Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2077(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0352/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0352/2018

Rasprave :

PV 15/11/2018 - 2
CRE 15/11/2018 - 2

Glasovanja :

PV 15/11/2018 - 5.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0464

Usvojeni tekstovi
PDF 193kWORD 69k
Četvrtak, 15. studenog 2018. - Strasbourg Privremeno izdanje
Usluge skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova
P8_TA-PROV(2018)0464A8-0352/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2018. o uslugama skrbi u EU-u za poboljšanu ravnopravnost spolova (2018/2077(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. naslovljenu „Inicijativa za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika” (COM(2017)0252),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 26. travnja 2017. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (COM(2017)0253),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(1),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 1., 3., 5., 27., 31., 32., 33. i 47.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena donesenu od 18. prosinca 1979. u New Yorku,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju su ratificirale Europska unija i sve njezine države članice,

–  uzimajući u obzir peti cilj održivog razvoja koji se odnosi na postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje svih žena i djevojki, a osobito četvrti podcilj u okviru tog cilja koji se odnosi na priznavanje i uvažavanje neplaćene njege i rada u kućanstvu osiguravanjem javnih usluga, infrastrukture i politika socijalne zaštite te promicanjem zajedničke odgovornosti u kućanstvu i obitelji kako je odgovarajuće na nacionalnoj razini,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 10. svibnja 2018. naslovljeno „Napredak k ostvarenju ciljeva održivog razvoja”;

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2017. o jačanju podrške i njege u zajednici za neovisno življenje,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju: pružanje najboljeg mogućeg početka svoj našoj djeci za svijet budućnosti(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća održanog u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2017. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za razdoblje 2017. – 2019.: Borba protiv razlika u plaćama između spolova” (COM(2017)0678),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.”, a posebno njegovo poglavlje 3.1. o povećanju sudjelovanja žena na tržištu rada i jednakoj ekonomskoj neovisnosti žena i muškaraca (SWD(2015)0278),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 8. svibnja 2018. o razvoju ustanova za skrb o maloj djeci radi povećanja sudjelovanja žena na tržištu rada, uspostavljanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života za zaposlene roditelje te ostvarivanja održivog i uključivog rasta u Europi („ciljevi iz Barcelone”) COM(2018)0273),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 29. svibnja 2013. o ciljevima iz Barcelone: „Razvoj ustanova za skrb o djeci mlađe dobi u Europi radi ostvarivanja održivog i uključivog rasta (COM(2013)0322),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. veljače 2011. naslovljenu „Rani i predškolski odgoj i obrazovanje: Pružanje najboljeg mogućeg početka svoj našoj djeci za svijet budućnosti (COM(2011)0066),

–  uzimajući u obzir Komisijin plan za postizanje kvalitete u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (Ares(2018)1505951),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”(3),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020), komunikaciju od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda u razdoblju 2014. – 2020.” (COM(2013)0083) i komunikaciju od 26. travnja 2017. naslovljenu „Uspostava europskog stupa socijalnih prava” (COM(2017)0250),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2014. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020. (COM(2014)0332),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. listopada 2017. o ekonomskom osnaživanju žena u privatnom i javnom sektoru u EU-u(4),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena(5),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu i njegovoj rodnoj perspektivi(7),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u(8),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. ožujka 2016. o rodno osviještenoj politici u radu Europskog parlamenta(9),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. rujna 2010. o ulozi žena u društvu koje stari(10),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. srpnja 2010. o netipičnim ugovorima, osiguranim profesionalnim putovima, fleksigurnosti i novim oblicima socijalnog dijaloga(11),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za preporuku Vijeća od 22. svibnja 2018. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (COM(2018)0271) i radni dokument službi Komisije od istog datuma priložen tom prijedlogu (SWD(2018)0173),

–  uzimajući u obzir indeks ravnopravnosti spolova Europskog instituta za ravnopravnost spolova za 2015. godinu i izvješće iz 2015. naslovljeno „Usklađivanje poslovnog, obiteljskog i privatnog života u Europskoj uniji: revizija politike”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda (Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta) od 7. prosinca 2011. naslovljeno „Inicijative poduzeća za radnike koji njeguju djecu ili odrasle s invaliditetom”,

–  uzimajući u obzir informativni dokument Eurofounda od 14. srpnja 2013. naslovljen „Skrb o djeci i uzdržavanim osobama: utjecaj na karijere mladih radnika”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 17. lipnja 2014. naslovljeno „Sektor njege u domovima: radni uvjeti i kvaliteta radnih mjesta”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 22. listopada 2015. naslovljeno „Posao i skrb: mjere za usklađivanje u razdoblju demografskih promjena”,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Eurofounda od 17. studenoga 2016. o šestom europskom istraživanju o radnim uvjetima,

–  uzimajući u obzir studiju Eurofounda od 28. studenoga 2017. naslovljenu „Domovi za njegu starijih Europljana: javni pružatelji, neprofitni pružatelji i pružatelji koji djeluju za profit”,

–  uzimajući u obzir istraživanje Eurofounda od 23. siječnja 2018. naslovljeno „Europsko istraživanje o kvaliteti života za 2016.: kvaliteta života, kvaliteta javnih usluga i kvaliteta društva”,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Odbora za socijalnu zaštitu i Europske komisije od 10. listopada 2014. naslovljeno „Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugotrajne njege u društvu koje stari”,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Odbora za ekonomsku politiku i Europske komisije od 7. listopada 2016. o zdravstvenoj skrbi i sustavima dugotrajne skrbi i fiskalnoj održivosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. rujna 2016. o pravima njegovatelja koji žive u kućanstvu(12),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2014. o razvijanju uslužnih djelatnosti za obitelji s ciljem povećanja stope zaposlenosti i promicanja jednakosti spolova na radnom mjestu(13),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. svibnja 2010. o profesionalizaciji rada u kućanstvu(14),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova o indeksu ravnopravnosti spolova za 2017. godinu: Mjerenje ravnopravnosti spolova u Europskoj uniji 2005. – 2015.,

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku iz ožujka 2016. naslovljenu „Razlike između muškaraca i žena u pogledu radnog mjesta, njege i slobodnog vremena” i studiju iz studenoga 2016. naslovljenu „Korištenje fondova za ravnopravnost spolova u odabranim državama članicama”,

–  uzimajući u obzir dokument projekta WeDo za dobrobit i dostojanstvo starijih osoba iz 2012. naslovljen „Europski okvir za kvalitetu usluga dugotrajne njege: načela i smjernice za dobrobit i dostojanstvo starijih osoba kojima je potrebna njega i pomoć”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0352/2018),

