Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 19. travnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Bjelarus
 Filipini
 Stanje u pojasu Gaze
 Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost u pogledu obveze poštovanja odredbe o najnižoj standardnoj stopi *
 Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma ***I
 Homologacija i nadzor tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila ***I
 Ekološka proizvodnja i označivanje ekoloških proizvoda ***I
 Smjernice politika zapošljavanja država članica *
 Procjene prihoda i rashoda za financijsku godinu 2019. – dio I. – Europski parlament
 Zaštita istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove
 Instrument europskih vrijednosti za podršku organizacijama civilnog društva koje promiču demokraciju, vladavinu prava i temeljne vrijednosti u Europskoj uniji
 Kršenje ljudskih prava i vladavine prava u slučaju uhićenja i pritvora dvojice grčkih vojnika u Turskoj
 Provedba odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima
 Godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja
 Neodlučnost u vezi s cijepljenjem i smanjenje stopa cijepljenja u Europi
 Provedba Direktive o europskom nalogu za zaštitu
 Provedba Bolonjskog procesa – trenutačno stanje i daljnje aktivnosti

Bjelarus
PDF 180kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o Bjelarusu (2018/2661(RSP))
P8_TA(2018)0174RC-B8-0197/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije i preporuke o Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir parlamentarne izbore održane 11. rujna 2016., predsjedničke izbore održane 11. listopada 2015. i lokalne izbore održane 18. veljače 2018. u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. veljače 2018. o lokalnim izborima u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. ožujka 2018. o razvoju događaja u razdoblju prije i tijekom Dana slobode u Bjelarusu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Bjelarusu, posebno one od 15. veljače 2016. kojima se ukidaju sankcije protiv 170 osoba i tri bjelaruska poduzeća i kojima se određuju okvir za politički dijalog i uvjeti za razvoj odnosa EU-a i Bjelarusa u pozitivnijem smjeru, posebno kad je riječ o demokratskim reformama,

–  uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva od 24. studenog 2017. te odobravanje 20 očekivanih rezultata do 2020., čiji je cilj dovesti do konkretnih rezultata za građane,

–  uzimajući u obzir posjet povjerenika Hahna Bjelarusu u siječnju 2018. i aktualne pregovore o prioritetima partnerstva između EU-a i Bjelarusa,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća za vanjske poslove kojom se na još godinu dana, do veljače 2019., produžuju preostale mjere ograničavanja protiv Bjelarusa, uključujući embargo na oružje, zabranu izvoza robe za provođenje represije u zemlji te zamrzavanje imovine i zabranu putovanja za četiri osobe koje su uvrštene na popis zbog povezanosti s nerazriješenim nestankom dvojice oporbenih političara, jednog poduzetnika i jednog novinara 1999. i 2000. godine,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve konvencije o ljudskim pravima čija je država stranka i Bjelarus,

–  uzimajući u obzir izjavu posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu od 28. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su u Bjelarusu, nakon predsjedničkih izbora 2015. i parlamentarnih izbora 2016. godine, dana 18. veljače 2018. održani lokalni izbori; budući da dugogodišnje preporuke Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) i Venecijanske komisije u području izbornog zakonodavstva i izbornih procesa u Bjelarusu i dalje nisu riješene; budući da su, prema mišljenju stranih diplomatskih i bjelaruskih promatrača, na lokalnim izborima održanima u veljači 2018. ponovno potvrđeni ti nedostaci;

B.  budući da je EU u veljači 2016. ukinuo većinu svojih mjera ograničavanja protiv bjelaruskih dužnosnika i pravnih subjekata u znak dobre volje kako bi potaknuo Bjelarus na poboljšanje stanja u pogledu ljudskih prava, demokracije i vladavine prava;

C.  budući da je EU u više navrata izjavio da su poštovanje temeljnih sloboda, vladavine prava i ljudskih prava jasan preduvjet za poboljšanje i daljnji razvoj odnosa između Europske unije i Bjelarusa; međutim, budući da je situacija u zemlji i dalje zabrinjavajuća jer su u tom pogledu ostvareni vrlo ograničeni i skromni pokušaji u smjeru poboljšanja;

D.  budući da dugo iščekivane ustavne i zakonodavne reforme kojima bi se omogućio razvoj istinske demokracije i daje zaostaju;

E.  budući da nije započeta nijedna izborna reforma i da, kako je pokazano tijekom lokalnih izbora u veljači 2018., i dalje postoji značajan broj ozbiljnih nedostataka i proceduralnih nepravilnosti, uključujući restriktivan pravni okvir za politička prava u svim fazama predizborne kampanje i probleme u promatranju izbora, postupku glasovanja i brojanju glasova; budući da od 1994. u Bjelarusu nisu održani slobodni i pošteni izbori;

F.  budući da međunarodni promatrači nisu bili pozvani na promatranje lokalnih izbora, a da su bjelaruski promatrači prikupili konkretne dokaze o masovnim pokušajima diljem zemlje da se uveća ukupni odaziv birača i o višestrukom glasovanju, koje se koristilo prvi put u nekoliko godina;

G.  budući da se i dalje nastavljaju zastrašivanja, što obuhvaća i brojne slučajeve zadržavanja neovisnih i oporbenih političara, aktivista i novinara; budući da su istaknuti članovi opozicije i borci za demokraciju i ljudska prava spriječeni da sudjeluju ili su uhićeni u razdoblju prije i tijekom nedopuštenog prosvjeda u Minsku 25. ožujka 2018. povodom obilježavanja 100. obljetnice proglašenja nezavisnosti Bjelarusa, iako je većina njih kasnije puštena na slobodu bez optužbe;

H.  budući da su dva politička zatvorenika, Mihail Žamčužni i Dzmitri Palijenka, i dalje u pritvoru;

I.  budući da Europski parlament već godinama podržava bjelarusko civilno društvo, među ostalim inicijativama i dodjelom Nagrade Saharov Bjelaruskom udruženju novinara 2004. i Aljaksandru Milinkeviču 2006. godine;

J.  budući da su događaji tijekom Dana slobode 2018. godine još jednom pokazali da bjelaruska vlada ne želi odustati od svoje stare politike masovne represije nad svojim građanima koji žele ostvarivati svoja prava predviđena ustavom i međunarodnim ugovorima;

K.  budući da je 24. siječnja 2018. Ministarstvo informiranja proizvoljno blokiralo pristup vodećoj neovisnoj informativnoj internetskoj stranici www.chater97.org na području Bjelarusa; budući da je pokrenut kazneni postupak protiv neovisnih blogera; budući da predložene izmjene Zakona o medijima, ako budu usvojene, predstavljaju novu i veliku prijetnju slobodi izražavanja u toj zemlji;

L.  budući da je Bjelarus 25. listopada 2016. usvojio prvi Nacionalni akcijski plan za ljudska prava, koji je usvojen rezolucijom bjelaruskog Vijeća ministara i kojim se utvrđuju načela djelovanja za provedbu obveza o ljudskim pravima koje je zemlja preuzela;

M.  budući da je Bjelarus jedina zemlja u Europi u kojoj se i dalje provodi smrtna kazna; budući da je posebni izvjestitelj UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu naveo da se smrtne kazne u Bjelarusu mogu smatrati vrlo spornima zbog nepostojanja neovisnog sudstva i poštenog suđenja;

N.  budući da EU i Bjelarus trenutačno pregovaraju o prilagođenim prioritetima partnerstva čija glavna područja interesa uključuju gospodarski razvoj i modernizaciju, jačanje institucija i dobro upravljanje, povezivost i kontakte među ljudima; budući da je bjelaruska vlada više puta izjavila da želi normalizaciju odnosa s EU-om, ukidanje preostalih sankcija i liberalizaciju viznog režima; budući da je, međutim, napredak u tom području uvjetovan time da Bjelarus pokaže političku volju i predanost demokratskim vrijednostima, vladavini prava i temeljnim slobodama;

1.  podržava kritički angažman EU-a s Bjelarusom dokle god je on uvjetovan poduzimanjem konkretnih mjera prema demokratizaciji i obvezom da bjelaruske vlasti u potpunosti poštuju temeljne slobode i ljudska prava;

2.  s razočaranjem primjećuje nedostatak provedbe, unatoč prethodnim pozivima, preporuka OESS-a/ODIHR-a i Venecijanske komisije nakon predsjedničkih izbora 2015. i parlamentarnih izbora 2016., a koje su trebale biti provedene prije lokalnih izbora 2018. godine; poziva bjelaruske vlasti da bez odgađanja nastave s radom na sveobuhvatnim izbornim reformama kao dijelu šireg procesa demokratizacije i to u suradnji s međunarodnim partnerima;

3.  žali zbog uznemiravanja novinara i neovisnih medija u Bjelarusu u praćenju lokalnih izbora, uključujući, među ostalim, nezakonito uklanjanje s biračkog mjesta i brutalno postupanje prema novinaru televizijske kuće Belsat TV Andrusu Kozelu te blokiranje informativnog portala Charter97;

4.  poziva bjelaruske vlasti da odmah i bezuvjetno ukinu blokadu vodeće neovisne informativne internetske stranice Charter97.org, da odustanu od izmjena Zakona o medijima, koje, ako bude usvojene, mogu ugroziti slobodu izražavanja, te da okončaju progon neovisnih blogera zbog njihova slobodnog izražavanja;

5.  napominje da je broj predstavnika demokratske oporbe na biračkim mjestima na razini izbornih jedinica bio nerazmjerno nizak u odnosu na broj podnesenih zahtjeva;

6.  razočaran je zbog ustrajnog odbijanja registracije demokratskih oporbenih stranaka; poziva na ukidanje ograničenja i olakšavanje postupka registracije političkih stranaka u Bjelarusu; ističe da sve političke stranke moraju imati mogućnost neograničenog političkog djelovanja, posebno u razdoblju predizborne kampanje; poziva na ukidanje članka 193. stavka 1. Kaznenog zakona, kojim se kriminalizira sudjelovanje u aktivnostima neregistriranih organizacija;

7.  žali zbog nerazmjerne reakcije bjelaruskih vlasti na nastojanja oporbenih aktivista da organiziraju nedopušteni skup na Dan slobode 25. ožujka 2018., što je dovelo do desetaka uhićenja, uključujući i uhićenje vođa oporbe i bivših predsjedničkih kandidata Mikole Statkeviča i Uladzimira Njakljaeva; ponavlja da su sloboda okupljanja i udruživanja temeljno ljudsko pravo; ističe da svako ozbiljno nazadovanje u pogledu demokracije i poštovanja temeljnih sloboda, uključujući i veći broj pritvaranja političkih zatvorenika, treba u svakom slučaju pratiti jasna reakcija EU-a u njegovim odnosima s Bjelarusom;

8.  odlučno poziva na oslobađanje Mihaila Žamčužnog i Dzmitrija Palijenke, dvojice aktivista civilnog društva koji su trenutačno u pritvoru zbog političkih razloga, te na rehabilitaciju svih bivših političkih zatvorenika i na to da im se vrate njihova građanska i politička prava;

9.  ponovno poziva bjelaruske vlasti da u svim okolnostima zajamče poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima te međunarodnim i regionalnim instrumentima o ljudskim pravima koje je Bjelarus ratificirao;

10.  ističe da je poštovanje temeljnih sloboda ključni element zdrave demokracije; poziva bjelaruske vlasti da započnu konstruktivan i otvoren dijalog s demokratskom oporbom i organizacijama civilnog društva radi jamčenja građanskih sloboda i prava, osobito prava udruživanja, mirnog okupljanja i izražavanja, te da se pobrinu za uspostavu okvira za slobodne i neovisne medije;

11.  snažno ponavlja svoj poziv Bjelarusu da se pridruži globalnom moratoriju na izvršenje smrtne kazne kao prvom koraku prema njezinu trajnom ukidanju; podsjeća da smrtna kazna predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje, nema dokazani odvraćajući učinak, a sudske pogreške čini nepovratnima; sa žaljenjem napominje da su bjelaruski sudovi 2018. izrekli nove smrtne kazne;

12.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da i dalje pružaju potporu organizacijama civilnog društva u Bjelarusu i u inozemstvu; u tom kontekstu naglašava da je potrebno poduprijeti sve neovisne izvore informacija u bjelaruskom društvu, uključujući radiodifuziju na bjelaruskom jeziku, i iz inozemstva;

13.  prima na znanje sektorske dijaloge između EU-a i Bjelarusa na tehničkoj razini i proširenje suradnje u područjima kao što su gospodarska reforma, učinkovitost resursa, zeleno gospodarstvo i zaštita okoliša; poziva ESVD i Komisiju da daju prednost sigurnosti bjelaruske nuklearne elektrane u Ostrovecu i da se pobrinu za to da napredak u odnosima između EU-a i Bjelarusa bude uvjetovan povećanom transparentnošću i suradnjom, kao i potpunim pridržavanjem Bjelarusa međunarodnih nuklearnih i ekoloških sigurnosnih standarda;

14.  žali zbog toga što postojeći dijalog o ljudskim pravima ne daje konkretne rezultate i poziva posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da pronađe načine i sredstva za promicanje potpune i učinkovite zaštite ljudskih prava u Bjelarusu; poziva na oslobađanje svih političkih zatvorenika;

15.  prima na znanje tekuće pregovore o prioritetima partnerstva između EU-a i Bjelarusa te sa zadovoljstvom očekuje njihovo brzo zaključenje, čime će se proširiti područje bilateralne suradnje na opće dobro građana na obje strane, a Bjelarusu omogućiti pristup širem opsegu financijske pomoći i suradnji, pod uvjetom da Bjelarus poduzme jasne i konkretne korake prema demokratizaciji i otvorenosti, uključujući, kao prioritet, sveobuhvatnu reformu izbornog sustava; u tom kontekstu pozdravlja plan Komisije da poveća dodjelu financijske pomoći za razdoblje od 2018. do 2020. godine; insistira na jasnijim obvezama bjelaruske vlade u području reformi i preporučuje uspostavu plana za bliže odnose EU-a i Bjelarusa u obliku mjerila i vremenskog okvira za provedbu tih obveza;

16.  potiče na nastavak potpore EU-a organizacijama civilnog društva i borcima za ljudska prava te poziva Komisiju da blisko surađuje s Forumom civilnog društva Istočnog partnerstva i slijedi njegove preporuke; poziva bjelarusku vladu da osigura sudjelovanje građana u procesima donošenja politika na lokalnoj i nacionalnoj razini, nadahnjujući se smjernicama koje je Vijeće Europile usvojilo 27. studenoga 2017.; primjećuje sve veću interakciju između Bjelarusa i te organizacije;

17.  u tom pogledu poziva ESVD i Komisiju da pronađu načine da obavješćuju bjelaruske organizacije civilnog društva i savjetuju se s njima o tijeku postojećih pregovora i dijaloga između EU-a i Bjelarusa;

18.  sa zadovoljstvom primjećuje početak provedbe partnerstva za mobilnost između EU-a i Belarusa te iščekuje dovršetak sporazuma o pojednostavnjenju viznih postupaka i o ponovnom prihvatu između EU-a i Bjelarusa kao jasan doprinos osobnim i poslovnim kontaktima;

19.  pozdravlja odluku vlasti u Minsku da od veljače 2018. odobrava kratke boravke u Bjelarusu za koje nije potrebna viza za strane državljane 80 zemalja;

20.  pozdravlja napredak postignut u promicanju razmjene mladih i međuljudskih kontakata između EU-a i Bjelarusa, uključujući putem programa EU-a kao što su program mobilnosti MOST, Erasmus +, Obzor 2020. i Instrument za tehničku pomoć i razmjenu informacija (TAIEX), te pristupanjem Belarusa Bolonjskom procesu; poziva na provedbu Bolonjskog procesa u skladu sa zajednički dogovorenim planom Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) i Bjelarusa s obzirom na to da će ta mjera koristiti mladim državljanima Bjelarusa i dodatno poboljšati razmjenu i međuljudske kontakte s EU-om;

21.  poziva na obnovu mandata posebnog izvjestitelja UN-a za stanje ljudskih prava u Bjelarusu; poziva bjelarusku vladu da s njim u potpunosti surađuje; poziva Europsku uniju i njezine države članice da promiču i podrže produljenje mandata posebnog izvjestitelja UN-a i poziva posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da surađuje s posebnim izvjestiteljem UN-a kako bi se poboljšalo stanje u toj zemlji;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Vijeću, Uredu OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava, Vijeću Europe, vladama i parlamentima država članica te bjelaruskim vlastima.


Filipini
PDF 178kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o Filipinima (2018/2662(RSP))
P8_TA(2018)0175RC-B8-0198/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju na Filipinima, osobito one od 15. rujna 2016.(1) i od 16. ožujka 2017.(2),

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice ESVD-a od 16. ožujka 2018. o Filipinima i Međunarodnom kaznenom sudu,

–  uzimajući u obzir izjave Delegacije EU-a i glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Filipina, s druge strane,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnike od 19. siječnja 2018. o ocjeni posebnih poticajnih mjera EU-a za održivi razvoj i dobro upravljanje (OSP+) na Filipinima u razdoblju 2016. – 2017. (SWD(2018)0032),

–  uzimajući u obzir izjave visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, Zeida Raada Al-Husseina, u vezi s optužbama filipinske vlade o tome da su posebna izvjestiteljica UN-a za prava autohtonih naroda i drugi borci za ljudska prava bili uključeni u terorističke aktivnosti,

–  uzimajući u obzir ishod komemorativnog sastanka na vrhu ASEAN-a i EU-a prigodom 40. godišnjice uspostave dijaloga između ASEAN-a i EU-a te akcijski plan ASEAN-a i EU-a (2018. – 2022.);

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Pododbora Europskog parlamenta za ljudska prava od 23. veljače 2018. o tome da je držanje senatorice de Lime u zatvoru bez optužnice neprihvatljivo,

–  uzimajući u obzir diplomatske odnose između Filipina i EU-a (bivša Europska ekonomska zajednica (EEZ)) uspostavljene 12. svibnja 1964. imenovanjem veleposlanika Filipina u EEZ-u,

–  uzimajući u obzir status Filipina kao jednog od osnivača Udruženja država jugoistočne Azije (ASEAN),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Rimski statut,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da Filipine i Europsku uniju vežu dugotrajni diplomatski, gospodarski, kulturni i politički odnosi; budući da su ratifikacijom Sporazuma o partnerstvu i suradnji Europska unija i Filipini potvrdili zajedničku predanost načelima dobrog upravljanja, demokracije, vladavine prava, ljudskih prava, promicanja društvenog i gospodarskog razvoja te miru i sigurnosti u regiji;

B.  budući da je od 1. srpnja 2016. na Filipinima ubijeno otprilike 12 000 ljudi, uključujući žene i djecu, tijekom aktualne kampanje protiv droge, međunarodno proglašene kao „rat protiv droge” predsjednika Dutertea; budući da je predsjednik Duterte obećao da će nastaviti s kampanjom protiv droge sve do kraja svojeg predsjedničkog mandata 2022.; budući da je EU i dalje duboko zabrinut zbog visokog broja ubojstava povezanih s nezakonitim drogama na Filipinima;

C.  budući da je u ožujku 2018. filipinska vlada optužila za terorizam posebnu izvjestiteljicu UN-a za prava autohtonih naroda, filipinsku državljanku Victoriju Tauli-Corpuz, te ju je, zajedno sa 600 drugih pojedinaca, među ostalim i vođa autohtonih naroda i boraca za ljudskih prava, stavila na popis terorističkih organizacija; budući da stručnjaci UN-a uživaju pravni imunitet; budući da su optužbe uslijedile nakon što je Tauli-Corpuz osudila napad vojske na autohtoni narod Lumad na otoku Mindanau; budući da je Tauli-Corpuz istaknula upotrebu zlostavljanja, mučenja i uhićenja nad pripadnicima autohtonih naroda koji su mirno prosvjedovali u pokušaju da zaštite svoju imovinu;

D.  budući da je senatorica Leila de Lima, aktivistica za ljudska prava i vrlo istaknuta kritičarka kampanje protiv droge filipinskog predsjednika Dutertea, 19. rujna 2016. smijenjena s funkcije predsjednice senatskog odbora za pravosuđe i ljudska prava te je 23. veljače 2017. uhićena; budući da je senatorica de Lima predvodila istragu o izvansudskim pogubljenjima u Davau dok je predsjednik Duterte ondje bio gradonačelnik; budući da postoje ozbiljne sumnje na to da su optužbe protiv senatorice de Lime gotovo u potpunosti izmišljene i politički motivirane;

E.  budući da je djelovanje filipinskih vlasti usmjereno protiv autohtonih naroda na Filipinima ozbiljan razlog za zabrinutost; budući da je krajem prosinca UN upozorio na masovna kršenja ljudskih prava pripadnika naroda Lumad na filipinskom otoku Mindanau; budući da je prema procjenama stručnjaka UN-a od listopada 2017. raseljeno barem 2500 pripadnika naroda Lumad; budući da postoji bojazan da su neki od tih napada motivirani neosnovanim sumnjama da su Lumadi uključeni u terorističke skupine ili njihovim protivljenjem rudarskim aktivnostima na zemlji njihovih predaka;

F.  budući da su Filipini 28. prosinca 2000. potpisali Rimski statut, a 30. kolovoza 2011. su ga ratificirali; budući da je tužitelj Međunarodnog kaznenog suda otvorio preliminarnu istragu o situaciji na Filipinima, tijekom koje će se analizirati zločini navodno počinjeni u zemlji barem od 1. srpnja 2016. u kontekstu kampanje „rata protiv droge” koju je pokrenula filipinska vlada;

G.  budući da je 19. ožujka 2018. UN službeno obavijestio Međunarodni kazneni sud da su Filipini 17. ožujka 2018. deponirali pisanu obavijest o povlačenju iz Rimskog statuta;

H.  budući da je Zastupnički dom Filipina 7. ožujka 2017. odobrio prijedlog zakona o ponovnom uvođenju smrtne kazne; budući da Senat još mora potvrditi prijedlog zakona prije nego što mu predsjednik da zakonsku snagu; budući da predsjednik Duterte vodi aktivnu kampanju za ponovno uvođenje smrtne kazne; budući da bi ponovno uvođenje smrtne kazne predstavljalo očito kršenje Drugog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), kojeg su Filipini stranka od 2007.;

I.  budući da Transparency International svake godine objavljuje popis zemalja poredanih prema rasprostranjenosti korupcije na kojemu Filipini zauzimaju 111. od 180 mjesta;

J.  budući da je prostor za civilno društvo ondje sve manji; budući da je na Filipinima okruženje za borce za ljudska prava navodno sve više neprijateljsko; budući da predsjednik Duterte u svojim izjavama potiče policiju da napada skupine i borce za ljudska prava;

K.  budući da osobama koje javno izražavaju protivljenje izvansudskim pogubljenjima prijeti rizik od zabrane ulaska na Filipine;

L.  budući da se predsjednik Duterte u brojnim izjavama izražavao pogrdno i ponižavajuće prema ženama te je u više navrata opravdavao silovanje i pozivao na ubojstvo žena;

M.  budući da se borci za ljudska prava, novinari i aktivisti rutinski suočavaju s prijetnjama, uznemiravanjem, zastrašivanjem i nasiljem zbog toga što nastoje razotkriti navodna izvansudska pogubljenja i druga kršenja ljudskih prava na Filipinima; budući da su pripadnici zajednice LGBTI suočeni sa stalnim uznemiravanjem;

N.  budući da su Filipini korisnici općeg sustava povlastica Europske unije OSP+;

O.  budući da se u Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Filipina poziva na pokretanje istinskog dijaloga o ljudskim pravima u obliku radne skupine za ljudska prava;

1.  poziva filipinsku vladu da smjesta stane na kraj izvansudskim pogubljenjima koja se provode pod izlikom „rata protiv droge”; oštro osuđuje velik broj izvansudskih pogubljenja koja su počinile oružane snage i skupine vigilanata u kontekstu kampanje protiv droge; izražava sućut obiteljima žrtava; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog vjerodostojnih navoda o tome da filipinska policija krivotvori dokaze kako bi opravdala izvansudska pogubljenja i da su žrtve tih pogubljenja velikom većinom siromašni stanovnici gradova;

2.  prima na znanje nedavne vladine inicijative u cilju osiguranja ujednačenijeg i integriranijeg pristupa borbi protiv droge, utemeljenog na provođenju zakonodavstva, pravdi, posredovanju te rehabilitaciji i integraciji; pozdravlja rezoluciju Senata br. 516 koja je podnesena 25. rujna 2017. na Filipinima, a u kojoj se poziva vlasti da poduzmu potrebne korake za zaustavljanje vala ubojstava, a posebno ubojstava djece; poziva vladu da borbi protiv mreža za krijumčarenje droge i velikih dilera da prednost pred hvatanjem malih konzumenata; naglašava da filipinske vlasti svoju borbu protiv nedopuštenih droga moraju voditi tako da stave naglasak na javno zdravlje i da u potpunosti poštuju propisani postupak, u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom; poziva vladu da donese posebne nenasilne politike;

3.  poziva vlasti da u potpunosti surađuju s predstavnicima posebnih postupaka UN-a; poziva filipinske vlasti da smjesta provedu nepristrane i učinkovite istrage o izvansudskim pogubljenjima i da sve počinitelje kazneno gone i privedu pravdi; poziva EU i sve njegove države članice da podrže istragu pod vodstvom Ujedinjenih naroda u pogledu pogubljenja na Filipinima i poziva na privođenje počinitelja pravdi;

4.  ponavlja svoj poziv filipinskim vlastima da puste senatoricu Leilu de Limu i da joj osiguraju odgovarajuće sigurnosne i sanitarne uvjete dok je u pritvoru; još jednom ponavlja svoj poziv vlastima da joj zajamče pravedno suđenje i odbace sve politički motivirane optužbe protiv nje; poziva EU da nastavi pomno pratiti slučaj senatorice De Lime;

5.  poziva filipinske vlasti da imena boraca za ljudska prava uklone s popisa terorista, da odbace sve optužbe protiv njih i da im dopuste da mirno obavljaju svoje aktivnosti; podsjeća filipinske vlasti da Victoria Tauli-Corpuz uživa imunitet na temelju Konvencije o povlasticama i imunitetima iz 1946.;

6.  pozdravlja inicijativu Međunarodnog kaznenog suda da istraži optužbe za zločine protiv čovječnosti u kontekstu pogubljenja koja su provedena tijekom „rata protiv droge”; poziva filipinsku vladu da u potpunosti surađuje s Uredom tužitelja Međunarodnog kaznenog suda u preliminarnoj istrazi Filipina; snažno žali zbog odluke filipinske vlade da pokrene povlačenje Filipina iz Rimskog statuta; poziva vladu da poništi tu odluku;

7.  ponavlja svoju duboku zabrinutost zbog odluke Zastupničkog doma o ponovnom uvođenju smrtne kazne; ponovno poziva filipinske vlasti da smjesta obustave aktualni proces ponovnog uvođenja smrtne kazne; podsjeća na to da EU smrtnu kaznu smatra okrutnim i nečovječnim oblikom kažnjavanja koji ne odvraća od kriminalnog ponašanja; poziva filipinsku vladu da ne snižava minimalnu dob za kaznenu odgovornost;

8.  iznimno je zabrinut zbog sve rasprostranjenije korupcije u sadašnjoj filipinskoj upravi; poziva filipinske vlasti da pojačaju napore u cilju efektivne borbe protiv korupcije; naglašava da je u tom kontekstu važno poštovati temeljna načela demokracije i vladavine prava;

9.  osuđuje sve prijetnje, uznemiravanja, zastrašivanja i nasilje protiv osoba koje nastoje razotkriti navodna izvansudska pogubljenja i druga kršenja ljudskih prava na Filipinima, uključujući borce za ljudska prava, novinare i aktiviste; potiče filipinsku vladu da se pobrine za to da borci za ljudska prava, novinari i aktivisti mogu obavljati svoj posao u poticajnom okruženju i bez straha od odmazde;

10.  potiče Filipine da ukinu praksu zabrane ulaska u zemlju osobama koje se smatraju kritičarima politika predsjednika Dutertea;

11.  potiče Filipine da poštuju svoje obveze u skladu s međunarodnim pravom za zaštitu ljudskih prava autohtonih naroda, među ostalim i u kontekstu oružanih sukoba;

12.  osuđuje svaki oblik nasilja nad ženama i podsjeća da takvo nasilje predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i dostojanstva žena i djevojčica; strogo osuđuje ponižavajuće i mizogine izjave predsjednika Dutertea o borkinjama; podsjeća predsjednika da poticanje državnih snaga na seksualno nasilje tijekom oružanih sukoba predstavlja kršenje međunarodnog humanitarnog prava; poziva predsjednika da se prema ženama odnosi s poštovanjem i da se suzdrži od poticanja nasilja nad ženama;

13.  potiče EU i njegove države članice da razmisle o tome da pozovu na izbacivanje Filipina iz Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava prije nego što njihov aktualni mandat istekne krajem 2018.;

14.  podsjeća filipinske vlasti na njihove obveze u okviru međunarodnog prava, općeg sustava povlastica OSP+ i Sporazuma o partnerstvu i suradnji, posebno u vezi s ljudskim pravima i posljedicama njihova nepoštovanja; iako je napredak u provedbi konvencija sustava OSP+ uglavnom pozitivan, naglašava da i dalje postoji znatan stupanj zabrinutosti zbog kršenja ljudskih prava povezanih s ratom protiv droge; u tom pogledu podsjeća na svoju prethodnu Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o Filipinima i poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da upotrijebe sve raspoložive instrumente, uključujući Sporazum o partnerstvu i suradnji, kako bi uvjerile Filipine da stanu na kraj izvansudskim pogubljenjima koja su povezana s kampanjom protiv droge te da, u slučaju da ne dođe do značajnih poboljšanja, pokrenu postupovne korake koji bi mogli dovesti do privremenog oduzimanja povlastica u okviru sustava OSP +; potiče EU da se koristi svim raspoloživim instrumentima kako bi pomogao filipinskoj vladi u poštovanju njezinih međunarodnih obveza u području ljudskih prava;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku, vladi i parlamentu Filipina, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, parlamentima i vladama država članica, visokom povjereniku Ujedinjenih naroda za ljudska prava te vladama država članica ASEAN-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0349.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0088.


Stanje u pojasu Gaze
PDF 172kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o stanju u pojasu Gaze (2018/2663(RSP))
P8_TA(2018)0176RC-B8-0191/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o izraelsko-palestinskom sukobu i bliskoistočnom mirovnom procesu,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 31. ožujka 2018. i izjave njezine glasnogovornice od 5. i 7. travnja te 19. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa od 5. travnja 2018. i izjavu njegova glasnogovornika od 30. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 8. travnja 2018. dala Fatou Bensouda, tužiteljica pri Međunarodnom kaznenom sudu,

–  uzimajući u obzir relevantne rezolucije Opće skupštine UN-a i Vijeća sigurnosti UN-a,

–  uzimajući u obzir Četvrtu ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949.,

–  uzimajući u obzir Temeljna načela UN-a o uporabi sile i vatrenog oružja od strane policijskih službenika,

–  uzimajući u obzir izvješće UN-a naslovljeno „Gaza deset godina kasnije” iz srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je 30. ožujka 2018. u pojasu Gaze počeo Veliki marš za povratak, odnosno masovni prosvjedi koji bi se trebali održavati jednom tjedno tijekom šest tjedana, u organizaciji skupina civilnog društva; budući da su Hamas i ostale palestinske frakcije pozvale stanovništvo da se priključe tom maršu; budući da izraelske vlasti navode da su njihove obrambene snage gađane kamenjem i molotovljevim koktelima te da su neki prosvjednici pokušali oštetiti ogradu i ući u Izrael;

B.  budući da su izraelske obrambene snage otvorile vatru na prosvjednike i koristile bojevno streljivo 30. ožujka, 6. travnja i 13. travnja 2018.; budući da je ubijeno gotovo 30 Palestinaca, a više od 2000 ih je ranjeno, uključujući velik broj djece i žena;

C.  budući da su glavni tajnik UN-a António Guterres, potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica EU-a Federica Mogherini te brojni drugi međunarodni dionici pozvali na neovisnu i transparentnu istragu tih nasilnih događaja, s posebnim osvrtom na upotrebu bojevnog streljiva;

D.  budući da je u skladu s Temeljnim načelima UN-a o uporabi sile i vatrenog oružja od strane policijskih službenika namjerna smrtonosna uporaba vatrenog oružja dopuštena samo u okolnostima predviđenima načelom br. 9;

E.  budući da je Hamas na popisu terorističkih organizacija EU-a i da poziva na uništenje Izraela; budući da se iz pojasa Gaze i dalje ispaljuju rakete na izraelski teritorij; budući da je tijekom proteklih nekoliko tjedana povećan broj terorističkih napada na Izrael uz eskalaciju vojnih incidenata u Gazi i njezinoj okolici;

F.  budući da prema podacima UN-a 1,3 milijuna ljudi u Gazi treba humanitarnu pomoć, da je 47 % kućanstava pogođeno velikom ili umjerenom nesigurnošću opskrbe hranom, da 97 % vode iz slavine nije prikladno za ljudsku upotrebu, da 80 % energetskih potreba nije pokriveno i da je više od 40 % stanovništva u tom području nezaposleno;

G.  budući da u pojasu Gaze, koji je i dalje središte međunarodno prepoznatih terorističkih organizacija, Hamas i dalje drži stanovništvo pod svojom kontrolom i vrši nad njim pritisak; budući da vlasti pod vodstvom Hamasa u velikoj mjeri ograničavaju temeljne slobode, uključujući slobodu udruživanja i izražavanja; budući da, osim blokade, podjela među Palestincima dodatno smanjuje sposobnost lokalnih institucija u Gazi za pružanje osnovnih usluga; budući da je zbog nedavnog pokušaja atentata na palestinskog premijera Ramija Hamdallaha tijekom njegova posjeta tom području nastavljen zastoj u procesu palestinskog pomirenja;

H.  budući da se vjeruje da su Avera Mengistu, koji je iz Izraela emigrirao u Etiopiju, i Hisham al-Sayed, palestinski beduin iz Izraela, obojica s psihosocijalnim poteškoćama, nezakonito pritvoreni u izolaciji u pojasu Gaze; budući da su posmrtni ostaci izraleskih vojnika Hadara Goldina i Orona Shaula i dalje u Gazi u rukama Hamasa;

1.  poziva na krajnju suzdržanost i naglašava da prioritet mora biti izbjegavanje svake daljnje eskalacije nasilja i smrtnih slučajeva;

2.  izražava žaljenje zbog gubitka života; osuđuje ubojstva i ozljeđivanje nevinih palestinskih prosvjednika u pojasu Gaze tijekom protekla tri tjedna te apelira na izraelske obrambene snage da se suzdrže od upotrebe smrtonosne sile protiv nenaoružanih prosvjednika; izražava sućut obiteljima žrtava; ponavlja da treba omogućiti brzu dostavu medicinske opreme onima kojima je potrebna te dopustiti medicinski prijevoz u bolnice izvan Gaze iz humanitarnih razloga;

3.  prepoznaje sigurnosne izazove za Izrael te potrebu da zaštiti svoj teritorij i granice upotrebom razmjernih sredstava; osuđuje terorističke napade Hamasa i ostalih militantnih skupina iz pojasa Gaze na Izrael, uključujući ispaljivanje raketa, infiltraciju na izraelski teritorij i izgradnju tunela; izražava zabrinutost zbog toga što izgleda da Hamas nastoji pojačati napetosti; snažno osuđuje stalnu taktiku Hamasa da civile koristi kao štit za terorističke aktivnosti;

4.  naglašava da Palestinci imaju pravo na mirne prosvjede kao legitimno ostvarivanje svojih temeljnih prava na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja; poziva one koji vode prosvjede u pojasu Gaze da izbjegavaju poticanje na nasilje te da osiguraju da su prosvjedi, demonstracije i okupljanja strogo nenasilni i da se ne mogu iskoristiti u druge svrhe; poziva Izrael da poštuje to temeljno pravo na miran prosvjed;

5.  podupire pozive na neovisnu i transparentnu istragu tih nasilnih događaja; prima na znanje mehanizam za utvrđivanje i procjenu činjenica koji su uspostavile izraelske obrambene snage kako bi se preispitala djelovanja tih snaga i konkretni incidenti koji su se dogodili na granici Izraela i Gaze od 30. ožujka 2018.; podsjeća na važnost odgovornosti i na to da je namjerna upotreba smrtonosne sile nad prosvjednicima koji ne predstavljaju neposrednu opasnost za život ili opasnost od ozbiljne ozljede kršenje međunarodnog prava o ljudskim pravima te u kontekstu okupacije ozbiljno kršenje Četvrte ženevske konvencije;

6.  s dubokom zabrinutošću prima na znanje upozorenja u raznim izvješćima UN-a da do 2020. u području Gaze život možda neće biti moguć; posebno žali zbog toga što je zdravstveni sektor na rubu kolapsa te da se bolnice suočavaju s ozbiljnim nestašicama lijekova, opreme i električne energije; poziva na hitne i smislene međunarodne napore za obnovu i rehabilitaciju Gaze u cilju ublažavanja humanitarne krize; pozdravlja rad Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) koja pruža pomoć u hrani, omogućuje pristup obrazovanju i zdravstvenoj skrbi te ostalim vitalnim uslugama za 1,3 milijuna palestinskih izbjeglica u tom području;

7.  poziva na trenutačno i bezuvjetno okončanje blokade i prekid zatvaranja pojasa Gaze, zbog čega je u tom području došlo do neviđene humanitarne krize koja se sve više pogoršava;

8.  poziva na povratak Palestinske samouprave u Gazu tako da može preuzeti svoje funkcije vlade, što mora biti prioritet; poziva palestinske frakcije na nastave raditi na pomirenju, što je ključno i za poboljšanje situacije u kojoj se nalazi stanovništvo Gaze; naglašava da je palestinsko pomirenje, uključujući predsjedničke i parlamentarne izbore koji su već odavno trebali biti održani, važno za postizanje dvodržavnog rješenja, a EU bi to pomirenje i dalje trebao podupirati inovativnim mjerama; poziva na razoružanje svih militantnih skupina u pojasu Gaze;

9.  poziva na oslobađanje Avere Mengistua i Hishama al-Sayeda te na njihov povratak u Izrael; poziva na vraćanje posmrtnih ostataka Hadara Goldina i Orona Shaula te izražava sućut njihovim obiteljima; poziva na vraćanje posmrtnih ostataka ubijenih Palestinaca;

10.  ponovno poziva sve strane uključene u sukob da u potpunosti poštuju prava pritvorenika i zatvorenika;

11.  podsjeća da stanje u pojasu Gaze treba promatrati u širem kontekstu bliskoistočnog mirovnog procesa; ponovno ističe da je glavni cilj EU-a postizanje dvodržavnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba na temelju granica iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom obiju država, sa sigurnom Državom Izraelom i neovisnom, demokratskom, povezanom i održivom Državom Palestinom koje koegzistiraju u miru i sigurnosti na temelju prava na samoodređenje i punog poštovanja međunarodnog prava;

12.  ističe da su nenasilna sredstva te poštovanje ljudskih prava i humanitarnog prava od strane državnih i nedržavnih aktera jedini put za pronalaženje održivog rješenja te za uspostavu pravednog i trajnog mira između Izraelaca i Palestinaca; smatra i da su neprekidno nasilje, teroristički napadi te poticanje na nasilje u potpunoj suprotnosti s napretkom prema miroljubivom dvodržavnom rješenju; napominje da je poštovanje obveza u pogledu učinkovitog djelovanja protiv nasilja, govora mržnje i poticanja na terorizam ključno za ponovnu izgradnju povjerenja i izbjegavanje eskalacije kojom bi se dodatno narušili izgledi za mir;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za bliskoistočni mirovni proces, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Knessetu, predsjedniku i vladi Izraela, Palestinskom zakonodavnom vijeću i predsjedniku Palestinske samouprave.


Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost u pogledu obveze poštovanja odredbe o najnižoj standardnoj stopi *
PDF 237kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu obveze poštovanja odredbe o najnižoj standardnoj stopi (COM(2017)0783 – C8-0007/2018 – 2017/0349(CNS))
P8_TA(2018)0177A8-0124/2018

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2017)0783),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0007/2018),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0124/2018),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.


Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma ***I
PDF 324kWORD 46k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni Direktive 2009/101/EZ (COM(2016)0450 – C8-0265/2016 – 2016/0208(COD))
P8_TA(2018)0178A8-0056/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0450),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 50. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0265/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 12. listopada 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. listopada 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za pravna pitanja (A8-0056/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 19. travnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/843.)

(1) SL C 459, 9.12.2016., str. 3.
(2) SL C 34, 2.2.2017., str. 121.


Homologacija i nadzor tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila ***I
PDF 324kWORD 61k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (COM(2016)0031 – C8-0015/2016 – 2016/0014(COD))
P8_TA(2018)0179A8-0048/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0031),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0015/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20.12.2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za promet i turizam (A8-0048/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku(2);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 19. travnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/858.)

(1) SL C 303, 19.8.2016., str. 86.
(2) Ovo stajalište zamijenjuje amandmane usvojene na sjednici 4. travnja 2017. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2017)0097)


Ekološka proizvodnja i označivanje ekoloških proizvoda ***I
PDF 133kWORD 65k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) br. XXX/XXX Europskog parlamenta i Vijeća [Uredba o službenim kontrolama] i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (COM(2014)0180 – C7-0109/2014 – 2014/0100(COD))
P8_TA(2018)0180A8-0311/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0180),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0109/2014),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja luksemburškog Zastupničkog doma i austrijskog Saveznog vijeća, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog vijeća od 15. listopada 2014.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. prosinca 2014.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. studenoga 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0311/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 19. travnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi(EU) 2018/848.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o privremenim pokusnim ispitivanjima za ekološke sorte

Komisija priznaje postojanje potrebe za utvrđivanjem uvjeta za razvoj ekoloških sorti prikladnih za ekološku proizvodnju.

Za potrebe utvrđivanja kriterija za opis svojstava „ekoloških sorti prikladnih za ekološku proizvodnju” te za određivanje uvjeta u kojima se „ekološke sorte prikladne za ekološku proizvodnju” mogu proizvoditi radi stavljanja na tržište Komisija će najkasnije šest mjeseci nakon datuma primjene ove Uredbe organizirati privremeno pokusno ispitivanje.

Tim će se privremenim pokusnim ispitivanjem utvrditi kriteriji za opisivanje različitosti, ujednačenosti, postojanosti i, prema potrebi, vrijednosti za uzgoj i uporabu ekoloških sorti prikladnih za ekološku proizvodnju, kao i ostali uvjeti stavljanja na tržište, npr. označivanje i pakiranje. Tim će se uvjetima i kriterijima uzeti u obzir posebne potrebe i ciljevi ekološke poljoprivrede, kao što su povećanje genetske raznolikosti, otpornost na bolesti i prilagodba na tlo i klimatske uvjete. Izradit će se godišnja izvješća u cilju praćenja napretka privremenog pokusnog ispitivanja.

U okviru tog ispitivanja, koje će se provesti tijekom sedmogodišnjeg razdoblja i kojim su predviđene dostatne količine predmetnog materijala, države članice mogu biti oslobođene od određenih obveza iz Direktive 66/401/EEZ, Direktive 66/402/EEZ, Direktive 68/193/EEZ, Direktive 2002/53/EZ, Direktive 2002/54/EZ, Direktive 2002/55/EZ, Direktive 2002/56/EZ, Direktive 2002/57/EZ, Direktive 2008/72/EZ i Direktive 2008/90/EZ.

Komisija će ocijeniti rezultate tog pokusnog ispitivanja kako bi predložila izmjenu zahtjevâ horizontalnog zakonodavstva o stavljanju na tržište sjemena i drugog biljnog reprodukcijskog materijala u svojstva „ekoloških sorti prikladnih za ekološku proizvodnju”.

Izjava Komisije o članku 55.

Komisija ističe da je sustavno pozivanje na članak 5. stavak 4. drugi podstavak točku (b) suprotno tekstu i duhu Uredbe (EZ) br. 182/2011 (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.). Ta se odredba primjenjuje samo ako postoji posebna potreba odstupanja od načelnog pravila prema kojem Komisija može donijeti nacrtom predviđeni provedbeni akt kada mišljenje nije dano. Budući da je pozivanje na drugi podstavak točku (b) iznimka od općeg pravila utvrđenog člankom 5. stavkom 4., ono se ne može jednostavno smatrati „diskrecijskom ovlasti” zakonodavca, već se mora restriktivno tumačiti i stoga opravdati.

(1) SL C 12, 15.1.2015., str. 75.
(2) SL C 19, 21.1.2015., str. 84.


Smjernice politika zapošljavanja država članica *
PDF 524kWORD 67k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o Prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica (COM(2017)0677 – C8-0424/2017 – 2017/0305(NLE))
P8_TA(2018)0181A8-0140/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije Vijeću (COM(2017)0677),

–  uzimajući u obzir članak 148. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0424/2017),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 15. rujna 2016. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica(1),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica(2),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0140/2018),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj Prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti Prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 1.
(1)   Države članice i Unija rade na razvoju usklađene strategije zapošljavanja te, posebice, na promicanju kvalificirane, obrazovane i prilagodljive radne snage i tržištâ rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama kako bi se ostvarili ciljevi pune zaposlenosti i društvenog napretka utvrđeni u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Države članice, uzimajući u obzir nacionalnu praksu povezanu s odgovornošću poslodavaca i radnika, trebaju promicanje zapošljavanja smatrati pitanjem od zajedničkog interesa i u okviru Vijeća usklađivati svoje djelovanje u tom pogledu.
(1)   Države članice i Unija razvijaju i donose djelotvornu i usklađenu strategiju zapošljavanja te, posebice, promicanja uključivih tržišta rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim, socijalnim, tehnološkim i okolišnim okolnostima i promjenama, s kvalificiranom, obrazovanom i prilagodljivom radnom snagom, te zaštite dobrobiti svih radnika kako bi se ostvarili ciljevi socijalnog tržišnog gospodarstva, pune zaposlenosti i društvenog napretka, kako je utvrđeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Države članice, uzimajući u obzir nacionalnu praksu povezanu s odgovornošću poslodavaca i radnika, trebaju promicanje zapošljavanja smatrati pitanjem od zajedničkog interesa i u okviru Vijeća usklađivati svoje djelovanje u tom pogledu.
Amandman 2
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 2.
(2)   Unija treba suzbijati socijalnu isključenost i diskriminaciju, promicati socijalnu pravdu i zaštitu te ravnopravnost žena i muškaraca. Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija treba u obzir uzeti zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti te visokom razinom obrazovanja i osposobljavanja.
(2)   Unija treba suzbijati sve oblike siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije u svim područjima života i promicati socijalnu pravdu i zaštitu te ravnopravnost žena i muškaraca. Taj opći cilj trebao bi se nastojati postići i s pomoću pravnih akata i politika Unije u drugim područjima. Pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija treba u obzir uzeti zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti te visokom razinom obrazovanja i osposobljavanja. Unija treba promicati aktivno sudjelovanje svih građana u gospodarskom, društvenom i kulturnom životu.
Amandman 3
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 3.
(3)   U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Unija je razvila i provela instrumente za usklađivanje politika za fiskalne, makroekonomske i strukturne politike. U okviru tih instrumenata važeće smjernice za politike zapošljavanja država članica, zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije utvrđenima u Preporuci Vijeća (EU) 2015/1184, čine integrirane smjernice za provedbu strategije Europa 2020. Provedba politika u državama članicama i Uniji uskladit će se sa smjernicama kako bi se odrazila međuovisnost država članica. Skup usklađenih europskih i nacionalnih politika i reformi koji iz toga proizlazi činit će primjerenu kombinaciju općih gospodarskih i socijalnih politika kojima bi se trebali ostvariti pozitivni učinci prelijevanja.
(3)   U skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Unija je razvila i provela instrumente za usklađivanje politika za fiskalne, makroekonomske i strukturne politike koje imaju znatan učinak na socijalno stanje i zaposlenost u Uniji, a potencijalno mogu prouzročiti nesigurnost, siromaštvo i nejednakost. U okviru tih instrumenata važeće smjernice za politike zapošljavanja država članica, zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije utvrđenima u Preporuci Vijeća (EU) 2015/1184, čine integrirane smjernice za provedbu strategije Europa 2020. Provedba politika u državama članicama i Uniji uskladit će se sa smjernicama kako bi se odrazila međuovisnost država članica. Skup usklađenih europskih i nacionalnih politika i reformi koji iz toga proizlazi činit će primjerenu kombinaciju općih gospodarskih i socijalnih politika kojima bi se trebali ostvariti pozitivni učinci prelijevanja za sve države članice.
Amandman 4
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 3.a (nova)
(3a)  Važno je da Vijeće uzme u obzir stajalište Europskog parlamenta kako bi se osiguralo demokratskije donošenje odluka u kontekstu integriranih smjernica koje utječu na građane i tržišta rada u Uniji.
Amandman 5
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 4.
(4)   Smjernice za politike zapošljavanja u skladu su s Paktom o stabilnosti i rastu, postojećim zakonodavstvom Europske unije i raznim inicijativama EU-a, uključujući preporuku Vijeća o uspostavi Jamstva za mlade1, preporuku Vijeća o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada2, preporuku Vijeća o oblicima usavršavanja3 i prijedlogom preporuke Vijeća o Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja4 .
(4)   Smjernice za politike zapošljavanja u skladu su s Paktom o stabilnosti i rastu, postojećim zakonodavstvom Europske unije i raznim inicijativama EU-a, uključujući europski stup socijalnih prava, preporuku Vijeća o uspostavi Jamstva za mlade1, preporuku Vijeća o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada2, preporuku Vijeća o oblicima usavršavanja3 i prijedlogom preporuke Vijeća o Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja4.
__________________
__________________
1 SL C 120, 26.4.2013, p. 1–6
1 SL C 120, 26.4.2013., str. 1.
2 SL C 67, 20.2.2016, p. 1-5
2 SL C 67, 20.2.2016., str. 1.
3 SL C 484, 24.12.2016, p. 1-6
3 SL C 484, 24.12.2016., str. 1.
4 COM(2017)0563 final - 2017/0244 (NLE)
4 COM(2017)0563 final 2017/0244 (NLE).
Amandman 6
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.
(5)   U okviru europskog semestra različiti se instrumenti kombiniraju unutar krovnog okvira za integrirani multilateralni nadzor ekonomskih, proračunskih i socijalnih politika, kao i politika zapošljavanja, te se njime nastoje ostvariti ciljevi strategije Europa 2020., uključujući one koji se odnose na zapošljavanje, obrazovanje i smanjenje siromaštva, kako je utvrđeno u Odluci Vijeća 2010/707/EU5 . Europski semestar od 2015. neprekidno se jača i usmjerava, posebno kako bi se ojačao njegov fokus na zapošljavanje i socijalna pitanja te kako bi se pospješio dijalog s državama članicama, socijalnim partnerima i predstavnicima civilnog društva.
(5)   U okviru europskog semestra različiti se instrumenti kombiniraju unutar krovnog okvira za integrirani multilateralni nadzor ekonomskih, proračunskih i socijalnih politika, kao i politika zapošljavanja, te se njime nastoje ostvariti ciljevi strategije Europa 2020., uključujući one koji se odnose na zapošljavanje, obrazovanje i smanjenje siromaštva, kako je utvrđeno u Odluci Vijeća 2010/707/EU5 . Europski semestar od 2015. neprekidno se jača i usmjerava, posebno kako bi se ojačao njegov fokus na zapošljavanje i socijalna pitanja te kako bi se pospješio dijalog s državama članicama, socijalnim partnerima i predstavnicima civilnog društva, uz istovremeno održavanje snažnog naglaska na strukturnim reformama i konkurentnosti.
_________________
_________________
5 SL L 308, 24.11.2010., str. 46-5.
5 SL L 308, 24.11.2010., str. 46.
Amandman 7
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 6.
(6)   Oporavak Europske unije od gospodarske krize dovodi do pozitivnih kretanja na tržištu rada, no između država članica i unutar pojedinih država članica i dalje postoje važni izazovi i nejednakosti u pogledu gospodarskih i socijalnih rezultata. Tijekom krize došla je do izražaja i uska međuovisnost gospodarstava i tržišta rada država članica. Osiguravanje napretka Unije prema pametnom, održivom i uključivom rastu te stvaranju radnih mjesta ključan je izazov s kojim smo danas suočeni. Za to je potrebno usklađeno, ambiciozno i djelotvorno političko djelovanje i na razini Unije i na nacionalnoj razini, u skladu s UFEU-om i s odredbama Unije o gospodarskom upravljanju. Tim bi mjerama politike, u okviru kojih se kombiniraju mjere sa strane ponude i potražnje, trebalo obuhvatiti poticanje ulaganja, ponovno zalaganje za primjereno raspoređene strukturne reforme kojima se poboljšavaju produktivnost, rast, socijalna kohezija i gospodarska otpornost na šokove te provedbu fiskalne odgovornosti, istodobno uzimajući u obzir njihov učinak na zapošljavanje i društvo.
(6)   Oporavak Europske unije od gospodarske krize dovodi do pozitivnih kretanja na tržištu rada, no između država članica i unutar pojedinih država članica i dalje postoje važni izazovi i nejednakosti u pogledu gospodarskih i socijalnih rezultata s obzirom na to da ekonomski rast ne rezultira automatski većom stopom zaposlenosti. Tijekom krize došla je do izražaja i uska međuovisnost gospodarstava i tržišta rada država članica. Osiguravanje napretka Unije prema pametnom, održivom i uključivom rastu, popraćenog otvaranjem održivih i kvalitetnih radnih mjesta ključan je izazov s kojim smo danas suočeni. Za to je potrebno usklađeno, ambiciozno i djelotvorno političko djelovanje i na razini Unije i na nacionalnoj razini, u skladu s UFEU-om i s odredbama Unije o gospodarskom upravljanju. Tim bi mjerama politike, u okviru kojih se kombiniraju mjere sa strane ponude i potražnje, trebalo obuhvatiti poticanje ulaganja, među ostalim i u kružno i zeleno gospodarstvo, kao i kad je riječ o socijalnim ulaganjima, ponovno zalaganje za primjereno raspoređene, socijalno i gospodarski uravnotežene strukturne reforme kojima se poboljšavaju produktivnost, rast, socijalna kohezija i gospodarska otpornost na šokove te provedbu fiskalne odgovornosti, istodobno jamčeći da te strukturne reforme imaju pozitivan učinak na zapošljavanje i društvo.
Amandman 8
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 7.
(7)   Reforme tržišta rada, uključujući reforme nacionalnih mehanizama određivanja plaća, trebale bi slijediti nacionalnu praksu socijalnog dijaloga i omogućiti potrebnu priliku za široko razmatranje društveno-ekonomskih pitanja, uključujući poboljšanja konkurentnosti, stvaranja radnih mjesta, cjeloživotnog učenja i politika osposobljavanja, kao i stvarnih prihoda.
(7)   Reforme tržišta rada, uključujući reforme nacionalnih mehanizama određivanja plaća, trebale bi slijediti nacionalnu praksu socijalnog dijaloga i omogućiti potrebnu priliku za široko razmatranje društveno-ekonomskih pitanja, uključujući poboljšanja životnog standarda, jednakosti, konkurentnosti, produktivnosti, otvaranja održivih i kvalitetnih radnih mjesta, cjeloživotnog učenja i politika osposobljavanja, kao i stvarnih prihoda.
Amandman 9
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 8.
(8)   Države članice i Unija trebale bi razmotriti i pitanje učinka gospodarske i financijske krize na društvo te nastojati izgraditi uključivo društvo u kojem se ljudima daje pravo da predviđaju promjene i upravljaju njima te u čijem društvenom i gospodarskom životu mogu aktivno sudjelovati, kao što je navedeno u preporuci Komisije o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada6. Trebalo bi suzbiti nejednakosti, osigurati pristup i mogućnosti za sve te smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost (uključujući djece), posebno osiguravanjem djelotvornog funkcioniranja tržišta rada i sustava socijalne zaštite te uklanjanjem prepreka obrazovanju/osposobljavanju i sudjelovanju na tržištu rada. Usvajanjem novih gospodarskih i poslovnih modela na radnim mjestima u EU-u mijenjaju se i radni odnosi. Države članice trebale bi osigurati da novi radni odnosi pridonose održavanju i jačanju europskog socijalnog modela.
(8)   Države članice i Unija trebale bi razmotriti i pitanje učinka gospodarske i financijske krize na društvo te nastojati izgraditi uključivo i socijalno pravedno društvo u kojem se ljudima daje pravo da predviđaju promjene i upravljaju njima te u čijem društvenom i gospodarskom životu mogu aktivno sudjelovati, kao što je navedeno u preporuci Komisije o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada6. Trebalo bi suzbiti nejednakosti i diskriminaciju, osigurati jednake mogućnosti za sve te iskorijeniti siromaštvo i socijalnu isključenost (naročito djece), posebno osiguravanjem djelotvornog funkcioniranja tržišta rada i odgovarajućih i djelotvornih sustava socijalne zaštite te uklanjanjem prepreka obrazovanju,osposobljavanju i sudjelovanju na tržištu rada. Usvajanjem novih gospodarskih i poslovnih modela na radnim mjestima u EU-u mijenjaju se i radni odnosi. Države članice trebale bi osigurati da novi radni odnosi pridonose održavanju i jačanju europskog socijalnog modela tako što će zajamčiti da osobe koje se bave novonastalim oblicima rada budu obuhvaćene i zaštićene propisima o zapošljavanju. Države članice trebale bi poticati potencijal osoba s invaliditetom da doprinose gospodarskom rastu i socijalnom razvoju.
__________________
__________________
6 COM(2008)0639 final
6 COM(2008)0639 final.
Amandman 10
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 8.a (nova)
(8a)  Komisija i države članice trebale bi stvoriti prostor za razmišljanje i dijalog uz podršku specijaliziranih nevladinih organizacija i organizacija osoba koje su suočene sa siromaštvom, kako bi se tim osobama omogućilo da doprinose evaluaciji politika koje na njih utječu.
Amandman 11
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 11.
(11)   Integrirane smjernice trebale bi biti osnova preporuka za pojedine zemlje koje Vijeće može uputiti državama članicama. Države članice trebale bi se u potpunosti koristiti potporom Europskog socijalnog fonda te drugih fondova Unije kako bi promicale zapošljavanje, socijalnu uključenost, cjeloživotno učenje, obrazovanje i poboljšale javnu upravu. Iako su integrirane smjernice upućene državama članicama i Uniji, treba ih provesti u partnerstvu sa svim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, u bliskoj suradnji s parlamentima, kao i sa socijalnim partnerima te predstavnicima civilnog društva.
(11)   Integrirane smjernice i europski stup socijalnih prava trebali bi biti osnova precizno ciljanih preporuka za pojedine zemlje koje Vijeće upućuje državama članicama. Države članice trebale bi se u potpunosti koristiti potporom Europskog socijalnog fonda te drugih fondova Unije kako bi promicale zapošljavanje, socijalnu uključenost, cjeloživotno učenje, obrazovanje i poboljšale javnu upravu. Iako su integrirane smjernice upućene državama članicama i Uniji, treba ih provesti u partnerstvu sa svim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, u bliskoj suradnji s parlamentima, kao i sa socijalnim partnerima te predstavnicima civilnog društva.
Amandman 12
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 12.
(12)   Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu trebali bi pratiti kako se odgovarajuće politike provode s obzirom na smjernice za politike zapošljavanja, u skladu sa svojim ovlastima na temelju Ugovora. Ti odbori i druga pripremna tijela Vijeća koji su uključeni u usklađivanje ekonomskih i socijalnih politika trebali bi blisko surađivati,
(12)   Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu trebali bi pratiti kako se odgovarajuće politike provode s obzirom na smjernice za politike zapošljavanja, u skladu sa svojim ovlastima na temelju Ugovora. Ti odbori i druga pripremna tijela Vijeća koji su uključeni u usklađivanje ekonomskih i socijalnih politika trebali bi blisko surađivati s Europskim parlamentom, a posebno s njegovim Odborom za zapošljavanje i socijalna pitanja, kako bi se zajamčila demokratska odgovornost,
Amandman 13
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 5. – stavak 1.
Države članice trebale bi olakšavati stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, među ostalim smanjenjem prepreka s kojima se poduzeća susreću pri zapošljavanju, promicanjem poduzetništva i samozapošljavanja i, posebno, podupiranjem osnivanja i rasta mikropoduzeća i malih poduzeća. Države članice trebale bi aktivno promicati socijalnu ekonomiju te poticati socijalne inovacije.
Države članice trebale bi olakšavati stvaranje održivih, pristupačnih i kvalitetnih radnih mjesta za sve razine vještina, sve sektore tržišta rada i sve regije te ulagati u njih, među ostalim i potpunim razvojem potencijala sektora orijentiranih na budućnost, kao što su zeleno i kružno gospodarstvo, sektor skrbi i digitalni sektor. Države članice trebale bi omogućiti osobama da održavaju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, osigurati da su radna mjesta prilagođena osobama s invaliditetom i starijim osobama, pomoći poduzećima u zapošljavanju radnika te promicati odgovorno poduzetništvo i samozapošljavanje, posebno podupiranjem osnivanja i rasta mikropoduzeća i malih poduzeća. Države članice trebale bi aktivno promicati socijalnu ekonomiju te poticati socijalne inovacije.
Amandman 14
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 5. – stavak 2.
Države članice trebale bi poticati inovativne oblike rada kojima se na odgovoran način stvaraju mogućnosti zapošljavanja za sve.
Države članice trebale bi poticati inovativne oblike rada kojima se na odgovoran način stvaraju kvalitetne mogućnosti zapošljavanja za sve, uzimajući u obzir razvoj novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uz istovremeno jamčenje potpunog poštovanja prava Unije, nacionalnih zakonodavstava i praksi zapošljavanja, kao i sustava industrijskih odnosa. Države članice i Komisija trebale bi promicati dobre prakse u tom području.
Amandman 15
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 5. – stavak 2.a (novi)
Države članice trebale bi smanjiti birokraciju kako bi se smanjilo nepotrebno opterećenje za mala i srednja poduzeća, koja znatno doprinose otvaranju radnih mjesta.
Amandman 16
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 5. – stavak 3.
Porezno opterećenje trebalo bi preusmjeriti s rada na druge izvore oporezivanja kojima se u manjoj mjeri ometaju zapošljavanje i rast, uzimajući u obzir učinak preraspodjele poreznog sustava te istodobno štiteći prihode potrebne za primjerenu socijalnu zaštitu i rashode kojima se potiče rast.
Države članice trebale bi raditi na postupnom smanjenju poreznog opterećenja za rad i njegovu preusmjerenju na druge izvore oporezivanja kojima se u manjoj mjeri ometaju zapošljavanje i rast, uzimajući u obzir učinak preraspodjele poreznog sustava te istodobno štiteći prihode potrebne za primjerenu socijalnu zaštitu i rashode kojima se potiče rast, uključujući ulaganja u javne službe od općeg interesa.
Amandman 17
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 5. – stavak 4.
Države članice trebale bi, u skladu s nacionalnom praksom i poštujući autonomiju socijalnih partnera, poticati transparentne i predvidive mehanizme određivanja plaća kojima se omogućuje prilagodba plaća kretanjima u kontekstu produktivnosti, uz istodobno osiguravanje pravedne plaće za pristojan životni standard. U okviru tih mehanizama trebalo bi uvažiti razlike u vještinama i odstupanja u gospodarskim rezultatima među regijama, sektorima i poduzećima. Poštujući nacionalne prakse, države članice i socijalni partneri trebali bi osigurati odgovarajuće razine minimalne plaće, uzimajući u obzir njihov utjecaj na konkurentnost, stvaranje radnih mjesta i siromaštvo zaposlenih.
Države članice trebale bi, u skladu s nacionalnom praksom i poštujući autonomiju socijalnih partnera, poticati transparentne i predvidive mehanizme određivanja plaća kojima se omogućuje prilagodba plaća kretanjima u kontekstu produktivnosti, uz istodobno osiguravanje pravedne plaće za pristojan životni standard na održiv i odgovoran način. U okviru tih mehanizama trebalo bi uvažiti razlike u vještinama i odstupanja u gospodarskim rezultatima među regijama, sektorima i poduzećima. Poštujući nacionalne prakse, države članice i socijalni partneri trebali bi osigurati odgovarajuće razine minimalne plaće, uzimajući u obzir njihov utjecaj na konkurentnost, stvaranje radnih mjesta i siromaštvo zaposlenih.
Amandman 18
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – naslov
Smjernica br. 6: Poboljšanje ponude radne snage: pristup zapošljavanju, vještine i kompetencije
Smjernica br. 6: Poboljšanje ponude radne snage, pristupa zapošljavanju, vještina i kompetencija
Amandman 19
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 1.
U kontekstu tehnoloških i demografskih promjena i promjena u okolišu, države članice, u suradnji sa socijalnim partnerima, trebaju promicati produktivnost i zapošljivost odgovarajućom ponudom relevantnih znanja, vještina i kompetencija tijekom cijelog radnog vijeka kako bi se odgovorilo na sadašnje i buduće potrebe tržišta rada. Države članice trebale bi dovoljno ulagati u početno i kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje. One bi trebale surađivati sa socijalnim partnerima, ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje i drugim dionicima kako bi se riješile strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja, pružalo kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje. Države članice trebale bi osigurati prijenos prava na osposobljavanje pri promjeni radnog mjesta i karijere. To bi trebalo omogućiti svima da bolje predvide potrebe tržišta rada, da im se bolje prilagode te da uspješno upravljaju promjenama, čime se jača opća otpornost gospodarstva na šokove.
U kontekstu tehnoloških i demografskih promjena i promjena u okolišu, države članice, u suradnji sa socijalnim partnerima i civilnim društvom, trebaju promicati održivost, produktivnost i zapošljivost odgovarajućom ponudom relevantnih znanja, vještina i kompetencija tijekom cijelog radnog vijeka kako bi se odgovorilo na sadašnje i očekivane buduće prilike na tržištu rada, među ostalim i ciljanim promicanjem osposobljavanja u sektorima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike. Države članice trebale bi dovoljno ulagati u početno i kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje i cjeloživotno učenje te se usmjeriti ne samo na formalno obrazovanje, već i na neformalno i informalno učenje, kao i na jamčenje jednakih mogućnosti i pristupa za sve. One bi trebale surađivati sa socijalnim partnerima, ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje, organizacijama civilnog društva i drugim dionicima kako bi se povećala kvaliteta i riješile strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja, pružalo kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje, uzimajući u obzir i posebne potrebe osoba s invaliditetom, etničkih i nacionalnih manjina te migranata i izbjeglica. Države članice trebale bi osigurati prijenos prava na osposobljavanje pri promjenama u karijeri s pomoću sustava bodova i akumulacije povezanih prava. To bi trebalo omogućiti svima da bolje predvide potrebe tržišta rada i da im se bolje prilagode, da izbjegnu neusklađenost postojećih i traženih vještina te da uspješno upravljaju promjenama, čime se jača opća otpornost gospodarstva na šokove.
Amandman 20
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 2.
Države članice trebale bi poticati jednake mogućnosti u obrazovanju i podizati opću razinu obrazovanja, posebno za osobe s najnižim kvalifikacijama. Trebale bi osigurati kvalitetne ishode učenja, jačati osnovne vještine, smanjiti broj mladih koji rano napuštaju školovanje, povećati relevantnost tercijarnog obrazovanja za tržište rada, poboljšati praćenje vještina i predviđanja te povećati sudjelovanje odraslih u stalnom obrazovanju i osposobljavanju. Države članice trebale bi osnažiti učenje kroz rad u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim s pomoću kvalitetnih i učinkovitih programa naukovanja, učiniti vještine vidljivijima i omogućiti njihovu usporedbu te povećati prilike za priznavanje i vrednovanje vještina i kompetencija stečenih izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja. One bi trebale modernizirati i povećati ponudu i korištenje fleksibilnog kontinuiranog strukovnog osposobljavanja. Države članice također bi trebale pomoći niskokvalificiranim odraslim osobama da održe ili unaprijede svoju dugoročnu zapošljivost poboljšanjem pristupa kvalitetnim prilikama za učenje i većim iskorištavanjem tih prilika, uspostavom inicijative oblika usavršavanja, uključujući ocjenjivanje vještina, usklađenu ponudu obrazovanja i osposobljavanja te vrednovanje i priznavanje stečenih vještina.
Države članice trebale bi poticati jednake mogućnosti u obrazovanju, uključujući rani predškolski odgoj i obrazovanje, i podizati opću razinu obrazovanja, posebno za osobe s najnižim kvalifikacijama i učenike u nepovoljnom položaju. Trebale bi osigurati kvalitetne ishode učenja, razvijati i jačati osnovne vještine, poticati razvoj poduzetničkih vještina, smanjiti broj mladih koji rano napuštaju školovanje, povećati relevantnost tercijarnog obrazovanja za tržište rada, poboljšati praćenje vještina i predviđanja te povećati sudjelovanje odraslih u stalnom obrazovanju i osposobljavanju, među ostalim i s pomoću politika kojima se omogućuje dopust radi obrazovanja ili osposobljavanja, kao i strukovno osposobljavanje na radnom mjestu i cjeloživotno učenje. Države članice trebale bi osnažiti učenje kroz rad u okviru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim s pomoću kvalitetnih i učinkovitih programa naukovanja, učiniti vještine vidljivijima i omogućiti njihovu usporedbu te povećati prilike za priznavanje i vrednovanje vještina i kompetencija stečenih izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja. One bi trebale modernizirati i povećati ponudu i korištenje fleksibilnog kontinuiranog strukovnog osposobljavanja. Države članice trebale bi usmjerenim mjerama pomoći niskokvalificiranim odraslim osobama da održe ili unaprijede svoju dugoročnu zapošljivost poboljšanjem pristupa kvalitetnim prilikama za učenje i većim iskorištavanjem tih prilika, uspostavom inicijative oblika usavršavanja, uključujući ocjenjivanje vještina, ponudu obrazovanja i osposobljavanja koji odgovaraju prilikama na tržištu rada te vrednovanje i priznavanje stečenih vještina.
Amandman 21
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 2.a (novi)
Kako bi promicale dugoročnu dobrobit i produktivnost svoje radne snage, države članice trebale bi zajamčiti da su njihovi sustavi obrazovanja i osposobljavanja, osim na zadovoljavanje potreba na tržištu rada, usmjereni i na poticanje osobnog razvoja, socijalne kohezije, međukulturnog razumijevanja i aktivnog građanstva.
Amandman 22
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 3.
Trebalo bi riješiti problem visoke nezaposlenosti i neaktivnosti, uključujući kroz pravovremenu i prilagođenu pomoć na temelju potpora za traženje posla, osposobljavanje i prekvalifikaciju. Kako bi se znatno smanjila i spriječila strukturna nezaposlenost, trebalo bi provoditi sveobuhvatne strategije koje uključuju opsežne pojedinačne ocjene najkasnije nakon 18 mjeseci nezaposlenosti. Pitanje nezaposlenosti mladih i velikog broja mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) trebalo bi i dalje rješavati strukturnim poboljšanjem prelaska iz škole na posao, među ostalim potpunom provedbom Jamstva za mlade1.
Trebalo bi riješiti problem visoke nezaposlenosti te dugotrajne nezaposlenosti i neaktivnosti, među ostalim i kroz pravovremenu, integriranu i prilagođenu pomoć na temelju potpora za traženje posla, osposobljavanje, prekvalifikaciju i odgovarajuće popratne mjere. U tu je svrhu potreban koordinirani pristup socijalnim uslugama i uslugama zapošljavanja, odnosno potrebna je bliska suradnja među službama za zapošljavanje, socijalnim službama, socijalnim partnerima i lokalnim vlastima. Kako bi se znatno smanjila i spriječila dugotrajna i strukturna nezaposlenost, trebalo bi što prije provoditi sveobuhvatne strategije koje uključuju opsežne pojedinačne ocjene. Pitanje nezaposlenosti mladih i velikog broja mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET) trebalo bi i dalje rješavati strukturnim poboljšanjem prelaska iz škole na posao, među ostalim potpunom provedbom Garancije za mlade1.
__________________
__________________
1 SL C 120, 26.4.2013, p. 1–6
1 SL C 120, 26.4.2013., str. 1.
Amandman 23
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 4.
Cilj poreznih reformi za smanjenje oporezivanja rada trebalo bi biti uklanjanje prepreka sudjelovanju na tržištu rada i faktora koji odvraćaju od sudjelovanja na tržištu rada, posebno za one koji su od njega najudaljeniji. Države članice trebale bi podupirati prilagođeno radno okruženje za osobe s invaliditetom, uključujući ciljane aktivnosti financijske potpore i usluge koje im omogućuju da sudjeluju na tržištu rada i u društvu.
Cilj poreznih reformi za postupno smanjenje oporezivanja rada trebalo bi biti uklanjanje neopravdanih prepreka i prekomjerne birokracije te pružanje poticaja sudjelovanju na tržištu rada, posebno za one koji su od njega najudaljeniji, uz istovremeno jamčenje da to smanjenje oporezivanja neće ugroziti održivost socijalne države. Države članice trebale bi podupirati prilagođeno radno okruženje za osobe s invaliditetom i starije radnike, uključujući ciljane aktivnosti financijske potpore i usluge koje im omogućuju da sudjeluju na tržištu rada i u društvu kao cjelini. Države članice i Komisija trebale bi poticati potpore zapošljavanju na otvorenom i uključivom tržištu rada.
Amandman 24
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 6. – stavak 5.
Prepreke za sudjelovanje i napredovanje u karijeri treba ukloniti kako bi se osigurali rodna ravnopravnost i veće sudjelovanje žena na tržištu rada, među ostalim jednakom plaćom za jednak rad. Potrebno je promicati usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, osobito putem pristupa dugoročnoj skrbi i povoljnom i kvalitetnom ranom predškolskom odgoju i obrazovanju. Države članice trebale bi osigurati da se roditeljima i svim osobama koje moraju skrbiti o drugima omogući pristup primjerenom obiteljskom dopustu i fleksibilnim radnim uvjetima kako bi ostvarili ravnotežu između poslovnog i privatnog života te kako bi i žene i muškarci ravnopravno ostvarivali ta prava.
Prepreke za sudjelovanje i napredovanje u karijeri treba ukloniti kako bi se osigurali rodna ravnopravnost i veće sudjelovanje žena na tržištu rada, među ostalim jednakom plaćom za jednak rad u svim sektorima i zanimanjima. Države članice trebale bi osmisliti i provesti politike o transparentnosti i revizijama plaća kako bi se uklonila razlika u plaćama među spolovima. Države članice trebaju provoditi Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a utvrđivanjem efektivnih, razmjernih i odvraćajućih sankcija za poslodavce koji isplaćuju različite plaće za jednak rad, ovisno o tome obavlja li taj rad muškarac ili žena. Potrebno je promicati usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života za sve. Države članice trebale bi osigurati da se roditeljima i svim osobama koje moraju skrbiti o drugima omogući pristup primjerenom obiteljskom dopustu i dopustu radi skrbi, cjenovno prihvatljivoj kvalitetnoj dugoročnoj skrbi, ranom predškolskom odgoju i obrazovanju i skrbi te fleksibilnim radnim uvjetima usmjerenima na zaposlenika, kao što su rad na daljinu i pametan rad, kako bi ostvarili ravnotežu između poslovnog i privatnog života te kako bi i žene i muškarci ravnopravno ostvarivali ta prava. Države članice trebale bi osigurati potporu za njegovatelje koji su prisiljeni ograničiti ili prekinuti svoju poslovnu aktivnost da bi mogli nekome pružati odgovarajuću skrb.
________________
1a Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).
Amandman 25
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 2.
Politikama bi se trebalo nastojati poboljšati i poduprijeti usklađivanje s potrebama tržišta rada te promjene radnog statusa. Države članice trebale bi učinkovito aktivirati i osposobiti osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada. Države članice trebale bi ojačati učinkovitost aktivnih politika tržišta rada tako da poboljšaju njihov fokus, doseg i područje primjene i bolje ih povežu s potporom dohotku na temelju prava i odgovornosti nezaposlenih da aktivno traže posao. Države članice trebale bi nastojati ostvariti veću učinkovitost javnih službi za zapošljavanje tako što će osigurati pravovremenu i prilagođenu pomoć tražiteljima zaposlenja, podupirući potražnju na tržištu rada i upravljanje na temelju rezultata.
Politikama bi se trebalo nastojati poboljšati i poduprijeti usklađivanje s potrebama tržišta rada te promjene radnog statusa, kako bi radnici mogli napredovati u karijeri. Države članice trebale bi učinkovito aktivirati i osposobiti osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada uz pomoć individualne potpore i integriranih usluga u okviru šireg pristupa aktivnog uključivanja. Države članice trebale bi ojačati učinkovitost aktivnih politika tržišta rada tako da poboljšaju njihovo financiranje, fokus, doseg i područje primjene, osiguraju odgovarajuću potporu dohotku za nezaposlene osobe dok traže posao te da vode računa o pravima i odgovornostima nezaposlenih. To uključuje rad sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim dionicima, uključujući organizacije civilnog društva, u cilju povećanja djelotvornosti i odgovornosti tih politika. Države članice trebale bi nastojati ostvariti veću djelotvornost, međupovezanost i kvalitetu javnih službi za zapošljavanje tako što će osigurati pravovremenu i prilagođenu pomoć tražiteljima zaposlenja, omogućujući im da traže posao diljem Unije, podupirući potražnju na tržištu rada i upravljanje na temelju rezultata.
Amandman 26
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 3.
Države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerenu naknadu za nezaposlenost tijekom razumno dugog razdoblja, u skladu s njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknade. Tim naknadama ne smije se destimulirati brz povratak na tržište rada.
Države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerenu naknadu za nezaposlenost tijekom dovoljno dugog razdoblja koje im je razumno potrebno da pronađu kvalitetan posao, u skladu s njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknade. Te bi naknade trebale biti popraćene aktivnim politikama i mjerama tržišta rada koje podrazumijevaju poticaje za brz povratak na kvalitetna radna mjesta.
Amandman 27
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 4.
Trebalo bi promicati mobilnost učenika i radnika kako bi se poboljšale vještine nužne za zapošljavanje i kako bi se iskoristio puni potencijal europskog tržišta rada. Trebalo bi ukloniti prepreke mobilnosti u obrazovanju i osposobljavanju, u strukovnim i osobnim mirovinama i u priznavanju kvalifikacija. Države članice trebale bi poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se administrativnim postupcima radnicima iz drugih država članica ne blokira ili otežava zapošljavanje. Države članice trebale bi spriječiti zlouporabe postojećih pravila i poraditi na problemu potencijalnog „odljeva mozgova” iz određenih regija.
Mobilnost učenika i radnika trebalo bi zajamčiti kao temeljnu slobodu kako bi se poboljšale vještine nužne za zapošljavanje i kako bi se iskoristio puni potencijal europskog tržišta rada. Također, trebalo bi promicati i unutarnju mobilnost. Trebalo bi ukloniti prepreke mobilnosti u obrazovanju i osposobljavanju, u strukovnim i osobnim mirovinama, u pristupu socijalnoj zaštiti i u priznavanju kvalifikacija i vještina, kao i nerazmjerne jezične zahtjeve. Trebalo bi podržati mobilne radnike između ostalog poboljšanjem njihova pristupa pravima na radu i senzibilizacijom o njima. Države članice trebale bi poduzeti mjere kako bi se osiguralo da se administrativnim postupcima radnicima iz drugih država članica ne blokira ili otežava zapošljavanje. Države članice trebale bi spriječiti zlouporabe postojećih pravila i poraditi na problemu potencijalnog „odljeva mozgova” iz određenih regija. To bi trebale ostvariti uz pomoć povećanja i podupiranja ulaganja u sektore koji imaju stvarni potencijal za stvaranje prilika za visokokvalitetna radna mjesta, poput zelenog i kružnog gospodarstva, sektora skrbi i digitalnog sektora.
Amandman 28
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 7. – stavak 5.
U skladu s nacionalnim praksama i kako bi se ostvarili djelotvorniji socijalni dijalog i bolji društveno-gospodarski ishodi, države članice trebale bi osigurati pravodobno i smisleno sudjelovanje socijalnih partnera u osmišljavanju i provedbi gospodarskih politika, politika zapošljavanja i društvenih reformi i politika, među ostalim pružanjem potpore povećanju kapaciteta socijalnih partnera. Socijalne partnere trebalo bi poticati da pregovaraju o kolektivnim ugovorima i sklapaju ih u svim područjima koja su im relevantna, poštujući u potpunosti njihovu neovisnost i pravo na kolektivno djelovanje.
U skladu s nacionalnim praksama i načelima partnerstva te kako bi se ostvarili djelotvorniji socijalni i civilni dijalog i bolji društveno-gospodarski ishodi, države članice trebale bi osigurati pravodobno, istinsko i smisleno sudjelovanje socijalnih partnera i organizacija civilnog društva u osmišljavanju, provedbi i ocjenjivanju gospodarskih politika, politika zapošljavanja i društvenih reformi i politika u svim fazama procesa, među ostalim pružanjem potpore povećanju kapaciteta socijalnih partnera i organizacija civilnog društva. Takvo sudjelovanje trebalo bi obuhvaćati više od pukog savjetovanja s dionicima. Socijalne partnere trebalo bi poticati da pregovaraju o kolektivnim ugovorima i sklapaju ih u svim područjima koja su im relevantna, poštujući u potpunosti njihovu neovisnost i pravo na kolektivno djelovanje. Radnicima s netipičnim ugovorima o radu i samozaposlenim radnicima trebalo bi također omogućiti da ostvaruju svoje pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje. Države članice trebale bi poduzeti mjere za jačanje uloge socijalnih partnera.
Amandman 29
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – naslov
Smjernica br. 8: Promicanje jednakih prilika za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva
Smjernica br. 8: Promicanje jednakosti, jednakih prilika i nediskriminacije za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva
Amandman 30
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 1.
Države članice trebale bi promicati uključiva tržišta rada otvorena svim građanima uspostavom učinkovitih mjera za promicanje jednakih mogućnosti nedovoljno zastupljenih skupina na tržištu rada. Trebale bi osigurati jednako postupanje u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, obrazovanja te pristupa robi i uslugama, bez obzira na spol, rasnu ili etničku pripadnost, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju.
Države članice trebale bi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima uspostaviti učinkovite mjere za suzbijanje svih oblika diskriminacije i za promicanje jednakih prilika za sudjelovanje u društvu za sve osobe. Takve bi mjere trebale obuhvaćati promicanje uključivih tržišta rada otvorenih za sve, između ostalog mjerama za suzbijanje diskriminacije pri pristupu tržištu rada i na njemu, kako bi se pružila podrška osobama koje se diskriminira, koje nisu dovoljno zastupljene ili koje se nalaze u ranjivom položaju. Države članice trebale bi osigurati jednako postupanje i boriti se protiv svih oblika diskriminacije u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, obrazovanja te pristupa robi i uslugama, bez obzira na spol, rasnu ili etničku pripadnost, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob, spolnu orijentaciju ili socioekonomsko zaleđe. U tu su svrhu potrebne posebne mjere za potporu osobama u nepovoljnom položaju, a potrebno ih je podržati odgovarajućim financiranjem kako bi se među korisnicima spriječilo potencijalno natjecanje za resurse.
Amandman 31
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 2.
Države članice trebale bi osuvremeniti sustave socijalne zaštite kako bi pružali djelotvornu, učinkovitu i odgovarajuću socijalnu zaštitu tijekom svih faza ljudskog života, promičući socijalnu uključenost i uzlaznu društvenu mobilnost, potičući sudjelovanje na tržištu rada i rješavajući nejednakosti, među ostalim osmišljavanjem poreznog sustava i sustava naknada. Modernizacijom sustava socijalne zaštite trebale bi se poboljšati njihova dostupnost, održivost, prikladnost i kvaliteta.
Države članice trebale bi poboljšati sustave socijalne zaštite kako bi pružali djelotvornu, učinkovitu i odgovarajuću socijalnu zaštitu tijekom svih faza ljudskog života, između ostalog i za samozaposlene osobe, promičući socijalnu uključenost i uzlaznu društvenu mobilnost, potičući sudjelovanje na tržištu rada i rješavajući nejednakosti, među ostalim osmišljavanjem poreznog sustava i sustava naknada. Poboljšanjem i inovacijama u sustavima socijalne zaštite trebale bi se poboljšati njihova dostupnost, održivost, prikladnost i kvaliteta, kao i pristup tim sustavima.
Amandman 32
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 3.
Države članice trebale bi razviti i provesti preventivne i integrirane strategije s pomoću tri sastavnice aktivnog uključivanja: odgovarajućom potporom dohotku, uključivim tržištima rada i pristupom kvalitetnim uslugama. U okviru sustava socijalne zaštite trebalo bi osigurati pravo na primjeren minimalni dohodak za sve osobe koje nemaju dovoljno sredstava i promicati socijalnu uključenost poticanjem aktivnog sudjelovanja u društvu i na tržištu rada.
Države članice trebale bi razviti i provesti preventivne i integrirane strategije s pomoću tri sastavnice aktivnog uključivanja: odgovarajućom potporom dohotku, uključivim tržištima rada i pristupom kvalitetnim uslugama prilagođenima potrebama pojedinaca. U okviru sustava socijalne zaštite trebalo bi osigurati primjeren minimalni dohodak za sve osobe koje nemaju dovoljno sredstava i promicati socijalnu uključenost poticanjem aktivnog sudjelovanja u društvu i na tržištu rada.
Amandman 33
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 3.a (novi)
Isto tako, države članice trebale bi uz potporu Komisije promicati aktivno sudjelovanje nevladinih organizacija specijaliziranih za suzbijanje siromaštva i organizacija osoba koje se suočavaju sa siromaštvom u osmišljavanju politika za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Amandman 34
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 4.
Povoljne, pristupačne i kvalitetne usluge kao što su skrb za djecu, izvanškolska skrb, obrazovanje, osposobljavanje, stanovanje, zdravstvene usluge i dugotrajna skrb od ključne su važnosti za osiguravanje jednakih mogućnosti, uključujući za djecu i mlade. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti borbi protiv siromaštva, socijalne isključenosti, uključujući smanjenje siromaštva zaposlenih. Države članice trebale bi svim građanima osigurati pristup osnovnim uslugama, uključujući vodu, kanalizaciju, energiju, prijevoz, financijske usluge i digitalne komunikacije. Države članice trebale bi osigurati osobama kojima je potrebna pomoć i ugroženim osobama pristup primjerenom socijalnom stanovanju i pravo na primjerenu pomoć i zaštitu od deložacije. Beskućništvo treba zasebno razmotriti. Trebalo bi uzeti u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom.
Pristup povoljnim, pristupačnim i kvalitetnim uslugama kao što su skrb za djecu, izvanškolska skrb, obrazovanje, osposobljavanje, stanovanje, zdravstvene usluge, rehabilitacija i dugotrajna skrb te njihova dostupnost od ključne su važnosti za osiguravanje jednakih mogućnosti, između ostalog i za djecu i mlade te etničke manjine i migrante. Djeca koja žive u siromaštvu trebala bi imati pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i skrbi za djecu, kao i pristojnom stanovanju i odgovarajućoj prehrani. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, uključujući smanjenje siromaštva zaposlenih, te diskriminacije. Države članice trebale bi svim građanima osigurati pristup osnovnim uslugama, uključujući obrazovanje, zdravstvenu skrb, stanovanje, čistu vodu, kanalizaciju, energiju, prijevoz, financijske usluge i digitalne komunikacije, te cjenovnu pristupačnost tih usluga. Države članice trebale bi osigurati osobama kojima je potrebna pomoć ili koje se nalaze u osjetljivom položaju pristup primjerenom socijalnom stanovanju i pravo na primjerenu pomoć i zaštitu od deložacije. Beskućništvo treba zasebno razmotriti. Trebalo bi uzeti u obzir posebne potrebe i potencijal osoba s invaliditetom. U tu svrhu države članice trebale bi, među ostalim, preispitati svoje sustave procjene invaliditeta kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka u pristupu tržištu rada.
Amandman 35
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 4.a (novi)
Države članice trebale bi osigurati odgovarajuću podršku i savjetovanje za poslodavce koji zapošljavaju osobe s invaliditetom. Trebalo bi promicati i podupirati pružanje osobne asistencije u obrazovanju te asistencije koju pružaju službe za zapošljavanje, a koja je namijenjena osobama s invaliditetom.
Amandman 36
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 5.
Države članice trebale bi osigurati pravo na pravovremen pristup cjenovno dostupnoj zdravstvenoj skrbi i dugotrajnoj skrbi dobre kvalitete, uz zadržavanje dugoročne održivosti.
Države članice trebale bi osigurati pravo na pravovremen pristup cjenovno dostupnoj i pristupačnoj zdravstvenoj skrbi i dugotrajnoj skrbi dobre kvalitete, uz zadržavanje dugoročne održivosti.
Amandman 37
Prijedlog odluke
Prilog – smjernica 8. – stavak 6.
U kontekstu sve duljeg životnog vijeka i demografskih promjena, države članice trebale bi osigurati održivost i prikladnost mirovinskih sustava za žene i muškarce, jednake prilike za radnike i samozaposlene osobe oba spola u kontekstu stjecanja mirovinskih prava, među ostalim sustavima dopunskog mirovinskog osiguranja kako bi se osigurao dostojan život. Mirovinske reforme trebalo bi poduprijeti mjerama za produljenje radnog vijeka i pomicanje stvarne dobne granice za umirovljenje, kao što su ograničavanje ranog napuštanja tržišta rada i povećanje zakonske dobi za umirovljenje kako bi se uskladilo s očekivanim produljenjem životnog vijeka. Države članice trebale bi uspostaviti konstruktivan dijalog s relevantnim dionicima i omogućiti odgovarajuće postupno uvođenje reformi.
Države članice trebale bi hitno osigurati održivost i prikladnost mirovinskih sustava za žene i muškarce, pružajući jednake prilike za sve radnike i samozaposlene osobe u kontekstu stjecanja odgovarajućih zakonskih prava na mirovinu kako bi se osigurao dostojan život i adekvatan prihod za starije osobe koji bi bio dovoljan barem za život iznad razine siromaštva. Trebalo bi omogućiti nediskriminirajući pristup dodatnim programima koji mogu poslužiti kao dopuna stabilnoj zakonom propisanoj mirovini. Ovisno o institucijskim dogovorima i nacionalnom pravu država članica, mirovine koje se temelje samo na prvom stupu ili one kombinirane s drugim stupom trebale bi činiti adekvatne zamjenske prihode na temelju prethodne plaće radnika. Države članice trebale bi osigurati odgovarajuće mirovinske kreditne bodove osobama koje su bile izvan tržišta rada zbog pružanja skrbi na neformalnoj osnovi. Mirovinske reforme, uključujući i moguće povišenje efektivne dobne granice za umirovljenje, trebalo bi uvrstiti u strategije aktivnog i zdravog starenja te poduprijeti mjerama kojima se radni vijek za one koji žele raditi dulje produljuje. Radnicima koji su blizu umirovljenja trebalo bi dopustiti da odaberu dobrovoljno skraćivanje radnog vremena. Države članice trebale bi uspostaviti konstruktivan dijalog sa socijalnim partnerima i civilnom društvom i omogućiti odgovarajuće postupno uvođenje svih reformi.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0355.
(2) SL C 265, 11.8.2017., str. 201.


