Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 17. travnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između EU-a i Libanona: sudjelovanje Libanona u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) ***
 Sporazum o partnerstvu u području ribarstva između EU-a i Mauricijusa: ribolovne mogućnosti i financijski doprinos ***
 Sporazum između EU-a i Norveške o dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode ***
 Europska strategija za promicanje proteinskih usjeva
 Uključivanje emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. ***I
 Obvezujuće godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova radi ispunjenja obveza u okviru Pariškog sporazuma ***I
 Statut i financiranje europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada ***I
 Energetska svojstva zgrada ***I
 Provedba Sedmog programa djelovanja za okoliš
 Rodna ravnopravnost u medijskom sektoru u EU-u
 Osnaživanje žena i djevojčica putem digitalnog sektora
 Provedba Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda
 Poboljšanje održivosti duga zemalja u razvoju
 Jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u

Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između EU-a i Libanona: sudjelovanje Libanona u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) ***
PDF 244kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske unije i Libanonske Republike kojim se utvrđuju uvjeti za sudjelovanje Libanonske Republike u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) (11967/2017 – C8-0344/2017 – 2017/0199(NLE))
P8_TA(2018)0092A8-0352/2017

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (11967/2017),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji između Europske unije i Libanonske Republike kojim se utvrđuju uvjeti za sudjelovanje Libanonske Republike u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA) (11928/2017),

–  uzimajući u obzir Odluku (EU) 2017/1324 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o sudjelovanju Unije u Partnerstvu za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA), koje zajednički poduzima više država članica(1),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 186. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom (v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0344/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0352/2017),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Libanonske Republike.

(1) SL L 185, 18.7.2017., str. 1.


Sporazum o partnerstvu u području ribarstva između EU-a i Mauricijusa: ribolovne mogućnosti i financijski doprinos ***
PDF 322kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola kojim se utvrđuju ribolovne mogućnosti i financijski doprinos predviđeni Sporazumom o partnerstvu u području ribarstva između Europske unije i Republike Mauricijusa (12476/2017 – C8-0445/2017 – 2017/0223(NLE))
P8_TA(2018)0093A8-0053/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12476/2017),

–  uzimajući u obzir Protokol kojim se utvrđuju ribolovne mogućnosti i financijski doprinos predviđeni Sporazumom o partnerstvu u području ribarstva između Europske unije i Republike Mauricijusa (12479/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) te člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0445/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za proračune (A8-0053/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Mauricijusa.


Sporazum između EU-a i Norveške o dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode ***
PDF 241kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Kraljevine Norveške o dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode (13357/2017 – C8-0434/2017 – 2017/0259(NLE))
P8_TA(2018)0094A8-0126/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (13357/2017),

–  uzimajući u obzir Nacrt Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Kraljevine Norveške o dodatnim trgovinskim povlasticama za poljoprivredne proizvode (13471/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v.), Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0434/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0126/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kraljevine Norveške.


Europska strategija za promicanje proteinskih usjeva
PDF 364kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o Europskoj strategiji za promicanje proteinskih usjeva – poticanje proizvodnje proteinskih kultura i mahunarki u europskom poljoprivrednom sektoru (2017/2116(INI))
P8_TA(2018)0095A8-0121/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. pod naslovom „Manjak biljnih bjelančevina u Uniji: koje je rješenje tog odavno poznatog problema?”(1),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog tzv. skupne uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (COM(2016)0605) i predloženu izmjenu kojoj je cilj obuhvatiti poziv Komisiji da objavi „plan za bjelančevine” do kraja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir „Izjavu o soji uzgojenoj u Europi”, koju su 12. lipnja 2017. Vijeću za poljoprivredu predstavile Njemačka i Mađarska, a zatim ju je potpisalo 14 država članica(3),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 93/355/EEZ od 8. lipnja 1993. o sklapanju Memoranduma o razumijevanju između Europske ekonomske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država u pogledu uljarica u okviru GATT-a(4),

–  uzimajući u obzir dokument koji je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” i posebno ciljeve održivog razvoja br. 2, 12 i 15 koje on sadrži,

–  uzimajući u obzir odluku donesenu na 68. zasjedanju Opće skupštine UN-a o službenom proglašenju 2016. Međunarodnom godinom mahunarki pod pokroviteljstvom Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO)(5),

–  uzimajući u obzir studiju koju je naručio Resorni odjel B Europskog parlamenta na zahtjev Odbora o poljoprivredu i ruralni razvoj pod nazivom „Ekološka uloga proteinskih kultura u novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici”(6),

–  uzimajući u obzir saslušanje održano u Parlamentu o boljoj opskrbi proteinskim kulturama u Europi,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju „Dunav soja” od 19. siječnja 2013.;

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0121/2018),

A.  budući da je Europska unija i dalje pogođena znatnim manjkom biljnih bjelančevina zbog potreba u njezinom sektoru uzgoja stoke koji ovisi o uvozu hrane za životinje iz trećih zemalja i da se ta situacija nažalost nije znatno poboljšala unatoč brojnim najavljenim namjerama i već poduzetim inicijativama po tom pitanju tijekom razdoblja duljeg od 15 godina i unatoč uporabi suproizvoda iz proizvodnje biogoriva; budući da je trenutačna situacija u kojoj se nalazi EU, koja je obilježena uvozom biljnih bjelančevina (uglavnom soje) iz Južne Amerike, neodrživa i ukazuje na to da bi za poboljšanje održivosti tih uvoza trebalo uložiti više truda;

B.  budući da je od ključne važnosti smanjiti iznimnu ovisnost Unije o uvozu proteinskih usjeva, koji se uglavnom upotrebljavaju za hranu za životinje; budući da, osim utjecaja na okoliš u regijama koje proizvode soju, trenutačna situacija nosi velike rizike, osobito za sektor stočarstva u EU-u, jer je došlo do znatnog povećanja nestabilnosti cijena na međunarodnim tržištima;

C.  budući da se Europski parlament više puta očitovao o bjelančevinama i o potrebi za uvođenjem europskog plana za bjelančevine, ali da te inicijative nisu bile uistinu popraćene učincima koji bi mogli promijeniti situaciju ovisnosti Europe o opskrbi bjelančevinama biljnog podrijetla;

D.  budući da je zbog izbijanja krize prouzročene pojavom goveđe spongiformne encefalopatije (GSE) europska zabrana opravdano nametnuta na uporabu životinjskog brašna u hrani za životinje(7), ali se zato znatno povećao uvoz soje iz Latinske Amerike;

E.  budući da je stoga u Europskoj uniji samo 3 % obradivih površina namijenjeno za proteinske usjeve te se uvozi više od 75 % bjelančevina biljnog podrijetla, ponajprije iz Brazila, Argentine i SAD-a;

F.  budući da su stočarski sektori u Uniji iznimno osjetljivi na nestabilnost cijena i narušavanje tržišnog natjecanja te ovise o uvozu pristupačnih i kvalitetnih biljnih bjelančevina, što predstavlja pravi izazov za europska poljoprivredna gospodarstva;

G.  budući da europski proteinski usjevi stvaraju uljane nusproizvode koji mogu doprinijeti kružnom gospodarstvu i biti korisni za ljudsku potrošnju, obnovljivu energiju i proizvodnju zelenih kemikalija; budući da se zajedničkom proizvodnjom bjelančevina i nusproizvoda u Europi omogućuje smanjenje uvoza genetski modificiranih bjelančevina i biogoriva koja doprinose krčenju šuma;

H.  budući da se analiza problema biljnih bjelančevina u hrani za životinje uglavnom obavljala samo iz aspekta tvari bogatih bjelančevinama, manjka biljnih bjelančevina i istraživanja sirovina za dopunjavanje hrane životinja iz uzgoja;

I.  budući da je potrebno provesti sveobuhvatniju analizu problema biljnih bjelančevina u Europi kako bi se došlo do dugoročne strategije i što je moguće više ideja za učinkovitije djelovanje u cilju smanjenja naše ovisnosti o uvezenim biljnim bjelančevinama; budući da je ta strategija sredstvo u prijelazu na održivije poljoprivredno-prehrambene sustave i sustave uzgoja;

J.  budući da su bjelančevine, kao i energija, ključan element naše prehrane i mogu se nalaziti u namirnicama biljnog ili životinjskog podrijetla;

K.  budući da su biljne bjelančevine u središtu pitanja o neovisnosti i sigurnosti opskrbe hranom (u pogledu prehrambenih proizvoda i hrane za životinje), zaštiti okoliša, globalnom zagrijavanju i obnovljivim izvorima energije; da su neophodne za život i da su prisutne u svoj hrani, kako za ljude tako i za životinje;

L.  budući da je od 1994. do 2014. ukupna europska proizvodnja sirovina bogatih bjelančevinama porasla s 24,2 na 36,3 milijuna tona (+50 %), a da je istovremeno potrošnja porasla s 39,7 na 57,1 milijuna tona (+44 %); budući da je stoga ukupni manjak bjelančevina u EU-u u porastu (20,8 tona 2014.); budući da je svjetsko tržište biljnih bjelančevina, zajedno s tržištem soje i sojinih pogača, posljednjih 50 godina doživjelo znatan razvoj i da se potrošnja tih sirovina povećala u svim državama članicama pri čemu je potrošnja soje porasla s 2,42 milijuna tona 1960. na gotovo 36 milijuna tona danas; budući da stočarski sektor EU-a snažno ovisi o uvozu soje i sojinih pogača iz trećih zemalja, posebno iz Južne Amerike; budući da potražnja za sojom u EU-u zahtijeva površinu od gotovo 15 milijuna hektara, od čega je njih 13 u Južnoj Americi;

M.  budući da se uzgojem proteinskih usjeva stvara značajna dodana vrijednost za okoliš, koja nije ugrožena uporabom sredstava za zaštitu biljaka;

N.  budući da je Kina posljednjih godina postala najveći svjetski uvoznik soje te je uspostavila vlastitu i netransparentnu strategiju za sigurnost opskrbe, izvan klasičnih tržišnih mehanizama i na temelju ugovora o proizvodnji s najvećim svjetskim proizvođačem soje, Brazilom, i s pomoću velikih ulaganja, na štetu okoliša, u proizvodnju i infrastrukturu za preradu (usitnjavanje) i lučki prijevoz u toj zemlji; budući da bi se tom strategijom internacionalizacije kineskog poljoprivredno-industrijskog sektora u bliskoj budućnosti mogla ugroziti opskrba tržišta sojom i uljaricama u EU-u, koji je također važan kupac proizvoda iz Brazila, te ugroziti stabilnost tržišta Unije;

O.  budući da je većina soje uvezene u Europsku uniju, posebno iz Sjeverne i Južne Amerike, dobivena iz genetski modificiranih usjeva i da su europski potrošači nepovjerljivi prema toj tehnologiji; budući da postoji rastući interes za lokalne proizvode koji ne sadrže GMO te sve veća zabrinutost u pogledu ugljičnog otiska uvoza; budući da u EU-u mnogi proizvođači i prerađivači soje, proizvođači hrane za životinje, ali i predstavnici prehrambene industrije (proizvođači mesa, proizvođači mlijeka i jaja i drugi korisnici proizvoda od soje), trgovački lanci te druge relevantne institucije podržavaju održive sustave u proizvodnji soje bez GMO-a;

P.  budući da se europska poljoprivreda, kako bi odgovorila na prehrambene potrebe EU-a, u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) promijenila; budući da je ojačala, a tržišta poljoprivrednim proizvodima i sirovinama su se otvorila, što je povećalo ovisnost EU-a o uvozima biljnih proteina iz Sjeverne i Južne Amerike; budući da je globalizacija dovela do promjene u prehrambenim navikama, a gospodarstva su se specijalizirala, što je u pogledu proizvodnje bjelančevina dovelo do značajnih kretanja sirovina na velikim udaljenostima, bez obzira na to je li riječ o dušičnim gnojivima za usjeve ili sirovinama bogatima bjelančevinama za prehranu stoke, s učinkom na okoliš i klimu;

Q.  budući da je proizvodnja proteinskih usjeva, osobito soje, uvezene u svrhu proizvodnje hrane za životinje, jedan od ključnih pokretača prenamjene zemljišta te u mnogim regijama izvan Europe uvelike pridonosi globalnom krčenju šuma; budući da bi povećani uzgoj europskih proteinskih usjeva mogao predstavljati bitnu dopunu mjerama za promicanje opskrbnih lanaca robe bez krčenja šuma; budući da je rješavanje globalnog problema krčenja šuma i degradacije šuma postalo još važnije s obzirom na Program održivog razvoja do 2030. i Pariški sporazum o klimatskim promjenama;

R.  budući da se dušik koji je potreban za uzgoj biljaka i proizvodnju biljnih bjelančevina, osim mahunastih usjeva, danas u prvom redu dobiva iz sintetičkih dušičnih gnojiva, čija je proizvodnja skupa i troši puno energije, njima se onečišćuju i voda i zrak te imaju velik ekološki otisak zbog uporabe velikih količina fosilnih goriva tijekom proizvodnog procesa; budući da to ne pridonosi cilju kružnog gospodarstva i učinkovitijem korištenju našim resursima i tokovima otpada; budući da je u tim okolnostima važno ponovno razmotriti pristup pitanju bjelančevina, od faze proizvodnje do potrošnje, u pogledu rezultata proizvodnje i rezultata koji su u skladu sa zaštitom okoliša, i to na temelju boljeg upravljanja ciklusom dušika, uključujući uporabu i razvoj organskih dušičnih gnojiva poput recikliranih hranjivih tvari iz tokova organskog otpada, primjerice životinjskog gnojiva;

S.  budući da bi za smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu biljnih bjelančevina trebalo saditi usjeve bogate bjelančevinama koji ispunjavaju potrebe preživača i životinja koje nisu preživači, ali i sve ostale usjeve (površine za uzgoj krmnog bilja i travne površine) koji se, iako imaju manji udio bjelančevina, uzgajaju na velikim površinama u svim područjima Unije; budući da postoje mnoge prednosti hranjenja životinja na ispaši za preživače, uključujući manje ulazne troškove poljoprivrednih gospodarstava;

T.  budući da neće doći do porasta u proizvodnji biljnih bjelančevina bez povećanja profitabilnosti takvih biljaka i da je danas za potporu održivom razvoju europske poljoprivrede potrebno provesti strateški, učinkovit i ambiciozan plan opskrbe biljnim bjelančevinama; budući da takav plan zahtijeva mobilizaciju više politika Unije, a prvenstveno ZPP-a;

U.  budući da se u Europskoj uniji za potporu ostvarenju cilja europske neovisnosti u opskrbi proteinima posljednjih desetljeća upotrebljavaju tri glavne poluge djelovanja, a to su dobrovoljne proizvodno vezane potpore za proteinske kulture i uljarice, politika EU-a u vezi s biogorivom i mjera uvedena zadnjom reformom ZPP-a, kojom je 30 % izravnih potpora uvjetovano provedbom mjera ozelenjivanja, uključujući obvezu da se 5 % obradivih površina namijeni za ekološki značajne površine i odluku da se dopusti uzgoj kultura koje fiksiraju dušik i postrnih kultura;

V.  budući da se interes poljoprivrednika za vezanje dušika i usjeve bogate bjelančevinama znatno povećao jer oni tako mogu ispuniti zahtjeve u okviru politike ekologizacije te budući da će taj interes potaknuti oplemenjivače bilja da nastave ili povećaju svoje aktivnosti u vezi s tim usjevima;

W.  budući da se u razdoblju od 2000. do 2013. samim mjerama uvedenima ZPP-om nije uspio preokrenuti trend smanjenja ili stagnacije proizvodnje bjelančevina u Europi, nego je od 2013. kombinacija tih potpora pomoću mjere „ozelenjivanja”, kojom je dopušten uzgoj proteinskih usjeva na ekološki značajnim površinama, ostvaren velik rast u proizvodnji bjelančevina u EU-u;

X.  budući da se političkim sporazumom o ZPP-u koji su 2013. donijeli Parlament, Vijeće i Komisija predviđa mogućnost uzgoja usjeva koji vežu dušik na ekološki značajnim površinama;

Y.  budući da su istraživanja pokazala da proizvođači hrane za životinje često dodaju više bjelančevina u hranu nego što je potrebno te budući da se povećanje učinkovitosti može postići preciznijim određivanjem udjela bjelančevina potrebnih ciljanim vrstama;

Z.  budući da se zbog malog udjela proteinskih kultura u Uniji smanjuje broj istraživačkih programa koji se bave proteinima biljnog podrijetla, jednako kao i izobrazba, inovacije i stjecanje praktičnog iskustva u EU-u; budući da se učinkovitost inovacija mora povisiti, a politika istraživanja u korist bjelančevina pojačati, ali uzevši u obzir da to može uspjeti samo ako se provodi u okviru srednjoročnih i dugoročnih političkih obveza; budući da je politikom istraživanja također potrebno obuhvatiti domaće mahunarke prilagođene lokalnim uvjetima;

AA.  budući da će poticanje aktivnosti uzgoja biljaka biti važno za razvoj novih sorti proteinskih usjeva koje mogu pridonijeti većoj proizvodnji bjelančevina u EU-u; budući da je za učinkovite aktivnosti uzgoja biljaka potrebna dugoročna istraživačka politika kojoj je dodijeljeno dovoljno sredstava i odgovarajuće regulatorno okruženje koje potiče inovacije;

AB.  budući da je Komisija već financirala i trenutačno financira niz relevantnih projekata, uključujući projekte pod naslovom „SFS-44-2016: Zajednički program uzgoja biljaka za smanjenje ovisnosti EU-a i Kine o uvozu bjelančevina”; budući da je potrebno omogućiti odgovarajuću komunikaciju, širenje i iskorištavanje rezultata takvih projekata kako bi se buduće političke odluke u tom području temeljile na dokazima;

AC.  budući da su se od 2007. troškovi u pogledu soje realno gotovo udvostručili;

1.  smatra da je došlo vrijeme za provedbu sveobuhvatnog europskog strateškog plana proizvodnje i opskrbe bjelančevinama biljnog podrijetla, koji se temelji na održivom razvoju svih usjeva koji su prisutni u Uniji nadalje smatra da ta promjena znači bitnu izmjenu naših proizvodnih sustava u skladu sa zahtjevima sredstava potrebnih za život poljoprivrednika i zahtjevima kružnoga gospodarstva i održive poljoprivredne proizvodnje, utemeljene na načelima poput agroekologije i drugim praksama koje su u skladu s okolišem, uključujući strategije niskih ulaganja za hranjenje preživača koje se temelje na trajnim pašnjacima i privremenim travnjacima na obradivom zemljištu;

2.  poziva Komisiju da poduzme hitne mjere kako bi se spriječilo smanjenje trenutačne razine proizvodnje proteinskih usjeva, uzimajući u obzir prednosti za okoliš koje proizlaze iz tradicionalnog uzgoja usjeva za vezanje dušika na ekološki značajnim površinama;

3.  uviđa da proteinski usjevi mogu biti korisni za okoliš zbog svoje sposobnosti vezanja dušika iz atmosfere; dodaje da to uključuje manju upotrebu gnojiva dobivenih iz fosilnih goriva, poboljšanje kvalitete tla i plodnosti, a u plodoredu smanjenje razina bolesti nastalih stalnim uzgojem samo jedne vrste usjeva i poboljšanje biološke raznolikosti; ističe, međutim, da biološki dušik koji se veže na te usjeve može doprinijeti smanjenju ulaznih troškova i mogućih negativnih učinaka na okoliš povezanih s pretjeranim korištenjem gnojiva;

4.  poziva na uspostavu europske platforme, uz podršku Europskog tržišnog opservatorija za usjeve, kojom bi se omogućilo: utvrditi površine za uzgoj bjelančevina u EU-u prema kategoriji usjeva i lokaciji, izraditi tehničke reference dostupne svim poljoprivrednicima, odrediti kapacitet europske proizvodnje bjelančevina kako bi se olakšalo njihovo stavljanje na tržište i katalogizirati sva istraživanja o bjelančevinama provedena u privatnom i javnom sektoru;

5.  preporučuje da se obrati pozornost na sve izvore biljnih bjelančevina, odnosno na usjeve koji spadaju u prehranu ljudi i životinja te na regulatornu potporu razvoju i stavljanju na tržište novih biljnih bjelančevina; nadalje, smatra da bi se trebalo provesti više istraživanja o alternativnim izvorima bjelančevina;

6.  prima na znanje da je proizvodnja soje u Južnoj Americi najvažniji čimbenik u promjeni korištenja zemljišta i da uzrokuje višestruke ekološke probleme poput zagađenja podzemnih voda pesticidima, erozije tla, iscrpljivanja zaliha vode i krčenja šuma, što dovodi do golemog gubitka biološke raznolikosti; uviđa da proizvodnja soje ima negativne socijalne i zdravstvene posljedice u zemljama proizvođačima, otežane slabim pravima posjeda zemljišta, otimanjem zemljišta, prisilnim protjerivanjem i drugim vrstama kršenja ljudskih prava;

7.  podsjeća da su kriza uzrokovana pojavom goveđe spongiformne encefalopatije (tzv. kravlje ludilo) devedesetih godina 20. stoljeća i zabrana uporabe prerađenih životinjskih proteina u hrani za životinje, kao što je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 999/2001, povećale potražnju za proteinima biljnog podrijetla u Europi; napominje da se u europskom ribogojstvu upotrebljavaju alternativni europski izvori hrane za životinje bogate proteinima kao što je riblje brašno;

Višestruki ciljevi plana

8.  smatra da bi se tim planom trebala povećati održiva proizvodnja biomase na relevantnim poljoprivrednim površinama razvijanjem trajnog biljnog pokrova, od kojeg se jedan dio može namijeniti opskrbi bjelančevinama;

9.  smatra da je potrebno posebno se usredotočiti na potencijal mahunastih usjeva, bilo u sjemenu ili u obliku krmnog bilja, jer ta porodica ima nekoliko poljoprivrednih, ekonomskim i ekoloških prednosti te je njihova osobita prednost to što vežu dušik iz zraka zahvaljujući svojem simbiotskom sustavu zbog čega im je smanjena potreba za sintetičkim dušičnim gnojivom, a potreba za pesticidima vrlo je mala; ističe da mahunasti usjevi pospješuju strukturu tla za sljedeći usjev zahvaljujući tome što iza sebe ostavljaju dušik, što može povećati prinos za od 10 % do 20 %; ističe da se plodoredom doprinosi kvaliteti tla, smanjuje razina bolesti i podržava biološka raznolikost;

10.  ističe, osim toga, da se u sustavima plodoreda koji obuhvaćaju mahunaste usjeve prekidaju reproduktivni ciklusi štetočina i patogena, čime se smanjuju razine biljnih bolesti i potreba za primjenom pesticida; primjećuje da je dodatna korist ta da se biološka raznolikost povećava i prekidanjem uzgoja samo jedne vrste iz godine u godinu;

11.  preporučuje, naročito u okviru ZPP-a, da se podrže usjevi soje u EU-u te da se potakne njihova isplativost i konkurentnost jer se novim sortama danas otvaraju i nove mogućnosti u nekim regijama u kojima se usjev može prilagoditi, no dodaje da to ne bi trebalo u drugi plan staviti uzgoj drugih proteinskih zrnatih usjeva (lupine, boba, graška, slanutka, kikirikija, krupnosjemenog boba itd.); smatra da bi se uzgojem tih brojnih vrsta omogućila proizvodnja što veće količine bjelančevina u svim regijama Europe, ovisno o njihovim lokalnim klimatskim uvjetima;

12.  traži da se veća pozornost posveti upravljanju travnatim i djetelinskim usjevima koji, uzimajući u obzir njihove velike površine, znatno doprinose zadovoljavanju potreba za bjelančevinama u životinjskoj prehrani (samo preživači); navodi da mahunasti usjevi kao što je djetelina mogu dobro napredovati na travnjacima;

13.  preporučuje da se u sustave ratarskih kultura i krmnog bilja ponovno uvedu bjelančevine biljnog podrijetla kao što su soja, alfalfa, krupnosjemeni bob, grašak te usjevi kao što su djetelina, esparzeta i mnoge druge mahunarke;

14.  smatra da je potrebno razviti regionalne lance proizvodnje i prerade bjelančevina i da se to može ostvariti udruživanjem poljoprivrednika i bližom suradnjom između proizvođača ratarskih kultura i uzgajivača (ugovori o nabavi i razmjeni, izgradnja decentraliziranih malih do srednjih objekata za biološku proizvodnju / rafiniranje „zelenih bjelančevina”), razmjenom znanja o odgovarajućim vrstama mahunarki, plodoredu i vrstama tla; u tu svrhu smatra da je aktere koji počinju s izravnom proizvodnjom ljudske i životinjske hrane na bazi bjelančevina potrebno podržati, u okviru ZPP-a, u njihovom preuzimanju rizika; naglašava važnost izravnih ugovora između uzgajivača i proizvođača hrane za životinje;

15.  kao odgovor na sve veći interes europskih potrošača za proizvode koji ne sadrže GMO, potiče na promicanje proizvodnje visokokvalitetnih vrsta biljnih bjelančevina bez GMO-a s jasnom sljedivosti i jasnim označivanjem (kad je riječ o mjestu proizvodnje i primijenjenim metodama);

16.  smatra da je potrebno podupirati veću autonomiju poljoprivrednih gospodarstava za proizvodnju životinjske hrane za preživače i za monogastrične životinje na razini tih gospodarstava i na razini regije (uključujući proizvodnju hrane na poljoprivrednom gospodarstvu);

17.  smatra poželjnim smanjiti gubitke žetve i tok preostalog otpada te povećati prehrambenu kakvoću poboljšanjem sustava žetve, čuvanja i prerade (sušenje, zamatanje itd.);

18.  smatra da je za povećanje proizvodnje biljnih bjelančevina potrebno povećati profitabilnost tih usjeva i usvojiti prakse poput plodoreda (u trajanju od najmanje 3 godine) i uzgoja podusjeva za mahunaste usjeve, povećati mješoviti uzgoj sorti i usjeva u sektorima proizvodnje sjemena (djetelina/uljana repica, pšenoraž/grašak itd.) i krmnog bilja (trava, djetelina, suražica itd.) kako bi se prešlo na održiviji poljoprivredno-prehrambeni sustav kojim se pruža podrška prijelazu s intenzivnog uzgoja samo jedne vrste usjeva unutar i izvan EU-a na raznolike agroekološke sustave;

19.  zahtijeva da se započne istraživanje o: prikladnosti za korištenje u plodoredima i mješovitom uzgoju usjeva; odabiru novih sorti i vrsta kojima se poljoprivrednicima omogućuje fleksibilnost prilagodbe klimatskim promjenama, otpornosti na stres, mješavini usjeva, poboljšanju prinosa, udjelu bjelančevina i probavljivosti hrane za životinje (klice, uljana repica itd.), povećanju otpornosti biljaka na bolesti, biologiji klijanja korova radi kontrole korova, konverziji hrane za životinje, kao i o biostimulansima; ističe da bi poljoprivrednici na raspolaganju trebali imati dosljedan paket instrumenata uključujući prakse i tehnike upravljanja te proizvode za zaštitu bilja kako bi se mogli boriti protiv štetočina i drugih čimbenika koji mogu imati negativan utjecaj na prinos i rast usjeva;

20.  poziva na velika ulaganja u istraživanje, uključujući istraživanje sorti, radi poboljšanja agronomske učinkovitosti usjeva, stvaranja gospodarskog interesa za proteinske usjeve, koji mogu biti zakinuti zbog usporedbe s dobiti koju ostvaruju drugi usjevi, osiguranja više sorti usjeva kako bi se osigurali prinosi, rješavanja agronomskih pitanja kojima se ograničava uzgoj proteinskih kultura i osiguranja dovoljnih količina, što je ključno za strukturiranje lanca proizvodnje i distribucije; ističe da je također potrebno razviti proteinske usjeve koji su prilagođeniji europskoj klimi, poboljšati njihovu proteinsku vrijednost i zajamčiti sigurna ulaganja kako bi se potaklo istraživanje;

21.  preporučuje veću uporabu precizne poljoprivrede, posebno digitalizacijom, kako bi se što točnije odredio unos u biljaka i prehrana u životinja, a time smanjilo rasipanje i određena zagađenja te preporučuje veću uporabu mehaničkih sustava za kontrolu korova;

22.  namjerava poticati: stjecanje novih znanja, prijenos znanja, početnu i daljnju obuku, kao i potporu svim oblicima inovacija i primijenjenog istraživanja u području hrane za ljude i hrane za životinje;

23.  poziva na podupiranje svih oblika inovacija i primijenjenog istraživanja razmjenom iskustva i znanja te osobito oslanjanjem na dionike na lokalnoj razini koji raspolažu inovativnim rješenjima;

24.  poziva na uspostavu kriterija održivosti za uvoz hrane za životinje kako bi se zajamčila održiva proizvodnja proteinskih biljaka u trećim zemljama koja neće dovesti do negativnog utjecaja na okoliš i društvo;

25.  naglašava važnost uloge koju bi poučavanje o prehrani moglo imati u oblikovanju potražnje za hranom; ističe potrebu za donošenjem smjernica o prehrani na razini EU-a ili država članica u cilju promicanja zdrave prehrane i istodobnog rješavanja problema koji se tiču okoliša, a povezani su s proizvodnjom hrane;

26.  smatra da je potrebno ojačati tehničku podršku poljoprivrednicima i savjetovanje u cilju promicanja održive proizvodnje zrnatih bjelančevina i krmnog bilja;

Instrumenti obuhvaćeni planom

27.  smatra da taj plan zahtijeva mobilizaciju i usklađivanje različitih politika Unije: ZPP-a, politika istraživanja, politike za zaštitu okoliša i klimatske politike, energetske politike, politike susjedstva i trgovinske politike;

28.  smatra važnim da se u okviru ZPP-a podržavaju proteinski usjevi s pomoću različitih mjera poput dobrovoljnih vezanih plaćanja, koja ne bi trebala biti ograničena na usjeve i regije s poteškoćama kako bi omogućila više, i plaćanja za ekologizaciju, ali i s pomoću drugog stupa, naročito putem agroekoloških mjera u području ekološke i ostalih oblika poljoprivrede, kvalitete ulaganja, sustava za savjetovanje poljoprivrednika, osposobljavanja, a spomenimo svakako i inovacije kroz Mrežu Europskog partnerstva za inovacije (EIP); naglašava da je uvođenje vezanih plaćanja pokrenulo proizvodnju proteinskih usjeva u nekim državama članicama;

29.  smatra da bi se mogle izvući korisne pouke iz nedavne zabrane upotrebe pesticida na ekološki značajnim površinama iako su one 2016. pokrivale 15 % europskih obradivih zemljišta (8 milijuna hektara) i da je gotovo 40 % tih površina zasijano usjevima koji vežu dušik ili postrnim usjevima; smatra da se u okviru opće aktivacije svih iskoristivih poljoprivrednih površina, predviđene u planu za autonomiju opskrbom biljnim bjelančevinama, ekološki značajne površine mogu koristiti za proizvodnju bjelančevina i u okviru tradicionalne poljoprivrede, uz integriranu zaštitu bilja, uzimajući u obzir činjenicu da poljoprivrednici koji uzgajaju te usjeve na ekološki značajnim površinama u okviru tradicionalne poljoprivrede nemaju uvijek jamstvo da će moći djelovati u slučaju najezde nametnika na usjevima, i u okviru ekološke poljoprivrede, s obzirom da bi za zamjenu soje koja se uvozi u EU usjevom soje bilo potrebno zasaditi gotovo 17 milijuna hektara u Uniji; smatra da su uostalom ekološki značajne površine nužne za jačanje ugrožene bioraznolikosti i naše prehrambene sigurnosti jer bioraznolikost može, osobito poboljšanjem oprašivanja, povećati prinose susjednih usjeva, koji mogu biti proteinski, do 20 %;

