Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 30. svibnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu
 Nacrt izmjene proračuna br. 1/2018 uz prijedlog za mobilizaciju Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu
 Zaštita od dampinškog i subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice EU-a ***II
 Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2018/000 TA 2018 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije
 Genetski modificirani kukuruz GA21 (MON-ØØØ21-9)
 Genetski modificirani kukuruz 1507 × 59122 × MON 810 × NK603 i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena 1507, 59122, MON 810 i NK603
 Usklađenost proizvoda ribarstva s kriterijima za pristup tržištu EU-a
 Budućnost hrane i poljoprivrede
 Tumačenje i provedba Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva
 Višegodišnji financijski okvir i vlastita sredstva
 Libija
 Godišnje izvješće o funkcioniranju schengenskog prostora
 Minimalni standardi prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela
 Godišnje izvješće o provedbi zajedničke trgovinske politike

Mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu
PDF 129kWORD 46k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu (COM(2018)0150 – C8-0039/2018 – 2018/2029(BUD))
P8_TA(2018)0217A8-0175/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0150 – C8-0039/2018),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenog 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 10.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3), a posebno njegovu točku 11.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0175/2018),

1.  pozdravlja odluku kao znak solidarnosti Unije s građanima i regijama Unije pogođenima prirodnim katastrofama;

2.  izražava žaljenje zbog broja smrtno stradalih u slučajevima prirodnih katastrofa u Uniji 2017. godine; poziva države članice da ulažu u sprečavanje katastrofa mobilizacijom potrebnih sredstava i korištenjem europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se izbjegao budući gubitak ljudskih života;

3.  podržava činjenicu da države članice upotrebljavaju europske strukturne i investicijske fondove za obnovu u pogođenim regijama; poziva Komisiju da podrži i brzo odobri financijsku preraspodjelu sporazuma o partnerstvu koje su u tu svrhu zatražile države članice;

4.  poziva države članice na korištenje financijskog doprinosa iz Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU) na transparentan način, osiguravajući pravednu raspodjelu u pogođenim regijama;

5.  pozdravlja prijedlog Komisije o novom mehanizmu EU-a za civilnu zaštitu kako bi se spriječile prirodne katastrofe i djelovalo u takvim situacijama; smatra da Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu predstavlja konkretizaciju solidarnosti u Uniji, u skladu s FSEU-om; u tom kontekstu podsjeća da je važno da se najudaljenijim regijama nastave omogućavati posebni uvjeti za pristup FSEU-u kako bi se mogle nositi s visokom razinom izloženosti prirodnim katastrofama; također poziva na veću fleksibilnost u pogledu rokova za podnošenje zahtjeva za mobilizaciju i korištenje sredstava iz FSEU-a u slučajevima u kojima je prikupljanje informacija otežano i ovisi o jačini prirodne katastrofe.

6.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

7.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2018/846.)

(1) SL L 311, 14.11.2002., str. 3.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Nacrt izmjene proračuna br. 1/2018 uz prijedlog za mobilizaciju Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu
PDF 121kWORD 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2018 Europske unije za financijsku godinu 2018. uz prijedlog za mobilizaciju Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Portugalu (08109/2018 – C8-0181/2018 – 2018/2030(BUD))
P8_TA(2018)0218A8-0176/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuje na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 41.,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2018., konačno donesen 30. studenog 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(3) (Uredba o VFO-u),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 1/2018, koji je Komisija usvojila 22. veljače 2018. (COM(2018)0155),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2018 koje je Vijeće usvojilo 14. svibnja 2018. i istog dana proslijedilo Europskom parlamentu (08109/2018 – C8-0181/2018),

–  uzimajući u obzir članke 88. i 91. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0176/2018),

A.  budući da se Nacrtom izmjene proračuna br. 1/2018 obuhvaća predložena mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Grčkoj nakon potresa na Lezbosu, Francuskoj nakon uragana koji su pogodili otoke Saint Martin i Guadeloupe te Portugalu i Španjolskoj zbog šumskih požara do kojih je došlo u regijama Centru i u Galiciji tijekom 2017. godine;

B.  budući da Komisija stoga predlaže izmjenu proračuna Unije za 2018. i povećanje proračunske stavke 13 06 01 „Pomoć državama članicama u slučaju prirodnih katastrofa velikih razmjera s teškim posljedicama za životne uvjete, prirodni okoliš ili gospodarstvo” za 97 646 105 EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i odobrenim sredstvima za plaćanje;

C.  budući da je Fond solidarnosti Europske unije poseban instrument, kao što je to utvrđeno Uredbom o VFO-u, i da bi odgovarajuća odobrena sredstva za obveze i plaćanja u proračun trebalo unijeti iznad gornjih granica VFO-a;

1.  prihvaća stajalište Vijeća o Nacrtu izmjene proračuna br. 1/2018;

2.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 1/2018 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 57, 28.2.2018.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(5) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.


Zaštita od dampinškog i subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice EU-a ***II
PDF 117kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1036 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije i Uredbe (EU) 2016/1037 o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (05700/1/2018 – C8-0168/2018 – 2013/0103(COD))
P8_TA(2018)0219A8-0182/2018

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05700/1/2018 – C8-0168/2018),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju(1) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0192),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 67.a Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0182/2018),

1.  prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.  utvrđuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

3.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 443, 22.12.2017., str. 934.


Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2018/000 TA 2018 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije
PDF 145kWORD 53k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev EGF/2018/000 TA 2018 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije) (COM(2018)0165 – C8-0131/2018 – 2018/2048(BUD))
P8_TA(2018)0220A8-0172/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0165 – C8-0131/2018),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.(1) (Uredba o EGF-u),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 12.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF/2017/000-TA 2017 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije)(4),

–  uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0172/2018),

A.  budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine ili svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla da se ponovno uključe na tržište rada;

B.  budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.  budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za ocjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.  budući da maksimalni godišnji proračun raspoloživ za EGF iznosi 150 milijuna EUR (cijene iz 2011.) i budući da se prema članku 11. stavku 1. Uredbe o EGF-u 0,5 % tog iznosa (tj. 861 515 EUR 2018.) može staviti na raspolaganje za tehničku pomoć na inicijativu Komisije kako bi se financirala priprema, praćenje, prikupljanje podataka i stvaranje baze znanja, administrativna i tehnička podrška, informacijske i komunikacijske aktivnosti te aktivnosti revizije, kontrole i evaluacije potrebne za provedbu Uredbe o EGF-u;

E.  budući da je Europski parlament u više navrata istaknuo nužnost povećanja dodane vrijednosti, učinkovitosti i zapošljivosti korisnika EGF-a kao instrumenta Unije za pomoć radnicima koji su proglašeni viškom;

F.  budući da predloženi iznos od 345 000 EUR predstavlja otprilike 0,2 % maksimalnog godišnjeg proračuna raspoloživog za EGF u 2018. godini;

1.  slaže se s tim da se mjere koje je predložila Komisija financiraju kao tehnička pomoć u skladu s člankom 11. stavcima 1. i 4. te člankom 12. stavcima 2., 3. i 4. Uredbe o EGF-u;

2.  priznaje važnost praćenja i prikupljanja podataka; podsjeća na važnost opsežnih statističkih serija koje se sastavljaju u lako dostupnom i razumljivom formatu; pozdravlja buduće objavljivanje dvogodišnjih izvješća za 2019. i traži da se ta izvješća distribuiraju javnosti diljem Unije;

3.  podsjeća na važnost toga da posebna internetske stranice o EGF-u budu dostupne svim građanima Unije i poziva na veću vidljivost; ističe važnost višejezičnosti u komunikaciji sa širom javnošću; pozdravlja namjeru Komisije da se novi elementi na internetskim stranicama EGF-a prevedu na sve službene jezike Unije; traži da se mrežno okruženje više prilagodi korisnicima i potiče Komisiju da poboljša kvalitetu sadržaja svojih publikacija i audiovizualnih aktivnosti u skladu s odredbama članka 11. stavka 4. Uredbe o EGF-u; predlaže da Komisija poboljša svoju komunikaciju preko platformi društvenih medija i drugih platformi;

4.  pozdravlja kontinuirani rad na standardizaciji postupaka za podnošenje zahtjeva za mobilizaciju EGF-a i upravljanje Fondom uz pomoć elektroničkog sustava razmjene podataka (SFC 2014), koji pruža mogućnost lakše i brže obrade zahtjeva i boljeg izvješćivanja; poziva na bolju razmjenu informacija o procesima između Komisije i država članica te među samim državama članicama; prima na znanje da je Komisija olakšala financijske operacije EGF-a stvaranjem veze između SFC-a i Komisijinog računovodstvenog i financijskog sustava ABAC; prima na znanje da su potrebne samo dodatne sitnije izmjene i prilagodbe mogućim promjenama, čime se doprinos iz EGF-a de facto ograničava na tu vrstu rashoda;

5.  prima na znanje namjeru Komisije da iskoristi 105 000 EUR sredstava iz proračuna raspoloživih za tehničku pomoć za održavanje triju sastanaka stručne skupine osoba za kontakt u EGF-u; priznaje vrijednost održavanja dodatnog sastanka stručne skupine osoba za kontakt u okviru pripreme za sljedeći višegodišnji financijski okvir; također prima na znanje namjeru Komisije da uloži 120 000 EUR za promicanje umrežavanja putem seminara između država članica, provedbenih tijela EGF-a i socijalnih partnera; ponovno traži od Komisije da, u razumnim rokovima, poziva Parlament na sve sastanke i seminare stručne skupine u skladu s relevantnim odredbama Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije(5);

6.  pozdravlja spremnost Komisije da pozvove članove radne skupine za EGF da sudjeluju u seminaru u cilju umrežavanja na temu EGF-a kada je to moguće; traži od Komisije da nastavi pozivati Parlament na takve sastanke i seminare u skladu s mjerodavnim odredbama Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije; pozdravlja činjenicu da su na sudjelovanje pozvani i socijalni partneri;

7.  podsjeća na važnost umrežavanja i razmjene informacija o EGF-u u cilju širenja najbolje prakse; stoga uz sastanke stručne skupine podržava i dva seminara u cilju umrežavanja na temu provedbe EGF-a; očekuje da će ta razmjena informacija također doprinijeti boljem i detaljnijem izvještavanju o uspjehu zahtjeva u državama članicama, posebno o stopi ponovnog zaposlenja korisnika;

8.  ističe potrebu za još boljim povezivanjem svih strana uključenih u podnošenje i obradu zahtjeva za mobilizaciju EGF-a, uključujući, osobito, socijalne partnere te dionike na regionalnoj i lokalnoj razini, kako bi se postiglo što više sinergijskih učinaka; ističe da je potrebno poboljšati odnose između osoba za kontakt na nacionalnoj razini i regionalnih ili lokalnih partnera za pojedinačne predmete, dok bi svi partneri trebali postići dogovor o načinima komunikacije i pružanja potpore te tijeku informacija (unutarnje podjele, zadaci i odgovornosti) i jasno ga obznaniti;

9.  ističe da je važno povećati opću osviještenost o EGF-u i njegovu prepoznatljivost; podsjeća države podnositeljice zahtjeva na njihovu ulogu u informiranju ciljanih korisnika, lokalnih i regionalnih vlasti, socijalnih partnera, medija i šire javnosti o aktivnostima koje se financiraju iz EGF-a, kao što je propisano člankom 12. Uredbe o EGF-u;

10.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

11.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF/2018/000 TA 2018 – Tehnička pomoć na inicijativu Komisije)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2018/845.)

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0116.
(5) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.