A.  budući da je prema članku 2. i članku 3. stavku 3. Ugovora o EU-u i članku 21. Povelje o temeljnim pravima ravnopravnost žena i muškaraca jedna od temeljnih vrijednosti na kojima se Unija temelji; budući da u skladu s člankom 8. Ugovora o funkcioniranju EU-a Unija u svim svojim aktivnostima mora težiti uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti spolova; budući da se, međutim, ravnopravnost spolova sporo ostvaruje;

B.  budući da su europskim stupom socijalnih prava, koji su Parlament, Vijeće i Komisija zajednički objavili 17. studenoga 2017., utvrđena važna načela i ciljevi kako bi se građanima Unije dala nova prava, između ostalog ravnopravnost spolova, jednake mogućnosti, pomoć za djecu i uključivanje osoba s invaliditetom, koja imaju jednoglasnu potporu institucija Unije i njezinih država članica; budući da je devetim načelom europskog stupa socijalnih prava utvrđeno da „roditelji i druge osobe koje moraju skrbiti o drugima imaju pravo na primjeren dopust, fleksibilne radne uvjete i pristup uslugama skrbi”;

C.  budući da je diljem Europske unije ukupna stopa zaposlenosti žena gotovo 12 % niža od stope zaposlenosti muškaraca, a da na nepuno radno vrijeme radi 31,5 % zaposlenih žena u usporedbi s 8,2 % zaposlenih muškaraca; budući da razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena u EU-u i dalje iznosi 12 %; budući da dokazi upućuju na to da su jedan od glavnih razloga tome nerazmjerne obveze skrbljena na strani žena; budući da kumulativni utjecaj višestrukih karijernih razlika kojima su pogođene žene, a koje su posljedica obveza njege znatno doprinosi nižim plaćama, kraćim karijerama i razlikama u plaći i mirovini između žena i muškaraca koje iznose 16 % odnosno 37 %; budući da su zbog toga žene izloženije većem riziku od siromaštva i društvene isključenosti, s negativnim posljedicama koje pogađaju i njihovu djecu i obitelji; budući da je važno iskorijeniti razlike među spolovima kad je riječ o stopi zaposlenosti, plaćama i mirovinama, s obzirom na to da ekonomski gubici zbog razlika u zaposlenosti muškaraca i žena iznose 370 milijardi EUR godišnje; budući da pružanje usluga njege može biti ključno za učinkovit odgovor na nestašicu radne snage;

D.  budući da bi „njegu” trebalo shvatiti kao posao koji se obavlja u osobnom svojstvu, u javnim ili privatnim institucijama ili u privatnom kućanstvu ili kućanstvima, za djecu, starije, bolesne osobe ili osobe s invaliditetom; budući da bi njegu u idealnim okolnostima trebali pružati profesionalni njegovatelji koje mogu zapošljavati javni ili privatni subjekti ili obitelji ili mogu biti samozaposleni, no da je također neformalno i bez naknade pružaju neprofesionalni njegovatelji, obično članovi obitelji;

E.  budući da žene u prosjeku na obavljanje kućanskih poslova i njegu drugih osoba potroše tri puta više vremena od muškaraca, što je najviše zamjetno kod parova koji imaju dijete mlađe od sedam godina u kojima žena u prosjeku provede 32 sata tjedno na plaćeni rad i čak 39 sati na neplaćeni rad, u usporedbi s muškarcima koji imaju 41 sati plaćenog i 19 sati neplaćenog rada tjedno;

F.  budući da je prema podacima Međunarodne organizacije rada u sektoru rada i njege u kućanstvu 2010. bilo zaposleno otprilike 52 milijuna radnika u cijelom svijetu i još 7,4 milijuna radnika u kućanstvu mlađih od 15 godina, što predstavlja između 5 % i 9 % zaposlenih u industrijaliziranim zemljama;

G.  budući da su poslovi u području skrbi u mnogim državama članicama loše plaćeni, da se za njih često ne nude formalni ugovori ni druga osnovna radnička prava te da nisu privlačni zbog visokog rizika od fizičkog i emocionalnog stresa, opasnosti od profesionalnog izgaranja i nemogućnosti napredovanja u karijeri; budući da se u tom sektoru nudi vrlo malo prilika za obuku i da su u njemu, štoviše, uglavnom zaposlene starije osobe, žene i migranti;

H.  budući da su se potporne mjere, kao što su švedski sustav poreznih olakšica na usluge u području kućanskih poslova, francuski „bonovi za zaposlenje u uslužnim djelatnostima” ili belgijski „bonovi za uslužne djelatnosti”, pokazale učinkovitima u pogledu smanjenja stope neprijavljenog rada, poboljšanja radnih uvjeta i priznavanja regularnih radnih prava radnicima u kućanstvu i skrbnicima;

I.  budući da dokazi upućuju na to da u 80 % slučajeva njegu u EU-u pružaju neformalni neplaćeni njegovatelji, od kojih su 75 % žene; budući da 27,4 % žena koje rade na nepuno radno vrijeme to čine jer se moraju skrbiti o djeci ili odraslim osobama kojima je potrebna njega, dok je kod muškaraca taj udio 4,6 %(15); budući da neformalni njegovatelji zbog njege drugih ne bi smjeli biti prisiljeni na kompromis između obveza njege i slobodnog vremena jer su oni koji su unatoč svemu još uvijek u radnom odnosu prisiljeni uravnotežiti različite odgovornosti i korištenje vremena;

J.  budući da statistički podaci određenih država članica pokazuju da je otprilike 6 – 7 % njegovatelja u državama članicama mlađe od 17 godina, a da njegu pruža pet puta više mladih žena u dobi od 15 do 24 godine nego muškaraca u istoj dobnoj skupini; budući da mladi njegovatelji često nose velike odgovornosti odraslih i da pružaju njegu, pomoć i potporu roditelju, bratu sestri, baki, djedu ili drugom članu obitelji s invaliditetom, kroničnom bolesti ili mentalnim zdravstvenim problemom; budući da su mladi njegovatelji posebno suočeni s preprekama u pristupu obrazovanju i osposobljavanju te u usklađivanju obrazovanja s obvezama njege, što utječe i na njihovo zdravlje i na njihovu egzistenciju;

K.  budući da u nizu država članica EU-a postoji nedostatak kvalitetnih profesionalnih usluga skrbi koje bi bile dostupne svima neovisno o prihodima;

