Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2598(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B8-0477/2018

Podneseni tekstovi :

B8-0477/2018

Rasprave :

Glasovanja :

PV 25/10/2018 - 13.14
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0430

Usvojeni tekstovi
PDF 195kWORD 72k
Četvrtak, 25. listopada 2018. - Strasbourg Završno izdanje
Konferencija UN-a o klimatskim promjenama (COP24) koja će se održati 2018. u Katowicama (Poljska)
P8_TA(2018)0430B8-0477/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. listopada 2018. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2018. u Katowicama, Poljska (COP24) (2018/2598(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21, 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu (Francuska) od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir 18. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP18) i 8. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP8), koje su se održale u Dohi (Katar) od 26. studenoga do 8. prosinca 2012., te usvajanje izmjene Protokola kojom se utvrđuje drugo obvezujuće razdoblje u okviru Protokola iz Kyota, koje počinje 1. siječnja 2013. i završava 31. prosinca 2020.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Pariški sporazum od 22. travnja 2016. do 21. travnja 2017. bio otvoren za potpisivanje u sjedištu Ujedinjenih naroda (UN) u New Yorku, da ga je potpisalo 195 država te da je 175 država položilo isprave o njegovoj ratifikaciji,

–  uzimajući u obzir 23. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP23), 13. zasjedanje u okviru sastanka stranaka Protokola iz Kyota (CMP13) i 2. zasjedanje konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA2), koji su se održali u Bonnu (Njemačka) od 4. do 16. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o klimatskoj diplomaciji EU-a(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2017. u Bonnu u Njemačkoj (COP23)(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. srpnja 2016. pod nazivom „Ubrzanje prelaska na niskougljično gospodarstvo u Europi” (COM(2016)0500),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. veljače 2016., 30. rujna 2016., 23. lipnja 2017. i 22. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. listopada 2017., 26. veljače 2018. i 9. listopada 2018.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU) 2017/1541 od 17. srpnja 2017. o sklapanju, u ime Europske unije, Kigalijske izmjene Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač(3),

–  uzimajući u obzir planirane nacionalno utvrđene doprinose EU-a i njegovih država članica koje su Latvija i Europska komisija podnijele UNFCCC-u 6. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni (AR5) Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC), njegovo objedinjeno izvješće te posebno izvješće IPCC-a pod nazivom „Globalno zatopljenje od 1,5 °C”,

–  uzimajući u obzir osmo sažeto izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) iz studenoga 2017. pod nazivom „Izvješće o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2017.” te treće izvješće UNEP-a o odstupanjima u razini prilagodbe za 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće Međunarodne agencije za energiju o stanju na globalnoj razini u području energetike i emisija CO2 za 2017.,

–  uzimajući u obzir Izjavu Svjetske meteorološke organizacije (WMO) iz ožujka 2018. o stanju klime u svijetu 2017. i njezin 13. bilten o stakleničkim plinovima od 30. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće Svjetskog gospodarskog foruma o globalnim rizicima 2018.(4),

–  uzimajući u obzir izjavu Skupine za zeleni rast od 5. ožujka 2018., koju je potpisalo 14 ministara okoliša i klime država članica EU-a, pod nazivom „Financiranje borbe protiv klimatskih promjena u EU-u – više financijskih sredstava za borbu protiv klimatskih promjena i veća prisutnost klimatskih aktivnosti u sljedećem Višegodišnjem financijskom okviru (VFO)”(5),

–  uzimajući u obzir izvješće pod nazivom „CO2 – operativni kapacitet za potporu praćenju i verifikaciji antropogenih emisija CO2”, koje je u studenom 2017. objavio Zajednički istraživački centar Europske komisije(6),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Fairbanksa, koju su ministri vanjskih poslova arktičkih država usvojili na 10. ministarskom sastanku Arktičkog vijeća, održanom 10. i 11. svibnja 2017. u Fairbanksu (Aljaska),

–  uzimajući u obzir prvi sastanak na vrhu „Jedan planet”, održan 12. prosinca 2017. u Parizu, i 12 obveza koje su usvojene u okviru tog sastanka,

–  uzimajući u obzir encikliku pape Franje „Laudato si”,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Meseberga od 19. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Pariški sporazum stupio je na snagu 4. studenoga 2016. te da je 181 od 197 stranaka Konvencije položila u UN-u svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju (na dan 11. listopada 2018.);

B.  budući da je Europska unija 6. ožujka 2015. UNFCCC-u podnijela planirane nacionalno utvrđene doprinose EU-a i država članica, čime se obvezala da će do 2030. ostvariti cilj od najmanje 40 % smanjenja emisija stakleničkih plinova u Uniji u odnosu na razine iz 1990.;

C.  budući da obveze koje su dosad preuzele države potpisnice Pariškog sporazuma neće biti dostatne za ostvarenje zajedničkog cilja; budući da trenutačni nacionalno utvrđeni doprinos koji su Unija i države članice podnijele također nije u skladu s ciljevima utvrđenima Pariškim sporazumom te ga stoga treba revidirati;

D.  budući da su ključni elementi zakonodavstva EU-a koji doprinose ispunjavanju nacionalno utvrđenih doprinosa EU-a, osobito Direktiva o obnovljivoj energiji i Direktiva o energetskoj učinkovitosti, utvrđeni s većom razinom ambicioznosti te je njima predviđen cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova u Uniji za najmanje 45 % do 2030.; budući da smanjenje od 45 % u Uniji do 2030. još uvijek ne predstavlja dostatan doprinos ostvarenju ciljeva iz Pariškog sporazuma i cilja nulte neto stope emisija do sredine stoljeća;

E.  budući da je transparentnost u mjerenju emisija ključna za postizanje znatnog napretka u globalnom smanjenju emisija stakleničkih plinova na pravedan način;

F.  budući da je nakon trogodišnjeg mirovanja 2017. ponovno zabilježen porast emisija ugljika u Uniji i u svijetu; budući da je taj porast neravnomjerno raspoređen po svijetu;

G.  budući da su učestali ekstremni vremenski uvjeti i temperaturni rekordi 2017. još više naglasili koliko su neophodne globalne klimatske mjere;

H.  budući da se ambicioznom politikom ublažavanja klimatskih promjena mogu potaknuti rast i zapošljavanje; budući da je u određenim sektorima ipak moguće istjecanje ugljika ne budu li i druga tržišta podjednako ambiciozna; budući da se stoga radi zaštite radnih mjesta u tim konkretnim sektorima potrebno na odgovarajući način zaštititi od istjecanja ugljika;

I.  budući da klimatske promjene povećavaju niz drugih prijetnji koje nerazmjerno utječu na zemlje u razvoju; budući da suše i ostali nepovoljni vremenski uvjeti narušavaju i uništavaju resurse o kojima siromašni izravno ovise za preživljavanje te da izazivaju povećanje konkurencije za preostale resurse, što dovodi do humanitarnih kriza i napetosti, prisilnog raseljavanja, radikalizacije i sukoba; budući da postoje dokazi da su klimatske promjene utjecale na nemire i širenje nasilja na Bliskom istoku, u Sahelu i na Rogu Afrike, a posljedice su se osjetile i znatno šire;

J.  budući da se i u izvješću Međuvladinog tijela za klimatske promjene o zatopljenju od 1,5 °C navodi da bi posljedice takvog povećanja temperature vjerojatno bile znatno manje ozbiljne od posljedica u slučaju povećanja temperature od 2 °C;

