Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 18. travnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Neulaganje prigovora na delegirani akt: žig Europske unije
 Određivanje razdoblja za devete izbore zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima *
 Okvirni sporazum između EU-a i Australije ***
 Okvirni sporazum između EU-a i Australije(Rezolucija)
 Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju terorizma ***
 Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju terorizma (Dodatni protokol) ***
 Ambalaža i ambalažni otpad ***I
 Otpadna vozila, otpadne baterije i akumulatori te otpadna električna i elektronička oprema ***I
 Otpad ***I
 Odlagališta otpada ***I
 Postupovna pravila u području izvješćivanja o okolišu ***I
 Politika integriteta Komisije, posebice imenovanje glavnog tajnika Europske komisije
 Napredak u globalnim sporazumima UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije i o izbjeglicama
 Provedba instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje na sredini razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.
 Godišnja izvješća za 2015. i 2016. o supsidijarnosti i proporcionalnosti
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Komisija i izvršne agencije
 Razrješnica za 2016.: Tematska izvješća Revizorskoga suda u kontekstu razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – 8., 9., 10. i 11. ERF
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europski parlament
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europsko vijeće i Vijeće
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Sud
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Revizorski sud
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europski gospodarski i socijalni odbor
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Odbor regija
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europska služba za vanjsko djelovanje
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europski ombudsman
 Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europski nadzornik za zaštitu podataka
 Razrješnica za 2016.: Uspješnost, financijsko upravljanje i nadzor agencija EU-a
 Razrješnica za 2016.: Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER)
 Razrješnica za 2016.: Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC)
 Razrješnica za 2016.: Prevoditeljski centar za tijela Europske unije (CdT)
 Razrješnica za 2016.: Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP)
 Razrješnica za 2016.: Agencija Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA)
 Razrješnica za 2016.: Europski potporni ured za azil (EASO)
 Razrješnica za 2016.: Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA)
 Razrješnica za 2016.: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za kemikalije (ECHA)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za okoliš (EEA)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za kontrolu ribarstva (EFCA)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA)
 Razrješnica za 2016.: Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE)
 Razrješnica za 2016.: Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA)
 Razrješnica za 2016.: Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za lijekove (EMA)
 Razrješnica za 2016.: Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA)
 Razrješnica za 2016.: Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA)
 Razrješnica za 2016.: Agencija Europske unije za željeznice (ERA)
 Razrješnica za 2016.: Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA)
 Razrješnica za 2016.: Europska zaklada za osposobljavanje (ETF)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA)
 Razrješnica za 2016.: Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA)
 Razrješnica za 2016.: Agencija za opskrbu Euratoma (AA)
 Razrješnica za 2016.: Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (EUROFOUND)
 Razrješnica za 2016.: Europski ured za pravosudnu suradnju (Eurojust)
 Razrješnica za 2016.: Europski policijski ured (Europol)
 Razrješnica za 2016.: Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA)
 Razrješnica za 2016.: Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex)
 Razrješnica za 2016.: Agencija za europski GNSS (GSA)
 Razrješnica za 2016.: Zajedničko poduzeće za bioindustriju (BBI)
 Razrješnica za 2016.: Zajedničko poduzeće „Clean Sky 2”
 Razrješnica za 2016.: Zajedničko poduzeće ECSEL
 Razrješnica za 2016.: Zajedničko poduzeće za gorivne članke i vodik 2 (FCH2)
 Razrješnica za 2016.: Zajedničko poduzeće za inicijativu za inovativne lijekove 2 (IMI)
 Razrješnica za 2016.: Zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije
 Razrješnica za 2016.: Zajedničko poduzeće - sigurnost zračne plovidbe (SESAR)
 Razrješnica za 2016.: Zajedničko poduzeće Shift2Rail (SHIFT2RAIL)

Neulaganje prigovora na delegirani akt: žig Europske unije
PDF 245kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta o neulaganju prigovora na Delegiranu uredbu Komisije od 5. ožujka 2018. o dopuni Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća o žigu Europske unije i o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe (EU) 2017/1430 (C(2018)01231 – 2018/2618(DEA))
P8_TA(2018)0106B8-0187/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (C(2018)01231) („izmijenjena Delegirana uredba”),

–  uzimajući u obzir pismo Komisije od 23. ožujka 2018. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na Delegiranu uredbu,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 27. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice(1), koja je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice i Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2869/95 o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)(2) i potom kodificirana kao Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2017/1431 od 18. svibnja 2017. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Europske unije(4), koja sadrži ažurirano upućivanje na Uredbu (EU) 2017/1001,

–  uzimajući u obzir preporuku za donošenje odluke Odbora za pravna pitanja,

–  uzimajući u obzir članak 105. stavak 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir činjenicu da nisu uloženi prigovori u roku propisanom člankom 105. stavkom 6. trećom i četvrtom alinejom Poslovnika, koji je istekao 17. travnja 2018.,

A.  budući da je Uredba (EZ) br. 207/2009 kodificirana kao Uredba (EU) br. 2017/1001;

B.  budući da bi upućivanja u Delegiranoj uredbi trebala odražavati renumeraciju članaka koji su posljedica kodificiranog teksta temeljnog akta;

C.  budući da Delegiranu uredbu (EU) 2017/1430 od 18. svibnja 2017. o dopuni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Europske unije i kojom se stavljaju izvan snage uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 i (EZ) br. 216/96(5) stoga treba staviti izvan snage, a odredbe te Delegirane uredbe trebalo, zajedno s ažuriranim upućivanjima na Uredbu (EU) 2017/1001, trebalo bi prenijeti u izmijenjenu Delegiranu uredbu;

D.  budući da izmijenjena Delegirana uredba stoga ne uključuje nikakve sadržajne izmjene Delegirane Uredbe (EU) 2017/1430;

E.  budući da bi se brzim objavljivanjem izmijenjene Delegirane uredbe u Službenom listu omogućio rani datum primjene i osigurao kontinuitet primjene prijelaznog režima predviđenom u završnim odredbama izmijenjene Delegirane uredbe;

1.  izjavljuje da ne ulaže prigovor na Delegiranu uredbu Komisije;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 78, 24.3.2009., str. 1.
(2) SL L 341, 24.12.2015., str. 21.
(3) SL L 154, 16.6.2017., str. 1.
(4) SL L 205, 8.8.2017., str. 39.
(5) SL L 205, 8.8.2017., str. 1.


Određivanje razdoblja za devete izbore zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima *
PDF 243kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o određivanju razdoblja za devete izbore zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima (07162/2018 – C8-0128/2018 – 2018/0805(CNS))
P8_TA(2018)0107A8-0145/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (07162/2018),

–  uzimajući u obzir članak 11. stavak 2. drugi podstavak Akta o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima(1), u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0128/2018),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2018. o sastavu Europskog parlamenta(3),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A8-0145/2018),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  podsjeća na svoj prijedlog priložen Rezoluciji o reformi izbornog zakona Europske unije da Europski parlament ima ovlast nakon savjetovanja s Vijećem određivati izborno razdoblje;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Priložen Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976. (SL L 278, 8.10.1976., str. 1.), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 93/81/Euratom, EZUČ, EEC, (SL L 33, 9.2.1993., str. 15.) i Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom (SL L 283, 21.10.2002., str. 1.).
(2) SL C 366, 27.10.2017., str. 7.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0029.


Okvirni sporazum između EU-a i Australije ***
PDF 114kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Australije, s druge strane (15467/2016 – C8-0327/2017 – 2016/0367(NLE))
P8_TA(2018)0108A8-0110/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (15467/2016),

–  uzimajući u obzir Nacrt okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Australije, s druge strane (09776/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 37. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 207., člankom 212. stavkom 1., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) te člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0327/2017),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 18. travnja 2018.(1) o Nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0110/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Australiji.

(1) Usvojeni tekstovi P8_TA(2018)0109.


Okvirni sporazum između EU-a i Australije(Rezolucija)
PDF 288kWORD 59k
Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Australije, s druge strane (15467/2016 – C8-0327/2017 – 2016/0367(NLE)2017/2227(INI))
P8_TA(2018)0109A8-0119/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (15467/2016),

–  uzimajući u obzir Nacrt okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica s jedne strane i Australije s druge strane (09776/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. i člankom 212. stavkom 1. i u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) te člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0327/2017),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda, koju je Opća skupština usvojila 13. rujna 2007.,

–  uzimajući u obzir Okvir za partnerstvo EU-a i Australije potpisan u listopadu 2008., koji će biti zamijenjen okvirnim sporazumom,

–  uzimajući u obzir Zajedničku deklaraciju o odnosima između Europske unije i Australije, usvojenu u Luxembourgu 26. lipnja 1997.,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o otvaranju pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom(1) i Rezoluciju od 26. listopada 2017. s preporukom Europskog parlamenta Vijeću o predloženom pregovaračkom mandatu za trgovinske pregovore s Australijom(2),

–   uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera, predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska i premijera Australije Malcolma Turnbulla od 15. studenoga 2015.,

–   uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 22. travnja 2015. potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i australskog ministra vanjskih poslova naslovljenu „Prema bliskijem partnerstvu EU-a i Australije”,

–  uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i Australije o uspostavi okvira za sudjelovanje Australije u operacijama Europske unije za upravljanje krizama, potpisan 2015. godine(3),

–   uzimajući u obzir Administrativni sporazum između Australije i Europske unije, sklopljen u prosincu 2014., kojim se utvrđuje program za diplomatsku razmjenu,

–  uzimajući u obzir Sporazum o uzajamnom priznavanju ocjena sukladnosti, potvrda i oznaka između Europske zajednice i Australije, potpisan 1998.(4), te Sporazum između EU-a i Australije o izmjeni tog sporazuma 2012.(5),

–  uzimajući u obzir Sporazum o razmjeni podataka o putnicima u zračnom prometu (PNR) između EU-a i Australije, potpisan 29. rujna 2011.(6),

–   uzimajući u obzir Sporazum između Australije i Europske unije o sigurnosti klasificiranih podataka, potpisan 13. siječnja 2010.(7),

–  uzimajući u obzir Sporazum o znanstveno-tehničkoj suradnji između Europske zajednice i Australije, potpisan 1994.(8),

–  uzimajući u obzir 38. međuparlamentarnu sjednicu između EU-a i Australije održanu u Strasbourgu 4. i 5. listopada 2017.,

–   uzimajući u obzir prvi forum za vođe između EU-a i Australije održan u Sydneyju u lipnju 2017., koji je okupio političke i poslovne lidere, pripadnike akademske zajednice te predstavnike medija i civilnog društva,

–   uzimajući u obzir Bijelu knjigu o vanjskoj politici koju je australska vlada objavila u studenom 2017., u kojoj se opisuju prioriteti Australije i izazovi na međunarodnoj sceni te ističe primarna važnost tzv. indo-pacifičke regije za Australiju,

–   uzimajući u obzir činjenicu da se u Bijeloj knjizi o vanjskoj politici ističe ključna uloga SAD-a i Kine u indo-pacifičkoj regiji i u australskoj vanjskoj politici, te se spominje važnost australskih odnosa s Europskom unijom i njezinim državama članicama,

–   uzimajući u obzir pregled politika o klimatskim promjenama iz 2017., koji je australska vlada objavila u prosincu 2017.,

–   uzimajući u obzir dokument australske vlade objavljen 2009. godine pod naslovom „Australian climate change science: a national framework” („Australska znanost o klimatskim promjenama: nacionalni okvir”),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 18. travnja 2018. o Nacrtu odluke(9),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0119/2018),

A.  budući da su 7. kolovoza 2017. Europska unija i Australija sklopile okvirni sporazum; budući da bliska i snažna veza između Australije i Europske unije i njezinih država članica ima duboke povijesne korijene te se temelji na zajedničkim vrijednostima i načelima, kao što su poštovanje demokracije, ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, vladavine prava, što se odnosi i na međunarodno pravo te mir i sigurnost; budući da su veze na osobnoj razini snažne i dugovječne;

B.  budući da su EU i Australija 2017. proslavili 55 godina suradnje i diplomatskih odnosa; budući da je ta veza posljednjih nekoliko godina dobila novu dinamiku; budući da sve države članice imaju diplomatske odnose s Australijom, a njih 25 ima veleposlanstva u Canberri;

C.  budući da se u Bijeloj knjizi o vanjskoj politici australske vlade navodi da je jaka Europska unija i dalje ključna za interese Australije te da će biti sve važniji partner u zaštiti i promicanju međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima; budući da se u Bijeloj knjizi ističe potreba za bliskom suradnjom s Europskom unijom i njezinim državama članicama u pogledu izazova kao što su terorizam, širenje oružja za masovno uništenje, održivi razvoj i ljudska prava;

D.  budući da su EU i Australija angažirani u suradnji i dijalogu sa zemljama jugoistočne Azije, među ostalim preko Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN), Regionalnog foruma ASEAN-a, Azijsko-europskog sastanka (ASEM) i Sastanka na vrhu istočne Azije (EAS); budući da je Australija osnivač Foruma pacifičkih otoka (PIF) i da održava strateško partnerstvo s ASEAN-om; budući da je Australija bila domaćin posebnog sastanka na vrhu ASEAN-a i Australije 17. i 18. ožujka 2018.;

E.  budući da bi EU, kao globalni akter, trebao dodatno ojačati svoju prisutnost u velikom i dinamičnom azijsko-pacifičkom području, gdje je Australija prirodni partner EU-a, ali i sama važan akter; budući da je stabilno, miroljubivo i na pravilima utemeljeno azijsko-pacifičko područje, u skladu s našim načelima i standardima, korisno za sigurnost i interese EU-a;

F.  budući da su Europska unija i Australija blisko usklađene u pogledu vanjskopolitičkih pitanja, kao što su pitanja povezana s Ukrajinom, Rusijom, Demokratskom Narodnom Republikom Korejom (DNRK) i Bliskim istokom;

G.  budući da Australija ima bliske političke, sigurnosne i obrambene veze s SAD-om, koje su kompatibilne s njezinim sve jačim vezama s Kinom, s kojom održava sveobuhvatno strateško partnerstvo;

H.  budući da je Europska unija 2016. bila drugi najveći trgovinski partner Australije, njezin drugi najveći izvor uvoznih proizvoda (19,3 %) i treće po redu odredište za izvozne proizvode (10,3 %) te da obje strane imaju široku lepezu zajedničkih gospodarskih interesa; budući da su 2015. godine izravna strana ulaganja EU-a u Australiju iznosila 117,7 milijardi EUR, a izravna ulaganja Australije u EU 21,7 milijardi EUR;

I.  budući da se Australija snažno zalaže za slobodnu trgovinu i da je sklopila bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini s važnim zemljama u istočnoj Aziji – s Kinom, Japanom, Južnom Korejom, Singapurom, Malezijom i Tajlandom – (kao i regionalni sporazum s ASEAN-om) te s Novim Zelandom, Čileom, Sjedinjenim Američkim Državama i Peruom, kao i sporazum PACER Plus s pacifičkim otočnim državama;

J.  budući da su Australija i deset drugih zemalja na Tihom oceanu 23. siječnja 2018. najavile da su postigle dogovor o transpacifičkom trgovinskom sporazumu, takozvanom Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu za transpacifičko partnerstvo (CPTPP), koji je potom potpisan u Čileu 8. ožujka 2018.; budući da Australija trenutačno pregovara o velikom broju trgovinskih sporazuma, među ostalim o Regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu (RCEP), pokrenutom na sastanku na vrhu ASEAN-a 2012.;

K.  budući da je Australija, zemlja koja zagovara međunarodno globalno upravljanje, u pet navrata bila nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UNSC) i da je aktivna članica skupine G20 od njezina osnutka te je predsjedala njezinim sastankom na vrhu u Brisbaneu 2014. i pritom vrlo dobro surađivala s EU-om; budući da je Australija nedavno izabrana u Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda;

L.  budući da je Australija poslala vojne postrojbe da se pridruže globalnoj koaliciji protiv Daiša u Iraku i Siriji; budući da je, od zemalja koje nisu članice NATO-a, Australija u Afganistanu sudjelovala s najviše vojnika u Međunarodnim snagama za podršku sigurnosti (ISAF);

M.  budući da je Australija doprinijela brojnim mirovnim misijama pod okriljem UN-a na tri kontinenta, uključujući Papuu Novu Gvineju i Salomonske Otoke;

N.  budući da je Australija 2014. prvi put doprinijela misiji za upravljanje krizama pod vodstvom EU-a, i to misiji EUCAP Nestor na Rogu Afrike; budući da australska mornarica provodi antipiratske i antiterorističke operacije u sklopu ujedinjenih pomorskih snaga na Rogu Afrike i u zapadnom Indijskom oceanu;

O.  budući da su australski građani unutar i izvan svoje države pretrpjeli više terorističkih napada radikalnih islamista; budući da i EU i Australija surađuju u protuterorističkim aktivnostima, između ostalog u borbi protiv nasilnog ekstremizma, u naporima da se zaustavi financiranje terorističkih organizacija i u koordinaciji namjenskih projekata za izgradnju kapaciteta;

P.  budući da australsko-indonezijska inicijativa Jakarta Centre for Law Enforcement Cooperation (JCLEC) za cilj ima poboljšati stručno znanje potrebno za borbu protiv terorizma i transnacionalnog organiziranog kriminala u agencijama za izvršavanje zakonodavstva jugoistočne Azije te da ona dobiva sredstva od EU-a;

Q.  budući da je australska vlada u listopadu 2017. pokrenula svoju strategiju za međunarodni angažman u kiberprostoru, s ciljem rješavanja pitanja kao što su digitalna trgovina, kiberkriminal, međunarodna sigurnost i e-vlada;

R.  budući da je Australija pružila potporu Filipinima u promicanju sigurnosti i borbi protiv džihadizma;

S.  budući da EU i Australija raspravljaju o migracijskim pitanjima u okviru godišnjeg dijaloga viših dužnosnika EU-a i Australije o pitanjima migracija, azila i raznolikosti; budući da Australija supredsjeda Procesom s Balija o krijumčarenju ljudi, trgovanju ljudima i povezanim transnacionalnim zločinima;

T.  budući da Australija ima vrlo visok dohodak po glavi stanovnika te otvoreno, demokratsko i multikulturalno društvo; budući da je svaki četvrti stanovnik Australije rođen u inozemstvu, a oko sedam milijuna trajnih migranata, uključujući mnoge koji su podrijetlom iz Europe, naselilo se u Australiju od 1945.; budući da Australija ima poseban zemljopisni položaj i da zauzima golemo područje između Indijskog oceana i južnog Pacifika;

U.  budući da Australija i Europska unija u okvirnom sporazumu potvrđuju svoju predanost suradnji u području klimatskih promjena; budući da je Australija u pregledu politika o klimatskim promjenama iz 2017. potvrdila svoju predanost borbi protiv te prijetnje;

V.  budući da je Australija suočena sa znatnim ekološkim i gospodarskim posljedicama klimatskih promjena u više sektora, među kojima su i sigurnost vode, poljoprivreda, obalne zajednice i infrastruktura;

W.  budući da je Australija, kao članica Odbora za razvojnu pomoć OECD-a, osobito predana potpori dobrom upravljanju i gospodarskom rastu na Papui Novoj Gvineji, u Indoneziji, u Timor-Lesteu i na drugim pacifičkim otocima i azijskim zemljama, gdje su EU i njegove države članice također ključni donatori;

X.  budući da australska vlada ulaže u programe poput Australskog programa za znanost u području klimatskih promjena i Istraživačkog programa za upravljanje prirodnim resursima i prilagodbu učincima klimatskih promjena kako bi se donositeljima odluka pomoglo razumjeti očekivane učinke klimatskih promjena i upravljati njima;

Y.  budući da je Australija uspostavila nacionalni okvir i ustanovila koordinacijsku skupinu na visokoj razini kako bi se razvio plan za znanstvena istraživanja u području klimatskih promjena i na taj način omogućio usklađen pristup rješavanju tih pitanja u zajednicama diljem te zemlje;

Z.  budući da je Australija 10. studenog 2016. ratificirala Pariški sporazum i Izmjenu iz Dohe Kyotskog protokola i time istaknula svoju predanost djelovanju u području klimatskih promjena te razvila niz politika koje za cilj imaju smanjenje domaćih emisija, ali i pružanje potpore djelovanjima na globalnoj razini;

AA.  budući da su među ciljevima plana australske vlade o klimatskim promjenama smanjenje emisija, do 2020. za pet posto u odnosu na 2000., a do 2030. za 26-28 posto u odnosu na 2005., te udvostručenje kapaciteta u području obnovljive energije do 2020.;

AB.  budući da je australska vlada imala vodeću ulogu u pružanju potpore nacionalnim meteorološkim službama i regionalnim organizacijama na Pacifiku pri uspostavi sustava za klimatsko i meteorološko rano upozoravanje;

1.  pozdravlja sklapanje okvirnog sporazuma koji će pružiti pravno obvezujući instrument za nadogradnju i jačanje bilateralnih odnosa između EU-a i Australije te za povećanje suradnje u područjima kao što su vanjska politika i sigurnosna pitanja, ljudska prava i vladavina prava, globalni razvoj i humanitarna pomoć, gospodarska i trgovinska pitanja, pravosuđe, istraživanja i inovacije, obrazovanje i kultura, poljoprivreda, pomorstvo i ribarstvo, kao i u suočavanju s globalnim izazovima kao što su klimatske promjene, migracije, javno zdravlje i borba protiv terorizma i širenja oružja za masovno uništavanje;

2.  ističe da su EU i Australija čvrsti partneri sličnih razmišljanja s dubokim bilateralnim odnosom u kojem dijele vrijednosti i načela demokracije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava te da održavaju sve jače političke i gospodarske veze i imaju bliske i aktivne kulturne, akademske i međuljudske odnose;

3.  naglašava da je za EU i Australiju, kao partnere s istom vizijom svijeta, posebno vrijedna bilateralna i multilateralna suradnja o regionalnim i globalnim pitanjima; ističe prednosti zajedničkog djelovanja EU-a i Australije u UN-u i WTO-u, kao i u tijelima poput skupine G20, radi očuvanja i jačanja kooperativnog globalnog poretka utemeljenog na pravilima u složenom i promjenjivom svijetu izloženom nesigurnostima;

4.  pozdravlja osnivanje Zajedničkog odbora u skladu s okvirnim sporazumom kojim će se promicati učinkovita provedba sporazuma i očuvati sveukupna usklađenost u odnosima između EU-a i Australije;

5.  podržava predstojeće pokretanje pregovora za sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Australije koji se moraju provoditi u duhu reciprociteta, transparentnosti, odgovornosti i uzajamne koristi, pritom uzimajući u obzir osjetljivost određenih proizvoda, poput poljoprivrednih proizvoda, s obzirom na činjenicu da je Australija jedan od većih poljoprivrednih izvoznika; potiče oba partnera na visoku razinu ambicioznosti u području usluga; naglašava da u pregovorima EU treba uzeti u obzir potrebe i zahtjeve malih i srednjih poduzeća, i ne smanjivati ekološke, socijalne i radne standarde; ističe pravodobnost pokretanja tih pregovora s obzirom na to da je Australija već sklopila nekoliko sporazuma o slobodnoj trgovini s važnim zemljama u istočnoj Aziji i Pacifiku te da će slične sporazume uskoro sklopiti s drugim relevantnim zemljama;

6.  naglašava aktivnu ulogu Australije u programima suradnje EU-a u području visokog obrazovanja preko bilateralnog obrazovnog programa EU-a i Australije te smatra pozitivnim to što su od 2015. australska sveučilišta mogla sudjelovati u sporazumima o mobilnosti programa Erasmus+; napominje da bi tu suradnju trebalo dodatno ojačati i promicati obostrane prednosti za studente i istraživače te im omogućiti da steknu multikulturne i inovativne vještine;

7.  podsjeća da su EU i Australija važni partneri u području istraživanja i inovacija kojima se želi doprinijeti održivom gospodarskom razvoju i koji predstavljaju sredstvo za daljnju izgradnju društva utemeljenog na znanju;

8.  zahvaljuje Australiji na pruženoj podršci i usklađenju režima sankcija s Europskom unijom nakon nezakonitog ruskog pripojenja Krima i vojnih intervencija u istočnoj Ukrajini;

9.  pozdravlja činjenicu da Australija podupire ciljane međunarodne sankcije protiv pojedinaca i subjekata odgovornih za vojnu agresiju, terorizam i kršenja ljudskih prava, među ostalim i sankcije koje su odgovor na rusku agresiju u Ukrajini i okupaciju Krima;

10.  pohvaljuje australski Ured za nacionalnu procjenu za potporu koju pruža međunarodnim političkim, strateškim i gospodarskim analizama i za suradnju s međunarodnim partnerima radi pružanja odgovora na pitanja od zajedničkog interesa;

11.  uviđa ključnu ulogu Australije u „obavještajnoj zajednici pet očiju” i njezinu potporu sigurnosti kako država članica EU-a tako i transatlantskih partnera, pohvaljuje operativni sporazum Australije i Europola i ističe potencijal za daljnje širenje razmjene informacija i operativne suradnje s australskom vladom;

12.  prepoznaje ulogu Australije u supokroviteljstvu rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a iz 2014. kojom se osuđuje rušenje zrakoplova na letu MH17 i rezolucije o uništenju sirijskog kemijskog oružja; pohvaljuje njezin ključan doprinos u Vijeću sigurnosti u nastojanju da se poboljša humanitarna situacija u Siriji, upravljanju sigurnosnom tranzicijom u Afganistanu te razmatranju stanja ljudskih prava u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji;

13.  pozdravlja snažnu predanost obaju partnera u pogledu suradnje u suzbijanju terorizma, kako je utvrđeno u okvirnom sporazumu; ističe važnost što snažnije bilateralne suradnje u razmjeni informacija o stranim borcima i njihovu vraćanju; potiče oba partnera da nastave osiguravati učinkovitu provedbu četiriju stupova Strategije Ujedinjenih naroda za borbu protiv terorizma; pohvaljuje ulogu Australije u globalnoj koaliciji protiv Daiša i njezin značajan rad u borbi protiv međunarodnog terorizma u jugoistočnoj Aziji;

14.  ističe međunarodne inicijative Australije o kiberprostoru i pozdravlja činjenicu da će, u skladu s okvirnim sporazumom, oba partnera surađivati u pitanjima kibersigurnosti, uključujući borbu protiv kiberkriminala;

15.  poziva na poduzimanje koraka za jačanje suradnje u borbi protiv terorizma putem zajedničkih vježbi jedinica za intervencije u kriznim situacijama država članica, agencija EU-a kao što su Europol i njegov Europski centar za borbu protiv terorizma (ECTC), s jedne strane, te s druge strane, ključnih australskih sigurnosnih službi kao što su Australska sigurnosno obavještajna organizacija (ASIO), Australske obrambene snage (ADF) i Savezna policija Australije;

16.  pozdravlja angažman EU-a i Australije predviđen okvirnim sporazumom u pogledu jačanja dijaloga i suradnje u području migracija i azila; ističe da visoka razina globalne mobilnosti zahtijeva holistički i multilateralni pristup utemeljen na međunarodnoj suradnji i podjeli odgovornosti; pozdravlja činjenicu da oba partnera aktivno doprinose pregovorima koji su u tijeku o Globalnom sporazumu UN-a za sigurne, propisne i zakonite migracije i Globalnom sporazumu za izbjeglice;

17.  naglašava važnost regionalnih okvira suradnje, kao što je Proces s Balija, sa zemljama podrijetla, tranzita i odredišta izbjeglica kako bi se spasili ljudski životi, razbile krijumčarske mreže i upravljalo migracijskim i izbjegličkim tokovima; pozdravlja činjenicu da Australija snažno podupire UNHCR u pogledu preseljenja izbjeglica i povećanja njegovih humanitarnih sredstava na globalnoj razini; potiče Australiju da nastavi doprinositi iznalaženju dobrog rješenja za tražitelje azila i migrante koji su zadržani na Papui Novoj Gvineji i Nauruu;

18.  pozdravlja predanost obaju partnera ostvarivanju napretka u zaštiti i promicanju ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava, uključujući u okviru multilateralnih foruma i s partnerima iz trećih zemalja, kao što je predviđeno okvirnim sporazumom; pozdravlja izbor Australije u Vijeće UN-a za ljudska prava za razdoblje 2018. – 2020.; ističe da je Australija 2008. pokrenula strategiju naslovljenu „Closing the Gap” („Premošćivanje jaza”) radi rješavanja pitanja nepovoljnijeg položaja autohtonog stanovništva, kao što su razlike u očekivanom životnom vijeku i drugi primjeri neravnopravnog položaja; naglašava da ta strategija ima višestranačku potporu te da predsjednik vlade australskom Parlamentu podnosi godišnje izvješće o njezinu napretku; ističe činjenicu da australska vlada surađuje s državama i teritorijima te Aboridžinima i Otočanima Torresova prolaza, u svrhu ažuriranja strategije „Closing the Gap”;

19.  ističe da borba protiv klimatskih promjena zahtijeva potporu cijele međunarodne zajednice; pozdravlja činjenicu da je Australija ratificirala Pariški sporazum te obvezu iz okvirnog sporazuma u pogledu jačanja suradnje i vanjskopolitičkog djelovanja u borbi protiv klimatskih promjena; prima na znanje australski cilj da se do 2030. emisije smanje s 26 % na 28 % ispod razina iz 2005., koji je potvrđen u pregledu politika o klimatskim promjenama iz 2017.; naglašava da taj pregled i dalje obvezuje Australiju na pružanje potpore drugim zemljama putem bilateralnih i multilateralnih inicijativa; pozdravlja napore koje Australija ulaže u pružanje financijske potpore pacifičkoj regiji i ugroženim zemljama u razvoju kako bi im se omogućilo razvijati svoja gospodarstva na održiv način i smanjiti emisije te kako bi im se pomoglo u prilagodbi na klimatske promjene; naglašava da je Australija supredsjedateljica Zelenog klimatskog fonda i da ga financira;

20.  podsjeća na to da su Australija, EU i države članice važni akteri u razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći u pacifičkoj regiji; ističe činjenicu da obje strane stavljaju naglasak na suradnju u područjima kao što su gospodarski rast, dobro upravljanje i otpornost okoliša;

21.  podsjeća na svoju zabrinutost oko napetosti u Južnom kineskom moru; potiče oba partnera da nastave promicati stabilnost i slobodu plovidbe na tom ključnom međunarodnom vodnom putu; pozdravlja stajalište Australije u korist mirnog rješavanja sporova u skladu s međunarodnim pravom;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Australije.

(1) SL C 35, 31.1.2018., str. 136.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0419.
(3) SL L 149, 16.6.2015., str. 3.
(4) SL L 229, 17.8.1998., str. 1.
(5) SL L 359, 29.12.2012., str. 2.
(6) SL L 186, 14.7.2012., str. 4.
(7) SL L 26, 30.1.2010., str. 31.
(8) SL L 188, 22.7.1994., str. 18.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0108.


Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju terorizma ***
PDF 242kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju terorizma (14494/2017 – C8-0450/2017 – 2017/0265(NLE))
P8_TA(2018)0110A8-0131/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (14494/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 83. stavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0450/2017),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju terorizma (14445/2017),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2006/960/PUP od 18. prosinca 2006. o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona u državama članicama Europske unije(2);

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica(4),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0131/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje Dodatnog protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Vijeću Europe.

(1) SL L 88, 31.3.2017., str. 6.
(2) SL L 386, 29.12.2006., str. 89.
(3) SL L 210, 6.8.2008., str. 1.
(4) SL L 190, 18.7.2002., str. 1.


Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju terorizma (Dodatni protokol) ***
PDF 242kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Dodatnog protokola uz Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju terorizma (14498/2017 – C8-0451/2017 – 2017/0266(NLE))
P8_TA(2018)0111A8-0132/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (14498/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 83. stavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0451/2017),

–  uzimajući u obzir Dodatni protokol uz Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju terorizma (14447/2017),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP(1),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2006/960/PUP od 18. prosinca 2006. o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona u državama članicama Europske unije(2);

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala(3),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica(4),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0132/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje Dodatnog protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Vijeću Europe.

(1) SL L 88, 31.3.2017., str. 6.
(2) SL L 386, 29.12.2006., str. 89.
(3) SL L 210, 6.8.2008., str. 1.
(4) SL L 190, 18.7.2002., str. 1.


Ambalaža i ambalažni otpad ***I
PDF 323kWORD 52k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (COM(2015)0596 – C8-0385/2015 – 2015/0276(COD))
P8_TA(2018)0112A8-0029/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0596),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0385/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 15. lipnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 23. veljače 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0029/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 18. travnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/852.)

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 98.
(2) SL C 17, 18.1.2017., str. 46.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 14. ožujka 2017. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0072).


Otpadna vozila, otpadne baterije i akumulatori te otpadna električna i elektronička oprema ***I
PDF 324kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (COM(2015)0593 – C8-0383/2015 – 2015/0272(COD))
P8_TA(2018)0113A8-0013/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0593),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0383/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 15. lipnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 23. veljače 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0013/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 18. travnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/849.)

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 98.
(2) SL C 17, 18.1.2017., str. 46.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 14. ožujka 2017. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0069).


Otpad ***I
PDF 133kWORD 56k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (COM(2015)0595 – C8-0382/2015 – 2015/0275(COD))
P8_TA(2018)0114A8-0034/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0595),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0382/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja francuskog Senata i austrijskog Saveznog vijeća podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 15. lipnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 23. veljače 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0034/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 18. travnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/851.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVE KOMISIJE

IZJAVA KOMISIJE O OKVIRU POLITIKA ZA KRUŽNO GOSPODARSTVO

Komisija se zalaže za osiguravanje potpune provedbe akcijskog plana EU-a za kružno gospodarstvo(4). Kako bi pratila napredak prijelaza na kružno gospodarstvo, Komisija je donijela okvir za praćenje(5) koji se temelji na postojećim bodovnim tablicama učinkovitosti upotrebe resursa i sirovina. Komisija također skreće pozornost na svoj tekući rad na indikatoru ugljičnog otiska za proizvode i organizacije.

Mjerama poduzetima u okviru akcijskog plana EU-a za kružnog gospodarstvo također se doprinosi ispunjavanju ciljeva Unije o održivoj potrošnji i proizvodnji, u kontekstu 12. cilja održivog razvoja. Takve mjere su primjerice strategija za plastiku(6) ili nedavno izmijenjeni prijedlog o zakonskom jamstvu za robu široke potrošnje(7).

Što se tiče usklađenosti regulatornih okvira Unije, Komisija je isto tako nedavno donijela Komunikaciju u kojoj se daju mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu(8). Komisija će 2018. ispitati mogućnosti i aktivnosti za usklađivanje okvira politika za različite aspekte rada na EU-ovoj politici proizvoda, kojima se pridonosi širenju kružnoga gospodarstva. Interakcija zakonodavstva i industrijske suradnje u uporabi nusproizvoda i pripremi za ponovnu uporabu i recikliranje otpada isto će se tako razmatrati u okviru tih inicijativa i s njima povezanih popratnih radnji.

Komisija u pogledu ekološkog dizajna u skladu s Planom rada za ekološki dizajn 2016. – 2019.(9) potvrđuje svoju snažnu predanost osiguravanju toga da se ekološkim dizajnom značajnije doprinese kružnom gospodarstvu, primjerice kroz sustavnije bavljenje pitanjem učinkovitosti materijala poput trajnosti i mogućnosti recikliranja.

IZJAVA KOMISIJE O INICIJATIVAMA ZA EKONOMIJU SURADNJE

U skladu s akcijskim planom za kružno gospodarstvo(10), Komisija je pokrenula niz inicijativa o ekonomiji suradnje. Kao što je najavljeno u Komunikaciji o Europskom programu za ekonomiju suradnje(11) iz lipnja 2016., Komisija će nastaviti pratiti gospodarske i regulatorne pomake u ekonomiji suradnje kako bi potaknula razvoj novih i inovativnih poslovnih modela te istodobno osigurala adekvatnu razinu zaštite potrošača i socijalne zaštite.

IZJAVA KOMISIJE O MIKROPLASTICI

Komisija je u kontekstu nedavno usvojene Europske strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu(12) predstavila integrirani pristup kako bi otklonila zabrinutost u vezi mikroplastike, uključujući sastojke mikrogranula. Strategija je usmjerena na preventivne mjere i njome se želi smanjiti ispuštanje mikroplastike iz svih većih izvora, neovisno o tome radi li se o proizvodima u kojima je ona dodana namjerno (poput proizvoda za osobnu njegu i boja) ili dolazi iz proizvodnje i korištenja drugih proizvoda (poput oksoplastike, guma, plastičnih peleta i tekstila).

IZJAVA KOMISIJE O dostavljanju podataka o otpadu 2020. godine

U pogledu nadzora napretka u postizanju novih ciljeva za komunalni i ambalažni otpad te u pogledu relevantnih klauzula o preispitivanju, posebice kada se govori o postavljanju ciljeva za sprečavanje otpada od hrane i recikliranje otpadnih ulja, Komisija ističe važnost dogovora koji su postigli suzakonodavci o tome da će države članice osigurati da će podacima dostavljenima u skladu s direktivama 2008/98/EZ o otpadu, 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu i 1999/31/EZ o odlagalištima otpada, kako je izmijenjena, biti obuhvaćena i 2020. godina.

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 98.
(2) SL C 17, 18.1.2017., str. 46.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 14. ožujka 2017. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0070).
(4) COM(2015)0614
(5) COM(2018)0029
(6) COM(2018)0028
(7) COM(2017)0637
(8) COM(2018)0032
(9) COM(2016)0773
(10) COM(2015)0614
(11) COM(2016)0356
(12) COM(2018)0028


Odlagališta otpada ***I
PDF 322kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada (COM(2015)0594 – C8-0384/2015 – 2015/0274(COD))
P8_TA(2018)0115A8-0031/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0594),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0384/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 15. lipnja 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 23. veljače 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0031/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 18. travnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/850.)

(1) SL C 264, 20.7.2016., str. 98.
(2) SL C 17, 18.1.2017., str. 46.
(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 14. ožujka 2017. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0071).


Postupovna pravila u području izvješćivanja o okolišu ***I
PDF 324kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 87/217/EEZ, Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe (EU) br. 1257/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive Vijeća 86/278/EEZ i Direktive Vijeća 94/63/EZ u pogledu postupovnih pravila u području izvješćivanja o okolišu i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/692/EEZ (COM(2016)0789 – C8-0526/2016 – 2016/0394(COD))
P8_TA(2018)0116A8-0253/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0789),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0526/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 22. veljače 2017.(1),

–  nakona savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 13. prosinca 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0253/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 18. travnja 2018. radi donošenja Odluke (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1257/2013 i direktiva 94/63/EZ i 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te direktiva Vijeća 86/278/EEZ i 87/217/EEZ u pogledu postupovnih pravila u području izvješćivanja o okolišu i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/692/EEZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2018/853.)

(1) SL C 173, 31.5.2017., str. 82.


Politika integriteta Komisije, posebice imenovanje glavnog tajnika Europske komisije
PDF 257kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o politici integriteta Komisije, posebice o imenovanju glavnog tajnika Europske komisije (2018/2624(RSP))
P8_TA(2018)0117B8-0214/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izjavu Komisije od 12. ožujka 2018. o politici integriteta Komisije, posebice o imenovanju glavnog tajnika Europske komisije,

–  uzimajući u obzir odgovore Komisije od 25. ožujka 2018. na pitanja za pisani odgovor koja su postavili članovi Odbora za proračunski nadzor i sa saslušanja koje je održao taj odbor 27. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 14. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Pravilnik o osoblju za javne službenike Europske unije, a posebno njegove članke 4., 7. i 29.,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije,

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za proračunski nadzor,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je ključno da Europska komisija kao čuvarica Ugovorâ postupa u skladu sa slovom i duhom propisa,

B.  budući da će se povjerenje u europski projekt i Europsku uniju održati samo ako institucije Europske unije budu uzoran primjer u području vladavine prava, transparentnosti i dobre uprave te pokažu da imaju dovoljno unutarnjih provjera i kontrola da prikladno odgovore svaki puta kada su ta temeljna načela ugrožena;

C.  budući da su u skladu s Ugovorima sve institucije EU-a samostalne u pogledu svoje organizacije i kadrovske politike, uključujući odabir svojih najviših javnih službenika na temelju zasluga, iskustva i povjerenja u skladu s Pravilnikom o osoblju i svojim poslovnikom;

D.  budući da se za radna mjesta oglašena eksterno često odabiru interni kandidati koji ne ispunjavaju uvjete za prijavu u skladu s internim pravilima, čime se zaobilazi uobičajen tijek napredovanja u karijeri;

E.  budući da bi se imenovanja na visoke funkcije, kao što je funkcija glavnog tajnika, trebala odvijati neovisno o drugim imenovanjima, čime bi se izbjegla svaka sumnja na netransparentne gotove dogovore ili trgovanje na temelju povlaštenih informacija;

F.  budući da europska ombudsmanica trenutačno provodi istragu o tom postupku imenovanja te da je Parlament uvjeren da će ombudsmanica Komisiju i Parlament obavijestiti o svojim stajalištima i o svim eventualnim slučajevima nepravilnosti u djelovanju koje otkrije i na koje bi trebalo reagirati;

G.  budući da je Komisija potvrdila da je bilo nedostataka u načinu komunikacije o tom imenovanju te uvidjela da u tom području treba uložiti više napora;

H.  budući da odbori zaposlenika, kao izabrani predstavnici osoblja institucija EU-a, zahtijevaju transparentnost postupaka imenovanja na sve rukovodeće položaje;

1.  žali što je postupak imenovanja novog glavnog tajnika Europske komisije 21. veljače 2018. proveden na način koji je u javnosti, među zastupnicima u Europskom parlamentu i unutar europske javne službe izazvao opće nezadovoljstvo i neslaganje; napominje da ishod tog postupka predstavlja rizik za ugled ne samo Europske komisije nego i svih institucija Europske unije; poziva Komisiju da prizna da su taj postupak i način na koji su mediji, Parlament i opća javnost o njemu obaviješteni negativno utjecali na njezin ugled;

Činjenice

2.  napominje sljedeće:

   31. siječnja 2018. objavljeno je slobodno radno mjesto zamjenika glavnog tajnika s uobičajenim rokom za podnošenje prijava od deset radnih dana (tj. do 13. veljače 2018.);
   prijavila su se samo dva kandidata, jedan muškarac i jedna žena, oboje iz kabineta predsjednika Europske komisije; jedan od kandidata koji su se prijavili za to radno mjesto bio je novi glavni tajnik; druga kandidatkinja 8. veljače 2018. podnijela je prijavu za to slobodno mjesto, 12. veljače 2018. bila je na cjelodnevnim testiranjima u centru za procjenu kandidata, no povukla je svoju prijavu prije razgovora sa Savjetodavnim odborom za imenovanja zakazanim za 20. veljače 2018. i zatim je imenovana novom predstojnicom kabineta predsjednika Komisije;
   novi glavni tajnik prošao kroz postupak iz članka 29. Pravilnika o osoblju, koji obuhvaća:
   a) cijeli dan u centru za procjenu kandidata (15. veljače 2018.);
   b) razgovor sa Savjetodavnim odborom za imenovanja (16. veljače 2018.), procjenu i mišljenje tog odbora (20. veljače 2018.);
   c) razgovor s povjerenikom za proračun i ljudske resurse i predsjednikom Europske komisije (20. veljače 2018.);
   tijekom tih razgovora nisu vođeni zapisnici niti je zabilježeno njihovo trajanje;
   Kolegij je 21. veljače 2018. jednoglasno odlučio zamjenikom glavnog tajnika imenovati predstojnika kabineta predsjednika Komisije;
   zatim je na istom sastanku tadašnji glavni tajnik objavio da odlazi u mirovinu nakon što je to ujutro službeno pismom obavijestio predsjednika da namjerava otići u mirovinu s danom 31. ožujka 2018.;
   predsjednik Europske komisije i predstojnik njegova kabineta znali su od 2015. da tadašnji glavni tajnik planira otići u mirovinu ubrzo nakon ožujka 2018., a ta je namjera ponovno potvrđena početkom 2018.; međutim, predsjednik tu informaciju nije objavio kako ne bi narušio autoritet tadašnjeg glavnog tajnika, no prenio ju je predstojniku svog kabineta;
   nakon neuspješnih nastojanja da tadašnjeg glavnog tajnika uvjeri da produži svoj mandat, predsjednik Europske komisije trebao je barem povjerenika za proračun i ljudske resurse obavijestiti da će to radno mjesto uskoro biti slobodno kako bi se na vrijeme mogao pokrenuti postupak za popunjavanje tog radnog mjesta uz primjenu uobičajenog postupka i najboljih praksi;
   na prijedlog predsjednika i u dogovoru s povjerenikom za proračun i ljudske resurse te iako imenovanje novog glavnog tajnika nije bilo na dnevnom redu sastanka, Kolegij je odlučio novoimenovanog zamjenika glavnog tajnika, imenovanog u skladu s člankom 7. Pravilnika o osoblju, premjestiti na funkciju glavnog tajnika Europske komisije (preraspodjela bez objave tog radnog mjesta);

Tijek karijere novog glavnog tajnika

3.  napominje sljedeće:

   novi glavni tajnik došao je u Europsku komisiju u studenome 2004. kao dužnosnik u razredu AD6 nakon što je bio uspješan na otvorenom natječaju za administratore (AD) COM/A/10/01; 2007. unaprijeđen je u razred AD7, 2009. u AD8, 2011. u AD9 i 2013. u AD10;
   od 10. veljače 2010., dok je u okviru svog osnovnog poslovnog napredovanja još bio razred AD8, upućen je na radno mjesto predstojnika kabineta potpredsjednice Reding, gdje je izvršavao funkciju predstojnika kabineta u razredu AD14, na direktorskoj razini, u skladu s Pravilima o sastavu kabineta, koja su tada bila na snazi (SEC(2010)0104);
   novi glavni tajnik uzeo je od 1. travnja 2014. do 31. svibnja 2014. dopust iz osobnih razloga (CCP) kako bi vodio kampanju za glavnog kandidata EPP-a za predsjednika Europske komisije;
   nakon povratka na posao 1. lipnja 2014. postavljen je na mjesto glavnog savjetnika Glavne uprave za gospodarske i financijske poslove u razredu AD14;
   nakon uspjeha u postupku odabira novi glavni tajnik imenovan je glavnim savjetnikom Europske banke za obnovu i razvoj, a na tu je dužnost stupio 1. srpnja 2014.; tim imenovanjem postao je dužnosnik razreda AD14 u okviru svog osnovnog poslovnog napredovanja;
   od 1. srpnja 2014. do 31. listopada 2014. novi glavni tajnik upućen je u razred AD14 kao voditelj prijelaznog tima novoizabranog predsjednika Europske komisije;
   1. studenoga 2014. upućen je kao predstojnik kabineta predsjednika u razredu AD15 u skladu s Pravilima o sastavu kabineta koja su na snazi od 2004. (vidi odluke SEC(2004)0185, SEC(2010)0104 i C(2014)9002);
   1. siječnja 2017. promaknut je u razred AD15 u okviru svog osnovnog poslovnog napredovanja dužnosnika (bez upućivanja) tijekom 10. postupka promaknuća viših dužnosnika, a tu odluku donio je Kolegij povjerenika (PV(2017)2221); tako je prije sastanka 21. veljače 2018. u okviru svog osnovnog poslovnog napredovanja bio dužnosnik Komisije u razredu AD15, odnosno glavni savjetnik Glavne uprave za gospodarske i financijske poslove;

4.  skreće pozornost na iznimno brzu karijeru novog glavnog tajnika, koji je u razdoblju od nešto više od 13 godina napredovao od razreda AD6 do AD15, a tijekom tog vremena 8 godina proveo je u različitim kabinetima (nakon prvog kabineta promaknut je iz razreda AD10 u AD14; nakon drugog kabineta iz AD14 u AD15);

Tijek karijere prethodnih glavnih tajnika

5.  naglašava da su, prema podacima Komisije, tri prethodna glavna tajnika postali direktor, glavni direktor i predstojnik kabineta prije nego su prešli na funkciju glavnog tajnika, a novi glavni tajnik nije obnašao niti jednu upravljačku funkciju u službama Komisije; posebno ističe da 21. veljače 2018. nije obnašao funkciju zamjenika glavnog tajnika i da je u osnovnom razredu AD15 bio manje od 14 mjeseci;

Postupak imenovanja

6.  napominje da je, prema podacima Komisije, novi glavni tajnik premješten u interesu službe u skladu s člankom 7. Pravilnika o osoblju i da ta funkcija nije objavljena jer se radno mjesto nije smatralo slobodnim; stoga se niti jedan dužnosnik nije mogao prijaviti jer je postupak organiziran kao preraspodjela zajedno s radnim mjestom, a ne premještaj u užem smislu s odgovarajućom objavom slobodnog radnog mjesta;

7.  napominje da je Komisija i za tri prethodna glavna tajnika primijenila isti postupak premještaja na temelju članka 7. Pravilnika o osoblju (premještaj zajedno s radnim mjestom, a ne premještaj u užem smislu); međutim, naglašava da nijedan od prethodnih glavnih tajnika nije bio uzastopno imenovan zamjenikom glavnog tajnika te glavnim tajnikom na istom sastanku Kolegija; također naglašava da su sva tri prethodna glavna tajnika Kolegiju predloženi tijekom istog sastanka Kolegija na kojem su njihovi prethodnici bili premješteni na drugo radno mjesto ili su objavili svoje umirovljenje;

8.  naglašava da je imenovanje premještajem pokrenuo predsjednik Europske komisije u dogovoru s povjerenikom za proračun i ljudske resurse te nakon savjetovanja s prvim potpredsjednikom (s kojim se savjetovao o imenu kandidata, ali svakako ne i o postupku);

9.  uviđa da premještanje direktora iz razreda AD15 na mjesta glavnih direktora nije praksa Komisije, no napominje da Komisija smatra da je Kolegij zakonski mogao odlučiti premjestiti glavnog savjetnika na mjesto glavnog tajnika;

10.  postavlja pitanje zašto je Komisija primijenila različite postupke da bi istog kandidata tijekom istog sastanka Kolegija imenovala zamjenikom glavnog tajnika i glavnim tajnikom;

Rezultati

11.  naglašava da odgovori Komisije pokazuju da su predsjednik i predstojnik njegova kabineta od 2015. znali da bivši glavni tajnik namjerava otići u mirovinu ubrzo nakon 1. ožujka 2018., a on je tu namjeru ponovno potvrdio početkom 2018.; ističe da je zahvaljujući upoznatosti s tim informacijama bio moguć redovan postupak imenovanja njegova nasljednika primjenom jednog od dvaju javnih postupaka predviđenih Pravilnikom o osoblju: 1. Kolegij objavljuje imenovanje nakon objave radnog mjesta i postupka odabira u skladu s člankom 29. Pravilnika o osoblju ili 2. premještaj u interesu službe u skladu s člankom 7. Pravilnika o osoblju također nakon objave radnog mjesta kako bi se svim zainteresiranim dužnosnicima omogućilo da se prijave za premještaj;

12.  prima na znanje stajalište Komisije da se u skladu s Pravilnikom o osoblju objava radnog mjesta ne mora smatrati pravilom, posebno u slučaju funkcije glavnog tajnika, za koju nije potrebno samo posebno iskustvo, već i određena razina povjerenja predsjednika i Kolegija povjerenika;

13.  naglašava da zbog odabira postupka premještaja na temelju članka 7. Pravilnika o osoblju u obliku preraspodjele novoimenovanog zamjenika glavnog tajnika s njegovim radnim mjestom na funkciju glavnog tajnika, nije bilo potrebno objaviti mjesto bivšeg glavnog tajnika koji je odlazio u mirovinu; napominje da, iako se isti postupak koristio za imenovanja prethodnih glavnih tajnika, te su osobe prethodno obnašale funkcije glavnih direktora s visokim upravljačkim i proračunskim odgovornostima; međutim, ističe da je ta tradicija neobjavljivanja dosegla krajnje granice jer nije u skladu sa suvremenim normama transparentnosti kojih bi se Komisija, Europski parlament i druge institucije EU-a trebali pridržavati;

14.  napominje raširenu praksu Komisije da radna mjesta popunjavanja internim premještajima u obliku preraspodjela zajedno s radnim mjestom, a ta se praksa upotrebljava i za visoke položaje; iako je svjestan širokog diskrecijskog prava koje institucije imaju u tom pogledu, izražava zabrinutost da bi to moglo ugroziti načelo jednakih mogućnosti i odabir najkvalificiranijih kandidata; poziva sve institucije Unije da radna mjesta popunjavaju takvim premještajima samo uz odgovarajuće obavješćivanje osoblja, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, te da prednost daju otvorenim i transparentnim postupcima u cilju odabira najkvalificiranijih kandidata;

15.  ističe da su samo predsjednik, povjerenik za proračun i ljudske resurse, prvi potpredsjednik i bivši i novi glavni tajnik prije sastanka Kolegija povjerenika 21. veljače 2018. znali da će se iznijeti prijedlog za trenutačno imenovanje novog glavnog tajnika;

16.  navodi da je taj postupak navodno iznenadio sve ostale članove Kolegija te je tako izbjegnuta rasprava među povjerenicima s obzirom na to da imenovanje novog glavnog tajnika nije bilo na dnevnom redu sastanka Kolegija povjerenika 21. veljače 2018.;

17.  duboko je zabrinut da bi taj način imenovanja novog glavnog tajnika mogao dovesti u pitanje prethodni postupak imenovanja zamjenikom glavnog tajnika u smislu da možda uopće nije služio popunjavanju tog slobodnog radnog mjesta, već omogućavanju premještaja tog radnog mjesta na mjesto glavnog tajnika u skladu s člankom 7. Pravilnika o osoblju bez objave tog radnog mjesta; smatra da, iako su takvim postupkom možda ispunjeni isključivo formalni uvjeti, on je ipak u suprotnosti s duhom Pravilnika o osoblju i sprečava sve druge članove osoblja koji zadovoljavaju uvjete da se natječu za to radno mjesto;

Zaključci

18.  izražava žaljenje zbog toga što navodno niti jedan povjerenik nije doveo u pitanje to iznenadno imenovanje, zatražio da se odluka o imenovanju odgodi ili zahtijevao načelnu raspravu o ulozi budućeg glavnog tajnika Komisije i o tome kako se shvaća ta uloga, uz naznaku da ta točka nije bila na dnevnom redu;

19.  podsjeća da su glavni direktori u europskim institucijama odgovorni za stotine članova osoblja i kao dužnosnici za ovjeravanje izvršavaju velike proračune te da također imaju obvezu na kraju svake financijske godine u svojem godišnjem izvješću o radu potpisati izjavu o jamstvu; stoga dovodi u pitanje tvrdnju Komisije da bi se funkcija predstojnika kabineta predsjednika mogla smatrati jednakovrijednom funkciji glavnog direktora u pogledu upravljačkih i proračunskih odgovornosti, iako kandidat, za razliku od prethodnih glavnih tajnika Komisije, takvu funkciju nije obnašao; ističe da interni dopis predsjednika Komisije o sastavu kabineta članova Komisije i službe glasnogovornika od 1. studenoga 2014. ne zamjenjuje niti mijenja Pravilnik o osoblju;

20.  navodi da bi se imenovanje glavnog tajnika provedeno u dva koraka moglo smatrati postupkom sličnim udaru kojim su pravni okviri dovedeni do krajnjih granica, a možda i prekoračeni;

21.  ističe da Parlament ne može pronaći nikakvu „ozbiljnu i hitnu situaciju”, kako je objasnila Pravna služba Parlamenta, kojom bi se opravdala primjena postupka preraspodjele na temelju članka 7. Pravilnika o osoblju bez objave radnog mjesta;

Potrebne mjere

22.  svjestan je da opoziv povoljnih upravnih akata općenito nije moguć zbog pravnih ograničenja, no unatoč tome poziva Komisiju da preispita postupak imenovanja novog glavnog tajnika kako bi se drugim mogućim kandidatima u europskoj javnoj upravi pružila prilika da se prijave i time omoguće veći izbor među potencijalnim kandidatima iz iste funkcijske skupine i platnog razreda; poziva Komisiju da u budućnosti provodi otvorene i transparentne postupke prijave;

23.  podsjeća da se radi održavanja izvrsne i neovisne, odane i motivirane europske javne službe treba pridržavati i slova i duha Pravilnika o osoblju; ističe da to zahtijeva da se u potpunosti poštuju osobito članci 4., 7. i 29. Pravilnika o osoblju da se „osoblje institucije obavješćuje [...] o slobodnim radnim mjestima u toj instituciji nakon što tijelo za imenovanje odluči popuniti slobodno radno mjesto” te da se ta obveza transparentnosti također treba poštovati za premještaje u skladu s člankom 7. Pravilnika o osoblju, osim u vrlo iznimnim i opravdanim slučajevima, koje je potvrdio Sud Europske unije;

24.  podsjeća da je samo ispravnom objavom slobodnih radnih mjesta moguće osigurati širok i rodno uravnotežen izbor najkvalificiranijih kandidata te omogućiti informirane i optimalne odluke o imenovanjima; naglašava da sve europske institucije i tijela moraju izbjegavati postupke objave čija je jedina svrha ispuniti formalne zahtjeve za objavu;

25.  preporučuje da se procesi i postupci donošenja odluka Kolegija povjerenika postrože kako bi se izbjeglo svako neselektivno prihvaćanje imenovanja ili drugih važnih odluka te da je stoga nužno da sve takve stavke budu uključene u prijedlog dnevnog reda;

26.  u tom kontekstu poziva sve institucije i tijela Europske unije da okončaju praksu „ubacivanja” ljudi na položaje, čime se mogu ugroziti postupci, a time i vjerodostojnost Unije; naglašava da politički utjecaj ne smije ugroziti primjenu Pravilnika o osoblju; smatra da se u interesu transparentnosti, integriteta i jednakih mogućnosti sva slobodna radna mjesta trebaju objavljivati; naglašava da, ako institucije ipak odluče odstupiti od tog načela, trebale bi to činiti samo unutar uskog manevarskog prostora utvrđenog sudskom praksom Suda Europske unije;

27.  predlaže da u povjerenstvima Parlamenta za odabir višeg rukovodstva sjede dužnosnici iz predstavničkih tijela osoblja;

28.  poziva Komisiju i sve ostale relevantne institucije EU-a da opozovu sve odluke kojima se funkcija predstojnika kabineta predsjednika smatra jednakovrijednom funkciji glavnog direktora, a funkcija predstojnika kabineta povjerenika jednakovrijednom funkciji direktora; također poziva Komisiju da se pobrine da se sljedećom revizijom Pravilnika o osoblju u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom pruže korisne mogućnosti napredovanja u karijeri i za dužnosnike čija je karijera pratila uobičajeni tijek i za članove kabineta:

   u pogledu članka 7., pojasniti postupak premještaja i preraspodjele dužnosnika skupa s radnim mjestom, koji je potvrđen samo u sudskoj praksi,
   uključiti relevantna interna pravila za članove privatnih ureda/kabineta i
   utvrditi potpuno transparentne postupke za imenovanje glavnih tajnika;

29.  poziva Komisiju da prije kraja 2018. preispita svoj upravni postupak za imenovanje visokih dužnosnika kako bi se u potpunosti osigurao odabir najboljih kandidata unutar okvira maksimalne transparentnosti i jednakih mogućnosti, čime bi se također postavio primjer za ostale europske institucije;

30.  uviđa da se člankom 17. Poslovnika Komisije glavnom tajniku pripisuju određene upravljačke odgovornosti te da bi on trebao imati opsežno iskustvo u upravljanju i uživati povjerenje predsjednika; smatra da taj Poslovnik treba ažurirati i pojasniti kako bi se zajamčila neutralnost uloge glavnog tajnika u (stranačkom) političkom okruženju; očekuje da će do rujna 2018. biti obaviješten o tom ažuriranju;

o
o   o

31.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi svim europskim institucijama.


Napredak u globalnim sporazumima UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije i o izbjeglicama
PDF 167kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama (2018/2642(RSP))
P8_TA(2018)0118B8-0184/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i Protokolu o statusu izbjeglica iz 1967.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Program za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada (MOR) i posebno Konvenciju MOR-a br. 189 o pristojnom radu radnika u kućanstvima iz 2011. godine,

–  uzimajući u obzir rezoluciju A/RES/71/1 Opće skupštine UN-a od 19. rujna 2016. naslovljenu „Deklaracija iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima”(1),

–  uzimajući u obzir Prilog I. Deklaraciji iz New Yorka „Sveobuhvatni okvir za pomoć izbjeglicama”,

–  uzimajući u obzir Prilog II. Deklaraciji iz New Yorka „Prema globalnom sporazumu za sigurne, uredne i zakonite migracije”,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a od 6. ožujka 2017. za promicanje i zaštitu prava djeteta i Komunikaciju Komisije od 12. travnja 2017. o zaštiti djece migranata (COM(2017)0211),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju A/RES/71/280 Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 6. travnja 2017. naslovljenu „Modaliteti međuvladinih pregovora o globalnom sporazumu za sigurne, uredne i zakonite migracije”(2),

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća UN-a za ljudska prava od 28. travnja 2017. naslovljeno „Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata o planu za razdoblje do 2035. o olakšavanju mobilnosti ljudi”(3),

–  uzimajući u obzir dokument UNHCR-a od 17. svibnja 2017. naslovljen „Prema globalnom sporazumu o izbjeglicama: plan djelovanja”(4),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antónija Guterresa od 11. siječnja 2018. naslovljeno „Učiniti migracije korisnima za sve”(5),

–  uzimajući u obzir nulti nacrt globalnog sporazuma UNHCR-a o izbjeglicama od 31. siječnja 2018.(6),

–  uzimajući u obzir nulti nacrt od 5. veljače 2018.(7) i nulti nacrt plus od 5. ožujka 2018.(8) Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije;

–  uzimajući u obzir Izjavu iz Abidjana s 5. sastanka na vrhu EU-a i AU-a iz studenog 2017.;

–  uzimajući u obzir Rezoluciju A/RES/70/1 Opće skupštine UN-a naslovljenu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” i njezinih 17 ciljeva održivog razvoja usvojenih 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu UN-a u New Yorku(9),

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji, koju je usvojila Opća skupština UN-a Rezolucijom A/RES/70/1 45/158 od 18. prosinca 1990.(10),

–  uzimajući u obzir opću zajedničku izjavu Odbora UN-a za zaštitu prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji i Odbora UN-a za prava djeteta o stanju ljudskih prava djece u kontekstu međunarodnih migracija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o ljudskim pravima i migracijama u trećim zemljama(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o otpornosti kao strateškom prioritetu vanjskog djelovanja EU-a(13),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 5. travnja 2017. o rješavanju pitanja kretanja izbjeglica i migranata: uloga vanjskog djelovanja EU-a(14) i od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji(15),

–  uzimajući u obzir izvješće koje je 12. listopada 2017. usvojio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira Unije za preseljenje i izmjeni Uredbe (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (A8-0316/2017), i na potrebu da EU zadovolji najmanje 20 % predviđenih godišnjih globalnih potreba za preseljenjem,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da prema članku 13. stavku 2. Opće deklaracije o ljudskim pravima „svatko ima pravo napustiti svoju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u svoju zemlju”; budući da je 1999. godine Odbor UN-a za ljudska prava u Općoj napomeni br. 273 (stavak 8.), pojasnio da to pravo „ne može ovisiti o bilo kojoj posebnoj svrsi ili roku do kojeg pojedinac dobrovoljno boravi izvan zemlje”;

B.  budući da su na UN-ovu sastanka na vrhu o izbjeglicama i migrantima, koji je 19. rujna 2016. u New Yorku ugostila Opća skupština UN-a, države članice UN-a jednoglasno donijele Deklaraciju iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima na temelju koje su pokrenuta dva odvojena, različita i neovisna, iako u biti međusobno povezana procesa, u cilju donošenja Globalnog sporazuma o izbjeglicama tijekom 2018. i Globalnog sporazuma za sigurne, uredne i zakonite migracije koji će biti potpisan na konferenciji u Maroku u prosincu 2018.;

C.  budući da je u Prilogu I. Deklaracije iz New Yorka utvrđen sveobuhvatni okvir za pomoć izbjeglicama koji se temelji na načelu međunarodne podjele odgovornosti i na predanosti država članica UN-a rješavanju temeljnih uzroka prisilnog raseljavanja; budući da sveobuhvatni okvir za pomoć izbjeglicama predstavlja posebne mjere čija je svrha smanjiti pritisak na zemlje domaćine, ojačati samostalnost izbjeglica, proširiti pristup rješenjima u pogledu trećih zemalja te pružiti podršku razvoju uvjeta u zemljama podrijetla za siguran i dostojanstven povratak;

D.  budući da je od Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice zatraženo da provede savjetovanja o programu djelovanja uz sveobuhvatni okvir za pomoć izbjeglicama i da predloži Globalni sporazum o izbjeglicama u svojem godišnjem izvješću Općoj skupštini 2018. godine;

E.  budući da su EU i njegove države članice bili uključeni u pripremnom procesu i raspravama koje su dovele do predstavljanja nultih nacrta; budući da je s početkom kritičnije faze postupka, kao i zbog posljedica odluke SAD-a da istupi iz pregovora, postalo još važnije da EU i njegove države članice preuzmu vodeću ulogu kako bi se osigurala snažna formulacija teksta koji je usmjeren na ljude i utemeljen na ljudskim pravima;

F.  budući da je migracija složen ljudski fenomen; budući da, iako su izbjeglice posebno određeni i zaštićeni međunarodnim pravom kao osobe koje borave izvan svoje države podrijetla zbog straha od progona, sukoba, nasilja ili drugih okolnosti i koje zbog toga traže međunarodnu zaštitu, i izbjeglice i migranti su nositelji ljudskih prava te se često suočavaju s povećanom ranjivošću, nasiljem i zlostavljanjem u čitavom migracijskom procesu; budući da su Globalni sporazum o izbjeglicama i Globalni sporazuma za sigurne, uredne i zakonite migracije komplementarni postupci koji će zahtijevati zajedničke mjere za njihovu provedbu;

G.  budući da su mobilnost ljudi i migracije sve prisutniji te da u čitavom svijetu ima oko 258 milijuna međunarodnih migranata; budući da se broj migranata kao udio svjetskog stanovništva povećao s 2,8 % 2000. na 3,4 % 2017. godine; budući da su 48 % migranata žene; budući da većina migranata putuje na siguran i uredan način; budući da se 85 % migracija odvija među zemljama istog stupnja razvoja; budući da je 2017. Europa bila izvorište drugog najvećeg broja međunarodnih migranata (61 milijun)(16);

H.  budući da je prema podacima UNHCR-a krajem 2015. bilo prisilno raseljeno oko 65 milijuna ljudi, od kojih je bilo 12 milijuna Sirijaca; budući da je, prema Svjetskoj banci, oko 9 milijuna ljudi raseljeno u razdoblju između 2012. i 2015., što predstavlja ozbiljan izazov za globalni sustav humanitarne pomoći; budući da se 84 % svjetskih izbjeglica i 99 % interno raseljenih osoba nalazi u zemljama ili regijama u razvoju te da Afrika ugošćuju većinu njih, dok se samo 10 % svih izbjeglica nalazi u europskim zemljama, ne računajući Tursku; budući da će prema predviđanjima UNHCR-a o globalnim potrebama za preseljenjem za 2018. za oko 1,2 milijuna ljudi biti potrebno preseljenje; budući da je od 2000. diljem svijeta život izgubilo više od 46 000 migranata i izbjeglica u nastojanju da pronađu sigurnost i dostojanstvo u inozemstvu, uključujući i minimalnu procjenu o najmanje 14 500 smrtnih slučajeva na središnjem Sredozemlju od 2014. godine(17);

I.  budući da je Europa povijesno bila regija odredišta i podrijetla; budući da su Europljani također migrirali u inozemstvo zbog ekonomskih problema, sukoba ili političkih progona; budući da je zbog aktualne gospodarske i financijske krize velik broj Europljana emigrirao, uključujući u gospodarstva u usponu na južnoj polutki svijeta;

J.  budući da mnoga djeca migranti dožive nasilje, zlostavljanje i iskorištavanje; budući da više od 100 zemalja stavlja djecu u pritvor zbog razloga povezanih s migracijama(18); budući da je za djecu izbjeglice pet puta veća vjerojatnost da neće biti u školskom sustavu te da je manje od četvrtine adolescenata izbjeglica upisano u srednje škole;

K.  budući da su radnici migranti često izloženi diskriminaciji, iskorištavanja i kršenju njihovih prava; budući da međunarodni migranti predstavljaju 23 % od 24,9 milijuna ljudi u svijetu koji obavljaju prisilni rad;

L.   budući da je iskustvo pokazalo da migranti daju pozitivan doprinos zemljama u kojima žive, kao i svojim matičnim zemljama; budući da migranti doprinose zemljama u kojima žive plaćanjem poreza i unošenjem oko 85 % svojih prihoda u gospodarstva tih zemalja; budući da je 2017. u svijetu bilo prebačeno oko 596 milijardi USD u doznakama, od čega je 450 milijardi USD otišlo u zemlje u razvoju, što je tri puta više od ukupne službene razvojne pomoći;

1.  snažno podupire ciljeve Deklaracije iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima i povezani postupak za razvoj globalnog sustava upravljanja za poboljšanje koordinacije u pogledu međunarodnih migracija, mobilnosti ljudi, masovnih kretanja izbjeglica i dugotrajnog izbjeglištva, te za uspostavu trajnih rješenja i pristupa za jasno isticanje važnosti zaštite prava izbjeglica i migranata;

2.  poziva države članice EU-a da se ujedine oko jedinstvenog stajališta EU-a i aktivno brane i promiču pregovore o važnom pitanju Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama;

3.  uvjeren je da u međuovisnom svijetu međunarodna zajednica u cjelini može najbolje odgovoriti na izazove povezane s mobilnosti ljudi; stoga pozdravlja otvaranje međuvladinih pregovora o Globalnom sporazumu UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije i početka formalnog savjetovanja o Globalnom sporazuma o UN-a o izbjeglicama na temelju nultih nacrta, koji će biti okončani do srpnja 2018.;

4.  poziva Europsku uniju, to jest Visoku predstavnicu za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da iskoriste sva svoja diplomatska sredstva i delegacije EU-a, ne samo u New Yorku i Ženevi, već i u drugim ključnim zemljama, posebno zemljama u razvoju čije je istinsko sudjelovanje u tom procesu, koje bi EU trebao olakšati kako bi osigurao njegov uspjeh, od ključne važnosti kao zemalja podrijetla, tranzita i odredišta;

5.  naglašava da ključni međunarodni ugovori o ljudskim pravima priznaju prava svih ljudskih bića, uključujući migranata i izbjeglica, bez obzira na njihov pravni status te obvezuju države da ih poštuju, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; poziva na to da se obrati posebna pozornost na osobe u ranjivom položaju te osobe kojima je potrebna posebna zdravstvena ili psihološka podrška, uključujući kao rezultat fizičkog, predrasudama motiviranog, spolnog ili rodno uvjetovanog nasilja ili mučenja; zalaže se za uvođenje u globalne sporazume konkretnih mjera u tom pogledu; podsjeća, nadalje, da ranjivosti koje nastaju kao rezultat okolnosti u zemljama podrijetla, tranzita i odredišta ili prihvata, nisu samo posljedica identiteta osobe, već i političkih odluka, nejednakosti te strukturne i društvene dinamike;

6.  podsjeća na to da se u ciljevima održivog razvoja sadržanim u Programu održivog razvoja do 2030. priznaje da planirana i dobro vođena migracijska politika može pomoći u postizanju održivog razvoja i uključivog rasta, kao i smanjenju nejednakosti unutar i između država; snažno poziva da se odgovarajuća pozornost posveti aspektima ciljeva održivog razvoja povezanih s migracijama i globalnim sporazumima; poziva EU i države članice da pokažu svoju predanost postizanju ciljeva održivog razvoja povezanih s djecom provedbom Smjernica EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta od 6. ožujka 2017.;

7.  poziva države članice UN-a da, u skladu s 5. ciljem održivog razvoja, preuzmu pojedinačnu obvezu promicanja rodne jednakosti i osnaživanja žena i djevojaka kao središnjeg elementa u okviru Globalnog sporazuma; podsjeća, nadalje, da migracije mogu biti sredstvo ubrzanja osnaživanja žena i ostvarenja jednakosti, s obzirom na to da 48 % migranata čine žene, a dvije trećine njih su zaposlene;

8.  poziva države članice UN-a da preuzmu pojedinačnu obvezu osiguranja zaštite djece u migracijama; naglašava da su sva djeca, bez obzira na njihov migrantski ili izbjeglički status, u prvom redu djecu koja nose sva prava sadržana u Konvenciji UN-a o pravima djeteta i da njihov najbolji interes mora biti primarna briga svih odluka i djelovanja koji se odnose na njih; smatra globalne sporazume prilikom za jačanje referentnih vrijednosti za zaštitu djece pogođene migracijama i prisilnim raseljavanjem; pozdravlja uvrštenje u nulti nacrt jasnih obveza u pogledu određenih problema, kao što su poziv da se stane na kraj pritvaranju djece, poboljšanje djelovanja s obzirom na nestale migrante, snažna podrška spajanju obitelji i drugim uobičajenim putovima, sprečavanje apatridnosti djece te uključivanje djece izbjeglica i tražitelja azila u nacionalne sustave zaštite djece, obrazovanja i zdravstva; poziva EU i njegove države članice da snažno zagovaraju te prijedloge kako bi se osiguralo da u prosincu budu u konačnom tekstu za usvajanje;

9.  naglašava da je potrebno usredotočiti se na rješavanje problema različitih pokretača nezakonite migracije i prisilnog raseljavanja (sukobi, progon, etničko čišćenje, opće nasilje ili drugi čimbenici kao što su ekstremno siromaštvo, klimatske promjene ili prirodne katastrofe);

10.  žali zbog stalne i raširene pojave apatridnosti, što predstavlja ozbiljan izazov za ljudska prava; poziva EU i njegove države članice da se pobrinu da se to pitanje na odgovarajući način riješi u okviru aktualnih pregovora o globalnim sporazumima;

11.  ističe da savjetovanja i pregovori moraju biti transparentni i uključivi te da u njih, koliko god je to moguće, moraju biti uključeni svi dionici, lokalne i regionalne vlasti te institucije i civilno društvo, uključujući organizacije migranata, unatoč tome što je riječ o međuvladinim pregovorima; naglašava da je potrebno iskoristiti ulogu parlamenata u završnoj fazi postupka koji je doveo do usvajanja sporazumâ, i posebno naglašava potrebu jačanja parlamentarne dimenzije stajalište EU-a;

12.  smatra da bi trebalo razviti mehanizam za koordinaciju kako bi se osigurala komplementarnost između dvaju sporazuma i usklađenost u vezi s međusektorskim pitanjima;

13.  naglašava važnost praćenja i prikupljanja raščlanjenih podataka o migracijama i izbjeglicama koji su popraćeni pokazateljima specifičnima za migrante, koji su ključni za oblikovanje politika na temelju realnih podataka, a ne predrasuda ili lažnih predodžbi, uz istodobno osiguranje temeljnih prava, uključujući pravo na privatnost i zaštitu podataka, te sprečavanje da osobe čiji se podaci obrađuju budu izloženi ozbiljnim kršenjima ljudskih prava;

14.  naglašava da je potrebno u bliskoj budućnosti ojačati dimenziju praćenja provedbe obaju globalnih sporazuma, osobito zbog njihove neobvezujuće prirode, kako bi se izbjeglo da im različite uključene države pristupaju odabirući dijelove koji im odgovaraju; u tom pogledu poziva na pomno praćenje uspostavom, prema potrebi, referentnih vrijednosti i pokazatelja; naglašava da je potrebno osigurati da UN i njegove relevantne agencije raspolažu resursima potrebnima za sve zadaće koje im države odluče delegirati u provedbi i praćenju sporazumâ;

15.  priznaje da su za upravljanje migracijama potrebna velika ulaganja, odgovarajuća sredstva te fleksibilni i transparentni instrumenti, kao i da će u nadolazećim godinama biti potrebni dobro osmišljeni, fleksibilni i pojednostavljeni instrumenata za rješavanje migracijskih izazova; poziva na veću ulogu financijskih instrumenata EU-a u provedbi globalnih sporazuma; traži da sljedeći višegodišnji financijski okvir (VFO) pokaže financijsku dosljednost te da revidira dugoročnu proračunsku potporu za migracijske politike i politike azila te mjera koje proizlaze iz globalnih sporazuma; smatra da razvojni proračuni moraju i dalje biti usmjereni na održivo iskorjenjivanje siromaštva;

Globalni sporazum o izbjeglicama

16.  pozdravlja nacrt Sporazuma o izbjeglicama i njegov pristup koji je usmjeren na ljude i ljudska prava; čestita UNHCR-a na njegovu radu i predanosti najsveobuhvatnijoj provedbi svog mandata; poziva sve zemlje da se obvežu na pravedniju podjelu odgovornosti za prihvat izbjeglica i pružanje podrške izbjeglicama u čitavom svijetu te snažno poziva EU i njegove države članice da priznaju i poštuju svoj dio odgovornosti; poziva na usvajanje globalnog mehanizma za podjelu odgovornosti kojim se za predloženi Sporazum podupire pristup temeljen na ljudskim pravima;

17.  naglašava potrebu da se osigura stabilna i trajna pomoć zemljama u razvoju koje prihvaćaju velik broj izbjeglica te izbjeglicama ponude trajna rješenja, uključujući tako što će postati samoodrživi i integrirani u zajednice u kojima žive; podsjeća da Sporazum pruža jedinstvenu priliku za jačanje veza između humanitarne pomoći i razvojnih politika te poboljšanja učinkovitosti, djelotvornosti i održivosti zaštite izbjeglica i pronalaženja rješenja za njih, stvaranje sveobuhvatnog odgovora i okupljanje svih dionika;

18.  naglašava potrebu za uključivanjem izbjeglica kao aktivnih dionika u oblikovanju Sporazuma i drugih međunarodnih odgovora na izbjegličke situacije;

19.  poziva na nekriminalizaciju humanitarne pomoći; poziva na povećanje kapaciteta za pretragu i spašavanje osoba u nevolji, na povećanje kapaciteta u svim državama i na priznavanje podrške koju pružaju privatni subjekti i nevladine organizacije u provođenju operacija spašavanja na moru i kopnu;

20.  poziva na snažan razvoj i jačanje rješenja za preseljenje u Sporazumu kao ključnog elementa za jednako dijeljenje odgovornosti preko specifičnih i koordiniranih obveza kojima će se utvrditi ili povećati opseg, veličina i kvaliteta programa preseljenja, kako bi se ispunile godišnje globalne potrebe preseljenja koje je utvrdio UNHCR; posebno poziva države članice EU-a da daju svoj doprinos i da pojačaju napore u tom pogledu;

21.  poziva da se u potpunosti poštuje pravo na spajanje obitelji i inzistira na razvoju sigurnih i zakonitih putova za izbjeglice osim preseljenja, uključujući humanitarne koridore, međunarodne humanitarne vize, režime regionalnog premještanja i druge komplementarne zakonite putove (kao što su privatno sponzorstvo, studentske vize, programi stipendiranja za izbjeglice i fleksibilni vizni aranžmani) kako bi izbjeglice mogli doći do odredišta i biti primljeni u odgovarajućim i dostojanstvenim uvjetima;

22.  poziva sve države da potpišu i ratificiraju Ženevsku konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. (Ženevska konvencija) te da ih se pridržavaju;

23.  naglašava potrebu da se iskoristi ova prilika kako bi se u potpunosti razvila obnovljena i horizontalna rodna perspektiva za zajednički međunarodni odgovor na pitanje izbjeglica kojim se rješavaju posebne potrebe zaštite žena, uključujući suzbijanje nasilja nad ženama, i kojom se poboljšavaju sposobnosti i vještine žena u obnovi i otpornosti svih društava te tako prevlada slika žena kao žrtava; u tom kontekstu poziva na puno sudjelovanje žena, počevši od djetinjstva, s pristupom obrazovanju za djevojčice, među ostalim u kriznim situacijama i područjima sukoba, na slušanje njihovih glasova i uzimanje u obzir njihovih potreba i situacija njihovim sudjelovanjem u oblikovanju politika i rješenja za izbjegličku krizu kako bi bili održiviji, otvoreniji i učinkovitiji;

Globalni sporazum za sigurne, uredne i zakonite migracije

24.  ustraje u tome da bi Sporazum za sigurne, uredne i zakonite migracije trebao biti usmjeren na ljude te se temeljiti na ljudskim pravima, kao i da bi trebao osigurati dugoročne, održive i sveobuhvatne mjere u korist svih uključenih strana, na temelju načela partnerstva i pojačane suradnju među zemljama podrijetla, tranzita i odredišta;

25.  smatra da Sporazum pruža jedinstvenu priliku da se povezanost između razvoja i migracije uvede u globalni politički program; snažno vjeruje da ciljevi održivog razvoja pružaju cjelovit i sveobuhvatan okvir za učvršćivanje povezanosti migracija i razvoja;

26.  podsjeća da je u izvješću glavnog tajnika UN-a naslovljenom „Učiniti migracije korisnima za sve” naglašeno da postoji jasan dokaz da je, unatoč stvarnim izazovima, migracija korisna i za migrante i zajednice domaćine u ekonomskom i socijalnom pogledu, te da može biti pokretač gospodarskog rasta i inovacija; snažno podržava daljnje slanje pozitivne slike o migraciji i poziva EU i međunarodne informativne kampanje da skrenu pozornost na dokaze i suprotstave se rasističkim i ksenofobnim trendovima u našim društvima;

27.  poziva države članice UN-a na smanjenje troškove prijenosa doznaka i rješavanje tog pitanja u okviru trenutačnih pregovora o Sporazumu;

28.  naglašava da su migracije prepoznate kao proaktivna strategiju za prilagodbu, plan za poboljšanje životnih uvjeta i suzbijanje siromaštva te čimbenik koji doprinosi uključivom rastu i održivom razvoju;

29.  čvrsto vjeruje da je sada vrijeme da se objedine svi elemente strukture UN-a, uključujući Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM), kako bi se pružila podrška međunarodnim naporima za upravljanje migracijama i učvrstila suradnja; stoga duboko žali zbog odluke SAD-a da okonča svoje sudjelovanje u pregovorima o Globalnom sporazumu za sigurne, uredne i zakonite migracije; poziva EU da preuzme vodstvo u tom procesu i da osudi druge zemlje koje istupaju iz pregovora ili oslabljuju sadržaj završnog pakta; poziva EU da ispuni svoje odgovornosti kao globalni akter i da radi na osiguranju uspješnog završetka pregovora; inzistira na tome da države članice EU-a da pokažu zajedništvo i da zauzmu zajednički stav dajući potporu međunarodnom režimu za upravljanje migracijama koji se temelji na ljudskim pravima;

30.  smatra da bi se otvaranjem više zakonitih putova za migraciju, uključujući na temelju realističnih analiza potreba tržišta rada, odvratilo od nezakonite migracije i dovelo do manjeg broja smrtnih slučajeva, manjeg iskorištavanja nezakonitih migranata od strane krijumčara i njihovog manjeg izrabljivanja od strane beskrupuloznih poslodavaca;

31.  poziva sve zemlje da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se spriječila kršenja ljudskih prava i iskorištavanja migranata na njihovu teritoriju, uključujući od strane poslodavaca; poziva države članice UN-a da, u tu svrhu, da potpišu i ratificiraju Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji usvojenu Rezolucijom Opće skupštine 45/158 od 18. prosinca 1990. te da postupaju u skladu s njom; naglašava da Sporazum treba poštovati međunarodne standarde rada i biti u skladu s njima, osobito s temeljnim načelima i pravima na radu te relevantnim konvencijama UN-a i MOR-a o zaštiti radnika migranata i njihovih obitelji;

32.  ističe da je važno osigurati odgovarajuću potporu za dobrovoljni povratak i reintegraciju ljudi koji se vraćaju u svoju domovinu; naglašava da djecu treba vraćati samo kada je to u njihovu najboljem interesu te na siguran i dobrovoljan način uz korištenje informacija o zemlji podrijetla djeteta i nudeći dugoročno pružanje podrške njihovoj reintegraciji;

33.  poziva države članice UN-a da razmotre donošenje detaljnih nacionalnih ili podnacionalnih akcijskih planova i promicanje pristupa za provedbu preporuka iz Sporazuma na svim razinama vlasti kako bi se riješile različite dimenzije migracija, uključujući razvoj, ljudska prava, sigurnost, socijalne aspekte, dob i rod te uzele u obzir posljedice politike u području zdravlja, obrazovanja, zaštite djece, stambenih pitanja, socijalne uključenosti, pravosuđa, zapošljavanja i socijalne zaštite;

34.  podržava poziv iz Deklaracije iz New Yorka o sustavnom praćenju i preispitivanju obveza država članica u području migracija; izražava svoju spremnost da bude povezan s ovim postupkom na razini EU-a i podupire uključivanje migranata i drugih dionika;

35.  poziva Vijeće, Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u cijelosti obavještavaju Parlament u svim fazama procesa koji vodi do sklapanja globalnih sporazuma;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Međunarodnoj organizaciji za izbjeglice i Ujedinjenim narodima.