30.  preporučuje prilagodbu oblika ekologizacije za održavanje trajnih travnjaka kako bi se u nekim regijama bolje uzela u obzir posebnost same lucerne ili u kombinaciji s travama na privremenim travnjacima koji traju dulje od pet godina, koji zbog ograničenog trajanja ulaze u kategoriju stalnih travnjaka u skladu sa zakonskom definicijom koja ograničava njihovu rotaciju nakon isteka razdoblja od pet godina, dok njihovo ponovno zasađivanje omogućuje da se proizvede velika količina bjelančevina od krmnog bilja i da se osigura veća autonomija u opskrbi bjelančevinama za predmetna gospodarstva;

31.  pozdravlja činjenicu da je u okviru skupne revizije Zajedničke poljoprivredne politike Europski parlament postigao ponovnu evaluaciju čimbenika prenamjene usjeva koji vežu dušik s 0,7 na 1, kao nadoknadu zbog zabrane uporabe pesticida na ekološki značajnim površinama;

32.  smatra da se u okviru europske strategije za bjelančevine u obzir treba uzeti preinaka Direktive o obnovljivoj energiji, dvostruka uporaba bjelančevina i uloga njihovih nusproizvoda, otpada i ostataka u kružnom gospodarstvu te poticati plodored i raznolikost te iskorištavanje ugara u skladu s mjerama ekologizacije ZPP-a;

33.  smatra važnim da se u budućem ZPP-u uzmu u obzir dodatni prijedlozi za podupiranje uzgoja usjeva biljnih bjelančevina, kao što je plodored u trajanju od najmanje 3 godine na ratarskim površinama u cilju dodavanja mahunastih usjeva; u tom smislu ističe da države članice u kojima su česte bolesti uzrokovane vlažnom klimom trebaju duže razdoblje plodoreda; također smatra da je posebno važno uvesti plaćanje za ekosustav koje je fleksibilnije od plaćanja za ekologizaciju tako da se prepoznaju koristi mahunarki i uljarica za biološku raznolikost, uključujući za hranidbu oprašivača, omoguće mehanizmi za preuzimanje rizika za inovatore i u politici ruralnog razvoja uspostavi podprioritet za bjelančevine;

34.  ističe potrebu za uvođenjem novih instrumenata koji pridonose povećanju opskrbe biljnim bjelančevinama, posebice sojom, te za osiguravanjem pravedne provedbe diljem država članica;

35.  smatra da su trenutačna istraživanja u području strategije za proteinske usjeve rascjepkana i da im nedostaje usmjerenosti; poziva na povećanje napora u istraživanju, osobito javnom, i razvoju, za slabije razvijene proteinske usjeve koji su prikladni za hranu za ljude i hranu za životinje, koji nisu ili su vrlo malo zanimljivi privatnim ulagačima te alternativne izvore bjelančevine kao što su kukci i alge; poziva na snažniju suradnju između javnih i privatnih istraživačkih institucija; naglašava potrebu za uspostavom regulatornog okvira kojim će se poduprijeti programi istraživanja i inovacija kako bi se postigla povećana i konkurentna proizvodnja bjelančevina;

36.  preporučuje da se povećaju ulaganja u industrijske i poljoprivredne istraživačke projekte koji će se usredotočiti na povećanje kvalitete i raznolikosti funkcionalnih bjelančevina za ljudsku potrošnju;

37.  smatra da je potrebno osigurati našu autonomiju opskrbe sojom kroz veću suradnju sa susjedstvom i bjelančevine koje se nabavljaju izvan EU-a uzimati iz više izvora, posebno iz susjednih zemalja koje su odabrale europski smjer i koje proizvode soju koja se Dunavom može dovesti do EU-a; poziva da se pri uvozu poštuju iste društvene i okolišne norme kao i za proizvodnju na području EU-a i pozdravlja uzgoj soje koja ne sadrži GMO kako bi se ispunili zahtjevi potrošača;

38.  priznaje da su današnje poljoprivredne prakse nezamislive bez soje, da je ta vrlo važna mahunarka u nedavnoj prošlosti gotovo nestala iz europskog uzgoja, i da je uzgoj soje porastao s 17 milijuna tona 1960. na 319 milijuna tona 2015.;

39.  poziva na prilagodbe drugom stupu ZPP-a kako bi se ostvarilo veće priznanje i bolji povrat doprinosa takvih usjeva u hranjenju oprašivača u ključnom razdoblju sezone (biljke koje rano cvjetaju u proljeće) i njihove uloge u borbi protiv depopulacije oprašivača;

40.  podržava uvođenje transparentnog sustava označivanja proizvoda na temelju certificiranih standarda proizvodnje kao što su standardi „Danube Soya” i „Europe Soya”;

41.  smatra da su sporazumi iz Blair Housea iz 1992. o bjelančevinama, iako i dalje na snazi, de facto zastarjeli i da ne bi trebali ometati održivi razvoj proteinskih kultura u Europi;

o
o   o

42.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 199E, 7.7.2012., str. 58.
(2) Vidjeti mišljenje o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2012/2002, uredbi (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014, (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (A8-0211/2017).
(3) Glavno tajništvo Vijeća 10055/17, Bruxelles, 7. lipnja 2017.
(4) SL L 147, 18.6.1993., str. 25.
(5) Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), Međunarodna godinom mahunarki: hranjivo sjemenje za održivu budućnost.
(6) IP/B/AGRI/IC/2012-067 (PE 495.856).
(7) Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001., str. 1.).


Uključivanje emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. ***I
PDF 324kWORD 53k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama (COM(2016)0479 – C8-0330/2016 – 2016/0230(COD))
P8_TA(2018)0096A8-0262/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0479),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0330/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 23. ožujka 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0262/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmjeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. travnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/841.)

(1) SL C 75, 10.3.2017., str. 103.
(2) SL C 272, 17.8.2017., str. 36.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 13. rujna 2017. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0339).


Obvezujuće godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova radi ispunjenja obveza u okviru Pariškog sporazuma ***I
PDF 133kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. za otpornu energetsku uniju i ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma te o izmjeni Uredbe br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama (COM(2016)0482 – C8-0331/2016 – 2016/0231(COD))
P8_TA(2018)0097A8-0208/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0482),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0331/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 23. ožujka 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 17. siječnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za promet i turizam i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0208/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. travnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/842.)

(1) SL C 75, 10.3.2017., str. 103.
(2) SL C 272, 17.8.2017., str. 36.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici od 14. lipnja 2017. (usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0256.


Statut i financiranje europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada ***I
PDF 325kWORD 48k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (COM(2017)0481 – C8-0307/2017 – 2017/0219(COD))
P8_TA(2018)0098A8-0373/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0481),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 224. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0307/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2017. o financiranju političkih stranaka i političkih zaklada na europskoj razini(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i stajalište u obliku amandmana Odbora za proračunski nadzor (A8-0373/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. travnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU, Euratom) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU, Euratom) 2018/673.)

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0274.


Energetska svojstva zgrada ***I
PDF 322kWORD 55k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada (COM(2016)0765 – C8-0499/2016 – 2016/0381(COD))
P8_TA(2018)0099A8-0314/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0765),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0499/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja nizozemskog Senata i nizozemskog Zastupničkog doma podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 26. travnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 13. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 31. siječnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0314/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. travnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/844.)

(1) SL C 246, 28.7.2017., str. 48.
(2) SL C 342, 12.10.2017., str. 119.


Provedba Sedmog programa djelovanja za okoliš
PDF 362kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o provedbi Sedmog programa djelovanja za okoliš (2017/2030(INI))
P8_TA(2018)0100A8-0059/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(1) („Sedmi program djelovanja za okoliš”),

–  uzimajući u obzir članke 191. i 192. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete ljudskog zdravlja i okoliša,

–   uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 21), koja se održala u Parizu od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–   uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a te njihovu međusobnu povezanost i integriranost,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš iz prosinca 2016. naslovljeno „Izvješće o ekološkim pokazateljima za 2016. – Podrška praćenju 7. programa djelovanja za okoliš”,

–   uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš iz studenoga 2017. naslovljeno „Izvješće o ekološkim pokazateljima za 2017. – Podrška praćenju 7. programa djelovanja za okoliš”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. veljače 2017. naslovljenu „Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u: Zajednički izazovi i kako suradnjom postići bolje rezultate” (COM(2017)0063), te 28 pratećih izvješća po državama,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2016. naslovljenu „Ostvarivanje koristi od politika EU-a u području okoliša u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša” (COM(2016)0316),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o Pregledu aktivnosti u području okoliša u EU-u(2),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(3),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2016. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti(4),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o Akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo(5),

–   uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću i Komisiji od 4. travnja 2017. nakon istrage mjerenja emisija u automobilskom sektoru(6),

–   uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „SOER 2015 – Europsko izvješće o okolišu ‒ stanje i izgledi 2015”,

–   uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 19. svibnja 2015. naslovljeno „Izvješće o stanju prirode u EU-u”,

–  uzimajući u obzir studiju evaluacije provedbe na razini Europe iz studenog 2017. o preispitivanju provedbe Sedmog programa djelovanja za okoliš na sredini razdoblja (2014. – 2020.) koju je provela Služba Europskog parlamenta za istraživanja, uključujući njenu priloženu studiju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. travnja 2012. o pregledu Šestog programa djelovanja za okoliš i utvrđivanju prioriteta Sedmog programa djelovanja za okoliš – Bolji okoliš za bolji život(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost (COM(2016)0739),

–   uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti,

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Plan za resursno učinkovitu Europu” (COM(2011)0571),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. studenoga 2017. naslovljenu „Budućnost hrane i poljoprivrede” (COM(2017)0713),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0059/2018),

A.  budući da su Sedmim programom djelovanja za okoliš postavljeni pravno obvezujući ciljevi u području zaštite okoliša i klimatskih promjena koje treba ispuniti do 2020. godine; budući da se njime također utvrđuje dugoročna vizija za 2050.;

B.  budući da taj Program ne sadrži klauzulu o preispitivanju provedbe na sredini razdoblja; budući da je izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane o provedbi Sedmog programa djelovanja za okoliš prilika da se ocijeni njegov napredak te da se iznesu preporuke utemeljene na dokazima za daljnju provedbu trenutačnog Programa djelovanja za okoliš i svaki takav budući program; budući da bi se tim izvješćem trebalo ići korak dalje od ponovnog navođenja dobro poznatih problema te bi se trebalo usmjeriti na predlaganje rješenja za postizanje ciljeva utvrđenih u Sedmom programu djelovanja za okoliš;

C.  budući da Komisija radi na evaluacijskom izvješću koje će biti usmjereno na strukturu i stratešku ulogu Sedmog programa djelovanja za okoliš; budući da se tim izvješćem osobito namjerava provjeriti pomaže li dogovoreni okvir u pametnom ostvarenju devet prioritetnih ciljeva;

D.  budući da EU ima snažno zakonodavstvo u području zaštite okoliša, ali je njegova slaba i neučinkovita provedba dugotrajan problem; budući da ti nedostaci u provedbi prijete održivom razvoju, imaju negativne prekogranične učinke na okoliš i ljudsko zdravlje te uzrokuju visoke socioekonomske troškove; budući da nedostaci u provedbi dovode u pitanje vjerodostojnost EU-a;

E.  budući da je dosadašnji napredak u ostvarenju ciljeva za 2020. neujednačen: postoji mala vjerojatnost da će se ispuniti cilj 1. (zaštita prirodnog kapitala), ali je izgledno da će neki od podciljeva u okviru cilja 2. (resursno učinkovito i gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2) biti ispunjeni; nije sigurno hoće li se ispuniti cilj 3. (smanjenje pritisaka na okoliš i opasnosti za ljudsko zdravlje);

F.  budući da trajan problem neuspjele provedbe zakonodavstva i uključivanja specijaliziranog znanja u donošenje politika u područjima kao što su kvaliteta zraka, buka iz okoliša i izloženost kemikalijama predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju te smanjuje kvalitetu i duljinu života građana EU-a;

G.  budući da najnoviji podaci koje je objavila Europska agencija za okoliš potvrđuju prethodno opisane opće trendove za svaki tematski cilj, ali i upućuju na usporavanje napretka u nekim područjima; budući da u nekim slučajevima, kao što su emisije stakleničkih plinova i energetska učinkovitost, ti novi trendovi nisu utjecali na izglede za postizanje podciljeva;

H.  budući da je sada nejasno hoće li se ostvariti cilj u pogledu emisija amonijaka te je malo vjerojatno da će se ostvariti cilj u pogledu prenamjene zemljišta;

I.  budući da postoji neizvjesnost u vezi s provedbom zbog nedostatka pokazatelja i ograničenja određenih pokazatelja; budući da nedostaci u znanju i dalje onemogućavaju napredak u trima poljima: razumijevanju rizika oblikovanju odgovarajuće politike za upravljanje rizikom i njegovo smanjenje i praćenju učinkovitosti politika;

J.  budući da je čest slučaj da znanje postoji, ali se ne koristi pri donošenju politika ili se ne prenosi stranama odgovornima za provedbu; budući da je to često prouzročeno nedostatkom političke volje i sukobljenim interesima koji se naizgled ne podudaraju s Programom djelovanja za okoliš ili općenito s ciljevima politike zaštite okoliša; budući da stalan gospodarski rast ovisi i o čistom okolišu;

K.  budući da je potrebno poboljšati sinergiju između političkih instrumenata Unije na visokoj razini i Programa djelovanja za okoliš kako bi se postigli ciljevi programa;

L.  budući da na nekim razinama nema odgovarajućeg financiranja za pravilnu provedbu Sedmog programa djelovanja za okoliš; budući da se financiranjem na razini EU-a ponekad nisu polučili očekivani rezultati, što je u brojnim slučajevima bio rezultat lošeg upravljanja financijama, a ne nedostatka novca;

M.  budući da je područje primjene Sedmog programa djelovanja za okoliš relevantno za sadašnje potrebe u području politike zaštite okoliša, iako mnogi dionici preporučuju da se dodaju novi podciljevi kako bi se u budućnosti povećala relevantnost programa;

N.  budući da su dionici isto tako izrazili naklonost prema manje složenom te usmjerenijem programu djelovanja za okoliš;

O.  budući da postoji opća podrška za osmi program djelovanja za okoliš;

Glavni zaključci

1.  smatra da Sedmi program djelovanja za okoliš ima dodanu vrijednost i pozitivno utječe na politike zaštite okoliša na razini EU-a i država članica, te da od njega imaju koristi građani, priroda i gospodarski dionici;

2.  ponavlja da u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš postoji jasna dugoročna vizija za 2050. kako bi se pružilo stabilno okruženje za održiva ulaganja i rast unutar ekoloških ograničenja planeta;

3.  pozdravlja dosadašnje pozitivne trendove u pogledu brojnih podciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš i ohrabrujuće izglede za ostvarenje nekih ciljeva za 2020. godinu;

4.  naglašava, međutim, da i dalje postoji velik potencijal za poboljšanje te poziva Komisiju i nadležna tijela u državama članicama da povećaju političku volju na najvišoj razini radi provedbe Sedmog programa djelovanja za okoliš;

5.  žali zbog toga što prioritetni cilj zaštite, očuvanja i poboljšanja prirodnog kapitala Unije vjerojatno neće biti ispunjen; nadalje, napominje sa zabrinutošću da se ciljevi strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020. i Konvencije o biološkoj raznolikosti neće ostvariti ako se odmah ne ulože znatni dodatni napori;

6.  napominje da je postignut neki napredak u određenim područjima za drugi prioritetni cilj, osobito u pogledu ciljeva povezanih s klimom i energijom; međutim napominje da je potrebno uložiti veće napore u vezi s resursnom učinkovitošću; ponavlja da Direktiva o ekološkom dizajnu(8) i Uredba o znaku za okoliš(9) imaju potencijal za poboljšanje ekološke i resursne učinkovitosti proizvoda tijekom njihova životnog vijeka rješavanjem, među ostalim, problema u vezi s trajnošću proizvoda, mogućnošću popravka, ponovne upotrebe, recikliranja te životnim vijekom recikliranog sadržaja i proizvoda;

7.  žali što se podcilj ostvarenja statusa dobre kvalitete površinskih voda do 2020. godine neće ostvariti zbog pritiska prouzročenog onečišćenjem, intervencija u morfologiju plovnih putova i prekomjerne potrošnje zbog toga što se znatne količine vode preusmjeravaju za proizvodnju električne energije u hidroelektranama;

8.  naglašava da su ciljevi Sedmog programa djelovanja za okoliš minimalni i da je potrebno uložiti znatne napore kako bi se ostvarili ciljevi Pariškog sporazuma i ciljevi održivog razvoja;

9.  podsjeća da su EU i njegove države članice potpisnici Pariškog sporazuma, čiji ih ciljevi stoga obvezuju, te da su predali nacionalno utvrđene doprinose kojima se u Uniji do 2030. planira ostvariti smanjenje emisija stakleničkih plinova za 40 % u cijelom gospodarstvu; naglašava potrebu za cjelovitim uključivanjem cilja za 2030. i dugoročnog cilja u pogledu nulte neto stope emisija u sve politike i programe financiranja Unije; poziva Komisiju da stalno preispituje ciljeve klimatskog i energetskog okvira u kontekstu pospješujućeg dijaloga 2018. i petogodišnjeg pregleda stanja te da pripremi strategiju za nultu stopu emisija do sredine ovog stoljeća za EU, osiguravanjem troškovno učinkovitog puta prema ostvarenju cilja nulte neto stope emisija donesenog u Pariškom sporazumu;

10.  primjećuje da postoji znatna neizvjesnost u vezi s napretkom u postizanju ciljeva koji se odnose na ljudsko zdravlje i blagostanje; ističe da nedostaci u znanju i ograničeni pokazatelji koče razvoj politike i praćenje;

11.  pozdravlja postojeće inicijative koje pridonose smanjenju praznina u znanju, uključujući: model „Pokretačka sila – Pritisak – Država – Učinci – Djelovanje” (DPSEEA) za razumijevanje pokretača koji narušavaju usluge ekosustava; model „biomonitoring ljudi” (HBM) za procjenu izloženosti ljudske populacije onečišćivačima i mogućih učinaka na zdravlje; i „Informacijsku platformu za praćenje kemikalija” (IPCheM);

12.  zabrinut je da se specijalizirano znanje i znanstveni dokazi ne uzimaju uvijek u obzir na prikladan način pri donošenju politika ili se ne prenose stranama odgovornima za provedbu; ističe da su bioenergija, palmino ulje, proizvodi za zaštitu bilja, endokrini disruptori, proizvodnja i potrošnja hrane, GMO, urbanističko planiranje i projektiranje, onečišćenje zraka i onečišćenje bukom te rasipanje hrane u gradovima primjeri područja u kojima su znanstveni dokazi o rizicima za ljudsko zdravlje i okoliš u javnim i političkim raspravama stavljeni u drugi plan; vjeruje da bi se odgovorno donošenje političkih odluka trebalo temeljiti na općim znanstvenim spoznajama, kao i na poštovanju načela predostrožnosti u nedostatku dostatnih znanstvenih podataka; podsjeća na važnost znanstvenih mišljenja agencija EU-a u tom kontekstu; naglašava da druga vodeća načela prava i politike EU-a u području zaštite okoliša obuhvaćaju načelo onečišćivač plaća, preventivno djelovanje i rješavanje problema štete nanesene okolišu na izvoru;

13.  osuđuje Komisijino nepoštovanje rokova utvrđenih zakonom za izradu usklađenih kriterija koji se temelje na riziku za utvrđivanje endokrinih disruptora i za preispitivanje Uredbe (EZ) br. 1223/2009(10) (Uredba o kozmetičkim proizvodima) kad je riječ o endokrinim disruptorima; poziva Komisiju da odmah i bez dodatnog odgađanja preispita Uredbu o kozmetičkim proizvodima u pogledu endokrinih disruptora; izražava žaljenje zbog toga što neostvarenje dovoljnog napretka u području endokrinih disruptora predstavlja zdravstvene rizike za građane i otežava postizanje prioritetnog cilja 3. Sedmog programa djelovanja za okoliš;

14.  izražava žaljenje zbog nedostatka napretka u razvoju strategije Unije za netoksični okoliš, promicanje netoksičnih ciklusa materijala i smanjenje izloženosti štetnim tvarima, uključujući kemikalije u proizvodima; naglašava da su potrebni dodatni napori kako bi se osiguralo da do 2020. sve relevantne tvari koje su izrazito problematične, uključujući tvari koje imaju svojstva koja ometaju rad endokrinog sustava, budu na popisu predloženih tvari Uredbe REACH, kako je utvrđeno u Sedmom programu djelovanja za okoliš; poziva Komisiju i države članice da zajamče da će se pitanje kombiniranih učinaka kemikalija što prije učinkovito riješiti u svim relevantnim propisima Unije, s posebnim naglaskom na rizicima za djecu koji proizlaze iz izloženosti opasnim tvarima; pozdravlja strategiju Komisije o plastici te poziva da se ona brzo provede; u tom kontekstu ponavlja da je promicanje netoksičnih ciklusa materijala ključno za dobar razvoj funkcionalnog tržišta sekundarnih sirovina;

15.  naglašava da je nedovoljna integracija pitanja povezanih s okolišem u druga područja politika jedan od temeljnih uzroka nedostataka u provedbi zakonodavstva i politike o okolišu; smatra da su sinergije između drugih političkih instrumenata EU-a na visokoj razini (kao što su zajednička poljoprivredna politika (ZPP), zajednička ribarstvena politika (ZRP), strukturni fondovi i kohezijska politika) i poboljšana usklađenost među političkim prioritetima na visokoj razini od temeljne važnosti za postizanje ciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš; poziva sve sastave Komisije i Vijeća da poboljšaju koordinaciju politike i integraciju ciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš; nadalje ističe potrebu da se svi otvoreni aspekti Sedmog programa djelovanja za okoliš integriraju u instrumente visoke razine, uključujući europski semestar;

16.  ističe da je potencijal uspostave novih financijskih mehanizama za očuvanje biološke raznolikosti kako bi se ostvarili ciljevi za 2020. ograničen zbog vremenskog okvira aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO); u tom pogledu poziva na najveću moguću upotrebu sredstava u okviru trenutačnog VFO-a, uključujući program LIFE, ZPP i strukturne fondove, te poziva na uključivanje novih financijskih mehanizama za očuvanje biološke raznolikosti u sljedeći VFO;

17.  pozdravlja napredak ostvaren u području ZRP-a i kohezijske politike, u kojima je povećana usklađenost sa Sedmim programom djelovanja za okoliš; međutim, žali zbog toga što se ZRP, usprkos poboljšanjima njegova regulatornog okvira, i dalje loše provodi; podsjeća na važnost zdravih ribljih stokova;

18.  priznaje da se pitanja zaštite okoliša postupno uvode u ZPP, ali da i dalje postoje izazovi za postizanje ciljeva Programa djelovanja za okoliš, posebno u pogledu proizvodnje koju karakterizira intenzivna upotreba resursa i bioraznolikosti; podsjeća da je pred ZPP-om izazovan zadatak sprječavanja degradacije okoliša prouzročene neodgovarajućim poljoprivrednim praksama (poput neodrživih biogoriva), neodrživim intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje i napuštanjem zemljišta, a da se pritom pruži bolja kvaliteta i veće količine hrane i poljoprivrednih sirovina sve brojnijoj svjetskoj populaciji; ističe da su nužne daljnje inicijative i potpora ekološki održivim metodama uzgoja, uključujući promjenu plodoreda i upotrebu biljaka koje vežu dušik, te da je potrebno poljoprivredu i poljoprivrednike smatrati dijelom rješenja;

19.  ističe da bi dugoročna zaštita i jačanje sigurnosti opskrbe hranom sprječavanjem štete u okolišu i prijelazom na održivi hranidbeni sustav koji osigurava hranu za potrošače po razumnim cijenama trebali biti ključni prioriteti ZPP-a; naglašava da se ti ciljevi mogu ostvariti samo održivim upravljanjem prirodnim resursima i političkim intervencijama kojima se jamči zaštita ekosustava;

20.  podsjeća da se u kontekstu klimatskih promjena i rastućeg svjetskog stanovništva sve većom potražnjom za ishranom bogatom proteinima životinjskog podrijetla vrši značajan ekološki pritisak na poljoprivredna zemljišta i sve krhkije ekosustave; također naglašava da se ishrana s prekomjernim količinama masnoća životinjskog podrijetla sve više povezuje s problemom neprenosivih bolesti;

21.  podsjeća na obvezu uvrštavanja ciljeva održivog razvoja u politike i inicijative EU-a koju je Komisija preuzela 2016.; prepoznaje da tim obvezama nedostaje jasna strategija i konkretni prijedlozi za institucijske strukture te okvir upravljanja kojim će se osigurati uključivanje ciljeva održivog razvoja u politike EU-a i zakonodavne prijedloge te njihova primjena i provedba; smatra da je važno da EU, kao predvodnik, bude u potpunosti predan postizanju ciljeva održivog razvoja i Programa za 2030.; nadalje ističe da je Sedmi program djelovanja za okoliš ključni instrument za provedbu ciljeva održivog razvoja;

22.  ističe visoku razinu kvalitete vode za piće u EU-u; očekuje da će revizijom Direktive 98/83/EZ(11) (Direktiva o vodi za piće) doći do potrebne dopune tog pravnog okvira; potiče Komisiju i države članice da, u okviru Programa djelovanja za okoliš, dodatno uključe ciljeve EU-a u području vode u druge sektorske politike, a posebno u ZPP;

23.  pozdravlja poboljšanja koja su donijeli neki projekti koje financira EU, ali žali zbog propuštenih prilika da se postignu bolji rezultati kako je naglasio Europski revizorski sud; ističe da VFO za razdoblje nakon 2020. mora biti usmjeren prema održivom razvoju i uključivanju politike zaštite okoliša u sve mehanizme financiranja i proračunske linije; naglašava potrebu da se povećaju zelena ulaganja, inovacije i održivi rast upotrebom novih instrumenata financiranja, i javnih i privatnih, te da se zauzmu različiti pristupi aktualnoj investicijskoj politici kao što su postupno ukidanje subvencija koje su štetne za okoliš kako bi se postigla dugoročna vizija Sedmog programa djelovanja za okoliš; smatra da bi se jasno definirani kriteriji održivosti i ciljevi usmjereni na rezultate trebali primjenjivati na sve strukturne i investicijske fondove EU-a; poziva na učinkovitije i ciljano korištenje trenutačnog VFO-a i sredstava u okviru kohezijske i regionalne razvojne politike te na hitno rješavanje navedenih problema na koje je uputio Revizorski sud; poziva Komisiju i države članice da pruže potporu nastavku i mogućem povećanju izdvajanja sredstava iz proračuna EU-a za aktivnosti povezane s okolišem i klimatskim promjenama;

24.  žali što postoje trajni nedostaci u pročišćavanju komunalnih otpadnih voda u raznim europskim regijama; ističe potencijal pročišćavanja i ponovne uporabe otpadnih voda za poboljšanje situacija povezanih s problemom opskrbe vodom, smanjenje izravnog crpljenja vode, proizvodnju bioplina i jamčenje boljeg gospodarenja vodnim resursima, posebno poljoprivrednim navodnjavanjem; sa zanimanjem iščekuje zakonodavni prijedlog o ponovnoj uporabi otpadnih voda koji će Komisija predstaviti početkom 2018.;

25.  primjećuje da su najveće ekološke prijetnje zdravlju najočitije u gradskim područjima, ali i da utječu na periferna područja i prigradske aglomeracije te da se očekuje će do 2020. godine 80 % stanovništva živjeti u gradskim i prigradskim područjima; naglašava činjenicu da emisije atmosferskih onečišćujućih tvari, zajedno s neodgovarajućim planiranjem i infrastrukturom, imaju dramatične ekonomske, socijalne, javnozdravstvene i ekološke posljedice; konstatira da onečišćenje zraka već uzrokuje više od 400 000 slučajeva preuranjene smrti u EU-u(12) te da se vanjski troškovi povezani sa zdravljem kreću od 330 milijardi do 940 milijardi EUR;

26.  ističe da je u EU-u najmanje deset tisuća preuranjenih smrtnih slučajeva prouzročeno bolestima koje nastaju zbog buke te da je 2012. godine oko četvrtina stanovništva EU-a bila izložena razinama buke iznad graničnih vrijednosti; poziva države članice da daju prednost praćenju razine buke u skladu s Direktivom 2002/49/EZ(13) kako bi se osiguralo poštovanje graničnih vrijednosti u vanjskom i unutarnjem okruženju;

27.  pozdravlja napredak postignut u smanjenju određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, osobito u gradskim područjima, ali žali zbog trajnih problema kvalitete zraka, kojemu značajno doprinose emisije iz cestovnog prometa i poljoprivrede; prima na znanje „paket mobilnosti” koji je Komisija predstavila u studenom 2016. i Europsku strategiju za mobilnost s niskom razinom emisija predstavljenu 2016., kojima se utire put mobilnosti s niskom razinom emisija u Uniji;

28.  pozdravlja napredak postignut u pogledu zakonodavnog paketa o kružnom gospodarstvu; potiče sve strane da teže postizanju dogovora s ambicioznim ciljevima;

Preporuke

29.  poziva države članice da procijene svoj napredak u ostvarivanju ciljeva Sedmog programa djelovanja za okoliš i da prema potrebi preusmjere svoje djelovanje; potiče države članice da objave te rezultate;

30.  poziva Komisiju da zajamči da se svim novim zakonskim prijedlozima u cijelosti provedu ciljevi i mjere Sedmog programa djelovanja za okoliš;

31.  poziva Komisiju da zajamči aktivnu uključenost organizacija civilnog društva u procjeni provedbe zakonodavstva EU-a u području zaštite okoliša;

32.  traži da relevantne institucije i agencije EU-a prednost daju istraživanju i popunjavanju praznina u znanju u sljedećim područjima: okolišne minimalne vrijednosti (prijelomne točke), paradigma kružnog gospodarstva, kombinirani učinci kemikalija, nanomaterijali, metode utvrđivanja opasnosti, utjecaj mikroplastike, interakcija između sistemskih rizika i drugih odrednica zdravlja, upotreba tla i zemljišta te invazivne strane vrste;