K.  budući da su za dugoročan uspjeh ublažavanja klimatskih promjena potrebne znatno odlučnije mjere, posebno razvijenih zemalja, kako bi se napustilo ugljično gospodarstvo i poticao rast uz poštovanje klime, uključujući u zemljama u razvoju; budući da je neophodan stalni napor u jačanju financijske i tehnološke potpore te potpore za jačanje kapaciteta zemalja u razvoju;

L.  budući da se zbog neuspjeha velikih onečišćivača da smanje svoje emisije stakleničkih plinova u skladu s mjerom koja je potrebna za ograničavanje globalnog prosječnog porasta temperature na 1,5 °C ili 2 °C pogoršavaju već golemi razmjeri i troškovi potrebne prilagodbe klimatskim promjenama, a posljedice su posebno ozbiljne za najslabije razvijene zemlje i male otočne zemlje u razvoju; budući da bi trebalo podupirati sve inicijative najslabije razvijenih zemalja i malih otočnih zemalja u razvoju koje se odnose na pružanje informacija o rizicima i ranim upozorenjima;

M.  budući da su pod hitno potrebne mnogo odlučnije mjere ublažavanja i prilagodbe kako bi se smanjio sve veći nerazmjer između potreba za prilagodbom i uloženih napora;

N.  budući da stav u skladu s kojim troškove prilagodbe snose oni koji osjećaju posljedice nije održiv te budući da oni koji snose glavnu odgovornost za emisije stakleničkih plinova moraju preuzeti većinu globalnog tereta;

O.  budući da se u članku 7. Pariškog sporazuma utvrđuje globalni cilj prilagodbe i da se taj cilj sada mora provesti bez daljnjeg odgađanja; budući da bi nacionalni planovi prilagodbe trebali imati važnu ulogu;

P.  budući da šume znatno doprinose ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih; budući da se gotovo 20 % globalnih emisija stakleničkih plinova može pripisati krčenju šuma, koje prije svega potiče sve opsežniji industrijski uzgoj stoke te industrijska proizvodnja soje i palminog ulja, namijenjenih među ostalim tržištu EU-a; budući da bi Unija trebala smanjiti svoj neizravni doprinos krčenju šuma (uvoz robe čija proizvodnja uzrokuje krčenje šuma), za koje snosi odgovornost;

Q.  budući da je zemljište ograničen resurs i da njegova upotreba u proizvodnji konvencionalnih sirovina i sirovina za proizvodnju biogoriva prve generacije može pogoršati nesigurnost opskrbe hranom i uništiti životna sredstva siromašnih ljudi u zemljama u razvoju, posebno zbog jagme za zemljištem, prisilnog raseljavanja, onečišćenja i kršenja prava autohtonih naroda; budući da takvu štetu mogu uzrokovati i sustavi za neutralizaciju ugljika i ponovno pošumljavanje ako se pravilno ne osmisle i ne provode;

1.  podsjeća da klimatske promjene, koje uzrokuju i povećavaju druge rizike, predstavljaju jedan od najhitnijih izazova s kojima je čovječanstvo suočeno te da sve države i svi dionici u cijelome svijetu trebaju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se snažno borili protiv tih promjena djelovanjem na individualnoj razini; također naglašava da su pravodobna međunarodna suradnja, solidarnost te dosljedna i ustrajna predanost zajedničkom djelovanju jedino rješenje kako bi se ispunila kolektivna odgovornost te cijeli planet i njegova bioraznolikost očuvali za sadašnje i buduće generacije; ističe da je Europska unija spremna i dalje imati vodeću ulogu u tom globalnom naporu te istovremeno osigurati održivi gospodarski razvoj s niskim razinama stakleničkih plinova koji pruža energetsku sigurnost, konkurentnu prednost za europsku industriju i otvaranje radnih mjesta;

Znanstvena osnova za klimatske mjere

2.  ističe da je Svjetska meteorološka organizacija potvrdila da su 2015., 2016. i 2017. bile tri dosad najtoplije zabilježene godine, što je uzrokovalo veliku toplinu na Arktiku, koja će ostaviti dugotrajne posljedice na ukupnu razinu mora i vremenske obrasce u cijelom svijetu;

3.  smatra da bi se znatne i vrlo vjerojatno nepovratne posljedice porasta globalne temperature od 2 °C mogle izbjeći ako se usmjerimo na ambiciozniji cilj od 1,5 °C, ali u tom bi se slučaju globalne emisije stakleničkih plinova, koje su u porastu, morale najkasnije do 2050. godine spustiti na neto nultu razinu; naglašava da su potrebna tehnološka rješenja dostupna i da su cjenovno sve konkurentnija te da bi sve politike EU-a trebale biti strogo usklađene s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma i da bi ih trebalo redovito revidirati kako bi bile u skladu s tim ciljevima; stoga sa zadovoljstvom iščekuje rezultate posebnog izvješća Međuvladinog tijela za klimatske promjene za 2018. o učincima globalnog zatopljenja od 1,5 ºC iznad predindustrijske razine;

4.  ističe da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije klimatske promjene utječu na socijalne i okolišne odrednice zdravlja – čisti zrak, sigurnu pitku vodu, dovoljnu količinu hrane i sigurno sklonište – te da se očekuje da će se u razdoblju između 2030. i 2050. godišnje bilježiti dodatnih 250 000 smrtnih slučajeva zbog posljedica pothranjenosti, malarije, dijareje i prekomjerne vrućine; napominje da ekstremno visoke temperature zraka izravno doprinose smrti od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti, posebno kod starijih osoba; svjestan je da klimatske promjene potiču sukobe; smatra da bi potpuna provedba obveza iz Pariškog sporazuma uvelike doprinijela jačanju europske i međunarodne sigurnosti i mira;

Ratifikacija Pariškog sporazuma i provedba preuzetih obveza

5.  pozdravlja dosad neviđenu brzinu kojom je ratificiran Pariški sporazum te globalnu mobilizaciju i odlučnost i državnih i nedržavnih dionika u cilju njegove potpune i brze provedbe, što je potvrđeno preuzimanjem obveza na velikim svjetskim događanjima poput Sjevernoameričkog sastanka na vrhu o klimi 2017., održanog od 4. do 6. prosinca 2017. u Chicagu, sastanka na vrhu „Jedan planet”, održanog 12. prosinca 2017. u Parizu, te Sastanka na vrhu o globalnom djelovanju u području klime, održanog od 12. do 14. rujna 2018. u San Franciscu;

6.  ističe da bi se trenutačnim nacionalno utvrđenim doprinosima globalno zatopljenje ograničilo samo na porast temperature od oko 3,2 °C(7), odnosno to ne bi bilo ni blizu porastu od 2 °C; poziva sve stranke da konstruktivno doprinose procesu koji treba uspostaviti do 2020., kada se nacionalno utvrđeni doprinosi moraju ažurirati, te da osiguraju da su njihovi nacionalno utvrđeni doprinosi u skladu s dugoročnim ciljem Pariškog sporazuma u pogledu temperature kako bi se globalno zatopljenje zadržalo znatno ispod 2 °C iznad predindustrijske razine te da ulažu napore kako bi se to povećanje dodatno ograničilo na 1,5 °C; uviđa da trenutačne preuzete obveze, uključujući one koje su preuzele Unija i njezine države članice, nisu dovoljne da se ostvare ciljevi iz Pariškog sporazuma; stoga naglašava da bi globalne emisije stakleničkih plinova čim prije trebale početi padati i da sve stranke Sporazuma, posebno EU i sve članice skupine G20, nakon dijaloga „talanoa” 2018., čiji je cilj smanjiti preostale razlike radi postizanja tog cilja, moraju pojačati napore i ažurirati svoje nacionalno utvrđene doprinose do 2020.;