Genetski modificirani kukuruz GA21 (MON-ØØØ21-9)
PDF 152kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz GA21 (MON-ØØØ21-9), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (D056125-02 – 2018/2698(RSP))
P8_TA(2018)0221B8-0232/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz GA21 (MON-ØØØ21-9), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (D056125-02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 11. stavak 3. i članak 23. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 23. travnja 2018. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članak 11. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane usvojeno 21. rujna 2017. i objavljeno 24. listopada 2017.(3),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (COM(2017)0085, COD(2017)0035),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama(4),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je Odlukom Komisije 2008/280/EZ(5) odobreno stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadržava genetski modificirani kukuruz GA21 („kukuruz GA21”), sastoji se od njega ili je proizvedena od njega; budući da područje primjene tog odobrenja obuhvaća i proizvode različite od hrane i hrane za životinje koji sadržavaju ili se sastoje od kukuruza GA21 za iste namjene kao i ostali kukuruz, osim uzgoja;

B.  budući da je prije donošenja Odluke 2008/280/EZ Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) 13. rujna 2007. usvojila pozitivno mišljenje u skladu s člancima 6. i 18. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, koje je objavljeno 2. listopada 2007.(6) („mišljenje EFSA-e iz 2007.”);

C.  budući da je društvo Syngenta France SAS u ime društva Syngenta Crop Protection AG iz Švicarske 6. listopada 2016. Komisiji podnijelo zahtjev za produljenje navedenog odobrenja u skladu s člancima 11. i 23. Uredbe (EZ) br. 1829/2003;

D.  budući da je EFSA 21. rujna 2017. donijela pozitivno mišljenje u skladu s člancima 6. i 18. uredbe (EZ) br. 1829/2003, koje je objavljeno 24. listopada 2017.(7) („mišljenje EFSA-e iz 2017.”);

E.  budući da je kukuruz GA21 uzgojen izražavanjem modificirane verzije proteina EPSPS kako bi bio otporan na glifosat;

F.  budući da je primjena komplementarnog herbicida, u ovom slučaju glifosata, dio uobičajene poljoprivredne prakse u uzgoju biljaka otpornih na herbicide te se stoga može očekivati da su ostaci tog herbicida kojim se prskaju usjevi neizbježni sastojci koji će biti prisutni u urodu; budući da se pokazalo da se za genetski modificirane usjeve otporne na herbicide upotrebljava više komplementarnih herbicida nego za konvencionalne usjeve;

G.  budući da, slijedom toga, treba očekivati da će kukuruz GA21 biti izložen i većim i opetovanim dozama glifosata, što neće samo dovesti do veće razine ostataka u urodu već može utjecati i na sastav genetski modificiranog kukuruza i na njegova agronomska svojstva;

H.  budući da su države članice tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja iznijele brojne kritike i na EFSA-ino mišljenje iz 2007.(8) i na ono iz 2017.(9); budući da su države članice primjerice kritizirale činjenicu da su potrebne dodatne informacije prije nego što bi se mogli donijeti zaključci u pogledu procjene rizika za kukuruz GA21, da nisu dani podaci kojima bi se potvrdila sigurna uporaba u prošlosti, da izvješća o praćenju za kukuruz GA21 za razdoblje odobrenja pokazuju temeljne nedostatke i da pristup koji se primjenjivao na praćenje nije bio sasvim u skladu s Direktivom 2001/18/EZ;

I.  budući da i samo Povjerenstvo EFSA-e za genetski modificirane organizme smatra da su potrebne dodatne rasprave s podnositeljima zahtjeva i upraviteljima rizikom o praktičnoj provedbi planova praćenja stanja okoliša nakon stavljanja na tržište u pogledu genetski modificiranih biljaka koje se uvoze i obrađuju;

J.  budući da na pitanja o karcinogenosti glifosata i dalje nema jasnog odgovora; budući da je EFSA u studenom 2015. zaključila da glifosat vjerojatno nije karcinogen, a Europska agencija za kemikalije (ECHA) u ožujku 2017. da nije potrebna nikakva klasifikacija; budući da je, s druge strane, Međunarodna agencija za istraživanje raka Svjetske zdravstvene organizacije 2015. klasificirala glifosat kao vjerojatno karcinogen za ljude;

K.  budući da je Parlament osnovao poseban odbor za postupak odobravanja pesticida u Uniji koji će pomoći utvrditi jesu li se u postupku procjene rizika poštovali relevantni znanstveni standardi Unije i je li došlo do neopravdanog utjecaja industrije kada je riječ o zaključcima agencija Unije o karcinogenosti glifosata;

L.  budući da se općenito, prema Povjerenstvu EFSA-e za pesticide, ne mogu donijeti zaključci o sigurnosti ostataka koji nastaju kada se genetski modificirani usjevi prskaju pripravcima na bazi glifosata(10); budući da aditivi i smjese aditiva koje se koriste u komercijalnim pripravcima za prskanje glifosatom mogu imati veću toksičnost od samog aktivnog sastojka(11);

M.  budući da je Unija s tržišta već uklonila glifosatov aditiv naziva POE talovamin zbog zabrinutosti u pogledu njegove toksičnosti; budući da problematični aditivi i smjese mogu i dalje biti dopušteni u zemljama u kojima se uzgaja kukuruz GA21 (Argentina, Brazil, Kanada, Japan, Paragvaj, Filipini, Južna Afrika, SAD, Urugvaj i Vijetnam);

N.  budući da su za temeljitu procjenu rizika za genetski modificirane biljke otporne na herbicide ključne informacije o razinama ostataka herbicida i njihovih metabolita; budući da se smatra da su ostaci herbicida kojima se prskaju usjevi izvan nadležnosti EFSA-inog Povjerenstva za genetski modificirane organizme; budući da posljedice prskanja kukuruza GA21 glifosatom nisu utvrđene;

O.  budući da države članice trenutačno ne moraju mjeriti ostatke glifosata u uvezenom kukuruzu kako bi se osigurala sukladnost s maksimalnim razinama ostataka kao dio koordiniranog višegodišnjeg programa kontrole za 2018., 2019. i 2020., u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2017/660(12), kao ni za razdoblje 2019., 2020. i 2021.(13); budući da stoga nije poznato jesu li ostaci glifosata u tom uvezenom kukuruzu GA21 u skladu s maksimalnim razinama ostataka dopuštenima u Uniji;

P.  budući da se kukuruz GA21 uzgaja i u Argentini; budući da je razoran utjecaj upotrebe glifosata na zdravlje opsežno dokumentiran; budući da se Unija obvezala na ostvarivanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja, koji uključuju obvezu da se do 2030. znatno smanji broj smrtnih slučajeva i oboljenja uzrokovanih opasnim kemikalijama te onečišćenjem i zagađenjem zraka, vode i tla (cilj održivog razvoja br. 3, podcilj 3.9)(14);

Q.  budući da se Unija zalaže za usklađenost politika radi razvoja, kojom se nastoje smanjiti proturječnosti i stvoriti sinergije među različitim politikama Unije, pa tako i u području trgovine, okoliša i poljoprivrede, na korist zemalja u razvoju i radi veće učinkovitosti razvojne suradnje;

R.  budući da je EFSA zaključila da sve reprezentativne upotrebe glifosata za konvencionalne usjeve (tj. usjeve koji nisu genetski modificirani) osim jedne predstavljaju „rizik za divlje neciljne kopnene kralježnjake” te je utvrdila i da kod nekih od glavnih upotreba kada je riječ o konvencionalnim usjevima postoji dugoročni rizik za sisavce(15); budući da je ECHA klasificirala glifosat kao tvar s dugoročno toksičnim djelovanjem na vodeni okoliš; budući da su negativne posljedice upotrebe glifosata na bioraznolikost i okoliš opsežno dokumentirane; budući da je, primjerice, u okviru američke studije iz 2017. utvrđena negativna korelacija između upotrebe glifosata i brojnosti odraslih leptira monarha, posebno u područjima koncentrirane poljoprivrede(16);

S.  budući da će odobrenje stavljanja na tržište kukuruza GA21 povećati potražnju za njegovim uzgojem u trećim zemljama; budući da se, kako je već navedeno, može očekivati da će se na genetski modificiranim biljkama otpornima na herbicide koristiti veće i opetovane doze herbicida (u usporedbi s biljkama koje nisu genetski modificirane) jer su one namjerno modificirane u tu svrhu;

T.  budući da je Unija stranka Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti, u skladu s kojom stranke moraju zajamčiti da se aktivnostima u okviru njihove jurisdikcije neće uzrokovati šteta u okolišu drugih država(17); budući da je odluka o produljenju odobrenja kukuruza GA21 u nadležnosti Unije;

U.  budući da se razvoj genetski modificiranih usjeva otpornih na nekoliko selektivnih herbicida može uglavnom pripisati brzom razvoju otpornosti korova na glifosat u zemljama koje su se uvelike oslanjale na genetski modificirane usjeve; budući da je 2015. u svijetu postojalo barem 29 vrsta korova otpornih na glifosat(18);

V.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 održanom 23. travnja 2018. nije usvojeno mišljenje;

W.  budući da je Komisija u nekoliko navrata izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 morala donositi odluke o odobrenju bez potpore Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja, i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače velika iznimka za postupak u cjelini, postalo uobičajeno pri odlučivanju o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je i predsjednik Juncker izrazio žaljenje zbog te prakse, okarakteriziravši je kao nedemokratsku(19);

X.  budući da je Parlament 28. listopada 2015. u prvom čitanju(20) odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te je pozvao Komisiju da ga povuče i da podnese novi prijedlog;

Y.  budući da se u uvodnoj izjavi 14. Uredbe (EU) br. 182/2011 navodi da bi Komisija u najvećoj mogućoj mjeri trebala djelovati na takav način da izbjegne suprotstavljanje bilo kojem prevladavajućem stajalištu koje može nastati u okviru žalbenog odbora protiv primjerenosti provedbenog akta, osobito kada je riječ o osjetljivim pitanjima kao što su zdravlje potrošača, sigurnost hrane i zaštita okoliša;

Z.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka o obnovi odobrenja uzima u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet razmatranja;

1.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije spojiva s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(21), predvidjeti osnovu za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje te pritom zajamčiti učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj Nacrt provedbene odluke;

4.  poziva Komisiju da suspendira sve provedbene odluke o zahtjevima za odobrenje genetski modificiranih organizama dok se postupak za odobrenje ne revidira na način da se riješe nedostaci trenutačnog postupka, koji se pokazao neadekvatnim;

5.  posebno poziva Komisiju da poštuje svoje obveze koje je preuzela na temelju Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti i da obustavi sav uvoz genetski modificiranih biljaka otpornih na glifosat;

6.  poziva Komisiju da ne odobri nikakve genetski modificirane biljke otporne na herbicide bez potpunog utvrđivanja ostataka komplementarnih herbicida i njihovih komercijalnih pripravaka kojima se prskaju usjevi u zemljama u kojima se takve biljke uzgajaju;

7.  poziva Komisiju da u potpunosti integrira procjenu rizika od primjene komplementarnih herbicida i njihovih ostataka u procjenu rizika genetski modificiranih biljaka otpornih na herbicide, bez obzira na to jesu li genetski modificirane biljke namijenjene uzgoju u Uniji ili uvozu u Uniju za hranu i hranu za životinje;

8.  ponavlja svoju predanost nastavku rada na prijedlogu Komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 kako bi se, među ostalim, zajamčilo da će Komisija povući prijedlog ako se Stalni odbor za lanac prehrane i zdravlje životinja ne izjasni u pogledu odobrenja GMO-a, bilo za uzgoj ili za hranu i hranu za životinje; poziva Vijeće da hitno nastavi svoj rad na tom prijedlogu Komisije;

9.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2017.5006
(4)–––––––––––––––––––––– – Rezolucija od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L., linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike (SL C 482, 23.12.2016., str. 110.).Rezolucija od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25, sastoje se ili su proizvedeni od njega (SL C 399, 24.11.2017., str. 71.).Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (SL C 35, 31.1.2018., str. 19.).Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (SL C 35, 31.1.2018., str. 17.).Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (SL C 35, 31.1.2018., str. 15.).Rezolucija od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju ili triju tih promjena (SL C 86, 6.3.2018., str. 108.).Rezolucija od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište genetski modificiranog karanfila (Dianthus caryophyllus L., linije SHD-27531-4) (SL C 86, 6.3.2018., str. 111.).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza MON 810 za uzgoj (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0388).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810 (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0389).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11 za uzgoj (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0386).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza linije 1507 za uzgoj (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0387).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913, sastoje se ili su proizvedeni od njega (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0390).Rezolucija od 5. travnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže genetski modificirani kukuruz Bt11 × 59122 × MIR604 × 1507 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju, triju ili četiriju promjena Bt11, 59122, MIR604, 1507 i GA21 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0123).Rezolucija od 17. svibnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz DAS-40278-9, sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0215).Rezolucija od 17. svibnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk GHB119 (BCS-GHØØ5-8), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0214).Rezolucija od 13. rujna 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju DAS-68416-4, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0341).Rezolucija od 4. listopada 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0377).Rezolucija od 4. listopada 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju DAS-44406-6, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0378).Rezolucija od 24. listopada 2017. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz 1507 (DAS-Ø15Ø7-1), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0396).Rezolucija od 24. listopada 2017. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju 305423 × 40-3-2 (DP-3Ø5423-1 × MON-Ø4Ø32-6), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0397).Rezolucija od 24. listopada 2017. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirane uljane repice MON 88302 × Ms8 × Rf3 (MON-883Ø2-9 × ACSBNØØ5-8 × ACS-BNØØ3-6), MON 88302 × Ms8 (MON-883Ø2-9 × ACSBNØØ5-8), te MON 88302 × Rf3 (MON-883Ø2-9 × ACS-BNØØ3-6), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0398).Rezolucija od 1. ožujka 2018. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz 59122 (DAS-59122-7), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0051).Rezolucija od 1. ožujka 2018. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × NK603 (MON-87427-7 × MON-89Ø34-3 × MON-ØØ6Ø3-6), sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju od promjena MON 87427, MON 89034 i NK603, te o stavljanju izvan snage Odluke 2010/420/EU (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0052). Rezolucija od 3. svibnja 2018. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja je proizvedena od genetski modificirane šećerne repe H7-1 (KM-ØØØH71-4) na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0197).
(5) Odluka Komisije 2008/280/EZ od 28. ožujka 2008. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od genetski modificiranog kukuruza GA21 (MON-ØØØ21-9) na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 87, 29.3.2008., str. 19.).
(6) https://www.efsa.europa.eu/fr/efsajournal/pub/541
(7) https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2017.5006
(8) Prilog G – primjedbe država članica, http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionLoader?question=EFSA-Q-2005-226
(9) Prilog G – primjedbe država članica, http://registerofquestions.efsa.europa.eu/roqFrontend/questionDocumentsLoader?question=EFSA-Q-2016-00714
(10) Zaključak EFSA-e o stručnom pregledu procjene rizika za pesticide s aktivnom tvari glifosatom. EFSA Journal 2015.; 13(11):4302 http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2015.4302/epdf
(11) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3955666
(12) Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/660 od 6. travnja 2017. o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole Unije za 2018., 2019. i 2020. za osiguranje sukladnosti s maksimalnim razinama ostataka pesticida i ocjenu izloženosti potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla (SL L 94, 7.4.2017., str. 12.).
(13) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/555 od 9. travnja 2018. o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole Unije za 2019., 2020. i 2021. za osiguranje sukladnosti s maksimalnim razinama ostataka pesticida i ocjenu izloženosti potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla (SL L 92, 10.4.2018., str. 6.).
(14) https://sustainabledevelopment.un.org/sdg3
(15) https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.2903/j.efsa.2015.4302
(16) https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1111/ecog.02719
(17) Članak 3., https://www.cbd.int/convention/articles/default.shtml?a=cbd-03
(18) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5606642/
(19) Vidi, primjerice, uvodnu izjavu na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta uključenu u političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju (Strasbourg, 15. srpnja 2014.) ili govor o stanju Unije 2016. (Strasbourg, 14. rujna 2016.).
(20) SL C 355, 20.10.2017., str. 165.
(21) SL L 31, 1.2.2002., str. 1.


