanja obveza i odredbi iz sporazuma o povlačenju;

   (i) Prava građana

52.  pozdravlja opći pristup o pravima građana u drugom dijelu nacrta sporazuma o povlačenju koji je sastavila Komisija, ali ponavlja da će jedno od ključnih pitanja za suglasnost Parlamenta biti rješavanje svih otvorenih pitanja u pogledu prava građana i jamstvo da prava građana EU-a koji zakonito borave u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji zakonito borave u EU-27 neće biti narušena; pozdravlja uključivanje upućivanja na buduće bračne drugove; prima na znanje odredbe o administrativnim postupcima za stjecanje statusa osobe sa stalnim boravištem i insistira na potrebi da se obiteljima omogući pokretanje postupka samo obrascem deklaratorne naravi i da teret dokazivanja bude na nadležnim tijelima Ujedinjene Kraljevine; naglašava da će Europski parlament pomno nadgledati da se ti postupci zaista provode i da su jednostavni, jasni i besplatni; ustraje u tome da se zajamče buduća prava na slobodno kretanje cijelom Europskom unijom građana Ujedinjene Kraljevine koji trenutačno imaju boravište u državama članicama EU-27, kao i biračka prava na lokalnim izborima za sve građane na koje se odnosi sporazum o povlačenju; poziva da građani EU-a na koje se odnosi sporazum o povlačenju imaju doživotno pravo na povratak u Ujedinjenu Kraljevinu, poziva na zaštitu od protjerivanja osoba s invaliditetom i njihovih njegovatelja, te na zaštitu procesnih prava u vezi s protjerivanjem navedenih u Direktivi 2004/38/EZ i prava državljana trećih zemalja kako je utvrđeno zakonodavstvom EU-a;

53.  insistira na tome da tijekom prijelaznog razdoblja svi građani EU-a koji dolaze u Ujedinjenu Kraljevinu uživaju ista prava kao oni koji su stigli prije početka prijelaznog razdoblja; odbija u tom smislu prijedlog iz nedavnog političkog dokumenta koji je objavila vlada Ujedinjene Kraljevine u kojem se zadržava diskriminacija između građana EU-a koji stignu prije početka prijelaznog razdoblja i onih koji stignu nakon toga;

54.  ponavlja da su brojni građani Ujedinjene Kraljevine izrazili snažno protivljenje gubitku prava koja u ovom trenutku uživaju sukladno članku 20. UFEU-a; predlaže da EU-27 istraži kako tu situaciju ublažiti u okviru primarnog zakonodavstva EU-a i uz puno poštovanje načela reciprociteta, pravičnosti, simetrije i nediskriminacije; prima na znanje nedavno upućivanje na Sud Europske unije predmeta pokrenutog pred nizozemskim pravosuđem o očuvanju prava koja proizlaze iz građanstva EU-a za državljane Ujedinjene Kraljevine nakon Brexita;

   (ii) Irska i Sjeverna Irska

55.  pozdravlja Protokol o Irskoj i Sjevernoj Irskoj u nacrtu sporazuma o povlačenju kojim se zaštitni mehanizam iz zajedničkog izvješća od 8. prosinca 2017. stvara operativnim; naglašava da je to konkretno rješenje za očuvanje suradnje sjevera i juga otoka i izbjegavanje čvrste granice između Sjeverne Irske i Irske, što je nužno u slučaju da se ne pronađe alternativno rješenje ili u okviru ukupnog odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine ili uz pomoć posebnih rješenja koje treba predložiti Ujedinjena Kraljevina, kako je navedeno u stavku 49. zajedničkog izvješća;

56.  podsjeća na važnost obveze Ujedinjene Kraljevine da se pobrine za to da ne dođe do smanjenja prava, što podrazumijeva i socijalna i demokratska prava, zaštitne mehanizme i jednake mogućnosti, kako je navedeno u Sporazumu na Veliki petak, u skladu s obvezama iz zajedničkog izvješća; insistira na prijenosu svih elemenata zajedničkog putnog prostora i prava građana EU-a na slobodno kretanje, kako je predviđeno pravom EU-a i Sporazumom na Veliki petak;

   (iii) Prijelazno razdoblje

57.  ponavlja načela navedena u Rezoluciji Parlamenta od 13. prosinca 2017. da nakon datuma povlačenja Ujedinjena Kraljevina više neće biti dio institucija, tijela i agencija EU-a i da više neće sudjelovati u donošenju odluka te da se tranzicija može sastojati samo od produljenja pravne stečevine EU-a i nastavka primjene postojećih regulatornih, proračunskih, nadzornih, pravosudnih i izvršnih instrumenata i struktura u Ujedinjenoj Kraljevini; u potpunosti podržava pregovarački mandat iz smjernica Europskog vijeća za pregovore, smjernice Vijeća za pregovore i nedavni dokument o stajalištu Komisije o tom pitanju;

58.  pozdravlja četvrti dio nacrta sporazuma o povlačenju o prijelaznim aranžmanima i daje mu potporu; ponavlja da se sva prava dodijeljena građanima pravom Unije moraju primjenjivati i tijekom cijelog prijelaznog razdoblja; ističe da to vrijedi i za građane EU-a koji u Ujedinjenu Kraljevinu stignu tijekom prijelaznog razdoblja, koji bi trebali uživati potpuno jednaka prava, posebno kad je riječ o dječjim doplatcima, spajanju obitelji i pristupu sudskoj zaštiti na Sudu Europske unije;

59.  podsjeća da svi prijelazni aranžmani moraju biti u potpunosti usklađeni s obvezama u okviru WTO-a kako ne bi došlo do ometanja trgovinskih odnosa s trećim zemljama;

60.  ustraje u tome da budući trgovinski sporazumi o kojima Ujedinjena Kraljevina bude pregovarala s trećim zemljama nakon povlačenja smiju stupiti na snagu tek nakon što istekne razdoblje tijekom kojeg se primjenjuju prijelazni aranžmani;

61.  podsjeća da se od datuma povlačenja Ujedinjene Kraljevina iz EU-a na Ujedinjenu Kraljevinu više neće primjenjivati međunarodni sporazumi koje su sklopili EU ili države članice koje su postupale u ime EU-a ili koje su zajednički sklopili EU i države članice; prima na znanje da će Ujedinjena Kraljevina tijekom prijelaznog razdoblja i dalje biti dužna poštovati obveze koje proizlaze iz tih sporazuma; naglašava da Ujedinjena Kraljevina neće moći sudjelovati u upravljačkim strukturama i postupcima donošenja odluka koji su predviđeni tim sporazumima;

62.  ističe da se prijelazne odredbe kao dio sporazuma o povlačenju mogu primjenjivati samo nakon što sporazum stupi na snagu;

   (iv) Ostala pitanja u vezi s razdvajanjem

63.  poziva da se bez odgode postigne sporazum o svim odredbama o razdvajanju, kako je navedeno u trećem dijelu nacrta sporazuma o povlačenju, te poziva Ujedinjenu Kraljevinu da, ako to već nije učinila, iznese jasno stajalište o svim otvorenim pitanjima koja se odnose na njezino uredno povlačenje;

Pripravnost

64.  ističe važnost rada Komisije i država članica na raznim razinama u pogledu razvoja osviještenosti i pripravnosti; naglašava da, s obzirom na nesigurnosti koje su posljedica Brexita, ne samo institucije EU-a nego i nacionalna tijela, gospodarske subjekte, a posebno građane treba upozoriti i na odgovarajući način informirati kako bi se oni mogli adekvatno pripremiti za sve moguće scenarije, uključujući i mogućnost da se dogovor ne postigne; posebno poziva na pokretanje aktivnosti usmjerenih na najveći mogući broj sektora i ljudi, što obuhvaća i sljedeća područja:

   trajan i siguran pristup lijekovima za životinje i ljude, te medicinskim proizvodima za pacijente, što podrazumijeva i sigurnu i trajnu opskrbu radioizotopima,
   financijske usluge za gospodarske subjekte,
   pripremljenost malih i srednjih poduzeća i malih subjekata koji posluju s Ujedinjenom Kraljevinom, kao što su proizvođači poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i proizvoda ribarstva, koji bi mogli biti suočeni s izvoznim postupcima i određenim vrstama uvjeta, između ostalog i sanitarnim i fitosanitarnim uvjetima,
   ograničenja i obveze koje bi mogle proizaći iz novog pravnog okvira za prijevoz putnika i roba i utjecaju koji bi to moglo imati na dostavu točno na vrijeme (eng. just-in-time) repromaterijala za opskrbu hranom, preradu i njezin distribucijski lanac,
   kapaciteti u pogledu ispravnog označivanja, sljedivosti i stvarnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva kako bi se zajamčilo poštovanje normi o sigurnosti hrane i dobrobiti životinja i pružanje točnih informacija potrošačima o prehrambenim proizvodima,
   pravni okvir za zaštitu podataka,
   utvrđivanje cjelokupnog zakonodavstva EU-a koje je zbog Brexita potrebno izmijeniti, što treba učiniti Komisija;

o
o   o

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću Europske unije, Europskoj komisiji, nacionalnim parlamentima i vladi Ujedinjene Kraljevine.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0102.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0361.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0490.


Statistika željezničkog prijevoza ***I
PDF 324kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o statistici željezničkog prijevoza (preinaka) (COM(2017)0353 – C8-0223/2017 – 2017/0146(COD))
P8_TA(2018)0070A8-0038/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0353),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0223/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 6. prosinca 2017.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 23. veljače 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo od 13. listopada 2017. koje je Odbor za pravna pitanja uputio Odboru za promet i turizam u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0038/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u Prijedlogu navedene, te da se Prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog Parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o statistici željezničkog prijevoza (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/643)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.


Imenovanje potpredsjednika Europske središnje banke
PDF 241kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem potpredsjednika Europske središnje banke (N8-0053/2018 – C8-0040/2018 – 2018/0804(NLE))
P8_TA(2018)0071A8-0056/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. (N8-0053/2018)(1),

–  uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0040/2018),

–  uzimajući u obzir članak 122. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0056/2018),

A.  budući da se Europsko vijeće pismom od 22. veljače 2018. savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem Luisa de Guindosa na funkciju potpredsjednika Europske središnje banke na mandat od osam godina, počevši od 1. lipnja 2018.;

B.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 283. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i nužne potpune neovisnosti ESB-a, u skladu s člankom 130. Ugovora; budući da je, u okviru tog ocjenjivanja, odbor zaprimio životopis kandidata kao i njegove odgovore na pismeni upitnik koji mu je upućen;

C.  budući da je Odbor potom 26. veljače 2018. održao saslušanje kandidata u trajanju od jednog sata i 15 minuta na kojem je on dao uvodnu izjavu i potom odgovarao na pitanja članova Odbora;

D.  budući da Parlament izražava zabrinutost u pogledu rodne ravnoteže, postupka odabira, izbora trenutka imenovanja i političke neovisnosti te traži od Vijeća da otvori dijalog s Parlamentom o tome kako poboljšati postupak za iduća imenovanja;

1.  daje pozitivno mišljenje o preporuci Vijeća da se Luisa de Guindosa imenuje potpredsjednikom Europske središnje banke;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i vladama država članica.

(1) SL C 67, 22.2.2018., str. 1.


Mjere za kontrolu newcastleske bolesti ***I
PDF 323kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/66/EEZ o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu newcastleske bolesti (COM(2017)0742 – C8-0431/2017 – 2017/0329(COD))
P8_TA(2018)0072A8-0026/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0742),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0431/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. veljače 2018.(1),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0026/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/66/EEZ o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu newcastleske bolesti

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, , Direktivi (EU) 2018/597.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Dodatna makrofinancijska pomoć Gruziji ***I
PDF 324kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji (COM(2017)0559 – C8-0335/2017 – 2017/0242(COD))
P8_TA(2018)0073A8-0028/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0559),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0335/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europskog parlamenta i Vijeća usvojenu zajedno s Odlukom br. 778/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji(1),

–  uzimajući u obzir činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 21. veljače 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0028/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka 2018. radi donošenja Odluke (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2018/598.)

(1) SL L 218, 14.8.2013., str. 15.


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2017/008 DE/Goodyear
PDF 345kWORD 52k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev koji je podnijela Njemačka – EGF/2017/008 DE/Goodyear) (COM(2018)0061 – C8-0031/2018 – 2018/2025(BUD))
P8_TA(2018)0074A8-0061/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0061 – C8-0031/2018),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0061/2018),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima suočenima s posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine ili svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće;

C.  budući da je Njemačka podnijela zahtjev EGF/2017/008 DE/Goodyear za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja 646 radnika u ekonomskom sektoru razvrstanom u odjeljak 22 NACE-a Rev. 2 (Proizvodnja proizvoda od gume i plastike) u regiji razine NUTS 2 Regierungsbezirk Karlsruhe (DE12) u Njemačkoj;

D.  budući da se zahtjev temelji na intervencijskim kriterijima iz članka 4. stavka 1. točke (a) Uredbe o EGF-u, kojima se uvjetuje da najmanje 500 radnika u poduzeću u državi članici bude proglašeno viškom u referentnom razdoblju od četiri mjeseca, uključujući radnike proglašene viškom kod dobavljača i daljnjih proizvođača i/ili samozaposlene osobe koje su prestale obavljati svoju djelatnost;

1.  slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Njemačka u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u iznosu od 2 165 231 EUR, odnosno 60 % ukupnog troška od 3 608 719 EUR;

2.  napominje da su njemačke vlasti zahtjev podnijele 6. listopada 2017. te da je, na temelju dodatnih informacija koje je Njemačka pružila, Komisija ocjenjivanje zahtjeva dovršila 9. veljače 2018. i o tome istoga dana obavijestila Parlament;

3.  napominje da je globalni tržišni udio guma azijskih proizvođača iz Kine, Tajvana i Singapura porastao s 4 % 2001. na 20 % 2013.;

4.  napominje da je Njemačka ciljanim korisnicima počela pružati usluge prilagođene potrebama 1. siječnja 2018. Stoga su troškovi za te mjere prihvatljivi za financijski doprinos iz EGF-a;

5.  napominje da Njemačka smatra da su otpuštanja povezana s velikim strukturnim promjenama u tokovima svjetske trgovine nastalima zbog globalizacije i njezina negativnog učinka na proizvodnju automobilskih guma B segmenta u Uniji;

6.  podsjeća da se očekuje da će otpuštanja provedena u poduzeću Goodyear imati znatne negativne posljedice za lokalno gospodarstvo te da je učinak otpuštanja povezan s poteškoćama u preraspodjeli radnika zbog nedostatka radnih mjesta, niskog stupnja obrazovanja otpuštenih radnika, njihovih posebnih vještina razvijenih u sektoru koji je sada u opadanju, kao i zbog velikog broja ljudi koje traže posao;

7.  svjestan je da su se proizvodnja automobila i tržišni udjeli Unije u toj industriji smanjili kao posljedica globalizacije; potvrđuje da je zato došlo do znatnog viška kapaciteta u proizvodnji guma B segmenta u Goodyearu, zbog čega je to poduzeće bilo prisiljeno na zatvaranje jednoga od svojih europskih pogona, koji je zapošljavao najviše ljudi u toj regiji; napominje da bi EGF također mogao pogodovati prekograničnom kretanju radnika iz sektora koji bilježe pad u nekim državama članicama u sektore koji bilježe rast u drugim državama članicama;

8.  napominje da se zahtjev odnosi na 646 radnika koji su proglašeni viškom u Goodyearu, od kojih je većina u dobi od 30 do 54 godine; također ukazuje na činjenicu da je znatan postotak otpuštenih radnika u dobi između 55 i 64 godine, s vještinama koje su specifične za sektor proizvodnje; nadalje, napominje da je među otpuštenim radnicima oko 300 nekvalificiranih radnika migrantskog podrijetla bez formalnog obrazovanja, kao što je strukovno osposobljavanje, što ih dovodi u nepovoljan položaj na regionalnom tržištu rada; ističe da je regija Waghäusl, u kojem je smješten pogon u Philippsburgu, suočena sa strukturnim promjenama; u tom smislu uviđa važnost aktivnih mjera za unaprjeđenje tržišta rada koje sufinancira EGF kako bi se povećali izgledi da se te skupine ponovno uključe na tržište rada;

9.  konstatira da Njemačka priprema šest vrsta mjera za otpuštene radnike obuhvaćene ovim zahtjevom: (i) tečajeve usavršavanja, (ii) skupine osoba u sličnom položaju / radionice, (iii) savjetovanje za pokretanje poduzeća, (iv) potragu za poslom, (v) mentorstvo nakon pronalaska novog posla / osiguravanje zapošljavanja, (vi) naknadu za sudjelovanje u programima osposobljavanja;

10.  napominje da će mjere za potporu dohotka iznositi najviše 35 % ukupnog paketa mjera prilagođenih potrebama iz Uredbe o EGF-u te da te aktivnosti ovise o aktivnom sudjelovanju ciljanih korisnika u traženju zaposlenja ili aktivnostima osposobljavanja;

11.  pozdravlja činjenicu da su se tijekom sastavljanja usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama otpuštenih radnika provodila savjetovanja s dionicima, među kojima su predstavnici otpuštenih radnika, socijalni partneri i regionalne vlasti, kao i s radničkim vijećem, sindikatom i upravom;

12.  pozdravlja odluku javne službe za zapošljavanje prema kojoj će se pri izradi strategije za kvalifikacije i vještine uzeti u obzir i buduće potrebe tržišta rada i kvalifikacije pogođenih radnika;

13.  podsjeća da bi u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u prilikom izrade usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama pogođenih radnika trebalo predvidjeti buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao odgovarati zaokretu prema održivom gospodarstvu koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa; pozdravlja jamstvo da su organizirane mjere u skladu s njemačkom strategijom održivosti i da tijelo koje osniva dva prijelazna poduzeća posjeduje potvrdu održivosti.

14.  napominje da su njemačke vlasti pružile jamstva da se za predložene mjere neće dobivati financijska potpora iz drugih fondova ili financijskih instrumenata Unije, da će svaki oblik dvostrukog financiranja biti spriječen te da će te mjere biti komplementarne s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova;

15.  pozdravlja činjenicu da je Njemačka potvrdila da financijski doprinos iz EGF-a neće biti zamjena za mjere koje dotično poduzeće mora poduzeti u skladu s nacionalnim pravom ili s kolektivnim ugovorima ili mjerama za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

16.  poziva Komisiju da potakne nacionalne vlasti da u budućim prijedlozima preciznije utvrde sektore koji imaju potencijal za rast, a stoga i za zapošljavanje, te da prikupe utemeljene podatke o učinku financiranja iz EGF-a, pa i one o kvaliteti, trajanju i održivosti novih radnih mjesta, broju i postotku samozaposlenih osoba i novih poduzeća te stopi reintegracije na tržište rada zahvaljujući EGF-u;

17.  podsjeća na svoj poziv Komisiji da javnosti omogući pristup svim dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

18.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

19.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednicom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji na temelju zahtjeva Njemačke – EGF/2017/008 DE/Goodyear

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu Odluci (EU) 2018/513.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Sljedeći VFO: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u nakon 2020. godine
PDF 551kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020. (2017/2052(INI))
P8_TA(2018)0075A8-0048/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1) i njezine naknadne izmjene Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 2017/1123 od 20. lipnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. naslovljenu „Priprema poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije”(4),

–  uzimajući u obzir Dokument za razmatranje Komisije od 28. lipnja 2017. o budućnosti financija EU-a. (COM(2017)0358),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(5),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a 70/1 naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(6),

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament ratificirao Pariški sporazum 4. listopada 2016.(7) a Vijeće 5. listopada 2016.(8),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava „Izazovi s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva u području ljudskih prava u EU-u”,

–  uzimajući u obzir samoinicijativno mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Financiranje organizacija civilnog društva sredstvima EU-a”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za razvoj, Odbora za proračunski nadzor, stajališta u obliku amandmana Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za ribarstvo, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0048/2018),

A.  budući da trenutačni višegodišnji financijski okvir (VFO) dogovoren 2013. godine prvi put obuhvatio smanjenje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja u realnim iznosima u usporedbi s prethodnim financijskim programskim razdobljem unatoč sve većim nadležnostima i ciljevima EU-a utvrđenima u Ugovoru iz Lisabona i strategiji Europa 2020.; budući da je to također podrazumijevalo znatan raskorak između razine odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja, što je doprinijelo gomilanju nepodmirenih računa u prve dvije godine VFO-a; budući da su zakašnjelo usvajanje VFO-a i povezane pravne osnove pridonijeli kašnjenju u provedbi, a posljedice toga još se uvijek osjećaju te bi mogle dovesti do gomilanja zahtjeva za plaćanja pri kraju trenutačnog VFO-a, što će utjecati na sljedeće razdoblje; budući da su, na inzistiranje Parlamenta, u VFO uključene nove odredbe kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristile njegove ukupne gornje granice i osigurali mehanizmi fleksibilnosti;

B.  budući da je brzo izašla na vidjelo neprikladnost VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. u pogledu ispunjavanja stvarnih potreba i političkih ambicija jer ga se od samog početka koristilo za rješavanje niza kriza i novih izazova u područjima ulaganja, socijalne isključenosti, migracija i izbjeglica, zapošljavanja mladih, sigurnosti, poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena, pri čemu te krize nisu bile predviđene u vrijeme njegova donošenja; budući da je, kao posljedica toga, trenutačni VFO već iskorišten do svojih granica nakon samo dvije godine provedbe kada su raspoložive razlike do gornje granice iscrpljene, odredbe o fleksibilnosti i posebni instrumenti mobilizirani su u znatnoj mjeri, postojeće politike i programi bili su pod pritiskom, ili su čak smanjeni, a neki su izvanproračunski mehanizmi uspostavljeni kao način da se nadoknadi nedovoljna razina sredstava iz proračuna EU-a i njegova nedovoljna fleksibilnost;

C.  budući da su ti nedostaci bili očiti već u trenutku preispitivanja i revizije VFO-a u sredini razdoblja započetih krajem 2016., te su iziskivali hitne mjere, kao što je Parlament naveo u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2016.; budući da je dogovorenom revizijom u sredini razdoblja u određenoj mjeri proširen potencijal postojećih odredbi o fleksibilnosti, ali se nisu revidirale gornje granice VFO-a;

D.  budući da će Komisija u svibnju 2018. predstaviti svoj paket prijedloga za VFO za razdoblje nakon 2020., dok je Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 naglašeno da ih je trebala predstaviti do 1. siječnja 2018.; budući da se očekuje da će ubrzo nakon toga uslijediti nacrti zakonodavnih prijedloga za financijske programe i instrumente;

1.  donosi ovu Rezoluciju kako bi se iznijelo stajalište Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020., s posebnim naglaskom na očekivanim prioritetima, veličini, strukturi, trajanju, fleksibilnosti i drugim horizontalnim načelima te kako bi se istaknule posebne proračunske smjernice za odgovarajuće politike EU-a obuhvaćene sljedećim financijskim okvirom; očekuje od Komisije da predstavi zakonodavni prijedlog za sljedeći VFO kao i novi nacrt međuinstitucijskog sporazuma kojim se u obzir uzimaju stajališta Parlamenta i njegovi prijedlozi; naglašava da ova Rezolucija također pruža osnovu za angažman Parlamenta u postupku koji vodi do donošenja sljedećeg VFO-a;

2.  istodobno donosi zasebnu rezoluciju(9) u kojoj iznosi svoje stajalište o reformi sustava vlastitih sredstava EU-a u skladu s preporukama Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva; poziva Komisiju da u pripremi zakonodavnih prijedloga o vlastitim sredstvima EU-a, koji bi trebali imati široko područje primjene i koji bi se trebali predstaviti zajedno s prijedlozima o VFO-u, uzme u obzir stajalište Parlamenta; naglašava da će se i rashodovna i prihodovna strana narednog VFO-a smatrati jedinstvenim pitanjem u budućim pregovorima i da se neće postići dogovor o VFO-u bez odgovarajućeg napretka u vezi s vlastitim sredstvima;

I.Prioriteti i izazovi sljedećeg VFO-a

3.  pozdravlja raspravu o sljedećem VFO-u kao priliku da se pripremi teren za snažniju i održiviju Europu s pomoću jednog od njezinih najpraktičnijih instrumenata, proračuna Unije; smatra da bi se sljedeći VFO trebao uklopiti u širu strategiju i promišljanje za budućnost Europe; smatra da VFO mora biti odraz političkog projekta i političkih prioriteta EU-a u proračunskim sredstvima;

4.  uvjeren je da bi se sljedeći VFO trebao temeljiti na ustaljenim politikama i prioritetima Unije, čiji je cilj promicanje mira, demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, povećanje socijalnih prava, dugoročan i održiv gospodarski rast i održivi razvoj i inovacije, pružanje kvalitetnih radnih mjesta, borba protiv klimatskih promjena te poticanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije kao i solidarnosti među državama članicama i građanima; smatra da su ti stupovi preduvjet za pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta te ekonomske i monetarne unije, kao i za jačanje položaja Europe u svijetu; vjeruje da su oni danas važniji nego ikad prije za buduće europske projekte;

5.  smatra da bi sljedeći VFO trebao Uniji omogućiti da pruži rješenja i da osnažena izađe iz kriza ovog desetljeća: gospodarske i financijske krize, nezaposlenosti mladih, trajnog siromaštva i socijalne isključenosti, fenomena migracija i izbjeglica, klimatskih promjena i prirodnih katastrofa, uništavanja okoliša i gubitka biološke raznolikosti, terorizma, nestabilnosti itd.; ističe da ti globalni, prekogranični izazovi s posljedicama na Uniju potvrđuju međuovisnost naših gospodarstava i društava i ukazuju na potrebu za zajedničkim djelovanjem;

6.  naglašava da EU mora ispuniti svoju obvezu da bude predvodnik u provedbi ciljeva održivog razvoja UN-a kojima se osigurava globalni plan za održivija, uravnoteženija i naprednija društva u okviru ograničenja planeta; ističe da sljedeći VFO mora biti usklađen s ciljevima održivog razvoja; pozdravlja obvezu Komisije da se ciljevi održivog razvoja uključe u sve politike i inicijative EU-a; očekuje od EU-a da ispuni svoje obveze u pogledu tih ciljeva; nadalje ističe da bi proglašenje europskog stupa socijalnih prava te predanost EU-a i država članica jamčenju Europe koja je socijalno osjetljivija trebalo poduprijeti odgovarajućim financijskim sredstvima; smatra da bi nakon Pariškog sporazuma rashodi povezani s klimom trebali znatno porasti u usporedbi s trenutačnim VFO-om i to što prije, a najkasnije do 2027., dostići 30 %;

7.  naglašava da sljedeći VFO pruža priliku u kojoj Unija može dokazati da je ujedinjena i sposobna nositi se s političkim zbivanjima, kao što su Brexit, jačanje populističkih i nacionalističkih pokreta i promjene vodstva na globalnoj razini; ističe da podjele i usredotočenost samo na sebe nisu odgovor na globalna pitanja i brige građana; smatra da pregovori o Brexitu naročito pokazuju da prednosti članstva u Uniji uvelike premašuju troškove doprinosa njezinu proračunu; traži u tom kontekstu potpuno poštovanje okvira prethodno preuzetih obveza, kao u slučaju Sporazuma na Veliki petak u pogledu poštovanja vladavine prava i demokracije;

8.  stoga poziva na stalnu potporu postojećim politikama, posebno dugotrajnim politikama EU-a utvrđenima u Ugovorima, odnosno zajedničkoj poljoprivrednoj i ribarstvenoj politici i kohezijskoj politici, jer građanima EU-a donose praktične koristi od europskog projekta; odbacuje sve pokušaje ponovne nacionalizacije tih politika jer se time ne bi smanjilo financijsko opterećenje za porezne obveznike i potrošače niti bi se ostvarili bolji rezultati, već bi se naprotiv otežali rast, solidarnost i funkcioniranje jedinstvenog tržišta i istovremeno dodatno produbile nejednakosti i povećale nejednakosti među regijama i gospodarskim sektorima; namjerava osigurati istu razinu financiranja za EU-27 za te politike u sljedećem programskom razdoblju, istovremeno dodatno povećavajući njihovu učinkovitost i pojednostavljujući postupke povezane s njima;