33.  pozdravlja Pregled aktivnosti u području okoliša kao pozitivan mehanizam za poboljšanje provedbe zakonodavstva i politike EU-a u području okoliša, kojim se može pridonijeti praćenju provedbe Sedmog programa djelovanja za okoliš, kako je Parlament već naglasio u svojoj rezoluciji od 16. studenog 2017. o Pregledu aktivnosti u području okoliša u EU-u; smatra da bi se pri provođenju pregleda aktivnosti u području okoliša trebali u potpunosti uključiti svi relevantni dionici, uključujući civilno društvo, te da bi njime trebalo biti obuhvaćeno cjelokupno područje primjene tematskih prioritetnih ciljeva Programa djelovanja za okoliš;

34.  poziva Uniju i države članice da hitno i trajno prestanu upotrebljavati subvencije koje su štetne za okoliš;

35.  poziva Komisiju i države članice da povećaju i usklade napore u promicanju razvoja i vrednovanja metoda koje ne uključuju ispitivanja na životinjama kako bi se pridonijelo ostvarenju 5. prioritetnog cilja Sedmog programa djelovanja za okoliš;

36.  potiče Komisiju i države članice da učine više u pogledu poboljšanja znanja i znanstvenih osnova politika EU-a u području zaštite okoliša povećanjem dostupnosti podataka građanima i poticanjem uključivanja javnosti u znanstvena istraživanja;

37.  poziva institucije EU-a, nacionalne i regionalne vlasti da se, kad je to prikladno, tijekom izrade i praćenja politika u potpunosti služe dostupnim specijaliziranim znanjem o opasnostima za okoliš i ljudsko zdravlje;

38.  poziva da se poboljša sustav za odobravanje pesticida u EU-u na temelju stručno pregledanih znanstvenih studija i potpune transparentnosti u pogledu stupnja izloženosti ljudi i okoliša i opasnosti za zdravlje; poziva da se poboljšaju standardi za praćenje pesticida i ciljevi za smanjenje njihove upotrebe; prima na znanje komunikaciju Komisije od 12. prosinca 2017. o europskoj građanskoj inicijativi „Zabrana glifosata i zaštita ljudi i okoliša od toksičnih pesticida” (C(2017)8414);

39.  poziva da se omogući dovoljno materijalnih i ljudskih resursa tako da agencije EU-a mogu provoditi svoje zadatke i pružiti najbolje znanstvene podatke, analize i dokaze;

40.  poziva Komisiju da zajamči da se do 2020. identificiraju dugoročne mjere kako bi se ostvario cilj netoksičnog okoliša;

41.  traži od relevantnih agencija EU-a i Komisije da povećaju broj i kvalitetu pokazatelja koji se koriste za praćenje napretka; poziva Komisiju i države članice da surađuju u stvaranju i prikupljanju novih podataka radi izrade novih pokazatelja i poboljšanja postojećih;

42.  poziva da se pitanje provedbe pojavi kao redovna točka na popisu prioriteta i u programima trija predsjedništava, da se o njemu raspravlja na sastanku Vijeća za okoliš barem jedanput godišnje, možda u sklopu posebnog Vijeća za provedbu i da se to upotpuni još jednim forumom na kojemu bi također sudjelovali Parlament i Odbor regija; poziva na zajedničke sastanke Vijeća na kojima će biti riječi o rješavanju međusektorskih, horizontalnih problema i zajedničkih izazova, kao i o novim problemima s mogućim prekograničnim učincima;

43.  poziva da se bez odgode pojača potpuna provedba strategije EU-a o biološkoj raznolikosti;

44.  poziva da se, kada je riječ o infrastrukturnim projektima, posebno onima koji se odnose na mrežu TEN-T, u potpunosti razmotre ekološki učinci na regionalnoj razini i razini projekta; primjećuje da je usklađenost između različitih politika u području zaštite okoliša također bitna; ističe da je u infrastrukturnim projektima za proizvodnju obnovljive hidroenergije i energije mora važno voditi računa o okolišu i bioraznolikosti;

45.  potiče države članice da ulože veće napore kako bi očuvale upotrebu i cjelovitost zaliha slatke vode s obzirom na neizvjesnost u pogledu mogućnosti ostvarenja podcilja uključenog u Sedmi program djelovanja za okoliš; poziva države članice da ponajprije riješe problem lošeg stanja površinskih voda s obzirom na to da se ciljevi u tom području vjerojatno neće ostvariti do 2020.; poziva nadležna tijela država članica da rješavaju pritiske kojima su izložena vodna tijela uklanjajući uzroke onečišćenja voda na izvoru, uspostavljajući područja u kojima su zabranjena preusmjeravanja za proizvodnju u hidroelektranama i jamčeći održavanje ekoloških tokova uz rijeke; poziva Komisiju da ne odgađa ocjenu sukladnosti drugog ciklusa planova za upravljanje riječnim slivovima koje su države članice donijele u okviru Okvirne direktive o vodama;

46.  apelira da se provede daljnja reforma ZPP-a radi usklađivanja ciljeva održive proizvodnje hrane i politike okoliša, uključujući ciljeve bioraznolikosti, kako bi se osigurala sigurnost opskrbe hranom sada i u budućnosti; naglašava da je potrebna pametna poljoprivredna politika koja je snažno usmjerena na osiguravanje javnih dobara i usluga ekosustava povezanih s tlom, vodom, biološkom raznolikošću, kvalitetom zraka, klimatskom politikom i mogućnosti korištenja krajolika; poziva na provedbu integrirane politike s usmjerenijim i ambicioznijim pristupom koji je istodobno fleksibilan, u okviru kojeg je dodjela potpore poljoprivrednom sektoru povezana sa sigurnošću opskrbe hranom i ostvarivanjem rezultata za okoliš; poziva države članice da prepoznaju agrošumarstvo kao ekološki značajne površine u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) br. 1307/2013(14); poziva Komisiju da osigura pružanje odgovarajuće potpore poljoprivrednim praksama koje su korisne za okoliš pri svakom budućem preispitivanju ZPP-a;

47.  poziva države članice i Komisiju da poboljšaju primjenu rješenja za ekološke izazove, osobito ako postoje tehnička rješenja koja se još u cijelosti ne primjenjuju, kao što je smanjenje upotrebe amonijaka u poljoprivredi;

48.  poziva Komisiju da znatno poboljša količinu i upotrebu sredstava EU-a te upravljanje njima za ciljeve Programa djelovanja za okoliš; poziva na bolje praćenje, transparentnost i odgovornost; poziva na uključivanje klimatskih i ostalih pitanja zaštite okoliša u proračun EU-a;

49.  poziva Komisiju da bez odgađanja razvije iscrpnu, sveobuhvatnu okvirnu strategiju za provedbu ciljeva održivog razvoja u EU-u, kojom se obuhvaćaju sva područja politike i koja uključuje mehanizam preispitivanja za procjenu napretka provedbe; zahtjeva od Komisije da uspostavi provjeru usklađenosti svih novih politika i propisa s ciljevima održivog razvoja te da osigura potpunu usklađenost politika u provedbi ciljeva održivog razvoja;

50.  poziva Komisiju da zajamči provedbu postojećeg prava EU-a i da osigura potpunu usklađenost država članica s ciljevima Sedmog programa djelovanja za okoliš iskorištavanjem svih alata koji su joj dostupni, npr. postupaka zbog povrede;

51.  pozdravlja postojeća tematska izvješća i revizije učinkovitosti poslovanja Revizorskog suda te poziva Revizorski sud da dodatno prouči ostala područja koja su relevantna za Program djelovanja za okoliš, a koja dosad nisu bila obuhvaćena radnim programom;

52.  pozva Komisiju i nadležna tijela u državama članicama da pruže prikladne smjernice tako da sredstva EU-a budu pristupačnija, uključujući za lokalne projekte, posebno kad je riječ o zelenoj infrastrukturi, bioraznolikosti, Direktivi o pticama i Direktivi o staništima;

53.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju potpunu provedbu zakonodavstva o kvaliteti zraka; poziva regionalne vlasti da pruže potporni okvir, posebno u pogledu urbanističkog planiranja i donošenja politika na lokalnoj razini, kako bi se poboljšali rezultati povezani sa zdravljem u svim područjima, a osobito u onima koja su najviše pogođena;

54.  poziva nadležne nacionalne i regionalne vlasti da donesu planove kojima su obuhvaćene vjerodostojne mjere kako bi se uklonio problem prekoračenja dnevnih i godišnjih graničnih vrijednosti utvrđenih zakonodavstvom EU-a o sitnim i mikroskopskim česticama u gradskim područjima s lošom kvalitetom zraka; naglašava da je to ključno za ostvarenje prioritetnih ciljeva br. 2, 3 i 8 Sedmog programa djelovanja za okoliš;

55.  predlaže sljedeće mjere za poboljšanje kvalitete zraka u gradskim područjima: uspostavu zona s niskim razinama emisija; promicanje sustava i usluga za zajedničku upotrebu automobila i dijeljenje prijevoza; postupno ukidanje povlaštenog poreznog postupanja s vozilima koja predstavljaju velik izvor onečišćenja; uvođenje „proračuna za mobilnost” za zaposlenike kao alternativu službenim vozilima; primjenu politika parkiranja kojima se smanjuje opseg prometa u zagušenim područjima; poboljšanje infrastrukture za poticanje biciklizma i povećanje multimodalnih poveznica te poboljšanje sigurnosti biciklista; uspostavu pješačkih zona;

56.  poziva da se poboljša urbanističko planiranje i razvoj na odgovarajućim razinama upravljanja kako bi se što prije prilagodila infrastruktura za električna i čista vozila, na primjer postavljanjem infrastrukture za punjenje, te kako bi se ostvarile koristi za okoliš i zdravlje poput smanjenja učinka toplinskog otoka i povećanje tjelesne aktivnosti, na primjer povećanjem zelene infrastrukture i obnavljanjem napuštenih ili degradiranih industrijskih područja; uviđa da bi se tim mjerama poboljšala kvaliteta zraka, suzbile bolesti i preuranjena smrtnost izazvana onečišćenjem te omogućio napredak prema mobilnosti bez emisija;

57.  poziva Komisiju i države članice da zajamče pošteno intermodalno tržišno natjecanje i prijelaz na održive načine prijevoza;

58.  poziva Komisiju da najkasnije do 2019. iznese sveobuhvatni Program djelovanja za okoliš Unije za razdoblje nakon 2020., kako se to zahtijeva člankom 192. stavkom 3 UFEU-a; naglašava važnost transparentnosti i demokratske odgovornosti pri praćenju politike EU-a; stoga naglašava da bi sljedeći Program djelovanja za okoliš trebao uključivati mjerljive ključne etape na sredini razdoblja koje se temelje na rezultatima;

59.  poziva sljedeću Komisiju da u sljedećem zakonodavnom razdoblju kao prioritetno područje odredi općenito održivi razvoj te zaštitu okoliša i klime, a posebno ciljeve Sedmog programa djelovanja za okoliš i nadolazećeg Osmog programa djelovanja za okoliš;

o
o   o

60.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom revizorskom sudu, Europskoj agenciji za okoliš te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 171.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0450.
(3) SL C 265, 11.8.2017., str. 65.
(4) SL C 35, 31.1.2018., str. 2.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0441.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0100.
(7) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 115.
(8) Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.).
(9) Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30.1.2010., str. 1.).
(10) Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (SL L 342, 22.12.2009., str. 59.).
(11) Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).
(12) Izvješće Europske agencije za okoliš br. 13/2017 od 11.10.2017. o kvaliteti zraka u Europi 2017. godine.
(13) Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.).
(14) Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.).


Rodna ravnopravnost u medijskom sektoru u EU-u
PDF 369kWORD 65k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u (2017/2210(INI))
P8_TA(2018)0101A8-0031/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 11. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(2),

–  uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 26. travnja 2017. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (COM(2017)0253) koji je iznijela Komisija;

–  uzimajući u obzir treći srednjoročni Akcijski program Zajednice o jednakim mogućnostima za žene i muškarce za razdoblje od 1991. do 1995. (COM(90)0449),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća 5. listopada 1995., o načinu na koji se prikazuju žene i muškarci u promidžbi i u medijima(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2000. naslovljenu „Prema okvirnoj strategiji Zajednice za rodnu ravnopravnost (2001. – 2005.)” (COM(2000)0335),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. lipnja 2008. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u društvu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. lipnja 2013. o unapređivanju uloge žena u donošenju odluka u medijskom sektoru,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.), koji je usvojilo Europsko vijeće u ožujku 2011.,

–  uzimajući u obzir Plan djelovanja za ravnopravnost žena i muškaraca 2006. – 2010. od 1. ožujka 2006. (COM(2006)0092),

–  uzimajući u obzir Strategiju za ravnopravnost žena i muškaraca 2010. – 2015. od 21. rujna 2010. (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. srpnja 1997. o diskriminaciji žena u promidžbi(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. rujna 2008. o načinu na koji marketing i promidžba utječu na ravnopravnost žena i muškaraca,(5)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o jednakosti spolova i osnaživanju žena u digitalnom dobu(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”)(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(13),

–  uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe od 10. srpnja 2013. o rodnoj ravnopravnosti i medijima,

–  uzimajući u obzir Preporuku 1555 od 24. travnja 2002. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o načinu na koji se prikazuju žene u medijima,

–  uzimajući u obzir Preporuku 1799 od 26. lipnja 2007. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o načinu na koji se prikazuju žene u promidžbi,

–  uzimajući u obzir Preporuku Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama od 27. rujna 2017. o rodnoj ravnopravnosti u audiovizualnom sektoru,

–  uzimajući u obzir studiju Europskog instituta za ravnopravnost spolova iz 2013. naslovljenu „Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a: žene i mediji – unapređenje rodne ravnopravnosti u donošenju odluka u medijskim organizacijama”,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje i njezine priloge, koje su donesene u rujnu 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama,

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća Europe iz 2013. naslovljeno „Mediji i prikaz žena”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0031/2018),

A.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo Europske unije, kako je utvrđeno člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se navodi da, u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena; budući da politike Europske unije u području promicanja rodne ravnopravnosti pridonose poboljšanju života mnogih europskih građana;

B.  budući da mediji djeluju kao četvrta sila, utječu na javno mnijenje i u konačnici ga i oblikuju; budući da su mediji jedan od kamena temeljaca demokratskih društava i da su kao takvi dužni osigurati slobodu informiranja, raznolikost mišljenja i medijski pluralizam, promicati poštovanje ljudskog dostojanstva i suzbijati sve oblike diskriminacije i nejednakosti, između ostalog s pomoću prikazivanja diverzificiranih socijalnih uzora; budući da se stoga mora podići razina osviještenosti medijskih organizacija;

C.  budući da je na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama održanoj 1995. u Pekingu prepoznata važnost odnosa između žena i medija za postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca te da su tom prigodom u Pekinšku platformu za djelovanje uvrštena dva strateška cilja:

   (a) povećanje sudjelovanja žena u medijima i novim komunikacijskim tehnologijama te njihova pristupa izražavanju i donošenju odluka u njima i s pomoću njih,
   (b) promicanje uravnotežene i nestereotipne slike žena u medijima;

D.  budući da prikazivanje žena i muškaraca u medijima može dovesti do nejednake zastupljenosti u raznim kontekstima, uključujući političke, ekonomske, društvene, akademske, vjerske, kulturne i sportske kontekste, pri čemu se muškarci uglavnom pojavljuju u aktivnim socijalnim ulogama, dok se žene ograničava na pasivnije uloge; budući da među različitim stereotipima koji utječu na sliku o ženama i muškarcima prevladava seksualizacija ženskog tijela, što je posebno vidljivo u tabloidima i oglašavanju; budući da erotizacija nasilja i objektivizacija žena u medijima negativno utječe na borbu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama; budući da se rodni stereotipi često kombiniraju s drugim stereotipima koji uključuju diskriminaciju na bilo kojoj osnovi;

E.  budući da mediji imaju znatan utjecaj na kulturne rodne norme i način na koji se društveni prikazi povezani sa ženama i muškarcima oblikuju i razvijaju te da utječu na javnost kroz stereotipno prikazivanje tijela i ideje muškosti i ženskosti, kao što je prikazivanje žena u oglašavanju i način na koji se proizvodi usmjeravaju na potencijalne potrošače nastojeći tako zadržati tradicionalne rodne norme; budući da u slučajevima kada mediji nastavljaju prikazivati žene i muškarce na stereotipan način, uključujući LGBTI osobe, javnost te prikaze često smatra stvarnima i stoga njihovo kritičko razmatranje postaje vrlo teško ili nemoguće;

F.  budući da u suvremenim društvima industrija oglašavanja ima važnu ulogu u medijskom prostoru s obzirom na to da komunicira s pomoću slika i predodžbi koje utječu na naše emocije i koje stoga mogu oblikovati naše vrijednosti, stajališta i poimanje svijeta; budući da oglašavanje prenošenjem iskrivljene rodne slike može dovesti do seksizma i preslikati diskriminatorne prakse; budući da se oglas može smatrati diskriminirajućim ili seksističkim ako se rod prikazuje na ponižavajući i uvredljiv način ili kao manje sposoban, inteligentan ili podređen;

G.  budući da nove tehnologije mijenjaju tradicionalne poslovne modele medija; budući da je audiovizualni sektor vrlo važna i ekonomski vrijedna industrija koja izravno zapošljava više od milijun ljudi u EU-u; budući da je zbog novih internetskih komunikacijskih sustava i multimedijskih sadržaja potrebna prilagodba nadzornih mehanizama na nacionalnoj razini te mehanizama samoregulacije, ne dovodeći u pitanje ishod pregovora o Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama;

H.  budući da bi trebalo u jednakoj mjeri uzimati u obzir žensku i mušku perspektivu kako bi se dobila potpuna i diversificirana slika svakog aspekta društvene stvarnosti; budući da je važno da se ne protrate potencijal i vještine žena u prenošenju informacija, činjenica i stavova o izazovima s kojima se susreću žene u medijima, te da se prizna da se žene ne mogu tretirati kao homogena skupina;

I.  budući da se neprekidno negativno i ponižavajuće predstavljanje žena u medijskim komunikacijama – elektroničkim, tiskanim, audiovizualnim – mora promijeniti; budući da se rodna neravnopravnost ujedno stvara i reproducira kroz jezik i slike koji se šire u medijima; budući da se djeca susreću s rodnim neravnopravnostima u vrlo ranoj dobi s obzirom na to da se u televizijskim serijama i programima, raspravama, igrama, videoigrama i oglasima promiču uzori; budući da se rodne uloge oblikuju uglavnom tijekom djetinjstva i adolescencije s utjecajem na cijeli život; budući da su osposobljavanje i edukacija stručnjaka u medijskom sektoru snažni alati u borbi protiv stereotipa i njihovu iskorjenjivanju te podizanju razine osviještenosti i promicanju ravnopravnosti;

J.  budući da su žene 2015. činile 68 % diplomiranih studenata novinarstva i informatologije u 28 država članica EU-a(14), dok podaci o zapošljavanju za EU-28 u razdoblju od 2008. do 2015. pokazuju da postotak žena zaposlenih u sektoru medija u prosjeku stagnira na oko 40 %;

K.  budući da je, štoviše, udio žena u donošenju odluka u medijima u EU-28 2015. i dalje bio ispod područja rodne ravnoteže (40-60 %) na samo 32 %, dok je na mjestima predsjednika uprave bilo samo 22 % žena(15);

L.  budući da je razlika u plaćama i mirovinama žena i muškaraca dugotrajni problem u EU-u i da se ona očituje u različitim gospodarskim sektorima, uključujući i sektor medija, u kojem razlika u plaćama žena i muškaraca iznosi 17 %;

M.  budući da se žene u medijima i dalje suočavaju sa staklenim stropom i možda nemaju iste mogućnosti unapređenja ili napretka u karijeri zbog različitih faktora, uključujući organizacijsku kulturu koja često ne pogoduje ravnoteži između poslovnog i privatnog života zbog konkurentnog okruženja obilježenog stresom, nefleksibilnim rokovima i dugim radnim vremenom; budući da žene imaju manje ovlasti u donošenju odluka prilikom utvrđivanja rasporeda novosti zbog svoje nedovoljne zastupljenosti na višim rukovodećim položajima;

N.  budući da medijske organizacije u državama članicama mogu uspostavljati vlastite politike ravnopravnosti, zbog čega praksa u EU-u varira od sveobuhvatnih političkih okvira koji obuhvaćaju medijske sadržaje i kojima se postiže uravnotežena zastupljenost muškaraca i žena u tijelima nadležnim za donošenje odluka do potpunog odsustva politika u tom području;

O.  budući da su istraživanja pokazala da je samo 4 % medijskih izvješćivanja protiv stereotipnog prikazivanja; budući da žene čine samo 24 % osoba o kojima slušamo ili čitamo u vijestima(16); budući da oko 37 % članaka internetskih i drugih publikacija pišu žene, odnosno da u posljednjih deset godina u tom smislu nije bilo znakova napretka(17); budući da se od žena najčešće traži da iznesu mišljenje javnosti (41 %) ili osobno iskustvo (38 %) te da se one rijetko citiraju kao stručnjaci (samo u 17 % članaka); budući da su istraživanja pokazala i da žene čine manje od jedne petine (18 %) stručnjaka i komentatora(18);

P.  budući da su žene nesrazmjerno nedovoljno zastupljene u informativnim medijima te da je njihova vidljivost još i manja u područjima sporta, politike, ekonomije i financija, bez obzira na raznolikost medijskih kuća diljem država članica; budući da povijesno značajne žene gotovo nisu prisutne u relevantnim medijskim sadržajima, kao što su biografski dokumentarci;

Q.  budući da je sudjelovanje žena na ravnopravnoj razini s muškarcima u sadržajima izvješćivanja te u pogledu izvora informacija od ključne važnosti ne samo zbog zastupljenosti, nego i iz razloga jednakih mogućnosti i punog priznanja njihova znanja i stručnosti; budući da u europskom medijskom krajoliku postoje prepreke sudjelovanju u odgovornom pristupu rodnoj ravnopravnosti s obzirom na financijska ograničenja i uvjete rada, uključujući nesigurnost radnih mjesta i razine profesionalnog iskustva, u kombinaciji sa sve većom brzinom širenja informacija i komercijalnim sagledavanjem;

R.  budući da je u medijskom sektoru mnogo žena na stručno najzahtjevnijim položajima, uključujući poznate redateljice, novinarke i reporterke koje su, iako svoj posao obavljaju jednako dobro kao muškarci, više izložene rodno uvjetovanom nasilju i diskriminaciji na radnom mjestu te im se nužno ne pruža jednaka razina uvažavanja kao njihovim kolegama muškarcima;

S.  budući da se žene koje su aktivne na društvenim mrežama susreću sa sve većom razinom uznemiravanja; budući da se takvim uznemiravanjem može ugušiti glas žena i smanjiti razina njihova sudjelovanja u društvu; budući da podaci prikupljeni na svjetskoj razini pokazuju da je polovica žena zaposlenih u sektoru medija doživjela seksualno zlostavljanje, četvrtina njih doživjela je tjelesno nasilje, a tri četvrtine doživjele su zastrašivanje, prijetnje ili zlostavljanje(19); budući da postoji sve veća zabrinutost zbog nasilja nad ženama i djevojčicama na internetu te da se procjenjuje da je jedna od deset žena u EU-u doživjela nekakav oblik nasilja na internetu nakon 15. godine života; budući da ne postoji dovoljno podataka i istraživanja o nasilju nad ženama i djevojčicama na internetu na razini EU-a; budući da psihičko i seksualno uznemiravanje predstavljaju kršenja ljudskih prava; budući da bi mediji, nacionalna i međunarodna regulatorna tijela trebala utvrditi pravila, uključujući sankcije koje će primjenjivati medijske organizacije, za rješavanje tih pitanja;

T.  budući da su posebno istraživačke novinarke često izložene nasilju i smrtonosnim napadima, o čemu svjedoče slučajevi Veronice Guerin ili Daphne Caruana Galizia;

U.  budući da je u studiji Europske ženske audiovizualne mreže(20) utvrđeno da je samo jedan od pet filmova u sedam razmatranih europskih zemalja režirala žena, a velika većina sredstava za financiranje daje se za filmove koje ne režiraju žene, unatoč činjenici da su otprilike polovica diplomiranih studenata filmskih škola žene;

V.  budući da bi poduzeća u medijskom sektoru trebala donijeti sustave samoregulacije i pravila ponašanja kojima će se obuhvatiti postupovna pravila i kriteriji povezani s profesionalnom karijerom i medijskim izvješćivanjem u cilju zaštite i promicanja rodne ravnopravnosti; budući da takvu samoregulaciju i kodeks ponašanja treba osmisliti u suradnji sa sindikatima u sektoru, pri čemu se treba zalagati za jasnu politiku rodne ravnopravnosti;

Zastupljenost žena u medijima

1.  ističe činjenicu da, iako žene sa završenim studijem čine znatan dio radne snage u području medija, one nisu dovoljno zastupljene u upravi i na najvišim položajima; smatra da javne i privatne medijske službe imaju odgovornost jamčiti ravnopravnost žena i muškaraca i spriječiti svaki oblik diskriminacije; poziva države članice da osmisle političke poticaje za smanjenje prepreka u pristupu žena rukovodećim funkcijama i vodećim položajima u medijskim organizacijama;

2.  žali zbog činjenice da je zastupljenost žena u javnim medijima u EU-u u prosjeku niska i na visokim strateškim i operativnim položajima te u upravnim odborima (2017. žene su zastupljene na izvršnim položajima s 35,8 %, na neizvršnim položajima s 37,7 %, a u upravnim odborima s 33,3 %)(21);

3.  podsjeća da je, u vezi s praćenjem ključnih područja Pekinške platforme za djelovanje koja se odnose na žene u medijima, Europski institut za ravnopravnost spolova utvrdio sljedeće pokazatelje:

   udio žena i muškaraca na položajima na kojima se donose odluke u medijskim organizacijama i u odborima medijskih organizacija u EU-u,
   udio žena i muškaraca u odborima medijskih organizacija u EU-u,
   politike za promicanje ravnopravnosti spolova u medijskim organizacijama;

4.  podsjeća da se u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama navodi da njezine ciljeve „ne mogu u dovoljnoj mjeri postići države članice i stoga se oni mogu bolje ostvariti na razini Zajednice”, ali Direktiva ne sadržava nikakvo upućivanje na jednaku zastupljenost u medijskim organizacijama;

5.  napominje da, iako su trenutačno nedovoljno zastupljene u javnim medijima, žene ipak u javnim medijima imaju veće izglede da se zaposle ili da budu promaknute na visoke položaje nego u privatnim medijskim organizacijama(22);

6.  poziva države članice i medijske organizacije da osmisle i podupru mjere poticaja, uključujući kvote, kako bi se zajamčila ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca na položajima na kojima se donose odluke; traži da se u tim organizacijama prida veća važnost djelotvornom praćenju takvih napora; poziva Komisiju da uloži veće napore kako bi se prekinulo blokiranje Direktive o jednakoj zastupljenosti žena u izvršnim odborima, koja je na čekanju u Vijeću od 2013. godine;

7.  prima na znanje dugu tradiciju zapošljavanja samozaposlenih radnika i stalnog osoblja u sektoru medija, kao i kontinuiranu digitalizaciju koja je dovela do smanjenja tradicionalnih prihoda od prometa i oglašavanja, što utječe na vrstu ugovora o radu ponuđenih u tom sektoru; nadalje ističe da su žene prekomjerno zastupljene u mnogim atipičnim oblicima rada diljem tržišta rada; primjećuje da će sve veći pritisak na medijski sektor da zadrži ekonomsku isplativost vjerojatno dovesti do sve većeg broja tih vrsta ugovora;

8.  smatra da stereotipi mogu dovesti do negativnog društvenog okružja za žene te mogu doprinijeti rodnoj diskriminaciji na radnom mjestu; uviđa da je pozitivno društveno okružje važno kako bi se radnicima pomoglo da se nose s visokim radnim opterećenjem;

9.  podsjeća da su medijske organizacije slobodne određivati uloge svojim zaposlenicima, i muškarcima i ženama, ali poziva ih da to čine uz najviše poštovanje osobnog dostojanstva i stručne kvalitete; u tom kontekstu uočava zabrinjavajuću pojavu slučajeva u kojima se reporterke smatraju podobnijima za televizijsko novinarstvo jer se smatra da su privlačnije publici te se s vremenom zamjenjuju mlađim kolegicama;

10.  nadalje, osuđuje raširenu pojavu seksualnog uznemiravanja i drugih oblika zlostavljanja, posebno u internetskim igrama i na društvenim mrežama, te potiče medijske kompanije da stvaraju sigurna okružja koja će reagirati na svaki oblik uznemiravanja; stoga poziva na različite mjere, uključujući podizanje razine osviještenosti, unutarnja pravila o disciplinskim sankcijama za počinitelje, i psihološku i/ili pravnu pomoć žrtvama tih praksi, u cilju sprečavanja i borbe protiv psihičkog i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu te u internetskom okruženju;

11.  snažno osuđuje napade na novinarke koje neustrašivo izvještavaju o važnim političkim i kaznenim pitanjima te poziva na ulaganje krajnjih napora kako bi se zajamčila zaštita i sigurnost svih novinara;

12.  potiče javne i privatne medijske organizacije da donesu unutarnje mjere kao što su politike za poticanje jednakih mogućnosti i raznolikosti koje uključuju mjere protiv uznemiravanja, sustav rodiljnog ili roditeljskog dopusta, fleksibilne radne uvjete kojima se podupire ravnoteža između poslovnog i privatnog života kako bi žene i muškarci mogli jednako profitirati od roditeljskog dopusta i kako bi se muškarce potaklo da uzimaju dopust za očeve, osiguravajući pravednu raspodjelu skrbi za djecu, kao i programe mentorstva i osposobljavanja za rukovodeće osoblje, korištenje radom na daljinu i fleksibilne radne uvjete za žene i muškarce na dobrovoljnoj osnovi i ne dovodeći u pitanje napredovanje u karijeri;

13.  poziva medijske organizacije na to da poštuju prava žena i muškaraca na rodiljni, očinski ili roditeljski dopust; podsjeća na to da trudnica zbog svojeg stanja ne smije biti žrtva diskriminacije i da se nijednoj ženi ne smije uskratiti zaposlenje pod izgovorom da bi u budućnosti mogla odlučiti zatrudnjeti; potiče medijske organizacije i regulatorna tijela da objavljuju razlike u plaćama između žena i muškaraca, da uvedu obveze transparentnosti plaća i da s pomoću obvezujućih mjera provode načelo jednake plaće za jednak rad;

14.  predlaže da medijske organizacije uspostave baze podataka žena stručnjaka u nekoliko područja, posebno u onima u kojima su žene nedovoljno zastupljene, kako bi se po potrebi mogle koristiti njima; nadalje potiče prikupljanje podataka razvrstanih prema spolu o svim mogućim medijskim sadržajima;

15.  poziva Komisiju i države članice da s pomoću medija i novih komunikacijskih tehnologija povećaju sudjelovanje žena i njihov pristup izražavanju i donošenju odluka;

16.  smatra da bi svi djelatnici medijskog sektora mogli profitirati od općeg poboljšanja uvjeta na radnom mjestu za žene; smatra, međutim, da to poboljšanje nije dovoljno i da nejednakosti i dalje postoje; naglašava potrebu da države članice i Komisija promiču i jamče načelo jednake plaće u skladu s člankom 157. UFEU-a, među ostalim suzbijanjem razlika u plaćama i mirovinama, smanjenjem nesigurnog rada(23), osiguranjem dostupnosti cjenovno pristupačne i kvalitetne skrbi za djecu, boljim politikama za uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te osiguranjem kolektivnih prava na pregovore;