Genetski modificirani kukuruz 1507 × 59122 × MON 810 × NK603 i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena 1507, 59122, MON 810 i NK603
PDF 150kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže genetski modificirani kukuruz 1507 × 59122 × MON 810 × NK603, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena 1507, 59122, MON 810 i NK603 i o stavljanju izvan snage odluka 2009/815/EZ, 2010/428/EU i 2010/432/EU na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (D056123-2 – 2018/2699(RSP))
P8_TA(2018)0222B8-0233/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže genetski modificirani kukuruz 1507 × 59122 × MON 810 × NK603, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju ili triju pojedinačnih promjena 1507, 59122, MON 810 i NK603 i o stavljanju izvan snage odluka 2009/815/EZ, 2010/428/EU i 2010/432/EU na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (D056123-02),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje(1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 23. travnja 2018. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

–  uzimajući u obzir članak 11. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane usvojeno 14. studenog 2017. i objavljeno 28. studenog 2017.(3),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (COM(2017)0085, COD(2017)0035),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama(4),

–  uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

–  uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.  budući da je 3. veljače 2011. Pioneer Overseas Corporation, u ime poduzeća Pioneer Hi-Bred International Inc. (SAD), podnio zahtjev nacionalnom nadležnom tijelu u Nizozemskoj u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 tražeći odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz 1507 × 59122 × MON 810 × NK603, sastoje se ili su proizvedeni od njega (dalje u tekstu „zahtjev”); budući da je taj zahtjev obuhvaćao i stavljanje na tržište proizvoda koji se sastoje od genetski modificiranog kukuruza 1507 × 59122 × MON 810 × NK603 (dalje u tekstu „genetski modificirani kukuruz”) za namjenu koja ne obuhvaća hranu i hranu za životinje, uz iznimku uzgoja;

B.  budući da je zahtjev obuhvaćao deset podkombinacija pojedinačnih promjena koje čine genetski modificirani kukuruz, od kojih je pet već bilo odobreno; budući da je osam od tih podkombinacija obuhvaćeno Nacrtom provedbene odluke Komisije; budući da su podkombinacije 1507 × NK603 i NK603 × MON 810 već odobrene u okviru drugih odluka Komisije;

C.  budući da je 14. studenog 2017. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) usvojila pozitivno mišljenje u skladu s člancima 6. i 18. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, koje je objavljeno 28. studenog 2017.(5);

D.  budući da je genetski modificirani kukuruz dobiven kombiniranjem četiri genetski modificirane promjene kukuruza: 1507 proizvodi insekticidni protein Cr1F i otporan je na herbicid glufosinat; 59122 proizvodi insekticidni protein Cry34Ab1 i Cry35Ab1 te je također otporan na herbicid glufosinat; MON810 proizvodi insekticidni protein Cr1Ab; NK603 proizvodi dva enzima koja daju otpornost na herbicid glifosat;

E.  budući da je primjena komplementarnih herbicida, u ovom slučaju glifosata i glufosinata, dio uobičajene poljoprivredne prakse u uzgajanju biljaka otpornih na herbicide te se stoga može očekivati da će ostaci prskanja uvijek biti prisutni u berbi i da su neizbježni sastojci; budući da se pokazalo da se za genetski modificirane usjeve tolerantne na herbicide upotrebljava više komplementarnih herbicida u odnosu na konvencionalne usjeve;

F.  budući da, slijedom toga, treba očekivati da će genetski modificirani kukuruz biti izložen većim i opetovanim dozama glifosata i glufosinata što ne samo da će dovesti do veće razine ostataka u usjevima, već može utjecati i na sastav genetski modificiranog kukuruza te na njegove agronomske karakteristike;

G.  budući da je neovisna studija došla do zaključka da ne bi trebalo prihvatiti procjenu rizika EFSA-e jer, među ostalim, EFSA nije zatražila empirijske podatke u pogledu toksičnosti i učinka na imunološki sustav i zanemareni su kombinatorni učinci, kao i posljedice prskanja većih doza komplementarnih herbicida, procjena rizika za okoliš je neprihvatljiva i utemeljena na krivim pretpostavkama i nije predviđen sustav za praćenje izlijevanja i mogućih učinaka na zdravlje u konkretnim slučajevima(6);

H.  budući da podnositelj zahtjeva nije podnio podatke iz ispitivanja za jednu trenutno neodobrenu podkombinaciju višestruke promjene (59122 × MON810 × NK603); budući da se odobrenje višestruke promjene ne bi trebalo razmatrati bez temeljite procjene podataka iz ispitivanja za svaku podkombinaciju;

I.  budući da se glufosinat klasificira kao tvar koja je toksična za reproduktivno zdravlje i stoga spada pod kriterije za isključivanje navedene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(7); budući da odobrenje za upotrebu glufosinata u Uniji istječe 31. srpnja 2018.(8);

J.  budući da o karcinogenosti glifosata i dalje postoje otvorena pitanja; budući da je EFSA u studenom 2015. zaključila da glifosat vjerojatno nije karcinogen, a Europska agencija za kemikalije (ECHA) zaključila je u ožujku 2017. da nikakva klasifikacija nije potrebna; budući da je, s druge strane, Međunarodna agencija Svjetske zdravstvene organizacije za istraživanje raka 2015. klasificirala glifosat kao vjerojatno karcinogen za ljude;

K.  budući da se općenito, prema Povjerenstvu EFSA-e za pesticide, ne mogu izvući zaključci o sigurnosti ostataka prskanja genetski modificiranih usjeva pripravcima na bazi glifosata(9); budući da aditivi i njihove smjese koji se koriste u komercijalnim pripravcima za raspršivanje glifosata mogu imati veću toksičnost od samog aktivnog sastojka(10);

L.  budući da je Unija već uklonila glifosatov aditiv naziva POE talovamin s tržišta zbog zabrinutosti u pogledu njegove toksičnosti; budući da, međutim, problematični aditivi i smjese mogu i dalje biti dozvoljeni u zemljama u kojima se uzgaja genetski modificirani kukuruz (Kanada i Japan);

M.  budući da su informacije o razinama ostataka herbicida i njihovih metabolita ključne za temeljitu procjenu rizika genetski modificiranih biljaka tolerantnih na herbicide; budući da se ostaci prskanja herbicidima smatraju izvan nadležnosti EFSA-inog Povjerenstva za GMO; budući da nisu ocijenjeni učinci prskanja genetski modificiranog kukuruza s herbicidima, kao ni kumulativni učinci prskanja glifosatom i glufosinatom;

N.  budući da se trenutačno od država članica ne zahtijeva da mjere ostatke glifosata ili glufosinata u uvezenom kukuruzu kako bi se osigurala sukladnost s maksimalnim razinama ostataka kao dio koordiniranog višegodišnjeg programa kontrole za 2018., 2019. i 2020., u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2017/660(11), kao ni za razdoblje 2019., 2020. i 2021.(12); budući da stoga nije poznato jesu li ostaci glifosata ili glufosinata u tom uvezenom genetski modificiranom kukuruzu u skladu s maksimalnim dozvoljenim razinama ostataka u EU-u;

O.  budući da višestruka promjena proizvodi četiri insekticidna toksina (Cry1F i Cry1Ab koji ciljaju leptire i Cry34Ab1 i Cry35Ab1 koji ciljaju kornjaše); budući da je u znanstvenoj studiji iz 2017. o mogućim zdravstvenim učincima Bt toksina i ostataka prskanja komplementarnim herbicidima zaključeno da je posebnu pozornost potrebno posvetiti ostacima herbicida i njihovoj interakciji s Bt toksinima(13); budući da EFSA to nije istražila;

P.  budući da je EFSA zaključila da sve osim jedne reprezentativne upotrebe glifosata za konvencionalne usjeve (tj. usjeve koji nisu genetski modificirani) predstavljaju „rizik za divlje neciljne kopnene kralježnjake” te je utvrdila i da kod nekih od glavnih upotreba kada je riječ o konvencionalnim usjevima postoji dugoročni rizik za sisavce(14); budući da je ECHA klasificirala glifosat kao tvar s dugoročno toksičnim utjecajem na vodeni okoliš; budući da su negativni učinci upotrebe glifosata na bioraznolikost i okoliš opsežno dokumentirani; budući da je, primjerice, u okviru američke studije iz 2017. utvrđena negativna korelacija između upotrebe glifosata i brojnosti odraslih leptira monarha, posebno u područjima koncentrirane poljoprivrede(15);

Q.  budući da će odobrenje stavljanja na tržište genetski modificiranog kukuruza povećati potražnju za njegovim uzgojem u trećim zemljama; budući da se, kako je ranije navedeno, na genetski modificiranim biljkama tolerantnim na herbicide koriste veće i opetovane doze herbicida (u usporedbi s biljkama koje nisu genetski modificirane), s obzirom na to da su one namjerno modificirane u tu svrhu;

R.  budući da je Unija stranka Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti, u skladu s kojom stranke moraju zajamčiti da se aktivnostima u okviru njihove jurisdikcije neće uzrokovati šteta u okolišu drugih država(16); budući da je odluka o produljenju odobrenja genetski modificiranog kukuruza u nadležnosti Unije;

S.  budući da se razvoj genetski modificiranih usjeva tolerantnih na nekoliko selektivnih herbicida može uglavnom pripisati brzom razvoju otpornosti korova na glifosat u zemljama koje su se uvelike oslanjale na genetski modificirane usjeve; budući da je 2015. u svijetu postojalo barem 29 vrsta korova otpornih na glifosat(17);

T.  budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, održanom 23. travnja 2018., nije usvojeno mišljenje;

U.  budući da je Komisija u nekoliko navrata izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 morala donositi odluke o odobrenju bez potpore Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja, i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače velika iznimka za postupak u cjelini, postalo uobičajeno pri odlučivanju o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je i predsjednik Juncker izrazio žaljenje zbog te prakse, okarakteriziravši je kao nedemokratsku(18);

V.  budući da je Parlament 28. listopada 2015. u prvom čitanju(19) odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te je pozvao Komisiju da ga povuče i da podnese novi prijedlog;

W.  budući da se u uvodnoj izjavi 14. Uredbe (EU) br. 182/2011 navodi da bi Komisija u najvećoj mogućoj mjeri trebala djelovati na takav način da izbjegne suprotstavljanje bilo kojem prevladavajućem stajalištu koje može nastati u okviru žalbenog odbora protiv primjerenosti provedbenog akta, osobito kada je riječ o osjetljivim pitanjima kao što su zdravlje potrošača, sigurnost hrane i zaštita okoliša;

X.  budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka o obnovi odobrenja uzima u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet razmatranja;

1.  smatra da Nacrt provedbene odluke Komisije prekoračuje provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

2.  smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije spojiva s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003, a on je, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(20), predvidjeti osnovu za visoku razinu zaštite zdravlja i života ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje te pritom zajamčiti učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

3.  traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

4.  poziva Komisiju da suspendira sve provedbene odluke o zahtjevima za odobrenje genetski modificiranih organizama dok se postupak za odobrenje ne revidira na način da se riješe nedostaci trenutačnog postupka, koji se pokazao neadekvatnim;

5.  posebno poziva Komisiju da poštuje svoje obveze koje je preuzela na temelju Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti i da obustavi sav uvoz genetski modificiranih biljaka koje su tolerantne na glifosat;

6.  posebno poziva Komisiju da ne odobri uvoz genetski modificiranog bilja za namjenu koja obuhvaća hranu i hranu za životinje za koje je stvorena tolerancija na herbicid čija upotreba nije odobrena u Uniji (u ovom slučaju glufosinat, čije odobrenje istječe 31. srpnja 2018.);