7.  smatra da će, ako druga velika gospodarstva ne preuzmu obveze za smanjenje emisija stakleničkih plinova koje su usporedive s onima koje je preuzeo EU, biti neophodno zadržati odredbe o istjecanju ugljika, osobito one koje se odnose na sektore s visokim rizikom od istjecanja ugljika, kako bi se osigurala globalna konkurentnost europske industrije;

8.  izražava žaljenje zbog toga što u većini trećih zemalja koje su preuzele obveze u okviru Pariškog sporazuma tek započinje rasprava o povećanju njihovog doprinosa, i to vrlo sporo; stoga poziva Komisiju da racionalizira razmatranja EU-a o povećanju preuzetih obveza te da ulaže veće napore kako bi se druge partnere motiviralo da učine isto;

9.  naglašava da je važno da klimatska politika EU-a bude ambiciozna kako bi EU djelovao kao vjerodostojan i pouzdan partner na svjetskoj razini, kako bi zadržao svoje globalno vodstvo u području klime te i dalje poštovao Pariški sporazum; pozdravlja dogovor Europskog parlamenta i Vijeća da se do 2030. godine povećaju ciljevi u pogledu obnovljive energije na 32 % i u pogledu energetske učinkovitosti na 32,5 %, što će rezultirati smanjenjem emisija stakleničkih plinova iznad 45 % do 2030.; stoga pozdravlja izjave Komisije o ažuriranju nacionalno utvrđenih doprinosa EU-a kako bi se uzela u obzir ta veća razina ambicioznosti i povećao cilj smanjenja emisija u EU-u do 2030.; poziva Komisiju da do kraja 2018. pripremi ambicioznu strategiju EU-a za nultu stopu emisija do sredine ovog stoljeća i na taj način osigura troškovno učinkovit način ostvarenja cilja nulte neto stope emisija, koji je usvojen u okviru Pariškog sporazuma, te ostvarenja gospodarstva s nultom neto stopom emisija ugljika u Uniji najkasnije do 2050., u skladu s pravednim udjelom Unije u pogledu preostalog globalnog proračuna za ugljik; podupire ažuriranje nacionalno utvrđenih doprinosa Unije s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu od 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990.;

10.  pozdravlja najavu glavnog tajnika UN-a da se u rujnu 2019. tijekom 74. Opće skupštine organizira sastanak na vrhu o klimi u cilju ubrzavanja klimatskih mjera kako bi se postigli ciljevi Pariškog sporazuma te posebno kako bi se promicalo povećanje ambicioznosti u pogledu klimatskih obveza; poziva EU i njegove države članice da pruže potporu tim nastojanjima tako što će pokazati angažman i političku volju za povećanje vlastitih obveza te zagovarati snažan doprinos drugih stranaka;

11.  žali zbog izjave predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da se Sjedinjene Države namjeravaju povući iz Pariškog sporazuma i smatra da to predstavlja korak unatrag; izražava zadovoljstvo činjenicom da su nakon te najave predsjednika Trumpa sve velike stranke potvrdile svoju predanost ciljevima Pariškog sporazuma; odlučno pozdravlja odluku velikih američkih saveznih država, gradova, sveučilišta i drugih nedržavnih dionika u SAD-u da se u okviru kampanje „We Are Still In” (Mi smo i dalje za) nastave zalagati za klimatske mjere;

12.  naglašava da je, posebno nakon izjave predsjednika Trumpa, važno imati na raspolaganju odgovarajuće odredbe protiv istjecanja ugljika i osigurati da oni koji ostvaruju najbolje rezultate besplatno dobiju emisijske jedinice u skladu s Direktivom o sustavu trgovanja emisijskim jedinicama; traži od Komisije da ispita učinkovitost i zakonitost dodatnih mjera za zaštitu industrijskih sektora u kojima postoji rizik od istjecanja ugljika, na primjer granične prilagodbe poreznih stopa ovisno o emisiji ugljika i naknada za potrošnju, posebno u pogledu proizvoda koji potječu iz zemalja koje ne ispunjavaju svoje obveze iz Pariškog sporazuma;

13.  pozdravlja činjenicu da 1. siječnja 2019. na snagu stupa Kigalijska izmjena Montrealskog sporazuma, za koju je svoje isprave o ratifikaciji dosad položilo 27 stranaka, među kojima je sedam država članica EU-a; poziva sve stranke Montrealskog sporazuma, posebno one države članice koje još nisu položile svoje isprave o ratifikaciji, da poduzmu sve potrebne korake za brzu ratifikaciju navedene izmjene jer to predstavlja njihov nužan doprinos provedbi Pariškog sporazuma te ostvarivanju srednjoročnih i dugoročnih klimatskih i energetskih ciljeva;

14.  pozdravlja činjenicu da su izmjenu Kyotskog protokola usvojenu u Dohi ratificirale sve države članice te da je Unija 21. prosinca 2017. položila instrument o zajedničkoj ratifikaciji; smatra da će to predstavljati veliku pregovaračku prednost za uspješno zaključivanje pregovora o klimi 2018. te da će se zahvaljujući suradnji uistinu i smanjiti emisije stakleničkih plinova;

15.  ističe da je u pregovorima u okviru konferencije COP23 ključna točka bila provedba i ambicioznost ciljeva do 2020.; pozdravlja odluku da se tijekom konferencija COP 2018. i 2019. provedu dva pregleda aktualnog stanja; poziva Komisiju i države članice da pripreme doprinose za smanjenje emisija do 2020. kako bi se mogli predstaviti na konferenciji COP24 tijekom pregleda stanja do 2020.; smatra da su to važni koraci prema ostvarenju cilja da se u razdoblju nakon 2020. poveća ambicioznost svih stranaka te stoga sa zadovoljstvom iščekuje ishod prvog takvog pregleda stanja u Katowicama, koji bi trebao biti u obliku odluke COP-a kojom se potvrđuje obveza da će se do 2020. povećati ambicioznost nacionalno utvrđenih doprinosa stranaka za 2030. radi njihovog usklađivanja s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma;

16.  poziva Komisiju i države članice da s pomoću komunikacijskih strategija i aktivnosti povećavaju potporu javnosti i političku podršku klimatskim mjerama te da podižu razinu svijesti o popratnim koristima borbe protiv klimatskih promjena, kao što su poboljšanje kvalitete zraka i javnog zdravlja, očuvanje prirodnih resursa, gospodarski rast i porast zapošljavanja, veća energetska sigurnost i manji troškovi uvoza energije te prednosti u međunarodnoj konkurentnosti zahvaljujući inovacijama i tehnološkom razvoju; naglašava da je potrebno upozoriti i na međusobnu povezanost klimatskih promjena i socijalne nepravde, migracija, nestabilnosti i siromaštva te na činjenicu da globalno djelovanje u području klime može uvelike doprinijeti rješavanju tih problema;