17.  ponavlja da medijske organizacije moraju što prije provesti politiku jednake plaće za jednak rad, uključujući obveze u pogledu transparentnosti plaća, čime će se ženama pružiti jednake mogućnosti za napredovanje i osposobljavanje ili druge dodatne prednosti istovjetne s prednostima koje imaju muškarci;

18.  primjećuje pozitivnu ulogu vijećâ žena i službenika za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu; poziva na promicanje rodne ravnopravnosti u okviru međusektorske politike ljudskih resursa u medijskom sektoru; smatra da ostvarivanje ravnopravnog položaja žena na svim razinama u sektoru medija, a posebno na razini na kojoj se donose odluke, zahtijeva kulturu usredotočenu na zaposlenike i rodno osjetljivo više rukovodstvo; preporučuje nacionalnim regulatornim tijelima i medijskim organizacijama da provode preporuku Komisije 2014/124/EU o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem(24), izrade smjernice za pošten postupak odabira i uspostave sveobuhvatne politike ravnopravnosti kojima će se obuhvatiti medijski sadržaj i jamčiti napredak žena u tijelima nadležnima za donošenje odluka, te da uspostave interne postupke koji će se baviti problemom uznemiravanja na radnom mjestu; poziva Komisiju da nastavi pratiti ispravnu primjenu i provođenje Direktive 2006/54/EZ u kojoj se teret dokazivanja krivnje u predmetima diskriminiranja na temelju spola preokreće;

Medijski sadržaj i žene

19.  naglašava ulogu medija kao posrednika u društvenim promjenama, kao i njihov utjecaj u oblikovanju javnog mišljenja, te poziva države članice na promicanje sadržaja o ravnopravnosti spolova u javnim medijima; ističe da su do sada sve regulatorne mjere u vezi sa seksizmom i stereotipnim prikazivanjima muškaraca i žena u medijskim sadržajima u nadležnosti država članica; podsjeća na zabranu diskriminacije na temelju spola u medijima, kako je navedeno u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama; nadalje ističe da su regulatorne mjere podložne dužnom uzimanju u obzir načela slobode izražavanja, no da urednička sloboda ni u kojim okolnostima ne bi smjela služiti za poticanje ili opravdavanje ponižavajućih prikaza žena i pripadnika zajednice LGBTI; apelira na države članice da, uz zaštitu navedenih sloboda, reguliraju pristup videoigrama štetnog internetskog sadržaja i pornografiji na internetu;

20.  naglašava da ekonomski argumenti ne mogu biti izgovor za nastavak rodnih stereotipa u medijskom sadržaju;

21.  naglašava da nasilni i seksistički medijski sadržaj ima negativan utjecaj na žene i njihovo sudjelovanje u društvu; zabrinut je zbog određenih komercijalnih audiovizualnih komunikacija koje prouzročuju psihološku ili fizičku štetu u djece i mladih; apelira na relevantne dionike i tijela vlasti da riješe problem oglašavanja kojim se neizravno potiče razvoj poremećaja prehrane kao što je anoreksija, te da poduzmu ostale mjere kako bi se najosjetljivije osobe, na primjer djevojčice i djevojke, zaštitilo od takve vrste sadržaja;

22.  poziva na to da medijski sadržaji, uključujući oglašavanje, povezani s planiranjem obitelji, spolnim i reproduktivnim pravima, zdravljem majki i djece te osposobljavanjem budu u istoj mjeri usmjereni na muškarce i žene;

23.  naglašava da je važno poticati medijsku pismenost i svim relevantnim dionicima staviti na raspolaganje rodno osjetljive inicijative medijskog obrazovanja kako bi se mlade potaknulo na razvoj vještina kritičkog razmišljanja te kako bi im se pomoglo da identificiraju seksističke prikaze i diskriminaciju, rodno uvjetovano nasilje, nasilje na internetu, govor mržnje i nasilje motivirano rodom, rodnim identitetom, rodnim izražavanjem, seksualnom orijentacijom ili spolnim obilježjima jedne osobe te da javno progovore protiv takvih pojava; naglašava potrebu za preventivnim mjerama, uključujući šifriranje i roditeljski nadzor u cilju osiguravanja sigurnijeg korištenja interneta i digitalne i medijske pismenosti; skreće pozornost na činjenicu da stereotipi u oglašavanju i drugim medijskim proizvodima imaju potencijalni učinak na socijalizaciju djece i potom na način na koji djeca vide sama sebe, svoje članove obitelji i vanjski svijet; naglašava da oglašavanje može biti učinkovit alat za osporavanje stereotipa, kao što su rodni stereotipi i predrasude protiv pripadnika skupine LGBTI; stoga traži da se obrati veća pažnja aktivnostima stručnog osposobljavanja i obrazovanja kao načina za borbu protiv diskriminacije i promicanje rodne ravnopravnosti i ravnopravnosti pripadnika skupine LGBTI;

24.  preporučuje da „mekim mjerama” kao što su planovi ili smjernice za ravnopravnost spolova treba dati još više važnosti u medijskim organizacijama te savjetuje da se tim protokolima utvrde standardi za pozitivno prikazivanje žena u oglašavanju, vijestima, izvješćivanju, produkciji ili emitiranju te da se time obuhvate sva područja s osjetljivim sadržajem, kao što su prikazivanje moći i autoriteta, stručnost, donošenje odluka, seksualnost, nasilje, raznolikost uloga te uporaba jezika kojim se poštuje ravnopravnost spolova; nadalje potiče javne i privatne medije da uključe rodnu ravnopravnost u sve svoje sadržaje i da usvoje planove ravnopravnosti kako bi se odrazila društvena raznolikost;

25.  preporučuje da se propisima koje izdaju tijela nadležna za medije i komunikaciju utvrde kriteriji kojima će se zajamčiti odsustvo stereotipa u prikazima žena i djevojčica i da se njima predvidi mogućnost uklanjanja ili suspendiranja uvredljivog sadržaja; osim toga, preporučuje da se specijalizirane organizacije, kao što su nacionalna tijela za ravnopravnost i ženske nevladine organizacije, uključe u nadzor nad provedbom tih propisa;

26.  ističe da države članice svim odgovarajućim sredstvima moraju zajamčiti da se u medijima, uključujući internetske i društvene medije, kao i oglašavanje, ne pojavljuje poticanje na nasilje ili mržnju usmjereno protiv bilo koje osobe ili skupine osoba; naglašava da je potrebno prikupljati podatke s obzirom na rod i provoditi istraživanja u suradnji s EIGE-om kako bi se odgovorilo na internetsko nasilje, seksualno uznemiravanje na internetu, prijetnje, seksističke komentare i govor mržnje usmjeren protiv žena i djevojčica, uključujući pripadnice skupine LGBTI; naglašava da se posebna pozornost treba posvetiti obuci o tome kako mediji izvještavaju o slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje nad pripadnicima skupine LGBTI; preporučuje da se stručnjacima u medijskom sektoru, uključujući one na rukovodećim položajima, stavi na raspolaganje kontinuirano obrazovanje o rodnim prikazima u medijskim sadržajima; preporučuje da se rodna ravnopravnost uvrsti u nastavne planove u okviru diplomskih i poslijediplomskih studija novinarstva i komunikologije;

27.  traži od država članica i Komisije da s pomoću kodeksa ponašanja promiču samoregulaciju i zajedničku regulaciju u medijskom sektoru;

Primjeri dobre prakse

28.  s entuzijazmom napominje da su razni primjeri dobre prakse uočljivi u svim državama članicama, među ostalim: medijske kampanje, posebno zakonodavstvo, nagrade ili antinagrade za stereotipno i seksističko oglašavanje, baze podataka stručnjakinja, obuka za djelatnike u sektoru te, na razini medijskih organizacija, planovi za ravnopravnost, kodeksi ponašanja i politike jednakih mogućnosti i raznolikosti te određivanje minimalnih pragova zastupljenosti svakog roda na administrativnim položajima u okviru regulatornih tijela u medijskom sektoru;

29.  potiče države članice da podupru kampanje kao što su, među ostalim, belgijski alat Expertalia, češka nagrada „Seksističko prase” (Sexistické prasátečko) ili švedska inicijativa „Ne, hvala” (#TackaNej); poziva države članice da redovito organiziraju informativne kampanje i kampanje za podizanje razine osviještenosti o rodno diskriminirajućem sadržaju u medijima te da redovito objavljuju izvješća o razvoju rodne ravnopravnosti u medijskom sektoru; poziva Komisiju da izdvoji posebna sredstva za potprograme koji su usmjereni na napredovanje žena u medijskoj industriji i da podupire medijska udruženja i medijske mreže u uvođenju javnih i sektorskih kampanja za podizanje razine osviještenosti; nadalje potiče Komisiju da osmisli nagradu EU-a za studente u području medija za radove o rodnoj ravnopravnosti;

30.  poziva organizacije civilnog društva da osmisle komunikacijske strategije za tradicionalne, ali i internetske oblike medija tako da povećaju raspon utjecaja na medijske sadržaje i nadzor nad njima;

Daljnje preporuke

31.  poziva države članice da zajedno s tijelima za ravnopravnost u potpunosti provedu postojeće zakonodavstvo u području rodne ravnopravnosti te da potaknu regulatorna tijela da vode računa o zastupljenosti žena i njihovu napredovanju te o nestereotipnim medijskim sadržajima; potiče države članice da provode redovite procjene gore navedenih područja i izrade, ako to još nije učinjeno, zakonodavstvo usredotočeno na nestereotipne medijske sadržaje; naglašava ulogu država članica koje, u okviru svojih ovlasti izvršavanja zadataka javne službe, moraju bolje iskoristiti postojeće resurse u medijima i time prikazati rodno uravnoteženije i demokratsko društvo;

32.  poziva Komisiju da provede daljnje istraživanje o zastupljenosti žena na rukovodećim položajima u medijima; pohvaljuje EIGE za njegov rad u tom području i poziva ga da nastavi razvijati i pratiti relevantni skup pokazatelja, uključujući, ali ne ograničavajući se na, prisutnost žena u donošenju odluka, njihove radne uvjete i rodnu ravnopravnost u medijskim sadržajima, a ujedno proširuje svoju pozornost na nove tehnologije društvenih medija kako bi se razvile metodologije za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i uznemiravanja u društvenim medijima;

33.  poziva Komisiju i države članice da pruže financijsku potporu ženskim organizacijama koje djeluju u području promicanja rodne ravnopravnosti u medijima, uključujući organizacije koje pružaju potporu ženama i djevojčicama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja, višedimenzionalne diskriminacije ili seksualnog uznemiravanja;

34.  poziva države članice da provedu akcijske programe kojima se osigurava sudjelovanje žena u osmišljavanju i provedbi djelotvornih i učinkovitih rodno osjetljivih politika i programa u medijskim organizacijama;

35.  poziva države članice da izrade programe za poboljšanje vještina žena u predmetima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) koji su važni za karijere u medijskom sektoru s većim tehničkim naglaskom, poput tehničara zvuka i audiovizualnih tehničara; naglašava važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u povećanju raznolikosti izbora zanimanja te upoznavanja žena i muškaraca s netradicionalnim prilikama za razvoj karijere kako bi prevladali horizontalnu i vertikalnu isključenost;

o
o   o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(2) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.
(3) SL C 296, 10.11.1995., str. 15.
(4) SL C 304, 6.10.1997., str. 60.
(5) SL C 295 E, 4.12.2009., str. 43.
(6) SL C 36, 29.1.2016., str. 18.
(7) SL C 66, 21.2.2018., str. 44.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0360.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0260.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0290.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0364.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0417.
(14) Zajednička baza podataka UNESCO-a/OECD-a/Eurostata (UOE), dostupna na poveznici: http://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs/indicator/ta_educ_part_grad__educ_uoe_grad02
(15) EIGE, indeks rodne ravnopravnosti 2017.
(16) https://www.womenlobby.org/IMG/pdf/factsheet_women_and_media.pdf
(17) Lenka Vochocová, javno saslušanje odbora FEMM o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u od 26. lipnja 2017., snimka dostupna na poveznici http://www.europarl.europa.eu/ep-live/hr/committees/video?event=20170626-1500-COMMITTEE-FEMM
(18) Global Media Monitoring project, regionalno izvješće za Europu (2015.), dostupno na poveznici http://cdn.agilitycms.com/who-makes-the-news/Imported/reports_2015/regional/Europe.pdf
(19) Kampanja Međunarodne federacije novinara (IFJ) o rodno uvjetovanom nasilju na radnome mjestu https://www.ifj-stop-gender-based-violence.org/
(20) „Gdje su redateljice u europskim filmovima?” (engl. Where are the women directors in European films?) Izvješće o ravnopravnosti spolova u pogledu redateljica (2006. – 2013.), s preporukama najboljih praksi i politika (engl. Gender equality report on female directors (2006-2013) with best practice and policy recommendations): http://www.ewawomen.com/en/research-.html
(21) Rodna ravnopravnost na vodećim položajima i u postupcima donošenja odluka. Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a, 2017. (izvor: baza podataka EIGE-a o rodnoj statistici – žene i muškarci u postupcima donošenja odluka).
(22) Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE): Pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a: žene i mediji – unapređenje rodne ravnopravnosti u donošenju odluka u medijskim organizacijama (2013.).
(23) Vidjeti Rezoluciju Europskog parlamenta od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta.
(24) SL L 69, 8.3.2014., str. 112.


Osnaživanje žena i djevojčica putem digitalnog sektora
PDF 273kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o osnaživanju žena i djevojčica posredstvom digitalnog sektora (2017/3016(RSP))
P8_TA(2018)0102B8-0183/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje usvojene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 1995., a posebno područje „Žene i medijiˮ,

–  uzimajući u obzir zaključni dokument sa sastanka na visokoj razini koji je Opća skupština UN-a održala 16. prosinca 2015. o cjelokupnoj reviziji provedbe zaključaka donesenih na Svjetskom samitu o informacijskom društvu,

–  uzimajući u obzir dokument Komisije naslovljen „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.”,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192), i preispitivanje njezine provedbe u sredini razdoblja naslovljeno „Povezano jedinstveno digitalno tržište za sve” (COM(2017)0228),

–  uzimajući u obzir drugi stup Komisijine strategije jedinstvenog digitalnog tržišta koji ima za cilj stvoriti odgovarajuće uvjete i ravnopravno okružje za razvoj digitalnih mreža i inovativnih usluga, kao i treći stup kojim se podržava uključivo digitalno društvo u kojem građani posjeduju odgovarajuće vještine za iskorištavanje mogućnosti koje donosi internet i povećanje svojih izgleda za zapošljavanje,

–  uzimajući u obzir okvir za obrazovanje i osposobljavanje 2020.,

–  uzimajući u obzir studiju Komisije „Informacijske i komunikacijske tehnologije za rad: digitalne vještine na radnom mjestu” i komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu: suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu naslovljenu „Osnaživanje žena na internetu”, koju je objavila Glavna uprava za unutarnju politiku u listopadu 2015.(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 1. listopada 2013. naslovljeno „Žene u sektoru IKT-a”,

–  uzimajući u obzir studiju Europskog instituta za ravnopravnost spolova od 26. siječnja 2017. naslovljenu „Rodna dimenzija i Digitalna agenda”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o Digitalnom programu za rast, mobilnost i zapošljavanje: vrijeme je za prelazak u višu brzinu(4),, a posebno Veliku koaliciju za digitalne vještine i radna mjesta

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o jednakosti spolova i osnaživanju žena u digitalnom dobu(6),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o osnaživanju žena i djevojčica posredstvom digitalnog sektora (O-000004/2018 – B8–0010/2018),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je digitalizacija revolucionirala i stubokom promijenila način pristupanja ljudi informacijama, pružanja informacija, komuniciranja, druženja, učenja i rada jer se njome stvaraju nove mogućnosti sudjelovanja u javnim i političkim raspravama, u obrazovanju i na tržištu rada i novi izgledi za život prema vlastitom određenju te da ima golem gospodarski potencijal za Europsku uniju i šire; budući da digitalizacija nema samo utjecaj na tržišta nego i na društvo u cjelini;

B.  budući da informacijsko društvo koje pokreću informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) sa sobom donosi goleme mogućnosti za stvaranje i distribuciju bogatstva i znanja;

C.  budući da je diljem svijeta manja vjerojatnost da će žene kao demografska skupina koristiti internet; budući da se 68 % muškaraca i 62 % žena redovito koristi računalom i internetom; budući da se 54 % muškaraca u usporedbi s 48 % žena redovito koristi internetom na mobilnim uređajima; budući da 33 % muškaraca samostalno instalira softver na uređaje u usporedbi s 18 % žena; budući da 41 % muškaraca koristi internetski radio i televiziju u usporedbi s 35 % žena; budući da 47 % muškaraca koristi internetsko bankarstvo u usporedbi s 35 % žena; budući da 22 % muškaraca prodaje robu na internetu u usporedbi sa samo 17 % žena; budući da 20 % muškaraca kupuje robu na internetu u usporedbi s 13 % žena;

D.  budući da su digitalni modeli komunikacije doprinijeli stvaranju uvjeta koji pogoduju sve češćem širenju govora mržnje i prijetnji upućenih ženama, pri čemu je 18 % žena u Europi pretrpjelo neki oblik kiberzlostavljanja od svoje adolescentske dobi; budući da je došlo do povećanja broja prijetnji upućenih ženama, uključujući prijetnje smrću; budući da je društvena osviještenost o digitalnim oblicima nasilja i dalje nedovoljna; budući da različiti oblici internetskog nasilja još nisu u potpunosti obuhvaćeni zakonodavnim okvirom;

E.  budući da je samo 2 % svih žena na tržištu rada zaposleno na tehničkim, stručnim i znanstvenim radnim mjestima, u usporedbi s 5 % muškaraca; budući da su samo 9 % razvojnih programera u Europi i samo 19 % viših rukovoditelja u sektoru IKT-a i u sektoru komunikacija žene (u usporedbi s 45 % u drugim uslužnim sektorima) te da žene predstavljaju samo 19 % poduzetnika (u usporedbi s 54 % u drugim uslužnim sektorima);

F.  budući da postoji znatna rodna razlika u pristupu profesionalnim i obrazovnim mogućnostima u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i u pogledu računalnih vještina;

G.  budući da seksizam i rodni stereotipi predstavljaju ozbiljnu prepreku jednakosti između žena i muškaraca te dodatno produbljuju jaz između spolova u digitalnom sektoru, čime se ženama otežava potpuni razvoj njihovih sposobnosti kao korisnica, inovatorica i kreatorica;

H.  budući da radna mjesta općenito, a ne samo u sektoru IKT-a, sve više zahtijevaju određenu razinu digitalnih vještina i digitalne pismenosti i da će se taj trend u budućnosti vjerojatno proširiti i obuhvatiti veći raspon digitalnih vještina potrebnih za većinu zanimanja i radnih mjesta;

I.  budući da unapređenje digitalnih vještina i informatičke pismenosti predstavlja jedinstvenu priliku za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i povećanje pristupa obrazovanju i osposobljavanju te olakšavanje uključivanja na tržište rada ne samo žena, djevojaka i djevojčica, nego i osoba s posebnim potrebama, kao što su osobe s invaliditetom i stanovnici ruralnih područja i udaljenih područja, daleko od gradskih središta; budući da digitalizacija na radnom mjestu može donijeti neke izazove koje treba riješiti; budući da bi povećanje broja žena u sektoru IKT-a, jednom od sektora s najvišim plaćama, moglo doprinijeti njihovu financijskom osnaživanju i neovisnosti, što bi dovelo do smanjenja ukupne razlike u plaćama između spolova i povećanja financijske neovisnosti žena; budući da žene čine samo 16 % od gotovo 8 milijuna ljudi koji rade u sektoru IKT-a u Europi;

J.  budući da digitalizacija nudi nove mogućnosti za žensko poduzetništvo, uključujući malo digitalno poduzetništvo koje u mnogim slučajevima ne zahtijeva znatan početni kapital, kao i poduzeća koja djeluju u okviru socijalne ekonomije, čime se jača socijalna uključenost; budući da je potrebno poticati žensko digitalno poduzetništvo jer je to jedan od gospodarskih sektora koji najbrže raste i napreduje te nudi brojne mogućnosti za inovacije i rast i u kojemu žene čine samo 19 % poduzetnika;

K.  budući da bi se ulaskom većeg broja žena u sektor IKT-a stimuliralo tržište na kojem se očekuje manjak radne snage i na kojem bi jednako sudjelovanje žena dovelo do godišnje dobiti od oko 9 milijardi EUR u BDP-u EU-a; budući da su žene u programima studija informacijskih i komunikacijskih tehnologija i dalje vrlo podzastupljene te čine samo oko 20 % osoba s diplomom u tom području, a samo 3 % svih žena s diplomom ima diplomu iz područja IKT-a; budući da se žene suočavaju s brojnim teškoćama prilikom integracije u sektor IKT-a i ostanka u njemu; budući da radno okruženje u kojem prevladavaju muškarci i u kojem udio žena iznosi samo 30 % doprinosi tome da mnoge žene napuštaju sektor IKT-a već u roku od nekoliko godina nakon završetka studija; budući da se sudjelovanje žena na digitalnom tržištu rada smanjuje sa životnom dobi: budući da žene mlađe od 30 godina s diplomom iz područja IKT-a čine 20 % radne snage u sektoru IKT-a u usporedbi s 15,4 % žena u dobi između 31 i 45 godina i 9 % žena starijih od 45 godina;

L.  budući da se u studiji pod naslovom „Žene u sektoru IKT-a” procjenjuje da će do 2020. u tom sektoru u Europi biti 900 000 nepopunjenih radnih mjesta; budući da sektor IKT-a raste velikom brzinom i da se svake godine otvara oko 120 000 novih radnih mjesta;

M.  budući da u sektoru IKT-a postoji veoma visoka vertikalna i horizontalna segregacija, kao i jaz između obrazovnih kvalifikacija žena i njihova položaja u tom sektoru; budući da žene čine manje od 20 % poduzetnika u sektoru IKT-a; budući da većina žena u sektoru IKT-a (54 %) radi na slabije plaćenim niskokvalificiranim radnim mjestima, a samo vrlo mali broj njih (8 %) radi kao softverske inženjerke za što je potrebna visoka razina stručnosti; budući da su žene također podzastupljene u donošenju odluka u sektoru IKT-a, gdje su nadređene za samo 19,2 % zaposlenih, u usporedbi s njih 45,2 % u ostalim sektorima;

N.  budući da su žene u dobi od 55 i više godina posebno izložene riziku od nezaposlenosti i neaktivnosti na tržištu rada, pri čemu je prosječna stopa zaposlenosti žena u dobi od 55 do 64 godine u EU-u samo 49 %, u usporedbi s 62 % kada je riječ o muškarcima; budući da niska razina informatičke pismenosti i e-vještina dodatno pogoršava taj rizik; budući da bi poboljšanje digitalnih kompetencija žena u dobi od 55 i više godina i ulaganje u njih unaprijedilo njihove izglede za zapošljavanje i pružilo određenu razinu zaštite od isključivanja iz tržišta rada;

O.  budući da prema podacima Eurostata iz 2014. više žena (42,3 %) nego muškaraca (33,6 %) pohađa visoko obrazovanje, iako su žene brojnije u humanističkim granama nego u području znanosti; budući da samo 9,6 % studentica u tercijarnom obrazovanju pohađa studij povezan s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, u usporedbi s 30,6 % muškaraca; budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u inicijativama kao što su Europski tjedan programiranja, IKT za bolje obrazovanje, Udruženje čelnika novoosnovanih poduzeća u Europi (Startup Europe Leaders Club) i Velika koalicija za digitalna radna mjesta, koje su usmjerene na dodatno poticanje e-obrazovanja i e-vještina;

P.  budući da je niska razina sudjelovanja žena i djevojaka u obrazovanju i nakon toga u zapošljavanju u području IKT-a posljedica složenog međudjelovanja rodnih stereotipa koje započinje u ranim fazama života i obrazovanja te se nastavlja u profesionalnoj karijeri;

1.  poziva Komisiju da iskoristi i bolje usmjeri Digitalnu agendu i Strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta u cilju rješavanja vrlo izraženih razlika između spolova u sektoru IKT-a i poticanja pune integracije žena u tom sektoru, posebno u pogledu tehničkih i telekomunikacijskih zanimanja, i da potiče obrazovanje i osposobljavanje žena i djevojčica u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM);

2.  pozdravlja mjere za potporu integraciji i sudjelovanju žena u informacijskom društvu uvrštene u Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.; poziva Komisiju da provede one mjere usmjerene na smanjenje razlike u plaćama, zaradi i mirovinama između spolova, čime se bori protiv siromaštva među ženama i stavlja poseban naglasak na promicanje zapošljavanja žena u sektoru IKT-a, borbu protiv rodnih stereotipa i promicanje rodne ravnopravnosti na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja, među ostalim u vezi s rodno uvjetovanim odabirom studija i karijere u skladu s prioritetima utvrđenima u okviru za obrazovanje i osposobljavanje 2020.;

3.  potiče Komisiju i države članice da u sklopu strateškog okvira za obrazovanje i osposobljavanje za 2020. rade u duhu otvorene suradnje na pronalasku rješenja i dijeljenju najboljih praksi u pogledu ranog digitalnog obrazovanja, uključujući e-vještine i programiranje koji su uključivi za djevojčice, a u kasnijim fazama i na programima namijenjenim za povećanje udjela žena na studijima povezanima s disciplinama STEM-a, kao i žena s diplomom iz tog područja, s obzirom na to da bi se time ženama omogućilo da dobiju potpuni pristup elektroničkim uslugama na jednakoj osnovi kao i muškarci te da iskoriste mogućnosti zapošljavanja na radnim mjestima za inženjere i informatičke stručnjake koja bi se trebala otvoriti;

4.  poziva EU i države članice da izrade, podupru i provedu mjere koje promiču UN i njegova tijela, posebno u okviru Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje te Svjetskog samita o informacijskom društvu, te u kontekstu školskih kurikuluma, kako bi se na europskoj i svjetskoj razini težilo osnaživanju žena u digitalnom dobu;

5.  poziva Komisiju i države članice da riješe problem rodne neravnoteže u sektoru IKT-a isticanjem prednosti koje raznolikost ima za poslovanje i uvođenjem većeg broja snažnijih poticaja i za poduzeća i za žene, kao što su uzori, programi mentorstva i profesionalno usmjeravanje, a u cilju veće vidljivosti žena; potiče države članice da među ostalim pruže podršku i poduzmu mjere u vezi s razvojem sadržaja na internetu kojima se promiče rodna ravnopravnost te promicanjem pristupa IKT-u i njegove uporabe kao alata protiv rodne diskriminacije u područjima kao što su rodno nasilje te uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

6.  pozdravlja Akcijski plan EU-a za razdoblje 2017. – 2019. o borbi protiv razlike u plaćama između spolova (COM(2017)0678); ističe potrebu da se ojača poštovanje načela jednake plaće za rad jednake vrijednosti za žene i muškarce utvrđenog u UEU-u i poziva Komisiju na provedbu inicijativa uključenih u provedbu mjere 2. iz Akcijskog plana čiji je cilj privući više žena u područje STEM-a, što bi prema podacima EIGE-a moglo dovesti do uklanjanja razlike u plaćama između spolova do 2050. zbog veće produktivnosti radnih mjesta u području STEM-a;

7.  poziva Komisiju i države članice da stave na raspolaganje sredstva i da poboljšaju pristup postojećim sredstvima radi promicanja i podupiranja žena poduzetnica, posebno u okviru digitalne transformacije industrije, ne bi li svako poduzeće iz bilo kojeg mjesta u Europi, veliko ili malo, u bilo kojem sektoru moglo imati koristi od digitalnih inovacija; u tom kontekstu naglašava da se u okviru središta za digitalne inovacije, koja su ključna za olakšavanje digitalne transformacije, treba staviti poseban naglasak na žene poduzetnice i novoosnovana poduzeća (start-up) u vlasništvu žena; poziva Komisiju da u potpunosti i sveobuhvatno riješi problem jaza između spolova u procesu digitalizacije;

8.  poziva Komisiju i države članice da podrže cjeloživotno učenje, osposobljavanje i programe kojima se pomaže u pripremi za bolju prilagodbu ili moguće promjene karijere u skladu s rastućom potražnjom za e-vještinama u mnogim različitim sektorima, uz obraćanje posebne pozornosti na žene u dobi od 55 i više godina, a posebno na one koje su dužne skrbiti o drugima i žene koje su uzele stanku od svoje karijere ili koje se vraćaju na radno mjesto, kako bi se osiguralo da ne budu zapostavljene u sve bržem prijelazu prema digitalizaciji i kako bi ih se zaštitilo od isključenosti s tržišta rada;

9.  ističe učinkovitost korištenja interneta za kampanje, forume i jačanje vidljivosti ženskih uzora, kojima se ubrzava rodna ravnopravnost; apelira na Komisiju i države članice da promiču mreže žena na internetu jer one podrazumijevaju pristup „odozdo prema gore” za osnaživanje žena;

10.  poziva Komisiju da potiče stvaranje mreža između organizacija civilnog društva i strukovnih medijskih organizacija radi osnaživanja žena za aktivno sudjelovanje i prepoznavanja njihovih specifičnih potreba u sektoru medija;

11.  ističe ključnu ulogu civilnog društva u upravljanju internetom; poziva Komisiju i države članice da konstruktivno surađuju s digitalnim organizacijama civilnog društva i pružaju im podršku;

12.  potiče sva nadležna tijela i dionike civilnog društva da podrže uvođenje i provedbu e-usluga, e-vještina i digitalnih oblika rada koji mogu potaknuti ravnotežu između poslovnog i privatnog života u našim društvima te istodobno osigurati da se izbjegne dvostruki teret za žene; poziva Komisiju i države članice da utvrde mogućnosti i izazove digitalizacije također s obzirom na radne uvjete kao što su nestabilni oblici zaposlenja i problemi s mentalnim zdravljem povezani s radom;

13.  ističe da je važno zajamčiti rodno osviještenu politiku u sektoru obrazovanja promicanjem digitalne pismenosti i sudjelovanja žena i djevojčica u obrazovanju i osposobljavanju u području IKT-a uvrštavanjem programiranja, novih medija i tehnologija u nastavne planove na svim razinama, kao i izvannastavnog informalnog i neformalnog obrazovanja, i u sve vrste obrazovanja i osposobljavanja, što vrijedi i za nastavnike, a u cilju smanjenja i uklanjanja razlika u digitalnim vještinama i poticanja djevojčica, djevojaka i mladih žena da se okrenu karijerama u području znanosti i IKT-a; ističe važnost stalnog dijaloga sa socijalnim partnerima kako bi se prevladala razlika između spolova u tom području;

14.  potiče države članice da uvedu dobno primjereno obrazovanje u području IKT-a u ranim fazama škole s posebnim naglaskom na pružanje nadahnuća djevojčicama da razviju interes i talente u digitalnom području te potiče Komisiju i države članice da promiču obrazovanje djevojčica u područjima STEM-a od malih nogu s obzirom na to da se djevojčice u ranoj fazi svog obrazovanja udaljuju od znanosti, tehnoloških predmeta, inženjerstva i matematike zbog rodnih stereotipa koji se s njima povezuju, nedostatka uzora i podjele aktivnosti i igračaka, što dovodi do podzastupljenosti žena u tim predmetima na fakultetima koja se pak odražava i na radnim mjestima;

15.  potiče države članice i Komisiju da promiču, posebno s pomoću informacijskih kampanja i kampanja razvijanja svijesti, sudjelovanje žena u poslovnim sektorima koji se stereotipno smatraju „muškima”, kao što je slučaj s digitalizacijom; naglašava potrebu organiziranja kampanja u vezi s razvijanjem svijesti, osposobljavanjem i rodno osviještenom politikom za sve dionike uključene u politiku digitalizacije; naglašava da je potrebno poduprijeti stjecanje e-vještina žena u sektorima u kojima se IKT ne koristi intenzivno, ali koji će u bliskoj budućnosti zahtijevati digitalne vještine i kompetencije;

16.  poziva Komisiju i države članice, kao i poduzeća, da promiču rodnu ravnopravnost u području IKT-a prikupljanjem podataka o upotrebi IKT-a raščlanjenih po spolu, razvojem ciljeva, pokazatelja i mjerila za praćenje napretka pristupa žena IKT-u i promicanjem primjera najbolje prakse među poduzećima iz sektora IKT-a; poziva EIGE da prikupi podatke o tome kako bi se digitalne usluge mogle na bolji način upotrijebiti u korist žena i rodne ravnopravnosti;

17.  naglašava važnost prepoznavanja izazova koje predstavlja upotreba IKT-a i interneta radi počinjenja kaznenih djela, upućivanja prijetnji, uznemiravanja ili nasilja nad ženama; apelira na kreatore politika da se na odgovarajući način posvete tim pitanjima i da se pobrinu da se uspostavi okvir kojim će se omogućiti učinkovito postupanje tijela kaznenog progona u vezi s kiberkriminalom; poziva Komisiju i države članice da zajamče zaštitu djevojčica od promidžbenih sadržaja u digitalnom okružju koji bi ih mogli navesti na ponašanje štetno za njihovo zdravlje;

18.  poziva institucije i države članice EU-a da provode kampanje koje bi razvile svijest u žena ne samo o koristima IKT-a, nego i o mogućim rizicima te im pružile potrebno obrazovanje i znanja o tome kako se zaštititi na internetu;

19.  poziva institucije, agencije i tijela EU-a, kao i države članice i njihova tijela kaznenog progona, da surađuju i poduzmu konkretne korake za koordinaciju svojih djelovanja protiv upotrebe IKT-a za počinjenje kaznenih djela trgovine ljudima te zastrašivanja i uhođenja na internetu s obzirom na to da su ona često prekogranične prirode te je koordinacija na razini EU-a ključna za njihov kazneni progon; poziva države članice da revidiraju svoje kaznene zakone kako bi se utvrdili i prepoznali novi oblici digitalnog nasilja;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Detaljna analiza – „Osnaživanje žena na internetu”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Prava građana i ustavna pitanja, Odbor za prava žena i jednakost spolova, listopad 2015.
(2) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 75.
(3) SL C 36, 29.1.2016., str. 18.
(4) SL C 93, 9.3.2016., str. 120.
(5) SL C 349, 17.10.2017., str. 56.
(6) SL C 66, 21.2.2018., str. 44.