9.  smatra da bi Europa trebala ponuditi perspektive za mlađe generacije, kao i za poduzeća okrenuta budućnosti jer oni čine EU uspješnijim na globalnoj razini; odlučan je da znatno poveća sredstva za svoja dva vodeća programa, tj. okvirni program za istraživanje i Erasmus +, koji s trenutačnim sredstvima kojima raspolažu ne mogu udovoljiti vrlo visokom broju izvrsnih kandidata; odlučan je u pružanju svoje potpore za znatno povećanje sredstava za borbu protiv nezaposlenosti mladih te u pružanju potpore mikro, malim i srednjim poduzećima programima kojima se nastavljaju Inicijativa za zapošljavanje mladih i program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME); također podržava jačanje Instrumenta za povezivanje Europe;

10.  poziva Uniju da preuzme svoju ulogu u trima novim područjima politika s unutarnjim i vanjskim dimenzijama, koja su se pojavila tijekom tekućeg VFO-a:

   razvijanjem sveobuhvatne politike azila, migracija i integracije i rješavanjem temeljnih uzroka migracija i raseljavanja u trećim zemljama,
   jačanjem zaštite vanjskih granica i promicanjem stabilnosti, prije svega jamčenjem ljudskih prava u inozemstvu, sprječavanjem sukoba i vanjskim razvojnim politikama,
   pružanjem unutarnje zajedničke sigurnosti europskim građanima i udruživanjem istraživanja i sposobnosti u području obrane, naglašavajući da aktivnosti iz tih područja ne bi trebale ići na štetu razvojnih politika;

11.  naglašava da bi se u budući okvir trebale uvrstiti dvije nove vrste financijske potpore koje imaju važnu ulogu u ekonomskom programu Unije, odnosno nastavak programa za potporu ulaganja, kao što su Europski fond za strateška ulaganja i razvoj stabilizacijske funkcije za države članice europodručja, po mogućnosti u okviru predloženog europskog monetarnog fonda, u kombinaciji s namjenskim konvergencijskim instrumentom za države članice koje su na putu da uvedu valutu euro;

12.  naglašava da bi, kao prvi korak, posebni proračunski kapaciteti za europodručje trebali biti dio proračuna Unije, koji se trebaju računati iznad gornjih granica višegodišnjeg financijskog okvira, ne dovodeći u pitanje druge programe VFO-a, te bi ih trebali financirati europodručje i drugi članovi sudionici putem izvora prihoda koji će biti dogovoren među državama članicama sudionicama i koji će se smatrati dodijeljenim prihodom i jamstvima; smatra da bi se, kad bude u stabilnom stanju, fiskalni kapacitet mogao financirati istinskim vlastitim sredstvima, slijedeći preporuke iz izvješća Marija Montija o budućem financiranju EU-a;

13.  ponovno potvrđuje načelo prema kojem bi na dodatne prioritete trebalo odgovoriti dodatnim financijskim sredstvima, bez obzira na to jesu li se javili za vrijeme donošenja novog VFO-a ili tijekom njegove provedbe, i ističe da financiranje novih potreba ne bi trebalo ugroziti postojeće politike i programe; očekuje, nadalje, da će se uspostaviti odredbe o fleksibilnosti kako bi se moglo reagirati na nepredviđene okolnosti koje mogu nastati tijekom VFO-a;

14.  smatra da Europa može postati snažnija i ambicioznija samo ako joj se pruže veća financijska sredstva; u svjetlu navedenih izazova i prioriteta i uzimajući u obzir istupanje Ujedinjene Kraljevine iz Unije, poziva na znatno povećanje proračuna Unije; procjenjuje da bi potrebne gornje granice rashoda VFO-a trebale iznositi 1,3 % BND-a za EU-27, neovisno o nizu instrumenata koji se trebaju računati iznad gornjih granica;

15.  uvjeren je da će, osim ako Vijeće ne odluči znatno povećati razinu nacionalnih doprinosa u proračunu EU-a, uvođenje novih izvornih vlastitih sredstava EU-a biti jedina mogućnost za adekvatno financiranje sljedećeg VFO-a;

II.Horizontalna pitanja

Načela proračuna EU-a i istinitost proračuna

16.  podsjeća na europska proračunska načela jedinstva, točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, univerzalnosti, specifikacije, dodatnosti, supsidijarnosti, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti koja treba poštovati pri donošenju i izvršavanju proračuna Unije;

17.  ponavlja svoj uvriježeni stav da politička nastojanja Unije moraju biti popraćena odgovarajućim financijskim sredstvima i podsjeća da prema članku 311. UFEU-a Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje ciljeva i provođenje politika;

18.  ističe, u tom kontekstu, da je potpuna provedba političkih odluka i inicijativa koje je donijelo Europsko vijeće moguća samo ako se osiguraju potrebna sredstva te naglašava da se svakim drugim pristupom dovodi u pitanje istinitost proračuna Unije i povjerenje građana;

19.  smatra da VFO kojim se politički prioriteti EU-a pretaču u konkretna ulaganja predstavlja izvrstan instrument za dugoročno planiranje europskih rashoda i za osiguravanje određene stabilne razine javnih ulaganja u državama članicama; međutim, izražava žaljenje zbog nedostatka međusobno dogovorene dugoročne strategije uoči donošenja novog VFO-a; podsjeća, nadalje, da je proračun EU-a u prvom redu investicijski proračun koji služi kao dodatni i komplementarni izvor financiranja za mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

Trajanje

20.  mišljenja je da bi se odlukom o trajanju VFO-a trebala uspostaviti ravnoteža između dva proturječna uvjeta, s jedne strane, potrebe da nekoliko politika EU-a, posebno onih u okviru podijeljenog upravljanja, kao što su poljoprivreda i kohezija, funkcionira na temelju stabilnosti i predvidljivosti koje se jamče obvezom na najmanje sedam godina, i, s druge strane, potrebe za demokratskim legitimitetom i odgovornošću koja proizlazi iz svakog usklađivanja financijskog okvira s petogodišnjim ciklusom Europskog parlamenta i Komisije.

21.  ističe da je politički neophodno da svaki novoizabrani Parlament može znatno utjecati na VFO tijekom zakonodavnog ciklusa, i u pogledu iznosa i u pogledu političkih prioriteta; naglašava da se izborima za Europski parlament pruža mogućnost da građani EU-a izravno izraze svoje stajalište o proračunskim prioritetima Unije koji bi se trebali odraziti u obvezujućoj postizbornoj prilagodbi financijskog okvira; vjeruje, stoga, da tijekom svakog političkog ciklusa, Komisija mora predložiti, a Parlament i Vijeće odlučiti o uspostavi sljedećeg VFO-a ili o obaveznoj reviziji trenutačnog VFO-a u sredini razdoblja;

22.  ističe potrebu da trajanje VFO-a postupno prijeđe na razdoblje trajanja od 5 + 5 godina s obveznom revizijom u sredini razdoblja; poziva Komisiju da izradi jasan prijedlog kojim se utvrđuju načini praktične provedbe financijskog okvira u trajanju 5 + 5 godina; uvjeren je da se jedno petogodišnje razdoblje ne može razmatrati kao trajanje VFO-a zbog ozbiljnih prepreka koje bi nametnulo zahtjevima programiranja i provedbe nekoliko politika EU-a;

23.  međutim, uviđa da termin sljedećih izbora za Europski parlament u proljeće 2019., s obzirom na to da trenutačni VFO traje do prosinca 2020., ne omogućava provedbu financijskog okvira u trajanju 5 + 5 godina jer se ne može postići zadovoljavajuće usklađivanje različitih ciklusa; stoga smatra da bi sljedeći VFO trebao trajati sedam godina (2021. – 2027.), uključujući obveznu reviziju u sredini razdoblja, što bi bilo prijelazno rješenje koje se primjenjuju zadnji put;

Revizija u sredini razdoblja

24.  uvjeren je da je potrebno provesti pravno obvezujuće i obvezno preispitivanje i reviziju VFO-a u sredini razdoblja, kako je utvrđeno Uredbom o VFO-u; podsjeća da je revizija u sredini razdoblja provedena 2016. bila prva prilika kada je zaista provedena revizija Uredbe o VFO-u, što su i Vijeće i Parlament ocijenili kao pozitivno, osobito u pogledu poboljšanja odredbe o fleksibilnosti iz VFO-a;

25.  smatra da bi za VFO 2021. – 2027. u odgovarajućem roku trebalo predložiti i odlučiti o reviziji u sredini razdoblja kako bi sljedeći saziv Parlamenta i Komisija mogli u skladu s time prilagoditi financijski okvir; naglašava da bi se trebalo jamčiti sudjelovanje Parlamenta u svakoj reviziji VFO-a, kao i njegova prava kao ravnopravne grane proračunskog tijela; naglašava, nadalje, da svaka stvarna revizija također podrazumijeva reviziju gornjih granica VFO-a, ako se utvrdi njihova manjkavost za preostalo razdoblje;

Fleksibilnost

26.  naglašava da je, tijekom trenutačnog VFO-a, proračunsko tijelo odobrilo znatnu mobilizaciju mehanizama fleksibilnosti i posebnih instrumenata iz Uredbe o VFO-u kako bi se osigurala dodatna sredstva potrebna za pružanje odgovora na ozbiljne krizne situacije i financiranje novih političkih prioriteta;

27.  stoga smatra da su odredbe o fleksibilnosti u okviru aktualnog VFO-a dobro funkcionirale i da su njima pružena rješenja za znatne financijske iznose potrebne za suočavanje s izazovima migracija i izbjeglica te za premošćivanje razlike u ulaganjima; podsjeća da je Parlament bio autor nekoliko takvih odredbi koje je čvrsto branio tijekom zadnjih pregovora o VFO-u;

28.  smatra da je daljnje jačanje tih odredbi i dalje potrebno kako bi bile dorasle novim izazovima, nepredviđenim događajima i novim političkim prioritetima koji nastaju tijekom provedbe dugoročnog plana kao što je VFO; poziva na povećanu fleksibilnost za sljedeći VFO, čime bi se trebalo omogućiti najveće moguće iskorištavanje ukupnih gornjih granica VFO-a za obveze i plaćanja;

Mehanizmi fleksibilnosti u VFO-u

29.  smatra da bi se gornje granice VFO-a trebale utvrditi na razini kojom se omogućuje ne samo financiranje politika EU-a, već i dovoljne razlike do gornje granice za obveze za svaki naslov;

30.  uvjeren je da bi se sve neodijeljene razlike do gornje granice bez ikakvih ograničenja trebale prenijeti u sljedeće financijske godine te da ih proračunsko tijelo u okviru godišnjeg proračunskog postupka može u bilo koju svrhu mobilizirati; stoga poziva da se zadrži ukupna razlika za obveze, ali bez ograničenja u pogledu područja primjene i roka;

31.  podsjeća da se ukupnom razlikom do gornje granice za obveze nedodijeljene razlike mogu mobilizirati samo do godine N-1 nakon što ih se potvrdi provedbom tehničke prilagodbe prije iznošenja nacrta proračuna; međutim, smatra da je nužno ispitati načine mobiliziranja nedodijeljene razlike i za godinu N kako bi se i dalje mogle financirati dodatne potrebe do kojih može doći tijekom te godine;

32.  čvrsto vjeruje da bi se obveze koje odobrava proračunsko tijelo trebale koristiti za njihovu prvotnu namjenu i da je potrebno uložiti sve napore kako bi se to osiguralo u svim područjima politika; poziva prije svega Komisiju da nastavi aktivno raditi na tome; unatoč tome je uvjeren da bi se opozvana sredstva, koja su rezultat potpunog ili djelomičnog neizvršenja mjera za koje su bila namijenjena, trebala ponovno učiniti dostupnima u proračunu EU-a te bi ih proračunsko tijelo trebalo mobilizirati u okviru godišnjeg proračunskog postupka; smatra da bi se opozvana sredstva trebala izravno pretočiti u ukupnu razliku za obveze, a ne u neki posebni instrument ili pričuvu;

33.  podsjeća da opozvana sredstva proizlaze iz odobrenih sredstava koja je proračunsko tijelo već odobrilo i koja su u pravilu trebala dovesti do plaćanja, ako se aktivnost za koju su bila namijenjena odvila prema planu; naglašava stoga da je recikliranje opozvanih sredstava u proračunu EU-a opravdano, ali da ne bi trebalo biti način za zaobilaženje odgovarajućih pravila o opozivu sredstava koja su sadržana u sektorskim odredbama;

34.  ukazuje na potrebu da se ukupnom razlikom do gornje granice za plaćanja osigura potpuno prenošenje razlika do gornje granice za plaćanja u čitavom VFO-u; protivi se svakom ograničenju ili primjeni gornjih granica na razliku do gornje granice koja se može prenositi, kao što je slučaj u trenutačnom VFO-u, te podsjeća da se te razlike do gornje granice mogu mobilizirati jedino ako proračunsko tijelo tako odluči i u iznosu koji ono utvrdi; naglašava da ukupna razlika do gornje granice za plaćanja može biti ključna za suočavanje s novim krizama za plaćanja do kojih bi moglo doći;

35.  naglašava da bi revidiranje gornjih granica trebalo ostati opcija u Uredbi o VFO-u u slučaju nepredviđenih okolnosti, kad bi potrebe financiranja iscrpile ili premašile raspoložive granice i posebne instrumente; poziva da se Uredbom o VFO-u omogući pojednostavljeni postupak za ciljanu reviziju u okviru dogovorenog praga;

36.  zalaže se za održavanje mogućnosti da se financiranje bilo kojeg programa Europske unije izvrši u početku razdoblja ili s odgodom kako bi se omogućilo protucikličko djelovanje koje odgovara ritmu stvarne provedbe te pružio smislen odgovor na velike krize; nadalje, poziva da se zakonodavna fleksibilnost, trenutačno utvrđena u točki 17. Međuinstitucionalnog sporazuma, kojom se omogućuje prilagodba ukupne omotnice programa donesenih redovnim zakonodavnim postupkom do +/- -10 % dodatno poveća na +/-15 %;

37.  ističe fleksibilnost koja se može ostvariti prijenosima u okviru istog naslova VFO-a u cilju postavljanja financijskih sredstava upravo ondje gdje su potrebna i jamčenja bolje provedbe proračuna EU-a; smatra da manji broj naslova pridonosi većoj fleksibilnosti u VFO-u; međutim, zahtijeva da Komisija proaktivno obavijesti i savjetuje proračunsko tijelo pri donošenju bitnih autonomnih prijenosa;

Posebni instrumenti VFO-a

38.  odobrava cjelokupnu strukturu posebnih instrumenata VFO-a, prije svega Instrumenta fleksibilnosti, pričuve za pomoć u nuždi, Fonda solidarnosti EU-a, Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i ističe njihovu opsežnu mobilizaciju u okviru trenutačnog VFO-a; poziva na to da se unaprijede njihove financijske omotnice i operativne odredbe;

39.  posebno poziva na znatno povećanje financijske omotnice Instrumenta fleksibilnosti do godišnjeg iznosa od barem 2 milijarde EUR; podsjeća da Instrument fleksibilnosti nije povezan s konkretnim područjem politike i da ga se stoga može mobilizirati u svako svrhu koja se smatra potrebnom; stoga smatra da se taj instrument može mobilizirati kako bi se pokrile nove financijske potrebe koje nastanu tijekom VFO-a;

40.  ističe ulogu pričuve za hitnu financijsku pomoć u pružanju brzog odgovora na posebne zahtjeve za pomoć trećim zemljama i nepredviđene događaje te naglašava njezinu posebnu važnost u trenutačnim okolnostima; poziva na znatno povećanje njezine financijske omotnice do godišnjeg iznosa od 1 milijarde EUR;

41.  posebno prima na znanje znatnu mobilizaciju Fonda solidarnosti EU-a radi pružanja pomoći u nizu teških prirodnih katastrofa, uz značajne proračunske posljedice; također ističe pozitivan učinak koji taj instrument ima na javno mišljenje; predlaže povećanje njegove financijske omotnice do godišnjeg iznosa od 1 milijarde EUR;

42.  smatra da korištenje EGF-a u svrhu toga da EU pruži potporu i solidarnost radnicima koji su ostali bez posla zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine nastalih zbog globalizacije ili kao rezultat globalne ekonomske i financijske krize nije iskoristilo svoj puni potencijal te bi se moglo dodatno poboljšati i uključiti u dugoročnu strategiju kako bi se učinkovito doprlo do radnika proglašenih viškom i kako bi ih se reintegriralo na tržište rada u svim državama članicama; smatra da bi u nadolazećoj reviziji VFO-a trebalo ispitati njegovo područje primjene i poboljšati njegovu koordinaciju s drugim instrumentima; vjeruje da bi revidiranom EGF-u godišnje trebao biti dodijeljen barem jednak iznos sredstava u okviru novog VFO-a;

43.  predlaže uspostavu posebne pričuve za posebne instrumente VFO-a koja se temelji na neiskorištenim odobrenim sredstvima iz svih instrumenata; smatra da bi ta pričuva trebala djelovati bez ikakvog vremenskog ograničenja; traži da se ta pričuva mobilizira u korist svakog posebnog instrumenta VFO-a koji se upotrebljava za financiranje potreba koje nadilaze njegove financijske kapacitete, nakon odluke proračunskog tijela;

44.  prima na znanje da se trenutačno primjenjuju različita pravila u pogledu vremenskog roka za prijenos neiskorištenih odobrenih sredstava za svaki posebni instrument u VFO-u; smatra da ih je potrebno uskladiti kako bi se omogućilo da se jedinstveno pravilo N + 1 primjenjuje na sve instrumente;

45.  smatra da se pričuva za nepredviđene izdatke treba zadržati kao instrument za slučaj krajnje nužde; naglašava da je to posebni instrument koji se može mobilizirati isključivo za odobrena sredstva za plaćanja i da je njegova mobilizacija bila ključna u reagiranju na krizu plaćanja 2014.; stoga poziva na usklađivanje na višu vrijednost najvišeg godišnjeg iznosa koji će se dodijeliti na 0,05 % BND-a Unije;

46.  naglašava da bi se posebni instrumenti VFO-a trebali računati iznad gornjih granica VFO-a, i u pogledu obveza i u pogledu plaćanja; smatra da je pitanje izrade plana plaćanja za te instrumente riješeno na nedvosmislen način tijekom revizije u sredini razdoblja za VFO 2014. – 2020., čime je okončan dugotrajan spor u tumačenju s Vijećem; zagovara uvođenje jasnih odredbi u Uredbu o VFO-u u kojima se navodi da bi plaćanja koja proizlaze iz mobilizacije obveza posebnih instrumenata VFO-a trebalo računati iznad godišnjih gornjih granica plaćanja VFO-a;

47.  napominje da je trenutačnim Međuinstitucionalnim sporazumom za mobilizaciju triju posebnih instrumenata VFO-a potrebna posebna većina u Parlamentu; smatra tu odredbu zastarjelom jer odražava posebne većine potrebne za donošenje proračuna EU-a prije Ugovora iz Lisabona; poziva na jedinstveni pristup u pogledu zahtjeva za glasanje za mobilizaciju tih instrumenata, koji bi trebali biti jednaki kao i za donošenje proračuna EU-a;

Prihodi – posebna pričuva

48.  ponavlja svoj uvriježeni stav da svi prihodi koji proizlaze iz novčanih kazni izrečenih poduzećima za povredu prava tržišnog natjecanja EU-a ili povezanih sa zakašnjelim plaćanjima nacionalnih doprinosa u proračun EU-a trebaju biti dodatni prihod za proračun EU-a te ne bi trebali podrazumijevati odgovarajuće smanjenje doprinosa na temelju BND-a;

49.  u tu svrhu traži da se uspostavi posebna pričuva u proračunu EU-a koja će se postupno puniti svim vrstama nepredviđenih drugih prihoda te propisno prenositi kako bi se pružile dodatne mogućnosti za potrošnju u slučaju potrebe; smatra da bi tu pričuvu trebalo namijeniti za posebne instrumente VFO-a te bi trebalo predvidjeti moguća dodatna sredstva, kako u obvezama tako i u plaćanjima, na temelju odluke proračunskog tijela;

Učinkovito i djelotvorno korištenje sredstvima EU-a

50.  potvrđuje da bi postizanje europske dodane vrijednosti trebalo biti jedno od glavnih načela europskih institucija pri odlučivanju o vrsti izdataka u sljedećem VFO-u; ističe, međutim, postojanje višestrukih tumačenja tog pojma i poziva na jedinstveno, jasno i lako razumljivo definiranje relevantnih kriterija kojima bi se trebale uzeti u obzir teritorijalne posebnosti koje uključuju, kada je moguće, mjerljive pokazatelje učinkovitosti; upozorava na svaki pokušaj korištenja takvom definicijom da dovede u pitanje relevantnost politika i programa EU-a na temelju isključivo kvantitativnih ili kratkoročnih ekonomskih razmatranja;

51.  prima na znanje upućivanje na pojam europske dodane vrijednosti u nekoliko dokumenata Komisije; ponavlja popis parametara koje je u tom kontekstu utvrdio Parlament u svojoj prethodno navedenoj rezoluciji od 24. listopada 2017.; podsjeća da bi se sredstva EU-a trebala koristiti za financiranje europskih javnih dobara te bi ona trebala djelovati kao katalizator za pružanje poticaja državama članicama na svim administrativnim razinama kako bi poduzele mjere za ispunjenje ciljeva iz Ugovora i za postizanje zajedničkih ciljeva EU-a koji se u protivnom ne bi ostvarili; slaže se da bi se proračun EU-a trebao upotrebljavati za financiranje mjera od kojih može imati koristi EU u cijelosti, a koje nijedna država članica ne može sama učinkovito provesti i koje mogu pružiti bolju vrijednost za novac u usporedbi s mjerama poduzetima samo na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini; nadalje vjeruje da bi proračun EU-a trebao pridonijeti uspostavljanju i podupiranju mira i stabilnosti u susjedstvu EU-a i šire; smatra da se europska dodana vrijednosti stvara programima u zajedničkom i izravnom upravljanju kao dvjema komplementarnim metodama postizanja ciljeva EU-a; u tom smislu očekuje da se države članice, u okviru pregovora o idućem VFO-u, suzdrže od postupanja prema logici „pravedne dobiti” kojom se uzimaju u obzir samo nacionalni interesi u obliku neto salda;

52.  smatra da se bolja potrošnja odnosno učinkovito i nediskriminirajuće korištenje svakog eura iz proračuna EU-a može ostvariti ne samo usmjeravanjem sredstava EU-a prema aktivnostima s najvećom europskom dodanom vrijednošću i najvećim povećanjem djelotvornosti politika i programa EU-a, na temelju dubinskih procjena trenutačnih rashoda, već i postizanjem većih sinergija između proračuna EU-a i nacionalnih proračuna i jamčenjem opipljivih poboljšanja u strukturi potrošnje; podupire preporuke Godišnjeg izvješća Revizorskog suda za 2016. o okviru učinkovitog mjerenja pokazatelja, jednostavnijem i uravnoteženijem izvješćivanju o učinkovitosti te jednostavnijem pristupu rezultatima procjene;

53.  poziva na stvarno pojednostavljenje proračunskog sustava EU-a u sljedećem VFO-u u cilju olakšavanja apsorpcije; posebno ističe da je potrebno smanjiti nepotrebna preklapanja između instrumenata koji služe za slične vrste aktivnosti, primjerice u područjima inovacija, malih i srednjih poduzeća ili prometa, a da se pritom ne dovede u opasnost gubitak važnih elemenata različitih programa, kao i nužnost uklanjanja konkurentnosti koja postoji između različitih oblika i izvora financiranja kako bi se osigurala najveća moguća komplementarnost i stvorio koherentan financijski okvir; vjeruje da će se time omogućiti jasnije priopćavanje prioriteta EU-a građanima;

54.  ističe da se „provjerom financijskog stanja” potrošnje EU-a ne može postići smanjenje razine ambicija EU-a ili sektorizacija politika i programa EU-a niti bi ona trebala dovesti do zamjena bespovratnih sredstava financijskim instrumentima s ciljem stvaranja određenih ušteda, s obzirom na to da velika većina mjera financiranih iz proračuna EU-a nije prikladna za financiranje financijskim instrumentima; smatra da bi „provjera financijskog stanja” umjesto toga trebala dovesti do utvrđivanja načina na koji se mogla poboljšati provedba programa EU-a o potrošnji;

55.  poziva na dalekosežno usklađivanje pravila kako bi se uspostavila jedinstvena pravila za sve proračunske instrumente EU-a, uzimajći pritom u obzir posebna obilježja pojedinih fondova i sektora; potiče Komisiju na pružanjem jasnih smjernica doprinese rješavanju problema kombiniranja različitih izvora financiranja i jamčenja jednakog pristupa svim vrstama financiranja u svim državama članicama;

56.  zagovara također stvarno pojednostavljenje sektorskih provedbenih pravila za korisnike i smanjenje administrativnog opterećenja daljnjom standardizacijom i pojednostavljenjem postupaka i programskih dokumenata; nadalje ističe potrebu pružanja veće pomoći korisnicima za izgradnju kapaciteta i tehničke pomoći; poziva na prelazak na evaluaciju temeljenu na riziku;

Jedinstvo, točnost proračuna i transparentnost

57.  podsjeća na načelo jedinstva, prema kojem se sve stavke prihoda i rashoda Unije prikazuju u proračunu, propisano Ugovorima i koje predstavlja temeljni demokratski preduvjet kako bi proračun bio transparentan, legitiman i odgovoran; izražava žaljenje zbog toga što se to načelo često zanemaruje, dok je pak porasla financijska složenost, od povijesnog nasljeđa Europskog razvojnog fonda, preko osnivanja Europskog stabilizacijskog mehanizma, do nedavne inflacije ad hoc izvanproračunskih mehanizmima u obliku inovativnih financijskih instrumenata i vanjskih uzajamnih fondova ili ustanova koji nisu zabilježeni u bilanci Unije ;

58.  dovodi u pitanje obrazloženje i dodanu vrijednost uspostave instrumenata izvan proračuna Unije; smatra da su odluke o uspostavljanju ili održavanju takvih instrumenata u stvarnosti potaknute nastojanjima da se prikriju stvarne financijske potrebe i zaobiđu ograničenja VFO-a i gornjih granica vlastitih sredstava; izražava žaljenje što se zbog toga često zaobilazi Parlament u njegovoj trostrukoj nadležnosti kao zakonodavno, proračunsko i nadzorno tijelo i time radi protiv cilja povećanja transparentnosti prema općoj javnosti i korisnicima;

59.  ponavlja stoga svoje dugogodišnje stajalište prema kojemu bi Europski razvojni fond, zajedno s ostalim instrumentima izvan VFO-a, trebalo uključiti u proračun Unije kako bi se povećao njezin legitimitet kao i učinkovitost i djelotvornost razvojne politike unije; međutim naglašava da bi se njihove financijske omotnice trebale dodati povrh dogovorenih gornjih granica VFO-a kako se uključivanjem tih instrumenata u proračun ne bi ugrozilo njihovo financiranje ili politike i programi EU-a; u načelu pozdravlja prijedlog za uključivanje Europskog stabilizacijskog mehanizma u financije Unije u obliku Europskog monetarnog fonda, ne dovodeći u pitanje njegovu buduću strukturu;

60.  zauzima stajalište da uzajamni fondovi Unije mogu pridonijeti stvaranju dodatne vrijednosti udruživanjem sredstava različitih donatora u posebnim situacijama, ali da njihova upotreba ne bi za posljedicu trebala imati puko preimenovanje planiranog financiranja EU-a niti bi se time trebali promijeniti izvorni ciljevi instrumenata financiranja EU-a; naglašava potrebu za povećanim parlamentarnim nadzorom nad njihovom uspostavom i provedbom; ustraje u tome da bi se uzajamnim fondovima EU-a trebale podupirati isključivo mjere izvan Unije;

61.  također smatra da, kad se određeni udio izvanproračunskih operacija smatra potrebnim radi ostvarenja određenih posebnih ciljeva, na primjer putem korištenja financijskih instrumenata ili uzajamnih fondova, njih treba ograničiti u pogledu opsega i trajanja te bi trebale biti potpuno transparentne, opravdane dokazanom dodatnošću i dodanom vrijednošću i temeljiti se na čvrstim odredbama o postupku donošenja odluka i odgovornosti;