(1) http://www.un.org/en/development/desa/population/migration/generalassembly/docs/A_RES_71_1_E.pdf
(2) https://www.un.org/en/development/desa/population/migration/generalassembly/docs/A_RES_71_280.pdf
(3) A/HRC/35/25. https://daccess-ods.un.org/TMP/8451200.72364807.html
(4) http://www.unhcr.org/58e625aa7.pdf
(5) https://refugeesmigrants.un.org/SGReport
(6) http://www.unhcr.org/Zero-Draft.pdf
(7) https://refugeesmigrants.un.org/sites/default/files/180205_gcm_zero_draft_final.pdf
(8) https://refugeesmigrants.un.org/sites/default/files/2018mar05_zerodraft.pdf
(9) Rezolucija UN-a70/1 http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1&Lang=E
(10) http://www.un.org/documents/ga/res/45/a45r158.htm
(11) SL C 58, 15.2.2018., str. 109.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0404.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0242.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0124.
(15) SL C 58, 15.2.2018., str. 9.
(16) Ujedinjeni narodi, Odjel za gospodarska i socijalna pitanja, Odsjek za stanovništvo (2017). Trendovi u sastavu međunarodnih migracija Revizija za 2017. (bazu podataka Ujedinjenih naroda, POP/DB/MIG/Stock/Rev.2017).
(17) https://missingmigrants.iom.int/latest-global-figures
(18) Izvješće UNICEF-a, Bez korijenja: rastuća kriza za djecu izbjeglice i migrante, rujan 2016., str. 39., https://www.unicef.org/videoaudio/PDFs/Uprooted.pdf


Provedba instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje na sredini razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020.
PDF 423kWORD 76k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o provedbi instrumenata EU-a za vanjsko financiranje: preispitivanje na sredini razdoblja 2017. godine i struktura za razdoblje nakon 2020. (2017/2280(INI))
P8_TA(2018)0119A8-0112/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI)(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2306 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 235/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za demokraciju i ljudska prava širom svijeta(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020.(7) (Uredba o Instrumentu za razvojnu suradnju),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o utvrđivanju zajedničkih pravila i postupaka za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja(8),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. rujna 2017. o uspostavi Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR), jamstva EFOR-a i Jamstvenog fonda EFOR-a(10),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(11) („Financijska uredba”),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za vanjske poslove od 18. travnja 2017. za Odbor za proračune i Odbor za proračunsku kontrolu o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2012/2002 i uredbi (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2016)0605 – C8-0372/2016 – 2016/0282(COD))(12),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(13) („Uredba o komitologiji”),

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije C(2014)9615 od 10. prosinca 2014. o uspostavi Europskog regionalnog uzajamnog fonda Unije kao odgovor na krizu u Siriji, „fond Madad” te Odluku Komisije C(2015)9691 od 21. prosinca 2015. o izmjeni Odluke C(2014)9615,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije C(2015)7293 od 20. listopada 2015. o uspostavi Kriznog uzajamnog fonda za stabilnost i borbu protiv glavnih uzroka nezakonite migracije i raseljavanja u Africi te Odluku Komisije C(2017)0772 od 8. veljače 2017. o izmjeni Odluke C(2015)7293,

–  uzimajući u obzir Odluku Komisije C(2015)9500 od 24. studenoga 2015. o usklađivanju mjera Unije i država članica koordinacijskim mehanizmom – Instrumentom za izbjeglice u Turskoj(14) i odluke Komisije C(2016)0855 od 10. veljače 2016.(15) i C(2017)2293 od 18. travnja 2017.(16) o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj o izmjeni Odluke Komisije C(2015)9500,

–  uzimajući u obzir razna izvješća Europskog revizorskog suda o vanjskom financiranju EU-a, a osobito tematsko izvješće br.18/2014 o sustavima glavne uprave EuropeAid za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 15. prosinca 2017. naslovljeno „Izvješće o preispitivanju instrumenata za vanjsko financiranje na sredini razdoblja” (COM(2017)0720) i popratne radne dokumente službi o evaluaciji Zajedničke provedbene uredbe (SWD(2017)0606), Europskog instrumenta za susjedstvo (SWD(2017)0602), Instrumenta za pretpristupnu pomoć (SWD(2017)0463), Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (SWD(2017)0607), Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (SWD(2017)0608) i Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) (SWD(2017)0604),

–  uzimajući u obzir vanjske ocjene instrumenata za vanjsko financiranje(17),

–  uzimajući u obzir tekuće postupke Europskog parlamenta o budućem višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2020.,

–  uzimajući u obzir evaluaciju provedbe na razini Europe koju je pripremila Služba Europskog parlamenta za istraživanja, naslovljenu „Instrumenti EU-a za vanjsko financiranje i struktura za razdoblje nakon 2020.”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 24. studenoga 2015. naslovljeno „Godišnje izvješće iz 2015. o razvojnoj politici i politici vanjske pomoći Europske unije i o njihovoj provedbi u 2014.” (COM(2015)0578),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 19. prosinca 2016. naslovljeno „Godišnje izvješće za 2016. o provedbi instrumenata Europske unije za financiranje vanjskog djelovanja 2015.” (COM(2016)0810),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 7. lipnja 2017., naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. travnja 2014. o cjelovitom pristupu EU-a i njegovim posljedicama za koherentnost vanjskog djelovanja EU-a(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o pregledu europske politike susjedstva(22),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 15. studenoga 2017. o preporuci Europskog parlamenta Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje (ESVD) o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2016.(24),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 15. veljače 2017. o Izvješću Komisije o Albaniji za 2016.(25) i o izvješću Komisije o Bosni i Hercegovini za 2016.(26),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o Izvješću Komisije o Crnoj Gori za 2016.(27),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. lipnja 2017. o Izvješću Komisije o Kosovu za 2016.(28), o izvješću Komisije o bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji za 2016.(29) i o izvješću Komisije o Srbiji za 2016.(30),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 6. veljače 2018. pod nazivom „Vjerodostojna perspektiva proširenja i pojačana suradnja EU-a sa zapadnim Balkanom” (COM(2018)0065),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o lokalnim vlastima i civilnom društvu: Europski angažman za potporu održivom razvoju(31),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2017. o stajalištu Vijeća o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2018.(32),

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije objavljenu u lipnju 2016.(33),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o suradnji EU-a s civilnim društvom u području vanjskih odnosa,

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a „Trgovina za sve”,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 9. studenog 2017. o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini (SWD(2017)0364),

–  uzimajući u obzir nadležnosti svojeg Odbora za vanjske poslove kao odbora nadležnog za sve zakonodavstvo, izradu programa i nadzor nad mjerama provedenim u okviru instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, PI i IcSP, te za politike na kojima se temelje (Prilog V. (I.) Poslovnika),

–  uzimajući u obzir izjavu Europske komisije priloženu uredbama o uspostavi instrumenata za vanjsko financiranje, u kojoj se obvezuje na sudjelovanje u strateškim dijalozima s Parlamentom o programiranju Komisije;

–  uzimajući u obzir poslovnik odbora Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI), Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR), Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (IcSP), Instrumenta za partnerstvo (PI) i Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove te mišljenja i stajališta u obliku amandmana Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za proračune (A8-0112/2018),

A.  budući da je Europska unija i dalje najveći pružatelj vanjske pomoći na svijetu;

B.  budući da su instrumenti za vanjsko financiranje glavni mehanizam pružanja potpore djelovanju EU-a na globalnoj sceni i da vanjsko djelovanje EU-a ima sve veću važnost za europske građane;

C.  budući da su zbog ograničenih sredstava instrumenti za vanjsko financiranje često korišteni do krajnjih granica;

D.  budući da je Komisija u svojem izvješću o preispitivanju na sredini razdoblja utvrdila da je trenutačna struktura vanjskih instrumenata općenito prikladna za predviđenu namjenu;

E.  budući da spajanje instrumenata ne može biti cilj sam po sebi;

F.  budući da se EU suočava s brojnim izazovima ne samo u svojem bliskom susjedstvu, nego i na globalnoj sceni;

G.  budući da prioritet vanjskog djelovanja EU-a mora biti rješavanje kritičnih globalnih izazova, kao što su mir i održivi razvoj, te da se u okviru vanjskog djelovanja mora uvidjeti da su zalaganje za ljudska prava za sve, vladavinu prava i demokraciju, s posebnim naglaskom na rodnoj ravnopravnosti i socijalnoj pravdi, kao i na potpori braniteljima ljudskih prava, ključni za postizanje tih ciljeva;

H.  budući da je vanjska financijska pomoć EU-a ključan instrument za pružanje potpore gospodarskim reformama, kao i demokratskoj, političkoj i institucionalnoj konsolidaciji u partnerskim zemljama;

I.  budući da se ne provodi jednak i snažan parlamentarni nadzor nad svim instrumentima;

J.  budući da postoji hitna potreba za povećanjem vidljivosti pomoći EU-a usmjerene i na građane partnerskih zemalja i na građane Europske unije radi bolje komunikacije u vezi s koristima koje donosi potpora EU-a; budući da ulaganje u konkretne i opipljive projekte, vidljivije široj javnosti, uz izradu sveobuhvatne, učinkovite i sustavne komunikacijske strategije u okviru svakog instrumenta može biti od značajne vrijednosti u tom smislu;

K.  budući da je strateška komunikacija često suočena s vanjskim izazovima koji uključuju kampanje za dezinformiranje koje se vode protiv EU-a i njegovih država članica i koji iziskuju dodatne napore; budući da je stoga od ključne važnosti promicanje objektivnih, neovisnih i nepristranih informacija, uz vođenje računa o pravnim aspektima medijskog okruženja instrumenata i djelovanja EU-a;

L.  budući da je međunarodna trgovina ključni instrument EU-a za pomoć zemljama u njihovu društvenom i ekonomskom razvoju, kao i za zaštitu i promicanje ljudskih prava, temeljnih vrijednosti i vladavine prava;

M.  budući da bi, prema Ugovorima, trgovinska politika trebala doprinositi vanjskim ciljevima Unije, uključujući održivi razvoj;

N.  budući da ukupna pomoć programirana u okviru instrumenata ENI (15,4 milijarde EUR), IPA II (11,7 milijardi EUR), IcSP (2,5 milijardi EUR), EIDHR (1,3 milijarde EUR) i PI (1 milijarda EUR) iznosi 32 milijarde EUR za razdoblje 2014. – 2020.;

O.  budući da se instrument IPA II koristi u upravljanju migracijama;

P.  budući da EIDHR, a posebno IcSP, podliježu pravnoj osnovi koju čine članci 209. i 212. UFEU-a, koji upućuju na članak 208. UFEU-a, u kojemu se navodi da je „glavni cilj politike razvojne suradnje Unije smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva”;

Q.  budući da je Komisija odgovorna za utvrđivanje, oblikovanje, provedbu, praćenje i evaluaciju pomoći koju EU pruža u okviru tih instrumenata; budući da je ESVD odgovoran za jamčenje kontinuiteta i dosljednosti vanjskih politika EU-a, među ostalim preko instrumenata; budući da je Parlament nadležan za demokratsko praćenje i nadzor te kao suzakonodavac u okviru postupka suodlučivanja;

R.  budući da dvojna priroda funkcije potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku znači da obnašatelj te dužnosti mora imati ključnu ulogu u političkoj koordinaciji pomoći koju Unija pruža u okviru tih instrumenata;

S.  budući da se razni projekti i bespovratna sredstva u okviru postojećih instrumenata ne mogu u potpunosti evaluirati jer su još uvijek u ranim fazama provedbe; budući da su neki ciljevi po prirodi kvalitativni i povezani sa zakonodavstvom, praksama i stajalištima koji se ne mogu lako kvantitativno izmjeriti;

T.  budući da Komisija u svojem preispitivanju na sredini razdoblja navodi da je teško izmjeriti opću djelotvornost instrumenata u ostvarivanju njihovih ciljeva, djelomično i zato što je teško utvrditi prikladne sustave praćenja i evaluacije na razini instrumenta (str. 10.); podsjeća da je Revizorski sud u svojem tematskom izvješću br. 18/2014 ukazao na ozbiljne nedostatke u sustavu EuropeAida za evaluaciju;

U.  budući da Zajednička provedbena uredba sadržava ključne odredbe o načelima učinkovitosti razvoja i pomoći, kao što su aktiviranje pomoći i korištenje institucija, sustava i postupaka partnerskih zemalja;

V.  budući da sadašnji administrativni postupci često uključuju preveliko birokratsko opterećenje za potencijalne primatelje, zbog čega je manjim organizacijama civilnog društva i socijalnim partnerskim organizacijama teško uključiti se u izradu i provedbu projekata jer često nemaju stručno znanje i administrativne kapacitete za izradu prihvatljivih i uspješnih prijedloga;

W.  budući da se uredbama o osnivanju instrumenata za vanjsko financiranje predviđa da se provedbene ovlasti, u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011, dodijele Komisiji i budući da se tim uredbama također predviđa da će Komisiji u tome pomagati odbori instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI;

X.  budući da se nacrti provedbenih akata moraju uputiti Vijeću i Parlamentu u isto vrijeme kada se upućuju članovima odbora instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI i budući da se u poslovnicima tih odbora predviđa da se nacrti provedbenih akata moraju uputiti članovima odbora instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI najmanje 20 kalendarskih dana prije odgovarajuće sjednice odbora; budući da bi stoga nacrte provedbenih akata Parlamentu trebalo uputiti najmanje 20 kalendarskih dana prije tih sjednica i budući da je pisani postupak za donošenje nacrta provedbenih akata iznimka od tog pravila dopuštena samo u propisno opravdanim slučajevima;

Y.  budući da izrada provedbenih akata uključuje i ekstenzivno, najčešće nekoliko mjeseci dugo pripremno razdoblje aktivnosti unutar Komisije koje uključuje i savjetovanje među službama Komisije;

Preispitivanje na sredini razdoblja

1.  napominje da je Komisija tijekom preispitivanja na sredini razdoblja utvrdila da su trenutačni instrumenti općenito prikladni za predviđenu namjenu;

2.  žali zbog toga što količina i nedostatak fleksibilnosti i usklađenosti financiranja EU-a u okviru naslova 4. tekućeg VFO-a ukazuju na manjak ambicija EU-a da djeluje kao stvarni globalni akter; međutim, napominje da su mnoge partnerske zemlje i tematske cjeline obuhvaćene instrumentima EU-a za vanjsko financiranje doživjele pozitivan napredak, što dokazuje relevantnost i važnost tih instrumenata;

3.  međutim, zabrinut je zbog nekih zaključaka, između ostalog o nedostatku političkog vodstva i sveobuhvatne vizije, nedosljednom promicanju vrijednosti i načela partnerstva EU-a, sporom ili nepostojećem napretku u području ciljeva povezanih sa socijalnim i pravosudnim reformama u širem susjedstvu, nepostojanju pomnog praćenja i evaluacije te manjku fleksibilnosti;

4.  žali zbog nepostojanja jedinstvenog dokumenta u kojemu bi se razjasnila vizija o sinergijama među instrumentima te o načinu na koji one doprinose globalnoj i sveobuhvatnoj vanjskopolitičkoj strategiji EU-a;

5.  zabrinut je zbog toga što su EU i njegovi instrumenti suočeni sa znatnim problemima, uključujući političke kompromise između promicanja vrijednosti i prava te kratkoročnih sigurnosnih interesa, pojavu novih aktera u području globalnog upravljanja i međunarodnih financijskih institucija, kao i brojne nasilne sukobe diljem svijeta, koji uključuju nestabilnost u neposrednom istočnom i južnom susjedstvu EU-a, te sve agresivniju i odlučniju rusku politiku;

6.  napominje da su uzajamni fondovi EU-a osnovani radi rješavanja temeljnih uzroka migracija; žali zbog toga što su doprinosima iz proračuna EU-a uzajamnim fondovima EU-a i Instrumentu za izbjeglice u Turskoj umanjeni ukupna usklađenost, dugoročna vizija i učinak aktivnosti Unije; ponovno naglašava da se novi prioriteti moraju financirati novim sredstvima; duboko žali zbog činjenice da ni u jednoj fazi odlučivanja o „izjavi o Turskoj” nije službeno zatražen savjet Parlamenta niti je traženo njegovo odobrenje;

7.  ponovno naglašava potrebu za time da instrumenti budu komplementarni, prilagodljivi lokalnom kontekstu te u mogućnosti brzo i djelotvorno odgovoriti na nove i nepredviđene izazove, ne gubeći pritom iz vida svoje izvorne ciljeve;

8.  izražava žaljenje zbog činjenice da instrumenti ne sadržavaju izravna upućivanja na mogućnost obustave pomoći u slučajevima u kojima zemlja korisnica (osobito u slučaju korištenja neizravnog upravljanja sa zemljom korisnicom) ne poštuje temeljna načela kao što su demokracija, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava;

9.  napominje da razvojna pomoć EU-a (službena razvojna pomoć) još nije dosegnula cilj UN-a od 0,7 %; stoga poziva na povećanje sredstava dostupnih za razvojnu pomoć kako bi se ispunile obveze u okviru Programa održivog razvoja do 2030.;

Instrument pretpristupne pomoći (IPA II)

10.  potiče napore da se instrument IPA II s pomoću posebnog planiranja za svakog korisnika i sektorskog pristupa dugoročno učini strateški relevantnijim i da pruži konkretne rezultate; smatra da bi takav pristup mogao pomoći u smanjenju golemog iznosa nepotrošenih sredstava iz instrumenata IPA I i II u Turskoj, koji proizlazi iz neučinkovitosti neizravnog upravljanja sa zemljom korisnicom te slabih apsorpcijskih kapaciteta;

11.  duboko je zabrinut zbog nazadovanja Turske u pogledu vladavine prava i demokracije, usprkos tome što je za razdoblje sadašnjeg VFO-a u okviru instrumenta IPA II predviđeno 4,5 milijardi EUR; uviđa da sadašnji izgledi za pristupanje Turske doprinose raširenoj nesigurnosti u pogledu vrijednosti instrumenta IPA II u toj zemlji; napominje da su sredstva iz instrumenta IPA II korištena za financiranje obveza u okviru „izjave o Turskoj”;

12.  napominje da se zemlje zapadnog Balkana koje primaju dugoročnu pomoć u okviru instrumenta IPA II nalaze u različitim fazama napretka; napominje da je u nekim slučajevima pomoć u okviru instrumenta IPA II dovela do ograničenih rezultata u upravljanju reformama, osobito u području vladavine prava, javne uprave i borbe protiv korupcije;

13.  prima na znanje preostale nedostatke u pogledu kvalitete pokazatelja u programima zemalja i dokumentima o djelovanju;

14.  ističe potrebu za mogućnostima obustave ili preusmjeravanja sredstava iz fonda IPA II u slučajevima kada se temeljitom analizom Komisije otkrije da partnerske zemlje sustavno ne ispunjavaju svoje obveze ili pokazuju ozbiljno političko nazadovanje; žali zbog toga što je provedba tih mjera u prošlosti bila otežana sustavnom i političkom nemogućnošću djelovanja;

15.  prima na znanje postojanje okvira uspješnosti; međutim, žali zbog činjenice da se nagrade za ostvarene rezultate tek trebaju razmotriti i dodijeliti; poziva, u tom kontekstu, na intenzivniji rad u cilju dodatnog poboljšanja tog okvira, uzimajući također u obzir slučajeve negativnih rezultata i smanjenja financiranja koje proizlazi iz njih;

16.  ponovno ističe važnost instrumenta IPA II kao glavnog instrumenta EU-a za pretpristupno financiranje ključnih socijalnih, gospodarskih, političkih i institucionalnih reformi u prioritetnim područjima kako bi se zemlje uskladile s pravnom stečevinom EU-a; napominje da takve reforme također mogu dugoročno pridonijeti regionalnoj sigurnosti; pozdravlja pojačani strateški fokus instrumenta IPA II, no ističe da financiranje dostupno u njegovu okviru mora biti ambiciozno i usmjereno prema budućnosti te ispuniti stvarne potrebe, obveze i težnje povezane s procesom pristupanja i članstvom u EU-u; u tom pogledu podsjeća na to da bi se sredstva trebala koristiti u skladu sa specifičnim ciljevima u okviru instrumenta;

17.  prima na znanje da se instrumentom IPA II pruža ključna potpora lokalnim organizacijama civilnog društva preko njegova Instrumenta za civilno društvo; ističe da obveze ne odgovaraju stvarnim potrebama na terenu; u tom kontekstu poziva na veću komplementarnost instrumenta IPA II s djelovanjima drugih instrumenata, ponajprije EIDHR-a i IcSP-a; napominje da to zahtijeva veću koordinaciju tijekom faze planiranja i izrade programa;

18.  smatra sektorski pristup valjanim, no žali zbog nejasnog upravljanja projektima uslijed fragmentirane odgovornosti; napominje da je zahvaljujući neizravnom upravljanju došlo do ukupnog poboljšanja upravljanja programima, ali i do smanjene učinkovitosti zbog većih zastoja u provedbi;

19.  pozdravlja inicijative za uspostavu sustava za bolje praćenje i mjerenje uspješnosti, među ostalim putem odbora za sektorsko praćenje, internih smjernica i razvoja novog sustava upravljanja informacijama (OPSYS);

Europski instrument za susjedstvo (ENI)

20.  pozdravlja potporu strukturnim reformama pruženu u obliku programirane pomoći i ističe specifičnost Europskog instrumenta za susjedstvo, koja EU-u omogućuje izrađivanje ciljanih politika prilagođenih individualnim potrebama partnerskih zemalja;

21.  slaže se s ocjenom Komisije da je postojanje posebnog financijskog instrumenta za susjedstvo konkretan dokaz političke važnosti koju EU pridaje odnosima sa susjedima te produbljenju političke suradnje i gospodarske integracije s regijom i unutar nje;

22.  prepoznaje da su trenutačni izazovi i potrebe u susjedstvu, kao i razlike u ciljevima, interesima i financijskim resursima, uvelike opteretili proračunske i ljudske resurse ENI-ja te ističe potrebu za većom fleksibilnošću;

23.  zabrinut je zbog činjenice da je financiranje iz ENI-ja bilo manje učinkovito među partnerima manje posvećenima reformama te i dalje predstavlja izazov, ali i potrebu u politički osjetljivim i konfliktnim situacijama, osobito u pogledu promicanja zajedničkih vrijednosti demokracije i ljudskih prava; žali zbog činjenice da se pristup „više za više” i pristupi temeljeni na poticajima ne koriste na djelotvoran način te zbog toga što su zemlje koje očigledno krše obveze koje su preuzele u području ljudskih prava i demokratskih reformi uživale sve veću financijsku pomoć tijekom nedavnog programskog razdoblja;

24.  ponavlja da je susjedstvo od 2014. suočeno s dotad nezabilježenim izazovima zbog sve većeg broja dugotrajnih i novih izazova, primjerice nezakonitog pripajanja Krimskog poluotoka od strane Rusije i sukoba u istočnoj Ukrajini, krize u Siriji, situacije u Libiji, radikalizacije i terorizma, nezaposlenosti mladih i izazova koji predstavljaju migracije;

25.  zabrinut je jer su ta zbivanja, kao i razlike u ciljevima, interesima EU-a i partnerskih zemalja i dostupnim financijskim resursima opteretili financijski kapacitet tog instrumenta do krajnjih granica te ističe potrebu za većom fleksibilnošću;

26.  ističe da su vrijednosti i načela EU-a, uključujući demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava te učinkovite, odgovorne i transparentne javne institucije, u interesu susjednih zajednica onoliko koliko i u našem interesu, u smislu stabilnosti, sigurnosti i blagostanja; pozdravlja potporu strukturnim reformama pruženu u okviru programirane pomoći; smatra da je provedba načela diferencijacije omogućila EU-u da svoju potporu prilagodi potrebama i ambicijama partnerskih zemalja;

27.  prima na znanje doprinose u okviru ENI-ja fondu Madad i Kriznom uzajamnom fondu za Afriku;

28.  ističe potrebu za većom koordinacijom regionalnih i bilateralnih programa te ulagačkih instrumenata u cilju boljeg podupiranja i poticanja razvoja privatnog sektora; napominje da je došlo do neznatnog poboljšanja u pogledu nedostataka povezanih s nepostojanjem zajedničkog programa s državama članicama;

29.  pozdravlja praćenje pomoći u okviru ENI-ja preko praćenja usmjerenog na rezultate; žali zbog činjenice da na razini instrumenta ne postoje dosljedni sustavi praćenja i evaluacije;

30.  ističe da su tehnička podrška i ekonomska pomoć u vezi s trgovinom koji se u okviru europske politike susjedstva pružaju bliskim partnerima Unije na njezinim južnim i istočnim granicama važan doprinos demokratskom razvoju u tim regijama; primjećuje da se sredstva u okviru ENI-ja mogu koristiti za olakšavanje trgovine te na taj način dopunjavati postojeće financiranje EU-a u okviru Sporazuma o olakšavanju trgovine, što bi trebalo biti bolje jamstvo srednjoročne i dugoročne političke stabilnosti;

Instrument za doprinos stabilnosti i miru (IcSP)

31.  prepoznaje da je primarna dodana vrijednost IcSP-a njegova brzina i fleksibilnost kada je riječ o rješavanju sukoba te njegov širok raspon civilnih aktera s kojima EU može stupiti u partnerstvo; podsjeća da je IcSP jedini instrument EU-a za sprečavanje civilnih sukoba, uključujući posredovanje, dijalog i pomirenje;

32.  prima na znanje komplikacije u prikupljanju podataka i mjerenju rezultata djelovanja IcSP-a, koji možda predstavljaju izazove zbog poteškoća u ocjenjivanju političkih ishoda i pripisivanju rezultata djelovanjima IcSP-a kada je popraćeno istovremenim djelovanjem u okviru drugih instrumenata te zbog poteškoća u pristupu područjima zahvaćenima sukobima;

33.  napominje da se potreba za sprečavanjem sukoba i rješavanjem sigurnosnih problema u zadnje vrijeme drastično povećala; smatra da postoji potreba za inicijativama za pomirenje, posredovanje i dijalog u mnogim zemljama koje prolaze poslijeratnu krizu; ističe potrebu za brzim djelovanjem u kontekstu kriza i sukoba; naglašava da je potrebno znatno povećati iznos sredstava raspoloživih za takve inicijative; napominje da se izmjenom IcSP-a u studenom 2017. nastojalo ojačati sigurnosne sposobnosti trećih zemalja u cilju daljnjeg poticanja stabilnosti, sigurnosti i održivog razvoja; napominje da IcSP funkcionira kao krajnja mjera ili prethodnik dugoročnih mjera koje se financiraju drugim instrumentima;

34.  napominje da je IcSP u ranim fazama globalne borbe protiv kiberprijetnji; poziva na snažniji naglasak na kibersigurnosti, među ostalim preko koherentne strategije primjenjive u cjelokupnom vanjskom djelovanju EU-a; poziva da se to poprati povećanjem sredstava za kibersigurnost u okviru IcSP-a kao odgovarajućeg instrumenta za borbu s takvim prijetnjama;

35.  napominje da se povećala suradnja s djelovanjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) te operacijama i misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) kao i iznos humanitarne pomoći EU-a;

Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR)

36.  ističe dodanu vrijednost holističkog pristupa EIDHR-a diljem svijeta unatoč njegovu relativno malom proračunu te važnost organizacija civilnog društva u postizanju tog cilja, kao i činjenice da je jedinstven jer je riječ o jedinom instrumentu kojim EU može pružati potporu djelovanju civilnog društva bez obzira na uplitanje vlasti države na koju se spomenuta djelovanja odnose;

37.  napominje da se EIDHR u tekućem razdoblju upotrebljava na fleksibilniji način te s više komplementarnosti u odnosu na prethodno razdoblje, uz bržu reakciju na nove krize u području ljudskih prava i demokracije; pozdravlja njegovu komplementarnost s financiranjem iz drugih izvora kao što su Europska zaklada za demokraciju, čime se poboljšava učinkovitost financiranja koje EIDHR pruža u hitnim slučajevima; pozdravlja veću usredotočenost na branitelje ljudskih prava, među ostalim putem kriznog fonda dostupnog na razini delegacija EU-a te uspostavom i uspješnim djelovanjem mehanizma EU-a za zaštitu branitelja ljudskih prava, ProtectDefenders.eu; ističe da je postupak poziva na podnošenje prijedloga dug i nepraktičan te da su uvjeti prestrogi;

38.  nadalje, prima na znanje koristi mehanizma ProtectDefenders.eu, koji provodi civilno društvo i koji pruža ključnu potporu velikom broju boraca za ljudska prava; snažno potiče na kontinuiranu potporu takvim mehanizmima;

39.  zabrinut je zbog teškoća u integraciji dimenzije ljudskih prava i demokratskih vrijednosti preko geografskih programa te zbog manje potpore EU-a organizacijama civilnog društva, što dovodi do povećanog pritiska na EIDHR u doba kada se diljem svijeta smanjuje prostor za djelovanje civilnog društva;

40.  smatra da EU mora pokazati vodstvo i ambiciju provedbom sveobuhvatne politike za uključivanje podrške demokraciji u sve svoje vanjske odnose; stoga smatra da se u skladu s tim mora povećati iznos sredstava za potporu demokraciji, osobito u svjetlu aktualnih napada na demokraciju diljem svijeta; ustraje u tome da sredstva namijenjena ostvarenju prvog cilja programa potpore za pojedine zemlje učinkovito i uistinu dospiju do najugroženijih branitelja ljudskih prava; snažno potiče delegacije EU-a da u tom pogledu pruže svu potrebnu potporu;

41.  uviđa da je evaluacija djelovanja EIDHR-a zahtjevna zbog nedostatka strateških i operativnih pokazatelja; napominje da do problema u evaluaciji dolazi i zbog znatnih iznosa potpore organizacijama civilnog društva i braniteljima ljudskih prava koji su, razumljivo, dodijeljeni tajno radi zaštite identiteta i sigurnosti korisnika;

42.  ponovno ističe dodanu vrijednost misija EU-a za promatranje izbora, što je područje u kojem je EU predvodnik na globalnoj razini; pozdravlja povećanje broja misija za promatranje i praćenje provedbe preporuka misija za promatranje izbora;

Instrument za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (PI)

43.  ističe da je PI posebno namijenjen ostvarivanju tematskih interesa EU-a i zajedničkih interesa s trećim zemljama te izgradnji savezništava i poticanju suradnje sa sadašnjim i novim strateškim partnerima; napominje da se PI u praksi koristi samo u krajnjoj nuždi, kada se smatra jedinim instrumentom za olakšavanje provedbe političkog programa EU-a i nošenje s globalnim izazovima;

44.  napominje da je PI, u usporedbi s prethodnim instrumentima, ostvario bolju suradnju s trećim zemljama, uključujući strateške partnere, zemlje koje su zahvaljujući ostvarenom napretku izašle iz skupine zemalja koje primaju bilateralnu razvojnu pomoć i razne međunarodne forume, no smatra da je povećanje iznosa sredstava i doprinosa koje daju službe za izradu politika potrebno kako bi se osiguralo njihovo potpuno sudjelovanje u osmišljavanju, izradi programa i provedbi djelovanja, kao i poboljšanje aktivne uloge delegacija EU-a u osmišljavanju aktivnosti i poboljšanje razmjene informacija s državama članicama;

45.  zalaže se za poboljšanje vidljivosti i razumijevanja ciljeva PI-ja te znanja o njemu, osobito u okviru institucija EU-a;

46.  sa žaljenjem napominje da je evaluacija onemogućena činjenicom da nije stvoren centralni repozitorij dokumentacije o djelovanjima zbog kasnog usvajanja okvira o pokazateljima rezultata te nedovršenosti većine projekata;

Zajednička provedbena uredba

47.  podsjeća na to da instrumenti EU-a za vanjsko financiranje čine složeni skup instrumenata kojima EU podupire i jača svoje djelovanje na međunarodnoj pozornici te da se njihova složena struktura koordinira Zajedničkom provedbenom uredbom; ponavlja da Zajednička provedbena uredba mora ispuniti kriterije proračunske kontrole i demokratskog nadzora; žali zbog toga što velika složenost i ograničavajuća narav Zajedničke provedbene uredbe ometaju učinkovitu uporabu sredstava Unije i sprečavaju pravovremeni odgovor na nove izazove i potrebe partnera; izražava žaljenje zbog činjenice da ujednačena pravila nisu dovela do zajedničke izrade programa pomoći među instrumentima;

48.  napominje da je Zajednička provedbena uredba donesena u cilju usklađivanja, jednostavnije provedbe, veće fleksibilnosti, koherentnosti i dosljednosti te učinkovitosti korištenja sredstava Unije, kao i neometanog i komplementarnog pristupa provedbi svih instrumenata;

49.  smatra da je, kako bi Parlament mogao pravilno i propisno izvršavati svoje nadzorne ovlasti u pogledu nacrtâ provedbenih akata, ključno da se za to ima dovoljno vremena; smatra da se, uzimajući u obzir koliko dugo traje razdoblje za pripremu nacrtâ provedbenih akata prije nego što oni dospiju pred odbore instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI, ne može opravdati nepoštovanje dvadesetodnevnog roka za podnošenje dokumenata Parlamentu i Vijeću u završnoj fazi donošenja nekog provedbenog akta; stoga izražava žaljenje zbog toga što se rok od 20 kalendarskih dana ne poštuje u svim slučajevima i smatra da se time narušava njegovo pravo nadzora; poziva na to da se svi nacrti provedbenih mjera podnose najmanje 20 dana unaprijed i poziva Komisiju da izmijeni poslovnike odbora instrumenata ENI, IPA II, EIDHR, IcSP, PI i DCI kako bi se taj dvadesetodnevni rok za podnošenje produljio i time olakšalo izvršavanje nadzornih ovlasti Parlamenta;

50.  izražava žaljenje zbog činjenice da je vidljivost vanjskog financiranja EU-a i dalje ograničena u kontekstu u kojemu treći akteri aktivno nastoje ugroziti vanjsku politiku EU-a dezinformiranjem;

Preporuke za razdoblje 2017./2018. – 2020.

51.  poziva na to da vrijednosti EU-a i univerzalne vrijednosti i ljudska prava i dalje budu u srži cjelokupnog vanjskog djelovanja EU-a;

52.  potiče na povećanje sinergija i dosljednosti između svih instrumenata u okviru naslova 4., kao i na bolju koordinaciju s programima država članica za bilateralnu pomoć, a ako je moguće, i s drugim donatorima; u tom pogledu poziva Komisiju i ESVD da ojačaju međusobnu suradnju i koordinaciju, među ostalim s organizacijama civilnog društva i lokalnim akterima, te da ispune svoje obveze u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji;

53.  poziva na uspostavu stabilnih, dosljednih i transparentnih mehanizama za praćenje i evaluaciju; ponavlja da bi takvi mehanizmi omogućili praćenje mjerljivog napretka u vezi s ključnim ciljevima reformi u susjednim zemljama, što je osobito važno u slučajevima u kojim je došlo do zastoja ili odgode u provedbi reformi;

54.  poziva na poboljšanje postupaka i sustava za parlamentarnu kontrolu i nadzor koji će biti dosljedni za sve instrumente; preporučuje da se transparentnost poveća uvođenjem jedinstvene, zajedničke, transparentne i javne baze podataka o projektima i aktivnostima;

55.  ističe da je organizacijama civilnog društva potrebno pružiti dodatna financijska sredstva i potporu u području osposobljavanja; ustraje u tome da su potrebne hitne mjere za daljnje smanjenje birokratskog opterećenja i proceduralnih prepreka s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva, osobito one lokalne; poziva na uvođenje posebnih proračunskih linija za izgradnju kapaciteta za organizacije civilnog društva radi povećanja njihove mogućnosti pristupa financiranju; žali što pitanje nesudjelovanja organizacija civilnog društva u izradi programa i provedbi vanjskih instrumenata nije istaknuto u Komisijinu izvješću o preispitivanju na sredini razdoblja; poziva Komisiju da strateški više uključi organizacije civilnog društva u sve vanjske instrumente i programe, kao što su zatražili i Vijeće i Parlament;

56.  zalaže se za izravnije i aktivnije promicanje politika EU-a, njegove financijske pomoći i vidljivosti;

57.  ponavlja svoje stajalište da bi se trebala uvesti mogućnost prijenosa preostalih nedodijeljenih sredstava za instrumente ENI i IPA II u iznosu do najviše 10 % početnih odobrenih sredstava za svaki instrument kako bi se povećao kapacitet za odgovor na nepredviđene događaje, a da se pritom zadrže ciljevi utvrđeni u relevantnim uredbama za ENI i IPA II;

Instrument pretpristupne pomoći (IPA II)

58.  podržava načela navedena u članku 21. UEU-a i preporučuje snažniji naglasak na jačanju demokratskih institucija, borbi protiv korupcije i reformama javne uprave, jačanju vladavine prava i dobrog upravljanja i poboljšanju dosljednog poštovanja ljudskih prava i prava manjina; poziva na pružanje veće potpore za reforme u sektorima relevantnima za proces pristupanja, kao i na poticanje regionalne suradnje kao dopune politici proširenja EU-a;

59.  preporučuje da se omogući prijenos sredstava civilnom društvu kada državne vlasti nisu voljne ispuniti utvrđene ciljeve EU-a ili ne žele surađivati u pogledu ostvarenja ciljeva instrumenta; poziva Komisiju da ograniči ili obustavi financiranje za zemlje koje ozbiljno prekrše temeljne vrijednosti EU-a, uključujući osnovne kriterije iz Kopenhagena; poziva na smanjenje administrativnog opterećenja za primatelje iz organizacija civilnog društva koji se prijavljuju za financiranje sredstvima EU-a;

60.  zahtijeva angažman Parlamenta ako dođe do razmatranja obustave sredstava ili značajnih promjena u maksimalnim okvirnim dodijeljenim sredstvima;

61.  ustraje u potpunoj uključenosti korisnika od faze izrade programa i praćenja pa do revizije; poziva Komisiju da pruži usmjerenu pomoć nacionalnim revizijskim tijelima u pogledu metodologije, planiranja, zapošljavanja, osposobljavanja i nadzora;

62.  preporučuje pružanje veće potpore nacionalnim tijelima odgovornima za koordinaciju donatora koja imaju slab kapacitet, ali su politički voljna ispunjavati ciljeve; žali zbog nedostatka transparentnosti u pogledu apsorpcijskih kapaciteta za ta sredstva;

63.  poziva na usmjeravanje sredstava u sektore s dokazanim uspjehom kako bi se izbjegla kronična kašnjenja do kojih je došlo u okviru neizravnog upravljanja sa zemljom korisnicom, ponajprije u Turskoj;

64.  poziva na veću vidljivost instrumenta IPA II u regiji zbog ključne važnosti politike proširenja za EU, primjerice preko prikladnih usmjerenih komunikacijskih i informativnih kampanja u nacionalnim, regionalnim i lokalnim medijima ili bilo kojim drugim prikladnim sredstvima, uz minimalne zahtjeve i praćenje koje Komisija definira u uskoj suradnji s korisnicima; podržava ciljane napore u pogledu antipropagande i strateške komunikacije, osobito u slučajevima u kojima se predodžba i interesi EU-a aktivno ugrožavaju i postaju meta;

65.  preporučuje da se sredstva iz fonda IPA upotrijebe za otvaranje komunikacijskih kanala za poduzeća, osobito mala i srednja, i u državama članicama i u pretpristupnim zemljama, kako bi se stvorile snažne trgovinske veze između tih područja, što bi bilo veoma korisno za pripremu zemalja primateljica za pristup jedinstvenom tržištu;

66.  ponovno ističe korisnost nagrade za financijsku uspješnost za zemlje koje ostvaruju napredak, kao što je predviđeno uredbom o instrumentu IPA II;

67.  smatra da fleksibilnost i upotreba financiranja za rješavanje konkretnih kriznih situacija moraju biti u skladu s ključnim prioritetima instrumenta te temeljima strategije proširenja i procesa pristupanja, koji moraju ostati glavni fokus instrumenta IPA II;

68.  poziva na bolju koordinaciju i dodatne sinergije tijekom faza planiranja i izrade programa instrumenta IPA II s djelovanjima drugih instrumenata, točnije EIDHR-a i IcSP-a, kako bi se zajamčila dosljednost i poboljšala komplementarnost, kako interno, u pogledu vlastitih ciljeva i programa, tako i prema drugim instrumentima za vanjsko financiranje;

Europski instrument za susjedstvo (ENI)

69.  ističe potrebu za sveobuhvatnim strateškim dokumentom za provedbu ENI-ja, kojim će se pomoć uskladiti sa širim političkim okvirom, te potrebu za boljom koordinacijom s drugim instrumentima; ističe da bi prioriteti programiranja ENI-ja također trebali uključivati socio-ekonomski razvoj, mladež i održivo upravljanje energetskim resursima;

70.  izražava žaljenje zbog činjenice da je višegodišnje programiranje već provedeno za većinu korisnika tijekom 2017., prije finalizacije preispitivanja pomoći u tim zemljama na sredini razdoblja; podsjeća da je Parlament pružio svoje preporuke o programiranju tijekom strateškog dijaloga s Komisijom u travnju 2017.;

71.  ističe političku vidljivost i utjecaj EU-a koje Europski instrument za susjedstvo kao posebni financijski instrument pruža EU-u i u istočnom i u južnom susjedstvu;

72.  zahtijeva da se održi postojeća ravnoteža u dodjeli sredstava za južno i istočno susjedstvo Unije;

73.  ističe međusobnu povezanost između stabilizacije, potpore demokratizaciji, sprečavanja i rješavanja sukoba, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, obrazovanja i socio-ekonomskog razvoja; naglašava važnost projekata kojima se mlade ljude podupire u obrazovanju i zapošljivosti;

74.  ponovno naglašava važnost sposobnosti da se brže odgovori na izazove;

75.  ističe da ulaganja u stabilizaciju i razvoj zemalja u susjedstvu također pomažu riješiti probleme kao što su migracije, terorizam, lokalni sukobi i gospodarska nestabilnost, što će dugoročno biti korisno za EU kao cjelinu;

76.  ističe da posebnost izazova u susjedstvu zahtijeva integrirani i sveobuhvatni pristup koji se zasniva na raznim potrebama i situacijama korisnika, među ostalim preko sinergija s ostalim instrumentima za vanjsko financiranje i u svim politikama Unije; ističe da je jedna od primarnih zadaća brzo i učinkovito provesti sporazume o pridruživanju i sporazume o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine (DCFTA) i sve povezane reforme, što EU mora popratiti odgovarajućim financijskim sredstvima;

77.  ponovno ističe važnost temeljitijeg zajedničkog programiranja s državama članicama, povrh dobrog napretka ostvarenog u pogledu zajedničkih analiza, koordinacije i postizanja konsenzusa o prioritetima donatora; snažno potiče na poboljšanja u koordinaciji donatora, posebno u uparivanju sa sredstvima iz drugih instrumenata EU-a, drugih donatora i međunarodnih financijskih institucija radi potpore gospodarskoj tranziciji i stabilnosti u partnerskim zemljama;

78.  zabrinut je da su reaktivni i financijski kapaciteti tog instrumenta iskorišteni do krajnjih granica; žali zbog toga što u fazi planiranja interno stručno znanje u obliku analize političkih i geopolitičkih rizika nije u dovoljnoj mjeri uzeto u obzir;

79.  zaključuje da bi u svjetlu trenutačnih izazova u susjedstvu moglo biti potrebno povećanje okvirnih dodijeljenih sredstava u obliku zakonodavne izmjene;

80.  ističe da se ciljevi fondova predviđenih u okviru ENI-ja trebaju poštovati kada se takva sredstva prenose na druge modalitete financiranja kao što su uzajamni fondovi, i da su parlamentarno praćenje i nadzor nužni te se nikad ne smiju zaobići;

81.  poziva na snažniji angažman civilnog društva u utvrđivanju potreba;

82.  poziva na potpuno iskorištavanje uvjetovanosti i mehanizama temeljenih na poticajima kojima se, kada je to potrebno, podržavaju političke i gospodarske reforme, i koji su povezani s reformama i strateškim ciljevima; žali zbog toga što ENI nije mogao pružiti dostatne poticaje zemljama koje oklijevaju u provedbi političkih reformi; poziva na učinkovito praćenje ENI-ja na razini instrumenta;

83.  zabrinut je zbog uništavanja i zapljene pomoći koju financira EU u trećim zemljama; poziva na dodatne napore za poboljšanje strateške komunikacije i vidljivosti EU-a u zemljama susjedstva;

Instrument za doprinos stabilnosti i miru (IcSP)

84.  poziva na veće napore kako bi se utjecaj IcSP-a ojačao u okviru redovitih strateških dijaloga s partnerima i međunarodnim organizacijama; u tom kontekstu traži da se osigura sufinanciranje od drugih važnih donatora s interesom za rezultate relevantnih aktivnosti;

85.  poziva na poboljšanje strateškog okvira i sinergija između IcSP-a i popratnih mjera drugih instrumenata i aktera;

86.  poziva na veću suradnju između drugih međunarodnih organizacija, vlada i institucija EU-a u suzbijanju novih prijetnji, primjerice u području hibridnih sukoba te kibersigurnosti, gdje bi se moglo iskoristiti stručno znanje Agencije EU-a za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA);

87.  preporučuje strateški usmjereniju upotrebu kapaciteta IcSP-a za posredovanje ne samo u pogledu lokaliziranih sukoba, nego i u pogledu potpore mirovnom procesu i dijalogu u postojećim ili novim sukobima s globalnim značajem, te poziva na poboljšanje sustava ranog upozoravanja i alata za analizu sukoba, čime bi se omogućila bolja prevencija i izgradnja mira;

88.  naglašava da će tim instrumentom Uniji odsad biti omogućeno financirati isporuke nesmrtonosne opreme (primjerice IT sustava, bolnica, itd.) oružanim snagama trećih zemalja i mjere osposobljavanja za korištenje te opreme, kako bi se u okviru ispunjavanja ciljeva održivog razvoja moglo odgovoriti na hitne, kratkoročne i srednjoročne potrebe;

Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR)

89.  ponovno naglašava ključnu važnost podupiranja i promicanja demokracije i ljudskih prava u trećim zemljama, uključujući zaštitu branitelja ljudskih prava, bez obzira na uplitanje vlasti trećih zemalja;

90.  prima na znanje, u tom pogledu, djelotvornost i važnost EIDHR-a, koji djeluje u kontekstu smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva; ponovno potvrđuje stalnu potrebu za zasebnim sredstvima namijenjenim za ljudska prava i demokraciju, bez njihova smanjenja; nadalje, poziva na to da se razmotri povećanje financijskih sredstava za hitnu pomoć braniteljima ljudskih prava, kao i na to da se stvarno promiče dostupnost tih sredstava;

91.  ponovno naglašava da se ne bi trebalo ograničiti područje primjene EIDHR-a te da se ne bi trebao koristiti kao instrument za puko ispravljanje propusta drugih instrumenata, nego da bi njegovo ciljano promicanje demokracije i ljudskih prava trebalo biti jasan i strateški cilj sam po sebi;

92.  apelira na Komisiju da pronađe rješenja za probleme smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva, sve većeg broja slučajeva kršenja ljudskih prava i represije, primjerice povećanjem dostupnih sredstava za globalne programe pružanja odgovora kao što je mehanizam EU-a za branitelje ljudskih prava, ProtectDefenders.eu; poziva na to da EU nastavi financirati branitelje ljudskih prava, osobito one koji su ugroženi, te civilno društvo, kao i marginalizirane skupine poput žena, autohtonih naroda, Roma, LGBTI osoba, osoba s invaliditetom, djece i starijih osoba;

93.  preporučuje poboljšanje strateškog planiranja u vezi s političkim smjernicama tijela EU-a te usklađenosti s drugim instrumentima, osobito u zemljama suočenim sa smanjenjem zaštite ljudskih prava i demokratskih standarda, kako bi se suzbio globalni trend autoritarizma;

94.  ističe kako je važno usredotočiti se na međunarodno relevantna tematska pitanja kojima se u kratkoročnom, srednjoročnom i/ili dugoročnom pogledu može doprinijeti globalizaciji ljudskih prava i vladavini međunarodnog prava i pravde; poziva na veću potporu iz EIDHR-a u nizu novih tematskih pitanja, naročito u borbi protiv korupcije, poštovanju ljudskih prava od strane poduzeća, pravima povezanim s okolišem i pravima migranata;

95.  pozdravlja potporu međunarodnim i regionalnim mehanizmima odgovornosti i ljudskih prava, kao što su Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR) i Međunarodni kazneni sud;

96.  preporučuje nastavak napora za ukidanje smrtne kazne u cijelome svijetu;

97.  ponovno ističe obveze Komisije u pogledu daljnjeg pružanja potpore civilnom društvu i promicanja poticajnijeg okružja za organizacije civilnog društva u partnerskim zemljama; ustraje u tome da je potrebno hitno prionuti na daljnje smanjenje birokratskih prepreka s kojima se suočavaju lokalne organizacije civilnog društva; potiče delegacije EU-a da aktivno potraže branitelje ljudskih prava i organizacije civilnog društva koji se bave osjetljivim pitanjima i trebaju financijska sredstva, da objave pozive na podnošenje prijedloga na lokalnim jezicima te da podnositeljima zahtjeva omoguće da na tim jezicima podnesu prijedloge projekata, čime bi se također ojačala lokalna odgovornost i dugoročna integracija projekata;

98.  poziva na stavljanje većeg naglaska na održivost djelovanja koja se financiraju iz EIDHR-a, a osobito u okviru misija za promatranje izbora, gdje postoji znatan prostor za intenzivniji prijenos znanja lokalnim akterima i poboljšanje popratnih mjera u vezi s preporukama; poziva da se planiranje misija za promatranje izbora bolje uskladi s aktivnostima Parlamenta za promatranje izbora;

99.  poziva Komisiju da pruži konkretna financijska sredstva za projekte usmjerene na suzbijanje sve veće zlouporabe tehnologija za nadzor i internetskih napada represivnih vlada i nedržavnih aktera;

100.  poziva na uspostavu sustava praćenja i evaluacije koji uključuju doprinos branitelja ljudskih prava;

101.  potiče koordinirano djelovanje s IcSP-om u provođenju mjera sprečavanja zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i genocida;

Instrument za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (PI)

102.  pozdravlja usredotočenost na strateške interese Unije;

103.  preporučuje strateški usmjereniju i konsolidiraniju uporabu ograničenih sredstava dostupnih u okviru Instrumenta za partnerstvo, čime bi se osigurao uključiv doprinos i utvrđivanje mjera za sve službe Komisije i ESVD-a, u bliskoj suradnji s državama članicama, te ističe važnost dobro opskrbljenog PI-ja za proaktivnu obranu vrijednosti i interesa EU-a u kontekstu slabljenja transatlantskog konsenzusa i rastućeg broja zemalja sa srednje visokim dohotkom čija se strateška važnost brzo povećava, među ostalim u Aziji i Latinskoj Americi;

104.  preporučuje preispitivanje geografske raspodjele u sljedećem višegodišnjem okvirnom programu u cilju prilagodbe izazovima; u tom kontekstu predlaže bolju pokrivenost suradnje s trećim nestrateškim zemljama, kao što su zemlje sa srednje visokim dohotkom koje trenutačno nisu dovoljno obuhvaćene;

105.  predlaže bolje usklađivanje s ciljevima Zajedničke provedbene uredbe i međusektorskim temama;

106.  preporučuje dovršenje sustava praćenja i evaluacije, uključujući odgovarajuće kvalitativne pokazatelje;

107.  smatra da bi Instrument za partnerstvo mogao biti važan alat u pružanju potpore provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini, osobito podupiranjem rada domaćih savjetodavnih skupina; ističe da je potrebno ocijeniti korištenje i raspodjelu sredstava, kao i učinkovitost Instrumenta za partnerstvo te programa Business Avenue i EU Gateway, koji bi trebali biti u skladu s nadležnostima država članica u području promidžbe vanjske trgovine;

108.  napominje da je jedan od ciljeva Instrumenta za partnerstvo javna diplomacija u cilju izgradnje povjerenja i većeg razumijevanja zemalja izvan EU-a prema politikama EU-a; ističe da je sudjelovanje civilnog društva od ključne važnosti te pozdravlja izdvajanje 3 milijuna EUR za pružanje potpore sudjelovanju organizacija civilnog društva u domaćim savjetodavnim skupinama;

Zajednička provedbena uredba

109.  preporučuje kvalitetniju uporabu usklađenih pravila preko potencijalnih zajedničkih poziva na podnošenje prijedloga i poboljšane suradnje među službama Komisije i ESVD-a;

110.  poziva na uključivanje rodno osviještene politike u odredbe Zajedničke provedbene uredbe;

111.  poziva na daljnje jačanje napora za povećanje vidljivosti vanjskog financiranja EU-a putem sveobuhvatne i koherentne komunikacijske strategije koja uključuje mjere za suzbijanje dezinformacija; poziva na to da se uvedu mehanizmi uvjetovanosti u odnosu na partnere zadužene za provedbu kad mjere za povećanje vidljivosti EU-a nisu ispunjene;

112.  podsjeća na ključnu važnost načela učinkovitosti razvoja i pomoći u vanjskom djelovanju kako je istaknuto u Zajedničkoj provedbenoj uredbi te poziva Komisiju da zadrži ta načela u svim mjerama koje će poduzeti nakon izvješća o preispitivanju na sredini razdoblja;

113.  napominje da treba voditi računa o malim i srednjim poduzećima EU-a kad je riječ o pristupu instrumentima za vanjsko financiranje, i to donošenjem jednostavnije i pristupačnije regulative kojom bi se olakšalo brže korištenje sredstava i istovremeno pomoglo malim i srednjim poduzećima u stjecanju međunarodnog iskustva; poziva Komisiju da ocijeni postojeće alate usmjerene na internacionalizaciju malih i srednjih poduzeća u pogledu njihove usklađenosti s drugim instrumentima Unije za potporu malim i srednjim poduzećima, kao što je COSME, kao i u pogledu supsidijarnosti, nepreklapanja i komplementarnosti s programima država članica; poziva Komisiju da pravovremeno predstavi prijedloge za preispitivanje tih programa na sredini razdoblja u cilju poboljšanja njihove učinkovitosti i djelotvornosti; ističe da je potrebno povećati razinu informiranosti i osviještenosti među malim i srednjim poduzećima o postojećim instrumentima, osobito na nacionalnoj razini;

Struktura za razdoblje nakon 2020.

114.  poziva na financiranje instrumenta za vanjske odnose kako bi se odrazila ambiciozna vanjska djelovanja te na povećanje proračuna EU-a kao globalnog aktera, pritom se i dalje oslanjajući na vrijednosti te temeljna i ljudska prava i načela; ponovno naglašava da vanjska djelovanja EU-a također pridonose zajedničkim interesima građana EU-a;

115.  ističe da, u slučaju da se Ujedinjena Kraljevina povuče iz Europske unije, trenutačni omjer proračuna namijenjen za vanjsko djelovanje treba povećati ili barem zadržati na postojećim razinama, pri čemu se isto obrazloženje treba primjenjivati na postojeće instrumente, politike i prioritete;

116.  ponovno naglašava da je reforma trenutačne strukture instrumenata nužna kako bi se osigurala veća odgovornost, transparentnost i javni nadzor, a njome bi se također povećala učinkovitost, dosljednost, reaktivnost te djelotvornost i fleksibilnost; smatra da bi ta reforma također mogla povećati isplativost, smanjiti preklapanja i sukobe interesa između različitih aktera i službi Komisije te pridonijeti rješavanju trenutačnih izazova povezanih sa strategijom, programiranjem i provedbom;

117.  podsjeća na ključnu ulogu Parlamenta kao suzakonodavca u uredbi o uspostavi sljedećeg VFO-a; ponovno ističe svoju spremnost na suradnju s Komisijom, ESVD-om i Vijećem kako bi se optimizirala struktura instrumenata za vanjsko financiranje; međutim, naglašava da bi cilj svakog restrukturiranja instrumenata trebala biti veća transparentnost, odgovornost, učinkovitost, dosljednost, kao i fleksibilnost; naglašava da se ti ciljevi ne mogu ostvariti bez upravljačke strukture kojom se omogućuje politički nadzor, koja se temelji na strateškom pristupu te je uključiva i pouzdana; ističe da Parlament neće prihvatiti reforme instrumenata koje nemaju čvrstu upravljačku strukturu; snažno potiče Komisiju i ESVD da predlože plan za reformu instrumenata koji uključuje takvu upravljačku strukturu; ističe razlike između zaključaka iz preispitivanja na sredini razdoblja i prijedloga Komisije za reformu postojeće strukture; nadalje, ističe da snažan demokratski i transparentni nadzor koji provode nacionalni parlamenti i Europski parlament mora biti zajamčen;

118.  poziva na to da se uzajamni fondovi i instrumenti EU-a bolje integriraju u proračun kako bi se povećali transparentnost i demokratski nadzor nad instrumentima za vanjsko financiranje; podsjeća na dogovor postignut u okviru posljednje revizije Financijske uredbe o prethodnom savjetovanju s Parlamentom i Vijećem prije uspostave novih uzajamnih fondova za tematska djelovanja; osim toga poziva Komisiju da Parlamentu dostavi iscrpne informacije o svim važnijim samostalnim prijenosima ili ukidanjima sredstava u okviru naslova 4.;

119.  ističe da bi delegacije EU-a, zajedno s državama članicama, također mogle pomoći malim i srednjim poduzećima u upotrebi tih financijskih instrumenata u cilju stvaranja srednjoročnih odnosa između poduzeća EU-a i gospodarstava zemalja primateljica;

120.  ističe da nijedan instrument ne može postojati bez jasno određenih omotnica i sredstava namijenjenih za razne ciljeve i prioritete vanjskog djelovanja EU-a, uključujući demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava, potporu civilnom društvu, rješavanje sukoba, nestabilne države, razvojnu politiku i iskorjenjivanje siromaštva, gospodarski i socijalni razvoj te potporu zemljama u raznim fazama pristupanja EU-u te zemljama u susjedstvu EU-a;

121.  pozdravlja predanost EU-a pitanjima kao što su ljudska prava, demokracija i potpora civilnom društvu, kao i raznim ciljevima i specifičnim političkim i strateškim vrijednostima postojećih instrumenata; naglašava da reforme ne bi trebale dovoditi u pitanje političke ciljeve svakog instrumenta; uviđa specifičnost u pogledu ciljeva i provedbe instrumenata ENI, IPA II i EIDHR te stoga smatra da bi trebali ostati neovisni zbog strateških i političkih razloga;

122.  podsjeća da EIDHR od 2006. predstavlja konkretan izraz predanosti EU-a potpori i promicanju demokracije i ljudskih prava u trećim zemljama te da je omogućio EU-u da bez uplitanja vlada intervenira u korist registriranih i neregistriranih nevladinih organizacija te u područjima koja države članice EU-a nužno ne pokrivaju;

123.  ističe potrebu za uspostavom zajedničkih ciljeva, uključujući potrebu jačanja pristupa utemeljenog na pravima i uključivanja ljudskih prava, provodeći u djelo zahtjev iz članka 21. UEU-a, prema kojem EU mora učvršćivati demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava kao potreban cilj vanjskih odnosa;

124.  poziva ESVD i Komisiju da osiguraju jasnu komunikaciju s partnerskim zemljama o svim reformama;

125.  poziva na uspostavu stabilnih i dosljednih postupaka evaluacije i praćenja koji su u stanju pružiti kvalitativne i kvantitativne analize te pratiti napredak u postizanju utvrđenih ciljeva uz pomoć sredstava EU-a iz raznih instrumenata;

126.  ističe potrebu za predvidljivošću dugoročnog financiranja, uz istovremeno uvođenje fleksibilnosti u korištenju utvrđenim iznosima; ponovno naglašava da fleksibilnost iziskuje mogućnost da se sredstva prenose iz jedne omotnice u drugu; podsjeća da se sredstva namijenjena za ciljeve vanjskog djelovanja ne mogu preusmjeriti za druge svrhe, uključujući upravljanje migracijama i unutarnju sigurnost; ističe da mogućnost prijenosa preostalih nedodijeljenih sredstava u okviru ukupnog proračuna za instrument vanjskog djelovanja treba uvesti u iznosu do najviše 10 % početnih odobrenih sredstava za taj instrument za fleksibilna i/ili hitna djelovanja, a da se pritom zadrže politički ciljevi instrumenta;

127.  ističe da pomoć dodijeljena zemljama ne bi trebala ovisiti o migracijskim sporazumima s EU-om te da ne bi smjelo doći do preusmjeravanja sredstava iz siromašnih zemalja i regija u zemlje podrijetla migranata ili u zemlje njihova tranzita prema Europi samo na temelju činjenice da se one nalaze na migracijskim rutama;

128.  podsjeća na teškoće s kojima se korisnici trenutačno suočavaju prilikom osiguravanja sredstava u okviru instrumenata; poziva na pojednostavnjenje postupaka, smanjenje administrativnog opterećenja i po mogućnosti donošenje jedinstvenih postupaka za razne uključene službe Komisije i ESVD-a te uspostavu jedinstvene kontaktne točke za organizacije koje se prijavljuju za financiranje sredstvima EU-a te na uporabu digitalnih rješenja, ondje gdje je to moguće, za racionalizaciju i smanjenje administrativnog opterećenja, ali ne nauštrb proračunskog nadzora, sljedivosti i kontrole;

129.  ističe potrebu da sve službe Komisije i ESVD-a surađuju kako bi se vanjsko financiranje EU-a više usmjerilo na politike umjesto na instrumente, čime bi se spriječile razlike, nedosljednost, nepotrebni troškovi, preklapanje i gubitak znanja te postigli ciljevi zajednički cjelokupnom vanjskom djelovanju EU-a;

130.  naglašava potrebu za strateški usmjerenijim političkim vodstvom te sveobuhvatnom strategijom i popratnim dokumentima koje će zajednički izraditi i dijeliti sve relevantne službe Komisije i ESVD, kojima će upravljati upravljačka struktura koja se tek treba osmisliti, ujedno zadužena za njihovo praćenje te u kojima će se utvrditi ciljevi vanjskog djelovanja EU-a za predstojeće razdoblje te način na koji će se instrument upotrijebiti kako bi se ti ciljevi ispunili; poziva na korištenje i internog i vanjskog stručnog znanja u utvrđivanju takvih ciljeva; preporučuje da svaka izrada programa uključuje analizu osviještenosti u pogledu sukoba, političko-ekonomsku analizu i procjenu rizika, kao i mjere ublažavanja koje bi mogle biti fleksibilno primijenjene u slučajevima u kojima ti rizici nastaju;

131.  poziva na to da se istraže načini za povećanje koordinacije i usklađenosti s politikama vanjskog financiranja država članica EU-a, među ostalim jačanjem zajedničkog programiranja;

132.  poziva na poboljšanje mogućnosti financiranja za nevladine organizacije razjašnjavanjem i pružanjem većeg broja mogućnosti za sufinanciranje, omogućavanjem višegodišnjih partnerstava i jamčenjem održivosti aktivnosti;

133.  poziva na poboljšanje uvjeta za brže donošenje odluka kako bi se povećao kapacitet EU-a da odgovara na događaje koji se brzo razvijaju;

134.  ističe da je važno povećati vidljivost vanjskog djelovanja EU-a i podizati svijest o njemu, među ostalim korištenjem Radne skupine za stratešku komunikaciju EU-a, ali i jačati njegov utjecaj diljem svijeta; poziva da se to smatra političkim ciljem; stoga naglašava hitnu potrebu za strateškom komunikacijom u delegacijama EU-a koja je prilagođena zemljama i/ili regijama te za znatno većom koordinacijom i razmjenom informacija između delegacija EU-a i država članica;

135.  ističe da delegacije EU-a imaju ključnu ulogu u lokalnom programiranju i nadzoru nad programiranjem te u konačnoj isplati sredstava i utvrđivanju korisnika, posebice u slučaju branitelja ljudskih prava i organizacija civilnog društva koji djeluju u osjetljivim područjima; ponavlja da delegacije EU-a ne mogu biti isključivo odgovorne za odluke o financiranju zbog svojih aktivnosti i statusa u trećim zemljama;

136.  ističe da civilna društva relevantnih zemalja moraju blisko surađivati u programiranju instrumenata i da se ono mora u većoj mjeri temeljiti na decentraliziranoj suradnji u osmišljavanju, razvoju i provedbi kako bi se uspostavila čvrsta i trajna partnerstva, ispunile konkretne potrebe stanovništva i uzele u obzir socijalne okolnosti dotičnih naroda;

137.  podsjeća da je u određenim slučajevima političke ciljeve i ciljeve EU-a, kao što su ljudska prava, vladavina prava i razvoj, lakše ostvariti isplatama nekoliko manjih iznosa bespovratnih sredstava lokalnim organizacijama umjesto velikom financijskom omotnicom namijenjenom za jednog korisnika;

138.  ističe važnost načela „više za više” i uvjetovanosti; smatra da bi trebalo uspostaviti snažnije mehanizme uvjetovanosti u okviru kojih bi se izravna proračunska potpora državnim vlastima, vladinim tijelima i nedržavnim akterima mogla obustaviti ili po mogućnosti preusmjeriti na civilno društvo ako te institucije ne poštuju ili ne ispunjavaju potrebu za postizanjem ciljeva raspršenog financiranja ili krše vladavinu prava i ljudska prava;

139.  zahtijeva transparentnost, odgovornost, nadzor, dodatnost u području razvoja, poštovanje načela učinkovitosti pomoći i razvoja te strogih ekoloških standarda, ljudskih prava i socijalnih zaštitnih mjera pri korištenju razvojne pomoći za povećavanje ulaganja privatnog sektora;

140.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost izdvajanja sredstava putem instrumenata za vanjsko financiranje za suradnju i tehničku podršku trećim zemljama, osobito zemljama u razvoju, u cilju poticanja članstva u Sporazumu iz Wassenaara, Australskoj skupini, Režimu kontrole raketne tehnologije i Grupi nuklearnih dobavljača te sprečavanja povreda ljudskih prava s obzirom na aktualnu preinaku Uredbe o dvojnoj namjeni;

141.  naglašava da svaka buduća struktura zahtijeva odgovarajući sustav provjera i ravnoteža, transparentnost, pravo nadzora nad provedbom, uključujući pojačani doprinos Parlamenta u pogledu strateške politike i parlamentarni nadzor nad provedbom, kao i uporabu delegiranih akata za reviziju tematskih prioriteta ako se nalaze u prilozima zakonodavnih akata te za usvajanje dodatnih znatnih elemenata kao što su strateški i višegodišnji programski dokumenti;

142.  uvjeren je da generacija instrumenata za vanjsko financiranje nakon 2020. mora poštovati proračunska načela istinitosti i jedinstva;

143.  smatra da bi preispitivanje na sredini razdoblja i postupci proračunske kontrole trebali biti dovoljno strogi i transparentni kako bi se osigurala najveća moguća apsorpcija sredstava te omogućile odgovarajuće izmjene kako bi se prema potrebi povećala sposobnost apsorpcije;

o
o   o

144.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Vijeću.

(1) SL L 77, 15.3.2014., str. 27.
(2) SL L 77, 15.3.2014., str. 11.
(3) SL L 77, 15.3.2014., str. 1.
(4) SL L 335, 15.12.2017., str. 6.
(5) SL L 77, 15.3.2014., str. 77.
(6) SL L 77, 15.3.2014., str. 85.
(7) SL L 77, 15.3.2014., str. 44.
(8) SL L 77, 15.3.2014., str. 95.
(9) SL L 201, 3.8.2010., str. 30.
(10) SL L 249, 27.9.2017., str. 1.
(11) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(12) Vidjeti izvješće A8-0211/2017.
(13) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(14) SL C 407, 8.12.2015., str. 8.
(15) SL C 60, 16.2.2016., str. 3.
(16) SL C 122, 19.4.2017., str. 4.
(17) Objavljeno na internetskoj stranici Komisije: https://ec.europa.eu/europeaid/public-consultation-external-financing-instruments-european-union_en
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0026.
(20) SL C 58, 15.2.2018., str. 109.
(21) SL C 408, 30.11.2017., str. 21.
(22) SL C 265, 11.8.2017., str. 110.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0440.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0306.
(25) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0036.
(26) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0037.
(27) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0094.
(28) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0262.
(29) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0263.
(30) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0261.
(31) SL C 208, 10.6.2016., str. 25.
(32) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0408.
(33) https://eeas.europa.eu/archives/docs/top_stories/pdf/eugs_review_web.pdf


Godišnja izvješća za 2015. i 2016. o supsidijarnosti i proporcionalnosti
PDF 336kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o godišnjim izvješćima za 2015. i 2016. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (2017/2010(INI))
P8_TA(2018)0120A8-0141/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2003. o boljoj izradi zakonodavstva i najnoviju verziju Međuinstitucijskog sporazuma od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva(1),

–  uzimajući u obzir praktične modalitete za provedbu članka 294. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u slučaju sporazuma u prvom čitanju o kojima su se 22. srpnja 2011. dogovorile nadležne službe Europskog parlamenta i Vijeća,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. svibnja 2017. o godišnjem izvješću za 2014. o supsidijarnosti i proporcionalnosti(2) te svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o godišnjim izvješćima za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti(3),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Komisije za 2015. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (COM(2016)0469) i Godišnje izvješće Komisije za 2016. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (COM(2017)0600),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Komisije za 2015. o odnosima Europske komisije s nacionalnim parlamentima (COM(2016)0471) i Godišnje izvješće Komisije za 2016. o odnosima Europske komisije s nacionalnim parlamentima (COM(2017)0601),

–  uzimajući u obzir sve prethodne komunikacije Komisije o potrebi za boljom regulativom radi postizanja boljih rezultata u korist građana EU-a,

–  uzimajući u obzir odluku predsjednika Europske komisije od 14. studenoga 2017. o uspostavi radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost i pristup „činiti manje, ali učinkovitije” (C(2017)7810),

–  uzimajući u obzir polugodišnja izvješća Konferencije odbora za europske poslove (COSAC) o promjenama u postupcima i praksi Europske unije važnima za parlamentarni nadzor od 19. lipnja 2014., 14. studenoga 2014., 6. svibnja 2015., 4. studenoga 2015., 18. svibnja 2016., 18. listopada 2016. i 3. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europskog parlamenta i Odbora regija potpisan 5. veljače 2014.,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Odbora regija o supsidijarnosti za 2015. godinu,

–  uzimajući u obzir članke 52. i 132. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A8-0141/2018),

A.  budući da su 2015. i 2016. bile prve dvije pune godine Komisije pod vodstvom predsjednika Junckera, koja je dužnost preuzela u studenome 2014.; budući da se predsjednik Juncker obvezao da će supsidijarnost staviti u središte europskog demokratskog postupka i da će osigurati potpunu usklađenost s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti tijekom čitavog zakonodavnog postupka;

B.  budući da novi Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva sadrži obvezu triju institucija da poštuju i provode načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

C.  budući da je Komisija 2015. primila osam obrazloženih mišljenja o svoja tri prijedloga; budući da je Komisija te godine primila ukupno 350 podnesaka;

D.  budući da je Komisija 2016. primila 65 obrazloženih mišljenja o svojih 26 prijedloga; budući da je to 713 % više nego osam obrazloženih mišljenja zaprimljenih 2015. i treći najveći broj zaprimljenih mišljenja u kalendarskoj godini od uvođenja mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti Ugovorom iz Lisabona 2009. (84 mišljenja (2012.) i 70 mišljenja (2013.)); budući da je ukupan broj podnesaka koje je Komisija primila te godine porastao i iznosi 620;

E.  budući da je 19. svibnja 2015. Komisija donijela paket mjera za bolju regulativu s novim integriranim smjernicama za bolju regulativu, uključujući ažurirane smjernice za procjenu supsidijarnosti i proporcionalnosti u kontekstu procjene učinka novih inicijativa;

F.  budući da je 2015. Komisija pokrenula mrežne stranice „Smanjenje opterećenja – iznesite svoje mišljenje”(4) i novu platformu za REFIT (za učinkovitu i djelotvornu regulaciju), pružajući dionicima dodatne mogućnosti da Komisiju obavijeste o svim nedostacima u pogledu postojećih regulatornih mjera, uključujući pitanja u vezi sa supsidijarnošću i/ili proporcionalnošću;

G.  budući da je 2015. Služba Europskog parlamenta za istraživanja sastavila 13 početnih vrednovanja, jednu procjenu učinka značajnih parlamentarnih izmjena i šest procjena učinka ex post; budući da je, osim toga, sastavila četiri izvješća o cijeni neujedinjene Europe i dvije ocjene europske dodane vrijednosti; budući da je 2016. Služba Europskog parlamenta za istraživanja sastavila 36 početnih vrednovanja, jednu procjenu učinka značajnih parlamentarnih izmjena i 14 procjena europskog učinka ex post; budući da je, osim toga, sastavila sedam izvješća o cijeni neujedinjene Europe i pet ocjena europske dodane vrijednosti;

H.  budući da se delegirane ovlasti u zakonodavnim aktima Unije dodjeljuju kad je potrebna fleksibilnost i učinkovitost koja se ne može ostvariti u okviru redovnog zakonodavnog postupka; budući da je donošenje propisa nužnih za određeni predmet rezervirano za zakonodavce;

I.  budući da su supsidijarnost i proporcionalnost ključne teme razmatranja u kontekstu procjena učinka i retrospektivnih evaluacija kojima se procjenjuje jesu li djelovanja na razini EU-a potrebna, mogu li se njihovi ciljevi učinkovitije ostvariti nekim drugim sredstvima te ostvaruju li se djelovanjem EU-a uistinu očekivani rezultati u smislu učinkovitosti, djelotvornosti, koherentnosti, relevantnosti i dodane vrijednosti EU-a;

J.  budući da su 2014. tri doma nacionalnih parlamenata (Danski parlament, nizozemski Zastupnički dom i Dom lordova Ujedinjene Kraljevine) objavila izvješća s detaljnim prijedlozima o tome kako bi se mogla osnažiti uloga nacionalnih parlamenata u postupku donošenja odluka;

1.  podsjeća na važnost godišnjih izvješća o supsidijarnosti i proporcionalnosti koje priprema Komisija; primjećuje da su godišnja izvješća Komisije za 2015. i 2016. detaljnija i iscrpnija od onih za prethodne godine;

2.  ističe da je važno da Europska unija djeluje samo u onim područjima u kojima može ostvariti dodanu vrijednost kako bi se smanjio „demokratski deficit”;

3.  ističe da su supsidijarnost i proporcionalnost temeljna načela koja institucije EU-a trebaju uzeti u obzir pri izvršavanju nadležnosti EU-a kako bi se zajamčilo da se djelovanjima Unije ostvaruje dodana vrijednost; podsjeća da se tim načelima želi poboljšati funkcioniranje Unije, uz uvjet da su djelovanja na razini Unije potrebna, da njihove ciljeve ne mogu na odgovarajući način ostvariti države članice koje samostalno djeluju, da njihova priroda i sadržaj ne nadilaze ono što je nužno kako bi se ispunili ciljevi Ugovorâ i da se uvijek poduzimaju na najprimjerenijoj razini vlasti; skreće pozornost na činjenicu da se ta načela mogu zloupotrijebiti i staviti u službu euroskeptičnih ciljeva te ističe da bi institucije EU-a trebale biti na oprezu kako bi izbjegle i suzbile taj rizik;

4.  podsjeća da je supsidijarnost temeljno načelo federacija kao i neodređeni pravni pojam koji bi, prema tome, trebao biti podložan političkom tumačenju;

5.  smatra da se načelo supsidijarnosti ne može upotrijebiti za restriktivno tumačenje ovlasti dodijeljenih Uniji na temelju Ugovorâ;

6.  smatra da bi se svako promišljanje o supsidijarnosti ili nadzor nad njome trebali odvijati u kontekstu sve brojnijih apela građana Unije za rješavanje velikih globalnih izazova kao što su, među ostalim, međukontinentalni financijski tokovi, sigurnost, migracije i klimatske promjene;

7.  pozdravlja upućivanje na supsidijarnost u Rimskoj deklaraciji od 25. ožujka 2017.; smatra da supsidijarnost zaslužuje istaknuto mjesto u promišljanju o budućnosti EU-a;

8.  prima na znanje inicijativu, koju je najavio predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker u svojem govoru o stanju Unije 2017. godine, o osnivanju radne skupine za supsidijarnost i proporcionalnost i pristup „činiti manje, ali učinkovitije”, kojom će predsjedati potpredsjednik Komisije Frans Timmermans; podsjeća da bi se, prema mišljenju Parlamenta, sudjelovanjem u radnoj skupini koju je osnovala Komisija zanemarilo institucionalnu ulogu i položaj Parlamenta kao jedine izravno izabrane institucije Europske unije, koja predstavlja građane na razini Unije i izvršava funkcije političkog nadzora nad Komisijom, te da je stoga odlučio odbiti poziv da sudjeluje u toj radnoj skupini;

9.  prima na znanje metodologiju Komisije u godišnjim izvješćima za 2015. i 2016., u okviru koje se koristi statistika za svrstavanje obrazloženih mišljenja nacionalnih parlamenata o paketu prijedlogâ u samo jedno obrazloženo mišljenje umjesto u obrazložena mišljenja o svakom pojedinačnom prijedlogu;

10.  pozdravlja činjenicu da je broj obrazloženih mišljenja koja su 2016. dostavili nacionalni parlamenti (65) treći po redu za pojedinu kalendarsku godinu otkad je u Ugovor iz Lisabona uveden mehanizam kontrole poštovanja načela supsidijarnosti; primjećuje velik porast (+ 713 %) u odnosu na osam obrazloženih mišljenja zaprimljenih 2015.; osim toga, uviđa znatno povećanje broja mišljenja koja je Komisija zaprimila u okviru političkog dijaloga (s 350 na 620); ističe da su ti trendovi nastali u kontekstu smanjenja zakonodavne aktivnosti, što također pokazuje da se sudjelovanje nacionalnih parlamenata razvilo u usporedbi s prethodnim godinama; pozdravlja izrazito zanimanje nacionalnih parlamenata za donošenje odluka na razini EU-a;

11.  pozdravlja činjenicu da je 2016. više domova nacionalnih parlamenata izdalo obrazložena mišljenja (26 od 41, u odnosu na osam 2015.); primjećuje znatne razlike među domovima aktivnim u okviru političkog dijaloga i obrazloženih mišljenja; ističe da nacionalne parlamente i dalje više zanima utjecaj na sadržaj zakonodavstva EU-a nego utvrđivanje slučajeva koji bi mogli biti sporni u pogledu supsidijarnosti; napominje da ovlast nacionalnih parlamenata da nadziru poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti također obuhvaća pravo na zahtijevanje od europskog zakonodavca da, ako je to potrebno, djeluje na europskoj razini;

12.  priznaje rad koji je obavio Odbor za procjenu učinka odnosno Odbor za nadzor regulative koji ga je od srpnja 2015. naslijedio; napominje da su Odbor za procjenu učinka i Odbor za nadzor regulative zaključili da otprilike 23 % procjena učinka koje su 2015. proučili iziskuje poboljšanje ili u pogledu supsidijarnosti ili u pogledu proporcionalnosti, ili oboje; primjećuje da je 2016. postotak procjena učinka koje je Odbor za nadzor regulative smatrao nezadovoljavajućima iznosio 15 %; pozdravlja činjenicu da je taj postotak smanjen u odnosu na prethodne godine; ističe da je Komisija preispitala sve predmetne procjene učinka uzimajući u obzir analize Odbora za nadzor regulative;

13.  napominje da je provedba programa za bolju izradu zakonodavstva dovela do toga da Komisija razvije jače unutarnje instrumente i postupke za izbjegavanje kršenja načela supsidijarnosti; naglašava da su procjene učinka ključan instrument za jamčenje poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te promicanje odgovornosti; posebno ističe ulogu Odbora za nadzor regulative i pozdravlja činjenicu da su supsidijarnost i proporcionalnost dio provjere kvalitete koju provodi Odbor; naglašava, međutim, da bi se neovisnost tog Odbora mogla dodatno poboljšati;

14.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u svibnju 2015. usvojila novi paket za bolju regulativu kako bi se osiguralo da se zakonodavstvom EU-a učinkovitije služi javnom interesu i na sveobuhvatniji način zajamči poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, čime će se pak doprinijeti višem stupnju transparentnosti u postupku donošenja odluka na razini EU-a; smatra da bi novi okvir za bolju regulativu trebao biti sredstvo koje će Europskoj uniji omogućiti da djeluje u potpunosti u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti; ne dovodeći u pitanje gore navedeno, naglašava da, iako bi se tim okvirom trebala predvidjeti ispitivanja procjene usklađenosti s tim načelima kako bi se osiguralo da Unija djeluje samo u onim područjima u kojima ostvaruje dodanu vrijednost, njime se ne bi smjelo dovesti do nepotrebnih kašnjenja u donošenju relevantnog zakonodavstva;

15.  pozdravlja činjenicu da je Komisija 24. listopada 2017. objavila svoju komunikaciju naslovljenu „Dovršenje Agende za bolju regulativu: boljim rješenjima do boljih rezultata”, u kojoj iznosi svoje napore za povećanje transparentnosti, legitimnosti i odgovornosti u radu na boljoj izradi zakonodavstva, posebice u pogledu postupka savjetovanja i mogućnosti dionika da pruže povratnu informaciju o njezinim prijedlozima;

16.  pozdravlja činjenicu da je Komisija 2015. uvela i nove mehanizme savjetovanja i davanja povratnih informacija za nove inicijative politike;

17.  ističe da je u cilju poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti važno pružiti odgovarajuća objašnjenja o potrebi za zakonodavnim inicijativama i njihovim učinkom na sve važne sektore (gospodarstvo, okoliš i društvo);

18.  podržava predanost Komisije „prethodnoj evaluaciji” prije razmatranja mogućih zakonodavnih promjena; u tom pogledu smatra da bi Europska unija i vlasti država članica trebale blisko surađivati na osiguravanju boljeg praćenja, mjerenja i evaluacije stvarnog učinka regulative EU-a na građane, gospodarstvo, strukturu društva i okoliš;

19.  pozdravlja činjenicu da su Europski parlament, Vijeće i Komisija 2016. potpisali novi Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva; podsjeća na to da se Komisija obvezala u svojim obrazloženjima pojasniti svoje prijedloge s obzirom na načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; pozdravlja činjenicu da se u okviru Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva Komisija obvezala izraditi procjene učinka svojih zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga dostupnih nacionalnim parlamentima; podsjeća na to da je tim sporazumom također naglašena potreba za većom transparentnošću u okviru zakonodavnog postupka i da se nacionalni parlamenti, na temelju njima dostupnih informacija, moraju moći u potpunosti koristiti svojim ovlastima na temelju Ugovorâ;

20.  poziva nacionalne parlamente da odmah pri podnošenju jasno naznače da je njihov podnesak obrazloženo mišljenje u skladu s Protokolom br. 2 priloženom Ugovorima i na koji se zakonodavni prijedlog odnosi, da jasno navedu razloge zbog kojih smatraju da se prijedlogom krši načelo supsidijarnosti, da daju kratak sažetak svoje argumentacije i da poštuju rok od osam tjedana od datuma prosljeđivanja nacrta predmetnog zakonodavnog akta; napominje da će to omogućiti da sve uključene institucije pravovremeno i na odgovarajući način obrade obrazložena mišljenja;

21.  smatra da se od donošenja Ugovora iz Lisabona sudjelovanje nacionalnih parlamenata u zakonodavnim postupcima EU-a znatno proširilo, među ostalim i njihovim kontaktima s drugim nacionalnim parlamentima; potiče nacionalne parlamente da nastave svoje međuparlamentarne kontakte i dodatno ih ojačaju, između ostalog i na bilateralnoj razini, kao sredstvo za poboljšanje suradnje među državama članicama, i da to čine uz demokratsku europsku viziju u područjima u kojima djelovanja Unije mogu ostvariti dodanu vrijednost, i u duhu solidarnosti, a na temelju vladavine prava i temeljnih prava; ističe da ti kontakti mogu olakšati razmjenu najboljih praksi u vezi s primjenom načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

22.  pozdravlja činjenicu da Parlament u sve većoj mjeri i redovitije ima ulogu posrednika među nacionalnim parlamentima i ulogu njihova sugovornika u pogledu mehanizama supsidijarnosti i proporcionalnosti; smatra da bi se jačanjem dijaloga s nacionalnim parlamentima na političkoj razini mogla racionalizirati provjera primjene načela supsidijarnosti i proporcionalnosti zahvaljujući boljem pristupu sadržaju zakonodavnih prijedloga;

23.  skreće pozornost na činjenicu da je 2016. godine 14 domova 11 nacionalnih parlamenata podnijelo obrazložena mišljenja o prijedlogu Direktive o izmjeni Direktive 96/71/EZ od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (COM(2016)0128), čime je dosegnut prag od jedne trećine glasova iz članka 7. stavka 2. Protokola br. 2 priloženog Ugovorima za pokretanje takozvanog postupka „žutog kartona”; podsjeća na to da se u Parlamentu opsežno raspravljalo s Komisijom o argumentima koje su iznijeli nacionalni parlamenti; napominje da je Komisija kontakte s nacionalnim parlamentima uspostavila u okviru COSAC-a; napominje da je Komisija objavila komunikaciju u kojoj je iznijela sveobuhvatne razloge za zadržavanje prijedloga(5); smatra da je, unatoč bojaznima koje su izrazili neki nacionalni parlamenti, Komisija uz argumentaciju koja je tamo izložena, ispunila svoju obvezu da obrazloži svoje odluke;

24.  napominje da je, u vezi s gore navedenim prijedlogom Komisije, sedam domova nacionalnih parlamenata poslalo mišljenja u okviru političkog dijaloga, te da su oni uglavnom smatrali da je prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti; napominje da je Stručna skupina Odbora regija za supsidijarnost zaključila da se ciljevi prijedloga mogu bolje ostvariti na razini EU-a;

25.  podsjeća da je postupak „žutog kartona” dosad pokrenut dva puta (jedanput 2012., a jedanput 2013. godine), što zajedno s novim postupkom „žutog kartona” pokazuje da sustav funkcionira i da nacionalni parlamenti mogu lako i pravodobno sudjelovati u raspravi o supsidijarnosti kada to žele; u svakom slučaju smatra da veća svijest o ulozi nacionalnih parlamenata i bolja suradnja među njima mogu poboljšati ex ante nadzor nad načelom supsidijarnosti;

26.  podsjeća na to da, u skladu s člankom 7. Protokola br. 2 priloženog Ugovorima, europske institucije trebaju uzeti u obzir obrazložena mišljenja koja su objavili nacionalni parlamenti ili domovi nacionalnog parlamenta; napominje da je nekoliko nacionalnih parlamenata u prošlosti izrazilo razočarenje zbog odgovora koji je Komisija dala u slučajevima kada su izdani „žuti kartoni”; međutim, primjećuje da je Komisija uspostavila proceduru kako bi zajamčila da nacionalni parlamenti na vrijeme dobivaju podrobne političke odgovore na svoje zabrinutosti; poziva Komisiju da svoje odgovore na obrazložena mišljenja sustavno prosljeđuje Europskom parlamentu;

27.  prima na znanje izmjene koje su neki nacionalni parlamenti predložili o mehanizmu kontrole poštovanja načela supsidijarnosti; pozdravlja zaključak COSAC-a da poboljšanje mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti ne bi smjelo imati za posljedicu izmjenu Ugovora; napominje da bi za produljenje roka od osam tjedana koji nacionalni parlamenti imaju za izdavanje obrazloženog mišljenja bilo potrebno izmijeniti Ugovore ili njihove protokole; podsjeća na sadržaj dopisa od 1. prosinca 2009. o praktičnim mjerama za primjenu mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti koji su predsjednik i potpredsjednik Europske komisije poslali predsjednicima nacionalnih parlamenata, u kojoj Komisija navodi da, kako bi se vodilo računa o ljetnim stankama u nacionalnim parlamentima, mjesec kolovoz neće se uzeti u obzir pri određivanju roka iz Protokola br. 2; podsjeća na prijedlog koji je podnijelo nekoliko nacionalnih parlamenata o tome da bi Komisija također trebala razmotriti mogućnost izuzimanja stanke nacionalnih parlamenata u prosincu iz izračuna roka od osam tjedana;

28.  ističe da je za donošenje pravnih akata potrebna suglasnost velike većine u Vijeću, koje se sastoji od nacionalnih ministara svih država članica koji bi trebali odgovarati svojim nacionalnim parlamentima;

29.  napominje da nacionalni parlamenti i građani već imaju na raspolaganju niz instrumenata koji im omogućuju sudjelovanje u svim fazama zakonodavnog postupka, a kojima se osigurava nadzor nad poštovanjem načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; stoga potiče na potpunu primjenu postojećih instrumenata, po mogućnosti izbjegavajući stvaranje još složenijih administrativnih struktura i dugotrajnih postupaka u vrijeme kada se Europska unija trudi postati razumljivija vlastitim građanima, uvijek u cilju poštovanja i zaštite njihovih prava i interesa; poziva države članice da organiziraju informacijske kampanje i relevantne seminare radi točnog informiranja građana o mogućnostima sudjelovanja u svakoj fazi zakonodavnog postupka;

30.  ističe da zakonodavstvo treba biti sveobuhvatno i jasno kako bi uključene strane mogle razumjeti svoja prava i obaveze, da treba obuhvaćati odgovarajuće uvjete u pogledu izvješćivanja, praćenja i ocjenjivanja i da njime treba izbjegavati nerazmjerne troškove te da treba biti praktično za provedbu;

31.  ističe važnost promicanja pristupa procjenama učinka i planovima koje je pripremila Komisija, sudjelovanja u javnim raspravama i/ili savjetovanjima s dionicima koje organizira Komisija i/ili Europski parlament, te podnošenja prijedloga putem platforme REFIT „Smanjenje opterećenja: prijedlozi”; primjećuje, u tom kontekstu, neometano funkcioniranje internetskih stranica i učinkovitog i djelotvornog programa za regulativu (REFIT), koji je stupio na snagu 2016.;

32.  podsjeća da je potrebno poboljšati postojeće okvire suradnje i utvrditi mogućnosti za poboljšanje platforme IPEX kako bi nacionalni parlamenti osvijestili svoju ulogu u provjeravanju supsidijarnosti i proporcionalnosti i kako bi im se pomoglo u učinkovitijoj obradi informacija primljenih u okviru sustava ranog upozoravanja i poboljšanju suradnje i koordinacije; potiče nacionalne parlamente da izdaju mišljenja o prijedlozima Komisije, koji su svi dostupni na uvid u bilo kojem trenutku u internoj bazi podataka CONNECT; podsjeća na to da su sve informacije dostupne na platformi REGPEX;

33.  potiče nacionalne i regionalne parlamente na daljnji razvoj svojih odnosa s Odborom regija, čija skupina od 12 stručnjaka razmatra zakonodavne prijedloge s obzirom na načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

34.  pozdravlja zanimanje koje su neki nacionalni parlamenti pokazali za pozitivniju i proaktivniju ulogu u europskim poslovima upotrebom postupka „zelenog kartona”; primjećuje da nacionalni parlamenti imaju različita stajališta o modalitetima tog postupka; smatra da se neformalnim mehanizmom koji se zasniva na međuparlamentarnoj suradnji može doprinijeti jačanju političkog dijaloga s nacionalnim parlamentima;

35.  napominje, s obzirom na navedeno, da je 2015. godine 20 parlamentarnih domova supotpisalo ili podržalo prvu inicijativu u okviru postupka „zelenog kartona” povezanu s rasipanjem hrane, i da je u srpnju 2016. devet parlamentarnih domova supotpisalo drugi „zeleni karton” kojim su pozvali Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o provedbi načela društveno odgovornog poslovanja na europskoj razini; primjećuje da su neki prijedlozi iz prvog „zelenog kartona” kasnije uvršteni u revidirani paket o kružnom gospodarstvu koji je Komisija usvojila u prosincu 2015.; stoga primjećuje da nacionalni parlamenti već imaju konstruktivnu ulogu u institucionalnom okviru i da u ovom trenutku nema potrebe za stvaranjem nove institucionalne i administrativne strukture, čime bi se cijeli postupak učinio nepotrebno složenim;

36.  primjećuje da su 2016. neki regionalni parlamenti izravno izvijestili Komisiju o svojim mišljenjima o nekim prijedlozima Komisije; napominje da je Komisija ta stajališta uzela u obzir kad je to bilo primjereno; podsjeća da se u skladu s člankom 6. Protokola br. 2 svaki nacionalni parlament ili svaki dom nacionalnog parlamenta po potrebi savjetuje s regionalnim parlamentima koji imaju zakonodavne ovlasti;

37.  prima na znanje sudsku praksu Suda Europske unije u području supsidijarnosti i proporcionalnosti iz 2015. i 2016. godine; naglašava da je Sud zaključio da se poštovanje obveze zakonodavca Europske unije da obrazloži razloge s obzirom na načelo supsidijarnosti treba ocjenjivati ne samo u odnosu na formulaciju osporavanog akta, već i na njegov kontekst i okolnosti pojedinog slučaja, i da pružene informacije moraju biti dostatne i razumljive nacionalnim parlamentima, građanima i sudovima; naglašava, nadalje, da je Sud u pogledu načela proporcionalnosti potvrdio da zakonodavac Europske unije treba imati široku diskrecijsku ovlast u područjima u kojima se od njega zahtijevaju političke, gospodarske i socijalne odluke i u kojima se poziva na izvršavanje složenih procjena;

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0210.
(3) SL C 58, 15.2.2018., str. 33.
(4) http://ec.europa.eu/smart-regulation/refit/simplification/consultation/contributions_hr.htm
(5) Komunikacija Komisije od 20. srpnja 2016. o prijedlogu Direktive o izmjeni Direktive o upućivanju radnika, u pogledu načela supsidijarnosti, u skladu s Protokolom br. 2 (COM(2016)0505).


Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Komisija i izvršne agencije
PDF 363kWORD 126k
Odluka
Odluka
Odluka
Odluka
Odluka
Odluka
Odluka
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija (2017/2136(DEC))
P8_TA(2018)0121A8-0137/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0247/2017)(2),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017)0379),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2016. o upravljanju proračunom EU-a i o njegovu izvršenju (COM(2017)0351),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2016. (COM(2017)0497) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2017)0306),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016. s odgovorima institucija(3) i tematska izvješća Revizorskog suda,

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju Komisija treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05940/2018 – C8-0042/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(5), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

1.  daje razrješnicu Komisiji za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.(6);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te nacionalnim parlamentima i nacionalnim i regionalnim revizijskim institucijama država članica te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje proračuna Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu za financijsku godinu 2016. (2017/2136(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(7),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0247/2017)(8),

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu za financijsku godinu 2016.(9),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017) 0379),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2016. (COM(2017)0497) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2017)0306),

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu za financijsku godinu 2016. s odgovorom Agencije(10),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(11) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju trebaju dobiti izvršne agencije za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05942/2018 – C8-0043/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(12), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(13), a posebno njezin članak 14. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 1653/2004 od 21. rujna 2004. o standardnoj financijskoj uredbi za izvršne agencije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003 o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(14), a posebno njezin članak 66. prvi i drugi stavak,

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije 2013/776/EU od 18. prosinca 2013. o osnivanju Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu i stavljanju izvan snage Odluke 2009/336/EZ(15),

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

1.  daje razrješnicu direktoru Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu za izvršenje proračuna Agencije za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.(16);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i Rezoluciju koja je sastavni dio tih odluka proslijedi direktoru Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

3. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje proračuna Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća za financijsku godinu 2016. (2017/2136(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(17),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0247/2017)(18),

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća za financijsku godinu 2016.(19),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017)0379),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2016. (COM(2017)0497) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2017)0306),

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća za financijsku godinu 2016. s odgovorom Agencije(20),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(21) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju trebaju dobiti izvršne agencije za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05942/2018 – C8-0043/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(22), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(23), a posebno njezin članak 14. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 1653/2004 od 21. rujna 2004. o standardnoj financijskoj uredbi za izvršne agencije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003 o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(24), a posebno njezin članak 66. prvi i drugi stavak,

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije 2013/771/EU od 17. prosinca 2013. o osnivanju Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća te o stavljanju izvan snage odluka 2004/20/EZ i 2007/372/EZ(25),

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

1.  daje razrješnicu/odgađa odluku o davanju razrješnice direktoru Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća za izvršenje proračuna Agencije za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.(26);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i Rezoluciju koja je sastavni dio tih odluka proslijedi direktoru Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

4. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje proračuna Izvršne agencije za potrošače, zdravlje, poljoprivredu i hranu za financijsku godinu 2016. (2017/2136(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(27),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0247/2017)(28),

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Izvršne agencije za potrošače, zdravlje, poljoprivredu i hranu za financijsku godinu 2016.(29),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017) 0379),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2016. (COM(2017)0497) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2017)0306),

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Izvršne agencije za potrošače, zdravlje, poljoprivredu i hranu za financijsku godinu 2016. s odgovorom Agencije(30),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(31) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju trebaju dobiti izvršne agencije za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05942/2018 – C8-0043/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(32), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(33), a posebno njezin članak 14. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 1653/2004 od 21. rujna 2004. o standardnoj financijskoj uredbi za izvršne agencije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003 o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(34), a posebno njezin članak 66. prvi i drugi stavak,

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije 2013/770/EU od 17. prosinca 2013. o osnivanju Izvršne agencije za potrošače, zdravlje i hranu i o stavljanju izvan snage Odluke 2004/858/EZ(35),

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije 2014/927/EU od 17. prosinca 2014. o izmjeni Provedbene odluke 2013/770/EU radi preoblikovanja „Izvršne agencije za potrošače, zdravlje i hranu” u „Izvršnu agenciju za potrošače, zdravlje, poljoprivredu i hranu”(36),

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

1.  daje razrješnicu direktorici Izvršne agencije za potrošače, zdravlje, poljoprivredu i hranu za izvršenje proračuna Agencije za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.(37);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i Rezoluciju koja je sastavni dio tih odluka proslijedi direktorici Izvršne agencije za potrošače, zdravlje, poljoprivredu i hranu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

5. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje proračuna Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća za financijsku godinu 2016. (2017/2136(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(38),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0247/2017)(39),

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća za financijsku godinu 2016.(40),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017)0379),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2016. (COM(2017)0497) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2017)0306),

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća za financijsku godinu 2016. s odgovorom Agencije(41),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(42) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju trebaju dobiti izvršne agencije za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05942/2018 – C8-0043/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(43), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(44), a posebno njezin članak 14. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 1653/2004 od 21. rujna 2004. o standardnoj financijskoj uredbi za izvršne agencije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003 o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(45), a posebno njezin članak 66. prvi i drugi stavak,

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije 2013/779/EU od 17. prosinca 2013. o osnivanju Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća i o stavljanju izvan snage Odluke 2008/37/EZ(46),

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

1.  daje razrješnicu direktoru Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća za izvršenje proračuna Agencije za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.(47);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i Rezoluciju koja je sastavni dio tih odluka proslijedi direktoru Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

6. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje proračuna Izvršne agencije za istraživanje za financijsku godinu 2016. (2017/2136(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(48),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0247/2017)(49),

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Izvršne agencije za istraživanje za financijsku godinu 2016.(50),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017) 0379),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2016. (COM(2017)0497) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2017)0306),

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Izvršne agencije za istraživanje za financijsku godinu 2016. s odgovorom Agencije(51),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(52) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju trebaju dobiti izvršne agencije za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05942/2018 – C8-0043/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(53), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(54), a posebno njezin članak 14. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 1653/2004 od 21. rujna 2004. o standardnoj financijskoj uredbi za izvršne agencije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003 o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(55), a posebno njezin članak 66. prvi i drugi stavak,

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije 2013/778/EU od 13. prosinca 2013. o osnivanju Izvršne agencije za istraživanje i o stavljanju izvan snage Odluke 2008/46/EZ(56),

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

1.  daje razrješnicu direktoru Izvršne agencije za istraživanje za izvršenje proračuna Agencije za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.(57);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i Rezoluciju koja je sastavni dio tih odluka proslijedi direktoru Izvršne agencije za istraživanje, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

7. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje proračuna Izvršne agencije za inovacije i mreže za financijsku godinu 2016. (2017/2136(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(58),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0247/2017)(59),

–  uzimajući u obzir završne godišnje financijske izvještaje Izvršne agencije za inovacije i mreže za financijsku godinu 2016.(60),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017)0379),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2016. (COM(2017)0497) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2017)0306),

–  uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji Izvršne agencije za inovacije i mreže za financijsku godinu 2016. s odgovorom Agencije(61),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(62) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju trebaju dobiti izvršne agencije za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05942/2018 – C8-0043/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(63), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(64), a posebno njezin članak 14. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 1653/2004 od 21. rujna 2004. o standardnoj financijskoj uredbi za izvršne agencije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 58/2003 o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(65), a posebno njezin članak 66. prvi i drugi stavak,

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije 2013/801/EU od 23. prosinca 2013. o osnivanju Izvršne agencije za inovacije i mreže i o stavljanju izvan snage Odluke 2007/60/EZ kako je izmijenjena Odlukom 2008/593/EZ(66),

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

1.  daje razrješnicu direktoru Izvršne agencije za inovacije i mreže za izvršenje proračuna Agencije za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.(67);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i Rezoluciju koja je sastavni dio tih odluka proslijedi direktoru Izvršne agencije za inovacije i mreže, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

8. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o zaključenju poslovnih knjiga općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija (2017/2136(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(68),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0247/2017)(69),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017)0379),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2016. o upravljanju proračunom EU-a i o njegovu izvršenju (COM(2017)0351),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2016. (COM(2017)0497) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2017)0306),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016. s odgovorima institucija(70) i tematska izvješća Revizorskog suda,

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(71) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju treba dobiti Komisija za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05940/2018 – C8-0042/2018),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju trebaju dobiti izvršne agencije za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05942/2018 – C8-0043/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(72), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće u vezi s upravljanjem programima Zajednice(73), a posebno njezin članak 14. stavke 2. i 3.,

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

1.  odobrava zaključenje poslovnih knjiga općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.(74);

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te nacionalnim parlamentima i nacionalnim i regionalnim revizijskim institucijama država članica te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

9. Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. s primjedbama koje su sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija i izvršne agencije (2017/2136(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija,

–  uzimajući u obzir svoje odluke o razrješnici za izvršenje proračuna izvršnih agencija za financijsku godinu 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0137/2018),

A.  budući da je potrošnja Unije, koja u prosjeku predstavlja 1,9 % rashoda opće države u državama članicama Unije, važan instrument za postizanje ciljeva javnih politika;

B.  budući da Parlament pri davanju razrješnice Komisiji provjerava jesu li sredstva pravilno potrošena te jesu li postignuti ciljevi javnih politika;

C.  budući da u kontekstu postupka davanja razrješnica tijelo nadležno za davanje razrješnica naglašava da je posebno važno dalje jačati demokratski legitimitet institucija Unije poboljšanjem transparentnosti i odgovornosti te provedbom koncepta izrade proračuna na temelju rezultata i dobrog upravljanja ljudskim resursima;

D.  budući da se proračunska načela jedinstva, točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, univerzalnosti, specifikacije, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti moraju poštovati pri izvršenju proračuna Unije;

E.  budući da je cilj rashoda u okviru proračuna Unije poboljšati uvjete i kvalitetu života građana Unije te je stoga potrebno ispuniti praznine u njezinim socijalnim politikama;

F.  budući da se u proračunu Unije treba uzeti u obzir provedba stupa socijalnih prava;

G.  budući da je kohezijska politika izvor javnih ulaganja čiji je cilj donijeti jasnu dodanu vrijednost i poboljšati kvalitetu života građana Unije;

Politički prioriteti

1.  poziva Komisiju i države članice da usklade ciljeve javnih politika i financijske cikluse Unije, razdoblje u kojem Parlament zakonodavno djeluje i mandat Komisije;

2.  poziva Komisiju da dostavi Parlamentu srednjoročnu evaluaciju sadašnjeg financijskog razdoblja kao i evaluaciju prošlih financijskih razdoblja, da utvrdi koji programi nisu donijeli jasnu dodanu vrijednost te da nakon toga provede reviziju potrošnje;

3.  podsjeća da bi Komisija u svojim prijedlozima za novi višegodišnji financijski okvir (VFO) trebala uzeti u obzir da se neka područja javnih politika, kao što su kohezija ili istraživanje, često oslanjaju na dugoročnije programsko planiranje i da je u njima potrebno više vremena za postizanje političkih ciljeva nego u drugim javnim politikama; međutim, smatra da u hitnim situacijama treba omogućiti odgovarajuću fleksibilnost;

4.  ustraje u tome da se proračun Unije, kao posljedica inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”, predstavlja u skladu s političkim ciljevima Unije u okviru VFO-a; podsjeća, također u svjetlu VFO-a za razdoblje nakon 2020., da proračun Unije treba biti istinski europski proračun s dodanom vrijednosti, usmjeren prema zajedničkim ciljevima Unije za promicanje održivog gospodarskog i socijalnog razvoja cijele Unije, koje pojedinačne države članice ne mogu postići same, te ga stoga ne treba promatrati isključivo kroz prizmu neto iznosa ili koristi za pojedinačne države članice;

5.  ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo za otkrivanje, savjetovanje i upućivanje kako bi se pomoglo zviždačima da preko odgovarajućih kanala dostave informacije o mogućim nepravilnostima, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i nudila potrebna potpora i savjeti;

6.  poziva Komisiju da se uoči sljedećeg VFO-a posveti temeljitom preispitivanju programa mladih poljoprivrednika i sustava ekologizacije u svjetlu nalaza Revizorskog suda;

7.  poziva Komisiju da u svoja izvješća o uspješnosti uključi procjene o kvaliteti korištenih podataka i izjavu o kvaliteti informacija o uspješnosti;

8.  poziva Komisiju da izvještaji koje podnosi Parlamentu i Revizorskom sudu budu uravnoteženiji te da u svoja izvješća o uspješnosti uključi transparentnije informacije o izazovima, zamkama i neuspjesima;

9.  poziva Komisiju da ubrza ostvarivanje programa kohezijske politike i isplatu povezanih plaćanja s ciljem smanjenja trajanja provedbe, i to u početku na godinu n+2;

10.  poziva Komisiju da ostvari početni cilj od potrošnje 20 % sredstava za integraciju klimatskog djelovanja u različite programe potrošnje Unije;

11.  ustraje u tome da Komisija konačno naloži svim svojim glavnim upravama da u svojim godišnjim izvješćima o radu objave svoje prijedloge za preporuke za pojedine zemlje, na što je pozvao Parlament;

12.  poziva Komisiju da poboljša transparentnost financiranja migracijske politike kako je preporučio Revizorski sud u svojem godišnjem izvješću za 2016. te da aktivno prati postupke javne nabave koji se održavaju u hitnim situacijama;

13.  također poziva Komisiju da poboljša transparentnost javnih politika u području istraživanja i ruralnog razvoja u cilju utvrđivanja i ispravljanja uzroka izrazito visokih i stalnih stopa pogreške, kao što je istaknuto u godišnjim izvješćima Revizorskog suda;

14.  poziva Komisiju da poboljša transparentnost uzajamnih fondova i izvješća o upravljanju vanjskom pomoći te da redovito iznosi sve podatke koji su joj dostupni;

15.  poziva Komisiju da pregovara o smanjenju naknade koju Europska investicijska banka naplaćuje za uspostavu financijskih instrumenata i upravljanje njima te da redovito iznosi informacije o korisnicima i rezultatima ostvarenima zahvaljujući tim instrumentima;

16.  poziva Komisiju da ubrza pripremu financijskih izvještaja Unije, da zajamči da se pouzdane informacije od država članica o potrošnji u okviru podijeljenog upravljanja pravodobnije dobivaju, da ranije, zajedno s financijskim izvještajima, predstavi stajalište uprave o potrošnji Unije kako bi se odluka o razrješnici donijela u godini n+1 te da se pritom pobrine za visoku kvalitetu podataka i dobro financijsko upravljanje;

Izjava o jamstvu Revizorskog suda

17.  pozdravlja činjenicu da je Revizorski sud iznio jasno mišljenje o pouzdanosti računovodstvene dokumentacije za 2016., kako je to činio od 2007., te da je Revizorski sud zaključio da u prihodima za 2016. nije bilo značajnih pogrešaka; sa zadovoljstvom primjećuje da su obveze koje su temelj financijskih izvještaja za godinu koja je završila 31. prosinca 2016. zakonite i pravilne u svim značajnim aspektima;

18.  pozdravlja pozitivno kretanje najizglednije stope pogreške koju navodi Revizorski sud u odnosu na stope iz prethodnih godina s obzirom na to da na plaćanja u 2016. utječe najizglednija stopa pogreške od 3,1 %; podsjeća na to da je najizglednija stopa pogreške za plaćanja u financijskoj godini 2015. bila procijenjena na 3,8 %, 2014. na 4,4 %, 2013. na 4,7 %, 2012. na 4,8 %, 2011. na 3,9 %, 2010. na 3,7 %, 2009. na 3,3 %, 2008. na 5,2 % i 2007. na 6,9 %; s obzirom na to da procjena stope pogreške Revizorskog suda nije konačna, smatra da je važno uzeti u obzir stopu preostalih pogrešaka Komisije prilikom procjene učinkovitosti sredstava Unije;

19.  ističe da zbog različite metodologije potrebne za njezin izračun, procijenjena razina pogreške za koheziju ne uključuje kvantifikaciju isplata za 2016. prema financijskim instrumentima, u iznosu od 2,5 milijardi EUR, za što Revizorski sud smatra da je izvan razdoblja prihvatljivosti definiranog u članku 56. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) 1083/2006(75); napominje da bi, da je Revizorski sud kvantificirao tu nepravilnost, najizglednija stopa pogreške bila znatno viša; ne odobrava jednostranu odluku Komisije da prihvati rashode do 31. ožujka 2017.; ističe da je Komisija trebala pripremiti potrebni zakonodavni prijedlog kako bi uklonila tu nepravilnost;

20.  izražava žaljenje zbog toga što veće korištenje financijskim instrumentima u cilju smanjenja vrijednosti proračuna Unije uključuje veći rizik za odgovornost i koordinaciju politika i operacija Unije;

21.  ističe da nema dovoljno dostupnih informacija za odgovarajuću evaluaciju financijskih instrumenata, osobito kad je riječ o njihovu utjecaju na društvo i okoliš; naglašava da financijski instrumenti mogu dopuniti bespovratna sredstva, ali da ih ne smiju zamijeniti;

22.  sa zadovoljstvom primjećuje da je Revizorski sud prvi put u 23 godine izdao uvjetno (a ne nepovoljno) mišljenje o zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, što znači da je, prema stajalištu Revizorskog suda, došlo do važnog poboljšanja u upravljanju financijama Unije te da je značajna pogreška bila ograničena uglavnom na rashode koji se odnose na naknade i koji predstavljaju otprilike polovicu revidiranih isplata;

23.  izražava žaljenje zbog činjenice da 23 godine zaredom postoje značajne pogreške u plaćanjima zbog samo djelomične učinkovitosti upravljačkih i kontrolnih sustava u pogledu jamčenja dobrog financijskog upravljanja i pravodobnog plaćanja;

24.  napominje sa zabrinutošću da bi ukupna procijenjena stopa pogreške bila 4,3 %, a ne 3,1 % (tj. na istoj razini kao 2015.; vidi godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 1.34.) da države članice i Komisija nisu primijenile korektivne mjere na plaćanja koja revidira Revizorski sud;

25.  napominje da vrsta upravljanja ima ograničen učinak na stopu pogreške jer je Revizorski sud utvrdio jednaku procijenjenu stopu pogreške pod podijeljenim upravljanjem s državama članicama i za sve druge oblike operativnih rashoda kojima izravno upravlja Komisija, točnije 3,3 %;

26.  ističe da je Revizorski sud utvrdio najveće procijenjene stope pogreške za rashode u području ruralnog razvoja, okoliša, klimatskog djelovanja i ribarstva (4,9 %), gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije (4,8 %) i konkurentnosti za rast i zapošljavanje (4,1 %), dok je u području administrativnih rashoda zabilježena najmanja procijenjena stopa pogreške (0,2 %);

27.  napominje da su, prema nalazima Revizorskog suda, različiti obrasci rizika u programima nadoknade troškova i isplate materijalnih prava imali znatan utjecaj na stope pogreške u raznim rashodovnim područjima; stopa pogreške iznosi 4,8 % (5,2 % 2015.) ako Unija nadoknađuje troškove za prihvatljive aktivnosti na temelju prijavljenih troškova korisnika, dok stopa pogreške iznosi 1,3 % (1,9 % 2015.) ako su plaćanja uvjetovana ispunjavanjem uvjeta, a ne nadoknadom troškova;

Godišnje izvješće o upravljanju i izvršenju(76): postignuća u upravljanju

28.  ističe da se, unatoč naizgled usklađenim zaključcima Komisije i Revizorskog suda, izjava koju je Revizorski sud iznio u svojem godišnjem izvješću i analiza koju je iznijela Komisija u svojem godišnjem izvješću o upravljanju i izvršenju za 2016. djelomično razlikuju;

29.  posebno napominje da je Komisija u svojem izvješću o upravljanju i izvršenju za 2016. istaknula da je vrijednost zadrški koje su glavni direktori izrazili u svojim godišnjim izvješćima o radu porasla i sada iznosi 35,3 milijarde EUR, što čini 26 % plaćanja (2015. iznosila je 29,8 milijardi EUR i 21 % plaćanja);

30.  ističe da se, prema navodima Komisije, stvarni financijski učinak u pogledu rizičnog iznosa pri izvješćivanju također povećao 2016., i to na 1,6 milijardi EUR (2015. je iznosio 1,3 milijarde EUR);

31.  ističe da Komisija u svojem godišnjem izvješću o upravljanju i izvršenju za 2016. primjećuje pogoršanje u pokazateljima financijskog upravljanja u pogledu zadrški iskazanih u godišnjim izvješćima o radu te da to objašnjava teškoćama pri uspostavi novih i zahtjevnijih sustava, osobito sustava ekologizacije(77), dok Revizorski sud ističe jasno poboljšanje u tom vrlo preciznom području javne politike;

32.  osobito napominje da Revizorski sud navodi da je Europski fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) na 1,7 % „bez značajne pogreške”, što je stvarno poboljšanje u odnosu na 2015., kada je bio na 2,2 %, te da razinu pogreške za rashode na osnovi materijalnih prava procjenjuje na 1,3 %, primjećujući da je u tu vrstu rashoda uključen najveći dio prvog stupa ZPP-a;

33.  prima na znanje tvrdnju Revizorskog suda da pogreška u rashodima nije „sveprisutna” (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 1.8.); poziva Komisiju i Revizorski sud da usklade svoje metode korištenjem međunarodnih revizijskih standarda prije donošenja sljedećeg godišnjeg izvješća ili godišnjeg izvješća o radu;

34.  ističe da je Komisija u svojem godišnjem izvješću o upravljanju i izvršenju za 2016. utvrdila značajnu razinu pogreške u potrošnji, uzimajući u obzir da je Komisija ukupnu prosječnu stopu pogreške procijenila na između 2,1 % i 2,6 % (2015. je iznosila između 2,3 % i 3,1 %) ukupnih relevantnih rashoda te da je povezani procijenjeni ukupni rizični iznos između 2,9 i 3,6 milijardi EUR (dok je 2015. bio između 3,3 i 4,5 milijardi EUR);

35.  primjećuje da je glavni razlog za to smanjenje, prema navodima Komisije, niži inherentni rizik od pogreške u području kohezije za programe aktualnog VFO-a; iznenađen je tim objašnjenjem s obzirom na vrlo nisku razinu izvršenja proračuna u tom području; poziva Komisiju da dodatno obrazloži to pitanje;

36.  ističe da se ta niska razina izvršenja može objasniti činjenicom da u godišnjim financijskim izvještajima podnesenima Komisiji 2016. nisu potvrđeni rashodi u području kohezije, kao ni financijski ispravci koje je nametnula Komisija nakon revizije(78);

37.  napominje da Komisija procjenjuje da će u narednim godinama utvrditi i ispraviti pogreške u vrijednosti između 2 i 2,1 milijarde EUR odnosno između 1,5 % i 1,6 %;

38.  slaže se s Revizorskim sudom da se metodologija koju Komisija upotrebljava za procjenu rizičnog iznosa poboljšala posljednjih godina, ali da se procjene razine nepravilne potrošnje pojedinačnih glavnih uprava ne temelje na dosljednoj metodologiji; poziva Komisiju da upotrebljava istu metodologiju za procjenu rizičnog iznosa za sve glavne uprave te da obavijesti tijelo nadležno za davanje razrješnice o postignutom napretku;

39.  napominje da Komisija unatoč uvedenim poboljšanjima nije uklonila rizik od toga da učinak korektivnih mjera bude pretjeran;

40.  posebno ističe činjenicu da za više od tri četvrtine rashoda u 2016. glavne uprave Komisije temelje svoje procjene rizičnog iznosa na podacima koje pružaju nacionalna tijela, dok se, nažalost, na temelju godišnjih izvješća o radu dotičnih glavnih uprava Komisije (osobito DG AGRI i DG REGIO) može zaključiti da, premda izvješća o kontroli država članica odražavaju pogreške koje otkriju države članice, pouzdanost određenih upravljačkih i kontrolnih sustava i dalje predstavlja izazov; naglašava važnost pouzdanosti podataka država članica;

41.  ističe da je nepotpuno i umjetno temeljiti procijenjeni učinak budućih ispravaka na zabilježenim ispravcima tijekom posljednjih šest godina zbog specifičnosti višegodišnjega programiranja i jer je pogreške moguće ispraviti više od 10 godina nakon njihova nastanka;

42.  ističe da u raspravi o financijskom izvještaju i njegovoj analizi Komisija izvješćuje o ukupnim primijenjenim financijskim ispravcima i povratima koji iznose 3,4 milijarde EUR (3,9 milijardi u 2015.) te da je otprilike 0,6 milijardi EUR (1,2 milijarde u 2015.) ispravaka i povrata bilo u početnoj fazi (prije nego što je Komisija prihvatila rashod) te da od preostalih 2,8 milijardi EUR otprilike 0,6 milijardi EUR predstavlja obustave koje su države članice provele nakon prihvaćanja rashoda zamjenom neprihvatljivih iznosa novim projektima u području kohezije;

43.  čvrsto ponavlja svoj poziv Komisiji i državama članicama da ustanove pouzdane postupke za potvrdu vremenskog usuglašavanja, podrijetla i količine korektivnih mjera te da pruže informacije kojima se što je moguće više usklađuje godina u kojoj je uplata izvršena, godina u kojoj je predmetna pogreška utvrđena te godina u kojoj su povrati ili financijski ispravci objavljeni u bilješkama uz financijske izvještaje;

Instrumenti Komisije za unutarnje upravljanje

44.  podsjeća na mišljenje koje je Revizorski sud izrazio u svojem tematskom izvješću br. 27/2016 o tome da razlika uvedena reformom Kinnock-Prodi između „političke odgovornosti povjerenika” te operativne odgovornosti glavnih direktora znači da nije uvijek jasno obuhvaća li pojam „političke odgovornosti” preuzimanje odgovornosti za izvršenje proračuna glavnih uprava ili između njih postoji razlika;

45.  ističe da Kolegij povjerenika ne izrađuje godišnje izvještaje o upravljanju u skladu s najboljom praksom i uobičajenom praksom država članica; poziva Komisiju da sastavi godišnju izjavu o upravljanju kako bi se osigurala veća transparentnost i odgovornost Kolegija povjerenika;

46.  traži od Komisije da provede preporuku br. 2 iz tematskog izvješća Revizorskog suda br. 27/2016 te da, osim toga, uz svoje financijske izvještaje priloži i godišnji izvještaj o upravljanju i unutarnjem nadzoru, osobito obuhvaćajući:

   (a) opis instrumenata Komisije za unutarnje upravljanje;
   (b) ocjenu operativnih i strateških rizičnih aktivnosti tijekom godine i izvještaj o srednjoročnoj i dugoročnoj fiskalnoj održivosti;

Političke zadrške

47.  podržava zadrške koje su izrazili glavni direktori DG-a REGIO, EMPL, MARE, HOME, DEVCO i AGRI u svojim godišnjim izvješćima o radu; smatra da su te zadrške dokaz da se postupcima kontrole koje su uspostavili Komisija i države članice ne mogu pružiti potrebna jamstva za zakonitost i pravilnost svih povezanih transakcija u odgovarajućim područjima javnih politika ako se uspješno ne provedu potrebni ispravci;

Upravljanje proračunom i financijama

48.  ističe da su kašnjenja u provedbi programa tijekom prve tri godine trenutačnog VFO-a zbog kasnog donošenja VFO-a za razdoblje od 2014. do 2020. i brojnih novosti uvedenih za razdoblje od 2014. do 2020. koje su, usprkos tome što im je cilj bio pojednostavnjenje, prouzročile administrativne poteškoće, dovela do prijenosa odobrenih sredstava za obveze iz 2014., uglavnom u 2015. i 2016., te do niske razine plaćanja 2016.; (te do izvršenja proračuna Unije od 7 % u razdoblju od 2014. do 2016. sadašnjeg VFO-a); međutim, ističe da je 2017. bila prva godina u kojoj je došlo do ubrzanja programa europskih strukturnih i investicijskih fondova; očekuje da će se taj trend nastaviti 2018. i 2019.; smatra da treba pružiti dovoljne razine odobrenih sredstava za plaćanja i obveze kako bi se provedba odvijala neometano;

49.  sa zabrinutošću ukazuje na složenu mrežu mehanizama u proračunu Unije i oko njega jer se time ugrožava odgovornost, transparentnost, javna kontrola i demokratski nadzor nad proračunom Unije i financijskim mehanizmima povezanima s njime; izražava žaljenje, u tom pogledu, zbog nedovoljnog jedinstva proračuna Unije te u potpunosti dijeli zabrinutost Revizorskog suda zbog složenosti proračuna Unije;

50.  izražava bojazan da, unatoč uporabi posebnih instrumenata (Pričuva za pomoć u nuždi, Fond solidarnosti Europske unije, Europski fond za prilagodbu globalizaciji i instrument fleksibilnosti) i razlika do gornje granice, preostali iznosi možda neće biti dovoljni za financiranje neočekivanih događaja do kojih može doći prije 2020.;

51.  sa zabrinutošću primjećuje da je zabilježena dosad najviša razina nepodmirenih obveza koja je do kraja 2016. dosegla dosad najviši iznos od 238 milijardi EUR, što je 72 % više nego 2007. i što odgovara razdoblju od 2,9 godina plaćanja u odnosu na 2,2 godine u 2007.; smatra da je to povećalo iznose koje Unija duguje, a time i financijsku izloženost proračuna Unije;

52.  izražava žaljenje zbog toga što je došlo do porasta ukupne financijske izloženosti proračuna Unije, uz znatne dugoročne obveze, jamstva i pravne obveze, što upućuje na to da će u budućnosti biti potrebno pažljivo upravljanje;

53.  podsjeća na to da Unija sve više upotrebljava financijske instrumente i izražava žaljenje zbog toga što je osnivanje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) dovelo do stvaranja novih aranžmana za upravljanje uz i dalje nezadovoljavajuću razinu javnog nadzora, zbog čega je potreban pomniji nadzor Parlamenta; ističe da bi se svakim zakonodavnim prijedlogom trebala znatno poboljšati geografska pokrivenost EFSU-a; podsjeća na to da bi EFSU trebao i dalje biti dodatni alat za poticanje ulaganja, kao što bi i kohezijska politika trebala i dalje biti investicijska politika Unije; napominje, međutim, uspješnu provedbu i visok iznos privatnog kapitala koji je fondu poslužio kao poluga te prima na znanje dodatna dogovorena poboljšanja u području njegove transparentnosti tijekom pregovora o produljenju trajanja EFSU-a, nazvanom EFSU 2.0; poziva Revizorski sud da pojača svoj nadzor nad fazama planiranja i potrošnje europskih strukturnih i investicijskih fondova;

54.  podsjeća da je revizija Financijske uredbe velik korak naprijed u tom pogledu jer se njome, zahvaljujući doprinosu Parlamentu, predlaže učinkovitije predstavljanje financijskih instrumenata te se po prvi put unutar tog okvira pružaju proračunska jamstva i financijska pomoć;

55.  ističe da, u skladu s načelima kohezijske politike, sredstva Unije čine znatan udio u rashodima nekih država članica i osobito ističe da u devet država članica (Litvi, Bugarskoj, Latviji, Rumunjskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Estoniji i Slovačkoj) nepodmirene obveze u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova predstavljaju financijsku potporu koja iznosi više od 15 % opće državne potrošnje; poziva Komisiju da također pripremi pozitivnu promotivnu kampanju u cilju informiranja građana tih zemalja u više detalja o izravnim koristima njihova članstva;

56.  izražava bojazan da bi se države članice u kojima sredstva iz europskih strukturnih i investicijskih fondova predstavljaju znatan postotak opće državne potrošnje mogle naći pred izazovom pri pronalaženju projekata dostatno visoke kvalitete na koje bi potrošile dostupna sredstva Unije ili u pogledu osiguravanja sufinanciranja; poziva Komisiju i Revizorski sud da obrate veću pozornost na aspekt održivosti predloženih investicijskih projekata te da kritički ocijene njihovu prikladnost;

57.  izražava zabrinutost zbog razloga zbog kojih su tri godine nakon početka razdoblja 2014. – 2020. države članice imenovale samo 77 % programskih tijela nadležnih za primjenu europskih strukturnih i investicijskih fondova; izražava zadovoljstvo, međutim, zbog toga što ta brojka trenutačno iznosi 99 %; preispituje potrebu za izmjenom postupaka na početku svakog programskog razdoblja; poziva Komisiju da pažljivo analizira zašto određene regije još uvijek imaju niske stope apsorpcije sredstava te da poduzme konkretne mjere usmjerene na rješavanje strukturnih problema;

58.  ističe da opseg sredstava Unije i vrijeme njihova primitka mogu imati znatan makroekonomski učinak, primjerice na ulaganja, rast i zapošljavanje;

59.  ističe da su javna ulaganja potrebna kako bi se nadoknadio manjak sredstava za investicije, potaknuli zapošljavanje i rast te zajamčili socijalni standardi unutar Unije;

60.  napominje da je Komisija mobilizirala razna sredstva za odgovor na izbjegličku i migracijsku krizu, ali žali što nije uspostavila strukturu izvješćivanja kojom bi se omogućilo iscrpno izvješćivanje o njihovoj uporabi; izražava žaljenje zbog činjenice da je trenutačno nemoguće znati iznos koji se troši na svakog migranta ili izbjeglicu;

61.  napominje da je, u pogledu financijskih instrumenata u području kohezijske politike, zabilježeno da su plaćanja krajnjim primateljima pri zaključenju iznosila 15 192,18 milijuna EUR (31. ožujka 2017.), od čega se 10 124,68 milijuna EUR odnosilo na sredstva iz strukturnih fondova, čime je dosegnuta stopa isplate za krajnje primatelje od gotovo 93 % iznosa za operativne programe isplaćene za instrumente financijskog inženjeringa, što je porast od 20 % u odnosu na zabilježene podatke na kraju 2015.;

62.  napominje da su se zabilježene stope isplate krajnjim primateljima znatno razlikovale među instrumentima financijskog inženjeringa, pri čemu nisu postojale samo razlike među državama članicama, u rasponu od 60 % do 99 %, nego i među područjima djelovanja;

63.  izražava bojazan da postoji mogućnost da će krajem tekućeg VFO-a i u prvim godinama sljedećeg VFO-a doći do velikog broja zaostalih plaćanja; smatra da će za financiranje novog VFO-a biti potreban realističan iznos odobrenih proračunskih sredstava kako bi se isplatilo predviđene nepodmirene obveze;

Mjere koje je potrebno poduzeti

64.  poziva Komisiju da:

   (a) u svojoj prognozi odobrenih sredstava za plaćanja za sljedeći VFO uzme u obzir rast nepodmirenih obveza kako bi pomogla zajamčiti uredan omjer odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja;
   (b) podnese prijedloge Parlamentu i Vijeću kako bi se zajamčio dosljedan pristup pitanju hoće li se posebni instrumenti računati u okviru gornjih granica odobrenih sredstava za plaćanja u sklopu VFO-a;
   (c) za potrebe upravljanja i izvješćivanja, uspostavi način bilježenja proračunskih rashoda Unije kojim će se omogućiti izvješćivanje o cjelokupnom financiranju povezanom s izbjegličkom i migracijskom krizom;
   (d) Parlamentu u okviru postupka razrješnice pruža iscrpno izvješće o proračunskim sredstvima Unije kojima neizravno upravlja i koje izvršava Grupa EIB-a (Europska investicijska banka (EIB) i Europski investicijski fond (EIF)) izvan vanjskog mandata koji je započeo s financijskom godinom 2017.;
   (e) u kontekstu rasprave o budućnosti Europe, razmotri kako bi se proračunski sustav Unije mogao reformirati na način da se omogući odgovarajući proračun kojim bi se zajamčilo financiranje planiranih politika i bolja ravnoteža između predvidljivosti i kapaciteta za pružanje odgovora te da se na najbolji mogući način zajamči da opći financijski mehanizmi ne budu složeniji no što je to nužno za ostvarivanje ciljeva politika Unije i jamčenje odgovornosti;
   (f) također razmotri mogućnost da se tijelima imenovanima ili ovlaštenima za upravljanje, ovjeravanje i reviziju u razdoblju od 2014. do 2020. koja su dokazala svoje sposobnosti omogući da te dužnosti nastave vršiti i u sljedećem programskom razdoblju, bez prekida ili odlaganja;
   (g) ponovno traži od Komisije da uspostavi dugoročnu prognozu novčanog toka za razdoblje od narednih sedam do deset godina koja bi se ažurirala na godišnjoj razini i kojom bi se obuhvatile proračunske gornje granice, potrebe za plaćanjima, ograničenja kapaciteta i mogući opozivi sredstava kako bi se bolje uskladile potrebe za plaćanjima i raspoloživa sredstva;
   (h) proaktivno pomogne državama članicama koje nailaze na poteškoće u pogledu pravodobnog i neometanog iskorištavanja dostupnih financijskih sredstava Unije tako da se dostupna sredstva za tehničku pomoć koriste na inicijativu Komisije;

Ostvarivanje rezultata s pomoću proračuna Unije

65.  sa zabrinutošću napominje da Komisija koristi dva, međusobno gotovo nepovezana, skupa ciljeva i pokazatelja za mjerenje uspješnosti svojih službi i programa potrošnje, čime se otežava usporedivost različitih vrsta dokumenata koji se bave uspješnošću; žali zbog toga što u stvarnosti gotovo da i ne postoje iskoristivi i učinkoviti pokazatelji učinka i ishoda kojima bi se mjerila uspješnost rashoda Unije i o njima pružale informacije;

66.  ističe da se u godišnjim izvješćima o radu glavnih direktora o godišnjim plaćanjima glavnih uprava izvješćuje prema vrsti aktivnosti ili programu potrošnje, dok se u pogledu uspješnosti izvješćuje o postizanju općih i posebnih ciljeva bez naznačivanja odgovarajućeg rashoda; ne slaže se s objašnjenjem Komisije prema kojemu nije moguće procijeniti koliko je potrošeno na postizanje utvrđenih ciljeva; poziva Komisiju da tijekom pripreme i izvršenja proračuna te proračunskog izvješćivanja u potpunosti provodi načelo izrade proračuna temeljene na uspješnosti, čime bi se omogućilo ex post izvješćivanje o sredstvima utrošenima radi ispunjenja ciljeva; 

67.  podsjeća na to da je OECD 2016. proveo istraživanje o izradi proračuna na osnovi uspješnosti u zemljama članicama OECD-a i u Komisiji; u tom smislu pozdravlja činjenicu da je OECD potvrdio kvalitetu podataka i izvršenja proračuna Unije; podsjeća na to da je OECD smatrao da je okvir Komisije u pogledu uspješnosti najopsežniji, što se djelomično može objasniti brojem pravnih zahtjeva u Uniji;

68.  napominje da grafikon OECD-a pokazuje da primjena i posljedice okvira za donošenje odluka ne odgovaraju toj višoj razini specifikacije (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 3.21.);

69.  napominje da izjave o programima za nacrt općeg proračuna Unije za 2017. sadržavaju 294 cilja i 709 pokazatelja, koji su osobito koncentrirani pod naslovima VFO-a 1.a, 3. i 4., te da Komisija, u okviru inicijative „Proračun usmjeren na rezultate”, trenutačno provodi pregled pokazatelja radi pružanja informacija za sljedeću generaciju programa potrošnje; ističe da bi Komisija prvenstveno trebala koristiti pokazatelje rezultata koji ukazuju na uspješnost;

70.  ističe da je potreban transparentan i demokratski postupak uspostave pokazatelja uspješnosti u kojem bi sudjelovale sve institucije Unije te drugi partneri i dionici, kako bi se pokazateljima moglo adekvatno izmjeriti izvršenje proračuna Unije te ispuniti očekivanja građana Unije;

71.  poziva Komisiju da se savjetuje s predstavnicima akademske zajednice radi definiranja odgovarajućih pokazatelja uspješnosti potrebnih za mjerenje u okviru inicijative „Proračun usmjeren na rezultate” i davanja prioriteta ulaganju u javna dobra kako bi se pružio odgovor na zabrinutost građana;

72.  žali zbog toga što su godišnja izvješća o radu glavnih direktora Komisije koja je Revizorski sud pregledao sadržavala samo djelomične informacije o nedostatcima u izvršenju i izazovima u pogledu ciljeva glavnih uprava (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 3.26.);

73.  žali zbog toga što godišnja izvješća o upravljanju i uspješnosti za 2015. i 2016. nisu pružila sveobuhvatan pregled uspješnosti i što su bila odviše pozitivna, navodeći kašnjenja u provedbi kao jedine nedostatke; žali također zbog toga što su izvješća:

   (a) pružila tek ograničen uvid u rezultate strategije Europa 2020., unatoč zahtjevu Parlamenta iznesenom u njegovoj odluci o davanju razrješnice iz 2014.;
   (b) u nekim slučajevima pružila nejasna objašnjenja utjecaja vanjskih čimbenika na rezultate;
   (c) prekasno objavljena da bi ih Revizorski sud stigao ocijeniti u svojem godišnjem izvješću;

74.  podupire stajalište Revizorskog suda (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 3.38.) da bi ocjenjivači Komisiji trebali iznositi prijedloge na razmatranje, uključujući akcijske planove radi rješavanja nedostataka;

75.  žali zbog činjenice da Komisija od 2005. nije provela studiju o tome kako ona upotrebljava rezultate ocjena, odnosno da nije naručila izradu nijedne takve studije;

76.  ističe da Komisija ne raspolaže dokumentiranim sustavom na razini institucije za redovito praćenje provedbe preporuka iz evaluacija;

77.  osobito ističe da u praksi u planovima upravljanja glavnih uprava za 2016. nisu uspostavljene osnove za praćenje daljnjih mjera nakon evaluacija;

78.  nadalje, žali zbog toga što Komisija, s obzirom na to da ne izrađuje pregled zaključaka, preporuka ili akcijskih planova koji proizlaze iz obavljenih evaluacija te ne prati njihovu provedbu ni na razini institucije ni na razini glavnih uprava, ne može obavješćivati dionike o pozitivnim učincima evaluacija;

79.  žali zbog toga što godišnja izvješća o radu ne uključuju izjavu o kvaliteti navedenih podataka o uspješnosti te da, posljedično, Kolegij povjerenika pri usvajanju godišnjih izvješća o upravljanju i uspješnosti preuzima ukupnu političku odgovornost za upravljanje proračunom Unije, ali ne i za informacije o uspješnosti i rezultatima;

80.  pozdravlja i pomno prima na znanje primjedbe Revizorskog suda o okvirima uspješnosti i izvješćivanju unutar i izvan Unije, posebno u pogledu kvalitete podataka o uspješnosti i izjava o kvaliteti navedenih podataka;

81.  napominje da ne postoje središnje internetske stranice o uspješnosti s informacijama iz svih službi Komisije o svim područjima proračuna Unije;

82.  dijeli mišljenje Revizorskog suda prema kojemu bi se okvir za izvješćivanje o uspješnosti koji primjenjuje Komisija mogao poboljšati primjenom međunarodne dobre prakse;

Mjere koje je potrebno poduzeti

83.  traži od Komisije da:

   (a) pojednostavi izvješćivanje o uspješnosti:
   dodatnim smanjenjem broja ciljeva i pokazatelja kojima se koristi za razna izvješća o uspješnosti i usmjeravanjem na one kojima se najbolje mjeri izvršenje proračuna Unije; Komisija bi tijekom pripreme sljedećeg VFO-a trebala predložiti manje brojne i prikladnije pokazatelje učinka za pravni okvir sljedeće generacije programa; u tom bi kontekstu također trebala razmotriti važnost pokazatelja za koje se informacije mogu dobiti tek nakon nekoliko godina;
   predstavljanjem financijskih informacija na način koji omogućuje njihovu usporedbu s informacijama o uspješnosti kako bi se dobila jasna poveznica između potrošnje i uspješnosti;
   pojašnjenjem i poboljšanjem sveukupne usklađenosti dvaju skupova ciljeva i pokazatelja kojima se koristi za programe, s jedne strane, i glavne uprave, s druge strane;
   (b) na bolji način uravnoteži izvješćivanje o uspješnosti jasnim predočavanjem informacija o glavnim izazovima koje tek treba riješiti;
   (c) na bolji način dokaže da se rezultati evaluacija dobro upotrebljavaju, osobito zahtijevanjem da evaluacije uvijek uključuju zaključke i preporuke koje bi Komisija trebala naknadno pratiti;
   (d) u godišnjim izvješćima o upravljanju i uspješnosti preuzme punu političku odgovornost za informacije o uspješnosti i rezultatima te da, prema svojim saznanjima, naznači jesu li pružene informacije o uspješnosti dovoljno kvalitetne;
   (e) omogući lakšu dostupnost informacija o uspješnosti izradom namjenskog internetskog portala i pretraživača;

Prikaz proračuna Unije

84.  napominje da se proračun Unije prikazuje u odjeljcima koji odgovaraju aktivnostima koje vode institucije (izrada proračuna na temelju aktivnosti); smatra da takav prikaz ne jamči jasno i brzo razumijevanje ciljeva koji se žele postići; napominje da se VFO pak prikazuje prema naslovima koji odgovaraju političkim područjima;

85.  napominje da su operativni programi koji se prilažu uz nacrt proračuna poveznica između svake proračunske linije i političkih ciljeva koji se žele postići;

86.  traži od Komisije da proračun Unije predstavlja u skladu s političkim ciljevima VFO-a;

Prihodi

87.  pozdravlja činjenicu da revizijski dokazi Revizorskog suda sveukupno pokazuju da u prihodima ne postoji značajna razina pogreške te da su ispitani sustavi za sustave povezane s prihodom sveukupno učinkoviti; međutim, napominje da su ključne unutarnje kontrole za tradicionalne vlastite resurse u određenim državama članicama koje je Revizorski sud posjetio bile samo djelomično učinkovite;

88.  sa zabrinutošću primjećuje da je Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) na početku 2017. zaključio istragu o prijevari u Ujedinjenoj Kraljevini s mogućim gubitkom od 1,987 milijardi EUR za proračun Unije u pogledu carinskih pristojbi na tekstil i cipele uvezene putem Ujedinjene Kraljevine iz Kine u razdoblju 2013. – 2016.; ističe da je istragom otkrivena i znatna utaja PDV-a u vezi s uvozima putem Ujedinjene Kraljevine zlouporabom obustave plaćanja PDV-a (carinski postupak 42.);

89.  sa zabrinutošću primjećuje da je glavni direktor Glavne uprave za proračun izrazio zadršku u pogledu tradicionalnih vlastitih sredstava u kontekstu prihoda u 2016. u svjetlu slučaja OLAF-a koji se odnosio na prijevaru povezanu s carinskim pristojbama Ujedinjene Kraljevine;

90.  ističe da su 2016. prihodi na koje utječe kvantificirana zadrška iznosili 517 milijuna EUR, u usporedbi s u ukupnim iznosom tradicionalnih vlastitih sredstava u visini od 20,1 milijarde EUR, što znači da oni predstavlja 2,5 % tradicionalnih vlastitih sredstava, odnosno 0,38 % ukupnih sredstava; poziva Komisiju da pruži precizne informacije o tom slučaju prijevare koji neizravno može utjecati i na osnovicu poreza na dodanu vrijednost nekih država članica i stoga na sredstva povezana s porezom na dodanu vrijednost i bilanciranje Komisije povezano s bruto nacionalnim dohotkom(79);

91.  žali zbog toga što je Komisija utvrdila da nadležna tijela Ujedinjene Kraljevine do listopada 2017. nisu uvela korektivne mjere za sprečavanje daljnjeg gubitaka tradicionalnih vlastitih resursa; napominje da su vlasti Ujedinjene Kraljevine 12. listopada 2017. za određene gospodarske subjekte počele primjenjivati privremene vrijednosne pragove (carinska operacija Swift Arrow), nakon čega su gubici u tradicionalnim vlastitim sredstvima u Ujedinjenoj Kraljevini drastično smanjeni;

92.  izražava žaljenje zbog nejednake razine carinskih pregleda u različitim državama članicama; ističe važnost harmonizacije pregleda na svim točkama ulaska u carinsku uniju i poziva države članice da zajamče koordiniranu, jedinstvenu i djelotvornu provedbu graničnih sustava kako bi se odvratilo od različitih praksi u državama članicama i time smanjio broj postojećih nedostataka u sustavima carinskih pregleda; u tom pogledu poziva Komisiju da ispita različite postupke carinskih pregleda u EU-u i njihov učinak na preusmjeravanje trgovine, s posebnim naglaskom na carinske postupke na vanjskim granicama EU-a, te da razvije referentne analize i prikupi informacije o carinskim operacijama i postupcima koji se koriste u državama članicama;

93.  poziva Komisiju da razvije akcijski plan kako bi se zajamčila potpuna i pravovremena provedba propisa u području PDV-a u svakoj od država članica i time osigurao taj izvor vlastitih prihoda Unije;

94.  podsjeća na to da je u novoj odluci o sustavu vlastitih sredstava Unije(80), koja je stupila na snagu 1. listopada 2016., s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2014., propisano da se pri razmatranju BND-a za potrebe vlastitih sredstava upotrebljava računovodstveni okvir Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa (ESA 2010.) te da se prema tome predviđa da se potrošnja za istraživanje i razvoj smatra ulaganjem (a ne tekućim rashodom u skladu s prethodnim sustavom ESA 95); napominje da bi i na druge programe s visokom dodanom vrijednosti za Uniju, primjerice CEF, trebalo primijeniti isto pravilo;

95.  napominje da se zabilježeni BND Irske znatno povećao 2015. zbog toga što su multinacionalna poduzeća premještala sredstva iz sektora istraživanja i inovacija u tu zemlju;

96.  ističe da Komisija treba dodatno raditi na utvrđivanju mogućih implikacija aktivnosti međunarodnih aktivnosti na nacionalne račune, u pogledu metodologije i u pogledu postupka provjere, te da bi to moglo potaknuti prilagodbe za doprinose država članica na temelju BND-a;

97.  u pogledu upravljanja tradicionalnim vlastitim sredstvima ističe da su Revizorski sud i Komisija utvrdili neučinkovitosti u upravljanju iznosima potraživanja (računi B) u nekim državama članicama;

98.  ističe da je Revizorski sud utvrdio da su kontrole nakon carinjenja u Belgiji odabrane na osnovi obilježja pojedinačnih transakcija umjesto na temelju profila rizika poduzeća te da se revizije nakon carinjenja općenito nisu provodile (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 4.18.);

99.  žali zbog toga što je Komisija napomenula da šest država članica, Belgija, Estonija, Italija, Portugal, Rumunjska i Slovačka, nije provelo nikakve revizije nakon carinjenja ili nije pružilo nikakve informacije o tim revizijama;

Mjere koje je potrebno poduzeti

100.  zahtijeva da Komisija:

   (a) poduzme sve potrebne mjere kako bi zajamčila povrat vlastitih sredstava Unije koja nadležna tijela Ujedinjene Kraljevine nisu prikupila za uvoz tekstila i cipela iz Kine te da stane na kraj utaji PDV-a;
   (b) razmotri mogućnost pokretanja pravodobnih postupaka protiv povrede u pogledu slučaja prijevare u vezi s carinskim pristojbama u Ujedinjenoj Kraljevini;
   (c) u suradnji s državama članicama analizira sve moguće posljedice međunarodnih aktivnosti na procjenu BND-a te da im pruži smjernice o obradi tih aktivnosti pri sastavljanju nacionalnih računa;
   (d) tijekom ciklusa provjere BND-a potvrdi da je imovina za istraživanje i razvoj točno zabilježena u nacionalnim računima država članica, pri čemu se posebna pozornost treba dati vrednovanju imovine za istraživanje i razvoj te kriterijima rezidentnosti u slučajevima premještanja međunarodnih aktivnosti;
   (e) iznese prijedloge za nova vlastita sredstva kako bi se zajamčila stabilnost proračuna Unije;

Konkurentnost za rast i radna mjesta

Nalazi Revizorskog suda

101.  napominje da je Revizorski sud prvi put izdao uvjetno mišljenje o zakonitosti i pravilnosti plaćanja povezanih s računovodstvenom dokumentacijom; naglašava da su pogreške češće u programima povrata troškova nego u programima isplate materijalnih prava; međutim, ističe da se zabilježeni podatci u poglavlju „Konkurentnost za rast i radna mjesta” nisu znatno promijenili u odnosu na prethodne godine;

102.  podsjeća na to da područje istraživanja i inovacija čini 59 % rashoda, i to u sklopu Sedmog okvirnog programa za istraživanja i tehnološki razvoj za razdoblje 2007. – 2013. („Sedmi okvirni program za istraživanja”) i Okvirnog programa za istraživanja i inovacije „Obzor 2020.” za razdoblje 2014. – 2020. („Obzor 2020.”);

103.  napominje da je Revizorski sud procijenio stopu pogreške na 4,1 %; napominje da na neprihvatljive izravne troškove za osoblje otpada 44 %, na druge neprihvatljive izravne troškove 12 %, na neizravne troškove 16 % te na neprihvatljive projekte ili korisnike 16 %; međutim, primjećuje da su u 19 slučajeva u kojima su korisnici počinili mjerljive pogreške Komisija ili neovisni revizori imali dovoljno informacija da spriječe ili otkriju i isprave pogrešku prije prihvaćanja rashoda;

104.  primjećuje da bi, da su Komisija ili neovisni revizori pravilno upotrijebili sve informacije kojima su raspolagali, procijenjena stopa pogreške za ovo poglavlje bila manja za 1,2 %;

105.  cijeni što je Komisija uložila znatne napore u pojednostavnjenja kojima je došlo do smanjenja administrativne složenosti uvođenjem nove definicije dodatnih naknada za istraživače, pojednostavljenjem programa rada za Obzor 2020. za razdoblje 2018. – 2020., pružanjem ciljane potpore za novoosnovana poduzeća i inovatore i omogućivanjem šire uporabe pojednostavnjenih opcija za obračun troškova; napominje, međutim, da prema Revizorskom sudu daljnje pojednostavnjenje pravnog okvira predstavlja i priliku i opasnost;

106.  prima na znanje da je Revizorski sud razmotrio probleme u pogledu uspješnosti u projektima istraživanja i inovacija; međutim, mišljenja je da bi se rezultati, s obzirom na ishod, troškove i širenje, trebali smatrati preliminarnima;

Godišnje izvješće o radu Glavne uprave za istraživanje i inovacije (DG R&I)

107.  napominje da je DG R&I, u skladu sa strategijom EU 2020., sukladno s planom „Strateški plan za razdoblje 2016. – 2020.”, imao sljedeće ciljeve:

   (a) novi poticaj za zapošljavanje, rast i ulaganja;
   (b) povezano jedinstveno digitalno tržište;
   (c) čvrsta energetska unija s naprednom klimatskom politikom; te
   (d) postajanje jačim globalnim sudionikom;

108.  pozdravlja činjenicu da je povjerenik Moedas za postizanje tih ciljeva utvrdio tri prioriteta: „otvorene inovacije”, „otvorena znanost” i „otvoreni prema svijetu”;

109.  napominje da je DG R&I za mjerenje napretka u postizanju utvrđenih ciljeva primjenjivao pet ključnih pokazatelja uspješnosti:

   (a) udio sredstava dodijeljenih malim i srednjim poduzećima (MSP) u programu Obzor 2020. radi rješavanja društvenih izazova i promicanja razvojnih i industrijskih tehnologija te udio financijskog doprinosa Unije dodijeljenog putem Instrumenta za mala i srednja poduzeća;
   (b) udio novih podnositelja među uspješnim podnositeljima zahtjeva u okviru Obzora 2020.;
   (c) rashodi koji se u okviru Obzora 2020. odnose na klimu i održivost;
   (d) udio sudjelovanja trećih zemalja u programu Obzor 2020.;
   (e) udio bespovratnih sredstava uz vrijeme za dodjelu bespovratnih sredstava od 245 dana;

110.  u svojim odgovorima na pisana pitanja potvrđuje da je DG R&I objavio popis zemalja na koje se odnose preporuke DG-a R&I za pojedine zemlje; poziva DG R&I da izravno objavi prijedloge uprave u pogledu preporuke za pojedinu zemlju u svom godišnjem izvješću o radu u skladu s opetovanim zahtjevima Parlamenta;

111.  podsjeća da je evaluacija Sedmog okvirnog programa razmotrena u prethodnoj rezoluciji o davanju razrješnice(81);

112.  pozdravlja napredak postignut u pogledu ostvarivanja ključnih pokazatelja uspješnosti (KPI-ovi) glavne uprave za program Obzor 2020.:

   (a) 23,9 % financijskog doprinosa Unije dodijeljeno je MSP-ovima (cilj za 2020. godinu je 20 %);
   (b) 55 % uspješnih kandidata bili su novi kandidati (cilj za 2020. godinu je 70 %);
   (c) 26 % financijskih doprinosa Unije bilo je povezano s klimom (cilj za 2020. godinu je 25 %);
   (d) 54,9 % financijskog doprinosa Unije bilo je povezano s održivošću (cilj za 2020. godinu je 60 %);
   (e) treće zemlje sudjelovale su u 3,6 % projekata u okviru programa Obzor 2020. (cilj za 2020. godinu je 4,73 %);
   (f) u 91 % slučajeva DG R&I poštovao je vrijeme za dodjelu bespovratnih sredstava od 245 dana (cilj za 2020. je 100 %);

113.  naglašava da je teritorijalna distribucija Obzora 2020. očito ograničena, s obzirom na to da se 72,5 % sredstava (12 121 milijun EUR) iz programa Obzor 2020. dodjeljuje Njemačkoj (3 464 milijuna EUR), Ujedinjenoj Kraljevini (3 083 milijuna EUR), Francuskoj (2 097 milijuna EUR), Španjolskoj (1 813 milijuna EUR) i Italiji (1 664 milijuna EUR);

114.  napominje da su 2016. potpisana 183 ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za Obzor 2020. sa sudionicima iz trećih zemalja; ističe da je kroz ugovore o dodjeli bespovratnih sredstvima potpisane 2016. 299,5 milijuna EUR bilo dodijeljeno sudionicima iz Švicarske, dok je doprinos Švicarske programu Obzor 2020. iznosio 180,9 milijuna EUR; odbija jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu dodijeliti status „neto primatelja”; poziva Komisiju da predloži uredbu kojom bi se kompenzirala takva neravnoteža;

115.  potvrđuje uspjeh zajedničkog centra za podršku i njegovog doprinosa pojednostavljivanju i pružanju pravnih i tehničkih savjeta; poziva DG R&I da obznani koje mjere pojednostavljenja ima namjeru predložiti za razdoblje nakon 2020. godine;

116.  prima na znanje odobrena sredstva za plaćanje za DG R&I za 2016. godinu:

Odobrena sredstva za plaćanje za DG R&I, uključujući doprinos EFTA-e

Način upravljanja

Izvršenje

u milijunima EUR

postotni bodovi

Su-delegirano ili dalje delegirano drugim glavnim upravama

161,20

5,34

DG R&I izravno

1 878,28

62,17

DG R&I tijelima iz članka 185.

86,40

2,86

DG R&I EIB-u

312,72

10,35

DG R&I zajedničkim poduzećima

582,37

19,28

Ukupno

3 020,97

100%

117.  ističe da je 14,39 % proračuna, što iznosi gotovo 444 milijuna EUR, izvršeno putem financijskih instrumenata;

118.  također ističe da je 39,36 % (u odnosu na 28,14 % 2015. godine) proračuna DG-a R&I povjereno drugim subjektima izvan Komisije, prvenstveno za provedbu dijelova okvirnih programa u okviru sustava (neizravnog) upravljanja bespovratnim sredstvima i sustava kontrole financijskih instrumenata;

119.  s interesom prima na znanje da je DG R&I uspostavio strategiju nadzora za financijske instrumente te stoga želi znati na koji način DG R&I utvrđuje jesu li postignuti financijski i istraživački ciljevi;

120.  napominje da je DG R&I procijenio da ukupna otkrivena stopa pogreške iznosi 4,42 % uz stopu preostalih pogrešaka od 3,03 %;

121.  primjećuje da je Komisija procijenila da ukupni rizični iznos pri zaključenju iznosi od 73,5 do 104 milijuna EUR;

122.  pozdravlja ispitivanje isplativosti izravnog i neizravnog upravljanja bespovratnim sredstvima koje provodi DG R&I;

123.  izražava žaljenje zbog toga što je DG R&I ponovno izrazio horizontalnu zadršku u pogledu stope preostalih pogrešaka u okviru zahtjeva za povratom troškova iz Sedmog okvirnog programa za istraživanja, koje izravno provodi;

124.  podsjeća na svoje stajalište, koje je izrazio u stavku 76. rezolucije o davanju razrješnice Komisiji za 2015. godinu, da bi Komisija trebala „konačno razviti svrhovitiji pristup temeljen na riziku te prema potrebi upotrijebiti određene zadrške”;

Mjere koje je potrebno poduzeti

125.  poziva DG R&I da objavi prijedloge uprave u pogledu preporuka za pojedine zemlje u svojem godišnjem izvješću o radu;

126.  poziva DG R&I da prati preporuke Službe za unutarnju reviziju (IAS) koja je otkrila nedostatke u osiguravanju dosljednog pristupa praćenju projekata u različitim provedbenim tijelima programa Obzor 2020.;

127.  poziva DG R&I da izvješćuje o napretku Zajedničke službe za reviziju u pogledu poboljšanja zrelosti svojih unutarnjih procesa;

128.  poziva DG R&I da izvijesti nadležni odbor Parlamenta o svojoj nadzornoj strategiji za financijske instrumente i načinu na koji DG R&I utvrđuje jesu li ostvareni financijski i istraživački ciljevi;

129.  poziva DG R&I da nadležnom odboru Parlamenta obrazloži koje je mjere poduzeo kako bi izbjegao horizontalne zadrške u pogledu stope preostalih pogrešaka unutar zahtjeva za povratom troškova;

130.  smatra da se u projektima istraživanja i inovacija, kao i u aktivnostima za usklađivanje i potporu, standardima i standardizacijom poboljšava učinak rezultata istraživanja na razinama tehnološke spremnosti, s obzirom na to da se na taj način poboljšava utrživost i prenosivost inovativnih proizvoda i rješenja; nadalje napominje da se standardima i povezanim aktivnostima pruža potpora širenju rezultata projekata Obzora 2020. time što se stečeno znanje čini javno dostupnim i po završetku projekata; poziva Komisiju da pojača uključivanje pitanja standardizacije u predstojeće pozive i da razvije ključne pokazatelje uspješnosti u kojima se uzima u obzir pitanje standardizacije;

Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija

Uvod

131.  saznao je iz „Sedmog izvješća o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji” (COM(2017)0583) da je, s jedne strane, konvergencija osjetljiv proces koji gospodarska kriza može lako zaustaviti i preokrenuti, ali da, s druge strane, javna ulaganja mogu ublažiti učinak krize;

132.  sa zadovoljstvom primjećuje da je stopa zaposlenosti u 2016. ponovno dosegla razinu od 71 % koja odgovara onoj iz 2008., prije krize, ali primjećuje da se unutar Unije situacija u tom pogledu znatno razlikuje i da je ta stopa znatno ispod cilja od 75 % istaknutog u strategiji Europa 2020.; sa zabrinutošću napominje da je stopa nezaposlenosti i dalje previsoka, osobito među mladima i dugotrajno nezaposlenim osobama;

133.  pozdravlja činjenicu da je DG REGIO, kao odgovor na pitanja Parlamenta, detaljno pojasnio svoje preporuke za pojedine zemlje;

134.  svjestan je da neke odredbe revidirane Financijske uredbe o kohezijskoj politici trebaju stupiti na snagu s retroaktivnim učinkom;

135.  izražava zabrinutost zbog toga što takve izmjene mogu postati izvor dodatnih pogrešaka s obzirom na činjenicu da su programi i projekti odabrani na temelju propisa koji su stupili na snagu 1. siječnja 2014.;

Nalazi Revizorskog suda

136.  napominje da je Revizorski sud prvi put izdao uvjetno mišljenje o zakonitosti i pravilnosti plaćanja povezanih s računovodstvenom dokumentacijom; naglašava da su pogreške češće u programima povrata troškova nego u programima isplate materijalnih prava; međutim, ističe da se podatci zabilježeni u poglavlju „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija” nisu znatno promijenili u odnosu na prethodnu godinu;

137.  podsjeća da je 2016. godine raspoloživi iznos pod naslovom „Gospodarska i socijalna kohezija” iznosio 51,25 milijardi EUR, što predstavlja 33 % proračuna Unije;

138.  napominje da je Revizorski sud procijenio razinu pogreške u ovom području politike na 4,8 %; nadalje, Revizorski sud primijetio je da procijenjena razina pogreške za koheziju ne uključuje kvantifikaciju isplata za financijske instrumente za 2016. godinu, u iznosu od 2,5 milijardi EUR, za koje je Revizorski sud smatrao da su izvršene izvan razdoblja prihvatljivosti utvrđenog u članku 56. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016, odlomci od 6.20. do 6.21.); primjećuje da bi takve isplate predstavljale procijenjenu razinu pogreške od 2,0 % ukupnih rashoda Unije (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016, okvir 1.2., bilješka 1.);

139.  ističe da pogreške u području kohezije predstavljaju 43 % ukupne procijenjene razine pogreške, koja iznosi 3,1 %; napominje da je jedan od razloga visoke stope pogreške složenost propisa Unije i država članica;

140.  primjećuje da je Revizorski sud analizirao uzorak od 180 transakcija iz 54 privremena plaćanja za razdoblje od 2007. do 2013. godine, koje se odnose na 92 projekta Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), 36 projekata Kohezijskog fonda (KF), 40 projekata Europskog socijalnog fonda (ESF), 11 financijskih instrumenata EFRR-a i jedan financijski instrument ESF-a;

141.  poziva Komisiju da pomno uzme u obzir primjedbe Revizorskog suda, koji je otkrio netočnosti u analizi učinkovitosti barem četiriju od 12 financijskih instrumenata EFRR-a i ESF-a ispitanih u izvješću Europskog revizorskog suda za 2016. godinu; dijeli zabrinutost Revizorskog suda, koji ističe da ove pogreške utječu na prenaglašavanje učinkovitosti te da bi, ako se ne isprave, mogle neprirodno povećati prijavljeni iznos prihvatljivih rashoda pri zaključenju, osobito u slučaju jamstvenih fondova;

142.  napominje također da je 42 % pogrešaka posljedica neprihvatljivih troškova u izjavama o rashodima, 30 % odnosi se na ozbiljno nepoštivanje propisa o javnoj nabavi, a 28 % odnosi se na neprihvatljive projekte, aktivnosti ili korisnike;

143.  sa žaljenjem napominje da je jedan od glavnih izvora pogrešaka povezanih s rashodima u poglavlju „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija” i dalje kršenje propisa o javnoj nabavi; ističe da slučajevi ozbiljnog kršenja propisa o javnoj nabavi uključuju neopravdano izravno dodjeljivanje dodatnih ugovora ili dodatnih poslova i usluga, nezakonito isključenje ponuđača, sukob interesa i diskriminirajuće kriterije odabira; smatra izrazito važnom politiku potpune transparentnosti kad je riječ o podacima koji se tiču izvoditelja i podizvoditelja, u cilju ispravljanja pogrešaka i rješavanja problema zlouporabe propisa;

144.  pozdravlja to što je Revizorski sud naglasio da su projekti koji primjenjuju pojednostavnjene mogućnosti financiranja manje podložni pogreškama od povrata stvarnih troškova;

145.  zabrinut je zbog toga što je uzorak obuhvaćao i tri „velika projekta”, koja su zahtijevala odobrenje Komisije i za koje tijela država članica nisu dostavile potrebnu prijavu do roka zaključenja 31. ožujka 2017.; napominje da bi Komisija trebala izvršiti povrat rashoda;

146.  izražava nezadovoljstvo u pogledu toga što je, kao i prethodnih godina, stopa pogreške mogla biti niža za 3,7 postotnih bodova, odnosno iznositi 1,1 %, da su države članice koristile dostupne informacije kako bi spriječile ili otkrile i ispravile pogreške u provjerama prve razine prije prijavljivanja rashoda Komisiji;

147.  zabrinut je što su godinama nakon početka razdoblja od 2014. do 2020. države članice imenovale samo 77 % programskih tijela nadležnih za europske kohezijske fondove; Komisija je do 1. ožujka 2017. primila završne financijske izvještaje s rashodima koji obuhvaćaju tek 0,7 % proračuna dodijeljenog za cijelo programsko razdoblje; sredinom 2017. godine kašnjenja u izvršenju proračuna bila su veća nego u odgovarajućem trenutku u razdoblju 2007. – 2013.; napominje da bi stoga nepodmirene obveze na kraju tekuće financijske godine mogle biti više nego u prethodnom razdoblju;

148.  pozdravlja to što poglavlje o „Gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji” sadržava i odjeljak o uspješnosti projekata; međutim, izražava žaljenje zbog toga što je naglasak u tom odjeljku uglavnom stavljen na kvantitativne informacije, tj. broj uspostavljenih sustava za mjerenje uspješnosti;

Instrumenti financijskog inženjeringa

149.  podsjeća da je sažetak podataka o napretku ostvarenom u financiranju i provedbi instrumenata financijskog inženjeringa 2016. objavljen tek 20. rujna 2017. te da stoga Revizorski sud ne može iznositi primjedbe o dokumentu;

150.  primjećuje da su ključni podatci za 2016. sljedeći:

   (a) 25 država članica upotrebljava instrumente financijskog inženjeringa, pri čemu ih njih 25 upotrebljava za potporu poduzećima, 11 za urbani razvoj i devet za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije;
   (b) u cijeloj Uniji postoji 1 058 instrumenata financijskog inženjeringa, koji se sastoje od 77 holdinških fondova i 981 posebnog fonda;
   (c) 89 % tih instrumenata financijskog inženjeringa podupire poduzeća, 7 % urbani razvoj, 4 % energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije;
   (d) plaćanja u instrumente financijskog inženjeringa iznose 16,4 milijarde EUR, uključujući 11,3 milijarde EUR iz strukturnih fondova;
   (e) plaćanja krajnjim primateljima iznose 15,2 milijarde EUR, uključujući 10,1 milijardu EUR iz strukturnih fondova, tj. 93 % ukupnih plaćanja u instrumente financijskog inženjeringa;
   (f) na temelju obrade 81 % instrumenata financijskog inženjeringa o kojima je podneseno izvješće, troškovi i naknade za upravljanje iznosili su 0,9 milijardi EUR ili 6,7 % ukupnih plaćanja u predmetne instrumente financijskog inženjeringa;
   (g) izvršen je povrat 8,5 milijardi EUR sredstava;
   (h) potporu je primilo 314 000 krajnjih primatelja;

151.  ističe da je tijekom godina i razdoblja financiranja korištenje instrumenata financijskog inženjeringa dramatično poraslo, što je učinilo financiranja iz strukturnih fondova složenijim i time stvorilo rizike za demokratsku odgovornost; napominje da se očekuje da će se do kraja 2020. godine u okviru financijskih instrumenata dodijeliti 20,1 milijarda EUR sredstava iz EFRR-a i KF-a;

152.  u tom kontekstu izražava zabrinutost zbog toga što nacionalna revizijska tijela nisu dostatno obuhvatila provedbu instrumenata financijskog inženjeringa;

153.  utvrđuje da je 63 % (675) instrumenta financijskog inženjeringa pokrenuto u Poljskoj (247), Francuskoj (152), Mađarskoj (139) i Italiji (137);

154.  izražava žaljenje što je 6,7 % ukupnih plaćanja predmetnim instrumentima financijskog inženjeringa (900 milijuna EUR) utrošeno na troškove i naknade za upravljanje; smatra da je taj iznos neprimjereno visok;

155.  napominje da u prijavljivanju podataka i dalje postoji niz pogrešaka i nepodudarnosti; one uključuju male, ali značajne iznose sredstava iz operativnog programa koja su odobrena u sporazumima o financiranju, ali pri zaključivanju nisu isplaćena u instrumente financijskog inženjeringa, povećanje plaćanja odobrenih iznosa nizu instrumenata financijskog inženjeringa nakon 31. prosinca 2015. i, u nekim slučajevima, više iznose isplaćene krajnjim primateljima u odnosu na iznose isplaćene u instrumente financijskog inženjeringa(82);

Godišnje izvješće o radu Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku (DG REGIO)

156.  prima na znanje da ex post evaluacija EFRR-a/Kohezijskog fonda upućuje na to da bi, iako je regionalna konvergencija u programskom razdoblju 2007.–2013. bila nedostatna, bez kohezijske politike nastupila divergencija, s obzirom na to da je zbog financijske krize 2007./2008. stvoreno loše okruženje za ulaganja i konvergenciju;

157.  naglašava da su svi zaključci vezani uz uspješnost programa i dalje ograničeni jer bi to zahtijevalo sveobuhvatnije preispitivanje podataka o uspješnosti dostavljenih za programe iz razdoblja od 2007. do 2013. godine, a ono je trebalo biti dovršeno tek u kolovozu 2017. godine; poziva Komisiju da obavijesti Odbor za proračunski nadzor o ishodu preispitivanja;

158.  primjećuje da Komisija za razdoblje financiranja od 2014. do 2020. godine izvješćuje da je odabrano više od 50 000 projekata, što odgovara 64,1 milijardi EUR ukupnog ulaganja, da je izrađeno 45 000 projekata suradnje poduzeća s istraživačkim institucijama, da je više od 380 000 MSP-ova primilo potporu iz kohezijskih sredstava, što je dovelo do otvaranja više od 1 000 000 novih radnih mjesta;

159.  primjećuje da Komisija ujedno za isto razdoblje financiranja izvješćuje da se s više od 75 milijardi EUR iz EFRR-a i iz KF-a podupiru ciljevi energetske unije i prilagodbe klimatskim promjenama; osim toga, na terenu je odabrano više od 5 000 projekata za potporu gospodarstvu s niskim razinama emisija ugljika;

160.  napominje da tablica u nastavku prikazuje ukupna odobrena sredstava za preuzimanje obveza i odobrena sredstava za plaćanje za 2016. godinu:

u milijunima EUR za 2016.

Utvrđena odobrena sredstva za preuzimanje obveza

Utvrđena odobrena sredstva za plaćanje

Administrativni rashodi u području „regionalne i urbane politike”

16,75

24,52

Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i ostale regionalne aktivnosti

27 163,16

22 911,83

Kohezijski fond (KF)

8 775,98

7 456,71

Instrument pretpristupne pomoći – Regionalni razvoj te regionalna i teritorijalna suradnja

54,14

522,95

Fond solidarnosti

81,48

68,48

Ukupno

36 091,51

30 984,47

161.  međutim, napominje da ti statistički podatci ne pružaju dovoljno informacija o održivosti i uspješnosti tih projekata;

162.  podsjeća na veliku važnost koja se pridaje ex ante uvjetima kojima se utvrđuju sektorski i horizontalni uvjeti za osiguranje učinkovite potrošnje sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova; jednom kada se ispune ex ante uvjeti i uz zadržavanje 10 % od iznosa plaćanja koje je predviđeno revidiranom uredbom, provedba projekata bit će jednostavnija i manje podložna pogreškama; napominje, međutim, da se u tematskom izvješću Revizorskog suda br. 15/2017 dovodi u pitanje u kolikoj je mjeri to u stvarnosti dovelo do promjena na terenu;

163.  izražava žaljenje što je do kraja 2016. godine imenovano samo 87 % (181 od 209) tijela za ovjeravanje i da za 28 glavnih programa nije imenovano nadležno tijelo (u Austriji je imenovano nadležno tijelo za samo jedan program, u Belgiji za samo dva, u Njemačkoj za samo osam, u Finskoj za samo jedan, u Francuskoj za samo dva, u Irskoj za samo dva, u Italiji za samo šest, u Rumunjskoj za samo četiri, u Slovačkoj za samo jedan te u Ujedinjenoj Kraljevini za samo jedan program);

164.  s iznenađenjem primjećuje da su glavne poteškoće utvrđene u procesu imenovanja povezane s uspostavom informatičkih sustava za obuhvaćanje novih elemenata razdoblja 2014. – 2020. u smislu izvješćivanja i oblikovanja postupaka za jamčenje strogog nadzora upravljačkih tijela nad posredničkim tijelima;

165.  osim toga, izražava žaljenje zbog toga što je do kraja 2016. godine sveukupno odabrano samo 26,1 % projekata, a povučeno samo 3,7 % raspoloživih sredstava iz strukturnih fondova, premda se 2017. godine proces odabira ubrzao; smatra da spor početak može dovesti do velikog broja nepodmirenih obveza na kraju tekućeg razdoblja financiranja; poziva Komisiju da zajamči daljnje napore kako bi se ojačali administrativni kapaciteti nacionalnih, regionalnih i lokalnih nadležnih tijela;

166.  ističe da je odabir projekata bio osobito spor u Španjolskoj, na Cipru, u Rumunjskoj, Austriji, Češkoj, Hrvatskoj i Slovačkoj;

167.  napominje da stoga za većinu operativnih programa (247 od 295) nikakvi iznosi nisu bili potvrđeni u računovodstvenoj dokumentaciji (bilo je „nultih računa”), budući da do 31. srpnja 2016. nisu prijavljeni nikakvi rashodi;

168.  zadovoljan je zbog toga što Komisija na temelju preliminarnih revizijskih mišljenja o zaprimljenim paketima jamstva nije otkrila nikakve znatne nedosljednosti;

169.  međutim, zabrinut je što su u sedam od devet revizija operativnih programa ili područja visokog rizika koje je provela Komisija otkriveni znatni nedostatci (u Mađarskoj operativni programi u području prometa, elektroničkog upravljanja i provedbe; u Italiji operativni programi trećeg prioriteta Reti e mobilità, istruzione i operativni programi tehničke pomoći; u Rumunjskoj operativni programi u području tržišnog natjecanja i zaštite okoliša);

170.  napominje da je 278 od 322 sustava upravljanja i kontrole primilo pozitivno mišljenje ili uvjetno mišljenje „s umjerenim učinkom”, dok je u 40 slučajeva Komisija izdala uvjetno mišljenje sa znatnim učinkom;

171.  napominje da je Komisija izračunala da ukupni rizični iznos u trenutku plaćanja iznosi od 644,7 do 1 257,3 milijuna EUR, te da je Komisija 2016. godine , u okviru svoje nadzorne uloge, izvršila financijske ispravke u iznosu od 481 milijun EUR;

172.  napominje da je Komisija procijenila da se ukupna prosječna stopa pogreške za plaćanja 2016. godine za programe u okviru EFRR-a/KF-a za razdoblje od 2007. do 2013. godine kreće od 2,2 % do 4,2 %, a da stopa preostalih pogrešaka iznosi približno 0,4 %; još jednom naglašava da najveći udio u stopi pogreške koju je Sud procijenio za 2016. godinu zauzima područje „Kohezija”, a zatim slijede područja „Prirodni resursi”, „Konkurentnost” i „Globalna Europa”; poziva Komisiju da nastavi surađivati s državama članicama u svrhu poboljšanja njihovih sustava upravljanja i kontrole i da nastavi koristiti dostupne zakonske nadzorne alate kako bi zajamčila ispravljanje svih značajnih pogrešaka;

173.  napominje da je Komisija zabilježila 68 zadrški za prethodno i dvije zadrške za tekuće razdoblje financiranja;

Posebna pitanja

Grčka

174.  pozdravlja nastojanja DG REGIO-a da se ostvari napredak u pogledu popisa prioritetnih projekata u Grčkoj;

175.  u tom kontekstu pozdravlja:

   (a) uspostavu četiriju koncesija za autoceste (Atena – Solun, Korint – Tripoli –Kalamata, Korint – Patras i Patras –Ioannina; one sveukupno obuhvaćaju više od 1 000 km cesta), koje su sada u funkciji i korisnici su veoma zadovoljni njima,
   (b) program „uštede energije u kućanstvima” (kombinacija instrumenata financijskog inženjeringa s potporama), što je poboljšalo energetsku učinkovitost u 46 000 kućanstava i dovelo do otvaranja 6 000 novih radnih mjesta; potražnja je bila toliko velika da je odmah usvojen sljedeći program za razdoblje od 2014. do 2020. godine,
   (c) financijske instrumente, osobito JEREMIE, koji omogućuju otvaranje novih ili očuvanje više od 20 000 radnih mjesta,
   (d) projekt e-recepata za lijekove, u okviru kojeg se mjesečno obradi više od 5,5milijuna elektroničkih recepata i 2,4 milijuna uputnica za dijagnostičke obrade, uz sudjelovanje 13 000 ljekarni i 50 000 liječnika i koji je doveo do znatnih ušteda za grčki proračun javnog zdravstva;

176.  s druge strane izražava žaljenje što:

   (a) je došlo do velikih kašnjenja u izvedbi projekta podzemne željeznice u Ateni (produžetak linije 3 do Pireja) i Solunu (osnovna linija), što je zahtijevalo njihovo prenošenje u programsko razdoblje 2014. – 2020.;
   (b) su otkazani ili odgođeni neki ključni projekti u željezničkom, digitalnom i energetskom sektoru te su zbog toga djelomično ili u cijelosti preneseni u programsko razdoblje 2014. – 2020.;
   (c) je i dalje nedovršen veliki dio infrastrukture za upravljanje otpadnim vodama i krutim otpadom;

177.  pozdravlja činjenicu da je OLAF završio administrativnu istragu o češkom projektu „rodino gnijezdo”; prima na znanje da su češke novine objavile spis predmeta OLAF-a; izražava žaljenje što je OLAF ustanovio ozbiljne nepravilnosti;

178.  poziva DG REGIO da izvrši povrat predmetnog sufinanciranja Unije, tj. 1,67 milijuna EUR te da primijeni potrebne sankcije;

179.  napominje da je Češka 25. siječnja 2018. projekt „rodino gnijezdo” povukla iz financiranja Unije i da je, poštujući načelo supsidijarnosti, projekt predmet sudskog preispitivanja u Češkoj;

180.  zabrinut je zbog opažanja Komisije da je udio dodijeljenih ugovora za koje je pristigla samo jedna ponuda u Mađarskoj 36 %; napominje da je prosjek Unije 17 %; poziva Komisiju da promiče tržišno natjecanje u postupcima nadmetanja;

181.  pozdravlja pozitivnu ocjenu desete godišnjice mehanizma suradnje i provjere (CVM) za Bugarsku i Rumunjsku(83); zabrinut je zbog nedavnog nazadovanja u borbi protiv korupcije na visokoj razini u Bugarskoj i Rumunjskoj; poziva Komisiju da podrži i potiče tijela kaznenog progona i tijela za borbu protiv korupcije u obje države članice; ističe impresivne rezultate agencije za borbu protiv korupcije u Rumunjskoj u vezi s rješavanjem slučajeva korupcije na srednjoj i visokoj razini; naglašava da je očuvanje tog napora od iznimne važnosti za objedinjavanje borbe protiv korupcije;

182.  osuđuje nedavni zločin čija je žrtva bio slovački novinar, a koji je možda povezan s njegovim istraživačkim radom; apelira na Komisiju da obavijesti Parlament o sredstvima za poljoprivredu EU-a u Slovačkoj;

183.  primjećuje da je OLAF također proveo administrativnu istragu o zajmu koje je Europska investicijska banka (EIB) odobrila društvu Volkswagen Group;

184.  prima na znanje izjavu koju je dao predsjednik EIB-a Werner Hoyer, u kojoj se navodi: „Još uvijek ne možemo isključiti da je jedan od naših zajmova, zajam od 400 milijuna EUR društvu „Volkswagen Antrieb RDI”, bio povezan s tehnologijama za kontrolu emisija razvijenim u trenutku izrade i primjene poremećajnog softvera. Sada ćemo pregledati zaključke OLAF-a i razmotriti sve raspoložive i prikladne mjere. [...] Vrlo smo razočarani onim što se navodi u istraživanju OLAF-a, odnosno da je Volkswagen doveo EIB u zabludu o korištenju poremećajnog uređaja.”;

Godišnje izvješće o radu Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje (DG EMPL)

185.  napominje da DG EMPL ističe sljedeće kao svoj doprinos ciljevima Unije za 2020.:

   (a) stopa zaposlenosti u Uniji osoba u dobi od 20 do 64 godine dosegla je 71,2 % u trećem tromjesečju 2016. godine; ta je stopa sad prvi put veća od one zabilježene 2008. (70,3 %), a ciljana stopa predviđena strategijom Europa 2020. može se postići ako se to kretanje nastavi;
   (b) ukupna nezaposlenost i dalje pada i sada je ispod 10 % za Uniju i europodručje; međutim, nezaposlenost mladih i dugotrajna nezaposlenost i dalje su veliki izazovi za Uniju unatoč zabilježenom padu s 19,5 % u prosincu 2015. na 18,6 % u prosincu 2016., te s 4,3 % u trećem tromjesečju 2015. na 3,8 % u trećem tromjesečju 2016. godine;
   (c) gospodarski oporavak koji je započeo 2013. popraćen je kontinuiranim, iako nedovoljnim smanjenjem siromaštva, što pokazuje smanjenje stope osoba kojima prijeti siromaštvo s 24,7 % 2012. godine na 23,7 % 2015., međutim, oporavak još nije dosegao sve dijelove društva te je 2016. godine 118 milijuna ljudi prijetilo siromaštvo i socijalna isključenost (1,7 milijun ljudi više nego 2008.), što je daleko od ostvarenja cilja strategije Europa 2020. u pogledu siromaštva i socijalne isključenosti;
   (d) ulaganja kojima se poboljšavaju uvjeti za geografsku i profesionalnu mobilnost uz uklanjanje rizika od narušavanja tržišnog natjecanja i zlouporabe doprinijela su postupnom povećanju stope mobilnosti unutar Unije, koja je 2015. godine dosegla 3,6 % stanovništva;

186.  međutim, izražava žaljenje da se u razdoblju od 2013. do 2014. godine povećala nejednakost u raspodjeli dohotka i da je iako je od tada ostala na istoj razini, u nekim ipak slučajevima nastavila rasti; zabrinut je zbog toga što je 2016. godine 20 % najbogatijeg stanovništva imalo raspoloživ dohodak koji je bio oko pet puta veći od dohotka najsiromašnijih 20 %, pri čemu su razlike među državama bile velike (a u nekima se nejednakost povećala);

187.  pozdravlja ex post evaluaciju programskog razdoblja ESF-a od 2007. do 2013. godine, koja je završena 12. prosinca 2016.; napominje kako je njome utvrđeno da je krajem 2014. godine najmanje 9,4 milijuna europskih građana pronašlo zaposlenje uz potporu ESF-a, 8,7 milijuna steklo je kvalifikaciju ili svjedodžbu, a o ostalim pozitivnim rezultatima, kao što su povećane razine vještina, izvijestilo je 13,7 milijuna sudionika; napominje da je prema makroekonomskim simulacijama ESF ujedno pozitivno utjecao na bruto domaći proizvod (BDP) 28 država članica (povećanje od 0,25 %) i njihovu produktivnost;

188.  primjećuje da takvi kvantitativni podaci zaista pokazuju pozitivno kretanje, ali ne govore mnogo o uspješnosti i održivosti mjera;

189.  snažno kritizira DG EMPL jer nije objavio prijedloge uprave u pogledu preporuka za pojedine zemlje unatoč opetovanim zahtjevima Parlamenta;

190.  napominje da tablica u nastavku prikazuje ukupna odobrena sredstava za preuzimanje obveza i odobrena sredstava za plaćanje za 2016. godinu:

U milijunima EUR za 2016.

Utvrđena odobrena sredstva za preuzimanje obveza

Utvrđena odobrena sredstva za plaćanje

Europski socijalni fond (ESF) i Inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI)

12 438,2

8 132

Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD)

534,7

278

Europski fond za prilagodbu globalizaciji

27,6

27,6

Instrument pretpristupne pomoći – Razvoj ljudskih potencijala (IPA-HRD)

0

82,3

Izravno upravljanje (program za zapošljavanje i socijalne inovacije, program o pravima, jednakosti i građanstvu, Erasmus+) i agencije

289

275

Ukupno

13 290

8 795

191.  pozdravlja činjenicu da je DG EMPL razvio metodologiju za godišnju procjenu uspješnosti programa, ali izražava sumnje u vezi s informacijskom vrijednošću kriterija kao što su „dobro”, „prihvatljivo” ili „slabo”;

192.  zabrinut je zbog toga što je do ožujka 2017. godine imenovano samo 87 % tijela za ovjeravanje;

193.  pozdravlja činjenicu da je DG EMPL do 15. veljače 2017. godine primio cjeloviti paket jamstva uključujući računovodstvenu dokumentaciju, godišnja izvješća o kontroli i revizijska mišljenja o računovodstvenoj dokumentaciji, sustavu upravljanja i kontrole te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, te izjavu o jamstvu i godišnji sažetak za sve programe; napominje da je DG EMPL imao tek neznatne primjedbe te je prihvatio godišnje financijske izvještaje;

194.  pozdravlja i činjenicu da je do kraja 2016. godine DG EMPL završio svoj višegodišnji plan revizije, na temelju kojeg je revidirano 89 od 92 revizijska tijela koja obuhvaćaju 115 od 118 operativnih programa;

195.  napominje da je 2016. godine DG EMPL izvršio financijske ispravke u iznosu od 255,8 milijuna EUR; da je na kraju 2016. godine ukupni kumulativni prihvaćeni ili odlučeni iznos financijskih korekcija za programsko razdoblje 2007. – 2013. iznosio 1 454 milijuna EUR; te da su u istom razdoblju države članice prijavile financijske ispravke u vrijednosti od 2 253,8 milijuna EUR;

196.  izražava žaljenje što je DG EMPL zadržao ili izdao sljedeće zadrške, koje se odnose na:

   (a) sustave upravljanja i kontrole za jedan operativni program ESF-a u Italiji za programsko razdoblje 2000. – 2006. (reputacijska zadrška);
   (b) sustave upravljanja i kontrole za 23 posebna operativna programa ESF-a za programsko razdoblje 2007. – 2013.; i
   (c) sustave upravljanja i kontrole za tri operativna programa ESF-a ili Inicijative za zapošljavanje mladih i jedan operativni program Fonda europske pomoći za najpotrebitije za programsko razdoblje 2014. – 2020.;

197.  napominje da je 2016. godine procijenjeni rizični iznos za relevantne rashode iznosio 279 milijuna EUR;

Posebna pitanja

Inicijativa za zapošljavanje mladih

198.  obaviješten je o prvim rezultatima studije o provedbi YEI-a, u kojoj je utvrđeno:

   (a) da se do kraja 2016. godine broj mladih osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) koje su sudjelovale u projektima koje podupire Inicijativa za zapošljavanje mladih, kojima se poboljšavaju njihove vještine ili im se omogućuje stjecanje radnog iskustva, utrostručio u odnosu na kraj 2015. godine (1,3 u odnosu 0,5 milijuna osoba);
   (b) među njima 712 000 nezaposlenih i neaktivnih sudionika koji nisu zaposleni i ne obrazuju se završili su intervenciju financiranu iz Inicijative za zapošljavanje mladih; više od polovice njih (oko 346 000 nezaposlenih i neaktivnih sudionika koji nisu zaposleni i ne obrazuju se) postigli su pozitivan ishod jer su se uključili u obrazovanje/osposobljavanje ili stekli kvalifikaciju odnosno zaposlili su se (uključujući i samozapošljavanje) po završetku intervencije;
   (c) da je u Italiji protučinjenična evaluacija pokazala da su nove inovativne politike koje se u velikoj mjeri podupiru u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih povećale profesionalne mogućnosti mladih za 7,8 % unatoč značajnim regionalnim razlikama koje pokazuju da u područjima s najvećom stopom nezaposlenosti mladih postoje veće poteškoće;

199.  nadalje, napominje sljedeće:

   (a) da su Italija i Španjolska mobilizirale znatan broj mladih osoba koje nisu zaposlene, ne obrazuju se i ne osposobljavaju kroz akcije Inicijative za zapošljavanje mladih unatoč još uvijek visokoj nezaposlenosti mladih u tim zemljama;
   (b) da je Slovačka preusmjerila pozornost s programa javnih radova za mlade ljude na učinkovitije mjere poput povećanja ponude stručnog osposobljavanja;
   (c) da je u Italiji protučinjenična evaluacija pokazala da su nove inovativne politike koje se u velikoj mjeri podupiru u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih povećale profesionalne mogućnosti mladih za 7,8 % unatoč značajnim regionalnim razlikama;
   (d) da su se u Portugalu poduzetnički programi sufinancirani iz Inicijative za zapošljavanje mladih pokazali uspješnijima od mjera u području visokog obrazovanja;
   (e) da je Grčka utvrdila potrebu za preispitivanjem svog sustava vaučera za zapošljavanje i osposobljavanje mladih;
   (f) da je u Poljskoj 62 % sudionika Inicijative za zapošljavanje mladih dobilo ponudu za zapošljavanje, osposobljavanje ili obrazovanje uz općenito visoku razinu zadovoljstva sudionika;

200.  ipak, žali zbog toga što je iskorišteno samo 30 % raspoloživih sredstava, što odražava početno pretfinanciranje i privremena plaćanja;

201.  pozdravlja činjenicu da su do listopada 2017. godine sve države članice na koje se primjenjuju ex ante uvjeti za Rome (Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Litva, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Španjolska) ispunile te uvjete i donijele nacionalnu strategiju za integraciju Roma;

202.  napominje da se za programsko razdoblje 2014. – 2020. dva investicijska prioriteta ESF-a izravno odnose na nediskriminaciju i integraciju Roma (vidi tablicu u nastavku)

Prioriteti ulaganja (IP)

Države članice koje su odabrale prioritete ulaganja

Dodijeljena financijska sredstva

(u milijunima EUR)

Suzbijanje svih oblika diskriminacije i promicanje jednakih prilika

11 država članica (BE, CY, CZ, DE, ES, FR, GR, IE, PL, PT i SK).

447

Socioekonomska integracija marginaliziranih zajednica poput Roma

12 država članica (AT, BE, BG, CZ, ES, FR, GR, HU, IT, PL, RO i SK).