Procjene prihoda i rashoda za financijsku godinu 2019. – dio I. – Europski parlament
PDF 374kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o procjeni prihoda i rashoda Europskog parlamenta za financijsku godinu 2019. (2018/2001(BUD))
P8_TA(2018)0182A8-0146/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 36.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (IIA od 2. prosinca 2013.),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2017. o procjeni prihoda i rashoda Europskog parlamenta za financijsku godinu 2018.(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2017. o stajalištu Vijeća o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2018.(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. studenoga 2017. o zajedničkom nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2018. koji je prihvatio Odbor za mirenje u okviru proračunskog postupka(7),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Predsjedništvu o sastavljanju prednacrta projekcije proračuna Parlamenta za financijsku godinu 2019.,

–  uzimajući u obzir prednacrt projekcije proračuna koji je Predsjedništvo sastavilo dana 16. travnja 2018. u skladu s člankom 25. stavkom 7. i člankom 96. stavkom 1. Poslovnika Parlamenta,

–  uzimajući u obzir nacrt projekcije proračuna koji je Odbor za proračune sastavio u skladu s člankom 96. stavkom 2. Poslovnika Parlamenta,

–  uzimajući u obzir članak 96. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0146/2018),

A.  budući da je ovaj postupak četvrti cjeloviti proračunski postupak koji se provodi u novom zakonodavnom razdoblju te šesti postupak u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.;

B.  budući da se proračun za 2019., u skladu s prijedlogom iz izvješća glavnog tajnika, priprema u svjetlu godišnjeg povećanja gornje granice naslova V., i u pogledu inflacije i u pogledu stvarnog povećanja, čime će se otvoriti više prostora za rast i ulaganja te će se također nastaviti s politikom štednje, povećanja učinkovitosti i usmjerenosti na proračun temeljen na uspješnosti;

C.  budući da su među prioritetnim ciljevima koje je glavni tajnik predložio za proračun 2019. sljedeći projekti: predizborna kampanja za izbore za Europski parlament 2019., sigurnosni projekti, višegodišnji projekti povezani s nekretninama, informatički razvoj, poboljšanje usluga za zastupnike i poticanje ekološkog pristupa prijevozu;

D.  budući da je glavni tajnik predložio iznos od 2 016 644 000 EUR za prednacrt projekcije proračuna Parlamenta za 2019., što predstavlja ukupno povećanje od 3,38 % u odnosu na proračun za 2018. (uključujući 37,3 milijuna EUR za promjenu parlamentarnog saziva i 34,3 milijuna EUR za druge izvanredne rashode) i udio od 18,79 % u naslovu V. višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020.;

E.  budući da gotovo dvije trećine proračuna čine rashodi vezani uz indekse, koji se većinom odnose na plaće, mirovine, zdravstvene troškove i naknade aktivnih i umirovljenih zastupnika (23 %) i osoblja (34 %), kao i na zgrade (13 %), te se prilagođavaju u skladu s Pravilnikom o osoblju i Statutom zastupnika, s indeksacijom specifičnom za pojedini sektor ili sa stopom inflacije;

F.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 29. travnja 2015. o procjeni prihoda i rashoda Parlamenta za financijsku godinu 2016.(8) Parlament već naglasio da bi proračun za 2016. trebao biti uspostavljen na realističnoj osnovi te bi trebao biti u skladu s načelima proračunske discipline i dobrog financijskog upravljanja;

G.  budući da vjerodostojnost Parlamenta kao jedne grane proračunskog tijela u određenoj mjeri ovisi o njegovoj sposobnosti da upravlja vlastitim troškovima i o sposobnosti za razvoj demokracije na razini Unije;

H.  budući da je 1990. pravilima Predsjedništva o dopunskom (dobrovoljnom) mirovinskom osiguranju uspostavljen dobrovoljni mirovinski fond(9);

Opći okvir

1.  naglašava da bi udio proračuna Parlamenta za 2019. trebalo zadržati ispod 20 % naslova V.; napominje da razina projekcije proračuna za 2019. iznosi 18,53 %, što je manje od udjela postignutog 2018. (18,85 %) te je riječ o najnižem udjelu u naslovu V. u više od 15 godina;

2.  naglašava da je najveći dio proračuna Parlamenta utvrđen zakonskim ili ugovornim obvezama i podliježe godišnjoj indekasaciji;

3.  napominje da će zbog izbora za Europski parlament 2019. rashodi znatno porasti u određenim područjima, posebno u pogledu zastupnika koji ne budu ponovno izabrani i njihovih asistenata, dok će se uštede, doduše manjeg opsega, ostvariti u drugim područjima, kao posljedica manjeg opsega parlamentarnih aktivnosti u izbornoj godini;

4.  podržava dogovor postignut 26. ožujka 2018. i 10. travnja 2018. u Odboru za mirenje između Predsjedništva i Odbora za proračune o povećanju od 2,48 % u proračunu za 2018., što odgovara ukupnoj razini projekcija za 2019. od 1 999 144 000 EUR, da za 17,5 milijuna EUR smanje razine rashoda u prednacrtu projekcije proračuna koji je 12. ožujka 2018. potvrdilo Predsjedništvo te da u skladu s tim smanje odobrena sredstva predložena za sljedeće proračunske linije: 1004 – Redovni putni troškovi; 105 – Jezični i informatički tečajevi za zastupnike; 1404 – Stažiranja, potpore i razmjena dužnosnika; 1612 – Stručno usavršavanje; 1631 – Mobilnost; 2000 – Najamnine; 2007 – Izgradnja zgrada i opremanje prostorija; 2022 – Održavanje, upotreba i čišćenje zgrada; 2024 – Potrošnja energije; 2100 – Obrada podataka i telekomunikacije; 2101 – Obrada podataka i telekomunikacije – stalne aktivnosti vezane uz infrastrukturu; 2105 – Obrada podataka i telekomunikacije – ulaganja u projekte; 212 – Namještaj; 214 – Tehnička oprema i instalacije; 230 – Uredski materijal i razni potrošni materijal; 238 – Ostali administrativni rashodi; 300 – Putni troškovi osoblja za službena putovanja i putovanja između triju mjesta rada; 302 – Rashodi za prijeme i reprezentaciju; 3040 – Razni izdatci za interne sjednice; 3042 – Sjednice, kongresi, konferencije i izaslanstva; 3049 – Troškovi usluga putničke agencije; 3243 – Centar za posjetitelje Europskog parlamenta; 3248 – Rashodi za audiovizualne informacije; 325 – Rashodi za informacijske urede; 101 – Pričuva za nepredviđene rashode; dodaje se 50 000 EUR odobrenih sredstava u stavku 1400 – Ostalo osoblje – Glavno tajništvo i klubovi zastupnika, 50 000 EUR u stavku 320 – Pribavljanje stručnog mišljenja i 800 000 EUR u stavku 3211 – Znanstveno-medijski centar; pozdravlja činjenicu da je Predsjedništvo usvojilo te izmjene 16. travnja 2018.;

5.  naglašava da su ključne funkcije Parlamenta zakonodavno suodlučivanje s Vijećem i donošenje odluke o proračunu Unije, zastupanje građana i nadgledanje rada ostalih institucija;

6.  ističe ulogu Parlamenta u izgradnji europske političke svijesti i promicanju vrijednosti Unije;

7.  napominje kasni primitak prednacrta projekcije proračuna i popratnih dokumenata tek nakon što ih je Predsjedništvo potvrdilo 12. ožujka 2018.; poziva na to da se izvješće glavnog tajnika o prednacrtu projekcije proračuna, zajedno s prilozima, sljedećih godina Predsjedništvu šalje na vrijeme;

Transparentnost i dostupnost

8.  pozdravlja odgovor na zahtjev Odbora za proračune izražen u različitim rezolucijama o proračunu o dodatnim informacijama o srednjoročnom i dugoročnom planiranju, ulaganjima, zakonskim obvezama, operativnim rashodima i metodologiji na temelju trenutačnih potreba, a ne koeficijenata; napominje da su jednokratni iznosi koristan i priznat alat kojim se postiže veća fleksibilnost i transparentnost;

9.  prima na znanje da se, kao što je bio slučaj s proračunima za prethodne godine, predlaže da se izdvoji iznos za ulaganja i rashode koji se smatraju „izvanrednima”, tj. ulaganja i rashode koji su neuobičajeni ili netipični za Parlament, ali i rijetki; prima na znanje da je iznos sredstava za ulaganja i rashode za 2019. 71,6 milijuna EUR, uključujući 37,3 milijuna EUR za promjenu parlamentarnog saziva i 34,3 milijuna EUR za druge izvanredne rashode; podsjeća da je razlika između redovnih i izvanrednih rashoda, koja je unesena u proračun za 2016., a zatim uključena u sljedeće proračune, utvrđena isključivo kao reakcija na provedbu hitnih mjera povezanih sa sigurnošću zgrada i kibersigurnošću nakon terorističkih napada; smatra da se pretjeranom upotrebom te razlike, odnosno uvrštavanjem drugih rashoda u izvanredne rashode, daje pogrešan dojam o promjeni razlike do gornje proračunske granice, što je u suprotnosti s načelom transparentnosti rashoda Parlamenta;

10.  očekuje da proračun Parlamenta za 2019. bude realističan i precizan u pogledu usklađivanja potreba i pripadajućih troškova kako bi se izbjeglo prekoračivanje proračuna koliko god je to moguće;

Brexit

11.  napominje da su 8. prosinca 2017. pregovarači iz Unije i Ujedinjene Kraljevine postigli načelni dogovor o financijskoj nagodbi koja se odnosi na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije, što uključuje odredbu da će Ujedinjena Kraljevina sudjelovati u godišnjim proračunima Unije za 2019. i 2020. kao da je i dalje država članica Unije i da će doprinijeti svojim udjelom u financiranju Unije za obveze nastale prije 31. prosinca 2020.; prima na znanje da je dobrovoljni mirovinski sustav za zastupnike uključen u pasivu na bilanci EU-a te da će u pregovore biti uključen doprinos za nepodmirene obveze, koji je potreban da bi se pokrile obveze za mirovine koje su nastale prije 2020., ali koje se primjenjuju i nakon tog razdoblja;

12.  napominje da je Odbor za ustavna pitanja u veljači 2018. glasovanjem na plenarnoj sjednici potvrdio svoje izvješće o vlastitoj inicijativi u vezi sa sastavom Parlamenta te smanjenje broja zastupnika na 705 nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije; napominje da je nakon neslužbenog sastanka 27 šefova država ili vlada, održanog 23. veljače 2018., predsjednik Tusk najavio široku potporu tom prijedlogu; napominje da će, u slučaju da Ujedinjena Kraljevina još bude država članica na početku parlamentarnog saziva 2019. – 2024., broj zastupnika biti 751 dok povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije ne postane pravovaljano; ističe, međutim, da taj postupak iziskuje jednoglasnu odluku Europskog vijeća nakon što dobije suglasnost Parlamenta; naglašava da projekcije Parlamenta trenutačno odražavaju status quo prema kojemu će u razdoblju od 30. ožujka 2019. do kraja osmog zakonodavnog razdoblja Parlament činiti 678 zastupnika iz 27 država članica, a u razdoblju od početka devetog zakonodavnog razdoblja do kraja financijske godine 2019. Parlament će činiti 705 zastupnika iz 27 država članica; sa zadovoljstvom prima na znanje prilagodbe koje je predložio glavni tajnik i koje je Predsjedništvo usvojilo 12. ožujka 2018.;

Europski izbori 2019.

13.  pozdravlja komunikacijsku kampanju kao koristan način da se građanima objasni svrha Unije i Parlamenta; naglašava da bi se tom kampanjom, među ostalim, trebala nastojati objasniti uloga Unije, ovlasti Parlamenta, njegove zadaće, kao što je izbor predsjednika Komisije, kao i njegov učinak na živote građana;

14.  podsjeća da, kako je odobreno u proračunskom postupku za 2018., ukupni proračun za kampanju iznosi 33,3 milijuna EUR za dvije godine, od čega 25 milijuna EUR za 2018. (zbog vremena potrebnog za vođenje postupaka javne nabave i sklapanja ugovora) te 8,33 milijuna EUR za 2019.; prima na znanje da je strategiju za kampanju, koja se temelji na analizi iskustava stečenih na posljednjim izborima, Predsjedništvo odobrilo u studenom 2017.;

15.  ističe da komunikacija za europske izbore počiva na tri stupa: najvidljiviji stup je onaj za nacionalne i europske političke stranke i njihove kandidate, drugi stup je postupak za nositelje lista (Spitzenkandidaten), prvi put uveden 2014., a treći stup je institucijska kampanja kojom se podsjeća na značaj Parlamenta, njegova rada i utjecaja na živote građana i zašto je važno sudjelovati na izborima;

16.  naglašava da Parlamentu nedostaju potrebni resursi za dopiranje do 400 milijuna potencijalnih glasača i stoga mora na najbolji način iskoristiti multiplikacijski učinak svojih mreža kako bi to učinio; smatra da bi i komunikacija preko internetskih stranica društvenih mreža trebala imati važnu ulogu; ističe da će se na europskoj razini 2018. organizirati niz konferencija s građanima i dionicima te da će na nacionalnoj razini uredi za veze biti od ključne važnosti; nastavit će s uključivanjem Europskog odbora regija i njegovih lokalnih i regionalnih predstavnika u umrežavanje; smatra da će u samoj završnici, uoči izbora, europske političke stranke uz nacionalne stranke imati ključnu ulogu, posebno u okviru postupka nositelja izbornih lista; stoga predlaže da im se povećaju sredstva posebno namijenjena za 2019. kako bi mogli izvršiti tu zadaću;

Sigurnost i kibersigurnost

17.  prima na znanje da će proračun za 2019. sadržavati dodatne iznose za veća ulaganja koja su započeta 2016. u cilju znatnog poboljšanja sigurnosti Parlamenta; ističe da ti projekti obuhvaćaju različita područja, uglavnom povezana sa zgradama odnosno povećanjem sigurnosti na ulazu, opremom i osobljem, kao što je projekt iPACS, ali i s poboljšanjima u pogledu kibersigurnosti i komunikacijske sigurnosti;

18.  pozdravlja memorandum o razumijevanju između belgijske vlade i Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije, Europske službe za vanjsko djelovanje i ostalih institucija sa sjedištem u Bruxellesu o sigurnosnim provjerama za članove osoblja vanjskih pružatelja usluga kojima je potreban pristup institucijama Unije, koji je stupio na snagu 2017.; podsjeća na svoj poziv glavnom tajniku, upućen u okviru procjena prihoda i rashoda Parlamenta za 2018., da uzme u obzir mogućnost proširenja primjene tog memoranduma o razumijevanju na dužnosnike, parlamentarne asistente i stažiste kako bi se omogućile potrebne sigurnosne provjere prije njihova zapošljavanja; stoga od glavnog tajnika zahtijeva da obavijesti Odbor za proračune o napretku postignutom u tom predmetu;

19.  smatra da su informatički alati važno sredstvo za rad zastupnika i osoblja, ali su svejedno podložni kibernapadima; pozdravlja, stoga, neznatno povećanje odobrenih sredstava, kojim se instituciji omogućuje da bolje zaštiti svoju imovinu i informacije nastavkom svojeg akcijskog plana za kibersigurnost;

Politika upravljanja nekretninama

20.  ponavlja svoj poziv na veću transparentnost u procesu odlučivanja u području politike upravljanja nekretninama, koja se temelji na ranom obavješćivanju, uzimajući u obzir članak 203. Financijske uredbe;

21.  prima na znanje postupak poboljšanja radnih uvjeta zastupnika i članova osoblja u skladu s odlukom Predsjedništva iz prosinca 2017., koji će se nastaviti i 2019. kako bi se stvorili fleksibilni radni prostori za zastupnike i ispunile potrebe koje proizlaze iz promjena u načinu rada te će im nakon izbora 2019. na raspolaganju biti tri ureda u Bruxellesu i dva u Strasbourgu; međutim, naglašava da bi u Strasbourgu bilo korisnije osigurati fleksibilne prostorije za sastanke; prima na znanje troškove održavanja zgrada Parlamenta za 2019., uključujući sigurnost i ekološke zahtjeve; preispituje iznimno visoke troškove određenih predloženih projekata, osobito: preseljenje knjižnice i povezanih ureda, obnavljanje restorana za zastupnike (zgrada ASP) i obnavljanje restorana u zgradi Churchill; poziva glavnoga tajnika da Odboru za proračune dostavi sve informacije o tim odlukama prije čitanja proračuna u Parlamentu u jesen 2018., s obzirom na to da će određeni projekti biti odgođeni;

22.  dvoji u pogledu 1,58 milijuna EUR planiranih za studije o obnovi zgrade Spaak, uzimajući u obzir činjenicu da je u proračunu za 2018. već izdvojeno 14 milijuna EUR; poziva glavnoga tajnika da Odboru za proračune dostavi sve informacije o toj odluci prije čitanja proračuna u Parlamentu u jesen 2018. godine;

23.  traži dodatne informacije o stanju namještaja u zgradi ASP u Bruxellesu kojima se opravdava njegova zamjena, kao i informacije o postupku odabira novog namještaja, osobito o omjeru njegove cijene i potrebe za zamjenom;

24.  prima na znanje ažurirani opis zadaća za informacijske urede, koji se odsad zovu uredi za veze, u skladu s odlukom Predsjedništva iz studenog 2017.; napominje da je glavna funkcija tih ureda na lokalnoj razini informirati i komunicirati u ime Parlamenta na politički neutralan način, kako bi se u okviru aktivnosti vanjskih dionika na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini pružile informacije o Uniji i njezinim politikama; uključujući članove Europskog odbora regija;

25.  prima na znanje da je primopredaja i useljenje u prvi dio istočnog krila nove zgrade KAD planirana za kraj 2018., a postupna selidba u ostatak ureda i konferencijskih dvorana u istočnom krilu za 2019.; prima na znanje da će odmah nakon toga početi radovi na zapadnom krilu;

26.  podsjeća na analizu Europskog revizorskog suda iz 2014., u kojoj je procijenjeno da troškovi geografske raspršenosti Parlamenta iznose 114 milijuna EUR godišnje; nadalje, napominje zaključak iz svoje Rezolucije od 20. studenog 2013. o utvrđivanju sjedišta institucija Europske unije(10), prema kojem je 78 % svih službenih putovanja statutarnog osoblja Parlamenta izravna posljedica njegove geografske raspršenosti; naglašava da se u tom izvješću također procjenjuje da učinak geografske raspršenosti na okoliš iznosi između 11 000 i 19 000 tona emisija CO2; ističe moguće uštede u proračunu Parlamenta povezane s uspostavom jedinstvenog sjedišta te stoga poziva na donošenje plana za jedinstveno sjedište;

27.  podsjeća Parlament na njegovu obvezu u skladu s Direktivom 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti(11) u kojoj se navodi da će „ne dovodeći u pitanje primjenjiva proračunska pravila i pravila javne nabave primjenjivati iste zahtjeve za zgrade kojima se koristi i kojima je vlasnik, kao i one koji se primjenjuju na zgrade središnje vlasti države članice u skladu s člancima 5. i 6.” te Direktive, s obzirom na veliku vidljivost zgrada i vodeću ulogu koju bi Parlament trebao imati kad je riječ o energetskoj učinkovitosti zgrada; ističe hitnost poštovanja te izjave, između ostalog i zbog vlastite vjerodostojnosti u preispitivanju direktiva o energetskim svojstvima zgrada i energetskoj učinkovitosti koje je trenutačno u tijeku;

Pitanja koja se odnose na zastupnike i akreditirane parlamentarne asistente

28.  pozdravlja rad tajništva Parlamenta, tajništva klubova zastupnika i ureda zastupnika u cilju podupiranju zastupnika u izvršavanju njihovih mandata; potiče trajni razvoj tih službi kojima se pospješuje sposobnost zastupnika da nadziru rad Komisije i Vijeća kao i da predstavljaju građane;

29.  posebno pozdravlja sve veću kvalitetu savjeta i istraživanja koje zastupnici i odbori provode u okviru Službe Europskog parlamenta za istraživanja i resornih odjela; prima na znanje izvješće o ocjenjivanju u sredini razdoblja suradnje između tih dviju službi koje je glavni tajnik dostavio u listopadu 2017.; traži od glavnog tajnika da dostavi dodatne informacije o načinu na koji te dvije službe usklađuju svoj rad kako bi izbjegli dupliciranje i zadovoljili potrebe klijenata; pozdravlja nove i postojeće projekte u području informatike koji će biti u cijelosti ili djelomično provedeni 2019.: projekt e-Parlament, projekt sustava za upravljanje elektroničkim zapisima (ERMS), program otvorene digitalne knjižnice, novi projekt o istraživanju i razvoju strojnog učenja s prijevodnim memorijama i alat za registraciju sudionika na konferencijama i događanjima;