17.  naglašava sinergije između Pariškog sporazuma, Programa održivog razvoja do 2030., Okvira iz Sendaija i Akcijskog plana iz Adis Abebe (financiranje za razvoj) te drugih konvencija iz Rio de Janeira jer su to važni i međusobno povezani koraci prema istodobnom iskorjenjivanju siromaštva i postizanju održivog razvoja;

Konferencija COP24 u Katowicama

18.  svjestan je da su predsjedništava konferencija COP22 i COP23 uspjela zajednički osmisliti format dijaloga „talanoa”, koji su stranke najvećim dijelom odobrile te koji je pokrenut u siječnju 2018.; sa zanimanjem iščekuje prve rezultate tog dijaloga tijekom konferencije COP24 te političke zaključke koji će uslijediti nakon toga kako bi se globalne zajedničke ambicije do 2020. uskladile s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma; pozdravlja činjenicu da dijalog „talanoa” nije ograničen na rasprave između nacionalnih vlada, već brojnim dionicima, uključujući regije i gradove i njihove izabrane predstavnike, omogućava da nacionalnim i globalnim tvorcima politika skrenu pozornost na ključna pitanja u pogledu klimatskih mjera; pozdravlja dijaloge „talanoa” na razini gradova i regija te sa zanimanjem iščekuje održavanje novih takvih dijaloga u Europi; raduje se doprinosu nedržavnih dionika i poziva sve stranke da na vrijeme podnesu svoje priloge kako bi se olakšala politička rasprava u Katowicama;

19.  osim toga, svjestan je da će, unatoč svom ostvarenom napretku u pogledu Pariškog akcijskog programa rada (tzv. Pravilnik) tijekom konferencije COP23, njegovo dovršenje i donošenje konkretnih odluka na konferenciji COP24 predstavljati velik izazov; traži da se prije održavanja sastanka na vrhu provedu sve potrebne pripremne aktivnosti kako bi se pravilnik dovršio, što je od ključne važnosti za pravovremenu provedbu Pariškoga sporazuma;

20.  zalaže se za pravilnik kojim se zahtijevaju visoka razina transparentnosti i stroga obvezujuća pravila za sve stranke kako bi se precizno pratio napredak i izgradilo dodatno povjerenje među strankama uključenima u taj međunarodni proces; zabrinut je zbog činjenice da su neke stranke i dalje neodlučne u pogledu potpune transparentnosti u mjerenju emisija; poziva sva velika gospodarstva da preuzmu vodeću ulogu u pregovorima o pravilniku te da promiču obvezujuće zahtjeve koji se odnose na sustave za praćenje i provjeru, uključujući pravovremene i pouzdane procjene i podatke o emisijama stakleničkih plinova;

21.  naglašava da je pravilnik važno nadopuniti zapaženim meteorološkim podacima kako bi se povećala pouzdanost i točnost izvješćivanja; poziva Komisiju, Europsku svemirsku agenciju (ESA), Europsku organizaciju za iskorištavanje meteoroloških satelita (EUMETSAT), Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), Integrirani sustav za promatranje tokova ugljika (ICOS) u okviru europske istraživačke infrastrukture, nacionalne agencije za vođenje evidencija i istraživačke centre te druge ključne dionike da rade na razvoju operativnog kapaciteta zahvaljujući kojem se na temelju satelitskih podataka može doći do informacija o antropogenim emisijama te koji zadovoljava potrebne uvjete, uključujući konstelaciju satelita;

22.  naglašava da je važno da stajalište EU-a na konferenciji COP24 u Katowicama bude usuglašeno i jedinstveno kako bi se zajamčila njegova politička snaga i vjerodostojnost; apelira na sve države članice da podrže mandat EU-a u pregovorima te u bilateralnim sastancima s drugim dionicima;

23.  poziva Komisiju i države članice da klimatske mjere uvrste na dnevni red važnih međunarodnih foruma u okviru UN-a te skupina G7 i G20 te da nastoje postići multilateralna partnerstva za posebna pitanja koja se odnose na provedbu Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja;

Otvorenost, uključivost i transparentnost

24.  poziva Komisiju i države članice da održavaju i jačaju strateška partnerstva s razvijenim zemljama i s gospodarstvima u usponu kako bi se u sljedećih nekoliko godina oformila skupina predvodnika za klimatska pitanja i iskazala veća solidarnost prema ugroženim zemljama; podupire kontinuiran i aktivan angažman EU-a u „koaliciji velikih ambicija” (HAC) te prema njezinim zemljama članicama kako bi se povećala svijest o njihovoj odlučnosti da se definiranjem čvrstog pravilnika 2018. i uspjehom dijaloga „talanoa” na konferenciji COP24 ostvari svrhovita provedba Pariškog sporazuma;

25.  naglašava da je za postizanje cilja ograničavanja porasta prosječne globalne temperature na 1,5 °C neophodno učinkovito sudjelovanje svih stranaka, za što je pak potrebno riješiti pitanje interesnih skupina i sukoba interesa; u tom kontekstu ponovno ističe svoju potporu inicijativi vlada koje predstavljaju većinu svjetskog stanovništva i zastupaju uvođenje posebne politike o sukobu interesa u okviru UNFCCC-a; poziva Komisiju i države članice da se konstruktivno uključe u taj proces, bez dovođenja u pitanje ciljeva UNFCCC-a i Pariškog sporazuma;

26.  naglašava da 80 % osoba koje su raseljene zbog klimatskih promjena čine žene, na koje klimatske promjene općenito više utječu nego na muškarce i koje snose veći teret, no nisu uključene u donošenje ključnih odluka o klimatskim mjerama; stoga ističe da je za uspjeh i učinkovitost tih mjera od ključne važnosti osnaživanje žena te njihovo potpuno i ravnopravno sudjelovanje i vodeća uloga u međunarodnim forumima, kao što je UNFCCC, te u nacionalnim, regionalnim i lokalnim klimatskim mjerama; poziva EU i države članice da u klimatske politike uključe rodnu perspektivu te da promiču sudjelovanje pripadnica autohtonih naroda i zaštitnika ženskih prava u okviru UNFCCC-a;

27.  pozdravlja odluku donesenu na konferenciji COP23 da se Fond za prilagodbu nastavi koristiti za potrebe provedbe Pariškog sporazuma; smatra da je taj fond važan za zajednice koje su najizloženije klimatskim promjenama i stoga pozdravlja činjenicu da su se države članice obvezale u njega uplatiti 93 milijuna USD;

28.  napominje da su Unija i njezine države članice zaslužne za najveći dio javnog financiranja u području klime; zabrinut je zbog toga što trenutačne preuzete obveze razvijenih zemalja nisu ni približno dostatne za ostvarenje njihova zajedničkog cilja od 100 milijardi USD godišnje; naglašava da je važno da sve razvijene zemlje koje su stranke sporazuma daju svoj doprinos ostvarenju tog cilja jer je dugoročno financiranje presudno da bi zemlje u razvoju mogle ispuniti svoje ciljeve prilagodbe i ublažavanja;