7.  poziva Komisiju da ne odobri nikakve genetski modificirane biljke tolerantne na herbicide bez potpune procjene ostataka pri prskanju komplementarnim herbicidima i njihovim komercijalnim pripravcima koji se primjenjuju u zemljama u kojima se takve biljke uzgajaju;

8.  poziva Komisiju da u potpunosti integrira procjenu rizika primjene komplementarnih herbicida i njihovih ostataka u procjenu rizika genetski modificiranih biljaka tolerantnih na herbicide, bez obzira na to jesu li genetski modificirane biljke namijenjene uzgoju u Uniji ili uvozu u Uniju za hranu i hranu za životinje;

9.  ponavlja svoju predanost nastavku rada na prijedlogu Komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 kako bi se, među ostalim, zajamčilo da će Komisija povući prijedlog ako se Stalni odbor za lanac prehrane i zdravlje životinja ne izjasni u pogledu odobrenja GMO-a, bilo za uzgoj ili za hranu i hranu za životinje; poziva Vijeće da hitno nastavi svoj rad na tom prijedlogu Komisije;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 268, 18.10.2003., str. 1.
(2) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
(3) https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2017.5000
(4)–––––––––––––––––––––– – Rezolucija od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L., linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike (SL C 482, 23.12.2016., str. 110.).Rezolucija od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25, sastoje se ili su proizvedeni od njega (SL C 399, 24.11.2017., str. 71.).Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (SL C 35, 31.1.2018., str. 19.).Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (SL C 35, 31.1.2018., str. 17.).Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (SL C 35, 31.1.2018., str. 15.).Rezolucija od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju ili triju tih promjena (SL C 86, 6.3.2018., str. 108.).Rezolucija od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište genetski modificiranog karanfila (Dianthus caryophyllus L., linije SHD-27531-4) (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0388).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza MON 810 za uzgoj (SL C 86, 6.3.2018., str. 111.).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810 (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0389).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11 za uzgoj (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0386).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza linije 1507 za uzgoj (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0387).Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk 281-24-236 × 3006-210-23 × MON 88913, sastoje se ili su proizvedeni od njega (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0390).Rezolucija od 5. travnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže genetski modificirani kukuruz Bt11 × 59122 × MIR604 × 1507 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju, triju ili četiriju promjena Bt11, 59122, MIR604, 1507 i GA21 na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0123).Rezolucija od 17. svibnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz DAS-40278-9, sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0215).Rezolucija od 17. svibnja 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani pamuk GHB119 (BCS-GHØØ5-8), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0214).Rezolucija od 13. rujna 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju DAS-68416-4, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0341).Rezolucija od 4. listopada 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0377).Rezolucija od 4. listopada 2017. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju DAS-44406-6, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0378).Rezolucija od 24. listopada 2017. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz 1507 (DAS-Ø15Ø7-1), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0396).Rezolucija od 24. listopada 2017. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju 305423 x 40-3-2 (DP-3Ø5423-1 × MON-Ø4Ø32-6), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0397).Rezolucija od 24. listopada 2017. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirane uljane repice MON 88302 × Ms8 × Rf3 (MON-883Ø2-9 × ACSBNØØ5-8 × ACS-BNØØ3-6), MON 88302 × Ms8 (MON-883Ø2-9 × ACSBNØØ5-8), te MON 88302 × Rf3 (MON-883Ø2-9 × ACS-BNØØ3-6), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0398).Rezolucija od 1. ožujka 2018. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz 59122 (DAS-59122-7), sastoje se od njega ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0051).Rezolucija od 1. ožujka 2018. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže genetski modificirani kukuruz MON 87427 × MON 89034 × NK603 (MON-87427-7 × MON-89Ø34-3 × MON-ØØ6Ø3-6), sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju od promjena MON 87427, MON 89034 i NK603, te o stavljanju izvan snage Odluke 2010/420/EU (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0052). Rezolucija od 3. svibnja 2018. o Nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja je proizvedena od genetski modificirane šećerne repe H7-1 (KM-ØØØH71-4) na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0197).
(5) https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2017.5000
(6) https://www.testbiotech.org/node/2130
(7) SL L 309, 24.11.2009., str. 1.
(8) Točka 7 Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2015/404 (SL L 67, 12.3.2015., str. 6.)
(9) Zaključak EFSA-e o stručnom pregledu procjene rizika od pesticida s aktivnom tvari glifosatom. EFSA journal 2015, 13 (11):4302, http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.2903/j.efsa.2015.4302/epdf
(10) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3955666
(11) Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/660 od 6. travnja 2017. o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole Unije za 2018., 2019. i 2020. za osiguranje sukladnosti s maksimalnim razinama ostataka pesticida i ocjenu izloženosti potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla (SL L 94, 7.4.2017., str. 12.).
(12) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/555 od 9. travnja 2018. o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole Unije za 2019., 2020. i 2021. za osiguranje sukladnosti s maksimalnim razinama ostataka pesticida i ocjenu izloženosti potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla (SL L 92, 10.4.2018., str. 6.).
(13) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5236067/
(14) https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.2903/j.efsa.2015.4302
(15) https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1111/ecog.02719
(16) Članak 3. https://www.cbd.int/convention/articles/default.shtml?a=cbd-03
(17) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5606642/
(18) Vidi, primjerice, uvodnu izjavu na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta uključenu u političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju (Strasbourg, 15. srpnja 2014.) ili govor o stanju Unije 2016. (Strasbourg, 14. rujna 2016.).
(19) SL C 355, 20.10.2017., str. 165.
(20) SL L 31, 1.2.2002., str. 1.


Usklađenost proizvoda ribarstva s kriterijima za pristup tržištu EU-a
PDF 166kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o provedbi kontrolnih mjera za utvrđivanje usklađenosti proizvoda ribarstva s kriterijima za pristup tržištu EU-a (2017/2129(INI))
P8_TA(2018)0223A8-0156/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(1),

–  uzimajući u obzir režim kontrole u okviru Zajedničke ribarstvene politike (ZRP), koji obuhvaća uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009(2) i (EZ) br. 1005/2008(3) te Uredbu (EU) 2017/2403 Europskog parlamenta i Vijeća(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1026/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim mjerama za očuvanje ribljih stokova koje se odnose na zemlje koje dopuštaju neodrživi ribolov(7),

–  uzimajući u obzir Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 19/2017 iz prosinca 2017. naslovljeno „Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijske interese EU-a”,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. travnja 2017. o upravljanju ribarskim flotama u najudaljenijim regijama(8),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0156/2018),

A.  budući da je EU najveće svjetsko tržište za proizvode ribarstva i akvakulture, s udjelom od 24 % ukupnog svjetskog uvoza tijekom 2016., a ovisi o uvozu za više od 60 % svoje potrošnje tih proizvoda;

B.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 8. srpnja 2010. o dogovorima za uvoz proizvoda ribarstva i akvakulture u EU(9) Europski parlament istaknuo da se jednim od glavnih ciljeva politike EU-a u području uvoza proizvoda ribarstva i akvakulture mora zajamčiti da uvezeni proizvodi u svakom pogledu zadovoljavaju iste zahtjeve koji se primjenjuju na proizvodnju u EU-u i da napori EU-a da se ribarstvo učini održivim nisu kompatibilni s uvozom proizvoda iz zemalja u kojima se riba lovi bez vođenja brige o održivosti;

C.  budući da se u komunikaciji Komisije od 14. listopada 2015. pod nazivom „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497) EU obvezuje na odgovorniju trgovinsku politiku kao instrument za provedbu ciljeva održivog razvoja;

D.  budući da su za provjeru zadovoljava li riba proizvođača iz EU-a sanitarne norme EU-a odgovorne države članice, dok za uvezenu ribu Komisija ovlašćuje treće zemlje za utvrđivanje objekata kojima je dopušteno izvoziti riblje proizvode u EU, pod uvjetom da mogu jamčiti jednake standarde;

E.  budući da se najudaljenije regije EU-a u području Kariba, Indijskog oceana i Atlantskog oceana nalaze u susjedstvu nekoliko trećih zemalja čijim se uvjetima u pogledu ribolova, proizvodnje i stavljanja na tržište ne poštuju uvijek europski standardi, čime se stvara nepošteno tržišno natjecanje s lokalnim proizvodima;

F.  budući da postoje brojni međunarodni instrumenti koji se odnose na ribare i koje bi trebalo ratificirati i provesti, kao što su Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 188 o radu u ribarstvu (ILO C188), Sporazum Međunarodne pomorske organizacije iz Cape Towna iz 2012. i Međunarodna konvencija Međunarodne pomorske organizacije o standardima izobrazbe, izdavanja svjedodžbi i držanja straže osoblja na ribarskim brodovima (STCW-F);

G.  budući da se u zaključcima Znanstvenog mišljenja br. 3/2017 od 29. studenog 2017. naslovljenog „Hrana iz oceana” preporučuje da se ciljevi održivog razvoja uključe u sve politike Unije te da se isti pristup primijeni u drugim međunarodnim područjima i da se pruži potpora drugim svjetskim regijama kako bi pronašle ravnotežu između gospodarskih i ekoloških ciljeva koji se odnose na proizvodnju hrane i morski okoliš;

1.  napominje da se za stavljanje proizvoda ribarstva i akvakulture na tržište gospodarski subjekti iz EU-a moraju pridržavati niza propisa i ispunjavati stroge kriterije, uključujući pravila ZRP-a te sanitarne, radne, brodsko-sigurnosne i okolišne norme, a sve njih podupiru sustavi za osiguranje usklađenosti; uvjeren je da se sve to kombinira radi stvaranja visokih standarda u pogledu kvalitete i održivosti proizvoda koju potrošači u EU-u legitimno očekuju;

2.  smatra da bi se usklađenošću proizvoda ribarstva i akvakulture iz trećih zemalja sa standardima EU-a koji se odnose na ekološku i socijalnu održivost promicala održivost u tim trećim zemljama te da bi se doprinijelo pravednijem tržišnom natjecanju između proizvoda iz EU-a i proizvoda iz trećih zemalja;

3.  brine da uvoz takvih proizvoda podliježe manjem broju provjera, pri čemu su primarne kontrole sanitarne norme i Uredba o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu (NNN)(10) osmišljena samo kako bi se osiguralo da je riba ulovljena u skladu s važećim pravilima;

4.  ističe da bi radi osiguravanja pravednog tretmana uvezenih i europskih proizvoda ribarstva i akvakulture, koji bi trebao biti ključni cilj ribarstvene politike EU-a, EU trebao zahtijevati da svi uvezeni proizvodi budu u skladu sa standardima EU-a u području očuvanja i upravljanja, kao i s higijenskim zahtjevima propisanima zakonodavstvom EU-a; napominje da bi to pomoglo pri uspostavi pravednijeg tržišnog natjecanja i podizanju razine standarda za iskorištavanje morskih resursa u trećim zemljama;

5.  smatra da napori koje EU ulaže u okviru ZRP-a kako bi se očuvali riblji stokovi i ribarstvo učinilo održivim nisu kompatibilni s uvozom proizvoda ribarstva i akvakulture iz zemalja koje se sve više bave ribolovom ne brinući za održivost te su zainteresirane isključivo za kratkoročnu isplativost;

6.  izražava zabrinutost zbog toga što se različitim pravilima za stavljanje ribe na tržište stvara diskriminatorno tržište koje nepovoljno utječe na ribarstvo i akvakulturu EU-a, zbog čega je potrebno pojačati i poboljšati kontrole proizvoda ribarstva i akvakulture;

7.  smatra da bi u svim državama članicama trebalo poboljšati primjenu Uredbe o kontroli(11) tako da se ona primjenjuje ravnomjerno i usklađeno u svim fazama opskrbnog lanca, uključujući usluge maloprodaje i ugostiteljstva, i na proizvode iz EU-a i na uvezene proizvode; također napominje da to vrijedi i za odredbe o označivanju;

Sanitarne norme

8.  zabrinut je zbog toga što se sustavom koji je nametnula Unija i koji primjenjuju nadležna tijela trećih zemalja za provjeru sanitarnih kriterija za proizvode ribarstva koji se uvoze u EU ne pružaju dovoljna jamstva za to da se ti kriteriji uvijek poštuju;

9.  poziva Komisiju da zajamči više obuke, tehničke pomoći i mogućnosti za izgradnju institucionalnih kapaciteta kako bi se zemljama u razvoju pomoglo da se usklade s propisima EU-a; potiče inicijative kao što je program „Bolja izobrazba za sigurniju hranu”, koji vodi Glavna uprava za zdravlje i sigurnost hrane (DG SANCO) i u okviru kojega se pruža izobrazba za kontrolno osoblje u zemljama u razvoju o standardima EU-a za proizvode ribarstva i akvakulture;

10.  ističe važnost dosljedne primjene svih aspekata prava EU-a u pogledu zdravstvenih standarda i inspekcija (uključujući sigurnost hrane, sljedivost i prevenciju), jer su to ključni aspekti zaštite potrošača, na uvoz proizvoda ribarstva i akvakulture, uključujući stočnu hranu i krmne smjese; u tom pogledu poziva Komisiju da poboljša program inspekcije u trećim zemljama prilagodbom misija Ureda za hranu i veterinarstvo, ponajprije povećanjem broja objekata u kojima se obavlja inspekcija pri svakoj misiji kako bi rezultati bolje odražavali stvarno stanje u trećim zemljama;