L.  budući da mnogi osobe koje ovise o pomoći obitelji i kojima potrebna njega žive u područjima u kojima trajno nedostaju usluge i da im izolacija ili druge okolnosti otežavaju pristup profesionalnoj njezi; budući da se o njima često brinu samo neprofesionalni njegovatelji i da je najčešće riječ o ženama iz njihove obitelji;

M.  budući da u Europi dolazi do demografskih promjena koje dovode do porasta bolesti povezanih sa starošću i sve starijeg stanovništva i da se u skladu s time povećavaju se potrebe za njegom; budući da u vrijeme sve veće potražnje za uslugama skrbi postoji nerazmjerna raspodjela odgovornosti za poslove skrbi između muškaraca i žena, pri čemu žene nose teret zbog stereotipnih rodnih uloga koje i dalje prevladavaju u europskom društvu; budući da sve veći broj starijih osoba, sve manji broj osoba radne dobi i ograničenja u javnim proračunima zbog politike štednje znatno utječu na socijalne usluge, što će utjecati i na osobe koje istovremeno rade i nekoga njeguju, često u otežanim okolnostima;

N.  budući da se predviđa starenje stanovništva EU-a s porastom udjela stanovništva starijeg od 65 godina sa 17,1 % u 2008. na 30 % u 2060., a stanovništva starijeg od 80 godina s 4,4 % na 12,1 % tijekom istog razdoblja;

O.  budući da su starije osobe izložene većem riziku od siromaštva nego opće stanovništvo, pri čemu je 2008. riziku bilo izloženo oko 19 % osoba starijih od 65 godina, dok je 2000. taj udio iznosio 17 %; budući da je taj udio za 5 postotnih bodova veći za žene nego za muškarce;

P.  budući da su starije osobe ponekad izložene netrpeljivosti na osnovi starosti i spola i da je zlostavljanje starijih, prisutno u nizu različitih vrsta skrbi, društveni problem u svim državama članicama;

Q.  budući da većina nacionalnih modela politike za usluge skrbi trenutačno nije prikladna za zadovoljavanje potreba sve starijeg stanovništva Unije i da većina država članica u svojim politikama te inicijativama i sustavima socijalne skrbi još nije riješila demografske izazove;

R.  budući da unatoč povećanju broja domova za starije osobe u proteklih 10 godina u gotovo svim državama članicama potražnja i dalje premašuje dostupnost neovisnog smještaja i usluga njege; budući da postoji hitna potreba za daljnjim ulaganjem u usluge dugotrajne skrbi u zajednici ili u kući s obzirom na to da svatko ima pravo na neovisan život, usluge potpore i sudjelovanje u zajednici; budući da je, osim toga, zbog nedostatka raščlanjenih informacija na nacionalnoj razini, uključujući informacije o financijskim ulaganjima, i nedostatka pokazatelja kvalitete teško pratiti i ocijeniti taj važan dio infrastrukture za pružanje skrbi te dati preporuke za donositelje odluka;

S.  budući da je samo 12 država članica od 2002. godine ispunilo ciljeve iz Barcelone, odnosno pružanje skrbi u najmanju ruku za 33 % djece mlađe od 3 godine (1. cilj) i za najmanje 90 % djece u dobnoj skupini između 3 godine života do obveznog upisa u školu (2. cilj), dok su stope ostvarenja ciljeva u nekim državama članicama zabrinjavajuće niske;

T.  budući da zbog povećanja udjela žena na tržištu rada raste potreba za visokokvalitetnom i pristupačnom skrbi o djeci i da je potražnja za mjestima u sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja diljem Europe veća od ponude; budući da dokazi pokazuju da se u više od polovice svih država članica usluge skrbi o djeci za djecu do treće godine života upotrebljavaju samo u obliku poludnevnog aranžmana (manje od 30 sati tjedno); budući da je za punopravno sudjelovanje žena na tržištu rada potrebna cjelodnevna dostupnost skrbi o djeci te ispunjenje potražnje tijekom radnog vremena roditelja;

U.  budući da postoji nedostatak infrastrukture kojom bi se osigurala kvalitetna i pristupačna skrb o djeci za sve platne skupine, o čemu svjedoči i činjenica da od više od 32 milijuna djece mlađe od dobi potrebne za obvezno obrazovanje u EU-u tek oko 15 milijuna djece ima pristup ranom odgoju(16) i obrazovanju te da je najveći dio javnih sredstava koja se u državama članicama troše na skrb o djeci namijenjeno djeci od treće godine života do obveznog polaska u školu; budući bi trebalo povećati ulaganja iz svih sektora, s obzirom na to da dokazi iz zemalja članica OECD-a pokazuju da bi povećanje ulaganja BDP-a u sektor skrbi dovelo do rasta zaposlenosti žena; budući da su ulaganja u skrb o djeci strategija koja je korisna za sve strane i da bi se njome ostvarili dodatni porezni prihodi od povećanog sudjelovanja roditelja na tržištu rada; budući da, dopunjujući ključnu ulogu obitelji, visokokvalitetni rani i predškolski odgoj i obrazovanje pruža i brojne kratkoročne i dugoročne koristi za pojedince i društvo u cjelini, uključujući za osobe slabijeg socioekonomskog statusa ili osobe s posebnim obrazovnim potrebama, te da je učinkovit u borbi protiv nejednakosti koja pogađa djecu od rane dobi i za sprečavanje ranog napuštanja školovanja;

V.  budući da je visokokvalitetni rani i predškolski odgoj i obrazovanje učinkovito ulaganje kojim se omogućuje temelj za uspješno cjeloživotno učenje i rješavaju problemi nejednakosti i izazovi s kojima se suočavaju djeca slabijeg statusa;

W.  budući da u EU-u živi više od 80 milijuna osoba s invaliditetom, a svaka četiri Europljana u obitelji ima osobu s invaliditetom; budući da se potpisivanjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom 2011. EU obvezao na promicanje i zaštitu prava osoba s invaliditetom; budući da je, u svjetlu tih prava i potreba osoba s invaliditetom svih dobnih skupina, u posljednje vrijeme došlo do zaokreta od institucionalne skrbi do skrbi u zajednici za osobe s invaliditetom;

X.  budući da na temelju članka 19. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom svatko ima pravo na samostalan život i na uključivanje u zajednicu, čime se ne zahtijeva samo pružanje samostalnog smještaja, već i usluga potpore koje odražavaju potrebe osoba s invaliditetom;