29.  ističe da bi proračun EU-a trebao biti usklađen s njegovim međunarodnim obvezama u području održivog razvoja i s njegovim srednjoročnim i dugoročnim klimatskim i energetskim ciljevima te da ne bi smio biti kontraproduktivan u pogledu tih ciljeva ili pak sprečavati njihovo ostvarivanje; sa zabrinutošću napominje da se cilj da se 20 % ukupnih rashoda Unije namijeni klimatskim mjerama najvjerojatnije neće ostvariti te stoga traži da se poduzmu korektivne mjere; osim toga, naglašava da bi klimatski i energetski ciljevi trebali od početka biti u središtu političkih rasprava o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje nakon 2020. kako bi se osigurali resursi potrebni za njihovo ostvarenje; podsjeća na svoje stajalište da se trenutačna potrošnja u području klime što je prije moguće, a najkasnije do 2027., poveća s 20 % na 30 %; smatra da bi ostatak rashoda VFO-a trebao biti usklađen s Pariškim sporazumom i da ne bi smio biti kontraproduktivan naporima u području klime;

30.  poziva na uspostavljanje namjenskog mehanizma EU-a za automatsko javno financiranje, kojim bi se pružala dodatna i odgovarajuća potpora u cilju ostvarivanja poštenog udjela EU-a u postizanju međunarodnog cilja prikupljanja 100 milijardi USD za financiranje borbe protiv klimatskih promjena;

Uloga nedržavnih dionika

31.  podsjeća na to da su u Pariškom sporazumu prepoznate važna uloga višerazinskog upravljanja u klimatskim politikama i potreba za suradnjom s regijama, gradovima i nedržavnim dionicima;

32.  izražava zadovoljstvo zbog rastuće globalne mobilizacije sve većeg broja nedržavnih dionika koji su posvećeni borbi protiv klimatskih promjena i čiji su rezultati konkretni i mjerljivi; naglašava ključnu ulogu civilnog društva, privatnog sektora i podnacionalnih razina vlasti u požurivanju i poticanju javnog mnijenja i djelovanja na državnoj razini; poziva EU, države članice i sve stranke da potiču, olakšaju i započnu potpuno transparentan dijalog s nedržavnim dionicima jer oni sve više prednjače u borbi protiv klimatskih promjena, te da se tom suradnjom obuhvate i podnacionalni dionici, posebno tamo gdje su narušeni odnosi EU-a i nacionalnih vlada u području klimatske politike; u tom pogledu pohvaljuje 25 gradova pionira koji predstavljaju 150 milijuna građana i koji su se na konferenciji COP23 obvezali da će do 2050. postati gradovi s nultom neto stopom emisija;

33.  poziva Komisiju da dodatno ojača svoje odnose s lokalnim i regionalnim vlastima, da potiče tematsku i sektorsku suradnju gradova i regija i unutar i izvan EU-a, da razvije inicijative za prilagodbu i otpornost te da ojača modele održivog razvoja i planove za smanjenje emisija u ključnim sektorima kao što su sektori energije, industrije, tehnologije, poljoprivrede i prometa, i u gradskim i u ruralnim područjima, primjerice s pomoću twinning projekata, programa međunarodne urbane suradnje, podupiranjem platformi poput Sporazuma gradonačelnika i izgradnjom novih foruma za razmjenu najboljih praksi; poziva EU i države članice na podržavanje napora regionalnih i lokalnih aktera da uvedu regionalno i lokalno utvrđene doprinose (nalik na nacionalno utvrđene doprinose), ako se tim postupkom mogu povećati ambicije u području klime;

34.  potiče Komisiju da utvrdi konkretne ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 2050. za sve sektore u okviru svojeg prijedloga strategije EU-a za nultu neto stopu emisija do sredine stoljeća te da odredi jasan put prema ostvarenju tih ciljeva, uključujući konkretne etape za 2035., 2040. i 2045.; poziva Komisiju da uključi prijedloge o jačanju uklanjanja ponorima u skladu s Pariškim sporazumom radi postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova unutar EU-a najkasnije do 2050. i prelaska na negativne emisije ubrzo nakon toga; traži da se tom strategijom osigura pravedna raspodjela napora među sektorima, da uključuje mehanizam za uvrštavanje rezultata petogodišnjeg globalnog pregleda stanja, da se njome vodi računa o nalazima iz predstojećeg tematskog izvješća Međuvladinog tijela za klimatske promjene, o preporukama i stajalištima Europskog parlamenta te stajalištima nedržavnih aktera kao što su lokalna i regionalna tijela, civilno društvo i privatni sektor;

35.  naglašava da bi dugoročnu strategiju EU-a trebalo promatrati kao mogućnost za uspostavljanje strateških budućih prioriteta za postizanje modernog, zelenog gospodarstva EU-a koje u potpunosti iskorištava potencijal tehnološkog napretka, u kojem se održava visoka razina socijalne sigurnosti i visoki potrošački standardi te koje će donijeti koristi industriji i civilnom društvu, pogotovo dugoročno;

36.  potiče Komisiju i države članice na razvoj strategija i programa usmjerenih na rješavanje pitanja tranzicije unutar sektora koja je uzrokovana dekarbonizacijom i tehnološkim napretkom te da omoguće razmjenu znanja i dobrih praksi između pogođenih regija, radnika i poduzeća, da pruže potporu regijama i radnicima kako bi im se pomoglo u pripremi za strukturne promjene, da aktivno traže nove gospodarske potencijale i razvijaju strateške lokacijske politike kako bi se zajamčio pravedan prelazak na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija u Europi;

37.  smatra da bi, kako bi se zajamčila dosljednost nacionalno utvrđenih doprinosa s obvezama u cijelom gospodarstvu koje su utvrđene Pariškim sporazumom, stranke trebalo poticati da uključe emisije iz međunarodnog pomorskog i zračnog prometa te da dogovore i provode mjere na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kako bi se pristupilo rješavanju problema emisija iz tih sektora;

Sveobuhvatni napori svih sektora

38.  pozdravlja kontinuirani globalni razvoj sustava za trgovanje emisijama te posebno pokretanje početne faze kineskog nacionalnog sustava za trgovanje emisijama ugljičnog dioksida koji obuhvaća energetski sektor u prosincu 2017.; također pozdravlja sporazum kojim se sustav EU-a za trgovanje emisijama povezuje sa švicarskim ekvivalentnim sustavom i koji je potpisan krajem 2017. te potiče Komisiju da razmotri mogućnosti daljnjeg takvog povezivanja i drugih oblika suradnje s tržištima ugljika trećih zemalja i regija, kao i da se zalaže za uspostavu novih tržišta ugljika i drugih mehanizama za određivanje cijena ugljika, što će doprinijeti smanjenju globalnih emisija, rezultirati većom učinkovitosti, uštedom i smanjenjem rizika od istjecanja ugljika jer će se stvoriti jednaki uvjeti za sve na globalnoj razini; poziva Komisiju da uvede zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da svako povezivanje sa sustavom EU-a za trgovanje emisijama i dalje dodatno i trajno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena i ne ugrožava obveze Unije u pogledu smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova;

39.  žali zbog toga što je prometni sektor jedini sektoru u kojemu se od 1990. bilježi rast emisija; naglašava da to nije u skladu s dugoročnim održivim razvojem, koji iziskuje veće i brže smanjenje emisija u svim sektorima društva; podsjeća da prometni sektor do 2050. mora biti u potpunosti dekarboniziran;