30.  podsjeća na spomenutu Rezoluciju od 5. travnja 2017. o procjeni prihoda i rashoda Parlamenta za financijsku godinu 2018. i na Rezoluciju od 25. listopada 2017. o stajalištu Vijeća o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2018.; ponovno poziva na veću transparentnost u pogledu naknade za opće troškove zastupnika; poziva Predsjedništvo Parlamenta da se posveti boljem vodstvu u pogledu odgovornosti za rashode dopuštene u okviru te naknade, bez stvaranja dodatnih troškova ili administrativnog opterećenja za upravu Parlamenta; prima na znanje da bi sveobuhvatni sustav nadzora nad naknadom za parlamentarni mandat zastupnika iziskivao 40 do 75 novih administratorskih radnih mjesta(12), što bi bilo u suprotnosti s politikom smanjenja osoblja;

31.  podsjeća na načelo neovisnosti mandata; ističe da je odgovornost izabranih zastupnika iskoristiti sredstva za parlamentarne aktivnosti i da zastupnici koji to žele mogu objaviti evidenciju potrošnje naknade za opće troškove zastupnika na svojim osobnim internetskim stranicama; naglašava činjenicu da je paušalni iznos u širokoj upotrebi i da ga se smatra korisnim alatom u državama članicama; ističe činjenicu da trenutačno korištenje paušalnih iznosa ne iziskuje dodatno osoblje ili dodatne troškove u upravi Europskog parlamenta te se njime izbjegava stvaranje obveznih dodatnih troškova i administrativnog opterećenja za zastupnike i njihove urede; ponavlja da veća učinkovitost i transparentnost naknade za opće troškove zastupnika ne znači kršenje privatnosti;

32.  poziva radnu skupinu Predsjedništva za naknadu za opće troškove da dovrši svoj rad kako bi se preporuke utemeljene na stajalištu Parlamenta iznesenom u listopadu 2017. mogle razmotriti prije devetih parlamentarnih izbora;

33.  ponovno poziva Predsjedništvo da osigura jamčenje socijalnih i mirovinskih prava zastupnika i akreditiranih parlamentarnih asistenata i da se na raspolaganje stave dostatna financijska sredstva; u tom pogledu ponavlja svoj poziv da se pronađe praktično rješenje za one akreditirane parlamentarne asistente koji, iako će do kraja aktualnog parlamentarnog saziva bez prekida biti zaposleni tijekom dvaju saziva, neće imati pravo na pristup europskom mirovinskom sustavu kada navrše dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu jer će im nedostajati određeni staž za ostvarenje uvjeta od deset godina staža, naveden u Pravilniku za osoblje, zbog prijevremenih izbora 2014. i kašnjenja u potvrđivanju novih ugovora o akreditiranim parlamentarnim asistentima zbog velikog radnog opterećenja u razdobljima nakon izbora 2009.; podsjeća da se u članku 27. stavku 2. Statuta zastupnika u Europskom parlamentu navodi da se „stečena prava i buduća prava čuvaju u cijelosti”; napominje, međutim, kontinuirane probleme s dobrovoljnim mirovinskim fondom te poziva Predsjedništvo i glavnog tajnika da istraži sve mogućnosti kako bi se smanjilo opterećenje za proračun Parlamenta;

34.  smatra prikladnim iznos proračunskih sredstava iz proračunske linije 422 „Rashodi za parlamentarnu pomoć”;

35.  prima na znanje reviziju naknada za akreditirane parlamentarne asistente u vezi s njihovim službenim putovanjima između triju mjesta rada Parlamenta; podsjeća na svoj zahtjev Predsjedništvu da poduzme mjere da se od sljedećeg parlamentarnog saziva u cijelosti izjednače prava dužnosnika, drugih službenika i akreditiranih parlamentarnih asistenata;

36.  u pogledu sljedećeg parlamentarnog saziva ponovno poziva Konferenciju predsjednika da revidira provedbene odredbe kojima se uređuje rad izaslanstava i misija izvan Europske unije; ističe da bi se tom revizijom trebala razmotriti mogućnost da akreditirani parlamentarni asistenti prate, pod određenim uvjetima, zastupnike na službenim putovanjima izaslanstava Parlamenta i drugim misijama;

37.  poziva Predsjedništvo da izmijeni odluku Predsjedništva od 19. travnja 2010. o „pravilima koja se odnose na stažiste zastupnika” kako bi se stažistima osigurala dostojna plaća; ističe da bi plaće stažista u uredima ili klubovima zastupnika trebale biti barem dovoljne kako bi pokrivale životne troškove u Bruxellesu ili u gradu u kojem se odvija stažiranje;

38.  smatra da je potrebno osigurati primjerno financiranje za provedbu plana za usvajanje preventivnih mjera i mjera rane potpore za rješavanje sukoba i uznemiravanja između zastupnika i akreditiranih parlamentarnih asistenata ili drugog osoblja;

Pitanja koja se odnose na osoblje

39.  smanjuje plan radnih mjesta svog Glavnog tajništva za 2019. za 59 radnih mjesta (cilj smanjenja osoblja za 1 %), u skladu sa sporazumom o općem proračunu Europske unije za financijsku godinu 2016. koji je 14. studenoga 2015. postignut s Vijećem i kojim se plan godišnjeg smanjenja broja radnih mjesta u Parlamentu nastavlja do 2019.;

40.  smatra da je u razdoblju u kojem će financijski i ljudski resursi dostupni institucijama Unije vjerojatno biti sve ograničeniji važno da same institucije budu u mogućnosti zaposliti i zadržati najsposobnije osoblje kako bi odgovorile na predstojeće složene izazove na način koji je u skladu s proračunskim načelima koja se temelje na uspješnosti;

41.  smatra da će se do izborne stanke Parlament suočiti s jedinstvenom situacijom koja proizlazi iz preklapanja uobičajenog kraja zakonodavnog razdoblja sa složenim paketom zakonodavnih prijedloga o VFO-u, Brexitom i sve većim brojem trijaloga; smatra da je iznimno važno nastaviti osiguravati primjerenu razinu logističkih i ljudskih resursa kako bi se Parlamentu i njegovim odborima omogućilo obavljanje njihove osnovne djelatnosti;

42.  nalaže glavnom tajniku da nastavi raditi na postojećim sporazumima o suradnji između Parlamenta, Europskog odbora regija i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora; u tome pogledu Služba Europskog parlamenta za istraživanja služi kao vrlo pozitivan primjer; traži da se utvrde područja, među ostalim informatičke usluge i sigurnost, u kojima bi se mogle dijeliti administrativne zadaće kako bi se povećala sinergija, uzimajući kao primjer iskustvo Parlamenta i tih dvaju tijela te uzimajući u potpunosti u obzir poteškoće povezane s upravljanjem i razlike u pogledu raspona usluga za izradu pravednih sporazuma o suradnji; osim toga, poziva glavnog tajnika da provede studiju o mogućim sinergijama u administrativnim funkcijama i službama do kojih bi se moglo doći s drugim institucijama;

43.  poziva na procjenu ušteda i koristi za svaku stranku ostvarenih zahvaljujući Međuinstitucijskom sporazumu o administrativnoj suradnji između Parlamenta, Europskog odbora regija i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, kako u područjima u kojemu djeluju zajedničke službe tako i u područjima u kojima vlada suradnja, te na procjenu potencijalnih ušteda i koristi od mogućih budućih sporazuma s drugim institucijama i agencijama;

44.  pozdravlja Rezoluciju Parlamenta o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(13); smatra da je ta rezolucija važan korak prema učinkovitijoj borbi protiv spolnog uznemiravanja i svakog oblika neprimjerenog ponašanja u Uniji i njezinim institucijama, uključujući Parlament; zahtijeva dodjelu odgovarajućih sredstava za provedbu zahtjeva te rezolucije;

Ostala pitanja

45.  prima na znanje kontinuiranu praksu da se krajem godine pribjegava preraspodjeli neiskorištenih sredstava na tekuće građevinske projekte; na temelju iznosa za 2014., 2015., 2016. i 2017. ističe da se preraspodjela neiskorištenih sredstava krajem godine sustavno primjenjuje u istim poglavljima i glavama te, uz nekoliko iznimki, u potpuno istim linijama; stoga se pita je li riječ o programiranom precjenjivanju tih poglavlja i linija kako bi se stvorila sredstva za financiranje proračunske politike;

46.  dovodi u pitanje potrebu za opremanjem ureda za parlamentarne asistente u Bruxellesu i Strasbourgu slušalicama i web kamerama iako ih većina asistenta nije ni tražila; stoga dovodi u pitanje troškove takve odluke te razloge za njezino donošenje; poziva glavnoga tajnika da Odboru za proračune dostavi sve informacije o toj odluci;

47.  napominje da su ograničenja pristupa ugostiteljskim objektima Parlamenta ukinuta 1. siječnja 2017.; prihvaća praksu da svatko tko radi u zgradama Parlamenta ili dolazi u njegove prostorije na međustitucijski sastanak može objedovati u kantinama i restoranima Parlamenta; međutim, napominje da je pristup samoposlužnom restoranu u zgradi ASP u Bruxellesu i samoposlužnom restoranu u zgradi LOW u Strasbourgu postao otežan zbog dnevnih posjeta skupina posjetitelja; stoga poziva da se hitno ponovno uspostavi nadzor na ulazu u ta dva restorana, ali ne za zastupnike i osoblje drugih institucija, nego da se spomenute skupine posjetitelja sustavno preusmjeravaju prema dijelovima restorana koji su za njih rezervirani;

48.  prima na znanje kontinuirani dijalog između Parlamenta i nacionalnih parlamenata; naglašava potrebu da se izađe iz postojećeg okvira Europskog parlamentarnog tjedna kako bi se omogućile trajne sinergije kada je riječ o odnosima Parlamenta i nacionalnih parlamenata; poziva na jačanje ovog dijaloga u cilju razvoja boljeg razumijevanja doprinosa Parlamenta i Unije u državama članicama;

49.  poziva na proširenje Europskog znanstvenog medijskog centra, usvojenog u proračunu za 2018., i na suradnju s televizijskim postajama, društvenim medijima i drugim partnerima radi uspostave programa osposobljavanja za mlade novinare, posebno u odnosu na nova znanstvena i tehnološka dostignuća i vijesti temeljene na činjenicama koje su prošle stručnu reviziju;

50.  pozdravlja napore Parlamenta usmjerene na poticanje održive mobilnosti;

51.  poziva Parlament da usvoji ekološki održiv pristup te da većina aktivnosti koje se u njemu provode bude prihvatljiva za okoliš;

52.  prima na znanje osnivanje radne skupine za mobilnost koja bi trebala raditi uključivo i imati jasno određen mandat; ističe da se Parlament mora prilagoditi svim zakonima koji se primjenjuju regionalno na mjestima rada, pa i u području mobilnosti; zagovara promicanje upotrebe uspostavljene izravne željezničke veze između sjedišta Parlamenta u Bruxellesu i briselske zračne luke; poziva odgovorne službe da ponovno ocijene sastav i veličinu vlastitog voznog parka uzimajući to u obzir; poziva Predsjedništvo da bez odgode uspostavi program poticaja za promicanje korištenja bicikala za putovanje na posao i s posla; napominje da je takav sustav već uspostavljen u drugim institucijama, posebno u Europskom gospodarskom i socijalnom odboru;

53.  poziva glavnog tajnika i Predsjedništvo da u cijeloj upravi Parlamenta uvedu izradu proračuna na temelju uspješnosti te racionalno upravljanje, kako bi se povećala učinkovitost, smanjila papirologija i umanjila birokracija u unutarnjem radu institucije; naglašava da iskustvo racionalnog upravljanja predstavlja stalno poboljšanje radnog procesa zahvaljujući pojednostavnjenju i iskustvu administrativnog osoblja;

o
o   o

54.  prihvaća projekciju proračuna za financijsku godinu 2019.;

55.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i projekciju proračuna proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) SL L 287, 29.10.2013., str. 15.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0114.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0408.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0458.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0172.
(9) Tekstovi koje je usvojilo Predsjedništvo, PE 113.116/BUR./rev. XXVI/01-04-2009.
(10) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0498.
(11) Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0150.
(13) Usvojeni tekst: P8_TA(2017)0417.


Zaštita istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove
PDF 278kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o zaštiti istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove (2018/2628(RSP))
P8_TA(2018)0183B8-0186/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 4., 5., 6., 9. i 10. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 6., 7., 8., 10., 11., 12. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR) i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),

–  uzimajući u obzir Opću napomenu br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava o članku 19. ICCPR-a (Sloboda mišljenja i izražavanja),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2141 (2017) od 24. siječnja 2017. o napadima na novinare i slobodu medija u Europi,

–  uzimajući u obzir Izjavu Odbora ministara Vijeća Europe od 30. travnja 2014. o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i ostalih medijskih aktera,

–  uzimajući u obzir obveze Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u području slobode medija, slobode izražavanja i slobodnog protoka informacija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o legitimnim mjerama za zaštitu zviždača koji objavljivanjem povjerljivih podataka trgovačkih društava i javnih tijela djeluju u javnom interesu(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o vladavini prava na Malti(3),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 25. listopada 2016. o borbi protiv korupcije i daljnjem postupanju nakon rezolucije Odbora CRIM(4),

–  uzimajući u obzir otvoreno pismo koje je 6. ožujka 2018. predsjedniku Komisije Jean-Claudeu Junckeru uputilo 17 organizacija za slobodu medija,

–  uzimajući u obzir izjave Vijeća i Komisije od 14. ožujka 2018. o zaštiti istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su poštovanje vladavine prava, demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda te vrijednosti i načela utvrđenih u Ugovorima EU-a i međunarodnim pravnim instrumentima o ljudskim pravima obveze kojih se Unija i njezine države članice moraju pridržavati;

B.  budući da se u članku 6. stavku 3. UEU-a potvrđuje da temeljna prava, kako su zajamčena ECHR-om i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, čine opća načela prava Unije;

C.  budući da EU funkcionira na osnovi pretpostavke uzajamnog povjerenja da države članice djeluju u skladu s demokracijom, vladavinom prava i temeljnim pravima, kao što je zapisano u ECHR-u, Povelji o temeljnim pravima i ICCPR-u;

D.  budući da su slobodni, neovisni i neometani mediji jedan od temelja demokratskog društva; budući da su države članice dužne osigurati zaštitu slobode tiska i novinara na svojem državnom području;

E.  budući da su pravo na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja neophodni uvjeti za potpuno ostvarenje načela transparentnosti i odgovornosti;

F.  budući da su se EU i njegove države članice obvezale na poštovanje slobode medija i medijskog pluralizma, kao i prava na informiranje i slobodu izražavanja, kako je utvrđeno člankom 11. Povelje o temeljnim pravima, člankom 10. ECHR-a i člankom 19. ICCPR-a; budući da je funkcija koju mediji obavljaju u pogledu javnog nadzora ključna za očuvanje tih prava i zaštitu svih ostalih temeljnih prava;

G.  budući da Unija ima mogućnost djelovanja u cilju zaštite zajedničkih vrijednosti na kojima je utemeljena; budući da bi se vladavina prava i temeljna prava trebali primjenjivati jednako strogo u svim državama članicama;

H.  budući da su slovački istraživački novinar Ján Kuciak i njegova partnerica Martina Kušnírová ubijeni u svojem domu 25. veljače 2018. u Veľkoj Mači;

I.  budući da je pravo na neovisan i transparentan pristup pravosuđu temeljna sastavnica vladavine prava; budući da počinitelji tih ubojstava, ali i počinitelji nekih ranijih ubojstava, još nisu privedeni pravdi te budući da treba osuditi kulturu nekažnjavanja;

J.  budući da je to peti slučaj ubojstva novinara u državama članicama EU-a u posljednjih deset godina(5) i drugo ubojstvo istraživačkog novinara koji je radio na slučaju „Panamski dokumenti” u EU-u, nakon ubojstva Daphne Caruane Galizije na Malti u listopadu 2017.; budući da su napadi na istraživačko novinarstvo zločini protiv vladavine prava i demokracije;

K.  budući da se Ján Kuciak specijalizirao za istraživanje skandala velikih razmjera u vezi s utajama poreza, poreznim prijevarama, korupcijom i pranjem novca te da je u svojem posljednjem članku, koji je objavljen posthumno, istraživao moguću iznudu poljoprivrednih subvencija EU-a koju je provodila talijanska mafijaška skupina ‘Ndrangheta, a u koju su možda bili umiješani i vladini dužnosnici bliski političarima visokog ranga;

L.  budući da je to ubojstvo dovelo do najvećih mirnih i uličnih prosvjeda od Baršunaste revolucije 1989., u kojima se pozivalo na pravdu, odgovornost, vladavinu prava, poštovanje slobode medija i borbu protiv korupcije; budući da su prosvjednici i slovačka javnost pokazali ozbiljno nepovjerenje u državne institucije i dužnosnike, uključujući i policiju; budući da je potrebno ponovno steći povjerenje u državne institucije;

M.  budući da, prema mišljenju Vijeća Europe, zlostavljanja i kaznena djela počinjena protiv novinara imaju izrazito negativan učinak na slobodu izražavanja te se njima jača pojava autocenzure;

N.  budući da je Projekt za izvješćivanje o organiziranom kriminalu i korupciji izvijestio da je moguće da je došlo do curenja osobnih podataka Jána Kuciaka nakon što je slovačkim državnim tijelima uputio nekoliko zahtjeva za slobodan pristup informacijama; budući da je Ján Kuciak Uredu državnog tužitelja podnio kaznenu prijavu nakon što mu je prijetio slovački poduzetnik i budući da je kasnije izjavio da 44 dana nakon podnošenja prijave predmet nije dodijeljen nijednom policijskom službeniku, već je zaključen bez saslušanja svjedoka;

O.  budući da se zaštita novinara i novinarskih izvora, uključujući i zviždače, razlikuje u državama članicama te da u većini država članica ne obuhvaća pružanje stvarne zaštite od odmazde, optužbi za klevetu, prijetnji, tužbi u svrhu zastrašivanja ili drugih štetnih posljedica; budući da neadekvatna zaštita koju neke države članice pružaju novinarima kao i sve veće neprijateljstvo koje prema njima iskazuju neke javne osobe znatno ugrožavaju njihova temeljna prava;

P.  budući da je u izvješću za 2016. o praćenju medijskog pluralizma po zemljama za Slovačku utvrđen visoki stupanj rizika u pogledu političke neovisnosti, ponajprije zato što lokalne medije financiraju općine, koje su često neizravno i njihovi vlasnici, te su ti mediji izloženi potencijalnom političkom pritisku; budući da se u izvješću spominju i postojeće mjere za zaštitu novinarskih izvora, kao što su sudsko preispitivanje i pravne definicije;

Q.  budući da je, prema Svjetskom indeksu slobode medija za 2017. koji su sastavili Reporteri bez granica, u Slovačkoj kleveta kažnjiva s do osam godina zatvora, što je najstroža kazna za taj prekršaj u EU-u; budući da se, prema tom indeksu, Slovačka ipak nalazi na 17. mjestu;

R.  budući da je glavni tajnik organizacije Reporteri bez granica tijekom svojeg posjeta Bratislavi 2. ožujka 2018. osudio „grozno okruženje za novinare” koje u nekim državama članicama hrane, pa čak i stvaraju brojni europski političari, uključujući i čelnike vlada;

S.  budući da je od 2007. u Slovačkoj prijavljeno nekoliko napada na novinare, a dvoje se novinara i dalje smatra nestalima;

T.  budući da prema Europskom gospodarskom forumu (2017.) među 137 ispitanih zemalja Slovačka zauzima 117. mjesto u pogledu korupcije; budući da se znatno smanjila stopa kaznenog progona kaznenih djela povezanih s korupcijom; budući da se u izvješću europskog semestra za 2018. za Slovačku navodi da nije postignut napredak u jačanju borbe protiv korupcije;

U.  budući da je Parlament organizirao misiju za utvrđivanje činjenica u Slovačkoj od 7. do 9. ožujka 2018., u kojoj su sudjelovali članovi Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za proračunski nadzor;

V.  budući da su u izvješću o posjetu izaslanstva Parlamenta istaknuti ozbiljni problemi koje su izrazili predstavnici nevladinih organizacija, naročito u pogledu mogućih sukoba interesa, primjerice između Ureda glavnog državnog odvjetnika i tijela koja bi trebala nadzirati njegove aktivnosti te između ministra unutarnjih poslova i šefa policije; budući da je, osim toga, i odabir najviših državnih odvjetnika opisan kao izrazito politiziran te je kritiziran nedostatak neovisnog tijela nadležnog za preispitivanje pritužbi protiv policije; budući da je postavljeno pitanje o primjerenosti razine zaštite slobode medija i transparentnosti vlasništva nad medijima;

W.  budući da je slovački Vrhovni ured za reviziju proveo reviziju upravljanja svim sredstvima iz fondova EU-a i posredničkih tijela, pri čemu je otkrio problem samo u vezi sa slovačkom Agencijom za plaćanja u poljoprivredi (APA); budući da je Ured za reviziju proslijedio svoje nalaze glavnom državnom odvjetniku Slovačke i Nacionalnoj agenciji za kriminal;

1.  oštro osuđuje ubojstvo slovačkog istraživačkog novinara Jána Kuciaka i njegove partnerice Martine Kušnírove;

2.  zgrožen je činjenicom da je to drugi napad na novinara sa smrtnim ishodom u EU-u u posljednjih šest mjeseci, nakon što je 16. listopada 2017. na Malti ubijena novinarka Daphne Caruana Galizia;

3.  poziva slovačke vlasti da mobiliziraju sve potrebne resurse kako bi se osiguralo provođenje potpune, temeljite i neovisne istrage ubojstava Jána Kuciaka i Martine Kušnírove i kako bi se počinitelji priveli pravdi; pozdravlja namjeru slovačkih vlasti da tijekom istrage u potpunosti surađuju s međunarodnim tijelima kaznenog progona i talijanskom Istražnom upravom za borbu protiv mafije (DIA); snažno preporučuje da se stvori zajednički istražni tim s Europolom i da mu se omogući puni pristup spisima u sklopu tog predmeta;

4.  poziva slovačkog glavnog državnog odvjetnika da ponovno razmotri kaznenu prijavu koju je Ján Kuciak podnio nakon što su mu prijetili i da istraži navode o tome da je došlo do curenja osobnih podataka nakon što je Kuciak slovačkim vlastima podnio nekoliko zahtjeva za informacije;

5.  potiče slovačke vlasti da zajamče zaštitu istraživačkih novinara od svih oblika zastrašivanja, optužbi za klevetu, prijetnji ili fizičkih napada i da poduzmu efektivne mjere za zaštitu osoba koje ostvaruju svoje pravo na slobodu izražavanja od napada kojima ih se želi ušutkati;

6.  priznaje da novinari mogu imati ključnu ulogu u nadziranju demokracije i vladavine prava; osuđuje uvredljive primjedbe koje su političari u EU-u uputili novinarima; napominje da je najviša razina zaštite istraživačkih novinara i zviždača od vitalnog interesa za društvo u cjelini; potiče Komisiju i države članice da iznesu zakonodavne ili nezakonodavne prijedloge za zaštitu novinara u EU-u koji se redovito suočavaju s tužbama kojima se nastoji cenzurirati njihov rad ili kojima ih se nastoji zastrašiti, uključujući paneuropske propise povezane s borbom protiv tzv. praksi „SLAPP” (strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja);

7.  poziva Komisiju da štiti, promiče i primjenjuje vrijednosti sadržane u Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i Povelji o temeljnim pravima, kao i one u ICCPR-u, te da u tom kontekstu prati i rješava izazove u pogledu slobode medija i medijskog pluralizma diljem EU-a, istovremeno poštujući načelo supsidijarnosti; poziva Komisiju da iscrpno obavještava Parlament o poduzetim mjerama;

8.  ističe da su se zviždači pokazali ključnim izvorom za istraživačko novinarstvo i neovisan tisak te da je jamčenje povjerljivosti izvora ključno za slobodu tiska; stoga ističe da zviždači doprinose demokraciji, transparentnosti politike i gospodarstva te informiranju javnosti; poziva slovačke vlasti i sve države članice da se pobrinu za zaštitu osobne sigurnosti i životnih prihoda istraživačkih novinara i zviždača; poziva Komisiju da predloži efektivnu, sveobuhvatnu i horizontalnu direktivu EU-a o zaštiti zviždača na način da u potpunosti podrži preporuke Vijeća Europe i rezolucije Parlamenta od 14. veljače 2017.(6) i 24. listopada 2017.;

9.  poziva Komisiju da preraspodjelom postojećih resursa u korist neovisnog istraživačkog novinarstva stvori trajni program financijske potpore, uključujući i poseban proračun;

10.  poziva svoju Konferenciju predsjednika da iznese prijedlog o načinu na koji bi Parlament mogao odati počast radu Daphne Caruane Galizije i Jána Kuciaka te da razmisli o tome da se program stažiranja za novinare u Parlamentu preimenuje i nazove po Jánu Kuciaku;

11.  napominje da je u izvješću za 2016. o praćenju medijskog pluralizma koje je sastavio Centar za medijski pluralizam i slobodu medija (CMPF) u Slovačkoj utvrđen srednji do visoki rizik od horizontalne koncentracije vlasništva nad medijima; smatra da je medijski pluralizam u mnogim državama članicama ugrožen činjenicom da politička tijela, pojedinci ili određene komercijalne organizacije kontroliraju medije; ističe da vlade u pravilu ne bi smjele zloupotrebljavati svoj položaj da bi utjecale na medije; preporučuje da se u godišnje praćenje medijskog pluralizma uključe detaljnije informacije o vlasništvu nad medijima;

12.  pozdravlja inicijativu Istražno novinarstvo za EU (IJ4EU), čiji je cilj poticati i jačati prekograničnu suradnju među istraživačkim novinarima u EU-u;

13.  zabrinut je zbog navoda o korupciji, zlouporabi fondova EU-a, zlouporabi ovlasti i sukobima interesa u Slovačkoj, koji bi mogli narušiti demokraciju; poziva slovačka nadzorna i pravosudna tijela te Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) da istraže sve navodne nepravilnosti i prijevare, uključujući i kružne prijevare u vezi s PDV-om te prijevare koje se odnose na Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i druge strukturne fondove;

14.  izražava duboku zabrinutost zbog moguće umiješanosti organiziranog kriminala u ubojstvo i zbog opasnosti od infiltracije u sektore politike, vlade na svim razinama, gospodarstva i financija; naglašava da se ta pojava ne smije podcijeniti; podsjeća na to da su međunarodne kriminalne mreže izrazito aktivne i da je organizirani kriminal sve rašireniji i sofisticiraniji; poziva Slovačku i sve države članice da poboljšaju suradnju i koordinaciju kako bi se potaknuo razvoj zajedničkih standardnih postupaka na temelju dobrih praksi onih pravnih sustava koji su najrazvijeniji u području borbe protiv organiziranog kriminala;

15.  prima na znanje da je slovački Vrhovni ured za reviziju objavio tri kritička izvješća o Agenciji za plaćanja u poljoprivredi; poziva slovačke vlasti da zajamče provođenje temeljite istrage nalaza Vrhovnog ureda za reviziju; poziva Europski revizorski sud da provede istragu i da objavi tematsko izvješće o poljoprivrednim plaćanjima u Slovačkoj;

16.  potiče Posebni odbor Parlamenta za financijski kriminal, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza da ocijeni navode o prijevarama u vezi s PDV-om, pranjem novca i zlouporabom fondova EU-a, kao i dostatnost nacionalnih propisa o oduzimanju imovine zbog kriminalnih aktivnosti u tom kontekstu, posebno vodeći računa o radu Jána Kuciaka i drugih istraživačkih novinara;

17.  poziva Vijeće da surađuje s državama članicama sudionicama u što bržoj uspostavi Ureda europskog javnog tužitelja, u interesu koordiniranog djelovanja protiv prijevara u EU-u i drugih kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije;

18.  izražava zabrinutost zbog nalaza izvješća koje su sastavili njegov Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbor za proračunski nadzor nakon svoje misije za utvrđivanje činjenica u Slovačkoj, u kojem se navodi da je odabir najviših državnih odvjetnika izrazito politiziran i da postoji niz optužbi za korupciju protiv visokih dužnosnika koje nisu propisno istražene; poziva slovačke vlasti da ojačaju nepristranost tijela kaznenog progona i da se pozabave najvažnijim nalazima i preporukama izvješća o misiji Parlamenta za utvrđivanje činjenica; poziva slovačku vladu i parlament da poduzmu sve potrebne korake kako bi se ponovno uspostavilo povjerenje javnosti u državne institucije, uključujući i policiju;

19.  ponavlja svoje žaljenje zbog toga što je Komisija odlučila da neće objavljivati izvješće EU-a o borbi protiv korupcije za 2017. te poziva Komisiju da bez odgode nastavi sa svojim godišnjim antikorupcijskim nadzorom u svim zemljama članicama; poziva Komisiju da razvije sustav jasnih pokazatelja i lako primjenjivih jedinstvenih kriterija za mjerenje razine korupcije u državama članicama i ocjenjivanje njihovih politika za borbu protiv korupcije, u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 8. ožujka 2016. o godišnjem izvješću za 2014. o zaštiti financijskih interesa EU-a(7);

20.  ističe da je iznimno važno zajamčiti puno poštovanje zajedničkih europskih vrijednosti iz članka 2. UEU-a, kao i jamčenje temeljnih prava utvrđenih Poveljom o temeljnim pravima;

21.  snažno poziva na redovit postupak praćenja i dijalog koji će obuhvaćati sve države članice te Vijeće, Komisiju i Parlament, radi zaštite temeljnih vrijednosti EU-a koje uključuju demokraciju, temeljna prava i vladavinu prava, kao što je predloženo u Rezoluciji od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (Pakt za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava);

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica te vladi i predsjedniku Slovačke.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0402.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0438.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0403.
(5) Vidi: https://rsf.org/en/journalists-killed
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0022.
(7) SL C 50, 9.2.2018., str. 2.


Instrument europskih vrijednosti za podršku organizacijama civilnog društva koje promiču demokraciju, vladavinu prava i temeljne vrijednosti u Europskoj uniji
PDF 250kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o potrebi za uspostavom instrumenta europskih vrijednosti za podršku organizacijama civilnog društva koje promiču temeljne vrijednosti u Europskoj uniji na lokalnoj i nacionalnoj razini (2018/2619(RSP))
P8_TA(2018)0184B8-0189/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o primjeni Povelje o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(1),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR), sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava te konvencije, preporuke, rezolucije i izvješća Parlamentarne skupštine, Odbora ministara, povjerenika za ljudska prava i Venecijanske komisije Vijeća Europe,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 24. siječnja 2017. naslovljeno „Jačanje prava građana u Uniji demokratskih promjena – Izvješće o građanstvu EU-a za 2017.” (COM(2017)0030),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava pod naslovom „Izazovi s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva u području ljudskih prava u EU-u”, objavljeno u siječnju 2018.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u nakon 2020.(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora naslovljeno „Financiranje organizacija civilnog društva sredstvima EU-a” usvojeno 19. listopada 2017.(3),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da zajedničke europske temeljne vrijednosti iz članka 2. UEU-a, odnosno poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanje ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina te načela pluralizma, nediskriminacije, tolerancije, pravde, solidarnosti i jednakosti žena i muškaraca ne možemo uzimati zdravo za gotovo te ih je potrebno stalno njegovati i štititi jer njihovo pogoršanje u bilo kojoj državi članici može imati štetne učinke na EU u cjelini;

B.  budući da aktivno i dobro razvijeno civilno društvo u svim državama članicama EU-a predstavlja najbolju zaštitu od erozije tih vrijednosti;

C.  budući da mnoge organizacije civilnog društva i dalje promiču te vrijednosti iako se suočavaju sa sve većim poteškoćama u osiguravanju potrebnih sredstava za razvoj i obavljanje svojih aktivnosti na neovisan i učinkovit način;

D.  budući da za promicanje tih vrijednosti EU nudi izravno financiranje organizacijama civilnog društva koje djeluju u trećim zemljama, međutim mogućnosti financiranja za organizacije civilnog društva koje nastoje ostvariti taj cilj u EU-u vrlo su ograničene, osobito kad je riječ o organizacijama civilnog društva koje djeluju na lokalnoj i nacionalnoj razini;

1.  ponavlja da su organizacije civilnog društva od ključnog značaja za poštovanje i promicanje vrijednosti iz članka 2. UEU-a, odnosno poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanje ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina te imaju važnu ulogu u promicanju aktivnog građanstva u EU-u kao i u olakšavanju informirane javne rasprave u okviru pluralističke demokracije;

2.  naglašava da EU treba razviti nove i učinkovite načine za zaštitu i promicanje tih vrijednosti unutar Unije;

3.  s tim u vezi smatra da bi EU trebao osigurati ciljanu financijsku potporu organizacijama civilnog društva koje na lokalnoj i nacionalnoj razini aktivno promiču i štite te vrijednosti;

4.  poziva EU da u okviru svojeg proračuna za sljedeći Višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje nakon 2020. uspostavi instrument za namjensko financiranje radi promicanja i zaštite vrijednosti iz članka 2. UEU-a, osobito demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, koji bi se mogao zvati instrument europskih vrijednosti i čija bi razina financiranja odgovarala barem razini Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava koji ima sličnu svrhu izvan granica Unije; preporučuje da strukturna prednost tog instrumenta bude stvaranje zdravog i održivog sektora organizacija civilnog društva na nacionalnoj i lokalnoj razini koje bi mogle ispuniti svoju ulogu u zaštiti tih vrijednosti;

5.  smatra da bi se u okviru tog instrumenta organizacijama civilnog društva koje se zalažu za promicanje i zaštitu tih vrijednosti unutar EU-a trebala omogućiti operativna bespovratna sredstva (osnovno financiranje i bespovratna sredstva za projekte i inicijative);

6.  smatra da bi tim instrumentom trebala upravljati Komisija i da bi se njime trebali osigurati brzi i fleksibilni postupci dodjeljivanja bespovratnih sredstava; preporučuje prije svega da postupak podnošenja zahtjeva bude pristupačan korisnicima i lako dostupan lokalnim i nacionalnim organizacijama civilnog društva;

7.  smatra da bi instrument ponajprije trebao biti usmjeren na projekte i inicijative kojima se promiču europske vrijednosti na lokalnoj i nacionalnoj razini, kao što su projekti građanskog sudjelovanja te mjere u području zastupanja interesa i nadzora, a da bi transnacionalni projekti i inicijative trebali imati samo sporednu ulogu; smatra da bi se poseban naglasak trebao staviti na izgradnju kapaciteta organizacija civilnog društva radi poticanja sudjelovanja javnosti kako bi se poboljšalo njezino poimanje pluralističke i participativne demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

8.  naglašava da bi instrument trebao dopunjavati već postojeće europske i nacionalne instrumente i aktivnosti za promicanje i zaštitu tih vrijednosti te stoga ne bi trebao biti na teret drugih europskih ili nacionalnih fondova i mjera u tom području;

9.  naglašava da se u upravljanju novim instrumentom mora osigurati financijska odgovornost kako je utvrđeno u Financijskoj uredbi, osobito u pogledu sukladnosti s pravnim obvezama, potpune transparentnosti u vezi s korištenjem resursa, dobrog financijskog upravljanja i razboritog korištenja resursa;

10.  preporučuje Komisiji da sastavi godišnje izvješće o uspješnosti instrumenta i objavi popis organizacija i aktivnosti koje financira;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Vijeću Europe.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075.
(3) SL C 81, 2.3.2018., str. 9.


Kršenje ljudskih prava i vladavine prava u slučaju uhićenja i pritvora dvojice grčkih vojnika u Turskoj
PDF 240kWORD 48k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o kršenju ljudskih prava i vladavine prava u slučaju uhićenja i pritvora dvojice grčkih vojnika u Turskoj (2018/2670(RSP))
P8_TA(2018)0185B8-0194/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir da su 1. ožujka 2018. turske vlasti uhitile i na dulje vrijeme pritvorile dvojicu grčkih vojnika, koji su izjavili da su se izgubili po lošem vremenu,

–  uzimajući u obzir da je baš taj dio granice, u šumskom području Kastaniesa duž rijeke Evros/Marice, jedan od glavnih prijelaza za migrante, izbjeglice i trgovce ljudima te da su dotični poručnik i narednik bili na redovnoj ophodnji granice,

–  uzimajući u obzir pozive dužnosnika EU-a i NATO-a na puštanje vojnika na slobodu, a osobito one upućene na sastanku Europskog vijeća 22. ožujka 2018. i sastanku čelnika EU-a i Turske 26. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir napore grčke vlade da osigura puštanje na slobodu i povratak tih vojnika,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2. Europske konvencije o ljudskim pravima, u kojem se navodi sljedeće: „Svatko tko je uhićen mora u najkraćem roku biti obaviješten, na jeziku koji razumije, o razlozima toga uhićenja i o svakoj optužbi protiv sebe”,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je turski sud u Edirneu 4. ožujka 2018. presudio da se dvojici vojnika, koji su trenutno u pritvoru maksimalne sigurnosti pod optužbom da su nezakonito ušli u Tursku, produlji pritvor;

B.  budući da se dvojica grčkih vojnika nalaze u turskom zatvoru više od mjesec dana, a da protiv njih nije podignuta optužnica, zbog čega ne znaju za koji su zločin optuženi;

C.  budući da su prethodni slučajevi sličnih nenamjernih prelazaka granice grčkih ili turskih vojnika rješavani na licu mjesta na razini lokalnih vojnih tijela obiju strana;

1.  poziva turske vlasti da brzo okončaju sudski postupak te da puste na slobodu dvojicu grčkih vojnika i vrate ih u Grčku;

2.  poziva Vijeće, Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje i sve države članice EU-a da pokažu solidarnost s Grčkom i da u svim kontaktima i komunikaciji s turskim čelnicima i vlastima pozovu na trenutačno puštanje na slobodu dvojice grčkih vojnika, u duhu međunarodnog prava i dobrosusjedskih odnosa;

3.  poziva turske vlasti da se strogo pridržavaju pravnih postupaka i da u odnosu prema svim uključenim stranama u potpunosti poštuju ljudska prava utvrđena međunarodnim pravom, uključujući Ženevsku konvenciju;

4.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi turskom i grčkom predsjedniku, vladi i parlamentu, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Komisiji, nadležnim tijelima država članica i NATO-u.


