Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2090(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0400/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0400/2018

Rasprave :

PV 10/12/2018 - 19
CRE 10/12/2018 - 19

Glasovanja :

PV 11/12/2018 - 5.1
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2018)0485

Usvojeni tekstovi
PDF 171kWORD 62k
Utorak, 11. prosinca 2018. - Strasbourg Privremeno izdanje
Obrazovanje u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a
P8_TA-PROV(2018)0485A8-0400/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2018. o obrazovanju u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a (2018/2090(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 14.,

–  uzimajući u obzir članak 2. Protokola uz Konvenciju Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji govori o pravu na obrazovanje,

–  uzimajući u obzir Odluku (EU) 2018/646 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o zajedničkom okviru za pružanje boljih usluga za vještine i kvalifikacije (Europass) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2241/2004/EZ(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o politici usmjerenoj na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. o novim tehnologijama i otvorenim obrazovnim resursima(7),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 22. svibnja 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. svibnja 2018. o napretku prema viziji europskog prostora obrazovanja,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 22. svibnja 2017. o Europskome kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje i o stavljanju izvan snage Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 30. svibnja 2016. o razvoju medijske pismenosti i kritičkog mišljenja putem obrazovanja i osposobljavanja,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle(10),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 27. svibnja 2015. o ulozi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog obrazovanja u poticanju kreativnosti, inovativnosti i digitalne kompetencije,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika,

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(11),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 28. studenoga 2011. o obnovljenom Europskom programu za obrazovanje odraslih(12),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. svibnja 2017. naslovljenu „Razvoj škola i izvrsnosti u nastavi kao preduvjeti za uspješan život” (COM(2017)0248),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. svibnja 2012. naslovljenu „Europska strategija za bolji internet za djecu” (COM(2012)0196),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu” (COM(2016)0381),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2016. naslovljenu „Poboljšanje i modernizacija obrazovanja” (COM(2016)0941),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. studenog 2017. o modernizaciji školskog i visokog obrazovanja(13),

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja od 9. ožujka 2018. naslovljeno „Skill needs anticipation: systems and approaches. Analysis of stakeholder survey on skill needs assessment and anticipation” (Za vještine je potrebno predviđanje: sustavi i pristupi. Analiza istraživanja o procjeni i predviđanju potreba za vještinama koje su proveli dionici),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije o politici iz 2017. godine naslovljeno „DigComp 2.1: Okvir digitalne kompetencije za građane s osam razina znanja i primjerima upotrebe”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0400/2018),

A.  budući da se tehnologija sve brže razvija, da su digitalno društvo i gospodarstvo sada svakodnevica, što znači da su digitalne vještine ključne za uspješnu profesionalnu realizaciju i osobni razvoj svih građana;

B.  budući da je digitalna kompetencija ključna kompetencija za cjeloživotno učenje, kako je utvrđeno u europskom referentnom okviru priloženom Odluci Vijeća od 22. svibnja 2018.;

C.  budući da je inovativni kapacitet tehnologije uvjetovan, između ostalog, kritičkim mišljenjem, razinom digitalnih i kreativnih vještina ljudi i kvalitetom i dosegom internetske povezanosti;

D.  budući da je osnovno znanje o digitalnim tehnologijama važno za obavljanje glavnih administrativnih i svakodnevnih zadaća;

E.  budući da se procjenjuje da će tijekom sljedećih 25 godina nestati približno polovica trenutačnih radnih mjesta na svjetskoj razini, odnosno 30 % u Europskoj uniji(14), uz pojavu novih zanimanja za koja su potrebne napredne digitalne vještine;

F.  budući da digitalne vještine, čija je primjena puno šira od tržišta rada, ljudima pružaju veće mogućnosti sudjelovanja u životu društva danas i u budućnosti, olakšavaju razmjenu informacija i kulturnu razmjenu te ljudima daju veću mogućnost izražavanja mišljenja pri političkom odlučivanju;

G.  budući da je izuzetno važno da se internet ponovno pretvori u javno dobro i da se potiče aktivno e-građanstvo;

H.  budući da tehnološka transformacija u raznim industrijama znači da se digitalni alati često upotrebljavaju čak i u zanimanjima u kojima se tehnologija inače ne koristi, pri čemu se procjenjuje da će za devet od deset radnih mjesta u bliskoj budućnosti biti potrebne digitalne vještine;