Y.  budući da djeca i odrasli s niskofunkcionirajućim autizmom imaju poteškoća pri samostalnom izvršavanju svakodnevnih zadataka te im je općenito potrebna pomoć s većinom zadataka;

Z.  budući da se često umanjuje značaj usluga dugotrajne skrbi i skrbi o djeci i da je u mnogim državama članicama ta profesija i dalje prilično neprimjetna i nisko rangirana, što se odražava niskom plaćom, nejednakom zastupljenošću žena i muškaraca na tržištu rada i lošim radnim uvjetima;

AA.  budući da su za obavljanje poslova formalne njege, uključujući kućnu njegu, potrebni kvalificirani radnici koje je potrebno adekvatno platiti(17); budući da je potrebno osigurati odgovarajuću ponudu kvalificiranih njegovatelja jer je razvoj kvalitetnih usluga formalne skrbi za djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom povezan s kvalitetnim radnim odnosima, pristojnim plaćama i ulaganjima u radnike koji pružaju te usluge, uključujući ulaganja u osposobljavanje radnika za skrb o djeci; budući da profesionalni radni odnosi pozitivno djeluju na sposobnost njegovatelja da uravnoteže profesionalni i privatni život;

AB.  budući da korisnicima dugotrajne skrbi može biti problem priuštiti si privatne usluge skrbi koje su većinom skuplje od usluga skrbi koje pruža javni sektor; budući da su zbog rodno uvjetovanih razlika u plaćama i razlika u mirovinama žene uvijek u većoj mjeri pogođene od muškaraca te moraju trošiti veći dio prihoda na dugotrajnu skrb;

AC.  budući da podaci pokazuju da se osobe slabijeg statusa suočavaju s posebnim izazovima kada je dostupnost visokokvalitetnih usluga skrbi ograničena, primjerice osobe iz obitelji s niskim prihodima, osobe koje žive u ruralnim područjima i djeca koja pripadaju etničkim manjinama ili djeca migranata;

Kontekst ravnoteže između poslovnog i privatnog života

1.  primjećuje da se rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti znatno povećavaju jednom kada obitelji dobiju djecu, što pokazuje s kojim se poteškoćama suočavaju žene nastojeći naći ravnotežu između odgoja djece i obveza skrbi te rada zbog nedostatka dovoljne infrastrukture za javnu skrb i trajne podjele rada između muškaraca i žena zbog kojih dolazi do prekomjerne količine skrbi koju pružaju uglavnom žene, što dovodi do toga da žene troše dvostruko do desetorostruko više vremena na pružanje neplaćene skrbi od muškaraca(18);

2.  prima na znanje da jedna četvrtina žena ostaje u kategoriji neplaćenih pomažućih članova obitelji, što znači da ne primaju izravno plaću za svoje napore te da postoji jasno izdvajanje žena u sektore, općenito gledajući, obilježene niskim plaćama, dugim radnim vremenom i često neformalnim radnim aranžmanima, što vodi do niže novčane, socijalne i strukturne koristi za žene;

3.  ističe da je feminizacija siromaštva posljedica niza faktora, uključujući rodno uvjetovanu razliku u plaćama, razliku u mirovinama, odgovornosti povezane s pružanjem skrbi i prekide radnog odnosa koji su s time povezani; naglašava da višestruka diskriminacija s kojom se žene suočavaju, između ostalog, na temelju svojeg rodnog identiteta, rodnog izražavanja i spolnih obilježja, pridonosi feminizaciji siromaštva;

4.  pozdravlja međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava i podsjeća na njegova načela koja uključuju:

   jednako postupanje prema ženama i muškarcima i jednake mogućnosti, osobito u pogledu sudjelovanja na tržištu rada;
   pravo na jednak tretman i mogućnosti zapošljavanja neovisno o dobi i invaliditetu;
   pravo na primjeren dopust, fleksibilne radne uvjete i pristup uslugama skrbi roditelja i osoba koje su dužne skrbiti o drugima;
   pravo na kvalitetne pristupačne usluge dugotrajne skrbi;

5.  izražava zabrinutost zbog nepovoljnih promjena u području roditeljskog dopusta i prava koja se odnose na roditeljstvo, kao što su povlačenje nacrta Direktive o produljenju rodiljnog dopusta i nedavna presuda Suda Europske unije kojom se otkaz trudnoj radnici kao dio kolektivnog otkazivanja smatra zakonitim; poziva Komisiju da hitno ukloni nedostatke u zakonodavstvu EU-a;

6.  pozdravlja prijedlog direktive o ravnoteži između privatnog i poslovnog života za radnike i skrbnike koji je iznijela Komisija, i naglašava u tom kontekstu važnost individualnih prava na dopust i fleksibilnog rada koji pomažu zaposlenim osobama da usklade privatni i poslovni život; podsjeća da bi politike usmjerene na ravnotežu između privatnog i poslovnog života trebale promicati jednako sudjelovanje muškaraca i žena u obvezama skrbi; vjeruje da bi radi budućeg razvoja trebalo težiti postupnom produženju očinskog dopusta i dopusta radi skrbi(19) i njihovih razina primanja naknade, koja bi trebala biti primjerena, osiguranju neprenosivog roditeljskog dopusta, jamstava u vezi s otpuštanjem, povratka na isto ili jednakovrijedno radno mjesto i zaštite od diskriminacije koja se provodi zbog odluka o uzimanju dopusta, te proširenju prava na samozaposlene radnike i osobe koje moraju uzeti primjereno plaćeni dopust kako bi se brinule o uzdržavanim osobama koje nisu djeca;

7.  poziva sve države članice da potiču očeve da iskoriste pravo na očinski dopust jer je to koristan alat za jačanje njihove odgovornosti u pogledu skrbi o vlastitoj djeci i obitelji te koristan način za postizanje stvarne jednakosti između žena i muškaraca;

8.  smatra da pružanje usluga skrbi ne bi smjelo negativno utjecati na plaću skrbnika ili socijalne ili mirovinske pogodnosti; u tom kontekstu traži promicanje jednakost spolova u provedbi politika usmjerenih na ravnotežu između privatnog i poslovnog života;

9.  skreće pozornost na tešku situaciju u kojoj se nalaze obitelji koje skrbe za dijete ili člana obitelji s invaliditetom, s obzirom na to da je u tim slučajevima skrb cjeloživotna;

10.  skreće pozornost na nedostatak usluga za privremenu skrb za roditelje djece s invaliditetom; ističe da je zbog tog nedostatka potpore roditeljima često potpuno nemoguće raditi; s tim u vezi prima na znanje alarmantan nedostatak ustanova za osobe s teškim oblicima autizma;