Provedba odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima
PDF 349kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o provedbi odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima (2016/2149(INI))
P8_TA(2018)0186A8-0127/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 5. o dodjeljivanju nadležnosti i supsidijarnosti, članak 10. stavak 1. o predstavničkoj demokraciji, stavak 2. o predstavljanju građana EU-a i stavak 3. o pravu građana EU-a da sudjeluju u demokratskom životu Unije, članak 11. o participativnoj demokraciji, članak 12. o ulozi nacionalnih parlamenata, članak 48. stavak 3. o redovnom postupku revizije i stavak 7. (prijelazna klauzula),

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji te Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

–  uzimajući u obzir članak 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 41. i 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 12. lipnja 1997. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima(1), od 7. veljače 2002. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima u okviru europske integracije(2), od 7. svibnja 2009. o razvoju odnosa Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima u okviru Ugovora iz Lisabona(3) te od 16. travnja 2014. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima(4),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(5), o proračunskom kapacitetu europodručja(6) te o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(7),

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije o odnosima Europske komisije s nacionalnim parlamentima, posebno izvješće za 2014. godinu od 2. srpnja 2015. (COM(2015)0316) i izvješće za 2015. godinu od 15. srpnja 2016. (COM(2016)0471) te godišnja izvješća Komisije o supsidijarnosti i proporcionalnosti, posebno izvješća za 2015. godinu od 15. srpnja 2016. (COM(2016)0469) i za 2016. godinu od 30. lipnja 2017. (COM(2017)0600),

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Uprave Europskog parlamenta za odnose s nacionalnim parlamentima, a posebno izvješće sredinom provedbenog razdoblja za 2016. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o praćenju primjene zakonodavstva Unije 2015.(8),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije o budućnosti Europe od 1. ožujka 2017. te govor predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera o stanju Unije održan 13. rujna 2017., u kojem je predstavljen plan za budućnost Europe,

–  uzimajući u obzir deklaraciju „Snažnija europska integracija: put prema naprijed” predsjednikâ talijanskog Zastupničkog doma, francuske Nacionalne skupštine, njemačkog Saveznog parlamenta – Bundestaga i luksemburškog Zastupničkog doma potpisanu 14. rujna 2015., koju trenutačno podupire 15 domova nacionalnih parlamenta u EU-u,

–  uzimajući u obzir zaključke Konferencije predsjednika parlamenata Europske unije sa sastanaka održanih nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, posebno sa sastanaka održanih u Luxembourgu 2016. i Bratislavi 2017.,

–  uzimajući u obzir doprinose sastancima i zaključke sastanaka Konferencije parlamentarnih odbora za europske poslove parlamenata država članica Europske unije (COSAC) od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, posebno sastanaka održanih u Valletti i Tallinnu 2017., kao i polugodišnja izvješća COSAC-a,

–  uzimajući u obzir članak 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, u kojem je utvrđena organizacija međuparlamentarnih konferencija radi rasprave o proračunskim politikama i drugim pitanjima obuhvaćenim Ugovorom;

–  uzimajući u obzir rezoluciju češkog Senata od 30. studenoga 2016. (26. rezolucija 11. saziva), rezoluciju talijanskog Senata od 19. listopada 2016. (Doc. XVIII br. 164) i doprinose njegova Odbora za politike Europske unije od 2. svibnja 2017. (Prot. 573) te doprinose Odbora francuske Nacionalne Skupštine za poslove EU-a od 31. svibnja 2017. (referentni broj 2017/058) i stalnog Odbora za europske poslove nizozemskog Zastupničkog doma od 22. prosinca 2017. (dopis A(2018)1067);

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A8-0127/2018),

A.  budući da nacionalni parlamenti aktivno doprinose dobrom ustavnom funkcioniranju Europske unije (članak 12. UEU-a) i da stoga imaju važnu ulogu u demokratskoj legitimnosti Unije i njezinu potpunom ostvarivanju;

B.  budući da je parlamentarna odgovornost nacionalnih vlada u okviru europskih poslova, koja ovisi o nacionalnim praksama, temelj uloge nacionalnih parlamenata u trenutačnom okviru europskog Ugovora;

C.  budući da bi radi poboljšanja odgovornosti nacionalni parlamenti trebali nadzirati nacionalne vlade, upravo kao što Europski parlament nadzire europsku izvršnu vlast; budući da se, međutim, razina utjecaja nacionalnih parlamenata na nacionalne vlade znatno razlikuje među državama članicama;

D.  budući da nacionalni parlamenti često žale zbog ograničenog sudjelovanja u europskim poslovima i žele biti bolje uključeni u razvoj procesa europske integracije;

E.  budući da bi nedostatak transparentnosti u zakonodavnim postupcima i postupcima donošenja odluka EU-a mogao ugroziti ovlasti koje nacionalni parlamenti imaju na temelju Ugovora i odgovarajućih protokola te, prije svega, njihovu ulogu nadzornika vlada;

F.  budući da je pluralizam nacionalnih parlamenata iznimno koristan za Uniju jer usklađivanje različitih političkih stajališta među državama članicama može ojačati i proširiti transverzalne rasprave na razini EU-a;

G.  budući da bi trebalo kompenzirati nedovoljnu zastupljenost parlamentarnih manjina u europskim poslovima, pri čemu se u svakom nacionalnom parlamentu trebaju poštovati većina i usklađenost s načelom proporcionalne zastupljenosti;

H.  budući da nacionalni parlamenti sudjeluju u svim revizijama europskih Ugovora i da su nedavno pozvani da se uključe u niz demokratskih foruma EU-a;

I.  budući da bi se europski javni prostor mogao osnažiti nizom foruma o budućnosti Europe u organizaciji nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta kao prirodnih predstavnika europskog demosa; budući da bi se takvi forumi mogli osnažiti uspostavom europskog tjedna tijekom kojeg bi zastupnici u nacionalnim parlamentarnim domovima istovremeno raspravljali o europskim poslovima s povjerenicima i zastupnicima u Europskom parlamentu;

J.  budući da su, kao što su pokazali nedavni izborni trendovi, gospodarska, financijska i socijalna kriza povećale nepovjerenje građana EU-a u trenutačni demokratski model zastupanja i razočaranje tim modelom, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini;

K.  budući da je provedba prava nacionalnih parlamenata na kontrolu poštovanja načela supsidijarnosti s pomoću takozvanog sustava ranog upozoravanja djelomično poboljšala odnose između institucija EU-a i nacionalnih parlamenata;

L.  budući da su nacionalni parlamenti ponekad kritični prema sustavu ranog upozoravanja te tvrde da njegove odredbe nije lako provesti u djelo i da imaju ograničeno područje primjene;

M.  budući da je ostvaren napredak u provedbi sustava ranog upozoravanja, o čemu svjedoče najnoviji podaci o ukupnom broju mišljenja koja su dostavili nacionalni parlamenti u okviru političkog dijaloga; budući da ograničena upotreba postupka „žutog kartona” i neučinkovitost postupka „narančastog kartonaˮ pokazuju da još uvijek ima prostora za poboljšanje i da je u tom pogledu moguća bolja međusobna koordinacija nacionalnih parlamenata;

N.  budući da se razdoblje od osam tjedana utvrđeno člankom 4. Protokola br. 1 pokazalo neadekvatnim za pravodobno praćenje usklađenosti s načelom supsidijarnosti;

O.  budući da se sustav ranog upozoravanja može dopuniti sustavom koji trenutačno omogućuje nacionalnim parlamentima da dostave konstruktivne prijedloge Komisiji na razmatranje, poštujući pritom njezino pravo inicijative;

P.  budući da je nekoliko nacionalnih parlamenata izrazilo interes za instrument za poboljšanje političkog dijaloga, koji bi im omogućio podnošenje konstruktivnih prijedloga Komisiji na razmatranje, poštujući pravo inicijative Komisije;

Q.  budući da nacionalni parlamenti mogu u bilo kojem trenutku dati mišljenja u okviru političkog dijaloga, dati mandat svojim nacionalnim vladama da u okviru Vijeća zatraže izradu zakonodavnih prijedloga ili jednostavno pozvati Parlament, u skladu s člankom 225. UFEU-a, da Komisiji podnese prijedloge;

R.  budući da je provedbu postupka „crvenog kartonaˮ u ovoj fazi procesa europske integracije teško zamisliti;

S.  budući da bi se sveobuhvatan raspon prava na pristup informacijama predviđenih Ugovorom iz Lisabona mogao dodatno proširiti kada bi nacionalni parlamenti dobili više resursa i vremena za razmatranje dokumenata koje im šalju institucije Europske unije;

T.  budući da se IPEX, platforma za stalnu razmjenu informacija među nacionalnim parlamentima te između nacionalnih parlamenata i europskih institucija, treba nastaviti razvijati u skladu sa svojom digitalnom strategijom u kojoj Europski parlament ima glavnu potpornu ulogu;

U.  budući da se međuinstitucijska suradnja poboljšala nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i tzv. Barrosove inicijative – političkog dijaloga koji je Komisija pokrenula u rujnu 2006. dajući nacionalnim parlamentima priliku da iznesu primjedbe, pozitivne povratne informacije ili kritike prijedloga Komisije;

V.  budući da se nacionalni parlamenti povremeno žale na odnose s Europskom unijom i tvrde da su oni presloženi;

W.  budući da nacionalni parlamenti imaju odgovarajuću nadležnost u područjima slobode, sigurnosti i pravde u skladu s člancima 70., 85. i 88. UFEU-a te stoga trebaju imati važnu ulogu kad je riječ o budućnosti sigurnosne i obrambene politike Unije;

X.  budući da bi trebala postojati veća nacionalna i europska parlamentarna kontrola fiskalne i gospodarske politike, donesenih odluka i pitanja povezanih s upravljanjem na razini EU-a;

Y.  budući da je odlukom Suda Europske unije od 16. svibnja 2017. o mješovitoj naravi sporazuma o trgovini između EU-a i Singapura promijenjen način na koji će nacionalni parlamenti u budućnosti sudjelovati u trgovinskim sporazumima;

Z.  budući da bi bolje interakcije i razmjena informacija između zastupnika u EP-u i zastupnika u nacionalnim parlamentima te među državnim službenicima u nacionalnim parlamentima mogle doprinijeti boljem nadzoru europske rasprave na nacionalnoj razini i na taj način poticati istinski europsku parlamentarnu i političku kulturu;

Nadzor aktivnosti vlada u području europskih poslova

1.  smatra da je provedba prava i obveza nacionalnih parlamenata proizišlih iz Ugovora iz Lisabona ojačala njihovu ulogu u europskom ustavnom okviru, a time i pluralizam, demokratsku legitimnost te bolje funkcioniranje Unije;

2.  prepoznaje činjenicu da su nacionalne vlade, u skladu s člankom 10. stavkom 2. UEU-a, demokratski odgovorne svojim parlamentima, u skladu sa svojim nacionalnim ustavnim porecima; smatra da je takva odgovornost osnova uloge domova nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji; potiče nacionalne parlamente da u potpunosti izvršavaju svoju europsku funkciju kako bi izravno utjecali na sadržaj europskih politika i nadzirali ga, osobito putem praćenja svojih nacionalnih vlada u svojstvu članica Europskog vijeća i Vijeća;

3.  poziva države članice da se pobrinu za to da nacionalni parlamenti imaju dovoljno vremena i kapaciteta te potreban pristup informacijama kako bi mogli ispuniti svoju ustavnu ulogu nadzora i tako dati legitimnost aktivnostima nacionalnih vlada na europskoj razini, bilo u Vijeću bilo u Europskom vijeću; uviđa da bi se ta europska funkcija trebala obavljati u skladu s ustavnim tradicijama država članica; smatra da bi trebalo ojačati i promicati postojeće razmjene najboljih praksi i interakciju među nacionalnim parlamentima kako bi se ta uloga očuvala i ojačala;

4.  smatra da transparentnost radnih metoda i postupaka odlučivanja institucija EU-a predstavlja preduvjet da bi se nacionalnim parlamentima omogućilo učinkovito ispunjavanje njihove institucionalne uloge koja proizlazi iz Ugovora; nadalje, poziva nacionalne parlamente da u potpunosti iskoriste svoje nadležnosti u cilju nadzora nad aktivnostima vlada na europskoj razini, između ostalog i prilagodbom svoje unutarnje organizacije, rasporeda i poslovnika kako bi to omogućili; predlaže i razmjenu najboljih praksi među nacionalnim domovima, redovite rasprave ministara i specijaliziranih odbora u nacionalnim parlamentima prije i nakon sjednica Vijeća i Europskog vijeća te redovite sastanke zastupnika u nacionalnim parlamentima, povjerenika i zastupnika u Europskom parlamentu;

5.  smatra da je potrebno izbjeći sve vrste prakse država članica da prekomjerno donose propise u vezi sa zakonodavstvom EU-a te da nacionalni parlamenti u tom pogledu imaju ključnu ulogu; istovremeno podsjeća da to ne dovodi u pitanje pravo država članica na upotrebu klauzule o nesmanjivanju i na propisivanje, na primjer, viših socijalnih i ekoloških standarda na nacionalnoj razini;

6.  podsjeća, potičući istovremeno ojačan i politički dijalog s nacionalnim parlamentima i priznajući da postoji jasna potreba za jačanjem parlamentarnog sudjelovanja, da se odluke moraju donositi u skladu s ustavnim nadležnostima i uzimajući u obzir jasno razgraničenje između nadležnosti za donošenje odluka nacionalnih i europskih tijela;

7.  smatra da se Europski parlament i nacionalni parlamenti moraju bolje uključiti u europski semestar i preporučuje da se na razini cijelog postupka bolje usklade proračunski kalendari na nacionalnoj i europskoj razini kako bi se potaknulo učinkovitije korištenje tog instrumenta; nadalje, podsjeća da bi usklađivanje europskog semestra s dnevnim redovima nacionalnih parlamenata moglo doprinijeti koordinaciji ekonomskih politika, naglašavajući istodobno da se prilikom usklađivanja ne bi trebale zanemariti ovlasti samoupravljanja i posebne poslovnike svakog zastupničkog doma;

8.  predlaže da se uvede nacionalno razdoblje za proračunski dijalog, tijekom kojeg bi nacionalni parlamenti mogli raspravljati o europskom semestru i doprinijeti mu dajući mandat svojim vladama kad je riječ o odnosima s Komisijom i Vijećem;

9.  ističe da je na posljednjoj plenarnoj sjednici Konferencije parlamentarnih odbora za europske poslove u Tallinnu utvrđeno da većina nacionalnih parlamenata aktivno prisustvuje plenarnim sjednicama kako bi raspravljali o pitanjima povezanima s EU-om, bilo redovito bilo na ad hoc osnovi, te da bi više plenarnih rasprava o pitanjima povezanim s EU-om povećalo vidljivost Unije i građanima pružilo priliku da nauče više o programu EU-a i stajalištima političkih stranaka u vezi s tim pitanjima;

Stvaranje europskog javnog prostora

10.  napominje da bi usklađivanje različitih političkih stajališta među državama članicama moglo ojačati i proširiti transverzalne rasprave na europskoj razini; stoga preporučuje da sastav nacionalnih parlamentarnih izaslanstava koja djeluju pred europskim institucijama odražava političku raznolikost; u tom pogledu naglašava važnost načela proporcionalne zastupljenosti zastupnika iz različitih političkih stranaka;

11.  napominje činjenicu da bi obvezujuća volja parlamentarnih većina mogla biti izražena u mišljenjima nacionalnih parlamenata, unutar ili izvan okvira sustava ranog upozoravanja; slaže se, međutim, da nacionalnim parlamentarnim političkim manjinama treba pružiti mogućnost da izraze suprotna stajališta, koja bi se mogla uključiti u priloge tim mišljenjima; smatra da ta bi mišljenja trebalo podnositi u potpunosti u skladu s načelom proporcionalnosti i s poslovnikom svakog nacionalnog zastupničkog doma;

12.  prima na znanje nedavni poziv za niz demokratskih konvencija diljem Europe; smatra, u tom pogledu, da bi se uspostavom godišnjeg europskog tjedna zastupnicima u Europskom parlamentu i povjerenicima, posebno potpredsjednicima zaduženima za klastere, omogućilo da pred svim nacionalnim parlamentarnim skupštinama objasne europski program i raspravljaju o njemu s parlamentarnim zastupnicima i predstavnicima civilnog društva; predlaže reviziju vlastitog Poslovnika kako bi podržao inicijativu, te potiče nacionalne parlamente da učine isto; nadalje, smatra da bi sastanci između nacionalnih i europskih klubova zastupnika u okviru međuparlamentarne suradnje EU-a mogli omogućiti dodanu vrijednost u obliku autentične europske političke rasprave;

Potpora reformi sustava ranog upozoravanja

13.   ističe da se od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona sustav ranog upozoravanja rijetko koristi te smatra da bi se taj sustav mogao izmijeniti u postojećem ustavnom okviru;

14.  napominje da primjeri poput pokretanja postupka „žutog kartona” u vezi s prijedlogom Komisije o reviziji Direktive o upućivanju radnika iz 2016. pokazuju da je sustav ranog upozoravanja operativan; ističe da ograničeno korištenje postupka „žutog kartona” može značiti da se načelo supsidijarnosti općenito poštuje u EU-u; stoga smatra da postupovne nedostatke sustava ranog upozoravanja ne bi trebalo smatrati nepobitnim dokazom da se načelo supsidijarnosti ne poštuje; nadalje, podsjeća da nacionalni parlamenti mogu intervenirati i u ranoj fazi ispitati pitanje poštovanja supsidijarnosti i prije nego što Komisija predstavi zakonodavni prijedlog u sklopu zelene ili bijele knjige ili u okviru godišnjeg predstavljanja programa rada Komisije;

15.  podsjeća da je u pogledu svake nove zakonodavne inicijative Komisija obvezna provjeriti je li djelovanje na razini EU-a zakonito i opravdano; nadalje, ističe da je prethodno iskustvo pokazalo da je ponekad teško i problematično napraviti razliku između političke dimenzije načela supsidijarnosti i pravne dimenzije načela proporcionalnosti; stoga poziva Komisiju da se u svojim odgovorima na obrazložena mišljenja u okviru ili izvan okvira sustava ranog upozoravanja uz tumačenje načela supsidijarnosti pozabavi proporcionalnošću i, prema potrebi, svim problemima u vezi s predloženim političkim opcijama;

16.  prima na znanje zahtjev nacionalnih parlamenata za produljenje roka od osam tjedana tijekom kojeg mogu uputiti obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 3. Protokola br. 1; ističe, međutim, da se u okviru postojećih Ugovora ne predviđa takvo produljenje; stoga smatra da bi Komisija trebala uvesti tehničko razdoblje za obavješćivanje u okviru sustava ranog upozoravanja kako bi se omogućilo dodatno vrijeme između datuma kad nacionalni zastupnički domovi tehnički zaprime nacrt zakonodavnog akta i datuma početka osmotjednog razdoblja; podsjeća, u tom pogledu, da je Komisija 2009. uvela druge praktične postupke za funkcioniranje mehanizma kontrole poštovanja načela supsidijarnosti;

17.  prima na znanje zahtjev određenih nacionalnih parlamenata za produljenje roka od osam tjedana tijekom kojeg mogu uputiti obrazloženo mišljenje u skladu s člankom 6. Protokola br. 2;

18.  u skladu s političkim dijalogom koji je Komisija pokrenula 2016. predlaže da se u potpunosti koristi sustav koji omogućava da nacionalni parlamenti podnose konstruktivne prijedloge Komisiji s ciljem pozitivnog utjecaja na europske rasprave i pravo inicijative Komisije; u tom pogledu predlaže da Komisija ima diskrecijsko pravo prihvatiti te prijedloge ili izdati službeni odgovor ističući razloge za suprotno; ističe da se takav postupak ne može sastojati od prava na inicijativu ili prava na povlačenje ili izmjenu zakonodavstva jer bi to narušilo metodu Unije i distribuciju nadležnosti između nacionalne i europske razine te stoga bilo u suprotnosti s Ugovorima; preporučuje, međutim, da se u slučaju buduće revizije Ugovora, pravo na zakonodavnu inicijativu pruži Europskom parlamentu kao instituciji koja izravno predstavlja građane EU-a;

Provedba prava na informacije

19.  ponovno potvrđuje da članak 12. UEU-a i Protokol br. 1 daju nacionalnim parlamentima pravo na izravno primanje informacija od europskih institucija;

20.  naglašava da bi se nacionalni parlamenti mogli bolje nositi s informacijama koje su im poslane, ili putem sustava ranog upozoravanja ili na temelju njihova prava na informiranje, kad bi platforma IPEX imala status agore ili foruma za neformalni trajni dijalog među nacionalnim parlamentima te između nacionalnih parlamenata i europskih institucija; stoga odlučuje promicati korištenje platforme za jačanje političkog dijaloga; preporučuje nacionalnim parlamentima da se na vrijeme koriste platformom IPEX kako bi se osigurao brz početak nacionalnog nadzornog mehanizma; preporučuje da se IPEX koristi kao kanal za sustavnu razmjenu informacija i rano ukazivanje na probleme u pogledu načela supsidijarnosti; uviđa potencijal za razvoj IPEX-a kao glavnog kanala za komunikaciju i prijenos relevantnih dokumenata iz institucija EU-a u nacionalne parlamente i obrnuto i u tom se kontekstu obvezuje da će pružiti pomoć administracijama nacionalnih zastupničkih domova u pogledu korištenja tom platformom; k tome, potiče uspostavu više razmjena između dužnosnika institucija i klubova zastupnika u okviru administracije Europskog parlamenta i administracija nacionalnih parlamenata;

Prema boljoj međuinstitucionalnoj suradnji

21.  prima na znanje postojeću suradnju Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u okviru COSAC-a, međuparlamentarne konferencije o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici i članka 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji; ističe da se takva suradnja treba razvijati na temelju načela konsenzusa, razmjene informacija te savjetovanja kako bi nacionalni parlamenti mogli nadzirati svoje vlade i administraciju;

22.  ponavlja da bi se sadašnji okvir odnosa Unije i nacionalnih parlamenata mogao pojednostaviti i uskladiti kako bi postao učinkovitiji i djelotvorniji; u tom kontekstu poziva na reviziju suradnje Unije i nacionalnih parlamenata u Uniji na postojećim platformama i forumima u cilju jačanja njihovih odnosa i njihove prilagodbe sadašnjim potrebama; međutim, inzistira na jasnom razlikovanju nadležnosti u pogledu donošenja odluka između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, pri čemu bi nacionalni parlamenti trebali izvršavati svoju europsku funkciju na temelju nacionalnih ustava, posebno u okviru nadzora nad članovima nacionalnih vlada u svojstvu članova Europskog vijeća i Vijeća jer je to razina na kojoj u najvećoj mjeri mogu nadzirati europski zakonodavni proces; stoga radi jamčenja transparentnosti, odgovornosti i sposobnosti djelovanja odbija stvaranje zajedničkih parlamentarnih tijela nadležnih za donošenje odluka;

23.  naglašava da bi jačanje političkog i tehničkog dijaloga između parlamentarnih odbora, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini, bilo vrlo važan korak prema potpunoj međuparlamentarnoj suradnji; razmatra mogućnost dodjele dodatnih sredstava kako bi se postigao taj cilj te upotrebu videokonferencija kada je to moguće;

24.  potvrđuje važnost međuparlamentarnih sjednica odbora, predviđenih u člancima 9. i 10. Protokola br. 1; smatra da se bolja međuinstitucijska suradnja može postići ako zastupnici u Europskom parlamentu i zastupnici u nacionalnim parlamentima budu pridavali veću važnost međuparlamentarnim sjednicama odbora te ako se one budu pripremale u bližoj suradnji;

25.  preporučuje da se nacionalni parlamenti ubuduće u potpunosti uključe u trajni razvoj zajedničke sigurnosne i obrambene politike; smatra da bi takvu uključenost trebalo promicati u bliskoj suradnji s Europskim parlamentom te uz potpuno poštovanje odredbi nacionalnih ustava o sigurnosnoj i obrambenoj politici, među ostalim putem zajedničkih međuparlamentarnih sjednica između predstavnika nacionalnih parlamenata i zastupnika u Europskom parlamentu te političkim dijalogom između punopravnog Odbora za sigurnost i obranu u Europskom parlamentu i odgovarajućih odbora nacionalnih parlamenata; napominje potencijal koji to ima u pogledu ostvarivanja konstruktivnog nadzora koji bi neutralne države članice EU-a mogle provoditi u tom području;

26.  smatra da bi pojačani politički i zakonodavni dijalog između nacionalnih parlamenata i s nacionalnim parlamentima pogodovao ostvarivanju ciljeva utvrđenih međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva;

o
o   o

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 200, 30.6.1997., str. 153.
(2) SL C 284 E, 21.11.2002., str. 322.
(3) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 94.
(4) SL C 443, 22.12.2017., str. 40.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0049.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0050.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0048.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0421.


Godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja
PDF 395kWORD 74k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja (2017/2191(INI))
P8_TA(2018)0187A8-0049/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 39., 42., 101. do 109. i 174.,

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 31. svibnja 2017. o politici tržišnog natjecanja za 2016. (COM(2017)0285) i radni dokument službi Komisije objavljen istog datuma kao popratni dokument (SWD(2017)0175),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora(1),

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu od 9. srpnja 2014. naslovljenu „Prema učinkovitijoj kontroli koncentracija u EU-u” (COM(2014)0449),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 2017/1084 od 14. lipnja 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 651/2014 u vezi s potporama za infrastrukture luka i zračnih luka, pragova za prijavu potpora za kulturu i očuvanje baštine i za potpore za sportsku i višenamjensku rekreativnu infrastrukturu te regionalnih operativnih programa potpora za najudaljenije regije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 702/2014 u vezi s izračunavanjem prihvatljivih troškova(2),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitije provođenje pravila i osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (COM(2017)0142),

–  uzimajući u obzir Obavijest Komisije od 19. srpnja 2016. o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. o sporazumima o suradnji EU-a o provedbi politike tržišnog natjecanja i daljnjim koracima(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2016. o posebnoj situaciji otoka(5),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Zelenoj knjizi o maloprodajnim financijskim uslugama(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a(7) te svoja rezolucije o toj temi iz prethodnih godina,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2017. o akcijskom planu o maloprodajnim financijskim uslugama(8),

–  uzimajući u obzir relevantna pravila, smjernice, odluke, rezolucije, komunikacije i dokumente Komisije na temu tržišnog natjecanja,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o izvješću o politici tržišnog natjecanja za 2016.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva(9),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0049/2018),

1.  pozdravlja Izvješće Komisije od 31. svibnja 2017. o politici tržišnog natjecanja za 2016., koje pokazuje da su u poštenom konkurentnom okruženju ulaganja i inovacije ključ europske budućnosti;

2.  čvrsto podržava neovisnost Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u njihovoj misiji osmišljavanja i učinkovite provedbe pravila EU-a o tržišnom natjecanju na korist svih građana EU-a i poduzeća koja djeluju u Uniji;

3.  pozdravlja i dodatno potiče napore Komisije koja, uz strukturirani dijalog s povjerenicom za tržišno natjecanje Margrethe Vestager, održava redoviti kontakt sa zastupnicima u nadležnom odboru Parlamenta i njegovoj radnoj skupini za tržišno natjecanje; uvjeren je da je godišnje izvješće Komisije o politici tržišnog natjecanja ključno u pogledu demokratske kontrole te pozdravlja povratne informacije Komisije na sve posebne zahtjeve koje je iznio Parlament;

4.  poziva Komisiju da osigura redovito informiranje i razmjene s Europskim parlamentom o pripremi i provedbi zakonodavstva EU-a, međunarodnih sporazuma i drugih neobvezujućih propisa u području politike tržišnog natjecanja u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom između Komisije i Parlamenta; napominje da se navedeno ne provodi na zadovoljavajući način, na primjer u pregovorima o sporazumu između EU-a i Kanade o razmjeni informacija u postupcima tržišnog natjecanja; poziva Vijeće da što je prije moguće ratificira sporazum između EU-a i Kanade; namjerava u nadležnom odboru promicati redovite razmjene gledišta s Europskom mrežom za tržišno natjecanje (ECN) i nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje;

5.  poziva Komisiju da prati provedbu zakonodavstva povezanog s dovršetkom jedinstvenog tržišta, na primjer u energetskom sektoru (uključujući potrošnju iz vlastite proizvodnje) i prometnom sektoru, na digitalnom tržištu i u području maloprodajnih financijskih usluga, u cilju poboljšanja provedbe pravila EU-a o tržišnom natjecanju i postizanja njihove ujednačene primjene u državama članicama;

6.  napominje da državne potpore mogu biti neophodan instrument za osiguravanje potrebne infrastrukture i opskrbe u energetskom i prometnom sektoru, posebice u Europi, u kojoj je u tijeku prelazak na čišće i klimatski prihvatljivije sustave energetske opskrbe i prijevoza;

7.  napominje da državne potpore mogu biti nužne da bi se zajamčilo pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa, uključujući energetiku, prijevoz i telekomunikacije; naglašava da je intervencija države često najbolji instrument politike za osiguranje usluga ključnih za pružanje podrške izoliranim, udaljenim ili perifernim regijama i otocima u Uniji;

8.  smatra da je važno zajamčiti tržišno natjecanje kojim se osigurava mogućnost prekograničnih preuzimanja na unutarnjem europskom tržištu financijskih usluga, uključujući sektor osiguranja;

9.  naglašava da je povezanost perifernih regija i otoka ključna za održavanje i razvoj prihvatljivih razina ekonomske i socijalne inicijative održavanjem vitalnih poslovnih veza;

10.  ističe da je pristup gotovini iz bankomata neophodna javna usluga koja se mora osigurati bez bilo kakvih diskriminirajućih, protutržišnih ili nepoštenih praksi te da stoga povezani troškovi ne smiju biti previsoki;

11.  pozdravlja napore koje je Glavna uprava za tržišno natjecanje uložila tijekom 2016. kako bi se nastavila povećavati stabilnost i uravnoteženost radne snage; nadalje, pozdravlja poboljšanja u upravljanju ljudskim resursima u Glavnoj upravi za tržišno natjecanje te činjenicu da je fluktuacija osoblja pala na najnižu razinu otkako postoje mjerenja (s 13,9 % 2015. na 10,8 % 2016.(10)); poziva Komisiju da u Glavnu upravu za tržišno natjecanje preusmjeri dostatne financijske i ljudske resurse te da osigura stabilna financijska sredstva za modernizaciju elektroničkih i informatičkih alata uprave kako bi se ona mogla nositi sa sve većim radnim opterećenjem i tehnološkim napretkom; ponovno poziva da se odjeli koji sastavljaju smjernice strogo odvoje od odjela odgovornih za njihovu primjenu;

12.  pozdravlja napredak koji je Glavna uprava za tržišno natjecanje ostvarila u području jednakih mogućnosti, uključujući zastupljenost žena od 36 % na razini srednjeg menadžmenta;

13.  ponovno ističe da zbog korupcije u javnoj nabavi dolazi do ozbiljnog tržišnog narušavanja europske konkurentnosti; ponavlja da je javna nabava jedna od državnih aktivnosti koje su najpodložnije korupciji; ističe da je u nekim državama članicama rizik od korupcije veći u javnoj nabavi koju financira Unija nego u javnoj nabavi koja se financira iz nacionalnih izvora; poziva Komisiju da nastavi raditi na sprečavanju zlouporabe sredstava EU-a i da potiče odgovornost u javnoj nabavi; također pozdravlja osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja;

14.  svjestan je da se pravilima EU-a ne utvrđuje ciljano trajanje protumonopolskih istraga, što znači da se odluke ponekad donose prekasno, nakon što su konkurenti bili primorani napustiti tržište;

15.  poziva Komisiju da donese indikativne smjernice za skraćivanje trajanja protumonopolskih istraga i postupaka u slučaju zlouporabe vladajućeg položaja na tržištu kako bi se spriječila neizvjesnost i prekomjerno opterećenje za poduzeća te oblikovalo tržišno okruženje koje je na korist potrošača; upozorava da bi fleksibilniji vremenski okviri trebali biti dopušteni samo u složenim slučajevima u kojima se istrage moraju proširiti na druga poduzeća;

16.  naglašava da bi indikativno trajanje moglo pomoći tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja da učinkovitije upotrebljavaju svoje resurse, iako brzinu istraga treba uskladiti s potrebom da se na odgovarajući način zaštiti pravo na obranu te kvaliteta istraga; napominje da bi Komisija i dionici radi ubrzanja velikih protumonopolskih istraga mogli u većoj mjeri primjenjivati pojednostavljene postupke u protumonopolskim slučajevima i poboljšati pristup relevantnim dokumentima;

17.  prima na znanje da se većina odluka o pitanjima borbe protiv monopola donosi na nacionalnoj razini; stoga poziva Komisiju da, vodeći računa o načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti te uz potporu Europske mreže za tržišno natjecanje, prati globalnu dosljednost i neovisnost politike tržišnog natjecanja i njezinu provedbu na unutarnjem tržištu; naglašava da je neovisnost nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje izuzetno važna i stoga pozdravlja prijedlog Komisije o inicijativi ECN+, usmjeren na jačanje kapaciteta nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi se osigurala učinkovitija provedba prava tržišnog natjecanja EU-a;

18.  smatra da bi Komisija trebala provjeriti da su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje dostatno opremljena u smislu financijskih, ljudskih i tehničkih resursa kako bi svoj posao mogla obavljati potpuno neovisno te da je izbor ili imenovanje njihovih direktora i višeg rukovodstva transparentan i bez političkog utjecaja; naglašava da je neovisnost nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, među ostalim u proračunskom smislu, od ključne važnosti da bi se zajamčila učinkovita provedba prava tržišnog natjecanja EU-a; poziva države članice da se pobrinu da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje objavljuju godišnja izvješća sa statističkim podacima i obrazloženim sažetkom svojih aktivnosti te traži da Komisija o tim ključnim temama podnosi godišnje izvješće Parlamentu; smatra da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje moraju imati uspostavljene postupke kojima se jamči da njihovo osoblje i direktori tijekom razumnog razdoblja nakon napuštanja svojeg radnog mjesta neće prihvaćati poslove koji bi mogli dovesti do sukoba interesa u odnosu na određeni predmet u koji su bili uključeni dok su radili u nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje; ističe važnost Europske mreže za tržišno natjecanje, koja predstavlja platformu za redovitu razmjenu informacija između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi se osigurala učinkovita i dosljedna primjena pravila tržišnog natjecanja; poziva Komisiju da vodi računa o mišljenju nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje;

19.  smatra da bi među poduzećima, osobito među MSP-ovima, moglo bilo korisno provesti studiju o poznavanju i razumijevanju prava EU-a o tržišnom natjecanju i pravila o državnim potporama radi bolje provedbe prava EU-a o tržišnom natjecanju i istodobno radi prikupljanja korisnih smjernica;

20.  smatra da privremene mjere mogu, pogotovo u digitalnom gospodarstvu, predstavljati važno sredstvo kojim se tržišno natjecanje može zaštiti od ozbiljne i nepopravljive štete zbog eventualnih povreda tijekom istrage; poziva Komisiju da razmotri dostupne mogućnosti za ubrzanje postupaka pred tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u pogledu primjene članaka 101. i 102. UFEU-a ili za jednostavnije donošenje privremenih mjera; poziva Komisiju da o tome provede studiju te da Europskom parlamentu i Vijeću predstavi njezine rezultate i, ako je potrebno, zakonodavni prijedlog;

21.  poziva Komisiju da s obzirom na moguću reformu Uredbe o koncentracijama detaljno provjeri vodi li se u postojećim postupcima ocjenjivanja dovoljno računa o uvjetima na digitalnim tržištima; smatra da bi možda trebalo prilagoditi kriterije za ocjenu koncentracija u digitalnom gospodarstvu; osim toga, ističe da bi neovisnost nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje trebala biti zajamčena ne samo kod primjene članaka 101. i 102. UFEU-a, nego i kod provedbe europskih propisa o kontroli koncentracija; stoga naglašava da su u tom području potrebna ujednačena pravila na razini Unije;