I.  budući da trenutačno 44 % stanovništva EU-a u dobi od 16 do 74 godine nema osnovne digitalne vještine, a da njih 19 % nema nikakve digitalne vještine, uz znatne razlike među državama članicama, pa postoji rizik od stvaranja novog socijalnog jaza;

J.  budući da je zbog važnosti digitalnih vještina, raskoraka u vještinama koji je posebno velik između muškaraca i žena, između generacija i između različitih društvenih skupina, te zbog razlika u pogledu digitalnih vještina među državama članicama potreban zajednički odgovor u vidu mjera politike;

K.  budući da je ključno da obrazovne institucije pripreme učenike i studente na suočavanje s društvenim i gospodarskim izazovima koje donosi brz tehnološki i društveni razvoj tako što će ih naučiti odgovarajućim vještinama za prilagodbu izazovima digitalnog svijeta;

L.  budući da su pristup internetu i tehnološkoj i digitalnoj opremi i njihova upotreba promijenili načine ponašanja i odnose u društvu, posebno među mladima;

M.  budući da je cilj zajamčiti da sve škole u EU-u do 2025. imaju pristup internetskim vezama s brzinama preuzimanja/učitavanja od 1 gigabita podataka po sekundi, ali da taj cilj tek treba ostvariti;

N.  budući da pretjerana upotreba digitalne opreme kao što su računala i tableti može izazvati zdravstvene probleme i smanjiti kvalitetu života, npr. zbog pomanjkanja sna, nedovoljnog kretanja i ovisnosti;

O.  budući da strategije digitalnog učenja moraju uzeti u obzir i istraživanja o negativnim učincima koje rana upotreba tehnologije može imati na razvoj mozga male djece;

P.  budući da bi digitalne tehnologije trebale biti sastavni dio pristupa obrazovanju primjerenog dobi i usmjerenog na učenika te može pružiti nove i inovativne pristupe podučavanju i učenju; budući da je ključno sačuvati osobni kontakt studenata i predavača i prioritet dati boljitku i zdravom razvoju djece i odraslih koji se obrazuju;

Q.  budući da je potrebno bolje upotrebljavati tehnologiju kako bi se pružila potpora novim pedagoškim metodama koje su usmjerene na učenike kao aktivne sudionike s alatima za učenje temeljeno na istraživanju i za zajedničke radne prostore;

R.  budući da osnovno obrazovanje u području kibernetičke higijene, sigurnosti, zaštite podataka i medijske pismenosti mora biti primjereno dobi i usmjereno na razvoj kako bi se djeci pomoglo da uče s kritičkim razmišljanjem, da postanu aktivni građani i korisnici interneta i da sami oblikuju demokratsko digitalno društvo, donose informirane odluke i budu svjesna rizika povezanih s internetom, kao što su dezinformacije i uznemiravanje na internetu i povrede osobnih podataka, ali i u mogućnosti odgovoriti na njih; budući da bi programe poučavanja u području kibersigurnosti trebalo uvesti u kurikulume akademskog i strukovnog obrazovanja;

S.  budući da kvalitetno inovativno digitalno učenje može biti atraktivno i interaktivno, čime se nadopunjuju metode podučavanja u obliku predavanja i pružaju platforme za suradnju i stvaranje znanja;

T.  budući da svjedočimo sve većoj komercijalnoj upotrebi obrazovanja u velikim digitalnim poduzećima, koja pokušavaju utjecati na podučavanje uvođenjem opreme, programa i obrazovnih sredstava ili osposobljavanjem nastavnika;

U.  budući da su državama članicama potrebne djelotvorne strategije za poboljšanje sposobnosti nastavnika kako bi se ostvarile obećane koristi od tehnologije, a tvorci politika moraju učiniti više da dobiju potporu za to;

V.  budući da javne knjižnice sudjeluju u zajedničkim naporima da se građani upoznaju s digitalnim vještinama pružajući otvorene usluge za digitalnu potporu u društvenoj okolini koja je spremna pomoći;

W.  budući da nezaposlene odrasle osobe i zaposlene osobe kojima za obavljanje posla nisu potrebne digitalne vještine često brzo zaostanu u odnosu na osobe iste dobi koje su digitalno pismenije, čime se umanjuju njihovi izgledi za zapošljavanje i povećavaju socijalne i gospodarske razlike;