1 600

većina sredstava (1,2 milijuna EUR) koncentrirana je u sljedećim zemljama: BG, CZ, HU i RO

203.  napominje da, iako ima maksimalni godišnji proračun od 150 milijuna EUR, Europski fond za prilagodbu globalizaciji 2016. je iz pričuve za obveze mobilizirao samo 28 milijuna EUR, i to u korist osam država članica;

Mjere koje je potrebno poduzeti

204.  stoga poziva države članice i Komisiju da u financijskom razdoblju nakon 2020. godine pridaju veću pozornost sljedećem:

   (a) stvaranju dodane vrijednosti Unije preko kohezijske politike;
   (b) izgradnji snažnije poveznice između kohezije, gospodarskog upravljanja i europskog semestra, uzimajući u obzir, među ostalim, pozitivne poticaje za jačanje ostvarivanja ciljeva kohezijske politike za prevladavanje razlika i nejednakosti, kako je navedeno u Ugovorima, u njezine tri dimenzije – gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj;
   (c) osmišljavanju sustava koji omogućuje koncentriranje sredstava za koheziju u regijama kojima je to najpotrebnije;
   (d) pružanju strateške i administrativne potpore za regije koje imaju poteškoća pri apsorpciji sredstava;
   (e) izradi jedinstvenog skupa pravila za strukturne fondove;
   (f) ostvarivanju napretka u provedbi načela jedinstvene revizije;
   (g) bržem provođenju programa i projekata s ciljem poštovanja sedmogodišnjeg financijskog razdoblja (bez n + 3);
   (h) omogućivanju nacionalnim revizorskim tijelima da provedu reviziju financijskih instrumenata u okviru proračuna Unije, smanjenju broja financijskih instrumenata i uvođenju strožih pravila za izvješćivanje od strane upravitelja fondova, među ostalim i od strane skupine EIB i drugih međunarodnih financijskih institucija u pogledu uspješnosti i postignutih rezultata, čime bi se povećala transparentnost i odgovornost;
   (i) uzimanju u obzir lekcija naučenih u trenutačnom razdoblju i potrebi za većim pojednostavljenjem kako bi se uspostavio uravnotežen sustav kojim će se omogućiti postizanje rezultata i dobrog financijskog upravljanja bez prekomjernog administrativnog opterećenja koje bi odvratilo potencijalne korisnike i dovelo do daljnjih pogrešaka;
   (j) geografskoj i socijalnoj ravnoteži kako bi se osiguralo da se ulaganja provode tamo gdje su najpotrebnija;

205.  ustraje u tome da DG REGIO i DG EMPL objavljuju svoje prijedloge u pogledu preporuka za pojedine zemlje u svojim godišnjim izvješćima o radu, kako je to opetovano tražio Parlament;

206.  poziva DG REGIO da:

   (a) izvijesti nadležni odbor Parlamenta o različitim neriješenim predmetima OLAF-a kad se okončaju povezani sudski postupci;
   (b) u sklopu daljnjeg postupanja Komisije na temelju razrješnice za 2016. izvijesti nadležni odbor Parlamenta o napretku ostvarenom u navedenim projektima;

207.  poziva EIB da hitno preispita nalaze OLAF-a i donese potrebne zaključke; poziva EIB da obavijesti Parlament o svojim zaključcima i poduzetim mjerama;

208.  poziva Komisiju da potiče korištenje pojednostavljenih opcija za obračun troškova uvedenih revizijom Financijske uredbe;

209.  poziva DG EMPL da primijeni preporuku IAS-a u pogledu rane provedbe strategije kontrole za europske strukturne i investicijske fondove i obavijesti Parlament o njezinu izvršenju;

210.  Poziva Komisiju da se pobrine za daljnje pojednostavljenje pravila i smanjenje administrativnog opterećenja kako bi se doprinijelo daljnjem smanjenju stope pogreške;

Prirodni resursi

Ključni pokazatelji uspješnosti (KPU) i pravedni ZPP

211.  ističe da su se u skladu s godišnjim izvješćem o radu DG-a AGRI (stranica 15. – KPU 1.: poljoprivredni faktorski prihod po radniku zaposlenom na puno radno vrijeme) dodana vrijednost sektora i produktivnost opet malo smanjile 2016. i da je DG-u AGRI teško „utvrditi što je točno prouzročilo ukupno smanjenje faktorskog prihoda od 2013.”;

212.  podsjeća da KPU 4. o stopi zaposlenosti u području ruralnog razvoja nije bitan jer na stopu zaposlenosti u području ruralnog razvoja ne utječu samo mjere u okviru ZPP-a;

213.  žali zbog toga što se Komisija nije vodila preporukama koje je Parlament iznio u svojoj rezoluciji priloženoj razrješnici za financijsku godinu 2015. da se KPU 4. ponovo utvrdi „kako bi se naglasio poseban učinak mjera u okviru ZPP-a na zaposlenost u tim područjima”;

214.  ističe da je 2016. godine 51 % korisnika izravnih plaćanja dobilo manje od 1250 EUR, što iznosi ukupno 4 % ukupnih izravnih plaćanja(84);

215.  podsjeća na svoje primjedbe(85) o neodrživoj strukturi rashoda za ZPP: 44,7 % svih poljoprivrednih gospodarstava Unije imalo je godišnji prihod manji od 4 000 EUR, a 2016. godine u prosjeku 10 % najvećih korisnika izravne potpore ZPP-a primilo je oko 60 % plaćanja(86); utvrđuje da raspodjela izravnih plaćanja uvelike odražava koncentraciju zemljišta, 20 % poljoprivrednika vlasnici su i 80 % zemljišta (odgovor na pisano pitanje 17. na saslušanju s g. Hoganom u Odboru Parlamenta za proračunski nadzor 28. studenog 2017.); zabrinut je zbog visoke koncentracije korisnika i naglašava je je potrebno uspostaviti bolju ravnotežu između velikih i malih korisnika;

216.  utvrđuje da je 72 % potpore isplaćeno poljoprivrednim gospodarstvima od 5 do 250 hektara, koja su u pravilu u obiteljskom vlasništvu;

217.  traži da DG AGRI utvrdi ciljeve popraćene pokazateljima kako bi se u sljedećem VFO-u smanjile nejednakosti u prihodima između poljoprivrednih gospodarstava;

218.  ponavlja da izravna plaćanja možda ne ispunjavaju u potpunosti svoju ulogu kao sigurnosni mehanizam za stabiliziranje dohodaka poljoprivrednih gospodarstava, osobito za manja poljoprivredna gospodarstva, s obzirom na neuravnoteženu raspodjelu plaćanja;

219.  mišljenja je da poljoprivrednim gospodarstvima s velikim dohotkom nužno nije potrebna ista razina potpore za stabiliziranje dohodaka gospodarstva koja je potrebna manjim poljoprivrednim gospodarstvima u vrijeme nestabilnosti prihoda jer njima može pogodovati ekonomija razmjera za koju je vjerojatno da ih može činiti otpornijima te stoga preporučuje Komisiji da uvede kliznu ljestvicu kako bi ispravila tu neuravnoteženost, uz subvencije koje su obrnuto proporcionalne veličini poljoprivrednog gospodarstva;

220.  poziva Komisiju da osigura istinsko pojednostavljenje postupka, među ostalim i u pogledu tražene dokumentacije, kako bi se omogućio pristup financiranju bez zapostavljanja načela kontrole i praćenja; poziva da se posebna pozornost posveti administrativnoj potpori za male proizvođače za koje je financiranje ključan preduvjet za njihovo poslovno preživljavanje;

Stopa pogreške

221.  ističe da je Revizorski sud procijenio da razina pogreške za cjelokupno poglavlje „prirodni resursi” iznosi 2,5 % (2,9 % u 2015. i 3,6 % u 2014.); pozdravlja pozitivan razvoj stope pogreške, istodobno utvrđujući da je brojka za 2016. iznad praga značajnosti;

222.  pozdravlja činjenicu da je procjenom Revizorskog suda koja se odnosi na Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) utvrđeno da nije bilo značajnih pogrešaka u plaćanjima za potporu tržištu i izravnim plaćanjima u 2016., a najizglednija stopa pogreške koju procjenjuje Revizorski sud bila je procijenjena na 1,7 % (2,2 % u 2015.);

223.  naglašava da je Revizorski sud utvrdio manji broj pogrešaka zbog pretjeranih ili neprihvatljivih navoda poljoprivrednika o zemljištu, što je zasluga uvođenja nove fleksibilnije definicije trajnih travnjaka, ostvarenja akcijskih planova za poboljšanje kvalitete podataka u Sustavu za identifikaciju zemljišnih čestica te novog internetskog geoprostornog sustava za podnošenje zahtjeva;

224.  utvrđuje da su plaćanja za ekologizaciju bila izvor pogrešaka koje su utjecale na stopu pogreške od 17 % koju procjenjuje Revizorski sud i da se pogreške uglavnom odnose na zahtjeve u pogledu ekološki značajnih površina, iako je stopa pogreške za EFJP bila ispod praga značajnosti; s tim u vezi pozdravlja smanjenje stope pogreške za EFJP na 1,7 %;

225.  ističe da je Revizorski sud također utvrdio nedostatke u zaštiti trajnih travnjaka, odnosno da Češka i Poljska nemaju povijesne podatke za provjeru usklađenosti s obvezom da obradivo zemljište mora biti prekriveno travom pet uzastopnih godina, dok Njemačka, Francuska, Italija, Portugal i Ujedinjena Kraljevina nisu klasificirale trajne travnjake na potpuno pouzdan način;

226.  naglašava pozitivno kretanje u stopi pogrešaka koju navodi Revizorski sud unatoč razvoju rizičnih iznosa o kojima je izvještavao DG AGRI u svojem godišnjem izvješću o radu, odnosno porast s 1,38 % u 2015. na 1,996 % u 2016. (nisu uključene tržišne mjere sa stopom pogreške od 2,85 %) i 4 % za obje financijske godine u području ruralnog razvoja; shvaća da to ne odražava statistički značajna odstupanja;

227.  žali zbog toga što plaćanja u području ruralnog razvoja, okoliša, klimatskih mjera i ribarstva nisu oslobođena značajnih pogrešaka u 2016., a najizglednija stopa pogreške procijenjena je na 4,9 % (5,3 % u 2015.); utvrđuje da bi, u slučaju da su se sve te informacije nacionalnih tijela upotrijebile u svrhu ispravljanja pogrešaka, procijenjena stopa pogreške bila manja za 1,5 postotnih bodova;

228.  utvrđuje da su se u području ruralnog razvoja tri najveće pogreške u vezi s prihvatljivošću odnosile na korisnike koji nisu prijavili da nad njima imaju kontrolu povezana poduzeća, da su zahtjeve podnosili zajedno s tim poduzećima ili da su nabavu vršili od tih poduzeća, čime su prekršena pravila EU-a ili nacionalna pravila (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 7.26);

Sustavi upravljanja i kontrole

229.  ističe da je u svojem godišnjem izvješću o radu glavni direktor DG-a AGRI izrazio zadršku za izravna plaćanja koja se odnose na 18 agencija za plaćanja u 12 država članica i da iznos kojim upravljaju agencije za plaćanja sa zadrškom i koji je stavljen pod pojačani nadzor iznosi 13 618,6 milijuna EUR, dok je stvarni rizični iznos za rashode za koje postoji zadrška 541,2 milijuna EUR;

230.  naglašava da su utvrđeni nedostatci, posebno u sustavu upravljanja i kontrole u Mađarskoj (zakašnjela izjava o upravljanju agencije za plaćanja i nedostatci u plaćanjima za ekologizaciju), Bugarskoj (ekologizacija i ekološki status poljoprivrednika), Poljskoj (plaćanja za ekologizaciju) i Italiji (nedostatci u pogledu ispravnog utvrđivanja prihvatljivosti zemljišta i aktivnog poljoprivrednika);

231.  žali zbog nedavnih slučajeva prijevare u vezi s agencijama za plaćanja u Italiji; poziva Komisiju da aktivno prati stanje i u sklopu daljnjeg postupanja na temelju razrješnice Parlamentu dostavi relevantne detalje;

232.  traži od Komisije da ubrza postupak potvrde o sukladnosti pokrenut 8. siječnja 2016. radi dobivanja podrobnih i točnih informacija o riziku od sukoba interesa u pogledu Poljoprivrednog intervencijskog fonda u Češkoj; prima na znanje da bi neuspjeh u rješavanju problema sukoba interesa u konačnici mogao dovesti do toga da nadležno tijelo povuče akreditaciju za agenciju za plaćanja ili da Komisija nametne financijske ispravke; traži od Komisije da bez odgode obavijesti Parlament o tome prenosi li OLAF po završetku postupka potvrde o sukladnosti Glavnoj upravi za poljoprivredu i ruralni razvoj informacije o mogućim slučajevima prijevare, korupcije ili bilo kakvih nezakonitih radnji koji utječu na financijske interese Unije;

Pouzdanost podataka koje priopćuju države članice

233.  ističe da, s obzirom na to da u sustavima upravljanja i kontrole nekih država članica postoje manjkavosti, DG AGRI prilagođava dostavljene kontrolne statističke podatke koji se uglavnom temelje na reviziji Komisije i Revizorskog suda provedenoj u posljednje tri godine kao i na mišljenju tijela za ovjeravanje za predmetnu financijsku godinu;

234.  ističe da usprkos činjenici da su certifikacijska tijela država članica od 2015. dužna provjeravati zakonitost i pravilnosti transakcija:

   (a) za tržišne mjere DG AGRI proveo je usklađivanja ukupno 32 sustava (tj. manje od 20 % od ukupnog broja sustava za koje je rashod prijavljen u 2016.);
   (b) za izravna plaćanja usklađivanja su provedena u 52 slučaja (od 69), s tim da je većina tih usklađivanja bila manja od 1 %, 7 ih je bilo između 1 % i 2 %, a 9 ih je bilo veće od 2 %;
   (c) za ruralni razvoj dodatci su primijenjeni za 39 od 72 agencije za plaćanja, s 21 usklađivanjem većim od 1 % i 16 usklađivanja većih od 2 %;

Pitanja uspješnosti u području ruralnog razvoja

235.  pozdravlja činjenicu da je Revizorski sud ispitao uspješnost povezanu s pitanjima uzorkovanih transakcija za ruralni razvoj provedenih tijekom posljednje tri godine; sa zadovoljstvom utvrđuje da je 95 % projekata završenih u vrijeme revizije bilo provedeno kako je planirano, ali žali što nisu postojali dostatni dokazi o opravdanosti dokaza;

236.  naglašava da su gotovo svi projekti koje je Revizorski sud revidirao upotrebljavali sustav kojim su nadoknađivani nastali troškovi i utvrđuje da u programskom razdoblju 2014. – 2020. države članice mogu, kao alternativu, upotrebljavati sustav za pojednostavljeni obračun troškova koji uključuje standardne veličine jediničnih troškova, jednokratne iznose i paušalno financiranje, čime se učinkovito smanjuje rizik od pretjeranih cijena;

Ekologizacija

237.  utvrđuje da je Revizorski sud u svojem godišnjem izvješću za 2016. (odlomak 7.17) u vezi s plaćanjima za ekologizaciju provedenim u korist 63 posjećena poljoprivredna gospodarstva utvrdio sljedeće:

   (a) da su sva gospodarstva na kojima se primjenjivala raznolikost usjeva ispunila zahtjeve;
   (b) da se većina pogrešaka ekologizacije odnosila na neusklađenosti sa zahtjevima ekološki značajnih površina;
   (c) da su parcele ispravno unesene u Sustav za identifikaciju zemljišnih čestica u pogledu očuvanja postojećih trajnih travnjaka;
   (d) da nisu svi trajni travnjaci ispravno uneseni kao takvi;

238.  međutim, osobito je zabrinut zbog prvih zaključaka do kojih je Komisija došla u radnom dokumentu svojih službi naslovljenom „Preispitivanje ekologizacije nakon jedne godine” SWD (2016)218, drugi dio, stranica 14., kako slijedi: „Ukupno će poljoprivrednici morati mijenjati usjeve na manje od 1 % ukupnog obradivog zemljišta u Uniji radi usklađivanja sa zahtjevom za raznolikost usjeva, a s obzirom na to da velika većina obradivog zemljišta u Uniji podliježe obvezi raznolikosti usjeva, čini se da taj ograničeni učinak odražava trenutačne prakse poljoprivrednika koji već ispunjavaju zahtjeve”;

239.  naglašava da Revizorski sud u svojem godišnjem izvješću (odlomci od 7.43 do 7.54) potvrđuje analizu Komisije koja upućuje na to da raznolikost usjeva i sustav ekološki značajnih površina nisu doveli ni do kakvih promjena za većinu poljoprivrednih gospodarstava koje je Revizorski sud posjetio (89 % za raznolikost usjeva i 67 % za ekološki značajne površine);

240.  posebno je zabrinut zbog toga što u skladu s tematskim izvješćem Revizorskog suda br. 21/2017 naslovljenim „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”; „Nije vjerojatno da će se ekologizacijom ostvariti znatne koristi za okoliš i klimu (...) jer zahtjevi ekologizacije općenito nisu strogi te se u njima uglavnom odražavaju uobičajene poljoprivredne prakse”;

241.  nadalje, ističe da Revizorski sud navodi da većina poljoprivrednika (65 %) zbog velikih izuzeća može imati koristi od zelenog plaćanja, a da pritom zapravo ne podliježu obvezama u pogledu ekologizacije; slijedom toga, pozitivne promjene u poljoprivrednim praksama ostvaruju se zahvaljujući ekologizaciji tek na vrlo malom udjelu poljoprivrednog zemljišta Unije;

242.  žali zbog toga što su sustavi ekologizacije u većoj mjeri instrument za podupiranje prihoda poljoprivrednika nego za poboljšanje ekološke i klimatske uspješnosti ZPP-a; smatra da bi poljoprivredni programi, u okviru kojih se rješavaju pitanja okoliša i klime, trebali obuhvaćati ciljeve uspješnosti i financiranje koji odražavaju nastale troškove i izgubljeni prihod zbog aktivnosti koje nadilaze referentne razine za okoliš;

243.  žali zbog činjenice da bi se sustavima ekologizacije, s obzirom na to da su dio plaćanja po površini, u stvarnom oblikovanju programa mogle povećati neravnoteže u raspodjeli potpore u okviru ZPP-a; s tim u vezi poziva Komisiju da razmotri provedbu preporuka Revizorskog suda iz tematskog izvješća br. 21/2017;

244.  napominje da prema Komisiji: „stvarni učinak (sustava ekologizacije) na rezultate za okoliš ovisi o odabirima država članica i poljoprivrednika i da je dosad samo nekoliko država članica iskoristilo mogućnosti ograničavanja uporabe pesticida i gnojiva na ekološki značajnim površinama”;

245.  naglašava da se za javnu upravu teret ekologizacije u osnovi nalazi u razvoju novih alata za upravljanje, kao što je razina ekološki značajne površine u Sustavu za identifikaciju zemljišnih čestica, što djelomično objašnjava činjenicu da je DG AGRI povećao broj rezervacija i akcijskih planova koji se nameću državama članicama;

246.  prima na znanje da ekologizacija dodatno povećava složenost ZPP-a zbog preklapanja s drugim ekološkim instrumentima ZPP-a (višestruka usklađenost i ekološke mjere iz drugog stupa); s tim u vezi prima na znanje tematsko izvješće Revizorskog suda br. 21/2017 u kojem se navodi da „Komisija i države članice ublažavaju povezani rizik od mrtvog tereta i dvostrukog financiranja”;

Sustav mladih poljoprivrednika

247.  ističe da je demografski izazov velik problem, s obzirom na velike razlike u razvoju poljoprivrednog sektora diljem Unije, jer zahtijeva da se politike pozabave manjkom mladih poljoprivrednika kako bi se osigurala dugoročna održivost poljoprivrede u Uniji;

248.  naglašava da se mladi poljoprivrednici suočavaju s posebnim poteškoćama u pogledu pristupa financiranju i malim prometom u prvoj godini poslovanja, u kombinaciji sa sporom generacijskom obnovom i poteškoćama u pogledu pristupa poljoprivrednom zemljištu;

249.  ističe da sve manji broj mladih ljudi u tom sektoru još više otežava generacijsku obnovu i može značiti gubitak vrijednih vještina i znanja nakon umirovljenja starijih, iskusnih ljudi; kao posljedica toga, ustraje u tome da je potpora potrebna i za poljoprivrednike koji odlaze u mirovinu i za mlade nasljednike koji preuzimaju poljoprivredno gospodarstvo;

250.  posebno je zabrinut zbog činjenice da Revizorski sud u svojem tematskom izvješću br. 10/2017 o potpori za mlade poljoprivrednike navodi da se za izravna plaćanja potpora za mlade poljoprivrednike:

   (a) ne temelji na dobroj procjeni potreba;
   (b) ne odražava opći cilj poticanja generacijske obnove;
   (c) ne daje uvijek mladim poljoprivrednicima kojima je potrebna; i
   (d) katkad daje gospodarstvima u kojima mladi poljoprivrednici imaju samo manju ulogu;

251.  žali zbog toga što je u vezi s potporom za mlade poljoprivrednike putem sustava za ruralni razvoj Revizorski sud zaključio da se mjere općenito temelje na nejasnoj procjeni potreba i da nije ostvarena prava koordinacija između plaćanja u okviru prvog stupa i potpore za mlade poljoprivrednike u okviru drugog stupa;

Mjere koje je potrebno poduzeti

252.  poziva:

   (a) Komisiju da pomno analizira uzroke ukupnog smanjenja faktorskog prihoda od 2013. i da za sljedeći VFO utvrdi novi ključni cilj u pogledu uspješnosti, popraćen pokazateljima rezultata i učinka, radi smanjenja nejednakosti u prihodima između poljoprivrednika;
   (b) države članice da poduzmu daljnje napore radi uvrštenja pouzdanijih i ažuriranih informacija u svoju bazu podataka Sustava za identifikaciju zemljišnih čestica;
   (c) Komisiju da preispita pristup koji agencije za plaćanja primjenjuju na klasifikaciju i ažuriranje kategorija zemljišta u svojim Sustavima za identifikaciju zemljišnih čestica te da obavlja obvezne unakrsne provjere kako bi se smanjio rizik od pogrešaka u plaćanjima za ekologizaciju;
   (d) Komisiju da poduzme odgovarajuće mjere kako bi tražila da akcijski planovi država članica u ruralnom razvoju uključuju korektivne mjere za rješavanje učestalih slučajeva pogrešaka;
   (e) Komisiju da pruži smjernice i širi najbolju praksu među nacionalnim tijelima te korisnicima i njihovim udruženjima kako bi se zajamčilo da se njihovim provjerama uspostavljaju poveznice između podnositelja zahtjeva i ostalih dionika uključenih u projekte ruralnog razvoja za koje je dodijeljena potpora;
   (f) Komisiju da i dalje bude oprezna u pogledu kontrola koje provodi i podataka koje dostavljaju nadležna tijela država članica te da te nalaze uzme u obzir pri raspodjeli revizorskog opterećenja na temelju procjene rizika;
   (g) države članice kao i korisnike i njihova udruženja da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje pruža sustav pojednostavljenih opcija za obračun troškova u području ruralnog razvoja;
   (h) Komisiju da za sljedeću reformu ZPP-a pripremi i osmisli cjelovitu intervencijsku logiku za mjere EU-a za okoliš i klimu povezane s poljoprivredom, uključujući konkretne ciljne vrijednosti, i to na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja o predmetnim pojavama;

253.  poziva Komisiju da se vodi sljedećim načelima pri sastavljanju novog prijedloga o ekologizaciji:

   (a) poljoprivrednici bi trebali imati koristi od plaćanja u okviru ZPP-a ako ispunjavaju jedinstven skup osnovnih ekoloških normi, uključujući dobre poljoprivredne i okolišne uvjete i zahtjeve u pogledu ekologizacije koji bi trebali nadilaziti zahtjeve zakonodavstva o okolišu; s tim u vezi pozdravlja logiku pristupa Komisije za „proračun usmjeren na rezultate”; smatra da bi budući sustav provedbe trebao biti više usmjeren na rezultate;
   (b) na posebne, lokalne potrebe u području okoliša i klime moguće je primjereno odgovoriti tako da se u programe uvrste učinkovitije mjere u području poljoprivrede;
   (c) kad je državama članicama omogućen odabir načina provedbe ZPP-a od njih bi se trebalo zahtijevati da prije provedbe pruže dokaze o tome da su mogućnosti koje su odabrale učinkovite i efikasne u pogledu ostvarivanja ciljeva politika, a posebno u pogledu ciljeva sigurnosti hrane, kvalitete hrane i njezina učinka na zdravlje, ekologizaciju, upravljanje zemljištem i ruralnim područjima te suzbijanja depopulacije u EU-u;

254.  poziva Komisiju:

   (a) da provede sveobuhvatnu procjenu svih postojećih politika i instrumenata u okviru ZPP-a koji se mogu kombinirati kako bi se pomoglo mladim poljoprivrednicima te da utvrdi prepreke za pristup postojećim poljoprivrednim gospodarstvima ili prepreke s kojima se mladi poljoprivrednici suočavaju pri pokretanju poljoprivrednih gospodarstava, a koje se mogu riješiti u budućim revizijama ZPP-a;
   (b) da se pobrine za to da će se kao dio poljoprivredne reforme učiniti daljnja poboljšanja okvira ruralnog razvoja kako je navedeno, među ostalim, u Deklaraciji iz Corka 2.0, da bi se osigurao uspjeh programa potpore za mlade poljoprivrednike;
   (c) da uvrsti u zakonodavstvo za ZPP nakon 2020. (ili od država članica traži da navedu, u skladu s odredbama o podijeljenom upravljanju) jasnu intervencijsku logiku za instrumente politike kojima se rješava generacijska obnova u poljoprivredi; intervencijska logika trebala bi uključivati:
   dobru procjenu potreba mladih poljoprivrednika;
   procjenu potreba koje bi se mogle riješiti instrumentima politika Unije te potreba koje bi se mogle bolje riješiti ili se već bolje rješavaju politikama država članica, kao i analizu kojom bi se utvrdili oblici potpore (npr. izravna plaćanja, jednokratni iznos, financijski instrumenti) koji su najprikladniji s obzirom na utvrđene potrebe;
   mjere podizanja razine osviještenosti za tijela vlasti, korisnike i njihova udruženja o mogućim vrstama pomoći u ranijem prijenosu poljoprivrednog gospodarstva na nasljednika uz popratne savjetodavne usluge ili mjere kao što je zadovoljavajući mirovinski sustav utemeljen na nacionalnom ili regionalnom dohotku ili prihodima u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru te sektoru šumarstva;
   definiciju SMART ciljeva koja će sadržavati izričite i mjerljive očekivane rezultate instrumenata politike u pogledu očekivane stope generacijske obnove i doprinosa održivosti poljoprivrednih gospodarstava kojima je dodijeljena potpora; konkretno, trebalo bi biti jasno hoće li će cilj instrumenata politike biti potpora što većem broju mladih poljoprivrednika ili će on biti usmjeren na određenu skupinu mladih poljoprivrednika;
   (d) da osigura da kroz svoje predloženo zakonodavstvo za ZPP nakon 2020. Komisija i države članice (u skladu s odredbama o podijeljenom upravljanju) poboljšaju sustav praćenja i evaluacije;

Globalna Europa

Stope pogrešaka

255.  ističe da je u potrošnji za „Globalnu Europu” Revizorski sud utvrdio značajnu razinu pogreške te razinu pogreške procijenio na 2,1 %, (2,8 % u 2015. i 2,7 % u 2014.); pozdravlja pozitivno kretanje u stopi pogreške u tom području politike;

256.  izražava žaljenje zbog toga što je izmjereno da, ako se isključe transakcije više donatora i transakcije proračunskih potpora, stopa pogreške za određene transakcije kojima izravno upravlja Komisija iznosi 2,8 % (3,8 % u 2015.; 3.7 % u 2014.);

257.  ističe da su Komisija i njezini provedbeni partneri počinili više pogrešaka u transakcijama koje se odnose na bespovratna sredstva, kao i na sporazume o doprinosima s međunarodnim organizacijama nego u drugim oblicima potpore; posebno ističe da transakcije proračunskih potpora koje je provjerio Revizorski sud nisu sadržavale pogreške u zakonitosti i pravilnosti;

258.  napominje da bi, kada bi se za ispravak pogrešaka upotrijebile sve informacije koje ima Komisija i revizori koje je ona imenovala, procijenjena stopa pogreške za poglavlje „Globalna Europa” bila niža za 0,9 postotnih bodova, odnosno 1,4 % te bi stoga bila ispod praga značajnosti;

259.  ističe sljedeće:

   (a) 37 % procijenjene stope pogreške povezano je s rashodima za koje nije pružena ključna popratna dokumentacija,
   (b) 28 % procijenjene stope pogreške povezano je s dvama slučajevima za koje je Komisija prihvatila rashod koji nije stvarno nastao; žali zbog toga što je ta situacija otkrivena još prošle godine i ističe da je Revizorski sud u svojem ispitivanju transakcija utvrdio određene nedostatke kontrole u sustavima Komisije;
   (c) 26 % procijenjene stope pogreške povezano je s neprihvatljivim rashodima, tj. s rashodima koji se odnose na aktivnosti koje nisu obuhvaćene ugovorom ili koji su nastali izvan okvira razdoblja prihvatljivosti, neusklađenost s pravilima o podrijetlu, neprihvatljive poreze i neizravne troškove koji su pogrešno naplaćeni kao izravni troškovi;

Izjava o jamstvu

260.  duboko je zabrinut zbog činjenice da su prema Revizorskom sudu revizori DG-a NEAR otkrili nedostatke u neizravnom upravljanju drugim instrumentom pretpristupne pomoći (IPA II), točnije, i to na razini revizijskih tijela triju zemalja korisnica tog instrumenta – Albanije, Turske i Srbije; i to unatoč činjenici da su revizorska tijela iz Albanije i Srbije učinila promjene radi rješavanja utvrđenih problema; kad je riječ o Turskoj, u sustavima revizijskog tijela iz Turske postoje određeni važni aspekti koji bi mogli nastaviti ograničavati razinu jamstva koje to tijelo pruža Komisiji, (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 9.24);

261.  zabrinut je zbog činjenice da je Revizorski sud procijenio da je korektivni kapacitet DG-a NEAR precijenjen, a kao posljedica toga i ukupan rizični iznos u trenutku plaćanja;

Uspješnost

262.  utvrđuje da je DG DEVCO u svojem godišnjem izvješću o radu definirao ključne pokazatelje uspješnosti koji se odnose na ljudski razvoj, klimatske promjene, spol i stopu pogreške, ali žali zbog toga što ni jedan od tih pokazatelja ne može mjeriti uspješnost politike razvojne suradnje jer oni pokazuju samo dio potpore dodijeljen svakom cilju, umjesto da mjere stvarni učinak i napredak ostvaren u pogledu tih ciljeva;

263.  zabrinut je zbog činjenice da je Služba Komisije za unutarnju reviziju (IAS) navela da „što se tiče pripreme izvješća, informacije o uspješnosti GU-a DEVCO koje se donose u različitim izvješćima o strateškom planiranju i programima (godišnje izvješće o radu, izvješće dužnosnika za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti, izvješća o upravljanju vanjskom pomoći (EAMR)) ograničene su i ne omogućuju stvarnu procjenu ispunjenosti ciljeva”;

Izvješća o upravljanju vanjskom pomoći

264.  ponovno izražava žaljenje zbog toga što izvješća o upravljanju vanjskom pomoći (EAMR) šefova delegacija Unije nisu priložena godišnjem izvješću o radu DG-a DEVCO i godišnjem izvješću o radu DG-a NEAR kako je predviđeno u članku 67. stavku 3. Financijske uredbe; izražava žaljenje zbog toga što se sustavno smatraju povjerljivima dok se oni, u skladu s člankom 67. stavkom 3. Financijske uredbe, „stavljaju na raspolaganje Europskom parlamentu i Vijeću, uzimajući u obzir, prema potrebi, njihovu povjerljivost”;

265.  prima na znanje činjenicu da je povjerenik Oettinger u odgovoru na pismo izvjestitelja naveo da Komisija razmatra novi format za izvješćivanje koji omogućuje prijenos Parlamentu bez potrebe za povjerljivošću postupka, ali na način kojim se ne ugrožava diplomatska politika Unije;

266.  pozdravlja činjenicu da je DG DEVCO objavio popis delegacija uključenih u izvješća o upravljanju vanjskom pomoći (EAMR) i omogućio analizu sažetka ključnih pokazatelja uspješnosti DG-a DEVCO u svojem godišnjem izvješću o radu; međutim, ustraje u tome da bi se Financijska uredba trebala potpuno poštovati;

Uzajamni fondovi

267.  podsjeća da je mogućnost Komisije za uspostavu uzajamnih fondova i upravljanje njima usmjerena na:

   (a) poboljšanje međunarodne uloge Unije, kao i jačanje vidljivosti i učinkovitosti njezina vanjskog djelovanja i razvojne pomoći;
   (b) osiguranje bržeg postupka donošenja odluka pri odabiru mjera za provedbu, što je ključno u djelovanju u nuždi i djelovanju nakon djelovanja u nuždi;
   (c) osiguranje mobilizacije dodatnih sredstava namijenjenih za vanjsko djelovanje; i
   (d) udruživanjem sredstava povećanje koordinacije između različitih donatora Unije u odabranim područjima djelovanja;

268.  s obzirom na nedavna iskustva izražava određenu zabrinutost u pogledu postizanja glavnih ciljeva koji se nastoje ostvariti uspostavom uzajamnih fondova i posebno utvrđuje da:

   (a) učinak poluge tog novog instrumenta nije nužno zajamčen, s obzirom na to da je doprinos drugih donatora u određenim slučajevima vrlo ograničen;
   (b) vidljivost vanjskog djelovanja Unije nije se poboljšala usprkos postojanju različitih dogovora s dionicima, a bolja koordinacija djelovanja svih dionika nije nužno osigurana;
   (c) a priori prednost agencija država članica u nekim sporazumima o osnivanju uzajamnih fondova dovodi do sukoba interesa, a ne do poticaja za države članice da osiguraju više financijskih sredstava;

269.  posebno podsjeća na to da je vrijednost Uzajamnog fonda za Afriku više od 3,2 milijarde EUR, s tim da više od 2,9 milijardi EUR potječe iz Europskog razvojnog fonda, a 228,667 milijuna EUR od drugih donatora; smatra neprihvatljivim da se uključivanjem Europskog razvojnog fonda u uzajamne fondove dodatno ograničava mogućnost Parlamenta da nadzire potrošnju EU-a;

270.  ističe da udruživanje sredstava iz Europskog razvojnog fonda, proračuna Unije i drugih donatora ne bi za posljedicu trebalo imati da novac predviđen za zemlje AKP-a ne stiže do svojih uobičajenih korisnika;

271.  ističe da budući da mehanizmi izvješćivanja, revizije i javnog nadzora nisu usklađeni, a za ostvarivanje politika Unije sve se češće osim proračuna EU-a upotrebljavaju i drugi financijski mehanizmi poput uzajamnih fondova, stvara se rizik od narušavanja takve razine odgovornosti i transparentnosti (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 2.31); stoga naglašava važnost da se Komisija obveže da će periodično obavještavati proračunska tijela o financiranju uzajamnih fondova i njihovim planiranim i tekućim operacijama, uključujući doprinose država članica;

Sredstva za Palestinsku samoupravu

272.  insistira da bi programi obrazovanja i osposobljavanja koji se financiraju iz fondova Unije kao što je PEGASE trebali odražavati zajedničke vrijednosti poput mira, slobode, tolerancije i nediskriminacije u području obrazovanja, kako su 17. ožujka 2015. u Parizu odlučili ministri obrazovanja iz Unije;

Mjere koje je potrebno poduzeti:

273.  poziva DG NEAR (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 9.37) da:

   (a) surađuje s revizijskim tijelima u zemljama korisnicama IPA-e II u svrhu poboljšanja njihovih kompetencija;
   (b) razradi indekse rizičnosti radi poboljšanja procjene koja se temelji na predlošcima unutarnje kontrole koje je glavna uprava s pravom uvela radi boljeg mjerenja učinka pogrešaka;
   (c) u svojem sljedećem izvješću o radu prikladno opiše opseg studije o stopi preostale pogreške i procijenjene donje i gornje granice pogreške;
   (d) poboljša izračun korektivnog kapaciteta za 2017. godinu otklanjanjem nedostataka koje je utvrdio Revizorski sud;

274.  poziva DG DEVCO i DG NEAR da razmotre mogućnost da zajedno s DG-om HOME utvrde ključni pokazatelj uspješnosti povezan s uklanjanjem temeljnih uzroka nezakonite migracije;

275.  poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere kako bi ispravila nedostatke koje je otkrila Služba Komisije za unutarnju reviziju u pogledu izvješćivanja o uspješnosti DG-a DEVCO i pretvorila izvješće o upravljanju vanjskom pomoći (EAMR) u pouzdan i potpuno javan dokument koji primjereno potkrepljuje izjavu o jamstvu voditelja delegacija i glavnog direktora DG-a DEVCO; traži od DG-a DEVCO da definira ključne pokazatelje uspješnosti na način kojim se omogućuje mjerenje uspješnosti politike razvojne suradnje; također traži da to učini na način kojim se ne narušava diplomatska politika Unije putem njegovih delegacija;

276.  smatra ključnim da obustava financiranja za zemlje koje još nisu pristupile Uniji ne treba biti moguća samo u slučajevima dokazane zlouporabe sredstava nego i onda kada te zemlje na bilo koji način krše prava utvrđena Općom deklaracijom o ljudskim pravima;

277.  naglašava da bi se uzajamni fondovi trebali uspostaviti samo kad je njihova uporaba opravdana i ako potrebnu mjeru nije moguće ostvariti s pomoću drugih postojećih kanala financiranja; u tom pogledu poziva Komisiju da pri uspostavi uzajamnih fondova utvrdi vodeća načela za provođenje sažete i strukturirane procjene komparativnih prednosti uzajamnih fondova u odnosu na ostale instrumente potpore te da provede analizu toga koji bi se konkretni nedostaci trebali riješiti s pomoću uzajamnih fondova; nadalje, poziva Komisiju da razmotri ukidanje uzajamnih fondova koji ne mogu privući znatan doprinos drugih donatora ili kojima se ne pruža dodana vrijednost u odnosu na tradicionalne vanjske instrumente Unije;

278.  duboko žali zbog prepoznatih slučajeva nasilja, seksualnog zlostavljanja i potpuno neprimjerenog ponašanja dijela djelatnika koji pružaju humanitarnu pomoć civilima u razdobljima tijekom sukoba i nakon sukoba; napominje da je Komisija izrazila svoju predanost reviziji i, po potrebi, obustavi financiranja namijenjenog za partnere koji ne poštuju zadane visoke etičke standarde; potiče Komisiju da, kako bi se uklonio taj problem i spriječilo ponavljanje takvih situacija, ojača mehanizme prevencije u postupcima odabira osoblja i pruži početno i trajno osposobljavanje u tom pogledu; također poziva na donošenje politike za zaštitu zviždača u tim slučajevima;

279.  poziva Komisiju da pažljivije sastavlja svoje strateške dokumente, kako bi se omogućila šira i preciznija procjena potreba za sredstvima i instrumenata koje bi trebalo koristiti;

280.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se financijska sredstva Unije isplaćuju u skladu s UNESCO-vim standardima mira i tolerancije;

281.  smatra ključnim da Komisija putem odgovarajuće tehničke pomoći aktivno podupire administrativne kapacitete zemalja koje primaju sredstva;

Migracije i sigurnost

282.  napominje da Revizorski sud u poglavlju 8. svojeg godišnjeg izvješća o sigurnosti i građanstvu(87) stopu pogreške nije izračunao na temelju 15 transakcija koje je ispitao s obzirom na to da taj uzorak nije zamišljen kao reprezentativni uzorak rashoda u okviru tog naslova VFO-a;

283.  sa zabrinutošću utvrđuje da nalaz Revizorskog suda prema kojem „dvije godine nakon početka sedmogodišnjeg programskog razdoblja, napredak u izvršenju plaćanja iz Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI(88)) te Fonda za unutarnju sigurnost (FUS) pod podijeljenim upravljanjem bio je spor” (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., okvir 8.2°);

284.  ističe da je Revizorski sud utvrdio nekoliko nedostataka u sustavima koji se odnose na SOLID, FAMI i FUS na razini Komisije i država članica;

285.  posebno žali zbog sljedećeg:

   (a) Revizorski sud je istaknuo velik broj nacrta programa FAMI-ja ili FUS-a u pripremi država članica koje prije njihova odobrenja revidira Komisija, što može dovesti do kašnjenja provedbe;
   (b) prema Revizorskom sudu, procjena koju je Komisija obavila nad sustavima država članica za FAMI i FUS u brojnim se slučajevima temeljila na nedovoljno detaljnim informacijama, posebno u području revizijskih strategija;
   (c) utvrđena su kašnjenja u izvješćivanju u okviru ex post revizija sukladnosti za programe SOLID i nedovoljna dokumentiranost postupaka kontrole kvalitete za eksternalizirani revizijski rad;

286.  žali zbog toga što je Revizorski sud utvrdio i sljedeće nedostatke na razini država članica: nedovoljnu dokumentiranost provjera na licu mjesta, nepostojanje namjenskih informatičkih alata za upravljanje i kontroliranje sredstava i određene nedostatke u revizijama koje su provela revizijska tijela država članica;

287.  žali zbog činjenice da je Revizorski sud u svojem godišnjem izvješću naveo da „Komisija 2016. godine nije prijavila ukupan iznos sredstava mobiliziranih za izbjegličku i migracijsku krizu te ga je teško procijeniti” (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., odlomak 2.28);

288.  žali zbog toga što je Revizorski sud o žarišnim točkama (tematsko izvješće Revizorskog suda br. 6/2017) zaključio sljedeće:

   (a) usprkos znatnoj potpori Unije, na kraju 2016. godine prihvatni objekti u Grčkoj i Italiji i dalje nisu bili prikladni;
   (b) također je utvrđen nedostatak odgovarajućih objekata za smještaj i obradu maloljetnika bez pratnje u skladu s međunarodnim normama;
   (c) pristup na temelju „žarišnih točaka” nadalje zahtijeva da se migranti usmjeravaju na odgovarajuće popratne postupke, tj. nacionalne zahtjeve za azil ili vraćanje u zemlju podrijetla, te je provedba tih popratnih postupaka često spora i podliježe raznim uskim grlima, što može imati posljedice na funkcioniranje žarišnih točaka;

289.  žali zbog činjenice da su prema izvješću organizacije Human Rights Watch žene prijavljivale česte slučajeve seksualnog uznemiravanja u žarišnim točkama u Grčkoj;

290.  slaže se s procjenom Revizorskog suda u pogledu nedostatka transparentnosti o podjeli sredstava između javnih resursa i migrantskih resursa u pitanjima pomoći u nuždi za prijevoz migranata koji nisu državljani Unije s grčkih otoka na grčko kopno, na koju Revizorski sud upućuje u svojem godišnjem izvješću (godišnje izvješće Revizorskog suda za 2016., okvir 8.4); podsjeća na to da prema zakonodavstvu Unije korisnicima bespovratnih sredstava Unije nije dopušteno ostvarivati dobit od provedbe projekta; smatra da taj slučaj povlači neka reputacijska pitanja za Komisiju i dovodi u pitanje njezino postupanje s etičkog stajališta;

Mjere koje je potrebno poduzeti

291.  poziva:

   (a) DG HOME da razmotri mogućnost da u suradnji s DG-om DEVCO i DG-om NEAR utvrdi ključni pokazatelj uspješnosti povezan s uklanjanjem temeljnih uzroka nezakonite migracije;
   (b) Komisiju da regrupira proračunske linije za financiranje migracijske politike pod jedan naslov radi povećanja transparentnosti;
   (c) Komisiju da utvrdi posebne strategije s timovima Unije za potporu kako bi se u žarišnim točkama osigurala sigurnost žena i maloljetnika s pratnjom;
   (d) Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi se u Grčkoj i Italiji osigurali prikladni prihvatni objekti;
   (e) Komisiju i države članice da isprave nedostatke u sustavima upravljanja fondovima FAMI i FUS koje je utvrdio Revizorski sud;
   (f) Komisiju da osigura procjenu troškova plaćenih po migrantu ili tražitelju azila za svaku zemlju posebno;
   (g) Komisiju da pruži sustav praćenja kako bi se osiguralo poštovanje ljudskih prava izbjeglica i tražitelja azila;
   (h) Komisiju da pojača provjere sredstava namijenjenih za izbjeglice, koja države članice često izdvajaju u hitnim slučajevima, a da se pritom ne pridržavaju mjerodavnih propisa;

Kodeks ponašanja povjerenika i postupci imenovanja visokih dužnosnika

292.  cijeni što je poziv koji je uputio Komisiji da revidira kodeks ponašanja povjerenika do kraja 2017. godine, što uključuje uvođenje definicije sukoba interesa, kao i uvođenje kriterija za procjenu kompatibilnosti zaposlenja izvan institucija EU-a i produljenje razdoblja mirovanja na tri godine za predsjednika Komisije, dobio potreban odgovor; napominje da je novi kodeks stupio na snagu 1. veljače 2018.;

293.  podsjeća na obećanje predsjednika Komisije Junckera Europskoj ombudsmanici da će bivši predsjednik Komisije Barroso biti primljen samo kao predstavnik interesne skupine; podsjeća na mišljenje ad hoc etičkog odbora o novom zaposlenju g. Barrosa kao savjetnika u društvu Goldman Sachs, u kojem se navodi da bi to bilo pomirljivo samo ako se g. Barroso obveže na to da neće lobirati u ime društva Goldman Sachs;

294.  naglašava nedosljednost kad je riječ o više članova Komisije koji su u registru sastanaka svoj sastanak s g. Barrosom opisali kao sastanak s Goldman Sachs Internationalom; zaključuje da sastanci s g. Barrosom nisu bili sastanci s lobistima, u tom slučaju nije održano obećanje dano Europskoj ombudsmanici te se registar sastanaka Komisije ne može smatrati registrom stvarne transparentnosti, ili se sa sastancima s g. Barrosom postupalo kao sa sastancima sa zastupnikom interesa te je u tom slučaju prekršen jedan od uvjeta koje je utvrdio ad hoc etički odbor;

295.  podsjeća na to da nepostojanje sukoba interesa mora biti preduvjet za održavanje saslušanja povjerenika i da stoga izjava o financijskim interesima mora biti ispunjena i stavljena na raspolaganje prije saslušanja povjerenika pred nadležnim odborom Parlamenta te se mora ažurirati najmanje jednom godišnje, kao i nakon svake promjene podataka;

296.  mišljenja je da bi se Komisija trebala pobrinuti za to da posebni savjetnici povjerenika budu odgovorniji, a njihove profesionalne veze i pozadina transparentni i otvoreni za javni nadzor kako bi se spriječili potencijalni sukobi interesa, s obzirom na to da oni imaju neometan pristup Komisiji; smatra da će ti koraci pomoći ograničiti mogućnost lobiranja na mala vrata na najvišoj razini;

297.  poziva, u tom smislu, da povjerenici prijavljuju sve interese (kao dioničari, članovi uprava trgovačkih društava, savjetnici i konzultanti, članovi srodnih zaklada itd.) povezane sa svim društvima u kojima su djelovali, uključujući bliske obiteljske interese, te promjene do kojih je došlo u trenutku objave njihovih kandidatura;

298.  ističe da se produljenje razdoblja mirovanja na tri godine treba odnositi na sve članove Komisije, sukladno opetovanim zahtjevima Parlamenta; ustraje na tome da se mišljenja etičkog odbora nakon njihova sastavljanja trebaju staviti na raspolaganje javnosti;

299.  boji se da postupak imenovanja neovisnog etičkog odbora ne jamči njegovu neovisnost i naglašava da neovisni stručnjaci ne bi smjeli biti povjerenici niti bi smjeli biti visoki dužnosnici Komisije; traži od Komisije da u skladu s tom napomenom donese nova pravila o neovisnom etičkom odboru;

300.  traži od Komisije da predstavi i objavi godišnje izvješće neovisnog etičkog odbora; ponavlja da neovisni etički odbor može davati preporuke za poboljšanje Kodeksa ponašanja ili njegove provedbe;

301.  izražava duboku zabrinutost zbog manjka transparentnosti, odsutnosti bilo kakve konkurencije među osobljem koje zadovoljava kriterije te potencijalne zlouporabe Pravilnika o osoblju Unije kad je riječ o nedavnom imenovanju voditelja ureda predsjednika Komisije za novog glavnog tajnika Komisije; napominje da Komisija u svojim odgovorima Odboru za proračunski nadzor Parlamenta nije adekvatno opravdala imenovanje glavnog tajnika, u vezi s člankom 7. Pravilnika o osoblju i premještajem bez otvaranja slobodnog radnog mjesta i pozivanja članova osoblja koji zadovoljavaju kriterije na podnošenje kandidature; očekuje od predsjednika Komisije da Parlamentu predstavi plan za poboljšanje štete nanesene javnom ugledu Komisije zbog nedavnog imenovanja glavnog tajnika;

302.  u svjetlu nedavnog imenovanja glavnog tajnika Komisije i u interesu osiguravanja neovisne europske javne uprave, poziva Komisiju da do kraja 2018. podnese prijedlog postupka imenovanja visokih dužnosnika kojim će se osigurati odabir najboljih kandidata u okviru maksimalne transparentnosti i jednakih mogućnosti i koji će biti dovoljno opširan da se može primjenjivati na sve druge institucije Unije, uključujući Parlament i Vijeće;

303.  Kad je riječ o budućnosti, traži od Komisije da predvidi uvođenje sljedećih poboljšanja:

   (a) prihvaćanje darova donatora iz država članica treba biti zabranjeno (članak 6. stavak 4. Kodeksa ponašanja članova Europske komisije);
   (b) sudjelovanje povjerenika u nacionalnim politikama tijekom njihova mandata treba biti suspendirano ili ograničeno na pasivno članstvo u političkoj stranci;
   (c) pojašnjenje upućivanja na „diplomatski dar ili dar iz pristojnosti” (članak 6. stavci 2. i 5.) kojemu nedostaje preciznosti i jasnoće te može biti podložan zlouporabi;
   (d) sudjelovanje povjerenika u nacionalnim izbornim kampanjama treba biti usklađeno sa sudjelovanjem u europskim izbornim kampanjama (članci 9. i 10.); u oba slučaja povjerenici trebaju uzeti neplaćeni izborni dopust;
   (e) potrebno je osigurati više jasnoće o kriterijima za moguće upućivanje Sudu Europske unije u skladu s člancima 245. ili 247. UFEU-a;
   (f) povjerenici bi trebali prijaviti sve svoje relevantne interese (kao dioničari, članovi upravnih odbora trgovačkih društava, savjetnici i konzultanti, članovi srodnih zaklada itd.), a ne samo odabrati samo one za koje smatraju da bi mogli izazvati sukob interesa;
   (g) izjave o financijskim interesima trebale bi se unaprijediti u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 1. prosinca 2016. o izjavama o financijskim interesima povjerenika – smjernice(89);

Administracija

Nalazi Revizorskog suda

304.  prima na znanje da je na razini svih institucija broj radnih mjesta predviđen planom radnih mjesta smanjen za 4,0 % u razdoblju od 2013. do 2017. (s 39 469 na 38 072 radna mjesta) i da su institucije smanjile broj članova osoblja (broj radnih mjesta koja su u stvarnosti popunjena) za 1,4 % u razdoblju od 2013. do 2017. (s 37 153 na 36 657 radnih mjesta);

305.  također prima na znanje sljedeće zaključke Revizorskog suda:"

“30. Međutim, tijekom istog razdoblja proračunsko tijelo odobrilo je nova radna mjesta institucijama, tijelima i agencijama u okviru godišnjeg proračunskog postupka. Ta radna mjesta odobrena su uglavnom za razvoj njihovih aktivnosti (to objašnjava znatan porast u broju radnih mjesta odobrenih agencijama), zbog pristupanja Hrvatske i za klubove zastupnika u Europskom parlamentu.

   31. Kao posljedica toga, broj radnih mjesta predviđen planom radnih mjesta smanjen je za 1,1 % u razdoblju od 2012. do 2017. sa znatnim razlikama između institucija (- 3,5 %), decentraliziranih agencija (+ 13,7 %) i izvršnih agencija (+ 42,9 %). Broj stvarno popunjenih radnih mjesta u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 1. siječnja 2017. povećao se za 0,4 % (- 1,3 % za institucije i tijela te + 11,3 % za agencije, s 9,6 % u decentraliziranim agencijama i 33,7 % u izvršnim agencijama). Prosječna stopa slobodnih radnih mjesta smanjila se sa 6,9 % 1. siječnja 2013. na 4,5 % 1. siječnja 2017. i dosegnula razinu ispod 2 % u nekim institucijama i tijelima.”(90);
"

306.  sa zabrinutošću primjećuje stalnu diskriminaciju osoblja Unije čije je mjesto rada u Luksemburgu, unatoč presudi Suda iz listopada 2000. u predmetu Ferlini (C-411/98) i Direktivi 2011/24/EU kojima se osuđuje ta praksa; naglašava je prekomjerna naplata i dalje prisutna jer se koriste dva sporazuma s Luksemburškim bolničkim savezom (FH) i Udruženjem liječnika i zubara (AMD), kojima se postavlja granica od 15 % prekomjerne naplate, ali se dopušta do 500 % prekomjerne naplate za bolničko liječenje; žali zbog činjenice da presuda Suda iz 2000. godine i Direktiva 2011/24/EU nisu prekršene samo tim sporazumima, nego i brojem nacionalnih pružatelja usluga zdravstvene zaštite; poziva Komisiju da, prvo, izračuna dodatni godišnji trošak prekomjerne naplate za proračun Unije (JSIS) i da ga opravda i, drugo, da utvrdi postupak zbog povrede ili slično pravno djelovanje protiv Velikog Vojvodstva; treće, traži od Komisije da obavijesti Parlament o ishodu javne predstavke br. 765 koja je podnesena luksemburškom Zastupničkom domu i javne rasprave koja se tamo održala 19. listopada 2017. i, četvrto, protestira protiv dvaju sporazuma s FD-om i AMD-om;

307.  pozdravlja izjave povjerenika Oettingera o ukidanju ograničenja politika zapošljavanja kako bi se izbjeglo ozbiljno ugrožavanje pravilnog funkcioniranja europskih institucija i kvalitete javne službe koju Unija osigurava svojim građanima; naglašava da je važno imati snažnu europsku javnu službu, koja je na usluzi građanima i koja može odgovoriti na izazove s kojima se Unija susreće i provoditi svoje politike u skladu s najvišim mogućim standardima izvrsnosti i profesionalnosti te da je važno tu uslugu pružati s pomoću svih potrebnih pravnih i proračunskih resursa; naglašava da je važno europsku javnu službu ponovno učiniti privlačnom za mlade stručnjake u Unije; poziva Komisiju da sastavi izvješće o posljedicama ograničenja za privlačnost javne službe Unije i o trenutačnoj situaciji u kojoj raspolaže premalim resursima, u kojem će predložiti rješenja s pomoću kojih bi se ta služba približila europskim građanima te bi se povećao interes za zapošljavanje u njoj;

308.  naglašava važnost pronalaska rješenja za problem prekomjerne, a katkad i malverzacijske, naplate troškova zdravstvene zaštite za osoblje i zastupnike u Parlamentu u nekim državama članicama; poziva Komisiju da iznađe rješenja za taj problem koji, u zemljama poput Luksemburga, predstavlja trošak od oko 2 milijuna EUR godišnje (npr. pregovori sa sustavima socijalnog osiguranja država članicama, javnim ili privatnim, uspostava iskaznice nalik europskoj iskaznici znanstvenog osiguranja za putovanja u inozemstvo i sl.);

Zgrade Jean Monnet (JMO I, JMO II) u Luxembourgu

309.  uviđa da se znatno kasni s izgradnjom zgrade Jean Monnet (JMO II), što je povezano s dodatnim troškovima;

310.  žali zbog činjenice da je Komisiji i luksemburškim tijelima bilo potrebno 15 godina (1994. – 2009.) da se slože oko budućih dogovora o smještaju službi Komisije u Luxembourgu;

311.  s nestrpljenjem iščekuje podatke o cjelokupnoj povijesti zgrada JMO I i JMO II u razdoblju od 1975. do 2011. u skladu s obećanjem koje je Komisija dala u pisanim odgovorima u pripremi za saslušanje povjerenika Oettingera od 23. siječnja 2018.;

312.  žali zbog činjenice da je, iako je potpuni popis materijala koji sadrže azbest u zgradi JMO I sastavljen 1997., Komisija ispraznila zgradu tek u siječnju 2014. i da je AIB-Vinçotte Luxembourg tek 2013. revidirao svoje nalaze; napominje da su azbestne ploče u zgradi JMO I niže gustoće nego što se prethodno mislilo i da su stoga osjetljivije na mehaničko djelovanje (obično trenje dovoljno je da se vlakna otpuste u zrak gdje ih se može udahnuti); smatra da je Komisija, s obzirom na ozbiljne zdravstvene rizike koji proizlaze iz udisanja azbesta, trebala uzeti u obzir izvješće stručnjaka i uvjetna mišljenja drugih stručnjaka u tom području, naročito nakon događaja u zgradi Berlaymont u Bruxellesu; poziva Komisiju da obavijesti Parlament o tome jesu li svi zaposlenici bili propisno obaviješteni o situaciji i o povezanom ozbiljnom riziku za zdravlje, o tome jesu li zabilježene kakve bolesti koje bi mogle biti posljedica udisanja čestica azbesta i o tome koje su mjere poduzete u tim slučajevima te jesu li poduzete preventivne mjere (pregledi i testovi za rano otkrivanje itd.); također poziva Komisiju da izvijesti o tome je li u tom pogledu pokrenula kakav postupak protiv društva AIB-Vinçotte Luxembourg;

313.  napominje da su u prosincu 2015. Komisija i luksemburška tijela postigla dogovor o podjeli troškova povezanih s ranim iseljenjem iz zgrade JMO I; međutim, napominje da je zgrada JMO II izvorno trebala postati dostupna 31. prosinca 2014.;

314.  poziva Komisiju da detaljno izvijesti o troškovima najma šest zgrada u kojima Komisija u međuvremenu posluje (ARIA, LACC, HITEC, DRB, BECH i T2) zbog kašnjenja u izgradnji zgrade JMO II i o posljedicama produženja tih ugovora o najmu; poziva Komisiju da se pobrine za poboljšanje radnih uvjeta u tih šest zgrada, u bliskoj suradnji s Odborom za zdravlje i sigurnost na radu i da hitro zaključi pregovore s luksemburškim tijelima o poboljšanju uvjeta za mobilnost i pristupa njima; podsjeća na to da bi u svakoj zgradi trebala postojati liječnička ordinacija, u skladu s luksemburškim zakonodavstvom;

315.  nedavno je doznao da će se prva faza izgradnje zgrade JMO II vjerojatno završiti tek početkom 2020., a druga početkom 2024. godine; prima na znanje objašnjenja Komisije o uzrocima kašnjenja:

   (a) konzorcij arhitekata KSP tražio je reviziju određenih odredbi ugovora o upravljanju;
   (b) postupak javnog natječaja za zemljane radove naišao je na administrativne probleme;
   (c) znatne promjene u pogledu sigurnosnih mjera;

te je poziva da dostavi dokumentaciju uz ta objašnjenja kao i detalje o troškovima koji proizlaze iz kašnjenja u dovršetku izgradnje zgrade;

316.  želi dobiti dokumente koji podupiru ova objašnjenja do 30. lipnja 2018.;

Europske škole

317.  podsjeća da je Komisija platila 61 % (177,8 milijuna EUR) školskog proračuna u 2016. godini;

318.  žali zbog toga što nakon 15 godina(91) još uvijek ne postoji sustav dobrog financijskog upravljanja za europske škole;

319.  u tom kontekstu upućuje na godišnje izvješće Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji europskih škola za financijsku godinu 2016. u kojem su otkriveni sljedeći nedostatci(92):"“27. Revizorski sud utvrdio je znatne nedostatke u primjeni računovodstvenog sustava utemeljenog na obračunu u računovodstvu središnjeg ureda i škola u Alicanteu i Karlsruheu, posebno u izračunu i knjiženju rezerviranja za primanja zaposlenih i evidentiranju obveza i potraživanja. Značajne pogreške ispravljene su tijekom postupka konsolidacije. [...] 30. Iako su sustavi unutarnje kontrole škola u Alicanteu i Karlsruheu pokazali ograničene nedostatke, i dalje postoje znatni nedostatci u sustavu unutarnje kontrole središnjeg ureda. Izvješća o reviziji neovisnog vanjskog revizora također su otkrila znatne nedostatke u postupcima zapošljavanja, nabave i plaćanja. Revizorski sud stoga ne može potvrditi da je financijsko upravljanje provedeno u skladu s općim okvirom.”"

320.  potvrđuje da je glavna direktorica stoga djelovala primjereno kada je ograničila svoju izjavu o jamstvu: „Glavna direktorica, u svojstvu dužnosnice za ovjeravanje na osnovi delegiranja, potpisala je izjavu o jamstvu, iako uz zadršku povezanu s ugledom u pogledu djelotvornog upravljanja određenim sredstvima Komisije dodijeljenim europskim školama.”(93);

321.  žali zbog toga što su u godišnjem izvješću Revizorskog suda o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji europskih škola za financijsku godinu 2016. otkriveni brojni nedostatci; smatra da financijsku odgovornost sustava europskih škola treba dovesti do odgovarajuće visoke razine uvođenjem zasebnog postupka donošenja razrješnice za iznos od 177,8 milijuna EUR kojim raspolaže;

322.  ponavlja stajalište Parlamenta da je hitno potrebna „sveobuhvatna revizija” sustava europskih škola kako bi se razmotrio postupak reforme koji bi obuhvaćao upravna, financijska, organizacijska i pedagoška pitanja te ponavlja svoj zahtjev za time da Komisija Parlamentu svake godine podnosi izvješće o ocjeni napretka postignutog u navedenim područjima;

323.  pita Komisiju kada očekuje uspostavu sustava dobrog financijskog upravljanja za europske škole; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurala da se što prije uspostavi sustav dobrog financijskog upravljanja za europske škole;

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF)

324.  zapanjen je što će razvoj novog sustava vođenja predmeta, koji se razvija interno, koštati 12,2 milijuna EUR; pita je li OLAF proveo istraživanje tržišta za povoljnija rješenja prije upuštanja u taj trošak; očekuje od Komisije i OLAF-a da tijelu nadležnom za davanje razrješnice predstave detaljno objašnjenje procijenjenih troškova i koraka poduzetih u cilju pronalaska isplativijeg rješenja;

325.  ima velike dvojbe o:

   (a) otvaranju radnih mjesta koja služe isključivo kao odskočna daska za upućivanje
   (b) slučajevima u kojima visoki dužnosnik ne poštuje razdoblje mirovanja prije prihvaćanja položaja koji je usko povezan s njegovim prethodnim radnim mjestom
   (c) opasnosti od toga da visoki dužnosnik bude umiješan u sukob interesa u pogledu odanosti bivšem i sadašnjem poslodavcu;

Stručne skupine

326.  poziva Komisiju da zajamči uravnotežen sastav stručnih skupina; prima na znanje izvješća Opservatorija korporacijske Europe od 14. veljače 2017. naslovljeno „Corporate interests continue to dominate key expert groups” (Korporativni interesi i dalje prevladavaju u ključnim stručnim skupinama)(94); zabrinut je zbog zaključaka tog izvješća, posebno u vezi s neuravnoteženostima u stručnoj skupini GEAR2030, stručnoj skupini za automatsku razmjenu informacija o financijskim računima, Zajedničkom forumu o transfernim cijenama, Platformi za dobro porezno upravljanje i podskupini Radne skupina za motorna vozila nadležne za stvarne emisije lakih vozila tijekom vožnje; smatra da Parlament još nije primio službeni odgovor na svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o nadzoru registra i sastavu stručnih skupina Komisije(95); poziva Komisiju da bez odgode pruži detaljan odgovor;

Istraživačko novinarstvo i borba protiv korupcije

327.  osuđuje ubojstvo slovačkog istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove koje se dogodilo 22. veljače 2018., vrlo je zabrinut zbog informacija prema kojima bi to ubojstvo moglo biti povezano s lažnim transferom financijskih sredstava Unije osobi s boravištem u Slovačkoj i s navodnim vezama s organiziranom zločinačkom skupinom 'Ndràngheta; poziva Komisiju i OLAF da pomno ispitaju taj dosje i da o njemu izvijeste u okviru mjera poduzetih na temelju razrješnice Komisiji;

328.  žali zbog toga što u drugom izvješću EU-a o borbi protiv korupcije Komisija nije nastavila s navođenjem podataka raščlanjenih po državama; poziva Komisiju da počne odvojeno od ekonomskog semestra ponovno izvještavati o stanju korupcije u državama članicama, uključujući evaluaciju učinkovitosti napora za borbu protiv korupcije koje podupire EU; snažno apelira na Komisiju da napore za borbu protiv korupcije ne ocjenjuje samo u smislu gospodarskih gubitaka;

329.  poziva Komisiju da uloži nove napore kako bi EU postao potpisnik Skupine država protiv korupcije (GRECO);

Prijelazne naknade

330.  prima na znanje zaključke i preporuke studije Resornog odjela D Parlamenta pod nazivom „Prijelazne naknade za bivše dužnosnike Unije – premalo uvjeta?”; poziva Komisiju da uzme u obzir te preporuke i da pokrene reviziju prijelaznih naknada za bivše dužnosnike EU-a kako bi se povećala transparentnost naknada i odgovornost proračuna EU-a prema građanima; posebno poziva bivše dužnosnike EU-a da se suzdrže od aktivnosti lobiranja u institucijama EU-a dok primaju prijelaznu naknadu;

Izvršne agencije

331.  poziva predmetne izvršne agencije:

   (a) da prate i provode preporuke Službe za unutarnju reviziju;
   (b) da u što većoj mjeri izbjegavaju prijenose uvođenjem diferenciranih odobrenih proračunskih sredstava radi boljeg odražavanja višegodišnje prirode poslovanja;
   (c) da vode detaljnu i sveobuhvatnu evidenciju postupaka javne nabave i zapošljavanja.

Mišljenja odbora

Vanjski poslovi

332.  prima na znanje završno izvješće o vanjskoj evaluaciji Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava objavljeno u lipnju 2017. i pozdravlja naznake da promatranje izbora doprinosi općim i posebnim ciljevima Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava; ističe važnost jamčenja kontinuirane potpore lokalnog stanovništva misijama za promatranje izbora; u tu svrhu upućuje na potrebu jamčenja ekonomičnosti i uvođenja razmjernosti između sredstava izdvojenih za misije za promatranje izbora i za mjere koje se poduzimaju nakon donesenih preporuka; poziva Komisiju da razmotri prijedloge predstavljene u završnom izvješću o vanjskoj evaluaciji Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava kako bi se dodatno poboljšala provedba mjera u vezi s preporukama donesenima nakon promatranja izbora;

333.  iako pozdravlja postignuti napredak, napominje da za četiri od deset civilnih misija u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) Komisija još nije utvrdila da su u skladu s člankom 60. Financijske uredbe; snažno potiče Komisiju da intenzivnije radi kako bi sve civilne misije u okviru ZSOP-a bile akreditirane u skladu s preporukama Revizorskog suda te kako bi im se mogle povjeriti zadaće izvršenja proračuna na temelju neizravnog upravljanja;

Razvoj i suradnja

334.  duboko je zabrinut zbog primjetnog trenda u nedavnim prijedlozima Komisije da se ignoriraju pravno obvezujuće odredbe Uredbe (EU) br. 233/2014(96) kada je riječ o prihvatljivim rashodima u okviru službene razvojne pomoći i zemljama koje imaju pravo na sredstva iz Instrumenta za razvojnu suradnju; podsjeća da je zakonitost potrošnje sredstava Unije ključno načelo dobrog financijskog upravljanja i da politička razmatranja ne bi trebala imati premoć nad jasnim pravnim odredbama; podsjeća da je Instrument za razvojnu suradnju prije svega instrument namijenjen borbi protiv siromaštva;

335.  podržava upotrebu proračunske potpore, ali poziva Komisiju da u svakom pojedinom slučaju utvrdi i jasno ocijeni rezultate razvoja koje treba ostvariti i da prije svega poveća nadzorne mehanizme koji se odnose na stanje u državama primateljicama u pogledu korupcije, poštovanja ljudskih prava, vladavine prava i demokracije; izražava duboku zabrinutost zbog mogućeg korištenja proračunske potpore u zemljama u kojima nema dovoljno demokratskog nadzora, bilo zbog nedostatka funkcionalne parlamentarne demokracije, manjka slobode za civilno društvo i medije ili zbog manjka kapaciteta nadzornih tijela;

336.  izražava zabrinutost zbog izjave Revizorskog suda da postoji ozbiljan rizik da Unija neće postići cilj uključivanja klimatskih promjena u cjelokupni proračun Unije te da se cilj potrošnje 20 % rashoda na klimatske aktivnosti neće ostvariti;

337.  zabrinut je zbog zaključka Revizorskog suda da certifikacijski sustav Unije za održivost biogoriva nije u potpunosti pouzdan(97); naglašava potencijalne negativne posljedice za zemlje u razvoju koje je naveo Revizorski sud: „Komisija nije zahtijevala da dobrovoljni programi provjeravaju da proizvodnja biogoriva koji se u okviru njih certificiraju ne predstavlja znatne rizike u smislu nepovoljnih posljedica za društvo i gospodarstvo, kao što su sukobi u vezi sa zakupom zemljišta, prisilni/dječji rad, loši radni uvjeti poljoprivrednika ili opasnost za zdravlje i sigurnost.” traži od Komisije da riješi taj problem;

338.  s nestrpljenjem iščekuje da bude u potpunosti obaviješten i da se s njim provedu savjetovanja o reviziji u sredini programskog razdoblja Instrumenta za razvojnu suradnju kojom bi se trebali uzeti u obzir Program održivog razvoja do 2030. i novi Europski konsenzus o razvoju;

339.  poziva Komisiju da, kada je riječ o razvoju, zauzme pristup koji se temelji na poticajima uvođenjem načela „više za više”, uzimajući kao primjer europsku politiku susjedstva; vjeruje da što više i brže neka država napreduje u svojim unutarnjim reformama izgradnje i učvršćivanja demokratskih institucija, iskorjenjivanja korupcije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, to bi i potpora Unije trebala biti veća; naglašava da bi taj pristup „pozitivne uvjetovanosti”, zajedno s jakim naglaskom na financiranju malih projekata za ruralne zajednice, mogao donijeti stvarnu promjenu i zajamčiti da se novac poreznih obveznika Unije troši na održiviji način; s druge strane, snažno osuđuje svaki pokušaj da se pomoć uvjetuje kontrolom granica;

Zapošljavanje i socijalna pitanja

340.  izražava zabrinutost zbog toga što je Revizorski sud tijekom revizije 168 dovršenih projekata u području „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija” utvrdio da je samo jedna trećina njih imala sustav mjerenja uspješnosti s pokazateljima ostvarenja i rezultata povezanima s ciljevima operativnog programa te zbog toga što 42 % njih nije imalo pokazatelje ostvarenja ili ciljeve, pa je bilo nemoguće ocijeniti konkretan doprinos tih projekata ukupnim ciljevima programa;

341.  prima na znanje preporuku Revizorskog suda prema kojoj bi Komisija prilikom preispitivanja ustroja i mehanizama provedbe europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje nakon 2020. godine trebala staviti veći naglasak na uspješnost programa te pojednostavniti mehanizam plaćanja tako što bi, po potrebi, poticala uvođenje dodatnih mjera kojima bi razina plaćanja ovisila o uspješnosti, umjesto da se samo nadoknađuju troškovi;

342.  pozdravlja rezultate ostvarene 2016. u okviru tri potprograma Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI); usmjerava pozornost na važnost potpore EaSI-ja, a osobito njegovih potprograma povezanih s mrežom Progress i Europskom mrežom službi za zapošljavanje (EURES), u provedbi europskog stupa socijalnih prava; sa zabrinutošću napominje da se u tematskom odjeljku socijalnog poduzetništva u okviru potprograma EaSI-ja Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo i dalje ne ostvaruju očekivani rezultati; poziva Komisiju da ustraje u tome da se Europski investicijski fond obveže na upotrebu svih sredstava u okviru tematskog odjeljka socijalnog poduzetništva;

Okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

343.  naglašava da je 2016. na temelju primjedbi Revizorskog suda pripremljen akcijski plan kako bi se zajamčila poboljšanja u pogledu kašnjenja u plaćanjima u okviru programa LIFE; napominje da je 2016. stopa kašnjenja u plaćanjima dosegla 3,9 %;

344.  izražava žaljenje zbog činjenice da ne postoji poseban okvir za izvješćivanje pod upravom Komisije u vezi s utvrđivanjem i mjerenjem neželjenih posljedica politika Unije koje negativno utječu na klimatske promjene te s kvantificiranjem udjela tih rashoda u ukupnom proračunu Unije;

345.  ističe da je unutarnja revizija također pokazala da je došlo do kašnjenja u provedbi jedne vrlo važne preporuke u vezi s sigurnošću informacijskih tehnologija (o upravljanju informatičkom sigurnošću sustava za trgovanje emisijama EU-a), što izlaže službe Komisije riziku od povreda sigurnosti;

346.  napominje da je ex post evaluacijom drugog Programa za zdravlje, pokrenutom u srpnju 2016., utvrđeno da su, iako je program postigao vrijedne rezultate jasno povezane s prioritetima zdravstvenih politika država članica i Unije, moguća poboljšanja u pogledu informiranja o rezultatima djelovanja i ostvarivanja sinergije s drugim instrumentima financiranja Unije, primjerice strukturnim fondovima;

Promet i turizam

347.  žali zbog činjenice da Revizorski sud, imajući u vidu da je u tijeku priprema sljedećeg VFO-a, nije pružio nikakve sveobuhvatne podatke o revizijama provedenima u sektoru prometa u području „Konkurentnost za rast i zapošljavanje”, posebno u pogledu Instrumenta za povezivanje Europe;

348.  napominje da je do kraja 2016. iz Instrumenta za povezivanje Europe pružena potpora za 452 projekta u području prometa s ukupnom vrijednosti ulaganja u cijeloj Europi u visini od 19,4 milijarde EUR; ponovno ističe važnost Instrumenta za povezivanje Europe u pogledu financiranja dovršetka mreže TEN-T i ostvarenja jedinstvenog europskog prometnog prostora; naglašava da bi u budućnosti trebalo izbjegavati da se, kako je to bilo u prošlosti, proračun Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) smanjuje radi financiranja EFSU-a;

349.  napominje da je 2016. iz EFSU-a financirano 29 operacija ukupne vrijednosti 3,64 milijarde EUR, od toga 25 projekata u području prometa i četiri višesektorska fonda, s ukupnom očekivanom vrijednosti ulaganja u visini od 12,65 milijardi EUR; izražava žaljenje zbog toga što Komisija i EIB nisu pružile sveobuhvatne podatke o projektima koji primaju potporu iz EFSU-a, raščlanjene po pojedinim sektorima na godišnjoj osnovi;

350.  prima na znanje da je 2016., preko novog dužničkog instrumenta za CEF i EFSU-a, pokrenut program za jamstvo zelenog pomorskog prometa unutar kojeg će se mobilizirati ulaganja do potencijalnog iznosa od 3 milijarde EUR kako bi se plovila opremila čistim tehnološkim rješenjima; traži od Komisije da pruži detaljne informacije o provedbi toga programa, među ostalim o financijskim i tehnološkim aspektima te o utjecaju koji će imati na okoliš i gospodarstvo;

351.  napominje da je broj financijskih instrumenata znatno porastao, što omogućava nove prilike za mješovito financiranje u sektoru prometa, čime je istodobno stvorena složena mreža mehanizama izvan proračuna Unije; izražava zabrinutost zbog toga što bi se korištenjem tih instrumenta uz proračun Unije mogla stvoriti opasnost od narušavanja razine odgovornosti i transparentnosti s obzirom na to da izvješćivanje, revizija i javni nadzor nisu usklađeni; nadalje, izražava žaljenje zbog toga što su zbog korištenja sredstava iz EFSU-a provedbene ovlasti delegirane EIB-u, pri čemu je javni nadzor ograničeniji nego za ostale instrumente za koje se izdvajaju sredstva iz proračuna Unije;

352.  poziva Komisiju da, pravovremeno u odnosu na predstavljanje prijedloga za sljedeći VFO i sljedeću generaciju Instrumenta za povezivanje Europe, predstavi jasnu procjenu učinka koji je EFSU u sektoru prometa imao na druge financijske instrumente, osobito na CEF, te procjenu usklađenosti dužničkog instrumenta za CEF s drugim inicijativama Unije; zahtijeva da se u toj procjeni predstavi jasna analiza geografske raspodjele ulaganja u prometnom sektoru; podsjeća, međutim, da se iznos novca potrošenog u okviru financijskog instrumenta ne treba smatrati jedinim relevantnim kriterijem pri ocjeni njegove uspješnosti; stoga poziva Komisiju da svoju ocjenu rezultata projekata u sektoru prometa financiranih sredstvima Unije učini detaljnijom i mjeri njihovu dodanu vrijednost;

353.  ponovno zahtijeva da Komisija, s obzirom na višestruke izvore financiranja, pruži jednostavan, one-stop-shop pristup projektima kako bi se građanima omogućio jasan pregled razvoja i financiranja infrastrukture koju sufinanciraju fondovi Unije i EFSU;

354.  poziva Komisiju da ocijeni financijsku učinkovitost sporazuma s Eurocontrolom u pogledu tijela za reviziju performansi te da doradi prijedlog kako bi spomenuto tijelo postalo europski gospodarski regulator pod nadzorom Komisije; štoviše, uzimajući u obzir da je za povećanje konkurentnosti zrakoplovne industrije potrebno što prije uspostaviti jedinstveno europsko nebo, poziva Komisiju da doradi prijedlog kako bi se upravitelji mreža imenovali samostalnim pružateljima usluga u obliku industrijskog partnerstva;

355.  poziva Komisiju da predstavi procjenu učinka projekata koje financiraju države članice u području prometa i u okviru Strategije za dunavsku regiju te da podnese prijedlog za povećanje dodane vrijednosti budućih projekata u cilju doprinosa dovršenju tog važnog prometnog koridora;

356.  izražava duboko žaljenje zbog činjenice da je, zbog toga što ne postoji posebna proračunska linija za turizam, primjetan manjak transparentnosti u pogledu sredstava Unije kojima se pruža potpora turizmu; ponovno upućuje svoj zahtjev da se u buduće proračune Unije unese namjenska proračunska linija za turizam;

Regionalni razvoj

357.  skreće pozornost na ulogu koju imaju administrativni kapaciteti u pravilnoj uporabi europskih strukturnih i investicijskih fondova; smatra da razmjena dobrih praksi može efektivno pridonijeti jačanju kapaciteta država članica u tom području;

358.  izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da je znatno kašnjenje u provedbi politika gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije pogoršalo višestruke nejednakosti diljem Unije i unutar država članica i regija, čime je ugrožen integritet Unije;

359.  prima na znanje strateško izvješće za 2017. o provedbi europskih strukturnih i investicijskih fondova(98), naglašavajući pritom da je od početka razdoblja financiranja odabir projekata europskih strukturnih i investicijskih fondova ukupno dosegao 278 milijardi EUR, odnosno da je 44 % ukupnog ulaganja planiranog za razdoblje 2014. – 2020. uloženo u europsko realno gospodarstvo; smatra da je provedba programâ za razdoblje 2014. – 2020. sada u punoj brzini, čime se pokazuje dodana vrijednost ulaganja u okviru kohezijske politike za sve regije u Uniji, ali i potreba za daljnjim naporima u jačanju administrativnih kapaciteta nacionalnih, regionalnih i lokalnih nadležnih tijela;

Poljoprivreda i ruralni razvoj

360.  pozdravlja činjenicu da je Sustav za identifikaciju zemljišnih čestica dodatno poboljšan i da je povećana njegova preciznost, čime je postao izvrsno sredstvo za smanjenje stope pogreške i administrativnog opterećenja za poljoprivrednike i agencije za plaćanja;

361.  poziva Komisiju i države članice da prate znatnu nestabilnost cijena poljoprivrednih proizvoda, koja nepovoljno utječe na prihode poljoprivrednika, te da pravovremeno i učinkovito reagiraju kad to bude potrebno;

362.  napominje da prva puna godina provedbe „ekologizacije” očito nije utjecala na stopu pogreške, što se može smatrati izuzetnim postignućem poljoprivrednika i agencija za plaćanja ima li se u vidu složenost pravila „ekologizacije”; međutim, dijeli mišljenje Komisije da je još prerano donositi zaključke o točnom ishodu za okoliš; napominje da i drugi faktori, a ne samo „ekologizacija”, utječu na okolišnu učinkovitost poljoprivrednog sektora; ističe da je „ekologizacija” primjer sve veće potrebe za provedbom revizije uspješnosti i u području poljoprivrede;

363.  pozdravlja program „ekologizacije” i njegov cilj da se poljoprivredna gospodarstva u Uniji učine prihvatljivijima za okoliš praksom diversifikacije usjeva, očuvanjem postojećih trajnih travnjaka i utvrđivanjem ekološki značajnih površina na obradivom zemljištu, kako je navedeno u godišnjem izvješću Revizorskog suda;

364.  podsjeća na to da postoji i znatna razlika u vrstama i opsegu pogrešaka, npr. između nenamjernih administrativnih propusta i slučajeva prijevare, i da propusti u pravilu ne dovode do financijske štete za porezne obveznike, što bi trebalo uzeti u obzir pri utvrđivanju stvarne stope pogreške; podsjeća Komisiju na činjenicu da rizik od nenamjernih pogrešaka koje nastaju zbog složenih propisa na kraju snosi korisnik; žali zbog činjenice da, čak i ako je ulaganje bilo djelotvorno, Revizorski sud u slučaju pogrešaka pri javnoj nabavi i dalje rashode ocjenjuje 100 % neprihvatljivima; stoga ističe da je poželjno dodatno objašnjenje u okviru metode za izračun pogreške;

365.  napominje da su pristup podacima i kvalitetan nadzor, posebno u pogledu aspekata povezanih s okolišem, od ključnog značaja jer su neki prirodni resursi, kao što su tlo i biološka raznolikost, osnovni preduvjet za dugoročnu poljoprivrednu proizvodnju;

366.  nada se da Revizorski sud prilagođava svoj pristup kontroli kako bi se njime jednaka važnost posvećivala upotrebi sredstava kao i njihovoj dodjeli;

Ribarstvo

367.  poziva Revizorski sud da u svojim sljedećim izvješćima utvrdi zasebnu stopu pogreške za ribarstvo i pomorstvo kako bi ispravio neprecizne podatke koji proizlaze iz uključivanja drugih područja u isto poglavlje; napominje da područje pomorstva i ribarstva u godišnjem izvješću Revizorskog suda nije prikazano dovoljno detaljno, što otežava pravilnu ocjenu financijskog upravljanja;

368.  čestita Komisiji na izrazito visokoj stopi izvršenja glave 11. dijela III. proračuna za 2016. u području pomorstva i ribarstva, kako za odobrena sredstva za preuzimanje obveza (99,2 %) tako i za odobrena sredstva za plaćanja (94,7 %); ističe da se u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) br. 508/2014(99) proračunska sredstva prikazuju prema području namjene, zbog čega bi bilo primjereno da Komisija u svojem izvješću navede stope izvršenja prema proračunskim linijama;

369.  prima na znanje zadršku izraženu u godišnjem izvješću o radu DG-a MARE u pogledu neprihvatljivih rashoda utvrđenih u Europskom fondu za ribarstvo, koja se odnosi na osam država članica;

370.  podržava DG MARE u djelovanju usmjerenom prema kontroli odobrenih sredstava u okviru podijeljenog upravljanja, posebno u mjerama koje se odnose na Europski fond za ribarstvo i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR);

371.  napominje da sredstva za koja postoji rizik od gubitka iznose 5,9 milijuna EUR te da je Komisija donijela potrebne mjere za ocjenu rashoda u 2017. i da će, bude li za to potrebe, zajamčiti povrat dodijeljenih sredstava;

372.  napominje da su razine provedbe EFPR-a za razdoblje 2014. – 2020. tri godine nakon njegova usvajanja 15. svibnja 2014. i dalje nezadovoljavajuće, imajući u vidu da je do rujna 2017. iskorišteno samo 1,7 % sredstava za podijeljeno upravljanje, koja ukupno iznose 5,7 milijardi EUR; napominje da je korištenje sredstava EFPR-a u nadležnosti država članica; ističe da se u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) br. 508/2014 proračunska sredstva prikazuju prema području namjene, zbog čega bi bilo primjereno da Komisija u svojem izvješću navede stope izvršenja prema proračunskim linijama;

373.  smatra da se državama članicama treba pružiti sva moguća potpora kako bi se zajamčilo ispravno i potpuno iskorištavanje sredstava EFPR-a uz visoku stopu izvršenja, u skladu s njihovim prioritetima i potrebama, ponajprije onima koji se odnose na održivi razvoj sektora ribarstva;

Kultura i obrazovanje

374.  pozdravlja činjenicu da je 2016. godine zahvaljujući programu Erasmus + 500 000 osoba otišlo na studij, osposobljavanje ili volontiranje u inozemstvo, te da je taj program na putu da ostvari svoj cilj od 4 milijuna sudionika do 2020.; naglašava da su studenti koji su sudionici programa Erasmus + skloniji imati širi raspon prenosivih vještina, kompetencija i znanja te bolje izglede za razvoj karijere nego studenti koji nisu sudjelovali u programu mobilnosti te naglašava da program kao strateško ulaganje u mlade Europljane ostvaruje rezultate; međutim, ističe da je potrebno osigurati širu dostupnost programa, posebno za mlade osobe s manje mogućnosti;

375.  pozdravlja činjenicu da je postupak podnošenja prijava za financiranje iz programa Erasmus + u velikoj mjeri prenesen na internet; međutim smatra da bi se postupak mogao dodatno pojednostavniti ukidanjem zahtjeva da se akreditacijska pisma projektnih partnera potpisuju ručno;

376.  ističe da i dalje postoje problemi u pogledu pristupa financiranju iz programa Erasmus + u sektoru mladih jer programom upravljaju nacionalne agencije na decentraliziranoj osnovi; poziva Komisiju da poduzme potrebne korake, primjerice centralizacijom dijelom sredstava u okviru izvršne agencije; usto poziva Komisiju da omogući svim korisnicima programa da postanu angažiraniji, primjerice uspostavom stalnih pododbora za pojedine sektore kao što je predviđeno Uredbom (EU) br. 1288/2013(100);

377.  drži da je dosadašnji ključ uspjeha programa Erasmus + sveučilišna razmjena te se, kako ona ne bi bila dovedena u pitanje, sredstva ne bi smjela koristiti za neki drugi program niti bi se područje primjene programa Erasmus + trebalo proširiti na ostale korisnike, npr. migrante;

378.  zabrinut je zbog kronično niske stope uspješnosti projekata u okviru programa Europa za građane i potprograma Kultura programa Kreativna Europa (16 % odnosno 11 % 2016.); ističe da je niska stopa uspješnosti uzrok frustracija kod podnositelja zahtjeva i posljedica neadekvatnih razina financiranja, što nije u skladu s ambicioznim ciljevima programa;

379.  ističe da Izvršna agencija Komisije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu („Izvršna agencija”) navodi da je program Europa za građane postigao fazu potpune zrelosti 2016., u svojoj trećoj godini provedbe; stoga poziva Komisiju i Vijeće da omoguće duge vremenske okvire koji su se pokazali potrebnima za potpunu provedbu novih programa u okviru VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. kako bi se spriječila slična kašnjenja unutar financijskog okvira nakon 2020.;

380.  pohvaljuje ulogu te Izvršne agencije u provedbi triju programa za kulturu i obrazovanje, o čemu svjedoče pozitivne ocjene njezina rada za 2016.; pozdravlja činjenicu da se Izvršna agencija više služila e-izvješćivanjem za financirane projekte, što bi trebalo poboljšati prikupljanje podataka i praćenje projekata te doprinijeti političkom radu Komisije i pomoći korisnicima; sa zadovoljstvom prima na znanje da Izvršna agencija izvršava 92 % svojih plaćanja u okviru rokova utvrđenih Financijskom uredbom; s obzirom na to da su korisnici programa za obrazovanje i kulturu često vrlo male organizacije, poziva Izvršnu agenciju da teži postizanju boljih rezultata, potencijalno s pomoću pokazatelja prosječnog vremena za plaćanje;

381.  prima na znanje pokretanje Instrumenta jamstva za kulturni i kreativni sektor 2016. godine s proračunom od 121 milijun EUR do 2022., te početno zanimanje koje su iskazali sektor i financijski posrednici; poziva na brzu isplatu planiranog višeg iznosa sredstava na početku razdoblja Instrumenta u visini od 60 milijuna EUR iz EFSU-a; podsjeća na to da zajmovi dopunjuju druge bitne izvore financiranja sektora, kao što su bespovratna sredstva;

382.  zabrinut je zbog vrlo male količine sredstava EFSU-a koja su 2016. doprla do obrazovnih, kulturnih i kreativnih sektora; smatra da je prilagođena sektorska pomoć nužna kako bi kulturni i kreativni sektori imali koristi od zajmova EFSU-a;

383.  ponovno ističe svoju potporu neovisnom medijskom praćenju europskih pitanja, posebno posredstvom proračunske pomoći za televizijske, radijske i internetske mreže; pozdravlja nastavak dodjele bespovratnih sredstava za Euranet + do 2018. i poziva Komisiju da pronađe više održivih modela financiranja za tu mrežu;

Građanske slobode, pravosuđe i unutarnji poslovi

384.  podsjeća da su 2016. u širokoj upotrebi bili posebni instrumenti, kako bi se odgovorilo na humanitarnu situaciju s kojom se suočavaju tražitelji azila u Uniji te da stoga postoji opasnost da iznosi preostali do kraja sadašnjeg VFO-a možda neće biti dovoljni da se odgovori na neočekivane događaje do kojih može doći prije 2020.; traži od Komisije da riješi ovaj strukturni problem u sljedećem VFO-u te da o tome na odgovarajući način obavijesti Parlament;

385.  potiče razvoj dosljedne i sustavne strategije s jasnijim, snažnijim i dugoročnim političkim i operativnim prioritetima za zaštitu temeljnih prava i sloboda, uz istodobno osiguranje njezine efektivne provedbe, između ostalog, i dodjelom dostatnih sredstava u tu svrhu.