Provedba Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda
PDF 489kWORD 68k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o provedbi Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda (2017/2258(INI))
P8_TA(2018)0103A8-0118/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. i članak 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 208., 209., 210., 211. i 214. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Globalno partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju usvojeno na Forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći u Busanu 2011. i obnovljeno tijekom Sastanka na visokoj razini u Nairobiju 2016.,

–  uzimajući u obzir treću Svjetsku konferenciju UN-a o smanjenju rizika od katastrofa održanu u Sendaiju (Japan) od 14. do 18. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju UN-a naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojenu na Sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom u New Yorku 25. rujna 2015. te 17 ciljeva održivog razvoja koji su u njoj sadržani,

–  uzimajući u obzir Svjetski humanitarni sastanak na vrhu održan u Istanbulu 23. i 24. svibnja 2016. i „veliki dogovor” koji su postigli neki od najvećih donatora i pružatelja humanitarne pomoći,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a(1) potpisan 23. lipnja 2000. u Cotonouu te revidiran 25. lipnja 2005. i 22. lipnja 2010.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(4),

–  uzimajući u obzir Interni sporazum između predstavnika vlada država članica Europske unije, koji su se sastali u okviru Vijeća, o financiranju potpore Europske unije u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020., u skladu sa Sporazumom o partnerstvu između AKP-a i EU-a i o dodjeljivanju financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koja se primjenjuje četvrti dio Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Interni sporazum”),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2015/322 od 2. ožujka 2015. o provedbi 11. europskog razvojnog fonda(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2015/323 od 2. ožujka 2015. o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na 11. europski razvojni fond(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.(7),

–  uzimajući u obzir Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći iz 2007.(8),

–  uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju od 7. lipnja 2017.(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o suradnji EU-a s civilnim društvom u području vanjskih odnosa,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. pod nazivom „Uzajamni fond EU-a za Afriku implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć”(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o izvješću EU-a iz 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja,(12)

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o lokalnim vlastima i civilnom društvu: Europski angažman za potporu održivom razvoju(13),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 18/2014 o sustavima EuropeAid-a za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije upućeno Europskom parlamentu i Vijeću od 15. prosinca 2017. naslovljeno „Izvješće o preispitivanju instrumenata za vanjsko financiranje na sredini razdoblja” (COM(2017)0720), i radne dokumente službi „Evaluacija Instrumenta za razvojnu suradnju” (SWD(2017)0600) i „Evaluacija 11. europskog razvojnog fonda” (SWD(2017)0601),

–  uzimajući u obzir vanjsku evaluaciju 11. europskog razvojnog fonda (završno izvješće iz lipnja 2017.), koju je Komisija naručila od tima vanjskih izvođača,

–  uzimajući u obzir vanjsku evaluaciju Instrumenta za razvojnu suradnju (završno izvješće iz lipnja 2017.), koju je Komisija naručila od tima vanjskih izvođača,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. veljače 2018. o novom, modernom, višegodišnjem financijskom okviru za Europsku uniju koja učinkovito ostvaruje svoje prioritete nakon 2020. (COM(2018)0098),

–  uzimajući u obzir „Izvješće o dosljednosti u pogledu doprinosa vanjskih evaluacija instrumenata za vanjsko financiranje” (završno izvješće iz srpnja 2017.), koje je Komisija naručila od tima vanjskih izvođača,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za proračune (A8-0118/2018),

A.  budući da su se od donošenja instrumenata za vanjsko financiranje, međunarodni politički okvir i politički okvir EU-a znatno promijenili s obzirom na usvajanje ključnih instrumenata kao što su Program održivog razvoja do 2030., Pariški sporazum o klimatskim promjenama, Akcijski plan iz Adis Abebe, Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030. i Program za čovječanstvo; budući da je EU imao vodeću ulogu u pregovorima o tim instrumentima;

B.  budući da strategiju EU-a o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći određuju Ugovor iz Lisabona, Program održivog razvoja i ciljevi održivog razvoja do 2030. te Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći, novi Europski konsenzus o razvoju i načela razvojne učinkovitosti iz Busana; budući da je Vijeće osim toga donijelo i Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije, koja se , među ostalim, bavi razvojnom suradnjom;

C.  budući da je, u skladu s UFEU-om (članak 214.) i Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći, humanitarnu pomoć potrebno pružiti u skladu s humanitarnim načelima humanosti, neutralnosti, neovisnosti i nepristranosti te u skladu s pristupom koji se temelji na potrebama; budući da humanitarna pomoć ne smije biti alat za upravljanje krizom;

D.  budući da bi razvojna politika trebala dopunjavati vanjsku politiku EU-a i upravljanje migracijama, a istodobno osiguravati da se razvojna sredstva koriste samo u razvojne svrhe i za razvojne ciljeve, a ne za pokrivanje troškova koji se odnose na ostvarenje različitih ciljeva, poput granične kontrole ili politike suzbijanja migracija;

E.  budući da je glavni cilj Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI) smanjiti i dugoročno iskorijeniti siromaštvo u zemljama u razvoju koje ne ostvaruju koristi od financiranja u okviru Europskog razvojnog fonda (ERF), Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) ili Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA), pružati tematsku potporu organizacijama civilnog društva i lokalnim nadležnim tijelima u partnerskim zemljama te pružiti potporu strateškom partnerstvu između Afrike i EU-a; budući da je DCI glavni geografski instrument u području razvojne suradnje u okviru proračuna EU-a, kojemu je za razdoblje između 2014. i 2020. dodijeljeno 19,6 milijardi EUR;

F.  budući da je glavni cilj ERF-a smanjenje i, dugoročno, iskorjenjivanje siromaštva u afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama (AKP) i postizanje održivog razvoja prekomorskih zemalja i teritorija; budući da je ERF glavni instrument za razvojnu suradnju EU-a te da je za razdoblje između 2014. i 2020. jedanaestom ERF-u dodijeljeno 30,5 milijardi EUR;

G.  budući da je glavni cilj Instrumenta za humanitarnu pomoć (IHP) pružanje potpore, pomoći i zaštite osobama pogođenima prirodnim katastrofama ili katastrofama izazvanim ljudskim djelovanjem i sličnim hitnim situacijama, usmjeravajući se pritom na najranjivije žrtve neovisno o njihovu državljanstvu, vjeri, rodu, dobi, etničkom podrijetlu ili političkom uvjerenju te u skladu sa stvarnim potrebama, međunarodnim humanitarnim načelima te Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći;

H.  budući da IHP nije ograničen samo na temeljni zadatak spašavanja života, nego uključuje i pomoć osobama pogođenim dugotrajnim krizama, kratkoročne sanacije i obnovu, pripravnost na katastrofe i rješavanje posljedica kretanja stanovništva;

I.  budući da učinkovita razvojna suradnja zahtijeva inovativne pristupe, kojima se donatorima omogućuje da brzo reagiraju na situacije na terenu, da surađuju s lokalnim organizacijama i podupiru lokalna poduzeća i poduzetnike, osobito u najsiromašnijim i najnestabilnijim zemljama; budući da se EU-ovim sustavom revizija donatorima mora omogućiti fleksibilnost da mogu preuzimati razumne rizike u takvim projektima, čime se jača sposobnost EU-a da brzo reagira i pruža djelotvornu pomoć;

J.  budući da je EU vodeći svjetski donator razvojne i humanitarne pomoći; budući da pružanjem te pomoći EU predvodi nastojanja za smanjenje siromaštva i promicanje globalnih i europskih interesa i temeljnih vrijednosti;

K.  budući da je na sastanku na vrhu Afričke unije i EU-a održanom 29. i 30. studenoga 2017. u Abidjanu potvrđena želja da se uspostavi istinsko, modernizirano, globalizirano i ambiciozno partnerstvo kojim će se stvoriti političke i ekonomske okolnosti u kojima vlada prava jednakost;

L.  s obzirom na je zabilježen eksponencijalni rast broja sporazuma o razvojnoj suradnji sklopljenih s trećim zemljama, osobito s Kinom, Rusijom, Turskom, Brazilom i Indijom;

M.  budući da ponovno uvođenje i proširenje takozvanog pravila globalnog blokiranja te rezanja sredstava za organizacije koje ženama i djevojčicama pružaju usluge planiranja obitelji te seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost;

N.  budući da vlade trećih zemalja imaju stvarna očekivanja kad je riječ o brzom djelovanju, učinkovitosti i rješavanju hitne potrebe da se održe čvrsta partnerstva za razvojnu suradnju; budući da u zemljama partnerima treba razviti otvoreno i produktivno gospodarstvo uzimajući u obzir nove okolnosti i nove gospodarske dionike na međunarodnoj sceni;

O.  budući da će Brexit uzrokovati smanjenje proračuna Unije od 12 do 15 % s obzirom na to da Ujedinjena Kraljevina od 2020. više neće u njemu sudjelovati;

P.  budući da je evaluacijama ERF-a i DCI-ja potvrđeno da je uporaba različitih geografskih i tematskih instrumenata na dosljedan način zaista moguća;

Q.  budući da je u ocjeni 11. ERF-a navedeno da „postoji stvarna prijetnja da će ERF biti prisiljen odgovarati na programe kojima ga se udaljuje od njegovog glavnog cilja, a to je smanjenje siromaštva, što je teško pomiriti s temeljnim vrijednostima ERF-a i čime se ugrožava ono što taj instrument dobro radi”, da se „bez obzira na konzultacije, stajališta vlade i organizacija civilnog društva (uz neke istaknute iznimke, kao što je Pacifička regija) rijetko uzimaju u obzir u izborima metoda programiranja” te da je „u programiranju 11. ERF-a zbog toga korišten pristup odozgo prema dolje kako bi se primijenilo načelo koncentracije, ali nauštrb središnjeg načela partnerstva Sporazuma iz Cotonoua”;

R.  budući da je, prema ocjeni 11. ERF-a, do travnja 2017. gotovo 500 milijuna EUR iz pričuve ERF-a isplaćeno u svrhu pružanja potpore operacijama Glavne uprave Europske komisije za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu (ECHO), gotovo 500 milijuna EUR dodijeljeno je u okviru hitne potpore pojedinačnim zemljama, a 1,5 milijardi EUR isplaćeno je Kriznom uzajamnom fondu EU-a za Afriku; budući da ERF također sudjeluje u novom Europskom fondu za održivi razvoj;

S.  budući da je u ocjeni DCI-ja navedeno da je „DCI općenito relevantan i prikladan namjeni, kako u trenutku kada je pokrenut tako i sredinom razdoblja u kojem se primjenjuje. Općenito je usklađen s novim dokumentima politike (npr. s novim Europskim konsenzusom o razvoju i s Programom održivog razvoja do 2030.), iako bi njegov trenutačni format mogao otežati provedbu određenih prioriteta”;

T.  budući da je u trenutku donošenja instrumenata za vanjsko financiranje za razdoblje 2014. – 2020. Parlament dao prednost zasebnom instrumentu za vanjsko financiranje namijenjenom za razvojnu suradnju i pozvao na strogu namjensku upotrebu razvojnih fondova u slučaju da se ERF uvrsti u proračun;

U.  budući da je u pogledu Kriznog uzajamnog fonda EU-a za Afriku u ocjeni ERF-a navedeno da „u usporedbi sa standardnim projektima ERF-a, skraćeno vrijeme za pripremu i odobravanje, neizravno sudjelovanje EU-a u provedbi projekta i činjenica da ovi projekti potječu iz pitanja prioriteta EU-a, a ne predstavljaju odgovor na dugoročne ciljeve država partnera, uzrokuju zabrinutost u pogledu vjerojatne djelotvornosti i održivosti kriznih uzajamnih fondova EU-a za Afriku te u pogledu sposobnosti EU-a da pažljivo nadzire njihovu provedbu”;

V.  budući da je financijski tok iz Unije prema zemljama primateljicama financijskih instrumenata za razvoj manji od privatnih novčanih doznaka osoba iz dijaspore iz tih istih zemalja koje žive u Europi;

W.  budući da, unatoč činjenici da je godinama primao milijarde eura od ERF-a i da je Komisija izrazila ozbiljnu zabrinutost o njegovu financijskom upravljanju, Instrument mirovne pomoći za Afriku nije bio obuhvaćen ocjenjivanjem ERF-a; budući da Instrument mirovne pomoći za Afriku nije ocijenjen još od 2011.;

X.  budući da je, prema njihovim evaluacijama i prema izvješću Komisije na sredini razdoblja o instrumentima za vanjsko financiranje, teško mjeriti ukupnu djelotvornost DCI-ja i ERF-a i dugoročni učinak u pogledu ispunjenja njihovih ciljeva zbog ozbiljnih ograničenja u definiranju prikladnih sustava ocjenjivanja i nadzora, u procjeni uloge vanjskih čimbenika te zbog različitosti obuhvaćenih zemalja i tema; budući da se, kako tvrde ocjenjivači, spajanjem sredstava mobiliziraju dodatna sredstva u samo 50 % slučajeva;

Y.  budući da se Parlament suočava s vrlo kratkim rokovima za nadzor nacrta provedbenih mjera; budući da rokovima nisu na primjeren način uzete u obzir značajke parlamentarnih aktivnosti; budući da je tome ponekad pridodana činjenica da se Parlamentu upućuju nacrti provedbenih mjera nakon roka ili prije razdoblja stanki, čime je dodatno ograničena njegova sposobnost za primjereno izvršavanje svoje ovlasti nadzora;

Z.  budući da je EU prepoznao važnost partnerstava s organizacijama civilnog društva (OCD-i) u vanjskim odnosima; budući da to uključuje sudjelovanje OCD-ova u izradi programa i provedbi instrumenata za vanjsko financiranje;

Činjenice i zaključci preispitivanja provedbe DCI-ja, ERF-a i IHP-a na sredini razdoblja

Opća razmatranja

1.  izražava zadovoljstvo što evaluacije provedbe DCI-ja, ERF-a i IHP-a pokazuju da su ciljevi tih instrumenata uvelike odgovarali političkim prioritetima u trenutku njihova stvaranja te da su uglavnom svrsishodni i usklađeni s vrijednostima i težnjama ciljeva održivog razvoja; napominje da godišnji deficit financiranja radi ostvarivanja ciljeva održivog razvoja iznosi 200 milijardi USD;

2.  napominje da neke zemlje u kojima se provode zemljopisni programi ERF-a i DCI-ja proteklih deset godina bilježe napredak u smanjenju siromaštva te napredak u ljudskom i gospodarskom razvoju, dok je u drugima situacija i dalje kritična;

3.  sa zadovoljstvom primjećuje da su prioriteti DCI-ja i ERF-a usklađeni sa svrhom i vrijednostima ciljeva održivog razvoja zahvaljujući ključnoj ulozi koju je EU imao u njihovu donošenju te da je ta činjenica uvelike omogućila i olakšala ocjenjivanje tih instrumenata sredinom razdoblja;

4.  napominje da su DCI i ERF u prvim godinama provedbe omogućili EU-u da odgovori na nove krize i potrebe zahvaljujući širokom rasponu namjene tih instrumenata; međutim, napominje da su porast broja kriza i pojava novih političkih prioriteta stavili financijski pritisak na DCI, ERF i IHP, rastegnuli te instrumente do krajnjih granica pa je stoga odlučeno da se uspostave novi ad hoc mehanizmi kao što su uzajamni fondovi, a za te se mehanizme smatra da imaju ozbiljne probleme u pogledu transparentnosti i demokratske odgovornosti te da su nepovezani s razvojnim ciljevima; podsjeća na nedavno pokrenuti Europski fond za održivi razvoj, koji je osnovan kako bi se osigurao dodatni učinak financijske poluge;

5.  zadovoljan je povećanom unutarnjom dosljednošću u okviru DCI-ja i ERF-a, što je uvelike posljedica visokokvalitetnih procjena, usklađenih procesa donošenja odluka i sektorske koncentracije;

6.  primjećuje da postoje slučajevi kada je proračunska potpora i dalje predmetom kritika u pogledu korisnosti i učinkovitosti iako takav oblik potpore odgovara modernom shvaćanju suradnje i u cijelosti je u skladu s logikom pravih partnerstava za razvoj, omogućuje partnerskim zemljama da preuzmu odgovornost te pruža više fleksibilnosti i učinkovitosti; stoga poziva na jačanje političkog i institucionalnog partnerstva koje pogoduje odobravanju proračunskih potpora, uz ustrajanje na ekonomski uspješnom upravljanju i poštovanju demokratskih vrijednosti; ističe da se politika razvojne suradnje mora provoditi tako da se vodi računa o željama zemalja i stanovništva kojima je potrebna, čime se jamči njihovo sudjelovanje u donošenju odluka te njihovo preuzimanje odgovornosti za transparentnu i učinkovitu primjenu;

7.  bilježi činjenicu da su brojne zemlje postale zemlje s višim srednjim dohotkom, što je dovelo do toga da su uspješno okončale svoju bilateralnu suradnju u okviru DCI-ja ili su primile manja bespovratna sredstva za bilateralnu suradnju u okviru ERF-a jer razvojna pomoć zajedno s uspješnim nacionalnim politikama može donijeti pozitivne rezultate; podsjeća da su siromaštvo i razvoj višedimenzionalni i da BDP ne može biti jedini pokazatelj razvoja; također primjećuje da, s obzirom na to da većina najsiromašnijih na svijetu živi u zemljama sa srednje visokim dohotkom u kojima su i dalje prisutne nejednakosti, naglo povlačenje potpora za zemlje sa srednje visokim dohotkom može ugroziti postizanje ciljeva održivog razvoja; stoga naglašava da je tim zemljama i dalje potrebno pružati potporu u toj osjetljivoj fazi na njihovom putu prema ostvarenju većeg razvoja;

8.  ističe da je potrebno zajamčiti da se razvojna potpora koristi u skladu s njezinom izvornom svrhom, uzimajući pritom u obzir načela djelotvornosti potpore i razvoja; ponavlja da razvojna suradnja EU-a treba biti usklađena s planovima i potrebama partnerskih zemalja;

9.  naglašava da ni pod kojim okolnostima kratkoročni domaći interesi EU-a (sigurnosni ili migracijski) ne smiju rukovoditi njegov program razvoja te da načela učinkovitosti pomoći i razvoja treba u potpunosti poštovati te ih primjenjivati na sve oblike razvojne suradnje;

10.  prima na znanje zaključke Komisije o tome da je usklađenost instrumenata moguće ojačati racionalizacijom; ističe da nijedna evaluacija ne upućuje na takav zaključak;

11.  zabrinut je zbog zaključaka ocjenjivača o pomanjkanju sustava nadzora i ocjenjivanja, što otežava mjerenje rezultata; s druge strane, ističe brojne pozitivne zaključke koji se tiču razvojne politike EU-a u revizijama Europskog revizorskog suda; podsjeća na primjedbe Europskog revizorskog suda u tematskom izvješću br. 18/2014 o sustavima EuropeAid-a za evaluaciju i kontrolu koji su usmjereni na postizanje rezultata; poziva Komisiju da iskoristi ovu priliku kako bi dodatno poboljšala svoj okvirni sustav rezultata u skladu s preporukama Revizorskog suda;

12.  iznenađuje ga nepodudarnost između rezultata evaluacije i zaključaka koje je donijela Komisija u svom pregledu sredinom razdoblja; izražava žaljenje što se zaključci Komisije uopće ne bave ozbiljnim problemima instrumenata kao što su manjak partnerstva te rizik od toga da se izgubi usredotočenost na smanjivanje siromaštva unatoč tome što je to ključni element evaluacije;

13.  izražava zabrinutost zbog toga što dostupnih podataka nema ili su ograničeni; bilježi da, s obzirom na nepostojanje sustava nadzora i ocjenjivanja koji nije ograničen samo na milenijske ciljeve razvoja i ciljeve održivog razvoja, nije moguće točno mjeriti promjene, primjerice u pogledu fleksibilnosti instrumenta ili razine dosljednosti u odnosu na druge instrumente;

14.  osim toga, primjećuje da nedostatak poglavlja o financiranju izričito posvećenog poticanju političke debate s posebnim osvrtom na potporu političkim strankama, ne pridonosi postizanju ciljeva održivog razvoja;

15.  poziva na poboljšanje izvješćivanja automatskom izradom statistike i pokazatelja;

16.  žali što Komisija nije iskoristila pregled sredinom razdoblja da prilagodi svoje politike zahtjevima koje sadrži novi Europski konsenzus o razvoju za pružanje potpore uzgoju malih razmjera i održivom poljoprivredno-ekološkom uzgoju; primjećuje da, naprotiv, predložene mjere sadrže još veće potpore uzgoju velikih razmjera i poljoprivrednim poduzećima;

Instrument za razvojnu suradnju (DCI)

17.  ističe da značaj DCI-ja prvenstveno leži u njegovoj fleksibilnosti u reagiranju na nepredviđene događaje s obzirom na to da postoji mogućnost odabira metoda programiranja i provedbe te preraspodjele sredstava unutar i između instrumenata i uporabe pričuvnih sredstava; naglašava da je fleksibilnost višegodišnjeg programiranja također omogućila prilagodbu dužine razdoblja programiranja stanju na terenu, brzu preraspodjelu financiranja u slučaju značajnih promjena i primjenu posebnih mjera;

18.  pozdravlja činjenicu da je u evaluacijama istaknuta strateška važnost tematskog programa DCI-ja, a posebno njegova sposobnost da promiče globalna djelovanja u pogledu javnih dobara;

19.  prima na znanje pojednostavljenje, usklađivanje i širi raspon provedbenih modaliteta uvedenih u Uredbi (EU) br. 236/2014 o zajedničkim pravilima za provedbu instrumenata za vanjsko financiranje, što je dovelo do veće učinkovitosti DCI-ja; ističe da Uredba (EU) br. 233/2014 kojom se uspostavlja DCI ne sadrži pojedinosti o sustavu nadzora i ocjenjivanja za mjerenje učinkovitosti tog instrumenta; izrazito je zabrinut zbog toga što se postupci provedbe, pri čemu neki od njih proizlaze iz Financijske uredbe, još uvijek smatraju dugotrajnim i složenim, što diskreditira EU i jača privlačnost pristupa koje provode neke zemlje, a koji se znatno manje oslanjaju na formalnosti i uvjete; u tom smislu podsjeća da neki postupci potječu iz Financijske uredbe, a ne iz instrumenata za vanjsko financiranje, dok se drugi zahtjevi temelje na primjeni temeljnih načela razvojne suradnje, kao što su partnerstvo i preuzimanje odgovornosti;

20.  primjećuje da radni dokumenti službi Europske komisije ukazuju na relativno nisku razinu isplaćenih iznosa u odnosu na namijenjene iznose; ističe da je u kontekstu „konkurentnosti” razvojne pomoći riječ o velikom problemu; stoga poziva na bolju komunikaciju o mogućnostima financiranja kako bi partneri EU-a bili informirani; poziva na osposobljavanje lokalnih dionika, uključujući zaposlenike javne službe, za izradu europske dokumentacije kako bi što bolje ispunjavali kriterije i time povećali vjerojatnost da njihovi projekti budu odabrani; napominje da bi takva obuka također mogla rezultirati boljom kvalitetom odaziva na pozive na prijavu projekata drugih međunarodnih organizacija;

21.  zabrinut je zbog toga što evaluacija DCI-ja sredinom razdoblja ukazuje na rizik od toga da se protumači da postoji nedostatak usklađenosti sa zahtjevom da se iz DCI-ja dodijeli najmanje 20 % pomoći osnovnim socijalnim uslugama kao što su zdravstvene usluge te srednjoškolskom obrazovanju i drugim društvenim djelatnostima, onda kada su te potrebe nužne za razvoj tih zemalja; također je zabrinut zbog neprikladnosti potpore nacionalnim zdravstvenim sustavima, kao i zbog nepostojanja dostatnih podataka o rezultatima postignutim u vezi s financiranjem obrazovanja; ponovo ističe obvezu potvrđenu u novom Europskom konsenzusu o razvoju, da se barem 20 % službene razvojne pomoći EU-a dodijeli za socijalnu uključenost i ljudski razvoj;

22.  izražava zadovoljstvo s ciljevima i rezultatima tematskog programa za organizacije civilnog društva i lokalne vlasti te poziva da se u budućim instrumentima on zadrži; međutim, ozbiljno je zabrinut zbog sve manjeg prostora za organizacije civilnog društva i lokalne vlasti u fazama izrade i provedbe programa, te poziva na jačanje uloge tih tijela, uključujući njihovu funkciju pružatelja usluga, kao i na prilagođenije modalitete suradnje i povećani strateški pristup; ističe da se razvoj tih zemalja može u potpunosti ostvariti samo putem suradnje s legitimnim lokalnim tijelima;

23.  potiče Komisiju na provođenje politika za uključivanje afričke dijaspore kao ključnog dionika razvoja;

Europski razvojni fond (ERF)

24.  napominje da je ERF imao važnu ulogu u iskorjenjivanju siromaštva i postizanju ciljeva održivog razvoja; međutim, napominje da su dokazi o napretku slabiji na regionalnoj razini i da ERF nije dosljedno ostvario čvrstu povezanost i sukladnost svojih nacionalnih i regionalnih programa suradnje te programa suradnje unutar AKP-a;

25.  izražava žaljenje zbog toga što preispitivanjem na sredini razdoblja nije obuhvaćen Instrument mirovne pomoći za Afriku, koji već godinama nije prikladno ocijenjen; smatra da je, u vremenima kada je naglasak politike sve više usmjeren na poveznicu između sigurnosti i razvoja, ključno donošenje politika koje se temelje na dokazima;

26.  pozdravlja činjenicu da se pokazalo da je u vrlo promjenjivom okruženju ERF svrsishodan zahvaljujući kraćem ciklusu planiranja, pojednostavnjenim postupcima i poboljšanom upravljanju proračunom; međutim, napominje da još uvijek nije potpuno prilagođen promijenjenom kontekstu i da su postupci i dalje donekle kruti i složeni;

27.  napominje da vrlo različite potrebe i priroda skupine zemalja AKP-a i prekomorskih zemalja i područja obuhvaćenih ERF-om dovode u pitanje univerzalni pristup koji karakterizira odabir postupaka i modaliteta te, u konačnici, teritorijalno područje primjene ERF-a; podsjeća na potrebu za novim i stvarnim partnerstvom među jednakima, u kojem je glavni naglasak usmjeren na ljudska prava;

28.  napominje da se ERF suočio s pritiskom radi rješavanja sve većeg broja političkih zahtjeva, naročito u području sigurnosti i migracija, koji se teško usklađuju s temeljnim vrijednostima i načelima politike razvoja i suradnje EU-a, osobito u pogledu iskorjenjivanja siromaštva;

Instrument za humanitarnu pomoć (IHP)

29.  zadovoljan je što je IHP ostvario cilj pružanja potpore u kriznim situacijama na temelju potpunog poštovanja međunarodnog javnog prava, istodobno osiguravajući da se humanitarna pomoć ne instrumentalizira i da se poštuju načela čovječnosti, nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti;

30.  napominje da se broj humanitarnih kriza i katastrofa kojima se IHP bavi znatno povećao posljednjih nekoliko godina, što je dovelo do pune iskorištenosti pričuve za pomoć u nuždi te stvorilo potrebu da se upotrijebe dodatna sredstva te napominje da se ta situacija vjerojatno neće ni kratkoročno ni srednjoročno poboljšati s obzirom na sve veći broj kriznih situacija kojima su pogođeni brojni dijelovi svijeta; napominje da to upućuje na potrebu za znatnim povećanjem pričuve za pomoć u nuždi i brže i fleksibilnije upotrebe svih raspoloživih sredstava;