22.  pozdravlja stalne napore koje Komisija ulaže kako bi se pojasnili različiti aspekti definicije državne potpore, kako je vidljivo iz Obavijest Komisije o pojmu državne potpore u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, što je važan sastavni element inicijative o modernizaciji državnih potpora; osobito napominje napore koji se ulažu u pojašnjenje pojmova „poduzeće” i „gospodarska djelatnost”; međutim, napominje da je i dalje teško, osobito u području socijalnih pitanja, odrediti jasnu razliku između gospodarskih i negospodarskih aktivnosti; nadalje, ističe da je ispravno tumačenje Ugovora zadaća Suda Europske unije;

23.  ponavlja da je pošteno tržišno natjecanje u području poreza važno za integritet unutarnjeg tržišta i da bi svi tržišni igrači, uključujući digitalna poduzeća, trebali pošteno plaćati svoj dio poreza ondje gdje ostvaruju dobit i natjecati se pod jednakim uvjetima; pozdravlja Komisijine temeljite istrage u tom području i ističe da je borba protiv porezne prijevare i agresivnog poreznog planiranja potrebna kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti na jedinstvenom tržištu i osnažili zdravi javni proračuni; naglašava da se pravila o državnim potporama primjenjuju i na oslobođenje od poreza te da je ključno ukloniti štetne prakse kojima se narušava tržišno natjecanje, kao što su selektivne porezne olakšice; poziva države članice da Komisiji osiguraju pristup svim relevantnim informacijama koje razmjenjuju nacionalna porezna tijela kako bi se procijenila usklađenost njihovih odluka o porezima i poreznih dogovora s pravilima tržišnog natjecanja Unije;

24.  izražava zabrinutost zbog činjenice da tijela nadležna za tržišno natjecanje nisu poduzela mjere protiv retroaktivnog ukidanja programa potpora za obnovljivu energiju; ističe da je to nepoduzimanje mjera dodatno narušilo tržišno natjecanje jer su međunarodni ulagači uspjeli dobiti pravnu zaštitu, dok lokalni nisu; poziva Komisiju da istraži narušavajuće učinke postojećih plaćanja za korištenje kapaciteta i moratorija na plaćanje za nuklearnu energiju na tržištima električne energije;

25.  poziva da se smjernice o državnim potporama u području oporezivanja revidiraju kako bi se obuhvatili slučajevi nepoštenog tržišnog natjecanja, koji nadilaze odluke o porezima i transfernim cijenama;

26.  ističe da porezne politike i propisi trebaju biti jednostavni i transparentni;

27.  snažno pozdravlja odluku Komisije protiv nezakonitih poreznih olakšica odobrenih Amazonu i njezine prethodne povijesne odluke o nezakonitim selektivnim poreznim pogodnostima te naglašava da je neophodno osigurati brzi povrat nezakonitih potpora; napominje da je Luksemburg najavio da se namjerava žaliti protiv odluke u slučaju Amazon, što je učinila i Irska u slučaju Applea; poziva Komisiju da nastavi pratiti stanje u svim državama članicama i da djeluje protiv svih nezakonitih državnih potpora u usporedivim slučajevima radi jamčenja jednakog postupanja i ponovnog uspostavljanja jednakih uvjeta na tržištu;

28.  ističe potrebu za oporezivanjem digitalnih poduzeća na temelju njihove stvarne djelatnosti u državama članicama obuhvaćanjem prometa ostvarenog putem digitalnih platformi, čime bi se spriječio konkurentski nepovoljniji položaj poduzeća koja svoje poslovanje vode uz trajnu fizičku prisutnost;

29.  smatra da porezno planiranje može otežati pošteno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu jer nove sudionike te male i srednje poduzetnike koji posluju u samo jednoj zemlji stavlja u nepovoljniji položaj od multinacionalnih korporacija koje mogu premještati dobit ili se služiti drugim oblicima agresivnog poreznog planiranja s pomoću raznih odluka i instrumenata koji su dostupni samo njima; sa zabrinutošću napominje da zahvaljujući tim manjim poreznim obvezama multinacionalne korporacije ostvaruju veću dobit nakon oporezivanja, čime na jedinstvenom tržištu stvaraju nejednake uvjete u odnosu na svoje konkurente koji se ne mogu služiti agresivnim poreznim planiranjem i koji se oporezuju u istom mjestu u kojem ostvaruju dobit;

30.  traži od Komisije da započne pregovore sa svim državama i teritorijima koji imaju dobar pristup zajedničkom tržištu, ali u kojima nedostaje stvarna kontrola državnih potpora, u cilju borbe protiv nepoštenog tržišnog natjecanja u području poreza;

31.  svjestan je da je za sanaciju banaka koje su važne u određenoj regiji moguće koristiti javna sredstva; poziva Komisiju da objasni pod kojim je to uvjetima moguće, posebice s obzirom na pravila EU-a o državnim potporama i sanaciji vlastitim sredstvima; smatra da je postojeći pravni okvir nejasan i poziva Komisiju da ga poboljša;

32.  podsjeća da bi, u skladu s Direktivom o sustavima osiguranja depozita, sustave osiguranja depozita radi sprječavanja bankrota kreditne institucije trebalo upotrebljavati u sklopu jasno definiranog okvira i da bi se pri tome u svakom slučaju trebala poštovati pravila o državnim potporama;

33.  poziva Komisiju da svake godine ocijeni jesu li i dalje ispunjeni zahtjevi za primjenu članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a u financijskom sektoru;

34.  smatra da se nakon financijske krize koncentracija u bankarskom sektoru povećala te da su u nekim slučajevima europska i nacionalna nadzorna tijela to poticala; poziva Komisiju da prati tu pojavu i da na europskoj razini provede studiju za svaku državu članicu kako bi se istražio utjecaj te pojave na tržišno natjecanje;

35.  pozdravlja činjenicu da se povjerenica Vestager tijekom strukturiranog dijaloga s Odborom za ekonomsku i monetarnu politiku 21. studenoga 2017. obvezala da će analizirati moguća narušavanja tržišnog natjecanja koja proizlaze iz ESB-ova programa kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora te pružiti kvalitativan odgovor na njih; u tom kontekstu naglašava da je koncept selektivnosti u dodjeli državnih potpora osnovni kriterij koji se mora temeljito istražiti; nadalje, u tom pogledu ističe članak 4. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji, koji sadrži takozvano načelo lojalnosti;

36.  poziva Komisiju da pomno prati aktivnosti u sektoru bankarskog poslovanja s građanima i u sektoru financijskih usluga u pogledu bilo kakvog kršenja protumonopolskih pravila i kartelskog djelovanja te da u provedbi protumonopolskih pravila EU-a tijesno surađuje s nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje;

37.  smatra da je prioritet zajamčiti da se u slučaju budućih bankarskih kriza pravila o državnim potporama strogo i nepristrano poštuju tako da porezni obveznici budu zaštićeni od preuzimanja tereta spašavanja banaka;

38.  podupire zaključke istrage Komisije u sektoru e-trgovine o tome da prekogranična e-trgovina može doprinijeti daljnjoj integraciji jedinstvenog tržišta, predstavljati konkurentnu prednost za poduzeća i povećati izbor potrošača, no da mjere uskraćivanja pristupa na temelju lokacije u tom pogledu predstavljaju značajnu prepreku; ponavlja da bi to u određenim okolnostima moglo biti u suprotnosti s člankom 101.; pozdravlja obvezu Komisije da se usmjeri na provedbu pravila EU-a o tržišnom natjecanju koja su se uspostavila ili proširila kao posljedica pojave i sve veće važnosti digitalnog gospodarstva; također pozdravlja cilj Komisije da proširi dijalog s nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje kako bi se osigurala dosljedna primjena pravila EU-a o tržišnom natjecanju na prakse povezane s e-trgovinom;

39.  poziva glavnog europskog pregovarača za Brexit da u suradnji s povjerenicom Vestager što prije započne poštenu i transparentnu raspravu o budućnosti odnosa između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine u pogledu tržišnog natjecanja;

40.  smatra da Brexit ne bi smio ugroziti tekuće istrage(11) o mogućim kršenjima prava EU-a o tržišnom natjecanju od strane Ujedinjene Kraljevine ili poduzeća sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini te da bi svaka konačna odluka koju Komisija donese nakon 29. ožujka 2019. i dalje trebala biti obvezujuća;

41.  prima na znanje Komisijinu obavijest o utvrđenim činjenicama i njezin preliminarni zaključak o tome da je Google zloupotrijebio svoj dominantni tržišni položaj tražilice i dao nezakonitu prednost jednom svom drugom proizvodu – svojoj usluzi za usporedbu cijena; poziva Komisiju da se pobrine da Google zaista te bez odlaganja provede pravni lijek kako bi se spriječila daljnja zlouporaba dominantnog položaja; naglašava da Komisija treba provesti detaljnu analizu i pratiti kako bi prijedlog Googlea funkcionirao u praksi u cilju ponovne uspostave ravnopravnih uvjeta potrebnih za razvoj konkurentnosti i inovacija; napominje da se bez potpunog strukturnog odvajanja općih i specijaliziranih usluga pretraživanja tog poduzeća pristupom koji se temelji na dražbi možda neće osigurati jednako postupanje; poziva Komisiju i glavnog izvršnog direktora Googlea da prisustvuju zajedničkom javnom saslušanju Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača ; smatra da bi sva poduzeća, među ostalim u digitalnom sektoru, trebala tijesno surađivati s Parlamentom, uključujući prisustvovanjem na javnim saslušanjima;

42.  poziva Komisiju da poduzme ambicioznije korake kako bi uklonila nezakonite prepreke tržišnom natjecanju na internetu i osigurala nesmetano kupovanje putem interneta za potrošače u Uniji koji kupuju od prodavača u drugoj državi članici, ali i da pritom ne stvori nove prepreke zbog postojećih razlika u potrošačkom pravu;

43.  poziva Komisiju da savjesno provodi i što je prije moguće zaključi sve ostale neriješene protumonopolske istrage, poput predmeta Android i AdSense, te istrage u sektoru pretraživanja putovanja i lokalnog pretraživanja, u kojima Google navodno zlorabi svoj dominantni položaj na štetu postojećih i potencijalnih konkurenata, kojima je onemogućen ulazak i razvoj u tom području; naglašava da bi Komisija trebala biti dobro pripremljena i opremljena za prvi slučaj velike količine podataka, što podrazumijeva oko 5.2 terabita podataka; u tom pogledu naglašava da se korištenje osobnih podataka u velikim tehnološkim poduzećima provodi u dosad nezabilježenim razmjerima i da potrošači često nisu svjesni ili obaviješteni o tome u kojoj se mjeri njihovi podaci koriste, primjerice za profiliranje ili ciljano oglašavanje; smatra da digitalna poduzeća predstavljaju poseban izazov za porezna tijela i tijela nadležna za tržišno natjecanje, osobito kada je riječ o algoritmima, umjetnoj inteligenciji ili vrijednosti podataka; potiče Komisiju da razvije instrumente politika i provedbe za suočavanje s pojavom digitalnih gospodarstava te da osigura da ima na raspolaganju cijeli tim interno zaposlenih visokotehnoloških inženjera i stručnjaka za napredne tehnologije dostupnih za praćenje i rješavanje slučajeva narušavanja tržišnog natjecanja u području digitalnog gospodarstva;

44.  ističe važnost istraga u tijeku u farmaceutskom sektoru s obzirom na sve više dokaza o narušavanju tržišta u tom području, uključujući količinska ograničenja, manipuliranje cijenama i prepreke dostupnosti generičkih lijekova;

45.  pozdravlja informativni članak Komisije od 6. listopada 2017., u kojem potvrđuje provođenje nenajavljenih inspekcija o pristupu konkurentnih pružatelja usluga informacijama o bankovnim računima; poziva Komisiju da bude oprezna u pogledu tog pitanja, posebice kada stupe na snagu regulatorni tehnički standardi za strogu autentifikaciju klijenata i sigurnu komunikaciju;

46.  pozdravlja istragu Komisije o kartelu proizvođača kamiona i zaključke te istrage;

47.  traži od Komisije da pojasni pravila o državnim potporama za europske i neeuropske zračne prijevoznike radi uspostave jednakih uvjeta tržišnog natjecanja za njihove operacije usmjerene na europska i neeuropska tržišta; smatra da bi u određenim scenarijima potpora za restrukturiranje mogla predstavljati narušavanje tržišta; smatra da se ista pravila o tržišnom natjecanju trebaju primjenjivati na sve zračne prijevoznike kada lete u Uniju ili iz Unije te na nacionalne i niskotarifne prijevoznike, uzimajući pritom u obzir položaj prijevoznika čije operacije nemaju znatan utjecaj na tržište; napominje da je Komisija odobrila Lufthansinu kupnju LGW-a, društva kćeri Air Berlina, pod uvjetom ispunjavanja određenih obveza kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja; poziva Komisiju da prati stanje u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju te da suzbije sve prakse koje narušavaju tržišno natjecanje u zrakoplovnoj industriji kojima se ugrožava zakonodavstvo u području zaštite potrošača;

48.  traži od Komisije da istraži hegemoniju niskotarifnih zračnih prijevoznika na raznim zračnim linijama u Europi te cjenovne modele za te linije; napominje da se takav položaj često postiže agresivnim ili čak predatorskim ponašanjem na tržištu, čime se s tržišta uklanja konkurencija i zbog čega na kraju veće cijene i troškove snose potrošači;

49.  zahtijeva da Komisija pažljivo ocijeni sve nagodbe o spajanju zračnih prijevoznika u skladu s postupkom EU-a o kontroli koncentracije poduzeća, uključujući njihov učinak na tržišno natjecanje i moguću štetu za potrošače, prije svega zbog viših cijena i ograničenja za izravan pristup odredištima;

50.  potiče Komisiju da dovrši provedbu jedinstvenog europskog željezničkog prostora, da osigura potpunu transparentnost novčanih tokova između upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika te da provjeri ima li svaka država članica snažno i neovisno nacionalno regulatorno tijelo za suzbijanje monopola;

51.  zabrinut je zbog učinaka zajedničkog vlasništva velikih institucijskih ulagatelja kojima se narušava tržišno natjecanje; smatra da činjenica da ti ulagatelji drže znatan dio udjela izravnih konkurenata u istom sektoru, kao što su primjerice zrakoplovne kompanije, stvara kvazioligopol i ima negativne učinke na potrošače i gospodarstvo u cjelini zbog ograničavanja tržišnog natjecanja; poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere za rješavanje mogućih učinaka zajedničkog vlasništva kojima se narušava tržišno natjecanje; nadalje, poziva Komisiju da istraži zajedničko vlasništvo i sastavi izvješće, koje će predstaviti Parlamentu, o učincima zajedničkog vlasništva na europska tržišta, posebice na cijene i inovacije;

52.  pozdravlja reviziju Uredbe (EZ) br. 868/2004 radi zaštite poštenog tržišnog natjecanja, osiguranja uzajamnosti i ukidanja nepoštenih praksi, uključujući navodne državne potpore koje se dodjeljuju zračnim prijevoznicima iz određenih trećih zemalja te radi rješavanja regulatornih pitanja, uključujući uvjete rada, i pitanja zaštite okoliša; slaže se s Komisijom da bi najbolji način da se to ostvari bilo usvajanje novog sveobuhvatnog pravnog instrumenta za rješavanje tržišnih poremećaja u međunarodnom prometu, poticanje uključenosti Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) u pitanja tržišnog natjecanja zračnih prijevoznika na regionalnoj razini te pošteno tržišno natjecanje koje se temelji na sporazumima o pružanju usluga zračnog prijevoza; smatra da je transparentnost klauzule o poštenom tržišnom natjecanju ključan element za jamčenje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja; smatra da bi se tom uredbom ili drugim odgovarajućim zakonodavnim instrumentima trebalo spriječiti protutržišno ponašanje u distribuciji karata, kao što su dodatne naknade ili ograničen pristup informacijama koje određeni zračni prijevoznici primjenjuju kada se ne koriste njihovi sustavi rezervacija;

53.  ponavlja da zrakoplovstvo predstavlja vitalan doprinos povezanosti EU-a, i među državama članicama i s trećim zemljama, da ima ključnu ulogu u integraciji i konkurentnosti EU-a te da daje ključan doprinos gospodarskom rastu i zapošljavanju; napominje da opća povezanost EU-a u velikoj mjeri ovisi o uslugama zračnog prijevoza koje pružaju zračni prijevoznici iz Unije;

54.  pozdravlja Komisijino pojednostavljenje pravila za javna ulaganja u luke i zračne luke, kulturu i najudaljenije regije; naglašava da se uzimajući u obzir potrebu povezanosti najudaljenijih i rubnih regija te u skladu s trenutačnim smjernicama Komisije svako financiranje zračnih luka iz proračuna EU-a ili Europske investicijske banke treba temeljiti na pozitivnoj analizi troškova i koristi te srednjoročnoj do dugoročnoj operativnoj i ekonomskoj održivosti kako bi se izbjeglo financiranje napuštenih zračnih luka u Europi;

55.  naglašava da je važno zaštititi transparentnost i neutralnost informacija o letovima, osigurati jednake tržišne uvjete za sve i konačno zaštititi sposobnost europskih potrošača da donose informirane odluke; stoga poziva Komisiju da se pridržava tih načela prilikom revidiranja Kodeksa poslovanja računalnih sustava rezervacija i Uredbe o uslugama zračnog prijevoza;

56.  poziva Komisiju da osigura pošteno tržišno natjecanje u prometnom sektoru kako bi se dovršilo jedinstveno tržište, vodeći po potrebi računa o javnom interesu i ekološkim aspektima te čuvajući povezanost otočnih i rubnih regija; poziva Komisiju da prati slučajeve mreža javnih luka i zračnih luka kojima se upravlja monopolom;

57.  naglašava da je za učinkovitu provedbu načela prava tržišnog natjecanja u doba globalizacije nužna međunarodna suradnja; u tom kontekstu pozdravlja stalni angažman Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u multilateralnim forumima kao što su Međunarodna mreža za tržišno natjecanje, Odbor za tržišno natjecanje Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Svjetska banka, Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD); traži od Komisije da u međunarodne trgovinske i investicijske sporazume uključi poglavlja o tržišnom natjecanju; poziva Komisiju da nastavi promicati konvergenciju instrumenata i praksi politike tržišnog natjecanja, uključujući putem bilateralne suradnje s trećim zemljama, po uzoru na sporazum o suradnji druge generacije iz 2013. između EU-a i Švicarske; pozdravlja početak dijaloga između Komisije i Kine o nadzoru državnih potpora i pomno prati usvajanje sustava revizije poštenog tržišnog natjecanja u Kini, osmišljenog kako bi se osiguralo da državne mjere nemaju negativan utjecaj na ulazak na tržište i izlazak s njega te na slobodno kretanje robe; ponavlja svoj zahtjev povjerenici Vestager da uistinu zajamči da Komisija obavješćuje i redovito pruža ažurirane informacije nadležnom odboru Parlamenta o svojim vanjskim aktivnostima u području politike tržišnog natjecanja;

58.  naglašava da funkcioniranje tržišnog natjecanja na europskom jedinstvenom tržištu prije svega donosi koristi za potrošače; smatra da stroga i nepristrana provedba politike tržišnog natjecanja može znatno doprinijeti ključnim političkim prioritetima kao što su bolje povezano i poštenije unutarnje tržište, povezano jedinstveno digitalno tržište te integrirana i klimatski prihvatljiva energetska unija; ponavlja da tradicionalni tržišni modeli politike tržišnog natjecanja možda neće uvijek biti prikladni za digitalno tržište, kao što su poslovni modeli koji se temelje na platformama i višestrana tržišta;

59.  ističe da bi se jedinstvenim skupom pravila za izračun osnovice poreza na dobit mogla ukloniti nepoštena porezna konkurencija, kao što je sklapanje poreznih sporazuma između određenih multinacionalnih poduzeća i država članica; svjestan je pregovora koji su u tijeku o konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB);

60.  svjestan je važnosti povoljnog regulatornog okvira za zračne luke kako bi se privukla i mobilizirala privatna ulaganja; smatra da bi Komisijina ocjena Direktive o naknadama zračnih luka, zajedno s učinkovitim savjetovanjem sa zračnim prijevoznicima/zračnim lukama, trebala pomoći da se razjasni jesu li postojeće odredbe učinkovit alat za promicanje tržišnog natjecanja i daljnji razvoj interesa europskih potrošača ili je pak potrebna reforma;

61.  pozdravlja činjenicu da je španjolska vlada spremna otvoriti sporazum o zračnom prometu između Španjolske i Rusije, čime bi se dopustili izravni letovi između Barcelone i Tokija;

62.  poziva Komisiju da ispita bilateralne sporazume o zračnom prometu između država članica i trećih zemalja kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje;

63.  poziva Komisiju da razmotri i riješi moguće posljedice Brexita na tržišno natjecanje u zračnom prometu, a posebice ako bi to utjecalo na članstvo Ujedinjene Kraljevine u Sporazumu o Europskom zajedničkom zračnom prostoru (ECAA), što bi za posljedicu imalo ograničavanje pristupa svim odredištima u Europskoj uniji i obratno;

64.  smatra da osiguravanje jednakih uvjeta za poduzeća na unutarnjem tržištu ovisi i o naporima da se odlučno suzbija socijalni damping;

65.  poziva Komisiju na daljnje rješavanje dugoročnih učinaka prekinutih rasprava o budućem zakonodavstvu u okviru strategije zrakoplovstva EU-a;

66.  pozdravlja Komisijinu početnu procjenu učinka i javno savjetovanje o lancu opskrbe hranom; ističe da je Europski parlament već pozvao Komisiju i nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje da reagiraju na zabrinutost uzrokovanu kumulativnim učinkom, s jedne strane, brze koncentracije sektora distribucije na nacionalnoj razini i, s druge strane, razvoja savezništava velikih distributera na europskoj i međunarodnoj razini, kako na početku lanca opskrbe hranom tako i na distributere i potrošače; smatra da su te strukturne promjene razlog za zabrinutost u pogledu mogućih strateških savezništva, smanjenja tržišnog natjecanja i smanjenog manevarskog prostora za ulaganja u inovacije u lancu opskrbe hranom, ispravnog funkcioniranja organizacija proizvođača, posebice malih poljoprivrednika, i izbora prilagođenih sorti prema poljoprivredno-ekološkim uvjetima; poziva Komisiju da uvede obvezujući regulatorni okvir u cijeloj Uniji radi borbe protiv nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom koje štete poljoprivrednicima;

67.  pozdravlja temeljitu istragu Komisije o spajanju Monsanta i Bayera; ozbiljno je zabrinut zbog činjenice da će, u slučaju da spajanje Monstanta i Bayera bude odobreno, tri poduzeća (Chem China-Syngenta, Du Pont-Dow i Bayer-Monsanto) posjedovati i prodavati do 60 % patentiranog sjemena na svijetu i 64 % pesticida i herbicida na svijetu; ističe da će ta razina koncentracije nedvojbeno dovesti do porasta cijena, povećanja tehnološke i ekonomske ovisnosti poljoprivrednika o nekoliko globalno integriranih platformi po načelu „sve na jednom mjestu”, dovesti do ograničene raznovrsnosti sjemena i ponovnog usmjeravanja inovacijske aktivnosti dalje od usvajanja proizvodnog modela kojim se poštuje okoliš i bioraznolikost te konačno do manje inovacija zbog smanjenog tržišnog natjecanja; stoga traži od Komisije da prilikom ispitivanja razine koncentracije i učinka koje to spajanje ima na tržišno natjecanje na raznim zahvaćenim tržištima pažljivo razmotri činjenicu da se u tom sektoru istovremeno odvija nekoliko spajanja;

68.  iskreno je zabrinut zbog činjenice da je Komisija odobrila spajanje Bayera i Monsanta jer se unatoč predloženoj prodaji Bayerove imovine spajanjem povećava već izrazito visoka koncentracija u sektoru poljoprivrednog poslovanja i zapravo ometa prijelaz s poljoprivrede koja se oslanja na kemikalije prema istinski održivoj poljoprivredi; poziva da se pravo tržišnog natjecanja preispita kako bi se u budućnosti takva spajanja mogla učinkovito zaustaviti; stoga snažno potiče Komisiju da ocijeni bi li spajanja u poljoprivrednom sektoru mogla dovesti do „znatnih prepreka učinkovitom tržišnom natjecanju” i to ne primjenom testa ograničenog opsega koji se usredotočuje samo na učinke spajanja na cijene, rezultate i inovacije, već ocjenom ukupnog socijalnog troška tih spajanja, uzimajući u obzir njihov širi učinak na zaštitu okoliša i međunarodne obveze o bioraznolikosti u skladu s člankom 11. UFEU-a;

69.  smatra da se trgovinske subvencije i povlastice, kao što su GSP i GSP+, koje se daju državama koje nisu članice EU-a radi promicanja ljudskih i radnih prava, a koje su se pokazale neophodnima u promicanju konkurentnosti EU-a na međunarodnoj sceni, moraju na prikladan način pratiti i primjenjivati vodeći posebno računa o učinku na industriju EU-a; stoga poziva Komisiju da obustavi bespovratna sredstva ili povlastice ako ih zemlje koje nisu članice EU-a zloupotrebljavaju;

70.  podsjeća da Komisija od lipnja 2014. ispituje porezni tretman Luksemburga prema McDonald'su te da je u prosincu 2015. donijela odluku o pokretanju službenog istražnog postupka, no da dosad nije donesena konačna odluka; poziva Komisiju da uloži sve moguće napore kako bi u tom predmetu uskoro donijela konačnu odluku;

71.  poziva Komisiju da redovito ocjenjuje učinkovitost zaštite prava intelektualnog vlasništva u državama članicama, što je ključan element dobrih politika tržišnog natjecanja; naglašava da je zaštita žigova ključna za identifikaciju i prepoznavanje proizvoda na tržištu; te da je za proizvođače vrlo teško, možda i nemoguće, ući na nova tržišta bez žigova i mogućnosti da ljudi razlikuju njihove proizvode; nadalje, smatra da se usmjeravanjem tržišnog natjecanja na cijene proizvođačima s malim tržišnim udjelima otežava jačanje tržišnog položaja; naglašava stoga da se uklanjanjem žigova ili ograničenjima u njihovoj upotrebi stvara znatna prepreka za ulazak na tržište te ugrožava bitan aspekt slobodnog i poštenog tržišnog natjecanja u Uniji;

72.  snažno podržava izjavu Komisije, koja u Godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja za 2016. navodi da „budući da poduzeća postaju globalna, globalnima moraju postati i tijela za provedbu”; smatra da su globalna pravila o tržišnom natjecanju, transparentnost i najviši stupanj koordinacije između tijela nadležnih za tržišno natjecanje, među ostalim u pogledu razmjene informacija tijekom postupaka tržišnog natjecanja, preduvjeti za razvoj pravedne trgovine na svjetskoj razini; podsjeća da je borba protiv nepoštenih poslovnih praksi, uključujući s pomoću politike tržišnog natjecanja, nužna da bi se zajamčili jednaki uvjeti na svjetskoj razini na korist potrošača, radnika i poduzeća te da je to jedan od prioriteta trgovinske strategije Unije; naglašava da se u Dokumentu za razmatranje o svladavanju globalizacije navodi da Unija mora poduzeti mjere za ponovnu uspostavu ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja te poziva Komisiju da u tom pogledu predloži konkretne politike;

73.  poziva da se instrumenti trgovinske zaštite moderniziraju kako bi bili snažniji, brži i učinkovitiji; pozdravlja novu metodu izračuna antidampinških pristojbi na temelju procjene poremećaja na tržištima trećih zemalja, kojom se mora zajamčiti najmanje ista razina učinkovitosti kao i prethodnim antidampinškim mjerama uz potpuno poštovanje naših obveza u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO); podsjeća da je važno pratiti da se ta metoda uistinu provodi; nadalje, naglašava posebnu važnost antisubvencijskog instrumenta u borbi protiv nepoštenog tržišnog natjecanja na svjetskoj razini te u uspostavljanju jednakih uvjeta kao za pravila EU-a o državnim potporama;

74.  ustraje u tome da uzajamnost mora biti jedno od ključnih načela trgovinske politike Unije kako bi se zajamčili ravnopravni uvjeti za europska poduzeća, posebno u pogledu javne nabave; naglašava da se naporima za ostvarenje boljeg pristupa stranim tržištima javne nabave ne smije ugroziti razvoj pravila EU-a u pogledu socijalnih i ekoloških kriterija; naglašava koliko je za Uniju važno da postoji međunarodni instrument o javnoj nabavi kojim se uvodi potreban reciprocitet u slučajevima kada trgovinski partneri ograniče pristup svojim tržištima javne nabave; podsjeća na koristi izravnih stranih ulaganja i smatra da bi se prijedlogom Komisije o provjeri stranih ulaganja trebalo omogućiti više uzajamnosti u pogledu pristupa tržištu;

75.  traži od Komisije da u pregovorima i trgovini posebnu pozornost posveti malim i srednjim poduzećima kako bi im se osigurao bolji pristup tržištima i razvila njihova konkurentnost; u tom je pogledu svjestan napora koje Komisija ulaže u suzbijanje nepoštenog tržišnog natjecanja u medijski istaknutim slučajevima, no ističe da je osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja u slučaju malih i srednjih poduzeća također iznimno važno;

76.  naglašava da trgovinska politika i trgovinski sporazumi EU-a mogu pomoći u borbi protiv korupcije;

77.  podsjeća da su za suzbijanje nepoštenog tržišnog natjecanja važne učinkovite i usklađene europske carinske provjere;

78.  poziva Komisiju da dodatno objasni kako se u okviru aktualne politike tržišnog natjecanja može pristupiti rješavanju nepoštenih trgovinskih praksi;

79.  stoga pozdravlja Komisijin prijedlog o Europskoj mreži za tržišno natjecanje (ECN+), uključujući važnost odvraćajućih kazni u području politike tržišnog natjecanja; nadalje, ističe da bi, u slučaju da tijelo od kojeg se traži da provede odluku o nametanju novčanih kazni to odbije, takvo obijanje uvijek moralo biti obrazloženo te da bi trebalo uspostaviti sustav preko kojega bi se mogući sporovi između tijela u tim slučajevima mogli rješavati;

80.  prima na znanje istragu o sektoru e-trgovine i konačno izvješće u kojem se potvrđuje da u sektoru e-trgovine postoje neke poslovne prakse koje negativno utječu na pošteno tržišno natjecanje i potrošačima ograničavaju izbor; u kontekstu Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta smatra da bi ta istraga trebala biti dio širih nastojanja Komisije da politiku tržišnog natjecanja u potpunosti primjeni na trgovce na malo koji posluju putem interneta;

81.  podržava namjeru Komisije da provedbu pravila EU-a o tržišnom natjecanju usmjeri na rasprostranjene poslovne prakse koje su se pojavile ili razvile uslijed rasta e-trgovine i naglašava da Komisija mora uložiti još više napora u osiguranje dosljedne primjene pravila EU-a o tržišnom natjecanju u svim državama članicama, među ostalim u pogledu poslovnih praksi povezanih s e-trgovinom; ističe da, s obzirom na to da između velikih trgovaca na malo koji posluju putem interneta i njihovih dobavljača postoji asimetričan odnos, Komisija i tijela nadležna za tržišno natjecanje trebali bi aktivno provoditi pravila o tržišnom natjecanju jer dobavljači, a posebno MSP-ovi, nemaju uvijek pristup pravnoj zaštiti po prihvatljivim cijenama;

82.  poziva da se ojača sloboda izbora za potrošače na jedinstvenom digitalnom tržištu; smatra da je pravo na prenosivost podataka koje je ugrađeno u Opću uredbu o zaštiti podataka (Uredba (EU) 2016/679) dobar pristup za jačanje prava potrošača i tržišnog natjecanja;

83.  smatra da učinkovita politika tržišnog natjecanja može dopuniti regulatorne inicijative u području jedinstvenog digitalnog tržišta te da bi se, kad poticaj za regulatorno djelovanje dolazi prije svega kao odgovor na tržišno ponašanje nekih aktera, šteta mogla rješavati mjerama tržišnog natjecanja radi suzbijanja praksi kojima se narušava tržišno natjecanje, a da se pritom ne sprječava one koji se žele natjecati na tržištu;

84.  zabrinut je zbog toga što se proizvođači sve više služe ugovornim ograničenjima za internetsku prodaju, što je potvrdila istraga u sektoru e-trgovine, te poziva Komisiju da dodatno preispita takve klauzule kako bi zajamčila da se njima ne stvaraju neopravdana ograničenja za tržišno natjecanje; istovremeno traži od Komisije da u svjetlu tih promjena preispita smjernice o vertikalnim ograničenjima i Uredbu Komisije (EU) br. 330/2010;

85.  prima na znanje mišljenje nezavisnog odvjetnika Wahla od 26. srpnja 2017. u predmetu C-230/16 Coty Germany GmbH protiv Parfümerie Akzente GmbH da se ograničenja ugovora o distribuciji na internetskim prodajnim mjestima ne bi smjela smatrati teškim ograničenjima tržišnog natjecanja u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 330/2010;

86.  ističe da je za postizanje ciljeva politike EU-a o tržišnom natjecanju ključan pristup pravosuđu, koji može podrazumijevati i dostupnost kolektivne pravne zaštite; ističe da nedostatak takvih mogućnosti slabi tržišno natjecanje, funkcioniranje unutarnjeg tržišta i potrošačka prava;

87.  podsjeća da u cilju učinkovite borbe protiv praksi kojima se narušava tržišno natjecanje države članice moraju usvojiti ekonomsku politiku usklađenu s načelima otvorenog tržišnog gospodarstva utemeljenog na poštenom tržišnom natjecanju jer isključivo protekcionističke mjere štete funkcioniranju jedinstvenog tržišta; ističe da se svi aspekti nepoštenog tržišnog natjecanja moraju ukloniti, uključujući neregistrirani rad i zaobilaženje pravila o upućivanju radnika, pri čemu se ne smije dovesti u pitanje sloboda kretanja radne snage, jedna od temeljnih sloboda unutarnjeg tržišta;

88.  smatra veoma važnim savjetovanje koje je Komisija provela o mogućim poboljšanjima kontrole koncentracije poduzeća u Uniji; vjeruje da se osobito u digitalnom sektoru mora osigurati da se koncentracijama ne ograničava natjecanje na unutarnjem tržištu EU-a; stoga ponovo poziva Komisiju da detaljno ispita uzimaju li se u postojećim postupcima ocjenjivanja u dovoljnoj mjeri u obzir okolnosti na digitalnim tržištima i internacionalizacija tržišta; nadalje, poziva Komisiju da pri procjeni tržišne moći u obzir uzme ulogu pristupa podacima i informacijama, bilo da se radi o tome da se podacima o koncentraciji i informacijama o klijentima tijekom koncentracije narušava tržišno natjecanje, te do koje mjere pristup poduzeća ekskluzivnim analitičkim metodama i patentima isključuje konkurenciju; ponovno upućuje zahtjev Komisiji da objasni kako određuje minimalni broj subjekata na tržištu koji je potreban za pošteno tržišno natjecanje i kako zadržava mogućnost ulaska novih poduzeća, posebno novoosnovanih (start-up) poduzeća, na vrlo koncentrirana tržišta;

89.  poziva države članice da zajamče ispravnu provedbu pravila EU-a o javnoj nabavi kako bi se suzbilo narušavanje tržišnog natjecanja, uključujući društvenim i ekološkim kriterijima te kriterijima zaštite potrošača ovisno o slučaju, i da u postupcima tijela javne uprave promiču dobre prakse; smatra da će se razvojem elektroničkih postupaka javne nabave MSP-ovima olakšati pristup javnoj nabavi, povećati transparentnost i osigurati učinkovitija kontrola kršenja pravila tržišnog natjecanja; nadalje, poziva Komisiju da promiče prilike za pristup tržištu za MSP-ove s pomoću manjih ugovora, kada je to u skladu s ključnim ciljevima javne nabave, te da pažljivo prati provedbu pravila u pogledu centralizacije kupnje na tržištima javne nabave;

90.  pozdravlja činjenicu da su u okviru Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta donesena pravila o prenosivosti unaprijed plaćenih usluga, kojima će se unaprijediti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu i osigurati veća prava potrošača;

91.  vjeruje da bi kriteriji za pristupanje sustavu selektivne distribucije ili franšiznoj mreži trebali biti transparentni kako bi se zajamčilo da se tim kriterijima ne krši politika tržišnog natjecanja i slobodno funkcioniranje jedinstvenog tržišta; ističe da takvi kriteriji moraju biti objektivni, kvalitativni, nediskriminirajući i da se njima ne smije prelaziti ono što je strogo potrebno; poziva Komisiju da poduzme mjere da se ta transparentnost zajamči;

92.  uviđa da postoji povećani rizik od tajnog dogovaranja među konkurentima, između ostalog, zbog softvera za praćenje cijena; smatra da do usklađenog djelovanja može doći usprkos činjenici da su kontakti među konkurentima slabiji od propisanog postojećim standardima, ili čak automatizirani, jer algoritmi međusobno komuniciraju bez obzira na smjer kretanja jednog ili više sudionika na tržištu; traži od Komisije da bude na oprezu zbog takvih novih izazova za slobodno tržišno natjecanje;