Prava žena i jednakost spolova

386.  naglašava da bi u svim područjima politika trebalo zajamčiti ravnopravnost između žena i muškaraca; stoga ponovno poziva na uključivanje rodne perspektive u proračunskom planiranju u sve faze proračunskog procesa, uključujući izvršenje proračuna i ocjenu njegova izvršenja;

387.  žali zbog toga što se u proračunskim linijama Programa o pravima, jednakosti i građanstvu za razdoblje 2014. – 2020. ne određuju pobliže resursi dodijeljeni onim ciljevima programa koji su povezani s rodnom ravnopravnošću; pozdravlja činjenicu da su 2016. godine mreža Žene protiv nasilja i Europski ženski lobi primili bespovratna sredstva namijenjena za borbu protiv nasilja nad ženama i rodnu ravnopravnost;

388.  ponavlja svoj poziv da se zadrži zasebna proračunska linija i povećaju sredstva za posebni cilj programa Daphne, kako bi se preokrenuo trend smanjivanja sredstava za program Daphne u razdoblju 2014. –2020.;

389.  žali zbog toga što Europski fond za strateška ulaganja ne sadrži rodnu perspektivu i ističe da uspješan proces oporavka nije moguć bez rješavanja učinka krize na žene;

390.  ističe da je rodno osviještena politika jedno od temeljnih načela FAMI; žali, međutim, zbog izostanka ciljanih aktivnosti u pogledu rodne ravnopravnosti koje bi imale posebne proračunske linije, unatoč višestrukim pozivima Parlamenta da se rodna dimenzija uzima u obzir i u politikama migracija i azila;

391.  ponavlja svoj zahtjev da se u opći niz pokazatelja rezultata za izvršenje proračuna Unije, uzimajući u obzir načela dobrog financijskog upravljanja, a posebno u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti, uključe rodno specifični pokazatelji;

392.  poziva na procjenu utjecaja s obzirom na rod kao dio općenitog ex ante uvjeta za pristup sredstvima Unije i, kada je to moguće, na prikupljanje podataka o korisnicima i sudionicima raščlanjenih po spolu;

393.  pozdravlja relativno uravnoteženu zastupljenost spolova (52 % žena i 48 % muškaraca) u intervencijama ESF-a 2016. godine;

394.  poziva Parlament, Vijeće i Komisiju da zajedničkom izjavom priloženom sljedećem VFO-u ponovno izraze predanost rodnoj ravnopravnosti, što uključuje i predanost uključivanju rodne perspektive u izradu proračuna te djelotvorno praćenje provedbe te izjave u godišnjem proračunskom postupku na način da se unese odgovarajuća odredba u klauzulu o preispitivanju u novoj Uredbi o VFO-u.

(1) SL L 48, 24.2.2016.
(2) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(3) SL C 322, 28.9.2017., str. 1.
(4) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(5) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0122.
(7) SL L 48, 24.2.2016.
(8) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(9) SL C 384, 14.11.2017., str. 2.
(10) SL C 417, 6.12.2017., str. 63.
(11) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(12) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(13) SL L 11, 16.1.2003., str. 1.
(14) SL L 297, 22.9.2004., str. 6.
(15) SL L 343, 19.12.2013., str. 46.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0122.
(17) SL L 48, 24.2.2016.
(18) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(19) SL C 384, 14.11.2017., str. 11.
(20) SL C 417, 6.12.2017., str. 74.
(21) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(22) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(23) SL L 11, 16.1.2003., str. 1.
(24) SL L 297, 22.9.2004., str. 6.
(25) SL L 341, 18.12.2013., str. 73.
(26) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0122.
(27) SL L 48, 24.2.2016.
(28) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(29) SL C 384, 14.11.2017., str. 2.
(30) SL C 417, 6.12.2017., str. 52.
(31) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(32) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(33) SL L 11, 16.1.2003., str. 1.
(34) SL L 297, 22.9.2004., str. 6.
(35) SL L 341, 18.12.2013., str. 69.
(36) SL L 363, 18.12.2014., str. 183.
(37) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0122.
(38) SL L 48, 24.2.2016.
(39) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(40) SL C 384, 14.11.2017., str. 9.
(41) SL C 417, 6.12.2017., str. 171.
(42) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(43) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(44) SL L 11, 16.1.2003., str. 1.
(45) SL L 297, 22.9.2004., str. 6.
(46) SL L 346, 20.12.2013., str. 58.
(47) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0122.
(48) SL L 48, 24.2.2016.
(49) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(50) SL C 384, 14.11.2017., str. 12.
(51) SL C 417, 6.12.2017., str. 252.
(52) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(53) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(54) SL L 11, 16.1.2003., str. 1.
(55) SL L 297, 22.9.2004., str. 6.
(56) SL L 346, 20.12.2013., str. 54.
(57) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0122.
(58) SL L 48, 24.2.2016.
(59) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(60) SL C 384, 14.11.2017., str. 11.
(61) SL C 417, 6.12.2017., str. 247.
(62) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(63) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(64) SL L 11, 16.1.2003., str. 1.
(65) SL L 297, 22.9.2004., str. 6.
(66) SL L 352, 24.12.2013., str. 65.
(67) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0122.
(68) SL L 48, 24.2.2016.
(69) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(70) SL C 322, 28.9.2017., str. 1.
(71) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(72) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(73) SL L 11, 16.1.2003., str. 1.
(74) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0122.
(75) Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 25.).
(76) COM(2017) 0351, dio 2.2.
(77) Godišnje izvješće o upravljanju i izvršenju za 2016., dio 2.2., DG AGRI, prilog 10. godišnjem izvješću o radu, str. 140.
(78) Godišnje izvješće o upravljanju i izvršenju za 2016., prilog 4., str. 20.
(79) Vidi Godišnje izvješće o upravljanju i izvršenju za 2016., dio 2.2.
(80)Odluka Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (SL L 168, 7.6.2014., str. 105.).
(81) Stavci 120. i 121. Rezolucije Parlamenta od 27. travnja 2017. s primjedbama koje su sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2015., dio III. – Komisija i izvršne agencije (SL L 252, 29.9.2017., str. 28.).
(82) Sažetak podataka o napretku ostvarenom u financiranju i provedbi financijskih instrumenata na temelju izvješća koja su dostavila upravljačka tijela u skladu s člankom 67. stavkom 2. točkom (j) Uredbe (EZ) br. 1083/2006, str. 11.
(83) Studija naslovljena „Ocjena desete godišnjice mehanizma suradnje i provjere za Bugarsku i Rumunjsku”; koju je naručio DG IPOL, Resorni odjel D: Proračunska pitanja.
(84) Vidi godišnje izvješće o radu za 2016. DG-a AGRI, str. 17.
(85) Vidi stavak 207. Rezolucije Europskog parlamenta od 27. travnja 2017.
(86) Vidi indikativne podatke o raspodjeli potpora, po razredu veličine potpore, primljene u kontekstu izravne potpore koja se plaća proizvođačima u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1307/2013 (financijska godina 2016.).
(87) Naslov 3. VFO-a obuhvaća niz politika; najveće rashodovno područje čine migracije i sigurnost ali se financiranje pruža i za hranu i hranu za životinje, kulturne i kreativne aktivnosti, kao i programe koji obuhvaćaju pravdu, prava, jednakost i građanstvo te potrošače i zdravlje.
(88) FAMI zamjenjuje program Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima (SOLID).
(89)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0477.
(90) Europski revizorski sud, Brza revizija predmeta u pogledu provedbe smanjenja broja osoblja od 5 %, str. 27.
(91) Stavci 276., 281. i 282. Rezolucije Parlamenta od 27. travnja 2017.
(92) Izvješće o godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji europskih škola za financijsku godinu 2016. zajedno s odgovorima škola, 29. studenoga 2017.
(93) DG HR, godišnje izvješće o radu, str. 6.
(94) https://corporateeurope.org/expert-groups/2017/02/corporate-interests-continue-dominate-key-expert-groups
(95) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0021.
(96) Uredba (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 77, 15.3.2014., str. 44.).
(97) Tematsko izvješće br. 18/2016: Sustav EU-a za certifikaciju održivih biogoriva.
(98) http://ec.europa.eu/regional_policy/en/policy/how/stages-step-by-step/strategic-report/
(99) Uredba (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 20.5.2014., str. 1.).
(100) Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).


Razrješnica za 2016.: Tematska izvješća Revizorskoga suda u kontekstu razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016.
PDF 297kWORD 104k
Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2016. (2017/2188(DEC))
P8_TA(2018)0122A8-0130/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir tematska izvješća Revizorskog suda sastavljena u skladu s drugim podstavkom članka 287. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0299/2017)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016., s odgovorima institucija(3), i tematska izvješća Revizorskog suda,

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija(5), i svoju Rezoluciju s primjedbama, koja je sastavni dio te Odluke,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju Komisija treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2016. (05940/2018 – C8-0042/2018),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(6), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0130/2018),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

B.  budući da tematska izvješća Revizorskog suda sadrže informacije o važnim pitanjima u vezi s primjenom sredstava, koja su stoga Parlamentu korisna u obavljanju uloge tijela nadležnog za davanje razrješnice;

C.  budući da njegove primjedbe na tematska izvješća Revizorskog suda čine sastavni dio spomenute Odluke Parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio III. – Komisija;

Dio I. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 21/2016 naslovljeno „Pretpristupna pomoć EU-a za jačanje administrativnih kapaciteta na zapadnom Balkanu: metarevizija”

1.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda u obliku metarevizije u kojemu je sadržan pregled načina na koji Komisija upravlja pretpristupnom pomoći u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, bivšoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji te u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

2.  uviđa da je Komisija primorana djelovati u nepovoljnom političkom kontekstu i da je suočena s mnogim slabostima javnih institucija u zemljama korisnicama pomoći, kao što su prekomjerna birokracija, velike fluktuacije u broju zaposlenika, slaba učinkovitost, manjak odgovornosti i prisutna korupcija;

3.  poziva sve dionike da osobito obrate pozornost na utvrđivanje kvalitativnih nacionalnih strategija, kao i nacionalnih i regionalnih programa koji bi trebali sadržavati jasne, mjerljive ciljeve te da izradu programa u zemlji korisnici bolje povezuju s tim strategijama i relevantnim procjenama potreba;

4.  podržava nastojanja nadležnih tijela zapadnobalkanskih zemalja prema postizanju napretka u ključnim područjima poput dobrog upravljanja i u reformama javne uprave, pa i u području financijskog nadzora u kontekstu upravljanja javnim financijama; poziva sve aktere da ulože više napora u razvoj ili konsolidaciju strategija za koordinaciju provedbe reforme upravljanja javnim financijama;

5.  smatra da je neophodno ojačati primjenu načela uvjetovanosti, posebno prethodnom provjerom, uz pomoć konkretnih i mjerljivih vrijednosti, korisnikova kapaciteta da učini sve što je potrebno za izvršenje visokokvalitetnog projekta;

6.  žali što oko polovice projekata financiranih sredstvima Unije te usmjerenih na jačanje reforme javne uprave i vladavine prava nije bilo održivo; naglašava važnost ostvarivanja održivosti, posebno kada je riječ o projektima za povećanje administrativnih kapaciteta; žali što u mnogim slučajevima održivost nije bila osigurana zbog svojstvenih problema poput manjka proračunskih sredstava, ljudskih resursa te ponajviše zbog nedostatka političke volje korisnika da provedu reforme institucija; poziva Komisiju da iskoristi postignuća uspješnih projekata s mjerljivom dodanom vrijednošću i da održivost i izvedivost projekata zajamči tako što će strateško planiranje odrediti kao preduvjet projekata pri provedbi programa IPA II;

7.  smatra da još ima prostora za poboljšanje kako bi se određeni ključni sektori uskladili sa standardima Unije, kao što su vladavina prava, reforma javne uprave i dobro upravljanje; smatra da pomoć koja se pruža tim područjima treba biti veća, učinkovitija i temeljiti se na održivosti zbog njezine uske povezanosti sa strategijom proširenja i političkim kriterijima;

8.  poziva Komisiju da se prioritetno usredotoči na borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala te da promiče kazneni progon i postizanje veće transparentnosti i integriteta unutar javne uprave; ponavlja potrebu za postojanijim i strožim strategijama i većom političkom voljom nacionalnih vlasti kako bi se u tom pogledu zajamčili dugoročni rezultati;

Dio II. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 24/2016 naslovljeno „Potrebno je ulagati veće napore za podizanje razine osviještenosti o pravilima o državnim potporama u kohezijskoj politici i za osiguravanje usklađenosti s njima”

9.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda i podržava njegove preporuke;

10.  sa zadovoljstvom prima na znanje da će Komisija provesti veliku većinu preporuka;

11.  naglašava da sve predmetne glavne uprave, posebice DG COMP i DG REGIO, moraju imati pristup svim bazama podataka u posjedu službi Komisije, što im omogućuje da zaista preuzmu svoj dio odgovornosti;

12.  poziva Komisiju da preispita svoje odbijanje da provede preporuku 4.(b) jer se time može ugroziti zaštita financijskih interesa Unije;

13.  može prihvatiti nevoljkost Komisije da u praksi primijeni preporuku 4.(d) sve dok su alternativne metode koje odaberu države članice jednako učinkovite kao središnji registar za praćenje potpora de minimis; poziva Komisiju da se pobrine da to i napravi;

14.  uvjeren je da je od primarne važnosti za države članice da imaju pravnu sigurnost primjenjivih pravila o državnim potporama prije preuzimanja velikih projekata zato što jasna i dosljedna pravila mogu doprinijeti smanjenju stope pogreške u tom području;

15.  poziva Komisiju da se pobrine za to da nacionalna revizijska tijela budu upoznata s primjenjivim pravilima o državnim potporama te da provjeravaju njihovo pridržavanje prije podnošenja godišnjeg izvješća o kontroli;

16.  u tom kontekstu pozdravlja to što su se DG COMP i DG REGIO u ožujku 2015. dogovorili oko zajedničkog akcijskog plana za državne potpore; napominje da je akcijski plan izvorno sadržavao šest mjera kojima se nastojalo podići razinu osviještenosti i poboljšati stručno znanje u području državnih potpora u svim državama članicama, a to su: utvrđivanje i širenje dobre prakse, tečajevi osposobljavanja stručnjaka za državne potpore, radionice prilagođene pojedinačnim zemljama, seminari za stručnjake, daljnje unaprjeđenje baze podataka s pitanjima i odgovorima (mreža ECN-ET) te razvoj baze podataka s informacijama o državnim potporama; od 2016. Komisija nudi modul za osposobljavanje u tom području;

17.  također pozdravlja to što je DG COMP do siječnja 2016. organizirao tečajeve osposobljavanja o državnim potporama i infrastrukturi u Bugarskoj, Hrvatskoj, Češkoj, Rumunjskoj i Slovačkoj;

18.  podržava poziv Revizorskog suda da se uspostavi središnja baza podataka za čitavu Uniju u okviru koje relevantna tijela država članica mogu doći do podataka u vezi s poduzećima za koja se provode nalozi za povrat državnih potpora, kao i o statusu procesa povratka; smatra da bi takva baza podataka mogla biti važna za buduće procjene rizika;

Dio III. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 29/2016 naslovljeno „Jedinstveni nadzorni mehanizam – dobar početak, ali potrebna su daljnja poboljšanja”

19.  podsjeća na sljedeće pravne osnove:

   (a) članak 287. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU); „1. Revizorski sud provjerava račune svih prihoda i rashoda Unije. Također ispituje računovodstvene evidencije svih prihoda i rashoda svih tijela, ureda ili agencija koje osniva Unija, u mjeri u kojoj odgovarajući osnivački akt ne isključuje takvo ispitivanje.

Revizorski sud Parlamentu i Vijeću dostavlja izjavu o jamstvu u odnosu na pouzdanost računa te zakonitost i pravilnost transakcija, a ista se objavljuje u Službenom listu Europske unije. Ta se izjava može dopuniti posebnim ocjenama za svako veće područje djelovanja Unije.”

   (b) članak 27. Statuta Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i Europske središnje banke (Protokol br. 4. priložen UEU-u i UFEU-u): „27.1. Reviziju financijskih izvještaja ESB-a i nacionalnih središnjih banaka obavljaju neovisni vanjski revizori koje predlaže Upravno vijeće, a odobrava Vijeće. Revizori su ovlašteni za provjeru svih poslovnih knjiga i računa ESB-a i nacionalnih središnjih banaka te za dobivanje potpunih informacija o njihovom poslovanju.

27.2. Odredbe članka 287. UFEU-a primjenjuju se samo na kontrolu učinkovitosti upravljanja ESB-a.”

   (c) članak 20. stavci 1. i 7. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013(7) o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija: „1. ESB odgovara Parlamentu i Vijeću za provedbu ove Uredbe, u skladu s ovim poglavljem. 7. Kada Revizorski sud ispituje operativnu učinkovitost uprave ESB-a u skladu s člankom 27. stavkom 2. Statuta ESSB-a i ESB-a, također uzima u obzir nadzorne zadaće koje se ovom Uredbom dodjeljuju ESB-u.”

20.  podržava zaključke Revizorskog suda i pozdravlja činjenicu da je ESB prihvatio preporuke Revizorskog suda(8);

21.  zabrinut je međutim zbog izvješća Kontaktnog odbora vrhovnih revizijskih institucija Europske unije u kojem se uspoređuju revizijske ovlasti 27 od 28 nacionalnih vrhovnih revizijskih institucija u čitavoj Uniji nad nadzornim tijelima za bankarstvo; žali zbog izjave koju su nakon toga te institucije dale u kojoj se ističe da su se pojavila područja koja nisu obuhvaćena revizijom u zemljama u kojima prethodne ovlasti nacionalnih vrhovnih revizijskih institucija u pogledu obavljanja revizija nad nadzornim tijelima za bankarstvo nisu zamijenjene sličnim oblikom revizije koju bi Revizorski sud obavljao nad nadzornim aktivnostima ESB-a(9);

22.  ističe da je već izrazio zabrinutost u pogledu toga u svojoj Rezoluciji o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2015. od 10. ožujka 2016.(10);

23.  žali zbog ograničenja transparentnosti informacija za nadzirane subjekte koje je rezultat pristupa koji je usvojio ESB u pogledu otkrivanja i koje je dovelo do toga da nadzirani subjekti ne mogu u potpunosti razumjeti rezultat postupka provjere i bonitetnu ocjenu; ističe da je Revizorski sud izrazio zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti, koji bi prema njegovu mišljenju mogao povećati „opasnost od arbitrarnosti u nadzoru”;

24.  ističe da je nepostojanje nadzorne kontrole nad izloženosti banke nelikvidnim „aktivnostima 3. razine”, uključujući toksičnu imovinu i izvedenice, rezultiralo asimetričnim obavljanjem nadzorne funkcije; smatra da su snažne predrasude protiv kreditnih rizika u odnosu na tržište i operativnih rizika koji proizlaze iz špekulativnih financijskih aktivnosti, rezultirale kažnjavanjem komercijalnih banaka u korist velikih investicijskih banaka, što je dovelo u pitanje valjanost i pouzdanost dosadašnje sveobuhvatne procjene; zabrinut je zbog nedavne izjave predsjednice Nadzornog odbora Danièle Nouy o poteškoćama i nemogućnosti ESB-a da nastavi s pravilnim vrednovanjem pozicija povezanim s tim složenim i riskantnim proizvodima;

25.  sa zabrinutošću primjećuje ocjenu Revizorskog suda u pogledu nedostatka učinkovite organizacijske odvojenosti funkcija monetarne politike od nadzornih funkcija kao i jasnih i strogih pravila o upravljanju kako bi se spriječio sukob interesa, što povećava zabrinutost u vezi s inherentnim sukobom interesa između uloge ESB-a u očuvanju stabilnosti eura i bonitetnom nadzoru nad velikim europskim kreditnim institucijama;

26.  podržava zaključak Revizorskog suda o nužnosti pružanja analize rizika u vezi s uporabom zajedničkih usluga u pogledu zadaća koje se odnose na monetarnu politiku i nadzornu funkciju ESB-a;

27.  zabrinut je zbog činjenice da je, u tom kontekstu, Revizorski sud ukazao na to da je razina informacija koje je pružio ESB samo djelomično dovoljna kako bi se procijenila operativna učinkovitost povezana s upravljačkom strukturom jedinstvenog nadzornog mehanizma, radom njegovih zajedničkih nadzornih timova i neposrednim nadzorom; naglašava da važna područja stoga nisu revidirana;

28.  smatra nedopustivim, s točke gledišta odgovornosti, da subjekt revizije, tj. ESB, želi samostalno odlučiti o tome kojim dokumentima vanjski revizori mogu imati pristup(11); stoga poziva ESB da u potpunosti surađuje s Revizorskim sudom kao vanjskim revizorom i da mu pruži potpuni pristup informacijama kako bi poštovao navedena pravila;

29.  poziva Revizorski sud da obavijesti nadležni odbor Parlamenta prije studenoga 2018. je li utvrđeno rješenje problema pristupa informacijama;

30.  prima na znanje postojeće mehanizme izvješćivanja između ESB-a i Parlamenta(12); smatra da se tim mehanizmima, međutim, ne mogu zamijeniti revizije Revizorskog suda;

31.  podsjeća da je Komisija trebala najkasnije do 31. prosinca 2015. objaviti izvješće o preispitivanju primjene Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija; žali što se to nije dogodilo;

32.  stoga poziva Komisiju da dovrši to izvješće što je prije moguće;

Dio IV. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 30/2016 naslovljeno „Djelotvornost potpore EU-a prioritetnim sektorima u Hondurasu”

33.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda, podržava u njemu iznesene preporuke i u nastavku iznosi svoja zapažanja i preporuke; također prima na znanje odgovore Komisije;

34.  sa zadovoljstvom napominje da su i honduraška vlada i Komisija vrlo dobro primile izvješće Revizorskog suda te da su izazovi koje je utvrdio Revizorski sud kao i zaključci bili vrlo korisni u jačanju političkog dijaloga između Hondurasa i Unije;

35.  podsjeća da se postojeći odnosi između Hondurasa, kao zemlje srednje Amerike, i Unije ponajprije temelje na Sporazumu o partnerstvu potpisanom 2012., koji predstavlja snažnu i dugoročnu vezu koja počiva na uzajamnom povjerenju i zaštiti zajedničkih vrijednosti i načela; ističe da su u Sporazumu utvrđena tri glavna područja djelovanja: politički dijalog, suradnja i trgovina; posebno upozorava na to da su se u Sporazumu obje strane obvezale na provedbu mjera za poticanje gospodarskog razvoja, uzimajući u obzir zajedničke interese kao što su iskorjenjivanje siromaštva, otvaranje radnih mjesta te pravedan i održiv razvoj;

36.  ističe da je 21 država članica dosad ratificirala Sporazum; nada se da će one države koje ga još nisu potpisale učiniti to što prije s obzirom na to da će rad na sva tri područja djelovanja potaknuti razvoj političkog dijaloga, omogućiti djelotvornu raspodjelu financijskih sredstava te, u konačnici, dovesti do istinske pomoći Unije obnovi i transformaciji Hondurasa;

37.  ističe da je Honduras srednjoamerička zemlja koja prima najviše razvojne pomoći od Unije, da je Unija četvrti po veličini donator pomoći Hondurasu, od njih 12 najvećih, te da njezin doprinos čini 11 % ukupne službene razvojne pomoći koju ta zemlja prima; ističe da se ukupan iznos povećao s 223 milijuna EUR u razdoblju 2007. – 2013. na 235 milijuna EUR u razdoblju 2014. – 2020.;

38.  međutim, sa zabrinutošću napominje da je financijski doprinos Unije tijekom razmatranog razdoblja dosegao tek 0,2 % BDP-a zemlje, što je znatno manje nego kod ostalih donatora, osobito Sjedinjenih Američkih Država;

39.  također primjećuje da je, prema podacima Svjetske banke, nakon svjetske gospodarske krize Honduras doživio umjereni oporavak s ekonomskog stajališta, potaknut javnim ulaganjima, izvozom i visokim prihodima od doznaka, što je omogućilo rast od 3,7 % tijekom 2016. i 3,5 % tijekom 2017.;

40.  naglašava međutim da su, iako je gospodarska perspektiva obećavajuća, i usprkos naporima vlade i donatora, razine siromaštva i gospodarske nejednakosti u Hondurasu još uvijek najviše u Latinskoj Americi, te je prema službenim podacima 2016. 66 % stanovništva živjelo u siromaštvu, uz stalno, rašireno nasilje, korupciju i nekažnjavanje zločina; napominje da, iako je posljednjih godina stopa ubojstava pala, ona je svejedno među najvišima na svijetu i najviša u Latinskoj Americi; također naglašava da i dalje postoje ozbiljne poteškoće i izazovi u pristupu osnovnim uslugama, mogućnostima zapošljavanja i prirodnim resursima kao što su zemlja i sredstva za preživljavanje te da su žene, autohtoni narodi i osobe afričkog porijekla skupine stanovnika najizloženije povredama ljudskih prava do kojih dolazi zbog nejednakosti;

41.  s posebnom zabrinutošću ističe da je Honduras i dalje jedna od najopasnijih zemalja na svijetu za borce za ljudska i okolišna prava, koja su u mnogim slučajevima usko povezana; ističe da su prema podacima organizacije Global Witness od 2009. u Hondurasu ubijena najmanje 123 aktivista koji su branili zemlju i okoliš, od kojih su mnogi bili članovi autohtonih i ruralnih zajednica koje su se protivile provođenju megaprojekata na svom teritoriju, primjerice Berta Cáceres, čije je ubojstvo i dalje neriješeno; poziva Komisiju da osigura redovni i strogi nadzor kako suradnja Unije u Hondurasu ne bi ni na koji način ugrozila ljudska prava stanovnika Hondurasa; u tom smislu ponovno ističe važnost uloge Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava u pružanju hitne i izravne financijske i materijalne pomoći ugroženim borcima za ljudska prava te kriznog fonda koji je na raspolaganju delegacijama Unije za dodjelu izravnih ad hoc bespovratnih sredstava; također poziva Komisiju da promiče stvarnu primjenu smjernica Unije o borcima za ljudska prava uvođenjem lokalnih strategija za njihovu cjelovitu provedbu u praksi, u suradnji s organizacijama civilnog društva koje već imaju iskustva u tom području;

42.  za zabrinutošću prima na znanje ozbiljne incidente koji su se dogodili u Hondurasu nakon izbora održanih 26. studenoga 2017.; ističe da su europske i međunarodne mreže za ljudska prava i medije osudile nerazmjernu i ponekad smrtonosnu uporabu sile od strane državnih snaga sigurnosti protiv prosvjednika, kao i druge napade na borce za ljudska prava tijekom poslijeizborne krize, pri čemu su organizacije za ljudska prava zabilježile 30 ubojstava (21 od strane vojne policije (PMOP)), 232 ranjene osobe i 1 085 pritvorenih; ističe da je Ured visokog povjerenika UN-a u Hondurasu zabilježio više od 50 slučajeva zastrašivanja i uznemiravanja boraca za ljudska prava, vođa zajednica i novinara; napominje da je kao odgovor na nastalu situaciju honduraška vlada najavila osnivanje Ministarstva za ljudska prava, koje treba djelovati neovisno o trenutačnom Ministarstvu za ljudska prava, pravdu, upravljanje i decentralizaciju, koje je operativno od 27. siječnja 2018.; poziva ESVD da osnaži potporu Unije za borce za ljudska prava i promicanje političkog dijaloga te da ustraje u tome da vlada Hondurasa izvršava svoje zadaće i obveze kako bi očuvala mir i zajamčila sigurnost svojih građana;

43.  podsjeća koliko je važno da privatni sektor u zemljama Unije također poštuje ljudska prava i najviše socijalne i okolišne standarde, pri čemu u tom području minimalno treba zadovoljiti barem europske standarde; poziva Uniju i države članice da i dalje aktivno sudjeluju u radu u okviru Ujedinjenih naroda u cilju donošenja međunarodnog sporazuma prema kojem bi se korporacije smatrale odgovornima za sudjelovanje u kršenjima ljudskih prava;

44.  podsjeća da je državni udar iz 2009. imao razorne posljedice na zemlju: društveno-gospodarski razvoj znatno je usporen, međunarodna pomoć više nije stizala te je Honduras bio suspendiran iz Organizacije američkih naroda; napominje da su se, međutim, aktivnosti Unije tijekom tog razdoblja u Hondurasu uspjele nastaviti, iako je dolazilo do kašnjenja u provedbi u svim prioritetnim sektorima, dok se neke aktivnosti, primjerice usklađivanje pravnog okvira, nisu mogle dovršiti; ističe da bi, u slučaju da Unija nije pružila i zadržala svoju potporu prioritetnim sektorima za suradnju, uvjeti u navedenim područjima bili bi još teži;

45.  napominje da je vlada Hondurasa izjavila da je voljna pristati na međunarodni nadzor i suradnju s međunarodnim organizacijama (uspostava Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, nedavno osnivanje Misije protiv korupcije i nekažnjavanja u Hondurasu, revizija financijskih izvještaja države koju provodi organizacija Transparency International itd.); međutim, upozorava na to koliko je važno prihvatiti i primijeniti naučene lekcije i najbolje prakse i ne produljivati beskonačno dugo ovisnost o tim tijelima kad je riječ o izvršavanju temeljnih dužnosti države; s dubokom zabrinutošću napominje činjenicu da je 18. veljače 2018., šef Misije za borbu protiv korupcije i nekažnjavanja u Hondurasu (MACCIH) podnio ostavku jer mu Organizacija američkih država (OAS) nije pružila dovoljno podrške u njegovu izvršavanju zadaća koje su mu dodijeljene dvije godine ranije kako bi se borio protiv korupcije u Hondurasu (nedostatak resursa, organizacijsko rasipanje napora, uskraćivanje odgovarajućih prostorija itd.); napominje da je unatoč izostanku potpore MACCIH ostvario značajne rezultate u borbi protiv korupcije od 2017., pokrenuvši važne slučajeve protiv državnih službenika uključenih u korupciju i ozbiljne istrage koje uključuju političku klasu Hondurasa; zabrinut je da će spomenute okolnosti zaustaviti prve velike regionalne napore u borbi protiv korupcije i nekažnjavanja u jednoj od zemalja kojoj je najviše potreban takav postupak, poziva vladu Hondurasa i Organizaciju američkih država da pruže bezuvjetnu podršku i olakšaju rad MACCIH-a te poziva ESVD da nastavi raditi s MACCIH-om u cilju postizanja zajedničkih ciljeva;

46.  prima na znanje da se Revizorski sud u svojoj reviziji usredotočio na razdoblje od 2007. do 2015., u kojem su plaćanja Unije dosegla iznos od 119 milijuna EUR, te da su ispitani prioritetni sektori smanjenja siromaštva, šumarstva, sigurnosti i pravosuđa, koji su primili 89 % sredstava bilateralne pomoći; smatra, međutim, da je razdoblje koje je Revizorski sud obuhvatio u svom izvješću predugo, dulje čak i od mandata Komisije, te obuhvaća, osim toga, izrazito zahtjevne i raznolike političke i ekonomske situacije; smatra da u cilju veće učinkovitosti razdoblja obuhvaćena revizijom trebaju biti kraća ili treba provoditi privremeno ocjenjivanje s obzirom na to da se u izvješćima prečesto utvrđuju problemi ili nedostaci koji su u međuvremenu otklonjeni, što znači da određeni zaključci i preporuke izneseni u izvješću više nisu relevantni; napominje, osim toga, da Revizorski sud u svojim izvješćima ne spominje rezultate intervjua koje je provodio tijekom posjeta u Hondurasu, osobito onih s korisnicima, drugim donatorima i organizacijama civilnog društva;

47.  napominje da je u izvješću Revizorskog suda zaključeno da je, iako je postignut određeni napredak, pomoć Unije namijenjena prioritetnim sektorima bila samo djelomično djelotvorna, prije svega zbog okolnosti u zemlji, kao i zbog niza problema s upravljanjem, zbog čega je smanjen učinak pomoći, te napominje da, iako je strategija Komisije relevantna i usklađena, ona nije bila dovoljno konkretna pa su sredstva bila raspoređena na previše područja te, usprkos zahtjevima vlade Hondurasa, nije bilo moguće ispuniti velike potrebe prioritetnih sektora koji nisu primili pomoć ni od drugih donatora;

48.  premda dijeli zabrinutost koju je izrazio Revizorski sud, slaže se s Komisijom da je u mnogim slučajevima bila potrebna određena razina fleksibilnosti radi prilagodbe krizi koju je prouzročio državni udar kao i zbog potrebe da se reagira na iznimno hitne slučajeve i zadovolje osnovne potrebe stanovništva; poziva Komisiju da nastavi ulagati napore u ostvarivanje istinske ravnoteže između fleksibilnosti potrebne za prilagodbu promjenjivim okolnostima, potrebama i zahtjevima te zemlje, potrebe za reagiranjem na goruće izazove, među ostalim u području ljudskih prava, prava na život i na dostojanstven život, te potrebe za reagiranje i povećanje potencijalnog utjecaja pomoći EU-a;

49.  prima na znanje da je u prošlosti suradnja Unije bila usredotočena na područje socijalne kohezije i gospodarskog rasta, dok su novi programi usmjereni na potrebe koje proizlaze iz glavnih razvojnih izazova s kojima je određena zemlja suočena: smanjenje siromaštva i nejednakosti, sigurnost opskrbe hranom, obrazovanje i zdravlje, sigurnost i ljudska prava, fiskalne reforme, borba protiv nekažnjavanja i korupcije, otvaranje radnih mjesta sa socijalnom zaštitom, konkurentnost, upravljanje prirodnim resursima i ugroženost koja proizlazi iz klimatskih promjena;

50.  ustraje u tome da je, s obzirom na posebnu situaciju u zemlji, od ključne važnosti osnažiti i/ili pokrenuti sveobuhvatne programe borbe protiv siromaštva (posebno one usmjerene na najugroženije dijelove stanovništva, poput žena, djece i autohtonih naroda, u skladu s molbama vlade Hondurasa), kao i sveobuhvatne programe obrazovanja, usavršavanja i osposobljavanja usmjerene na djecu i mlade koji nemaju mnogo mogućnosti, kako bi im se pružila prilika za razvijanje sposobnosti i vještina te kako bi ih se zaštitilo od nasilnog okruženja i organiziranog kriminala;

51.  naglašava, osim toga, presudnu ulogu žena i organizacija za ženska prava u društvenom napretku, osobito pokrete pod vodstvom mladih; poziva Uniju da ustraje u tome da je nužno pružiti potporu jačanju položaja žena, uspostavi sigurnog i poticajnog okruženja za ženske organizacije civilnog društva i boraca za prava žena i uhvatiti se u koštac s rodnom uvjetovanim oblicima represije, posebno u regijama pogođenima sukobom; ističe važnost davanja aktivnog doprinosa potpori za politike i djelovanja povezane s pravima žena, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje i prava;

52.  zauzima stajalište da Unija mora nastaviti ulagati poseban napor u suradnju kako bi se povećala transparentnost, vjerodostojnost i odgovornost državnih institucija u cilju ukidanja strukturne korupcije i nekažnjavanja jer se time narušava povjerenje građana i stvara velika prepreka za napredak zemlje;

53.  izražava zabrinutost zbog nedostatka političkog dijaloga koji je Revizorski sud otkrio u određenim ključnim područjima u kojima se pruža pomoć u okviru potpore nacionalnom planu (ciljevi obrazovanja, razvoja nacionalne statistike i reforme javne službe); imajući u vidu da politički dijalog Komisije olakšava provedbu mjera Unije i dovodi do osjetnog poboljšanja, poziva Komisiju da osnaži politički dijalog, osobito u strateškim i prioritetnim sektorima, te da ostane pri svom čvrstom stavu u područjima u kojima vlada ne pokazuje dovoljno interesa ili u kojima ne poduzima dovoljno, kao što je primjerice slučaj s nacionalnom politikom u području pravosuđa i sigurnosti ili Opservatorijem za pravosuđe;

54.  poziva Komisiju da zajedno s vladom Hondurasa, državama članicama Unije i ostalim donatorima nastavi s poboljšanjem zajedničkog programiranja kako bi se poduzeo poseban napor u pogledu unutarnje koordinacije radi jamčenja ispravne podjele rada koliko je god to moguće, ostvarenja komplementarnosti, gdje je to moguće, i prije svega sprječavanja problema koje je u utvrdio Revizorski sud: širenja identičnih ili sličnih projekata (isti sektori, isti korisnici), kontradiktorno ili preklapajuće djelovanje ili izostanak djelovanja, posebno u prioritetnim sektorima; ističe da bi, osim toga, Komisija trebala uvesti brz i učinkovit sustav suradnje s drugim donatorima u cilju smanjenja vremenskih ograničenja i postizanja veće dinamičnosti, djelotvornosti i rezultata;

55.  prima na znanje da se otprilike polovica bilateralne pomoći Unije u Hondurasu ostvaruje proračunskom, općom i sektorskom potporom; sa zabrinutošću ističe da proračunska potpora može biti izrazito rizična, ponajprije zbog posebne makroekonomske nestabilnosti zemlje, ali i tehničkih manjkavosti i problema s prijevarom i korupcijom u upravljanju javnim financijama;

56.  sa zabrinutošću napominje da, premda se u izvješću Revizorskog suda navodi da je proračunska potpora bila usmjerena na relevantne i vjerodostojne nacionalne strategije, u određenim prioritetnim sektorima vlada nije imala jasne strategije, bile su fragmentirane ili za njih nisu osigurana posebna sredstva u proračunu, zbog čega dotične institucije nisu bile u mogućnosti provesti politike i reforme;

57.  uviđa da je Komisija utvrdila spomenute rizike i pokušala ih ublažiti; no podsjeća Komisiju još jednom da proračunska potpora nije bezuvjetna te da činjenica da je vlada obećala provesti reforme nije nužno dovoljno jamstvo; u tom kontekstu, poziva Komisiju da u cilju smanjenja rizika i dalje strogo nadzire provedbu i poštovanje smjernica o proračunskoj potpori u svim fazama postupka; također, poziva Komisiju da ne koristi proračunsku potporu u sektorima u kojima vjerodostojan i relevantan odgovor vlade nije siguran;

58.  slaže se s Komisijom da obustava plaćanja različitih proračunskih potpora tijekom određenog razdoblja, kao što je bio slučaj 2012. zbog opće makroekonomske situacije i činjenice da nije postignut dogovor između Hondurasa i MMF-a, ne mora biti proturječan signal kojim bi se mogla narušiti učinkovitost pomoći, kao što navodi Revizorski sud, već se time može jasno naglasiti da vlada treba brzo i učinkovito riješiti utvrđene probleme;

59.  s velikim zanimanjem napominje da je Honduras prva zemlja u kojoj se primjenjuje proračunska potpora usmjerena na rezultate; međutim, izražava zabrinutost zbog činjenice da je Revizorski sud zaključio da su nedostaci u instrumentima za nadzor učinili još složenijim ocjenjivanje ostvarenih rezultata, da su njihovim praćenjem otkrivene brojne manjkavosti te da se objavljene preporuke nisu provodile na sustavan način; poziva Komisiju da izradi detaljno izvješće koje bi obuhvaćalo, među ostalim, korištene ciljeve, pokazatelje i referentna mjerila, kao i metode izračuna i provjere, da ocijeni njihovu učinkovitost i utjecaj u mjerenju postignutih rezultata te da istovremeno poboljša komunikaciju, vidljivost i utjecaj djelovanja Unije; također, poziva Komisiju da stavi veći naglasak na rezultate u području ciljeva utvrđenih u njezinim strategijama za dijalog o politikama s vladom Hondurasa te u dijalogu s civilnim društvom i ostalim donatorima;

60.  imajući u vidu da je dobro upravljanje javnim financijama neophodni preduvjet za isplatu proračunske potpore i ujedno jedna od najslabijih točaka Hondurasa, unatoč uzastopnim planovima vlade i potpori Komisije, smatra da bi Komisija trebala staviti poseban naglasak na daljnje poboljšanje u tom području; u tom pogledu, imajući u vidu ulogu koju Revizorski sud Hondurasa treba imati u upravljanju državnim sredstvima, poziva Komisiju da izradi konkretne programe suradnje sa Revizorskim sudom u cilju pružanja tehničke pomoći i osposobljavanja u tom području;

61.  poziva vladu Hondurasa da pruži sve potrebne resurse i financijska sredstva kako bi Revizorski sud Hondurasa mogao provoditi svoju dužnost na neovisan i djelotvoran način i u skladu s međunarodnim standardima u području revizije, transparentnosti i odgovornosti;

62.  sa zabrinutošću prima na znanje primjedbu Revizorskog suda o tome da u uredu Unije u Hondurasu i dalje postoji nedostatak stručnog osoblja za upravljanje javnim financijama i makroekonomska pitanja u vezi s proračunskom potporom, što je osobito riskantno zbog kronične gospodarske nestabilnosti u zemlji, kojoj se, unatoč tim teškim okolnostima, i dalje isplaćuje proračunska potpora; u svjetlu rizika koje je utvrdio Revizorski sud, poziva Komisiju da osigura više članova osoblja za ured Unije u Hondurasu;

63.  napominje da se suradnjom Unije u Hondurasu pruža potpora organizacijama civilnog društva radi promicanja sigurnosti opskrbe hranom, ljudskih prava i rodne ravnopravnosti i da je u tijeku otprilike 35 tematskih projekata u koje je uloženo više od 9 milijuna EUR; osim toga, prima na znanje da je u okviru angažmana s civilnim društvom u Hondurasu delegacija Unije izradila smjernice usvojene 2014. koje uključuju mjere političkog dijaloga i mjere potpore posebno prilagođene toj zemlji; smatra da je od ključne važnosti da organizacije civilnog društva budu uključene ne samo u savjetodavni postupak koji prethodi izradi tih planova, nego i u faze njihove provedbe, praćenja i revidiranja;

64.  izražava zabrinutost zbog sve manjeg prostora koji se pruža civilnom društvu u zemljama u razvoju; s izrazitom zabrinutošću napominje da je samo u prva tri mjeseca 2014. odjel za praćenje i nadzor nad civilnim udrugama oduzeo dozvole za više od deset tisuća nevladinih organizacija zbog toga što vladi nisu dostavile financijske izvještaje i programe te da unatoč određenim pozitivnim promjenama posljednjih godina neki zakoni i administrativne mjere nedavno usvojeni u Hondurasu otežavaju i ograničavaju prostor i djelovanje tih organizacija, čime ih se prisiljava na prestanak aktivnosti;

65.  pozdravlja dugotrajnu potporu i zalaganje Unije u radu s civilnim društvom u zemljama u razvoju; smatra da se, u kontekstu dijaloga o politikama i programa razvojne suradnje, Komisija mora usredotočiti na razvoj strategija za stvaranje pravnog, administrativnog i političkog okruženja potrebnog kako bi organizacije civilnog društva mogle obavljati svoje uloge i djelovati učinkovito, savjetovati udruge, pružati im redovite informacije o sredstvima i mogućnostima financiranja, te ih potaknuti da se uključe u međunarodne organizacije i mreže civilnog društva;

66.  smatra da je Revizorski sud trebao u svom izvješću posvetiti jedno poglavlje suradnji Unije s organizacijama civilnog društva u Hondurasu, imajući u vidu ključnu ulogu koju one imaju u društvu općenito, a posebno u lokalnom razvoju, vodeći računa i o tome da je Unija vodeći donator tim organizacijama u zemljama u razvoju te da je zauzela vodeći položaj u zaštiti predstavnika civilnog društva i boraca za ljudska prava korištenjem i provedbom niza instrumenata i politika; očekuje od Revizorskog suda da to uzme u obzir pri izradi budućih izvješća;

Dio V. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 31/2016 naslovljeno „Provode se ambiciozne mjere kako bi se najmanje svaki peti euro iz proračuna EU-a potrošio na klimatske aktivnosti, ali i dalje postoji ozbiljan rizik da se taj cilj neće postići”

67.  pozdravlja izvješće Revizorskog suda te u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

68.  pozdravlja ambicioznu obvezu Unije da do 2020. smanji svoje emisije za najmanje 20 % u usporedbi s razinom iz 1990. godine te za 40 % do 2030. i potroši najmanje 20 % svojeg proračuna na mjere povezane s borbom protiv klimatskih promjena za proračunsko razdoblje 2014. – 2020.; pozdravlja činjenicu da je postignut općeniti napredak; no žali što, prema Revizorskom sudu, postoji ozbiljan rizik da se cilj od 20 % proračuna neće postići;

69.  smatra da je od velike važnosti da Komisija trajno pokazuje dovoljno sposobnosti rukovođenja i predanost pitanju klimatskih promjena kroz učinkovitu provedbu Pariškog sporazuma kao i da konsolidira svoju međunarodnu vjerodostojnost i instrumente kojima se u predstojećim godinama oblikuju uvjeti za klimatsku politiku Unije i zelenu diplomaciju;

70.  pozdravlja činjenicu da se obećanja već provode u postojećim politikama umjesto uspostave novih financijskih instrumenata; smatra da bi to trebalo pridonijeti većoj usklađenosti različitih područja politika Unije; poziva Komisiju i države članice da izrade usklađeni plan o održavanju maksimalne dosljednosti i kontinuiteta različitih programa;

71.  poziva Komisiju da izradi konkretnu sveobuhvatnu strategiju o postizanju dogovorenog cilja, koja će uključivati akcijske planove za pojedina područja s detaljnim mjerama i instrumentima, metodologijom mjerenja i izvješćivanja te pokazateljima uspješnosti koji se koriste za mjere povezane s klimatskim promjenama u određenim područjima politika; poziva Komisiju i države članice da nastave razvijati zajedničke, jedinstvene standarde za provedbu odgovarajućeg praćenja, evaluacije i provjere sustava, posebice u odnosu na primjenu pokazatelja iz Rija i izvješćivanja o isplati troškova povezanih s klimom;

72.  žali zbog slabosti u sustavu praćenja Unije koju je utvrdio Revizorski sud, što znatno povećava rizik od precjenjivanja potrošnje povezane s klimatskom politikom; poziva Komisiju da sustavno poštuje načelo suzdržanosti kako bi se izbjegla precjenjivanja; poziva Komisiju da revidira procjene i ispravi klimatske koeficijente kada postoji rizik od precjenjivanja;

73.  poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama dade prednost izradi plana djelovanja u određenim područjima s iznimno velikim potencijalom, kao što su program Obzor 2020., poljoprivreda i ribarstvo; nadalje poziva Komisiju da zajedno s Europskim institutom za inovacije i tehnologiju koordinira aktivnosti u području razvoja novih tehnologija i inovacija u području zaštite okoliša;

74.  ističe osobitu potrebu za time da Komisija ispuni ciljeve u pogledu referentnih vrijednosti u vezi s klimom uključivanjem svojih raznih programskih instrumenata kako bi se potaknula visoka razina usklađenosti uz mogućnost pojačane koordinacije među državama članicama u cilju postizanja glavnog cilja usmjeravanja najmanje 20 % proračuna Unije na niskougljično društvo koje je otporno na klimatske promjene;

75.  žali zbog nedostatka konkretnih ciljeva u znatnim dijelovima proračuna Unije; poziva Komisiju da izradi sveobuhvatan plan u kojem bi se navelo koji financijski instrumenti i u kojoj mjeri mogu doprinijeti postizanju cilja od 20 % proračuna; sa zabrinutošću napominje da je nepostojanje plana znak niske kompatibilnosti različitih proračunskih područja;

76.  sa zabrinutošću napominje da postoji vrlo malo informacija o tome koliko se troši na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama te o tome u kojoj će mjeri klimatska politika Unije pridonijeti smanjenju emisija CO2, a moguće je i da dostupni podaci nisu usporedivi među državama članicama; traži od Komisije da dodatno poboljša izvješća o mjeri u kojoj se ostvaruje cilj potrošnje od 20 % proračuna Unije tijekom razdoblja od 2014. do 2020. godine na mjere u okviru klimatskih aktivnosti provedene u svim politikama, navodeći pritom koliko je sredstava isplaćeno i za koliko je preuzeta obveza te što se odnosi na ublažavanje ili prilagodbu uz istodobno utvrđivanje područja u kojima je potrebno poboljšati rezultate u pogledu klimatskog djelovanja;

77.  smatra da pojednostavnjenje programa financiranja treba dodatno poboljšati utvrđivanjem jasnih strategija prilagodbe ili ublažavanja i povezanih akcijskih planova, uključujući odgovarajuće alate za kvantifikaciju ulaganja i potrebnih klimatskih poticaja te bolju metodu za praćenje procjena za ostvarivanje točnih predviđanja o napretku postignutom u okviru programa Unije i aktivnosti država članica;

78.  poziva Komisiju da brzo razvije poticajno okruženje za prijelaz na niskougljično gospodarstvo prilagodbom svojih uvjeta za ulaganja i okvira za potrošnju te instrumenata za inovacije i modernizaciju u svim ključnim relevantnim sektorima;

79.  sa žaljenjem napominje da ne postoji instrument kojim se pruža višegodišnje konsolidirano ažuriranje stanja u cijelom proračunu Unije; smatra da postoji potreba za ex post evaluacijom i ponovnim izračunom predviđenog financiranja doprinosa za klimatske aktivnosti;

80.  žali zbog toga što ne postoji poseban okvir za izvješćivanje koje provodi Komisija za otkrivanje i mjerenje učinka politika Unije koje imaju negativan utjecaj na klimatske promjene i mjerenje udjela proračuna Unije koji se troši kontraproduktivno; zabrinut je da bez tih podataka Komisija ne prikazuje u potpunosti u kojoj mjeri Unija doprinosi ublažavanju klimatskih promjena; poziva Komisiju da sustavno utvrdi potencijalno kontraproduktivne aktivnosti i uključi njihove projekcije u konačni izračun u pogledu mjera za ublažavanje klimatskih promjena;

Dio VI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 32/2016 naslovljeno „Pomoć EU-a Ukrajini”

81.  napominje da su financijska pomoć i pomoć u stručnom znanju koje je Unija pružile Ukrajini bile nužne za njezino reformiranje; ipak ističe da provedba reformi zaostaje za očekivanjima;

82.  žali što stare strukture koje su nesklone reformama, modernizaciji i demokratizaciji ustraju dok se snage koje žele reforme suočavaju s ozbiljnim teškoćama koje treba prevladati;

83.  pozdravlja pomoć Unije Ukrajini; međutim smatra da bi je trebalo uvjetovati vidljivim naporima ukrajinske vlade oko poboljšanja stanja u toj zemlji; i to poboljšanjem sustava vlastitih sredstava djelotvornim i transparentnim poreznim režimom, kojim se ne uzimaju u obzir samo prihodi građana nego i imovina oligarha;

84.  poziva na učinkovitu borbu protiv još uvijek raširene korupcije i uspješnu potporu organizacijama koje su posvećene tom cilju;

85.  poziva na jačanje pravosudne vlasti u toj zemlji kako bi ona postala neovisni instrument posvećen vladavini prava;

86.  zahtijeva strožu kontrolu bankarskog sektora kako bi se izbjeglo izvlačenje kapitala u treće zemlje, što prouzročuje nesolventnost bankarskih ustanova; ističe u tom smislu nužnost dodjeljivanja proračunske potpore samo uz uvjet da se upotreba financijske pomoći isplaćuje na transparentan i sveobuhvatan način;

87.  smatra da bi svakoj financijskoj pomoći općenito trebala prethoditi procjena izgleda za uspjeh;

88.  uvjeren je da treba posvećivati više pozornosti stvaranju i educiranju kompetentnih decentraliziranih administrativnih struktura;

Dio VII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 33/2016 naslovljeno „Koordinacija odgovora na katastrofe izvan EU-a u sklopu Mehanizma Unije za civilnu zaštitu bila je uglavnom djelotvorna”

89.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove preporuke i podržava spremnost Komisije da ih uzme u obzir;

90.  ističe izuzetnu važnost brze i usklađene reakcije na prirodne katastrofe i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri ublažile njihove posljedice u pogledu ljudskih žrtava i posljedica na okoliš i gospodarstvo;

91.  prima na znanje općenito zadovoljstvo Revizorskog suda načinom na koji Komisija upravlja procesom odgovora na katastrofe;

92.  potiče Komisiju da dodatno iskoristi svoje resurse, uključujući proračunska sredstva, postupak mobilizacije i postupak odabira stručnjaka, kako bi Unija zemljama pogođenima katastrofom mogla odmah pružiti pomoć prilagođenu njihovim potrebama; ističe važnost imenovanja „kontaktnih točaka za civilnu zaštitu” u sklopu nacionalnih i regionalnih ureda terenske mreže ECHO i među osobljem delegacija Unije u ugroženim zemljama;

93.  pozdravlja pokretanje „europske zdravstvene jedinice“ u veljači 2016. zahvaljujući kojoj se znatno povećao dobrovoljni fond Mehanizma Unije za civilnu zaštitu te se u njemu sada nalaze dostupne ekipe medicinskog osoblja i zaposlenih u sustavu javnog zdravlja koje su spremne iskoristiti iskustva stečena u krizi prouzročenoj ebolom; smatra da se takav pristup, u kojem postoje pripravne ekipe medicinskog osoblja i druge specijalizirane ekipe za donošenje procjena i pružanje potpore, treba nastaviti i unaprijediti;

94.  predlaže uklanjanje svakog nepotrebnog administrativnog opterećenja kojim se sprječava brza reakcija država sudionica i Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije u trenutku izbijanja krize;

95.  traži od država sudionica da u dobrovoljni fond registriraju više sredstava kako bi se povećala spremnost reagiranja na katastrofe;

96.  ističe važnost razmjene informacija i suradnje između Komisije, drugih tijela Unije i Ujedinjenih naroda radi lakšeg pružanja strukturiranog odgovora u hitnim slučajevima; pozdravlja ugovore o suradnji potpisane s Uredom UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) i Svjetskim programom za hranu (WFP) te potiče Komisiju da potpiše ugovore o suradnji i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO), Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM) i drugim uključenim dionicima;

97.  podsjeća na to da su uvjeti o kvaliteti i interoperabilnosti definirani i prošireni u skladu s novim standardima Svjetske zdravstvene organizacije za medicinske module, kao i u dogovoru s drugim strateškim partnerima i njihovim okvirnim uvjetima kako bi se osiguralo rano djelovanje uz temeljitiju koordinaciju u međunarodnim misijama; smatra da je potrebno optimizirati i u velikoj mjeri standardizirati postupke pružanja pomoći kako bi se zajamčila automatska dostupnost ili mobilizacija kapaciteta od trenutka nastanka hitne situacije te kako bi se izbjegle pogreške u financiranju;

98.  poziva na to da se i dalje crpe moguće sinergije s ostalim uključenim dionicima i instrumentima, posebno s humanitarnom i razvojnom pomoći i da se izbjegne ponavljanje mjera koje su već poduzete;

99.  poziva Komisiju da poboljša platformu za komunikaciju Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (CECIS) kako bi dionici mogli brže doći do informacija, uključujući mobilni pristup za ekipe EUCP-a koje rade na terenu;

100.  smatra da bi humanitarna i civilna zaštita trebale biti popraćene drugim aktivnostima kojima se potiče kultura prevencije i stvara kapacitet i otpornost ugroženih zajednica ili zajednica pogođenih katastrofom;

Dio VIII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 34/2016 naslovljeno „Borba protiv nepotrebnog bacanja hrane: prilika za EU da poboljša učinkovitost resursa u lancu opskrbe hranom”

101.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda o nadzoru učinkovitosti Unije u borbi protiv nepotrebnog bacanja hrane; pozdravlja preporuke Revizorskog suda i poziva Komisiju da ih uzme u obzir;

102.  s dubokom zabrinutošću napominje da se, prema procjenama, na globalnoj razini otprilike trećina hrane proizvedene za prehranu ljudi nepotrebno baca ili gubi; izražava žaljenje zbog toga što se Unija ne bori protiv nepotrebnog bacanja hrane na učinkovit način te zbog toga što su dosadašnji poduzeti koraci nedosljedni i nedorečeni;

103.  ističe da Unija ima velik potencijal za rješavanje problema nepotrebnog bacanja hrane prilagodbom postojećih politika bez dodatnih troškova te bi tome trebala težiti; međutim, sa žaljenjem primjećuje da je unatoč optimističnoj retorici zabilježen nedostatak političke volje da se obveze pretvore u političke mjere;

104.  izražava duboko žaljenje zbog toga što su ambicije Komisije za borbu protiv nepotrebnog bacanja hrane s vremenom dokazano sve manje; izražava žaljenje zbog nedostatka ciljanog političkog djelovanja u području nepotrebnog bacanja hrane te zbog toga što su pozitivni učinci u određenim političkim područjima tek slučajni; sa zanimanjem iščekuje ocjenu rezultata Paketa za kružno gospodarstvo u području nepotrebnog bacanja hrane;

105.  smatra da je to znak nedosljednog pristupa Komisije, jer, kao prvo, iako se Unija smatra predvodnikom u borbi protiv klimatskih promjena, ona je nedovoljno predana borbi protiv nepotrebnog bacanja hrane kojim se izravno pridonosi negativnim učincima klimatskih promjena; te, kao drugo, iako Unija svake godine ulaže stotine milijuna eura za razvojnu pomoć, borbu protiv gladi i poštovanje pravedne trgovine, ona ne posvećuje dovoljno pozornosti pitanju borbe protiv nepotrebnog bacanja hrane, što je jedan od izravnih uzroka navedenih problema;

106.  ponovno poziva Komisiju da smjesta poduzme mjere protiv nepotrebnog bacanja hrane; poziva Komisiju da ispuni svoje obveze u pogledu relevantnih političkih dokumenata povezanih s borbom protiv nepotrebnog bacanja hrane;

107.  poziva Komisiju da se pobrine za blisku koordinaciju na razini Unije i na nacionalnoj razini kako bi se uskladili različiti pristupi država članica u području sprečavanja nepotrebnog bacanja hrane, doniranja hrane, sigurnosti hrane i dobre higijenske prakse; poziva Komisiju da uspostavi platformu za dijeljenje najboljih praksi u borbi protiv nepotrebnog bacanja hrane, kojom bi se njezin rad kvalitetnije uskladio s djelovanjem država članica;

108.  izražava žaljenje zbog toga što je djelovanje Komisije na tehničkoj razini ograničeno na uspostavu radnih i stručnih skupina koje, međutim, nisu donijele nikakav primjenjiv doprinos; poziva Komisiju da poboljša svoje djelovanje na tehničkoj razini te ostvari konkretne rezultate; poziva Komisiju da uspostavi užu suradnju s Europskom agencijom za okoliš i Europskim institutom za inovacije i tehnologiju, koji mogu pružiti kvalitetnu stručnu i tehničku pomoć;

109.  izražava žaljenje zbog toga što Komisija ne smatra potrebnim uvesti zajedničku definiciju nepotrebnog bacanja hrane kao ni konkretnu hijerarhiju otpada koja se primjenjuje na nepotrebno bačenu hranu; poziva Komisiju da pripremi zajedničku definiciju nepotrebnog bacanja hrane, zajedničku metodologiju za mjerenje i praćenje nepotrebnog bacanja hrane te smjernice o korištenju hijerarhije otpada u slučaju nepotrebno bačene hrane, u suradnji s državama članicama;

110.  poziva Komisiju da izradi akcijski plan u okviru kojega bi se utvrdila područja politika koje sadrže potencijal za rješavanje problema nepotrebnog bacanja hrane, s naglaskom na prevenciji i donacijama, te da utvrdi prilike koje bi se mogle iskoristiti u okviru tih politika; poziva Komisiju da izradi akcijske planove koji bi obuhvaćali mjerljive ciljeve i pokazatelje uspješnosti, kao i procjene učinka u konkretnim područjima politika;

111.  izražava žaljenje zbog postojanja brojnih prepreka na različitim razinama zbog kojih se doniranje hrane nedovoljno koristi, iako je riječ o drugoj najboljoj opciji za sprečavanje nepotrebnog bacanja hrane; skreće pozornost na poteškoće s kojima se suočavaju tijela država članica, prije svega da se pri doniranju hrane pridržavaju postojećeg zakonodavnog okvira; poziva Komisiju da stvori posebnu platformu za razmjenu dobre prakse među državama članicama u cilju poticanja doniranja hrane; poziva Komisiju da uzme u obzir doprinos lokalnih i regionalnih tijela prilikom revizije mjerodavnih pravnih odredbi;

112.  poziva Komisiju da dovrši i objavi smjernice za redistribuciju i doniranje hrane, uključujući modele oporezivanja za donatore, koje bi se temeljile na najboljoj praksi koju dijele države članice koje trenutačno aktivno rade na borbi protiv nepotrebnog bacanja hrane; potiče Komisiju da izradi smjernice za prevladavanje raznih prepreka u pogledu doniranja hrane i poreznih olakšica za lance i poduzeća koji doniraju hranu;

113.  izražava žaljenje zbog toga što su koncepti „najbolje upotrijebiti do” i „upotrijebiti do” u pravilu nejasni sudionicima na svim razinama lanca opskrbe hranom; poziva Komisiju da obrazloži te koncepte te da smjernice o njihovoj uporabi učini obvezujućima kako bi se izbjegli nesporazumi;

114.  potiče države članice da educiraju javnost o gospodarenju hranom i otpadom od hrane;

115.  izražava žaljenje zbog toga što, usprkos individualnim i ograničenim inicijativama u nekim institucijama Unije, europska tijela nemaju ni zakonodavni okvir ni zajedničke smjernice kojima bi se reguliralo postupanje s neiskorištenom hranom u ugostiteljskim objektima u okviru institucija; poziva Komisiju da izradi nacrt zajedničkih odredbi na temu nepotrebnog bacanja hrane u europskim institucijama, uključujući smjernice o sprečavanju nepotrebnog bacanja hrane i pravila o njezinu doniranju u cilju da se nepotrebno bacanje hrane u europskim institucijama svede na najmanju moguću mjeru;

Dio IX. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 35/2016 naslovljeno „Uporaba proračunske potpore za poboljšanje mobilizacije domaćih prihoda u supsaharskoj Africi”

116.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove preporuke; izražava zadovoljstvo činjenicom da je Komisija izrazila spremnost da ih primijeni u praksi; žali zbog toga što su odgovori Komisije prilično neodređeni i što im nedostaje ambicije;

117.  naglašava važnost mobilizacije domaćih prihoda u manje razvijenim zemljama s obzirom na to da se njome smanjuje ovisnost o pomoći za razvoj i dovodi do poboljšanja javnog upravljanja te da ima ključnu ulogu u izgradnji države;

118.  naglašava da prema Revizorskom sudu Komisija još nije efektivno iskoristila ugovore o proračunskoj potpori za podržavanje mobilizacije domaćih prihoda u zemljama supsaharske Afrike s niskim i nižim srednjim dohotkom; međutim, napominje da se novim pristupom Komisije povećao potencijal tog oblika pomoći za učinkovitu potporu mobilizaciji domaćih prihoda;

119.  ističe da jačanje poreznih sustava ne pridonosi samo povećanju predvidljivih prihoda, nego i odgovornosti vlada stvaranjem izravne veze između poreznih obveznika i njihovih vlada; podržava izričito uključivanje mobilizacije domaćih prihoda na Komisijin popis ključnih razvojnih izazova koji se rješavaju s pomoću proračunske potpore;

120.  žali zbog toga što Komisija pri osmišljavanju svojih operacija proračunske potpore nije dovoljno vodila računa o mobilizaciji domaćih prihoda; naglašava da nije obavljena evaluacija ključnih rizika povezanih s oslobođenjima od poreza te prikupljanjem i prijenosom prihoda od poreza i neporeznih prihoda od prirodnih resursa;

121.  podsjeća na važnost mobilizacije prihoda u zemljama u razvoju, no ističe izazove u području izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza i nezakonitih financijskih tokova; potiče jačanje financijske i tehničke pomoći za zemlje u razvoju i regionalnih upravnih okvira u poreznim stvarima, kao i usvajanje načela za pregovaranje o poreznim sporazumima;

122.  ističe da je revizijom utvrđeno da nisu postojali odgovarajući alati za praćenje kako bi se procijenila mjera u kojoj je proračunska potpora doprinijela ukupnom poboljšanju mobilizacije domaćih prihoda;

123.  smatra da je presudno nastaviti s promicanjem pravednih i transparentnih domaćih poreznih sustava u području porezne politike, povećati potporu postupcima i tijelima za nadzor u području prirodnih resursa te nastaviti podupirati reforme upravljanja kojima se promiče održivo iskorištavanje prirodnih resursa i transparentnost; naglašava da se sporazumima o slobodnoj trgovini smanjuju porezni prihodi za zemlje s niskim i nižim srednjim dohotkom te da bi to moglo biti kontraproduktivno za te zemlje; zahtijeva od Komisije da se pobrine da se fiskalne posljedice sporazuma o slobodnoj trgovini sa zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom uzmu u obzir pri procjeni rizika tijekom pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini;

124.  poziva Komisiju da se pridržava svojih smjernica pri provođenju makroekonomskih procjena i procjena upravljanja javnim financijama u pogledu aspekata mobilizacije domaćih prihoda kako bi se dobio bolji pregled najproblematičnijih pitanja, primjerice opsega poreznih poticaja, cijena prijenosa i poreznih utaja;

125.  naglašava da bi, kako bi se poboljšala izrada operacija proračunske potpore, postupak utvrđivanja rizika koji ugrožavaju postizanje postavljenih ciljeva trebao biti opsežniji i da bi se u njemu trebao koristiti dijagnostički alat za procjenu upravljanja porezima kad god je to moguće;

126.  naglašava potrebu da se češće primjenjuju uvjeti specifični za mobilizaciju domaćih prihoda jer jasno povezuju isplatu proračunske potpore s napretkom partnerske zemlje u reformama povezanima s mobilizacijom domaćih prihoda; traži od Komisije da izabere uvjete koji su relevantni te će imati najširi utjecaj na mobilizaciju domaćih prihoda;

127.  prima na znanje da Komisija mora djelovati u složenom političkom i institucijskom kontekstu; podsjeća na to da je važno da se sa sugovornicima iz nacionalnih vlada i drugim donatorima vodi strukturiran politički dijalog kako bi se utvrdila ključna područja od interesa te kako bi se osmislila prilagođena strategija pomoći;

128.  potiče Komisiju da proširi komponentu izgradnje kapaciteta proračunske potpore jer se njome stvaraju čvrsti temelji za dugoročnu gospodarsku i socijalnu preobrazbu i rješavaju glavne prepreke učinkovitom ubiranju javnih prihoda;

129.  ističe da je za potvrđivanje izravnog utjecaja nastojanja u vezi s proračunskom potporom na mobilizaciju domaćih resursa nužna detaljnija procjena posebnih područja poreznog sustava kojom bi se omogućilo povezivanje napretka s pojedinačnim aspektima pružene pomoći;

Dio X. – tematsko izvješće br. 36/2016 naslovljeno „Procjena mehanizama za zaključenje kohezijskih programa i programa ruralnog razvoja u razdoblju 2007. – 2013.”

130.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda i podržava njegove preporuke;

131.  sa zadovoljstvom primjećuje da je Komisija pružila primjerenu i pravodobnu potporu državama članicama u pripremi zaključenja njihovih programa za razdoblje 2007. – 2013.;

132.  pozdravlja spremnost Komisije da nastavi s usklađivanjem regulatornih odredbi među fondovima, pa i kada je riječ o terminologiji, osiguranju i postupcima zaključenja, kad god se njime poboljšava upravljanje sredstvima Unije te se njime pridonosi jednostavnijoj i učinkovitijoj provedbi u državama članicama i regijama;

133.  napominje da i dalje nije doneseno šest odluka o velikim projektima za razdoblje 2007. – 2013.;

134.  s čuđenjem prima na znanje Komisijino odbijanje da u pogledu zakonodavnih prijedloga za razdoblje nakon 2020. uzme u obzir specifične obveze, s obzirom na to da može iskoristiti iskustvo stečeno tijekom čitava dva financijska razdoblja (2000. – 2006. i 2007. – 2013.); međutim izražava zadovoljstvo činjenicom da je razlog tog odbijanja zabrinutost Komisije u pogledu pravnih ovlasti, a ne neslaganje oko sadržaja;

135.  podupire poziv Revizorskog suda na daljnje usklađivanje regulatornih odredbi za zaključenje programa kohezijske politike i mjera za ulaganje u okviru ruralnog razvoja;

136.  smatra da izračunate stope preostalog rizika i dalje nisu poznate na temelju iskustva te da se u najboljem slučaju mogu upotrijebiti kao smjernice;

137.  prima na znanje zahtjev Revizorskog suda da se razdoblja prihvatljivosti više ne preklapaju sa sljedećim programskim razdobljem nakon 2020. i njegovu zabrinutost da su dulja razdoblja prihvatljivosti (tj. n + 2, n + 3) jedan od razloga financijskih zaostataka i zakašnjelog početka sljedećeg programskog razdoblja te, osobito 2014. i 2015, kašnjenja u finalizaciji revidiranog zakonodavstva o izradi programa i financiranju te povezanih provedbenih pravila; u tom pogledu naglašava važnost jamčenja maksimalnog iskorištavanja sredstava i neometanog odvijanja višegodišnjih projekata;

138.  napominje da se konačno zaključenje financijskog razdoblja odvija tek jednom u sedam godina; stoga dijeli mišljenje Revizorskog suda da bi Komisija trebala obavijestiti proračunsko tijelo i Odbor za proračunski nadzor Parlamenta o konačnom ishodu postupka zaključenja u zasebnom dokumentu; smatra da se takvim dokumentom ne bi trebali samo potvrditi zakonitost i pravilnost rashoda, već također i mjeriti ishod i učinak programa (pristup koji se temelji na uspješnosti);

Dio XI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 1/2017 naslovljeno „Potrebni su dodatni napori kako bi se uspostavom mreže Natura 2000 iskoristio njezin puni potencijal”

139.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda i podržava njegove preporuke;

140.  naglašava važnost biološke raznolikosti za čovječanstvo; napominje da je mreža Natura 2000 koja je uspostavljena na temelju Direktive o pticama(13) i Direktive o staništima(14) u središtu strategije Unije o biološkoj raznolikosti; međutim sa zabrinutošću primjećuje da nije iskorišten njezin puni potencijal;

141.  napominje da je uloga Komisije pružanje smjernica državama članicama; žali zbog činjenice da države članice nisu u dovoljnoj mjeri uzele u obzir savjet Komisije;

142.  izražava žaljenje zbog činjenice da je Revizorski sud zaključio da države članice nisu uložile dovoljno truda u upravljanje mrežom Natura 2000 i da koordinacija između nacionalnih tijela i dionika u državama članicama nije bila adekvatna;

143.  podsjeća na to da je zbog njezine prekogranične naravi za provedbu mreže Natura 2000 potrebna snažna koordinacija među državama članicama; poziva države članice da uspostave čvrste strukture na nacionalnoj razini radi promicanja prekogranične suradnje; poziva Komisiju da pruži bolje smjernice državama članicama za uspostavu platforme za suradnju;

144.  napominje s dubokom zabrinutošću da ciljevi očuvanja često nisu bili dovoljno precizni i kvantificirani, dok planovi upravljanja nisu bili precizno definirani te su nedostajale ključne etape za njihovo ostvarenje; ponavlja da bi to moglo dovesti u pitanje dodanu vrijednost mreže Natura 2000; poziva Komisiju da uskladi propise o učinkovitom pristupu u odnosu na ciljeve očuvanja i uspostavu planova upravljanja u sljedećem programskom razdoblju; nadalje poziva Komisiju da prati slijede li države članice smjernice te da im po potrebi pruži dodatnu savjetodavnu potporu;

145.  poziva države članice na pravovremenu provedbu potrebnih mjera očuvanja kako bi osigurale njihovu dodanu vrijednost i da u skladu s tim ažuriraju planove upravljanja; poziva Komisiju da temeljito provjeri potencijalno kašnjenje projekata očuvanja;

146.  napominje da je radi poboljšanja učinkovitosti mreže Natura 2000 od presudne važnosti uključenost ključnih dionika poput vlasnika i korisnika zemljišta; žali zbog toga što u većini država članica nedostaju učinkoviti komunikacijski kanali; poziva države članice da poboljšaju koordinaciju među nacionalnim tijelima i različitim dionicima;

147.  izražava zabrinutost zbog činjenice da države članice nisu na odgovarajući način ocijenile projekte s negativnim utjecajem na područja mreže Natura 2000, da se nisu dovoljno koristile kompenzacijske mjere i da se pristup među državama članicama uvelike razlikuje; poziva Komisiju da državama članicama pruži bolje strukturirane upute o tome kako i kada da primijene kompenzacijske mjere u praksi i da nadziru njihovu upotrebu;

148.  izražava žaljenje što se u programskim dokumentima za razdoblje 2014. – 2020. nisu u potpunosti odražavale potrebe za financiranjem i što Komisija nije poduzela korake kako bi otklonila te nedostatke na strukturiran način; poziva Komisiju da se detaljnije pripremi sljedeće programsko razdoblje;

149.  izražava žaljenje što sustavi za praćenje mreže Natura 2000 i izvješćivanje o njoj nisu bili prikladni za pružanje sveobuhvatnih informacija o njezinoj djelotvornosti; zabrinut je zbog toga što nije razvijen nijedan sustav posebnih pokazatelja uspješnosti za upotrebu sredstava Unije kako bi se razmotrila uspješnost mreže Natura 2000; mišljenja je da to ometa učinkovitost mreže Natura 2000; pozdravlja što je Komisija uvela niz obveznih sveobuhvatnih pokazatelja za sve projekte u okviru programa LIFE za razdoblje 2014. – 2020.; poziva Komisiju da isti pristup primijeni na ostale programe u sljedećem programskom razdoblju;

150.  sa zabrinutošću primjećuje da planovi praćenja na razini područja često nisu bili uključeni u dokumentaciju o upravljanju područjem, da nisu bili detaljni te da nije utvrđen vremenski okvir za njihovu provedbu; dodatno je zabrinut zbog činjenice da standardni obrasci podataka nisu bili ažurirani i da podaci koje pružaju države članice za izvješće o stanju prirode nisu bili potpuni, točni i usporedivi; poziva države članice i Komisiju da riješe taj problem u planiranom akcijskom planu;

151.  pozdravlja činjenicu da je Komisija razvila središnji registar za evidentiranje pritužbi i upita u vezi s mrežom Natura 2000; napominje da je većina slučajeva zaključena bez daljnjih postupovnih radnji; poziva Komisiju na strogo praćenje svih pritužbi i upita;

152.  pozdravlja uspostavu biogeografskog procesa koji pruža mehanizam za suradnju i priliku za umrežavanje dionika u pogledu upravljanja mrežom Natura 2000; no poziva Komisiju da riješi problem jezičnih prepreka zbog koje je njegov doseg ograničen;

153.  duboko žali zbog činjenice da je prioritetni akcijski okvir pružio nepouzdanu sliku troškova mreže Natura 2000 i da su podaci koje su države članice dostavile bili netočni i ograničeni; sa zabrinutošću primjećuje da procjene iznosa financijskih sredstava nisu bile pouzdane i usporedive, otežavajući tako točno praćenje iznosa sredstava Unije namijenjenih za mrežu Natura 2000; žali zbog toga što je time bila ograničena iskoristivost prioritetnih akcijskih okvira za jamčenje konzistentnosti financiranja EU-a za zaštitu biološke raznolikosti u okviru mreže Natura 2000; potiče Komisiju da državama članicama pruži strukturiranije smjernice o izvješćivanju i praćenju te o dovršenju prioritetnih akcijskih okvira; poziva države članice da se pobrinu da dostavljeni podaci budu točni;

154.  mišljenja je da dodijeljena financijska sredstva za mrežu Natura 2000 moraju biti prepoznatljiva i sljediva jer se u protivnom ne može mjeriti učinak ulaganja; poziva mjerodavne glavne uprave Komisije kako bi se dodalo posebno poglavlje o mreži Natura 2000 u njihovim godišnjim izvješćima o radu, u mjeri u kojoj se Natura 2000 sufinancira iz EFRR-a/Kohezijskog fonda i EPFRR-a;

155.  pozdravlja osnivanje stručne skupine i ad hoc radnih skupina za usklađivanje praksi i poziva Komisiju da rezultate njihovih aktivnosti koristi u sljedećem programskom razdoblju;

156.  poziva Komisiju da obavijesti svoje relevantne odbore o akcijskom planu za poboljšanje provedbe direktiva o prirodi(15);

Dio XII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 2/2017 naslovljeno „Pregovori Komisije o sporazumima o partnerstvu i programima u području kohezije za razdoblje 2014. – 2020.: potrošnja je usmjerenija na prioritete strategije Europa 2020., ali potrebni su sve složeniji mehanizmi za mjerenje uspješnosti”

157.  pozdravlja nalaze, zaključke i preporuke Revizorskog suda u njegovom tematskom izvješću; smatra analizu faze izrade programa za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2014. – 2020. koju je izradio Revizorski sud korisnom i pravovremenom pomoći zakonodavcima i Komisiji da donesu primjerene zaključke za razdoblje nakon 2020.;

158.  prima na znanje odgovore Komisije i činjenicu da Komisija u potpunosti prihvaća pet preporuka Revizorskog suda, a djelomično dvije preporuke; pozdravlja spremnost Komisije na njihovu provedbu te poziva Komisiju i države članice da provedu preporuke u potpunosti i na vrijeme;

159.  ne slaže se s mišljenjem Revizorskog suda i Komisije da su veće ovlasti Parlamenta same po sebi bile čimbenik za neopravdano kašnjenje donošenja relevantnih uredbi za razdoblje 2014. – 2020.;

160.  izražava žaljenje zbog kašnjenja Komisije u predstavljanju prijedloga za višegodišnji financijski okvir (VFO) nakon 2020., što stvara izglede za znatno kašnjenje pregovora i donošenja odgovarajućeg zakonodavstva o VFO-u te financijskim programima i instrumentima, čime se ugrožava njihova pravodobna provedba u razdoblju nakon 2020.;

161.  ističe da prijedlog novih propisa za kohezijsku politiku za razdoblje nakon 2020., sastojao se on od jedinstvenog skupa pravila ili ne, u praksi mora osigurati jednostavniji, poboljšani pristup sredstvima i uspješnu provedbu ciljeva te politike;

162.  ističe potrebu da se izbjegne ponovno kašnjenje u usvajanju operativnih programa, kao i problemi koje je utvrdio Revizorski sud, kao što su složeniji, zahtjevniji i dugi pregovori o uredbama o europskim strukturnim i investicijskim fondovima za razdoblje 2014. – 2020., kasno usvajanje sekundarnog zakonodavstva i smjernica te potreba za više krugova operativnih programa koje Komisija odobrava; žali što su ti nedostaci u suprotnosti s ciljem pojednostavnjenja sustava upravljanja za kohezijsku politiku;

163.  napominje da je u tematskom izvješću br. 2/2017 Revizorski sud zaključio da su se sporazumi o partnerstvu dokazali kao djelotvoran instrument za namjensko izdvajanje sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova za tematske ciljeve i prioritete ulaganja te za podupiranje usmjerenosti na ciljeve strategije Europa 2020. za rast i otvaranje radnih mjesta; naglašava, međutim, da su za uspješnu provedbu ciljeva potrebna dostatna proračunska sredstva za kohezijsku politiku za razdoblje nakon 2020.;

164.  primjećuje da je, za razliku od prethodnih razdoblja, Kolegij povjerenika morao usvojiti opažanja Komisije o nacrtima operativnih programa, a u prethodnom programskom razdoblju Kolegij povjerenika trebao je usvojiti samo konačne operativne programe; poziva Komisiju da ponovno razmotri dodanu vrijednost takvog postupka pri sastavljanju prijedloga za programsko razdoblje nakon 2020. godine;

165.  poziva Komisiju da pažljivo analizira naznačene probleme i poduzme mjere kako bi se oni izbjegli u razdoblju nakon 2020., uključujući sva potrebna poboljšanja i omogućujući brzo i kvalitetno programiranje;

166.  poziva države članice i Komisiju da unaprijede svoja savjetovanja pri izradi operativnih programa, što bi trebalo olakšati brz postupak njihova odobrenja;

167.  naglašava važnost korištenja precizne i usklađene terminologije kojom se omogućuje ispravno mjerenje postignuća kohezijske politike; izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije predložila zajedničke definicije „rezultata” i „učinka” u svojem prijedlogu nove Financijske uredbe; poziva Komisiju da što je prije moguće i znatno prije početka razdoblja nakon 2020. uvede jasne zajedničke definicije pojmova poput „učinak”, „rezultati” i „utjecaj”;

168.  podsjeća na to da su odgovarajući administrativni kapaciteti, osobito na nacionalnoj i regionalnoj razini, ključni za neometano upravljanje i provedbu operativnih programa, uključujući za praćenje i izvješćivanje o ostvarenim ciljevima i rezultatima preko relevantnih pokazatelja; u tom smislu, inzistira na tome da Komisija i države članice koriste raspoloživu tehničku pomoć za poboljšanje administrativnih kapaciteta na različitim razinama;

169.  poziva Komisiju da ojača i olakša razmjenu najboljih praksi na svim razinama;

170.  zabrinut je što države članice uz pokazatelje propisane temeljnim pravnim aktima primjenjuju brojne dodatne pokazatelje rezultata i ishoda; izražava bojazan zbog prerevnog donošenja propisa koje može dovesti do otežanog i manje učinkovitog korištenja strukturnih fondova; poziva Komisiju da odvrati države članice od takvog pristupa;

171.  ističe važnost mjerenja srednjoročnog i dugoročnog učinka programa jer samo tako donositelji odluka mogu ustanoviti jesu li politički ciljevi postignuti; poziva Komisiju da tijekom programskog razdoblja nakon 2020. izričito mjeri „učinak”;

Dio XIII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 3/2017 naslovljeno „Pomoć EU-a Tunisu”

172.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskoga suda o procjeni uspješnosti i učinkovitosti pomoći Unije pružene Tunisu; podržava njegove preporuke i u nastavku iznosi svoja zapažanja i preporuke;

173.  prima na znanje da su sredstva EU-a općenito dobro iskorištena jer su znatno doprinijela demokratskoj tranziciji i gospodarskoj stabilnosti Tunisa nakon revolucije;

174.  napominje da su mjere Unije bile dobro koordinirane s glavnim donatorima i unutar institucija i službi EU-a; poziva Komisiju da se pobrine da se ostvari zajednička izrada programa s državama članicama kako bi se poboljšala usmjerenost i koordinacija pomoći;

175.  potvrđuje da su Komisija i ESVD morali raditi u nestabilnom političkom, društvenom i sigurnosnom kontekstu, što je predstavljalo velik izazov za pružanje sveobuhvatne pomoći;

176.  poziva Komisiju da dodatno razradi pristup sektorske proračunske potpore utvrđivanjem prioriteta te zemlje, izradom uvjeta i tako omogući strukturiraniji i ciljaniji pristup Unije te ojača opću vjerodostojnost tuniske nacionalne strategije;

177.  napominje da je financiranjem sredstvima Unije ostvaren znatan doprinos demokratskoj tranziciji i gospodarskoj stabilnosti u Tunisu; međutim traži od Komisije i ESVD-a da suze usmjerenost svojega djelovanja na manji broj dobro definiranih područja kako bi se učinak pomoći Unije doveo do najvećih mogućih razmjera;

178.  poziva Komisiju da slijedi najbolju praksu u pogledu programa proračunske potpore i primjenjuje relevantne uvjete za isplatu koji će potaknuti tuniske vlasti da provedu nužne reforme; izražava zabrinutost zbog popustljive raspodjele sredstava po načelu „više za više” koja obično nije bila povezana s ispunjavanjem dodatnih zahtjeva i kojoj nije prethodilo temeljito mjerenje ostvarenoga napretka;

179.  naglašava važnost opsežne procjene upravljanja javnim financijama, po mogućnosti uz primjenu PEFA-e(16), kako bi se utvrdili i ispravili mogući nedostaci u pružanju pomoći Unije;

180.  traži od Komisije da poboljša izradu programa i projekata utvrđivanjem niza preciznih referentnih vrijednosti i pokazatelja kojima će se omogućiti pravilna procjena razmjera ostvarenja ciljeva;

181.  ističe potrebu fokusiranja na dugoročni održivi ekonomski razvoj umjesto na djelovanje koje dovodi samo do privremenog oporavka na tržištu rada;

Dio XIV. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 4/2017 naslovljeno „Zaštita proračuna EU a od nepravilne potrošnje: Komisija je tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. pojačala uporabu preventivnih mjera i financijskih ispravaka u području kohezije”

182.  pozdravlja nalaze, zaključke i preporuke Revizorskog suda u njegovu tematskom izvješću;

183.  priznaje važnost provedbe ciljeva kohezijske politike, točnije, smanjenja razvojnih nejednakosti među regijama, restrukturiranja industrijskih područja u padu te poticanja prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje, doprinoseći na taj način postizanju strateških ciljeva Unije; smatra da ta razina važnosti opravdava njezin znatan udio u proračunu Unije; naglašava važnost dobrog financijskog upravljanja, prevencije, odvraćanja od nepravilnosti i financijskih ispravaka;

184.  napominje da je Komisija prihvatila sve preporuke Revizorskog suda te je poziva da ih provede u cijelosti i pravovremeno;

185.  napominje da je, općenito govoreći, Komisija djelotvorno upotrebljavala mjere koje su joj bile na raspolaganju tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. kako bi proračun Unije zaštitila od nepravilnih rashoda;

186.  pozdravlja činjenicu da je u programskom razdoblju 2007. – 2013. Komisija počela primjenjivati korektivne mjere i financijske ispravke mnogo prije nego u razdoblju 2000. – 2006. te uz mnogo veći učinak; ističe, međutim, da se takvim korektivnim mjerama moraju zaštititi financijski interesi Unije, pri čemu istovremeno valja uvidjeti važnost pravovremene i učinkovite provedbe operativnih programa na koje se one odnose;

187.  poziva Komisiju da i dalje bude oprezna pri ispitivanju izjava o zaključenju koje podnose države članice za programsko razdoblje 2007. – 2013., kao i u budućnosti;

188.  poziva Komisiju da izradi analitičko i objedinjeno izvješće o svim preventivnim mjerama i financijskim ispravcima uvedenima tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013., na temelju izvješća za prethodno razdoblje;

189.  ističe da prekidi i obustave plaćanja predstavljaju znatan financijski rizik za države članice te mogu donijeti poteškoće i Komisiji u pogledu upravljanja proračunom; poziva Komisiju da osigura uravnotežene napore u cilju zaštite proračuna i postizanja ciljeva kohezijske politike;

190.  ističe da, ako države članice same prepoznaju nepravilnosti i poduzmu preventivne mjere, to podrazumijeva manje vremena utrošenog na utvrđivanje problema i ostavlja više vremena za njihovo rješavanje; smatra da to znači i da sustavi upravljanja i kontrole u državama članicama funkcioniraju učinkovito, zbog čega bi razina nepravilnosti mogla biti ispod praga značajnosti; stoga poziva države članice da budu proaktivnije i odgovornije, da otkrivaju i ispravljaju nepravilnosti na temelju vlastitih kontrola i revizija te da poboljšaju sustave upravljanja i kontrole na nacionalnoj razini kako bi se izbjegli dodatni neto financijski ispravci i gubitak sredstava;

191.  poziva države članice da Komisiji dostave dovoljno kvalitetnih informacija u slučaju financijskih ispravaka koji se provode nakon revizija Komisije kako bi se osiguralo brzo odvijanje postupaka;

192.  ističe, u tom pogledu, važnost regulatorne sigurnosti te ispravnih smjernica i tehničke pomoći Komisije tijelima država članica, uključujući dovoljno konkretno formuliranje zahtjeva; usto poziva Komisiju da usko surađuje s tijelima država članica kako bi se poboljšala učinkovitost prve i druge razine kontrola;

193.  poziva Komisiju da državama članicama pruži smjernice o usklađenom izvješćivanju o provedbi financijskih ispravaka kojima će se olakšati praćenje i evaluacija utjecaja financijskih ispravaka koje provode države članice;

194.  podupire zaključak Revizorskog suda da treba osnažiti pravni okvir u pogledu financijskih ispravaka za programsko razdoblje nakon 2020., no primarni fokus treba ostati na sprečavanju nepravilnosti i prijevara;

195.  poziva Komisiju da što prije uspostavi integrirani sustav za praćenje koji bi dopuštao korištenje informacija u bazama podataka za komparativnu analizu, obuhvaćajući i preventivne mjere i financijske ispravke za razdoblje 2014. – 2020., te da pruži pravovremeni pristup informacijama Parlamentu, Vijeću i nadležnim tijelima država članica;

196.  poziva Revizorski sud da se u budućnosti pri reviziji više usredotoči na manjkavosti u sustavu te da i Komisiji i državama članicama preporuči na koji način poboljšati funkcioniranje cjelokupnog sustava financijskog upravljanja i nadzora;

Dio XV. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 5/2017 naslovljeno „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene? Procjena programa „Garancija za mlade” i Inicijative za zapošljavanje mladih”

197.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda te izražava zadovoljstvo zbog toga što Komisija prihvaća neke od njegovih preporuka i što će ih razmotriti;

198.  napominje da se stopa nezaposlenosti mladih u Uniji posljednjih nekoliko godina smanjila; međutim, žali zbog toga što je sredinom 2016. 18,8 % mladih i dalje bilo nezaposleno; snažno potiče države članice da iskoriste raspoloživu potporu Unije kako bi se uhvatile u koštac s tim dugotrajnim problemom;

199.  vrlo je zabrinut zbog toga što su mladi ljudi koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) isključeni iz obrazovnog sustava i tržišta rada; uviđa da je do te populacije najteže doprijeti preko postojećih operativnih programa u okviru kojih se primjenjuju financijski mehanizmi za rješavanje problema nezaposlenosti mladih; smatra da u razdoblju od 2017. do 2020. treba staviti naglasak na tu populaciju kako bi se zajamčilo ostvarenje glavnih ciljeva programa Garancija za mlade;

200.  ističe da integracija mladih iz skupine NEET iziskuje znatno više sredstava Unije i da bi države članice također trebale mobilizirati dodatna sredstva iz svojih nacionalnih proračuna;

201.  naglašava da program Garancija za mlade od 2012. pozitivno doprinosi rješavanju problema nezaposlenosti mladih, no da je stopa nezaposlenosti mladih i dalje neprihvatljivo visoka, te stoga poziva na to da se Inicijativa za zapošljavanje mladih produži do 2020.;

202.  žali zbog toga što nijedna od posjećenih država članica nije mogla svim mladima iz skupine NEET pružiti priliku da prihvate ponudu u roku od četiri mjeseca od uključenja u program Garancija za mlade;

203.  posebno pozdravlja preporuku Revizorskog suda da se više pozornosti posveti poboljšanju kvalitete ponuda;

204.  napominje da je Komisija u svojoj komunikaciji objavljenoj u listopadu 2016.(17) zaključila da je nužno poboljšati djelotvornost;

205.  napominje da neusklađenost vještina sa zahtjevima na tržištu rada predstavlja trajni izazov; poziva Komisiju da u okviru Odbora za zapošljavanje u sklopu Vijeća promiče razmjenu najboljih praksi između država članica kako bi se o tom pitanju raspravilo unutar programa za zapošljavanje;