62.  smatra da bi, u okviru sljedećeg VFO-a, proračun Unije trebao s većom preciznošću prikazivati razmjer namjenskih prihoda i njihov utjecaj na stvarne izdatke, a posebno one koji proizlaze iz doprinosa trećih zemalja; ističe da je to još važnije s obzirom na to da Ujedinjena Kraljevina želi sudjelovati u nekim proračunskim programima Unije u okviru novog VFO-a za razdoblje nakon 2020. kao treća država, kako je izneseno u kontekstu pregovora o njezinu istupanju iz Unije;

Razina plaćanja

63.  podsjeća da su odobrena sredstva za plaćanja logična i pravna posljedica odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i poziva da se buduće gornje granice plaćanja utvrde na odgovarajućoj razini, pri čemu bi se ostavila samo ograničena i realistična razlika između razine odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje; očekuje da se budućim gornjim granicama plaćanja uzme u obzir s jedne strane potreba da se poštuju obveze koje proizlaze iz sadašnjeg financijskog razdoblja koje će se preinačiti u plaćanja tek nakon 2020. i s druge strane potreba da se ispune obveze programa i instrumenata za razdoblje nakon 2020.;

64.  podsjeća na gomilanje zaostalih nepodmirenih računa na kraju prethodnog VFO-a koji su preneseni u trenutačni VFO i upozorava da se takva kriza plaćanja ne ponovi tijekom prelaska na sljedeći VFO jer bi to moglo imati teške posljedice za korisnike kao što su studenti, sveučilišta, mala i srednja poduzeća i znanstvenici; skreće pozornost na trenutačni trend nedovoljnog izvršenja plaćanja zbog kašnjenja u provedbi programa za razdoblje 2014. – 2020. što dovodi do sve veće razine nepodmirenih obveza koje se moraju podmiriti u okviru gornjih granica idućeg VFO-a; traži Komisiju i države članice, uključujući na razini ministara financija, da analiziraju uzroke kašnjenja i da donesu konkretne mjere za pojednostavljivanje kako bi se provedba u budućnosti olakšala;

65.  prima na znanje preliminarni ishod pregovora o financijskoj nagodbi u vezi s istupanjem Ujedinjene Kraljevine iz Unije, pri čemu se Ujedinjenoj Kraljevini omogućuje potpuno sudjelovanje u financiranju i provedbi programa za razdoblje 2014. – 2020., uz sve relevantne financijske posljedice;

Financijski instrumenti

66.  naglašava da proračun EU-a ima na raspolaganju širok raspon instrumenata kojima se financiraju aktivnosti koje se podupiru na razini EU-a i koje se mogu svrstati u dvije kategorije. Riječ je o bespovratnim sredstvima s jedne strane i financijskim instrumentima u obliku jamstava, zajmova, vlasničkih instrumenata za podjelu rizika ili vlasničkog kapitala s druge strane; također skreće pozornost na Europski fond za strateška ulaganja, čiji je cilj mobilizacija privatnog i javnog kapitala diljem EU-a kako bi se poduprli projekti u područjima ključnima za gospodarstvo EU-a radi dopunjavanja oskudnog financiranja;

67.  uviđa potencijal financijskih instrumenata u cilju povećanja gospodarskog i političkog učinka proračuna Unije; ističe, međutim, da se oni mogu primijeniti samo na projekte koji ostvaruju prihode u slučaju neoptimalnog ulaganja ili tržišnih nedostataka, i stoga predstavljaju samo nadomjestak, a ne alternativni vid financiranja u odnosu na bespovratna sredstva; ističe da svrha financijskih instrumenata ne bi trebala biti zamjena postojećih javnih ili privatnih programa financiranja i da bi oni trebali biti u skladu s domaćim i međunarodnim obvezama;

68.  podsjeća na svoj zahtjev Komisiji da utvrdi koja su područja najprikladnija za bespovratna sredstva, koja bi bila prikladnija za financijske instrumente i koja bi bila prikladna za kombiniranje bespovratnih sredstava s financijskim instrumentima i da razmotri kako ih uravnotežiti; uvjeren je da bi subvencije trebale i dalje ostati prevladavajući način financiranja projekta EU-a u sljedećem VFO-u; ističe da bi se zajmovi, jamstva, podjela rizika i financiranje vlasničkim kapitalom trebali koristiti s oprezom, na temelju odgovarajuće ex ante procjene i samo kada se njihovom uporabom može dokazati jasna dodana vrijednost i učinak financijske poluge; napominje da se upotreba financijskih instrumenata i sinergija s bespovratnim sredstvima može poboljšati; poziva da se poduzmu veliki napori kako bi se olakšao pristup korisnika financijskim instrumentima i na veću fleksibilnost u međusektorskoj uporabi raznih financijskih instrumenata kako bi se prevladala ograničavajuća pravila koja sprečavaju primatelje da iskoriste veći broj programa za projekte sa zajedničkim ciljevima;

69.  poziva Komisiju da u sljedećem VFO-u pojednostavi i uskladi pravila za korištenje financijskih instrumenata u cilju stvaranja sinergija među različitim instrumentima i postizanja najveće moguće; prima na znanje mogući prijedlog, koji bi iziskivao opsežnu raspravu, o uspostavi jedinstvenog fonda u kojem bi se na razini EU-a objedinili financijski instrumenti kojima se centralno upravlja; mišljenja je da je potrebno osigurati jasnu strukturu za odabir različitih vrsta financijskih instrumenata za različita područja politike i vrste aktivnosti te da bi relevantni financijski instrumenti i dalje trebali biti obuhvaćeni zasebnim proračunskim linijama radi osiguravanja jasnoće u pogledu ulaganja; ističe, međutim, da bilo koje takvo usklađivanje pravila ne može utjecati na financijske instrumente kojima upravljaju države članice u okviru kohezijske politike ili u području vanjskog djelovanja;

70.  podsjeća da je više puta zahtijevao veću transparentnost i demokratski nadzor u pogledu provedbe financijskih instrumenata koji se financiraju iz proračuna Unije;

Struktura

71.  smatra da bi se VFO trebao strukturirati tako da se njime europskim građanima pruži veća vidljivost političkih i proračunskih prioriteta EU-a te poziva na jasniji prikaz svih područja rashoda Unije; uvjeren je da bi se glavni stupovi buduće potrošnje EU-a utvrđeni u ovoj Rezoluciji trebali na odgovarajući način uzeti u obzir;

72.  stoga smatra da bi se trebao poboljšati sadašnji prikaz naslova, ali se protivi svim neopravdanim radikalnim promjenama; u skladu s tim za VFO za razdoblje nakon 2020. predlaže sljedeću strukturu:

Naslov 1.: Snažnije i održivo gospodarstvo

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

pod izravnim upravljanjem:

–  istraživanje i inovacije

–  industrija, poduzetništvo i mala i srednja poduzeća

–  digitalna preobrazba gospodarstva i društva

–  veliki infrastrukturni projekti

–  promet, energetika, svemir

–  okoliš, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama

Naslov 2.: Jača kohezija i solidarnost u Europi

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

–  gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija (pod podijeljenim upravljanjem):

 ulaganja u inovacije, istraživanje, digitalizaciju, industrijsku tranziciju, MSP-ove, promet, prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanje tih promjena, okoliš i energetiku

 zapošljavanje, socijalna uključenost i smanjenje siromaštva te demografski izazovi

–  obrazovanje, mladi i cjeloživotno učenje

–  kultura, građanstvo, mediji i komunikacija

–  demokracija, vladavina prava i temeljna prava

–  zdravlje i sigurnost hrane

–  azil, migracije i integracija, pravosuđe i potrošači

–  potpora nacionalnim upravama i koordinacija s njima

Naslov 3.: Snažnija i održiva poljoprivreda i ribarstvo

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

–  poljoprivredni i ruralni razvoj

–  pomorstvo i ribarstvo

Naslov 4.: Veća odgovornost u svijetu

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

–  međunarodna suradnja i razvoj

–  susjedstvo

–  proširenje

–  humanitarna pomoć

–  demokracija, vladavina prava, temeljna prava i rodna ravnopravnost

–  trgovina

Naslov 5.: Sigurnost, mir i stabilnost za sve

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

–  sigurnost, uključujući kibersigurnost

–  odgovor na krizu i stabilnost, uključujući civilnu zaštitu

–  zajednička vanjska i sigurnosna politika

–  obrana, uključujući istraživanje i inovacije

Naslov 6.: Djelotvorna administracija u službi europskih građana

–  financiranje osoblja EU-a

–  financiranje zgrada i opreme institucija EU-a

73.  potiče Komisiju da u prilogu europskom proračunu navede sve rashode povezane s EU-om koji nastaju izvan proračuna EU-a kao rezultat međuvladinih sporazuma i postupaka; smatra da bi takve informacije, dostavljene na godišnjoj osnovi, doprinijele stjecanju uvida o svim ulaganjima na koja su se države članice obvezale na europskoj razini;

III.Politike

Snažnije i održivo gospodarstvo

74.  naglašava važnost konačne uspostave europskog istraživačkog prostora, energetske unije, jedinstvenog europskog prometnog prostora, jedinstvenog digitalnog tržišta kao temeljnih sastavnica europskog jedinstvenog tržišta;

75.  smatra da bi se u sljedećem VFO-u proračunska sredstva trebala više usmjeriti u područja koja imaju jasnu europsku dodanu vrijednost i potiču gospodarski rast, konkurentnost, održivost i zapošljavanje u svim regijama EU-a; u tom kontekstu ističe važnost istraživanja i inovacija za stvaranje održivog gospodarstva s vodećim položajem u svijetu, koje se temelji na znanju, te žali zbog činjenice da je zbog nedostatka odgovarajućeg financiranja samo mali udio visokokvalitetnih projekata u tom području primio sredstva EU-a u okviru aktualnog VFO-a;

76.  stoga poziva na znatno povećanje ukupnog proračuna predviđenog za program FP9 u sljedećem VFO-u, koji treba odrediti na razini od najmanje 120 milijardi EUR; smatra tu razinu prikladnom za osiguranje globalne konkurentnosti Europe i vodećeg položaja u znanosti, tehnologiji i industriji, za odgovaranje na društvene izazove te za doprinos u postizanju ciljeva klimatske politike EU-a i ciljeva održivog razvoja; osobito poziva da se ulože napori za poticanje revolucionarnih tržišnih inicijativa za stvaranje inovacija, osobito za mala i srednja poduzeća;

77.  nadalje poziva na to da se veća pozornost usmjeri na provedbu istraživanja i inovacija posredstvom zajedničkih poduzeća i ostalih instrumenata te da se podupru ulaganja u ključne tehnologije radi prevladavanja jaza koji se bilježi u ulaganjima u inovacije; naglašava da povećanje sredstava mora biti povezano s pojednostavnjenjem postupaka za financiranje; pozdravlja napore Komisije u tom pogledu i ustraje u tome da bi se oni trebali nastaviti u sljedećem programskom razdoblju radi pružanja boljeg pristupa i jednakih uvjeta za podnositelje zahtjeva na temelju novog sustava za ocjenjivanje zahtjeva; ističe da je potrebno osmisliti mjere za poticanje uravnoteženog sudjelovanja svih država članica EU-a;

78.  pozdravlja nedavni prijedlog Komisije o osiguravanju financiranja Istraživačkog fonda za ugljen i čelik u nadolazećim godinama; ističe važnost tog fonda za financiranje istraživanja u tom industrijskom sektoru; stoga smatra da je potrebno dugoročnije rješenje kojim se jamči financiranje nakon 2020. i kojim se također fond uvrštava u proračun Unije kako bi se omogućilo da Parlament ispuni svoju ulogu tijela nadležnog za proračunski nadzor;

79.  naglašava da su mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća ključni pokretači gospodarskog rasta, inovacija i zaposlenosti, s obzirom na to da pružaju 85 % svih novih radnih mjesta; priznaje njihovu važnu ulogu u jamčenju gospodarskog oporavka i poticanju održivog gospodarstva EU-a; podsjeća da u EU-u postoji više od 20 milijuna malih i srednjih poduzeća i da ona čine 99 % ukupnog poslovanja; smatra da poboljšanje pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća, u svim državama članicama, treba i dalje ostati važan cilj politike za sljedeći VFO, kako bi se dodatno povećala njihova konkurentnost i održivost; stoga naglašava da je potrebno promicati poduzetništvo i poboljšati poslovno okruženje za mala i srednja poduzeća kako bi im se omogućilo da ostvare svoj puni potencijal u današnjem svjetskom gospodarstvu;

80.  pozdravlja uspjeh namjenskog programa EU-a za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) u okviru aktualnog VFO-a; ističe visoku razinu provedbe tog programa i upućuje na njegov kapacitet za još veću apsorpciju; stoga poziva da se financijska omotnica programa COSME udvostruči kako bi bila u skladu sa stvarnim potrebama gospodarstva EU-a i velikim interesom za sudjelovanjem;

81.  ponavlja svoju snažnu predanost Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU), čiji je cilj mobilizacija 500 milijardi EUR u novim ulaganjima u realno gospodarstvo u okviru aktualnog VFO-a; smatra da je EFSU već pružio snažan i usmjeren poticaj gospodarskim sektorima u kojima se stimuliraju održivi rast i otvaranje radnih mjesta; ističe pozitivan učinak EFSU-a na financiranje MSP-ova diljem Unije; stoga pozdravlja namjeru Komisije da iznese zakonodavni prijedlog za nastavak i poboljšanje tog programa ulaganja sa zasebnim proračunom koji se u okviru novog VFO-a ne bi trebao financirati nauštrb postojećih politika i programa; naglašava da bi se svi zakonodavni prijedlozi trebali temeljiti na zaključcima iz pregleda koji će provesti Komisija i na neovisnoj evaluaciji; očekuje da će se novim prijedlogom učinkovito riješiti nedostatci provedbe EFSU-a i, između ostalog, poboljšati zemljopisna pokrivenost fonda kako bi mogao biti od koristi u čitavoj Uniji;

82.  inzistira na važnosti VFO-a za sektore koji se oslanjaju na dugoročna ulaganja kao što je, na primjer, sektor održivog prometa; naglašava da je prometna infrastruktura okosnica jedinstvenog tržišta te temelj za održivi rast i otvaranje radnih mjesta; napominje da dovršenje jedinstvenog europskog prometnog prostora povezanog sa susjednim zemljama iziskuje veliku prometnu infrastrukturu i da se ono mora smatrati glavnim prioritetom za konkurentnost EU-a i njegovu ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, među ostalim u rubnim i otočnim područjima; stoga smatra da se sljedećim VFO-om trebaju pružiti dostatna sredstva za projekte koji posebno doprinose dovršenju osnovne mreže Transeuropske prometne mreže (TEN-T) i njezinih koridora, koje je potrebno dodatno proširiti; podsjeća na ciljeve s konferencije COP 21 u vezi s prometom radi borbe protiv klimatskih promjena te potiče države članice da ulažu u pametan, održiv i integriran javni prijevoz;

83.  ističe da bi ažurirani i učinkovitiji Instrument za povezivanje Europe (CEF) trebao obuhvatiti sve vidove prijevoza, uključujući cestovnu i željezničku infrastrukturu te unutarnje plovne putove; smatra da bi se njime trebala dati prednost vezama između sveobuhvatnih mreža i prometnih modaliteta koji doprinose smanjenju emisija CO2, i koji će biti usmjereni na međupovezanost i dovršetak mreže u rubnim područjima; ponavlja važnost jačanja interoperabilnosti putem Europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom i omogućavanja potpunog iskorištavanja inicijative jedinstvenog europskog neba; poziva na dovršenje sustava europskog digitalnog upravljanja zračnim prometom;

84.  poziva na stvaranje zasebne proračunske linije za turizam u sljedećem VFO-u kako bi se ostvario napredak u smjeru istinske europske politike turizma koja može znatno doprinijeti rastu i stvaranju radnih mjesta;

85.  poziva Komisiju da potiče ulaganja u razvoj tehnologija sljedeće generacije i promicanje njihovog uvođenja; naglašava važnost pružanja sredstava za dovršetak jedinstvenog digitalnog tržišta uz upotrebu cjelovitog spektra, jamčenja nadogradnje fiksnih mreža i povećanja gustoće pokretnih mreža, pokretanja mreže 5G i gigabitske povezivosti, te postizanja daljnjeg napretka u pogledu ujednačavanja propisa EU-a o telekomunikacijama kako bi se stvorio ispravan regulatorni okvir za poboljšanje internetske povezivosti diljem Unije; naglašava da bi Instrument za povezivanje Europe u području telekomunikacija trebao nastaviti podupirati infrastrukture digitalnih usluga i brze širokopojasne mreže omogućavanjem njihove dostupnosti, među ostalim i u udaljenim regijama i ruralnim područjima, te poboljšanjem digitalne pismenosti, interkonektivnosti i interoperabilnosti; naglašava da je potrebno pružiti potporu digitalnoj preobrazbi europskog gospodarstva i društva te ulagati u ključne tehnologije, kao što su veliki podaci, umjetna inteligencija ili računalstvo visokih performansi, kao i u infrastrukturu te u digitalne vještine za poboljšanje konkurentnosti EU-a i kvalitete života europskih građana;

86.  smatra da je ključno osigurati održivu i pristupačnu opskrbu energijom u Europi; stoga poziva na daljnju potporu ulaganjima kojima se jamči diversifikacija izvora i putova energije, povećanje energetske sigurnosti i energetske neovisnosti, poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljive energije, uključujući Instrument za povezivanje Europe u području energetike; posebno naglašava važnost pružanja sveobuhvatne podrške, osobito u regijama s visokim ugljičnim otiskom, u energetskoj tranziciji, prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika, modernizaciji proizvodnje energije, poboljšanju prekogranične povezanosti i uvođenju pametnih mreža, hvatanju i skladištenju ugljika i korištenju tehnologija, kao i modernizaciji centraliziranih sustava grijanja; smatra da bi trebalo na odgovarajući način pružiti potporu preobrazbi energetskog sustava s obzirom na klimatske ciljeve, i to naročito u regijama i zemljama koje ovise o ugljenu, kako bi se učinkovito doprinijelo strateškom prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija; poziva na uspostavu sveobuhvatnog fonda za potporu pravednom prijelazu, posebno s pomoću razvoja i uvođenja obnovljivih izvora, rješenja za energetsku učinkovitost, skladištenja energije, rješenja i infrastrukture u pogledu elektromobilnosti, modernizacije proizvodnje energije i energetskih mreža, naprednih tehnologija za proizvodnju energije, uključujući hvatanje i skladištenje ugljikova dioksida (CCS), vezanje i korištenje ugljika (CCU) te uplinjavanje ugljena, modernizacije centraliziranog grijanja, uključujući visokoučinkovitu kogeneraciju, rane prilagodbe budućim standardima zaštite okoliša, restrukturiranja energetski intenzivnih industrija te rješavanja društvenih, gospodarskih i okolišnih učinaka;

87.  naglašava da su veliki infrastrukturni projekti, točnije Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor (ITER), Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS), globalni sustav za satelitsku navigaciju (Galileo), program za promatranje Zemlje (Copernicus) i buduće državne satelitske komunikacije (GOVSATCOM) strateški važni za buduću konkurentnost, sigurnost i političku moć EU-a; ističe da se financiranje tih velikih projekata treba osigurati proračunom EU-a, ali da u isto vrijeme ono mora ostati čvrsto vezano uz namjenu kako bi se osiguralo da moguća prekoračenja troškova ne ugroze financiranje i uspješnu provedbu ostalih politika Unije, kao što je vidljivo iz određenih pojedinačnih slučajeva u prethodnom VFO-u; podsjeća na to da je u tu svrhu najviši iznos za te projekte trenutačno utvrđen u Uredbi o VFO-u, te poziva na slične odredbe u novoj uredbi;

88.  ističe važnost i ključnu ulogu EU-a u očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša i u borbi protiv klimatskih promjena, uništenja ekosustava i gubitka biološke raznolikosti; smatra da je stabilno i adekvatno financiranje nužno za postizanje međunarodnih obveza EU-a, kao što su one iz Pariškog sporazuma; podsjeća da bi sljedeći VFO trebao pomoći Uniji da ostvari te ciljeve do 2030. i doprinijeti prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050.; ističe da EU ne bi trebao financirati projekte i ulaganja koji su u suprotnosti s postizanjem tih ciljeva; poziva na temeljito uključivanje klimatskih aktivnosti u buduću potrošnju EU-a; u tom pogledu poziva na odgovarajuće financiranje relevantnih programa kao što je LIFE+, te da se njihova financijska sredstva udvostruče, te na uspostavu namjenskih omotnica za bioraznolikost i upravljanje mrežom Natura 2000;

Jača kohezija i solidarnost u Europi

89.  naglašava da bi kohezijska politika u razdoblju nakon 2020. trebala ostati glavna ulagačka politika Europske unije kojom su obuhvaćene sve regije EU-a, kako bi se nosilo sa složenim socioekonomskim izazovima, pri čemu bi se većina sredstava trebala usmjeriti na one regije u najnepovoljnijem položaju; smatra da se kohezijska politika, povrh cilja smanjenja nejednakosti u stupnju razvoja i jačanja konvergencije, kako je utvrđeno u Ugovoru, treba usredotočiti na ostvarenje općih političkih ciljeva EU-a i predlaže stoga da se u okviru sljedećeg VFO-a tri fonda kohezijske politike (Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF) i Kohezijski fond) usmjere uglavnom na pružanje potpore rastu i konkurentnosti, istraživanju i inovacijama, digitalizaciji, industrijskoj tranziciji, MSP-ovima, prometu, prilagodbi na klimatske promjene i njihovom ublažavanju, održivosti okoliša i pravednoj energetskoj tranziciji, zapošljavanju, socijalnoj uključenosti, rodnoj ravnopravnosti, smanjenju siromaštva i demografskim izazovima; naglašava da ta tri fonda predstavljaju sastavne dijelove kohezijske politike EU-a te da mogu zajedno djelovati isključivo u okviru jedinstvenog okvira te politike; nadalje poziva da se poboljša teritorijalna suradnja, uključujući prekograničnu komponentu i urbanu dimenziju politike te uvođenje posebnih odredbi za ruralna, planinska, otočna i udaljena područja;

90.  smatra da je izuzetno važno zadržati iznose za financiranje kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. za EU-27 barem na razini proračuna za razdoblje 2014. – 2020. u stalnim cijenama; naglašava da bi BDP trebao ostati jedan od parametara za raspodjelu sredstava kohezijske politike, no smatra da bi ga trebalo nadopuniti dodatnim nizom socijalnih, okolišnih i demografskih pokazatelja kako bi se u većoj mjeri uzeli u obzir novi oblici nejednakosti među regijama EU-a u svim državama članicama i unutar njih; uz to podupire to da se u okviru novog programskog razdoblja nastavi s elementima kojima je u okviru aktualnog VFO-a kohezijska politika postala modernija i učinkovitija, odnosno tematskom koncentracijom, ex ante uvjetima, okvirom uspješnosti i poveznicom s gospodarskim upravljanjem;

91.  snažno se zalaže za provedbu obveza koje proizlaze iz članka 9. UFEU-a u pogledu ostvarenja socijalne dimenzije Europe i provedbe europskog stupa socijalnih prava na temelju održivog razvoja vrlo konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva, usmjeravajući se pritom na potpunu zaposlenost, socijalni napredak i promicanje ravnopravnosti između žena i muškaraca, međugeneracijske solidarnosti i zaštite prava djece kako su utvrđena Ugovorom; naglašava da takva provedba zahtijeva pravilno financiranje socijalnih politika, te ističe posljedičnu potrebu za povećanim financiranjem postojećih instrumenata koji doprinose tim ciljevima, posebno ESF-a, Inicijative za zapošljavanje mladih, Fonda europske pomoći za najpotrebitije, Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije; ustraje u tome da ih je potrebno očuvati u sljedećem VFO-u i da je potrebno nastaviti s njihovom provedbom poglavito s pomoću bespovratnih sredstava;

92.  ponavlja svoj poziv Komisiji i svim državama članicama da uspostave poseban fond namijenjen za jamstvo za djecu, čime bi se djecu postavilo u središte sve širih politika za smanjenje siromaštva i zajamčila odgovarajuća sredstva za punu provedbu potrebnih mjera politike te pomoglo roditeljima da izađu iz situacije socijalne isključenosti i nezaposlenosti s pomoću ciljanih intervencija;

93.  naglašava da bi osobito ESF trebao proširiti svoju potporu razvoju socijalnog dijaloga, osobito poboljšanjem izgradnje kapaciteta socijalnih partnera, uključujući europske sektorske i međusektorske razine, te da bi ta obveza trebala postati obvezujućom za države članice u svim regijama EU-a;

94.  posebno naglašava stalnu potrebu za borbom protiv nezaposlenosti mladih i isključenosti, osobito među mladima koji nisu u sustavu obrazovanja, zapošljavanja ili izobrazbe, kao dio sveobuhvatnog pristupa politikama mladih na razini EU-a; stoga poziva na to da se omotnica za Inicijativu za zapošljavanje mladih udvostruči, kao i da se u potpunosti provede Jamstvo za mlade EU-a, istovremeno osiguravajući brzu i pojednostavnjenu upotrebu sredstava te trajne i stabilne izvore financiranja u sljedećem programskom razdoblju; naglašava potrebu za poboljšanim reguliranjem kako bi se zaštitilo nediskriminatorno sudjelovanje mladih nepovoljnog socioekonomskog zaleđa u programu; smatra da su ulaganja u cilju poticanja obrazovanja i osposobljavanja, posebice za razvijanje digitalne pismenosti, i dalje jedan od glavnih prioriteta EU-a; ustraje u tome da taj program ne smije zamijeniti rashode koji su se prethodno financirali iz nacionalnih proračuna;

95.  izražava potporu programima u području kulture, obrazovanja, medija, mladih, sporta, demokracije, građanstva i civilnog društva koji su jasno dokazali svoju europsku dodanu vrijednost i koji uživaju trajnu popularnost među korisnicima; zalaže se stoga za trajno ulaganje u okvir za obrazovanje i osposobljavanje 2020. kroz programe Erasmus+, Kreativna Europa i Europa za građane kako bi se doprlo do osoba svih godišta, osobito mladih; ponavlja svoju potporu jačanju vanjske dimenzije kulturnih programa Erasmus+ i Kreativna Europa; nadalje preporučuje nastavak Europskih snaga solidarnosti, s adekvatnim sredstvima koja se ne dodjeljuju nauštrb drugih programa EU-a; također ističe znatan doprinos kulturnih i kreativnih industrija za rast i radna mjesta u EU-u;

96.  preporučuje uspostavu unutarnjeg Europskog fonda za demokraciju radi osnaživanja potpore civilnom društvu i nevladinim organizacijama koje djeluju u području demokracije i ljudskih prava, kojim bi trebala upravljati Komisija;

97.  posebno poziva na to da se u sljedećem VFO-u najmanje utrostruče sredstava za program Erasmus+ kako bi se doprlo do što više mladih, organizacija mladih i srednjoškolskih učenika i naučnika diljem Europe i kako bi im se pružilo dragocjene kompetencije i životne vještine u vidu prilika za cjeloživotno učenje, obrazovanje u čijem je središtu učenik, neformalno obrazovanje i informalno učenje, ali i volontiranje i rad s mladima; poziva na to da se stavi osobiti naglasak na osobe iz nepovoljnog socioekonomskog okruženja, omogućujući im pritom da sudjeluju u programu, kao i na osobe s invaliditetom;

98.  poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere u pogledu projekta „Europska propusnica za Interrail za 18. rođendan” i da predstavi poseban program u okviru sljedećeg VFO-a s dovoljnim godišnjim odobrenim sredstvima za pokrivanje svih zahtjeva za besplatnom željezničkom propusnicom koje podnesu mladi Europljani koji navrše osamnaestu u pojedinoj godini; naglašava da bi takav projekt mogao postati ključna sastavnica jačanja europske svijesti i identiteta, posebice kada smo suočeni s prijetnjama poput populizma i širenja dezinformacija; ponavlja da se od Komisije očekuje prikladan prijedlog pravne osnove kako bi se postigao cilj takvog programa;