11.  napominje da čak i revizije DG-a SANTE pokazuju da su neke treće zemlje daleko od toga da osiguraju da proizvodi zadovoljavaju potrebne zdravstvene standarde, barem kad je riječ o plovilima za ribolov i brodovima tvornicama te plovilima za prijevoz hlađenog tereta, čime se otežava provedba sanitarnih kontrola na graničnim inspekcijskim postajama Europske unije pri provjeri usklađenosti sa sanitarnim propisima;

12.  zabrinut je zbog zapažanja da se ribarska plovila trećih zemalja koja obavljaju ribolov uz obale zapadne Afrike suočavaju s poteškoćama pri osiguravanju sljedivosti proizvoda i poštovanju sanitarnih normi; smatra da se nije moguće u potpunosti osloniti na vjerodostojnost certifikata koje treće zemlje izdaju za plovila i objekte u cilju odobrenja izvoza u EU;

13.  smatra da je odobravanje trećim zemljama da drugim odabranim trećim zemljama delegiraju pravo na dodjelu takvih certifikata, čak i ako je riječ o obalnoj državi, u suprotnosti s konceptom odgovornosti države zastave koji je osnova ZRP-a, uključujući Uredbu o ribolovu NNN, a posebno odgovornosti države zastave koja potvrđuje certifikat o ulovu; smatra da bi Komisija trebala prekinuti praksu dopuštanja trećim zemljama da te ovlasti delegiraju drugim zemljama;

14.  također smatra da bi sanitarnu kontrolu ribarskih plovila nadležna tijela trebala provoditi najmanje jednom godišnje;

Prava radnika

15.  ističe razliku između hvale vrijedne statistike država članica u pogledu ratifikacije konvencija o radu pomoraca i iznimno loših rezultata u pogledu ratifikacije konvencija koje se odnose na ribare te ih potiče da bez odgode ratificiraju relevantne instrumente, uključujući Konvenciju C188 MOR-a, Sporazum iz Cape Towna i Konvenciju STCW-F;

16.  čestita socijalnim partnerima na uspjehu u primjeni članka 155. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) pri pregovaranju o Direktivi Vijeća (EU) 2017/159(12), kojom se djelomično provodi Konvencija C188 Međunarodne organizacije rada, no istodobno žali zbog toga što ona ne obuhvaća samozaposlene ribare; poziva Komisiju da dovrši proces podnošenja prijedloga dodatne direktive koji sadrži provedbene odredbe, kao što je učinila u području pomorskog prometa;

17.  s tim u vezi potiče Komisiju da pokrene postupke za primjenu članka 155. UFEU-a u pogledu Konvencije STCW-F radi poboljšanja sigurnosti na moru u području ribarstva koje je široko priznato kao jedno od najopasnijih zanimanja u svijetu;

18.  podupire stalne napore koji se ulažu u poboljšanje ribarstvene politike EU-a kako bi ribolov postao ekološki održiviji te kako bi se osigurao dugoročni opstanak obalnih zajednica i izvora hranjivih namirnica; smatra da su oni u suprotnosti sa sve većom otvorenošću tržišta EU-a za proizvode ribarstva iz trećih zemalja čiji sustavi upravljanja nisu tako strogi; smatra da je riječ o nedostatnoj usklađenosti ribarstvene i trgovinske politike;

Trgovinska politika

19.  žali zbog toga što Komisija ponekad trećim zemljama šalje proturječne signale, kao što je slučaj u pregovorima o sporazumima o slobodnoj trgovini, ili na neki drugi način proširuje pristup tržištu EU-a zemljama koje su prethodno identificirane u skladu s Uredbom o ribolovu NNN ili Uredbom o neodrživom ribolovu(13);

20.  poziva Komisiju da osigura blisku koordinaciju između trgovinske i ribarstvene politike Unije, među ostalim pri pregovorima o trgovinskim sporazumima koji obuhvaćaju pitanja povezana s ribarstvom; smatra da je nužno analizirati ekonomski i socijalni učinak sporazuma o slobodnoj trgovini na proizvode ribarstva EU-a, po potrebi primijeniti odgovarajuće zaštitne mjere i s određenim proizvodima ribarstva postupati kao s osjetljivima;

21.  smatra da EU, kao najveći svjetski uvoznik proizvoda ribarstva, dijeli političku odgovornost s ostalim glavnim uvoznicima ribe u pogledu osiguravanja da trgovinska pravila Svjetske trgovinske organizacije budu u skladu s najvišim mogućim svjetskim normama za upravljanje ribarstvom i očuvanje; u tu svrhu poziva Komisiju da bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima EU-a zajamči jačanje poštene, transparentne i održive trgovine ribom;

22.  ustraje u tome da sporazumi o slobodnoj trgovini i ostali multilateralni sporazumi s trgovinskim odredbama o kojima je pregovarala Komisija moraju sadržavati unaprijeđena poglavlja o održivom razvoju koja se odnose na konkretna pitanja ribarstva i da se:

   izričito inzistira na zahtjevima iz Uredbe o ribolovu NNN, a da se treće zemlje obvežu na pokretanje postupka radi sprečavanja ulaska ribe ulovljene u okviru nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova na tržište EU-a kako bi se spriječio njezin neizravan ulazak u EU;
   traži od trećih zemalja da ratificiraju i učinkovito provode ključne međunarodne instrumente u području ribarstva, kao što su Konvencija UN-a o pravu mora, Sporazum UN-a o ribljim stokovima, Sporazum Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) o mjerama države luke i Sporazum FAO-a o sukladnosti, te da se pridržavaju normi relevantnih regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom;

23.  poziva na to da se interesi najudaljenijih regija stvarno uzmu u obzir pri sklapanju sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu ili trgovinskih sporazuma s trećim zemljama, uz mogućnost da se po potrebi iz njih isključe osjetljivi proizvodi;

24.  poziva Komisiju da pri izradi sporazuma za razdoblje nakon Brexita uvjetuje pristup tržištu Unije za proizvode ribarstva i akvakulture iz Ujedinjene Kraljevine pristupom plovila Europske unije vodama te države i provedbom ZRP-a;

25.  poziva Komisiju da predloži izmjenu Uredbe o OSP-u+(14) kako bi se u instrumente koji se moraju ratificirati i primjenjivati uključili važni instrumenti u području ribarstva, kao što su Konvencija UN-a o pravu mora, Sporazum UN-a o ribljim stokovima, Sporazum FAO-a o sukladnosti i Sporazum FAO-a o mjerama države luke, kao i odredbe kojima bi se omogućila suspenzija statusa OSP+ u slučajevima u kojima nisu primijenjene odredbe navedenih instrumenata;

26.  ističe da bi, kako bi se ispravili nedostaci pri provedbi poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sporazumima o slobodnoj trgovini te kako bi se tim odredbama dala snaga, trebao postojati obvezujući mehanizam rješavanja sporova (uključujući savjetovanje među vladama, postupak u odboru, javni pristup dokumentima i savjetovanje s civilnim društvom), uz mogućnost primjene sankcija u slučaju nepoštovanja međunarodnih obveza;

27.  izražava zabrinutost zbog slabosti i nedostataka carinskih kontrola opisanih u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 19/2017 te apelira na Komisiju i države članice da čim prije provedu preporuke iz tog izvješća;

28.  napominje da su, osim obveze objavljivanja nefinancijskih informacija za velika trgovačka društva, akterima svih veličina, uključujući male i srednje poduzetnike, u dva problematična sektora – sektoru drvne sirovine i sektoru minerala iz područja zahvaćenih sukobima – nametnuti dodatni zahtjevi u pogledu veće obveze posvećivanja dužne pažnje, koji se trebaju primjenjivati duž cijelog lanca nadzora; smatra da bi i proizvodi ribarstva imali koristi od sličnih obveza te potiče Komisiju da ispita izvedivost uvođenja zahtjeva za postupanje s dužnom pažnjom kad je riječ o tim proizvodima;

Tržišne norme

29.  napominje da, dok se odredbe Uredbe (EU) br. 1379/2013 o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture primjenjuju na sve proizvode ribarstva i akvakulture, odredbe o označivanju za potrošače primjenjuju se samo na relativno malu grupu proizvoda, isključujući pripremljene, konzervirane ili prerađene proizvode; smatra da bi trebalo poboljšati informiranost potrošača i o tim proizvodima uključivanjem dodatnih obveznih informacija na etiketama; smatra da je ključno poboljšati označivanje tih proizvoda radi informiranosti potrošača i jamčenja sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture;

30.  poziva Komisiju da promiče informativne kampanje o naporima u pogledu održivosti koje ulažu ribari EU-a i radnici u akvakulturi, uz isticanje visoke razine okolišnih normi i normi kvalitete propisanih zakonodavstvom EU-a u odnosu na treće zemlje;

31.  smatra da se strogim poštovanjem zajedničke ribarstvene politike i ostalog zakonodavstva EU-a jamči poštovanje visokih standarda u području zaštite okoliša, higijensko-sanitarnih uvjeta i socijalne zaštite u okviru flote EU-a te stoga potiče Komisiju da odmah istraži mogućnost uvođenja etikete kojom će se identificirati riblji proizvodi iz EU-a;

32.  izražava uvjerenje da bi europski potrošači često donosili drugačije odluke da su bolje obaviješteni o pravoj prirodi proizvoda koji se prodaju, kao i o njihovu zemljopisnom podrijetlu, kvaliteti i uvjetima pod kojima su proizvedeni ili ulovljeni;

33.  smatra da bi obvezne informacije na etiketi proizvoda ribarstva trebale uključivati i državu pod čijom zastavom plovi plovilo koje je obavilo ulov;

34.  pozdravlja činjenicu da je Komisija nedavno započela evaluaciju tržišnih normi koje su prvi put donesene prije više desetljeća kako bi se utvrdilo koje bi norme trebalo primjenjivati u kontekstu današnjih tržišnih praksi i tehnologija dostupnih za praćenje proizvoda;

Režim kontrole

35.  smatra da tri uredbe koje sadrže režim kontrole čine uravnotežen paket i da su dovele do znatnih poboljšanja u upravljanju ribarstvom u EU-u;

36.  pohvaljuje Komisiju zbog načina na koji provodi Uredbu o ribolovu NNN u odnosu na treće zemlje, kojim se pokazuje da EU može imati golem utjecaj na svjetsko ribarstvo u ulozi odgovorne države trgovine; potiče Komisiju da i dalje vrši pritisak na druge države trgovine kako bi provele mjere za sprečavanje ulaska ribe ulovljene u okviru ribolova NNN na svoja tržišta;

37.  ističe izvješće koje su nedavno objavile organizacije civilnog društva i u kojem se analizira tijek uvoza morskih plodova u države članice EU-a od 2010., godine kad je Uredba o ribolovu NNN stupila na snagu, te ukazuje na nedostatke u kontroli uvoza iz trećih zemalja u države članice, kao i na to da se neusklađenim pravilima može omogućiti da proizvodi koji nisu u skladu s propisima uđu na tržište EU-a; stoga poziva države članice te zemlje tranzita i odredišta da poboljšaju međusobnu koordinaciju kako bi zajamčile temeljitije ispitivanje certifikata o ulovu izdanih za uvoz ribe; smatra da je ključno usvojiti usklađeni i koordinirani europski računalni sustav kojim bi se olakšale kontrole uvoza ribe u države članice;

38.  smatra da Komisija i neke države članice nisu uspjele strogo provesti i primijeniti sve tri uredbe, što je prepoznato u dokumentima Komisije, Revizorskog suda i neovisnih promatrača;

39.  smatra da je, osim primjene Uredbe o ribolovu NNN, potrebno provoditi strože daljnje kontrole stavljanja na tržište takve ribe, posebno strožim revizijama država članica i poduzeća za koje se sumnja da isporučuju proizvode koji potječu iz nezakonitog ribolova;

40.  traži od Komisije da upotrijebi sve raspoložive instrumente kako bi se osiguralo da sve zemlje koje izvoze proizvode ribarstva i akvakulture u EU primjenjuju stroge politike očuvanja stokova; potiče Komisiju da surađuje s tim zemljama na svim odgovarajućim forumima, a posebno u okviru regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom;

41.  primjećuje da je došlo do neuspjeha pri provedbi u mnogim aspektima među kojima su:

   neujednačene razine sankcija i neprimjena sustava kaznenih bodova u različitim državama članicama;
   sankcije koje nisu uvijek dovoljno odvraćajuće, djelotvorne ili razmjerne da bi se njima spriječilo ponavljanje povreda propisa;
   nezadovoljavajuće prikupljanje i razmjena podataka u državama članicama i među njima, što je osobito posljedica nedostatka zajedničke i kompatibilne baze podataka;
   loša sljedivost ribe, među ostalim pri prelasku nacionalnih granica;
   loša kontrola prakse vaganja;
   znatne razlike u provjeri uvoza i mjesta ulaska, uključujući certifikate o ulovu;
   nedostatak jasne i jedinstvene definicije teških povreda propisa diljem država članica;

42.  ističe da je potrebno osigurati da kad se uvezeni proizvod odbije u nekoj luci jedne države članice Europske unije, on ne može ući na tržište Unije preko neke druge luke u drugoj državi članici;