X.  budući da će sve veća digitalizacija rada dovesti do nestanka mnogih zanimanja i povećati nezaposlenost; budući da nova zanimanja koja se pojave digitalizacijom mogu kompenzirati neke od izgubljenih poslova;

Y.  budući da digitalne tehnologije mogu olakšati pristup znanju i učenju i da njihova upotreba omogućava laku dostupnost i inkluzivnost svih načina obrazovanja na raznim razinama;

Z.  budući da će bez odgovarajućih i ciljanih politika digitalna transformacija najviše negativno djelovati na starije ljude i osobe s invaliditetom;

AA.  budući da žene čine samo 20 % zaposlenih u znanosti, samo 27 % diplomiranih inženjera(15) i samo 20 % diplomiranih studenata računalnih znanosti(16); budući da je udio muškaraca koji rade u digitalnom sektoru 3,1 puta veći od udjela žena; budući da samo 19 % zaposlenih u području IKT-a za šefa ima ženu, u usporedbi s 45 % zaposlenih u drugim sektorima;

AB.  budući da su mogućnosti za cjeloživotno učenje dostupnije radnicima koji su već visokokvalificirani(17);

AC.  budući da je trajni nadzor i procjena osposobljenosti u pogledu digitalnih vještina u organizacijama i među pojedincima preduvjet za učinkovitu provedbu politike;

AD.  budući da je ovladavanje osnovnim transverzalnim vještinama kao što su računanje, kritičko razmišljanje i socijalne komunikacijske vještine osnovni preduvjet za stjecanje digitalnih vještina i kompetencija;

1.  naglašava da je za stjecanje digitalnih vještina potreban koherentan pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju u formalnim, neformalnim i informalnim obrazovnim okruženjima, uz mjere i usmjerene intervencije koje odgovaraju potrebama različitih dobnih skupina i učenika;

2.  naglašava potencijal digitalnih tehnologija da budu potpora za prijelaz na pedagoške pristupe više usmjerene na učenika pod uvjetom da su planski i smisleno uključene u proces učenja; smatra da učenike treba usmjeriti prema inovativnim praksama stvaranja znanja „odozdo prema gore” radi istinske obrazovne transformacije;

3.  naglašava da je transformacija sustava obrazovanja i osposobljavanja na svim razinama potrebna za puno iskorištavanje mogućnosti koje nude informacijske i komunikacijske tehnologije i mediji i za razvoj vještina i kompetencija potrebnih za zadovoljavanje budućih potreba društva i tržišta rada; ponavlja da ta transformacija mora nastaviti jamčiti pravo na osobno ispunjenje, ostvariti pravu ravnotežu između relevantnih digitalnih vještina i životnih vještina te poduprijeti individualnu otpornost, kritičko razmišljanje i potencijal za inovacije;

4.  smatra da si obrazovne ustanove ne mogu priuštiti zanemarivanje ukupnog obrazovanja svojih učenika i studenata, što uključuje i njegovanje i razvoj kritičkog i sveobuhvatnog pogleda koji im omogućuje da se afirmiraju kao aktivni građani; shvaća da se kritičko razmišljanje ne može ojačati samo podučavanjem digitalnih vještina te da je bitno i opće obrazovanje;

5.  naglašava da bi, iako je ključno povećati osnovne i napredne digitalne vještine učenika, trebalo nastaviti njegovati tradicionalna i humanistička znanja i sposobnosti;

6.  podsjeća da se, kako Komisija priznaje u svojem akcijskom planu za digitalno obrazovanje iz siječnja 2018., nužna prilagodba obrazovnih institucija novim tehnologijama i inovativnim pedagoškim pristupima ne bi nikada smjela smatrati samom sebi svrhom, već instrumentom za poboljšanje kvalitete i inkluzivnosti obrazovanja;

7.  naglašava da, iako priznaje potrebu za više digitalnih vještina, učinak digitalnih tehnologija na obrazovanje danas nije lako ocijeniti, što znači da je bitno uzeti u obzir neurološka istraživanja učinaka digitalne tehnologije na razvoj mozga; stoga poziva na ulaganje u nepristrano i interdisciplinarno istraživanje raznih učinaka digitalnih tehnologija na obrazovanje te na povezivanje obrazovnih znanosti, pedagogije, psihologije, sociologije, neuroznanosti i računalne znanosti kako bi se što podrobnije shvatilo kako umovi djece i odraslih odgovaraju na digitalno okruženje, a u cilju maksimalnog povećanja koristi od upotrebe digitalne tehnologije u obrazovanju i maksimalnog smanjenja rizika; ističe potrebu za promicanjem odgovorne uporabe digitalnih alata kojom se štiti fiziološki, neuroosjetilni i bihevioristički razvoj učenika, posebno u djetinjstvu, i uspostavlja odgovarajuća ravnoteža u svakodnevnom korištenju tehnološke i digitalne opreme i u obrazovnim ustanovama i u privatnom životu;