99.  očekuje da će u razdoblju nakon 2020. Europska unija iz faze upravljanja krizom prijeći na trajnu zajedničku europsku politiku u području azila i migracija; naglašava da bi aktivnosti u tom području trebale biti obuhvaćene namjenskim instrumentom, kao što je Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI); naglašava da budući fond, kao i relevantne agencije za pravosuđe i unutarnje poslove, moraju imati na raspolaganju odgovarajuću razinu financijskih sredstava za sljedeći VFO kako bi se suočili sa složenim izazovima u tom području; nadalje smatra da bi se FAMI trebalo dopuniti dodatnim komponentama radi rješenja tog pitanja u okviru drugih politika, posebno s pomoću europskih strukturnih i investicijskih fondova i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja, s obzirom na to da nijedan pojedinačni instrument nema kapacitete za rješavanje problema tolike veličine i složenosti; uviđa nadalje važnost kulturnih programa, obrazovnih programa, programa namijenjenih mladima i sportskih programa kojima se izbjeglice i migranti mogu integrirati u europsko društvo; traži od Komisije da procijeni je li ulogu europskih gradova u okviru europske politike azila moguće ojačati uvođenjem poticajnog programa kojim se gradovima izravno nudi financijska potpora za smještaj izbjeglica i gospodarski razvoj u zamjenu za prihvat izbjeglica i tražitelja azila;

100.  prepoznaje europsku dodanu vrijednost suradnje u borbi protiv zajedničkih prijetnji javnom zdravlju; napominje da nijedna država članica ne može sama savladati prekogranične zdravstvene izazove te poziva na to da se u sljedećem VFO-u odrazi odgovornost EU-a za provedbu cilja održivog razvoja o javnom zdravlju, zdravstvenim sustavima i zdravstvenim problemima povezanim s okolišem, te da se pruži potpora državama članicama u uklanjanju zdravstvenih nejednakosti; smatra da bi, na temelju pozitivnih ishoda tekućih aktivnosti na terenu, novi VFO trebao uključivati solidan zdravstveni program sljedeće generacije kojim bi se zdravstvena pitanja rješavala na prekograničnoj osnovi, primjerice postizanjem inovativnih rješenja za pružanje zdravstvene skrbi, uključujući digitalne zdravstvene usluge, kao što su Europske referentne mreže, i kojim bi se pružila potpora državama članicama u obliku stručnog znanja i razmjene podataka, dokaza i dobrih praksi; podsjeća da je dobro zdravlje preduvjet za ostvarivanje drugih ciljeva EU-a i da politike u područjima kao što su poljoprivreda, zaštita okoliša, zapošljavanje, socijalna pitanja ili uključenost također utječu na zdravlje Europljana; stoga poziva na to da se u sljedećem VFO-u unaprijedi procjena učinka na zdravlje i međusektorska suradnja u tom području;

Snažnija i održiva poljoprivreda i ribarstvo

101.  potvrđuje da je modernizirana zajednička poljoprivredna politika ključna za sigurnost i autonomiju opskrbe hranom, očuvanje ruralnoga stanovništva i zapošljavanje, održivi razvoj, održivost okoliša, poljoprivrede i šumarstva, i osiguravanje zdrave, visokokvalitetne hrane za europske potrošače po pristupačnim cijenama; ističe da su se potrebe za hranom i zdravljem povećale, kao i potreba za podupiranjem prijelaza poljoprivrednika na ekološki prihvatljivije poljoprivredne prakse i potreba za suzbijanjem učinaka klimatskih promjena; naglašava da je potrebno podupirati sigurnost prihoda poljoprivrednika i ojačati povezanost između ZPP-a i isporuke javnih dobara; ističe da je ZPP jedna od najviše integriranih politika i da se uglavnom financira na razini EU-a i stoga zamjenjuje nacionalnu potrošnju;

102.  ističe da bi se proračun ZPP-a u sljedećem VFO-u trebao barem zadržati na sadašnjoj razini za EU-27 u stalnim cijenama; ističe da novi izazovi s kojima se suočava sljedeći ZPP iziskuju dodjelu stabilnih financijskih sredstava na temelju analiza postojećih politika i budućih potreba; naglašava da se izravnim plaćanjima stvara jasna dodana vrijednost za EU, jača jedinstveno tržište i izbjegavaju nepravilnosti u tržišnom natjecanju među državama članicama; u tom pogledu protivi se svakoj ponovnoj nacionalizaciji i svakom nacionalnom sufinanciranju za izravna plaćanja; naglašava da je potrebno nastaviti s mjerama za očuvanje proizvodnje u sektorima koji su ključni za osjetljiva područja, reformirati pričuvu za poljoprivredne krize, povećati sredstva radi pružanja odgovora na razne cikličke krize u osjetljivim sektorima, izraditi instrumente kojima se može ublažiti nestabilnost cijena te povećati financiranje Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj (POSEI); apelira na Komisiju da nastavi s postupkom konvergencije izravnih plaćanja i da zajamči potreban financijski i pravni okvir za lanac opskrbe hranom kako bi se suzbile nepoštene trgovačke prakse; ističe da su ruralna područja u EU-u suočena s ozbiljnim problemima te im je stoga potrebna posebna potpora;

103.  naglašava socioekonomsku i ekološku važnost sektora ribarstva, morskog okoliša i „plavog gospodarstva” i njihov doprinos održivoj samoopskrbi hranom u EU-u u pogledu osiguravanja održivosti europske akvakulture i ribarstva i smanjenja utjecaja na okoliš; ističe da je zajednička ribarstvena politika u isključivoj nadležnosti EU-a; naglašava u tom pogledu važnost očuvanja posebnog, velikog, neovisnog i pristupačnog ribarstvenog fonda kako bi se provela ta politika; poziva na ponovnu uspostavu Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj u pogledu ribarstva jer je to vrlo važan program za najudaljenije regije EU-a; poziva na to da se zadrži barem razina financijskih sredstava namijenjenih za sektor ribarstva u okviru aktualnog VFO-a te da se, ako se za to pojavi potreba, povećaju financijska sredstva za pomorska pitanja; upozorava na moguće negativne posljedice „tvrdog Brexita” na taj sektor; napominje da bi drugi financijski instrumenti, uz nepovratnu pomoć, mogli pružiti dodatne mogućnosti financiranja;

Veća odgovornost u svijetu

104.  ističe da se svijet suočava s brojnim izazovima, uključujući sukobe, kibernapade, terorizam, radikalizaciju, dezinformiranje, prirodne katastrofe, klimatske promjene i uništavanje okoliša, kršenje ljudskih prava i rodnu nejednakost; smatra da Unija ima posebnu političku i financijsku odgovornost koja se temelji na istinskoj europskoj vanjskoj politici koja počiva na pravilima i vrijednostima te na potpori stabilnosti, sigurnosti, demokratskom upravljanju i održivom razvoju naših partnera, kao i na iskorjenjivanju siromaštva i odgovorima na krizu;

105.  ističe da bi se sredstva za vanjsko djelovanje trebala znatno povećati ako Unija želi preuzeti svoju ulogu u okviru svoje globalne strategije i politika proširenja, susjedstva i razvojne politike, kao i u pogledu pružanja odgovora na krize; očekuje da će se u sljedećem VFO-u odražavati dosad nezabilježene potrebe zemalja u istočnom i južnom susjedstvu koje se bore sa sukobima i posljedicama izazova koje nose migracije i izbjeglice; poziva na to da se dodijeli veći iznos sredstava za rješavanje sve veće potrebe za humanitarnom pomoći koja je posljedica prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem, uz izbjegavanje bilo kakvih razlika između obveza i plaćanja; smatra da Unija treba povećati financiranje za Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA); naglašava nadalje potrebu za dodatnim financiranjem investicijskog plana za Afriku u svrhu promicanja uključivog rasta, održivog razvoja i otklanjanja time nekih uzroka nezakonite migracije;

106.  podsjeća na to da se razvojna politika EU-a vodi nizom obveza, posebno ciljevima održivog razvoja, Akcijskim planom iz Adis Abebe o financiranju razvoja, Pariškim klimatskim sporazumom i Europskim konsenzusom o razvoju, kao i usklađenošću politika radi razvoja i načelima učinkovitosti pomoći; skreće pozornost na obvezu EU-a i njegovih država članica da povećaju službenu razvojnu pomoć na 0,7 BDP-a do 2030., uključujući 20 % službene razvojne pomoći EU-a za socijalnu uključenost i ljudski razvoj te 0,2 % BND-a EU-a za službenu razvojnu pomoć za najmanje razvijene zemlje;

107.  napominje da razvojna pomoć može imati važnu ulogu u suzbijanju temeljnih uzroka migracija i doprinošenju stabilnosti, no smatra da se službena razvojna pomoć ne bi trebala koristiti za pokrivanje troškova za pomoć izbjeglicama u donatorskim zemljama; prima na znanje potencijalnu ulogu službene razvojne pomoći za lakšu mobilizaciju financijskih sredstava iz drugih izvora, te ističe potrebu za pojačanom suradnjom s privatnim sektorom s pomoću mogućeg nastavka plana vanjskih ulaganja, oslanjajući se na njegovu procjenu;

108.  podržava izravno financiranje za organizacije civilnog društva i branitelje ljudskih prava, osobito u trećim zemljama u kojima su ugrožene demokracija i vladavina prava; u tom pogledu naglašava da instrumenti za vanjsko financiranje trebaju moći brzo odgovoriti na politička zbivanja i da se treba osnažiti načelo „više za više”;

109.  spreman je razmotriti pojednostavnjeni ustroj instrumenata za vanjsko financiranje, pod uvjetom da se njime povećava transparentnost, odgovornost, učinkovitost i fleksibilnost te poštuju ciljevi temeljnih politika; poziva na zadržavanje zasebnih namjenskih instrumenata za pretpristupnu pomoć, susjedstvo, razvoj i humanitarnu pomoć zbog njihovih posebnih političkih i financijskih obilježja; napominje da bi takav ustroj trebao podrazumijevati ERF uvršten u proračun povrh dogovorenih gornjih granica bez Instrumenta mirovne pomoći za Afriku, te transparentnije uključivanje relevantnih uzajamnih fondova i instrumenata;

110.  podsjeća na važnost povećane fleksibilnosti koja bi omogućila mobilizaciju dodatnih sredstava i brzu aktivaciju financiranja; mogao bi razmotriti kao dio ukupnog povećanja u instrumentima za vanjsko financiranje veću nedodijeljenu pričuvu čiji je cilj povećanje ugrađene fleksibilnosti; međutim ističe da se povećana fleksibilnost ne bi trebala postići nauštrb dugoročnih političkih ciljeva te geografskih i tematskih prioriteta, predvidljivosti dugoročnog financiranja, parlamentarnog nadzora i savjetovanja s partnerskim zemljama i civilnim društvom;

Sigurnost, mir i stabilnost za sve

111.  smatra da bi novi naslov „Sigurnost, mir i stabilnost za sve” bio dokaz da Unija tu novu političku odgovornost prepoznaje kao prioritet, da potvrđuje njezinu specifičnost i da bi se time postigla usklađenost njezine unutarnje i vanjske dimenzije;

112.  ističe da bi se razina i mehanizmi financiranja u području unutarnje sigurnosti trebali povećati od početka novog VFO-a i za čitavo vrijeme njegovog trajanja kako bi se izbjeglo da se svake godine sustavno pribjegava odredbama o fleksibilnosti VFO-a; poziva na to da se tijelima za izvršavanje zakonodavstva dodijele dostatna sredstva (Europol, Eurojust i Cepol) i da se Europskoj agenciji za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima (eu-LISA) dodijele sredstva za provedbu novih zadaća i upravljanje njima; ističe ulogu Agencije Europske unije za temeljna prava u razumijevanju fenomena radikalizacije, marginalizacije, govora mržnje i zločina iz mržnje i pružanju odgovora na njih;

113.  smatra da se sljedećim VFO-om mora podržati uspostava Europske obrambene unije; očekuje, nakon najave Komisije u pogledu tih područja, odgovarajuće zakonodavne prijedloge, uključujući i poseban program EU-a za istraživanja u području obrane i industrijski razvojni program nadopunjen ulaganjima država članica u zajedničku opremu; u tom pogledu potvrđuje svoje snažno uvjerenje da bi se dodatni politički prioriteti trebali povezati s dodatnim financijskim sredstvima; podsjeća na to da će povećana suradnja u području obrane, udruživanje istraživanja i opreme i uklanjanje udvostručavanja potaknuti stratešku autonomnost i konkurentnost obrambene industrije Europe, te dovesti do ušteda zahvaljujući učinkovitosti, koje se često procjenjuju na oko 26 milijardi EUR godišnje;

114.  u kontekstu sve veće pozornosti koja se posvećuje sigurnosti i obrani u Uniji, zahtijeva ponovnu procjenu svih vanjskih rashoda za sigurnost; sa zanimanjem iščekuje reformu mehanizma Athena i Instrumenta mirovne pomoći za Afriku nakon što ERF bude uvršten u proračun; pozdravlja nedavno preuzete obveze država članica u okviru stalne strukturirane suradnje i poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da objasne kako će se ona financirati u budućnosti; poziva na to da se uspostavi program koji će se nastaviti na Instrument za doprinos stabilnosti i miru, a koji će biti usredotočen na odgovor na krize i izgradnju kapaciteta za sigurnost i razvoj, uz pronalaženje pravno utemeljenog rješenja za izgradnju vojnih kapaciteta;

115.  naglašava suštinsku važnost mehanizma EU-a za civilnu zaštitu koji je omogućio koordiniranu pomoć EU-a u slučajevima prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem diljem Unije i šire; upućuje na neupitnu dodanu vrijednost operacija civilne zaštite u učinkovitom suzbijanju katastrofa koje postaju sve češće i složenije, uz istovremeno poticanje osjećaja europske solidarnosti među građanima EU-a kada se za to ukaže potreba; pozdravlja nedavne prijedloge Komisije u pogledu poticanja civilne zaštite EU-a jačanjem pripravnosti i mjera sprečavanja, uključujući uspostavu posebne pričuve operativnih kapaciteta na razini Unije; poziva da ojačano djelovanje u tom području bude povezano s prikladnim financiranjem u okviru sljedećeg VFO-a;

Djelotvorna administracija u službi europskih građana

116.  smatra da je snažna, učinkovita i visokokvalitetna javna uprava neophodna za provedbu politika Unije i za ponovno stjecanje povjerenja i jačanje dijaloga s organizacijama civilnog društva i građanima na svim razinama; u tom pogledu ističe ulogu institucija koje čine demokratski izabrani zastupnici; podsjeća da su, prema Revizorskom sudu, institucije, tijela i agencije EU-a provele smanjenje od 5 % broja zaposlenika, kako je određeno u njihovu planu radnih mjesta; smatra da ne bi trebalo doći do daljnjih horizontalnih smanjenja broja osoblja, snažno se suprotstavlja ponavljanju takozvanog fonda za preraspodjelu za agencije;

117.  pozdravlja inicijative koje provode institucije, tijela i agencije, koje su u cilju dodatne učinkovitosti povećale administrativnu suradnju te su udružile određene službe, stvarajući time uštedu u proračunu Unije; ističe da bi neke agencije mogle dodatno povećati učinkovitost, osobito uz povećanje suradnje među agencijama sa sličnim zadacima, primjerice u području nadzora financijskog tržišta, i agencijama s više lokacija; općenitije poziva na temeljitu procjenu mogućnosti za objedinjavanje agencija prema strateškoj prirodi njihovih zadaća i rezultata kako bi se stvorile sinergije među agencijama, npr. kada je riječ o Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta u Parizu;

118.  smatra da bi institucije i tijela EU-a trebali poštovati zemljopisnu i rodnu ravnotežu;

119.  poziva Komisiju da predloži mehanizam kojim se na države članice koje ne poštuju vrijednosti sadržane u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) mogu primjenjivati financijske posljedice; međutim upozorava na to da krajnji korisnici proračuna Unije nikako ne mogu biti žrtve kršenja pravila za koja nisu odgovorni; stoga je uvjeren da proračun Unije nije pravi instrument za rješavanje povreda članka 2. UEU-a te da bi država članica trebala snositi financijske posljedice neovisno o izvršenju proračuna;

120.  ističe da je suzbijanje diskriminacija, kao i rodne nejednakosti i rodno uvjetovanog nasilja ključno za ispunjavanje obveza EU-a prema uključivoj Europi; u tom pogledu podupire uključivanje rodno osviještenih politika i obveza rodne ravnopravnosti u sve politike EU-a u sljedećem VFO-u, kao i jačanje proračunske dimenzije u borbi protiv svih slučajeva diskriminacije, s posebnim naglaskom na rodnoj dimenziji u politikama azila i migracija i vanjskim politikama EU-a;

121.  ističe potrebu za osiguranjem pristupa uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem za žene te da je posebnu pozornost potrebno obratiti na konkretne potrebe ranjivih osoba, uključujući maloljetnike i ostale skupine, kao što je zajednica LGBTI,

122.  zalaže se za to da se posebna potpora dodijeli ciljanim skupinama u nepovoljnom položaju, izričito isključujući prakse segregacije, posebno osoba s invaliditetom i Roma, te naročito da Romi ostanu navedeni na listi korisnika ESF-a i EFRR-a;

123.  napominje da se zbog svoje izoliranosti kao posljedice udaljenosti od europskog kopna najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja suočavaju s posebnim prirodnim, ekonomskim ili socijalnim izazovima; smatra da bi se za njih trebale uspostaviti prilagođene mjere i opravdana izuzeća; poziva na kontinuitet financijske potpore EU-a za najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja u sljedećem VFO-u, posebno u okviru kohezijske politike za najudaljenije regije i u okviru posebnog instrumenta za prekomorske zemlje i područja, kada je riječ o njihovu pristupu istraživačkim programima i borbi protiv posebnih izazova povezanih s klimatskim promjenama s kojima se suočavaju;

124.  apelira na Komisiju da radi dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti proračuna Europske unije razmotri određivanje odgovarajućih uvjeta za sprječavanje korupcije i financijske prijevare u vezi s fondovima EU-a; izražava posebnu zabrinutost zbog carinskih prijevara koje su dovele do znatnog gubitka prihoda za proračun Unije; traži od država članica koje su se usprotivile pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije da ponovno razmotre svoje stajalište kako bi se omogućilo brzo rješenje tog problema;

IV.Postupak i proces donošenja odluka

125.  podsjeća na to da donošenje Uredbe o VFO-u zahtijeva suglasnost Parlamenta; nadalje naglašava da su Parlament i Vijeće dva jednaka dijela proračunskog tijela u donošenju godišnjeg proračuna EU-a, dok se o sektorskom zakonodavstvu kojim se utvrđuje velika većina programa EU-a, uključujući njihove financijske omotnice, odlučuje u okviru redovnog zakonodavnog postupka; stoga očekuje da će se postupkom odlučivanja o sljedećem VFO-u štititi uloga i ovlasti Parlamenta kako su navedeni u ugovorima; inzistira na tome da Uredba o VFO-u nije odgovarajuće mjesto za izmjene Financijske uredbe EU-a; apelira na Komisiju da izradi zaseban prijedlog revizije Financijske uredbe EU-a kad god postoji potreba za njezinom izmjenom;

126.  izražava svoju spremnost da se odmah uključi u strukturni dijalog s Komisijom i Vijećem o VFO-u za razdoblje nakon 2020. s ciljem olakšavanja kasnijih pregovora i postizanja konačnog sporazuma prije isteka ovog parlamentarnog saziva; spreman je s Vijećem raspraviti stajališta iznesena u aktualnoj Rezoluciji kako bi se omogućilo bolje razumijevanje očekivanja Parlamenta u vezi sa sljedećim VFO-om;

127.  ističe da bi, s obzirom na to da su prijedlozi Komisije najavljeni za svibanj 2018., službenu odluku o sljedećem VFO-u trebalo donijeti u roku od jedne godine; unatoč početnom kašnjenju u predstavljanju prijedloga Komisije, smatra da bi se trebalo pravovremeno postići dogovor oko okvira za razdoblje nakon 2020., kako bi se poslala važna politička poruka u vezi s kapacitetom Unije za daljnju izgradnju konsenzusa o budućnosti EU-a i o odgovarajućim financijskim sredstvima; ustraje u tome da će se takvim rasporedom omogućiti, među ostalim, brzo usvajanje svih sektorskih uredbi, kao i početak novih programa bez kašnjenja, 1. siječnja 2021.; podsjeća da su u prethodnim financijskim okvirima novi programi uglavnom započinjani tek nekoliko godina nakon početka razdoblja;

128.  smatra da bi novoizabrani Parlament mogao, odlučujući apsolutnom većinom svojih članova, u roku od 6 mjeseci nakon europskih izbora zatražiti da Komisija predloži reviziju sektorskog zakonodavstva kojim se uspostavljaju programi EU-a za sljedeći VFO koje je donijela prethodna zakonodavna vlast;

129.  stoga naglašava da je potrebno bez odgode pokrenuti ključne rasprave između triju institucija; naglašava da će svi elementi Uredbe o VFO-u, uključujući gornje granice VFO-a, biti dio pregovora o VFO-u i da bi oni trebali ostati otvoreni sve do postizanja konačnog dogovora; u tom smislu podsjeća na kritički stav Parlamenta o postupku koji je doveo do usvajanja sadašnje Uredbe o VFO-u i na vodeću ulogu koju je Europsko vijeće preuzelo u tom postupku donijevši neopozive odluke o nizu elemenata, uključujući gornje granice VFO-a i niz odredbi o sektorskim politikama;

130.  mišljenja je da bi se o postupcima u vezi s predstojećim pregovorima o VFO-u, a osobito o sudjelovanju Parlamenta u različitim fazama tog postupka, trebalo bez odgode dogovoriti tijekom bugarskog predsjedanja Vijećem i prije predstavljanja prijedloga o VFO-u; u tom kontekstu očekuje da će Komisija Parlament pravodobno obavještavati u jednakoj mjeri kao i Vijeće; smatra da bi ti dogovori u konačnici trebali biti sadržani u Međuinstitucionalnom sporazumu, kao što je slučaj s godišnjim proračunskim postupkom;

131.  smatra da činjenica da se Uredba o VFO-u mora donijeti jednoglasno predstavlja stvarnu prepreku u procesu; u tom pogledu poziva Europsko vijeće da aktivira klauzulu pasarela iz članka 312. stavka 2. UFEU-a kako bi se Uredba o VFO-u mogla donijeti kvalificiranom većinom; nadalje podsjeća da se općenita klauzula pasarela navedena u članku 48. stavku 7. UEU-a može također aktivirati kako bi se mogao primijeniti redovni zakonodavni postupak; ističe da bi prijelaz prema glasovanju kvalificiranom većinom za Uredbu o VFO-u bio u skladu ne samo s postupkom donošenja odluka, koji se upotrebljava za donošenje gotovo svih višegodišnjih programa EU-a, nego i s godišnjim postupkom za donošenje proračuna EU-a;

o
o   o

132.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(2) SL L 163, 24.6.2017., str. 1.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363.
(8) SL L 282, 19.10.2016., str. 1.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0076


Reforma sustava vlastitih sredstava Europske unije
PDF 567kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o reformi sustava vlastitih sredstava Europske unije (2017/2053(INI))
P8_TA(2018)0076A8-0041/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 311. i članak 332. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—  uzimajući u obzir članak 106.a i članak 171. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(1),

—  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014 od 26. svibnja 2014. o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije(2),

—  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 od 26. svibnja 2014. o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava i vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u i BND-u te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom(3),

—  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 21. rujna 2017. naslovljenu „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja u Europskoj uniji za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2017)0547),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti vlastitih sredstava Europske unije(4),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. naslovljenu „Ulaganje u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za konkurentnu, održivu i uključivu Europu”(5),

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. o pregovorima o višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost(6),

—  uzimajući u obzir svoje stajalište od 16. travnja 2014. o nacrtu odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava(7) Europske unije,

—  uzimajući u obzir svoje stajalište od 17. prosinca 2014.(8) o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica,

—  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016.(9)o pripremi poslijeizborne revizije VFO-a za razdoblje 2014. – 2020

—  uzimajući u obzir izvješće o budućem financiranju EU-a: završno izvješće i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva iz prosinca 2016.,

—  uzimajući u obzir članak 1. Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

—  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za ustavna pitanja (A8-0041/2018),

A.  budući da se prema Ugovoru iz Rima od 25. ožujka 1957. Europska ekonomska zajednica trebala financirati iz nacionalnih doprinosa samo tijekom prijelaznoga razdoblja, a potom sustavom vlastitih sredstava;

B.  budući da je Europsko vijeće u Luxembourgu u travnju 1970. donijelo odluku o sustavu vlastitih sredstava, čime je priveden kraju sustav nacionalnih doprinosa, a uvedena su dva istinska vlastita sredstva, poljoprivredne pristojbe i carine, koja dopunjava treće sredstvo zasnovano na porezu na dodanu vrijednost (PDV);

C.  budući da je u lipnju 1988. Europsko vijeće uvelo vlastito sredstvo na temelju BND-a država članica s obzirom na to da prihodi ostvareni postojećim vlastitim sredstvima nisu bili dovoljni za podmirivanje ukupnih rashoda u okviru proračuna EU-a;

D.  budući da se udio sredstava na temelju BND-a znatno povećao, s 11 %, koliko je iznosio 1988., na 69 % 2014. godine, čime je to „preostalo sredstvo ravnoteže” preraslo u glavni izvor financiranja proračuna EU-a danas; budući da sredstva na temelju PDV-a trenutačno čine otprilike 12 % proračuna EU-a, tradicionalna vlastita sredstva (carine, poljoprivredne pristojbe i pristojbe za šećer i izoglukozu) oko 13 %, dok je preostali postotak obuhvaćen drugim prihodima, među ostalim porezima koje plaća osoblje EU-a ili novčanim kaznama koje plaćaju poduzeća koja prekrše zakone o tržišnom natjecanju;

E.  budući da su od uvođenja britanskog rabata 1984. na sastanku Europskog vijeća održanog u Fontainebleauu, kojim se 66 % neto doprinosa Ujedinjene Kraljevine nadoknađuje, postupno uvedeni ostali rabati i korektivni mehanizmi radi rješavanja nedostataka takozvanog operativnog proračunskog salda nekih država članica; budući da se te korekcije aktualno odnose na smanjenje financiranja korekcije za Ujedinjenu Kraljevinu ili na bruto smanjenje doprinosa na temelju PDV-a ili BND-a;

F.  budući da je Parlament tijekom posljednjeg desetljeća istaknuo u nizu rezolucija probleme i složenost sustava vlastitih sredstava EU-a te je u više navrata pozvao na temeljitu reformu kako bi sustav postao jednostavniji, transparentniji i demokratičniji, uključujući uvođenje novih i istinskih vlastitih sredstava kojima bi se postupno i u mjeri u kojoj je to moguće zamijenili doprinosi na temelju BND-a;

G.  budući da je 2011. Komisija iznijela ambiciozan zakonodavni paket o vlastitim sredstvima (COM(2011)0510), koji je predstavila zajedno s prijedlozima VFO-a za razdoblje 2014. – 2020., radi pojednostavnjivanja doprinosa država članica, uvođenja novih vlastitih sredstava – reformiranog PDV-a i poreza na financijske transakcije – te reforme korektivnih mehanizama; budući da je Vijeće zanemarilo te prijedloge;

H.  budući da je kao rezultat pregovora o VFO-u za razdoblje od 2014. – 2020. uspostavljena Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva koja okuplja predstavnike svih triju glavnih institucija EU-a i kojom predsjeda Mario Monti; budući da je u prosincu 2016. Skupina predstavila svoje završno izvješće i preporuke, koji su temelj za izradu stajališta Parlamenta kako je navedeno u ovoj rezoluciji; naglašava da su to izvješće usvojili svi članovi te skupine, uključujući članove koje je imenovalo Vijeće;