206.  pozdravlja suradnju Komisije s državama članicama u utvrđivanju i širenju primjera dobre prakse u pogledu praćenja i izvješćivanja na temelju postojećih sustava u državama članicama; podsjeća Komisiju da je usporedivost podataka i dalje ključna za te svrhe;

207.  napominje da je za postizanje cilja koji podrazumijeva kvalitetnu i kontinuiranu ponudu poslova za sve mlade ljude do 24 godine u utvrđenim regijama potrebno znatno više sredstava;

Dio XVI. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 6/2017 naslovljeno „Odgovor EU-a na izbjegličku krizu: pristup na temelju ‘žarišnih točaka’”

208.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove preporuke i u nastavku iznosi svoja zapažanja i preporuke;

209.  prima na znanje odgovor Komisije i njezinu posvećenost pružanju potpore talijanskim i grčkim vlastima; pozdravlja činjenicu da Komisija prihvaća sve preporuke Revizorskog suda kako bi se dodatno razvili posebni aspekti pristupa na temelju žarišnih točaka;

210.  žali zbog toga što se Revizorski sud u svojem tematskom izvješću nije mogao posvetiti širem kontekstu, uključujući premještanje podnositelja zahtjeva u druge države članice; ističe da je zbog zastoja u daljnjim postupcima došlo do konstantnog izazova za dobro funkcioniranje žarišnih točaka;

211.  potvrđuje važnost provedbe Europskog migracijskog programa; naglašava da je potrebno nastaviti razvijati kratkoročne mjere, kao i one dugoročne, radi boljeg upravljanja granicama i rješavanja temeljnih uzroka nezakonitih migracija;

212.  poziva Komisiju, Europski potporni ured za azil (EASO), Europol, FRONTEX (s obzirom na njegov novi mandat Europske agencije za graničnu i obalnu stražu), nacionalna nadležna tijela i druge međunarodne organizacije da nastave i povećaju potporu koju pružaju žarišnim točkama; napominje da se samo pojačanom suradnjom između Komisije, agencija i država članica može dugoročno zajamčiti uspješniji razvoj koncepta žarišnih točaka;

213.  u tom pogledu naglašava da stalni priljev migranata, posebno u slučaju Italije, i dalje stvara goleme probleme, za čije je rješavanje potpora Unije i država članica presudna;

214.  naglašava važnost Fonda za azil, migracije i integraciju te Fonda za unutarnju sigurnost; poziva na mogućnost primjene financijskih pravila za pomoć za hitne slučajeve na ta dva fonda; ustraje u tome da je jedini način povećanja učinkovitosti žarišnih točaka u pružanju potpore najizloženijim državama članicama taj da se povećaju financijska sredstva za poboljšanje i stvaranje infrastrukture za prihvat i smještaj koja je ključna u slučajevima kada pristiže golem broj migranata;

215.  sa zadovoljstvom dočekuje rezultate revizije Revizorskog suda o stanju maloljetnih migranata u žarišnim točkama te naglašava važnost razvijanja integriranog pristupa za njihov prihvat uz istodobno uzimanje u obzir njihovih najboljih interesa; poziva na bolju upotrebu financijskih sredstava za prihvat maloljetnika i za osposobljavanje osoblja koje će usko surađivati s najosjetljivijim osobama; podsjeća da je nakon objave tog tematskog izvješća Komisija objavila komunikaciju u potpunosti posvećenu pitanju maloljetnih migranata(18); ističe važnost te komunikacije i poziva države članice da u potpunosti provedu preporuke iz toga dokumenta;

216.  stoga poziva Komisiju i Vijeće da pojačaju svoje napore u podupiranju žarišnih točaka učinkovitijim postupcima premještanja i, kad nema temelja za dopuštanje ulaska, vraćanja;

217.  zabrinut je zbog stalnih dojava o trgovanju djecom; poziva na donošenje dodatnih mjera za zaštitu djece, posebno zaštitu maloljetnika bez pratnje, od njihova dolaska nadalje; smatra neprihvatljivim da su krijumčari i dalje izravna prijetnja djeci;

218.  poziva Europol da nastavi svoje napore u borbi protiv nezakonite migracije i trgovanja ljudima te u borbi protiv kriminalnih organizacija koje u tome sudjeluju i da pruža potporu nacionalnim tijelima pri postupanju u mogućim kaznenim istragama o upravljanju žarišnim točkama;

219.  pozdravlja napore grčkih i talijanskih nacionalnih tijela oko registriranja najvećeg mogućeg broja migranata koji pristižu na obale tih dviju država, pri čemu je stopa registracije u Grčkoj 2016. iznosila 78 % u odnosu na 2015. i tadašnjih 8 %, dok je u Italiji 2016. u prosjeku iznosila 97 %, dok je 2015. bilježila 60 %; ističe da se učinkovit sustav za prihvat može ostvariti samo ako se pruži jasan prikaz stanja na terenu;

220.  poziva Komisiju i Vijeće da zajamče kvalitetu razmatranja zahtjeva za azil u žarišnim točkama; uviđa da se zahtjevi moraju obrađivati u teškim okolnostima, no ističe da bi trebalo izbjegavati ubrzane postupke zbog kojih dolazi do pogrešaka; nadalje naglašava da bi najizloženije države članice trebale snositi odgovornost samo za registraciju i uzimanje otisaka prstiju svih migranata, dok bi daljnji postupci u duhu solidarnosti trebali biti zajednička odgovornost svih država članica; poziva na to da se tražitelji azila adekvatno obavještavaju o postupku premještanja kao takvome, o njihovim pravima i o mogućim odredišnim državama;

221.  poziva Vijeće da se pobrine za rješavanje ustrajnoga nedostatka stručnjaka posredstvom potpore EASO-a i država članica bez daljnjeg odgađanja; uvjeren je da će, posebno u slučaju Italije, i u budućnosti biti nužna dodatna potpora; poziva Komisiju i Vijeće da se slože oko plana kojim bi ti dodatni kapaciteti bili lako dostupni na zahtjev Italije i Grčke;

222.  ističe da su žarišne točke mjesta namijenjena za registraciju pristiglih migranata i da stoga ne bi trebala postati prenapučena niti bi trebala postati centrima za zadržavanje; poziva države članice da nastave sa svojim naporima oko stavljanja u praksu svih potrebnih mjera za potpuno poštovanje Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

223.  zabrinut je zbog velikog broja različitih dionika koji trenutačno sudjeluju u uspostavi i funkcioniranju žarišnih točaka te od Komisije i država članica traži da podnesu prijedloge kojima će se omogućiti da strukturu odlikuje veća transparentnost i odgovornost;

224.  preporučuje da Revizorski sud razmotri brzo popratno izvješće o funkcioniranju žarišnih točaka sa širim kontekstom koji će obuhvatiti i analizu postupaka azila, premještanja i vraćanja;

Dio XVII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 7/2017 naslovljeno „Nova uloga tijela za ovjeravanje u vezi s rashodima u okviru ZPP-a: pozitivan korak prema modelu jedinstvene revizije, ali postoje znatni nedostatci koje je potrebno ukloniti”

225.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda te podržava njegove primjedbe i preporuke; sa zadovoljstvom napominje da Komisija prihvaća većinu preporuka te da ih je već počela primjenjivati ili to razmatra;

226.  prima na znanje napredak postignut u modelu revizije rashoda u okviru ZPP-a; međutim, izražava žaljenje zbog toga što model jedinstvene revizije u praksi i dalje ne ostvaruje svoj puni potencijal;

227.  podsjeća Komisiju da je na koncu ona odgovorna za učinkovito korištenje sredstava u okviru ZPP-a; nadalje, potiče Komisiju da se pobrine za to da primjena metoda kontrole diljem Unije u dovoljnoj mjeri bude slična te da sva tijela za ovjeravanje u svom radu primjenjuju iste kriterije;

228.  napominje da tijela za ovjeravanje od 1996. provode neovisne revizije agencija za plaćanje u svojim državama; imajući to u vidu, pozdravlja činjenicu da su 2015. tijela za ovjeravanje prvi put bila obvezna utvrditi zakonitost i pravilnost povezanih rashoda; smatra to iznimno pozitivnim korakom jer bi se na taj način državama članicama moglo pomoći da ojačaju vlastite kontrole i smanje troškove revizija te omogućiti Komisiji da stekne neovisno dodatno jamstvo o zakonitosti i pravilnosti rashoda u okviru ZPP-a;

229.  međutim, izražava žaljenje zbog toga što rad tijela za ovjeravanje Komisiji može poslužiti samo u ograničenoj mjeri s obzirom na to da, prema izvješću Revizorskog suda, postoje znatne manjkavosti u strukturi sadašnjeg okvira, uslijed čega mišljenja tijela za ovjeravanje u nekim važnim područjima ne zadovoljavaju u potpunosti revizijske standarde i pravila;

230.  sa zabrinutošću se osvrće na izvješće Revizorskog suda, u kojemu se navode manjkavosti i u metodologiji i u provedbi, među ostalim i to da revizijske strategije često nisu prikladne, skupine uzoraka nisu adekvatne, a revizori tijela za ovjeravanje često nisu ni dovoljno osposobljeni ni pravno stručni; međutim, priznaje da je 2015. godina bila izazovna za države članice, s obzirom na to da su se relevantni propisi i smjernice Unije tada počeli primjenjivati, zbog čega je moguće da tijela za ovjeravanje nisu imala na raspolaganju dovoljno informacija, da nisu bila osposobljena za njihovu praktičnu primjenu ili da nisu primila dovoljno smjernica o potrebnom broju uzoraka;

231.  poziva Komisiju da uloži dodatan trud kako bi ispravila manjkavosti istaknute u izvješću Revizorskog suda te kako bi se uspostavio istinski učinkovit model jedinstvene revizije rashoda u okviru ZPP-a; potiče Komisiju da nadzire i aktivno podupire tijela za ovjeravanje u poboljšanju rada i metodologije u pogledu zakonitosti i pravilnosti rashoda;

232.  posebno ističe da je za smjernice potrebno izraditi pouzdanije metode rada kad je riječ o riziku od preuveličavanja jamstva koje se utvrđuje na temelju unutarnjih kontrola, te podržava primjedbe Revizorskog suda o nedovoljno reprezentativnim uzorcima i vrsti dopuštenog ispitivanja, nepotrebnom izračunu dviju različitih stopa pogreške i načinu primjene tih stopa te nepouzdanim mišljenjima koja se temelje na pogreškama prikazanima manjima nego što su u stvarnosti;

233.  usto napominje da se u izvješću Revizorskog suda navodi da, usprkos često nepouzdanoj prirodi statističkih podataka o provjerama država članica, Komisija i dalje temelji svoj model jamstva na tim podacima te da je 2015. godine mišljenje tijela za ovjeravanje bilo tek jedan od elemenata koji su se uzimali u obzir;

234.  izražava žaljenje zbog toga što su posljedice koje proizlaze iz te nepouzdanosti jasne; napominje, primjerice, da je u izravnim plaćanjima DG AGRI odobrio prilagodbu za 12 od 69 agencija za plaćanje sa stopom pogreške višom od 2 %, dok je inicijalno samo jedna agencija za plaćanje izrazila zadršku u svojoj izjavi te da je 2015. DG AGRI izrazio zadrške za deset agencija za plaćanje; također napominje da je u ruralnim područjima DG AGRI odobrio prilagodbe za 36 od 72 agencije za plaćanje, dok je u 14 slučajeva prilagođena stopa pogreške bila viša od 5 % te da je DG AGRI 2015. izrazio zadrške za 24 agencije za plaćanje iz ukupno 18 država članica;

235.  poziva Komisiju da spomenutu nepouzdanost stavi u prvi plan te da osmisli mjere za postizanje pouzdane osnove za model jamstva; smatra da u tom smislu Komisija treba aktivno usmjeravati tijela za ovjeravanje da donose adekvatna mišljenja te iskoristiti informacije i podatke koje bi time dobila na raspolaganje;

236.  osim toga, potiče Komisiju da od tijela za ovjeravanje zatraži uvođenje odgovarajućih zaštitnih mjera kojima se jamči reprezentativnost uzoraka, da im dopusti provedbu dovoljno terenskih ispitivanja, da zatraži od njih izračun samo jedne stope pogreške u svrhu utvrđivanja zakonitosti i pravilnosti te da se pobrine za to da razina pogreške koje agencije za plaćanja navode u svojim statističkim podacima o provjeri bude pravilno uključena u stopu pogreške tijela za ovjeravanje;

237.  osobito preporučuje da Komisija u mišljenjima o zakonitosti i pravilnosti rashoda u okviru ZPP-a inzistira na kvaliteti i opsegu kojima bi joj se omogućilo da utvrdi pouzdanost podataka o kontroli agencija za plaćanje ili, prema potrebi, procijeni potrebnu prilagodbu stopa pogreške agencija za plaćanje na temelju mišljenja koja dostavljaju tijela za ovjeravanje;

238.  napominje da, prema 7. preporuci Revizorskog suda, Komisija mora zajamčiti da se stopa pogreške agencija za plaćanje ne kumulira neopravdano u ukupnoj stopi pogreške tijela za ovjeravanje; smatra da smjernice, u tom smislu, trebaju biti što jasnije kako bi se izbjegli nesporazumi u financijskim ispravcima;

239.  napominje, također, iz izvješća Revizorskog suda, da je zaštitna mjera prema kojoj agencije za plaćanje ne znaju unaprijed koje se transakcije podvrgavaju ponovnim provjerama dovedena u pitanje u slučaju Italije, gdje je tijelo za ovjeravanje unaprijed obavijestilo agenciju za plaćanje o tome koji će korisnici biti podvrgnuti provjerama prije nego što je agencija za plaćanje provela većinu svojih inicijalnih terenskih provjera; snažno naglašava da adekvatna primjena metode odabira na temelju zahtjeva mora biti osigurana u svim slučajevima te da se prethodne obavijesti ne mogu davati bez posljedica;

240.  ističe da za transakcije izvan IAKS-a (za EFJP i EPFRR) postoji znatna neusklađenost između razdoblja za koje su dostavljeni podaci o terenskim provjerama (kalendarska godina) i razdoblja za koje je izvršena isplata rashoda (od 16. listopada 2014. do 15. listopada 2015. za financijsku godinu 2015.); napominje da zbog toga nekima od korisnika koji su bili obuhvaćeni terenskim provjerama obavljenima tijekom kalendarske godine 2014. rashodi nisu bili nadoknađeni tijekom financijske godine 2015., a tijela za ovjeravanje ne mogu uvrstiti rezultate takvih transakcija u svoje izračune stope pogreške za dotičnu financijsku godinu; poziva Komisiju da osmisli odgovarajuće rješenje za usklađivanje tih kalendara;

241.  ističe da rasporedi kontrole za agencije za plaćanje mogu biti vrlo gusti, osobito u državama članicama gdje su sezone uzgoja kratke, zbog čega učinkovito i pravovremeno dostavljanje relevantnih informacija tijelima za ovjeravanje često može biti vrlo izazovno; napominje da posljedica toga može biti korištenje različitim metodama kontrole te dvostrukim stopama pogreške, s obzirom na to da tijela za ovjeravanje ne mogu u cijelosti slijediti kontrolni postupak agencija za plaćanje; smatra da je to pitanje moguće riješiti, primjerice, mjerama satelitskog praćenja;

242.  smatra da se u kontroli rashoda u okviru ZPP-a nova tehnologija općenito može bolje iskoristiti; ako se dostatna razina pouzdanosti može postići npr. satelitskim nadzorom, korisnike i revizore ne bi trebalo opterećivati prekomjernim terenskim provjerama; ističe da, osim zaštite financijskih interesa Unije pri financiranju rashoda u okviru ZPP-a, konačni cilj modela jedinstvene revizije treba biti pružanje učinkovitih kontrola, dobro funkcionirajući administrativni sustavi i smanjenje birokratskog opterećenja;

243.  nadalje, ističe da bi model jedinstvene revizije trebao podrazumijevati manji broj razina sustava kontrole i manje troškove za Uniju, države članice i korisnike; smatra da se treba više usredotočiti na pouzdanost ukupnog sustava kontrole država članica, a ne samo na dodatne provjere korisnika; smatra da sustav kontrole i dalje previše opterećuje korisnike, da je u državama članicama u kojima su nepravilnosti i prijevare manje učestale sveukupni sustav revizije dokazano dostatan te da se pouzdanost može zajamčiti metodama koje ne uključuju prekomjerne terenske provjere;

244.  poziva Komisiju da pomno razmotri izvješće Revizorskog suda i preporuke Parlamenta te da dodatno razradi sustav kontrole rashoda u okviru ZPP-a usmjeren prema istinskom modelu jedinstvene revizije;

245.  ističe da je Komisija mnoge nedostatke koje je utvrdio Sud spomenula i razmotrila u svojim smjernicama za 2018.; pozdravlja stalni napredak tijela za ovjeravanje;

Dio XVIII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 8/2017 naslovljeno „Sustav EU-a za kontrolu u području ribarstva: potrebno je uložiti dodatne napore”

246.  kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, države članice trebale bi do 2018. uspostaviti postupke za provjeru točnosti informacija upisanih u nacionalni registar ribarske flote;

247.  u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009(19) i kako bi se poboljšala točnost informacija o ribolovnom kapacitetu, poziva da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uvrsti detaljna pravila u vezi s redovnim provjerama dokumentacije i terenskim provjerama pokazatelja bruto tonaže (BT) i snage motora (kW) koji se upotrebljavaju za izračun ribolovnog kapaciteta;

248.  u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšalo praćenje aktivnosti malih plovila, poziva da Komisija u svoj zakonodavni prijedlog uključi sljedeće:

   (a) povlačenje oslobođenja obveze uporabe sustava praćenja plovila (VMS)(20) za plovila duljine od 12 do 15 metara
   (b) zahtjev ugradnje manjih i jednostavnijih sustava određivanja položaja za plovila kraća od 12 metara;

249.  kako bi se zajamčila transparentnost raspodjele ribolovnih kvota poziva države članice da do 2019. obavijeste Komisiju o svojem sustavu raspodjele kvota u skladu s člankom 16. Uredbe o ZRP-u(21), uključujući i o tome kako su u raspodjelu ribolovnih kvota među dionicima uvršteni transparentni i objektivni kriteriji;

250.  kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost informacija o ribarstvu, poziva države članice da do 2019.:

   (a) pregledaju i poboljšaju proces evidentiranja i provjeravanja podataka iz papirnate dokumentacije o ribolovnim aktivnostima; postupno uvedu procese za evidentiranje i provjeravanje elektroničkih podataka o ribolovnim aktivnostima koje šalju plovila kraća od 10 metara; osiguraju kompatibilnost tih sustava i omoguće razmjenu podataka između država članica, Komisije i Europske agencije za kontrolu ribarstva;
   (b) pobrinu se za to da raspolažu pouzdanim podatcima o aktivnosti plovila kraćih od 10 metara preko postupnog uvođenja prikladnih, jeftinijih i korisniku prilagođenih uvjeta za evidentiranje i izvješćivanje i da se primjenjuju pravila propisana Uredbom o uspostavi sustava kontrole za njihovo prikupljanje;
   (c) dovrše potvrđivanje i unakrsne provjere podataka o ribolovnim aktivnostima;

251.  poziva Komisiju da do 2020. godine:

   (a) uspostavi platformu za razmjenu podataka koju države članice trebaju upotrebljavati za slanje potvrđenih podataka u standardiziranim formatima i standardiziranog sadržaja, tako da se informacije dostupne različitim službama Komisije podudaraju s podatcima država članica;
   (b) promiče razvoj jeftinijeg, jednostavnijeg sustava prilagođenog korisniku kojim će se olakšati elektronička komunikacija u vezi s ribolovnim aktivnostima za plovila kraća od 12 metara; za plovila duljine između 10 i 12 metara uvede obvezu korištenja sustava za elektroničko evidentiranje i izvješćivanje (e-očevidnici) umjesto papirnatih; za plovila kraća od 10 metara postupno uvede obvezu evidentiranja i prijavljivanja ulova posredstvom jeftinijeg, jednostavnijeg i korisniku prilagođenog elektroničkog sustava;
   (c) analizira preostale probleme u vezi s potpunošću podataka i pouzdanošću na razini država članica te, po potrebi, poduzme odgovarajuće mjere u suradnji s državama članicama;

252.  u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole i kako bi se poboljšala potpunost i pouzdanost podataka o ribarstvu, poziva Komisiju da u svoj zakonodavni prijedlog uvrsti sljedeće:

   (a) povlačenje oslobođenja obveze uporabe elektroničkog izvješćivanja i podnošenja elektroničke dokumentacije za plovila duljine od 12 do 15 metara;
   (b) preispitivanje obveza država članica u pogledu izvješćivanja o podatcima o ulovu koje su propisane Uredbom o uspostavi sustava kontrole kako bi se njima obuhvatili podatci o ribolovnim područjima, veličini plovila i ribolovnom alatu;

253.  kako bi se poboljšale inspekcije, poziva države članice da izrade i upotrebljavaju standardizirane inspekcijske protokole i izvješća koji su bolje prilagođeni posebnim regionalnim i tehničkim uvjetima u pogledu ribarstva od onih koji su propisani u Prilogu XXVII. Uredbi (EU) br. 404/2011(22); poziva države članice da to učine u suradnji s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva do 2019., kada se očekuje stupanje na snagu nove Uredbe o tehničkim mjerama(23);

254.  u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole poziva Komisiju da u svoj zakonodavni prijedlog uvrsti obvezu uporabe elektroničkog sustava izvješćivanja o inspekciji za države članice, kako bi se zajamčila sveobuhvatnost i ažuriranje nacionalnih rezultata inspekcijskih pregleda; poziva Komisiju da u prijedlog uvrsti i obvezu država članica da dijele rezultate inspekcijskih pregleda s drugim povezanim državama članicama;

255.  kako bi se zajamčila djelotvornost sustava sankcija, poziva države članice da do 2019.:

   (a) pri određivanju sankcija vode računa o tome je li riječ o ponovljenom prekršaju ili višestrukom počinitelju prekršaja;
   (b) u potpunosti primjenjuju bodovne sustave i zajamče njihovu dosljednu primjenu unutar vlastitog teritorija;

256.  u kontekstu svih budućih izmjena Uredbe o uspostavi sustava kontrole poziva Komisiju da u svoj zakonodavni prijedlog uvrsti odredbu kojom se predviđa sustav razmjene podataka o prekršajima i sankcijama u suradnji s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva i državama članicama;

Dio XIX. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 9/2017 naslovljeno „Potpora EU-a borbi protiv trgovine ljudima u južnoj i jugoistočnoj Aziji”

257.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove preporuke i u nastavku iznosi svoja zapažanja i preporuke;

258.  potvrđuje da je Unija, usprkos izazovnom okruženju u kojem je morala djelovati, dala opipljiv doprinos borbi protiv trgovine ljudima u južnoj i jugoistočnoj Aziji;

259.  pozdravlja napredak ostvaren u borbi protiv trgovine ljudima zahvaljujući mjerama kao što su imenovanje europskih migracijskih časnika za vezu u određenim zemljama; poziva na nastavak rada u tom području;

260.  potiče Uniju da pojača suradnju s nacionalnim i regionalnim vladama te drugim organizacijama prisutnima u tom području (kao što su UN, ASEAN i relevantne nevladine organizacije), kao i s civilnim društvom, kako bi se pružio bolji pregled nad preostalim prioritetima te na taj način pripremio usmjereniji akcijski plan;

261.  ističe važnost iskorjenjivanja ekstremnog siromaštva, diskriminacije manjina i rodne diskriminacije u zemljama južne i jugoistočne Azije, kao i jačanja njihovih demokratskih temelja i ljudskih prava uz pomoć EIDHR-a;

262.  poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu, dosljednu i pouzdanu bazu podataka o financijskoj potpori borbi protiv trgovine ljudima kako bi sredstva bila raspodijeljena na bolje opravdan način te kako bi završila u rukama korisnika koji imaju najhitnije potrebe; slaže se s Vijećem da je potrebno izraditi ažurirani popis regija i zemalja zahvaćenih trgovinom ljudima te da taj popis treba uvrstiti u bazu podataka;

263.  pozdravlja komunikaciju naslovljenu „Izvješće o koracima poduzetima u pogledu Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima i utvrđivanju daljnjih konkretnih mjera” (COM(2017)0728), koju je Komisija objavila u prosincu 2017.; poziva Komisiju da predloži konkretne mjere koje valja provesti u svakoj regiji;

264.  pozdravlja činjenicu da će ljudi i dalje biti prioritet u predstojećem ciklusu politike EU-a za borbu protiv organiziranog i teškog međunarodnog kriminala za razdoblje 2018. – 2021.;

265.  smatra da je ključno osnažiti tijela za provedbu zakona u državama južne i jugoistočne Azije kako bi bila učinkovitija u otkrivanju i razbijanju mreža trgovine ljudima; zahtijeva strože kazne za zločince upletene u trgovinu ljudima;

266.  poziva Komisiju i države članice da se nastave boriti protiv trgovine ljudima unutar Unije uz pomoć političke i pravosudne suradnje u cilju rješavanja problema mafije koja koristi Europsku uniju kao krajnje odredište žrtava trgovine ljudima, kao što se navodi u komunikaciji iz prosinca 2017.;

267.  smatra da je potrebna bolja povezanost između rasporeda provedbe mjera za ublažavanje i dodijeljenih sredstava, kao i povećana suradnja između ESVD-a, Komisije, ASEAN-a i Ujedinjenih naroda kojom bi se omogućila učinkovitija borba protiv trgovine ljudima;

268.  poziva ESVD i Komisiju da problem trgovine ljudima pokušaju riješiti i istraživanjem drugih kanala djelovanja poput bilateralnih i multilateralnih sporazuma;

Dio XX. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 10/2017 naslovljeno „Potporu EU-a mladim poljoprivrednicima potrebno je bolje usmjeriti kako bi se potaknula djelotvorna generacijska obnova”

269.  mišljenja je da, u pogledu postojećih politika u okviru ZPP-a:

   (a) potrebna je sveobuhvatna evaluacija svih instrumenata i mjera koje je moguće kombinirati kako bi se pomoglo mladim poljoprivrednicima, usredotočilo na usporedivost diljem Unije, na dosljednost ili nedosljednost pokazatelja rezultata te na prepreke za mlade poljoprivrednike pri izlasku na tržište, što su pitanja koja se mogu riješiti budućom revizijom ZPP-a;
   (b) treba bolje utvrditi ciljeve povezane s generacijskom obnovom, uz mogućnost uvođenja kvantificiranog cilja, te treba prikupljati informacije o razinama uspješnosti generacijske obnove te čimbenika koji joj doprinose ili je sputavaju;

270.  mišljenja je da, kada je riječ o ZPP-u nakon 2020., zakonodavstvo treba oblikovati tako da Komisija uspostavi (ili zahtijevati da države članice uspostave, u skladu s odredbama o podijeljenom upravljanju) jasnu logiku intervencije za instrumente politike kojima se nastoji riješiti pitanje generacijske obnove u poljoprivredi; smatra da bi logika intervencije trebala uključivati:

   (a) pouzdanu procjenu potreba mladih poljoprivrednika u kojoj bi se istraživali razlozi zbog kojih se mlade osobe koje se žele baviti poljoprivredom suočavaju s preprekama u pokretanju poljoprivrednih gospodarstava, kao i stupanj raširenosti takvih prepreka u različitim zemljopisnim područjima, poljoprivrednim sektorima ili među gospodarstvima s drugim posebnim značajkama;
   (b) procjenu potreba koje bi se mogle riješiti instrumentima politika Unije te potreba koje bi se mogle bolje riješiti ili se već bolje rješavaju politikama država članica, kao i analizu kojom bi se utvrdili oblici potpore (npr. izravna plaćanja, jednokratni iznos, financijski instrumenti) koji su najprikladniji s obzirom na utvrđene potrebe;
   (c) mjere podizanja razine osviještenosti o mogućim vrstama pomoći u ranijem prijenosu poljoprivrednoga gospodarstva na nasljednika uz popratne savjetodavne usluge ili mjere kao što je zadovoljavajući mirovinski sustav utemeljen na nacionalnom ili regionalnom dohotku ili prihodu u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru te sektoru šumarstva;
   (d) ne dovodeći u pitanje dugo razdoblje planiranja prijenosa poljoprivrednih gospodarstava, osigurati definiciju ciljeva koji ispunjavaju kriterije SMART, pri čemu bi očekivani rezultati instrumenata politika trebali biti eksplicitni i mjerljivi u pogledu očekivane stope generacijske obnove i doprinosa održivosti poljoprivrednih gospodarstava kojima je dodijeljena potpora; smatra da bi posebice trebalo biti jasno je li svrha instrumenata politika poduprijeti što je više moguće mladih poljoprivrednika ili bi se potpora trebala usmjeriti na određene skupine mladih poljoprivrednika (npr. najobrazovaniji, oni koji poljoprivredna gospodarstva pokreću u područjima s težim uvjetima gospodarenja, oni koji u gospodarstva uvode tehnologije uštede energije ili vode, oni koji povećavaju profitabilnost ili produktivnost gospodarstva, oni koji zapošljavaju više osoba);

271.  poziva države članice da pri provedbi mjera ZPP-a za razdoblje nakon 2020. poboljšaju usmjerenost tih mjera, i to:

   (a) primjenom kriterija kojima bi se zajamčio odabir najisplativijih projekata, kao što su projekti kojima se postiže najveće povećanje održive produktivnosti ili održivosti poljoprivrednog gospodarstva kojem je dodijeljena potpora, ili najveće povećanje broja radnih mjesta u područjima s najvećim stopama nezaposlenosti ili u područjima s težim uvjetima gospodarenja s najmanjim stopama generacijske obnove;
   (b) primjenom jasnih kriterija za procjenu načina na koje se mladim poljoprivrednicima može pružiti potpora u slučaju da imaju zajedničku kontrolu nad pravnom osobom (npr. definiranjem postotka prava glasa ili dionica kojima korisnik mora raspolagati, određivanjem razdoblja u kojemu se može mijenjati ravnoteža udjela dionica, utvrđivanjem minimalnog postotka prihoda koje mora ostvarivati od obavljanja dužnosti u gospodarstvu kojem je dodijeljena potpora) kako bi se potpora usmjerila na mlade poljoprivrednike kojima je bavljenje poljoprivredom u okviru gospodarstva kojem je dodijeljena potpora glavna djelatnost;
   (c) primjenom dovoljno visokog donjeg bodovnog praga koji projekti trebaju dosegnuti te prikladnom raspodjelom proračuna za mjere kako bi se zajamčila podjednaka dostupnost sredstava mladim poljoprivrednicima koji pokreću poljoprivredna gospodarstva tijekom čitavog trajanja programskog razdoblja;
   (d) poboljšanjem uporabe poslovnih planova kao alata za procjenu potrebe za javnim sredstvima na način da se (u fazi podnošenja zahtjeva) procijeni vjerojatna održivost gospodarstava bez potpore i (u fazi završetka projekta) procijeni učinak potpore na održivost gospodarstava ili na druge jasno utvrđene ciljeve (npr. otvaranje radnih mjesta, uvođenje tehnologija uštede energije ili vode);

272.  smatra da bi zakonodavstvom za mjere ZPP-a nakon 2020. trebalo osigurati da Komisija i države članice (u skladu s odredbama o podijeljenom upravljanju) poboljšaju sustav za praćenje i evaluaciju; osobito smatra da bi:

   (a) Komisija trebala definirati pokazatelje ostvarenja, rezultata i učinka koji bi omogućili procjenu napretka, djelotvornosti i učinkovitosti alata politika u odnosu na njihove ciljeve, oslanjajući se na najbolju praksu, kao što je uporaba korisnih pokazatelja koje su države članice osmislile u okviru svojih sustava praćenja;
   (b) države članice trebale redovito prikupljati stvarne podatke o strukturnim i financijskim značajkama gospodarstava kojima je dodijeljena potpora (npr. o prihodima, dohotku, broju zaposlenika, uvedenim inovacijama, stupnju obrazovanja poljoprivrednika) kojima bi se omogućila procjena učinkovitosti i djelotvornosti mjera u postizanju željenih ciljeva politika;
   (c) Komisija i države članice trebale zahtijevati da se evaluacijama pružaju korisni podatci o postignućima projekata i mjera koji se temelje na stvarnim podatcima o razvoju strukturnih i financijskih značajki gospodarstava kojima je dodijeljena potpora, oslanjajući se na najbolju praksu (npr. utvrđivanje referentnih vrijednosti, protučinjenične analize, istraživanja), kao što je ona prepoznata u okviru ove revizije (vidi okvir 5. tematskog izvješća Revizorskog suda, slučaj Emilije Romagne, odlomak 75.);
   (d) zajamčiti da mladi poljoprivrednici imaju pristup savjetima i instrumentima koji im pomažu da djelotvorno i učinkovito reagiraju na prijetnje koje čine tržišni poremećaji ili zasićenja tržišta te volatilnost cijena; smatra da bi se time mogli poboljšati konkurentnost i tržišna usmjerenost te smanjiti fluktuacije dohotka proizvođača povezane s krizom;

Dio XXI. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 11/2017 naslovljeno „Uzajamni fond EU-a Bêkou za Srednjoafričku Republiku: početak koji budi nadu unatoč nekim nedostatcima”

273.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda te podržava njegove primjedbe i preporuke;

274.  pozdravlja osnivanje europskog uzajamnog fonda Bêkou i njegov doprinos pružanju međunarodnog odgovora na krizu u Srednjoafričkoj Republici; svjestan je da se taj prvi uzajamni fond može smatrati glavnim pilot-projektom na više načina i da je potrebno razviti preciznije smjernice o sustavnim pitanjima koordinacije, praćenja i evaluacije donatora u skladu sa sustavnijim pristupom za dobivanje jamstava;

275.  napominje da su uzajamni fondovi bili dio ad hoc odgovora u kontekstu manjka potrebnih sredstava i fleksibilnosti za brz i sveobuhvatan pristup velikim krizama; smatra da je potrebno više vremena da bi se dokazala njihova učinkovitost te da bi se izvukle dodatne pouke iz njihove operativne provedbe;

276.  smatra i da bi trebalo posvetiti posebnu pozornost djelotvornosti i političkom upravljanju uzajamnim fondovima, kao i manjku jamstava i nadzora nad krajnjom uporabom dodijeljenih sredstava;

277.  smatra da se primjedbama Revizorskog suda o ograničenom utjecaju tog uzajamnog fonda na koordinaciju dionika treba posvetiti posebna pozornost te da Komisija treba učiniti sve što je u njezinoj moći da iskoristi već stečeno iskustvo u aktivnostima Europskog razvojnog fonda (ERF) u područjima kao što su provedba i koordinacija višestranih ulaganja i upravljanje preuzimanjem odgovornosti za rezultate;

278.  naglašava da bi svi novi financijski instrumenti i mješoviti financijski instrumenti trebali i dalje biti u skladu s općim ciljevima razvojne politike Unije i biti usmjereni na područja u kojima su dodana vrijednost i strateški učinak najveći;

279.  napominje da su dosadašnji doprinosi država članica tom uzajamnom fondu relativno niski; poziva države članice da se više angažiraju kako bi se zajamčilo da taj fond ispuni očekivane ciljeve politika;

280.  smatra da treba posvetiti dužnu pažnju provjeri upravljačkih i administrativnih troškova u usporedbi s ukupnim doprinosima; potiče dosljednost i komplementarnost takvih novih razvojnih instrumenta sa strategijama ERF-ova i ciljevima politika;

281.  poziva Komisiju da uvede sveobuhvatne mehanizme kontrole kako bi se zajamčio politički nadzor Parlamenta nad vođenjem, upravljanjem i provedbom tih novih instrumenata u kontekstu postupka davanja razrješnice; smatra da je važno razviti posebne strategije nadzora za te instrumente, s konkretnim općim i specifičnim ciljevima i revizijom;

Dio XXII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 12/2017 naslovljeno „Provedba Direktive o vodi za piće: kvaliteta vode i pristup vodi u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj poboljšali su se, no i dalje postoje znatne potrebe za ulaganjima”

282.  s obzirom na to da je pristup kvalitetnoj vodi za piće jedna od najosnovnijih potreba građana, naglašava da bi Komisija trebala učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi bolje pratila situaciju, posebno u vezi s malim vodoopskrbnim područjima koja su najbliže krajnjim korisnicima; podsjeća da voda za piće loše kvalitete može opasno ugroziti zdravlje europskih građana;

283.  poziva države članice da građanima pružaju više informacija o kvaliteti vode za piće kojom ih se opskrbljuje jer u nizu država članica građani nisu svjesni da je voda iz slavine dobra za piće;

284.  žali zbog toga što države članice nisu obvezne izvještavati o kvaliteti vode iz malih vodoopskrbnih područja; nada se da će se revidiranom Direktivom o vodi za piće(24) to ispraviti;

285.  naglašava važnost održivosti vodoopskrbne infrastrukture i ističe važnost uključivanja građana u održavanje vodoopskrbne infrastrukture;

286.  naglašava da je od ključne važnosti da se politikama za određivanje cijene vode potiču učinkovitost i povrat troškova nastalih korištenjem vode; napominje da je u nadležnosti država članica da svim svojim građanima pružaju cijenom pristupačnu i visokokvalitetnu vodu za piće, uz shvaćanje da je voda zajedničko dobro i ljudsko pravo;

287.  podsjeća Komisiju da su aktualne rasprave i rastući trendovi koji se kreću u smjeru liberalizacije i privatizacije vodoopskrbnih usluga u nekoliko država članica postali važno pitanje koje zabrinjava građane;

Dio XXIII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 13/2017 naslovljeno „Jedinstveni Europski sustav upravljanja željezničkim prometom: može li se politička odluka provesti u djelo?”

288.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda te podržava njegove primjedbe i preporuke;

289.  napominje da Komisija nije na odgovarajući način ocijenila učinak zakonodavnih paketa za željeznički sektor koje je donijela od 2000.; žali zbog toga što se ulaganje sredstava Unije u više projekata ne može smatrati ekonomičnim;

290.  napominje da je željeznički sektor općenito govoreći vrlo korporativan, što može dovesti do toga da se liberalizacija tržišta više doživljava kao prijetnja nego kao prednost;

291.  napominje da interes država članica za poboljšanje interoperabilnosti mora biti popraćen procjenom troškova i dostatnim financijskim sredstvima; potiče države članice da utvrde realistične ciljeve pri dodjeli financijske pomoći Unije Europskom sustavu upravljanja željezničkim prometom i savjetuje Komisiji da odredi rokove za provedbu koji se mogu ispuniti;

292.  pozdravlja nastojanja Komisije da sastavi raspored ukidanja u suradnji s državama članicama, s jasno obvezujućim ciljevima; stoga pozdravlja činjenicu da je Komisija odlučila surađivati s industrijskim sektorom radi promicanja upotrebe zajedničkog sustava nadmetanja koji je sastavila Zajednica europskih željeznica;

293.  smatra da znatna ulaganja koja taj sustav iziskuje, uz činjenicu da oni koji snose troškove neće odmah imati korist od njega, zahtijevaju stratešku analizu određivanja prioriteta u okviru Vijeća i država članica; pozdravlja europski plan uvođenja sustava ERTMS i detaljni akcijski plan o ERTMS-u povezan s njime, čiji je cilj osigurati stalan dotok pomoći; potiče države članice da se usredotoče na bolju koordinaciju europskog plana uvođenja tog sustava te da se pobrinu da se obveze Unije uzimaju u obzir prilikom određivanja nacionalnih prioriteta; pozdravlja nastojanja Komisije da odredi privremene ciljeve u nacionalnim planovima uvođenja radi poboljšanja praćenja pojedinačnih dijelova;

294.  izražava zabrinutost zbog visoke stope opoziva odobrenih sredstava povezanih s potporom mreže TEN-T projektima Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom, ponajprije prouzročene činjenicom da financijske odredbe Unije nisu usklađene s nacionalnim provedbenim strategijama; pozdravlja činjenicu da Komisija prilagođuje financijske postupke CEF-a kad je to moguće; poziva Komisiju da razmotri i ocijeni stanje te da poduzme potrebne mjere kako bi se ti nedostatci ispravili;

295.  izražava žaljenje zbog toga što su financijska sredstva Unije dostupna za opremu na vozilima uglavnom iskorištena za domaći promet i zbog toga što se prijevoz tereta ne može podupirati kohezijskim fondovima; podsjeća na to da je željeznički prijevoz tereta jedan od ključnih aspekata jedinstvenog tržišta;

296.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se manjkavosti povezane s nekompatibilnosti sustava uspješno isprave u sljedećem programskom razdoblju;

297.  smatra da postizanje operativnosti jedinstvenog željezničkog tržišta iziskuje punu suradnju relevantnih sudionika na tržištu prije dodjele sredstava EU-a; mišljenja je da je politici Unije o željezničkom sektoru nužna realistična promjena strategije koja bi trebala obuhvaćati procjenu troškova i koristi te razvoj ekonomskog modela u državama članicama, ako on ne postoji, radi jamčenja odgovarajućeg financiranja i omogućivanja utvrđivanja izvora na učinkovit način;

Dio XXIV. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 14/2017 naslovljeno „Pregled uspješnosti upravljanja predmetima na Sudu Europske unije”

298.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda; podržava njegove primjedbe i preporuke;

299.  upućuje kritiku Sudu Europske unije jer Revizorskom sudu odbija dati pristup nekima od dokumenata koje je tražio za pregled uspješnosti Suda Europske unije; podsjeća Sud Europske unije da su članovi Revizorskog suda i njegovi revizori prilikom izvršavanja svojih dužnosti obvezni poštovati povjerljivost i čuvanje poslovne tajne(25); žali zbog činjenice da sa sudskim savjetnicima nisu mogli biti obavljeni razgovori, unatoč njihovoj ključnoj ulozi u radu Suda;

300.  sa žaljenjem primjećuje da je Opći sud od 2012. naovamo u više navrata prekoračio razumni rok unutar kojeg stranka postupka može očekivati donošenje presude; poziva Opći sud da Odboru Parlamenta za proračunski nadzor podnese izvješće kako bi se ta situacija razjasnila;

301.  prima na znanje da se nakon reforme pravosudne strukture Suda prilikom raspodjele sudaca u sudska vijeća u obzir uzima broj predmeta u različitim područjima; želi znati kako se provodi ta raspodjela i postoje li za određena područja specijalizirana vijeća; traži statističke podatke o napretku predmeta u okviru novog sustava;

302.  izražava žaljenje zbog činjenice da Revizorski sud nije u uzorak uključio predmete koji su trajali više nego dvostruko dulje od prosjeka; smatra da za ocjenu rada nisu relevantni samo uobičajeni predmeti;

303.  predlaže da se radni jezici na Sudu Europske unije, posebno u raspravama, prošire na engleski, francuski i njemački jezik, radne jezike institucija Unije; potiče Sud Europske unije da potraži najbolje prakse u europskim institucijama radi provedbe svoje reforme jezičnih praksi;

304.  napominje da su sudski savjetnici vrlo utjecajni u postupku donošenja odluka na Sudu, ali da su njihova uloga i propisi kojima se regulira njihov rad i dalje nepoznati široj javnosti;

305.  zabrinut je zbog toga što se, gledajući najčešće čimbenike koji utječu na trajanje pisanog postupka pred Općim sudom, 85 % vremena odnosi na prihvat i obradu postupovnih akata u Tajništvu; pita se ima li Tajništvo na raspolaganju odgovarajuće resurse;

306.  zabrinut je zbog duljine trajanja predmeta pred Općim sudom kada se otvore pitanja povezana s povjerljivošću;

307.  prima na znanje postupak dodjeljivanja predmeta koji su upućeni sudovima; poziva Sud Europske unije da dostavi pravila kojima se definira postupak dodjeljivanja predmeta na oba suda;

308.  napominje da je 2014. i 2015. otprilike 40 % predmeta na Općem sudu bilo raspoređeno neovisno o rasporedu rotacije, što dovodi u pitanje sam sustav; istovremeno izražava sumnju oko diskrecijske dodjele predmeta unutar Općeg suda; žali zbog nedostatka transparentnosti u tom postupku;

309.  izražava zabrinutost zbog činjenice da su sudski praznici jedan od najčešćih faktora koji utječe na trajanje rješavanja predmeta na Sudu Europske unije; predlaže da se u tom razdoblju dopusti održavanje rasprava i donošenje odluka o širem rasponu predmeta, a ne samo onima s posebnim okolnostima;

310.  napominje da bolovanje, rodiljni ili roditeljski dopust i odlazak sudskih savjetnika također utječu na trajanje postupaka; poziva Sud da razmotri moguće alternativne metode kako bi se riješilo pitanje privremenih odsutnosti i osigurao neometani rad;

311.  smatra da, uzimajući u obzir radno opterećenje sudova, sredstva među njima nisu razmjerno podijeljena; predlaže da „jedinica za čitanje presuda” (cellule des lecteurs d’arrêts) na Općem sudu intervenira u kasnijoj fazi postupka;

312.  poziva države članice da se pobrinu da se odluka o imenovanju novih sudaca donosi mnogo prije datuma odlaska njihovih prethodnika, kako bi se osigurala neometana primopredaja i preraspodjela zadataka;

313.  izražava zabrinutost zbog jedinstvenog pristupa koji Sud primjenjuje na različite stadije procesa; preporučuje Sudu da zadane rokove prilagodi prema vrsti i složenosti predmeta;

314.  napominje da se znatan broj predmeta na oba suda odnosi na pitanja intelektualnog vlasništva; potiče Sud Europske unije da analizira načine pojednostavljenja postupaka za takve predmete i razmotri mogućnost preliminarne revizije koju bi provele službe za istraživanje i dokumentaciju na Sudu;

Dio XXV. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 16/2017 naslovljeno „Izrada programa ruralnog razvoja: potrebno je pojednostavnjenje i stavljanje većeg naglaska na rezultate”

315.  u svrhu stavljanja većeg naglaska na uspješnost i rezultate, bolje povezanosti programa ruralnog razvoja s drugim programima i bolje procjene doprinosa programa ruralnog razvoja ostvarenju strateških ciljeva, pri pripremi programskog razdoblja nakon 2020., poziva:

   (a) Komisiju da osigura da se u njezinim prijedlozima za politike navodi kako će se daljnjim razvijanjem zahtjeva povećati dosljednost među pojedinačnim programima;
   (b) države članice da do 2022. utvrde kako će se u okviru sveobuhvatnih ciljeva i pravila Unije postići i pratiti koordinacija, komplementarnost i sinergija te kako će se o njima izvješćivati;

316.  poziva Komisiju da do kraja 2020. preispita oblikovanje programskih dokumenata radi pojednostavnjivanja njihova sadržaja i smanjenja broja zahtjeva za programsko razdoblje nakon 2020.; posebno smatra da bi Komisija strukturu programskih dokumenata trebala ograničiti na one sastavne dijelove i mogućnosti koje su ključne za pravilno planiranje, provedbu i praćenje rashoda u području ruralnog razvoja;

317.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama poduzme mjere do kraja 2018. kako bi se zajamčilo da će se unaprijeđenim godišnjim izvješćima o provedbi za 2019. godinu pružiti jasne i sveobuhvatne informacije o postignućima programa te da će traženi odgovori na zajednička pitanja iz evaluacije poslužiti kao čvršći temelj za sljedeće programsko razdoblje;

318.  poziva Komisiju da pri pripremi za programsko razdoblje nakon 2020. te u kontekstu glavnih ciljeva Unije za poljoprivredu i ruralni razvoj preciznije odredi vrste pokazatelja u svrhu procjene rezultata i učinaka intervencija u području ruralnog razvoja; smatra da bi se Komisija u tom procesu mogla poslužiti iskustvom i već razvijenim rješenjima drugih međunarodnih organizacija (npr. SZO, Svjetska banka i OECD) usmjerenima na uspješnost i rezultate;

319.  stajališta je da Komisija mora zajamčiti kontinuitet vrste ulaganja koje se trenutačno provodi u okviru drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike, koja je ključan financijski instrument za poticanje gospodarskog rasta, promicanja konkurentnosti, inovacija i zapošljavanja u ruralnim i planinskim područjima regija koje zaostaju te za jamčenje održivoga ruralnog razvoja;

320.  traži da Komisija promiče i olakšava nacionalnu suradnju i umrežavanje kako bi se širila dobra praksa u pogledu mjerenja uspješnosti koja su osmišljena na nacionalnoj razini krajem 2020.;

321.  kad je riječ o programskom razdoblju nakon 2020., traži da Komisija preispita i uzme u obzir iskustvo stečeno tijekom primjene aktualnog sustava krajem 2020., posebice u pogledu:

   (a) utjecaja pričuve za uspješnost i mogućih alternativnih mehanizama za poboljšanje rezultata;
   (b) prikladnosti i mjerljivosti pokazatelja rezultata koji se upotrebljavaju za pristup pričuvi za uspješnost i
   (c) primjene financijskih sankcija u slučaju nedovoljne uspješnosti;

322.  poziva Vijeće i Komisiju da, prije nego što se sredinom 2018. donesu daljnji zakonodavni prijedlozi, razmotre mogućnost usklađivanja dugoročne strategije i donošenja politika s proračunskim ciklusom te provođenja sveobuhvatnog preispitivanja potrošnje sredstava prije utvrđivanja novog dugoročnog proračuna;

323.  smatra da bi, kako bi se omogućilo odobravanje programa ruralnog razvoja na početku sljedećeg programskog razdoblja i pravovremena provedba u razdoblju nakon 2020., Komisija u svojim zakonodavnim prijedlozima trebala navesti izmjene koje su uključene u vremenskom rasporedu oblikovanja politika te izrade i provedbe programa;

324.  mišljenja je da bi se odlukom o trajanju VFO-a trebala postići ravnoteža između dvaju naizgled suprotnih zahtjeva: s jedne strane, potrebe da nekoliko politika Unije, posebno onih u okviru podijeljenog upravljanja, kao što su poljoprivreda i kohezija, funkcionira na temelju stabilnosti i predvidljivosti obveza za najmanje sedam godina, i, s druge strane, potrebe za demokratskim legitimitetom i odgovornošću koja proizlazi iz svakog usklađivanja financijskog okvira s petogodišnjim ciklusom Parlamenta i Komisije;

Dio XXVI. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 17/2017 naslovljeno „Intervencija Komisije u grčku financijsku krizu”

325.  zahvaljuje Revizorskom sudu na pripremi sveobuhvatnog izvješća o toj vrlo važnoj temi, usko povezanoj s djelovanjem Odbora za proračunski nadzor; izražava žaljenje zbog toga što su za izradu izvješća o reviziji bile potrebne tri godine; ističe važnost pravovremenog sastavljanja izvješća jer bi se time znatno olakšao rad Komisije i Parlamenta;

326.  žali zbog činjenice da je Revizorski sud imao ograničen mandat u reviziji financijske pomoći Unije Grčkoj, kojom je upravljala Trojka (Komisija, Europska središnja banka i MMF), te nije primao odgovarajuće informacije od Europske središnje banke; potiče Europsku središnju banku da u duhu međusobne suradnje pruža informacije kojima bi se Revizorskom sudu omogućio širi pregled nad korištenjem sredstava Unije;

327.  uviđa komplicirano gospodarsko stanje u cijeloj Europi, a posebno zahtjevnu političku situaciju u Grčkoj tijekom provedbe financijske pomoći Unije, koja je izravno utjecala na učinkovitost provedbe pomoći;

328.  ističe ključnu važnost transparentnosti u korištenju sredstava Unije u okviru različitih instrumenata financijske pomoći primijenjenih u Grčkoj;

329.  poziva Komisiju da poboljša opće postupke za definiranje programa potpore, pri čemu je osobito potrebno utvrditi opseg analitičkih aktivnosti potrebnih za obrazloženje sadržaja uvjeta i, po mogućnosti, uputiti na alate koji se mogu primijeniti u relevantnim situacijama;

330.  ističe da Komisija treba poboljšati rješenja koja primjenjuje u svrhu praćenja provedbe i uvođenja reformi kako bi mogla bolje utvrditi administrativne ili druge prepreke djelotvornoj provedbi reformi; osim toga, smatra da se Komisija mora pobrinuti za to da raspolaže potrebnim resursima za provođenje takvih procjena;

Dio XXVII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 18/2017 naslovljeno „Jedinstveno europsko nebo: kultura je promijenjena, ali nije ostvareno jedinstveno nebo”

331.  ističe da jedinstveno europsko nebo nije zaživjelo u potpunosti zbog otpora određenih profesija iz zračnog sektora koje štite svoje povlastice, kao i manjka snažne političke volje država članica za ispunjavanje uvjeta za provedbu te inicijative;

332.  žali zbog činjenice da, premda je Unija uspjela ukloniti kopnene granice između država članica schengenskog prostora, dosad nije uspjela učiniti isto sa zračnim granicama između tih država članica, što dovodi do zajedničkih godišnjih gubitaka u vrijednosti od pet milijardi EUR;

333.  ističe da postoji potreba da se pokazatelji preispitaju i ažuriraju kako bi se unaprijedio sustav izvedbe zračnog prometa; pozdravlja činjenicu da je Komisija izjavila da se oni preispituju; ističe da su za jamčenje uspješnoga preispitivanja pokazatelja potrebni točni i odgovarajući podatci;

334.  ističe da bi provedba jedinstvenog europskog neba smanjila emisije CO2 zrakoplovne industrije do 10 %, čime bi se znatno doprinijelo ostvarenju ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma;

335.  poziva Komisiju da detaljnije razmotri očekivane rezultate Zajedničkog poduzeća SESAR jer oni možda nisu primjenjivi na sadašnju situaciju u kojoj jedinstveno europsko nebo nije provedeno i riskira se njihova provedba u zračnim sustavima koji nisu u mogućnosti međusobno surađivati;

336.  poziva Komisiju da iznese detalje o svojem ugovoru s Eurocontrolom radi praćenja potrošnje novca poreznih obveznika Unije;

337.  ističe da je važno da nacionalna nadzorna tijela budu neovisna te da im se dodijele dostatni financijski i organizacijski resursi;

338.  poziva Komisiju da nadležni odbor Parlamenta obavijesti o tome zašto nije pokrenula postupke zbog povrede u vezi s činjenicom da nisu uspostavljeni funkcionalni blokovi zračnog prostora, koji još uvijek nisu operativni, iako su trebali biti još 2012.;

Dio XXVIII. – Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 21/2017 naslovljeno „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”

339.  pozdravlja preporuke Revizorskog suda i poziva Komisiju da poduzme daljnje korake u pogledu tih preporuka i napomena iznijetih u tom tematskom izvješću;

340.  primjećuje izrazito visoke rashode za nova „zelena” plaćanja, koja čine 30 % svih izravnih plaćanja u okviru ZPP-a i gotovo 8 % ukupnog proračuna EU-a; sa zabrinutošću napominje da taj iznos ne odgovara razini ambicioznosti koju nudi „zeleno” plaćanje; poziva Komisiju da pri pripremi reforme ZPP-a to uzme u obzir;

341.  žali zbog činjenice da je i dalje nejasno kako se ekologizacijom namjerava doprinijeti širim ciljevima Unije u vezi s klimatskim promjenama; poziva Komisiju da u okviru nove reforme ZPP-a izradi konkretan akcijski plan za ekologizaciju u kojem će se jasno utvrditi logika intervencije i niz konkretnih, mjerljivih ciljeva;

342.  zabrinut je zbog činjenice da je instrument ekologizacije i dalje mjera potpore dohotku kojom se poljoprivrednicima omogućuje da povećaju svoj dohodak za do 1 %, a da se pritom u mnogim slučajevima nužno ne nameću nikakve obveze ili troškovi povezani s provedbom, čime se dovodi u pitanje sam razlog toga financiranja; poziva Komisiju da izradi stroža pravila za poljoprivrednike i pritom izbjegava prekomjerno korištenje izuzeća;

343.  zabrinut je zbog razine složenosti i transparentnosti ekologizacije i samog ZPP-a; poziva Komisiju da pojednostavni program ekologizacije i čitav ZPP kako bi se povećala razina transparentnosti i izbjegao visok stupanj rizika od zloupotrebe;

344.  posebno je zabrinut zbog zaključka Revizorskog suda da ekologizacija vjerojatno ne može pružiti znatne koristi za okoliš i klimu te poziva Komisiju da preispita postojanje tog instrumenta i razmotri mogućnost za znatno reinvestiranje sredstava namijenjenih za ekologizaciju u postojeće i često podudarne programe koji su se pokazali učinkovitijima i opravdanijima;

o
o   o

345.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi agencijama koje podliježu ovom postupku razrješnice, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

(1) SL L 48, 24.2.2016.
(2) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(3) SL C 322, 28.9.2017., str. 1.
(4) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0121.
(6) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(7) SL L 287, 29.10.2013., str. 63.
(8)1.2.3.4.5.6.7.8.9.10.11.12.13. ESB bi trebao:dodatno pojednostavniti proces donošenja odluka i delegirati određene odluke na niže razine kako bi se nadzorni odbor mogao usredotočiti na zahtjevnija pitanja;procijeniti povezane rizike i uvesti potrebne zaštitne mjere, uključujući upravljanje mogućim proturječnim zahtjevima i praćenje pridržavanja propisa kako bi otklonio zabrinutost zbog korištenja zajedničkim službama;raspodijeliti dostatne vještine i resurse u pogledu unutarnje revizije kako bi se zajamčila pokrivenost područja srednjeg i visokog rizika na odgovarajući način i kada je to prikladno;u potpunosti surađivati s Revizorskim sudom kako bi mu omogućio da djeluje u skladu sa svojim ovlastima i time poboljšati odgovornost;formalizirati svoje trenutačne mehanizme za mjerenje uspješnosti nadzora i objavljivanje informacija o takvoj uspješnosti kako bi poboljšao svoju odgovornost prema vanjskim dionicima;izmijeniti Okvirnu uredbu o SSM-u kako bi formalizirao obveze uključenih nacionalnih nadležnih tijela i zajamčio da sva ta tijela u cijelosti i razmjerno sudjeluju u radu zajedničkih nadzornih timova;razraditi, u suradnji s nadležnim nacionalnim tijelima, profile uloga/timova i metode za procjenu prikladnosti osoblja koje nacionalna nadležna tijela namjeravaju rasporediti u zajedničke nadzorne timove i njihovu naknadnu radnu učinkovitost;uspostaviti i održavati centraliziranu, standardiziranu i sveobuhvatnu bazu podataka s informacijama o vještinama, iskustvu i kvalifikacijama članova zajedničkih nadzornih timova, kako iz ESB-a tako i iz nacionalnih nadležnih tijela;uvesti formalan plan osposobljavanja za novo i postojeće nadzorno osoblje zajedničkih nadzornih timova;izraditi i primijeniti metodologiju kojom bi se na temelju rizičnosti određivao ciljani broj zaposlenika u zajedničkim nadzornim timovima i njihove potrebne vještine;redovito preispitivati i po potrebi ažurirati model grupiranja u okviru važnog procesa planiranja nadzora;povećati broj zaposlenika ili ih prerasporediti kako bi se omogućilo osjetno pojačanje prisutnosti vlastitog osoblja u neposrednom nadzoru važnih banaka na temelju jasnog određivanja prioritetnih rizika;pomno pratiti nedostatke u sustavu IT-a koji se upotrebljava za neposredni nadzor te nastaviti ulagati napore u poboljšanje kvalifikacija i vještina djelatnika iz nacionalnih nadležnih tijela koji obavljaju neposredni nadzor.
(9) Izjava „Jamčenje djelotvornog nadzora nad bankama koji se u cijelosti može obuhvatiti revizijom i za koji se može preuzeti potpuna odgovornost nakon uvođenja jedinstvenog nadzornog mehanizma” Kontaktnog odbora čelnika vrhovnih revizijskih institucija država članica EU-a i Revizorskog suda.
(10) SL C 50, 9.2.2018., str. 80.
(11) Za ograničenja u vezi s pristupom informacijama vidjeti prilog II. tematskom izvješću.
(12) Za postojeće mehanizme izvješćivanja između ESB-a i Europskog parlamenta vidjeti prilog IX. posebnom izvješću.
(13) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).
(14) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).
(15) Akcijski plan za prirodu, ljude i gospodarstvo (COM(2017)0198).
(16) Ocjena javne potrošnje i financijske odgovornosti (engl. Public Expenditure and Financial Accountability assessment).
(17) Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih (COM(2016)0646).
(18) Zaštita djece migranata (COM(2017)0211).
(19) Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).
(20) Sustavi praćenja plovila (engl. Vessel monitoring systems).
(21) Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).
(22) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 404/2011 od 8. travnja 2011. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL L 112, 30.4.2011., str. 1.).
(23) Vidi Komisijin prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera, o izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1967/2006, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1224/2009 i uredbi (EU) br. 1343/2011 i (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća te o ostavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 894/97, (EZ) br. 850/98, (EZ) br. 2549/2000, (EZ) br. 254/2002, (EZ) br. 812/2004 i (EZ) br. 2187/2005 (COM(2016)0134).
(24) Vidi Komisijin prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (preinaka) (COM(2017)0753).
(25) Vidi posebno članak 6. Kodeksa ponašanja članova Revizorskog suda i 4. odlomak (čuvanje poslovne tajne) Etičkih smjernica Europskog revizorskog suda koje se primjenjuju na osoblje.


Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – 8., 9., 10. i 11. ERF
PDF 499kWORD 66k
Odluka
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje proračuna osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016. (2017/2146(DEC))
P8_TA(2018)0123A8-0123/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir financijske izvještaje i račune prihoda i rashoda osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0364 – C8-0257/2017),

–  uzimajući u obzir financijske podatke o Europskom razvojnom fondu (COM(2017)0299),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o aktivnostima financiranim iz osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016. s odgovorima Komisije(1),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(2) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuke Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju Komisija treba dobiti za izvršenje operacija Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016. (05078/2018 – C8-0053/2018, 05079/2018 – C8-0054/2018, 05080/2018 – C8-0055/2018, 05082/2018 – C8-0056/2018),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država, s jedne strane, te Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, koji je potpisan u Cotonouu (Benin) 23. lipnja 2000.(3) i izmijenjen u Ouagadougouu (Burkina Faso) 22. lipnja 2010.(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”)(5),

–  uzimajući u obzir članak 33. Unutarnjeg sporazuma od 20. prosinca 1995. između predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u Vijeću, o financiranju i upravljanju pomoći Zajednice na temelju Drugog financijskog protokola uz četvrtu konvenciju AKP-a i EZ-a(6),

–  uzimajući u obzir članak 32. Unutarnjeg sporazuma od 18. rujna 2000. između predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u Vijeću, o financiranju i upravljanju pomoći Zajednice na temelju Financijskog protokola Sporazuma o partnerstvu između afričkih, karipskih i pacifičkih država te Europske zajednice i njezinih država članica, potpisanog u Cotonouu (Benin) 23. lipnja 2000. i dodjeli financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koje se primjenjuje četvrti dio Ugovora o EZ-u(7),

–  uzimajući u obzir članak 11. Unutarnjeg sporazuma od 17. srpnja 2006. između predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u Vijeću, o financiranju pomoći Zajednice na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2008. do 2013. u skladu sa Sporazumom o partnerstvu između država AKP-a i država EZ-a i o dodjeljivanju financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koja se primjenjuje četvrti dio Ugovora o EZ-u(8),

–  uzimajući u obzir članak 11. Unutarnjeg sporazuma od 24. lipnja 2013. i 26. lipnja 2013. između predstavnika vlada država članica Europske unije, koji su se sastali u Vijeću, o financiranju potpore Europske unije na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. u skladu sa Sporazumom o partnerstvu između država AKP-a i EU-a i o dodjeljivanju financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koja se primjenjuje četvrti dio Ugovora o funkcioniranju Europske unije(9),

–  uzimajući u obzir članak 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 74. Financijske uredbe od 16. lipnja 1998. koja se primjenjuje na suradnju za financiranje razvoja u skladu s četvrtom konvencijom AKP-a i EZ-a(10),

–  uzimajući u obzir članak 119. Financijske uredbe od 27. ožujka 2003. koja se primjenjuje na deveti Europski razvojni fond(11),

–  uzimajući u obzir članak 50. Uredbe Vijeća (EZ) br. 215/2008 od 18. veljače 2008. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na deseti Europski razvojni fond(12),

–  uzimajući u obzir članak 48. Uredbe Vijeća (EU) 2015/323 od 2. ožujka 2015. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na jedanaesti Europski razvojni fond(13),

–  uzimajući u obzir članak 93., članak 94. treću alineju Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0123/2018),

1.  daje razrješnicu Komisiji za izvršenje proračuna osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i Europskoj investicijskoj banci te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o zaključenju poslovnih knjiga osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016. (2017/2146(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir financijske izvještaje i račune prihoda i rashoda osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0364 – C8-0257/2017),

–  uzimajući u obzir financijske podatke o Europskom razvojnom fondu (COM(2017)0299),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o aktivnostima financiranim iz osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016. s odgovorima Komisije(14),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(15) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir preporuke Vijeća od 20. veljače 2018. o razrješnici koju Komisija treba dobiti za izvršenje operacija Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016.(05078/2018 – C8-0053/2018, 05079/2018 – C8-0054/2018, 05080/2018 – C8-0055/2018, 05082/2018 – C8-0056/2018),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2015. (COM(2017)0379),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država, s jedne strane, te Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, koji je potpisan u Cotonouu (Benin) 23. lipnja 2000.(16) i izmijenjen u Ouagadougouu (Burkina Faso) 22. lipnja 2010.(17),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”)(18),

–  uzimajući u obzir članak 33. Unutarnjeg sporazuma od 20. prosinca 1995. između predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u Vijeću, o financiranju i upravljanju pomoći Zajednice na temelju Drugog financijskog protokola uz četvrtu konvenciju AKP-a i EZ-a(19),

–  uzimajući u obzir članak 32. Unutarnjeg sporazuma od 18. rujna 2000. između predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u Vijeću, o financiranju i upravljanju pomoći Zajednice na temelju Financijskog protokola Sporazuma o partnerstvu između afričkih, karipskih i pacifičkih država te Europske zajednice i njezinih država članica, potpisanog u Cotonouu (Benin) 23. lipnja 2000., i dodjeli financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koje se primjenjuje četvrti dio Ugovora o EZ-u(20),

–  uzimajući u obzir članak 11. Unutarnjeg sporazuma od 17. srpnja 2006. između predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u Vijeću, o financiranju pomoći Zajednice na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2008. do 2013. u skladu sa Sporazumom o partnerstvu između država AKP-a i država EZ-a i o dodjeljivanju financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koja se primjenjuje četvrti dio Ugovora o EZ-u(21),

–  uzimajući u obzir članak 11. Unutarnjeg sporazuma od 24. lipnja 2013. i 26. lipnja 2013. između predstavnika vlada država članica Europske unije, koji su se sastali u Vijeću, o financiranju potpore Europske unije na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. u skladu sa Sporazumom o partnerstvu između država AKP-a i EU-a i o dodjeljivanju financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koja se primjenjuje četvrti dio Ugovora o funkcioniranju Europske unije(22),

–  uzimajući u obzir članak 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 74. Financijske uredbe od 16. lipnja 1998. koja se primjenjuje na suradnju za financiranje razvoja u skladu s četvrtom konvencijom AKP-a i EZ-a(23),

–  uzimajući u obzir članak 119. Financijske uredbe od 27. ožujka 2003. koja se primjenjuje na deveti Europski razvojni fond(24),

–  uzimajući u obzir članak 50. Uredbe Vijeća (EZ) br. 215/2008 od 18. veljače 2008. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na deseti Europski razvojni fond(25),

–  uzimajući u obzir članak 48. Uredbe Vijeća (EU) 2015/323 od 2. ožujka 2015. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na jedanaesti Europski razvojni fond(26),

–  uzimajući u obzir članak 93., članak 94. treću alineju Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0123/2018),

A.   budući da Parlament u kontekstu postupka davanja razrješnice želi naglasiti posebnu važnost daljnjeg jačanja demokratskog legitimiteta institucija Unije povećanjem transparentnosti i odgovornosti, provedbom ideje izrade proračuna na temelju uspješnosti te dobrim upravljanjem ljudskim resursima;

1.  odobrava zaključenje poslovnih knjiga osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016.;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu i Europskoj investicijskoj banci te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

3. Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje proračuna osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016. (2017/2146(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje proračuna osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2016.

–  uzimajući u obzir članak 93., članak 94. treću alineju Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0123/2018),

A.  budući da je, u skladu s ciljevima održivog razvoja i postupnog uključivanja zemalja AKP-a te prekomorskih zemalja i područja u svjetsko gospodarstvo, smanjenje i konačno iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj Sporazuma iz Cotonoua koji predstavlja okvir za odnose Unije s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama (zemlje AKP-a) i prekomorskim zemljama i područjima;

B.  budući da su europski razvojni fondovi glavni financijski instrument kojim Unija zemljama AKP-a i prekomorskim zemljama i područjima pruža pomoć u okviru razvojne suradnje;

C.  budući da povijest država članica obvezuje Uniju u pogledu razvoja u zemljama AKP-a i suradnje s prekomorskim zemljama i područjima, koji su zbog geopolitike, globalizacije i globalnih izazova, primjerice posljedica klimatskih i demografskih promjena, povezani s budućnošću Unije;

D.  budući da je Komisija, kao provedbeno tijelo, odgovorna za razrješnice za europske razvojne fondove;

E.  budući da se zbog pojave novih globalnih izazova obrasci pružanja pomoći mijenjaju iz temelja, što je dovelo do toga da svi dionici u području razvoja razmišljaju o novom pristupu u pogledu pružanja pomoći i preusmjeravanju postojećeg okvira za vanjsku pomoć;

F.  budući da su načela održivosti, usklađenosti politika i učinkovitosti presudna za razvoj novog i horizontalnog pristupa razvoju na razini Unije u cilju povećanja pozitivnog učinka njezine razvojne pomoći i rezultata;

G.  budući da su transparentnost i odgovornost preduvjeti i za demokratski nadzor i za usklađenost djelovanja Unije u kontekstu razvoja s ciljevima drugih dionika kao što su države članice, međunarodne organizacije, međunarodne financijske institucije ili multilateralne razvojne banke;

H.  budući da je uspješna koordinacija ključna za ograničavanje rizika od fragmentacije pomoći i za ostvarivanje najvećeg mogućeg učinka usklađenosti i preuzimanje odgovornosti partnerskih zemalja za ispunjavanje prioriteta u pogledu razvoja;

I.  budući da se financiranje i programi zajedničkog razvoja trebaju pretvoriti u bolje usmjeravanje ciljeva, utvrđivanje sinergija i razmjenu podataka iz okvira rezultata različitih organizacija;

J.  budući da je osmišljavanje novih načina intervencije kao što su spajanje sredstava, ulagački kapaciteti ili platforme i namjenski uzajamni fondovi dodatni način ostvarivanja financiranja uz službenu razvojnu pomoć, ali uz poštovanje uvjeta u pogledu transparentnosti, ostvarivanja dodatnosti i pozitivnog utjecaja na terenu;

K.  budući da je s obzirom na nedostatak financiranja koje je potrebno da bi se ostvarili ambiciozni razvojni ciljevi ključno mobiliziranje privatnog sektora i privlačenje dodatnih ulaganja kako bi se osigurali najbolji elementi održivog razvoja u zemljama primateljicama u okviru njihovih vlastitih administrativnih kapaciteta i društvenih struktura;

L.  budući da proračunska potpora, iako ima ključnu ulogu u pokretanju promjena i savladavanju glavnih razvojnih izazova, podrazumijeva znatan fiducijarni rizik te treba biti odobrena samo ako je dovoljno transparentna, sljediva i pouzdana te popraćena jasnim zalaganjem partnerskih zemalja za reformu politika;

M.  budući da se razvojna pomoć provodi u složenom i osjetljivom geopolitičkom kontekstu na koji utječu okolnosti kao što su slabi okviri upravljanja, korupcija, društvena i ekonomska nestabilnost, oružani sukobi, krizna i postkrizna stanja koja pokreću migracije ili prisilno raseljavanje ili krize u zdravstvu;

N.  budući da je Parlament ponovio svoj poziv na uključivanje sredstava europskih razvojnih fondova u opći proračun Unije;

Izjava o jamstvu

Ključni nalazi u pogledu financijske provedbe 2016.

1.  pozdravlja napore koje službe Komisije kontinuirano ulažu u poboljšanje ukupnog financijskog upravljanja europskim razvojnim fondovima u pogledu starih nepodmirenih obveza i plaćanja pretfinanciranja;

2.  u prvom redu primjećuje da je fiksni cilj smanjenja od 25 % za stare otvorene obveze blago premašen, dosegavši 28 %, a u pogledu starih neiskorištenih obveza 36 %;

3.  primjećuje i mjere koje su poduzete kako bi se smanjio broj nezaključenih ugovora koji su istekli i kako bi se oni zaključili, s obzirom na to da odgađanja duža od 18 mjeseci nakon završetka njihova operativnog razdoblja predstavljaju znatan rizik za pojavu pogrešaka u smislu pravilnosti jer popratna dokumentacija možda više neće biti dostupna, a osobe zadužene za upravljanje tim ugovorima možda više neće moći zajamčiti odgovarajući kontinuitet operacija;

4.  primjećuje da je ukupni udio ugovora koji su istekli u portfelju Komisijine Glavne uprave za međunarodnu suradnju i razvoj (DG DEVCO) krajem 2016. godine iznosio 15,15 %, a da je cilj bio 15 %; žali što je 1058 (ili 56 %) od 1896 ugovora koji su istekli povezano s upravljanjem aktivnostima europskih razvojnih fondova i da je operativno razdoblje iz 156 (od tih 1 058) ugovora u vezi s europskim razvojnim fondovima koji su istekli isteklo prije više od 5 godina, a za to je razdoblje financijska vrijednost bila 323 milijuna EUR;

5.  međutim, žali što je Revizorski sud procijenio da su nadzorni i kontrolni sustavi samo djelomično djelotvorni;

Pouzdanost računovodstvene dokumentacije europskih razvojnih fondova

6.  pozdravlja mišljenje Revizorskog suda prema kojem konačna godišnja računovodstvena dokumentacija osmog, devetog, desetog i jedanaestog Europskog razvojnog fonda za 2016. godinu u svim bitnim aspektima pošteno prikazuje financijsko stanje europskih razvojnih fondova na dan 31. prosinca 2016. i prema kojem su rezultati poslovanja, novčani tokovi i promjene u neto imovini na kraju te godine u skladu s financijskim propisima o europskim razvojnim fondovima i s računovodstvenim pravilima zasnovanima na međunarodno prihvaćenim računovodstvenim standardima za javni sektor;

7.  poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi riješila problem povrata nepotrošenih sredstva za pretfinanciranje pogrešno evidentiranih kao operativni prihod jer je to nepravilno evidentiranje operativnih prihoda dovelo do ispravaka u iznosu od 3,2 milijuna EUR;

8.  žali zbog činjenice što te pogreške u kodiranju postoje već od 2015. u kontekstu upravljanja nalozima za povrat; međutim, napominje da je DG DEVCO za svoje osoblje krajem 2016. izdao detaljne upute za točno unošenje klasifikacijskih oznaka za naloge za povrat te vrste;

Zakonitost i pravilnost operacija europskih razvojnih fondova

9.  pozdravlja mišljenje Revizorskog suda prema kojem su prihodi povezani s računovodstvenom dokumentacijom za 2016. godinu zakoniti i pravilni u svim značajnim aspektima;

10.  ponovo izražava zabrinutost zbog procjene Revizorskog suda u vezi sa zakonitošću i pravilnošću plaćanja povezanih s računovodstvenom dokumentacijom u kojima postoje značajne pogreške;

11.  prima na znanje da je Revizorski sud u svojem godišnjem izvješću procijenio da stopa pogreške za rashode u vezi s računovodstvenom dokumentacijom iz osmog, devetog, desetog i jedanaestog europskog razvojnog fonda iznosi 3,3 %, što je blagi pad u odnosu na stopu od 3,8 % iz 2014. i 2015., stopu od 3,4 % iz 2013. i stopu od 3 % iz 2012.;

12.  sa žaljenjem primjećuje da je u 24 % provjerenih transakcija (35 od 143) postojala pogreška; prima na znanje rezultate uzorkovanja u pogledu projekata prema kojima je u 35 od 130 plaćanja (27 %) postojala pogreška, a posebno prima na znanje činjenicu da su pogreške u 26 od tih 35 (tj. 74 %) plaćanja označene kao mjerljive pogreške, pri čemu je 9 konačnih transakcija odobreno nakon izvršenja svih ex ante provjera;

13.  sa zabrinutošću primjećuje da su u dva slučaja u kojima su se pojavile mjerljive pogreške službe Komisije imale dovoljno informacija iz svojih sustava upravljanja da spriječe, otkriju ili isprave pogreške prije prihvaćanja rashoda, što je imalo izravan pozitivan učinak na procijenjenu stopu pogreške, koja bi bila za 0,7 postotnih bodova niža, a u pet transakcija s pogreškama vanjski revizori ili nadzorna tijela nisu otkrili pogreške;

14.  primjećuje da za proračunsku potporu i za provedbu projekata s više donatora koje vode međunarodne organizacije, uz primjenu teoretskog pristupa, zbog prirode financiranja i načina plaćanja postoji tek ograničena vjerojatnost da će u transakcijama doći do pogreške; ponavlja svoju zabrinutost u pogledu udruživanja sredstava Unije sa sredstvima drugih donatora, posebice u pogledu činjenice da sredstva Unije nisu namijenjena za određene prepoznatljive stavke rashoda, te u pogledu granica rada Revizorskog suda koje proizlaze iz primjene teoretskog pristupa;

15.  zabrinut je zbog činjenice što se unatoč uzastopnim korektivnim akcijskim planovima stalno ponavljaju iste vrste pogrešaka, osobito u području javne nabave, npr. nepridržavanje odredbi o javnoj nabavi gdje je zabilježen slučaj u kojem su ugovori o uslugama dodijeljeni bez postupka odabira koji bi uključivao natjecanje, rashodi koji nisu nastali, neprihvatljivi rashodi ili izostanak popratnih dokumenata; primjećuje da su se te pogreške odnosile i na transakcije povezane s procjenama programa, bespovratnim sredstvima i sporazumima o doprinosima između Komisije i međunarodnih organizacija; poziva Komisiju da se hitno pozabavi propustima u upravljanju ugovorima, postupcima odabira, upravljanju dokumentima i sustavu javne nabave;

16.  ponavlja da bi Komisija trebala povećati svoje napore u tim konkretnim područjima suradnje poboljšavanjem postojećeg korektivnog akcijskog plana, posebno kada mjerljive pogreške ukazuju na propuste u provjerama koje međunarodne organizacije provode u vezi s poštovanjem ugovornih odredbi, kao dio općeg napora da se poboljšaju metode upravljanja rizicima, cjelokupni sustavi praćenja te kontinuitet poslovanja;

17.  poziva DG DEVCO da obrati pozornost na kodiranje i praćenje plaćanja kako bi se poštovali utvrđeni rokovi u financijskom toku i radni postupci;

Učinkovitost okvira za kontrolu

18.  pozdravlja stalne napore koje DG DEVCO ulaže kako bi poboljšao provedbu svojeg okvira za kontrolu, posebice stavljanje naglaska na visokorizična područja povezana sa sredstvima u okviru neizravnog upravljanja preko međunarodnih organizacija i razvojnih agencija i nepovratnim sredstvima u okviru izravnog upravljanja; primjećuje proširenje rezervacije na nepovratna sredstva i procjene programa u okviru neizravnog upravljanja;

19.  priznaje da se razvojna pomoć često provodi u teškim, nestabilnim ili kritičnim okolnostima u kojima se lako pojavljuju pogreške;

20.  ponovo poziva da se stalna pozornost posveti nedostacima koji se ponavljaju u okviru provođenja ključnih koraka kontrole, a to su osjetljivost ex ante provjera provedenih prije plaćanja u okviru projekata te provjera rashoda koju provode vanjski revizori; napominje da DG DEVCO trenutačno radi na preispitivanju opisa poslova za predmetne revizije i provjere kako bi prikupio informacije na temelju kojih će moći obaviti kvalitetnu procjenu;

21.  pozdravlja činjenicu da se petu godinu zaredom provodi studija o stopi preostalih pogrešaka, i to u skladu s metodologijom za izračun stope preostalih pogrešaka, što predstavlja važan sastavni element postupka izgradnje jamstva u DG-u DEVCO;

22.  pozdravlja činjenicu da se DG DEVCO pozabavio svim nedostacima o kojima je Revizorski sud izvijestio u izvješću iz 2013., ali napominje da metoda procjene specifična za stope preostalih pogrešaka i dalje ostavlja previše prostora za pojedinačne stope pogrešaka;

23.  sa zanimanjem primjećuje da je 2016. u studiji o stopi preostalih pogrešaka prvi put stopa preostalih pogrešaka procijenjena na vrijednost od 1,7 %, što je ispod praga značajnosti od 2 %, čime se potvrđuje jasan pad od 2014. godine, što odgovara rizičnom iznosu od 105 milijuna EUR (ili 1,9 % rashoda za 2016.) s korektivnim kapacitetom – ili procijenjenim budućim ispravcima – od 25 milijuna EUR (24 %), imajući na umu, međutim, nedostatke utvrđene u evidentiranju naloga za povrat u računovodstvenom sustavu; ipak smatra da bi se transakcijama proračunske potpore s obzirom na njihov visok inherentni rizik trebala stalno pridavati posebna pozornost;

24.  ponovo ističe svoju potporu za prelazak s općih rezervacija na izdavanje diferenciranih rezervacija, kao što je Parlament tražio u svojim prethodnim rezolucijama o europskim razvojnim fondovima kako bi se postupno pojačalo bilježenje jamstava različitih operativnih procesa, a to su (i) rezervacija temeljena na stopama pogrešaka za sljedeća četiri visokorizična područja utvrđena za bespovratna sredstva u okviru izravnog i neizravnog upravljanja, neizravno upravljanje s međunarodnim organizacijama i razvojnim agencijama i procjene programa te (ii) posebna i obnovljena rezervacija za Instrument mirovne pomoći za Afriku; potiče Komisiju da nastavi poboljšavati svoje procese upravljanja u skladu s rizikom i financijskim obujmom i da, po potrebi, uvede dodatne uvjete;

25.  podržava činjenicu da je Komisija zadržala svoju rezervaciju u pogledu Instrumenta mirovne pomoći za Afriku koja se odnosi na upravljanje i izvješćivanje o korektivnim mjerama u upravljanju sredstvima; ponavlja svoj poziv Komisiji da nastavi ulagati napore u okviru stupa procjene u cilju jačanja kontrolnog sustava za upravljanje Instrumentom mirovne pomoći za Afriku i njegovo operativno praćenje u svrhu zaštite europskih razvojnih fondova od nezakonitih i nepravilnih rashoda; poziva Komisiju da nastavi s jačanjem strukture i učinkovitosti korektivnih mjera na razini ugovora;

26.  prima na znanje da je 14,16 milijuna EUR vraćeno za povrat neopravdanih plaćanja zbog nepravilnosti i pogrešaka;

27.  primjećuje da su troškovi kontrole iznosili 280,17 milijuna EUR ili 4,26 % ukupnih plaćanja DG-a DEVCO 2016. godine; u tom smislu smatra da je potrebno redovito raditi na općoj učinkovitosti okvira djelovanja u pogledu kontrole i usklađenosti tog djelovanja s načelima dobrog upravljanja kako bi se osigurala dostatna jamstva;

28.  smatra da je potrebno održati dosljednu strategiju kontrole kojom će se zajamčiti ravnoteža između sposobnosti apsorpcije partnerskih zemalja, poštovanja odredbi o usklađenosti i ciljeva uspješnosti, što bi se na odgovarajući način trebalo odraziti u upravljanju različitim operacijama pomoći i načinima pružanja pomoći;

29.   smatra da je za infrastrukturne projekte koji se financiraju iz europskih razvojnih fondova ključna nezavisna ex ante procjena kojom se uzimaju u obzir društveni i ekološki učinci projekata, kao i njihova dodana vrijednost;

Praćenje uspješnosti DG-a DEVCO u ostvarenju njegovih ciljeva i izvješćivanje o tome

30.  poziva DG DEVCO da znatno poboljša svoje mehanizme izvješćivanja o praćenju i uspješnosti kako bi se zajamčilo sustavno i redovito praćenje ključnih pokazatelja utvrđenih u različitim sustavima uspješnosti te da se višem rukovodstvu pravodobno pružaju odgovarajuće i pouzdane informacije; ponavlja da pri procjeni razvojnih ciljeva treba uzeti u obzir društvene, ekološke i gospodarske aspekte;

31.  smatra da se učestalost praćenja i izvješćivanja treba utvrditi uzimajući u obzir prirodu ciljeva koji se nadziru, vrstu pokazatelja i načine prikupljanja podataka, kao i potrebe za praćenjem i izvješćivanjem;

32.  poziva DG DEVCO da zajedno s drugim dionicima koji se bave vanjskim poslovima dodatno razvija svoju komunikacijsku strategiju i alate i da istakne glavne ostvarene rezultate te da dodatno jača opću vidljivost projekata koji dobivaju potporu iz europskih razvojnih fondova kako bi se doprlo do šire javnosti i pružilo relevantne informacije o doprinosu koji Unija daje globalnim izazovima;

33.  smatra da je 86 izvješća o upravljanju vanjskom pomoći koje su sastavile delegacije Unije koristan doprinos lancu jamstva i mjerenju uspješnosti pojedine delegacije Unije, dok istodobno ustraje u pouzdanosti podataka koji se upotrebljavaju u tim izvješćima; primjećuje pozitivan trend za DG DEVCO u uspješnosti delegacija Unije koje su 2016. ostvarile ciljeve iz 21 od 24 ključna pokazatelja uspješnosti (u usporedbi s 20 ostvarenih pokazatelja godine 2015. i 15 godine 2014.), osim triju ključnih pokazatelja uspješnosti u vezi s „točnošću financijskih predviđanja o odlukama”, „postotkom uplata izvršenih u roku od 30 dana” i „poštovanjem dogovora o fleksibilnosti za upotrebu osoblja u delegacijama EU-a”;

34.  međutim, zabrinut je zbog toga što je 980 od 3151 (31 %) projekta kvalificirano kao problematično i što je šest delegacija Unije još ispod referentne vrijednosti od 60 % „zelenih” ključnih pokazatelja uspješnosti; poziva službe Komisije da pomno prate delegacije Unije koje su nedavno postigle cilj od 60 % ili koje se nalaze točno iznad cilja od 60 % kako bi se dodatno razradila i konsolidirala analiza trendova za delegacije Unije;

35.  poziva DG DEVCO da razmotri mogućnost za promjenu ili povećanje referentne vrijednosti od 60 %; ponavlja da se može preispitati i definicija određenih ključnih pokazatelja uspješnosti, ovisno o tipologiji utvrđenih problema ili rizičnom okruženju pojedine delegacije Unije, kako bi se utvrdio novi prostor za poboljšanje;

36.  naglašava da je važno zajamčiti da programi budu prilagođeni i ne pretjerano ambiciozni jer bi se time mogli ugroziti očekivani rezultati pomoći; poziva DG DEVCO da, na temelju rezultata praćenja uspješnosti delegacija Unije, održi realističan broj projekata u delegacijama Unije;

37.  smatra nužnim da se tijekom ad hoc ili regionalnih seminara voditelje delegacija i dalje redovito podsjeća na njihovu ključnu ulogu, uz političke dužnosti koje imaju, u konsolidaciji lanca jamstva DG-a DEVCO te na njihovu opću odgovornost za upravljanje portfeljima projekata za koje je potrebna odgovarajuća procjena i ponderiranje različitih sastavnica koje bi mogle potaknuti izdavanje rezervacija; primjećuje da 2016. godine nijedna delegacija Unije nije izdala rezervaciju u svojem izvješću o upravljanju vanjskom pomoći (EAMR);

38.  poziva Komisiju da hitno podnese izvješće o poduzetim konkretnim korektivnim mjerama u slučaju kad je projekt dvije uzastopne godine klasificiran u kategoriju „crveno” kako bi se brzo ponovo ispitali početni programski ciljevi, a raspoloživa sredstva možda preraspodijelila na prikladnije projekte i potrebe ili čak razmotrila obustava projekta;

Nadzor nad uzajamnim fondovima Unije i upravljanje njima

Komplementarnost i utjecaj

39.  naglašava da je potrebno kontinuirano osiguravati dosljednost i usklađenost razvojnih financijskih instrumenata sa strategijom europskih razvojnih fondova i sveobuhvatnim ciljevima razvojne politike Unije;

40.  priznaje da su uzajamni fondovi Unije osmišljeni kako bi se osigurao brz politički odgovor u okolnostima manjka resursa za određene kritične situacije ili velike krize, kao što je migracijska kriza, ili potrebe za povezivanjem pomoći, obnove i razvoja;

41.  shvaća da u takvim okolnostima namjenski uzajamni fondovi Unije nude fleksibilnost i niz mogućnosti koje spajaju zemljopisne i tematske intervencije kroz različite okvire;

42.  međutim, naglašava da Komisija mora osigurati da takvi uzajamni fondovi donose dodanu vrijednost postojećem djelovanju, doprinose većoj vidljivosti vanjskog djelovanja i mekih ovlasti Unije te da spriječe udvostručavanje drugih financijskih instrumenata;

43.  primjećuje da od ukupnih obveza za sve uzajamne fondove Unije (5 026 milijuna EUR krajem studenog 2017.) 2403 milijuna EUR dolazi iz europskih razvojnih fondova, od čega je 2290 milijuna EUR obećano za krizni uzajamni fond Europske unije za Afriku (Uzajamni fond za Afriku), a 113 milijuna EUR za uzajamni fond Unije za Srednjoafričku Republiku (uzajamni fond Bêkou);

44.  međutim, podsjeća na visoku stopu inherentnih rizika koji su nastali zbog tih razvojnih instrumenata i različita iskustva u njihovoj primjeni; ponovo ističe potrebu za maksimalnom transparentnošću pri primjeni tih instrumenata i odgovornošću za njih;

45.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda br. 11/2017 o uzajamnom fondu Bêkou; uviđa da je, unatoč nekim nedostacima, uzajamni fond Bêkou imao perspektivan početak i primjećuje da je osnivanje uzajamnog fonda bio brz odgovor na potrebu za povezivanjem pomoći, obnove i razvoja; poziva Komisiju da slijedi preporuke Revizorskog suda u vezi s pripremom smjernica o izboru načina potpore (uzajamni fond ili drugo); smatra da takve smjernice moraju odražavati moguće rizike i nedostatke uzajamnih fondova kao i uzeti u obzir različita iskustva kad je riječ o njihovoj dosadašnjoj uporabi; izražava žaljenje zbog toga što se uzajamnim fondom Bêkou nije u znatnijoj mjeri poboljšala opća koordinacija donatora;