8.  izražava žaljenje zbog toga što, iako je upotreba internetskih i mobilnih aplikacija i novih tehnologija kao što je internet stvari postala raširenija nego ikad, građani, a posebno maloljetnici, često nisu svjesni rizika povezanih s upotrebom interneta i IKT-a, primjerice povreda osobnih podataka, sveobuhvatnog praćenja krajnjih korisnika i kiberkriminaliteta; stoga poziva države članice da odgovarajuću pozornost posvete zaštiti podataka i osnovnoj kibernetičkoj higijeni u školskim programima;

9.  poziva države članice, Komisiju i obrazovne institucije da poboljšaju sigurnost djece na internetu i da pristupe rješavanju problema zlostavljanja na internetu, izloženosti štetnim i uznemirujućim sadržajima te drugih kibersigurnosnih prijetnji osmišljavanjem i provedbom programa prevencije i kampanja za podizanje razine osviještenosti; potiče države članice da nastave promicati kampanju #SafeInternet4EU;

10.  naglašava da, kako bi se postigla bolja iskustva i ishodi učenja, digitalni alati moraju biti prilagođeni potrebama učenika i da je to način na koji studenti mogu postati aktivni građani, a ne samo pasivni potrošači tehnologije;

11.  izražava žaljenje zbog toga što je učinak digitalnih tehnologija na obrazovanje ograničen unatoč tome što digitalizacija ima potencijal za poboljšanje i poticanje različitih i personaliziranih metoda učenja; posebice izražava zabrinutost zbog toga što ulaganja u području IKT-a u škole i centre za osposobljavanje još nisu dovela do priželjkivane transformacije obrazovnih praksi; podsjeća da škole i druga obrazovna okruženja trebaju pružiti potporu svim studentima i učenicima te odgovoriti na njihove specifične potrebe razvojem odgovarajućih i učinkovitih mjera za poticanje digitalnih vještina, posebno među učenicima s invaliditetom, manjinskim skupinama, zajednicama migranata, osobama koje su rano napustile školovanje te dugotrajno nezaposlenim i starijim osobama; vjeruje da se ta potpora može olakšati upotrebom novih tehnologija;

12.  primjećuje sve veći jaz između sudjelovanja muškaraca i žena u digitalnom sektoru kad je riječ o obrazovanju, profesionalnim karijerama i poduzetništvu; ističe da je od ključne važnosti osigurati rodno uravnotežen pristup promicanju IKT-a i digitalnih karijera te da bi više studentica i žena trebalo podržati u ostvarivanju karijere u digitalnom području; ističe da je važno osigurati digitalnu pismenost i sudjelovanje žena i djevojčica u obrazovanju i osposobljavanju u području IKT-a; potiče države članice da uvedu dobno primjereno obrazovanje u području IKT-a u ranim fazama školovanja, s posebnim naglaskom na mjerama za prevladavanje digitalnog jaza među spolovima i da djevojčicama osiguraju alternativne mogućnosti pristupa područjima iz skupine STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost, matematika) jer rodni stereotipi u tim područjima i nedostatak ženskih uzora djevojčicama često predstavljaju prepreku za pristup; smatra da bi prilagođena digitalna strategija za žene, zajedno s predstojećim akcijskim planom Komisije za smanjenje rodnih razlika u tehnologijama, mogla pomoći u jačanju napora u tom području;

13.  ističe da nedostatak digitalne opreme i povezivosti u školama diljem država članica ima negativan učinak na obrazovanje studenata u području digitalnih vještina te dostupnost digitalnih didaktičkih sredstava; poziva države članice na znatna javna ulaganja kako bi se u sve škole uvela širokopojasna mreža visokog kapaciteta i da u tu svrhu iskoriste postojeće programe EU-a, osobito Instrument za povezivanje Europe, kojima se može dati potpora fizičkoj infrastrukturi širokopojasnih mreža visokog kapaciteta, te sustav kupona iz inicijative WiFi4EU; naglašava da bi napori u pogledu povezivosti i financiranja trebali posebno biti usmjereni na ruralna i zapostavljena područja te na najudaljenije i planinske regije;