1.  napominje da će Komisija do svibnja 2018. predstaviti svoje prijedloge o VFO-u za razdoblje nakon 2020.; zahtijeva da budući VFO koji će predložiti Komisija obuhvaća ambiciozne prijedloge za reviziju odluke o vlastitim sredstvima i svih povezanih zakonodavnih akata, kao i za uvođenje novih vlastitih sredstava; ističe da će se i rashodovna i prihodovna strana narednog VFO-a smatrati jedinstvenim pitanjem u budućim pregovorima između Vijeća i Parlamenta; navodi da se neće postići dogovor o VFO-u ako se ne ostvari odgovarajući napredak u pogledu vlastitih sredstava;

2.  donosi ovu rezoluciju radi izražavanja svojeg stajališta o glavnim elementima reforme sustava vlastitih sredstava EU-a, uključujući sastav mogućeg skupa novih vlastitih sredstava, kao i o elementima postojećeg sustava koji bi trebali ostati na snazi; poziva Komisiju da u pripremi zakonodavnih prijedloga o vlastitim sredstvima EU-a, koji bi trebali imati široko područje primjene i koji bi se trebali predstaviti zajedno s prijedlozima o VFO-u nakon 2020., uzme u obzir stajališta Parlamenta; uvjeren je u nužnost ostvarivanja znatnog napretka u vezi s prihodovnom stranom proračuna EU-a kako bi se olakšalo postizanje dogovora o sljedećem VFO-u;

I.PRAVNI OKVIR I POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKA

3.  podsjeća da se u članku 311. UFEU-a navodi: „Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje svojih ciljeva i provođenje svojih politika. Ne dovodeći u pitanje ostale prihode, proračun se u cijelosti financira iz vlastitih izvora.”; stoga ističe da pravni zahtjev kojim se propisuje da se proračun EU-a puni istinskim vlastitim sredstvima proizlazi izravno iz Ugovora;

4.  podsjeća na to da se člankom 310. UFEU-a propisuje da „prihodi i rashodi prikazani u proračunu EU-a moraju biti uravnoteženi”; u skladu s time napominje da bi se prihodima trebalo pokrivati sveukupne rashode, koje svake godine donosi proračunsko tijelo; naglašava da proračun EU-a ne može imati godišnji deficit ili se financirati zaduživanjem na financijskim tržištima;

5.  napominje da o glavnom zakonodavnom aktu kojim se utvrđuju odredbe u vezi sa sustavom vlastitih sredstava, takozvanoj odluci o vlastitim sredstvima, Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Parlamentom, te da ta odluka podliježe ratifikaciji svih država članica; ističe da je to jedan od najzahtjevnijih zakonodavnih postupaka predviđenih Ugovorom;

6.  napominje da u tom zakonodavnom aktu Vijeće među ostalim utvrđuje gornje granice vlastitih sredstava te može uspostaviti nove kategorije vlastitih sredstava ili ukinuti postojeće kategorije; ističe da, čak iako odluka o vlastitim sredstvima nema datum isteka, ona je izravno povezana s odgovarajućim VFO-om kojim se utvrđuje najviša razina rashoda za isto razdoblje;

7.  podsjeća da su Ugovorom iz Lisabona uvedene nove odredbe o provedbi zakonodavstva o vlastitim sredstvima, te se predvidjela mogućnost da Vijeće donese uredbu kvalificiranom većinom nakon što dobije suglasnost Parlamenta; međutim žali što se nekoliko provedbenih odredbi, posebno onih koje se odnose na izračun sredstava na temelju BND-a, i dalje nalazi u odluci o vlastitim sredstvima; stoga poziva na učinkovitiji postupak donošenja odluke o vlastitim sredstvima, poziva Vijeće i Komisiju da u kontekstu buduće revizije Ugovora podrže zahtjev Parlamenta za izmjenu članka 311. UFEU-a kako bi se ojačala uloga Parlamenta u postupku donošenja vlastitih sredstava;

8.  podsjeća na to da su države članice odgovorne za svoje fiskalne politike te naglašava da je pravo na ubiranje poreza središnji element suvereniteta država članica; ističe da reforma vlastitih sredstava EU-a ne predstavlja prijenos nacionalnog suvereniteta u tom području, nego da se njome trenutačni sustav usklađuje s duhom i slovom ugovorâ EU-a;

II.RAZLOZI ZA REFORMU POSTOJEĆEG SUSTAVA VLASTITIH SREDSTAVA

i.Potreba za uklanjanjem nedostataka postojećeg sustava

9.  ističe da je postojeći sustav vlastitih sredstava vrlo složen, nepravedan, netransparentan i potpuno nerazumljiv za građane EU-a; posebno upozorava na netransparentnost izračuna koji se odnose na nacionalne rabate i korektivne mehanizme koji se primjenjuju na sustav vlastitih sredstava ili na statistička sredstva koja se temelje na PDV-u; nadalje ističe da sustav ne podliježe stvarnoj parlamentarnoj kontroli na razini EU-a te mu u suštini nedostaje demokratska legitimnost i odgovornost;

10.  ističe da način na koji se razvijao sustav vlastitih sredstava, koji je postupno zamijenio istinska vlastita sredstva takozvanim nacionalnim doprinosima, stavlja nerazmjerno velik naglasak na neto salda između država članica, čime se uvelike zanemaruje doprinos proračuna EU-a postizanju zajedničkih europskih ciljeva u korist svih građana EU-a; stoga žali što ukupni udio nacionalnih doprinosa proračunu EU-a, izračunat ili na temelju BND-a ili kao postotak statističkih sredstava na temelju PDV-u, predstavlja oko 83 % ukupnih prihoda EU-a;

11.  uvjeren je da je prevlast BND-a osnažila proračunsku logiku juste retour (pravednog povrata) koja je, kada je riječ o prihodovnoj i rashodovnoj strani proračuna EU-a, postala glavnim predmetom rasprava u Vijeću; u tom kontekstu s jedne strane ističe uvođenje britanskog rabata i niz povezanih rabata i ostalih korektivnih mehanizama u pogledu prihoda, te s druge strane nemogućnost postizanja dogovora o dostatnom iznosu sredstava za proračun EU-a u okviru godišnjeg proračunskog postupka; smatra da se EU mora udaljiti od koncepta neto operativnog salda jer su u praksi sve države članice korisnice proračuna EU-a;

12.  osobito smatra da na odluku o veličini godišnjeg proračuna EU-a utječu politička i financijska razmatranja na nacionalnoj razini, čime se stavljaju ograničenja na proračunske pregovore koji često završavaju tako da, kad je riječ o neto uplatiteljima i neto korisnicima u Vijeću, jedni dobivaju, a drugi gube, pri čemu se ne uzimaju u obzir obveze Unije, uključujući one koje je preuzelo Vijeće; smatra da su kao rezultat toga politike EU-a u kojima je europska dodana vrijednost najveća često područja u kojima se predlažu uštede te da je stoga projekt EU-a kao takav oslabljen;

13.  napominje da se nacionalni doprinosi u proračun EU-a mogu jasno identificirati na rashodovnoj strani nacionalnih proračuna te se često smatraju financijskim teretom, prevladavajući nad koristima od onih područja u kojima su rashodi EU-a često manje vidljivi; u tom pogledu ističe da je potrebno javnost bolje upoznati s koristima od proračuna EU-a;

14.  stoga je uvjeren da sadašnji sustav vlastitih sredstava u suštini krši slovo i duh Ugovora; ponovno naglašava svoj uvriježeni stav da je temeljita reforma sredstava EU-a nužna radi usklađivanja financiranja proračuna EU-a sa zahtjevima Ugovora i potrebama Unije u cjelini;

ii. Potreba da se omogući Uniji da financira svoje politike i da se suoči s novim izazovima

15.  ističe da se VFO-om za razdoblje nakon 2020. treba osigurati ispravno financiranje politika i programa EU-a s jasnom europskom dodanom vrijednošću, ali i pružiti dodatna sredstva za rješavanje izazova koji su već utvrđeni u područjima kao što su rast i zapošljavanje, klimatske promjene, zaštita okoliša, konkurentnost, kohezija, inovacije, migracije, kontrola vanjskih granica EU-a, sigurnost i obrana;

16.  nadalje ističe da je potrebno izbjeći nedostatke trenutačnog VFO-a i od samog početka pružiti razinu sredstava kojom bi Unija mogla provoditi svoj politički program uz adekvatno financiranje i učinkovito odgovoriti na nepredviđene događaje ili krizne situacije koje se mogu zbiti tijekom razdoblja sljedećeg financijskog okvira; ističe da je potrebno riješiti opetovane probleme nedostatnih sredstava za plaćanje u okviru godišnjeg proračunskog postupka; podsjeća na znatnu mobilizaciju odredbi o fleksibilnosti VFO-a koja je bila potrebna radi suočavanja s migracijskom i izbjegličkom krizom;

17.  ne dovodeći u pitanje financijsku nagodbu, očekuje da će posljedice povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a biti važan izazov za sljedeći VFO i sve povezane proračunske odluke; uvjeren je da bi se uoči donošenja odluke o VFO-u za razdoblje nakon 2020. trebalo premostiti jaz koji će za sobom ostaviti „Brexit” te istovremeno zajamčiti da se proračun EU-a neće smanjiti, a programi EU-a snositi posljedice;

18.  pozdravlja prijedlog za stvaranje posebne linije za europodručje u proračunu EU-a koji je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker iznio u svom govoru o stanju Unije pred Europskim parlamentom i koji je podrobnije razrađen u Komunikaciji Komisije od 6. prosinca 2017. o novim proračunskim instrumentima za stabilnost europodručja u okviru Unije (COM(2017)0822); u tom pogledu traži da proračunski kapacitet u okviru proračuna EU-a iznosi iznad trenutačnih gornjih granica;

III.PREMA PRIHVATLJIVOM I URAVNOTEŽENOM SUSTAVU VLASTITIH SREDSTAVA

i. Načela i pretpostavke kojima se uređuje uspostava novog sustava vlastitih sredstava

19.  podržava, radi osiguravanja stabilnog financiranja na razini EU-a, uspostavu transparentnog, jednostavnijeg i pravednijeg novog sustava vlastitih sredstava koji se oslanja na elemente postojećeg sustava koji su se pokazali učinkovitima; smatra da bi se reforma sustava vlastitih sredstava trebala temeljiti na nizu vodećih načela;

20.  ističe potrebu za povezivanjem prihoda s ciljevima politika, osobito onih u vezi s jedinstvenim tržištem, energetskom unijom, okolišem, klimom i prometom; u tom je pogledu uvjeren da bi se proračun EU-a trebao usredotočiti na politike s europskom dodanom vrijednošću kako je definirano u svojoj Rezoluciji 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(10);

21.  ističe da iz operativne perspektive nije moguće uvesti sva nova vlastita sredstva istodobno nego da je potrebna njihova postupna provedba; stoga smatra da bi se reforma sustava vlastitih sredstava mogla ostvariti s pomoću pristupa u dvije faze: prvo, treba uvesti manje tehnički složena vlastita sredstva čije prikupljanje podrazumijeva jednostavnije upravljanje uz razumne financijske izdatke, nakon čega treba uslijediti postupno uvođenje svakog dodatnog vlastitog sredstva na temelju utvrđenog rasporeda sve dok se ne postigne optimalna provedba;

22.  smatra da bi uvođenje novih vlastitih sredstava trebalo imati dvostruku svrhu, odnosno kao prvo bi trebalo dovesti do znatnog smanjenja udjela doprinosa na temelju BND-a (cilj od 40 %), čime bi se stvorile uštede za proračune država članica; kao drugo, trebalo bi omogućiti financiranje veće razine potrošnje EU-a u okviru VFO-a u razdoblju nakon 2020. godine, čime bi se ujedno premostio jaz koji će nastati istupanjem Ujedinjene Kraljevine; u tom kontekstu podsjeća da se novim vlastitim sredstvima ne namjerava povećati ukupna razina poreznog opterećenja za porezne obveznike u EU-u, na koje uvođenje novih vlastitih sredstava ne bi trebalo utjecati;

23.  poziva na ukidanje svih rabata i korekcija, uz istodobno jamčenje pravednog postupanja prema državama članicama; u tom kontekstu ističe da Brexit znači da će rabat za Ujedinjenu Kraljevinu i povezani „rabati na rabat” postati nepotrebni i prestati postojati, dok će reforma statističkih vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u postati neizbježna;

24.  smatra da su tradicionalna vlastita sredstva, ponajprije carine, poljoprivredne pristojbe i pristojbe za šećer i izoglukozu, pouzdani i istinski izvori prihoda EU-a, s obzirom na to da proizlaze izravno iz činjenice da je EU carinska unija te iz povezanih pravnih nadležnosti i zajedničke trgovinske politike; stoga smatra da bi se tradicionalna vlastita sredstva trebala zadržati kao izvor prihoda za proračun EU-a; smatra da bi se za proračun EU-a osigurao veći dio prihoda ako bi se udio troškova naplate koji zadržavaju države članice smanjio;

25.  uviđa da je doprinos na temelju BND-a pouzdan, stabilan i pravedan izvor prihoda za proračun EU-a te da ima vrlo snažnu potporu velike većine država članica; stoga smatra da bi ga se trebalo očuvati, no isključivo kao preostalo sredstvo ravnoteže za proračun EU-a, čime bi se stalo na kraj proračunskoj logici „pravednog povrata”; u tom kontekstu naglašava da je potrebno osigurati da se u svim nacionalnim proračunima doprinos na temelju BND-a istovjetno klasificira, odnosno kao prihod pripisan EU-u a ne kao rashodi nacionalnih vlada;

ii. Kriteriji za utvrđivanje novih vlastitih sredstava

26.  slaže se sa stajalištem iz izvješća Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva prema kojem se trebaju uzeti u obzir sljedeći kriteriji za utvrđivanje mogućih novih vlastitih sredstava: pravednost, učinkovitost, dostatnost i stabilnost, transparentnost i jednostavnost, demokratska odgovornost i proračunska disciplina, naglasak na europskoj dodanoj vrijednosti, načelo supsidijarnosti i porezni suverenitet država članica te ograničenje troškova političkih transakcija;

27.  poziva Komisiju da na temelju gore navedenog prouči uvođenje sljedećeg skupa novih vlastitih sredstava;

iii. Skup mogućih novih vlastitih sredstava

a. Cilj: konsolidacija jedinstvenog tržišta, povećanje njegove transparentnosti i poboljšanje ravnopravnih uvjeta

 Porez na dodanu vrijednost

28.  podsjeća da se PDV od svojeg začetka, prije gotovo 50 godina, koristio kao temelj za izračun jednog od vlastitih sredstava proračuna EU-a, te da to sredstvo trenutačno predstavlja oko 12 % prihoda EU-a;

29.  međutim napominje da trenutačni sustav ima ozbiljne nedostatke: sredstva se izračunavaju na temelju statističkih podataka; sustav je nepotrebno složen i nije izravno povezan s građanima; riječ je o pukom prijenosu dijela prihoda koji prikupljaju države članice te ne donosi dodanu vrijednost u odnosu na sredstva na temelju BND-a; osnovica za doprinose nije transparentna i ne postoji jednakost među poreznim obveznicima;

30.  izražava žaljenje zbog činjenice da je OLAF u više navrata utvrdio ozbiljne slučajeve carinske prijevare u državama članicama koji su doveli do znatnog gubitka prihoda za proračun Unije; skreće pozornost na tematsko izvješće br. 19/2017 Europskog revizorskog suda pod nazivom „Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijski interes EU-a” te je zabrinut da bi prevaranti mogli nastaviti pronalaziti „najslabije karike” među državama članicama kao točke ulaska u carinsku uniju i da bi se gubici u proračunu Unije mogli nastaviti i tijekom sljedećeg VFO-a; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere za zaustavljanje tih aktivnosti koje štete proračunu Unije;

31.  podsjeća na zakonodavni prijedlog iz 2011. o novom sredstvu na temelju PDV-a, koji bi, da je proveden, rezultirao primjenom na razini EU-a fiksne stope na temelju neto vrijednosti isporuka dobara i usluga ili na temelju uvoza robe na koju bi se primjenjivala standardna zajednička stopa PDV-a; napominje da je, iako taj prijedlog nije bio prihvaćen, Europsko vijeće u veljači 2013. potaknulo Vijeće da nastavi s radom na tom predmetu; smatra da sadašnji kontekst pruža priliku za postizanje mogućeg napretka u tom pogledu;

32.  pozdravlja prijedlog Skupine na visokoj razini u kojemu izlaže svoju viziju vlastitih sredstava na temelju PDV-a u cilju njihova pojednostavnjenja, smanjenja administrativnih troškova i jačanja veza između politike EU-a za PDV i stvarnog prikupljanja PDV-a;

33.  prima na znanje Akcijski plan Komisije za PDV („Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za donošenje odluka”) objavljen 7. travnja 2016. (COM(2016)0148), te kasniji prijedlog od 4. listopada 2017. za niz temeljnih načela i ključnih reformi za područje PDV-a; podupire temeljitu reformu sustava PDV-a u EU-u, čiji bi cilj trebalo biti proširenje porezne osnovice, smanjenje mogućnosti za prijevare i troškova usklađivanja te stvaranje novih prihoda; smatra da bi se dio takvih novih prihoda trebao dodijeliti proračunu EU-a;

34.  smatra da bi se pojednostavnjena sredstva na osnovi PDV-a trebala temeljiti na zajedničkom nazivniku svih sustava PDV-a diljem EU-a te napominje da se slijedom toga ne bi uklonile sve nacionalne posebnosti koje su opravdane zbog raznih razloga;

35.  podržava utvrđivanje jedinstvene stope pristojbe (od 1 % do 2 %) na prihod iz reformiranog PDV-a koji u cijelosti prikupljaju uprave države članica kao vlastito sredstvo Unije; smatra da bi takav sustav mogao pružiti znatne i stabilne prihode za EU uz ograničen administrativni trošak;

36.  ističe da je Komisija već predstavila zakonodavne prijedloge za opsežnu reformu pravila EU-a o PDV-u i da se dodatne inicijative očekuju 2018.; ustraje u potrebi da se čim prije dovrše reforme PDV-a i to najkasnije prije početka sljedećeg VFO-a;

37.  poziva Komisiju da, u očekivanju usvajanja relevantnog zakonodavstva o PDV-u, iznese prijedlog za reformu vlastitog sredstva na temelju PDV-a kao dio svojeg budućeg zakonodavnog paketa o vlastitim sredstvima EU-a; smatra da bi se takvim prijedlogom trebalo voditi računa o glavnim rezultatima reforme PDV-a o kojoj se trenutačno raspravlja;

 Porez na dobit

38.  podsjeća na to da je u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka(11), Parlament apelirao na Komisiju da podnese prijedlog za zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit koja bi se trebala popratiti prikladnim i pravednim ključem preraspodjele kojim bi se ponudilo sveobuhvatno rješenje za štetne porezne prakse u Uniji te pojasnila i pojednostavnila pravila za poduzeća i olakšale prekogranične gospodarske aktivnosti unutar Unije;

39.  prima na znanje prijedloge Komisije za takvu osnovicu te podsjeća na svoj zahtjev da se nakon prijelaznog razdoblja ta konsolidirana osnovica proširi na sva poduzeća; ističe da se sadašnjim prijedlozima za tu osnovicu također treba obuhvatiti digitalno gospodarstvo; predlaže da se na temelju tih prijedloga digitalna prisutnost poduzeća tretira na isti način kao i njihov fizički nastan, definiranjem i utvrđivanjem stalnog digitalnog nastana;

40.  slaže se s ocjenom Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva da zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit kao osnova za novo vlastito sredstvo ispunjava sve kriterije koje je postavila Skupina; naglašava da je ta osnovica ključni element u razvoju jedinstvenog tržišta, koje je europsko javno dobro, s obzirom na to da se njime sprječava i neprimjereno porezno natjecanje među državama članicama i fiskalna optimizacija kojom se ugrožavaju ravnopravni uvjeti tržišnog natjecanja;

41.  podsjeća da utaja poreza u svim svojim oblicima EU-u prouzročuje gubitak koji Komisija procjenjuje na 1 bilijun EUR godišnje; ističe da nenaplaćene prihode od poreza treba vratiti usklađenom politikom borbe protiv prijevara i utaje poreza i s pomoću okvira koji se temelji na transparentnosti, suradnji i koordinaciji;

42.  traži od Komisije da na temelju zaključaka revizije Direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit predloži stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije koje bi se izračunavalo na temelju prihoda koje je država članica ostvarila od zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit; podupire uspostavu jedinstvene stope pristojbe za prihode od zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit koja bi se prikupljala u svojstvu vlastitog sredstva; smatra da bi takav sustav mogao pružiti znatne i stabilne prihode za EU uz ograničen administrativni trošak;

– Emisijska dobit

43.  smatra da bi prihodi koji proizlaze iz dobiti Europske središnje banke (prihodi Europske središnje banke od izdavanja valute) i time imaju izravnu vezu s monetarnom unijom EU-a, trebali biti temelj novog vlastitog sredstva umjesto da se uplaćuju u državne blagajne smatra da bi takva sredstva trebala biti izravno povezana s posebnom linijom u proračunu EU-a namijenjenom za europodručje;

b. Cilj: smanjenje financijskih špekulacija i jačanje porezne pravednosti u sektorima u kojima se koristi instrumentima agresivnog poreznog planiranja ili agresivnom poreznom optimizacijom

– Porez na financijske transakcije na europskoj razini

44.  potiče napore koje je nakon prijedloga Komisije iz 2011. poduzela skupina od 11 država članica u okviru pojačane suradnje radi uspostave poreza na financijske transakcije; apelira na ostale države članice da se pridruže gore navedenoj skupini kako bi se izbjegli poremećaji na financijskim tržištima i osiguralo neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

45.  slaže se ocjenom Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva kojom se porez na financijske transakcije potvrđuje kao potencijalna osnova za novo vlastito sredstvo za proračun Unije, te istodobno smatra da se ostali načini oporezivanja financijskih aktivnosti također trebaju proučiti;

46.  stoga poziva na stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije koje će se izračunavati na temelju odabrane metode oporezivanja financijskih aktivnosti;

– Oporezivanje poduzeća u digitalnom sektoru

47.  pozdravlja zaključke neslužbenog vijeća ministara financija održanog 16. rujna 2017. u kojima se poziva na razvoj novih poreznih pravila za digitalno gospodarstvo, kao odgovor na pismo četiriju ministara financija upućeno Komisiji sa zahtjevom da se ispitaju rješenja koja se temelje na konceptu uspostave takozvanog „poreza radi izjednačavanja” na dobit koju u EU-u ostvaruju digitalna poduzeća; ističe da je Komisija u svojoj komunikaciji od 21. rujna 2017., „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja u Europskoj uniji za jedinstveno digitalno tržište”, ponovno potvrdila da zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit pruža prikladan okvir za reviziju pravila u cilju modernih i stabilnih režima oporezivanja digitalnih poduzeća i rješavanja izazova u području oporezivanja koje predstavlja digitalno gospodarstvo; poziva na koordinirani pristup na razini EU-a, čak i na kratkoročna rješenja, radi sprečavanja poremećaja na jedinstvenom tržištu koji proizlaze iz jednostranih mjera i radi izbjegavanja nastanka poreznih oaza za digitalna poduzeća;

48.  slaže se da bi digitalno gospodarstvo trebalo imati moderan i stabilan fiskalni okvir kako bi se poticale inovacije, suzbijala fragmentacija tržišta i nepravedno tržišno natjecanje, i svim dionicima omogućilo iskorištavanje novih pravednih i uravnoteženih uvjeta dok se istodobno osigurava da digitalne platforme i poduzeća snose odgovarajući dio poreznih obveza ondje gdje ostvaraju dobit; štoviše ističe da je ključno da se zajamči porezna sigurnost za poslovna ulaganja kako bi se premostile postojeće razlike i spriječila pojava novih zakonskih rupa u pogledu oporezivanja unutar jedinstvenog tržišta;

49.  smatra ključnim da se poduzmu porezne mjere za digitalno tržište kako bi se ograničili utaja poreza i poremećaji u pogledu oporezivanja, agresivno porezno planiranje ili sustavi porezne optimizacije te zlouporaba europskih mehanizama za izbjegavanje poreza; smatra da se tim praksama narušava tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu i državama članicama oduzimaju njihovi prihodi od poreza;

50.  načelno poziva na stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije na temelju prikupljenog poreza na transakcije u digitalnom gospodarstvu; međutim smatra da je u svjetlu važnih pregovora koji se vode i na razini EU-a i na razini OECD-a prerano donijeti odluku o točnim dogovorima za uspostavu takvog sredstva;

51.  unatoč tome smatra da bi svaki dogovor koji nadležna tijela EU-a postignu, kao što su sustavi registracije ili nadzora ili regulatorni mehanizmi, trebao smjesta dopustiti prikupljanje pristojbi ili carina u korist proračuna Unije na temelju njihove europske dodane vrijednosti; smatra da su to javna dobra EU-a koja, kako navodi Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva, pružaju temelj za utvrđivanje pristojbe koja predstavlja „ostali prihod” koji proizlazi iz politika Unije;

c. Cilj: promicanje energetske tranzicije i borbe protiv globalnog zatopljenja

– Porez i pristojbe za zaštitu okoliša

52.  potvrđuje da su borba protiv klimatskih promjena i prijelaz prema održivom, kružnom, niskougljičnom gospodarstvu i zajednički dogovoreni ciljevi energetske zajednice glavni ciljevi politika EU-a;

53.  ponavlja svoje uvjerenje da samo zajednički energetski porezi i porezi za zaštitu okoliša na razini EU-a mogu osigurati pravedno natjecanje među poduzećima i pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta, te time djelovati kao pokretač progresivnijeg i održivijeg razvojnog modela;

54.  naglašava važnost „zelenog oporezivanja” kao osobito primjerenog mehanizma za doprinos europskim vlastitim sredstvima; poziva Komisiju da u svrhu promicanja dodatnih budućih vlastitih sredstava Unije dodatno integrira prijedloge za dodatna ekološka vlastita sredstva, kako je navedeno u izvješću Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva te kako je istaknuo povjerenik za proračun EU-a, koji su u skladu s određenim politikama Unije kao što su energija (porez na energiju), zaštita okoliša i klimatske promjene (mehanizam za graničnu prilagodbu emisija CO2, porez na plastiku i sustav za trgovanje emisijama) i promet (porez na motorno gorivo i zrakoplovne karte);

55.  poziva da se znatan udio prihoda od dražbi u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama iz četvrte faze (2021.) nadalje razmotri kao novo vlastito sredstvo EU-a; podsjeća da je Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva već raspravljala o toj mogućnosti, a Komisija ju je izričito spomenula u svojoj komunikaciji od 14. veljače 2018. „Nov, moderan višegodišnji financijski okvir za Europsku uniju koja učinkovito ostvaruje svoje prioritete nakon 2020.” (COM(2018)0098); usporedno s time poziva na uvođenje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija CO2 kao novo vlastito sredstvo proračuna EU-a, što bi trebalo rezultirati jamčenjem ravnopravnih uvjeta u međunarodnoj trgovini i smanjenjem premještanja proizvodnje, uz istodobno uvrštenje troškova klimatskih promjena u cijenu uvezene robe;

56.  traži od Komisije da razmotri uvođenje pristojbe na plastične predmete i predmete za jednokratnu uporabu na razini EU-a, u cilju poticanja korištenja održivijih alternativa;

57.  smatra da bi se vlastita sredstva koja se temelje na porezu na električnu energiju preklapala s područjem primjene sustava EU-a za trgovanje emisijama te da bi se tako izazvala zabrinutost u odnosu na stabilnost uvjeta ulaganja i financijsko opterećenje kućanstava;

58.  smatra da u slučaju da pojedina država članica doživi pretjerano opterećenje prouzročeno nekim vlastitim sredstvom takvo opterećenje moglo bi se ublažiti s pomoću dodatne potpore u okviru programa EU-a, u ograničenom trajanju i iznosu te u skladu s ciljevima Unije; ističe da se takva potpora ne može dodijeliti uvođenjem novih rabata ili korekcijama na prihodovnoj strani proračuna EU-a;