11.  smatra da bi svaka osoba kojoj je potrebna njega trebala imati subjektivno pravo odabrati kvalitetnu uslugu njege koja im najbolje odgovara i koja je dostupna i njima i njihovim njegovateljima; smatra da bi se, bez obzira na razlike između korisnika i njihovih potreba, usluge skrbi trebale razvijati na individualiziran i sveobuhvatan način usmjeren na osobu; napominje da obitelji nisu homogene i da bi politike i programiranje trebalo prilagoditi takvoj raznolikosti;

12.  smatra da bi usluge skrbi trebale odražavati promjenjivu prirodu posla u skladu s njihovim razvojem;

13.  smatra da bi se u skladu s pravom na dugotrajnu skrb koje je proglašeno u europskom stupu socijalnih prava dugotrajna skrb trebala smatrati granom socijalne zaštite koja bi svima trebala zajamčiti pravo na kvalitetnu skrb koja je usmjerena na osobu; nadalje, smatra da postoji hitna potreba za daljnjim ulaganjima u pristupačne i kvalitetne usluge dugotrajne skrbi, primjerice usluge kućne njege i usluge koje se pružaju u zajednici, u skladu s europskim socijalnim stupom socijalnih prava i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom; poziva države članice da u tom kontekstu osiguraju jednak pristup i pravedno postupanje kad je riječ o uslugama skrbi za starije osobe, djecu i osobe s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima kojima je potrebna dugotrajna skrb, s posebnim naglaskom na osobe slabijeg statusa;

14.  naglašava da se pokazalo da su dostupnost raznovrsne, kvalitetne, pristupačne i povoljne javne i privatne infrastrukture, usluga i potpore za skrb o djeci, starijih osoba, osoba s invaliditetom i osobama koje su kronično bolesne ili im je potrebna dugotrajna skrb i skrb, bilo kod kuće ili u sličnom okruženju, ključan aspekt politika usmjerenih na ravnotežu između privatnog i poslovnog života i veliki čimbenik kojim se promiče da roditelji i neformalni skrbnici uzimaju dopust, kao dio napora da se ženama pomogne da se brzo vrate na tržište rada i da na njemu ostanu; pozdravlja prijelaz na usluge koje se pružaju u zajednici, u skladu s europskim stupom socijalnih prava i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, istodobno ističući potrebu za praćenjem tih usluga kako bi se osigurala njihova kvaliteta; smatra da visoka kvaliteta skrbi proizlazi iz visoke kvalitete pruženih usluga i ovisi o tome koliko te usluge štite dostojanstvo i ljudska prava onih koji ih koriste te na koji način jamče uključivanje korisnika tih usluga u zajednicu;

15.  podsjeća na to da je nedostatak usluga skrbi veliki čimbenik koji stoji iza niske zastupljenosti žena na tržištu rada jer otežava postizanje ravnoteže između poslovnih i obiteljskih obveza te uzrokuje to da neke žene odlaze s tržišta rada, rade manji broj sati rada na plaćenim poslovima i troše više vremena na skrb koja im nije plaćena, što dovodi do štetnih posljedica za njihova prava na socijalno osiguranje, osobito mirovine, te povećanog rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, posebice u starijoj dobi;

Vrste skrbi

16.  uviđa da postoje različite usluge skrbi, poput predškolske skrbi i obrazovanja, skrbi o starijim osobama i skrbi ili podrške za osobe s invaliditetom i/ili kroničnom bolesti koji imaju dugotrajne potrebe za zdravstvenom njegom i skrbi, te napominje da su zbog toga osmišljena različita politička stajališta; smatra da bi skrb mogli pružati formalni i neformalni skrbnici;

17.  vjeruje da bi pri osmišljavanju pristupa razvoju usluga skrbi trebalo uzeti u obzir sve kategorije korisnika i njihove razlike te različite želje u vezi s vrstama usluga skrbi koje su im potrebne, između ostalog i osobe koje dolaze iz socijalno zapostavljenih sredina, kao što su etničke manjine, migrantske obitelji, osobe koje žive u udaljenim i ruralnim područjima te obitelji s niskim prihodima; podsjeća da se pojam obitelji koji se upotrebljava u zakonodavstvu i politikama treba tumačiti u širem smislu;

18.  uviđa da su mnogim osobama nizak socioekonomski status i niska razina obrazovanja prepreke u pristupanju uslugama skrbi, što samo pridonosi njihovim izazovima u pogledu postizanja ravnoteže između privatnog i poslovnog života; smatra da to zahtijeva jasno planiranje i jasne politike;

19.  uviđa da privatni sektor ima važnu ulogu u pružanju usluga dugotrajne skrbi osobama s invaliditetom i starijim osobama te da je diljem EU-a ukazano na probleme u vezi s pristupačnosti i kvalitetom takvih usluga; poziva Komisiju da ocijeni stanje na tržištu usluga skrbi i poduzme potrebne regulatorne inicijative za kontrolu i nadzor kvalitete usluga koje se nude u takvom okruženju;

Kvaliteta, cjenovna prihvatljivost i pristupačnost skrbi

20.  vjeruje da bi usluge skrbi trebale biti osmišljene tako da zaista daju izbor svim korisnicima, članovima njihove obitelji i njihovim skrbnicima, neovisno o tome radi li se o osobama koje su zaposlene na puno ili nepuno radno vrijeme, koje su samozaposlene ili nezaposlene;

21.  vjeruje da osobe koje planiraju, osmišljavaju i pružaju usluge skrbi moraju razmotriti potrebe korisnika i da se usluge skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom moraju planirati i razvijati u aktivnoj i istinskoj suradnji s korisnicima te da se moraju osmisliti i provoditi uz pristup koji se temelji na pravima; uzima u obzir pozitivna iskustva osoba s mentalnim i intelektualnim poteškoćama u sudjelovanju u razvoju infrastrukture i usluga koje pozitivno utječu na njihov samostalan život i kvalitetu života;

22.  ističe da se pružanje kvalitetne skrbi u EU-u znatno razlikuje u državama članicama i između njih, u privatnom i javnom okruženju, urbanim i ruralnim područjima i među različitim dobnim skupinama; prima na znanje činjenicu da velik dio skrbi o djeci i dugotrajne skrbi preuzimaju obitelji, osobito djedovi i bake kada je riječ o skrbi o djeci, što je osobito uočljivo u južnoj i istočnoj Europi(20);