14.  ističe da je obrazovnim institucijama i institucijama za osposobljavanje potrebna pomoć Unije i država članica te tijesna suradnja sa svim dionicima, privredom, lokalnim i regionalnim tijelima, zajednicama i civilnim društvom radi razvoja obrazovanja o IKT-u i medijskog obrazovanja u skladu s vlastitim pedagoškim pristupom i radi ostvarivanja teškog postupka prijelaza na digitaliziranije obrazovno okruženje; u tom pogledu ističe potrebu za sveobuhvatnim i interdisciplinarnim pristupom digitalnoj promjeni u obrazovanju;

15.  naglašava da bi nastavnici i voditelji osposobljavanja trebali biti u središtu digitalne transformacije pa je stoga i njima potrebna odgovarajuća početna priprema i trajno osposobljavanje, što mora uključivati i module o didaktičkim metodama prilagođenima dobi i usmjerenima na razvoj; insistira na tome da je za osposobljavanje potrebno izdvojiti vrijeme i da im ono ne bi smjelo biti dodatna zadaća uz ostale svakodnevne aktivnosti; naglašava da nastavnici trebaju stalno poboljšavati svoje znanje i vještine kako bi podučavali o digitalnim vještinama, čak i više nego što je to potrebno za podučavanje drugih osnovnih vještina kao što su matematika i pismenost; stoga tvrdi da je nastavnicima potreban odgovarajući, fleksibilan i visokokvalitetan kontinuirani profesionalni razvoj koji odgovara njihovim potrebama; u tom smislu pozitivno gleda na upotrebu europskih internetskih platformi za povećanje mogućnosti profesionalnog razvoja i poticanje razmjene najboljih praksi;

16.  napominje da osobe kojima je povjereno obrazovanje sada imaju veće odgovornosti zbog sve veće upotrebe digitalnih aplikacija u školskom radu; smatra da i oni moraju biti uključeni u proces učenja i korištenje tehnologije s obzirom na to da će, ako nemaju potrebne digitalne vještine, biti teže uključiti učenike u postupak učenja, što može dovesti do veće socijalne isključenosti;

17.  podupire i potiče provedbu mjera koje se odnose na digitalizaciju administrativnih postupaka u školama kako bi se dodatno smanjilo administrativno opterećenje na svim razinama;

18.  potiče države članice da promiču i financiraju regionalne i lokalne inicijative kojima se pruža potpora kvalitetnim metodama nastave kako bi se poboljšala inovacija;

19.  ističe vrijednost autonomije škola za ostvarivanje inovacije u obrazovanju;

20.  poziva Komisiju i države članice da daju odgovarajuće smjernice o pravnoj primjeni izuzeća za autorska prava u području obrazovanja i izravnom pristupu javnih neprofitnih ustanova u formalnom i informalnom obrazovanju javnim licencijama; smatra da je nastavnicima i učenicima potrebna sigurnost pri upotrebi digitalno dostupnih resursa i prenošenju i svladavanju vještina; u tom smislu preporučuje da Komisija pruži smjernice za obrazovne institucije, predavače i studente;

21.  ističe da nedostatak digitalnih alata za mobilne studente može ugroziti kvalitetu obrazovnih iskustava u Europi; potiče Komisiju da nastavi s pilot-inicijativama europske studentske iskaznice i Erasmusa bez papira u cilju njihova pokretanja u sljedećem višegodišnjem programskom razdoblju; poziva države članice da odgovorno i efektivno iskoriste financijsku potporu Unije i da promiču mogućnosti financiranja u široj javnosti i obrazovnim institucijama kako bi svi imali pristup digitalnom gradivu, alatima i rješenjima;

22.  ističe da bi vlade, u skladu s pristupom koji se temelji na cjeloživotnom učenju koje je za digitalne vještine nužno, u suradnji s dionicima kao što su poduzeća i organizacije civilnog društva, i u formalnim i neformalnim okruženjima, trebale zajamčiti održivu digitalnu transformaciju tako da nitko ne bude zanemaren;