93.  pozdravlja napore koje je Komisija uložila u povezivanje s međunarodnim partnerima i multilateralnim forumima u području politike tržišnog natjecanja; smatra da je međunarodna suradnja još važnija kada poduzeća koja podliježu provedbi mjera djeluju u više jurisdikcija;

94.  smatra da će proširenje mreže sporazuma o slobodnoj trgovini, u koje je uključena Europska unija pogodovati provedbi zakona o tržišnom natjecanju u svijetu; potiče Komisiju da stoga traži daljnje mogućnosti za trgovinske sporazume te da u svaki takav budući sporazum uključi čvrsta protumonopolska pravila i pravila o državnim potporama;

95.  smatra da se u politici tržišnog natjecanja u obzir mora uzeti posebna priroda sektora poljoprivrede; podsjeća da se člankom 42. UFEU-a poljoprivrednom sektoru dodjeljuje poseban status kada je riječ o provedbi zakonodavstva o tržišnom natjecanju, što je potvrđeno tijekom posljednje reforme zajedničke poljoprivredne politike, tako što mu se odobrava niz odstupanja i izuzeća iz odredbi članka 101. UFEU-a; napominje da je cilj ZPP-a osigurati primjeren životni standard poljoprivrednog stanovništva koje se stalno suočava s gospodarskim i klimatskim rizicima; podsjeća da se politikom tržišnog natjecanja uglavnom brane interesi potrošača i da se u dovoljnoj mjeri u obzir ne uzimaju specifični interesi poljoprivrednih proizvođača i poteškoće s kojima se suočavaju; ističe da se u okviru politike tržišnog natjecanja moraju braniti interesi poljoprivrednih proizvođača na isti način kao i interesi potrošača tako da se osiguraju pošteni uvjeti tržišnog natjecanja i pristupa unutarnjem tržištu radi poticanja ulaganja i inovacija, zapošljavanja, održivosti poljoprivrednih gospodarstava te uravnoteženog razvoja ruralnih područja u Uniji te poticanja transparentnosti za sve sudionike na tržištu;

96.  ustraje u tome da se pojam „poštene cijene” ne bi trebao smatrati najnižom mogućom cijenom za potrošača, već bi to trebala biti razumna cijena koja svim stranama u lancu opskrbe hranom omogućuje poštene prihode;

97.  smatra da su kolektivne mjere organizacija proizvođača i njihovih udruženja, uključujući planiranje proizvodnje te pregovore o prodaji i ugovornim uvjetima, potrebne za postizanje ciljeva ZPP-a koji su utvrđeni u članku 39. UFEU-a te bi stoga trebale biti izuzete iz primjene članka 101. UFEU-a kad se te zajedničke mjere zaista i provode, čime bi se doprinijelo poboljšanju konkurentnosti poljoprivrednika; napominje da se odstupanja na temelju Uredbe (EU) br. 1308/2013 (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) ne upotrebljavaju u cijelosti te da zbog nedovoljne jasnoće tih odstupanja, poteškoća u njihovoj provedbi i neujednačene provedbe od strane nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje poljoprivrednicima i njihovim organizacijama nije osigurana dovoljna pravna sigurnost; pozdravlja činjenicu da će se Uredbom (EU) 2017/2393(12) pojednostaviti pravila o kolektivnoj organizaciji poljoprivrednika te će se pojasniti uloga i ovlasti organizacija proizvođača koje se bave gospodarskim aktivnostima u pogledu prava tržišnog natjecanja kako bi se ojačala njihova pregovaračka moć i pritom poštovala načela utvrđena u članku 39. UFEU-a;

98.  pozdravlja činjenicu da bi „mliječni paket” iz 2012. trebao biti produljen u okviru Uredbe (EU) 2017/2393 s obzirom na pozitivna izvješća o njegovoj provedbi(13) i njegov doprinos jačanju položaja proizvođača mlijeka u lancu opskrbe hranom; no, poziva Komisiju da provede procjenu učinka kako bi se utvrdilo bi li područje primjene odredbi koje se odnose na pregovore o ugovorima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda trebalo proširiti tako da obuhvati i ostale poljoprivredne sektore s obzirom na to da bi poljoprivrednici i organizacije proizvođača imali više slobode u planiranju proizvodnje, pravo na kolektivno pregovaranje i pregovaranje o uvjetima prodaje i ugovornim uvjetima kojima se jasno određuju cijene i količina;

99.  poziva da se, pod uvjetom da su ispunjena načela nužnosti i proporcionalnosti, uvede brzo automatsko izuzeće od članka 101. UFEU-a, kako bi se međustrukovnim poljoprivrednim organizacijama omogućilo da ispune zadaće koje su im povjerene Uredbom o jedinstvenom ZOT-u radi ostvarivanja ciljeva iz članka 39. UFEU-a;

100.  predlaže da se odredbe iz Uredbe o jedinstvenom ZOT-u kojima se omogućuje donošenje mjera za reguliranje ponude sireva sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (članak 150.), šunke sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (članak 172.) i vina (članak 167.) prošire na proizvode s oznakom kvalitete kako bi se ponuda mogla bolje uskladi s potražnjom;

101.  pozdravlja činjenicu da se Uredbom (EU) 2017/2393 uvode postupci kojima skupina poljoprivrednika može od Komisije tražiti neobvezujuće mišljenje o usklađenosti određenog kolektivnog djelovanja s općim odstupanjem od pravila o tržišnom natjecanju na temelju članka 209. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u; ipak, poziva Komisiju da u svjetlu preporuke Radne skupine za tržišta poljoprivrednih proizvoda pojasni područje primjene općeg odstupanja za poljoprivredu kako bi se odstupanje utvrdilo na način da neprimjena članka 101. UFEU-a, kad je to predviđeno, bude provediva i ostvariva;

102.  naglašava da u razdobljima ozbiljnih tržišnih neravnoteža, kad je sektor poljoprivrede u opasnosti i svi građani pogođeni mogućim poremećajima u opskrbi osnovnim namirnicama, tržišno orijentiran ZPP mora poljoprivrednicima pružiti potporu i omogućiti dodatna, vremenski ograničena i u potpunosti opravdana izuzeća od pravila tržišnog natjecanja; pozdravlja činjenicu da će zbog posljedica promjena na temelju uredbe (EU) 2017/2393 biti jednostavnije aktivirati odredbe članka 222. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u, koje dopuštaju takva privremena odstupanja od prava tržišnog natjecanja;

103.  poziva na daljnji razvoj europskog instrumenta za praćenje cijena prehrambenih proizvoda kako bi se s pomoću boljih podataka koji su u većoj mjeri raščlanjeni poboljšalo otkrivanje kriza u poljoprivredno-prehrambenom sektoru; u tom pogledu ističe da je u definiranje i prikupljanje podataka potrebno uključiti organizacije poljoprivrednika;

104.  ističe činjenicu da je Komisija svjesna da su poljoprivredni proizvođači najmanje koncentrirana razina u lancu opskrbe hranom, dok su njihovi dobavljači i kupci često više i bolje koncentrirani, što dovodi do neuravnoteženog odnosa te do negativnih i nepoštenih praksi, koje provode neki veliki distribucijski lanci, prerađivači i prodavači u maloprodaji, a koje se ne mogu ukloniti samo u okviru politike tržišnog natjecanja te je zato potrebna usklađenost s ostalim politikama; stoga poziva Komisiju da jasnije definira „dominantan položaj” i zloupotrebu takvog položaja uzimajući u obzir stupanj koncentracije i pregovaračku snagu sektora proizvodnje, prerade i maloprodaje; nadalje, napominje da se uredbom (EU) 2017/2393 uvode određene odredbe o pravu na pisane ugovore i pregovore o ugovornim uvjetima za bolju raspodjelu vrijednosti duž opskrbnog lanca kako bi se pomoglo u smirivanju odnosa među dionicima, suzbijanju nepoštenih trgovinskih praksi, pomaganju poljoprivrednicima da brže reagiraju na tržišne signale, poboljšanju izvješćivanja o cijenama i prijenosa cijena te boljoj prilagodbi ponude u odnosu na potražnju; povrh toga, poziva Komisiju i nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje da zajamče da je roba pravilno klasificirana i da je za nju određena ispravna cijena te da se prate i obvezujućim mjerama suzbijaju i kažnjavaju zloupotrebe i nepoštene trgovinske prakse koje utječu na poljoprivrednike; smatra da bi trebalo proučiti postojeće nacionalne programe kako bi se utvrdilo koje najbolje prakse treba primjenjivati;

105.  svjestan je da se pravo tržišnog natjecanja do sada nije primjenjivalo za suzbijanje nepoštenih trgovinskih praksi u prehrambenom lancu ni na europskoj ni na nacionalnoj razini; napominje da su u tom pogledu provedena posebna nacionalna pravila, ali se nisu pokazala potpuno učinkovita u rješavanju udomaćenog problema nepoštenih trgovinskih praksi i neravnoteže moći u lancu opskrbe hranom; poziva Komisiju da bez odgode objavi i odobri najavljeni zakonodavni prijedlog EU-a o nepoštenim trgovinskim praksama, omogući usklađeni pravni okvir kojim će se proizvođači i poljoprivrednici bolje zaštititi od nepoštenih trgovinskih praksi te osigura daljnju konsolidaciju unutarnjeg tržišta;

106.  podsjeća da je Parlament već pozvao Komisiju i nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje da stvarno odgovore na zabrinutost prouzročenu kumulativnim učinkom koji brza koncentracija distribucijskog sektora na nacionalnoj razini i stvaranje savezništava među velikim distributerima na europskoj i međunarodnoj razini imaju na početak lanca opskrbe hranom te na distributere i potrošače; smatra da ta strukturna promjena povećava zabrinutost zbog mogućih strateških savezništava, niže razine tržišnog natjecanja i smanjenog manevarskog prostora za ulaganja u inovacije unutar lanca opskrbe hranom;

107.  poziva države članice i institucije EU-a da im prioritet bude jačanje jedinstvenog tržišta nakon Brexita tako što će se pobrinuti za potpuno poštovanje zakonodavstva EU-a u području tržišnog natjecanja i odstupanja od njega te ostalih standarda kako bi se zajamčila pravna sigurnost i jednaki uvjeti među državama članicama;

108.  napominje da je pojedinačna gornja granica za de minimis potpore u poljoprivrednom sektoru 2013. bila udvostručena (sa 7 500 EUR na 15 000 EUR) radi suočavanja sa sve češćim klimatskim, zdravstvenim i gospodarskim krizama; ističe da je istodobno nacionalna gornja granica de minimis potpora tek malo prilagođena (s 0,75 % na 1 % vrijednosti nacionalne poljoprivredne proizvodnje), čime je smanjen manevarski prostor država da pomognu poljoprivrednim gospodarstvima u teškoćama; stoga traži da se nacionalna gornja granica de minimis potpora poveća na 1,25 % nacionalne poljoprivredne proizvodnje kako bi se ublažio težak gospodarski položaj poljoprivrednika; napominje da bi usklađena pravila o de minimis potporama trebala poslužiti za poboljšanje položaja poljoprivrednika bez ponovnog vraćanja poljoprivredne politike u nacionalne okvire;

109.  naglašava važnost sredstava namijenjenih za omogućivanje pristupa širokopojasnim mrežama velike brzine kako bi se održao korak s tehnološkim napretkom i poticalo tržišno natjecanje, osobito u ruralnim i udaljenim područjima;

110.  naglašava da bi otvaranje tržišta EU-a vrlo konkurentnim trgovačkim partnerima i velikim izvoznicima poljoprivrednih proizvoda za koje vrijede različiti standardi moglo predstavljati opasnost za najosjetljivije poljoprivredne sektore u Uniji; poziva Komisiju da u potpunosti vodi računa o učinku mogućih tržišnih poremećaja koje bi trgovinski sporazumi s trećim zemljama mogli prouzročiti za poljoprivredne proizvođače u Europi s obzirom na osjetljivu financijsku situaciju u kojoj se nalaze i ključnu ulogu koju imaju u našem društvu;

111.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te nacionalnim i, po potrebi, regionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje.

(1) SL L 187, 26.6.2014., str. 1.
(2) SL L 156, 20.6.2017., str. 1.
(3) SL C 262, 19.7.2016., str. 1.
(4) SL C 93, 24.3.2017., str. 71.
(5) SL C 35, 31.1.2018., str. 71.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0434.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0027.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0428.
(9) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(10) https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/file_import/aar-comp-2016_en_0.pdf
(11) Primjerice, temeljita istraga Komisije o mogućem programu državne potpore povezanom s izuzećem za financiranje grupacija u kontekstu pravila Ujedinjene Kraljevine o kontroliranom inozemnom društvu (SA.44896).
(12) Uredba (EU) 2017/2393 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni uredaba (EU) br. 1305/2013 o potpori ruralnom razvoju iz Europskoga poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), (EU) br. 1306/2013 o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike, (EU) br. 1307/2013 o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike, (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i (EU) br. 652/2014 o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal (SL L 350, 29.12.2017., str. 15).
(13) Izvješća o razvoju situacije na tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda i funkcioniranju odredbi „mliječnog paketa” (COM(2016)0724 i COM(2014)0354).


Neodlučnost u vezi s cijepljenjem i smanjenje stopa cijepljenja u Europi
PDF 273kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o sumnjičavosti u pogledu cijepljenja i pad stopa procijepljenosti u Europi (2017/2951(RSP))
P8_TA(2018)0188B8-0188/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. lipnja 2011. pod nazivom „Imunizacija djece: uspjeh, izazovi i perspektive imunizacije djece u Europi”(1), koje su usvojili ministri zdravstva država članica EU-a,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 1. prosinca 2014. o cijepljenju kao učinkovitom alatu javnog zdravlja(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. lipnja 2017. naslovljenu „Europski akcijski plan ʻJedno zdravljeʼ za borbu protiv antimikrobne otpornosti” (COM(2017)0339),

–  uzimajući u obzir Globalni akcijski plan za cijepljenje Svjetske zdravstvene organizacije, koji su u svibnju 2012. podržale 194 države članice Svjetske zdravstvene skupštine,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 68.6 Svjetske zdravstvene organizacije, koju su 26. svibnja 2015. podržale 194 države članice Svjetske zdravstvene skupštine,

–  uzimajući u obzir Europski akcijski plan za cijepljenje Svjetske zdravstvene organizacije za razdoblje 2015. – 2020. koji je donesen 18. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir tehničko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti od 27. travnja 2017. naslovljeno „Informacijski sustavi za imunizaciju u EU-u i EGP-u”,

–  uzimajući u obzir tehničko izvješće Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti od 14. lipnja 2017. naslovljeno „Bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem i imunizacija: ključne kompetencije”,

–  uzimajući u obzir Političku deklaraciju sa sastanka na visokoj razini Opće skupštine UN-a o antimikrobnoj otpornosti, održanog 21. rujna 2016. u New Yorku,

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetske banke iz ožujka 2017. naslovljeno „Infekcije otporne na lijekove: prijetnja našoj ekonomskoj budućnosti”,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća 2009/1019/EU od 22. prosinca 2009. o cijepljenju protiv sezonske gripe(3),

–  uzimajući u obzir rastući broj interkontinentalnih putnika,

–  uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o neodlučnosti u vezi s cijepljenjem i smanjenju stopa procijepljenosti u Europi (O-000008/2018 – B8-0011/2018 i O-000009/2018 – B8-0012/2018),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su se u prosincu 2010. globalni lideri u području zdravstva obvezali na pronalazak, razvoj i globalnu isporuku cjepiva kojima se spašavaju životi, osobito najsiromašnijim zemljama, te su sljedećih 10 godina (2011. – 2020.) proglasili „desetljećem cjepiva”;

B.  budući da se trošak kompletnog paketa cjepiva za jedno dijete, čak i po najnižim globalnim cijenama, u razdoblju od 2001. do 2014. povećao 68 puta; budući da taj porast cijene nije opravdan niti je u skladu s ciljem održivog razvoja prema kojem se treba osigurati zdrav život i promicati dobrobit u svakoj životnoj dobi;

C.  budući da se unutar EU-a i Europskog gospodarskog prostora države znatno razlikuju u pogledu preporučenih cjepiva i organizacije zdravstvenih usluga;

D.  budući da su sve države članice EU-a podržale Europski akcijski plan za cijepljenje Svjetske zdravstvene organizacije za razdoblje 2015. – 2020.;

E.  budući da poticanje visokih stopa procijepljenosti štiti građane od zaraze bolestima koje se mogu spriječiti cijepljenjem, a pandemijske su u zemljama s niskim stopama cijepljenja i imunizacije;

F.  budući da je svjetsko istraživanje provedeno u okviru projekta uspostave povjerenja u cjepiva pokazalo da na području Europe postoji najviše negativnih stavova u pogledu percepcije važnosti cjepiva i njihovoj sigurnosti i djelotvornosti, što dovodi do najveće razine sumnjičavosti u pogledu cijepljenja među stanovništvom(4);

G.  budući da je smanjenje primjene cjepiva u Europi dovelo do značajnih slučajeva izbijanja ospica i s njima povezanih smrtnih slučajeva u više europskih zemalja;

H.  budući da razne države članice na temelju pristupa „Jedno zdravlje” smatraju da je cijepljenje domaćih životinja važna mjera i za sprječavanje izbijanja prekograničnih životinjskih bolesti i za ograničenje rizika od daljnje zaraze, te su ga i uvele, između ostalog protiv infekcija bakterijom Coxiella burnettii i drugih bakterijskih i virusnih bolesti koje predstavljaju rizik za javno zdravlje;

I.  budući da je u razdoblju 2008. – 2015. u Europi zabilježeno 215 000 slučajeva oboljelih od bolesti koje su se mogle spriječiti cijepljenjem, isključujući gripu (5);

1.  prepoznaje ulogu koju bi cjepiva mogla imati u borbi protiv antimikrobne otpornosti, koju bi trebalo nastaviti istraživati;

2.  prepoznaje ulogu koju bi cjepiva mogla imati u smanjenju potrebe za antibioticima, čime bi se doprinijelo smanjenju širenja antimikrobne otpornosti, što bi trebalo nastaviti istraživati; međutim, ističe da hitno smanjenje prekomjerne uporabe i zloporabe antibiotika kao i nenamjernog izlaganja njima mora i dalje ostati glavni prioritet;

3.  napominje da se zahvaljujući cijepljenu svake godine spriječi približno 2,5 milijuna smrtnih slučajeva u svijetu i da se smanjuju troškovi liječenja konkretnih bolesti, uključujući liječenje antimikrobnim lijekovima;

4.  pozdravlja činjenicu da je uvođenje zaštitnog cijepljenja velikih razmjera u Europi znatno doprinijelo iskorjenjivanju ili smanjenju broja slučajeva brojnih zaraznih bolesti; ipak, zabrinut je zbog uznemiravajuće pojave sumnjičavosti u pogledu cijepljenja i nedostatka nacionalnih preporuka kojima se uzima u obzir starenje stanovništva te poziva na veću transparentnost u proizvodnji cjepiva i uspostavljanju mjera kako bi se razuvjerilo europske građane;

5.  ističe da cjepiva prolaze stroga testiranja u više faza ispitivanja prije nego što ih Svjetska zdravstvena organizacija pretkvalificira i Europska agencija za lijekove odobri za uporabu, te se redovito preispituju; ističe da istraživači moraju prijaviti bilo kakav sukob interesa;

6.  predlaže da istraživači koji se nalaze u sukobu interesa budu isključeni iz povjerenstava za ocjenjivanje; poziva na skidanje statusa tajnosti rasprava povjerenstva za ocjenjivanje Europske agencije za lijekove; predlaže da se objavljuju znanstveni i klinički podaci na kojima se temelje zaključci povjerenstva, čija je anonimnost unaprijed zajamčena;

7.  podsjeća da je u europskom akcijskom planu „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti navedeno da je imunizacija cijepljenjem isplativa intervencija u području javnog zdravlja u borbi protiv antimikrobne otpornosti(6);

8.  pozdravlja aktivni angažman Komisije u pogledu cijepljenja i uključenje inicijative za cijepljenje u program rada Komisije za 2018.; pozdravlja objavljivanje plana za preporuku Vijeća o jačanju suradnje u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem;

9.  podržava činjenicu da je u akcijskom planu za borbu protiv antimikrobne otpornosti Komisija najavila da će omogućiti poticaje kako bi se povećala uporaba dijagnostike, alternativa antimikrobnim sredstvima i cjepiva(7);

10.  pozdravlja skoro pokretanje zajedničkog djelovanja čiji je cilj povećanje procijepljenosti, a koje se sufinancira sredstvima iz zdravstvenog programa EU-a;

11.  poziva države članice i Komisiju da ojačaju pravnu osnovu za procijepljenost; ističe da su prema 1. cilju Europskog akcijskog plana za cijepljenje za razdoblje 2015. – 2020. uvođenje i provedba odgovarajućeg zakonodavnog okvira ključni za definiranje nacionalnih prioriteta i poduzimanje konkretnih koraka prema održivoj obvezi imunizacije;

12.  snažno podupire Sporazum o zajedničkoj javnoj nabavi kojim se državama članicama i Komisiji pruža okvir za zajedničku nabavu cjepiva, čime se udružuje kupovna moć država članica i osigurava dostupnost pandemijskih cjepiva u dostatnim količinama kako bi se zajamčio pristup cjepivima i jednako postupanje sa svim državama članicama koje sudjeluju u sporazumu;

13.  pozdravlja činjenicu da su 24 države članice potpisale Sporazum o zajedničkoj javnoj nabavi, što znači da se njime obuhvaća 447,8 milijuna od 508,2 milijuna građana EU-a; poziva države članice koje još nisu potpisale taj sporazum da to učine kako bi se zajamčilo da svi građani EU-a budu obuhvaćeni njime;

14.  podsjeća na važnost transparentnosti u stvaranju i održavanju povjerenja javnosti u lijekove;

15.  podsjeća na važnost Uredbe o kliničkim ispitivanjima(8) u poticanju i olakšavanju istraživanja novih cjepiva i osiguravanju transparentnosti rezultata kliničkih ispitivanja; poziva Komisiju i Europsku agenciju za lijekove da bez daljnje odgode provedu Uredbu o kliničkim ispitivanjima; ponajprije uspostavom Europskog portala i baze podataka (engl. European Portal and Database, EUPD) čija provedba već više od dvije godine znatno kasni; nadalje, poziva sve uključene strane da osiguraju da aktualno preseljenje Europske agencije za lijekove iz Londona ne dovede do dodatnih poremećaja ili kašnjenja u radu agencije;

16.  poziva države članice da zajamče da su svi zdravstveni radnici cijepljeni na odgovarajući način; poziva Komisiju da u preporuci Vijeća o pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem razmotri pitanje stopa procijepljenosti zdravstvenih radnika;

17.  smatra da je inicijativa Komisije da izradi prijedlog za preporuku Vijeća o pojačanoj suradnji u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem koja bi trebala biti predstavljena u drugom tromjesečju 2018. i kojom se pruža potpora državama članicama u provedbi programa cijepljenja u nastojanju da smanje sumnjičavosti u pogledu cijepljenja, pojačaju opskrbu cjepivima i povećaju ukupnu procijepljenost veoma dobar korak; poziva Komisiju i Vijeće da pri sastavljanju preporuka uzmu u obzir stajalište Parlamenta;

18.  sa zabrinutošću napominje da epidemiološki podaci o trenutačnom stanju u vezi s cijepljenjem u državama članicama ukazuju na značajne nedostatke u prihvaćanju cjepiva i na nedostatnu stopu procijepljenosti koja bi omogućila odgovarajuću zaštitu; zabrinut je zbog toga što je rastuća i raširena sumnjičavost u pogledu cijepljenja dostigla zabrinjavajuće razmjere zbog niza zdravstvenih posljedica koje izaziva u državama članicama; poziva države članice, uzimajući u obzir korisnost cijepljenja u preventivne svrhe, da se pobrinu da cijepljenjem ne budu obuhvaćena samo djeca predškolske dobi nego da sve skupine stanovništva bude uključene u pristup cjeloživotnog cijepljenja;

19.  ističe da je slabljenje povjerenja javnosti u cijepljenje u svijetu razlog za zabrinutost i veliki izazov za stručnjake u javnom zdravstvu; napominje da je zbog sumnjičavosti u pogledu cijepljenja nekoliko država u Europi trenutačno suočeno s pojavom ospica koja se mogla spriječiti; poziva Komisiju da nastavi jačati svoju potporu nacionalnim sustavima cijepljenja namijenjenima za povećanje procijepljenosti;

20.  ističe da bi se većom transparentnošću u postupku ocjenjivanja cjepiva i njihovih pomoćnih sredstava te financiranjem neovisnih istraživačkih programa o eventualnim nuspojavama cjepiva doprinijelo vraćanju povjerenja u programe cijepljenja;

21.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju infrastrukturu za prikupljanje podataka u svrhu praćenja obrazaca zaraznih bolesti i utjecaja cjepiva u stvarnom životu kako bi se podržali programi imunizacije;

22.  zabrinut je zbog velikih razlika u pogledu cjepiva koja se preporučuju, pružaju i/ili proglašavaju obveznim u raznim državama članicama; također je zabrinut zbog toga što te razlike u procijepljenosti pogoršavaju zdravstvene nejednakosti među državama članicama i podrivaju napore da se smanje i iskorijene bolesti koje se mogu spriječiti;

23.  osuđuje širenje nepouzdanih, zavaravajućih i neznanstvenih informacija o cijepljenju koje se još dodatno potiče medijskim kontroverzama, senzacionalizmom i lošim novinarstvom; poziva države članice i Komisiju da poduzmu djelotvorne korake protiv širenja takvih dezinformacija te da nastave razrađivati kampanje za podizanje razine osviještenosti i informiranje u cilju ponovne uspostave povjerenja u cjepiva, da poboljšaju edukaciju i dijalog u koji osobito treba uključiti roditelje i da stvore europsku platformu čiji će cilj biti povećanje procijepljenosti i suzbijanje učinka zavaravajućih informacija;

24.  ističe potrebu za tim da se građanima pruže uključive, činjenične i znanstveno utemeljene informacije; poziva Komisiju i države članice da omoguće lakši dijalog s dionicima iz civilnog društva, pokretima na lokalnoj razini, akademskom zajednicom, medijima i nacionalnim zdravstvenim vlastima u cilju suzbijanja nepouzdanih, zavaravajućih i neznanstvenih informacija o cijepljenju;

25.  zabrinut je zbog manjka proračunskih sredstava izravno namijenjenih za cijepljenje u nekim državama članicama i zbog visokih cijena te velikih razlika u cijeni nekih cjepiva kojima se mogu spasiti životi, što bi moglo pojačati postojeće nejednakosti u području zdravlja; poziva Komisiju i države članice da što prije provedu mjere na koje je Europski parlament pozvao u svojoj Rezoluciji od 2. ožujka 2017. o mogućnostima EU-a za poboljšanje pristupa lijekovima(9), naglašavajući pritom da je, dugoročno gledano, cijepljenje jedna od najisplativijih mjera javnog zdravlja kojima raspolažu zdravstveni sustavi;

26.  zabrinut je zbog toga što visoke cijene cjepiva nerazmjerno pogađaju zemlje s niskim i srednjim dohotkom, uključujući zemlje koje gube potporu donatora koju su prethodno primali u okviru Saveza za cjepiva Gavi; poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere kojima bi se olakšao pristup cjepivima u dotičnim zemljama;

27.  pozdravlja ohrabrujući napredak koji je ostvaren u borbi protiv bolesti i vrsta raka povezanih s humanim papiloma virusom (HPV) zahvaljujući programima cijepljenja protiv virusa HPV-a; poziva države članice da nastave s razvojem tih programa i istraže načine kojima bi se povećale stope procijepljenosti i spriječili drugi oblici raka, primjerice, uključivanjem dječaka u programe cijepljenja;

28.  smatra da je ključno pružiti usluge probira i cijepljenja migrantima i izbjeglicama koji ulaze u države EU-a; poziva Komisiju i države članice da zabilježe konkretne aktivnosti cijepljenja koje se provode za migrante i izbjeglice koji ulaze u države EU-a i da energično rade na rješavanju utvrđenih nedostataka;

29.  zabrinut je zbog nestašica cjepiva te poziva Komisiju i države članice da pronađu rješenja za povećanje opskrbe i dostupnosti cjepiva, uključujući mehanizme za pripremu zaliha cjepiva;

30.  poziva države članice i Komisiju da među zdravstvenim djelatnicima koji obavljaju cijepljenja promiču kampanje za podizanje razine osviještenosti o njihovoj moralnoj i etičkoj obvezi da zaštite javno zdravlje tako da pacijentima (ili njihovim zakonskim skrbnicima) pružaju dostatne informacije o cjepivima kako bi oni mogli donositi utemeljene odluke;

31.  ističe da su zdravstveni djelatnici temelj za prihvaćanje cjepiva u javnosti i da se kao glavni razlog za cijepljenje dosljedno navode njihove preporuke(10);

32.  poziva Komisiju i države članice da izrade sveobuhvatan akcijski plan EU-a kojim bi se riješio društveni problem sumnjičavosti u pogledu cijepljenja, ojačale obveze država članica u pogledu imunizacije kao prioritetne mjere u području javnog zdravlja, uključujući prioritetne mjere i mjere prilagođene regijama, te uzele u obzir različite okolnosti i posebni izazovi s kojima su suočene države članice;

33.  poziva Komisiju da omogući usklađeniji i ujednačeniji raspored cijepljenja širom EU-a, da razmjenjuje najbolje prakse, da zajedno s državama članicama istraži mogućnosti izrade platforme EU-a za kontrolu sigurnosti i učinkovitosti cjepiva, osigura jednakomjernu pokrivenost diljem Europe, smanji zdravstvene nejednakosti i doprinese povećanju povjerenja u programe cijepljenja i u cjepiva; poziva Komisiju da pokrene ciljane inicijative za cijepljenje, primjerice projekt „Europski dan cijepljenja protiv gripe” na koji bi se svake godine mogle pokretati kampanje cijepljenja u skladu s ciljem pokrivenosti od 75 % utvrđenim u preporukama Vijeća o sezonskoj gripi;

34.  poziva Komisiju i države članice da donesu konkretne mjere u okviru pristupa „Jedno zdravlje” kako bi se stope procijepljenosti povećale i kod ljudi i, po potrebi, kod životinja i to financijskim poticajima i politikama, te kako bi se na isplativiji način suzbile zarazne bolesti i otpornost na antibiotike, između ostalog u kontekstu buduće zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje nakon 2020.;

35.  poziva države članice da Komisiji, Europskom centru za sprečavanje i kontrolu bolesti i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji pravodobno pružaju podatke o cijepljenju i bolestima koje se mogu spriječiti cijepljenjem;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i vladama država članica.

(1) SL C 202, 8.7.2011., str. 4.
(2) SL C 438, 6.12.2014., str. 3.
(3) SL L 348, 29.12.2009., str. 71.
(4) Larson, Heidi J. et al. The State of Vaccine Confidence 2016: Global Insights Through a 67-Country Survey. (Povjerenje u cjepiva 2016. Svjetski podaci na temelju istraživanja provedenog u 67 zemalja.) Online časopis EBioMedicine. 2016. Svezak 12, str. 295 – 301.
(5) Vijeće za vanjske odnose, karte s prikazom pojave bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, 2015.
(6) Vidjeti akcijski plan, str. 10.
(7) Vidjeti akcijski plan, str. 12.
(8) Uredba (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 1.).
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0061.
(10) J. Leask, P. Kinnersley, C. Jackson, F. Cheater, H. Bedford, G. Rowles. Communicating with parents about vaccination: a framework for health professionals. (Kako komunicirati s roditeljima o cjepivu. Okvir za zdravstvene djelatnike.) BMC Pediatrics. 2012. svezak 12. str. 12 – 154.


Provedba Direktive o europskom nalogu za zaštitu
PDF 531kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o provedbi Direktive 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu (2016/2329(INI))
P8_TA(2018)0189A8-0065/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10., 18., 19., 21., 79. i 82. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 6., 20., 21., 23., 24., 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je 1948. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o iskorjenjivanju nasilja nad ženama od 20. prosinca 1993.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta donesenu u New Yorku 20. studenoga 1989.,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir Opću napomenu koju je 26. kolovoza 2016. usvojio Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom o članku 6. („Žene i djevojčice s invaliditetom”) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) te Odluke Vijeća (EU) 2017/865(1) i (EU) 2017/866(2) od 11. svibnja 2017. o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koju su potpisale sve države članice,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/80/EZ od 29. travnja 2004. o naknadi žrtvama kaznenih djela(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(6) i Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. lipnja 2012. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.” (COM(2012)0286),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(9),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na presude i probacijske odluke s ciljem nadzora probacijskih mjera i alternativnih sankcija(10),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru(11),

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima(12),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 10. lipnja 2011. o planu za jačanje prava i zaštite žrtava, posebno u kaznenim postupcima(13),

–  uzimajući u obzir „Stockholmski program ‒ otvorena i sigurna Europa koja služi svojim građanima i štiti ih”(14),

–  uzimajući u obzir Program za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Nasilje nad ženama – istraživanje na razini EU-a”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2009. o uklanjanju nasilja nad ženama(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o ravnopravnosti muškaraca i žena u Europskoj uniji 2009.(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(18),

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe na razini EU-a Direktive 2011/99/EU koju je izradio Odjel za ex post evaluaciju Glavne uprave EP-a za usluge parlamentarnih istraživanja (PE 603.272),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir zajednička razmatranja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0065/2018),

A.  budući da svi oblici nasilja nad ljudima predstavljaju izravno kršenje njihova ljudskog dostojanstva, koje je osnova svih temeljnih ljudskih prava i stoga ga je potrebno poštovati i zaštititi; budući da je nasilje nad ženama brutalan oblik diskriminacije i kršenje ljudskih i temeljnih prava;

B.  budući da su žrtve nasilja i zlostavljanja u opasnosti od sekundarne i ponovne viktimizacije, osvete i zastrašivanja; budući da pružanje žrtvama potrebne zaštite, uključujući prekograničnu zaštitu, stoga uvelike ovisi o osviještenosti žrtava, cijelog društva i svih službenih osoba koje dođu u kontakt s njima, što obuhvaća i relevantne infrastrukture poput skloništa;

C.  budući da nedostatak prikladne zaštite osoba od rodno uvjetovanog nasilja ozbiljno šteti cijelom društvu;

D.  budući da je jedan od najvažnijih sigurnosnih aspekata svakog društva zaštita osobnog integriteta i slobode svakog pojedinca; budući da očuvanje osobne sigurnosti i zaštita svih pojedinaca od rodno uvjetovanog nasilja trebaju biti među prioritetima Europskog programa sigurnosti;

E.  budući da nasilje i fizičko, psihološko i seksualno zlostavljanje neproporcionalno pogađaju žene(19); budući da je svaka treća žena u EU-u starija od 15 godina doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje; budući da su u određenim državama članicama opseg i ozbiljnost nasilja nad ženama često zanemareni i trivijalizirani te da je praksa okrivljavanja žrtava i dalje zabrinjavajuće rasprostranjena; budući da se otprilike samo jedna trećina žena koje njihovi partneri fizički ili seksualno zlostavljaju obrati nadležnim tijelima;

F.  budući da je jamčenje ravnopravnosti spolova u svim područjima politika temeljno načelo Europske unije i ključna sastavnica borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja;

G.  budući da se Istanbulskom konvencijom, koju su potpisale, ali ne i ratificirale Unija i sve njezine države članice(20), predviđa da se sve njezine odredbe, posebno mjere za zaštitu prava žrtava, provode bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi i da se od potpisnica izričito zahtijeva da uhođenje prepoznaju kao kazneno djelo; budući da će se ratifikacijom i punom provedbom Istanbulske konvencije doprinijeti rješavanju izazova u vezi s europskim nalogom za zaštitu jer će se time pružiti koherentni europski pravni okvir za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama;

H.  budući da za smanjenje procijenjenog broja neprijavljenih slučajeva nasilja države članice trebaju uvesti i poboljšati instrumente ranog upozoravanja i zaštite kako bi se žene osjećale sigurnima i prijavljivale rodno uvjetovano nasilje; budući da bi znatno velik broj neprijavljenih slučajeva rodno uvjetovanog nasilja mogao biti povezan s nedostatkom javnih sredstava; budući da nadležna tijela trebaju raspolagati objektima, kao što su skloništa u kojima se pružaju liječnička i forenzička potpora, psihološko savjetovanje i pravna pomoć, i koji predstavljaju sigurno utočište za žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja;

I.  budući da sloboda kretanja u EU-u podrazumijeva da osobe često odlaze iz jedne zemlje u drugu; budući da se europski nalog za zaštitu temelji na potrebi da se zaštite prava i slobode žrtava, a posebno da se poštuje pravo žrtava i mogućih žrtava na slobodu kretanja i osigura njihova stalna zaštita prilikom ostvarivanja tog prava;

J.  budući da je ključna sastavnica borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja sprečavanje nasilja ulaganjem u kampanje za podizanje razine osviještenosti i informativne kampanje koje su učinkovito medijski pokrivene te u obrazovanje i osposobljavanje stručnjaka; budući da se Istanbulskom konvencijom od svih strana zahtijeva da spriječe rodno uvjetovano nasilje i stereotipe definiranjem uloge medija; budući da među žrtvama koje se koriste nacionalnim mjerama za zaštitu općenito nedostaje osviještenost o postojanju europskog naloga za zaštitu, što se negativno odražava na njegovu provedbu; budući da se kampanjama za podizanje razine osviještenosti i programima za senzibilizaciju kojima je cilj suzbiti trivijalizaciju obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja doprinosi povećanju spremnosti žrtava da prijavljuju zlostavljanje i traže izdavanje nacionalnih i europskih naloga za zaštitu, kao i povećanju njihova povjerenja u nadležna tijela;