43.  slaže se s tim da su određene odredbe uredbi o režimu kontrole podložne tumačenju i da otežavaju ujednačenu provedbu, ali smatra da bi s dovoljno otvorenosti i političke volje Komisija i države članice mogle intenzivirati svoje napore kako bi se osigurala usklađenija provedba postojećeg zakonodavstva, primjerice primjenom smjernica i tumačenja;

44.  napominje da je to bila svrha stručne skupine za poštovanje obveza u okviru sustava Europske unije za kontrolu ribarstva, uspostavljene tijekom reforme ZRP-a kao forum za iskrenu raspravu o nedostacima među subjektima, bez osuđivanja, i žali što se rad te skupine zasad ne razvija u predviđenom smjeru;

45.  smatra da je potrebno učiniti još mnogo da bi se potaknula potpuna provedba sustava kontrole, uključujući odgovarajuće praćenje otkrivenih prekršaja, bolje izvješćivanje država članica o poduzetim mjerama i razmjenu informacija između država članica i Komisije;

46.  potiče Komisiju da upotrijebi sve raspoložive instrumente kako bi potaknula države članice da u potpunosti provedu odredbe sustava kontrole, među ostalim, po potrebi uskraćivanjem sredstava iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo;

47.  ponovno ističe zaključak naveden u svojoj Rezoluciji od 25. listopada 2016. naslovljenoj „Kako uskladiti nadzor ribarstva u Europi”(15), a to je da svaka revizija Uredbe o kontroli ili Uredbe o ribolovu NNN mora biti ciljana i usmjerena na rješavanje samo onih aspekata koji sprečavaju učinkovite i jednake kontrole u svim državama članicama Unije;

48.  poziva da se prošire nadležnosti Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA) na kontrolu plovila obuhvaćenih sporazumima, među ostalim na temelju suradnje s nadležnim tijelima države potpisnice, te da se EFCA-i dodijele sredstva koja su joj za to potrebna;

49.  duboko žali zbog odluke Komisije da započne veliku reviziju cijelog sustava kontrole, a da prije toga nije provedeno odgovarajuće javno savjetovanje ni o provedbi Uredbe o ribolovu NNN, ni o mandatu Europske agencije za kontrolu ribarstva ni o reviziji cijelog paketa, kako se zahtijeva u smjernicama za bolju regulativu; smatra da bi se održavanjem formalnog javnog savjetovanja o svim tim elementima prije podnošenja prijedloga o reviziji omogućilo svim dionicima da daju dovoljan doprinos reviziji tog najvažnijeg stupa ZRP-a;

50.  snažno inzistira na tome da revizija ne smije dovesti do slabljenja postojećih mjera, nego bi njome trebalo poboljšati i učvrstiti jednake uvjete za sve pri kontroli ribarstva kao jedini mogući način da se zajamči „zajednička” dimenzija Zajedničke ribarstvene politike;

51.  inzistira na tome da osnovna načela revidiranog sustava kontrole moraju obuhvaćati:

   standarde i norme na razini cijelog EU-a u pogledu inspekcijskih pregleda na moru, u luci i duž cijelog lanca nadzora;
   potpunu sljedivost ribe duž lanca nadzora, od plovila do krajnje točke prodaje;
   potpune podatke o ulovu svih subjekata, uključujući plovila kraća od deset metara i osobe koje se bave rekreacijskim ribolovom;
   ujednačene razine sankcija u svim državama članicama;
   zajedničku definiciju prekršaja;
   sustav kaznenih bodova koji sve države članice primjenjuju na jednak način;
   sankcije koje su dovoljno odvraćajuće, učinkovite i razmjerne;
   sustav razmjene svih informacija o zabilježenim prekršajima kojemu mogu pristupiti Komisija i sve države članice te pravne i sudske popratne postupke;
   potpuno usvajanje poboljšanja dostupnih tehnologija i mogućnost usvajanja budućih tehnologija kako se budu razvijale bez potrebe za izmjenom zakonodavstva;
   nedvosmisleno utvrđivanje odgovornosti Komisije i država članica te po potrebi regija unutar država članica;
   nedopuštanje regionalizacije Uredbe o kontroli;

52.  poziva Komisiju da što prije podnese prijedlog o izmjeni Uredbe o kontroli;

53.  ustraje u tome da se ne smiju dopustiti nikakve izmjene ni slabljenje odredbi i načela Uredbe o ribolovu NNN s obzirom na njezin golem uspjeh i utjecaj na ribarstvo diljem svijeta;

54.  inzistira na tome da uključivanje trećih zemalja u postupke prethodnog utvrđivanja, utvrđivanja i stavljanja na popis u okviru Uredbe o ribolovu NNN mora biti lišeno svakog političkog uplitanja te da se brisanje s popisa mora temeljiti isključivo na činjenici da je dotična zemlja u potpunosti ostvarila poboljšanja koja Komisija smatra nužnima;

55.  smatra da bi trebalo ojačati ulogu EFCA-e kako bi se omogućilo njezino intenzivnije uključivanje u primjenu uredbi o kontroli i ribolovu NNN, uključujući provjere i unakrsne provjere podataka u cijelom lancu nadzora, planiranje i koordinaciju inspekcija koje provode Komisija i države članice te provjeru certifikata o ulovu;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).
(3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).
(4) Uredba (EU) 2017/2403 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (SL L 347, 28.12.2017., str. 81.).
(5) SL L 354, 28.12.2013., str. 1.
(6) SL L 139, 30.4.2004., str. 206.
(7) SL L 316, 14.11.2012., str. 34.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0195.
(9) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 119.
(10) Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008.
(11) Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009.
(12) SL L 25, 31.1.2017., str. 12.
(13) Uredba (EU) br. 1026/2012.
(14) Uredba (EU) br. 978/2012 (SL L 303, 31.10.2012., str. 1.).
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0407.


Budućnost hrane i poljoprivrede
PDF 233kWORD 87k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o budućnosti hrane i poljoprivrede (2018/2037(INI))
P8_TA(2018)0224A8-0178/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. studenoga 2017. naslovljenu „Budućnost hrane i poljoprivrede” (COM(2017)0713),

–  uzimajući u obzir članke 38. i 39. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o uspostavi zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i utvrđivanju njezinih ciljeva,

–  uzimajući u obzir članke 40. i 42. UFEU-a o uspostavi zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednim proizvodima i opsegu u kojem se pravila o tržišnom natjecanju primjenjuju na proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima,

–  uzimajući u obzir članak 13. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir članak 349. UFEU-a kojim se definira status najudaljenijih regija i utvrđuju uvjeti za primjenu Ugovora na te regije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2393 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni uredaba (EU) br. 1305/2013 o potpori ruralnom razvoju iz Europskoga poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), (EU) br. 1306/2013 o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike, (EU) br. 1307/2013 o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike, (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i (EU) br. 652/2014 o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal(1) („Skupna uredba”),

–  uzimajući u obzir Uredbu 98/58/EZ Vijeća od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje(2),

–  uzimajući u obzir informativni dokument Europskog revizorskog suda o budućnosti ZPP-a od 19. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida(3) i izvješće Komisije od 10. listopada 2017. o nacionalnim akcijskim planovima država članica i napretku u provedbi Direktive 2009/128/EZ o održivoj upotrebi pesticida (COM(2017)0587),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 6. veljače 2018. o osnivanju, nadležnostima, brojčanom sastavu i trajanju mandata posebnog odbora za postupak Unije za odobravanje pesticida(4),

–  uzimajući u obzir tematska izvješća Revizorskog suda br. 16/2017 naslovljeno „Izrada programa ruralnog razvoja: potrebno je pojednostavnjenje i stavljanje većeg naglaska na rezultate” te br. 21/2017 pod naslovom „Ekologizacija: složeniji oblik potpore dohotku koji još nije djelotvoran u pogledu okoliša”,

–  uzimajući u obzir Dokument za razmatranje o budućnosti financija EU-a koji je Komisija objavila 28. lipnja 2017. (COM(2017)0358),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. veljače 2018. pod naslovom „Nov, moderan višegodišnji financijski okvir za Europsku uniju koja učinkovito ostvaruje svoje prioritete nakon 2020.” (COM(2018)0098),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Corka 2.0 pod nazivom „Bolji život u ruralnim područjima”, koja je donesena 2016. na Europskoj konferenciji o ruralnom razvoju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o trenutačnom stanju i budućnosti sektora ovčarstva i kozarstva u Uniji(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o Europskoj strategiji za promicanje proteinskih usjeva – poticanje proizvodnje proteinskih kultura i mahunarki u europskom poljoprivrednom sektoru(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020.(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. ožujka 2018. o mogućnostima i izazovima za pčelarski sektor EU-a(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. naslovljenu „Aktualno stanje koncentracije poljoprivrednih zemljišta u EU-u: kako poljoprivrednicima olakšati pristup zemljištu(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2016. o alatima ZPP-a za smanjenje nestabilnosti cijena na poljoprivrednim tržištima(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2016. o tome kako se ZPP-om može potaknuti otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o jačanju inovacija i gospodarskog razvoja u upravljanju europskim poljoprivrednim gospodarstvima u budućnosti(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2015. o budućnosti sektora mlijeka i mliječnih proizvoda EU-a – revizija provedbe „mliječnog paketa”(14),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Moguća izmjena zajedničke poljoprivredne politike”(15),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija naslovljeno „Zajednička poljoprivredna politika nakon 2020.”(16),

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a, od kojih je većina relevantna za ZPP,

–  uzimajući u obzir izvješće i zaključke iz studenog 2016. Radne skupine za poljoprivredna tržišta pod nazivom „Poboljšanje tržišnih rezultata – jačanje položaja poljoprivrednika u opskrbnom lancu”,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum postignut na Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2015. (COP 21), a posebno obveze koje je preuzela Europska unija kao „nacionalno utvrđene doprinose” kako bi se postigli globalni ciljevi Sporazuma,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 15. prosinca 2016. o provedbi programa posebnih mjera za poljoprivredu u korist najudaljenijih regija Unije (POSEI) (COM(2016)0797),

–  uzimajući u obzir pomoćni alat Pregled aktivnosti u području okoliša (COM(2016)0316), najavljen 2016., na temelju kojega će se omogućiti bolja provedba pravnih propisa i politika EU-a u području okoliša i tako pogodovati poduzećima i građanima,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za proračunski nadzor,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračune te Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0178/2018),

A.  budući da se u komunikaciji Komisije naslovljenoj „Budućnost hrane i poljoprivrede” prepoznaje da je zajednička poljoprivredna politika (ZPP) jedna od najstarijih i najintegriranijih politika EU-a te da je ujedno i od globalne strateške važnosti; budući da bi ZPP trebao biti oblikovan tako da poljoprivrednom i šumarskom sektoru EU-a omogući da odgovori na opravdane zahtjeve građana koji se ne odnose samo na sigurnost opskrbe hranom te zaštitu, kvalitetu i održivost hrane već i na zaštitu okoliša, zaštitu biološke raznolikosti i prirodnih resursa, klimatsku politiku, ruralni razvoj, zdravlje i visoke standarde u pogledu dobrobiti životinja te zapošljavanje;

B.  budući da ZPP sada treba reformirati kako bi se njime bolje zadovoljile potrebe i onih kojima je u prvom redu namijenjena, a to su poljoprivrednici, i građana u cjelini;

C.  budući da je ZPP od presudne važnosti za oko 12 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u cijeloj Europi;

D.  budući da poljoprivredna zemljišta čine 47 % europskog teritorija i da u EU-u živi 22 milijuna poljoprivrednika i poljoprivrednih radnika;

E.  budući da bi ciljevi ZPP-a trebali biti jamčenje sigurnosti hrane i neovisnosti u opskrbi hranom, kao i otpornosti i održivosti europskih poljoprivrednih sustava i područja;

F.  budući da je glavni cilj EU-a, odnosno multifunkcionalan i diversificiran sektor poljoprivrede i šumarstva kojim se stvaraju radna mjesta, koji je pravedan, čiji su pokretač održive poljoprivredne prakse i kojim se omogućuje očuvanje održivih malih i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja se mogu stjecati i prenositi s koljena na koljeno, i dalje ključan za ostvarivanje pozitivnih vanjskih učinaka i osiguravanje javnih dobara (prehrambeni i neprehrambeni proizvodi i usluge) koje europski građani očekuju;

G.  budući da je od ključne važnosti zaustaviti i smanjiti trenutačnu koncentraciju moći u rukama velikog maloprodajnog sektora i velikih poduzeća;

H.  budući da se izmjene postojećeg ZPP-a trebaju temeljiti na strateškim ciljevima za jačanje konkurentnosti te da se njima treba osigurati kvalitetna i sigurna hrana;