31.  smatra da IHP i dalje treba prvenstveno biti usmjeren na građane i lokalne zajednice te da je u svakom slučaju potrebno imati fleksibilan, usklađen pristup koji je prilagođen okolnostima i kojim se uzimaju u obzir stajališta lokalnih vlasti i nadležnih tijela, lokalnih zajednica, vjerskih organizacija koje se bave razvojem i aktera civilnog društva; ističe da mnoge od tih organizacija, uključujući organizacije dijaspore u Europi, vrijedno rade na nekoliko ključnih područja i mogu doprinijeti humanitarnoj pomoći;

32.  podsjeća da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nesiguran pobačaj jedan od pet glavnih uzroka smrtnosti majki; podsjeća na međunarodno proglašenu pravnu osnovu za pravo na seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žrtava seksualnog nasilja i osoba u sukobima;

Preporuke za preostalo razdoblje provedbe

33.  ističe da bi se DCI, ERF i IHP trebali upotrebljavati u svjetlu novog međunarodnog i europskog političkog okvira, što među ostalim podrazumijeva Program održivog razvoja do 2030., Pariški sporazum o klimatskim promjenama, Akcijski plan iz Adis Abebe i Program za čovječanstvo;

34.  podsjeća da se ciljevi održivog razvoja moraju ostvariti diljem svijeta putem zajedničkih napora i partnerstva svih međunarodnih aktera, uključujući pritom nacije u razvoju i razvijene nacije, kao i međunarodne organizacije; ističe da, na razini EU-a, to zahtijeva da se unutarnje i vanjske politike osmišljavaju i provode zajednički, dosljedno i koordinirano, u skladu s načelima usklađenosti politika radi razvoja; smatra da, zbog međusobne povezanosti unutarnjih i vanjskih politika EU-a, usklađenost politika radi razvoja mora biti glavni čimbenik u utvrđivanju i provedbi instrumenata za vanjsko financiranje te u donošenju ostalih politika i instrumenata EU-a; smatra, međutim, da treba dodatno poboljšati ukupnu usklađenost instrumenata, posebno poboljšanjem usklađenosti i koordinacije među geografskim i tematskim programima i postizanjem veće usklađenosti i komplementarnosti s drugim politikama EU-a;

35.  zabrinut je zbog činjenice da se zemlje s višim srednjim dohotkom koje su uspješno okončale svoje sudjelovanje u instrumentima ERF i DCI mogu suočiti s manjkom financijskih sredstava koji ih stavlja u ugrožen položaj; poziva Komisiju da promisli o posljedicama, razmotri mjere za sprečavanje negativnih učinaka i olakša pristup zemljama s višim srednjim dohotkom instrumentima za vanjsko financiranje prilagođenim njihovim potrebama, posebno s ciljem ulaganja dodatnih napora za poboljšanje dobrog upravljanja i borbe protiv korupcije, poreznih prijevara i nekažnjavanja, poštovanja vladavine prava i održavanja slobodnih i pravednih izbora, osiguravanja jednakog pristupa pravosuđu i rješavanja institucijskih manjkavosti; prima na znanje rad programa za socijalnu koheziju u Latinskoj Americi (EUROsociAL) u tom području; međutim, ističe potrebu za davanjem prioriteta dodjeli bespovratnih sredstava najmanje razvijenim zemljama, koje su sklone nestabilnosti, suočene su sa značajnim strukturnim preprekama održivom razvoju, a time i uvelike ovise o međunarodnom javnom financiranju;

36.  smatra da bi se instrumentima za vanjsko financiranje trebalo nastaviti izravno podupirati organizacije civilnog društva EU-a, lokalne organizacije civilnog društva, lokalne i regionalne vlasti i lokalna nadležna tijela u partnerskim zemljama i njihova partnerstva s europskim lokalnim i regionalnim vlastima te sustavno omogućivati njihovo aktivno sudjelovanje u dijalozima s više dionika o politikama EU-a i o svim postupcima izrade programa u okviru svih instrumenata; nadalje, smatra da bi EU trebao promicati ulogu organizacija civilnog društva kao kontrolnih tijela unutar EU-a i izvan njega, kao i reforme u svrhu decentralizacije u partnerskim zemljama; u tom kontekstu pozdravlja namjeru Komisije da produbi i konsolidira trenutačno djelovanje u svrhu stvaranja partnerstava i dijaloga s civilnim društvom koje radi na razvoju te da ojača sudjelovanje u dijalogu i angažman mreža organizacija civilnog društva u donošenju politika i u postupcima EU-a; podsjeća da bi EU trebao podupirati demokratsku konsolidaciju utvrđivanjem mehanizama kojima će se podupirati aktivnosti organizacija u trećim zemljama kako bi se pridonijelo stabilizaciji i poboljšanju institucionalnih standarda za upravljanje javnim dobrima;

37.  potvrđuje svoju odlučnost da prati ispunjavanje obveze EU-a u pogledu pružanja stalne potpore ljudskom razvoju kako bi se poboljšali ljudski životi u skladu s ciljevima održivog razvoja; podsjeća da, u slučaju DCI-ja, to dovodi do potrebe za dodjelom najmanje 20 % pomoći osnovnim socijalnim uslugama, uz naglasak na zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, te srednjoškolskom obrazovanju; stoga je zabrinut da, u okolnostima u kojima postoje sumnje u postizanje cilja od 20 % ljudskog razvoja, Komisija prebacuje sredstva iz ljudskog razvoja u ulaganja;

38.  poziva na strogu primjenu preduvjeta kojima se dopušta učinkovita primjena proračunske potpore te na sustavnije praćenje tog modaliteta pružanja pomoći u partnerskim zemljama u svrhu poboljšanja odgovornosti, transparentnosti, učinkovitosti pomoći i usklađivanja proračunske potpore s njegovim ciljevima;

39.  upozorava na opasnost od zlouporabe uzajamnih fondova, čime se dovodi u opasnost jedinstvenost europske politike razvojne suradnje; ustraje u tome da bi ih se trebalo koristiti samo u slučaju da je zajamčena njihova dodana vrijednost u odnosu na druge načine pružanja pomoći, posebno u izvanrednim situacijama, i da njihova upotreba treba uvijek biti potpuno u skladu s načelima učinkovitosti pomoći i glavnim ciljem razvojne politike, a to je iskorjenjivanje siromaštva; zabrinut je zbog činjenice da su doprinosi država članica i ostalih donatora uzajamnim fondovima ispod očekivanja, što ima negativne posljedice za njihovu učinkovitost; podsjeća na potrebu za parlamentarnim nadzorom nad tim sredstvima; ozbiljno je zabrinut zbog rezultata evaluacije ERF-a u pogledu učinkovitosti Kriznog uzajamnog fonda EU-a za Afriku;

40.  podsjeća na to da bi Komisija trebala zajamčiti transparentnost pri korištenju uzajamnih fondova pružanjem, među ostalim, redovitih informacija Parlamentu te njegovim odgovarajućim sudjelovanjem u relevantnim strukturama upravljanja, u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom EU-a; nadalje, podsjeća da se pri korištenju uzajamnim fondovima mora primjenjivati cijeli niz načela razvojne učinkovitosti i da bi trebali biti dosljedni s dugoročnim razvojnim prioritetima, načelima i vrijednostima, nacionalnim strategijama i strategijama EU-a i ostalim relevantnim instrumentima i programima te da se svake dvije godine treba objaviti izvješće o nadzoru u kojem se ocjenjuje ta usklađenost; u tu svrhu podsjeća da se Kriznim uzajamnim fondom EU-a za Afriku nastoji iskorijeniti temeljne uzroke migracija promicanjem otpornosti, gospodarskih prilika, jednakih prilika, sigurnosti i razvoja;

41.  podsjeća da je proračun EU-a za vanjsko djelovanje bio stalno mobiliziran i povećavan te da je iscrpljivao sva dostupna nedodijeljena sredstva kako bi se riješile krize kojih je sve više; smatra da u tom kontekstu višestrukih kriza i neizvjesnosti instrumenti za vanjsko financiranje moraju imati dovoljno fleksibilnosti da se brzo prilagode promjenama u prioritetima i nepredviđenim događajima te da brzo ostvaruju rezultate na terenu; u tu svrhu preporučuje pametno korištenje pričuve instrumenata za vanjsko financiranje ili neiskorištenih sredstava, veću fleksibilnost u višegodišnjem programiranju, odgovarajući spoj modaliteta financiranja i veće pojednostavnjenje na razini provedbe; naglašava, međutim, da se veća fleksibilnost ne bi trebala postizati na štetu učinkovitosti i predvidljivosti pomoći, dugoročnih geografskih i tematskih prioriteta, ili obveze da se poštuju reforme u partnerskim zemljama;

42.  poziva Komisiju da Instrument za humanitarnu pomoć koristi na način kojim se poštuju humanitarna načela i obveze utvrđene u „velikom dogovoru” na svjetskom sastanku na vrhu o humanitarnoj pomoći i zaključci Europskog revizorskog suda u tematskom izvješću br. 15/2016(14); u prvom redu poziva Komisiju da poveća transparentnost u postupku strateške izrade programa te odabira programa koji će se financirati, obrati pozornost na isplativost mjera, a da time ne ugrozi ciljeve humanitarne pomoći i spremnost da se pomogne najranjivijima, zadržavajući sposobnost održavanja humanitarnog imperativa obuhvaćanjem najranjivijih skupina i djelovanjem na mjestima na kojima postoje najhitnije potrebe, poboljša praćenje tijekom provedbe, dodijeli više sredstava za nacionalne i lokalne pružatelje pomoći, smanji birokraciju uz pomoć usklađenih zahtjeva o izvješćivanju te osigura strategije, programiranje i financiranje na višegodišnjoj osnovi, čime bi se zajamčila veća predvidljivost, fleksibilnost, brzina i kontinuitet u pružanju humanitarne pomoći;

43.  ustraje na tome da se humanitarna pomoć i dalje treba dodjeljivati skupinama stanovništva u kriznim područjima i da humanitarni akteri trebaju imati slobodan pristup žrtvama u područjima sukoba i u nestabilnim zemljama, kako bi im se omogućilo da obavljaju svoj posao;

44.  poziva Komisiju da osigura da se putem IHP-a, osim hitnih odgovora na humanitarne krize, zajedno i na temelju komplementarnosti s DCI-jem i ERF-om te u kontekstu povezanosti humanitarnog i razvojnog aspekta, također izgrađuje otpornost na buduće šokove promicanjem strategija i struktura ranog upozoravanja i sprječavanja te osigura dugoročna, održiva razvojna korist u skladu s potrebom za povezivanjem pomoći, obnove i razvoja, i zadrži usredotočenost na zaboravljenim krizama, u potpunosti u skladu s načelom „ne zanemarimo nikoga”;

45.  podsjeća da je potrebno poboljšati komplementarnost između razvojnih instrumenata i IHP-a, osobito u kontekstu povezanosti humanitarnog i razvojnog aspekta, novog strateškog pristupa otpornosti i posvećenosti EU-a smanjenju rizika od katastrofa i pripravnosti na katastrofe, bez ugrožavanja njihovih ciljeva i mandata;

46.  podsjeća da razvoj nadopunjuje humanitarnu pomoć s ciljem sprečavanja šokova i kriza;

47.  poziva na priznavanje specifičnosti humanitarne pomoći u okviru proračuna EU-a, što podrazumijeva da je potrebno osigurati pričuvu za pomoć u nuždi kao fleksibilni instrument za odgovor na nove krize s dostatnim sredstvima;

48.  smatra da bi delegacije EU-a trebale više sudjelovati u odabiru programa razvojne suradnje u okviru različitih instrumenata za vanjsko financiranje kojima upravljaju; smatra da bi se time također omogućilo poboljšanje komplementarnosti i sinergija te povećala usklađenost s potrebama i preuzimanje odgovornosti partnerskih zemalja;

49.  naglašava potrebu za odgovarajućim osobljem kako u sjedištu Europske službe za vanjsko djelovanje tako i u delegacijama EU-a, u smislu broja i u smislu stručnoga znanja o razvojnoj i humanitarnoj pomoći;

50.  nezadovoljan je vrlo kratkim rokom predviđenim za nadzor Parlamenta nad nacrtima provedbenih mjera u okviru DCI-ja; potiče Komisiju da izmijeni Poslovnik Odbora DCI-ja i Odbora za humanitarnu pomoć do prosinca 2018. kako bi Parlament i Vijeće imali još vremena za prikladno izvršavanje svojih ovlasti nadzora;

51.  potiče Komisiju i ESVD da povećaju i poboljšaju koordinaciju donatora zajedničkim programiranjem i zajedničkom provedbom s drugim državama članicama i donatorima, u skladu s nacionalnim razvojnim programima partnerskih zemalja, uz vodstvo i koordinaciju delegacija EU-a;

52.  poziva Parlament na povećani politički nadzor nad programskim dokumentima 11. ERF-a u svrhu jačanja transparentnosti i odgovornosti;

Preporuke za strukturu DCI-ja i ERF-a nakon 2020. te za buduću primjenu IHP-a

53.  ponovno ističe neovisnost razvojnih i humanitarnih politika EU-a, koje se temelje na posebnim pravnim osnovama prepoznatima u Ugovorima te se njima utvrđuju vrijednosti i ciljevi koji su posebni i ne bi smjeli biti podređeni geopolitičkoj strategiji EU-a i koji bi uvijek trebali biti usklađeni s načelima učinkovitosti razvoja i, u slučaju humanitarne pomoći, s načelima čovječnosti, nepristranosti, neutralnosti i neovisnosti;

54.  naglašava apsolutnu nužnost održavanja zasebnih razvojnih instrumenata te instrumenata za humanitarnu pomoć instrumenata potpore uz poštovanje ključnih načela razvoja, uzimajući u obzir nalaze evaluacije ERF-a i DCI-ja u vezi s nedostatkom partnerstva i prijetnjom središnjem cilju smanjenja siromaštva unutar novog okvira promjenjivih političkih prioriteta;

55.  podsjeća da ERF, DCI i IHP odlikuje pozitivno izvršenje proračuna te da su oni ključni za pokazivanje međunarodne solidarnosti, uz istovremeni doprinos vjerodostojnosti EU-a na globalnoj razini; smatra da bi se, bez obzira na moguće strukturne promjene ili spajanja u vezi s tim instrumentima, uključujući moguće uvrštavanje ERF-a u proračun, ukupna odobrena sredstva za sljedeći VFO trebala povećati, dok se kriteriji za službenu razvojnu pomoć ne bi trebali ublažiti te da bi buduća struktura instrumenata za vanjsko financiranje trebala obuhvaćati transparentnije uključivanje uzajamnih fondova i sredstava vođeno ključnim načelima demokratske odgovornosti i razvojne učinkovitosti, kao i mogući nastavak vanjskog plana ulaganja, ako se evaluacijom toga plana dokaže njegova razvojna dodatnost te utjecaj na ljudska prava, društvo i okoliš;

56.  poziva Vijeće, Komisiju i Europsku investicijsku banku da sklope međuinstitucijski sporazum s Parlamentom o transparentnosti, odgovornosti i parlamentarnom nadzoru na temelju načela politike utvrđenih u novom Europskom konsenzusu o razvoju, s obzirom na promjenu u načinima pružanja pomoći od izravnih bespovratnih sredstava prema uzajamnim fondovima i mješovitom financiranju, uključujući Europski fond za održivi razvoj;

57.  ističe pozitivan dojam koji međunarodna zajednica ima o EU-u kao globalnom akteru suradnje, ali da bi taj dojam mogao biti ugrožen zbog administrativnih teškoća i sporosti; smatra da se time doprinosi mekoj moći EU-a u međunarodnim odnosima, što iziskuje snažnu i autonomnu razvojnu politiku nakon 2020. s diferenciranim razvojnim instrumentima;

58.  ističe da bi smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva, kao i provedba ciljeva održivog razvoja, Pariškog sporazuma i zaštita svjetskih javnih dobara trebali biti glavni ciljevi razvojne politike EU-a i njezinih razvojnih instrumenata, uz posebnu pozornost na one koji su najviše izloženi riziku;

59.  ističe da struktura DCI-ja i ERF-a nakon 2020. i provedba IHP-a moraju biti usklađeni s međunarodnim obvezama EU-a, uključujući Program do 2030. i njegove ciljeve održivog razvoja, Pariški sporazum i okvir politike EU-a, koji obuhvaća Europski konsenzus o razvoju, novu Globalnu strategiju EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku i Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći;

60.  smatra da u strukturi novih instrumenata za vanjsko financiranje treba uzeti u obzir dokazano dobro funkcioniranje trenutačnih instrumenata za vanjsko financiranje, prihvatljivost službene razvojne pomoći i potrebu za ispunjenjem ciljeva održivog razvoja;

61.  smatra da Program održivog razvoja do 2030. i globalna dimenzija brojnih ciljeva održivog razvoja zahtijevaju novi politički pristup u kojemu svi politički akteri, iz zemalja u razvoju i razvijenih zemalja, moraju nastojati doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja putem dosljednih, koordiniranih unutarnjih i vanjskih politika, i smatra da će u tom pogledu ključnu važnost imati novi instrumenti vanjskog financiranja nakon 2020. i Europski konsenzus o razvoju;

62.  uvjeren je u važnost promicanja pristupa razvoju koji se temelji na ljudskim pravima i načelima, promičući na taj način demokratska načela, temeljne vrijednosti i ljudska prava diljem svijeta; poziva Komisiju i ESVD da primjereno kombiniraju pomoć u okviru instrumenata za vanjsko financiranje i političkog dijaloga, bilateralno i u okviru regionalnih i globalnih organizacija, i da promiču ta načela, vrijednosti i prava;

63.  smatra da je ključno horizontalno i međusektorsko uvrštenje zaštite okoliša i mogućnosti koje se pružaju u okviru politike o okolišu u sve razvojne politike; žali zbog nedovoljnog napretka u pogledu promicanja načela demokracije, ljudskih prava i ravnopravnosti spolova; poziva, nadalje, da se obveze iz Pariškog sporazuma uzmu u potpunosti u obzir pri donošenju budućih instrumenata i programa, uz odgovarajući postupak praćenja; smatra da bi sve veću važnost u okviru razvojne suradnje trebalo pridavati borbi protiv klimatskih promjena;

64.  smatra da je provedba vježbe „stečena iskustva” nužna kako bi se utvrdila pomanjkanja te poboljšala koordinacija instrumenata EU-a za vanjsko financiranje s instrumentima za financiranje drugih međunarodnih institucija radi stvaranja sinergija i ostvarenja što većeg učinka instrumenata financiranja u zemljama u razvoju;

65.  smatra da je u budućoj strukturi instrumenata za vanjsko financiranje nakon 2020. potrebno povećati trenutačne razine službene razvojne pomoći EU-a i postaviti jasne rokove kako bi EU mogao ispuniti svoju kolektivnu obvezu ulaganja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka (BND) u službenu razvojnu pomoć i dodjele 0,2 % službene razvojne pomoći/BND-a najmanje razvijenim zemljama; u tom kontekstu pozdravlja nedavnu komunikaciju Komisije o novom višegodišnjem financijskom okviru; podsjeća države članice da moraju poštovati obvezu dodjeljivanja 0,7 % BND-a za službenu razvojnu pomoć; podsjeća na potrebu provedbe preporuka Odbora za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj o postizanju prosječnog elementa bespovratnih sredstava od 86 % ukupne službene razvojne pomoći;

66.  smatra da bi se, ne dovodeći u pitanje povećanu fleksibilnost i/ili pričuve, u novoj strukturi instrumenata za vanjsko financiranje nakon 2020. trebala zadržati mogućnost spoja geografskih i tematskih višegodišnjih programa, čime se omogućuje provedba razvojnih aktivnosti različitih razmjera; smatra potporu regionalnoj suradnji i integraciju partnerskih zemalja važnim čimbenikom nužnim za iskorjenjivanje siromaštva i promicanje dugoročnog održivog razvoja;

67.  ističe da se vanjska razvojna djelovanja EU-a moraju temeljiti na odgovarajućoj uravnoteženoj kombinaciji fleksibilnosti i predvidljivosti razvojne pomoći, na osnovi dostatnih sredstava; istovremeno priznaje da se predvidljivost razvojne pomoći može, među ostalim, postići s pomoću dokazanih sustava za rano upozoravanje koji dobro funkcioniraju, prvenstveno u najranjivijim i najmanje otpornim zemljama;

68.  smatra da bi se prijenos sredstava među ciljevima i za promjene u prioritetima unutar instrumenta trebao odvijati samo na temelju stvarnih potreba partnerskih zemalja, bez dovođenja u pitanje načela i ciljeva instrumenta, i uz odgovarajuću uključenost nadzornih tijela; naročito poziva na jasno razlikovanje aktivnosti koje ispunjavaju uvjete za službenu razvojnu pomoć od onih koje te uvjete ne ispunjavaju; izričito odbacuje svaki prijenos sredstava namijenjenih za aktivnosti koje ispunjavaju uvjete Odbora za razvojnu pomoć na programe koji se ne mogu smatrati službenom razvojnom pomoći; naglašava potrebu za time da se to zajamči ciljevima u pogledu službene razvojne pomoći u okviru propisa o instrumentima za vanjsko financiranje;

69.  smatra da bi struktura instrumenata za vanjsko financiranje nakon 2020. trebala obuhvatiti niz referentnih vrijednosti i strogo namjenska sredstva, kao i uključivanje obveza kako bi se osigurala dovoljna sredstva za ključne prioritete;

70.  smatra da bi se nepredviđene potrebe trebale obuhvatiti većim pričuvama za nepredviđene rashode u različitim instrumentima za vanjsko financiranje, te da se nerezervirana ili opozvana sredstva povezana s određenom godinom trebaju prenijeti u te pričuve za sljedeću godinu;

71.  podsjeća da je potrebno održati čvrst i nezavisan instrument za humanitarnu pomoć kako je zatraženo Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći; smatra da bi trebala postojati zasebna pričuva samo za humanitarnu pomoć kako bi se uzela u obzir činjenica da se, zbog sve većih potreba diljem svijeta, pričuva za pomoć u nuždi stalno aktivira tijekom tekućeg razdoblja VFO-a; podsjeća da Parlament, iako je u više navrata prepoznao nastojanja Europske komisije da odgovori na sve veće izazove, redovito naglašava potrebu za povećanjem financiranja za humanitarnu pomoć i ustraje na zatvaranju sve većeg jaza između obveza i plaćanja te na povećanju djelotvornosti i mogućnosti bolje reakcije humanitarne i razvojne potpore dostupne u okviru proračuna EU-a;

72.  ističe da se napredak u pogledu financijske fleksibilnosti i pojednostavnjenja ne bi trebao ostvarivati nauštrb slabijeg praćenja i nadzornog kapaciteta suzakonodavca, čime bi se ugrozila načela odgovornosti i transparentnosti; ističe potrebu za transparentnošću kriterija dodjele sredstava i svih faza planiranja; smatra da nova struktura financiranja vanjskog djelovanja treba biti fleksibilna i suvremena, čime bi se omogućilo optimiziranje sredstava te postizanje rezultata u pogledu razvoja za partnerske zemlje;

73.  ističe da financijska fleksibilnost u novim instrumentima za vanjsko financiranje također treba obuhvaćati fleksibilnost unutar zemlje kako bi se lokalnim organizacijama civilnog društva, poduzećima i poduzetnicima dodjeljivali mali iznosi bespovratnih sredstava na diskrecijskoj osnovi; smatra da bi Komisija trebala preispitati svoje trenutačne zahtjeve za reviziju u pogledu razvojne pomoći kako bi se omogućio profil većeg rizika za male iznose bespovratnih sredstava koja se dodjeljuju unutar zemlje;

74.  naglašava da se ciljevi razvojne politike i humanitarni ciljevi ne bi smjeli podrediti sigurnosnim ciljevima donatorskih zemalja ni EU-a, kao ni graničnim kontrolama i upravljanju migracijskim tokom; vodeći se time, smatra da bi se službena razvojna pomoć trebala prvenstveno koristiti za smanjenje siromaštva i da se djelovanja i programi usklađeni isključivo s nacionalnim sigurnosnim interesima donatora stoga ne bi trebali financirati iz sredstava namijenjenih za razvoj; istovremeno smatra potrebnim poduprijeti otpornost partnerskih zemalja u svrhu uspostave povoljnih uvjeta za održivi razvoj;

75.  smatra da u budućem VFO-u rashodi namijenjeni ostvarenju unutarnjih ciljeva EU-a u okviru poglavlja migracije, azila i unutarnje sigurnosti, s jedne strane, te rashodi usmjereni na pružanje potpore provedbi novog Europskog konsenzusa o razvoju, s druge strane, moraju biti odvojeni; smatra da bi spajanjem tih dvaju različitih stavki nastao rizik daljnje instrumentalizacije potpore EU-a, uključujući na način da bi postala uvjetovana suradnjom u području migracije;

76.  u tom kontekstu predlaže daljnje jačanje otpornosti društva i država putem razvojne pomoći te da se više financijskih i političkih sredstava dodijeli za sprečavanje sukoba i pripravnost na katastrofe, kao i za poduzimanje ranih mjera u slučaju sukoba i prirodnih katastrofa;

77.  poziva Komisiju da dodjeljivanje sredstava partnerskim zemljama i načine suradnje ne temelji samo na BDP-u, nego na širokom rasponu kriterija, uzimajući pritom u obzir uključivi ljudski razvoj, ljudska prava i razine nejednakosti;

78.  ponavlja svoj zahtjev za uvrštenje ERF-a u proračun kao glavnog instrumenta kojim se osigurava usklađenost između razvojnih i drugih politika EU-a i za poboljšanje proračunskog nadzora Parlamenta; ponavlja da bi uvrštenje ERF-a u proračun donijelo prednosti kao što su njegova veća demokratska legitimnost i kontrola, bolja mogućnost apsorpcije te povećana vidljivost i transparentnost, što vodi većoj vidljivosti troškova EU-a u tom području te povećanju učinkovitosti i djelotvornosti razvojne pomoći EU-a; podsjeća na to da se parlamentarnim raspravama o razvojnoj politici pomaže građanima u praćenju troškova EU-a za razvojnu pomoć;

79.  naglašava da bi uvrštenje ERF-a u proračun trebalo biti popraćeno jamstvima kako bi se spriječio transfer prethodnih sredstava iz ERF-a u ostale proračunske linije i da treba uzeti u obzir sve donatore iz trećih zemalja; naglašava, nadalje, da bi Instrument mirovne pomoći za Afriku trebao ostati izvan proračuna EU-a i u okviru namjenskog instrumenta;

80.  naglašava da bi uvrštenje ERF-a u proračun trebalo biti popraćeno razmjernim povećanjem do dogovorene gornje granice proračuna EU-a kako ne bi došlo do rezanja financijskih obveza EU-a prema zemljama AKP-a ni do ukupnog smanjenja razvojne pomoći EU-a u VFO-u za razdoblje nakon 2020.;

81.  smatra da je otvorena priroda Instrumenta za humanitarnu pomoć dovela do pozitivnih rezultata; stoga preporučuje zadržavanje zasebnih instrumenata i proračuna za humanitarne i razvojne aktivnosti, istovremeno održavajući snažne, strateške veze između tih dvaju područja;

82.  naglašava važnost jačanja demokratske legitimnosti u strukturi nakon 2020. i potrebu da se preispita postupak odlučivanja; ističe da bi u novoj strukturi nakon 2020. suzakonodavci trebali biti ovlašteni da se u potpunosti koriste svojim nadzornim ovlastima na pravnoj i političkoj razini, tijekom izrade, uvođenja i provedbe instrumenata i njihovih provedbenih programa; naglašava da u tu svrhu treba biti predviđeno dovoljno vremena;

83.  smatra da valja u potpunosti iskoristiti potencijal za suradnju s državama članicama u fazi izrade i provedbe razvojnih programa, osobito putem zajedničkog programiranja te na temelju i u skladu s nacionalnim razvojnim programima;

84.  poziva na procjenu i pregled na sredini razdoblja strukture instrumenata za vanjsko financiranje nakon 2020. radi daljnjeg poboljšanja njihova upravljanja te kako bi se istražili načini za postizanje veće dosljednosti i pojednostavljenja, i kako bi se zajamčila daljnja relevantnost i usklađenost s načelima učinkovitog razvoja; poziva na sudjelovanje svih dionika u tom postupku;

o
o   o

85.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Komisiji.

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.
(2) SL L 344, 19.12.2013., str. 1.
(3) SL L 163, 2.7.1996., str. 1.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(5) SL L 58, 3.3.2015., str. 1.
(6) SL L 58, 3.3.2015., str. 17.
(7) SL L 77, 15.3.2014., str. 44.
(8) SL C 25, 30.1.2008., str. 1.
(9) SL C 210, 30.6.2017., str. 1.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0337.
(12) SL C 86, 6.3.2018., str. 2.
(13) SL C 208, 10.6.2016., str. 25.
(14) Europski revizorski sud, tematsko izvješće br. 15/2016 „Je li Komisija djelotvorno upravljala humanitarnom pomoći stanovništvu područja pogođenih sukobima u regiji afričkih Velikih jezera?” od 4. srpnja 2016.