59.  ističe da uvođenje poreza i pristojbi povezanih sa zaštitom okoliša ne smije utjecati na pravo svake države članice da utvrdi uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj odabir među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom;

iv. Ostali izvori prihoda

60.  podsjeća na to da, iako vlastita sredstva trebaju biti glavi element prihoda za proračun EU-a, ona se unatoč tome dopunjuju onim što se u članku 311. naziva „ostali prihodi”, koji uključuju: porez na dohodak koji plaćaju dužnosnici EU-a; prihode koji proizlaze iz administrativnog poslovanja institucija, poput prihoda od prodaje robe, usluga iznajmljivanja i unajmljivanja, pružanja usluga i bankovnih kamata; doprinose država koje nisu članice EU-a određenim programima EU-a; zatezne kamate; kazne koje plaćaju poduzeća, u većini slučajeva u kojima je utvrđeno da su prekršila pravo tržišnog natjecanja EU-a te prihode od zaduživanja i kreditiranja EU-a;

61.  napominje da se saldo svake financijske godine unosi u proračun za sljedeću godinu kao prihod u slučaju viška, a da ostali prihodi, salda i tehničke prilagodbe, uključujući višak iz prethodne godine, odgovaraju oko 6 % ukupnih prihoda; ističe da su se posljednjih godina „ostali prihodi” uglavnom sastojali od novčanih kazni, koje same predstavljaju 2,5 % ukupnih prihoda (ne uključujući namjenske prihode);

62.  izražava žaljenje zbog toga što je dosad u raspravi o financiranju EU-a potencijal takvih drugih prihoda zanemaren; smatra da, čak i ako ti prihodi ne predstavljaju alternativu ostalim vlastitim sredstvima zbog svoje razine, nestabilnosti i nepredvidivosti, oni su ipak moguće sredstvo za pokrivanje povećanih financijskih potreba u okviru sljedećeg VFO-a;

63.  podsjeća na to da su pravni postupci kojima se uređuju takvi prihodi i moguće izmjene fleksibilniji nego oni za vlastita sredstva, s obzirom na to da nisu utvrđeni odlukom o vlastitim sredstvima nego sekundarnim zakonodavstvom te stoga ne podliježu zahtjevu za jednoglasnost;

64.  ponavlja svoj uvriježeni stav da svi prihodi koji proizlaze iz novčanih kazni izrečenih poduzećima za povredu prava tržišnog natjecanja EU-a ili povezanih sa zakašnjelim plaćanjima nacionalnih doprinosa u proračun EU-a trebaju biti dodatni prihod za proračun EU-a te ne bi trebali podrazumijevati odgovarajuće smanjenje doprinosa na temelju BND-a;

65.  u tu svrhu traži da se uspostavi posebna pričuva u proračunu EU-a, koja će se postupno puniti svim vrstama nepredviđenih drugih prihoda te propisno prenositi kako bi se pružile dodatne mogućnosti za potrošnju u slučaju potrebe; smatra da bi tu pričuvu trebalo namijeniti za posebne instrumente VFO-a te bi trebalo predvidjeti moguća dodatna sredstva, kako u obvezama tako i u plaćanjima, na temelju odluke proračunskog tijela;

66.  naglašava da naknade koje iziskuje provedba politika EU-a i naročito europskih programa, kao što je Europski sustav za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju za državljane trećih zemalja (ETIAS), imaju potencijal za proračun EU-a; smatra da bi se u određenim slučajevima takvi prihodi mogli namijeniti za istu politiku ili svrhu; smatra da bi se za generaciju programa i politika EU-a za razdoblje nakon 2020. ta vrsta potencijalnih prihoda trebala sustavnije razmatrati u cilju da se za proračun EU-a osigura dodatni izvor prihoda;

67.  naglašava da su 2016. godine prihodi dodijeljeni decentraliziranim agencijama EU-a, kao što su pristojbe i naknade iz industrijskog sektora i doprinosi iz nacionalnih proračuna, iznosili oko milijardu EUR; poziva Komisiju da predloži dosljedan pristup u pogledu financiranja agencija iz naknada u sljedećem VFO-u;

o
o   o

68.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.
(2) SL L 168, 7.6.2014., str. 29.
(3) SL L 168, 7.6.2014., str. 39.
(4) SL C 27E, 31.1.2008., str. 214.
(5) SL C 380E, 11.12.2012., str. 89.
(6) SL C 443, 22.12.2017., str. 11.
(7) SL C 443, 22.12.2017., str. 994.
(8) SL C 294, 12.8.2016., str. 82.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310.


Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2018.
PDF 424kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2018. (2017/2226(INI))
P8_TA(2018)0077A8-0047/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 121. stavak 2., članak 136. i članak 148.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost(8),

–  uzimajući u obzir ocjenu Europskog fiskalnog odbora od 20. lipnja 2017. o budućem fiskalnom stanju koje je primjereno za europodručje,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 25. i 26. ožujka 2010. i 17. lipnja 2010. te komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2015/1184 od 14. srpnja 2015. o općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Europske unije(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja(10),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. o najboljoj uporabi fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu (COM(2015)0012),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. lipnja 2015. o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi(11),

–  uzimajući u obzir Izvješće o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije („Izvješće petorice predsjednika”),

–  uzimajući u obzir Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji;

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. listopada 2015. o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije (COM(2015)0600),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2017. o daljnjim koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije (COM(2017)0821),

–  uzimajući u obzir jesensku europsku gospodarsku prognozu Komisije za 2017.,

–  uzimajući u obzir studije i temeljite analize o koordinaciji ekonomske politike u europodručju u okviru europskog semestra pripremljene za Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku (studeni 2015.),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenoga 2015. o Godišnjem pregledu rasta za 2016. (COM(2015)0690), Izvješće o mehanizmu upozoravanja 2016. (COM(2015)0691) i Nacrt zajedničkog izvješća o zapošljavanju (COM(2015)0700),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava potpisan i proglašen 17. studenoga 2017. u Göteborgu,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. prosinca 2015. o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije(12),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 13. prosinca 2017. Vijeću i Komisiji nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza(13),

–  uzimajući u obzir Komisijinu preporuku Vijeću od 22. studenoga 2017. o ekonomskoj politici europodručja (COM(2017)0770),

–  uzimajući u obzir raspravu s predstavnicima nacionalnih parlamenata na temu prioriteta europskog semestra za 2018.,

–  uzimajući u obzir raspravu s Komisijom u Europskom parlamentu o paketu europskog semestra – Godišnji pregled rasta za 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za regionalni razvoj i stajalište u obliku amandmana Odbor za prava žena i jednakost spolova (A8-0047/2018),

A.  budući da se, prema prognozama Komisije, očekuje nastavak širenja europskog gospodarstva, no stopa otvaranja radnih mjesta i kupovna moć domaćinstava upućuju na neznatan gubitak zamaha tijekom sljedeće dvije godine kada će se rast u EU-u, nakon što 2017. dosegne stopu od 2,4 %, marginalno usporiti na 2,2 % u 2018. i 2,0 % u 2019.; budući da će svejedno biti potrebne daljnje političke mjere za rješavanje problema nerazriješenih posljedica svjetske gospodarske krize;

B.  budući da trenutačno stanje gospodarstva u EU-u iziskuje ambiciozne i socijalno uravnotežene strukturne reforme i ulaganja u državama članicama kako bi se ostvario održiv rast, zapošljavanje i konkurentnost i kako bi se postigla uzlazna konvergencija;

C.  budući da se ove godine očekuje lagano smanjenje rasta privatne potrošnje zbog veće inflacije u usporedbi s 2017., iako je niža od ciljne stope ESB-a od ispod, ali blizu 2 %;

D.  budući da Europska investicijska banka i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), uz europske strukturne i investicijske fondove, daju važnu potporu ulaganjima u EU-u; budući da su, međutim, privatna ulaganja još uvijek na razini nižoj nego 2008., što ima negativne implikacije za potencijalni rast, otvaranje radnih mjesta i produktivnost;

E.  budući da se očekuje nastavak rasta stope zaposlenosti, uz rekordnu stopu od 235,4 milijuna zaposlenih u drugom kvartalu 2017.; budući da neki pokazatelji tržišta rada upućuju na ustrajne poteškoće, kao što je sve veća segmentacija na tržištu rada, koje dovode do povećanja nejednakosti, posebice kada je riječ o mladima i osobama s niskim stupnjem završenog obrazovanja; budući da nezaposlenost iznosi 7,5 % u EU-u i 8,9 % u europodručju, što je, premda predstavlja najnižu razinu u 9 godina u prvom slučaju i 8 u drugom, i dalje previše, posebice među mladima; budući da među mnogim državama članicama još uvijek postoje vrlo duboke razlike i budući da stope zaposlenosti još uvijek nisu tako blizu oporavku od krize i postizanju nacionalnih ciljeva strategije Europa 2020.; budući da je stopa prikrivene nezaposlenosti (nezaposlene osobe koje žele raditi, ali ne traže aktivno posao) 2016. godine iznosila 20 %;

F.  budući da je zbog izbjegavanja plaćanja i utaje poreza te porezne prijevare u korist određenih velikih korporacija i pojedinaca nekoliko država članica izgubilo milijarde eura prihoda za upravljanje javnim financijama, na štetu MSP-ova i drugih poreznih obveznika;

G.  budući da poboljšana gospodarska situacija otvara priliku za ambiciozne i socijalno uravnotežene strukturne reforme, posebno mjere za poticanje ulaganja, s obzirom na to da je razina ulaganja kao udio BDP-a danas još uvijek niža nego u razdoblju neposredno prije financijske krize, i za poboljšanje situacije u pogledu javnih financija, uzimajući u obzir opterećenje koje demografske promjene polažu na održivost duga;

1.  prima na znanje objavu Godišnjeg pregleda rasta za 2018. i predloženu kombinaciju politika u pogledu ulaganja, ambicioznih i socijalno uravnoteženih strukturnih reformi i odgovornih javnih financija, predstavljenu kao način daljnjeg promicanja viših stopa rasta i jačanja europskog oporavka, uzlazne konvergencije i konkurentnosti; slaže se da je potreban daljnji napredak u pogledu provedbe strukturnih reformi kako bi se postigli željeni rezultati u području rasta i zapošljavanja i kako bi se nastavila borba protiv nejednakosti koje koče gospodarski rast;

Poglavlje 1. – Ulaganja i rast

2.  ističe ustrajan strukturni problem nedovoljnog rasta potencijalne proizvodnje, produktivnosti i konkurentnosti, povezan s preniskim razinama javnih i privatnih ulaganja i izostankom ambicioznih i socijalno uravnoteženih strukturnih reformi u nekim državama članicama;

3.  podsjeća da neke države članice još uvijek ostvaruju velike suficite tekućeg računa koji bi se mogli iskoristiti za podršku javnim i privatnim ulaganjima i za poticanje rasta;

4.  podsjeća na važnost kombiniranja javnih i privatnih ulaganja sa strukturnim reformama za poticanje i povećanje gospodarskog rasta;

5.  ističe važnost poticanja javnih ulaganja u EU-u kako bi se popravila trenutna situacija smanjenja javnih ulaganja; nadalje, potiče na dovršavanje unije tržišta kapitala kako bi se potaknula privatna ulaganja diljem jedinstvenog tržišta; smatra da bi trebalo dodatno poboljšati regulatorni okvir za privatna ulaganja;

6.  ističe da treba više ulagati u istraživanje, razvoj i inovacije, kao i u tehnološku modernizaciju, kako bi se potaknula produktivnost; podsjeća da ulaganja u područjima poput infrastrukture, skrbi za djecu, socijalnog stanovanja, obrazovanja, osposobljavanja, zdravlja, istraživanja, digitalnih inovacija i kružnog gospodarstva mogu povećati produktivnost i/ili zaposlenost; poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke po državama članicama u području energetske učinkovitosti i potrošnje resursa te da se pobrine za to da preporuke po državama članicama budu u cijelosti u skladu s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama;

7.  traži od Komisije da procijeni trenutačne prepreke za važne infrastrukturne projekte kojima se jača rast u cijelom životnom ciklusu tih ulaganja te da s Parlamentom i Vijećem raspravi o načinima rješavanja tih prepreka u sklopu postojećeg pravnog okvira;

Poglavlje 2. – Odgovorne javne financije

8.  prima na znanje općenito neutralan smjer fiskalne politike iz preporuka za europodručje, primjećujući da se očekuje da će smjer fiskalne politike za 2018. u velikom broju država članica biti donekle ekspanzivan; podsjeća da su dosljedna provedba i pridržavanje fiskalnih pravila Unije, uključujući potpuno poštovanje postojećih klauzula o fleksibilnosti, ključni za pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije;

9.  naglašava činjenicu da se smjerovima fiskalne politike na nacionalnoj razini i razini europodručja dugoročna održivost javnih financija i ulaganja, uz potpuno poštovanje Pakta o stabilnosti i rastu, mora uravnotežiti s kratkoročnom makroekonomskom stabilizacijom;

10.  pozdravlja napredak postignut u području javnih financija, koji je ključan za postizanje jačeg, održivog i učinkovitog rasta, prije svega postupno smanjenje omjera duga i BDP-a u EU-u i europodručju te smanjenje ukupnih proračunskih deficita, te naglašava da se omjer bruto duga i BDP-a u europodručju još uvijek kreće oko 90 %, a u nekoliko država članica iznosi mnogo više; naglašava da bi te države članice trebale hitno smanjiti svoj omjer duga i BDP-a s obzirom na to da je to znatno lakše u razdoblju gospodarskog oporavka; podsjeća da društva koja stare i druge demografske promjene snažno opterećuju održivost javnih financija; stoga poziva države članice da preuzmu odgovornost prema budućim generacijama;

11.  naglašava da se potrebno snažnije usredotočiti na sastav nacionalnih proračuna i njihovo upravljanje; stoga pozdravlja sve prisutniju praksu analize rashoda i dodatno potiče države članice da ocijene kvalitetu svojih proračuna;

Poglavlje 3. – Strukturne reforme

12.  podsjeća da neke države članice moraju nastaviti provoditi održive strukturne reforme kojima se potiče rast, posebno s obzirom na kontekst poboljšanog gospodarskog stanja u cijelom EU-u i rast BDP-a u gotovo svim državama članicama, kako bi se potaknula konkurentnost, otvaranje radnih mjesta, rast i uzlazna konvergencija;

13.  ustraje u tome da rashode za istraživanje i razvoj treba približiti ciljevima strategije Europa 2020.; poziva države članice da uspostave odgovarajuće politike i da osiguraju ulaganja kako bi se zajamčio ili očuvao jednak pristup cjeloživotnom obrazovanju i osposobljavanju, uzimajući u obzir razvoj tržišta rada, uključujući pojavu novih zanimanja;

14.  ističe da digitalizacija, globalizacija i tehnološke promjene iz temelja mijenjaju naša tržišta rada, na primjer dubinskim promjenama oblika i statusa zaposlenja koje iziskuju prilagođenu tranziciju; stoga ističe važnost dinamičnih tržišta rada s pristupačnim i visokokvalitetnim sustavima socijalne sigurnosti, koja mogu odgovoriti na te nove pojave na tržištu rada;

15.  smatra da bi se reformama kojima se uklanjanju uska grla u pogledu ulaganja omogućilo trenutačno poticanje gospodarske aktivnosti i istodobno uspostavljanje uvjeta za dugoročni rast;

16.  poziva na preispitivanje oporezivanja u cilju postizanja pravedne ravnoteže između oporezivanja kapitala, rada i potrošnje;

Poglavlje 4. – Konvergencija i uključenost

17.  ističe da bi europski semestar i preporuke po državama članicama trebali doprinijeti postizanju ciljeva strategije Europa 2020., uključujući one zacrtane u stupu socijalnih prava, i da trebali ostvariti rezultate u pogledu rasta i radnih mjesta; stoga pozdravlja „pregled socijalnih pokazatelja” kao alat za nadziranje provedbe socijalnog stupa;

18.  ističe da u posljednje vrijeme realni rast plaća zaostaje za rastom produktivnosti, a na tržištu rada došlo do poboljšanja na tržištu rada; u tom kontekstu ističe da bi u određenim sektorima i područjima moglo biti prostora za povećanja plaća, u skladu s ciljevima produktivnosti za dobar životni standard, vodeći računa o konkurentnosti i potrebi da se riješi pitanje nejednakosti;

19.  ističe da u okviru fiskalnih politika treba uzeti u obzir monetarnu politiku uz poštovanje neovisnosti ESB-a;

20.  apelira na Komisiju da osmisli sveobuhvatnu strategiju za podupiranje ulaganja kojima se potiče ekološka održivost, i da zajamči odgovarajuću poveznicu između UN-ovih ciljeva održivog razvoja i europskog semestra;

21.  pozdravlja činjenicu da se u Godišnjem pregledu rasta za 2018. uviđa potreba za učinkovitim i pravednim sustavima oporezivanja kojima se pružaju pravi poticaji za gospodarsku aktivnost; podržava inicijative Komisije da se poveća transparentnost i reformira sustav PDV-a, te prima na znanje dosadašnji rad na zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit; pozdravlja napore na međunarodnoj razini u cilju suzbijanja porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza; napominje da veća učinkovitost nacionalnih poreznih sustava može znatno povećati državne prihode;

22.  poziva države članice da usvoje adekvatne mjere kako bi pomogle mladima koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) i izbjeglicama i kako bi ih integrirale, predviđajući u ranoj fazi zahtjeve za olakšavanje njihova neometanog uključivanja na tržište rada kako bi spriječile da ih usiše siva ekonomija i kako bi osigurale dostatna sredstva za pružanje javnih usluga; ističe da bi socijalni partneri trebali igrati ključnu ulogu u olakšavanju integracije mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja i izbjeglica te u sprečavanju njihove diskriminacije na tržištu rada;

23.  zabrinut je jer su nedostaci i diskriminacija i dalje obilježja tržišta rada u nekim državama članicama, što doprinosi razlikama između muškaraca i žena u pogledu naknada za rad, umirovljenja i sudjelovanja u donošenju odluka;

Poglavlje 5. – Okvir europskog semestra: odgovornost i provedba

24.  pozdravlja povećanu pozornost koja se pridaje zajedničkom smjeru fiskalne politike europodručja, ističući obveze pojedinačnih država članica da se pridržavaju Pakta o stabilnosti i rastu, uključujući potpuno poštovanje njegovih postojećih klauzula o fleksibilnosti; naglašava da ideja zajedničkog smjera fiskalne politike ne podrazumijeva da će se deficiti i suficiti u različitim državama članicama međusobno poništiti;

25.  izražava zabrinutost zbog niske razine usklađenosti s preporukama po državama članicama, uključujući one usmjerene ka poticanju konvergencije, povećanju konkurentnosti i smanjenju makroekonomskih neravnoteža; smatra da bi veća nacionalna uključenost kroz javne rasprave na nacionalnoj razini rezultirala boljom provedbom preporuka po državama članicama; smatra da je važno osigurati da se u nacionalnim parlamentima raspravlja o izvješćima po zemljama i preporukama po državama članicama; smatra da bi regionalna i lokalna tijela trebala biti više uključena u postupak europskog semestra; poziva Komisiju da upotrijebi sve dostupne alate za provođenje onih preporuka po državama članicama koje su usmjerene na rješavanje tih izazova, koji predstavljaju prijetnju održivosti monetarne unije;

26.  ističe da se istovremeno s poduzimanjem koraka u smjeru produbljivanja europske monetarne unije mora jačati njezina demokratska kontrola; ustraje u tome da se zato mora ojačati uloga i Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, u skladu s načelom odgovornosti; traži da se u okviru postupka pregovora i na nacionalnoj i na europskoj razini savjetuje i sa socijalnim partnerima;

27.  pozdravlja činjenicu da je Komisija prepoznala da je u nekim državama članicama korupcija i dalje prepreka ulaganjima te da je za jamčenje pravog gospodarskog razvoja nužno poštovanje vladavine prava te neovisnost sudstva i tijela za provedbu zakona; no, izražava negodovanje zbog činjenice da je Komisija ukinula godišnje izvješće o suzbijanju korupcije te poziva Komisiju da ponovo pokrene tu godišnju analizu korupcije u državama članicama i uvede mehanizme za njezino suzbijanje;

Sektorski doprinosi Godišnjem pregledu rasta za 2018.

Proračuni

28.  smatra da se proračunima EU-a moraju poticati održivi rast, konvergencija, ulaganja i reforme zahvaljujući rješenjima i sinergijama u pogledu nacionalnih proračuna; stoga smatra da Godišnji pregled rasta služi kao vodič za države članice te za izradu nacionalnih proračuna i proračuna EU-a, posebno u kontekstu pripreme višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.;

29.  u tom pogledu ponavlja da bi trebale postojati veće sinergije između nacionalnih proračuna i proračuna EU-a; ističe da Komisija, s obzirom na njezino sudjelovanje u europskom semestru kao i u pripremi i izvršenju proračuna EU-a, ima ključnu ulogu u tom pogledu;

30.  pozdravlja prijedlog da se poveća sinergija i ne fragmentira proračun EU-a, koji je iznesen u preporukama iz završnog izvješća Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva iz prosinca 2016. pod nazivom „Financiranje EU-a u budućnosti”;

Okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

31.  pozdravlja inicijativu Komisije za pokretanje internetskog portala o promicanju zdravlja i sprečavanju bolesti kojim se pružaju ažurirane informacije o temama povezanima s promicanjem zdravlja i dobrobiti te koji je važan izvor jasnih i pouzdanih informacija za građane; ističe da bi taj portal trebao biti u potpunosti dostupan svim građanima EU-a, uključujući one koji imaju disleksiju i druge slične poteškoće;

32.  poziva na veću dosljednost s drugim politikama EU-a u području sprečavanja katastrofa pripravnosti kao što su strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, europski strukturni i investicijski fondovi, Fond solidarnosti, zakonodavstvo u području zaštite okoliša te politike u području istraživanja i inovacija;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima država članica te Europskoj središnjoj banci.

(1) SL L 306, 23.11.2011., str. 12.
(2) SL L 306, 23.11.2011., str. 41.
(3) SL L 306, 23.11.2011., str. 8.
(4) SL L 306, 23.11.2011., str. 33.
(5) SL L 306, 23.11.2011., str. 25.
(6) SL L 306, 23.11.2011., str. 1.
(7) SL L 140, 27.5.2013., str. 11.
(8) SL L 140, 27.5.2013., str. 1.
(9) SL L 192, 18.7.2015., str. 27.
(10) SL L 169, 1.7.2015., str. 1.
(11) SL C 407, 4.11.2016., str. 86.
(12) SL C 399, 24.11.2017., str. 149.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0491.


Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2018.
PDF 342kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2018. (2017/2260(INI))
P8_TA(2018)0078A8-0052/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 3. i 5. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 9., 145., 148., 152., 153., 174. i 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 13. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

–  uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  Uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, posebno ciljeve 1., 3., 4., 5., 8. i 10.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava od 17. studenoga 2017. u Göteborgu,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2017. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2018.” (COM(2017)0690),

–  uzimajući u obzir nacrt zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju objavljen 22. studenoga 2017. uz Komunikaciju Komisije o Godišnjem pregledu rasta za 2018. (COM(2017)0674),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica od 22. studenoga 2017. (COM(2017)0677),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja od 22. studenoga 2017. (COM(2017)0770),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. studenoga 2017. pod naslovom „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2018.” (COM(2017)0771),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2017. pod naslovom „Nacrti proračunskih planova za 2018.: ukupna ocjena” (COM(2017)0800),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. o uspostavi europskog stupa socijalnih prava (COM(2017)0250),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. pod naslovom „Inicijativa za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika” (COM(2017)0252),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 26. travnja 2017. pod naslovom „Pregled stanja u vezi s Preporukom iz 2013. „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti’” (SWD(2017)0258),

–  uzimajući u obzir Komisijino objavljivanje sedmog izdanja godišnjeg pregleda (2017.) o zapošljavanju i socijalnim kretanjima u Europi, koji je usmjeren na međugeneracijsku pravednost i solidarnost u Europi,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. listopada 2016. naslovljenu „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladihˮ (COM(2016)0646),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. od 14. rujna 2016. (COM(2016)0604),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Jačanje europskih ulaganja za zapošljavanje i rast: prema drugoj fazi Europskog fonda za strateška ulaganja i novom europskom planu za vanjska ulaganja” (COM(2016)0581),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. pod naslovom „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. pod naslovom „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. pod naslovom „Europa ponovno ulaže – Analiza napretka Plana ulaganja za Europu i budući koraciˮ (COM(2016)0359),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2016. pod naslovom „Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava” (COM(2016)0127) i njezine priloge,

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća od 15. veljače 2016. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (COM(2016)0071) i stajalište Parlamenta od 15. rujna 2016. o tom prijedlogu(2),

–  uzimajući u obzir Komisijin Paket mjera za socijalna ulaganja od 20. veljače 2013., uključujući Preporuku 2013/112/EU naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020) te Rezoluciju Parlamenta od 16. lipnja 2010. o strategiji EU 2020.(4),

–  uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015. pod naslovom „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. o promicanju socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o borbi protiv nejednakosti kao sredstvu za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o ekonomskim politikama europodručja(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. veljače 2017. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2017.(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(13),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 2. veljače 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje u području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o Inicijativi za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenoga gospodarstva za stvaranje radnih mjesta(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji(18),

–  uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o početnom izvješću Europske unije (rujan 2015.),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 5/2017 od ožujka 2017. naslovljeno: „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene? Procjena programa „Garancija za mlade” i Inicijative za zapošljavanje mladih”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 25. rujna 2017. naslovljeno „Razvoj radnog života u Europi: godišnji pregled EurWORK-a za 2016.”, a posebice poglavlje „Nejednakosti u plaćama: dokazi, rasprava i politike”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Eurofounda od 18. srpnja 2017. naslovljeno „Nejednakosti u plaćama s kojima se suočavaju upućeni radnici: izazovi u vezi s „načelom jednakog postupanja”, koje sadržava detaljan pregled stajališta vlada i socijalnih partnera diljem Europe kada je riječ o načelu jednake plaće za jednak rad,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 26. lipnja 2017. naslovljeno „Promjena zanimanja i nejednakost plaća: Europski monitor poslova 2017.”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 19. travnja 2017. naslovljeno „Socijalna mobilnost u EU-u”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 13. ožujka 2017. naslovljeno „Nejednakosti dohotka i uzorci zapošljavanja u Europi prije i nakon velike recesije”,

–  uzimajući u obzir izvješća Eurofounda od 24. veljače 2017. o sudjelovanju socijalnih partnera u Europskom semestru: dopuna iz 2016. te od 16. veljače 2016. o ulozi socijalnih partnera u Europskom semestru, u kojem se analizira razdoblje od 2011. do 2014.,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Eurofounda od 17. studenoga 2016. naslovljeno „Šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 12. ožujka 2015. naslovljeno „Novi oblici zapošljavanja”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 29. listopada 2013. naslovljeno „Žene, muškarci i radni uvjeti u Europi”,

–  uzimajući u obzir raspravu s predstavnicima nacionalnih parlamenata na temu prioriteta europskog semestra za 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0052/2018),

A.  budući da stopa zaposlenosti u EU-u raste te je u drugom tromjesečju 2017. godine dosegla 72,3 % s ukupno 235,4 milijuna zaposlenih, što predstavlja napredak prema postizanju cilja strategije Europa 2020. koji se odnosi na stopu zaposlenosti od 75 %; budući da i dalje postoje znatne razlike među stopama zaposlenosti u mnogim državama članicama koje se kreću od 65 %, znatno ispod prosjeka EU-a, u Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji i Španjolskoj, do više od 75 % u Nizozemskoj, Danskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj i Švedskoj, pri čemu potrebno još raditi na oporavku od krize, a posebno na postizanju nacionalnih ciljeva strategije Europa 2020.; budući da je porast rasta zaposlenosti značajniji među starijim radnicima, visokokvalificiranim radnicima i muškarcima, dok slabiji među mladima, niskokvalificiranim radnicima i ženama; budući da je zaposlenost koja se mjeri u odrađenim radnim satima po radniku i dalje 3 % niža od razine prije krize u EU-u, a 4 % niža od razine prije krize u europodručju, zbog većeg broja rada na pola radnog vremena i manjeg broja odrađenih sati rada radnika zaposlenih na puno radno vrijeme; budući da je u EU-u trenutačno 18,9 milijuna ljudi nezaposleno, ulaganja je premalo, plaće nastavljaju sporo rasti, a siromaštvo među zaposlenima i dalje raste; podsjeća da se u članku 3. UEU-a navodi da je cilj Unije puna zaposlenost;