46.  poziva na utvrđivanje najboljih praksi radi doprinosa boljoj koordinaciji bilateralne pomoći i instrumenata pomoći različitih donatora;

47.  podsjeća da se područje primjene uzajamnih fondova Unije mora temeljiti na osiguravanju dodatnosti, osobito kako bi se omogućila odgovarajuća reakcija na potrebe i prioritete zemalja partnera nakon sukoba ili nakon katastrofe, s naglaskom na područjima koja imaju najveću dodanu vrijednost i strateški utjecaj;

48.  smatra da su uzajamni fondovi pojedinih država Unije i uzajamni fondovi Unije kojima se pruža pomoć programima za više zemalja učinkovitiji kad imaju službenu i usklađenu upravljačku strukturu kojom se mogu poticati izražavanje mišljenja dionika, njihove vrijednosti i zajednički okviri za rezultate;

49.  smatra da cilj uzajamnih fondova Unije mora biti mobilizacija dodatnih sredstava od država članica, privatnog sektora i drugih donatora;

50.  naglašava činjenicu da se selektivnost, nadzor i odgovornost za rezultate koje ostvaruju uzajamni fondovi Unije moraju ojačati u okviru partnerskih programa te da se moraju osloniti na preliminarnu procjenu komparativnih prednosti uzajamnih fondova Unije u usporedbi s drugim kanalima pomoći; ističe da je potrebno osigurati potpunu transparentnost i pristup podacima te pojasniti pravila kontrole i praćenja;

Uzajamni fond Bêkou

51.  pozdravlja osnivanje uzajamnog fonda Bêkou i njegov doprinos pružanju međunarodnog odgovora na krizu u Srednjoafričkoj Republici; priznaje da se taj prvi uzajamni fond može smatrati glavnim pilot-projektom na više načina i da je potrebno razviti preciznije smjernice o sustavnim pitanjima koordinacije, praćenja i evaluacije donatora u skladu sa sustavnijim pristupom za dobivanje jamstava;

52.  smatra da je potrebno više vremena da bi se ispravno ocijenila učinkovitost uzajamnog fonda Bêkou i stekla nova znanja na temelju njegove operativne provedbe;

53.  smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti i djelotvornosti i političkom upravljanju uzajamnim fondovima Unije, kao i nedostatku jamstava i nadzora nad krajnjom uporabom dodijeljenih sredstava;

54.  smatra da je posebnu pozornost potrebno posvetiti ograničenom utjecaju uzajamnog fonda Bêkou na koordinaciju između dionika i da bi Komisija trebala učiniti sve što je u njezinoj moći da iskoristi iskustvo koje je stekla u aktivnostima europskih razvojnih fondova u područjima kao što su provedba i koordinacija ulaganja iz više izvora te upravljanje odgovornošću za rezultate;

55.  izražava zabrinutost zbog činjenice da su dosad doprinosi država članica uzajamnom fondu Bêkou bili relativno niski; poziva države članice da se više uključe kako bi se zajamčilo da uzajamni fond Bêkou ostvari svoje očekivane političke ciljeve;

56.  smatra da bi trebalo posvetiti dužnu pažnju upravljanju administrativnim troškovima u odnosu na ukupne doprinose, izračunavanju ukupnih troškova upravljanja i pronalaženju načina za povećanje udio dodijeljene pomoći koja se dodjeljuje krajnjim korisnicima;

57.  poziva Komisiju da uvede sveobuhvatne mehanizme kontrole kako bi se Europskom parlamentu omogućio politički nadzor vođenja, upravljanja i provedbe tih novih instrumenata u kontekstu postupka davanja razrješnice; smatra da je važno razviti posebne strategije nadzora za uzajamne fondove Unije, i to s posebnim ciljevima, ciljanim vrijednostima i revizijama;

Provedba aktivnosti proračunske potpore

Prihvatljivost i inherentni rizici

58.  primjećuje da su isplate proračunskih potpora koje su financirane u okviru europskih razvojnih fondova 2016. godine iznosile 644 milijuna EUR; primjećuje da je 2016. u okviru ERF-a u tijeku bilo 109 operacija proračunske potpore s 56 isplata;

59.  prihvaća fleksibilnost Komisije u procjenjivanju ispunjavanja općih uvjeta prihvatljivosti za isplate partnerskoj zemlji (načelo razlikovanja i dinamičnog pristupa prihvatljivosti) zbog širokog tumačenja pravnih odredbi i zabrinut je zbog konačne upotrebe prenesenih financijskih sredstava i nedostatka sljedivosti ako se financijska sredstva Unije spoje s proračunskim sredstvima partnerske države;

60.  potiče Komisiju da proširi proračunsku potporu usmjerenu na rezultate boljim utvrđivanjem rezultata razvoja koje treba ostvariti u svakom programu proračunske potpore i sektoru te da ponajprije ojača nadzorne mehanizme koji se odnose na stanje u državama primateljicama u pogledu korupcije, poštovanja ljudskih prava, vladavine prava i demokracije; izražava duboku zabrinutost zbog mogućeg korištenja proračunske potpore u zemljama u kojima nedostaje demokratski nadzor, bilo zbog nedostatka funkcionalne parlamentarne demokracije, manjka slobode za civilno društvo i medije ili zbog manjka kapaciteta nadzornih tijela; poziva na uspostavu lanca rashoda bez korupcije; smatra da je prioritet tu potporu povezati s učinkovitom borbom protiv korupcije u zemljama koje primaju proračunsku podršku;

61.  podsjeća da su rizici od preusmjeravanja sredstava uvijek visoki i da su rizici od korupcije i prijevare često povezani s upravljanjem javnim financijama i reformama; ponavlja da se veća pozornost treba posvetiti tim rizicima u okviru političkog dijaloga i oblikovanja strategije za buduće ugovore o proračunskim potporama, osobito kako bi se procijenila sposobnost reagiranja dotične vlade i sposobnost provođenja reformi; ističe da se rizici i rezultati ex ante i ex post kontrola moraju pomno pratiti;

62.  no poziva Komisiju da osigura preispitivanje, zadržavanje, smanjivanje ili otkazivanje proračunske potpore i isplate sredstava u slučaju neispunjavanja jasnih i početnih ciljeva i obveza i/ili dovođenja u opasnost političkih i financijskih interesa Unije;

63.  podsjeća da europski razvojni fondovi moraju pružati maksimalnu otvorenost i transparentnost; podupire javno otkrivanje bitnih proračunskih podataka koji se odnose na programe proračunskih potpora u svrhu povećavanja transparentnosti i odgovornosti svih dionika i prema svim dionicima, uključujući građane;

Proračunska potpora za poboljšanje mobilizacije domaćih prihoda u supsaharskoj Africi

64.  naglašava važnost mobilizacije domaćih prihoda u manje razvijenim zemljama jer se s pomoću nje smanjuje ovisnost o razvojnoj pomoći te ona dovodi do poboljšanja javnog upravljanja i ima središnju ulogu u izgradnji države; poziva na češću uporabu uvjeta isplate specifičnih za mobilizaciju domaćih prihoda u ugovorima za dobro upravljanje i razvoj;

65.  naglašava kako Komisija još nije učinkovito iskoristila ugovore o proračunskoj potpori kako bi podržala mobilizaciju domaćih prihoda u zemljama s niskim i nižim srednjim prihodima u supsaharskoj Africi; primjećuje, međutim, da se novim pristupom Komisije povećao potencijal tog oblika pomoći da učinkovito podržava mobilizaciju domaćih prihoda; poziva Komisiju da u svojim izvješćima o proračunskoj potpori pruži više informacija o korištenju ugovora o proračunskoj potpori za mobilizaciju domaćih prihoda;

66.  naglašava činjenicu da se jačanjem poreznih sustava pridonosi ne samo većem rastu predvidivih prihoda nego i odgovornosti vlada stvaranjem izravne veze između poreznih obveznika i njihove vlade; podržava izričito uključivanje mobilizacije domaćih prihoda na Komisijin popis ključnih razvojnih izazova koji se rješavaju s pomoću proračunske potpore;

67.  ističe izazove povezane s izbjegavanjem plaćanja poreza, utajom poreza i nezakonitim financijskim tokovima; poziva Komisiju da se pridržava njegovih smjernica pri provođenju makroekonomske procjene i procjene upravljanja javnim financijama koje se odnose na aspekte povezane s mobilizacijom domaćih prihoda kako bi se dobila jasnija slika najproblematičnijih područja, npr. opseg poreznih poticaja, transfernih cijena i utaje poreza;

68.  nadalje, poziva Komisiju da pojača svoje zalaganje za borbu protiv utaje poreza i porezne prijevare smanjenjem financijske potpore poreznim oazama s crne liste preko sredstava europskih razvojnih fondova kako bi se zemlje s tih lista koje potiču štetne porezne prakse potaknulo na poštovanje Unijinih kriterija pravednog oporezivanja;

69.  ističe da ne postoje odgovarajući alati za praćenje kako bi se procijenilo koliko je proračunska potpora pridonijela ukupnom poboljšanju mobilizacije domaćih prihoda;

70.  smatra da je ključno nastaviti s promicanjem pravednih i transparentnih domaćih poreznih sustava u području porezne politike, povećati potporu postupcima i tijelima za nadzor u području prirodnih resursa te nastaviti podupirati reforme upravljanja kojima se promiče održivo i transparentno iskorištavanje prirodnih resursa;

71.  naglašava potrebu da se češće primjenjuju uvjeti specifični za mobilizaciju domaćih prihoda jer jasno povezuju isplatu proračunske potpore s napretkom partnerske zemlje u reformama povezanima s mobilizacijom domaćih prihoda;

72.  potiče Komisiju da proširi komponentu izgradnje kapaciteta proračunske potpore jer se njome stvaraju čvrsti temelji za dugoročnu gospodarsku i socijalnu preobrazbu i rješavaju glavne prepreke učinkovitom ubiranju javnih prihoda;

73.  poziva Komisiju da za sve postojeće i buduće ugovore o proračunskoj potpori s komponentom razvoja kapaciteta koja je namijenjena za mobilizaciju domaćih prihoda poveća osviještenost partnerskih zemalja o raspoloživosti te potpore te olakša njezinu uporabu, posebice kako bi se zadovoljile potrebe za razvojem kapaciteta koje još ne pokrivaju drugi donatori;

Potreba za boljom suradnjom s međunarodnim organizacijama

74.  primjećuje da su 2016. godine plaćanja iz ERF-a za projekte s više donatora koje su provele međunarodne organizacije iznosila 914 milijuna EUR;

75.  smatra da bi multilateralne financijske institucije za razvoj trebale raditi na tome da mješovito financiranje bude učinkovitije, posebice u pogledu dodatnosti;

76.  naglašava da bi multilateralne razvojne banke trebale na koordiniran i usklađen način pridonijeti tome da sektor financira ambiciozne UN-ove ciljeve održivog razvoja za 2030., osobito učinkovitom uporabom mješovitog financiranja i osiguravanjem privatnog financiranja radi povećanja učinkovitosti i učinka financiranja pomoći;

77.  potiče Komisiju da poveća primjenu instrumenta mikrofinanciranja koji se smatra važnim i djelotvornim instrumentom u borbi protiv siromaštva i jačanju lokalnih gospodarstava;

78.  podsjeća da financijski instrumenti u okviru europskih razvojnih fondova moraju privući daljnja ulaganja iz privatnog sektora; potiče Komisiju da sastavi plan djelovanja koji bi se bavio tom potrebom i da tijelo nadležno za izdavanje razrješnice izvijesti o ostvarenom napretku;

79.  poziva Komisiju da u svojem sljedećem izvješću navede dvostruku svrhu transparentnosti i vidljivosti Unije te da pruži dodatne informacije o projektima kojima se upravlja s pomoću sredstava Unije; smatra kako bi se produbljivanje dijaloga s Ujedinjenim narodima i Grupom Svjetske banke trebalo ojačati radi povećanja transparentnosti i pojednostavljenja zajedničkih instrumenata za suradnju;

80.  poziva Komisiju da javnosti stavi na raspolaganje ne samo podatke o financiraju nevladinih organizacija nego i detaljna izvješća o financiranim projektima; izražava zabrinutost zbog nedavnih navoda o nepropisnom ponašanju određenih nevladinih organizacija; poziva Komisiju da aktivno prati razvoj situacije i da, ako je to potrebno, preispita dodijeljena financijska sredstva;

Suočavanje s novim globalnim razvojnim prioritetima

Operativni izazovi i novi pokretači

81.  prepoznaje potrebu za razvojem novih obrazaca za oblikovanje instrumenata za razvojnu pomoć i popratnih uvjeta, u skladu s obvezama u sklopu ciljeva održivog razvoja i novog Europskog konsenzusa o razvoju kako bi se odgovorilo na nove ključne značajke kao što su povezanost humanitarne pomoći s razvojem, povezanost razvoja, migracija i mobilnosti, povezanost klimatskih promjena te povezanost mira i sigurnosti;

82.  naglašava da bi, s obzirom na manjak financijskih sredstava potrebnih za postizanje ambicioznih ciljeva održivog razvoja, privatni sektor mogao odigrati ključnu ulogu; napominje da bi mješovito financiranje moglo biti koristan način za iskorištavanje dodatnih sredstava, pod uvjetom da njegova primjena bude propisno opravdana, da se može dokazati njegova dodana vrijednost i da udovoljava načelima razvojne učinkovitosti;

83.  međutim, ističe da europski razvojni fondovi ne bi smjeli nadilaziti svoje područja primjene i da stvaranje novih veza radi suočavanja s novim izazovima ne bi smjelo ugroziti ostvarivanje drugih razvojnih ciljeva te da njihova uspostava mora biti popraćena točnim, jasnim i transparentnim pravilima utvrđenima na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija koje je odredila Komisija;

84.  smatra da je ključna poboljšana koordinacija i sinergija između potpore različitih donatora i instrumenata pomoći; poziva različite dionike da poboljšaju kvalitetu okvira za rezultate aktivnosti i rezultata razvoja na terenu;

85.  prepoznaje operativne teškoće ili izazove na koje se može naići, posebno u svrhu stvaranja konsenzusa, posebno kad je u pitanju koordinacija velikog broja donatora u složenim okolnostima koje se mijenjaju i s obzirom na promjenjive potrebe;

86.  smatra da je ulaganje u nestabilne zemlje i dalje ključan prioritet intervencije Unije, dok bi održavanje razboritog pristupa u pogledu praćenja moglo prema potrebi dovesti do prestanka financiranja; smatra da se mora ojačati praksa ocjenjivanja i razmjene rezultata u pogledu nestabilnih zemalja ili zemalja zahvaćenih sukobima;

87.  podržava napore koji se ulažu u rješavanje problema održivosti rezultata razvoja kada je u pitanju mobilizacija domaćih prihoda, odgovornost i politička ekonomija;

88.  podsjeća na činjenicu da su klimatske promjene najveći izazov s kojim se suočavaju EU i svjetske vlade; odlučno poziva Komisiju da ispuni svoje obveze iz Pariškog sporazuma koje se odnose na jačanje preduvjeta povezanih s klimom za dobivanje sredstava Unije kako bi se financirali samo projekti koji su u skladu s klimatskom politikom i odražavaju klimatske ciljeve Unije, za što će biti potrebna veća dosljednost kad je riječ o kriterijima odabira;

89.  zabrinut je zbog zaključka Revizorskog suda da certifikacijski sustav EU-a za održivost biogoriva nije sasvim pouzdan(27); naglašava potencijalno negativne posljedice za zemlje u razvoju koje je naveo Revizorski sud budući da „Komisija nije zahtijevala da se u dobrovoljnim programima provjerava da proizvodnja biogoriva koja se u okviru njih certificira ne predstavlja znatne rizike u smislu nepovoljnih posljedica za društvo i gospodarstvo, kao što su sukobi u vezi sa zakupom zemljišta, prisilni/dječji rad, loši radni uvjeti poljoprivrednika ili opasnost za zdravlje i sigurnost” te stoga zahtijeva od Komisije da se pozabavi tim pitanjem;

90.  potiče uvrštavanje etičke dimenzije u oblikovanje političkih intervencija;

91.  smatra da edukacijski materijal koji se financira sredstvima Unija, npr. PEGASE (fr. Mécanisme Palestino-européen de Gestion de l’Aide Socio-économique), mora biti u skladu sa zajedničkim vrijednostima slobode, tolerancije i nediskriminacije u obrazovanju koje su ministri obrazovanja Unije usvojili u Parizu 17. ožujka 2015.; poziva Komisiju da osigura da se financijska sredstva Unije troše u skladu s UNESCO-vim standardima mira i tolerancije u obrazovanju;

Aktivacija povezanosti između razvoja i migracija

92.  primjećuje da je 2016. odobreno 106 projekata u vrijednosti od ukupno 1 589 milijuna EUR, s 594 milijuna EUR ugovorenih iznosa i 175 milijuna EUR plaćenih iznosa za bolje upravljanje migracijskim tokovima i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije preko uzajamnog fonda za Afriku i povezanih regionalnih okvira; primjećuje da se jedan od dogovorenih ciljeva odnosi na „dobro upravljane migracijske politike”;

93.  poziva Komisiju da na strukturiran način izvješćuje o učincima programa pokrenutih u okviru uzajamnog fonda za Afriku, osobito na temelju praćenja usmjerenog na rezultate koje provodi Unija i okvira za rezultate uzajamnog fonda za Afriku, kako bi se istaknula kolektivna postignuća;

94.  u tom kontekstu također navodi da će novi Europski fond za održivi razvoj, kao dio Europskog plana vanjskog ulaganja, biti usmjeren na zemlje supsaharske Afrike, pri čemu će biti osigurano 400 milijuna EUR sredstava iz europskih razvojnih fondova;

95.  podržava povećanje financijske omotnice za društveno odgovorno financiranje u zemljama AKP-a, zasebnog okvira investicijskog instrumenta za zemlje AKP-a, za 300 milijuna EUR kako bi se ostvario ukupni kapacitet od 800 milijuna EUR u svrhu provedbe ciljanih projekata kojima se izravno rješava problem temeljnih uzroka migracije, te njezino pretvaranje u obnovljivi fond;

96.  primjećuje da Europska investicijska banka (EIB) investicijskim instrumentom za zemlje AKP-a uglavnom podupire projekte kojima se promiče razvoj privatnog sektora, dok se prihvatljivi projekti javnog sektora razmatraju i u okviru paketa mjera za migracije namijenjenog za zemlje AKP; pozdravlja razvoj novih partnerstva u kontekstu investicijskog instrumenta za zemlje AKP-a kojim upravlja EIB; međutim, poziva EIB da pruži dodatne informacije o sastavnim dijelovima učinka financijske poluge, točnije o dijelovima koji proizlaze iz dijela kapitala i iz javnih sredstava Unije ili drugih multilateralnih razvojnih banaka, kao i o vraćenim iznosima koji su ponovo uloženi u funkcioniranje investicijskog instrumenta za zemlje AKP-a;

97.  podržava Komisiju u izradi zakonika o migracijama u okviru Odbora za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj kako bi se povećala učinkovita uporaba i sljedivost povezanih financijskih sredstava;

Ususret novom partnerstvu sa zemljama AKP-a

98.  s nestrpljenjem iščekuje da bude u potpunosti obaviješten i da se s njim provedu savjetovanja o reviziji u sredini programskog razdoblja 11. europskog razvojnog fonda kojom bi se trebali u obzir uzeti Program održivog razvoja do 2030. i novi Europski konsenzus o razvoju, ali kojom bi se također trebalo u potpunosti poštovati načela razvojne učinkovitosti koja su ponovo potvrđena na sastanku na visokoj razini Globalnog partnerstva u Nairobiju, osobito odgovornosti zemalja primateljica za prioritete;

o
o   o

99.  ponovo poziva na uključivanje sredstava europskih razvojnih fondova u opći proračun.

(1) SL C 322, 28.9.2017., str. 281.
(2) SL C 322, 28.9.2017., str. 289.
(3) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.
(4) SL L 287, 4.11.2010., str. 3.
(5) SL L 344, 19.12.2013., str. 1.
(6) SL L 156, 29.5.1998., str. 108.
(7) SL L 317, 15.12.2000., str. 355.
(8) SL L 247, 9.9.2006., str. 32.
(9) SL L 210, 6.8.2013., str. 1.
(10) SL L 191, 7.7.1998., str. 53.
(11) SL L 83, 1.4.2003., str. 1.
(12) SL L 78, 19.3.2008., str. 1.
(13) SL L 58, 3.3.2015., str. 17.
(14) SL C 322, 28.9.2017., str. 281.
(15) SL C 322, 28.9.2017., str. 289.
(16) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.
(17) SL L 287, 4.11.2010., str. 3.
(18) SL L 344, 19.12.2013., str. 1.
(19) SL L 156, 29.5.1998., str. 108.
(20) SL L 317, 15.12.2000., str. 355.
(21) SL L 247, 9.9.2006., str. 32.
(22) SL L 210, 6.8.2013., str. 1.
(23) SL L 191, 7.7.1998., str. 53.
(24) SL L 83, 1.4.2003., str. 1.
(25) SL L 78, 19.3.2008., str. 1.
(26) SL L 58, 3.3.2015., str. 17.
(27) Tematsko izvješće br. 18/2016: Sustav EU-a za certifikaciju održivih biogoriva.


Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europski parlament
PDF 628kWORD 90k
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio I. – Europski parlament (2017/2137(DEC))
P8_TA(2018)0124A8-0105/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0248/2017)(2),

–  uzimajući u obzir izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju za financijsku godinu 2016., dio I. – Europski parlament(3),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće unutarnjeg revizora za financijsku godinu 2016.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016., s odgovorima institucija(4),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(5) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. i članak 318. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(6), a posebno njezine članke 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir Odluku Predsjedništva od 16. lipnja 2014. o internom pravilniku o izvršenju proračuna Europskog parlamenta(7), a posebno njezin članak 22.,

–  uzimajući u obzir članak 94. i članak 98. stavak 3. Poslovnika te Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0105/2018),

A.  budući da je predsjednik 28. lipnja 2017. usvojio financijske izvještaje Parlamenta za financijsku godinu 2016.;

B.  budući da je glavni tajnik, kao dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, 10. srpnja 2017. potvrdio svoje razumno jamstvo da su sredstva dodijeljena proračunu Parlamenta upotrijebljena u svrhu za koju su namijenjena i u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja te da uspostavljeni postupci kontrole daju potrebna jamstva u vezi sa zakonitošću i pravilnošću povezanih transakcija;

C.  budući da se člankom 166. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 od svake institucije Unije zahtijeva da poduzme potrebne mjere u skladu s primjedbama iz odluke Parlamenta o razrješnici;

1.  daje svojem predsjedniku razrješnicu za izvršenje proračuna Europskog parlamenta za financijsku godinu 2016.

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio I. – Europski parlament (2017/2137(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio I. – Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 94. i članak 98. stavak 3. Poslovnika te Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0105/2018),

A.  budući da je u svojoj potvrdi konačnih financijskih izvještaja računovodstveni službenik Europskog parlamenta izrazio razumno jamstvo da oni u svim značajnim aspektima vjerno prikazuju financijsko stanje, rezultate poslovanja i novčane tokove Parlamenta;

B.  budući da je upravi Parlamenta, u skladu s uobičajenim postupkom, poslan upitnik koji sadrži 141 pitanje, a pisane je odgovore primio i o njima javno raspravljao Odbor za proračunski nadzor u prisutnosti potpredsjednika odgovornog za proračun, glavnog tajnika i unutarnjeg revizora;

C.  budući da uvijek ima prostora za poboljšanje kvalitete, djelotvornosti i učinkovitosti upravljanja javnim financijama te da je potreban nadzor kako bi se osiguralo da političko vodstvo i uprava Parlamenta polažu račune građanima Unije;

Nadzor nad proračunskim i financijskim upravljanjem Parlamenta

1.  primjećuje da se službeni sustav nadzora nad proračunskim i financijskim upravljanjem Parlamenta sastoji od četiri glavna dijela:

   potvrde konačnih financijskih izvještaja od strane računovodstvenog službenika Parlamenta;
   godišnjih izvješća unutarnjeg revizora i njegova mišljenja o sustavu unutarnje kontrole;
   ocjene administrativnih i drugih rashoda za sve institucije Unije, uključujući Parlament, od strane njegova vanjskog revizora, Revizorskog suda;
   postupka davanja razrješnice koju priprema Odbor za proračunski nadzor i iz koje proizlazi odluka Parlamenta o davanju razrješnice predsjedniku Parlamenta;

2.  pozdravlja činjenicu da je Revizorski sud povećao uzorak koji se odnosi na broj transakcija Parlamenta te potiče Revizorski sud da nastavi u tom smjeru jer je reputacijski rizik relativno visok, imajući u vidu da financijske i proračunske pogreške mogu negativno utjecati na ugled institucije;

3.  potiče Revizorski sud da razmotri izradu većeg broja tematskih izvješća o konkretnim područjima djelovanja Parlamenta, primjerice o njegovim komunikacijskim politikama i upravljanju bespovratnim sredstvima za europske političke stranke i zaklade s posebnim naglaskom na izradu proračuna na temelju uspješnosti;

4.  pozdravlja činjenicu da uprava poduzima popratne mjere u cilju jačanja interne stručnosti u području financijskih izvještaja i revizije uspostavom dodatne službe za zastupnike koji sudjeluju u postupcima davanja razrješnica povezanih s institucijama Unije, čime pruža pomoć i potporu u razumijevanju i tumačenju rezultata godišnjih računovodstvenih i revizijskih izvješća;

Upravljanje proračunom i financijama Parlamenta

5.  primjećuje da su konačna odobrena sredstva Parlamenta za 2016. ukupno iznosila 1 838 613 983 EUR, odnosno 19,39 % naslova 5. višegodišnjeg financijskog okvira(8) koji se odnosi na administrativne rashode institucija Unije 2016., što predstavlja povećanje od 2,4 % u odnosu na proračun za 2015. (1 794 929 112 EUR);

6.  napominje da je ukupni prihod unesen u poslovne knjige do 31. prosinca 2016. iznosio 183 381 513 EUR (u usporedbi s 176 367 724 EUR u 2015.), uključujući 30 589 787 EUR namjenskih prihoda (u usporedbi s 27 988 590 EUR u 2015.);

7.  naglašava da su četiri poglavlja činila 69,92 % ukupnih obveza: poglavlje 1 0 (Članovi institucije), poglavlje 1 2 (Dužnosnici i privremeno osoblje), poglavlje 2 0 (Zgrade i s njima povezani troškovi) i poglavlje 4 2 (Rashodi za parlamentarnu pomoć), što upućuje na visoku razinu rigidnosti velikog dijela rashoda Parlamenta;

8.  prima na znanje brojke na temelju kojih su zaključene poslovne knjige Parlamenta za financijsku godinu 2016.:

(a)  Raspoloživa odobrena sredstva (EUR)

odobrena sredstva za 2016.:

1 838 613 983

neautomatski prijenosi iz financijske godine 2015.:

-

automatski prijenosi iz financijske godine 2015.:

289 323 907

odobrena sredstva koja odgovaraju namjenskim prihodima za 2016.:

30 589 787

prijenosi koji odgovaraju namjenskim prihodima iz 2015.:

103 055 269

Ukupno:

2 261 582 946

(b)  Upotreba odobrenih sredstava u financijskoj godini 2016. (EUR)

obveze:

2 225 465 435

izvršena plaćanja:

1 900 199 164

odobrena sredstva prenesena automatski, uključujući ona iz namjenskih prihoda:

324 909 094

odobrena sredstva prenesena neautomatski:

-

ukinuta odobrena sredstva:

36 094 295

(c)  Proračunski primici (EUR)

primljeno 2016.:

183 381 513

(d)  Ukupna bilanca stanja 31. prosinca 2016. (EUR)

1 574 480 381

9.  ističe da su obveze preuzete za 99,2 % odobrenih sredstava unesenih u proračun Parlamenta, ukupno 1 823 844 172 EUR, uz stopu ukidanja sredstava od 0,8 %; sa zadovoljstvom napominje da je, kao i prethodnih godina, postignuta veoma visoka razina izvršenja proračuna; napominje da su plaćanja ukupno iznosila 1 538 531 527 EUR i rezultirala stopom izvršenja od 84,4 %, što je povećanje od 0,7 % u odnosu na prethodnu godinu;

10.  ističe činjenicu da su se ukinuta odobrena sredstva za 2016., u ukupnom iznosu od 14 769 811 EUR, ponajprije odnosila na primanja i ostala prava, kao i, još jednom, na rashode povezane sa zgradama;

11.  napominje da je u financijskoj godini 2016., u skladu s člancima 27. i 46. Financijske uredbe(9), odobreno sedam prijenosa, koji su iznosili 66 655 000 EUR ili 3,6 % konačnih odobrenih sredstava; primjećuje sa zabrinutošću da je većina takvih prijenosa bila još jednom povezana s politikom upravljanja nekretninama Parlamenta, a posebno s projektom izgradnje zgrade Konrad Adenauer; smatra da je razina prijenosa uz preraspodjelu neiskorištenih sredstava i dalje vrlo visoka; čvrsto smatra da se učinkovitim proračunskim upravljanjem iznos takvih prijenosa treba svesti na minimum; poziva na to da se u okviru proračunske strategije politika nekretnina Parlamenta dovoljno jasno utvrdi;

Mišljenja Revizorskog suda o pouzdanosti računovodstvene dokumentacije iz 2016. te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija

12.  podsjeća da Revizorski sud obavlja posebnu procjenu administrativnih i drugih rashoda kao jedinstvenu skupinu politika za sve europske institucije; ističe da se administrativni i povezani rashodi sastoje od rashoda za ljudske resurse (plaće, naknade i mirovine), koji čine 60 % ukupnih administrativnih rashoda, te rashoda za zgrade, opremu, energiju, komunikaciju i informacijske tehnologije;

13.  podsjeća da je revizija uključivala ispitivanje reprezentativnog uzorka od 100 platnih transakcija, uključujući uzorak od 20 obveza sastavljen po kriteriju rizičnosti, odobrenih pri kraju financijske godine 2016. i automatski prenesenih u 2017., kako bi se provjerila uporaba proračuna prema načelu jedne godine;

14.  prima na znanje iz izvješća Revizorskog suda da ukupni revizijski dokazi upućuju na to da stopa pogreške u rashodima u području „Administracija” nije bila značajna; napominje da na temelju 12 kvantificiranih pogrešaka procijenjena razina pogreške u naslovu V. VFO-a, koji se odnosi na administraciju, iznosi 0,2 % (u usporedbi s 0,6 % 2015.);

Upravljanje sredstvima klubova zastupnika

15.  podsjeća da klubovi zastupnika za upravljanje sredstvima koja su im dodijeljena odgovaraju Parlamentu, u okviru ovlasti koje im je odobrilo Predsjedništvo; napominje, sa zabrinutošću, da je Revizorski sud utvrdio nedostatke prilikom provjera odobrenja i podmirenja rashoda povezanih s Klubom zastupnika Europe naroda i sloboda te da su plaćanja izvršena, a da nisu bila pokrivena ugovorima proizašlima iz postupka javne nabave; ; ističe da je vanjski revizor „Ernst and Young” izdao kvalificirano mišljenje; poziva Predsjedništvo da u vezi s Klubom zastupnika ENF-a poduzme odgovarajuće mjere, uključujući moguću nadoknadu troškova;

16.  prima na znanje konkretne nalaze koji se tiču Parlamenta sadržane u godišnjem izvješću Revizorskog suda za 2016.; napominje da je Revizorski sud utvrdio nedostatke u vezi s jednim plaćanjem jednom klubu zastupnika u pogledu provjera odobravanja i podmirenja rashoda koji su nastali 2015., ali su obračunati 2016.; napominje, osim toga, da je Revizorski sud otkrio da su se plaćanja izvršavala, a da nisu bila pokrivena ugovorima proizašlima iz postupka javne nabave; napominje, naposljetku, da je Revizorski sud i za 2015. otkrio slične nedostatke u okviru jedne transakcije koja je bila povezana s jednim drugim klubom zastupnika;

17.  prima na znanje odgovore Parlamenta Revizorskom sudu tijekom kontradiktornog postupka; poziva Revizorski sud da obavješćuje nadležni odbor o provedbi preporuke o preispitivanju okvira za praćenje korištenja proračunskih sredstava dodijeljenih klubovima zastupnika te da učinkovitije prati primjenu pravila za odobrenje i podmirenje rashoda kao i način provedbe postupaka javne nabave;

18.  potiče Glavno tajništvo Parlamenta da nastavi ulagati dodatne napore u pružanje pomoći i boljih smjernica klubovima zastupnika u poboljšanju njihovog internog financijskog upravljanja; poziva klubove zastupnika da dodatno poboljšaju primjenu mjerodavnih pravila za odobrenje i podmirenje rashoda te da poboljšaju načine provedbe postupaka javne nabave i dodatno ih usklade;

Godišnje izvješće unutarnjeg revizora

19.  napominje da je na otvorenom sastanku nadležnog odbora s unutarnjim revizorom održanom 23. siječnja 2018. unutarnji revizor predstavio svoje godišnje izvješće i izjavio da je 2016. proveo revizije u sljedećim predmetima:

   pregled projekta novog sustava upravljanja financijama (FMS) – Faza 3.;
   naknadno praćenje nedovršenih mjera iz izvješća unutarnje revizije;
   audiovizualni sektor;
   postupak zapošljavanja dužnosnika i privremenog osoblja;
   vanjska stručna znanja o građevinskim projektima u Glavnoj upravi za infrastrukturu i logistiku (DG INLO);
   postupak izvješćivanja o radu;
   postupak zapošljavanja ugovornog osoblja;
   IT infrastruktura i rad: inventar podatkovnog centra i upravljanje vanjskim stručnjacima;

20.  podsjeća da je godišnje izvješće o radu temelj upravljačke strukture Parlamenta; ističe da je nakon revizije postupka izvješćivanja o radu, usredotočene na učinkovitost godišnjih izvješća o radu kao instrumenta za izvješćivanje o odgovornosti i učinkovitosti, unutarnji revizor donio sljedeće preporuke:

   potrebno je usvojiti integrirani okvir za planiranje i izvješćivanje; taj bi okvir trebao obuhvaćati uspostavu strateških ciljeva i godišnjih operativnih ciljeva svake glavne uprave, utvrditi ključne pokazatelje uspješnosti i poboljšati izvješćivanje o učinkovitosti u godišnjim izvješćima o radu;
   glavni tajnik trebao bi imenovati službu s proširenim mandatom za usklađivanje i praćenje postupka izvješćivanja o radu;
   potrebno je poboljšati ocjenu okvira unutarnje kontrole i izvješćivanja o njemu, i to imenovanjem koordinatora za unutarnju kontrolu u svakoj glavnoj upravi, koji bi glavnim upravama pružao odgovarajuće smjernice i alate te osigurao dosljedno izvješćivanje o unutarnjoj kontroli u godišnjim izvješćima o radu;
   potrebno je usvojiti posebne smjernice za Parlament u pogledu sastavljanja izjave o jamstvu i procjenjivanja potrebe za mogućim izražavanjem zadrški;

21.  napominje da je postupak provedbe prethodnih preporuka 2016. rezultirao zatvaranjem 22 od 48 nedovršenih mjera, kao i da se 2016. nastavio postupno smanjivati profil rizičnosti neprovedenih mjera; posebno napominje da je na kraju godine 10 od 26 nedovršenih mjera bilo u kategoriji „znatnog rizika”, a preostalih 16 u kategoriji „umjerenog rizika”;

Mjere poduzete na temelju preporuka iz razrješnice za financijsku godinu 2015.

22.  prima na znanje pisane odgovore na rezoluciju o razrješnici za financijsku godinu 2015. dostavljene Odboru za proračunski nadzor 4. listopada 2017. te izlaganje glavnog tajnika o različitim pitanjima i zahtjevima iz rezolucije Parlamenta o razrješnici za financijsku godinu 2015. te razmjenu mišljenja sa zastupnicima koje je uslijedilo; ističe važnost češćih rasprava u Odboru za proračunski nadzor s glavnim tajnikom o pitanjima povezanima s proračunom Parlamenta i njegovim izvršenjem;

23.  naglašava još jednom, u cilju veće transparentnosti unutar institucije, a osobito u pogledu postupka odlučivanja, potrebu da se rad unutarnjih tijela Parlamenta za odlučivanje, osobito Predsjedništva te, povrh svega, postupak odlučivanja, učini jednostavnijim i pristupačnijim; poziva na to da se dnevni redovi Predsjedništva pravodobno objavljuju na intranetu, a da se zapisnici sa sastanaka objavljuju mnogo brže; napominje da nije potrebno čekati da se prevedu na sve jezike prije nego što ih se objavi; čestita Kolegiju kvestora na napretku postignutom u tom pogledu, osobito kad je riječ o njegovoj novoj politici objavljivanja svojih odluka;

24.  poziva glavnog tajnika da ovu rezoluciju proslijedi Predsjedništvu i da pritom istakne sve zahtjeve u kojima se od Predsjedništva traži da poduzme mjere ili donese odluke; poziva glavnog tajnika da uspostavi plan djelovanja i vremenski raspored te tako omogući Predsjedništvu da poduzme mjere na temelju preporuka sadržanih u rezolucijama Parlamenta o davanju razrješnica i/ili da na njih odgovori te da uključi rezultate u godišnji dokument o praćenju; traži od glavnog tajnika da pravodobno izvještava Odbor za proračune i Odbor za proračunski nadzor o svim projektima podnesenima Predsjedništvu koji u velikoj mjeri utječu na proračun;

25.  ipak, izražava žaljenje zbog toga što u vezi s mnogim preporukama iz rezolucije(10) o razrješnici za financijsku godinu 2015. i dalje nisu poduzete nikakve mjere i da za to nije pruženo obrazloženje ili razlog; izražava duboku zabrinutost zbog toga što ni Predsjedništvo ni glavni tajnik nisu objavili izvješće o napretku ili ostvarili dovoljan napredak u pogledu nekoliko zahtjeva za djelovanje ili donošenje odluke;

26.  ponovno poziva Predsjedništvo da sve mjere povezane s odlukama o razrješnicama poduzima u skladu s člankom 25. i prilogom IV. Poslovnika i člancima 6. i 166. Financijske uredbe;

27.  podsjeća da je u rezolucijama o razrješnici Parlamenta za financijske godine 2014.(11) i 2015. zatraženo tehničko rješenje koje bi zastupnicima omogućilo da na dobrovoljnoj osnovi na vlastitim stranicama na portalu Parlamenta objavljuju sastanke s predstavnicima interesnih skupina; poziva Predsjedništvo Parlamenta i glavnog tajnika da to omoguće bez daljnje odgode;

28.  poziva glavnog tajnika da obavijesti zastupnike o postignutom napretku u pogledu projekta iPACS (čiji je cilj poboljšati i modernizirati sigurnost osoblja, zgrada i imovine Parlamenta); napominje da je taj projekt usvojen odlukom Predsjedništva od 9. ožujka 2015.; ističe da je bitno utvrditi kako se odvija provedba projekta koji je od tolike važnosti za Parlament i u koji je već utrošeno mnogo novca;

29.  poziva glavnog tajnika da uvede mjere potrebne zbog cijena hotela u Strasbourgu koje se iz godine u godinu drastično povećavaju, osobito tijekom razdoblja održavanja plenarne sjednice; preporučuje olakšavanje prijevoza između Strasbourga i njemačke strane granice, gdje su cijene znatno niže (jedna je od mogućnosti posebni autobusni prijevoz između Kehla i zgrade Parlamenta);

30.  pozdravlja inicijative glavnog tajnika u vezi s revizijom krizne strategije i strategije poslovnog kontinuiteta radi povećanja otpornosti Parlamenta u suočavanju s potencijalnim većim incidentom (bilo koji prirode, ali koji se, primjerice, odnosi na IT, sigurnost ili zgrade) koji bi utjecao na rad Parlamenta, što je navedeno u odluci Predsjedništva od 3. svibnja 2016.;

Razrješnica Parlamenta za 2016.

31.  prima na znanje razmjenu mišljenja u kontekstu razrješnice Parlamenta za financijsku godinu 2016. od 23. siječnja 2018. između potpredsjednika odgovornog za proračun, glavnog tajnika i Odbora za proračunski nadzor u prisutnosti unutarnjeg revizora;

32.  napominje da je nakon referenduma održanog 23. lipnja 2016. u Ujedinjenoj Kraljevini Predsjedništvo raspravljalo o njegovim posljedicama na sjednici od 4. srpnja 2016.; prima na znanje stajalište predsjednika, koji smatra da, dok je god Ujedinjena Kraljevina punopravna članica Unije, britanski zastupnici i članovi osoblja Parlamenta trebaju imati ista prava i obveze kao ostali zastupnici i članovi osoblja; napominje da taj sporazum treba biti fleksibilan i ostati u skladu sa svim mogućim ishodima pregovora o Brexitu; napominje da se položaj britanskih zastupnika i članova osoblja Parlamenta može promijeniti tijekom prijelaznog razdoblja koje tek treba utvrditi;

33.  uviđa da je rezultat referenduma znatno utjecao na tajništva odbora, odjele za istraživanja i horizontalne službe političkih glavnih uprava; napominje da su službe Parlamenta na temelju utvrđenih činjenica pripremile analitički materijal kako bi se razmotrio utjecaj povlačenja Ujedinjene Kraljevine na javne politike i zakonodavstvo u njihovim sektorima; nadalje, potvrđuje da je budući rad u tom području pravno vrlo složen, kao i da se stručno znanje stečeno u tajništvima odbora i resornim odjelima može iskoristiti tijekom sljedećih faza procesa povlačenja na temelju donesenih političkih odluka;

34.  pozdravlja poboljšanu suradnju u području sigurnosti između Parlamenta i nacionalnih tijela vlasti svojih zemalja domaćina, osobito belgijskih;

35.  potiče glavnog tajnika na pregovore s belgijskim željeznicama oko osiguranja više izravnih vlakova između željezničke stanice Bruxelles-Luxembourg i zračne luke Zaventem u najčešćim razdobljima dolaska i odlaska zastupnika kako bi se smanjila vremena putovanja i ugljični otisak zastupnika; poziva Glavno tajništvo da potiče zastupnike na putovanje vlakom;

36.  podsjeća da je otvorenost javnosti jedna od odlika Parlamenta; pruža potporu reorganizaciji i preuređenju ulaza u sve zgrade Parlamenta na trima mjestima rada na temelju novog sigurnosnog koncepta kojim se jamči sigurno radno okruženje za parlamentarne aktivnosti, ali se pritom zadržava otvorenost Parlamenta; prima na znanje da su ulazi, modernizirani 2015., opremljeni novim sustavima za kontrolu pristupa i spojeni su s novim središnjim integriranim sustavom za kontrolu fizičkog pristupa; ističe da je ulaz u zgradu Louise Weiss u Strasbourgu (LOW) jedan od ulaza kojim se tijekom plenarnih sjednica najviše koriste zastupnici, članovi osoblja Unije i posjetitelji; naglašava da je riječ o najvidljivijem ulazu u Strasbourgu; izražava žaljenje zbog činjenice da je „privremena” sigurnosna provjera na ulazu u zgradu LOW zapravo postala trajna; poziva glavnog tajnika da predloži alternativu kojom bi se olakšao ulaz u zgradu LOW, a pritom zadržali razina sigurnosti i atraktivnosti tog ulaza;

37.  prima na znanje da se pozornost koja se obraća izradi proračuna na temelju uspješnosti i dalje nejednaka među glavnim upravama te je u dijelu uprave i dalje u početnoj fazi; poziva glavnog tajnika da osigura da su utvrđeni jasni i mjerljivi ciljevi koji se slijede u cijeloj upravi;

38.  izražava žaljenje zbog toga što Revizorski sud smatra da troškovi geografske raspršenosti Parlamenta godišnje iznose 114 milijuna EUR; prima na znanje zaključak iz svoje Rezolucije od 20. studenog 2013. o utvrđivanju sjedišta institucija Unije(12), prema kojem je 78 % svih službenih putovanja statutornog osoblja Parlamenta izravna posljedica geografske raspršenosti službi Parlamenta; podsjeća da je procjena utjecaja na okoliš te raspršenosti između 11 000 i 19 000 tona emisija CO2; sa žaljenjem napominje da je 2016. ukupni trošak naknada samo za putne troškove zastupnika za plenarne sjednice u Strasbourgu iznosio čak 21 352 262 EUR; poziva Vijeće da pronađe rješenje za uspostavu jedinstvenog sjedišta Europskog parlamenta kako bi se spriječilo to rasipanje novca poreznih obveznika;

39.  prima na znanje objavu sedam izvješća o cijeni neujedinjene Europe kao i pet procjena europske dodane vrijednosti, dovršenih 2016.;

40.  prima na znanje reviziju naknada za akreditirane parlamentarne asistente u vezi s njihovim službenim putovanjima između tri mjesta rada Parlamenta; napominje da za dužnosnike i druge službenike Parlamenta gornja granica za troškove hotelskog smještaja za službena putovanja u Strasbourg iznosi 180 EUR, a za dnevnice 102 EUR, što ukupno iznosi 282 EUR; za akreditirane parlamentarne asistente taj je iznos smanjen na 137 EUR, 160 EUR ili 183 EUR dnevno za iste troškove, ovisno o odluci zastupnika; podsjeća, međutim, da akreditirani parlamentarni asistenti imaju pravo na jednake dnevnice kao dužnosnici i drugi članovi osoblja Parlamenta za službena putovanja u mjesta koja nisu Strasbourg; poziva Predsjedništvo, treću godinu zaredom, da u svrhu jednakog postupanja prema radnicima poduzme hitne mjere za usklađivanje dnevnica za akreditirane parlamentarne asistente za službena putovanja u Strasbourg s dnevnicama dužnosnika i drugih članova osoblja; ponovno poziva Predsjedništvo da u potpunosti uskladi dnevnice dužnosnika, drugih službenika i akreditiranih parlamentarnih asistenata;

41.  pozdravlja spremnost glavnog tajnika da pronađe rješenje i ponovno poziva na pronalazak održivog rješenja za one akreditirane parlamentarne asistente koji bez prekida rade tijekom dva parlamentarna saziva, a koji neće imati pravo pristupa europskom mirovinskom sustavu kada navrše dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu na kraju sadašnjeg parlamentarnog saziva, i to zbog okolnosti izvan njihove kontrole i kontrole zastupnika koji ih zapošljavaju, s obzirom na to da neće ispuniti potrebnih deset godina u službi zbog ranih izbora 2014. i kašnjenja u potvrđivanju njihovih novih ugovora zbog velikog radnog opterećenja za ljudske resurse nakon izbora 2009. i 2014.; stoga zahtijeva da se dva zakonodavna razdoblja računaju kao deset godina u aktivnoj službi; poziva glavnog tajnika da bez odgode naloži Glavnoj upravi za kadrovske poslove (DG PERS) da istraži moguća rješenja i da obavještava predstavnike akreditiranih parlamentarnih asistenata i uključi ih u taj postupak; zahtijeva da Komisija prije 1. rujna 2018. predstavi zakonodavni prijedlog kako bi se riješilo to pitanje;

42.  napominje da su naknade za određena službena putovanja podložna iznimno dugim kašnjenjima i predlaže da se istraže rješenja kojima bi se njihova isplata svela u razumne vremenske okvire;

43.  smatra primjerenim održanje malog povećanja proračunske linije 422 „Rashodi za parlamentarnu pomoć”, uzimajući u obzir visoko radno opterećenje zbog Brexita, sve veći broj trijaloga te privremenih i posebnih odbora, koji su dosegli rekord od 25 stalnih i privremenih odbora te preklapanje kraja parlamentarnog saziva sa složenim paketom zakonodavnih prijedloga o VFO-u;

44.  poziva glavnog tajnika da Komisiji dostavi izvješće o ocjeni novog statuta akreditiranih parlamentarnih asistenata sastavljeno nakon rezolucije usvojene 28. travnja 2016. o razrješnici za financijsku godinu 2014. i navedeno u članku 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 160/2009(13);

45.  potiče Predsjedništvo da prilikom ocjene novih pravila o skupinama posjetitelja uvedenih prošle godine ukloni mogućnost imenovanja akreditiranih parlamentarnih asistenata kao voditelja skupine jer bi to izazvalo zabrinutost zbog profesionalnih, pravnih i etičkih razloga, kao i zbog zaštite podataka;

46.  prima na znanje da stažisti koje zastupnici zapošljavaju s njima imaju potpisan privatnopravni ugovor, u okviru kojega nemaju isti status u Parlamentu kao druge kategorije osoblja Parlamenta, ili primaju stipendije od Parlamenta (Schumanove stipendije); izražava žaljenje zbog nepostojanja mehanizma ili pravnog okvira unutar Glavne uprave za financije (DG FINS) kojima bi se organizirala izravna isplata predujma takvim stažistima uoči službenih putovanja, premda takvi aranžmani postoje za sve druge članove osoblja, imajući u vidu da su zbog očitih razloga jedva u mogućnosti iz vlastitog džepa unaprijed platiti spomenute troškove; ističe da zastupnici na pojedinačnoj osnovi mogu postići dogovor o plaćanju predujma sa stažistom i platnim agentom; napominje, međutim, da mnogi zastupnici ne koriste usluge platnog agenta kako bi nadoknadili troškove stažista koje zapošljavaju te poziva Parlament da što prije razmotri bi li provedba takvog mehanizma izravnog plaćanja bila moguća;

47.  sa zabrinutošću napominje da u ovoj kasnoj fazi u parlamentarnom sazivu životopisi više od polovice zastupnika još nisu objavljeni na njihovim profilima na službenim stranicama Parlamenta; poziva glavnog tajnika da brzo poduzme mjere kako se životopisi svih zastupnika objavili na službenim stranicama;

48.  podsjeća da mandat zastupnika u Parlamentu nije u skladu s brojnim dužnostima, uključujući mandat u nacionalnom parlamentu; poziva na sastavljanje potrebnih pravila za sljedeći parlamentarni saziv kako bi se zastupnicima onemogućio dodatni mandat u regionalnom parlamentu države članice sa zakonodavnim ovlastima kojim se od zastupnika traže slične obveze u pogledu radnog vremena prema nacionalnom parlamentu;

49.  smatra da, u cilju primanja neovisnijih i pouzdanijih mišljenja i studija, postoji potreba za donošenjem pravila o sukobu interesa za stručnjake koje zapošljavaju odbori Parlamenta;

50.  podsjeća da je u razrješnicama za financijske godine 2014. i 2015. napomenuto da stranice Parlamenta nisu osobito pristupačne korisnicima te, u svjetlu toga, poziva Glavnu upravu za komunikacije (DG COMM) da poboljša svoje stranice i što prije uvede učinkovitiju tražilicu; ističe da je potreban daljnji napredak u pogledu atraktivnosti i privlačnosti spomenutih internetskih stranica te da je potrebno uložiti još napora kako bi se dostupne platforme društvenih medija učinile raznolikijima; poziva na provedbu nove strategije, koja bi odražavala puni kapacitet društvenih medija u njihovim različitim manifestacijama;

51.  prima na znanje ažurirani opis zadaća za informacijske urede koji se odsad zovu uredi za veze (prema odluci Predsjedništva iz studenog 2017.); snažno ističe da je njihova glavna funkcija na lokalnoj razini informirati i komunicirati u ime Parlamenta kako bi se u okviru aktivnosti vanjskih dionika na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini pružale informacije o Uniji i njezinim politikama; naglašava potrebu za optimiziranje uporabe novih komunikacijskih tehnologija i obrazaca te iskorištavanje privilegiranog geografskog položaja ureda za vezu, koji su blizu građanima, kako bi se dodatno poduprle aktivnosti na lokalnoj razini, kao što su rasprave sa zastupnicima i civilnim društvom, u cilju slušanja potreba ljudi i interakcije s njima; naglašava da bi internetske rasprave i pozornost medija, koje prate ta događanja, trebale dodatno doprinijeti približavanju građanima; poziva na poboljšanje strategije donesene u pogledu informacijskih ureda Parlamenta i poziva DG COMM da se suoči s problemom neravnoteže između iznosa novca potrošenog na zgrade i troškove osoblja te ključnih funkcija tih ureda, a to je izravna komunikacija s lokalnim dionicima i građanima;

Glavna uprava za komunikaciju

52.  podsjeća da je ključni pokazatelj uspješnosti DG-a COMM ukupan doseg ili publika do koje se doprijelo na svim komunikacijskim platformama i kanalima Parlamenta; napominje da je, kad je riječ o prisutnosti Parlamenta u medijima i prosječnoj mjesečnoj pokrivenosti, došlo do porasta od 12 % u usporedbi s 2015. te 7 % u usporedbi s izbornom godinom 2014.; prima na znanje poboljšanje kad je riječ o korištenju društvenih mreža Parlamenta te aktivnosti povezanih s podizanjem razine osviještenosti među mladima; ističe, međutim, da komunikacijske aktivnosti Parlamenta treba nastaviti unapređivati, osobito povećanjem dosega na društvenim mrežama, koji je trenutačno ispod razine koja se očekuje od parlamentarne institucije; ističe da je, osobito u svjetlu europskih izbora 2019., potrebno izraditi i provesti sveobuhvatnu strategiju u pogledu društvenih mreža; ističe da ta strategija treba odražavati količinu rada koji Parlament obavlja uzimajući pritom u obzir raznovrsne interese, razloge za zabrinutost i ideje za budućnost Europe koje izražavaju građani Europe;

53.  napominje da je DG COMM pokrenuo novi višegodišnji program rada za razdoblje od 2016. – 2019., u okviru kojega pruža bespovratna sredstva u području medija i organizacije događanja; prima na znanje da su, kad je riječ o dodjeli bespovratnih sredstava u području medija, dogovorena 102 okvirna sporazuma o partnerstvu, dok je prihvaćeno 48 zahtjeva za bespovratnim sredstvima, u ukupnoj vrijednosti od 3,99 milijuna EUR; napominje da je u području organizacije događanja za dodjelu bespovratnih sredstava odabrano 18 projekata, u ukupnoj vrijednosti od 0,8 milijuna EUR; poziva DG COMM da se usredotoči na aktivniji pristup prema onima koji nisu automatski zainteresirani za aktivnosti Parlamenta ili koji su možda skeptični u vezi s njegovim funkcioniranjem;

54.  prima na znanje velike tehničke i uredničke promjene na javnoj internetskoj stranici Parlamenta, osobito kad je riječ o optimizaciji tražilice; čestita DG-u COMM na postignutome, no dodaje da je napredak i dalje prespor; napominje da su projekti prilagodljivog web dizajna i redizajna platforme za prijenose uživo i videozapise na zahtjev, čiji je cilj prilagoditi internetsku stranicu svim vrstama uređaja, pokrenuti 2016. i uspješno su provedeni na određenim dijelovima internetske stranice; poziva na nastavak tih projekata i na njihovu provedbu na svim dijelovima internetske stranice Parlamenta; napominje da je još mnogo toga potrebno postići kako bi se uspostavila učinkovita internetska stranica i alat za komunikaciju; ističe da je potrebno pravodobno osvježenje, imajući u vidu da bi vidljivost i pristupačnost Parlamenta trebali biti uspostavljeni najkasnije do predstojećih europskih izbora 2019., ali i mnogo prije njih; naglašava da su transparentne i pristupačne internetske stranice ključne za angažman građana;

55.  prima na znanje znatno povećanje broja zahtjeva podnesenih Odjelu za upite građana (AskEP) od 2014., ponajprije zbog naizgled koordiniranih kampanji slanja zahtjeva u vezi s tematskim pitanjima; predlaže da se odgovori Parlamenta proslijede zastupnicima koji možda nisu svjesni njihova postojanja;

56.  usmjerava pozornost na nedavnu anketu Eurobarometra koju je naručio Parlament i u kojoj je postavljeno izravno pitanje o percepciji Parlamenta; izražava zadovoljstvo zbog toga što prema anketi sve više građana ima pozitivno mišljenje o Parlamentu, od 25 % 2016. do 33 % (2017.); sa zadovoljstvom napominje da je povećanje pozitivne predodžbe Parlamenta odraz smanjenja „negativnog mišljenja” za sedam postotnih bodova, s 28 % (2016.) na 21 % (2017.); ističe da je, usprkos jasnim znakovima poboljšanja, još mnogo toga potrebno učiniti;

57.  potiče Predsjedništvo da prilikom ocjene novih pravila o skupinama posjetitelja uvedenih prošle godine ukloni mogućnost imenovanja akreditiranih parlamentarnih asistenata kao voditelja skupine;

58.  poziva na preispitivanje sustava za izračun naknada putnih troškova za skupine posjetitelja koje sponzoriraju zastupnici, u cilju jamčenja jednakog postupanja prema građanima Unije i promicanja načina prijevoza boljeg za okoliš, imajući u vidu da se sadašnjim sustavom, utemeljenim na računanju udaljenosti u kilometrima, ne uzimaju u obzir izoliranost i geografske prepreke na određenim područjima Unije te se ne pokrivaju troškovi putovanja na mjesta na koja je moguće putovati prijevoznim sredstvima koja su brža i bolja za okoliš;

59.  napominje da je do 31. prosinca 2016. ukupno 5 375 dužnosnika i privremenog osoblja zaposleno u Glavnom tajništvu (smanjenje od 16 u odnosu na 31. prosinca 2015.) i ukupno 806 dužnosnika i privremenog osoblja zaposleno u klubovima zastupnika (povećanje od 35 u odnosu na 31. prosinca 2015.); napominje da je DG PERS, zajedno s ugovornim osobljem, odgovoran za 9 617 članova osoblja (povećanje od 264 u odnosu na 31. prosinca 2015.);

60.  napominje da je 1. siječnja 2016. iz plana radnih mjesta Parlamenta izbrisano 57 radnih mjesta, u skladu s revizijom Pravilnika o osoblju iz 2014. i VFO-om za razdoblje od 2014. do 2020.;

Glavna uprava za kadrovske poslove

61.  pozdravlja činjenicu da je zalaganje za jednake prilike jedna od ključnih sastavnica politike upravljanja ljudskim resursima Parlamenta; napominje da je provedba akcijskog plana za promicanje rodne ravnopravnosti i raznolikosti, koji je Predsjedništvo odobrilo 2015., nastavljena 2016., zajedno s njegovim konkretnim ciljevima i svim drugim povezanim mjerama;

62.  pozdravlja na usvajanje smjernica o rodnoj ravnopravnosti u Glavnom tajništvu Europskog parlamenta; napominje da se u smjernicama navode konkretna djelovanja i jasan vremenski okvir za posebne mjere u području upravljanja, stručnog osposobljavanja, veće osviještenosti u području rodne ravnopravnosti, ravnoteže između poslovnog i privatnog života te redovitog praćenja rodne ravnoteže putem statističkih podataka;

63.  pozdravlja činjenicu da se rodna ravnopravnost među načelnicima odjela koje imenuje glavni tajnik povećala s 21 % 2006. na 36 % 2016. te da radna mjesta na koja su imenovane žene pokazuju zadovoljavajuće poboljšanje u kvaliteti radnih mjesta na koje se imenuju žene;

64.  izražava žaljenje zbog činjenice da je ravnoteža između žena i muškaraca na razini glavnog direktora pala s 33,3 % / 66,7 % 2015. na 16,7 % / 83,3 % 2016.; napominje da je ravnoteža između muškaraca i žena na direktorskoj razini ostala stabilna 2015. i 2016. te je iznosila 29,2 % / 70,8 %, odnosno 29,8 % / 70,2 %; smatra da je takva praksa u suprotnosti sa smjernicama za rodnu ravnopravnost u Glavnom tajništvu Europskog parlamenta;

65.  uviđa da je Parlament za izvođenje određenih aktivnosti, kao što su vođenje kantina i čišćenje, dao prednost vanjskim izvršiteljima i da zbog toga u određenim glavnim upravama broj vanjskog osoblja u prostorima Parlamenta može čak premašivati broj dužnosnika;

66.  ponovno izražava mišljenje da se vanjsko osoblje ne bi trebalo upotrebljavati kao nadomjestak za smanjenje broja radnih mjesta dogovoreno u kontekstu revizije Pravilnika o osoblju iz 2014. i trenutačnog VFO-a;

67.  prima na znanje da su na kraju 2016. u Parlamentu radila 1 924 akreditirana parlamentarna asistenta, u usporedbi s 1 791, koliko ih je bilo prethodne godine; poziva na to da se obrati posebna pozornost na prava akreditiranih parlamentarnih asistenata i lokalnih asistenata, s obzirom na to da su njihovi ugovori izravno povezani s mandatom zastupnika kojima pružaju potporu i imajući pritom na umu da su akreditirani parlamentarni asistenti članovi osoblja koji ugovor o zapošljavanju potpisuju s Parlamentom, dok lokalni asistenti podliježu različitim nacionalnim zakonodavstvima;

68.  ponovno izražava zabrinutost zbog navodnih praksi zastupnika koji obvezuju akreditirane parlamentarne asistente da odlaze na službena putovanja, osobito u Strasbourg, bez putnog naloga, troškova službenog putovanja ili jednostavno bez putnih troškova; smatra da takva praksa otvara vrata zlouporabi, s obzirom na to da kada akreditirani parlamentarni asistenti na službeno putovanje odlaze bez putnog naloga ne samo da moraju sami snositi troškove nego nisu ni pokriveni osiguranjem na radnom mjestu; poziva glavnog tajnika da istraži tu navodnu praksu i do kraja godine podnese izvješće o tome;

69.  ponovno poziva Konferenciju predsjednika i Predsjedništvo da razmotre mogućnost da akreditirani parlamentarni asistenti uz određene uvjete prate zastupnike na službenim putovanjima izaslanstava Parlamenta i drugim službenim putovanjima, kao što je nekoliko zastupnika već tražilo; poziva glavnog tajnika da ispita kakvi bi bili utjecaj na proračun, organizacija i logistika tih službenih putovanja;

70.  napominje da Parlament osigurava proračun Odbora zaposlenih te poziva na sličan proračun za Odbor akreditiranih parlamentarnih asistenata, s obzirom na to da ispunjavaju zadaće iz Statuta zastupnika u Europskom parlamentu i njegovih provedbenih mjera, koje su korisne za sve institucije i zastupnike;

71.  poziva upravu da Odbor akreditiranih parlamentarnih asistenata uključi u postupak odlučivanja o svim pravilima koja se odnose isključivo na Odbor za akreditirane parlamentarne asistente ili zajedno sa svim drugim kategorijama osoblja koje predstavlja Odbor zaposlenih;

72.  pozdravlja interes za zadržavanje članova osoblja s britanskim državljanstvom koji su postali europski javni službenici te poziva glavnog tajnika da izvijesti o potencijalnom riziku za britansko osoblje, o tome kako osigurati da britansko osoblje ne postane žrtvom Brexita te da u cijelosti osigura njihova statutorna, ugovorna i stečena prava;

73.  prima na znanje da je, u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(14), 57 mjesta maknuto iz plana radnih mjesta Parlamenta za 2016., u skladu sa zahtjevom za smanjenje broja radnih mjesta za 5 %; napominje da su dodatna dva radna mjesta maknuta kako bi se prenijela u Komisiju u vezi s međuinstitucijskim IT projektima; međutim, napominje da je Parlament od 1. siječnja 2017. trebao smanjiti svoj plan radnih mjesta za dodatnih 76 mjesta, u skladu s odlukom proračunskog tijela;

74.  smatra da, u svjetlu kampanje #metoo, Parlament treba postići nultu toleranciju prema nasilju, neovisno je li riječ o njegovu strukturnom, seksualnom, fizičkom ili psihološkom obliku; stoga zahtijeva:

   utvrđivanje svih počinitelja uz korištenje svih dostupnih kazni i sankcija;
   osnivanje središnjeg ureda za pritužbe za prijevu slučajeva uznemiravanja;
   osiguranje pristupa svima neovisnom odboru za uznemiravanje u Parlamentu u kojemu se ne nalaze zastupnici, čime ne ponavlja istu unutarnju strukturu moći;
   zaštitu žrtava i onih koji prijavljuju takvo nasilje uz potpunu anonimnost i diskreciju;
   psihološku pomoć za žrtve koju pružaju liječnici, socijalni radnici i savjetnici iz središnjeg ureda Parlamenta;
   obvezna obuka o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju za zastupnike i dužnosnike na vodećim položajima;
   obuka i informiranje osoblja u cilju prepoznavanja seksualnog zlostavljanja i jamčenja njihova poznavanja svojih prava;

75.  smatra da broj prijava zbog uznemiravanja članova osoblja i akreditiranih parlamentarnih asistenata podnesenih 2016. Savjetodavnom odboru za uznemiravanje upućuje na potencijalni nedostatak odgovarajućih kanala; ističe da se u Pravilniku za osoblje navode dva oblika uznemiravanja (psihološko i seksualno); smatra da borba protiv svakog oblika uznemiravanja treba biti jedan od prioriteta glavnog tajnika; pozdravlja, u tom pogledu, prijedlog glavnog tajnika za uvođenje mreže neovisnih posebnih savjetnika s kojima bi u kontakt mogli stupiti akreditirani parlamentarni asistenti, stažisti koji rade za zastupnike, osoblje klubova zastupnika i drugi članovi osoblja i stažisti; potvrđuje da će ti savjetnici biti izabrani zbog svojeg stručnog znanja i međuljudskih vještina te će proći ciljano usavršavanje; potiče reviziju sastava savjetodavnih odbora nadležnih za prijave zbog uznemiravanja, kojom bi se osigurali ravnopravno sudjelovanje zastupnika, akreditiranih parlamentarnih asistenata i osoblja, kao i rodna ravnoteža; poziva Predsjedništvo da ispita mogućnost imenovanja vanjskog revizora radi dodatnog poboljšanja unutarnjih postupaka;

76.  ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo za otkrivanje, savjetovanje i upućivanje s dostatnim proračunskim sredstvima kako bi se pomoglo zviždačima da preko odgovarajućih kanala dostave informacije o mogućim nepravilnostima kojima se utječe na financijske interese Unije, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i nudila potrebna potpora i savjeti;

77.  ističe osjetljiv položaj akreditiranih parlamentarnih asistenata i stažista koje zapošljavaju zastupnici u pogledu internih pravila o zaštiti zviždača; upozorava glavnog tajnika na moguće financijske posljedice kontinuiranog neuspjeha Parlamenta u pružanju odgovarajuće zaštite zviždačima među akreditiranim parlamentarnim asistentima koji prijavljuju prijestupe zastupnika; apelira na glavnog tajnika da smjesta nešto poduzme u tom pogledu;

78.  poziva na to da se predvide tjedni za vanjske parlamentarne aktivnosti, koji bi se upotrijebili za tečajeve, osobito za asistente zastupnika, uključujući intenzivne jezične tečajeve;

79.  ističe još jednom da je Parlament zamalo jedina institucija koji nije uvela fleksibilno radno vrijeme, koje su gotovo sve institucije, ponajprije Komisija, uvele prije više godina, s dokazanim rezultatima u pogledu povećane produktivnosti i bolje kvalitete života članova osoblja; poziva na to da se u Parlamentu što prije uvede fleksibilno radno vrijeme te da Odbor za proračunski nadzor bude obaviješten o napretku u ostvarivanju tog cilja;

80.  ponavlja, kao što stoji u rezoluciji o razrješnici Parlamenta za financijsku godinu 2015. (točka 90.), da, u svjetlu njihova dohotka, stipendisti trebaju imati pravo na veće smanjenje cijena u restoranima Parlamenta;

81.  napominje, s velikom zabrinutošću, pad potražnje zastupnika za individualnim jezičnim tečajevima francuskog, a pogotovo španjolskog i talijanskog jezika, posebice od 2009.; napominje da se je jedino broj onih koji pohađaju tečajeve engleskog i njemačkog ostao isti ili se čak povećao; podsjeća glavnog tajnika na važnost višejezičnosti u postupku europske integracije te ulogu koju uprava treba imati u promicanju učenja jezika među izabranim predstavnicima građana Unije, imajući u vidu da su jezici također ključan alat za razumijevanje i komunikaciju u izvršavanju njihovih parlamentarnih dužnosti; poziva upravu da redovito obavješćuje zastupnike na odgovarajuće načine, uz postojeću brošuru i informacije dostupne na internetu, o svim prilikama koje im nudi Parlament, s posebnim naglaskom na jezične tečajeve koje interno održavaju predavači u Bruxellesu Strasbourgu, s obzirom na to da je to rješenje najfleksibilnije i najusklađenije s njihovim potrebama i radnim uvjetima te pruža najbolju vrijednost za novac; nadalje, poziva glavnog tajnika da predloži potrebna rješenja za promicanje višejezičnosti u tom području, među ostalim poboljšanjem raspoloživosti internih predavača i okončanjem radne nesigurnosti s kojom se suočavaju; prima na znanje da je Odjel za stručno usavršavanje zastupnika premješten iz DG-a FINS u DG PERS u cilju stvaranja veće sinergije s Odjelom za stručno usavršavanje osoblja koje je već dio DG-a PERS; poziva glavnog tajnika da ga obavješćuje o konkretnim rezultatima koje namjerava postići tim potezom;

82.  poziva glavnog tajnika da osmisli dobrovoljnu i transparentnu politiku mobilnosti kojom se uzimaju u obzir interesi i vještine osoblja u okviru istinske strategije za razvoj karijere;

Glavna uprava za infrastrukturu i logistiku

83.  napominje da se ažurirani prijedlog za srednjoročnu strategiju za upravljanje nekretninama Parlamenta, uzimajući u obzir razvoj događaja u Luxembourgu i Strasbourgu, treba usredotočiti na Bruxelles, a posebno na budućnost zgrade Paul-Henri Spaak; osim toga, poziva Predsjedništvo da ocijeni starost infrastrukture u zgradi Salvador de Madariaga u Strasbourgu; dodaje, osim toga, da ključni faktori povezani s Brexitom koji definiraju buduću politiku o upravljanju nekretninama, primjerice potencijalne posljedice Brexita na višejezičnost, broj mjesta za dužnosnike u planu radnih mjesta te broj zastupnika, i dalje nisu poznati; napominje da je pouzdano planiranje moguće jedino nakon zaključenja Brexita; poziva Predsjedništvo da izradi strategije za ublažavanje rizika, uzimajući u obzir potrebu za sprečavanje mogućih smetnji prouzročenih budućim odvijanjem pregovora o Brexitu; poziva glavnog tajnika da predloži detaljan plan premještaja osoblja u slučaju obnove ili ponovne izgradnje zgrada;

84.  poziva nadležne službe da razjasne način na koji planiraju provesti izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije o uzornom primjeru koji pružaju njihove zgrade(15) u kontekstu Direktive o energetskoj učinkovitosti, s obzirom na sve bliži rok od 2020.;

85.  uzima u obzir da je Predsjedništvo ovlastilo glavnog tajnika da izradi detaljne prijedloge mogućih rješenja za obnovu zgrade Paul-Henri Spaak; dodaje, osim toga, da bi ti prijedlozi trebali uzeti u obzir sva moguća rješenja, uključujući izostanak djelovanja, obnovu i ponovnu izgradnju, te da bi trebali biti popraćeni detaljnim procjenama izvedivosti projekata i rješenjima relevantnih pravnih pitanja; napominje da su detaljni prijedlozi za čiju je pripremu odgovoran DG INLO trebali biti predstavljeni Predsjedništvu početkom 2018.;

86.  napominje da se prilikom projektiranja i izgradnje većine zgrada Parlamenta nije vodilo računa o zahtjevima za strukturnu cjelovitost u okviru eurokodova, s obzirom na to da ti standardi nisu postojali u doba njihove izgradnje; napominje da su zgrade Willy Brandt i Wilfried Martens jedine koje zadovoljavaju standarde strukturne cjelovitosti u okviru eurokodova; prima na znanje da je rizik koji proizlazi iz potencijalne strukturne osjetljivosti različitih zgrada djelomično ublažen operativnim mjerama DG-a INLO i Glavne uprave za sigurnost i zaštitu (DG SAFE), kao i činjenicu da su dodatne organizacijske promjene predviđene kako bi se taj problem riješio;

87.  podsjeća da je Predsjedništvo na svojoj sjednici 11. travnja 2016. usvojilo prijedlog o prestanku eksternalizacije usluga prijevoza za zastupnike; napominje sa zadovoljstvom da je postupak uspostave interne službe za prijevoz omogućio kvalitativno i kvantitativno poboljšanje usluga koje se pružaju zastupnicima, kao i učinkovit i djelotvoran odgovor na nepredviđene krizne situacije ili iznenadna povećanja potražnje; sa žaljenjem napominje da se načelo ravnoteže između muškaraca i žena nije poštovalo u procesu zapošljavanja djelatnika službe za prijevoz Parlamenta; poziva glavnog tajnika da izradi prijedlog kojim bi se poboljšala sadašnja situacija; izražava zabrinutost, osim toga, zbog različitih razreda u koje su svrstani vozači, a time i naknada koje im se isplaćuju, te poziva Predsjedništvo da razmotri usklađivanje kojim bi se neutralizirali mogući nepravedni mehanizmi isplaćivanja naknada;

88.  pozdravlja uvođenje pilot-projekta za digitalni prijenos popratnih dokumenata između službe za pokretanje postupka DG-a INLO i ex ante službe za obveze za rashode Odjela za održavanje u Strasbourgu; sa zadovoljstvom napominje da je na temelju pozitivnih iskustava projekt proširen na Odjel za projekte u Strasbourgu; potiče DG INLO da nastavi s praksom digitalnog prijenosa dokumenata kad god je to moguće kako bi se smanjili troškovi i povećala učinkovitost povezanih usluga;

89.  napominje da je revizija cijena u samoposlužnim kantinama Parlamenta bila potrebna u cilju odmicanja od subvencioniranih usluga i koraka naprijed prema koncesijskom ugovoru, u skladu s kojim pružatelj ugostiteljskih usluga snosi cijeli ekonomski i komercijalni rizik; pozdravlja činjenicu da stažisti u Parlamentu i dalje imaju pravo na popust od 0,50 EUR na glavna jela u svim samoposlužnim restoranima u Bruxellesu i Luxembourgu te na 0,80 EUR u Strasbourgu; poziva DG INLO da prati buduća povećanja cijena kako bi se pobrinuo da cijena usluga bude primjerena i pravedna;

90.  prima na znanje Pravilnik o parkirališnim mjestima u Parlamentu od 13. prosinca 2013., kao i veću predanost Parlamenta okolišu; smatra, u tom smislu, da bi politika parkiranja osobnih bicikala zaposlenika u svim sjedištima Parlamenta trebala imati koristi od prednosti koje im spomenuta uredba trenutačno ne pruža; poziva glavnog tajnika da poduzme mjere u tom pogledu i da, osobito u Strasbourgu, zaposlenicima koji trenutačno rade ondje omogući parkiranje osobnih bicikala na parkiralištima Parlamenta i tijekom razdoblja izvan sjednica te da se u tu svrhu zajamči prikladno i sigurno mjesto;

91.  ponovno izražava duboko žaljenje zbog odluke o promjeni namještaja u uredima zastupnika i njihovih asistenata u Bruxellesu; konstatira da je većina namještaja u potpunosti funkcionalna i u dobrom stanju i da ga stoga ne treba mijenjati; smatra da povratne informacije od određenog broja zastupnika, za razliku od opće ankete, same po sebi nisu dovoljno opravdanje za promjenu namještaja, te da su argumenti uprave o pitanjima ukusa, mode ili zastarjelog stila isto tako neprimjereni; pojedine komade namještaja trebalo bi mijenjati samo ako postoje jasni znakovi habanja, velike dotrajalosti ili sprečavanja zdravstvenog rizika na radnom mjestu specifične ili opće naravi (npr. mogući razvoj ergonomski prilagođenijih uredskih stolica);

92.  podsjeća glavnog tajnika na rezultate ankete Odbora zaposlenih o zajedničkim uredima za članove osoblja, u kojoj je sudjelovalo 3000 ispitanika, a 80 % njih izrazilo je protivljenje zajedničkim uredima; poziva glavnog tajnika da pripremi plan za savjetovanje s osobljem te da poduzme mjere na temelju rezultata ankete;

Glavna uprava za usmeno prevođenje i konferencije

93.  uviđa da je, u pogledu novih radnih normi za usmene prevoditelje, prosjek od 11 sati tjedno utvrđen je kao minimalan, a 17 sati tjedno kao najveći tjedni prosjek; napominje da je ukupni prosječni broj sati tjedno koji zaposleni usmeni prevoditelji provedu pružajući usluge usmenog prevođenja u kabini porastao s 11 sati i 54 minute 2014. na 13 sati i 25 minuta 2016.; napominje da je 2014. bila izborna godina te da je bilo manje potrebe za usmeno prevođenje; ističe da je povećanje od 2014. do 2016. uzrokovano povratkom Parlamenta na redovni ritam sjednica odbora i klubova zastupnika, Strasbourga i tirkiznih tjedana; podsjeća da je revizijom Pravilnika o osoblju 2013. tjedno radno vrijeme za cjelokupno osoblje europskih institucija povećano s 37,5 sati na 40 – 42 sata, što je rezultiralo povećanjem broja tjednih radnih sati usmenih prevoditelja; potiče buduću suradnju između sindikata i glavnog tajnika koja bi se trebala usredotočiti na pravedne radne uvjete te istovremeno osigurati neometano odvijanje parlamentarnih aktivnosti; ističe da je u tijeku savjetovanje između glavnog tajnika i Odbora zaposlenih te poziva sve strane da postignu sporazum; napominje da je veći iznos odobrenih sredstava za preuzete obveze za „ostalo osoblje” djelomično prouzročen povećanom potrebom za vanjske usluge usmenog prevođenja 2016. (2,2 milijuna EUR više nego 2015.); napominje, štoviše, da na sastancima klubova zastupnika i sjednicama odbora zbog pravila za dodjelu postoji manjak usmenih prevoditelja za sve jezike; primjećuje, naposljetku, da su promjene u rasporedu sjednica odbora zbog kojih su se mnoge održavale u neredovito vrijeme djelomično prouzročene ograničenom fleksibilnošću u djelotvornoj upotrebi kapaciteta usmenog prevođenja;

94.  napominje, sa zadovoljstvom, da je Predsjedništvo usvojilo strategiju za modernizaciju upravljanja konferencijama u Parlamentu te ju je proslijedilo glavnom tajniku; prima na znanje da se strategijom predviđa jedinstvena točka za kontakt i pružanje podrške organizatorima konferencija, koju korištenjem prilagođene IT platforme treba popratiti integrirana konferencijska služba; nadalje, potvrđuje da će se za tehničku opremu u dvoranama za sastanke postupno uvoditi jedinstvena točka za pomoć tijekom trajanja događanja te jedinstvena točka za upravljanje i pružanje podrške;

Glavna uprava za financije

95.  podsjeća da je Predsjedništvo na svojoj sjednici 26. listopada 2015. podržalo novi pristup u cilju boljeg snalaženja klijenata i smanjenja administrativnog opterećenja za zastupnike uvođenjem dvaju novih instrumenata: portala za zastupnike i e-Portala; pozdravlja uvođenje portala za zastupnike, jedinstvene kontaktne točke koja objedinjuje sve usluge povezane s financijskim i socijalnim pravima i koja je u srpnju 2016. postala u cijelosti operativna; napominje da je elektronička verzija portala za zastupnike, e-Portal, dostupna od siječnja 2015. i sadrži sažete informacije o pravilima na snazi i pravima zastupnika; ističe da se administrativno pojednostavnjenje ne treba ostvarivati isključivo premještanjem dijela dužnosti s administrativnog osoblja na zastupnike i njihove urede;

96.  poziva na pojednostavnjenje postupaka zapošljavanja i isplate naknada za službena putovanja te putnih troškova za lokalne asistente; izražava žaljenje zbog česte složenosti i dugotrajnosti tih postupaka, zbog čega dolazi do znatnih kašnjenja; poziva DG FINS da kao prioritet odredi rješavanje tog pitanja;

97.  napominje da sadašnji ugovor s putničkom agencijom Parlamenta istječe krajem 2018. te da se priprema javni poziv na podnošenje ponuda kako bi se odabrala nova putnička agencija koja bi pomogla Parlamentu u organizaciji službenih putovanja i povezanim poslovima; ustraje u tome da novi ugovor sadržava strože uvjete, osobito kad je riječ o utvrđivanju cijena i dostupnosti pozivnog centra putničke agencije u svako doba, uključujući vikende; ističe važnost jednostavnog i pristupačnog mehanizma za pritužbe kako bi se brzo istaknule manjkavosti, što bi omogućilo brzo rješavanje problema; ističe da se veća pozornost treba obratiti konkretnim zahtjevima zastupnika i njihovoj potrebi za prilagođenim uslugama;

98.  potiče sljedeću putničku agenciju da pokuša postići što konkurentnije cijene za službena putovanja u Parlamentu;

Dobrovoljni mirovinski fond

99.  napominje da je dobrovoljni mirovinski fond uspostavljen 1990. Pravilnikom Predsjedništva o dopunskom (dobrovoljnom) mirovinskom osiguranju te su mu se zastupnici mogli pridružiti do kraja šestog parlamentarnog saziva (13. srpnja 2009.); napominje da je fond osnovan kako bi se zastupnicima osigurao mirovinski sustav zbog nedostataka prethodnog sustava;

100.  podsjeća na to da je Sud Europske unije 2013. presudio da je valjana odluka Predsjedništva kojom se povisuje dob umirovljenja za članove tog fonda sa 60 na 63 godine starosti kako bi se izbjeglo rano iscrpljenje kapitala i uskladilo s novim statutom zastupnika;

101.  primjećuje da je dobrovoljni mirovinski fond povećao procjenu svog aktuarskog deficita s 286 milijuna EUR na kraju 2015. na 326,2 milijuna EUR na kraju 2016.; nadalje, napominje da je na kraju 2016. vrijednost neto imovine koja se uzima u obzir iznosila 146,4 milijuna EUR, a aktuarske obveze 472,6 milijuna EUR; napominje da su te predviđene buduće obveze raspoređene na više desetljeća, ali napominje da je 2016. ukupan iznos isplaćen u dobrovoljni mirovinski fond iznosio 16,6 milijuna EUR;

102.  ističe da će u sljedećih pet godina broj zastupnika koji će dosegnuti dob za mirovinu i imati pravo na isplatu naknade s obzirom na to da su uplaćivali sredstva u fond, te pod pretpostavkom da 2019. nijedan korisnik neće biti (ponovno) izabran ili stupiti na europsku dužnost, broj novih umirovljenika iznosit će 21 u 2018., 74 u 2019., 21 u 2020., 12 u 2021. i 17 u 2022.;

103.  izražava žaljenje zbog toga što analiza trenutačnog stanja dobrovoljnog mirovinskog fonda i dalje nije dostupna; podsjeća na stavak 109. rezolucije o razrješnici za financijsku godinu 2015. te stavak 112. rezolucije o razrješnici za financijsku godinu 2014., u kojima se poziva na analizu trenutačnog stanja dobrovoljnog mirovinskog fonda; poziva Predsjedništvo da što prije ocijeni aktualno stanje dobrovoljnog mirovinskog fonda, i to najkasnije do 30. lipnja 2018.;

104.  ponavlja da postoje kontinuirani problemi kad je riječ o dobrovoljnom mirovinskom fondu te poziva Predsjedništvo i glavnog tajnika da poduzmu mjere kako bi spriječili njegovu ranu insolventnost te da pritom izbjegnu bilo kakav utjecaj na proračun Parlamenta;

105.  napominje da Parlament jamči isplatu mirovinskih prava čak i u slučaju kad taj fond nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze; pozdravlja objavu glavnog tajnika o tome da je Predsjedništvu predstavio plan djelovanja;

106.  napominje da se, uzimajući u obzir trenutačnu razinu financijske imovine fonda, u kombinaciji s njegovim budućim godišnjim obvezama plaćanja i kretanjem stope vraćanja ulaganja na financijskim tržištima, procijenjeni datum insolventnosti dobrovoljnog mirovinskog fonda procjenjuje između 2024. i 2026.;

Naknada za opće troškove

107.  pozdravlja odluku Predsjedništva o osnivanju ad hoc radne skupine za utvrđivanje i objavu pravila o korištenju naknade za opće troškove; podsjeća na očekivanja Parlamenta izražena u njegovim rezolucijama od 5. travnja 2017.(16) i 25. listopada 2017.(17) u pogledu proračuna za 2018., u kojima poziva na veću transparentnost u pogledu naknade za opće troškove i potrebu da se poradi na definiciji preciznijih pravila kada je riječ o odgovornosti za rashode odobrene u okviru te naknade, bez stvaranja dodatnih troškova za Parlament; ponovno poziva Predsjedništvo da što prije provede sljedeće konkretne promjene u vezi s naknadom za opće troškove:

   naknada za opće troškove u svim se slučajevima treba voditi na zasebnom bankovnom računu;
   zastupnici u Europskom parlamentu trebaju čuvati sve račune povezane s naknadom za opće troškove;
   neiskorišteni dio naknade za opće troškove treba vratiti na kraju mandata zastupnika;

108.  podsjeća na načelo neovisnosti mandata zastupnika; ističe da je odgovornost izabranih zastupnika iskoristiti sredstva za parlamentarne aktivnosti i da zastupnici koji to žele mogu objaviti evidenciju potrošnje naknade za opće troškove na svojim osobnim internetskim stranicama;

109.  smatra da se tijekom svake revizije naknade za opće troškove treba voditi računa o prethodno usvojenim plenarnim preporukama u pogledu transparentnosti i financijske odgovornosti;

Glavna uprava za inovacije i tehnološku podršku

110.  podsjeća da je u svijetu otvorene komunikacije veća IKT sigurnost jedan od ključnih strateških temelja Parlamenta; prima na znanje da je u okviru akcijskog plana za kibersigurnost stup nazvan „kultura kibersigurnosti” usmjeren na podizanje razine osviještenosti i aktivnosti osposobljavanja kako bi se osiguralo da IKT korisnici Parlamenta budu informirani o rizicima i doprinesu prvoj crti obrane u tom pogledu; uzima u obzir kampanju podizanja razine osviještenosti o rizicima u pogledu kibersigurnosti, koja uključuje vizualne podsjetnike u prostorima Parlamenta, članke objavljene u internom biltenu Parlamenta u vezi s kibersigurnosti te informativne sastanke za zastupnike, asistente i članove osoblja; međutim, izražava zabrinutost zbog prijetnji kibersigurnosti; pozdravlja imenovanje glavnog službenika za informacijsku sigurnost, osnivanje Odjela za sigurnost IKT-a zajedno sa skupinom za upravljanje sigurnosti i sigurnosno djelovanje; poziva glavnog tajnika da istraži mogućnost uvođenja sustava koji bi se u cijelosti sastojao od internih stručnjaka, također u cilju izbjegavanja visoke stope fluktuacije zaposlenika;

111.  smatra da vodeći prioritet za informatičke usluge treba biti osiguravanje dobrog pristupa internetu te da trenutačno dolazi do prečestih prekida u pružanju te usluge;

112.  prima na znanje projekt „ICT3MEPs”, kojim bi se trebale poboljšati IKT usluge ponuđene zastupnicima i njihovu osoblju dok rade u svojim izbornim jedinicama; napominje da je u listopadu 2016. provedena prva faza projekta, u kojoj je pristup omogućen lokalnim asistentima; napominje, međutim, da projekt i dalje ostavlja prostora za poboljšanje; poziva nadležne službe da nastave s provedbom projekta, uzimajući u obzir potrebe korisnika;

113.  pozdravlja pružanje pristupa bežičnom internetu posjetiteljima Parlamenta, što je još jedan korak prema većoj digitalnoj uključivosti Parlamenta; ističe, međutim, da bi IKT sigurnost trebala ostati najvažnija te da internu mrežu Parlamenta treba štititi od potencijalnih zlonamjernih vanjskih napada; naglašava potrebu za dramatičnim poboljšanjem prirode pruženih usluga, osobito u Strasbourgu, te se raduje poduzimanju potrebnih mjera u bliskoj budućnosti;

114.  poziva Predsjedništvo da u suradnji s Glavnom upravom za inovacije i tehnološku podršku (DG ITEC) osmisli mjere za ublažavanje rizika kako bi se osiguralo neometano odvijanje parlamentarnog rada u slučaju oštećenja ili prekida rada sustava; ističe važnost popisa prioritetnih usluga prema kojemu se određuje redoslijed usluga koje u najkraćem mogućem roku treba omogućiti kako bi u slučaju kibernapada osnovne usluge i dalje bile dostupne; poziva Predsjedništvo da osmisli plan za slučaj dugoročnih prekida u radu sustava; preporučuje da podatkovni centri smjeste svoje poslužitelje na različite lokacije kako bi se poboljšali sigurnost i kontinuitet IT sustava Parlamenta;

115.  ponavlja svoj poziv iz rezolucijâ o razrješnici za financijske godine 2014. i 2015. da se uspostavi sustav brze uzbune u hitnim situacijama kojim bi se DG-u ITEC u suradnji s DG-om SAFE omogućilo brzo slanje obavijesti SMS-om ili e-poštom zastupnicima i osoblju koji pristanu biti uvršteni na komunikacijsku listu koja bi se koristila u specifičnim hitnim situacijama;

Glavna uprava za sigurnost i zaštitu

116.  prima na znanje novi optimizirani sustav za organizaciju sigurnosnih zadaća koji je glavni tajnik u siječnju 2018. predstavio Predsjedništvu; prima na znanje, štoviše, da se tim novim sustavom uzimaju u obzir posebnosti uloge i funkcije sigurnosnih agenata; nada se da je moguće održati otvoren dijalog kako bi se i dalje pozorno pratili zahtjevi te skupine osoblja koja radi u vrlo napetom sigurnosnom kontekstu;

117.  pozdravlja stalne napore za postizanje sigurnosti i zaštite u prostorima Parlamenta i njihovoj okolini; priznaje da se, kada je riječ o sigurnosti u Parlamentu, mora nastojati ostvariti ravnoteža između uzimanja u obzir niza zaštitnih mjera i uvođenja režima pretjerano usmjerenog na sigurnost, kojim se usporavaju aktivnosti Parlamenta; međutim, ustraje u tome da bi se sigurnost Parlamenta trebala dodatno povećati i ponovno poziva glavnog tajnika da zajamči propisnu obuku osoblja i njegovu sposobnost za obavljanje zadaća u skladu s pravilima struke, uključujući u hitnim situacijama;

118.  poziva sigurnosno osoblje DG-a SAFE da pomno provjeravaju cijele zgrade za koje su odgovorni u slučaju evakuacije, da se pobrinu da je evakuacija provedena te da pružaju pomoć osobama s oštećenjem sluha ili osoba s bilo kojim drugim oblikom invaliditeta u slučajevima kada je nužna evakuacija;

Parlament i okoliš

119.  podsjeća da je Predsjedništvo 19. travnja 2004. u Parlamentu pokrenulo projekt Sustav upravljanja okolišem; primjećuje da je 2016. Predsjedništvo donijelo revidiranu politiku u pogledu okoliša kojom se zadržava i potvrđuje predanost Parlamenta stalnim poboljšanjima usmjerenima na okoliš;

120.  pohvaljuje predanost Parlamenta zelenoj javnoj nabavi; napominje da je u lipnju 2016. odobren Provedbeni vodič EP-a za zelenu javnu nabavu, čija je namjena pomoći dužnosnicima za ovjeravanje u Parlamentu u uspješnom pokretanju politike i postupaka zelene nabave; pozdravlja uvođenje međuinstitucijske korisničke podrške u području zelene javne nabave; poziva na evaluaciju uvođenja kriterija za obvezno savjetovanje o zelenoj javnoj nabavi za javne natječaje iznad određenog financijskog praga i za određene kategorije proizvoda; prima na znanje izgradnju zida s biljkama u zgradi Altiero Spinelli te smatra da njegove prednosti ni na koji način ne opravdavaju trošak; poziva sustav upravljanja okolišem na pronalazak rješenja kojima se, osim ekološke dimenzije, u obzir uzima omjer između troškova i koristi;

121.  pozdravlja postavljanje fontani za vodu i novi sustav staklenih vrčeva za ponovnu uporabu; napominje da je slabo proširena informacija o fontanama za vodu te još uvijek nisu postavljene u uredskim prostorijama; izražava žaljenje, usprkos detaljima natječaja o smanjenju plastičnog otpada, zbog toga što je u ugostiteljskim objektima Parlamenta prodan veći broj obroka u ambalaži za jednokratnu uporabu; poziva na transparentnost o plastičnom otpadu iz ugostiteljskih objekata; napominje da se robna marka pitke vode u boci koja se distribuira na sastancima Parlamenta promijenila tri puta u manje od dvije godine, što, čini se, nije u skladu s najavljenim trajanjem iz natječaja te je i dalje u plastičnoj ambalaži; prima na znanje da je Komisija ukinula plastične boce za pitku vodu te poziva Parlament da iznese sličan plan, osobito s obzirom na njegovu ulogu davatelja primjera i u svjetlu političke inicijative za europsku strategiju o plastici;

122.  napominje da je Predsjedništvo podržalo smjernice koje je predložio glavni tajnik za prelazak na električni vozni park; potvrđuje da bi do kraja 2017. polovicu voznog parka Parlamenta trebali činiti električni ili plug-in hibridni automobili i minibusevi, kao i to da bi od 2018. svaki novi automobil kupljen za vozni park Parlamenta trebao biti plug-in hibridno ili električno vozilo; napominje da bi se 2020. vozni park Parlamenta trebao sastojati isključivo od električnih ili plug-in hibridnih vozila, dok bi se 2021. to pravilo trebalo odnositi i na minibuseve Parlamenta; čvrsto ističe da je potrebno provesti analizu troškova i koristi prije svake veće obnove voznog parka te da Odbor za proračunski nadzor treba biti upoznat s analizom troškova i koristi koja je prethodila provedbi smjernica za uvođenje električnog voznog parka; poziva na ulaganje više napora za promicanje aktivne mobilnosti, uključujući pružanjem atraktivnijih, pristupačnijih i sigurnijih prostora za parkiranje bicikala;

123.  poziva Predsjedništvo da se ne ograničava na električne automobile kao rješenje koje je bolje za okoliš jer vlada zabrinutost u vezi s njihovom proizvodnjom (uključujući dovoljnu dostupnost potrebnih resursa) te odlaganjem baterija na kraju njihova životnog ciklusa; izražava žaljenje zbog toga što zastupnici nisu bili obaviješteni o analizi u vezi s alternativnim gorivima kao što su biogoriva, sintetička goriva ili vodikove gorivne ćelije; ističe da bi se diversifikacijom voznog parka koji je prihvatljiv za okoliš smanjila ovisnost o jednom dobavljaču i tako mogle spriječiti moguće buduće nestašice opskrbe;

124.  napominje da Parlament mora poštovati mjerodavne regionalne i lokalne zakone te poziva službe Parlamenta da objasne svoju provedbu briselskog regionalnog zakona Code Bruxellois de l’air, du climat et de la maîtrise de l’énergie, osobito u području automobilskih parkirališta koji su na raspolaganju zaposlenicima;

125.  pozdravlja, u kontekstu energetske i klimatske politike Unije za 2030. i razdoblje nakon toga, dodatne mjere kojima se neutraliziraju neizbježne emisije; poziva Parlament da osmisli dodatne politike za neutralizaciju CO2;

Godišnja izvješća o sklopljenim ugovorima

126.  podsjeća da se u Financijskoj uredbi i njezinim pravilima za primjenu(18) utvrđuju informacije o sklapanju ugovora koje institucija treba dostaviti proračunskom tijelu i javno objaviti; napominje da Financijska uredba zahtijeva objavu sklopljenih ugovora u vrijednosti većoj od 15 000 EUR, što je iznos koji odgovara pragu iznad kojeg konkurentno nadmetanje postaje obvezno;

127.  napominje da se od ukupno 219 ugovora sklopljenih 2016. godine njih 77 temeljilo na otvorenim ili ograničenim postupcima, u vrijednosti od 436 milijuna EUR, a 141 ugovor na pregovaračkim postupcima, u ukupnoj vrijednosti od 64 milijuna EUR; napominje da je ukupni postotak ugovora sklopljenih na temelju pregovaračkih postupaka 2016. iznosio 14 % (141 u usporedbi sa 151 ugovorom 2015.), pri čemu je vrijednost smanjena za 29 % (64 milijuna EUR u usporedbi s 90 milijuna EUR 2015.);

128.  konstatira sljedeći presjek ugovora sklopljenih 2016. i 2015. prema vrsti:

Vrsta ugovora

2016

2015

Broj

Postotak

Broj

Postotak

Usluge

Opskrba

Radovi

Građevinski objekti

169

36

13

1

77 %

16 %

6 %

1 %

194

34

18

8

77 %

13 %

7 %

3 %

Ukupno

219

100 %

254

100 %

Vrsta ugovora

2016

2015

Vrijednost (EUR)

Postotak

Vrijednost (EUR)

Postotak

Usluge

244 881 189

49 %

539 463 943

70 %

Opskrba

155 805 940

31 %

78 424 245

11 %

Radovi

97 640 851

19 %

92 889 168

12 %

Građevinski objekti

1 583 213

1 %

55 804 154

7 %

Ukupno

499 911 194

100 %

766 581 510

100 %

(Godišnje izvješće o ugovorima koje je sklopio Europski parlament, 2016., str. 6.)