I.  budući da je tijekom više od 25 godina ZPP redovito bio predmet reformi uvjetovanih otvaranjem europske poljoprivrede međunarodnim tržištima i pojavom novih izazova kao što su oni u području okoliša i klimatskih promjena; budući da je sada potrebno učiniti još jedan korak u tom kontinuiranom procesu prilagodbe kako bi se ZPP pojednostavnio, modernizirao i preusmjerio te se tako osigurao dohodak za poljoprivrednike i učinkovitije odgovorilo na očekivanja društva općenito, posebno u području kvalitete hrane i sigurnosti opskrbe hranom, klimatskih promjena, javnog zdravlja i zapošljavanja, uz istovremeno jamčenje sigurnosti politike i financijske sigurnosti za sektor, s ciljem stvaranja održivih ruralnih područja, suočavanja s problemima sigurnosti opskrbe hranom i jamčenja ostvarivanja europskih ciljeva u području klime i okoliša te povećanja dodane vrijednosti EU-a;

J.  budući da je Komisija svoju komunikaciju o tekućoj reformi ZPP-a nazvala „Budućnost hrane i poljoprivrede”, no nije dala nikakva jamstva u pogledu zadržavanja proračuna ZPP-a te budući da je od ključne važnosti da se to pitanje riješi prije predstavljanja predstojećih zakonodavnih prijedloga; budući da se njima mora osigurati da se ZPP neće ponovno nacionalizirati i da se neće narušiti pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta te da postoje stvarna pojednostavljenja za korisnike, ne samo na razini EU-a nego i na razini država članica, regionalnoj i lokalnoj razini te na razini poljoprivrednih gospodarstava, kao i fleksibilnost i pravna sigurnost za poljoprivrednike i vlasnike šuma, pri čemu se također treba jamčiti ostvarivanje ambicioznih ciljeva u području zaštite okoliša i novog ZPP-a bez dodavanja novih ograničenja za države članice, a posljedično i dodatne složenosti koja bi dovela do kašnjenja u provedbi nacionalnih strategija;

K.  budući da bi se novim modelom ostvarivanja ciljeva trebao zajamčiti izravni odnos između EU-a i europskih poljoprivrednika;

L.  budući da ZPP mora imati važnu ulogu u jačanju dugoročne produktivnosti i konkurentnosti sektora te izbjegavanju stagnacije i nestabilnosti prihoda poljoprivrednih gospodarstava koji su, unatoč koncentriranju i intenziviranju proizvodnje te povećanju produktivnosti u prosjeku i dalje niži nego u drugim sektorima;

M.  budući da izravna plaćanja daju prvi značajni sloj stabilnosti i sigurnosti za prihode poljoprivrednih gospodarstava, s obzirom na to da ona predstavljaju opipljiv udio godišnjih poljoprivrednih prihoda, odnosno do čak 100 % poljoprivrednih prihoda u određenim regijama; budući da bi se ta plaćanja trebala zadržati kako bi se pomoglo poljoprivrednicima da se natječu s trećim zemljama pod jednakim uvjetima;

N.  budući da se novim ruralnim vrijednosnim lancima u biogospodarstvu može pružiti dobar potencijal za rast i otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima;

O.  budući da izravna plaćanja trebaju biti jače usmjerena na poljoprivrednike s obzirom na to da su oni ti koji doprinose stabilnosti i budućnosti naših ruralnih regija te se suočavaju s gospodarskim tržišnim rizicima;

P.  budući da se tijekom posljednjih nekoliko godina poljoprivrednici suočavaju sa sve većom nestabilnošću cijena, u kojoj se odražavaju fluktuacije cijena na globalnim tržištima i nesigurnost koju uzrokuju makroekonomska kretanja, vanjske politike poput trgovine, politički i diplomatski problemi, sanitarne krize, prekomjerna proizvodnja u određenim europskim sektorima, klimatske promjene i sve učestaliji ekstremni vremenski uvjeti u EU-u;

Q.  budući da posebni alati za sredozemne sektore trebaju ostati u prvom stupu;

R.  budući da je nužno pružiti fleksibilne i prilagodljive alate kojima bi se pomoglo osjetljivim i strateškim sektorima da se nose sa strukturnim promjenama kao što su mogući učinci Brexita ili usvojenih bilateralnih trgovinskih sporazuma s glavnim partnerima EU-a;

S.  budući da sektorske strategije za voće i povrće, vino i pčelarstvo trebaju i dalje biti obvezujuće za zemlje u kojima se ti proizvodi proizvode te da se posebnosti povezanih alata i pravila trebaju zadržati;

T.  budući da je od ključne važnosti osigurati jednake uvjete, poštene cijene i primjeren životni standard za sve poljoprivrednike u svim regijama i državama članicama EU-a te na taj način zajamčiti prihvatljive cijene za građane i potrošače kao i poljoprivrednu aktivnost u svim dijelovima Unije, među ostalim i u područjima s prirodnim ograničenjima; budući da je od presudne važnosti promicati pristup visokokvalitetnoj hrani i pristup njoj te zdravu i održivu prehranu uz istodobno ispunjavanje obveza u pogledu socijalne i okolišne održivosti, klimatske politike, zdravlja, zdravlja i dobrobiti životinja i bilja te uravnoteženog razvoja ruralnih područja;

U.  budući da su voda i poljoprivreda neraskidivo povezane te da je održivo upravljanje vodom u poljoprivrednom sektoru ključno kako bi se zajamčila kvalitetna i dostatna proizvodnja hrane i zaštita vodnih resursa;

V.  budući da su ZPP-u potrebni odgovarajući alati za rješavanje ranjivosti poljoprivrede u kontekstu klimatskih promjena te za istodobno smanjenje pritiska tog sektora na slatkovodne rezerve, s obzirom na to da on iskorištava 50 % slatkovodnih resursa u EU-u;

W.  budući da u svrhu postizanja veće jednakosti i legitimnosti postoji potreba za moderniziranim, jednostavnijim i pravednijim sustavom plaćanja;

X.  budući da u aktualnom ZPP-u ne postoje potrebni instrumenti koji bi osiguravali pristojna primanja nužna za dostojanstven život starijih poljoprivrednika;

Y.  budući da ne postoje odgovarajući instrumenti koji bi poticali prijenos poslovanja sa starije generacije poljoprivrednika na one mlađe;

Z.  budući da je, prema informativnom dokumentu Europskog revizorskog suda iz ožujka 2018. o budućnosti ZPP-a, 2010. godine na svakih 100 upravitelja poljoprivrednih gospodarstava starijih od 55 godina bilo njih 14 mlađih od 35 godina, a taj je broj 2013. godine pao na 10,8; budući da se u razdoblju od 2004. do 2013. prosječna dob poljoprivrednika u EU-u povećala s 49,2 na 51,4 godine; budući da najmanja poljoprivredna gospodarstva najčešće pripadaju starijim poljoprivrednicima;

AA.  budući da sve opsežnija globalna trgovina sa sobom donosi i prilike i izazove, između ostalog, u pogledu okoliša, klimatskih promjena, zaštite voda, nedostatka poljoprivrednog zemljišta i degradacije tla, i stoga zahtijeva prilagodbu pravila međunarodne trgovine kako bi se omogućila uspostava jednakih uvjeta za sve na temelju visokih standarda te poštenih i održivih uvjeta za razmjenu robe i usluga kao i obnovljenih i učinkovitih mehanizama za zaštitu trgovine, u skladu s postojećim europskim socijalnim, gospodarskim, okolišnim, zdravstvenim, sanitarnim i fitosanitarnim standardima te standardima dobrobiti životinja;

AB.  budući da se ti visoki standardi trebaju i dalje primjenjivati te da ih treba dodatno promicati na globalnoj razini, posebno u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), štiteći tako interese europskih proizvođača i potrošača i osiguravajući primjenu europskih standarda u trgovinskim sporazumima o uvozu;

AC.  budući da se oko 80 % potrebnih proteina u EU-u uvozi iz trećih zemalja i da dosad nije poduzeto dovoljno napora kako bi se u okviru ZPP-a provela proteinska strategija;

AD.  budući da treba pozdraviti stavljanje naglaska na istraživanje i razvoj za inovacije u području proizvoda i postupaka kojima se štede resursi, no da je unatoč tome potrebno učiniti više za razvoj istraživačkih kapaciteta i infrastrukture potrebne za prijenos rezultata istraživanja u područje hrane i poljoprivrede te održive agrošumarske prakse, uz odgovarajuću potporu, kao i za promicanje pristupa zasnovanog na sudjelovanju više dionika s poljoprivrednikom u njegovu središtu, uz pomoć neovisnih, transparentnih, dostatno financiranih poljoprivrednih savjetodavnih službi iz cijelog EU-a u svim državama članicama i regijama, odnosno uz pomoć službi za razmjenu znanja i osposobljavanje na razini država članica;

AE.  budući da bi potpore za izravna ulaganja trebale biti bolje usmjerene na dvostruki zahtjev ekonomske i okolišne učinkovitosti i da bi pritom trebalo uzimati u obzir potrebe poljoprivrednih gospodarstava;

AF.  budući da je Europska unija razvila niz svemirskih programa (EGNOS i Galileo) i programa za promatranje Zemlje (Copernicus) čiji potencijal u pogledu praćenja provedbe ZPP-a i prelaska europske poljoprivrede na preciznu poljoprivredu te usmjerenosti gospodarstava na dvostruku okolišnu i ekonomsku učinkovitost treba iskoristiti u najvećoj mogućoj mjeri;

AG.  budući da se većina biotehnoloških istraživanja trenutačno provodi izvan EU-a te da su ona u pravilu usmjerena na poljoprivredno-gospodarska pitanja koja nisu relevantna za sektor EU-a, što dovodi do potencijalnih gubitaka u pogledu ulaganja i usmjerenja;

AH.  budući da je na temelju trenutačnih iskustava izgledno da će iskorištavanje i poticanje prirodnih procesa za povećanje prinosa i otpornosti smanjiti proizvodne troškove;

AI.  budući da konkurentni sektori poljoprivrede, prehrane i šumarstva moraju i dalje imati važnu ulogu u ostvarivanju ciljeva EU-a u pogledu zaštite okoliša i klime, kako je utvrđeno u međunarodnim sporazumima kao što su COP 21 i ciljevi održivog razvoja UN-a, pri čemu poljoprivrednike treba poticati i plaćati za njihov doprinos te im pomoći smanjivanjem nepotrebnih regulatornih i administrativnih opterećenja kada je riječ o mjerama koje poduzimaju;

AJ.  budući da je zbog predviđenog povećanja globalne prosječne površinske temperature u 21. stoljeću i izravnih posljedica u pogledu klimatskih uvjeta potreban prehrambeni sustav koji je ekološki održiv i kojim se jamči sigurna i obilna proizvodnja, a da Unija pritom ne ovisi o drugim tržištima;

AK.  budući da je važno da budući ZPP bude usklađen s ciljevima održivog razvoja, Pariškim sporazumom i politikama EU-a, posebice u područjima održivosti, okoliša, klime, javnog zdravlja i hrane;

AL.  budući da je poljoprivreda jedan od sektora gospodarstva od kojeg se očekuje da će pridonijeti cilju zacrtanom za 2030. u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za 30 % u odnosu na razine iz 2005. u skladu s Uredbom o raspodjeli tereta;

AM.  budući da mali poljoprivrednici čine otprilike 40 % poljoprivrednih gospodarstava EU-a, ali da primaju samo 8 % subvencija ZPP-a;

AN.  budući da se uz pomoć 17 ciljeva održivog razvoja utvrđuju novi, jasni ciljevi za ZPP nakon 2020.;

AO.  budući da je ZPP postupno obuhvatio okolišne ciljeve jamčenjem toga da su njegovi propisi kompatibilni s okolišnim zahtjevima iz zakonodavstva EU-a te da poljoprivrednici poštuju te zahtjeve i promiču održive poljoprivredne prakse kojima se čuvaju okoliš i biološka raznolikost;

AP.  budući da je potrošnja zasićenih masti i crvenog mesa u Uniji i dalje znatno iznad preporučenog nutritivnog unosa te da prehrambena industrija nastavlja uvelike pridonositi emisijama stakleničkih plinova i dušika;

AQ.  budući da zatvoreni proizvodni krugovi, u kojima se postupci proizvodnje, prerade i pakiranja odvijaju u istoj regiji, zadržavaju dodanu vrijednost u dotičnoj regiji te tako osiguravaju više lokalnih radnih mjesta i stoga imaju potencijal za oživljavanje ruralnih područja;

AR.  budući da se u sklopu ZPP-a nastoje ostvariti neodvojivi okolišni i gospodarski ciljevi te da taj dvojni pristup treba očuvati pa čak i ojačati u okviru reforme prvog stupa i programa ekologizacije u korist prelaska na održiv i učinkovit europski poljoprivredni model;

AS.  budući da Europska unija u okviru budućeg ZPP-a mora težiti znatnom ograničenju uporabe antibiotika u poljoprivredi i prehrambenom sektoru kako bi se ojačala održiva poljoprivreda;

AT.  budući da će povećanje dugoročne otpornosti i održivosti poljoprivrednih sustava i područja biti korisno za EU u cjelini;

AU.  budući da je Revizorski sud naglasio da se zbog zahtjeva ekologizacije kojima se često samo odražavaju već postojeće prakse, zelenim plaćanjima uvedenima reformom iz 2013. povećava složenost i birokracija te da ih je teško razumjeti; budući da se, prema mišljenju Revizorskog suda, njima ne poboljšava dovoljno učinkovitost ZPP-a pri zaštiti okoliša i klime zbog načina na koji su koncipirana, što je važno imati na umu pri oblikovanju nove zelene strukture ZPP-a;