K.  budući da je 2010., kada je Europsko vijeće predložilo europski nalog za zaštitu, 118 000 žena koje žive u EU-u bilo obuhvaćeno mjerama zaštite povezanima s rodno uvjetovanim nasiljem; budući da je 2011. procijenjeno da prosječno 1180 osoba treba trajne prekogranične mjere zaštite u EU-u;

L.  budući da u mnogim državama članicama nevladine organizacije često imaju ključnu ulogu kad je riječ o potpori žrtvama;

M.  budući da su europski nalozi za zaštitu instrumenti međusobnog priznavanja i suradnje koji ne mogu ni pravilno funkcionirati ni štititi žrtve dok se ne provedu u svim državama članicama;

N.  budući da određene države članice izdaju mjere zaštite na temelju kaznenih postupaka, posebno u slučaju nasilja, dok druge izdaju naloge za zaštitu na temelju građanskih postupaka;

O.  budući da u državama članicama EU-a postoji širok raspon naloga za zaštitu te da zbog različitih pravosudnih sustava u državama članicama provedba europskih naloga za zaštitu nailazi na brojne poteškoće koje bi mogle žrtvama ugroziti prikladnu primjenu i broj izdanih europskih naloga za zaštitu;

P.  budući da većina država članica nema registarske sustave za prikupljanje podataka o europskim nalozima za zaštitu te da ne postoji europski središnji registarski sustav za prikupljanje svih relevantnih podataka u EU-u; budući da je zbog nedovoljne količine podataka teško procijeniti provedbu europskog naloga za zaštitu i ukloniti nedostatke u zakonodavstvu ili provedbi;

Q.  budući da se europski nalog za zaštitu primjenjuje na žrtve svih oblika kaznenih djela, uključujući žrtve terorizma, trgovanja ljudima, rodno uvjetovanog nasilja i organiziranog kriminala; budući da osobama u osjetljivim situacijama koje su žrtve kaznenih djela treba posvetiti posebnu pozornost kada podnose zahtjev za europski nalog za zaštitu;

R.  budući da postoji snažna povezanost između funkcioniranja europskog naloga za zaštitu i minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela utvrđenih Direktivom 2012/29/EU;

1.  poziva države članice da jasno osude sve oblike rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad ženama, obvežu se na njihovo iskorjenjivanje i zajamče nultu toleranciju prema tim oblicima nasilja;

2.  poziva države članice i Komisiju da rodnu dimenziju uvedu u sve svoje politike, osobito one politike koje bi se mogle povezati s podizanjem razine osviještenosti o nasilju nad ženama i otkrivanjem slučajeva takvog nasilja, kao i sa zaštitom i očuvanjem integriteta žrtava;

Opća ocjena provedbe Direktive i preporuke za poboljšanje provedbe i funkcioniranja europskog naloga za zaštitu

3.  prima na znanje da su sve države članice koje su obvezane Direktivom o europskom nalogu za zaštitu obavijestile Komisiju o prenošenju te Direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo;

4.  svjestan je potencijalnog pozitivnog učinka uspostave područja slobode, sigurnosti i pravde na prekograničnu zaštitu žrtava; smatra da europski nalog za zaštitu može biti učinkovit instrument zaštite žrtava u suvremenom svijetu u kojemu prevladava visoka razina mobilnosti i nema unutarnjih granica; međutim, sa zabrinutošću napominje da je od prenošenja Direktive o europskom nalogu za zaštitu utvrđeno samo sedam europskih naloga za zaštitu u državama članicama iako je tijekom posljednjih godina zatraženo i izdano na tisuće nacionalnih naloga za zaštitu u državama članicama(21);

5.  žali zbog činjenice da Komisija nije do 11. siječnja 2016. podnijela izvješće Parlamentu i Vijeću o primjeni Direktive o europskom nalogu za zaštitu; poziva Komisiju da ispuni svoje obveze izvješćivanja u skladu s Direktivom i da u svoje izvješće uključi prikaz nacionalnih mjera za zaštitu, pregled aktivnosti u području osposobljavanja, analizu usklađenosti država članica s pravom žrtava na besplatnu pravnu pomoć, uključujući informacije o tome snose li žrtve troškove povezane s nalogom za zaštitu, te pregled kampanja za podizanje razine osviještenosti u državama članicama;

6.  podsjeća na obvezu države izvršiteljice da prizna europski nalog za zaštitu s istim prioritetom kao i država izdavateljica, unatoč složenosti i uključenim pravnim izazovima;

7.  zabrinut je zbog znatnih razlika u pogledu suradnje i komunikacije među državama članicama pri izvršenju europskog naloga za zaštitu; poziva države članice da poboljšaju i zajednički unaprijede suradnju i komunikaciju u pogledu europskog naloga za zaštitu jer bi se time pokrenuli mnogo učinkovitiji postupci i simultano prekogranično djelovanje među državama članicama;

8.  ustraje u tome da je nužno poboljšati prikupljanje statističkih podataka radi procjene ozbiljnosti problema i rezultata usvojenih mjera za smanjenje rodno uvjetovanog nasilja; poziva države članice da standardiziraju i digitaliziraju obrasce i postupke povezane s europskim nalogom za zaštitu i da uspostave nacionalne registarske sustave za europske naloge za zaštitu u cilju prikupljanja podataka te da poboljšaju razmjenu informacija s Komisijom i državama članicama; poziva države članice da prikupljaju i redovito dostavljaju Europskoj komisiji podatke iskazane po spolu i podatke o broju zatraženih, izdanih i izvršenih europskih naloga za zaštitu, kao i informacije o vrstama kaznenih djela;

9.  poziva Komisiju da uspostavi europski registarski sustav za prikupljanje informacija o europskim nalozima za zaštitu od svih država članica;

10.  potiče na izradu i primjenu jedinstvenog obrasca za podnošenje zahtjeva i priznavanje naloga za zaštitu koji bi bio važeći u kaznenim i građanskim postupcima i u svim državama članicama; traži da se uvede i digitalni sustav upravljanja kojim bi se olakšala koordinacija, standardizirali prikupljeni podaci i ubrzalo upravljanje nalozima i izrada operativnih statističkih podataka na razini EU-a;

11.  poziva Komisiju i države članice da objave puni popis nadležnih tijela odgovornih za izdavanje i priznavanje europskih naloga za zaštitu te središnjih tijela koja prenose i primaju europske naloge za zaštitu u državama članicama, te da takav popis bude lako dostupan kako bi zaštićene osobe i organizacije za pružanje potpore žrtvama mogle zatražiti europske naloge za zaštitu ili riješiti s njima povezane probleme; poziva države članice da osnaže svoje nacionalne i lokalne institucije i nadležna tijela kako bi se poboljšala dostupnost i primjenjivost europskog naloga za zaštitu, čime bi se naposljetku olakšalo njihovo izdavanje;

12.  poziva Komisiju da podrži sve oblike razmjene dobre prakse i suradnje među državama članicama, kao i između država članica i civilnog društva, kako bi se očuvalo prikladno funkcioniranje europskih naloga za zaštitu;

13.  ističe da određena nadležna tijela trebaju automatski i na odgovarajući način podsjetiti i obavijestiti žrtve kaznenih djela kojima je odobren nacionalni nalog za zaštitu ili koje razmatraju izdavanje takvog naloga o mogućnosti traženja europskog naloga za zaštitu tijekom kaznenog postupka; naglašava da osoba za koju je donesena mjera zaštite ne bi trebala snositi financijske troškove kada podnosi zahtjev za izdavanje europskog naloga za zaštitu;

14.  poziva države članice da pri podnošenju zahtjeva za europski nalog za zaštitu postupajući na rodno osjetljiv način provedu pojedinačnu procjenu u pogledu pružanja pomoći i potpornih mjera;

15.  osuđuje nedostatan pristup pravosuđu i pravnoj pomoći za žrtve svih oblika kaznenih djela u nekim državama članicama, što dovodi do toga da se žrtvama pruža malo informacija o mogućnosti izdavanja europskog naloga za zaštitu; smatra da države članice trebaju osigurati da se zaštićenim osobama pruži besplatna pravna pomoć i administrativna potpora te da ih se odgovarajuće informira o europskom nalogu za zaštitu jer je to ključno za uporabu i učinkovitost tog instrumenta u fazi njegova izdavanja i provedbe; poziva države članice da povećaju sredstva namijenjena praćenju i sprečavanju nasilja nad ženama u ruralnim područjima;

16.  poziva države članice da zaštićene osobe obavijeste o dodatnim sredstvima socijalne pomoći dostupnima u državi domaćinu, kao što su obiteljska davanja, stanovanje itd., s obzirom na to da su te mjere izvan područja primjene europskog naloga za zaštitu;

17.  ističe da se u području zaštite i dodatne socijalne pomoći osobita pozornost treba posvetiti djeci koje su žrtve kaznenih djela i djeci žrtava kaznenih djela, osobito u slučaju izloženosti opasnosti od seksualnog napada;

18.  osuđuje činjenicu da prije, tijekom i nakon izdavanja europskog naloga za zaštitu države članice ne jamče usluge prevođenja i tumačenja na jezik koji žrtva razumije;

19.  naglašava da žrtve uvijek trebaju imati pravo na saslušanje tijekom postupaka povezanih s europskim nalozima za zaštitu; ističe da usluge prevođenja i tumačenja trebaju biti dostupne i besplatne tijekom cijelog postupka povezanog s europskim nalogom za zaštitu; stoga naglašava da se svi relevantni dokumenti trebaju prevesti na jezik koji žrtva razumije;

20.  osuđuje nedostatak posebnih mjera provedenih u državama članicama za žrtve u osjetljivim situacijama ili žrtve s posebnim potrebama; smatra da u brojnim slučajevima smanjenje javne potrošnje negativno utječe na dostupna sredstva za provedbu tih posebnih mjera; stoga poziva države članice da u suradnji s Komisijom i relevantnim organizacijama koje djeluju u području zaštite žrtava usvoje posebne smjernice i mjere kojima će se žrtvama u osjetljivim situacijama ili žrtvama s posebnim potrebama olakšati izdavanje europskog naloga za zaštitu;

21.  naglašava da europski nalog za zaštitu može biti vrlo koristan instrument za žrtve trgovanja ljudima s obzirom na sve rašireniji i opasni trend trgovanja ljudima; stoga poziva Komisiju da u strategiju EU-a za borbu protiv trgovanja ljudima uvrsti europski nalog za zaštitu;

22.  smatra da izdavanje naloga za zaštitu mora biti što je moguće brže i učinkovitije, automatizirano i sa što manje birokracije kako bi se ispunio njegov potencijal i zajamčile jednake mjere zaštite u državi izdavateljici i državi izvršiteljici; poziva Komisiju i države članice da utvrde jasni i kratki vremenski okvir od dva tjedna za nadležna tijela u državama članicama u pogledu izdavanja europskih naloga za zaštitu i informiranja o njima kako bi se izbjeglo povećanje nesigurnosti zaštićenih osoba i pritiska pod kojim se nalaze te da radi postizanja istog cilja nalože nadležnim tijelima da žrtvama pružaju dostatne informacije tijekom postupka odlučivanja o njihovim zahtjevima za europski nalog za zaštitu, uključujući informiranje žrtava o svim incidentima do kojih je došlo tijekom postupka; u tom kontekstu potiče države članice da dodijele dostatna sredstva tijelima koja izdaju europske naloge za zaštitu kako bi se omogućio učinkovit sustav u kojemu se uzima u obzir situacija žrtve;

23.  poziva države članice da u obzir uzmu interes zaštićene osobe i da budu sigurno utočište za osobe koje prijavljuju nasilje, poštujući u potpunosti obvezu da osobi koja predstavlja opasnost ne pružaju informacije o lokaciji i drugim detaljima zaštićene osobe osim ako to nije izričito nužno kako bi se ostvarili ciljevi naloga za zaštitu; naglašava da u slučajevima kad je počinitelja potrebno obavijestiti o pojedinostima u vezi s europskim nalogom za zaštitu, žrtva mora biti obaviještena o toj odluci;

24.  poziva države članice da izrade posebne postupke za olakšavanje izdavanja europskog naloga za zaštitu kako bi se zaštitili članovi obitelji žrtve za koju je već izdan europski nalog za zaštitu;

25.  ističe sve veću učinkovitost novih tehnologija poput sustava nadzora GPS i aplikacija pametnih telefona koje pokreću alarm kada je opasnost blizu te da se njima može poboljšati djelotvornost i prilagodljivost europskih naloga za zaštitu u državi izdavateljici i izvršiteljici; izražava zabrinutost zbog toga što se samo ograničen broj država članica koristi tim novim tehnologijama;

26.  ističe važnost nadziranja europskih naloga za zaštitu u državi izvršiteljici u pogledu prijetnje kojoj je žrtva izložena kako bi se utvrdilo jesu li prikladno provedene usvojene mjere zaštite i treba li ih revidirati;

27.  poziva Komisiju da prati provedbu te Direktive i bez odgode pokrene postupke zbog povrede protiv svih država članica koje prekrše odredbe Direktive;

28.  u skladu sa stajalištem koje učestalo ponavljaju udruženja žrtava rodno uvjetovanog nasilja, poziva na preispitivanje postupaka za izmjenu tradicionalnog načina na koji većina država članica pristupa zaštiti; ističe da bi tehnike koje se primjenjuju za sprečavanje rizika trebale obuhvaćati mjere sprečavanja, nadzora, kontrole i praćenja osoba koje nanose štetu, a ne biti usmjerene na mjere za žrtve, te da bi u mjere sprečavanja trebalo prioritetno uvrstiti obaveznu rehabilitaciju počinitelja;

29.  poziva Komisiju i države članice da pomno razmotre moguće načine poboljšanja zakonodavstva povezanog s europskim nalogom za zaštitu, njegove učinkovite provedbe u svim državama članicama EU-a i praktične potpore kako bi se zajamčila prava na međunarodnu zaštitu te na pomoć i potporu žrtava nasilja koje su zaštićene na nacionalnoj razini;

30.  poziva agencije EU-a poput Agencije za temelja prava i Europskog instituta za ravnopravnost spolova da redovito prate provedbu Direktive;

31.  poziva Komisiju da pokrene poziv za praćenje i izvješćivanje u okviru civilnog društva kako bi se poboljšalo funkcioniranje instrumenta za europski nalog za zaštitu u državama članicama te da u tu svrhu omogući financiranje nevladinih organizacija sredstvima EU-a;

32.  poziva Komisiju da promiče istraživanje o korištenju nacionalnih i europskih naloga za zaštitu te da koordinira programe za pokretanje kampanja za podizanje razine osviještenosti u državama članicama kako bi se žrtve kaznenih djela obavijestile o mogućnosti podnošenja zahtjeva za europski nalog za zaštitu i o prekograničnim mjerama zaštite;

33.  poziva države članice da povećaju napore u svojem radu s nevladinim organizacijama i da pružaju obvezne praktične i višedimenzionalne tečajeve osposobljavanja koji su utemeljeni na ljudskim pravima i usmjereni na usluge za sve javne službenike koji profesionalno rade sa žrtvama u području europskog naloga za zaštitu i koji su ključni za pravilnu provedbu ove Direktive; ističe da je potrebno u svim državama članicama uspostaviti posebno i redovito osposobljavanje i tečajeve na temu europskih naloga za zaštitu za policijske službenike, osoblje nadležnih nacionalnih tijela, pravnike, socijalne radnike te udruženja i nevladine organizacije koje se bave žrtvama rodno uvjetovanog nasilja; poziva na odgovarajuće osposobljavanje osoblja koje radi na slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, s obzirom na posebne potrebe žena žrtava nasilja, te da im se dodijele dostatna sredstva kako bi rodno uvjetovano nasilje postalo prioritet;

34.  s obzirom na duboku ukorijenjenost mizoginije i seksizma u našim društvima te sve veću izloženost djece i tinejdžera nasilju na internetu, poziva države članice da uvrste obrazovanje o ravnopravnosti spolova i nenasilju u školske kurikulume osnovnih i srednjih škola uključivanjem učenika u rasprave i iskorištavanjem svih mogućih prilika za poučavanje;

35.  naglašava da se nova sredstva komunikacije, npr. digitalne platforme, upotrebljavaju kao novi oblici rodno uvjetovanog nasilja, uključujući prijetnje i uznemiravanje; stoga poziva države članice da te aspekte uključe u izdavanje i/ili izvršavanje europskog naloga za zaštitu;

Opće preporuke povezane s rodno uvjetovanim nasiljem

36.  poziva Komisiju da u Europski program sigurnosti uvrsti zaštitu svih građana, posebno onih u najosjetljivim situacijama, uz usmjeravanje pozornosti na žrtve kaznenih djela kao što su trgovanje ljudima ili rodno uvjetovano nasilje, uključujući žrtve terorizma, kojima je potrebna posebna briga, podrška i društveno priznanje;

37.  poziva Komisiju da pokrene kampanje za poticanje žena da prijave sve oblike rodno uvjetovanog nasilja u cilju njihove zaštite i poboljšanja točnosti podataka o rodno uvjetovanom nasilju;

38.  ističe da, u skladu s evaluacijskim izvješćem koje je izradila Služba Europskog parlamenta za istraživanja, različita razina upotrebe nacionalnih i europskih naloga za zaštitu ponajprije je posljedica toga što žrtve i brojni stručni djelatnici nisu upoznati s mogućnostima koje ta Direktiva nudi; stoga poziva države članice da preuzmu punu odgovornost za svoje građane i da uz uključenost relevantnih nevladinih organizacija pokrenu dugoročne kampanje za podizanje razine osviještenosti i višedimenzionalne kampanje za senzibilizaciju o dostupnim instrumentima zaštite i njihovom korištenju koje bi bile usmjerene na a) cijelo društvo, b) potencijalne žrtve, posebno žene s važećim nacionalnim nalozima i c) stručne djelatnike poput policijskih službenika, službenika u pravosudnom sustavu, službenika koji pružaju pravnu pomoć te djelatnika socijalnih i hitnih službi koji prvi dolaze u kontakt sa žrtvama; stoga poziva Komisiju da omogući sredstva za pokretanje informativnih programa;

39.  prima na znanje da postoji portal e-pravosuđe kojim Komisija upravlja uz doprinos država članica; pozdravlja inicijativu Komisije o proširenju postojećeg odjeljka za žrtve na portalu e-pravosuđe i uvrštavanju svih relevantnih informacija o pravima žrtava, uključujući smjernice za pojedine zemlje o prijavljivanju slučajeva nasilja; ističe da odjeljak za žrtve treba biti praktičan alat koji je jednostavan za korištenje i izvor informacija koji je dostupan na svim službenim jezicima EU-a; potiče države članice da uspostave internetsku stranicu o pravima žrtava prilagođenu korisnicima koja bi ujedno obuhvaćala europski nalog za zaštitu i digitalnu platformu za prijavljivanje u cilju jednostavnijeg utvrđivanja slučajeva rodno uvjetovanog nasilja, a kojoj bi se moglo jednostavno pristupiti, npr. na portalima za informiranje nacionalnog pravosuđa;

40.  potiče države članice da povećaju napore u radu s nevladinim organizacijama u pogledu zaštite žrtava nasilja kako bi se osmislile strategije s proaktivnim i reaktivnim mjerama za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, funkcioniranje instrumenta europskog naloga za zaštitu te potrebnih promjena u zakonodavstvu i potpori;

41.  poziva Komisiju da predstavi zakonodavni akt za potporu državama članicama u sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama te rodno uvjetovanog nasilja;

42.  poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao kaznenog djela iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

43.  hitno poziva na djelovanje kojim će se potaknuti postupno približavanje zakonodavstva primjenjivog na nasilno ponašanje zbog kojeg se izdaju nalozi za zaštitu; ističe da napadi usmjereni posebno na žene predstavljaju ozbiljan problem koji treba biti podložan kaznenom progonu u svim državama članicama, a sudovi bi trebali izdavati mjere zaštite u slučajevima rodno uvjetovanog nasilja;

Za usklađeni pravni okvir EU-a za zaštitu žrtava

44.  pozdravlja potpisivanje pristupanja EU-a Istanbulskoj konvenciji 13. lipnja 2017., koje slijedi holistički, sveobuhvatan i usklađen pristup, postavljajući u središte prava žrtve, i koja bi trebala biti u potpunosti povezana s europskim nalogom za zaštitu; poziva EU da zaključi pristupanje Konvenciji na širokoj osnovi u cilju sprečavanja nasilja nad ženama, borbe protiv nekažnjivosti i zaštite žrtava; naglašava važnost tog instrumenta u prevladavanju jedne od prepreka za primjenu europskih naloga za zaštitu, tj. priznavanja uhođenja kao kaznenog djela u svim državama članicama; u skladu sa svojom Rezolucijom od 12. rujna 2017. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji, poziva Komisiju da imenuje koordinatora EU-a za pitanja nasilja nad ženama koji bi bio zadužen za koordinaciju, provedbu, praćenje i evaluaciju politika, instrumenata i mjera EU-a za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama i koji bi djelovao kao predstavnik EU-a u Odboru stranaka Konvencije;

45.  poziva sve države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju i u potpunosti provedu Istanbulsku konvenciju i dodijele prikladne financijske i ljudske resurse sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja, uključujući jačanjem položaja žena i djevojčica, zaštitom žrtava i pružanjem mogućnosti odštete za žrtve;

46.  poziva države članice da osiguraju odgovarajuće osposobljavanje, postupke i smjernice za sve stručne djelatnike koji rade sa žrtvama svih oblika nasilja iz djelokruga Istanbulske konvencije kako bi se spriječila diskriminacija ili ponovna viktimizacija tijekom sudskih, liječničkih i policijskih postupaka;

47.  pozdravlja obvezu utvrđenu Istanbulskom konvencijom da se uspostave stalno otvorene (24 sata dnevno, 7 dana u tjednu) besplatne telefonske linije koje pokrivaju cijelo državno područje radi davanja savjeta pozivateljima u vezi sa svim oblicima nasilja obuhvaćenima područjem primjene Konvencije; potiče države članice da se u relevantnim predmetima koriste tim alatom i da žrtvama pružaju informacije u vezi s europskim nalogom za zaštitu;

48.  ističe da se pravosudni i praktični nedostaci u pogledu provedbe te Direktive mogu riješiti odgovarajućim međusobnim djelovanjem i koordinacijom između raznih instrumenata EU-a za zaštitu žrtava, kao što su Okvirna odluka 2009/829/PUP o mjerama nadzora kao alternative privremenom pritvoru i Okvirna odluka o probacijskim mjerama, Uredba (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima i Direktiva 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, kojom je utvrđeno pravo na dobivanje informacija te besplatno usmeno i pismeno prevođenje informacija i u kojoj se donosi sveobuhvatan pristup žrtvama s posebnim potrebama, uključujući žrtve rodno uvjetovanog nasilja;

49.  poziva države članice da obavijeste žrtve o drugim mjerama zaštite u slučaju da država izvršiteljica više nije obuhvaćena područjem primjene te Direktive;

50.  poziva Komisiju da poduzme mjere u svrhu revidiranja postojećih instrumenata za pravnu zaštitu žrtava kaznenih djela i uspostavljanja usklađenog pravnog okvira EU-a u tom području;

51.  poziva Komisiju da ocijeni kako se ta Direktiva primjenjuje u odnosu na povezani instrument u građanskim stvarima, tj. Uredbu (EU) br. 606/2013, te da predloži smjernice o tome kako se u državama članicama mogu učinkovitije primijeniti ta dva pravna instrumenta EU-a kojima je svrha zaštita žrtava priznavanjem mjera zaštite usvojenih u okviru nacionalnih građanskih ili kaznenopravnih postupaka;

o
o   o

52.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Agenciji EU-a za temeljna prava i Europskom institutu za ravnopravnost spolova.

(1) SL L 131, 20.5.2017., str. 11.
(2) SL L 131, 20.5.2017., str. 13.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0329.
(4) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(5) SL L 261, 6.8.2004., str. 15.
(6) SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
(7) SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
(8) SL L 338, 21.12.2011., str. 2.
(9) SL L 181, 29.6.2013., str. 4.
(10) SL L 337, 16.12.2008., str. 102.
(11) SL L 294, 11.11.2009., str. 20.
(12) SL L 350, 30.12.2008., str. 60.
(13) SL C 187, 28.6.2011., str. 1.
(14) SL C 115, 4.5.2010., str. 1.
(15) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53.
(16) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 35.
(17) SL C 285, 29.8.2017., str. 2.
(18) SL C 407, 4.11.2016., str. 2.
(19) Izvješće Agencije za temeljna prava (FRA) pod nazivom „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”. Glavni rezultati pokazuju da je svaka treća žena (33 %) doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje nakon svoje 15. godine života. Svaka peta žena (18 %) doživjela je uhođenje, a svaka druga žena (55 %) suočila se s jednim ili više oblika seksualnog uznemiravanja. S obzirom na navedeno, nasilje nad ženama ne može se smatrati marginalnim pitanjem koje pogađa samo neke žene.
(20) https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/treaty/210/signatures?desktop=true
(21) Prema studiji Glavne uprave za usluge parlamentarnih istraživanja EP-a na temu „Direktiva 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu – procjena provedbe na razini Europe”, procjenjuje se da je 2010. preko 100 000 žena koje žive u EU-u bilo obuhvaćeno mjerama zaštite povezanima s rodno uvjetovanim nasiljem.


Provedba Bolonjskog procesa – trenutačno stanje i daljnje aktivnosti
PDF 258kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. travnja 2018. o provedbi Bolonjskog procesa – trenutačno stanje i daljnje aktivnosti (2018/2571(RSP))
P8_TA(2018)0190B8-0190/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 14. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2012. o doprinosu europskih institucija konsolidaciji i napretku Bolonjskog procesa(1),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 25. i 26. studenoga 2013. o globalnoj dimenziji europskog visokog obrazovanja(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe” (COM(2011)0567),

–  uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 28. i 29. studenoga 2011. o modernizaciji visokog obrazovanja(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2012. naslovljenu „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” (COM(2012)0669),

–  uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta i Vijeća 2006/143/EZ od 15. veljače 2006. o nastavku europske suradnje za jamčenje kvalitete visokog obrazovanja(4),

–  uzimajući u obzir Zajedničku deklaraciju koju su 19. lipnja 1999. u Bolonji potpisali ministri obrazovanja 29 europskih zemalja (Bolonjska deklaracija),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o praćenju provedbe Bolonjskog procesa(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. studenoga 2017. pod naslovom „Obrazovanjem i kulturom jačati europski identitet (COM(2017)0673),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o provedbi Bolonjskog procesa – trenutačno stanje i daljnje aktivnosti (O-000020/2018 – B8-0014/2018),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za kulturu i obrazovanje,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Bolonjski proces međuvladina inicijativa kojom zemlje s pomoću otvorenog i suradničkog dijaloga nastoje postići zajedničke ciljeve na temelju međunarodno dogovorenih obveza, čime se doprinosi izgradnji Europskog prostora visokog obrazovanja; budući da je visokokvalitetno visoko obrazovanje ključno za razvoj širokog i naprednog društva utemeljenog na znanju, što u konačnici doprinosi izgradnji stabilne, miroljubive i tolerantne zajednice osiguravanjem jednakih mogućnosti i kvalitetnog obrazovanja dostupnog svima;

B.  budući da se Bolonjskim procesom promiče mobilnost tako da jača međunarodnu dimenziju visokog obrazovanja i poboljšava usklađenost i usporedivost standarda različitih sustava visokog obrazovanja uz poštovanje načela akademske slobode i institucijske autonomije te uz stavljanje naglaska na poboljšanje kvalitete visokog obrazovanja i pružanje jednakih mogućnosti za građane;

C.  budući da je Europski prostor visokog obrazovanja uspostavljen u cilju uvođenja triju studijskih ciklusa (preddiplomski, diplomski i doktorski studij) te povećanja usporedivosti i privlačnosti europskih sustava visokog obrazovanja diljem svijeta;

D.  budući da je obrazovanje jedan od glavnih stupova našeg društva i da visoko obrazovanje ima važnu ulogu u poticanju osobnog razvoja i stjecanju vještina, povećanju zapošljivosti i konkurentnosti, jačanju građanskog angažmana, aktivnog građanstva i međukulturnog razumijevanja, promicanju zajedničkih vrijednosti i suočavanju s izazovima u svijetu koji se rapidno mijenja;

E.  budući da je Europska komisija pokrenula obnovljeni program EU-a za visoko obrazovanje u cilju potpore ustanovama visokog obrazovanja i nacionalnim tijelima nadležnim za visoko obrazovanje; budući da bi se ostale zemlje iz Europskog prostora visokog obrazovanja mogle postupno uključiti u taj proces s pomoću savjetovanja i razmjene najboljih praksi;

F.  budući da su napori u cilju postizanja otvorenog i uključivog Europskog prostora visokog obrazovanja koji se zasniva na kvaliteti i uzajamnom povjerenju temelj Bolonjskog procesa;

G.  budući da Bolonjski proces i Europski prostor visokog obrazovanja obuhvaćaju 48 zemalja, među ostalim i mnoge važne susjede i partnere EU-a; budući da se Bolonjskim procesom jača učinkovitost partnerstva sa zemljama izvan EU-a u području visokog obrazovanja i pružaju poticaji za reforme u obrazovanju i drugim područjima u predmetnim zemljama;

H.  budući da su zasad, uzimajući u obzir neujednačen napredak u provedbi Bolonjskog procesa diljem Europskog prostora visokog obrazovanja i poteškoće u provedbi dogovorenih strukturnih reformi u brojnim slučajevima, veća i lakša mobilnost studenata te zajedničke diplome dva velika postignuća Bolonjskog procesa;

I.  budući da je 2015. Bjelarus bio primljen u Europski prostor visokog obrazovanja pod uvjetom da ispuni zahtjeve utvrđene u bjelaruskom Planu za reformu visokog obrazovanja; budući da bjelaruske vlasti nisu ispunile svoje obveze do kraja 2017. i da trebaju nastaviti s planiranom reformom;

1.  poziva zemlje sudionice da povećaju politički angažman i ojačaju uzajamnu suradnju u provedbi zajedno dogovorenih ciljeva diljem Europskog prostora visokog obrazovanja i po potrebi izrade odgovarajuće zakonodavne okvire kako bi se konosolidirao njegov razvoj, ojačala njegova vjerodostojnost te kako bi taj prostor postao primjer akademske izvrsnosti u svijetu kao i da bi se povećale mogućnosti za mobilnost u cilju sudjelovanja najvećeg mogućeg broja studenata;

2.  poziva zemlje sudionice da zajamče transparentne, dostupne i pravedne mehanizme za dodjelu bespovratnih sredstava i naknada za mobilnost; poziva EU i države članice da povećaju svoj proračun za obrazovanje kako bi se zajamčilo besplatno javno visoko obrazovanje dostupno svima radi poticanja cjeloživotnog učenja;

3.  poziva Komisiju i zemlje sudionice da olakšaju priznavanje akademskih razdoblja studiranja i bodova stečenih u inozemstvu kao i kvalifikacija za akademske i profesionalne potrebe i prethodnog obrazovanja te da izrade sustave za osiguranje kvalitete; ustraje u tome da bi Unija, države članice i sveučilišta trebali uspostaviti mehanizme za pružanje financijske i administrativne potpore studentima i osoblju u nepovoljnom položaju s pomoću odgovarajućeg financiranja, među ostalim radi sudjelovanja u programima mobilnosti, te za daljnje otvaranje pristupa visokom obrazovanju proširenjem mogućnosti za cjeloživotno učenje na akademskoj razini, za poticanje komplementarnih oblika učenja poput neformalnog i informalnog obrazovanja te za stvaranje otvorenijih načina učenja uklanjanjem postojećih prepreka među različitim razinama obrazovanja;

4.  poziva relevantne dionike i institucije da pronađu rješenje za problem kratkih ciklusa u kojima je kvalifikacijski ispit za upis na sveučilište potreban za prijem i upis na preddiplomski studij;

5.  poziva zemlje Europskog prostora visokog obrazovanja da potiču uključiviju mobilnost studenata, profesora, istraživača i administrativnog osoblja jer mobilnost doprinosi njihovu profesionalnom razvoju i većoj kvaliteti učenja, podučavanja, istraživanja i uprave; zalaže se za uključivanje mobilnosti u obrazovne programe i poboljšanje učenja stranih jezika; poziva države članice da osiguraju odgovarajuća javna sredstva i da ih učinkovitije iskoriste kako bi se osiguralo da studenti i istraživači imaju resurse potrebne za studij u inozemstvu te da njihova socijalna i ekonomska situacija ne predstavlja prepreku;

6.  naglašava da je širenje znanja, istraživanja i znanosti među zemljama Europskog prostora visokog obrazovanja ključni dio strategije EU-a za razdoblje nakon 2020. te snažno doprinosi promicanju europskog građanstva;

7.  poziva Komisiju da procijeni provedbu ciljeva ministarske konferencije održane 2015. u Erevanu u pogledu kvalitete podučavanja i učenja te poticanja zapošljivosti osoba s diplomom tijekom njihova radnog vijeka;

8.  ističe važnost poboljšanja socijalne dimenzije visokog obrazovanja; poziva zemlje Europskog prostora visokog obrazovanja da stvarno provedu strategiju koja se odnosi na njegovu socijalnu dimenziju te studentima s invaliditetom i studentima u nepovoljnom položaju pruže konkretne mogućnosti za pristup visokom obrazovanju i završetak takvog obrazovanja;

9.  poziva zemlje Europskog prostora visokog obrazovanja da osiguraju provedbu savjetovanja i kritičke procjene svojih ustanova visokog obrazovanja na međunarodnoj razini te da rade na ostvarenju bolje koordiniranog pristupa za provedbu zajedno dogovorenih reformi kako bi se postigli ciljevi Bolonjskog procesa te stvarno priznavanje neformalnog obrazovanja i informalnog učenja radi povećanja zapošljivosti studenata i građanskog angažmana;

10.  naglašava da je potrebno povećati pristup za nedovoljno zastupljene skupine, osobito utvrđivanjem definiranih kvantitativnih ciljeva povezanih sa stopom upisa i završetka; naglašava da je važno zajamčiti i poticati pristup svim ustanovama Europskog prostora visokog obrazovanja za izbjeglice i tražitelje azila te podsjeća da je visoko obrazovanje u Europi privlačno i zbog toga što je dostupno svim studentima bez ikakve diskriminacije;

11.  poziva Komisiju da prati napredak u pogledu ciljeva socijalne dimenzije Bolonjskog procesa te širih ciljeva u području uključivosti;

12.  poziva da se na ministarskoj konferenciji koja će se održati ove godine u Parizu podnese izvješće o provedbi cilja utvrđenog na posljednjoj ministarskoj konferenciji (Erevan, svibanj 2015.) kako bi se završilo stvaranje Europskoga prostora visokog obrazovanja;

13.  traži da se na sljedećoj ministarskoj konferenciji Europskog prostora visokog obrazovanja koja će se održati 2018. u Parizu predstavi kritička procjena Bolonjskog procesa radi a) utvrđivanja preostalih prepreka i potencijalnih rješenja te osiguravanja pravilne provedbe obveza, b) pružanja potpore zemljama koje zaostaju u provedbi ključnih obveza Bolonjskog procesa preko poboljšane izgradnje kapaciteta te radi razvoja posebnih mehanizama i postupaka za rješavanje slučajeva nesukladnosti i c) istraživanja novih ciljeva Europskog prostora visokog obrazovanja za razdoblje nakon 2020. i jačanja dijaloga među vladama, ustanovama visokog obrazovanja i istraživačkim institutima, čime se doprinosi izgradnji integriranijeg, visokokvalitetnog, uključivog, privlačnog i konkurentnog Europskog prostora visokog obrazovanja;

14.  poziva zemlje Europskog prostora visokog obrazovanja da Bjelarus zadrže na dnevnom redu; poziva Komisiju da osigura resurse za operacije potrebne za provedbu bjelaruskog Plana za reformu visokog obrazovanja;

15.  poziva tajništvo skupine za praćenje Bolonjskog procesa da prati navode o tome da su u zemljama Europskog prostora visokog obrazovanja iste smjernice provedene na različit način te da su drugačiji konteksti i razine resursa uzrok velikih razlika među institucijama u tom prostoru;

16.  ističe važnost stvaranja i jačanja prilika za društvenu raspravu o sektoru visokog obrazovanja i izazovima s kojima se suočavaju uključeni dionici; naglašava da je važno poticati sudjelovanje studenata, istraživača, profesora i nenastavnog osoblja u upravljanju visokim obrazovanjem;

17.  ističe da je potrebno povećati javno financiranje u području obrazovanja i poštovati glavni cilj EU-a od 3 % BDP-a Unije namijenjenog za istraživanje i razvoj do 2020.;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 251 E, 31.8.2013., str. 24.
(2) SL C 28, 31.1.2014., str. 2.
(3) SL C 372, 20.12.2011., str. 36.
(4) SL L 64, 4.3.2006., str. 60.
(5) SL C 346, 21.9.2016., str. 2.

Pravna napomena