129.  konstatira sljedeći presjek ugovora sklopljenih 2016. i 2015. prema vrsti postupka:

Vrsta postupka

2016

2015

Broj

Postotak

Broj

Postotak

Otvoreni

Ograničeni

Pregovarački

Natječaj

Izvanredni

70

7

141

-

1

32 %

3%

64%

-

1%

93

10

151

-

-

37 %

4 %

59 %

-

-

Ukupno

219

100 %

254

100 %

Vrsta postupka

2016

2015

Vrijednost (EUR)

Postotak

Vrijednost (EUR)

Postotak

Otvoreni

Ograničeni

Pregovarački

Natječaj

Izvanredni

406 408 732

29 190 756

64 284 705

-

27 000

81 %

6 %

13 %

-

0 %

636 333 284

40 487 367

89 760 859

-

-

83 %

5 %

12 %

-

-

Ukupno

499 911 194

100 %

766 581 510

100 %

(Godišnje izvješće o ugovorima koje je sklopio Europski parlament, 2016., str. 8.)

Klubovi zastupnika (proračunska stavka 4 0 0)

130.  napominje da su 2016. odobrena sredstva, unesena u proračunsku stavku 4 0 0, koja se odnosi na klubove zastupnika i nezavisne zastupnike, korištena kako slijedi:

Klub zastupnika

2016.

2015

Godišnja odobrena sredstva

Vlastita sredstva i prenesena odobrena sredstva

Rashodi

Stopa korištenja godišnjih odobrenih sredstava

Iznos prenesen u iduće razdoblje

Godišnja odobrena sredstva

Vlastita sredstva i prenesena odobrena sredstva

Rashodi

Stopa korištenja godišnjih odobrenih sredstava

Iznos prenesen u iduće razdoblje

EPP

17 400

8 907

18 303

105,19 %

8 005

17 440

10 198

17 101

98,06 %

8 745

S&D

15 327

5 802

15 713

102,51 %

5 417

15 256

5 748

15 379

100,81 %

7 633

ECR

6 125

2 518

5 835

95,25 %

2 809

5 959

1 614

5 065

84,99 %

2 779

ALDE

5 759

2 366

6 448

111,98 %

1 676

5 692

2 517

5 865

103,03 %

2 839

GUE/NGL

4 340

1 729

4 662

107,43 %

1 407

4 305

1 256

3 832

89,02 %

2 156

Verts/ALE

4 180

1 557

3 921

93,82 %

1 815

4 153

1 293

3 890

93,67 %

2 078

EFDD

3 820

1 873

2 945

77,10 %

1 910

3 843

1 643

3 629

94,45 %

1 919

ENF**

-

-

-

-

-

1 587

0

827

52,09 %

793

Nezavisni zastupnici

772

216

616

79,90 %

257

1 627

533

1 001

61,51 %

214

Ukupno***

57 723

24 968

58 443

101,25 %

23 296

59 860

24 803

56 588

94,53 %

29 155

* svi iznosi izraženi su u tisućama EUR

** konačni iznos prihvatljivih rashoda povezanih s Klubom zastupnika ENF-a bit će utvrđen naknadno

*** ukupni iznos ne uključuje iznose povezane s Klubom zastupnika ENF-a

131.  sa zabrinutošću napominje da je u slučaju jednog kluba zastupnika nezavisni vanjski revizor izdao uvjetno revizorsko mišljenje; posebno izražava zabrinutost zbog toga što je revizor utvrdio neusklađenost s Pravilnikom o korištenju odobrenim sredstvima iz proračunske stavke 4 0 0 u pogledu troškova za koje nije bilo moguće dobiti odgovarajuću popratnu dokumentaciju, kao i u slučaju deset pružatelja usluga koji nisu ispunjavali obveze u pogledu nabave;

132.  izražava zabrinutost zbog reputacijskog rizika za Parlament koju predstavlja bilo koja takva nepravilnost te je uvjeren da je potrebno brzo i učinkovito djelovanje kako bi se u budućnosti spriječile i riješile slične nepravilnosti;

Europske političke stranke i europske političke zaklade

133.  napominje da su 2016. odobrena sredstva unesena u proračunsku stavku 4 0 2, koja se odnosi na političke stranke, korištena kako slijedi(19):

Stranka

Pokrata

Vlastita sredstva

Bespovratna sredstva EP-a

Ukupni prihodi(20)

Bespovratna sredstva EP-a izražena kao postotak prihvatljivih rashoda (do 85 %)

Višak prihoda (prijenos u pričuve) ili gubitak

Europska pučka stranka

EPP

1 734

6 918

10 650

85 %

304

Stranka europskih socijalista

PES

1 408

7 154

9 512

85 %

12

Savez liberala i demokrata za Europu

ALDE

611

2 337

3 162

85 %

88

Europska stranka zelenih

EGP

502

1 795

2 587

85 %

78

Savez europskih konzervativaca i reformista

AECR

472

2 292

3 232

85 %

-240

Stranka europske ljevice

EL

335

1 594

2 119

85 %

25

Europska demokratska stranka

PDE

107

518

625

85 %

4

EUDemokrati

EUD

54

238

341

85 %

11

Europski slobodni savez

EFA

158

777

1 008

85 %

5

Europski kršćanski politički pokret

ECPM

109

493

665

85 %

0

Europski savez za slobodu

EAF

68

391

459

85 %

-40

Savez europskih nacionalnih pokreta

AEMN

61

229

391

85 %

0

Pokret za Europu sloboda i demokracije

MENL

189

785

1 020

85 %

0

Savez za mir i slobodu

APF

62

329

391

85 %

-5

Ukupno

 

5 870

25 850

36 160

85 %

242

134.  napominje da su 2016. odobrena sredstva unesena u proračunsku stavku 4 0 3, koja se odnosi na političke zaklade, korištena kako slijedi(21):

Zaklada

Pokrata

Povezana sa strankom

Vlastita sredstva

Konačna bespovratna sredstva EP-a

Ukupni prihodi

Bespovratna sredstva EP-a izražena kao postotak prihvatljivih rashoda (do 85 %)

Centar za europske studije Wilfried Martens

WMCES

EPP

965 665

4 878 174

5 843 839

85 %

Zaklada za europske napredne studije

FEPS

PES

1 041 910

4 430 253

5 472 163

84 %

Europski liberalni forum

ELF

ALDE

248 996

1 126 430

1 375 426

85 %

Zelena europska zaklada

GEF

EGP

204 866

1 090 124

1 294 990

85 %

Preobrazimo Europu

TE

EL

217 209

901 484

1 118 693

85 %

Institut europskih demokrata

IED

PDE

50 690

272 033

322 724

85 %

Centar Maurits Coppieters

CMC

EFA

71 952

318 411

390 362

85 %

Novi smjer – Zaklada za europsku reformu

ND

AECR

316 916

1 503 964

1 820 880

85 %

Europska zaklada za slobodu

EFF

EAF

41 923

226 828

268 751

85 %

Organizacija za europsku međudržavnu suradnju*

OEIC

EUD

21 702

126 727

148 429

99 %

Kršćanska politička zaklada za Europu

SALLUX

ECPM

61 024

326 023

387 047

85 %

Europski identiteti i tradicije

ITE

AEMN

37 896

184 685

222 581

85 %

Zaklada za Europu nacija i sloboda

FENL

MENL

96 726

549 357

646 084

85 %

Europa Terra Nostra

ETN

APF

37 461

151 403

188 864

85 %

Ukupno**

 

 

3 414 937

16 085 895

19 500 832

85 %

(*) Konačna bespovratna sredstva za OEIC čine 99 % rashoda jer su neki od njih reklasificirani u neprihvatljive rashode, čime se smanjuju ukupni prihvatljivi rashodi.

(**) Tablica ne sadrži brojke za IDDE zbog postupka ukidanja bespovratnih sredstava iz 2016. Odluka o bespovratnim sredstvima još nije donesena.

 

 

 

 

 

 

135.  izražava zabrinutost zbog nedavno utvrđenih nepravilnosti do kojih je došlo u odnosu na rashode i vlastita sredstva brojnih europskih političkih stranaka i zaklada;

136.  izražava zabrinutost zbog reputacijskog rizika za Parlament koju predstavlja bilo koja takva nepravilnost te je uvjeren da je potrebno brzo i učinkovito djelovanje kako bi se u budućnosti spriječile i riješile slične nepravilnosti; no smatra da su te nepravilnosti limitirane na ograničen broj političkih stranaka i zaklada; smatra da se zbog tih nepravilnosti ne bi trebalo dovoditi u pitanje financijsko upravljanje ostalim političkim strankama i zakladama; smatra da je potrebno ojačati mehanizme unutarnje kontrole Parlamenta;

137.  poziva glavnog tajnika da do 1. svibnja 2018. podnese izvješće svim nadležnim odborima o mjerama poduzetima u cilju borbe protiv zlouporabe dodijeljenih subvencija;

138.  traži da novoosnovano tijelo za europske političke stranke i europske političke zaklade Parlamentu podnese izvješće o napretku nakon prve godine svog djelovanja, tj. 2017.; poziva glavnog tajnika da osigura da će to tijelo imati na raspolaganju sve potrebne resurse kako bi ispunilo svoje zadaće;

139.  smatra da, u slučajevima u kojima stranke i zaklade zapošljavaju osobe, treba u cijelosti poštovati radno pravo i socijalno zakonodavstvo države članice u kojoj se rad obavlja; poziva na to da se u interne revizije uključi analiza tog aspekta.

(1) SL L 48, 24.2.2016.
(2) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(3) SL C 266, 11.8.2017., str. 1.
(4) SL C 322, 28.9.2017., str. 1.
(5) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(6) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(7) PE 422.541/Bur.
(8) Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).
(9) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
(10) SL L 252, 29.9.2017., str. 3.
(11) SL L 246, 14.9.2016., str. 3.
(12) SL C 436, 24.11.2016., str. 2.
(13) Uredba Vijeća (EZ) br. 160/2009 od 23. veljače 2009. o izmjeni Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (SL L 55, 27.2.2009., str. 1.).
(14) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(15) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 177.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0114.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0408.
(18) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).
(19) Svi iznosi izraženi su u tisućama EUR.
(20) Ukupni prihodi uključuju prijenos sredstava iz prethodne godine u skladu s člankom 125. stavkom 6. Financijske uredbe.
(21) Svi iznosi izraženi su u tisućama EUR.


Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europsko vijeće i Vijeće
PDF 335kWORD 53k
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio II. – Europsko vijeće i Vijeće (2017/2138(DEC))
P8_TA(2018)0125A8-0116/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0249/2017)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016., s odgovorima institucija(3),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(5), a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0116/2018),

1.  odgađa svoju Odluku o razrješnici glavnom tajniku Vijeća za izvršenje proračuna Europskog vijeća i Vijeća za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Revizorskom sudu, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu osobnih podataka i Europskoj službi za vanjsko djelovanje te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio II. – Europsko vijeće i Vijeće (2017/2138(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio II – Europsko vijeće i Vijeće,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0116/2018),

A.  budući da u kontekstu postupka davanja razrješnica tijelo nadležno za davanje razrješnica naglašava da je posebno važno dalje jačati demokratski legitimitet institucija Unije poboljšanjem transparentnosti i odgovornosti, uvođenjem koncepta izrade proračuna temeljene na uspješnosti i dobrim upravljanjem ljudskim resursima;

1.  primjećuje da je Revizorski sud u svojem godišnjem izvješću za 2016. zaključio da nisu utvrđeni nikakvi ozbiljni nedostaci u pogledu tema obuhvaćenih revizijom koje su povezane s ljudskim resursima i javnom nabavom za Europsko vijeće i Vijeće;

2.  napominje da je ukupni proračun Europskog vijeća i Vijeća za 2016. iznosio 545 054 000 EUR (u usporedbi s 541 791 500 EUR 2015. godine) sa stopom izvršenja od 93,5 %; prima na znanje povećanje proračuna Europskog vijeća i Vijeća za 2016. u iznosu od 3,3 milijuna EUR (što iznosi 0,6 %);

3.  ponovno ističe da bi proračuni Europskog vijeća i Vijeća trebali biti razdvojeni kako bi se pridonijelo transparentnosti financijskog upravljanja u institucijama i kako bi obje institucije u većoj mjeri preuzele odgovornost;

4.  izražava svoju potporu uspješnoj promjeni paradigme prema izradi proračuna temeljenoj na rezultatima u planiranju proračuna Komisije kako ga je uvela potpredsjednica Kristalina Georgieva u rujnu 2015. kao dio inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”; potiče Europsko vijeće i Vijeće da primjenjuju tu metodu na svoj vlastiti postupak planiranja proračuna;

5.  žali zbog toga što je Europski ombudsman u svojoj strateškoj istrazi o „transparentnosti Vijeća u zakonodavnom procesu” (OI/2/2017/TE), dovršenoj 9. veljače 2018., zaključio da trenutačna praksa Vijeća kojom se ometa nadzor nacrta zakonodavstva Unije predstavlja nepravilnost; poziva Vijeće da provede preporuke Ombudsmana i prijedloge za poboljšanja radi olakšavanja javnog pristupa dokumentima; ističe da je transparentnost važna kako bi Vijeće, u svojoj ulozi zakonodavca Unije, bilo odgovorno građanima Unije; traži da ga se izvijesti o odgovoru Vijeća i napretku postupka;

6.  primjećuje da je razina neutrošenih sredstava za putne troškove delegacija i usmeno prevođenje 2016. u Glavnoj upravi za administraciju i dalje bila prilično visoka; prima na znanje da se s državama članicama pregovora o novoj politici kako bi se riješilo to pitanje;

7.  poziva Vijeće da iznese sve detalje o ljudskim resursima i objektima koji su na raspolaganju mehanizmu ATHENA kako bi se zajamčila maksimalna razina transparentnosti kada je riječ o tom mehanizmu;

8.  i dalje je zabrinut zbog toga što je vrlo visok iznos odobrenih sredstava prenesen iz 2016. u 2017., posebno sredstava za tehnički namještaj, opremu i računalne sustave; podsjeća Vijeće da su prijenosi iznimke od načela jedne godine i da bi trebali odražavati stvarne potrebe;

9.  ponovno poziva na to da se pregled ljudskih resursa raščlani po kategorijama, platnom razredu, rodu, nacionalnosti i stručnoj izobrazbi;

10.  primjećuje da u Glavnom tajništvu Vijeća postoji politika rodne jednakosti; pozdravlja pozitivan trend u pogledu zastupljenosti žena na rukovodećim položajima, koja je na kraju 2016. dosegla 31 %; poziva Vijeće da nastavi s politikom rodne jednakosti radi postizanja uistinu uravnotežene zastupljenosti oba spola na rukovodećim položajima;

11.  pozdravlja informacije u pogledu profesionalnih aktivnosti bivših visokih dužnosnika Glavnog tajništva Vijeća koji su otišli iz službe(6) tijekom 2016.;

12.  primjećuje da je 2016. glavni tajnik Vijeća objavio Odluku 3/2016 o usvajanju unutarnjih pravila za prijavljivanje ozbiljnih nepravilnosti – postupci za primjenu članaka 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju („zviždanje”); podsjeća da je zaštita zviždača problem koji se u javnoj upravi Unije ozbiljno shvaća i koji se uvijek mora pomno razmotriti;

13.  ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo za otkrivanje, savjetovanje i upućivanje s dostatnim proračunskim sredstvima kako bi se pomoglo zviždačima da preko odgovarajućih kanala dostave informacije o mogućim nepravilnostima koje utječu na financijske interese Unije, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i nudila potrebna potpora i savjeti;

14.  primjećuje da je cilj plana radnih mjesta Vijeća o pridržavanju međuinstitucijskog sporazuma o smanjenju osoblja za 5 % postignut 1. siječnja 2017.;

15.  sa zabrinutošću prima na znanje da je kašnjenje u dovršenju zgrade Europa znatno utjecalo na proračun Europskog vijeća i Vijeća za 2016.; traži da ga se izvijesti o ukupnom financijskom utjecaju tog kašnjenja; izražava žaljenje zbog toga što još uvijek nedostaju informacije o politici upravljanja nekretninama i povezanim rashodima, koje bi trebale biti javne kao znak transparentnosti za europske građane;

16.  ponavlja svoj poziv da se politika upravljanja nekretninama Europskog vijeća i Vijeća dostavi tijelu nadležnom za davanje razrješnice; sa zadovoljstvom prima na znanje da je Glavno tajništvo Vijeća 2016. za svoje zgrade primilo certifikat EMAS-a;

17.  žali zbog toga što Vijeće još nije pristupilo registru transparentnosti Unije unatoč tome što je jedna od najvažnijih institucija uključenih u postupak odlučivanja Unije; stoga se nada uspješnom ishodu međuinstitucijskih pregovora između predsjedništva Vijeća i predstavnika Parlamenta i Komisije koji će rezultirati konačnim pristupanjem Vijeća registru transparentnosti;

18.  žali zbog odluke Ujedinjene Kraljevine da se povuče iz Unije; primjećuje da se u ovoj fazi ne mogu iznijeti predviđanja o financijskim, administrativnim, ljudskim i ostalim posljedicama povezanima s tim povlačenjem, traži od Europskog vijeća i Vijeća da provedu procjenu učinka i da o rezultatima obavijeste Parlament do kraja 2018.;

Sadašnje stanje

19.  napominje da odbijanje davanja razrješnice dosad nije rezultiralo nikakvim posljedicama; ističe da bi situaciju ipak trebalo što prije riješiti u interesu građana Unije; podsjeća da je Europski parlament jedina institucija koju izravno biraju građani Unije i da je njegova uloga u postupku davanja razrješnice izravno povezana s pravom građana da budu informirani o tome kako se troši javni novac;

20.  napominje da je Odbor Parlamenta za proračunski nadzor (CONT) 11. rujna 2017. Konferenciji predsjednika Parlamenta podnio prijedlog o tome da se s Vijećem započnu pregovori u cilju postizanja sporazuma o postupku davanja razrješnice;

21.  napominje da je Konferencija predsjednika 19. listopada 2017. odobrila zahtjev da se predsjedniku odbora CONT i koordinatorima klubova zastupnika povjeri zadaća stupanja u pregovore u ime Parlamenta kako bi se postigao za obje strane zadovoljavajući sporazum o suradnji između Parlamenta i Vijeća u pogledu postupka davanja razrješnice uz potpuno poštovanje različitih uloga tih dviju institucija u postupku davanja razrješnice;

22.  također napominje da je 9. studenog 2017. glavnom tajniku Vijeća poslano pismo u kojem se poziva na podnošenje prijedloga Parlamenta nadležnom tijelu u Vijeću u cilju otvaranja pregovora pod uvjetima koje je odobrila Konferencija predsjednika;

23.  napominje da je u međuvremenu CONT pozvao glavnog tajnika Vijeća da prisustvuje razmjeni mišljenja s glavnim tajnicima drugih institucija, koja je održana 4. prosinca 2017., i da je glavnom tajniku Vijeća 26. studenog 2017. poslan pisani upitnik; duboko žali zbog toga što Vijeće ustraje u svojem stajalištu da ne prisustvuje razmjenama mišljenja i što na upitnik s pitanjima zastupnika u Parlamentu koji je poslan službama Vijeća još uvijek nije stigao odgovor;

24.  podsjeća da je postupak davanja razrješnica zasebno pojedinačnim institucijama i tijelima Unije ustaljena praksa koju prihvaćaju sve institucije osim Vijeća te da je taj postupak osmišljen kako bi se zajamčila transparentnost i demokratska odgovornost prema građanima Unije;

25.  ponavlja da Vijeće mora sudjelovati, u potpunosti i u dobroj vjeri, u godišnjem postupku davanja razrješnice kao što to rade ostale institucije i žali zbog poteškoća na koje se dosad nailazilo u postupku davanja razrješnice;

26.  naglašava da je u skladu s Ugovorima Parlament jedino tijelo Unije nadležno za davanje razrješnica i da se, uz potpuno poštovanje uloge Vijeća kao institucije koja daje preporuke u postupku davanja razrješnice, mora zadržati razlikovanje različitih uloga Parlamenta i Vijeća kako bi se poštovao institucijski okvir utvrđen u Ugovorima i u Financijskoj uredbi;

27.  podsjeća da Parlament daje razrješnicu drugim institucijama nakon razmatranja dostavljenih dokumenata i odgovora na pitanja te nakon saslušanja glavnih tajnika drugih institucija; žali zbog toga što se Parlament u više navrata susreo s poteškoćama u dobivanju odgovora od Vijeća;

28.  smatra da djelotvoran nadzor nad izvršenjem proračuna Unije zahtijeva suradnju Parlamenta i Vijeća i iščekuje početak pregovora u cilju postizanja sporazuma koji će biti zadovoljavajući za obje strane;

29.  napominje da je u skladu s člancima 253. i 254. UFEU-a imenovanje članova Suda Europske unije odgovornost država članica; naglašava da je za dobro funkcioniranje Suda Europske unije važno pravodobno predlaganje i imenovanje sudaca; traži uvođenje novog pravila kojim se utvrđuje poseban rok za (ponovno) imenovanje sudaca dovoljno prije završetka prethodnog mandata i poziva Vijeće da prilikom imenovanja novih sudaca Suda Europske unije odvagne troškove u odnosu na koristi; kritizira nepravilna imenovanja, bez poziva na podnošenje prijava, dvaju sudaca Službeničkog suda za mandat koji je k tome trajao samo od 14. travnja 2016. do 31. kolovoza 2016.; sa žaljenjem napominje da su troškovi povezani s jednim od to dvoje sudaca, od preuzimanja dužnosti do završetka njegova „četveromjesečnog mandata”, bez plaće koju je sudac primao, iznosili 69 498,25 EUR; osuđuje takvo rasipanje novca poreznih obveznika Unije;

30.  nadalje napominje da je Opći sud (žalbeno vijeće, presuda od 23. siječnja 2018. u predmetu T-639/16 P)(7) zaključio da je uspostavljanje drugog vijeća Službeničkog suda Europske unije radi uključivanja jednog od tih sudaca s „četveromjesečnim mandatom” nepravilno, što poništava odluku iz navedene presude kao i sve daljnje odluke drugog vijeća u tom sastavu; traži od Suda Europske unije da precizira na koje odluke drugog vijeća u tom sastavu utječe ta presuda Općeg suda; traži od Vijeća da komentira taj propust i pojasniti tko je za njega odgovoran.

(1) SL L 48, 24.2.2016.
(2) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(3) SL C 322, 28.9.2017., str. 1.
(4) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(5) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(6) Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije, članak 16. stavci 3. i 4.
(7) ECLI:EU:T:2018:22.


Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Sud
PDF 354kWORD 60k
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio IV. – Sud (2017/2139(DEC))
P8_TA(2018)0126A8-0122/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0356 – C8-0250/2017)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016., s odgovorima institucija(3),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(5), a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0122/2018),

1.  daje razrješnicu tajniku Suda Europske unije za izvršenje proračuna Suda za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Sudu Europske unije, Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu podataka i Europskoj službi za vanjsko djelovanje te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio IV. – Sud (2017/2139(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio IV. – Sud,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0122/2018),

1.  primjećuje da je Revizorski sud u svojemu godišnjem izvješću za 2016. zaključio da nisu utvrđeni nikakvi bitni nedostatci u vezi s pitanjima za koja je provedena revizija i koja su povezana s ljudskim resursima i nabavom za Sud Europske unije (Sud);

2.  prima na znanje činjenicu da je Revizorski sud na temelju svoje revizije zaključio da u plaćanjima za administrativne i druge rashode institucija i tijela za godinu koja je završila 31. prosinca 2016. ukupno gledajući nije bilo značajnih pogrešaka;

3.  pozdravlja općenito oprezno i dobro financijsko upravljanje Suda u proračunskom razdoblju za 2016.; izražava potporu uspješnoj promjeni paradigme prema izradi proračuna temeljenoj na rezultatima u planiranju proračuna Komisije kako ga je uvela potpredsjednica Kristalina Georgieva u rujnu 2015. kao dio inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”; potiče Sud da primjenjuje tu metodu na svoj vlastiti postupak planiranja proračuna;

4.  napominje da, u skladu s trenutačnim postupkom davanja razrješnice, Sud podnosi godišnje izvješće o radu Revizorskom sudu u lipnju, Revizorski sud potom svoje izvješće podnosi Parlamentu u listopadu, a o razrješnici glasuje Parlament na plenarnoj sjednici do svibnja; napominje da, osim u slučaju odgode davanja razrješnice, između zaključivanja godišnjih financijskih izvještaja i okončanja postupka davanja razrješnice prođe najmanje 17 mjeseci; ističe da revizija u privatnom sektoru slijedi mnogo kraći vremenski raspored; ističe da je postupak davanja razrješnice potrebno pojednostavniti i ubrzati; traži da Sud i Revizorski sud slijede dobru praksu koju pruža privatni sektor i predlaže da se odredi rok do 31. ožujka naredne obračunske godine za podnošenje godišnjih izvješća o radu, rok do 1. srpnja za podnošenje izvješća Revizorskog suda i da se raspored postupka davanja razrješnica naknadno preispita kao što je utvrđeno u članku 5. Priloga IV. Poslovniku Parlamenta tako da se glasovanje o razrješnici može održati na plenarnoj sjednici Parlamenta u studenome, čime bi se postupak davanja razrješnice okončao u godini koja slijedi nakon predmetne obračunske godine;

5.  napominje da su odobrena sredstva Suda u 2016. iznosila 380 002 000 EUR (u odnosu na 357 062 000 EUR u 2015.) i da je stopa izvršenja proračuna bila 98,2 %; prima na znanje visoku stopu korištenja; ipak primjećuje neznatno smanjenje u odnosu na prethodne godine;

6.  napominje da se prihodi Suda za financijsku godinu 2016. procjenjuju na 51 505 000 EUR; dok su utvrđena prava bila 3,1 % niža nego što je procijenjeno (49 886 228 EUR); napominje da se razlika u iznosu od 1,62 milijuna EUR uglavnom pripisuje kasnom dolasku 16 od 19 dodatnih sudaca Općeg suda tijekom 2016.;

7.  zabrinut je zbog toga što Sud dosljedno precjenjuje svoje preuzete obveze za službena putovanja, s obzirom na to da su one za 2016. iznosile 342 000 EUR, dok su plaćanja iznosila samo 157 974 EUR; poziva Sud da osigura dobro financijsko planiranje kako bi se izbjegle slične razlike u budućnosti;

8.  prima na znanje da je proračun Suda većinom administrativne naravi i da se otprilike 75 % odnosi na rashode povezane s osobama koje rade za instituciju, dok je preostali iznos namijenjen za zgrade, namještaj, opremu i posebne zadaće koje obavlja institucija; primjećuje da je, nakon zahtjeva Parlamenta, Sud od svojih administrativnih službi zatražio da u svoje područje djelovanja uvedu načelo izrade proračuna temeljene na rezultatima; poziva Sud da nastavi s primjenom tog načela u svojim dnevnim upravnim poslovima, i da izvijesti tijelo nadležno za davanje razrješnice o svojim iskustvima i postignutim rezultatima;

9.  pozdravlja namjeru Suda da sastavi izvješće o funkcioniranju Općeg suda do 26. prosinca 2020., da će biti uključen vanjski savjetnik i da će se izvješće dostaviti Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji;

10.  prima na znanje sudsku djelatnost Suda u 2016., s 1604 predmeta podnesena njegovim trima sudovima i 1628 zaključenih predmeta te godine, što je niža brojka u usporedbi s 2015., kada je zaključeno 1775 predmeta; također primjećuje da je prosječno trajanje postupka iznosilo 16,7 mjeseci, što je malo više nego 2015. godine (16,1 mjesec); pozdravlja činjenicu da je zbog reforme Suda prosječno vrijeme za donošenje odluke u predmetu 2017. iznosilo 16,0 mjeseci; podsjeća da je potrebno zajamčiti kvalitetu i brzinu kojom Sud donosi svoje odluke kako se za uključene strane ne bi stvarali veliki troškovi koji proizlaze iz predugog trajanja postupka; ponovno naglašava važnost smanjenja popisa neriješenih predmeta kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava građana Unije;

11.  primjećuje da je Sud u 2016. zaključio 704 predmeta (u usporedbi sa 616 zaključenih predmeta u 2015.), da su pred njim pokrenuta 692 nova predmeta (u usporedbi s njih 713 u 2015.), s porastom predmeta upućenih na prethodnu odluku i žalbi;

12.  primjećuje da je 2016. Opći sud zaprimio 974 nova predmeta (u usporedbi s njih 831 u 2015.) i obradio 755 predmeta (njih 987 u 2015.), s porastom u broju neriješenih predmeta u odnosu na prethodne godine;

13.  prima na znanje da je Službenički sud prestao postojati 1. rujna 2016. i stoga se njegove aktivnosti moraju uzeti u obzir samo za razdoblje od osam mjeseci; prima na znanje da je zaključio 169 predmeta i imao 77 novih predmeta, sa znatnim padom u broju neriješenih predmeta (u usporedbi s njih 231 u 2015. i 139 u 2016.); pozdravlja informacije uključene u prijedloge Suda u pogledu reforme njegova statuta, koje obuhvaćaju procjenu funkcioniranja Službeničkog suda, koje su podnesene Parlamentu 2011. i 2014. te su predstavljene kao prilog odgovoru na upitnik za davanje razrješnice za 2016.; ponovno poziva na detaljnu ocjenu desetogodišnjeg rada Službeničkog suda;

14.  napominje da je 2015. bila godina usvajanja strukturne pravosudne reforme Suda, koju je pratio razvoj novog poslovnika Općeg suda; shvaća da će se reformom, odnosno udvostručenjem broja sudaca u tri faze do 2019., omogućiti Sudu da nastavi obrađivati sve veći broj predmeta; sa zanimanjem iščekuje postignuća te reforme u pogledu kapaciteta Suda za obrađivanje predmeta u razumnom roku i u skladu sa zahtjevima pravičnog postupka;

15.  napominje da su 2016., nakon reforme pravosudne strukture Suda, slučajevi u vezi s osobljem bili treći najčešći tip postupka pred Općim sudom; poziva Sud da nastavi pružati statističke podatke o svojoj sudskoj djelatnosti;

16.  prima na znanje opće smanjenje trajanja postupaka u 2016. godini, koje je Revizorski sud primijetio u svojem tematskom izvješću br. 14/2017(6) u prosjeku za 0,9 mjeseci na Sudu i 1,9 mjeseci na Općem sudu u odnosu na 2015.; prima na znanje organizacijske i postupovne mjere koje je poduzeo Sud kako bi poboljšao svoju učinkovitost i poziva Sud da i dalje ulaže napore kako bi se takav trend nastavio u cilju zaključivanja svih predmeta u razumnom roku; sa zabrinutošću primjećuje da su sudski praznici jedan od najčešćih faktora koji utječe na trajanje rješavanja predmeta; napominje da je tijekom 2016. bilo 14 tjedana sudskih praznika;

17.  prima na znanje stupanje na snagu Kodeksa ponašanja članova i bivših članova Suda Europske unije kojim se utvrđuju pravila koja odražavaju nekoliko pitanja koja izazivaju zabrinutost Parlamenta a povezana su s izjavama o financijskim interesima i vanjskim aktivnostima; podržava Sud da provodi svoju odluku o određivanju pravila u pogledu prakse „rotirajućih vrata” u 2018.;

18.  traži da Sud uvede usmjereniji pristup koji se temelji na uspješnosti u pogledu vanjskih aktivnosti sudaca za širenje prava Unije, s obzirom na to da se kriterij koji se primjenjuje čini prilično općenitim te učinci tih aktivnosti nisu jasno izmjereni;

19.  ponavlja svoj poziv na veću transparentnost u vezi s vanjskim aktivnostima svih sudaca; poziva Sud da na svojim internetskim stranicama i u godišnjem izvješću o radu pruži informacije o drugim dužnostima i plaćenim vanjskim aktivnostima sudaca, uključujući naziv događaja, mjesto, ulogu dotičnih sudaca, putne troškove i dnevnice i informacije o tome je li ih platio Sud ili treća strana;

20.  apelira na Sud da objavi životopise i izjave o financijskim interesima za sve članove Suda, uz popis članstva u bilo kojoj drugoj organizaciji;

21.  žali zbog toga što ne postoje pravila o „rotirajućim vratima” i apelira na Sud da uspostavi i provede stroge obveze u tom pogledu;

22.  smatra da bi Sud trebao razmotriti vođenje zapisnika sa sastanaka s lobistima, profesionalnim udrugama i akterima civilnog društva, pod uvjetom da se time ne ugrožava povjerljivost predmeta koji su u tijeku;

23.  poziva Sud da objavi sastanke sa strukovnim udrugama i agentima koji zastupaju države članice;

24.  žali zbog toga što države članice nisu uložile dovoljan trud u postizanje rodne ravnoteže na položajima visoke razine odgovornosti te napominje da su Parlament i Vijeće među svojim ciljevima naveli postizanje uravnotežene rodne zastupljenosti pri imenovanju novih sudaca Općeg suda (pet sutkinja i dvije nezavisne odvjetnice trenutačno su dio organizacijske strukture Suda, a deset sutkinja dio organizacijske strukture Općeg suda); smatra da institucije Unije moraju biti reprezentativne u odnosu na svoje građane; stoga naglašava važnost cilja koji su postavili Parlament i Vijeće;

25.  napominje da Revizorski sud nije imao pristup određenim dokumentima relevantnima za reviziju uspješnosti Suda(7); poziva Sud da nastavi raditi s Revizorskim sudom i da mu omogući pristup svim dokumentima koji su mu potrebni za njegove revizije u mjeri u kojoj to ne krši obvezu čuvanja tajnosti postupka savjetovanja;

26.  svjestan je da je uloga sudskih savjetnika pomagati članovima Sudova u istraživanju predmeta i u izradi nacrta pravnih dokumenata pod njihovim nadzorom, kao što su presude, odluke, mišljenja ili memorandumi; napominje da je Sud 2009. donio pravila ponašanja za sudske savjetnike; također napominje da sudske savjetnike biraju članovi za koje će oni i raditi te da postoje minimalni kriteriji zapošljavanja; poziva Sud da provodi politiku kojom se omogućuje fleksibilnija raspodjela postojećih sudskih savjetnika kako bi se doprinijelo ublažavanju problema koji su uzrokovani čimbenicima povezanima s upravljanjem resursima ili organizacijskim pitanjima(8);

27.  sa zabrinutošću napominje da Sud nije mogao ocijeniti sposobnost sudaca i sudskih savjetnika koji upravljaju predmetima jer Sud ne prikuplja nikakve podatke o vremenu koje sudac ili sudski savjetnik troši na pojedini predmet; napominje da će se provesti studija kako bi se ocijenilo u kojoj će mjeri uvođenje sustava za praćenje uporabe sredstava pružiti korisne podatke; traži od Suda da rezultate studije predstavi Parlamentu;

28.  smatra odgovor koji je Sud pružio na pitanje Parlamenta o troškovima njihovih predmeta (pitanje br. 50) nezadovoljavajućim; traži od Suda da razmotri sustav praćenja kako bi se izračunao trošak svakog pojedinog predmeta;

29.  prima na znanje stalno praćenje razvoja potencijalnih zaostataka i odgoda unutar komora; žali zbog činjenice da Sud Parlamentu nije prijavio podatke koji se odnose na nepoštovanje indikativnih rokova zato što se to odnosi na unutarnju organizaciju sudova;

30.  zabrinut je zbog toga što je zaprimanje i obrada postupovnih dokumenata u tajništvu najčešći čimbenik koji utječe na trajanje pisanog postupka pred Općim sudom(9); napominje da su predmeti pred Općim sudom obilježeni velikom količinom dokumenata; poziva Opći sud da i dalje prati broj i složenost predmeta kako bi se osiguralo da tajništvo ima dovoljno sredstava;

31.  ističe preporuku Revizorskog suda iz njegova Tematskog izvješća br. 14/2017 za mjerenje uspješnosti na razini pojedinačnih predmeta na temelju prilagođenih rokova u ročišnicima uzimajući u obzir stvarne resurse koji su upotrijebljeni;

32.  prima na znanje da se nakon reforme pravosudne strukture Suda prilikom raspodjele sudaca u sudska vijeća u obzir uzima broj predmeta u različitim područjima; želi znati kako se primjenjuje ta raspodjela, da li za određena područja postoje specijalizirana vijeća i traži analizu o tome kako raspodjela utječe na brzinu obrade predmeta;

33.  prima na znanje postupak dodjeljivanja predmeta koji su upućeni sudovima; napominje da je 2016., kao i prethodnih godina, otprilike 40 % predmeta na Općem sudu bilo raspoređeno neovisno o rasporedu rotacije, što dovodi u pitanje sam sustav; poziva Sud da dostavi pravila kojima se definira proces dodjeljivanja predmeta na oba suda;

34.  napominje da se znatan broj predmeta na oba suda bavi pitanjima intelektualnog vlasništva; potiče Sud da analizira načine pojednostavljenja postupaka za takve predmete i razmotri mogućnost preliminarne revizije koju bi provele njegove službe za istraživanje i dokumentaciju;

35.  napominje da Sud i dalje poštuje međuinstitucijski sporazum o smanjenju osoblja za 5 % tijekom razdoblja od pet godina usprkos otvaranju 137 novih radnih mjesta povezanih s povećanjem broja sudaca i nezavisnih odvjetnika;

36.  prima na znanje visoku stopu popunjenosti radnih mjesta (gotovo 98 %) unatoč visokoj stopi fluktuacije osoblja; prima na znanje poteškoće s kojima je suočen Sud u pogledu zapošljavanja stalnog osoblja u početne razrede; traži da Sud ocijeni razloge za veliku fluktuaciju zaposlenika i mjere koje su poduzete ili se namjeravaju poduzeti kako bi se poboljšalo stanje;

37.  priznaje mjere koje je Sud poduzeo tijekom 2016. u cilju poboljšanja rodne ravnoteže na višim i srednjim rukovodećim položajima, no naglašava da je važno zadržati cilj postizanja boljih rezultata u tom pogledu; ponavlja svoju zabrinutost zbog geografske neravnoteže na srednjim i višim rukovodećim položajima te i u tom pogledu poziva Sud da stremi poboljšanju situacije;

38.  napominje da je Sud tijekom 2016. ponudio 245 mjesta za stažiranje; žali zbog toga što 188 mjesta za stažiranje u kabinetima nije bilo plaćeno; poziva Sud da pronađe rješenje kako bi se svim stažistima koji rade u instituciji zajamčile dostojanstvene plaće u cilju osiguravanja jednakih mogućnosti;

39.  pozdravlja razmjenu osoblja Suda s Europskom središnjom bankom i projekt za uspostavu okvira za razmjenu informacija među pravnicima lingvistima iz različitih institucija;

40.  pozdravlja suradnju sa službama za usmeno prevođenje Komisije i Parlamenta u okviru Međuinstitucijskog odbora za pismeno i usmeno prevođenje;

41.  s uvažavanjem primjećuje da je Sud postao punopravni član Međuinstitucijske radne skupine o ključnim međuinstitucijskim aktivnostima i pokazateljima uspješnosti i da je dostavio troškove prevođenja prema usklađenoj metodologiji dogovorenoj u okviru radne skupine;

42.  prima na znanje da je Sud uložio u IT alate kako bi se poboljšalo upravljanje predmetima; poziva Sud da predstavi detaljne kvantitativne i kvalitativne financijske informacije o stanju IT projekata u okviru Suda od 2014.; poziva Sud da izradi potpuno integrirani informatički sustav za potporu u upravljanju predmetima;

43.  ističe stalan rast broja pristupa aplikaciji „e-Curia” (broj korisničkih računa za pristup iznosi 3599 tijekom 2016., u odnosu na 2914 tijekom 2015.) te činjenicu da su se 2016. godine sve države članice služile tom aplikacijom, što pokazuje da je došlo do podizanja javne osviještenosti o postojanju i prednostima te aplikacije;

44.  poziva Sud da poboljša svoje komunikacijske aktivnosti u cilju unapređenja svoje dostupnosti građanima Unije, npr. organiziranjem seminara za osposobljavanje namijenjenih novinarima ili razvojem komunikacijskih proizvoda o svojim aktivnostima u skladu s pristupom više usmjerenim na građane; pozdravlja činjenicu da je Sud donio odluku o ažuriranju svoje internetske stranice kako bi bila jednostavnija za korištenje i traži od Suda da poduzme potrebne korake kako bi poboljšao svoju bazu podataka s pomoću njezinog većeg usmjeravanja na korisnike; priznaje napore Suda u vezi s internetskim komunikacijskim kanalima i potiče ga da nastavi s dobrim radom;

45.  primjećuje da je Sud postupno poduzeo mjere na temelju preporuke Parlamenta o upotrebi službenih vozila iz razrješnice za 2015.(10); smatra da mjere poduzete za racionalizaciju upravljanja voznim parkom idu u dobrom smjeru; pozdravlja novi međuinstitucijski poziv za podnošenje ponuda za javnu nabavu u vezi s leasingom automobila pokrenutu 2016., čiji je cilj osigurati financijsku uštedu u tom pogledu; sa zabrinutošću primjećuje da je 2016. rezerviran 21 let uz trošak od 3 998,97 EUR za službena putovanja vozača radi obavljanja usluga prijevoza članova Suda ili Službeničkog suda u njihovim matičnim državama članicama;

46.  pozdravlja predanost Suda ambicioznim ekološkim ciljevima te poziva na pravovremeno ostvarivanje tih ciljeva; potiče tu instituciju na primjenu načela „zelene” javne nabave i poziva na uspostavu pravila i dostatan proračun za smanjenje emisija ugljičnog dioksida;

47.  prima na znanje detaljne informacije o politici upravljanja nekretninama, posebno s obzirom na izgradnju petog proširenja postojećeg kompleksa zgrada;

48.  prima na znanje daljnje iskustvo stečeno u vezi s otvorenim uredskim prostorom; zabrinut je da bi prednosti kao što su smanjivanje potreba prostora i dobitci u smislu lakše komunikacije i veće fleksibilnosti mogli biti nadmašeni gubitkom povjerljivosti, ograničenjima u pogledu rada na predmetima koji zahtijevaju visoku koncentraciju i gubitkom privatnosti; poziva Sud da procijeni pozitivne i negativne učinke na radne uvjete, uzimajući u obzir potrebe osoblja, te da obavijesti Parlament o rezultatima te procjene;

49.  pozdravlja donošenje smjernica Suda o informiranju i zaštiti zviždača početkom 2016. i podsjeća na to da je zaštita zviždača pitanje koje se u javnoj administraciji Unije shvaća ozbiljno i koje se uvijek mora pažljivo razmatrati; poziva Sud da potakne svoje osoblje na upoznavanje sa smjernicama iz 2016., naglašavajući ključnu ulogu zviždača u pogledu otkrivanja malverzacija; poziva Sud da potakne svoje osoblje na iskorištavanje smjernica iz 2016. u odgovarajućim predmetima; traži od Suda da pravovremeno dostavi detalje o predmetima povezanim sa zviždačima, te o tome kako su obrađeni i zaključeni;

50.  ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo za otkrivanje, savjetovanje i upućivanje s dostatnim proračunskim sredstvima kako bi se pomoglo zviždačima da preko odgovarajućih kanala dostave informacije o mogućim nepravilnostima kojima se utječe na financijske interese Unije, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i nudila potrebna potpora i savjeti;

51.  napominje da je u skladu s člancima 253. i 254. UFEU-a imenovanje članova Suda odgovornost država članica; naglašava da je za dobro funkcioniranje Suda važno pravodobno predlaganje i imenovanje sudaca; traži uvođenje novog pravila kojim se utvrđuje poseban rok za (ponovno) imenovanje sudaca dovoljno prije završetka prethodnog mandata i poziva Vijeće da prilikom imenovanja novih sudaca Suda uzme u obzir omjer troškova i koristi; kritizira nepravilna imenovanja, bez poziva na podnošenje prijava, dvaju sudaca Službeničkog suda za mandat koji je k tome trajao samo od 14. travnja 2016. do 31. kolovoza 2016.;

52.  napominje da su jednom od dvaju sudaca Službeničkog suda koji su imenovani od 1. travnja do 31. kolovoza 2016. isplaćeni naknada za nastanjenje (18 962,25 EUR) u skladu s člankom 4. točkom (a) Uredbe Vijeća (EU) 2016/300(11), putni troškovi (493,10 EUR) u skladu s člankom 4. točkom (c) te Uredbe, te troškovi selidbe (2 972,91 EUR) u skladu s člankom 4. točkom (d) te Uredbe; primjećuje, nadalje, da je istom sucu isplaćena prijelazna naknada za šest mjeseci koja je na kraju mandata iznosila ukupno 47 070 EUR; sa žaljenjem napominje da su neproporcionalni troškovi povezani s jednim od to dvoje sudaca, od preuzimanja dužnosti do završetka njegova „četveromjesečnog mandata”, bez plaće koju je sudac primao, iznosili 69 498,25 EUR; poziva Sud da prilikom imenovanja budućih sudaca razmotri je li trajanje mandata proporcionalno prethodno navedenim naknadama; poziva Vijeće da ponovno razmotri uvjete i iznose tih naknada i da u tom smislu revidira Uredbu Vijeća (EU) 2016/300; osuđuje takvo rasipanje novca poreznih obveznika Unije;

53.  nadalje napominje da je Opći sud (žalbeno vijeće, presuda od 23. siječnja 2018. u predmetu T-639/16 P)(12) zaključio da je uspostavljanje drugog vijeća Službeničkog suda radi uključivanja jednog od tih sudaca s „četveromjesečnim mandatom” nepravilno, što poništava odluku iz navedene presude kao i sve daljnje odluke drugog vijeća u tom sastavu; traži od Suda da precizira na koje odluke drugog vijeća u tom sastavu utječe ta presuda Općeg suda; traži od Vijeća da komentira taj propust i pojasni tko je za njega odgovoran;

54.  traži od Suda da razmotri korištenje drugih jezika, osim francuskoga, kao jezika vijećanja Suda EU-a, a posebno Općeg suda; pozdravlja zahtjev predsjednika Općeg suda iz veljače 2016. da se obavi procjena učinka promjene jezika savjetovanja koja još nije dovršena;

55.  žali zbog odluke Ujedinjene Kraljevine da se povuče iz Unije; primjećuje da se u ovoj fazi ne mogu iznijeti predviđanja o administrativnim, financijskim, ljudskim i ostalim posljedicama povezanim s povlačenjem, i traži od Vijeća i Revizorskog suda da provedu procjenu učinka i da o rezultatima obavijeste Parlament do kraja 2018.

(1) SL L 48, 24.2.2016.
(2) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(3) SL C 322, 28.9.2017., str. 1.
(4) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(5) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(6) Tematsko izvješće Revizorskog suda br. 14/2017 naslovljeno „Pregled uspješnosti upravljanja predmetima na Sudu Europske unije”.
(7) Vidjeti stavak 14. Tematskog izvješća br. 14/2017.
(8) Vidjeti stavak 98., točku c) Tematskog izvješća br. 14/2017 u kojem je Revizorski sud utvrdio sljedeće aspekte: nedostupnost sudskih savjetnika, radno opterećenje sudaca, nezavisnih odvjetnika i njihovih sudskih savjetnika, nova dodjela predmeta zbog isteka mandata sudca.
(9) Vidjeti stavak 38., sliku 6. Tematskog izvješća br. 14/2017.
(10) SL L 252, 29.9.2017., str. 116.
(11) Uredba Vijeća (EU) 2016/300 od 29. veljače 2016. o utvrđivanju prihoda nositelja visokih javnih dužnosti EU-a (SL L 58, 4.3.2016., str. 1.).
(12) ECLI:EU:T:2018:22.


Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Revizorski sud
PDF 265kWORD 55k
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio V. – Revizorski sud (2017/2140(DEC))
P8_TA(2018)0127A8-0089/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0251/2017)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016., s odgovorima institucija(3),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(5), a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0089/2018),

1.  daje razrješnicu glavnom tajniku Revizorskog suda za izvršenje proračuna Revizorskog suda za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Revizorskom sudu, Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu osobnih podataka i Europskoj službi za vanjsko djelovanje te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio V. – Revizorski sud (2017/2140(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio V. – Revizorski sud,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o budućoj ulozi Revizorskog suda(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2015/1929 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 2015. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije(7),

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0089/2018),

A.  budući da u kontekstu postupka davanja razrješnice tijelo nadležno za davanje razrješnice želi istaknuti da je posebno važno dalje jačati demokratski legitimitet institucija Unije poboljšanjem transparentnosti i odgovornosti te uvođenjem koncepta izrade proračuna utemeljene na uspješnosti i dobrim upravljanjem ljudskim resursima;

1.  napominje da godišnju računovodstvenu dokumentaciju Revizorskog suda revidira nezavisni vanjski revizor (PricewaterhouseCoopers Sàrl) kako bi se primjenjivala ista načela transparentnosti i odgovornosti koja Revizorski sud primjenjuje na subjekte svojih revizija; prima na znanje mišljenje revizora da „financijski izvještaji istinito i vjerno prikazuju financijsko stanje Revizorskog suda”;

2.  naglašava da je konačni iznos odobrenih sredstava Revizorskog suda 2016. bio 137 557 000 EUR (u usporedbi sa 132 906 000 EUR 2015. godine) te da je ukupna stopa izvršenja proračuna bila 99 %;

3.  ističe da je proračun Revizorskog suda isključivo administrativne naravi te da se koristi za rashode povezane s osobama koje rade za tu instituciju, zgrade, pokretnine, opremu i razne troškove poslovanja;

4.  napominje da se, u skladu s trenutačnim postupkom davanja razrješnice, godišnja izvješća o radu podnose Revizorskom sudu u lipnju, Revizorski sud potom svoje izvješće podnosi Parlamentu u listopadu, a o razrješnici glasuje Parlament na plenarnoj sjednici do svibnja; napominje da, osim u slučaju odgode davanja razrješnice, između zaključivanja godišnjih financijskih izvještaja i okončanja postupka davanja razrješnice prođe najmanje 17 mjeseci; ističe da revizija u privatnom sektoru slijedi mnogo kraći vremenski raspored; ističe da je postupak davanja razrješnice potrebno pojednostavniti i ubrzati; traži da Revizorski sud slijedi dobru praksu koju pruža privatni sektor i predlaže da se odredi rok do 31. ožujka naredne obračunske godine za podnošenje godišnjih izvješća o radu, rok do 1. srpnja za podnošenje izvješća Revizorskog suda i da se raspored za postupak davanja razrješnice naknadno preispita kao što je utvrđeno u članku 5. Priloga IV. Poslovniku Parlamenta tako da se glasovanje o razrješnici može održati na plenarnoj sjednici Parlamenta u studenome, čime bi se postupak davanja razrješnice okončao u godini koja slijedi nakon predmetne obračunske godine;

5.  pozdravlja općenito oprezno i dobro financijsko upravljanje Revizorskog suda u proračunskom razdoblju za 2016.; izražava potporu uspješnoj promjeni paradigme prema izradi proračuna temeljenoj na rezultatima u planiranju proračuna Komisije, koji je uvela potpredsjednica Kristalina Georgieva u rujnu 2015. u sklopu inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”; potiče Revizorski sud da primjenjuje tu metodu na vlastiti postupak planiranja proračuna;

6.  prima na znanje mišljenje Revizorskog suda br. 1/2017 o izmjeni Financijske uredbe, u kojem se predlaže ažuriranje mehanizama za reviziju decentraliziranih agencija; žali zbog činjenice da u kontekstu revizije Financijske uredbe nije bilo moguće postići međuinstitucijski sporazum kojim bi se osiguralo smanjenje administrativnog opterećenja koje proizlazi iz aktualnog uređenja; poziva Revizorski sud da iznese prijedlog o načinu na koji bi se moglo poboljšati aktualno uređenje i kako bi se takvim poboljšanjem moglo doprinijeti usklađenosti godišnjeg izvješća Revizorskog suda i godišnjih izvješća o agencijama;

7.  prima na znanje osnivanje radne skupine na visokoj razini za rad na unapređenju dodane vrijednosti godišnjeg izvješća za njegove korisnike; poziva Revizorski sud da s Parlamentom podijeli kriterije koji se koriste u tom postupku;

8.  izražava žaljenje zbog toga što je opseg razmatranja u poglavlju 10. godišnjeg izvješća i dalje ograničen; traži od Revizorskog suda da pruži detaljnije podatke o svakoj instituciji kako bi se stekao bolji uvid u slabosti administrativnih rashoda; smatra da bi izvješća za pojedine zemlje koje Revizorski sud izdaje za svaku državu članicu u budućnosti bila dobrodošla;

9.  žali zbog toga što je prije 2016. među članovima Revizorskog suda postojala rodna neravnoteža s tri žene u odnosu na 25 muškaraca; pozdravlja to što je tijekom 2016. broj žena narastao na četiri; ponovno izražava potporu kriterijima za imenovanje članova Revizorskog suda koje je podupro u svojoj Rezoluciji od 4. veljače 2014. o budućoj ulozi Revizorskog suda;

10.  napominje da je Revizorski sud 2016. reformirao svoja vijeća i odbore, što je znatno utjecalo na pripremu rada; također napominje da je ta reforma dopuna uvođenju organizacije rada na temelju zadaća i uspostavi mreže na razini institucije radi jačanja upravljanja znanjem; pohvaljuje Revizorski sud za reforme i sa zanimanjem iščekuje izvješće o ocjeni novih mjera;

11.  napominje da ciljni rok od 13 mjeseci za sastavljanje tematskih izvješća još nije ispunjen; drži da Revizorski sud mora poštovati taj vremenski okvir, a da se pritom ne ugroze kvaliteta izvješća i usmjerenost njegovih preporuka;

12.  pozdravlja dobru suradnju Revizorskog suda s Odborom Parlamenta za proračunski nadzor, posebno s obzirom na predstavljanje i praćenje tematskih izvješća; smatra da predstavljanje tih izvješća u specijaliziranim odborima Parlamenta nakon što su predstavljeni u Odboru za proračunski nadzor omogućuje ključno praćenje aktivnosti koje su u njima ocijenjene i razvija svijest o provedbi i isplativosti politika Unije;

13.  smatra da je suradnja i razmjena praksi između Revizorskog suda i vrhovnih revizijskih institucija država članica vrlo pozitivna; potiče Revizorski sud da nastavi tu suradnju;

14.  napominje da se Revizorski sud pridržava međuinstitucijskog sporazuma u pogledu smanjenja broja zaposlenika za 5 % tijekom razdoblja od pet godina; zabrinut je da zbog toga preostali resursi koji su dostupni u svakoj službi ne dopuštaju preuzimanje dodatnog posla; poziva proračunska tijela da pri planiranju budućih dodjela financijskih sredstava za osoblje imaju na umu dugoročni učinak smanjenja broja osoblja, posebno u pogledu sposobnosti institucije da popravi rodnu i geografsku neravnotežu, kao i potrebu za iskorištavanjem sposobnosti iskusnih dužnosnika da preuzmu rukovodeće položaje;

15.  primjećuje poboljšanje rodne ravnoteže na rukovodećoj razini tijekom 2016.; također napominje da se provodi ocjena akcijskog plana za jednake mogućnosti za razdoblje 2013. – 2017.; poziva Revizorski sud da nastavi promicati rodnu ravnotežu, posebno na rukovodećoj razini, te da izvijesti o strategiji i rezultatima akcijskog plana;

16.  prima na znanje uspostavu sveučilišne diplome postdiplomskog studija „revizija javnih organizacija i politika” i diplomskog studija „upravljanje javnim organizacijama” u suradnji sa Sveučilištem u Loreni, namijenjenima za trajno stručno usavršavanje osoblja Revizorskog suda; traži od Revizorskog suda da tijelu nadležnom za davanje razrješnice dostavi dodatne informacije o sporazumima koji se odnose na uspostavu tih programa;

17.  prima na znanje povećanje eksternalizacije prijevoda tijekom 2016., posebno u kolovozu; prima na znanje obrazloženje Revizorskog suda i poziva na bolju organizaciju njegove interne prevoditeljske službe radi ostvarivanja ekonomskih ušteda;

18.  prima na znanje kratki prikaz politike upravljanja nekretninama Revizorskog suda sadržan u njegovu godišnjem izvješću o radu za 2016.;

19.  napominje da je Revizorski sud postupno poduzeo mjere na temelju preporuke Parlamenta o upotrebi službenih vozila iz rezolucije o razrješnici za 2015.(8); smatra da mjere poduzete za racionalizaciju upravljanja voznim parkom idu u dobrom smjeru; pozdravlja novi međuinstitucijski poziv na podnošenje ponuda za leasing vozila pokrenut 2016., čiji je cilj ostvarivanje ekonomskih ušteda u tom pogledu;

20.  podržava politiku Revizorskog suda u pogledu e-objavljivanja i njegova postignuća kada je riječ o smanjenju ekološkog otiska; žali zbog činjenice da internetske stranice Revizorskog suda nemaju jednostavan sustav za pretraživanje te traži efektivno poboljšanje dostupnosti izvješća;

21.  napominje da su pregovori između Revizorskog suda i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o administrativnim dogovorima u tijeku te da se njihov dovršetak predviđa za 2018.; poziva Revizorski sud da obavještava Parlament o napretku pregovora;

22.  ponavlja svoj poziv Revizorskom sudu da, u skladu s postojećim pravilima o povjerljivosti i zaštiti podataka, obavještava Parlament o zaključenim slučajevima OLAF-a u kojima je predmet istrage bio Revizorski sud ili bilo koji član njegova osoblja;

23.  ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo za otkrivanje, savjetovanje i upućivanje s dostatnim proračunskim sredstvima kako bi se pomoglo zviždačima da preko odgovarajućih kanala dostave informacije o mogućim nepravilnostima koje utječu na financijske interese Unije, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i nudila potrebna potpora i savjeti;

24.  pozdravlja etički okvir Revizorskog suda za sprečavanje sukoba interesa, kao i povreda dužnosti i neetičnog postupanja osoblja i članova; naglašava važnost osiguranja i jamčenja neovisnosti njegovih članova; pozdravlja planiranu reviziju etičkog okvira odabranih institucija Unije tijekom 2018.;

25.  žali zbog odluke Ujedinjene Kraljevine da se povuče iz Europske unije; primjećuje da se u ovoj fazi ne mogu iznijeti predviđanja o financijskim, administrativnim, ljudskim i ostalim posljedicama povezanima s tim povlačenjem te traži od Revizorskog suda da provede procjene učinka i da o rezultatima obavijesti Parlament do kraja 2018.

(1) SL L 48, 24.2.2016.
(2) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(3) SL C 322, 28.9.2017., str. 1.
(4) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(5) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(6) SL C 93, 24.3.2017., str. 6.
(7) SL L 286, 30.10.2015., str. 1.
(8) SL L 252, 29.9.2017., str. 116.


Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Europski gospodarski i socijalni odbor
PDF 336kWORD 53k
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio VI. – Europski gospodarski i socijalni odbor (2017/2141(DEC))
P8_TA(2018)0128A8-0097/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0252/2017)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016., s odgovorima institucija(3),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(5), a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0097/2018),

1.  daje razrješnicu glavnom tajniku Europskog gospodarskog i socijalnog odbora za izvršenje proračuna Europskog gospodarskog i socijalnog odbora za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Revizorskom sudu, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu osobnih podataka i Europskoj službi za vanjsko djelovanje te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio VI. – Europski gospodarski i socijalni odbor (2017/2141(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio VI. – Europski gospodarski i socijalni odbor,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0097/2018),

A.  budući da u kontekstu postupka davanja razrješnice tijelo nadležno za davanje razrješnice želi istaknuti da je posebno važno dalje jačati demokratski legitimitet institucija Unije poboljšanjem transparentnosti i odgovornosti te uvođenjem koncepta izrade proračuna temeljene na uspješnosti i dobrog upravljanja ljudskim resursima;

1.  pozdravlja što je Revizorski sud na temelju svojeg revizijskog rada zaključio da u plaćanjima za administrativne i druge rashode institucija i tijela u cjelini za godinu koja je završila 31. prosinca 2016. nije bilo bitnih pogrešaka;

2.  primjećuje da je Revizorski sud u svojemu godišnjem izvješću za 2016. zaključio da nisu utvrđeni nikakvi bitni nedostatci u vezi s pitanjima za koja je provedena revizija i koja su povezana s ljudskim resursima i nabavom za Europski gospodarski i socijalni odbor („Odbor”);

3.  napominje da, u skladu s trenutačnim postupkom davanja razrješnice, Odbor podnosi godišnje izvješće o radu Revizorskom sudu u lipnju, Revizorski sud potom svoje izvješće podnosi Parlamentu u listopadu, a o razrješnici glasuje Parlament na plenarnoj sjednici do svibnja; napominje da, osim u slučaju odgode davanja razrješnice, između zaključivanja godišnjih financijskih izvještaja i okončanja postupka davanja razrješnice prođe najmanje 17 mjeseci; ističe da revizija u privatnom sektoru slijedi mnogo kraći vremenski raspored; ističe da je postupak davanja razrješnice potrebno pojednostavniti i ubrzati; traži da Odbor i Revizorski sud slijede dobru praksu koju pruža privatni sektor; s tim u vezi predlaže da se utvrdi rok za podnošenje godišnjih izvješća o radu do 31. ožujka tijekom godine koja slijedi nakon obračunske godine te rok za podnošenje izvješća Revizorskog suda do 1. srpnja; također predlaže da se preispita raspored postupka davanja razrješnice kako je utvrđen člankom 5. Priloga IV. Poslovniku Parlamenta, kako bi se glasovanje o davanju razrješnice održavalo na plenarnoj sjednici Parlamenta u studenome, čime bi se ujedno postupak davanja razrješnice okončao u godini koja slijedi nakon predmetne obračunske godine;

4.  pozdravlja općenito oprezno i dobro financijsko upravljanje Odbora u proračunskom razdoblju za 2016.; izražava potporu uspješnoj promjeni paradigme prema izradi proračuna temeljenoj na rezultatima u kontekstu planiranju proračuna Komisije, koju je u rujnu 2015. uvela potpredsjednica Kristalina Georgieva kao dio inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”; potiče Odbor da primjenjuje tu metodu na svoj vlastiti postupak planiranja proračuna;

5.  napominje da je 2016. proračun Odbora iznosio 130 586 475 EUR (129 100 000 EUR 2015.), sa stopom korištenja od 97,55 %; prima na znanje povećanje stope korištenja tijekom 2016. u usporedbi s 2015.;

6.  ističe da je proračun Odbora isključivo administrativne naravi i da se velik dio odnosi na rashode povezane s osobama koje rade za instituciju, dok je preostali iznos namijenjen za zgrade, namještaj, opremu i ostale tekuće troškove; primjećuje da je Odbor potvrdio važnost primjene proračunskih načela koja se temelje na uspješnosti u svojem svakodnevnom poslovanju te je izvijestio o ažuriranju ključnih pokazatelja uspješnosti 2017. godine; traži od Odbora da nastavi primjenjivati ta načela i da propisno i redovito izvještava Parlament o reformiranim ključnim pokazateljima uspješnosti;

7.  prima na znanje početak promišljanja o modernizaciji Odbora; traži da ga se izvijesti o toj inicijativi i njezinu razvoju; traži od Odbora da tijelu nadležnom za davanje razrješnice dostavi pojašnjenja o izdacima u vezi s tom modernizacijom kako bi se povećala transparentnost i odgovornost te da objavi procjenu troškova i koristi;

8.  primjećuje da je ukupni iznos odobrenih sredstava za putne troškove i dnevnice članova Odbora iznosio 19 561 194 EUR; pozdravlja detaljnu raščlambu rashoda za članove iz stavke 1004 koju je Odbor podnio Odboru Parlamenta za proračunski nadzor te traži od Odbora da uvrsti tu raščlambu za 2017. godinu u svoje sljedeće godišnje izvješće o radu ili u izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju; traži od Odbora da tijelu nadležnom za davanje razrješnice dostavi procjenu troškova i koristi misija za Uniju i za posjećene zemlje te popis posjećenih zemalja 2016. godine; potiče donošenje odgovarajućih mjera kako bi se ostvarile uštede i smanjilo onečišćenje okoliša; potiče članove Odbora da prouče potencijal ostalih instrumenata kojima se može ostvariti ušteda, primjerice na troškovima putovanja;

9.  primjećuje da je Odbor izjavio da ima još prostora za daljnji razvoj sporazuma o suradnji između Odbora i Parlamenta; vjeruje da će dodatni razvoj sinergija donijeti pozitivne rezultate objema stranama; prima na znanje napredak u suradnji između Odbora i Parlamenta, prije svega kontakte između predsjednika Odbora i njegovog predsjedništva i Konferencije predsjednika odbora Parlamenta; poziva na daljnje jačanje kontakata između Odbora i predsjednika i izvjestitelja parlamentarnih odbora kako bi se osiguralo bolje praćenje doprinosa koje Odbor pruža zakonodavnom postupku Unije;

10.  mišljenja je da je zajednička procjena proračunskih ušteda koje proizlaze iz sporazuma o suradnji između Odbora i Parlamenta u interesu obiju institucija i građana Unije; predlaže da se taj postupak izvede zajedno sa Parlamentom u okviru strategije jačanja kontakata između dvije institucije; svjestan je činjenice da Odbor radi na izgradnji kapaciteta u smislu procjene politika radi jačanja svoje uloge savjetodavnog tijela u zakonodavnom postupku; traži od Odbora da tijelu nadležnom za davanje razrješnice u svojem sljedećem godišnjem izvješću o radu dostavi iscrpnu analizu o funkcioniranju tih aktivnosti;

11.  pozdravlja ponovno otvaranje izravnog pristupa između zgrada RMD i REM nakon odluke belgijskih vlasti da se smanji razina prijetnje za europske institucije; vjeruje da će se time olakšati komunikacija i suradnja između Odbora i Parlamenta; poziva obje institucije da obavijeste svoje članove i osoblje o ponovnom otvaranju prolaza;

12.  pozdravlja sporazum o administrativnoj suradnji između Odbora i Odbora regija, koji je stupio na snagu 2016. i kojim se predviđaju zajedničke uprave za prevođenje i logistiku; smatra to dobrom osnovom za potencijalne ekonomske uštede u oba odbora; vjeruje da će se tim sporazumom također potaknuti suradnja u drugim područjima; traži detaljan plan i opis aktivnosti odborâ u tim područjima; smatra da će se tim sporazumom također osigurati i veća učinkovitost u pogledu rezultata i ekonomskih ušteda obaju odbora;

13.  pozdravlja što se Odbor pridržava ciljeva utvrđenih u međuinstitucijskom sporazumu u pogledu smanjenja osoblja za 5 % tijekom razdoblja od pet godina; napominje da je zbog prijelaza osoblja u DG EPRS u Parlamentu Odbor smanjio broj radnih mjesta u planu radnih mjesta za 8 %, što predstavlja smanjenje od 43 radnih mjesta 2016.; poziva proračunska tijela da pri planiranju budućih dodjela financijskih sredstava za osoblje imaju na umu dugoročni učinak smanjenja broja osoblja, posebno u pogledu sposobnosti Odbora da poboljša rodnu i geografsku ravnotežu, kao i potrebu za iskorištavanjem sposobnosti iskusnih dužnosnika da preuzmu rukovodeće položaje;

14.  prima na znanje da se u Odboru povećao broj dana provedenih na bolovanju; ističe važnost provedbe mjera za poboljšanje dobrobiti na radnom mjestu i traži da se izbivanja s posla pomnije prate; pozdravlja inicijative koje je poduzeo Odbor kao što je stvaranje uloge „povjerljivog savjetnika” za borbu protiv uznemiravanja i za poticanje poštovanja ljudskog dostojanstva na radnom mjestu; poziva Odbor da obavijesti tijelo nadležno za davanje razrješnice o napretku postignutom u pogledu dobrobiti osoblja tijekom 2017.;

15.  sa zadovoljstvom prima na znanje da udio žena u srednjem rukovodstvu u Odboru iznosi više od 40 %; potiče Odbor da ostvari isti rezultat u pogledu višeg rukovodstva i da poduzme potrebne korake bi se umanjila geografska neravnoteža;

16.  zabrinut je zbog činjenice da su za 9 od 22 ponuda 2016. ugovori dodijeljeni bez natjecanja jedinom poduzeću koje se prijavilo na poziv za podnošenje ponuda; poziva Odbor da poduzme potrebne mjere kako bi se osiguralo tržišno natjecanje među ponuditeljima;

17.  pozdravlja povećanje od oko 30 % u pogledu izvješćivanja o Odboru u medijima 2016.; primjećuje uspostavu prisutnosti Odbora na društvenim medijima i sa zanimanjem iščekuje informacije o njezinim rezultatima;

18.  prima na znanje povećanje stope neiskorištenih usluga usmenog prevođenja s 3,5 % 2015. godine na 4 % 2016. te traži da se pomnije prati uspješnost pružanja tih usluga;

19.  prima na znanje trajno povećanje stope eksternalizacije usluga prevođenja (s 9,74 % 2015. na 16,61 % 2016.) kako je utvrđeno sporazumom o suradnji između Odbora i Odbora regija zbog više prijevoda i zbog smanjenja broja osoblja u upravi (više od 9 % u usporedbi s 2015.); napominje da je 2016. provedena interna revizija u vezi s eksternalizacijom prijevoda i njezinom praktičnom primjenom i ograničenjima te sa zanimanjem iščekuje preporuke internih revizora u sljedećem godišnjem izvješću o radu Odbora;

20.  primjećuje predanost Odbora EMAS-u i njegove rezultate u pogledu okoliša, koji pokazuju smanjenje potrošnje plina, vode, električne energije, papira, proizvoda za čišćenje i proizvodnje otpada; potiče Odbor da nastavi poboljšavati svoj rad u tom pogledu;

21.  žali zbog činjenice da Odbor tek sada priprema nacrt smjernica o sprečavanju sukoba interesa u kontekstu socijalnog dijaloga; primjećuje da se nacrt smjernica trenutačno dovršava u okviru dijaloga sa socioprofesionalnim organizacijama; traži od Odbora da ubrza dovršavanje postupka kako bi se smjernice pravodobno donijele i u njih uvrstio uvjet da se dostavljaju pojedinosti o članstvu u svakoj drugoj organizaciji te da objavi smjernice na svojoj internetskoj stranici;

22.  žali zbog činjenice da ni predsjednik ni potpredsjednici ni tajništvo Odbora nisu objavili izjave o financijskim interesima na svojim internetskim stranicama; poziva Odbor da ih objavi do kraja lipnja 2018., navodeći njihovo članstvo u bilo kojim drugim organizacijama; žali zbog činjenice da se izjave o financijskim interesima članova objavljuju na različitim jezicima i u različitim oblicima, što ograničava transparentnost; poziva Odbor da ih objavi u jedinstvenom formatu i na jednom od tri najčešće korištena službena jezika Unije do kraja lipnja 2018.;

23.  zabrinut je da je svaki novi zaposlenik, u skladu s člankom 11. Pravilnika o osoblju, dužan dostaviti izjavu o nepostojanju sukoba interesa umjesto izjave o sukobu interesa; ističe da nije prikladno da zaposlenici daju izjavu o nepostojanju sukoba interesa; ponavlja da bi neutralno tijelo trebalo procijeniti postojanje sukoba interesa; potiče stoga Odbor da predstavi jedinstven i cjelovit obrazac izjave o sukobu interesa kojim bi se zamijenila izjava o nepostojanju sukoba interesa;

24.  pozdravlja administrativne dogovore između Odbora i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) u svrhu olakšavanja razmjene informacija;

25.  pozdravlja dodatnu odluku koju je Odbor donio o internim pravilima za zviždače i naglašava da je važno unaprijediti tu inicijativu;

26.  ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo za otkrivanje, savjetovanje i upućivanje s dostatnim proračunskim sredstvima kako bi se pomoglo zviždačima da preko odgovarajućih kanala dostave informacije o mogućim nepravilnostima koje utječu na financijske interese Unije, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i nudila potrebna potpora i savjeti;

27.  ističe slučaj uznemiravanja u Odboru koji ga je stajao 55 772 EUR; izražava žaljenje zbog nastanka tog slučaja, ali pozdravlja propisnu reakciju; prima na znanje da se 20 drugih članova osoblja obratilo mreži povjerljivih savjetnika Odbora u vezi s navodnim pitanjima povezanim s uznemiravanjem; poziva Odbor da u tom pogledu poboljša svoju politiku kako bi se spriječili svi oblici psihičkog i seksualnog uznemiravanja; traži od Odbora da tijelu nadležnom za davanje razrješnice podnese izvješće o mjerama koje namjerava poduzeti za rješavanje tih slučajeva;

28.  žali zbog odluke Ujedinjene Kraljevine da se povuče iz Europske unije; primjećuje da se u ovoj fazi ne mogu iznijeti predviđanja o financijskim, administrativnim, ljudskim i ostalim posljedicama povezanima s tim povlačenjem, i traži od Odbora i Revizorskog suda da provedu procjenu učinka i da o rezultatima obavijeste Parlament do kraja 2018.

(1) SL L 48, 24.2.2016.
(2) SL C 323, 28.9.2017., str. 1.
(3) SL C 322, 28.9.2017., str. 1.
(4) SL C 322, 28.9.2017., str. 10.
(5) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.


Razrješnica za 2016.: Opći proračun EU-a – Odbor regija
PDF 267kWORD 55k
Odluka
Rezolucija
1. Odluka Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio VII. – Odbor regija (2017/2142(DEC))
P8_TA(2018)0129A8-0117/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2016.(1),

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2016. (COM(2017)0365 – C8-0253/2017)(2),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2016., s odgovorima institucija(3),

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2016., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(5), a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0117/2018),

1.  daje razrješnicu glavnom tajniku Odbora regija za izvršenje proračuna Odbora regija za financijsku godinu 2016.;

2.  iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Odboru regija, Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Revizorskom sudu, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu osobnih podataka i Europskoj službi za vanjsko djelovanje te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

2. Rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2018. s primjedbama koje su sastavni dio Odluke o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio VII. – Odbor regija (2017/2142(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2016., dio VII. – Odbor regija,

–  uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0117/2018),

A.  budući da u kontekstu postupka davanja razrješnice tijelo nadležno za davanje razrješnice želi istaknuti da je posebno važno nastaviti jačati demokratski legitimitet institucija Unije poboljšanjem transparentnosti i odgovornosti te uvođenjem koncepta izrade proračuna temeljene na uspješnosti i dobrog upravljanja ljudskim resursima;

1.  pozdravlja činjenicu da je Revizorski sud na temelju svojeg revizijskog rada zaključio da u plaćanjima za administrativne i druge rashode institucija i tijela za godinu koja je završila 31. prosinca 2016. u cjelini nije bilo bitnih pogrešaka;

2.  napominje da je Revizorski sud u svojemu godišnjem izvješću za 2016. zaključio da nisu utvrđeni nikakvi bitni nedostatci u vezi s pitanjima za koja je provedena revizija i koja su povezana s ljudskim resursima i nabavom za Odbor regija („Odbor”);

3.  napominje da, u skladu s trenutačnim postupkom davanja razrješnice, Odbor podnosi godišnje izvješće o radu Revizorskom sudu u lipnju, Revizorski sud potom svoje izvješće podnosi Parlamentu u listopadu, a o razrješnici Parlament glasuje na plenarnoj sjednici do svibnja; napominje da, osim u slučaju odgode davanja razrješnice, između zaključivanja godišnjih financijskih izvještaja i okončanja postupka davanja razrješnice prođe najmanje 17 mjeseci; ističe da revizija u privatnom sektoru slijedi mnogo kraći vremenski raspored; ističe da je postupak davanja razrješnice potrebno pojednostavniti i ubrzati; traži da Odbor i Revizorski sud slijede dobru praksu koju pruža privatni sektor i predlaže da se odredi rok do 31. ožujka naredne obračunske godine za podnošenje godišnjih izvješća o radu, rok do 1. srpnja za podnošenje izvješća Revizorskog suda i da se raspored za postupak davanja razrješnice naknadno preispita kao što je utvrđeno u članku 5. Priloga IV. Poslovniku Parlamenta tako da se glasovanje o razrješnici može održati na plenarnoj sjednici Parlamenta u studenome, čime bi se postupak davanja razrješnice okončao u godini koja slijedi nakon predmetne obračunske godine;

4.  pozdravlja općenito oprezno i dobro financijsko upravljanje Odbora u proračunskom razdoblju za 2016.; izražava potporu uspješnoj promjeni paradigme prema izradi proračuna temeljenoj na rezultatima u kontekstu planiranja proračuna Komisije, koju je u rujnu 2015. uvela potpredsjednica Kristalina Georgieva kao dio inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”; potiče Odbor da primjenjuje tu metodu na svoj vlastiti postupak planiranja proračuna;

5.  prima na znanje da je 2016. odobreni proračun Odbora iznosio 90 500 000 EUR (88 900 000 EUR 2015.), od čega su 89 400 000 EUR bila odobrena sredstva za preuzimanje obveza sa stopom korištenja od 98,7 %; pozdravlja povećanje stope korištenja tijekom 2016. godine;

6.  ističe da je proračun Odbora, unatoč njegovim političkim aktivnostima, isključivo administrativne naravi i da se velikim dijelom odnosi na rashode povezane s osobama koje rade za instituciju te sa zgradama, namještajem, opremom i ostalim tekućim troškovima; naglašava da je važno da Odbor u svojemu svakodnevnom poslovanju primjenjuje načela proračuna koji se temelji na uspješnosti; traži od Odbora da Parlament redovito obavještava o napretku postignutom u tom pogledu;

7.  ističe važnost produbljivanja suradnje s Parlamentom na temelju sporazuma o suradnji između Odbora i Parlamenta te traži da ga se u tom smislu obavještava o razvoju događaja; traži da se strategijom Odbora ojačaju veze prije svega s Parlamentom, ali i s ostalim institucijama Unije, kako bi se poboljšala uključenost regija u zakonodavni postupak Unije;

8.  mišljenja je da je zajednička procjena proračunskih ušteda koje proizlaze iz sporazuma o suradnji između Odbora i Parlamenta u interesu obiju institucija i građana Unije; predlaže da Odbor i Parlament tu aktivnost razmotre kao nastavak tekućeg političkog strateškog dijaloga;

9.  pozdravlja sporazum o administrativnoj suradnji između Odbora i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, koji je stupio na snagu 2016. i kojim se predviđaju zajedničke uprave za prevođenje i logistiku; vjeruje da će se tim sporazumom također potaknuti suradnja u drugim područjima; traži detaljan plan i opis aktivnosti odborâ u tim područjima; smatra da će se tim sporazumom također osigurati i veća učinkovitost u pogledu rezultata i ekonomskih ušteda obaju odbora;

10.  pozdravlja činjenicu da su ciljevi koje je Odbor utvrdio 2016. radi povećanja sudjelovanja Parlamenta i Vijeća u aktivnostima povezanima s mišljenjima Odbora ispunjeni, a u nekim slučajevima i premašeni; potiče Odbor i Parlament da nastoje poboljšati međusobnu suradnju u zajedničkim predmetima pozivanjem izvjestitelja druge strane da predstave svoje mišljenje u odboru Parlamenta odgovornom za predmetno područje, odnosno u Odboru u ranoj fazi postupka;

11.  pozdravlja ponovno otvaranje izravnog pristupa između zgrada RMD i REM nakon odluke belgijskih vlasti da se smanji razina prijetnje za europske institucije; vjeruje da će se time olakšati komunikacija i suradnja između Odbora i Parlamenta; poziva obje institucije da obavijeste svoje članove i osoblje o ponovnom otvaranju prolaza;

12.  poziva Odbor da teži tomu da ukupna stopa izvršenja za plaćanja bude najmanje oko 90 %;

13.  prima na znanje uvrštenje podataka o službenim putovanjima članova Odbora u godišnje izvješće o radu; pozdravlja činjenicu da je Odboru za proračunski nadzor Parlamenta u prilogu odgovora na pisani upitnik uz razrješnici za 2016. dostavljen popis događanja kojima su prisustvovali članovi Odbora regija i traži od Odbora da takav popis događanja za 2017. dostavi u prilogu svojem godišnjem izvješću o radu za 2017.;

14.  napominje da je u svojem godišnjem izvješću o radu za 2016. Odbor za cilj postavio sastavljanje 15 bilješki o predmetu i studija, a bilo ih je sastavljeno 12; potiče Odbor da nastavi djelovati kako bi ispunio te ciljeve i poziva ga da u svojem godišnjem izvješću o radu za 2017. detaljno navede rezultate u tom pogledu;

15.  primjećuje da nije postignut napredak u pogledu kontinuiranog manjka žena na rukovodećim položajima i položajima srednjeg rukovodstva; izražava žaljenje zbog toga što je zbog imenovanja petero dužnosnika, od kojih je samo jedna žena, postotak žena na rukovodećim položajima smanjen sa 37 % u 2015. na 33 % u 2016.; pozdravlja donošenje nove petogodišnje strategije kojom se predviđaju mjere za postizanje uravnoteženije zastupljenosti spolova, osobito na rukovodećim položajima; potiče Odbor da poboljša svoj rad u tom pogledu;

16.  pozdravlja blago smanjenje broja dana koje osoblje Odbora provodi na bolovanju; ističe važnost provedbe mjera za poboljšanje dobrobiti na radnom mjestu, ali i stvarne provjere odsutnosti;

17.  napominje da je komunikacijska strategija Odbora usmjerena prema ponovnom povezivanju Europe s njezinim građanima te da su njome obuhvaćene aktivnosti koje se organiziraju u više država članica te internetske ankete; podržava organiziranje dijaloga s građanima te traži redovito poboljšanje tih inicijativa kako bi se građani Unije u njih adekvatno uključili, ali i da ne dolazi do preklapanja s drugim institucijama Unije; poziva Odbor da u svojem godišnjem izvješću o radu za 2017. detaljno navede rezultate u tom pogledu;

18.   napominje da cilj povećanja broja pretplatnika na e-bilten Odbora za 10 % nije postignut, kao ni cilj povećanja za 5 % broja upisanih na tečaj koji Odbor na internetu pruža za regionalne i lokalne vlasti (MOOC), kojih je bilo 49 % manje u odnosu na 2015.; sa zabrinutošću prima na znanje smanjenje broja skupina posjetitelja za 30 %, na što su vjerojatno utjecali teroristički napadi 2016. godine;

19.  sa zabrinutošću napominje da cilj u vezi s količinom prijevoda nije postignut i da su stoga potrebne daljnje mjere racionalizacije; traži od Odbora da uvrsti detaljne informacije u tom pogledu u svoje godišnje izvješće o radu za 2017.; prima na znanje sve veću stopu eksternalizacije prijevoda i naglašava da je potrebno razmotriti mogućnost daljnje međuinstitucionalne suradnje u području prijevoda;

20.  primjećuje da je 2016. pokrenut jedan postupak povezan sa zviždačima, koji je proslijeđen Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF); traži od Odbora da tijelo nadležno za davanje razrješnice obavještava o ishodu i mogućim pravnim postupcima u pogledu ovog konkretnog slučaja, ali i bilo kojeg drugog eventualnog slučaja;

21.  prima na znanje odluku Službeničkog suda iz studenoga 2014. koja se odnosi na bivšeg unutarnjeg revizora Odbora; potvrđuje da je Službenički sud odlučio da Odbor mora obeštetiti bivšeg unutarnjeg revizora, ali i da je odbacio njegove navode; primjećuje da je Odbor bez odgode postupio u skladu s odlukom Službeničkog suda i isplatio naknadu; napominje da se u članku 22.b Pravilnika o osoblju navodi da se prema zviždaču u dobroj vjeri „ne smije štetno postupati” zbog toga što je prijavio prijestup; podsjeća na to da je Parlament to neoborivo načelo zaštite zviždača potvrdio kada je istaknuo da unutarnji revizor Odbora „ne smije snositi štetne posljedice zbog toga što je” prijavio prijestup; podsjeća na to da je Parlament u siječnju 2004.(6) potvrdio da je unutarnji revizor zviždač u dobroj vjeri; prima na znanje da je bivši unutarnji revizor u studenom 2015. pokrenuo drugi postupak protiv Odbora; prima na znanje da je rasprava u tom postupku održana u prosincu 2017. i da se odluka Suda Europske unije očekuje u ljeto 2018.; primjećuje da Odbor nema utjecaja ni na tužitelja koji je pokrenuo novi postupak ni na raspored Suda; poziva Sud da unutarnjem revizoru prizna status zviždača u dobroj vjeri i da zajamči da prema njemu neće štetno postupati zbog toga što je prijavio prijestup;

22.  ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo za otkrivanje, savjetovanje i upućivanje s dostatnim proračunskim sredstvima kako bi se pomoglo zviždačima da preko odgovarajućih kanala dostave informacije o mogućim nepravilnostima koje utječu na financijske interese Unije, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i nudila potrebna potpora i savj