23.  poziva države članice da osiguraju da su usluge skrbi u urbanim i ruralnim područjima dobro pokrivene kako bi se poboljšala pristupačnost i dostupnost usluga skrbi za osobe u nepovoljnom položaju, uključujući osobe koje žive u ruralnim i udaljenim područjima;

24.  vjeruje da pristupačnost proizlazi iz kombinacije troškova i fleksibilnosti zbog čega bi trebao postojati niz usluga, javnih i privatnih, za skrb u kući ili sličnom okruženju; nadalje smatra da bi članovi obitelji trebali imati mogućnost dobrovoljnog ili subvencioniranog pružanja skrbi;

25.  naglašava da je kvalitetu usluga skrbi potrebno sagledati iz više perspektiva, uključujući kvalitetu ustanova i službi, kvalitetu nastavnih programa za djecu, profesionalnost skrbnika, kvalitetu objekata i okruženja, razine obrazovanja skrbnika i njihove radne uvjete;

26.  napominje da bi usluge skrbi trebalo razvijati kako bi se povećao kontinuitet te učvrstila preventivna zdravstvena i socijalna skrb, rehabilitacija i mogućnost samostalnog života; smatra da se moraju poticati prakse izravne skrbi u kućanstvu kako bi ljudi kojima je potrebna njega mogli primiti usluge kvalificiranih stručnjaka u vlastitom domu te, ako je to moguće, živjeti samostalno; smatra da bi, u slučajevima u kojima je to relevantno, usluge skrbi trebale biti usmjerene na sveobuhvatnu potporu obitelji kao što je pomoć u kućanstvu, podučavanju i oko skrbi djece;

27.  ističe da bi informacije o dostupnim uslugama skrbi i pružateljima usluga trebale biti dostupne roditeljima, starijim osobama, osobama s invaliditetom i/ili kroničnom bolesti kojima je potrebna dugotrajna skrb, kao i neformalnim skrbnicima;

28.  ističe činjenicu da nedostupnost usluga i iznimno visoki troškovi skrbi o djeci imaju negativan utjecaj na djecu iz obitelji s niskim primanjima te da ih od rane dobi stavljaju u nepovoljan položaj; naglašava da svako dijete ima pravo na dobru skrb i razvoj u ranoj dječjoj dobi, uključujući čitav niz socijalnih poticaja; ističe da prekomjerni troškovi ustanova za skrb također utječu na uzdržavane osobe u obiteljima s niskim prihodima te ih stavljaju u nepovoljan položaj;

29.  smatra da bi nedostatak ulaganja u visokokvalitetnu skrb za djecu mlađu od tri godine produljio prekid karijere kod žena i prouzročio poteškoće prilikom povratka na radno mjesto;

30.  smatra da bi trebalo ojačati nacionalne programe radi poboljšanja kvalitete života starijih žena, osobito onih s bolestima koje su karakterizirane gubitkom pamćenja te njihovih skrbnika koji su često i sami žene u starijoj životnoj dobi; predlaže da bi se za mapiranje i provedbu takvih mjera trebalo savjetovati s udrugama za Alzheimerovu bolest;

31.  poziva Komisiju da, u skladu s ovim prijedlozima, izradi smjernice za države članice za osmišljavanje sveobuhvatnih i pristupačnih usluga skrbi u zajednici koje pozitivno utječu na rad i usmjerene su na osobu, a obuhvaćaju skrb o djeci, usluge skrbi o starijim osobama i skrb o osobama s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima te se temelje na sudjelovanju korisnika usluga i savjetovanju s njima kako bi se osiguralo da su takve usluge pristupačne i zadovoljavaju potrebe ciljanih korisnika;

32.  prima na znanje različite prakse u državama članicama i naglašava da suradnja i razmjena najboljih praksi na europskoj razini mogu pridonijeti uzajamnom učenju i uzajamnom savjetovanju među državama članicama te razvoju kvalitetnih usluga skrbi podupiranjem i dopunom mjera na regionalnoj i nacionalnoj razini te mogu pomoći državama članicama u rješavanju zajedničkih izazova; poziva Komisiju da bude platforma i olakša razmjenu iskustava i najboljih praksi o kvaliteti, dostupnosti i pristupačnosti usluga skrbi kao i o različitim modelima pružanja usluga skrbi koji su prilagođeni pojedinačnim okolnostima i financijskim mogućnostima radi suočavanja s izazovima u pogledu skrbi;

33.  zabrinut je zbog radnih uvjeta u mnogim uslugama pružanja skrbi, kao što su dugo radno vrijeme, neprimjerena plaća, nedostatak osposobljavanja i loše politike zaštite i sigurnosti na radnom mjestu; zabrinut je zbog toga što se pružanje skrbi smatra neprivlačnim sektorom za zapošljavanje i uglavnom privlači žene i radnike migrante; ističe da ti uvjeti utječu i na kvalitetu pružene skrbi; stoga poziva države članice da pružanje skrbi prevrednuju u odabir karijere i Komisiju da u suradnji sa socijalnim partnerima uspostavi pravni okvir za minimalne standarde za radnike u tom sektoru i pokrene inicijativu o kvaliteti u dugotrajnoj skrbi, pri čemu se može ugledati u raspoložive dobrovoljne alate i inicijative civilnog društva, kao što je Europski okvir za kvalitetu dugotrajne skrbi i najnoviji prijedlog Komisije za preporuku Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja;

34.  poziva države članice da prate i osiguraju da su ustanove i ostala mjesta za pružanje skrbi sigurna i motivirajuća mjesta za rad te da se dovoljno ulaže u dobrobit i zdravlje na radnom mjestu osoba koje pružaju usluge skrbi; smatra da je ključno osigurati dobrobit skrbnika kako bi se spriječilo zlostavljanje osoba o kojima se skrbi; u tom kontekstu podupire zakonodavne inicijative za certificiranje i priznavanje profesionalnih skrbnika i poziva države članice da poduzmu mjere za poboljšanje radnih uvjeta skrbnika, kao što je jamčenje njihovih prava na formalni ugovor o radu i plaćeni dopust; nadalje poziva Komisiju i države članice da jačaju svijest o vrijednosti usluga skrbi radi poboljšanja statusa profesije pružatelja skrbi i promicanja sudjelovanja muškaraca u aktivnostima skrbi;

35.  poziva Komisiju da Vijeću predstavi europski program za skrbnike u cilju utvrđivanja i prepoznavanja različitih vrsta pružanja skrbi u Europi, jamčenja financijske potpore skrbnicima i postupnog razvijanja ravnoteže između njihovog poslovnog i privatnog života;