40.  izražava snažno razočaranje zbog toga što prijedlog Komisije koji se odnosi na standarde emisija CO2 za osobne automobile i laka gospodarska vozila za razdoblje nakon 2020. nije u skladu s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma;

41.  izražava zabrinutost u pogledu razine ambicioznosti Programa za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA), koji provodi Međunarodna organizacije civilnog zrakoplovstva, kad se uzme u obzir trenutačni napredak u izradi standarda i preporučenih praksi kojima bi se taj program trebao početi provoditi 2019.; snažno se protivi nastojanjima da se primjena programa CORSIA nametne za letove unutar Europe i da se na taj način zaobiđu zakoni EU-a i ne poštuje njegova neovisnost u donošenju odluka; naglašava da nije prihvatljivo dodatno razvodnjavanje nacrta standarda i preporučenih praksi programa CORSIA; poziva Komisiju i države članice da učine sve što je u njihovoj moći kako bi ojačale odredbe programa CORSIA, a time i njegov budući utjecaj;

42.  podsjeća na Uredbu (EU) 2017/2392 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ kako bi se nastavila postojeća ograničenja područja primjene za zrakoplovne djelatnosti i pripremila provedba globalne tržišno utemeljene mjere od 2021.(8), a posebno njezin članak 1. stavak 7., kojim je jasno propisano da su Europski parlament i Vijeće kao suzakonodavci jedine institucije koje mogu odlučivati o bilo kakvim budućim izmjenama Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama; poziva države članice da u duhu Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva podnesu dopis o formalnoj rezerviranosti u pogledu standarda i preporučenih praksi programa CORSIA u kojem se navodi da je za provedbu programa CORSIA i sudjelovanje u njegovim dobrovoljnim fazama potrebna prethodna suglasnost Vijeća i Europskog parlamenta;

43.  podsjeća da je Unija odobrila dodatno produženje izuzeća letova izvan EGP-a od primjene sustava EU-a za trgovanje emisijama do 2024. kako bi se olakšao postupak Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva za pronalaženje globalnog rješenja za emisije iz zračnog prometa; međutim, naglašava da bi dodatne izmjene zakonodavstva trebale biti moguće samo pod uvjetom da su skladu s obvezom Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu, kojom nije predviđena upotreba jedinica za neutralizaciju emisija nakon 2020.;

44.  pozdravlja činjenicu da je sustav EU-a za trgovanje emisijama u zračnom prometu već ostvario smanjenja/kompenzacije od otprilike 100 milijuna tona CO2;

45.  podsjeća da se očekuje da će emisije CO2 iz pomorskog prijevoza u razdoblju do 2050. porasti za od 50 % do 250 % te da već postoje tehnički načini za znatno smanjenje emisija iz brodova; pozdravlja činjenicu da je tijekom 72. sjednice Odbora Međunarodne pomorske organizacije (IMO) za zaštitu morskog okoliša postignut sporazum oko početne strategije IMO-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz brodova, što predstavlja prvi korak kojim će taj sektor doprinijeti ostvarenju cilja Pariškog sporazuma u području temperature; poziva IMO da se čim prije dogovori oko novih obveznih mjera za smanjenje emisija koje su nužne za ostvarenje tih ciljeva te naglašava važnost i hitnost provedbe tih mjera do 2023.; naglašava da su potrebne dodatne mjere i koraci za hvatanje u koštac s emisijama iz pomorskog prometa te stoga poziva EU i države članice da pomno nadziru učinak i provedbu sporazuma IMO-a te da razmotre donošenje dodatnih mjera na razini EU-a kako bi se zajamčilo da se emisije stakleničkih plinova iz brodova smanjuju u skladu s temperaturnim ciljem iz Pariškog sporazuma; potiče Komisiju da uključi međunarodni pomorski promet u svoju predstojeću strategiju dekarbonizacije do 2050. kako bi odluke o ulaganju EU-a usmjerila prema gorivima i pogonskim sustavima u pomorskom prijevozu s nultom stopom emisija ugljika;

46.  primjećuje da je gotovo 20 % svjetskih emisija ugljičnog dioksida prouzročeno krčenjem i uništavanjem šuma; naglašava da šume i močvarna tla zbog velikog potencijala hvatanja ugljika imaju važnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena; ističe da se prirodni ponori i rezerve ugljika u EU-u i u svijetu moraju čuvati i s vremenom ojačati te da bi se ukupna veličina šuma te njihovih sposobnosti za prilagodbu i otpornosti na klimatske promjene trebala dodatno povećati kako bi se postigao dugoročni temperaturni cilj Pariškog sporazuma; naglašava da je potrebno da se napori u ublažavanju klimatskih promjena usmjere na sektor tropskih šuma, počevši s rješavanjem temeljnih uzroka gubitka šuma i klimatskih promjena;

Otpornost na klimatske promjene koja se ostvaruje prilagodbom

47.  poziva Komisiju da revidira strategiju EU-a za prilagodbu jer je djelovanje u tom cilju neizostavno ako države žele minimizirati negativne učinke klimatskih promjena i u potpunosti iskoristiti prilike za rast i održivi razvoj koji su otporni na klimatske promjene;

48.  smatra da je operacionalizacija platforme za lokalne zajednice i autohtone narode jedan od uspjeha konferencije COP23 i još jedan važan korak prema provedbi odluka iz Pariza; smatra da će ta platforma olakšati djelotvornu razmjenu iskustava i najboljih praksi u pogledu mjera i strategija za prilagodbu;

49.  naglašava da je potrebno razviti javne, transparentne i korisnicama prilagođene sustave i instrumente kako bi se pratili napredak i učinkovitost nacionalnih planova i mjera za prilagodbu;

Klimatska diplomacija

50.  snažno podupire nastavak i daljnje jačanje političke aktivnosti i klimatske diplomacije Unije koje su nužne za povećanje vidljivosti djelovanja u području klime u partnerskim zemljama i javnom mišljenju na globalnoj razini; poziva da se ljudski i financijski resursi u okviru ESVD-a i Komisije dodjeljuju na način koji će bolje odražavati snažnu predanost klimatskoj diplomaciji te veću angažiranost u tom području; ustraje u tome da je potrebno razviti sveobuhvatnu strategiju za klimatsku diplomaciju EU-a, a pitanje klime uključiti u sva područja vanjskog djelovanja EU-a, uključujući trgovinu, razvojnu suradnju, humanitarnu pomoć te sigurnost i obranu;

51.  skreće pozornost na sve veće posljedice klimatskih promjena po pitanju međunarodne sigurnosti i regionalne stabilnosti zbog uništavanja okoliša, gubitka sredstava za život, raseljavanja ljudi uzrokovanog klimatskim promjenama i povezanih oblika nemira u kojima se klimatske promjene često mogu smatrati multiplikatorima prijetnje; stoga potiče EU i države članice da surađuju sa svojim partnerima u cijelom svijetu kako bi bolje razumjeli, integrirali i predvidjeli destabilizirajuće učinke klimatskih promjena te njima učinkovitije upravljali; u skladu s time naglašava važnost uvrštavanja klimatske diplomacije u politike EU-a za sprečavanje sukoba;

52.  poziva Komisiju i države članice na pokretanje izrazito ambicioznih saveza koji će biti primjer integriranja klimatskih mjera u različita područja vanjske politike, uključujući trgovinu, međunarodne migracije, reformu međunarodnih financijskih institucija te mir i sigurnost;