B.  budući da je 18,9 milijuna ljudi u EU-u i dalje bez posla, unatoč činjenici da je stopa nezaposlenosti u EU-u i europodručju najniža u devet godina i iznosi 7,5 % odnosno 8,9 %; budući da je, osim toga, taj oporavak i dalje vrlo neujednačen među državama članicama, sa stopama nezaposlenosti u rasponu od približno 4 % u Njemačkoj do gotovo 20 % u Španjolskoj i 23,6 % u Grčkoj; budući da je prikrivena nezaposlenost (nezaposlene osobe koje žele raditi, ali ne traže aktivno posao) 2016. iznosila 20 %, dok je udio dugotrajno nezaposlenih u EU-u i dalje zabrinjavajuće visok i iznosi više od 46,4 % (tj. 49,7 % za europodručje); budući da je u nekim državama članicama nezaposlenost i dalje visoka zbog nedostatka rasta i zbog strukturnih nedostataka; budući da su nedovoljne reforme tržišta rada jedan od razloga visoke stope nezaposlenosti; budući da je od ključne važnosti pomagati dugotrajno nezaposlenim osobama, jer će ta situacija inače početi utjecati na njihovo samopouzdanje, dobrobit i budući razvoj te ih dovesti u opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti i ugroziti održivost sustava socijalne sigurnosti, kao i socijalnu dimenziju Europe;

C.  budući da se broj zaposlenih na pola radnog vremena povećao za 11 % od 2008., a broj zaposlenih na puno radno vrijeme u istom razdoblju smanjio za 2 % dok je nesvojevoljni rad na nepuno radno vrijeme sa 29,3 % 2013. godine pao na 27,7 % 2016. godine, no i dalje predstavlja jednu četvrtinu te vrste ugovora;

D.  budući da segmentacija tržišta rada između stalnih i netipičnih radnih mjesta i dalje zabrinjavajuća s obzirom da u nekim državama članicama ugovori o radu na određeno vrijeme predstavljaju između 10 % i 20 % zaposlenja, pri čemu je stopa prelaska na ugovore o radu na neodređeno vrijeme osobito niska, dok privremena radna mjesta zapravo znače slijepu ulicu, a ne odskočnu stepenicu prema stalnom zaposlenju; budući da taj fenomen sprječava da velik broj radnika uživa u sigurnim, relativno dobro plaćenim radnim mjestima i dobrim izgledima te se stvara razlika u plaćama između stalnih i privremenih radnika;

E.  budući da je, bez obzira na blago poboljšanje u tom području, stopa nezaposlenosti mladih i dalje zabrinjavajuće visoka te iznosi 16,6 % (18,7 % u europodručju); budući da su, prema nacrtu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju, mladi ljudi češće zaposleni na nestandardnim i atipičnim radnim mjestima, što uključuje privremena radna mjesta, nedobrovoljni rad na nepuno radno vrijeme i slabije plaćene poslove; budući da je 2016. godine još uvijek bilo 6,3 milijuna mladih između 15 i 24 godine koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (skupina NEETs); budući da države članice mogu riješiti problem nezaposlenosti mladih razvojem i provedbom regulatornih okvira za tržišta rada, sustava obrazovanja i osposobljavanja te aktivnih politika tržišta rada koji se temelje na zabrani dobne diskriminacije prema članku 19. UFEU -a i Direktivi Vijeća 2000/78/EZ o jednakom postupanju pri zapošljavanju;

F.  budući da su se razlike u stopama nezaposlenosti među državama članicama smanjile, ali su još uvijek veće nego prije krize; budući da je dugotrajna nezaposlenost u prosjeku i dalje iznad 50 % ukupne nezaposlenosti u nekim državama članicama te 46,6 % u EU-u i 49,7 % u europodručju; budući da su u stopu nezaposlenosti uključene samo osobe koje nemaju posao i koje su aktivno tražile posao u prethodna četiri tjedna, dok se stopom dugotrajne nezaposlenosti mjeri samo onaj udio ekonomski aktivnog stanovništva u dobi od 15 do 74 godine koji je 12 mjeseci ili dulje bez posla;

G.  budući da je razlika u zaposlenosti između spolova i dalje prisutna te u EU-u trenutno iznosi 11,6 %, pri čemu rodno specifična stopa zaposlenosti za muškarce iznosi 76,9 %, a za žene 65,3 %, dok su razlike u odnosu na osobe koje nisu rođene u EU-u i Romkinje još i veće; budući da je razlika između spolova još i veća kada je riječ o zapošljavanju na nepuno radno vrijeme te je 2016. iznosila 23 postotnih bodova, a u četiri države članice čak i više od 30 postotnih bodova, pri čemu je postotak nedobrovoljnog rada na nepuno radno vrijeme za žene iznosio 23,5 %; budući da je stopa zaposlenosti žena s najmanje jednim djetetom mlađim od šest godina 9 postotnih bodova niža od stope zaposlenosti žena bez djece, dok 19 % europskog potencijala ženske radne snage 2016. godine nije bio aktivan jer su te žene morale skrbiti o djeci ili nemoćnim odraslim osobama; budući da su zbog nižih stopa zaposlenosti u ekvivalentu punog radnog vremena žene imale znatno nižu plaću te je ona u EU-u u prosjeku bila 16,3 % niža, dok se raspon kretao od 26,9 % u Estoniji do 5,5 % u Italiji i Luksemburgu;

H.  budući da se neke države članice suočavaju s strukturnim izazovima na tržištu rada, kao što su niska stopa sudjelovanja te neusklađenost vještina i kvalifikacija; budući da postoji sve veća potreba za konkretnim mjerama za uključivanje ili ponovno uključivanje neaktivne radne snage kako bi se udovoljilo zahtjevima tržišta rada;

I.  budući da je stanovništvo u Europskoj uniji sve starije (gotovo 20 % europskog stanovništva starije je od 65 godina te se procjenjuje da će do 2050. dosegnuti 25 %), a udio ekonomske ovisnosti starijih osoba sve više raste, što predstavlja dodatne izazove za države članice i koje će možda morati prilagoditi kako bi mogle osigurati dovoljno snažnu socijalnu zaštitu, zdravstvo i sustav dugotrajne skrbi te kako bi zadovoljile potrebu za formalnom i neformalnom skrbi; budući da su neformalni pružatelji skrbi iznimno važni za društvo; budući da se očekivani životni vijek u trenutku rođenja u 28 država članica EU-a 2015. godine neznatno smanjio, nakon što je procijenjen na ukupno 80,6 godina (0,3 godine manje nego 2014.), 83,3 godine za žene (0,3 godine manje nego 2014.) te 77,9 godina za muškarce (0,2 godine manje nego 2014.); budući da je to prvi puta od 2002., kada su postali dostupni podaci o očekivanom životnom vijeku u svim državama članicama, da je u 28 država članica EU-a zabilježeno smanjenje u očekivanom životnom vijeku koje se može uočiti u većini država članica; budući da, prema Eurostatu, još nije moguće reći je li smanjenje očekivanog životnog vijeka između 2014. i 2015. samo privremeno ili će se nastaviti i u nadolazećim godinama;

J.  budući da demografski izazovi uključuju čimbenike kao što su depopulacija i disperzija stanovništva koji otežavaju razvoj pogođenih regija i ugrožavaju gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju EU-a;

K.  budući da stopa ranog napuštanja školovanja u nekoliko država članica iznosi oko 20 %, uključujući Maltu, Španjolsku i Rumunjsku, te i dalje prelazi cilj EU-a od 10 % u Portugalu, Bugarskoj, Italiji, Mađarskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Grčkoj; budući da rano napuštanje školovanja predstavlja složen izazov na pojedinačnoj, nacionalnoj i europskoj razini; budući da su nepovoljan socioekonomski položaj, migrantsko podrijetlo i posebne potrebe najvažniji čimbenici povezani s lošim obrazovnim postignućima i ranim napuštanjem školovanja, imajući na umu da je prosječni udio učenika u EU-u koji postižu slabe rezultate u prirodnim znanostima iznosi oko 34 % u donjem socioekonomskom kvartilu učeničke populacije obuhvaćene istraživanjem PISA iz 2015., što je za 26 postotnih bodova više nego u gornjem socioekonomskom kvartilu;

L.  budući da sektor socijalne ekonomije obuhvaća 2 milijuna poslovnih subjekata (10 % svih poslovnih subjekata u EU-u) i zapošljava više od 14 milijuna ljudi (oko 6,5 % radnika u EU-u); budući da taj sektor ima važnu ulogu u suočavanju s nebrojenim izazovima s kojima se suočavaju današnja društva, što se posebno odnosi na starenje stanovništva;

M.  budući da 80 milijuna Europljana ima neki oblik invaliditeta; budući da se njima namijenjene mjere za osiguravanje pristupačnosti i dalje sporo provode;

N.  budući da, iako se može primijetiti određeni napredak u smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti, još uvijek postoje skupine u društvu koje se nalaze u nepovoljnom položaju i neprihvatljiv broj od 119 milijuna Europljana koji su izloženi riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, od kojih je više od 25 milijuna djece (više od svakog četvrtog djeteta u EU-u), a razlike postoje i na regionalnoj razini unutar država članica i Unije kao cjeline, što znači da je EU daleko od postizanja cilja strategije Europa 2020.; budući da u dvije trećine svih zemalja EU-a nejednakost dohotka i dalje raste; budući da je cijelom EU-u udio dohotka najbogatijih 20 % kućanstava bio 5,1 puta veći od udjela 20 % najsiromašnijih kućanstava, pri čemu je u nekoliko zemalja istočne i južne Europe ta razlika bila 6,5 ili više, što je gotovo dvostruko više od nekih najuspješnijih srednjoeuropskih i nordijskih zemalja; budući da su velike nejednakosti i dalje prepreka za ostvarenje jednakih mogućnosti u pristupu obrazovanju, osposobljavanju i socijalnoj zaštiti te stoga negativno utječu na socijalnu pravdu, socijalnu koheziju i održiv gospodarski razvoj;

O.  budući da je prema izvješću Komisije pod nazivom „Razvoj na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi 2017.” 2015. godine 118,8 milijuna ljudi bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE), što je 1,7 milijuna više nego 2008. godine i daleko od cilja strategije Europa 2020. o smanjenju broja ljudi za koje postoji rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti za 20 milijuna, pri čemu postoje velike razlike među državama članicama koje se kreću od 5 % ili manje u Češkoj i Njemačkoj do 20 % u Grčkoj i Španjolskoj; budući da je stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti kod djece (od 0 do 17 godina) 2016. iznosila 26,4 %, što je više od stope koja se odnosi na odrasle osobe (od 16 do 64 godine, 24,2 %) i za gotovo 10 postotnih bodova više od stope kod starijih osoba (više od 65 godina, 18,3 %); budući da je broj djece izložene siromaštvu u Europi i dalje alarmantno visok i trenutačno iznosi više od 25 milijuna i budući da siromaštvo može utjecati na njihov cijeli život i uzrokuje prenošenje oskudice s generacije na generaciju; budući da su socijalne politike važne za postizanje kohezije i približavanje EU-a građanima;

P.  budući da je sve veće siromaštvo zaposlenih i dalje prisutno u cijeloj Europi, s najvišim razinama zabilježenim u Španjolskoj (13,1 %), Grčkoj (14 %) i Rumunjskoj (18,6 %), što pokazuje da zapošljavanje samo po sebi nije uvijek dovoljno za izlaz iz siromaštva te održava različite trendove na tržištu rada, između ostalog rad na nepuno radno vrijeme i/ili privremeni rad, razinu plaće te intenzitet rada u kućanstvima i loše radne uvjete; budući da je rast plaća u EU-u i dalje slab, uz povećanje za manje od 1 % u posljednje dvije godine, te da je razina plaća zaposlenika u EU-u prilično nejednaka i kreće se u rasponu od 4,6 EUR po satu u Bugarskoj do 43,3 EUR po satu u Luksemburgu; budući da u 18 od 28 država članica rast realnih plaća zaostaje za prosječnim rastom produktivnosti, pa čak i za padom nezaposlenosti; budući da je određivanje plaća u nadležnosti država članica;

Q.  budući da je obrazovanje ključan čimbenik za integraciju mladih na tržište rada te je prvenstveno u nadležnosti država članica, iako ih u tome podupire Komisije; budući da visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje moraju biti dostupni svima, uzimajući u obzir činjenicu da stopa zaposlenosti mladih (u dobi od 20 do 34 godine) s visokim obrazovanjem u EU-u iznosi 82,8 %, što je više od 10 postotnih bodova više od onih sa srednjoškolskim obrazovanjem; budući da strukovno osposobljavanje postaje sve vjerodostojnije u očima mladih Europljana i u poduzetnika koji prepoznaju njihove sposobnosti; budući da osposobljavanje stečeno u neformalnom kontekstu Europljanima također pruža osnovne alate koji se traže na tržištu rada;

R.  budući da, iako digitalna transformacija od radnika zahtijeva da posjeduju barem osnovne digitalne vještine, procjenjuje se da 44 % stanovništva EU-a nema takve vještine(19);

S.  budući da je, u skladu s člankom 168. UFEU-a, pri utvrđivanju i provedbi relevantnih politika i aktivnosti Unije potrebno osigurati visok stupanj zaštite zdravlja ljudi; budući da bi to pridonijelo postizanju socijalne uključenosti, socijalne pravde i jednakosti; budući da je zahvaljujući tehnološkom i znanstvenom napretku, koji se pozdravlja u Godišnjem pregledu rasta za 2018., moguće pronaći bolje, učinkovitije i cjenovno pristupačnije oblike liječenja i lijekova; budući da je zahvaljujući tom napretku ljudima koji pate od posebnih kroničnih bolesti omogućeno da uđu na tržište rada ili da nastave mnogo dulje raditi; budući da je taj cilj trenutno upitan zbog visokih troškova nekih lijekova;

T.  budući da fiskalna politika u državama članicama ima ulogu u stabilizaciji makroekonomskog okruženja, ali istodobno i druge ciljeve, kao što su fiskalna održivost ili preraspodjela;

U.  budući da su sustavi socijalnog osiguranja i upravljanje njima u nadležnosti država članica, što Unija koordinira, ali ne usklađuje;

V.  budući da bruto raspoloživi dohodak kućanstva (GDHI) po glavi stanovnika u različitim državama članicama još nije dosegao razinu od prije krize, a određeni broj tih vrijednosti je između 20 i 30 postotnih bodova niži nego 2008.;

W.  budući da je sposobnost gospodarstva EU-a da potiče dugoročni rast manja od njegovih glavnih konkurenata; budući da Komisija procjenjuje da potencijalni rast u EU-u iznosi 1,4 %, u usporedbi s 2 % u SAD-u;

X.  budući da neprijavljeni rad uskraćuje radnicima njihova prava i potiče socijalni damping te na taj način ozbiljno šteti proračunu i negativno utječe na zapošljavanje, produktivnost, kvalitetu rada i razvoj vještina te učinkovitost i djelotvornost sustava mirovinskih prava; budući da su potrebni stalni napori kako bi se neprijavljeni rad promijenio u prijavljeni rad;

Y.  budući da se najudaljenije regije suočavaju s ogromnim problemima zbog svojih specifičnosti koje ograničavaju njihov potencijal za rast; budući da u tim regijama stopa nezaposlenosti iznosi između 11,2 % i 27,1 %, a stope dugotrajne nezaposlenosti između 54,5 % i 80,9 %; budući da u tim regijama stopa nezaposlenosti mladih prelazi 40 %;

Z.  budući da se, prema istraživanju Eurofounda, u većini država članica uključivanje socijalnih partnera u izradu nacionalnih programa reformi postupno poboljšava, iako postoje znatne razlike u rezultatima kada je riječ o kvaliteti i učinkovitosti ukupnog sudjelovanja nacionalnih socijalnih partnera u postupku europskog semestra;

AA.  budući da Eurofound u svojoj predstojećoj studiji o sudjelovanju socijalnih partnera u europskom semestru izvještava o procesu konsolidacije i sve većoj osviještenosti, u skladu sa sedmom smjernicom za zapošljavanje o poboljšanju funkcioniranja tržišta rada; budući da socijalni partneri ipak naglašavaju da im je potrebno osigurati stvarno sudjelovanje tako što će se olakšati smisleno i pravovremeno savjetovanje, razmijeniti doprinosi i povratne informacije te prepoznati njihova stajališta;

1.  pozdravlja Godišnji pregled rasta za 2018., zajedno s integriranim europskim stupom socijalnih prava, kao važan dio ukupnih politika za kvalitetna radna mjesta, održivi rast i ulaganja, čiji je cilj povećanje produktivnosti i plaća, otvaranje radnih mjesta, smanjenje nejednakosti i siromaštva i poboljšanje socijalne zaštite te pristupa javnim uslugama i njihove kvalitete; prima na znanje da se Godišnji pregled rasta temelji na strategiji ulaganja, strukturnih reformi i odgovornog upravljanja javnim financijama, što bi trebalo kombinirati s politikama i mjerama za ispunjenje načela i ciljeva europskog stupa socijalnih prava; naglašava da bi Komisija, u okviru Europskog semestra, trebala poboljšati proces usklađivanja politika kako bi poboljšala praćenje, sprečavanje i ispravljanje negativnih trendova koji bi mogli povećati nejednakosti i oslabiti socijalni napredak, te na taj način povezati usklađivanje ekonomske politike sa zapošljavanjem i socijalnom učinkovitosti; poziva države članice da slijede prioritete utvrđene u godišnjem pregledu rasta te u priloženom Zajedničkom izvješću o zapošljavanju, imajući u vidu njihove nacionalne politike i strategije za promicanje rasta, održivog gospodarskog razvoja, kvalitetnog zapošljavanja, socijalne kohezije, socijalne zaštite i socijalne uključenosti; napominje važnost zaštite prava radnika i jačanje pregovaračke moći radnika;

2.  naglašava potrebu za društveno i ekonomski uravnoteženim strukturnim reformama kojima je cilj ostvariti ocjenu AAA u području socijalne sigurnosti kroz poboljšanje uključivog tržišta rada i socijalnih politika kojima se uzimaju u obzir potrebe radnika i ugroženih skupina, kako bi se povećala ulaganja, otvorila kvalitetna radna mjesta, pomoglo radnicima da steknu potrebne vještine, promicale jednake mogućnosti na tržištu rada i pravedni uvjeti rada, povećala produktivnost rada, podupirao rast plaća i pružila podrška održivim i odgovarajućim sustavima socijalne zaštite te kako bi se unaprijedio životni standard svih građana; naglašava potrebu za jačanjem povoljnog okruženja kako za poduzeća, tako i za radnike, u cilju stvaranja stabilnijih radnih mjesta, istovremeno tražeći ravnotežu između socijalne i ekonomske dimenzije i donoseći odluke zajedno i na komplementaran način; poziva države članice da postupno prebace teret oporezivanja s rada na druge izvore, bez ugrožavanja socijalne sigurnosti; poziva države članice da poduzmu mjere za poboljšanje socijalnih standarda i smanjenje nejednakosti;

3.  naglašava da su socijalni dijalog i kolektivni pregovori ključni instrumenti koji poslodavcima i sindikatima služe za određivanje pravedne plaće i radnih uvjeta te da snažni sustavi kolektivnog pregovaranja povećavaju otpornost država članica u vrijeme gospodarske krize; podsjeća da je pravo na uspostavu kolektivnih pregovora pitanje koje se odnosi na sve europske radnike te je od ključne važnosti za demokraciju i vladavinu prava, uključujući poštovanje temeljnih socijalnih prava, te da kolektivno pregovaranje spada u temeljno europsko pravo koje europske institucije moraju poštovati u skladu s člankom 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; u tom kontekstu poziva na donošenje politika prema kojima će se u sustavima određivanja plaća poštovati, promicati i jačati kolektivni pregovori i položaj radnika, što je ključno za postizanje visokih standarda uvjeta rada; smatra da bi sve to trebalo napraviti u cilju podržavanja ukupne potražnje i gospodarskog oporavka, smanjenja nejednakosti u plaćama i borbe protiv siromaštva unatoč zaposlenju;

4.  poziva na jaču predanost borbi protiv siromaštva i sve veće nejednakosti te na povećanje socijalnih ulaganja, s obzirom na njihovu ekonomsku i društvenu korist; podsjeća na to da su gospodarstva s više socijalnih ulaganja otpornija na šokove; poziva države članice i Komisiju da, u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu, omoguće prostor za javna socijalna ulaganja i, po potrebi, za veća ulaganja u socijalnu infrastrukturu i potporu onima koji su najteže pogođeni kako bi se na ispravan način riješio problem nejednakosti, posebno putem sustava socijalne zaštite koji pružaju odgovarajuće i ciljane potpore dohotku; poziva Komisiju da, po potrebi, provede podrobniju ocjenu o tome koja se vrsta rashoda zasigurno može smatrati socijalnim ulaganjem;

5.  smatra da je važno poticati međukulturni dijalog kako bi se migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila olakšao ulazak na tržište rada i kako bi se lakše integrirali u društvo; izražava zabrinutost zbog trajno niske razine sudjelovanja etničkih manjina na tržištu rada; s tim u vezi poziva države članice da ispravno provedu direktive 2000/78/EZ i 2000/43/EZ; podsjeća da pridošlice donose sa sobom nove vještine i znanja te poziva na daljni razvoj i promicanje instrumenata kojima se pružaju višejezične informacije o postojećim prilikama za formalno i neformalno učenje, stručno usavršavanje, stažiranje i volontiranje;

6.  poziva Komisija da nastoji pomoći ljudima koji pate od određenih bolesti, primjerice od kroničnih bolova, da uđu ili ostanu na tržištu rada; smatra da bi potrebe tržišta rada trebale biti prilagođene takvim situacijama te fleksibilnije i nediskriminirajuće kako bi se osiguralo da osobe o kojima je riječ jednako mogu doprinijeti gospodarskom razvoju EU-a i tako smanjiti opterećenost sustava socijalne sigurnosti;

7.  pozdravlja podršku Komisije ulaganjima u cilju povećanja ekološke održivosti te činjenicu da Komisija uviđa potencijal ulaganja za cijelo gospodarstvo; slaže se da podrška prijelazu na kružno i zeleno gospodarstvo ima velik neto potencijal za stvaranje radnih mjesta;

8.  pozdravlja Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava i smatra da bi europski semestar trebao podupirati razvoj njegovih 20 ključnih načela koja se odnose na jednake mogućnosti, pristup tržištu rada, pravedne radne uvjete te socijalnu zaštitu i uključenost i koja bi trebala služiti kao smjernice i preporuke pri provedbi ciklusa europskog semestra za usklađivanja politika u cilju postizanja istinske ocjene AAA u području socijalne sigurnosti za Europu i u cilju stvaranja gospodarskog rasta i predvidivog, održivog financijskog stanja podređenog ciljevima gospodarske politike i politike zapošljavanja, što pogoduje ostvarenju glavnih i prioritetnih ciljeva strategije EU 2020.; ističe da je proces koordinacije europskog semestra ključno sredstvo za jačanje europske socijalne dimenzije iz koje proizlazi stup socijalnih prava; ističe da je europski stup socijalnih prava prvi korak prema jačanju zajedničkog pristupa zaštiti i razvoju socijalnih prava diljem EU-a, što bi se trebalo odražavati u mjerama koje provode države članice; stoga poziva Komisiju da iznese konkretne prijedloge kako bi se konkretnim i specifičnim instrumentima (zakonodavstvo, mehanizmi oblikovanja politika i financijski instrumenti) osnažila socijalna prava i postigli konkretni rezultati; ističe prvenstvo temeljnih prava;

9.  prepoznaje napore poduzete kako bi se poboljšala socijalna dimenzija semestra; poziva na dodatno djelovanje kako bi se postigla ravnoteža između socijalnih i gospodarskih prioriteta i poboljšala kvaliteta praćenja i preporuka u socijalnom području;

10.  pozdravlja novu ljestvicu pokazatelja koja sadržava 14 glavnih pokazatelja za praćenje zapošljavanja i socijalne uspješnosti država članica u tri opsežne kategorije utvrđene u kontekstu socijalnog stupa;

11.  ističe činjenicu da 11 od 14 glavnih pokazatelja za EU u prosjeku pokazuje poboljšanje u posljednjoj godini za koju su dostupni podaci, što potvrđuje da je gospodarski oporavak popraćen kontinuiranim poboljšanjem situacije na tržištu rada i socijalne situacije; napominje, međutim, da je, prema navodima Komisije, potrebno poduzeti određene mjere kako bi se postigla uzlazna socijalna konvergencija, u skladu s dimenzijama utvrđenim u socijalnom stupu, a da analiza glavnih pokazatelja pokazuje najmanje jednu „kritičnu situaciju” za 17 od 28 država članica;

12.  potvrđuje da, unatoč poboljšanjima u gospodarstvu i na tržištu rada posljednjih godina u EU-u u cjelini, dobici nisu uvijek bili ravnomjerno raspoređeni jer je broj ljudi koji žive u stanju siromaštva i socijalne isključenosti još uvijek previsok; zabrinut je zbog sve većih nejednakosti u EU-u i njegovim državama članicama i zbog sve većeg udjela radnika koji su izloženi riziku od siromaštva, ne samo radnika koji rade na nepuno radno vrijeme, već i radnika zaposlenih na puno radno vrijeme; poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u poboljšanje uvjeta za te osobe te da oda veće priznanje radu i stručnom znanju nevladinih organizacija, organizacija za borbu protiv siromaštva i samih osoba koje su pogođene siromaštvom potičući njihovo sudjelovanje u razmjeni najboljih praksi; ističe da se zbog visoke razine nejednakosti smanjuje produktivnost gospodarstva i potencijal za održiv rast; naglašava da je integracija dugotrajno nezaposlenih osoba uz pomoć individualno prilagođenih mjera ključan čimbenik u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te za doprinos održivosti nacionalnih sustava socijalnog osiguranja; poziva na uspostavu i razvoj partnerstva koje obuhvaća sve relevantne dionike kako bi se osigurali alati potrebni za pružanje učinkovitijeg odgovora na potrebe tržišta rada, postizanje učinkovitih rješenja i sprječavanje dugotrajne nezaposlenosti; naglašava potrebu za provedbom učinkovitih politika tržišta rada u cilju smanjenja dugoročne nezaposlenosti; smatra da bi države članice trebale dodatno pomoći nezaposlenima pružanjem cjenovno pristupačnih, dostupnih i kvalitetnih službi za potporu pri traženju posla, osposobljavanja i prekvalifikacije, istovremeno pružajući zaštitu onima koji u tome ne mogu sudjelovati;

13.  poziva Komisiju da prilikom iznošenja preporuka za politike u kontekstu europskog semestra uzme u obzir ciljeve društvenog razvoja;

14.  ponovno izražava zabrinutost zbog varijabilnosti stopa zaposlenosti i nezaposlenosti u različitim državama članicama i posebno upozorava na zabrinjavajuću razinu podzaposlenosti i prikrivene nezaposlenosti; posebno je zabrinut zbog visoke razine nezaposlenosti mladih, koja iznosi više od 11 % u EU-u, uz iznimku nekoliko država članica – Austrije, Češke, Nizozemske, Mađarske, Malte i Njemačke; posebno zabrinjavajućim smatra visoku stopu mladih koji nisu zaposleni i nisu uključeni u sustav obrazovanja i osposobljavanja te stopu ranog napuštanja školovanja, koje su još uvijek prisutne u nekoliko zemalja; u tom smislu pozdravlja povećanje sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih od 2,4 milijarde EUR za razdoblje 2017. – 2020.; ističe da bi, bude li potrebno, trebalo razmotriti mogućnost odobrenja dodatnih sredstava na razini EU-a za tu inicijativu i da bi se države članice trebale pobrinuti za to da Garancija za mlade bude u potpunosti otvorena svim skupinama, uključujući osobe u osjetljivom položaju; podsjeća na Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 5 pod nazivom „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene?”;