36.  podsjeća da se u njegovoj rezoluciji od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi(21) osobito poziva na donošenje direktive o dopustu skrbnika; napominje da bi neformalni skrbnici koji odluče pružati neformalnu skrb svojim članovima obitelji trebali primati odgovarajuću naknadu i ravnopravno s drugim pružateljima skrbi imati pristup socijalnim pravima; stoga poziva na sveobuhvatan pristup rješavanju problema neformalnih njegovatelja, koji nadilazi okvire zakonodavstva o zapošljavanju, kao što su trajna potpora dohotku, pristup zdravstvenoj skrbi, mogućnost godišnjeg odmora i akumulacija mirovinskih prava, kako bi bili dostatni čak i kada su razine dohotka skrbnika privremeno niže zbog pružanja neformalne skrbi, što se uglavnom odnosi na žene; smatra da pružanje usluga skrbi ne bi smjelo negativno utjecati na zdravlje i dobrobit neformalnih skrbnika; u tom kontekstu poziva države članice da neformalnim skrbnicima omoguće odgovarajuće usluge privremene skrbi i savjetovanja, stručna savjetovanja, psihološku pomoć i objekte za cjelodnevnu skrb i privremenu skrb, što će im pomoći da povećaju svoje sudjelovanje u zapošljavanju;

37.  poziva države članice da u okviru zakonodavstva o radu i socijalnoj sigurnosti za žene i muškarce uvedu „bodove za skrb”, koji bi se računali kao jednakovrijedna razdoblja za prikupljanje mirovinskih prava, u cilju zaštite osoba koje privremeno napuštaju zaposlenje radi pružanja neformalne, neplaćene skrbi uzdržavanoj osobi ili članovima obitelji te kako bi se prepoznala vrijednost rada tih njegovatelja za društvo u cjelini;

38.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se neformalni skrbnici priznaju kao ravnopravni sudionici u pružanju usluga skrbi i da kao dio programa cjeloživotnog učenja osmisle programe osposobljavanja i prepoznavanja stečenih vještina neformalnih skrbnika; poziva Komisiju i države članice da u suradnji s nevladinim organizacijama i obrazovnim ustanovama pruže potporu mladim skrbnicima; traži od Komisije da predloži akcijski plan u kojem su sadržane te i ostale mjere za osiguranje kvalitete skrbi i kvalitete života skrbnika;

39.  poziva Komisiju i države članice da provedu istraživanje o broju mladih skrbnika i o utjecaju uloge skrbnika na njihovu dobrobit i životne uvjete te da im na temelju tog istraživanja pruže podršku te da u suradnji s nevladinim organizacijama i obrazovnim ustanovama odgovore na njihove posebne potrebe;

40.  poziva Komisiju da pri oblikovanju istraživanja i politika više uzme u obzir usluge pružanja skrbi i skrbnike, osobito kada je riječ o Europskom socijalnom fondu (ESF), Strategiji za osobe s invaliditetom i Zdravstvenom programu;

Ciljevi u području skrbi

41.  ističe da je trenutačan izazov postizanja ciljeva iz Barcelone povećati skrb o djeci između tri i četiri godine; pozdravlja preporuku Komisije za proširenje cilja strategije za obrazovanje i osposobljavanje do 2020. kako bi se mjesto u ustanovama za skrb o djeci osiguralo za najmanje 95 % djece u dobi od tri godine do obveznog upisa u školu; poziva Komisiju da uz savjetovanje s relevantnim akterima, uključujući države članice, povisi ciljeve iz Barcelone i ciljeve o predškolskom odgoju; poziva države članice da povećaju svoje napore kako bi se ostvarili ciljevi te da pružanje skrbi stave na visoko mjesto u njihovim političkim programima; poziva države članice da poboljšaju nacionalne okvire za kvalitetu usluga predškolskog obrazovanja i skrbi uzimajući u obzir prijedlog Komisije za preporuku Vijeća o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te potiče države članice da revidiraju pet ključnih područja usluga predškolskog obrazovanja i skrbi koja se navode u prijedlogu: dostupnost, radna snaga, kurikulum, vrednovanje i praćenje te upravljanje i financiranje; poziva države članice da se u pružanju skrbi o djeci predškolske dobi naglasak stavi ne samo na dostupnost nego i na kvalitetu te skrbi, posebice za djecu iz ugroženih sredina i djecu s invaliditetom;

42.  poziva Komisiju da odredi indikatore i odgovarajuće ciljeve o kvaliteti usluga skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima kojima je potrebna skrb, koji su slični ciljevima iz Barcelone, s alatima za praćenje kako bi se mjerila kvaliteta, pristupačnost i cjenovna prihvatljivost tih usluga;

43.  poziva Komisiju da pri praćenju i revidiranju podataka u okviru europskog semestra obuhvati i podatke o skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima te da ih uvrsti u godišnje izvješće o jednakosti spolova; poziva države članice da razmisle o uključivanju procjene usluga skrbi o starijim osobama i osobama s invaliditetom i/ili kroničnim bolestima u svoja izvješća po zemljama, uzimajući u obzir povratne informacije skrbnika i korisnika usluga skrbi; poziva Komisiju da u skup pokazatelja društvenog napretka, koji bi se trebao pratiti u kontekstu europskog semestra, obuhvati podatke o toj skrbi; poziva Komisiju i Vijeće da te društvene pokazatelje uključe u pravila semestra; potiče države članice da donesu i koriste korektivne mjere ako se pokaže da je napredak prespor;

44.  nadalje poziva Komisiju da poboljša prikupljanje podataka razvrstanih po spolu i da izradi statističke podatke specifične za pojedini sektor, usklađene definicije i pokazatelje za procjenu rodne dimenzije pristupačnosti, kvalitete i učinkovitosti usluga skrbi o djeci, osobama s invaliditetom i kroničnim bolestima te starijim osobama na razini EU-a, pri čemu treba pronaći načina da se izbjegne povećanje opterećenja za djelatnike u području skrbi u pogledu praćenja; poziva Komisiju da prati razvoj usluga pružanja skrbi i pripremi preporuke za korektivne mjere, ako budu potrebne;

45.  poziva države članice da prikupe kvalitetne podatke o pružanju dostupnih usluga skrbi koje su djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom dostupne na temelju javnog i privatnog financiranja, kako bi se općenito pratila situacija i poboljšale usluge skrbi obraćanjem pozornosti ne samo na potrebe korisnika, već i na ravnotežu između poslovnog i privatnog života i uvjeta rada velikog broja skrbnika; poziva države članice da donesu učinkovite instrumente politike i, po potrebi, korektivne mjere;