53.  poziva Komisiju da u međunarodnu trgovinu i sporazume o ulaganju uvrsti dimenziju klimatskih promjena tako da ratifikaciju i provedbu Pariškog sporazuma postavi kao uvjet za buduće trgovinske sporazume; poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu ocjenu dosljednosti postojećih sporazuma s Pariškim sporazumom;

Industrija i konkurentnost

54.  ističe da su klimatske promjene prije svega društveni izazov i da bi borba protiv njih stoga trebala ostati jedno od vodećih načela politika i mjera EU-a, uključujući u području industrije, energije, istraživanja i digitalnih tehnologija;

55.  pozdravlja napore i dosadašnji napredak koji su ostvarili europski građani, poduzeća i industrije u ispunjavanju obveza iz Pariškog sporazuma; potiče ih da postavljaju više ambicije i u potpunosti iskoriste mogućnosti koje proizlaze iz Pariškog sporazuma te da ostanu u koraku s tehnološkim razvojem;

56.  naglašava da stabilan i predvidiv pravni okvir i jasni politički signali i na globalnoj razini i na razini EU-a potiču i poboljšavaju ulaganja povezana s klimom; u tom pogledu naglašava važnost zakonodavnih prijedloga u okviru paketa „Čista energija za sve Europljane” u jačanju konkurentnosti EU-a, osnaživanju građana i utvrđivanju ciljeva koji su u skladu s obvezama EU-a na temelju Pariškog sporazuma i njegova petogodišnjeg mehanizma revizije;

57.  pozdravlja činjenicu da je nekoliko zemalja u kojima se nalaze veliki konkurenti energetski intenzivnih industrija EU-a uvelo trgovanje emisijama ugljika ili druge mehanizme za određivanje cijena; potiče ostale zemlje da slijede njihov primjer;

58.  naglašava važnost povećanja broja kvalitetnih radnih mjesta i kvalificiranih radnika u industriji EU-a kako bi se poticale inovacije i održiva tranzicija; poziva na holistički i uključiv postupak razvoja vizije alternativnog poslovnog modela u regijama s velikom potrošnjom ugljena i velikim emisijama ugljika, u kojima je znatan udio radnika zaposlen u sektorima koji ovise o ugljiku, kako bi se olakšala održiva preobrazba za rastuće industrije i usluge, ali i vodilo računa o baštini i naslijeđu te dostupnim vještinama radne snage; naglašava važnu ulogu država članica u ubrzavanju reformi koje mogu dovesti do pravedne tranzicije radne snage u tim regijama; podsjeća na to da dodatna financijska potpora EU-a ima ključnu ulogu u tom pogledu;

Energetska politika

59.  podsjeća da se ulaganje u obnovljivu energiju u EU-u smanjuje; stoga ističe važnost obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u smanjenju emisija i u energetskoj sigurnosti te u sprečavanju i ublažavanju energetskog siromaštva kako bi se zaštitilo ugrožena i siromašna kućanstva i kako bi im se pomoglo; poziva na globalno zalaganje za mjere energetske učinkovitosti i energetske uštede te za razvoj obnovljivih izvora energije i njihovo učinkovito korištenje (primjerice, poticanjem vlastite proizvodnje i potrošnje energije iz obnovljivih izvora);

60.  podsjeća na to da su prioritizacija energetske učinkovitosti, među ostalim u okviru prvog načela energetske učinkovitosti, i globalno vodstvo u obnovljivim izvorima energije dva od glavnih ciljeva energetske unije EU-a; naglašava važnost ambicioznog zakonodavstva u okviru Paketa za čistu energiju kako bi se postigli ti ciljevi kao i predstojeća strategija za sredinu stoljeća, odnosno kako bi se u politikama EU-a djelotvorno odrazile obveze Unije iz Pariškog sporazuma u skladu s kojima rast prosječnih globalnih temperatura treba ostati znatno ispod 2 °C i kasnije se zadržati na razini nižoj od 1,5 °C;

61.  ističe važnost razvoja novih tehnologija za skladištenje energije, pametnih mreža i upravljanja potrošnjom, što će doprinijeti poboljšanju učinkovitog korištenja energije iz obnovljivih izvora u sektorima proizvodnje električne energije, grijanja i hlađenja kućanstava;

62.  poziva EU da potiče međunarodnu zajednicu da bez odgode donese konkretne mjere te raspored za postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš kojima se narušava tržišno natjecanje, obeshrabruje međunarodna suradnja i koče inovacije;

Istraživanje, inovacije, digitalne tehnologije i svemirska politika

63.  naglašava činjenicu da su daljnji i pojačani istraživanje i inovacije u područjima ublažavanja klimatskih promjena, politika prilagodbe, učinkovitog korištenja resursa, održivih tehnologija s niskom razinom emisija i bez emisija, održive upotrebe sekundarnih sirovina („kružno gospodarstvo”) i prikupljanja podataka o klimatskim promjenama ključni za borbu protiv klimatskih promjena na isplativ način te da doprinose smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima; stoga poziva na globalni angažman u cilju poticanja i usmjeravanja ulaganja u ta područja; naglašava potrebu za davanjem prednosti financiranju održivih energetskih projekata u okviru novog programa Obzor Europa, s obzirom na obveze koje je Unija preuzela u okviru energetske unije i Pariškog sporazuma;

64.  naglašava da ciljevi održivog razvoja predstavljaju radikalnu promjenu u međunarodnim politikama razvojne suradnje te da se EU obvezao provoditi ih i u svojim internim i u svojim vanjskim politikama; naglašava, u skladu s vanjskom dimenzijom ciljeva održivog razvoja, potrebu da se razmotre različite metode za pomoć zemljama i gospodarstvima u razvoju u njihovoj energetskoj tranziciji s pomoću, među ostalim, mjera za izgradnju kapaciteta, pomoći u smanjenju kapitalnih troškova obnovljivih izvora energije i projekata energetske učinkovitosti, prijenosa tehnologije i rješenja za razvoj pametnih gradova kao i udaljenih i ruralnih zajednica te da im se na taj način pomogne da ispune svoje obveze u okviru Pariškog sporazuma; u tom pogledu pozdravlja novoosnovani Europski fond za održivi razvoj;

65.  podsjeća da se istraživanje, inovacije i konkurentnost ubrajaju među pet stupova strategije EU-a za energetsku uniju; napominje da je EU odlučan u tome da ostane globalni predvodnik u tim područjima i da pritom razvija usku znanstvenu suradnju s međunarodnim partnerima; ističe važnost izgradnje i očuvanja snažnog kapaciteta za inovacije i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, u cilju primjene tehnologija za čistu i održivu energiju;

66.  podsjeća na temeljnu ulogu digitalnih tehnologija u potpori energetskoj tranziciji i, posebno, poboljšanju energetske učinkovitosti i ušteda energije; ističe dobrobiti koje klima može ostvariti zahvaljujući digitalizaciji europske industrije učinkovitim korištenjem resursa i smanjenjem intenziteta uporabe materijala te jačanjem postojeće radne snage;