Poboljšanje održivosti duga zemalja u razvoju
PDF 288kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o poboljšanju održivosti duga zemalja u razvoju (2016/2241(INI))
P8_TA(2018)0104A8-0129/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odjeljak o dugu i održivosti duga u Akcijskom programu iz Addis Abebe(1),

–  uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika Ujedinjenih naroda od 22. srpnja 2014., 2. kolovoza 2016. i 31. srpnja 2017. o održivosti vanjskog duga i razvoju,

–  uzimajući u obzir načela Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) o odgovornom dodjeljivanju državnih zajmova i zaduživanju država,

–  uzimajući u obzir plan UNCTAD-a za restrukturiranje državnog duga (travanj 2015.),

–  uzimajući u obzir operativne smjernice skupine G20 za održivo financiranje,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 68/304 Opće skupštine UN-a od 9. rujna 2014. naslovljenu „Prema uspostavi multilateralnog pravnog okvira za restrukturiranje državnog duga”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 69/319 Opće skupštine UN-a od 10. rujna 2015. o temeljnim načelima postupaka restrukturiranja državnog duga,

–  uzimajući u obzir vodeća načela u vezi s vanjskim dugom i ljudskim pravima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja(2) (posebno stavke 10., 26., 40., 46. i 47.),

–  uzimajući u obzir izvješća savjetodavne skupine Global Financial Integrity u kojima se pruža procjena razmjera i sastava nezakonitih financijskih tokova,

–  uzimajući u obzir belgijski zakon od 12. srpnja 2015. o borbi protiv aktivnosti „lešinarskih fondova” (Moniteur belge od 11. rujna 2015.);

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0129/2018),

A.  budući da rješavanje problema državnog duga zemalja u razvoju predstavlja važan element međunarodne suradnje te da može pridonijeti ostvarenju ciljeva održivog razvoja u tim zemljama u razvoju,

B.  budući da je za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja u zemljama u razvoju potrebna visoka razina ulaganja i da manjak u postojećim tokovima financiranja u tom području iznosi otprilike 2,5 bilijuna USD godišnje(3);

C.  budući da su zajmovi jedan od izvora financiranja razvoja; budući da se zaduživanje treba provoditi na odgovoran i predvidiv način; budući da se troškovi zaduživanja moraju u potpunosti nadoknaditi povratom na ulaganje i da rizike povezane sa zaduživanjem treba pažljivo utvrditi i riješiti;

D.  budući da se osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća razbuktala dužnička kriza u zemljama u razvoju i da su zbog snažne kampanje za otpis dugova MMF i Svjetska banka pokrenuli Inicijativu za visokozadužene siromašne zemlje (HIPC) i Multilateralnu inicijativu za smanjenje duga (MDRI) kako bi se tim zemljama omogućilo ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva;

E.  budući da te inicijative nisu dovoljne kako bi se okončala dužnička kriza;

F.  budući da se zbog tih inicijativa i povećanja cijena sirovina financijska situacija u brojnim zemljama u razvoju poboljšala te da su održivosti duga pridonijele i iznimno niske kamatne stope nakon financijske krize 2008. godine; budući da su se, međutim, cijene sirovina smanjile u odnosu na 2008. godinu; budući da je u siromašnim zemljama započela nova dužnička kriza, a Mozambik, Čad, Kongo i Gambija nisu u mogućnosti platiti dug;

G.  budući da dužnička kriza prouzročena padom cijena sirovina i nestabilnim tokovima kapitala predstavlja stalnu prijetnju održivosti duga, posebno za zemlje u razvoju koje i dalje ovise o izvozu sirovina;

H.  budući da se povećao broj zemalja u razvoju za koje MMF i Svjetska banka smatraju da se suočavaju s neodrživim dugom ili da su zemlje visokog ili srednjeg rizika te da većina zemalja s niskom razinom dohotka pripada jednoj od tih kategorija;

I.  budući da je prema MMF-u srednja razina duga u supsaharskoj Africi naglo porasla s 34 % BDP-a 2013. na 48 % 2017. godine;

J.  budući da razina duga nekoliko zemalja, uključujući Etiopiju, Ganu i Zambiju, iznosi 50 % ili više od 50 % BDP-a, što predstavlja znatan dužnički teret uzimajući u obzir nisku poreznu osnovicu u većini afričkih zemalja;

K.  budući da se od 2013. znatno povećalo servisiranje duga kao postotak državne potrošnje te budući da to uvelike smanjuje mogućnosti za javna ulaganja;

L.  budući da se tijekom zadnjih desetljeća panorama globalnog javnog duga dubinski promijenila, pri čemu središnju ulogu preuzimaju privatni ulagači i Kina;

M.  budući da se promijenila i struktura dugova zemalja u razvoju, pri čemu sve izraženiju ulogu imaju privatni vjerovnici i komercijalni uvjeti, čime se dodatno povećava izloženost nestabilnostima na financijskim tržištima, što ima posljedice na održivost duga; budući da pozajmljivanje u nacionalnoj valuti uklanja tečajni rizik, ali i da nedostatak kapitala na nacionalnoj razini to rješenje može činiti nepovoljnim ili neostvarivim;

N.  budući da su među prijetnjama održivosti dugova tečajne razlike, prirodne katastrofe i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem, nepovoljni trendovi i volatilnost na međunarodnim financijskim tržištima, ali i neodgovorno dodjeljivanje zajmova i zaduživanje, loše upravljanje javnim financijama, zlouporaba sredstava i korupcija; budući da bolja mobilizacija domaćih resursa ima veliki potencijal u pogledu poboljšanja održivosti duga;

O.  budući da je nužno potaknuti jačanje kapaciteta poreznih uprava i prijenos znanja u partnerske zemlje;

P.  budući da, iako načela UNCTAD-a o odgovornom dodjeljivanju državnih zajmova i zaduživanju država te operativne smjernice skupine G20 za održivo financiranje predstavljaju korisne doprinose za uspostavu regulatornog okvira, prioritet mora biti zaustavljanje neodgovornih postupaka preko uvođenja transparentnih načela, obvezujućih i provedivih odvraćajućih mjera i, kad je to opravdano, sankcija;

Q.  budući da održivost javnog duga nije povezana samo s ukupnim iznosom duga, nego i s eksplicitnim te implicitnim financijskim jamstvima (nepredviđene obveze) koje su te države izdale te drugim čimbenicima; budući da su javno-privatna partnerstva često povezana s izdavanjem jamstava i da eventualno buduće spašavanje banaka također može biti važan faktor;

R.  budući da se analiza održivosti duga ne bi trebala usredotočiti isključivo na gospodarska pitanja kao što su mogućnosti budućeg gospodarskog rasta države dužnika i njezine mogućnosti servisiranja dugova, već mora uzeti u obzir opterećenje dugom na sposobnost države za poštovanje svih ljudskih prava;

S.  budući da bi povećana uporaba javno-privatnih partnerstava u zemljama u razvoju u okviru plana vanjskih ulaganja EU-a i inicijative skupine G20 Compact with Africa mogla dovesti do više razine zaduženosti država; budući da su ulagači u javno-privatna partnerstva zaštićeni bilateralnim ugovorima o ulaganju, ponajprije preko svojih mehanizama rješavanja sporova između ulagača i država, koji im omogućuju da pokrenu sudski spor protiv države domaćina;

T.  budući da dug može biti i odiozan, u onim slučajevima u kojima režimi zajmove ugovaraju kako bi se provodila koruptivna ili druga nezakonita djelovanja, s čime su vjerovnici upoznati i što predstavlja znatno opterećenje za siromašne slojeve društva, posebno za najranjivije stanovništvo;

U.  budući da je transparentnost zajmova dodijeljenih vladama zemalja u razvoju ključna za osiguravanje odgovornosti pozajmljivanja; budući da je nedostatak transparentnosti bio ključan čimbenik u omogućavanju neodgovorne dodjele zajmova Mozambiku, što je učinjeno bez ozbiljne provjere sposobnosti zemlje da vrati te zajmove, koji su nakon toga skriveni od financijskih tržišta i mozambičkog naroda;

V.  budući da se odiozni dug definira kao dug koji je stvorio režim u cilju financiranja djelovanja koje je protivno interesu građana države, čega su vjerovnici bili svjesni, te da je riječ o osobnom dugu vlasti koja ga je stvorila pozajmljivanjem od vjerovnika koji su imali potpuni uvid u namjere zajmoprimca; budući da ne postoji konsenzus o konceptu odizonog duga zbog jasnog protivljenja nekih vjerovnika;

W.  budući da prijenosi dobiti koje provode transnacionalne korporacije te utaja poreza i štetna porezna konkurencija predstavljaju osobitu zapreku mobilizaciji domaćih resursa; budući da inicijativa OECD-a protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) predstavlja dobrodošao, ali nedovoljan odgovor na takvo postupanje; budući da postoji potreba za uspostavom međuvladinog tijela za poreznu suradnju pod pokroviteljstvom UN-a kako bi se zemljama u razvoju omogućilo da ravnopravno sudjeluju u globalnoj reformi postojećih međunarodnih poreznih pravila, na koju je Parlament pozvao u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka(4);

X.  budući da se nezakoniti financijski tokovi u zemljama u razvoju i zemljama rastućeg gospodarstva procjenjuju na bilijun USD godišnje i da se njima iz tih zemalja izvlače nacionalni resursi koji su posebno važni za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; budući da se tim tokovima potiče vanjsko zaduživanje i dovodi u pitanje sposobnost vraćanja dugova;

Y.  budući da ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030. i Akcijskog plana iz Addis Abebe podrazumijeva uzimanje u obzir novih mogućnosti financiranja ciljeva održivog razvoja, kao što su uvođenje poreza na financijske transakcije i poreza na transakcije u stranoj valuti; budući da bi se, prema procjenama Banke za međunarodne namire (BIS), porezom na transakcije u stranoj valuti od 0,1 % moglo lako financirati ciljeve održivog razvoja u svim zemljama s niskim dohotkom i zemljama s nižim srednjim dohotkom(5);

Z.  budući da je potrebno uhvatiti se u koštac s nezakonitim financijskim tokovima kako bi ih se definitivno eliminiralo do 2030., među ostalim borbom protiv utaje poreza i jačanjem međunarodne suradnje mjerama olakšavanja otkrivanja poreznih podataka nadležnim tijelima te poreznom transparentnosti u zemljama podrijetla i odredišta;

AA.  budući da se postojeći aranžmani za rješavanje pitanja neplaćanja državnog duga u temelju razlikuju od stečajnih postupaka za poduzeća unutar nacionalnih pravosudnih sustava, u smislu da ne postoji nepristrani postupak pred sudom; budući da MMF pruža kratkoročne kredite čija je isplata uvjetovana i provodi se u tranšama, a kojima je cilj zajamčiti stabilnost međunarodnog financijskog sustava; budući da se u Pariškom klubu zemalja vjerovnika donose samo odluke o otpisu dugova u pogledu službenih bilateralnih zajmova koje dogovore njegove članice; budući da Londonski klub privatnih vjerovnika donosi odluke samo o zajmovima poslovnih banaka koje dogovore njegovi članovi; budući da ne postoji stalni forum za koordinaciju donošenja odluka o restrukturiranju duga za sve vjerovnike za određenu zemlju koja je u stanju duga;

AB.  budući da je Međunarodni monetarni fond i dalje glavni forum za raspravljanje o pitanjima restrukturiranja državnog duga i da ima znatan utjecaj na Europsku uniju i njezine države članice;

AC.  budući da „lešinarski fondovi” koji ciljaju na dužnike u nevolji i ometaju postupak restrukturiranja njihovih dugova ne bi smjeli dobivati zakonsku i sudsku potporu za svoje destruktivno djelovanje i budući da treba poduzeti daljnje mjere u tom pogledu;

AD.  budući da se, iako je otpis duga zemljama s niskim prihodima pružio nove mogućnosti, mora istaknuti da je to jednokratna intervencija u cilju ponovne uspostave održivosti duga kojom se ne rješavaju temeljni uzroci neodrživog akumuliranja duga te budući da prvenstveno treba riješiti izazove kao što su korupcija, slabe institucije i osjetljivost na vanjske šokove;

1.  naglašava da je mogućnost odgovornog i predvidivog zaduživanja za zemlje u razvoju nužna kako bi im se zajamčila dostojanstvena budućnost; s druge strane ističe da je održivi dug preduvjet za ostvarivanje Programa održivog razvoja do 2030.; napominje, međutim, da bi financiranje duga trebalo biti samo dodatak i druga najbolja opcija u odnosu na instrumente kojima se ne kreira dug, kao što su porezni i carinski prihodi te službena razvojna pomoć, jer financiranje duga podrazumijeva inherentne i znatne rizike za nastanak krize koji zahtijevaju uspostavu odgovarajućih institucija za sprečavanje i rješavanje dužničkih kriza;

2.  naglašava da pristup međunarodnim financijskim tržištima zemljama u razvoju omogućuje da dođu do sredstava za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja;

3.  sa zabrinutošću napominje da je pozajmljivanje osiromašenim zemljama drastično poraslo od 2008. godine; strahuje od ciklusa nove dužničke krize naglašava potrebu za većom transparentnošću, boljom regulacijom zajmodavaca, poreznom pravdom te poduzimanjem koraka kako bi se omogućilo zemljama da budu manje ovisne o izvozu sirovina;

4.  ističe da zaduživanje predstavlja važno sredstvo za pružanje podrške ulaganju, koje je nužno kako bi se ostvario održivi rast, uključujući ciljeve održivog razvoja;

5.  smatra da je zaduživanje neodvojivo povezano s drugim mogućnostima za financiranja razvoja, među kojima su komercijalni prihodi, porezni prihodi, novčane doznake migranata u zemlje u razvoju te službena razvojna pomoć; posebice podsjeća na to da je mobilizacija domaćih resursa preko oporezivanja najvažniji izvor prihoda za financiranje održivog razvoja; u tu svrhu apelira na EU da pruži veću pomoć u vezi s izgradnjom kapaciteta u zemljama u razvoju kako bi se smanjili nezakoniti financijski tokovi te podržao djelotvoran, progresivan i transparentan sustav oporezivanja u skladu s načelima dobrog upravljanja te da pruži veću pomoć u borbi protiv korupcije i povratu ukradene imovine;

6.  zabrinut je zbog znatnog povećanja i privatnog i javnog duga u mnogim zemljama u razvoju te zbog negativnih učinaka tog povećanja na njihovu sposobnost za financiranje ulaganja u zdravstvo i obrazovanje te gospodarstvo, infrastrukturu i borbu protiv klimatskih promjena;

7.  podsjeća na to da je planovima strukturnih prilagodbi za prezadužene države iz 1990-ih godina snažno bio pogođen razvoj osnovnih javnih usluga i smanjena njihova sposobnost da preuzmu funkcije za koje je država odgovorna i koje su ključne za održavanje sigurnosti;

8.  ističe da mjere otpisa duga ne smiju spriječiti pružanje osnovnih usluga i narušiti poštovanje svih ljudskih prava, posebice gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, te razvoja u državi primateljici;

9.  smatra da odgovornost za prekomjerno (vanjsko) zaduživanje u nekoj državi prvenstveno snose političke vlasti koje vode tu zemlju, no da dužnici i vjerovnici moraju zajedno snositi odgovornost za sprečavanje i rješavanje neodrživih dužničkih situacija; u širem smislu naglašava zajedničku odgovornost dužnika i vjerovnika za sprečavanje i rješavanje dužničkih kriza odgovornijim davanjem i uzimanjem zajmova;

10.  ističe da se mješovitim financiranjem mogu stvoriti kreditni mjehuri, osobito u supsaharskoj Africi i u karipskim zemljama s ograničenim prihodima za servisiranje dugova; u skladu s tim poziva donatore da većinu svoje pomoći daju najmanje razvijenim zemljama u obliku bespovratnih sredstava; ponovno naglašava da bi se sve odluke o promicanju upotrebe javno-privatnih partnerstava preko mješovitog financiranja u zemljama u razvoju trebale zasnivati na temeljitoj procjeni tih mehanizama, osobito u pogledu razvoja te financijske dodatnosti, transparentnosti i odgovornosti, kao i na stečenom iskustvu; traži da se u reviziji Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR) uvedu jasni kriteriji za održivost duga;

11.  naglašava važnost definiranja zaštitnih mehanizama kojima bi se spriječile nepredviđene državne obveze prouzročene ugrožavanjem održivosti duga zemalja u razvoju; osobito potiče multilateralne razvojne banke da provode ex ante procjene učinka projekata javno-privatnog partnerstva na fiskalni rizik (vodeći računa o cjelokupnim fiskalnim rizicima za vrijeme trajanja projekata javno-privatnog partnerstva) kako se ne bi ugrozila održivost duga u zemljama u razvoju; smatra da bi MMF i Svjetska banka u svoju analizu održivosti duga trebali uključiti sve troškove javno-privatnih partnerstava;

12.  smatra da su pravila i instrumenti trenutačno na snazi ili nedostatni ili slabo, odnosno nedovoljno obvezujući;

13.  poziva EU i njegove države članice da se aktivno bore protiv poreznih oaza, izbjegavanja plaćanja poreza i nezakonitih financijskih tokova koji samo povećavaju opterećenje dugom zemalja u razvoju, da surađuju sa zemljama u razvoju u borbi protiv agresivnog izbjegavanja plaćanja poreza te da traže način kako bi pomogli zemljama u razvoju da se odupru pritisku porezne konkurencije, koja bi narušila mobilizaciju nacionalnih prihoda za razvoj;

14.  smatra da bi, u slučaju da tijela otkriju zlouporabu javnih sredstava, vjerovnici trebali pokrenuti mjere upozorenja, a ako one ne budu učinkovite, uvesti sankcije za obustavu zajmova ili čak zahtijevati njihovu otplatu prije isteka ugovornog roka;

15.  poziva Komisiju i države članice da podrže zemlje u razvoju u promicanju javne dostupnosti podataka o njihovu državnom dugu te da pruže podršku socijalnom obrazovanju u tom području jer su detaljne informacije o stanju javnih financija rijetko dostupne civilnom društvu u zemljama u razvoju;

16.  poziva da se izradi zakonodavstvo kako bi se spriječilo odobravanje kredita vladama za koje je očito da su korumpirane te da se kazne svi vjerovnici koji im svjesno daju zajmove;

17.  poziva Komisiju da, u koordinaciji sa svim većim međunarodnim akterima i predmetnim zemljama, izradi bijelu knjigu s istinskom strategijom za multilateralni pristup borbi protiv prekomjernog dužničkog opterećenja zemalja u razvoju u kojoj bi se navela prava, dužnosti i odgovornost svih dionika te razmotrile najprikladnije institucijske odredbe za pravedno i održivo rješavanje problema duga; zalaže se za izradu kodeksa ponašanja u području upravljanja zajmovima za institucijske, političke i privatne dionike;

18.  naglašava da je većina ciljeva održivog razvoja povezana s ljudskim pravima te da oni stoga predstavljaju konačne ciljeve u borbi protiv siromaštva, dok je povrat duga, s druge strane, samo sredstvo za postizanje cilja;

19.  podupire vodeća načela u vezi s vanjskim dugom i ljudskim pravima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava prema kojima bi ostvarivanje ciljeva održivog razvoja trebalo imati prednost pred obvezom vraćanja dugova; poziva države članice Europske unije da promiču sustavnu uporabu procjena učinka na ljudska prava u sklopu procjena održivosti duga koje provode Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka;

20.  poziva EU i njegove države članice da poštuju ta načela prilikom dodjele bilateralnih zajmova, kao i kad djeluju u okviru međunarodnih financijskih institucija;

21.  ističe da se procjenama MMF-a i Svjetske banke o održivosti duga obično koriste vjerovnici kako bi se mogli orijentirati prilikom dodjeljivanja zajmova; naglašava potrebu da se pristupi rješavanju njihovih problema, posebice u pogledu praćenja vanjskog privatnog duga i nedostatka integracije ljudskih prava;

22.  poziva aktere u području razvoja da učinak servisiranja dugova na sposobnost financiranja u visokozaduženim zemljama evaluiraju u kontekstu ciljeva održivog razvoja koji se moraju realizirati do 2030. godine i koji moraju imati prednost pred pravima onih vjerovnika koji svjesno kreditiraju korumpirane vlade;

23.  podržava preporuku UNCTAD-a da se osnuje afrički fond za stabilizaciju cijena sirovina kako bi se smanjila potreba za zaduživanjem kada padnu cijene sirovina;

24.  poziva države članice i druge relevantne zemlje vjerovnike da osiguraju više sredstava za ulaganja u ciljeve održivog razvoja te da održe svoje dugogodišnje obećanje da će pružiti 0,7 % svog BND-a kao službenu razvojnu pomoć; poziva ih da, u slučajevima kada evaluacijski izvještaji pokažu da slabljenje javnih financija dugoročno ugrožava ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, pruže to financiranje u obliku bespovratnih sredstava, a ne zajmova; osim toga snažno potiče zemlje vjerovnice da uspostave inovativne i raznolike nove izvore financijskih sredstava za postizanje ciljeva održivog razvoja, kao što su porez na transakcije u stranoj valuti i porez na financijske transakcije, koji mogu pridonijeti održivosti duga svake od tih zemalja, osobito u vrijeme financijske krize;

25.  zabrinut je zbog revizije kriterija o izvješćivanju o službenoj razvojnoj pomoći koju je proveo Odbor za razvojnu pomoć (DAC) OECD-a, posebno u pogledu instrumenata privatnog sektora, jer prošireni kriteriji za izvješćivanje stvaraju poticaje za uporabu određenih modaliteta pomoći, ponajprije zajmova i jamstava; napominje da, iako su te rasprave još u tijeku, donatori već sada smiju prijavljivati određene zajmove i jamstva kao službenu razvojnu pomoć iako skup pravila još nije dogovoren; naglašava potrebu za uvođenjem zaštitnih mehanizama u vezi s transparentnošću i zaduženošću;

26.  ističe da bi se transparentnost trebala promicati kako bi se pojačala odgovornost uključenih dionika; naglašava važnost dijeljenja podataka i postupaka povezanih s restrukturiranjima državnog duga;

27.  podržava provedbu načela za odgovorne politike u području dugova utvrđena na Konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju, načela u kojima je posebno istaknuta solidarna odgovornost vjerovnika i dužnika (načela UNCTAD-a o odgovornom dodjeljivanju državnih zajmova i zaduživanju država) kao i neophodan parlamentarni nadzor u operacijama javnog financiranja, te poziva Europsku uniju da im pruži podršku; smatra da bi načela Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju o odgovornom dodjeljivanju zajmova i zaduživanju trebalo pretvoriti u pravno obvezujuće i provedive instrumente;

28.  smatra da su transparentnost i odgovornost ključne za podupiranje odgovornog dodjeljivanja državnih zajmova i zaduživanja država; u tu svrhu poziva države članice da se nadovežu na obveze preuzete u okviru Akcijskog plana iz Addis Abebe, kao i na operativne smjernice skupine G20 o održivom financiranju, kako bi zajmodavci preuzeli veću odgovornost za svoje zajmove, i to na temelju postojećih načela transparentnosti i odgovornosti koja vrijede u ekstraktivnim industrijama (Inicijativa za transparentnost ekstraktivnih industrija – EITI); također ih poziva da promiču javnu dostupnost podataka o državnom dugu, uključujući nepredviđene obveze, prikupljanjem tih podataka u centralizirani javni registar; poziva države članice da sustavno objavljuju informacije o svojim aktivnostima davanja zajmova zemljama u razvoju;

29.  ističe potrebu da se postigne dogovor o međunarodnim obvezujućim pravilima za rješavanje odioznih i nezakonitih dugova; stoga smatra da bi restrukturiranje dugova trebalo biti popraćeno neovisnom revizijom duga kako bi se razlikovali nezakoniti i odiozni zajmovi od drugih zajmova; naglašava da bi nezakonite i odiozne zajmove trebalo poništiti;

30.  izražava žaljenje zbog toga što su 2015. godine države članice Europske unije, na temelju zajedničkog stajališta Vijeća od 7. rujna 2015.(6), odbile odobriti Rezoluciju Opće skupštine UN-a 69/319 o temeljnim načelima postupanja pri restrukturiranju državnog duga koja je 10. rujna 2015. većinom glasova ipak usvojena na Općoj skupštini UN-a;

31.  ističe važnost usklađenosti mjera poduzetih na razini MMF-a i u kontekstu UN-a te usklađivanja stajališta među državama članicama na najbolji mogući način;

32.  naglašava potrebu rješavanja dužničke krize na pravedan, brz i održiv način uspostavom međunarodnog mehanizma restrukturiranja duga, koji bi se nadovezao na plan UNCTAD-a za restrukturiranje državnog duga i na ideju tzv. Stiglitzove komisije o uspostavi međunarodnog suda za restrukturiranje duga (IDRC);

33.  poziva države članice EU-a da djeluju u skladu s mandatom usvojenim Rezolucijom Opće skupštine UN-a 69/319 od 10. rujna 2015. kako bi se:

   (a) uspostavili mehanizmi ranog upozoravanja na temelju izvješća o opsežnijem pogoršanju održivosti duga, što bi pomoglo da se u ranoj fazi utvrde rizici i slabosti u visokozaduženim zemljama;
   (b) uspostavio, u koordinaciji s MMF-om, multilateralni pravni okvir za pravilno i predvidivo restrukturiranje državnog duga kako on ne bi postao neodrživ i kako bi se poboljšala predvidivost za ulagače; pozvalo na pravednu zastupljenost zemalja u razvoju u tijelima koja donose odluke u međunarodnim financijskim institucijama;
   (c) osigurala podrška EU-a zemljama u razvoju u njihovoj borbi protiv korupcije, kriminala, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca;

34.  poziva Komisiju i države članice EU-a da na međunarodnim forumima i u suradnji s privatnim sektorom rade na razvoju regulatornog okvira kojim će se osigurati potpuna transparentnost uvjeta koji uređuju davanje zajmova zemljama u razvoju i vlasništvo nad tim zajmovima, kao što je pakt o transparentnom pozajmljivanju o kojemu raspravljaju pojedine financijske institucije;

35.  žali zbog pritiska koji se vrši na države poput Tunisa kako bi ih se potaknulo da ne provode javne revizije porijekla i uvjeta svojeg duga; poziva EU da surađuje s drugim donatorima i međunarodnim institucijama kao što je MMF kako bi se zaštitilo i potaknulo korištenje prava država na provođenje revizija javnog duga;

36.  snažno poziva na donošenje propisa koji bi se primjenjivao u slučajevima kada zaprijeti insolventnost, a prema kojemu bi sudovi vjerovniku mogli uskratiti pravo potraživati dug ako je država zajam uzela protivno zakonima donesenima u nacionalnom parlamentu te države;

37.  poziva države članice EU-a da na poticaj Europske komisije i po predlošku postojećeg belgijskog zakona donesu uredbu o borbi protiv špekulativnog djelovanja „lešinarskih fondova”;

38.  poziva institucionalne i privatne vjerovnike da prihvate moratorij na vraćanje duga u slučajevima prirodnih katastrofa ili akutnih humanitarnih kriza, uključujući povremeni dolazak golemog broja imigranata, kako bi se zaduženim državama omogućilo da za normalizaciju stanja upotrijebe sva dostupna sredstva;

39.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Vidjeti str. 27. – 29.
(2) SL C 353, 27.9.2016., str. 2.
(3) Izvješće o ulaganjima u svijetu za 2014. – ulaganje u ciljeve održivog razvoja: plan djelovanja, UNCTAD, 2014., str. 140. – 145.
(4) SL C 101, 16.3.2018., str. 79.
(5) ”Preispitivanje održivosti duga u Africi”. Pripremni dokument za izvješće UNCTAD-a o gospodarskom razvoju Afrike naslovljeno „Dinamika duga i financiranje razvoja u Africi”.
(6) Doc. 11705/15.


Jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u
PDF 458kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2018. o jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Europskoj uniji: 7. izvješće Europske komisije (2017/2279(INI))
P8_TA(2018)0105A8-0138/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 4., 162., 174. do 178. i 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 9. listopada 2017. naslovljeno „Moja regija, moja Europa, naša budućnost: Sedmo izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji” (COM(2017)0583),

–  uzimajući u obzir Amsterdamski pakt kojim se uspostavlja Plan EU-a za gradove koji su na neformalnom sastanku održanom 30. svibnja 2016. u Amsterdamu odobrili ministri EU-a odgovorni za urbana pitanja,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 15. prosinca 2015.(6),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. u Göteborgu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. travnja 2017. o povećanju učinkovitosti, relevantnosti i vidljivosti kohezijske politike našim građanima(7),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. studenog 2017. naslovljene „Sinergije i pojednostavnjenje kohezijske politike nakon 2020.”(8),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 1. ožujka 2017. naslovljenu „Budućnost Europe: razmatranja i scenariji za EU-27 do 2025.” (COM(2017)2025),

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe (COM(2017)0206) od 26. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o svladavanju globalizacije (COM(2017)0240) od 10. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o produbljenju ekonomske i monetarne unije (COM(2017)0291) od 31. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Dokument Europske komisije za razmatranje o budućnosti financija EU-a (COM(2017)0358) od 28. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Radni dokument Komisije od 10. travnja 2017. o konkurentnosti u regijama s niskim prihodima i slabim rastom: izvješće o regijama koje zaostaju (SWD(2017)0132),

–  uzimajući u obzir Radni dokument Komisije naslovljen „Why Regional Development matters for Europe’s Economic Future”(9),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. veljače 2018. o novom, modernom, višegodišnjem financijskom okviru za Europsku uniju koja učinkovito ostvaruje svoje prioritete nakon 2020. (COM(2018)0098),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. listopada 2017. naslovljenu „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” (COM(2017)0623),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 11. svibnja 2017. naslovljeno „Budućnost kohezijske politike nakon 2020. – Za snažnu i učinkovitu europsku kohezijsku politiku nakon 2020.”(10),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016. o komunikaciji Komisije naslovljenoj „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova”(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o ulaganju u radna mjesta i rast: promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Uniji(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o pravoj kombinaciji financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o kohezijskoj politici te istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3)(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o jačanju sudjelovanja partnera i vidljivosti rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(22),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o „regijama koje zaostaju u EU-u”(23),

–  uzimajući u obzir Izvješće Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u nakon 2020.(24),

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke skupine na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0138/2018),

A.  budući da je svrha kohezijske politike promicanje skladnog i ravnomjernog razvoja cijele Unije i njezinih regija koje vodi jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, u duhu solidarnosti i u cilju promicanja održivog rasta, zapošljavanja, socijalne uključenosti te smanjenja razlika između i unutar regija, kao i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, u skladu s Ugovorima;

B.  budući da 7. izvješće o koheziji pokazuje da se regionalne nejednakosti ponovno smanjuju, no da situacija veoma varira od područja do područja, bilo da se mjeri BDP-om po glavi stanovnika, stopom zapošljavanja ili drugim pokazateljima, te da su određene razlike i dalje prisutne, ili se pak povećavaju ili kreću između i unutar regija i država članica, uključujući unutar europodručja;

C.   budući da se u 7. izvješću o koheziji navode zabrinjavajući podaci u pogledu stope nezaposlenosti, uključujući stope nezaposlenosti mladih, koje se u mnogim regijama nisu vratile na razinu prije krize, te konkurentnosti, siromaštva i socijalne uključenosti;

D.  budući da 24 % ili gotovo 120 milijuna Europljana žive u siromaštvu, u opasnosti od siromaštva ili se nalaze u teškoj materijalnoj oskudici i/ili žive u kućanstvima s niskim intenzitetom rada; budući da se broj siromašnih radnika povećava i da je broj mladih nezaposlenih osoba i dalje visok;

E.  budući da stope nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih u Uniji od 2013. postupno opadaju, iako su još uvijek više nego 2008. i iznose 7,3 %, odnosno 16,1 % (prosinac 2017.)(25), uz velike razlike između država članica i unutar pojedinih država članica, posebno u onima koje su najviše pogođene financijskom krizom; budući da su se regionalne razlike počele smanjivati; budući da su razlike u stopama nezaposlenosti između država članica i dalje velike te da, prema najnovijim podacima(26), variraju od 2,4 % u Češkoj Republici i 3,6 % u Njemačkoj do 16,3 % u Španjolskoj i 20,9 % u Grčkoj; budući da je prikrivena nezaposlenost (pojava pri kojoj nezaposlene osobe žele raditi, ali ne traže aktivno posao) 2016. iznosila 18 %;

F.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe velika raznolikost regija i područja, uključujući i unutar sadašnjih kategorija regija, radi njihovih specifičnosti (najudaljenije regije, rijetka naseljenost, niski prihodi ili slab rast itd.), zbog čega je potrebno uvesti prilagođen teritorijalni pristup;

G.  budući da je jedan od glavnih doprinosa 7. izvješća o koheziji povezan s identifikacijom određenih regija za koje se kaže da su u „zamci srednjih prihoda” i koje su u opasnosti od zaostajanja ili stagniranja;

H.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe postojanje izoliranih područja siromaštva, rizik od teritorijalne fragmentacije i produbljivanje subregionalnih nejednakosti, uključujući i u naprednijim regijama;

I.  budući da se u 7. izvješću o koheziji ističe „da učinak globalizacije, migracija, siromaštva i manjka inovacija, klimatskih promjena, energetske tranzicije i onečišćenja nije ograničen na manje razvijene regije”;