Financiranje skrbi

46.  poziva države članice da, između ostalog i kako bi se povećao postojeći nedostatak ulaganja, povećaju javna ulaganja u usluge skrbi i infrastrukture za skrb o djeci, osobito predškolske te za skrb o drugim uzdržavanim osobama, da osiguraju univerzalan pristup tim uslugama, poboljšaju kvalitetu skrbi te da povećaju ulaganja u posebne mjere koje skrbnicima omogućavaju da vode aktivan poslovni život;

47.  napominje da nedostatna ulaganja u ustanove za pružanje skrbi i usluge imaju neproporcionalan utjecaj na samohrane roditelje, od kojih veliku većinu čine žene, te na obitelji koje žive u siromaštvu i koje su izložene socijalnoj isključenosti;

48.  prima na znanje važnost rodne osviještenosti u svim fazama provedbe različitih politika te posebice u fazi programiranja; poziva države članice da osiguraju potpunu integraciju rodne dimenzije u nacionalne planove reformi uz potporu ne samo ESF-a, nego i ostalih fondova EU-a kojima se omogućuju sredstva za opću socijalnu infrastrukturu koju države članice trebaju upotrebljavati za razvoj usluga skrbi;

49.  poziva Komisiju da osigura da postupak europskog semestra služi ostvarenju europskog stupa socijalnih prava, ostavljajući dovoljno prostora državama članicama za financiranje i održavanje financiranja usluga skrbi;

50.  podupire da se u preporuke Komisije po državama članicama uključe mjere usmjerene na ulaganje u ustanove za skrb o djeci i na nepoticajne fiskalne mjere kojima se primatelji drugog dohotka u kućanstvu, prvenstveno žene, odvraćaju od toga da rade više ili da uopće rade, te druge mjere za rješavanje pitanja razlike u plaćama među spolovima;

51.  poziva Komisiju da poveća financiranje za sve vrste usluga skrbi, s posebnim naglaskom, po potrebi, na prijelaz s institucijske skrbi na skrb u zajednici preko ESF-a + i drugih financijskih instrumenata čija je svrha financiranje socijalne infrastrukture; isto tako, poziva Komisiju da poveća sredstva za Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) kako bi se podržale ustanove za skrb o djeci u ruralnim područjima te da dodatno iskoristi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) za financiranje projekata predškolskog obrazovanja i skrbi; nadalje poziva Komisiju na strogo praćenje potrošnje sredstava EU-a, osobito u sklopu Europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova u području usluga socijalne skrbi i dugotrajne skrbi te da osigura usklađenost ulaganja s obvezama u pogledu ljudskih prava na temelju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom i Povelje o temeljnim pravima.

52.  poziva Komisiju da razmisli o prekograničnoj primjeni doprinosa za socijalno osiguranje kako bi država članica iz koje neka osoba dolazi mogla financirati smještaj tog građanina u ustanovi socijalne skrbi u drugoj državi članici (u slučajevima kada takva ustanova nije dostupna u državi članici podrijetla);

53.  ističe je potrebno bolje analizirati potencijal za javno-privatno ulaganje u pružanje usluga skrbi, s obzirom na postojeće inicijative poduzeća za radnike s obvezama skrbi o osobama s invaliditetom i odraslim osobama;

54.  poziva države članice da primijene sveobuhvatan pristup prema svim vrstama usluga skrbi i ojačaju odredbe za djelotvornu i sinergijsku uporabu relevantnih financijskih instrumenata EU-a u područjima cjeloživotnog učenja, istraživanja i infrastrukturnog razvoja; podupire države članice da daju prednost financiranju skrbi za djecu i dugotrajne skrbi uz upotrebu financijskih instrumenata dostupnih u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, osobito iz postojećeg EFSU-a, fondova ESI, kao što su ESF i Europski fond za regionalni razvoj te EPFRR-a; dodatno potiče države članice da učinkovitije raspodijele svoja sredstva kako bi povećale pristup uslugama skrbi i njihovu pristupačnost za skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine te da osmisle učinkovite modele financiranja, uključujući ciljano financiranje, kojima se postiže odgovarajuća ravnoteža između javnog i privatnog ulaganja u skladu s nacionalnim i lokalnim okolnostima;

55.  poziva Komisiju da za Europski institut za ravnopravnost spolova osigura odgovarajuća sredstva za praćenje razvoja infrastrukture za skrb i provedbe politika usmjerenih na ravnotežu između privatnog i poslovnog života te da analizira ostvaruju li politike željena poboljšanja u području jednakosti spolova i na koji način;

56.  pozdravlja odluku određenih država članica da uvedu fiskalne poticaje za poduzeća koja pružaju usluge skrbi o djeci za svoje zaposlenike, kako bi njihovi zaposlenici poboljšali ravnotežu između poslovnog i privatnog života;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(2) SL C 175, 15.6.2011., str. 8.
(3) SL L 59, 2.3.2013., str. 59.
(4) SL C 346, 27.9.2018., str. 6.
(5) SL C 331, 18.9.2018., str. 60.
(6) SL C 204, 13.6.2018., str. 76.
(7) SL C 76, 28.2.2018., str. 93.
(8) SL C 66, 21.2.2018., str. 30.
(9) SL C 50, 9.2.2018., str. 15.
(10) SL C 308 E, 20.10.2011., str. 49.
(11) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 39.
(12) SL C 487, 28.12.2016., str. 7.
(13) SL C 12, 15.1.2015., str. 16.
(14) SL C 21, 21.1.2011., str. 39.
(15) Europska komisija, Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca u EU-u za 2018.
(16) Plan Europske komisije za 2018., Europski centar za političke strategije (2017.), „Deset trendova koji mijenjaju obrazovanje kakvo nam je poznato”.
(17) Eurofound, Skrb o djeci i uzdržavanim osobama: utjecaj na karijere mladih radnika.
(18) Podaci Eurostata iz 2010; Izvješće Komisije iz 2015. o jednakosti između žena i muškaraca u Europskoj uniji (2016.).
(19) Kao što je istaknuto u zakonodavnoj rezoluciji Europskog parlamenta od 20. listopada 2010. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (SL C 70 E, 8.3.2012., str. 162.).
(20) Eurofound, Europsko istraživanje o kvaliteti života iz 2016.: pregled izvješća.
(21) SL C 75, 26.2.2016., str. 130.

Posljednje ažuriranje: 17. prosinca 2018.Pravna napomena