23.  ističe da bi uključivost i inovacije trebale biti glavna načela za obrazovanje i osposobljavanje u digitalnom dobu; smatra da digitalne tehnologije ne bi smjele ojačati postojeće nejednakosti, već bi se umjesto toga trebale upotrebljavati za premošćivanje digitalnog jaza između studenata iz različitih socioekonomskih sredina i regija EU-a; ističe da pristup usmjeren na uključenost mora iskoristiti cjelokupni potencijal resursa koje daju nove digitalne tehnologije, uključujući personalizirano obrazovanje i partnerstva među obrazovnim ustanovama, te na taj način omogućiti pristup kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju osobama iz skupina u nepovoljnom položaju i osobama koje imaju manje mogućnosti, ali i podupirati integraciju migranata i izbjeglica;

24.  naglašava da promicanje digitalnog pristupa u obrazovanju ne znači nužno i jednak pristup mogućnostima učenja te da je, iako tehnologije postaju sve dostupnije, stjecanje osnovnih digitalnih vještina i dalje prepreka, a digitalni jaz i dalje postoji; ističe da podaci Eurostata pokazuju da se digitalni jaz ne smanjuje i da 44 % građana Europske unije nema osnovne digitalne vještine(18);

25.  ističe da složene digitalne vještine potrebne za učinkovito korištenje IKT-a ovise o stjecanju osnovnih vještina, da nisu svi ravnopravni, da veliki nedostaci i dalje postoje na osnovnim razinama, a posebno utječu na skupine u nepovoljnom položaju i na velik broj odraslih, da je za obrazovanije osobe tri puta vjerojatnije da će se koristiti internetom radi stjecanja novih vještina i stvaranja novih prilika od onih s nižim razinama obrazovanja(19) te da postoji rizik da tehnologija postane sredstvo osposobljavanja privilegiranih, a ne prilika za sve;

26.  ističe potrebu za promjenom institucionalnih i pedagoških praksi škola i drugih okruženja za učenje, uključujući i okruženja za neformalno učenje, kako bi ih se učinilo pravednijim dajući suštinski raznolike i dubinske strukture potpore za sve, posebno one koji pripadaju skupinama izloženima riziku od isključenosti, kao što su nezaposleni, migranti, niskokvalificirani radnici, osobe s invaliditetom i starije osobe;

27.  preporučuje da države članice razviju programe digitalne pismenosti za europske manjinske i regionalne jezike i u programe svojih škola, sveučilišta i visokih strukovnih škola uvedu obuku u području jezičnih tehnologija i alata; još jednom ističe činjenicu da je pismenost i dalje bitan čimbenik i apsolutni preduvjet za ostvarivanje napretka u digitalnoj uključenosti zajednica;

28.  ističe da bi države članice trebale pružati potrebnu potporu obrazovnim ustanovama kako bi se bi unaprijedila digitalizacija jezika u EU-u; preporučuje da škole diljem EU-a koriste digitalne tehnologije za povećanje korištenja prekograničnih obrazovnih razmjena putem videokonferencija i virtualnih učionica; ističe da bi škole diljem EU-a mogle imati koristi od prekograničnog pristupa digitalnom sadržaju;

29.  ističe ključnu ulogu knjižnica u pružanju digitalnih usluga građanima te u osiguravanju dostupnosti učenja i usluga na internetu u sigurnom okruženju otvorenom za sve; stoga preporučuje da se ti napori na odgovarajući način financiraju u okviru europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih programa, uz međusobno nadopunjavanje, te da se knjižnicama da veće priznanje za ključnu ulogu koju imaju u razvoju medijske pismenosti;

30.  poziva na prelazak na neformalnije učenje i više mogućnosti osposobljavanja na radnom mjestu i insistira na potrebi za visokokvalitetnim i uključivim sustavima obrazovanja i osposobljavanja koji imaju dovoljno resursa; smatra da su mogućnosti za prekvalifikaciju i usavršavanje ključne, pri čemu relevantne sastavnice digitalnih vještina trebaju biti obuhvaćene programima osposobljavanja na radnom mjestu i posebnim rješenjima za osposobljavanje zaposlenika malih i srednjih poduzeća; ističe važnost jačanja veza između obrazovanja i zapošljavanja te uloge cjeloživotne profesionalne orijentacije i savjetovanja kao potpore pristupu prikladnom, fleksibilnom i visokokvalitetnom osposobljavanju i razvoju karijere;