15.  slaže se s Komisijom da bi se „sustavima socijalne zaštite trebalo građanima koji nemaju dovoljno sredstava osigurati pravo na minimalni dohodak”; poziva države članice da utvrde primjereni minimalni dohodak iznad praga siromaštva, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksama te uz sudjelovanje socijalnih partnera, i da se pobrinu za to da on bude dostupan svima i da ciljana skupina budu oni najpotrebitiji; smatra da bi uz sustave minimalnog dohotka, kako bi oni bili učinkoviti u borbi protiv siromaštva, trebao postojati pristup kvalitetnim i pristupačnim javnim dobrima i uslugama kao i mjere za promicanje jednakih mogućnosti i olakšavanje ulaska ili ponovnog ulaska na tržište rada za ljude u osjetljivim situacijama, ako mogu raditi;

16.  poziva Komisiju da uvede europski broj socijalne sigurnosti kako bi olakšala razmjenu podataka, građanima omogućila uvid u trenutačna i prijašnja prava i spriječila zlouporabu;

17.  podsjeća Komisiju da je pristup socijalnoj zaštiti od temeljne važnosti za uspostavu pravednih uvjeta rada i da nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima treba osmisliti konkretne prijedloge kako bi se zajamčilo da svi građani u svim oblicima rada prikupe socijalna prava, uključujući adekvatne mirovine;

18.  poziva Komisiju da uz pomoć Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i europskog semestra ojača svoja nastojanja da podupre sveobuhvatne javne politike u državama članicama, usredotočujući se na postizanje lakšeg prijelaza iz obrazovanja i (dugotrajne) nezaposlenosti u svijet rada, te konkretno poziva na punu provedbu nacionalnih mjera iznesenih u Preporuci Vijeća o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada(20); poziva države članice i Komisiju da promiču cjeloživotno učenje, posebno kada je riječ o starijim radnicima, kako bi im pomogli da prilagode svoje vještine i kako bi povećali njihovu zapošljivost;

19.  zabrinut je zbog i dalje visokih stopa siromaštva u Europi gotovo deset godina nakon početka krize i zbog međugeneracijskog jaza koji je uslijedio, među ostalim u državama članicama s nižim udjelom stanovništva koje je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti; posebno je zabrinut zbog sve većih stopa siromaštva djece i siromaštva unatoč zaposlenju u nekoliko država članica, usprkos makroekonomskom oporavku tijekom posljednjih godina; napominje da je stanje u pogledu udjela djece koja su uključena u predškolsko obrazovanje i skrb kritično u više od trećine država članica; poziva Komisiju da podrži države članice pri osmišljavanju i provedbi strukturnih reformi te da ocijeni njihov socijalni i distribucijski učinak;

20.  traži od Komisije i država članica da donesu sve potrebne mjere kako bi se drastično smanjila stopa siromaštva u Europi, posebno stopa siromaštva djece, i da, točnije, iznesu konkretne prijedloge kojima bi djeca došla u fokus postojećih politika ublažavanja siromaštva, u skladu sa svojom Preporukom o ulaganju u djecu i uzimajući u obzir pripremna djelovanja utvrđena proračunima EU-a za 2017. i 2018. te relevantne rezolucije Parlamenta, uvođenjem mjera kojima bi se djeci koja su izložena riziku od siromaštva omogućio pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i skrbi za djecu te pristojnom stanovanju i primjerenoj prehrani; ističe da države članice moraju donijeti nacionalne planove za smanjenje stope siromaštva djece koji će se posebno baviti pitanjem ograničenog učinka socijalnih transfera pri smanjenju riziku od siromaštva;

21.  pozdravlja usmjerenost Godišnjeg pregleda rasta za 2018. na adekvatno socijalno stanovanje i druge vrste stambene potpore kao na osnovne usluge, uključujući zaštitu osoba u osjetljivim situacijama od neopravdanih prisilnih deložacija i ovrha te rješavanje problema beskućništva; poziva na pojačano praćenje beskućništva i stambene isključenosti u okviru europskog semestra i preporuka, prema potrebi;

22.  pozdravlja Komisijin prijedlog direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji, kojom bi se zamijenila aktualna Direktiva o pisanoj izjavi;

23.  ističe više stope nezaposlenosti među mladima i niskokvalificiranim radnicima nego među odraslim visokokvalificiranim radnicima; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju provedbu Novog programa vještina, čiji je cilj dokvalifikacija osoba s konkretnim problemima u pogledu vještina kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada;

24.  poziva Komisiju i države članice da ulože maksimalne napore kada je riječ o ulaganju u cjenovno pristupačno, dostupno i visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje, u inovacije kojima se potiče rast produktivnosti radne snage, u aktivne politike tržišta rada, socijalnu uključenost i integraciju radne snage te u učinkovitije i prilagođene javne i privatne usluge zapošljavanja, uzimajući u obzir geografske i demografske razlike te razlike u prihodima unutar regija i zemalja, kako bi se osiguralo da stečene vještine odgovaraju potražnji na tržištu rada, kako bi se građani osnažili i uključili na tržište rada i kako bi se smanjio broj osoba koje rano napuštaju školovanje; ističe, u tom pogledu, sve veću potražnju za digitalnim i ostalim prenosivim vještinama i ustraje u tome da je njihov razvoj iznimno važan i hitno potreban i da bi trebao obuhvatiti sve društvene skupine, uz posebnu pozornost posvećenu niskokvalificiranim radnicima i mladima; ističe važnost inicijativa kojima se podupire dugoročna mobilnost studenata i mladih koji su završili program obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, što će omogućiti razvoj kvalificirane i mobilne radne snage u sektorima s potencijalom;

25.  smatra da će se uzajamnim priznavanjem kvalifikacija doprinijeti smanjenju raskoraka između nedostatka vještina na europskom tržištu rada i osoba koje traže posao, posebno mladih; ističe da su kvalifikacije i vještine stečene u kontekstu neformalnog i informalnog učenja važne u mjeri u kojoj povećavaju zapošljivost mladih i onih koji su neko vrijeme proveli izvan tržišta rada jer su morali obavljati funkciju njegovatelja; stoga ističe važnost uspostave sustava vrednovanja neformalnih i informalnih oblika znanja i iskustva, posebno onih koji su stečeni u okviru volontiranja; pozdravlja činjenicu da je Komisija u Godišnjeg pregledu rasta uzela u obzir važnost priznavanja tih vještina za potrebe Novog programa vještina za Europu; poziva Komisiju i države članice da unaprijede strukovno osposobljavanje i pojačaju učenje kroz rad, među ostalim s pomoću kvalitetnog naukovanja;

26.  poziva države članice da podrže programe naukovanja i da u potpunosti iskoriste sredstva iz programa Erasmus+ raspoloživa za stažiste kako bi se zajamčila kvaliteta ove vrste osposobljavanja i njegova privlačnost; skreće pozornost Komisije na potrebu da se poveća broj mladih koji koriste taj program u najudaljenijim regijama, kako je navedeno u komunikaciji Komisije pod nazivom „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a”;

27.  potiče države članice da pojačaju napore kada je riječ o provedbi preporuka po državama članicama u vezi s obrazovanjem i mladima te da potiču razmjenu najboljih praksi;

28.  poziva Komisiju i države članice da nastave s inicijativama čiji je cilj poboljšati pristup boljem obrazovanju, stjecanju vještina i zapošljavanju, te da se u okviru svojeg cjelokupnog rada na vještinama više usmjere na zeleno i kružno gospodarstvo;

29.  mišljenja je da bi program vještina prilagođen promjenama u budućnosti trebao obuhvaćati učenje za održivost i biti dio šireg razmišljanja o profesionalnoj pismenosti u kontekstu sve veće digitalizacije i robotizacije europskih društava, uz naglasak ne samo na gospodarskom rastu, već i na osobnom razvoju, boljem zdravlju i dobrobiti osoba koje uče;

30.  pozdravlja Komunikaciju Komisije od 14. studenoga 2017. o jačanju europskog identiteta obrazovanjem i kulturom (COM(2017)0673), u kojoj su izneseni smjeli ciljevi u području obrazovanja, posebice u pogledu stvaranja europskog prostora obrazovanja i boljeg učenja jezika u Europi;

31.  podsjeća na to da se kreativne industrije ubrajaju u najpoduzetnije sektore te da se kreativnim obrazovanjem razvijaju prenosive vještine poput kreativnog razmišljanja, rješavanja problema, timskog rada i snalažljivosti; poziva na to da se s obzirom na blisku poveznicu između kreativnosti i inovacija umjetnost i kreativno učenje uvrste u obrazovanje u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM); nadalje, ističe potencijal kulturnog i kreativnog sektora za očuvanje i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti te za gospodarski rast, inovacije i zapošljavanje, osobito zapošljavanje mladih; ističe da bi se dodatnim promicanjem kulturnog i kreativnog sektora i ulaganjem u njih moglo znatno doprinijeti ulaganjima, rastu, inovacijama i zapošljavanju; stoga poziva Komisiju da razmotri prilike koje nudi čitav kulturni i kreativni sektor, uključujući posebno nevladine organizacije i male udruge, primjerice u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

32.  podsjeća na to da je djevojke i mlade žene potrebno poticati da se opredijele za studij IKT-a i poziva države članice da djevojke i mlade žene potiču da studiraju discipline u području STEM-a, zajedno s umjetnošću i humanističkim znanostima, te da povećaju zastupljenost žena u području STEM-a;

33.  poziva države članice i Komisiju da poduzmu sve potrebne mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, za poboljšanje usluga i zakonodavstva koji su važni za ostvarivanje dobre ravnoteže između obiteljskog i profesionalnog života i za ravnopravnost spolova; traži da se razviju dostupne, kvalitetne i cjenovno pristupačne usluge predškolskog obrazovanja i skrbi kao i usluge skrbi za osobe koje ovise o njezi te da se osiguraju dobri uvjeti za roditelje i njegovatelje na način da se pruže poticajni uvjeti za obiteljski dopust i fleksibilni radni uvjeti koji iskorištavaju potencijal novih tehnologija, jamče socijalnu zaštitu i pružaju odgovarajuće osposobljavanje gdje je to potrebno; ističe, međutim, da treba olakšati teret obvezne njege za članove obitelji i poziva na uspostavu regulirane kategorije radnika i njegovatelja u kućanstvu kojom će se olakšati usklađivanje poslovnog i privatnog života te doprinijeti otvaranju radnih mjesta; u tom pogledu naglašava potencijal javno-privatnih partnerstava i važnu ulogu pružatelja socijalnih usluga i poduzeća socijalne ekonomije; snažno ističe da je potrebno pratiti socijalni i rodni napredak, uključiti rodnu perspektivu i uzeti u obzir učinak reformi tijekom vremena;

34.  poziva Komisiju i države članice da uvedu ciljeve u pogledu skrbi za starije osobe, osobe s invaliditetom i druge uzdržavane osobe, slične ciljevima iz Barcelone, zajedno s instrumentima praćenja kako bi se zajamčilo njihovo ispunjenje; poziva Komisiju i države članice da nastoje uvesti kvalitativne standarde za sve usluge skrbi, uključujući u pogledu njihove dostupnosti, pristupačnosti i priuštivosti; poziva države članice i Komisiju da provedu zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača o jačanju podrške i skrbi u zajednici za neovisno življenje te da razviju jasnu strategiju i snažna ulaganja za razvoj modernih, visokokvalitetnih usluga u zajednici i za veću potporu njegovateljima, osobito njegovateljima koji su članovi obitelji;

35.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju kvalitetu rada, kako u smislu radnih uvjeta, zdravlja i sigurnosti tako i u pogledu plaća koje omogućuju dostojanstven život i planiranje obitelji; ističe važnost učinkovitog rješavanja pitanja neprijavljenog rada uključivanjem socijalnih partnera i izricanjem primjerenih novčanih kazni; apelira na države članice da udvostruče napore kako bi se neprijavljen rad pretvorio u prijavljeni uz pomoć jačih mehanizama inspekcije rada i uvođenjem mjera kojima će se radnicima omogućiti da prijeđu iz neformalne u formalnu ekonomiju; podsjeća države članice na postojanje platforme za neprijavljeni rad, u kojoj bi trebale aktivno sudjelovati koristeći je za razmjenu najboljih praksi kako bi se riješili problemi neprijavljenog rada, fiktivnih poduzeća i lažnog samozapošljavanja, koji ugrožavaju kvalitetu rada i pristup radnika sustavima socijalne zaštite i nacionalnim javnim financijama, što dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja između europskih poduzeća; pozdravlja nove inicijative koje je Komisija predložila, kao što je pokretanje javnog savjetovanja o Europskom nadzornom tijelu za rad i europskom broju socijalne sigurnosti; poziva države članice da inspektoratima rada i drugim relevantnim javnim tijelima osiguraju odgovarajuće resurse za rješavanje problema neprijavljenog rada, da osmisle mjere kojima će se radnicima omogućiti prelazak iz sive u formalnu ekonomiju i da poboljšaju prekograničnu suradnju između inspekcijskih službi kao i elektroničku razmjenu informacija i podataka, kako bi se poboljšala učinkovitost kontrola čiji je cilj suzbiti i spriječiti socijalne prijevare i neprijavljeni rad te smanjiti administrativno opterećenje;

36.  poziva države članice da se pobrinu za to da aktivne politike tržišta rada budu učinkovite i djelotvorne i da budu osmišljene tako da podupiru mobilnost među sektorima i ponovno osposobljavanje radnika, što su pitanja koja će postajati sve važnija kako se naša tržišta rada budu prilagođavala digitalnoj transformaciji naših gospodarstava;

37.  ističe potencijal malih i srednjih poduzeća i socijalnih poduzeća za otvaranje radnih mjesta i za gospodarstvo u cjelini; smatra da je od ključne važnosti ocijeniti visoku stopu neuspjeha start-up poduzeća kako bi se iz toga izvukla pouka za budućnost i podupirati poduzetništvo, među ostalim razvijanjem i podupiranjem modela socijalne ekonomije i kružnog gospodarstva; smatra da je, nadalje, ključno poboljšati poslovno okruženje uklanjanjem administrativnih opterećenja i prilagođavanjem uvjeta, poboljšanjem pristupa financiranju i podupiranjem razvoja poreznih modela i pojednostavljenih postupaka ispunjavanja poreznih obveza koji su prilagođeni malim i srednjim poduzećima, poduzetnicima, samozaposlenima, mikrosubjektima, start-up poduzećima i poduzećima socijalne ekonomije, te spriječiti utaju poreza i nedostatak pouzdanih informacija za utvrđivanje poreznih osnovica i njihovih stvarnih vlasnika; poziva države članice da donesu politike kojima se među mladima od najranije dobi potiče kultura odgovornog i učinkovitog poduzetništva, pružajući mladima prilike za stažiranje i posjete poduzećima te potrebno znanje za sprečavanje neuspjeha; u tom kontekstu potiče Komisiju da nastavi s programom Erasmus za mlade poduzetnike; poziva države članice da podupru udruge i inicijative koje mladim poduzetnicima pomažu da osmisle inovativne projekte;

38.  ističe da je socijalno poduzetništvo polje koje se razvija i može poslužiti kao poticaj gospodarstvu te ujedno ublažiti oskudicu, socijalnu isključenost i druge društvene probleme; stoga smatra da bi poduzetničko obrazovanje trebalo obuhvaćati socijalnu dimenziju te bi se u sklopu njega trebalo pozabaviti pitanjima poput pravedne trgovine, socijalnih poduzeća i alternativnih poslovnih modela, uključujući zadruge, kako bi se stremilo socijalnijem, uključivijem i održivijem gospodarstvu;

39.  ističe da su poduzeća socijalne ekonomije bila ključna u smanjenju učinka krize; stoga naglašava da tim poduzećima treba pružiti više potpore, posebice u pogledu pristupa različitim oblicima financiranja, uključujući europske fondove, i smanjenja njihova administrativnog opterećenja; ističe da im je potrebno pružiti pravni okvir u kojem će biti prepoznate njihove aktivnosti u EU-u te će se spriječiti nepošteno tržišno natjecanje; izražava žaljenje zbog činjenice da procjena njihovih aktivnosti nije odražena u Godišnjem pregledu rasta, kako je Parlament zatražio;

40.  uviđa da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na tržištu rada; u tom pogledu vjeruje da fleksibilni ugovori o radu, uključujući dobrovoljno dogovorene ugovore na određeno vrijeme i ugovore na nepuno radno vrijeme, mogu imati važnu ulogu u povećanju sudjelovanja skupina koje bi inače mogle biti isključene s tržišta rada, uključujući žene;

41.  poziva Komisiju i države članice da u okviru pravedne tranzicije ulažu u istraživanje i razvoj novih proizvodnih tehnologija i usluga te da ih promiču; ističe da one imaju potencijal za povećanje produktivnosti i održivosti, otvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta i poticanje dugoročnog razvoja;

42.  poziva Komisiju i države članice da promiču ulaganje u sektor istraživanja i razvoja u skladu sa strategijom Europa 2020.; smatra da se ulaganjem u taj sektor doprinosi povećanju konkurentnosti i produktivnosti gospodarstva i time promiče otvaranje stabilnih radnih mjesta i povećanje plaća;

43.  naglašava da je važno osigurati pristup širokopojasnoj mreži u svim regijama, uključujući ruralna područja i regije s ozbiljnim ili trajnim prirodnim ili demografskim problemima, kako bi se promicao skladan razvoj u cijelom EU-u;

44.  smatra da je demografski pad, koji u različitom razmjeru utječe na različite regije EU-a, jedna od ozbiljnih prepreka razvoju EU-a, koja iziskuje primjenu različitih pristupa i obveza; poziva Komisiju i države članice da uvedu mjere kojima će odgovoriti na taj izazov; ističe činjenicu da pitanje demografskog pada iziskuje holistički pristup koji bi trebao uključivati prilagodbu potrebne infrastrukture, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta s pristojnim plaćama i unapređenje javnih usluga i dobrovoljno dogovorenih fleksibilnih radnih uvjeta, što bi trebalo biti popraćeno odgovarajućom sigurnošću zaposlenja i dostupnom socijalnom zaštitom;

45.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u svoj europski statistički program uvrstila potrebu za iznošenjem statističkih podataka o demografskim izazovima kao što su depopulacija i disperzija stanovništva; smatra da će ti podaci omogućiti točan uvid u probleme s kojima se te regije suočavaju, što će omogućiti pronalazak boljih rješenja; poziva Komisiju da te statističke podatke uzme u obzir u budućem višegodišnjem financijskom okviru (VFO);

46.  podsjeća da povećanje očekivanog životnog vijeka iziskuje prilagodbu mirovinskih sustava kako bi se zajamčila njihova održivost i dobra kvaliteta života starijih osoba; ističe da se to može postići smanjenjem omjera ekonomske ovisnosti, među ostalim na način da se ponude adekvatni radni uvjeti kako bi se pružila prilika onima koji žele raditi dulje i da se na razini država članica i zajedno sa socijalnim partnerima procijeni potreba da se i zakonska i stvarna dob umirovljenja na održiv način usklade s povećanjem očekivanog životnog vijeka i s godinama uplaćivanja doprinosa za osiguranje, te sprečavanjem ranog napuštanja tržišta rada kao i integriranjem mladih te izbjeglica i migranata na tržište rada; poziva Komisiju da podrži države članice u jačanju javnih i strukovnih mirovinskih sustava i u uvođenju bodova za skrb kako bi se nadoknadili izgubljeni doprinosi žena i muškaraca zbog skrbi o djeci i dugotrajne skrbi, kao instrument za smanjenje razlika u mirovinama muškaraca i žena i za osiguranje adekvatnih mirovina iznad praga siromaštva za dostojanstven i samostalan život;

47.  poziva Komisiju i države članice da primjenjuju politiku aktivnog starenja, društvene uključenosti starijih i međugeneracijske solidarnosti; podsjeća da su troškovno učinkovitiji zdravstveni sustav i dugotrajna skrb kojima se osigurava pravovremeni pristup cjenovno pristupačnoj i kvalitetnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi također od ključne važnosti za produktivnost;

48.  mišljenja je da se kohezijska politika, kao glavna politika javnih ulaganja Europske unije, pokazala učinkovitom kada je riječ o smanjenju nejednakosti, poboljšanju uključenosti i smanjenju siromaštva, te da bi joj stoga u okviru budućeg VFO-a trebalo dodijeliti više sredstava; smatra da bi ESF trebalo zadržati kao glavni instrument EU-a za uključivanje i ponovno uključivanje radnika na tržište rada, ali i za mjere potpore za društvenu uključenost te borbu protiv siromaštva i nejednakosti, kao i za potporu provedbi europskog stupa socijalnih prava; poziva Komisiju da u sljedećem VFO-u poveća sredstva ESF-a kako bi se poduprla provedba europskog stupa socijalnih prava;

49.  ističe da se iz EFSU-a treba podupirati rast i zapošljavanje u okviru visokorizičnih projekata te rješavati problem nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti; no zabrinut je zbog goleme neravnoteže u korištenju Fonda između zemalja EU-15 i EU-13; ističe, nadalje, ulogu Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) u promicanju visokih razina kvalitete i održivosti radnih mjesta, u jamčenju adekvatne i pristojne socijalne zaštite i u borbi protiv društvene isključenosti i siromaštva;

50.  apelira na države članice da ocijene bi li mogle smanjiti poreze na osnovne životne potrepštine, uključujući hranu, što bi bio korak koji predstavlja jednu od najosnovnijih mjera socijalne pravde;

51.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore koje ulažu u daljnje uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada uklanjanjem zakonodavnih prepreka, rješavanjem problema diskriminacije i prilagodbom radnog okruženja, kao i pružanjem poticaja za njihovo zapošljavanje; podsjeća da su prilagođeno radno okruženje za osobe s invaliditetom, njihova integracija na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja te ciljana financijska potpora ključne mjere koje će im pomoći da u potpunosti sudjeluju na tržištu rada i u društvu u cjelini; poziva Komisiju da u pregled socijalnih pokazatelja uvrsti pokazatelje u pogledu rada i društvene uključenosti osoba s invaliditetom;

52.  pozdravlja uključivanje prava osoba s invaliditetom u predložene nove smjernice za politiku zapošljavanja država članica priložene Godišnjem pregledu rasta za 2018.; poziva, međutim, da se tim odredbama obuhvate konkretne mjere za postizanje navedenih ciljeva, u skladu s obvezama EU-a i država članica u okviru Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

53.  potiče države članice da donesu potrebne mjere za društvenu integraciju izbjeglica, pripadnika etničkih manjina i imigranata;

54.  ističe činjenicu da je neusklađenost potražnje za radnom snagom i ponude radne snage problem s kojim se suočavaju poslodavci u svim regijama EU-a, uključujući one najrazvijenije, i koji se ne može riješiti nesigurnim ili nestabilnim zapošljavanjem; poziva Komisiju i države članice da promiču mjere za olakšanje mobilnosti radnika u smislu radnih mjesta, sektora i lokacija kako bi se zadovoljila potražnja za radnom snagom, kako u slabije tako i u bolje razvijenim regijama, pri čemu istodobno treba zajamčiti stabilnost i pristojne radne uvjete te omogućiti profesionalni razvoj i napredovanje; uviđa da mobilnost radne snage među državama članicama, odnosno unutar EU-a, doprinosi zadovoljenju ponude i potražnje; nadalje poziva Komisiju i države članice da pozornost posebice posvete posebnim okolnostima u kojima se nalaze prekogranični radnici i radnici u perifernim i najudaljenijim regijama;

55.  žali zbog činjenice da najudaljenije regije ni nakon brojnih zahtjeva Parlamenta nisu uvrštene u Godišnji pregled rasta; apelira na Komisiju da pojača primjenu članka 349. UFEU-a u nastojanju da potakne integraciju najudaljenijih regija u EU kako bi se zajamčila jednakost među regijama i promicala uzlazna konvergencija; ističe da je potrebno zadržati posebnu pozornost koja se pridaje najudaljenijim regijama, ne samo u pogledu dodjeljivanja sredstava već i u svjetlu učinka koji europske politike mogu imati na njihovu socijalnu situaciju i razinu zaposlenosti;

56.  ističe činjenicu da je u razdoblju između 2014. i 2016. realni rast plaća zaostajao za rastom produktivnosti, unatoč poboljšanjima na tržištu rada; podsjeća da je rast realnih plaća kao rezultat povećane produktivnosti ključan za rješavanje problema nejednakosti;

57.  ističe ulogu koju u procesu reformi imaju socijalni partneri kao ključni dionici, nacionalne prakse socijalnog dijaloga i civilno društvo, te dodanu vrijednost njihova aktivnog sudjelovanja u izradi, redoslijedu i provedbi reformi; ističe da će stvarna uključenost u oblikovanje politika socijalnim partnerima omogućiti da se osjećaju angažiranijima u nacionalnim reformama usvojenim kao rezultat preporuka po državama članicama u okviru europskog semestra i u konačnici ojačati njihov osjećaj zaslužnosti za ishod; stoga poziva Komisiju da predloži smjernice za odgovarajuću uključenost svih relevantnih dionika; podržava stav da novi oblici zaposlenja na globaliziranom tržištu iziskuju nove oblike socijalnog i civilnog dijaloga te poziva Komisiju i države članice da podrže uspostavu tih novih oblika socijalnog dijaloga i zaštitu tih novih oblika zaposlenja; ističe da svi radnici moraju biti obaviješteni o svojim pravima i zaštićeni u slučaju da djeluju kao zviždači kako bi prijavili nepoštene prakse; smatra da, želimo li ostvariti uzlaznu konvergenciju, socijalni dijalog treba voditi u svim fazama procesa europskog semestra; smatra da države članice trebaju pomoći ljudima da razviju vještine koje se traže na tržištu rada;

58.  ističe činjenicu da se, prema Europskom centru za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) i ljestvici pokazatelja EU2020, raspodjela vještina među radnom snagom u velikoj mjeri podudarala s traženim kvalifikacijama na tržištu rada 2016., i da je za sve vrste kvalifikacija ponuda radne snage bila veća od potražnje, a posebno je bila velika za niski i srednji stupanj kvalifikacija; ističe da se u prognozama CEDEFOP-a predviđa usporedni porast vještina i na strani potražnje i na strani ponude do 2025. te da se očekuje da će se razina vještina radne snage mijenjati brže nego zahtjevi tržišta rada; stoga poziva Komisiju i države članice da ponovno pažljivo procijene poteškoće pri pristupanju tržištu rada; zabrinut je zbog povećanja stope prekvalificiranosti (25 % 2014.);

59.  naglašava da je rodna diskriminacija, poput razlike u plaćama i u stopi zaposlenosti muškaraca i žena, još uvijek znatna, pri čemu je prosječni bruto dohodak po satu za muškarce oko 16 % veći nego za žene; ističe da su uzroci tim razlikama nedovoljna zastupljenost žena u dobro plaćenim sektorima, diskriminacija na tržištu rada i velik broj žena koje rade na nepuno radno vrijeme; inzistira na tome da je potreban daljnji napredak kako bi se te razlike smanjile; u tom kontekstu poziva Komisiju da u strategiju Europa 2020. uvede stup rodne ravnopravnosti i opći cilj rodne ravnopravnosti;

60.  poziva države članice da određivanjem kvalitativnih ciljeva i osmišljavanjem mjera za uklanjanje trajnih nejednakosti između muškaraca i žena u svoje nacionalne programe reformi te u programe stabilnosti i konvergencije uvrste rodnu dimenziju i načelo ravnopravnosti između žena i muškaraca;

61.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0355.
(3) SL L 59, 2.3.2013., str. 5.
(4) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 57.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0451.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0418.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0403.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0360.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0260.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0039.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.
(14) SL C 35, 31.1.2018., str. 157.
(15) SL C 366, 27.10.2017., str. 19.
(16) SL C 265, 11.8.2017., str. 48.
(17) SL C 75, 26.2.2016., str. 130.
(18) SL C 65, 19.2.2016., str. 40.
(19) Indeks gospodarske i društvene digitalizacije, Europska komisija.
(20) SL C 67, 20.2.2016., str. 1.

Pravna napomena