67.  čvrsto vjeruje da bi svemirski program Unije trebao biti osmišljen na način da se njime doprinosi borbi protiv klimatskih promjena i strategijama njihova ublažavanja; u tom kontekstu podsjeća na posebnu ulogu sustava Copernicus i potrebu da se osigura služba za nadzor CO2; naglašava važnost održavanja politike slobodnog, potpunog i otvorenog pristupa podacima jer je to ključne važnosti za znanstvenu zajednicu i jer se time podupire međunarodna suradnja u tom području;

Klimatske mjere u zemljama u razvoju

68.  inzistira na potrebi da se zadržati mogućnost ograničavanja globalnog zagrijavanja na 1,5 °C i na dužnosti glavnih onečišćivača, uključujući EU, da brzo povećaju napore za ublažavanje, što može dovesti do znatne koristi za održivi razvoj, te da znatno povećaju svoju potporu klimatskoj politici u zemljama u razvoju;

69.  naglašava da je važno da se odluke donose uz poznavanje klimatskih problema te da se taj proces podupre poboljšanjem usluga u području klime koje su od posebne važnosti za zemlje u razvoju; poziva na to da to postane važan cilj istraživanja koje financira EU te da Unija ulaže velike napore u olakšavanje prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju; poziva WTO da donese deklaraciju o pravima intelektualnog vlasništva i klimatskim promjenama, po uzoru na deklaraciju o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju, koja je usvojena u Dohi 2001.;

70.  podsjeća na to da su se razvijene zemlje obvezale da će osigurati nova dodatna financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena u zemljama u razvoju u visini od 100 milijardi USD godišnje do 2020.; prepoznaje potrebu za stalnim povećanjem i strožim obračunavanjem financijskih napora, među ostalim vođenjem računa o zahtjevu da financiranje bude novo i dodatno te da uključuje samo ekvivalent zajmova u bespovratnim sredstvima, izračunan pomoću metode dogovorene u OECD-ovu Odboru za razvojnu pomoć; preporučuje državama članicama da slijede prakse koje je razvila Komisija u pogledu uporabe pokazatelja iz Rija u službenoj razvojnoj pomoći s klimatskim ciljevima;

71.  poziva EU da poštuje načelo usklađenosti politika u području razvoja, kako je utvrđeno u članku 208. UFEU-a, jer ono predstavlja temeljni aspekt doprinosa EU-a Pariškom sporazumu; stoga poziva EU da osigura dosljednost među svojom razvojnom, trgovinskom, poljoprivrednom, energetskom i klimatskom politikom;

72.  podsjeća da klimatske promjene imaju i izravne i neizravne učinke na poljoprivrednu produktivnost; u tom smislu smatra da je potrebna korjenita promjena načina na koji proizvodimo i konzumiramo hranu u smjeru agroekoloških praksi, u skladu sa zaključcima Međunarodne procjene poljoprivrednog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj i preporukama posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na hranu; pohvaljuje inicijative koje je poduzela Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i kojima se nastoji povećati agroekologija kako bi se postigli ciljevi održivog razvoja; potiče EU i države članice da svoju razvojnu politiku oblikuju u skladu s tim, među ostalim i u okviru investicijskog područja poljoprivrede Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR);

73.  naglašava da stalni porast emisija CO2 povezan s prometom i međunarodnom trgovinom umanjuje djelotvornost strategije EU-a za borbu protiv klimatskih promjena; primjećuje da je promicanje razvoja na temelju izvoza, među ostalim u okviru izvozno orijentirane industrijske poljoprivrede, teško pomiriti s imperativom ublažavanja klimatskih promjena;

74.  smatra da bi EU trebao razmotriti načine uvođenja nadzora nad europskom trgovinom i potrošnjom dobara kojima se ugrožavaju šume kao što su sojino i palmino ulje, eukaliptus, govedina, koža i kakao te da bi trebao uzeti u obzir iskustva stečena prilikom provedbe Akcijskog plana FLEGT i Uredbe o drvu te mjera EU-a za reguliranje drugih lanaca opskrbe u svrhu ukidanja ili sprječavanja ozbiljne štete; napominje da ključna rješenja za uspjeh takvih napora uključuju uvođenje sljedivosti i obveznih zahtjeva u vezi s dužnom pažnjom u cijelom lancu opskrbe;

75.  poziva Europsku investicijsku banku da brzo ukine odobravanje zajmova za projekte koji uključuju fosilna goriva i traži od država članica EU-a da okončaju sva jamstva za izvozne kredite za tu vrstu projekata; poziva na uvođenje posebnih državnih jamstava u korist zelenih ulaganja te oznaka i fiskalnih povlastica za fondove za zelena ulaganja i za izdavanje zelenih obveznica;

76.  naglašava važnost operacionalizacije globalnog cilja u pogledu prilagodbe te mobilizacije znatne količine novih sredstava za prilagodbu u zemljama u razvoju; poziva EU i države članice da se obvežu na znatno povećanje sredstava koja izdvajaju za prilagodbu; prepoznaje potrebu za napretkom i u pogledu gubitka i štete, za koje bi se trebala skupiti dodatna sredstva inovativnim izvorima javnog financiranja korištenjem Varšavskog međunarodnog mehanizma;

77.  naglašava potrebu za pristupom odozdo prema gore te projektima kojima se upravlja na lokalnoj razini kako bi se doprijelo do posebno ugroženog stanovništva i zajednica; primjećuje da se trenutačnim naglaskom na operacijama mješovitog financiranja i na jamstvima kojima se olakšava privatno ulaganje pogoduje velikim projektima te traži da se u korištenju sredstava za pomoć uspostavi odgovarajuća ravnoteža;

78.  smatra da se zrakoplovna industrija u velikoj mjeri oslanja na neutralizaciju emisija ugljika te da je neutralizacija putem šuma teško mjerljiva i da je nije moguće jamčiti; naglašava potrebu da se osigura da Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika u međunarodnom zrakoplovstvu (CORSIA) i drugi projekti ni na koji način ne štete sigurnosti hrane, pravima na zemljište, pravima autohtonih naroda ili biološkoj raznolikosti te da se poštuje načelo slobodnog prethodnog informiranog pristanka;

Uloga Europskog parlamenta

79.  smatra da treba biti sastavni dio izaslanstva EU-a, s obzirom na to da kao suzakonodavac mora dati svoju suglasnost za međunarodne sporazume i ima ključnu ulogu u provedbi Pariškog sporazuma na nacionalnoj razini; stoga očekuje da će mu biti dopušteno da sudjeluje na koordinacijskim sastancima EU-a u Katowicama i da će imati zajamčen pristup svim pripremnim dokumentima već od samog početka pregovora;

o
o   o

80.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te tajništvu UNFCCC-a, uz molbu da se proslijedi svim strankama koje nisu članice EU-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0280.
(2) SL C 346, 27.9.2018., str. 70.
(3) SL L 236, 14.9.2017., str. 1.
(4) http://www3.weforum.org/docs/WEF_GRR18_Report.pdf
(5) http://www.bmub.bund.de/fileadmin/Daten_BMU/Download_PDF/Europa___International/green_growth_group_financing_climate_action_bf.pdf
(6) http://copernicus.eu/news/report-operational-anthropogenic-co2-emissions-monitoring
(7) UNEP, „Izvješće o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2017. – Odstupanja u emisijama i njihove posljedice”, str. 18.
(8) SL L 350, 29.12.2017., str. 7.

Posljednje ažuriranje: 10. prosinca 2019.Pravna napomena