31.  naglašava da pripravništvo u digitalnom sektoru može pomoći studentima i mlađim odraslim osobama da steknu praktične digitalne vještine na radnome mjestu; u tom kontekstu pozdravlja novi pilot-projekt kojim se uvodi pripravništvo digitalnih prilika („Digital Opportunity Traineeships”) u okviru programa Erasmus+ i Obzor 2020.; poziva na obnovu poticaja u tom smjeru u programima iz novog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

32.  preporučuje državama članicama da u bliskoj suradnji s lokalnim zajednicama i pružateljima usluga obrazovanja i osposobljavanja osobama s ograničenim digitalnim vještinama omoguće pristup usavršavanju, čime će im se pružiti prilika da steknu minimalnu razinu digitalne kompetencije;

33.  poziva države članice da u suradnji s poduzećima, lokalnim i regionalnim zajednicama, centrima za obrazovanje i osposobljavanje i dionicima civilnog društva poduzmu korake za utvrđivanje postojećih nedostataka u vještinama, povećaju razinu digitalne i internetske pismenosti, ali i povećaju medijsku pismenost, posebno među maloljetnicima, te ostvare visoku razinu digitalne povezanosti i uključenosti;

34.  pozdravlja sudjelovanje poduzeća u osnivanju i financiranju škola;

35.  pozdravlja uspostavu strateških partnerstava između akademskih i istraživačkih institucija te javnih i privatnih partnera kao dio ključne mjere br. 2 programa Erasmus+ u cilju uspostave centara izvrsnosti u području IKT-a i poticanja razvoja tehnoloških novoosnovanih poduzeća;

36.  podsjeća da su odgovarajuća ocjena i nadzor ključnih vještina od presudne važnosti za postizanje napretka; pozdravlja razvoj alata na razini EU-a namijenjenih organizacijama (npr. okvir digitalnih kompetencija i referentni okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje) i pojedincima (npr. SELFIE); ustraje, međutim, u tome da metode procjene stvarnih digitalnih vještina moraju biti dinamične, fleksibilne i stalno se ažurirati i prilagođavati potrebama korisnika, te da se moraju mnogo više primjenjivati na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u cijeloj Uniji;

37.  poziva države članice da surađuju s Komisijom kako bi osigurale da je alat za samopreispitivanje SELFIE dostupan na regionalnim i manjinskim jezicima država članica;

38.  pozdravlja to što su politike Unije sve više usredotočene na digitalne vještine i obrazovanje, što je ponajprije vidljivo u akcijskom planu za digitalno obrazovanje, koji se temelji na nizu uspješnih inicijativa politike malih koraka kao što su Europski tjedan programiranja, Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta te poziv iz Sofije za djelovanje na području digitalnih vještina i obrazovanja; smatra da bi poučavanje programiranja trebalo biti dio šireg obrazovnog pristupa informacijskoj tehnologiji te kritičkog i računalnog razmišljanja;

39.  primjećuje, međutim, da te inicijative Unije često potječu od različitih glavnih uprava Komisije, čime se sprečava koordinirani pristup politici digitalnih vještina;

40.  podupire povećanje iznosa dostupnih sredstava za digitalne vještine u idućoj generaciji programâ VFO-a; insistira na potrebi da Komisija promiče sinergije i osigura koordinaciju između tih programa, uključujući Erasmus+, Obzor Europa, InvestEU i Digitalna Europa, a kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećala učinkovitost financiranja razvoja visokokvalitetnih digitalnih vještina i kako bi se ostvarili trajni rezultati za učenike svih dobi i iz svih sredina; osim toga ističe potrebu za izdvajanjem sredstava u okviru tih programa i europskih strukturnih i investicijskih fondova za digitalizaciju knjižnica, arhiva i muzeja kako bi se povećala i poboljšala njihova upotreba u obrazovanju i kulturi;

41.  naglašava potrebu da Unija razvije kapacitete u područjima kao što su umjetna inteligencija, veliki podaci, softverski inženjering, kvantno računalstvo i web-dizajn; u tom kontekstu pozdravlja komponentu digitalnih vještina u programu Digitalna Europa;

42.  potiče veću sinergiju među državama članicama i ostatkom svijeta u području internetskog obrazovanja i aktivnog e-građanstva s pomoću raznih mehanizama i programa EU-a za vanjsko djelovanje, uključujući Erasmus Mundus;