J.  budući da je kohezijska politika imala važnu ulogu u oporavku gospodarstva EU-a promicanjem pametnog, održivog i uključivog rasta, međutim, javna ulaganja u EU-u i dalje su ispod razine iz vremena prije krize s velikim nedostacima u nekim zemljama koje su najviše pogođene krizom s obzirom na to da su javna ulaganja u EU-u pala s 3,4 % BDP-a u 2008. na 2,7 % u 2016.;

K.   budući da se u 7. izvješću o koheziji jasno predstavljaju rezultati kohezijske politike u pogledu rasta, zapošljavanja, prometa, energije, okoliša te obrazovanja i osposobljavanja, kao što smo vidjeli u programskom razdoblju 2014. – 2020. u kojem je pružena potpora za 1,1 milijuna malih i srednjih poduzeća, što izravno dovodi do otvaranja dodatnih 420 000 novih radnih mjesta, čime se pomaže više od 7,4 milijuna nezaposlenih osoba da pronađu posao i dodatnih preko 8,9 milijuna osoba da steknu nove kvalifikacije, te zbog toga kohezijska politika predstavlja vezivno tkivo Europe;

Dodana vrijednost kohezijske politike

1.   smatra da je iznimno važno da se kohezijskom politikom u novom programskom razdoblju nastavi prikladno obuhvaćati sve europske regije i da ona ostane glavni instrument Unije za javna ulaganja na temelju dugoročne strategije i perspektiva, s proračunom dovoljnim za suočavanje s postojećim i novim izazovima i kojim se jamči postizanje temeljnih ciljeva te politike; ističe da bi se usmjeravanjem kohezijske politike isključivo na najslabije razvijene regije kočio napredak u pogledu političkih prioriteta Unije kao cjeline;

2.  naglašava da kohezijska politika ima dodanu europsku vrijednost zbog svojeg doprinosa europskim javnim dobrima i prioritetima, kao što su rast, socijalna uključenost, inovacije i zaštita okoliša, kao i javnim i privatnim ulaganjima, te da je ona temeljni alat za ostvarenje cilja Ugovora koji se odnosi na smanjenje nejednakosti u svrhu prilagodbe životnog standarda prema gore i smanjenja zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju;

3.  podsjeća na svoju snažnu predanost podijeljenom upravljanju, načelu partnerstva, koje je potrebno zadržati i osnažiti u razdoblju nakon 2020., kao i upravljanju na više razina i supsidijarnosti, kojima se pridonosi dodanoj vrijednosti kohezijske politike; ističe da se dodana vrijednost te politike u prvom redu očituje u njezinoj sposobnosti da uzme obzir potrebe nacionalnog razvoja, uz potrebe i posebnosti različitih regija i područja i da približi Europsku uniju njezinim građanima;

4.  ističe da se europska dodana vrijednost snažno odražava u europskoj teritorijalnoj suradnji u svim njezinim dimenzijama (prekogranična, transnacionalna i međuregionalna suradnja, kako unutarnja tako i vanjska) s obzirom na to da doprinosi ciljevima ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti; ponavlja poziva da se poveća udio proračuna dodijeljen kohezijskoj politici, uz istodobno poboljšanje koordinacije između različitih programa kako bi se izbjegla preklapanja; podsjeća na važnost provedbe makroregionalnih strategija za postizanje ciljeva kohezijske politike;

5.   napominje da provedba kohezijske politike u jednoj regiji može dovesti do vanjskih učinaka te do izravnog i neizravnog prelijevanja koristi u cijelom EU-u zahvaljujući, među ostalim, povećanom obujmu trgovine, čime se jača jedinstveno tržište; međutim, ističe da se ta korist može znatno razlikovati od jedne države članice do druge te osobito ovisi o geografskoj blizini i strukturi gospodarstva država članica;

6.  ističe da je potrebno razviti metodu za određivanje „cijene nepostojanja kohezijske politike“ kako bi se pružili dodatni mjerljivi dokazi europske dodane vrijednosti kohezijske politike, po uzoru na rad Europskog parlamenta o „cijeni neujedinjene Europe”;

Teritorijalna dimenzija

7.  napominje da u urbanim područjima postoje, s jedne strane, velike prilike za rast, ulaganja i inovacije te, s druge strane, razni ekološki, gospodarski i socijalni izazovi, među ostalim, zbog koncentracije ljudi u njima i postojanja izoliranih područja siromaštva, pa tako i u relativno bogatim gradovima; stoga ističe da je opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti i dalje ključni izazov;

8.  naglašava da jačanje teritorijalne dimenzije kohezijske politike zahtijeva da se veća pozornost posveti problemima prigradskih i ruralnih sredina, uz korištenje stručnosti lokalnih nadležnih tijela i s posebnim naglaskom na gradovima srednje veličine u svakoj državi članici;

9.  naglašava važnost podupiranja ruralnih područja u svoj njihovoj raznolikosti stavljanjem naglaska na njihove potencijale, poticanjem projekata kojima se daje podrška lokalnim gospodarstvima, poboljšanjem povezivosti i dostupnosti u području prometa i povezivosti vrlo velike brzine, te pružanjem pomoći tim područjima u suočavanju s izazovima: dezertifikacijom ruralnih područja, socijalnom uključenosti, nedostatkom mogućnosti zaposlenja, poduzetničkim poticajima i cjenovno pristupačnim stanovanjem, opadanjem broja stanovništva, odumiranjem centara gradova, pojavom područja bez zdravstvene skrbi itd.; u tom pogledu naglašava važnost drugog stupa ZPP-a u promicanju održivog ruralnog razvoja;

10.  poziva na to da se pri određivanju prioriteta ulaganja u većoj mjeri uzmu u obzir teritorijalne posebnosti, primjerice, posebnosti regija iz članka 174. stavka 3. UFEU-a, kao što su otočne, planinske, ruralne, granične, najsjevernije, obalne i periferne regije; naglašava važnost stvaranja prilagođenih strategija, programa i djelovanja za te različite regije ili čak istraživanja mogućeg pokretanja novih specifičnih programa, po uzoru na Plan EU-a za gradove i Amsterdamski pakt;

11.  podsjeća na to da specifična strukturna gospodarska i socijalna situacija najudaljenijih regija opravdava posebne mjere, uključujući u vezi s njihovim uvjetima pristupa europskim strukturnim fondovima, u skladu s člankom 349. UFEU-a; naglašava potrebu da se nastave sve privremene mjere kojima se nastoje nadoknaditi njihovi strukturni nedostaci te da se poboljšaju posebne mjere usmjerene na te regije njihovom prilagodbom kada god je ona potrebna; poziva Komisiju i države članice da presudu Suda EU-a od 15. prosinca 2015. uzmu kao temelj kako bi se osigurala prikladna primjena članka 349. UFEU-a u vezi s uvjetima pristupa strukturnim fondovima; posebno predlaže da se poveća socijalna komponenta posebnih sredstava za najudaljenije regije, da se održi trenutačna razina sufinanciranja Unije u tim regijama te da se predvide promjene u tematskoj koncentraciji; ističe potencijal najudaljenijih regija kao, primjerice, privilegiranih područja za provedbu eksperimentalnih projekata;

12.  smatra da je uvođenje integriranih strategija održivog urbanog razvoja bilo uspješno te smatra da ga stoga treba osnažiti i proširiti na druga subregionalna područja, primjerice utvrđivanjem integriranog teritorijalnog pristupa uz tematske ciljeve, ne dovodeći u pitanje tematsku koncentraciju; ističe važnost lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, čime se poboljšava sposobnost kohezijske politike da obuhvati lokalne dionike; naglašava da je potrebno istražiti mogućnost uvođenja pripreme nacionalnih i regionalnih operativnih programa na temelju integriranih teritorijalnih strategija i strategija za pametnu specijalizaciju;

„Regije sa srednjim prihodima”: poticanje otpornosti i sprečavanje zaostajanja područja u nepovoljnom položaju

13.  ističe da regije sa srednjim prihodima nisu bilježile isti rast kao i regije s niskim prihodima (koje i dalje trebaju uhvatiti korak s ostatkom EU-a) i regije s vrlo visokim prihodima s obzirom na to da se suočavaju s izazovom koji se naziva „zamka srednjih prihoda”, koji je posljedica njihovih visokih troškova u usporedbi s regijama s niskim prihodima tj. slabih inovacijskih sustava u usporedbi s regijama s vrlo visokim prihodima; nadalje, napominje da je za ta područja svojstven i oslabljen proizvodni sektor i osjetljivost na šokove prouzročene globalizacijom i posljedičnim socijalno-gospodarskim promjenama;

14.  smatra da će velik izazov za buduću kohezijsku politiku biti pružanje odgovarajuće podrške regijama sa srednjim prihodima kako bi se, među ostalim, stvorilo okruženje pogodno za ulaganja, te da kohezijska politika mora istodobno smanjiti razlike i nejednakosti, ali i spriječiti zaostajanje regija u nepovoljnom položaju, uzimajući u obzir različite trendove, dinamike i okolnosti;

15.  poziva Komisiju da riješi izazove s kojima se suočavaju regije sa srednjim prihodima, koje obilježava niska stopa rasta u usporedbi s prosjekom EU-a, kako bi se promicao skladan razvoj cijele Unije; podsjeća da bi, u svrhu pružanja potpore tim regijama i pronalaska rješenja za njihove probleme, sljedeće programsko razdoblje buduće kohezijske politike trebalo na primjeren način obuhvatiti, podržati i uključiti te regije, uključujući stvaranjem i provedbom prilagođenih strategija, programa i djelovanja; u tom kontekstu podsjeća na važnost komplementarnih pokazatelja uz BDP kako bi se ponudila preciznija slika o društveno-gospodarskim uvjetima tih specifičnih regija; smatra da je potrebno više pozornosti posvetiti ranoj identifikaciji osjetljivosti kako bi se kohezijskom politikom podržala otpornost regija i spriječilo stvaranje novih razlika u svim vrstama regija;

16.  pozdravlja činjenicu da je Europska komisija pokrenula pilot-projekt za pružanje podrške „po mjeri”, prilagođene izazovima specifičnima za regije u industrijskoj tranziciji; poziva Komisiju da izvuče pouku iz pilot-projekta te očekuje predviđene rezultate što je prije moguće; smatra da strategije pametne specijalizacije imaju potencijal da holističkim pristupom ponude bolju potporu tim regijama u njihovim razvojnim strategijama i, općenitije, promiču diferenciranu provedbu na regionalnoj razini, ali i da bi im također mogle dati potporu dodatnom suradnjom i razmjenom znanja i iskustva među regijama; pozdravlja aktivnosti poput inicijative Vanguard za korištenje strategija pametne specijalizacije s ciljem poticanja rasta i obnove industrije u prioritetnim područjima EU-a;

17.  naglašava da fiskalna i socijalna konvergencija doprinose jačanju kohezije te da istodobno poboljšavaju funkcioniranje jedinstvenog tržišta; smatra da različitost praksi u tom području može biti u suprotnosti s ciljem kohezije i da može prouzročiti dodatne probleme za područja koja zaostaju ili područja najosjetljivija na posljedice globalizacije i skreće pozornost na stalnu potrebu da slabije razvijene regije dohvate ostatak Unije; smatra da bi kohezijska politika pozitivnim poticajima mogla doprinijeti promicanju socijalne i fiskalne konvergencije (zajedno s ekonomskom i teritorijalnom konvergencijom); u tom pogledu naglašava mogućnost oslanjanja, na primjer, na europski stup socijalnih prava; poziva Komisiju da u europskom semestru više uzme u obzir taj aspekt kako bi se socijalna dimenzija kohezijske politike bolje integrirala s ekonomskom politikom, a istodobno propisno uključila lokalna i regionalna tijela vlasti radi povećanja učinkovitosti procesa i jačanja vlasništva nad njime;

Područja djelovanja

18.  podržava jaku tematsku koncentraciju na ograničeni broj prioriteta povezanih s glavnim europskim političkim ciljevima, dajući pritom upravljačkim tijelima veću fleksibilnost u osmišljavanju teritorijalnih strategija na temelju potreba i potencijala, a nakon uključivog savjetovanja na lokalnoj i regionalnoj razini prilikom pripreme sporazuma o partnerstvu; naglašava da bi zapošljavanje (uključujući nezaposlenost mladih), društvena uključenost, borba protiv siromaštva, potpora inovacijama, digitalizacija, potpora MSP-ovima i novoosnovanim inovativnim poduzećima, borba protiv klimatskih promjena, kružno gospodarstvo te infrastruktura trebali biti prioritetna područja djelovanja u budućoj kohezijskoj politici;

19.  pozdravlja donošenje europskog stupa socijalnih prava, koji predstavlja korak naprijed u izgradnji socijalne Europe; podsjeća na svoju predanost ESF-u kao snažnom integriranom dijelu europskih strukturnih i investicijskih fondova te Jamstvu za mlade, Inicijativi za zapošljavanje mladih i Europskim snagama solidarnosti s obzirom na njihovu ulogu u rješavanju izazova zapošljavanja, socijalne uključenosti, gospodarskog rasta, obrazovanja i stručnog osposobljavanja;

20.  naglašava da kohezijska politika u budućnosti treba biti više usredotočena na zaštitu i potporu zajednica i područja na koje negativno utječu globalizacija (selidba poslovanja izvan EU-a, gubitak radnih mjesta) i slični trendovi unutar EU-a; poziva na to da se razmotri koordinacija između strukturnih fondova i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u odgovarajućim slučajevima kako bi se, između ostalog, obuhvatilo premještanje poslovanja unutar EU-a;

21.  napominje da osjetljivost na klimatske promjene znatno varira od područja do područja; smatra da bi europske strukturne i investicijske fondove trebalo što djelotvornije koristiti za pomoć EU-u da ispuni svoje obveze u okviru Sporazuma o klimi u Parizu (COP21), primjerice s obzirom na energiju iz obnovljivih izvora, energetsku učinkovitost ili razmjenu dobrih praksi, posebno u stambenom sektoru, i uzeti u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a; ustraje na tome da bi sredstva iz instrumenata solidarnosti u slučaju elementarnih nepogoda trebala biti dostupna u što kraćem roku u datim okolnostima, i uvijek na koordinirani način;

22.  poziva na iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova na održiv način u cilju suočavanja s demografskim izazovima (starenje, opadanje broja stanovništva, demografski pritisak, nemogućnosti privlačenja ili zadržavanja odgovarajućeg kadra) koji su u različitoj mjeri prisutni u europskim regijama; posebno ističe da je potrebno osigurati primjerenu potporu područjima kao što su neke najudaljenije regije;

23.  traži da se u okviru članka 349. UFEU-a uspostavi poseban mehanizam financiranja za razdoblje nakon 2020. godine namijenjen za integraciju migranata u najudaljenijim regijama koje su zbog svojih osobitosti suočene s većim migracijskim pritiskom, čime će se doprinijeti njihovu održivom razvoju;

24.  smatra da fondovi EU-a moraju biti u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da bi se tim fondovima i dalje trebala poticati deinstitucionalizacija;

25.  naglašava potencijal za daljnja ulaganja u kulturu, baštinu, mlade, sport i održivi turizam radi otvaranja radnih mjesta, uključujući i posebno kvalitetna radna mjesta za mlade, ali i rasta i poboljšanja socijalne kohezije uz istodobnu borbu protiv siromaštva i diskriminacije, što je osobito važno, na primjer, za najudaljenije, ruralne i udaljene regije; podržava razvoj kulturnih i kreativnih industrija koje su usko povezane s inovativnošću i kreativnošću;

Programski okvir nakon 2020. godine

26.  naglašava da se u 7. izvješću o koheziji ističe da je pri raspodjeli sredstava i davanju točnije slike socioekonomskih uvjeta potrebno u obzir uzeti komplementarne pokazatelje BDP-a po stanovniku, koji bi trebali ostati glavni pokazatelji, u skladu s utvrđenim izazovima i potrebama, uključujući i na subregionalnoj razini; napominje važnost oslanjanja na kvalitetne, pouzdane, ažurirane, strukturirane i dostupne podatke; stoga traži od Komisije i Eurostata da osiguraju najdetaljnije moguće statističke podatke od važnosti za kohezijsku politiku, i njihovu zemljopisnu raščlambu, tako da na odgovarajući način odražavaju potrebe regija u procesu programiranja; zagovara uključivanje socijalnih, ekoloških i demografskih kriterija, posebice stope nezaposlenosti i stope nezaposlenosti mladih;

27.  zagovara jačanje integriranih pristupa i snažno naglašava da ESF mora ostati sastavni dio europske regionalne politike zbog svoje bitne kohezijske dimenzije;

28.  ističe da bi bespovratna sredstva trebala ostati glavni instrument financiranja kohezijske politike, ali priznaje da financijski instrumenti mogu predstavljati učinkovitu polugu i da ih treba podupirati ako stvaraju dodanu vrijednost, te na temelju odgovarajuće ocjene ex ante; ističe, međutim, da njihova upotreba ne smije postati sama sebi svrhom i da njihova učinkovitost ovisi o mnogim čimbenicima (vrsti projekta, područja ili rizika) i da sve regije, neovisno o svojoj razini razvoja, moraju imati slobodu da utvrde najprikladniji načina financiranja; protivi se svakom obvezujućem cilju u pogledu uporabe financijskih instrumenata;

29.  poziva na pojednostavljenje uvjeta za korištenje financijskih instrumenata i potiče njihovo koordiniranje s bespovratnim sredstvima s obzirom na komplementarnost, učinkovitost i situaciju na terenu; naglašava važnost administrativnih kapaciteta i kvalitetnog upravljanja te komplementarne uloge nacionalnih razvojnih banaka i institucija u provedbi financijskih instrumenata prilagođenih lokalnim potrebama; smatra da je potrebno u što većoj mjeri uskladiti pravila o financijskim instrumentima, bez obzira na način na koji se njima upravlja; predlaže, uz već postojeće financijske instrumente kohezijske politike, i promicanje participativnih financijskih instrumenata;

30.  smatra da veza između kohezijske politike i jamstva povoljnog okruženja za ulaganja, učinkovitost i uspješno korištenje sredstava također doprinosi ostvarivanju ciljeva kohezijske politike, ističući pritom da se kohezijska politika ne može svesti na instrument u službi prioriteta ne uzimajući u obzir njezine ciljeve; naglašava potrebu da se primijeni dogovoreno stajalište o Paktu o stabilnosti i rastu s obzirom na fleksibilnost cikličkih uvjeta, strukturnih reformi i ulaganja; smatra da je potrebno pažljivo analizirati mjere koje povezuju djelotvornost europskih strukturnih i investicijskih fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013, među ostalim i uključivanjem svih dionika; mišljenja je da bi Komisija trebala razmotriti izmjene u načinu povezanosti kohezijske politike i Europskog semestra radi jačanja njegove teritorijalne i socijalne dimenzije te uzeti u obzir druge čimbenike koji pridonose ostvarivanju ciljeva kohezijske politike, na primjer, stvarnu konvergenciju; u tom kontekstu i u okviru europskog semestra poziva Komisiju da razmotri regionalno i nacionalno sufinanciranje u sklopu europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i njihov učinak na nacionalne deficite;

31.  poziva na jačanje strategija pametne specijalizacije kao sredstva kojim se u kontekstu brzih tehnoloških promjena i globalizacije otvara novi put daljnjim ulaganjima u dugoročni potencijal rasta; priznaje korist prethodnih uvjeta, ali ističe da su ti uvjeti u nekim slučajevima doprinijeli većoj složenosti i kašnjenju u izradi i početku programiranja; prima na znanje opažanja Revizorskog suda o prethodnim uvjetima u njegovu tematskom izvješću br. 15/2017; poziva Komisiju da, gdje je to primjereno, razmotri smanjivanje broja tematskih izvješća i u tom području ojača poštovanje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti, oslanjajući se u najvećoj mogućoj mjeri na postojeće strateške dokumente koji bi mogli ispuniti buduće prethodne uvjete; ističe da bi prethodni uvjeti trebali biti usko povezani s učinkovitošću ulaganja i da bi istodobno trebalo jamčiti jednak tretman za sve države članice;

32.  napominje da su kvaliteta i stabilnost javne uprave, čiji su preduvjet dobro obrazovanje, osposobljavanje i lokalno dostupna savjetodavna pomoć, i dalje odlučujući faktor za regionalni rast i učinkovitost europskih strukturnih i investicijskih fondova; naglašava da je potrebno poboljšati kvalitetu upravljanja i zajamčiti dostupnost dovoljne razine tehničke pomoći jer to veoma utječe na ispravnu provedbu kohezijske politike, a može se znatno razlikovati ovisno o državi članici, što je osobito vidljivo u, na primjer, regijama koje zaostaju; poziva Komisiju da, prije svega, ocijeni budući program JASPERS u skladu s preporukama Europskog revizorskog suda;

33.  podržava veću usmjerenost kohezijske politike na rezultate i sadržaj, s prijelazom s računovodstvene logike na logiku utemeljenu na učinkovitosti, pri čemu se upravljačkim tijelima omogućuje veća fleksibilnost u načinu postizanja ciljeva uz puno poštovanje, između ostalog, načela partnerstva, transparentnosti i odgovornosti;

34.  smatra neophodnim nastavak borbe protiv prijevara i poziva na nultu toleranciju u pogledu korupcije;

Pojednostavljena kohezijska politika

35.  poziva Komisiju da u svojim budućim zakonodavnim prijedlozima uzme u obzir preporuke skupine na visokoj razini zadužene za pojednostavljenje;

36.  naglašava potrebu za pružanjem okvira kojim će se zajamčiti pravna stabilnost na temelju jednostavnih, jasnih i predvidljivih pravila, posebno u pogledu upravljanja i revizije, kako bi se ostvarila odgovarajuća ravnoteža između učinkovitosti i ciljeva pojednostavljenja; poziva da se u sljedećem programskom razdoblju smanji količina zakonodavstva i smjernica (ali oprezno, kako bi se u bliskoj suradnji s dionicima osigurao neophodan kontinuitet pravila i procedura s kojima su zainteresirani subjekti i upravljačka tijela upoznati); poziva da se relevantni dokumenti prevedu na sve jezike EU-a i da se retroaktivna primjena i tumačenje pravila izbjegava koliko god je to moguće; poziva na objedinjeni zakonski okvir i smjernice za prekogranične projekte;

37.  istodobno ističe potrebu da se izbjegne prekomjerna regulacija i da operativni programi postanu pravi strateški dokumenti, sažetiji i fleksibilniji, s pojednostavljenim postupcima ciljane izmjene tijekom programskog razdoblja (npr. u slučaju elementarnih nepogoda) kako bi bili odgovarajući odgovor na globalne promjene i regionalne zahtjeve;

38.  poziva na stvaranje istinski jedinstvenog skupa pravila za europske strukturne i investicijske fondove, uključujući daljnje usklađivanje zajedničkih pravila za instrumente koji pridonose istom tematskom cilju; smatra da je potrebno pojednostaviti postupak nabave u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova te ubrzati postupak dodjele državnih potpora kada je potrebna sukladnost; podupire ujednačeni i koherentniji način postupanja s europskim sredstvima kojima se izravno upravlja i fondovima kohezijske politike kada su u pitanju državne potpore i, općenitije gledano, usklađena pravila za europske instrumente namijenjene istim korisnicima; ističe važnost bolje komplementarnosti između kohezijske politike i budućeg programa EU-a za istraživanja kako bi se obuhvatio cijeli ciklus, od temeljnog istraživanja do tržišnih rješenja; smatra da tematsku koncentraciju treba očuvati kako bi se omogućile sinergije među različitim izvorima financiranja na razini projekta;

39.  prima na znanje uspostavu radne skupine zadužene za pitanja supsidijarnosti i proporcionalnosti i od nje očekuje konkretne prijedloge za jačanje poštovanja tih načela u okviru kohezijske politike; podržava jamčenje primjene tih načela kako bi se ostvarilo istinsko višerazinsko upravljanje, koje iziskuje odgovarajuće dodjeljivanje ovlasti lokalnim i regionalnim vlastima, ali i drugim dionicima;

40.  žali zbog toga što Komisija nije pružila više integriranu procjenu međusektorskih politika, kao i zbog toga što se ne navode sinergije između različitih europskih politika; poziva na ambiciozne strategije, financiranje i mjere kojima će se povećati sinergije s drugim fondovima EU-a i privući dodatna financijska potpora; ističe potrebu da se dodatno optimiraju sinergije između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih instrumenata, uključujući Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), kao i s ostalim programima kojima se središnje upravlja, kao što je Obzor 2020., čime se nadopunjuje kohezijska politika u pružanju potpore istraživanju i inovacijama;

41.  poziva da uvjeti u pogledu programiranja, provedbe i kontrole europskih strukturnih i investicijskih fondova ubuduće počivaju na načelima diferencijacije i proporcionalnosti, na temelju transparentnih i pravednih kriterija, ovisno o iznosu programâ, profilu rizika, kvaliteti administrativnog upravljanja i visini vlastitog doprinosa;

42.  smatra nužnim da odnos između Komisije i upravljačkih tijela preraste u „ugovor o povjerenju”; u tom kontekstu podsjeća na važnost postojanja adekvatnog i funkcionalnog okvira za višerazinsko upravljanje; poziva Komisiju da iskoristi postignuća u području dobrog upravljanja javnim sredstvima dodjelom nove oznake kao nagrade tijelima za upravljanje koja su dokazala svoju sposobnost da se pridržavaju propisa; poziva da se u području nadzora više oslanja na nacionalne i regionalne propise nakon što se provjeri i potvrdi njihova učinkovitost;

43.  poziva na jačanje načela jedinstvene revizije, ubrzanje provedbe e-kohezije i rašireniju primjenu pojednostavljenih i standardiziranih troškova jer se to, između ostalog, pokazalo rješenjem lakšim za provedbu i nije dovodilo do pogrešaka; naglašava potencijal digitalizacije aktivnosti praćenja i izvješćivanja; mišljenja je da razmjenu stručnog znanja treba olakšati uspostavom portala za dijeljenje znanja radi razmjene dobrih praksi;

44.  poziva Komisiju da iznese ideje za poboljšanje odgovora kohezijske politike na nepredviđene događaje i u tom kontekstu podsjeća na svoj poziv da se stvori neka vrsta pričuve kojom bi se regijama mogla pružiti dodatna fleksibilnost, a da se pritom ne dovedu u pitanje dugoročni ciljevi operativnih programa;

Izazovi i perspektive

45.  izražava vrlo veliku zabrinutost zbog scenarijâ koje je Komisija nedavno predstavila u vezi s mogućim proračunskim rezovima u području kohezijske politike u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru, što bi moglo dovesti do izuzimanja mnogih regija iz kohezijske politike; podupire ambiciozan proračun u visini prilagođenoj izazovima i poziva na to da se kohezijska politika ne pretvori u varijablu prilagodbe; podsjeća na to da za Europski parlament uvjet obuhvaćanja svih regija nije predmet pregovora; naglašava da teorija „skupinâ za gospodarski razvoj” potvrđuje važnost diferencirane potpore za sve europske regije, uključujući one s vrlo visokim prihodima, koje se i dalje moraju uspješno nositi sa svojom globalnom konkurencijom;

46.  smatra da kohezijska politika može pomoći u odgovaranju na nove izazove kao što su sigurnost ili integracija izbjeglica pod međunarodnom zaštitom; ipak, naglašava da se ne može očekivati da će kohezijska politika riješiti sve krize i protivi se uporabi fondova kohezijske politike za pokrivanje kratkoročnih financijskih potreba izvan njezinih okvira i podsjeća da je njezina svrha srednjoročni i dugoročni socijalni i ekonomski razvoj u Europskoj uniji;

47.  prima na znanje pozitivne rezultate EFSU-a, čija se sredstva, međutim, moraju ulagati još transparentnije i svrsishodnije; naglašava da se kohezijska politika i EFSU temelje na različitim konceptima i ciljevima, koji se u nekim slučajevima mogu nadopunjavati, ali da nisu međusobno zamjenjivi, bez obzira na stupanj razvoja regija, posebno zbog toga jer se EFSU, za razliku od strukturnih fondova, uglavnom temelji na zajmovima; podsjeća na važnost odgovarajućeg razlikovanja između EFSU-a i kohezijske politike, kao i utvrđivanja jasnih mogućnosti njihova kombiniranja;

48.  ponavlja svoju predanost dugoročnom programiranju; smatra da je jedina održiva alternativa sadašnjem VFO-u od 7 godina okvir od 5 + 5 godina s revizijom na sredini razdoblja; poziva Komisiju da izradi jasan prijedlog kojim se utvrđuju načini praktične provedbe financijskog okvira u trajanju od 5 + 5 godina;

49.  poziva da se poduzmu svi mogući napori da se izbjegnu kašnjenja u programiranju novog razdoblja kako bi se spriječila zakašnjela plaćanja i opozivi, koji otežavaju ostvarivanje pozitivnih rezultata kohezijske politike; ističe da je važno pravovremeno dostaviti sve dokumente koji pripadaju budućem pravnom okviru na svim službenim jezicima kako bi se svim korisnicima osigurale što pravodobnije i točnije informacije;

50.  poziva na mjere za poboljšanje komunikacije s europskim građanima, čime bi se povećala osviještenost javnosti o konkretnim postignućima kohezijske politike; poziva Komisiju da dâ veću ulogu upravljačkim tijelima i nositeljima projekata koji se koriste inovativnim i lokalnim metodama informiranja građana o rezultatima korištenja sredstava u regijama; naglašava da je potrebno osigurati bolje informiranje i komunikaciju ne samo na kraju lanca financiranja (provedba europskih strukturnih i investicijskih fondova) nego i na njegovu početku (mogućnosti financiranja), osobito za male nositelje projekta; poziva Komisiju i države članice da uspostave mehanizme i opsežne institucionalizirane platforme za suradnju kako bi se zajamčila bolja vidljivost i podizanje razine osviještenosti;

51.  napominje da su neke europske regije posebno osjetljive na posljedice Brexita; naglašava da bi se budućom kohezijskom politikom trebao što više smanjiti negativan utjecaj Brexita na druge europske regije i poziva na to da se razmotri mogućnost nastavka partnerstava u okviru europske teritorijalne suradnje;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 281.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(6) Presuda Suda Europske unije od 15. prosinca 2015., Parlament i Komisija/Vijeće, C-132/14 do C-136/14, ECLI:EU:C:2015:813.
(7) Doc. 8463/17.
(8) Doc. 14263/17.
(9) Iammarino, S., Rodríguez-Pose, A., Storper, M. (2017.), „Why regional development matters for Europe’s economic future”, Radni dokument 07/2017, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku, Europska komisija.
(10) SL C 306, 15.9.2017., str. 8.
(11) SL C 303, 19.8.2016., str. 94.
(12) SL C 316, 22.9.2017., str. 132.
(13) SL C 316, 22.9.2017., str. 124.
(14) SL C 76, 28.2.2018., str. 2.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0222.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0320.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0254.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0245.
(21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.
(22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0067.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075.
(25) http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/8631691/3-31012018-BP-EN.pdf/bdc1dbf2-6511-4dc5-ac90-dbadee96f5fb
(26) http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/8701418/3-01032018-AP-EN/37be1dc2-3905-4b39-9ef6-adcea3cc347a

Pravna napomena