43.  ističe da otvoreni podaci i sredstva i metode kolaborativne digitalne tehnologije mogu omogućiti inovaciju u obrazovanju i dodatno razviti otvorenu znanost te tako doprinijeti blagostanju i poduzetničkom duhu europskog gospodarstva; međutim, ističe da su prikupljanje podataka o digitalizaciji u institucijama za obrazovanje i osposobljavanje te o uporabi digitalnih tehnologija u učenju ključni doprinosi za osmišljavanje politika; stoga preporučuje Komisiji i državama članicama da prikupe podatke o stupnju povezanosti institucija za obrazovanje i osposobljavanje i mehanizama za izdavanje digitalno potvrđenih kvalifikacija i potvrđivanje vještina stečenih digitalnim putem, što je cilj akcijskog plana za digitalno obrazovanje;

44.  izražava žaljenje zbog toga što na razini EU-a nije izrađena sveobuhvatna strategija za digitalne vještine, dok su posljedice digitalne transformacije za unutarnje tržište EU-a očite; smatra da razlike među državama članicama jasno ukazuju na potrebu za takvom strategijom;

45.  ističe da bi trebalo sastaviti preporuke za minimalnu razinu digitalne kompetencije koju bi učenici trebali usvojiti tijekom školovanja; stoga poziva na uvođenje posebnog modula o IKT-u u svim državama članicama koji bi se temeljio, na primjer, na modulu IKT-a u okviru istraživanja PISA, te na uključivanje nastavnika u njegovo osmišljavanje i provedbu; ističe da bi modul o IKT-u trebao biti osmišljen tako da se zajamči da obrazovne ustanove u državama članicama imaju za cilj istu razinu digitalne kompetencije s pomoću kontinuiranog ocjenjivanja, a ne na temelju testiranja, i tako da se svi problemi brzo identificiraju; potiče države članice da razmjenjuju iskustva i najbolje prakse, posebno kad je riječ o inovacijama u području obrazovanja;

46.  smatra da Akcijski plan za digitalno obrazovanje treba smatrati prvim korakom prema sveobuhvatnoj strategiji EU-a za digitalno obrazovanje i vještine zasnovanoj na cjeloživotnom učenju, kojom se može pružiti koordiniraniji okvir politika i koja se istodobno može prilagođavati realnoj situaciji koja se mijenja; stoga poziva Komisiju da kritički ocijeni 11 mjera u okviru akcijskog plana, što obuhvaća i njihovu društvenu uključivost, kako bi se pripremila za reviziju u sredini razdoblja 2020. godine; podsjeća da bi odgovarajuća revizija trebala podrazumijevati spremnost na usmjeravanje samo na mjere s najboljim rezultatima, izbacivanje mjera kojima se ne ostvaruju rezultati i razvoj novih mjera kad je to potrebno; naglašava da je trenutačno očit propust u akcijskom planu poboljšanje digitalnih vještina suradnjom s pružateljima neformalnog učenja i odraslog stanovništva do kojeg je teško doći;

47.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 112, 2.5.2018., str. 42.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0247.
(3) SL C 337, 20.9.2018., str. 135.
(4) SL C 11, 12.1.2018., str. 44.
(5) SL C 316, 22.9.2017., str. 182.
(6) SL C 316, 22.9.2017., str. 76.
(7) SL C 443, 22.12.2017., str. 31.
(8) SL C 189, 4.6.2018., str. 1.
(9) SL C 189, 15.6.2017., str. 15.
(10) SL C 484, 24.12.2016., str. 1.
(11) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(12) SL C 372, 20.12.2011., str. 1.
(13) SL C 164, 8.5.2018., str. 24.
(14) http://eskills-scale.eu/fileadmin/eskills_scale/all_final_deliverables/scale_digitalisation_report.pdf
(15) Europska komisija, Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2017.
(16) Europska komisija, Women in the Digital Age (Žene u digitalnom dobu), Luxembourg, 2018.
(17) Europska komisija, Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2018.
(18) Eurostat, 2016.
(19) Radni dokument službi Komisije od 9. listopada 2008. naslovljen „Uporaba IKT-a za potporu inovacijama i cjeloživotnom učenju za sve – izvješće o napretku” (SEC(2008)2629).

Posljednje ažuriranje: 12. prosinca 2018.Pravna napomena