AV.  budući da je Revizorski sud utvrdio značajne nedostatke u provedbi drugog stupa, posebno u pogledu dugog postupka odobrenja te složene i birokratske prirode programâ ruralnog razvoja;

AW.  budući da je metaanalizom učinkovitosti koja se temelji na dokazima iz znanstvenih istraživanja utvrđeno da mjerama ekologizacije nije znatno poboljšana okolišna učinkovitost, uglavnom zato što su ti zahtjevi već bili ispunjeni;

AX.  budući da se u ciljevima Deklaracije iz Corka 2.0 za bolji život u ruralnim područjima spominju dinamična ruralna područja, pametna multifunkcionalnost, biološka raznolikost u poljoprivredi i šumarstvu i izvan njih, rijetke pasmine životinja i očuvanje usjeva, kao i ekološka poljoprivreda, potpora područjima u nepovoljnom položaju i obveze u okviru mreže Natura 2000; budući da se u Deklaraciji također ističe važnost napora koji se ulažu u sprečavanje depopulacije ruralnih područja i uloga koju u tom procesu imaju žene i mladi, kao i potreba za boljim korištenjem svih endogenih resursa ruralnih područja na temelju primjene integriranih strategija i multisektorskih pristupa kojima se jačaju pristup „odozdo prema gore” i sinergije među dionicima i u sklopu kojih se zahtijeva ulaganje u održivost ruralnih područja, zaštita prirodnih resursa i bolje upravljanje njima, poticanje djelovanja u području klimatske politike, poticanje znanja i inovacija, bolje upravljanje ruralnim područjima te pojednostavljenje politike ruralnog razvoja i njezine provedbe;

AY.  budući da u okviru ZPP-a zbog dodatnih ograničenja u pogledu pristupa zemljištu treba uzeti u obzir područja u nepovoljnijem položaju, kao što su regije u kojima postoji snažna konkurencija između urbanog razvoja i poljoprivrede, radi održanja poljoprivrede u takvim područjima;

AZ.  budući da se u okviru ZPP-a i dalje trebaju nadoknađivati dodatni troškovi područja u nepovoljnom položaju, kao što su planinske i najudaljenije regije, povezani s njihovim posebnim ograničenjima, kako bi se održala poljoprivredna djelatnost u tim područjima;

BA.  budući da bi se u okviru ZPP-a trebalo odati dužno priznanje velikim koristima određenih sektora za okoliš, kao što su sektori ovčarstva i kozarstva ili sektor proteinskih usjeva;

BB.  budući da je pčelarski sektor od ključne važnosti za EU te znatno doprinosi društvu i s gospodarskog i s okolišnog aspekta;

BC.  budući da je nužno dodatno ojačati položaj poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom i osigurati pošteno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu primjenom poštenih i transparentnih pravila kojima se uzimaju u obzir posebnosti poljoprivrede u odnosima između proizvodnje i drugih dijelova lanca opskrbe hranom, i na početku i na kraju lanca, te zajamčiti poticaje za djelotvorno sprečavanje kriza i rizika, uključujući instrumente za aktivno upravljanje kojima se u većoj mjeri mogu uskladiti opskrba i potražnja i koje tijela javne vlasti mogu uvesti na razini sektora, kao što je istaknuto u izvješću Radne skupine za tržišta poljoprivrednih proizvoda; budući da se i aspekti izvan područja primjene ZPP-a koji utječu na konkurentnost i jednake uvjete za poljoprivrednike moraju uzeti u obzir i pratiti na odgovarajući način;

BD.  budući da je zbog novih izazova u području sigurnosti i neovisnosti opskrbe hranom europske poljoprivrede u sklopu političkih prioriteta EU-a, kako se navodi u dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a koji je objavila Komisija, u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) proračun za poljoprivredu potrebno povećati ili zadržati na istoj razini po stalnim cijenama (u eurima) radi suočavanja s postojećim i novim izazovima;

BE.  budući da društvo od poljoprivrednika očekuje da promijene svoje prakse kako bi postale u potpunosti održive i da bi ih stoga u toj tranziciji trebalo podržati javnim sredstvima;

BF.  budući da se sve izmjene aktualnog ZPP-a moraju uvesti na takav način da se uz pomoć odgovarajućih prijelaznih razdoblja i mjera osigura stabilnost sektora, pravna sigurnost i sigurnost planiranja za poljoprivrednike i vlasnike šuma;

BG.  budući da Parlament mora imati sveobuhvatnu ulogu u uspostavi jasnog političkog okvira kako bi se održale zajedničke ambicije na europskoj razini i kako bi se nastavila demokratska rasprava o strateškim pitanjima koja utječu na svakodnevni život svih građana kad je riječ o održivom korištenju prirodnih resursa, uključujući vodu, tlo i zrak, kvalitetu naše hrane, financijsku stabilnost poljoprivrednih proizvođača, sigurnost hrane, zdravlje te održivu modernizaciju poljoprivrednih i higijenskih praksi s ciljem uspostave društvenog ugovora na europskoj razini između proizvođača i potrošača;

BH.  budući da je ZPP potrebno preinačiti kako bi se njime uspješno odgovorilo na aktualne izazove te da je od iznimne važnosti suzakonodavcima osigurati sredstva kako bi mogli u potpunosti izvršavati svoje zadaće u propisanom vremenskom okviru; budući da je prisutna neizvjesnost povezana s Brexitom;

BI.  budući da se sigurnost hrane u Europi ubuduće treba zajamčiti i Ujedinjenoj Kraljevini i 27 država članica EU-a, pri čemu je najviše napora potrebno uložiti kako bi se smanjilo ometanje proizvodnje i omogućio pristup hrani za obje strane; budući da je potrebno uložiti sve napore kako bi se zajamčila jedinstvena usklađenost sa standardima u području zaštite okoliša i sigurnosti hrane i tako osiguralo da se građani Ujedinjene Kraljevine i EU-a neće suočiti sa smanjenjem kvalitete i sigurnosti hrane;

BJ.  budući da obnova, održavanje i jačanje ekosustava povezanih s poljoprivredom i šumarstvom, između ostalog i u područjima iz programa Natura 2000, ulaze u šest glavnih prioriteta za razvoj ruralnih područja u EU-u;

BK.  budući da EU trenutačno radi na proteinskoj strategiji radi promicanja samodostatnosti u opskrbi proteinskim usjevima;

BL.  budući da je 2017. godine 124 milijuna ljudi u 51 zemlji bilo pogođeno velikom nesigurnošću opskrbe hranom, a to je 16 milijuna više nego 2016. godine; budući da većina ljudi pogođena nesigurnošću opskrbe hranom živi u ruralnim područjima;

BM.  budući da je ravnopravnost žena i muškaraca jedan od temeljnih ciljeva EU-a i njegovih država članica, budući da žene svojim brojnim ulogama u ruralnim područjima doprinose održavanju uspješnih poljoprivrednih gospodarstava i ruralnih zajednica; budući da su napori koji se ulažu u sprečavanje depopulacije ruralnih područja povezani sa stvaranjem prilika za žene i mlade; budući da se žene u ruralnim područjima i dalje suočavaju s brojnim izazovima te da politike poljoprivrednog i ruralnog razvoja ne uključuju u dovoljnoj mjeri rodnu dimenziju; budući da žene nisu dovoljno zastupljene među korisnicima izravnih plaćanja ili fondova za ruralni razvoj, iako rodna dimenzija u tom slučaju nije pouzdan pokazatelj učinka programa;

BN.  budući da, kako bi se pred europskim poreznim obveznicima opravdao proračun ZPP-a, buduća financijska sredstva moraju biti povezana s proizvodnjom sigurne i visokokvalitetne hrane i jasnom društvenom dodanom vrijednošću u pogledu održive poljoprivrede, ambiciozne i učinkovite zaštite okoliša i klime, standarda javnog zdravlja te zdravlja i dobrobiti životinja kao i drugih društvenih učinaka ZPP-a kako bi se stvorili istinski jednaki uvjeti u EU-u i izvan njega;

BO.  budući da iz posebne studije Eurobarometra br. 442 na temu stava Europljana o dobrobiti životinja proizlazi da 82 % europskih građana smatra da je dobrobit životinja na poljoprivrednim gospodarstvima potrebno poboljšati;

BP.  budući da upotreba pesticida, smanjivanje biološke raznolikosti i promjene u poljoprivrednom okolišu negativno utječu na broj oprašivača i raznolikost njihovih vrsta; budući da se i udomaćeni i divlji oprašivači suočavaju sa znatnim izazovima te da bi posljedice toga mogle biti pogubne za poljoprivredu i sigurnost hrane u EU-u s obzirom na ovisnost većine proizvodnje EU-a o uslugama oprašivanja; budući da je u siječnju 2018. pokrenuto javno savjetovanje u okviru Inicijative EU-a za oprašivače kako bi se utvrdio najbolji pristup problemu opadanja broja oprašivača u EU-u i odgovarajući koraci koje valja poduzeti;

BQ.  budući da je potrebno izraditi posebnu mjeru u sklopu ruralnog razvoja, temeljenu na osam načela integrirane zaštite bilja (IPM) Europske unije, kako bi se potaknulo smanjenje upotrebe teških pesticida i promicalo uvođenje nekemijskih alternativa;

BR.  budući da se u okviru ZPP-a i dalje trebaju nadoknađivati dodatni troškovi područja u nepovoljnom položaju, kao što su planinske i najudaljenije regije, povezani s njihovim posebnim ograničenjima, kako bi se održala poljoprivredna djelatnost u tim područjima;

BS.  budući da bi pri primjeni okvira ZPP-a u najudaljenijim regijama trebalo u cijelosti ispitati područje primjene članka 349. UFEU-a jer su ta područja u posebno nepovoljnom položaju u pogledu socioekonomskog razvoja s obzirom na aspekte kao što su starenje stanovništva i depopulacija; budući da je POSEI učinkovit instrument namijenjen za razvoj i jačanje strukturiranja sektora, kojim se rješavaju konkretni poljoprivredni problemi u najudaljenijim regijama; podsjeća da je Komisija u svojem izvješću Parlamentu i Vijeću od 15. prosinca 2016. o provedbi programa POSEI zaključila da „uzimajući u obzir ocjenu programa ... smatra se da nije potrebno mijenjati osnovnu Uredbu (EU) br. 228/2013.”;

BT.  budući da i gospodarenje šumama i agrošumarstvo koje obuhvaća gornji sloj drvenaste vegetacije iznad pašnjaka ili poljoprivrednih kultura, mogu doprinijeti otpornosti na razini poljoprivrednih gospodarstava i krajolika te potrebnim mjerama za ublažavanje klimatskih promjena pružanjem šumarskih ili poljoprivrednih proizvoda ili ostalih usluga ekosustava, čime se učvršćuju ciljevi ZPP-a i omogućuje da kružno i biogospodarstvo doprinesu novim poslovnim modelima od kojih koristi imaju poljoprivrednici, šumari i ruralna područja; budući da se strategijom EU-a za šume promiče dosljedan, cjelovit pristup upravljanju šumama i višestruke prednosti šuma te se obuhvaća cijeli vrijednosni lanac sektora šuma; ističe da ZPP ima ključnu ulogu u ciljevima te strategije i da se u okviru njega posebna pozornost posvećuje mediteranskim šumama, koje su više pogođene klimatskim promjenama i požarima, zbog čega su biološka raznolikost i potencijalna poljoprivredna proizvodnja u opasnosti;

Novi odnos između Europske unije, država članica, regija i poljoprivrednika

1.  pozdravlja namjeru da se ZPP pojednostavi i modernizira radi ostvarivanja ekonomske koristi za poljoprivrednike i ispunjavanja očekivanja građana, no naglašava da najvažniji prioriteti reforme moraju biti načela navedena u Ugovoru iz Rima, cjelovitost jedinstvenog tržišta i istinska zajednička politika koju na odgovarajući način financira EU, koja je moderna i usmjerena na rezultate, kojom se podržava održiva poljoprivreda te osiguravaju sigurna, visokokvalitetna i raznovrsna hrana, zapošljavanje i razvoj u ruralnim područjima;

2.  prima na znanje komunikaciju Komisije naslovljenu „Budućnost hrane i poljoprivrede” te pozdravlja priznanje da jedan od ciljeva ZPP-a mora biti poboljšanje i jamčenje održivog upravljanja prirodnim resursima i pridonošenje ciljevima EU-a u pogledu zaštite okoliša i klime;

3.  poziva na to da najviši prioritet ZPP-a bude prijelaz svakog europskog poljoprivrednog gospodarstva prema poduzeću koje objedinjuje gospodarske standarde i standarde okolišne učinkovitosti;

4.  ističe da u okviru ZPP-a treba zadržati ključni odnos između zakonodavaca, poljoprivrednika i građana EU-a; odbacuje svaku mogućnost ponovne nacionalizacije ZPP-a, čime bi se povećale nejednakosti u pogledu konkurentnosti na jedinstvenom tržištu;

5.  skreće pozornost na veoma važnu ulogu malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava, koju je potrebno prepoznati i cijeniti;

6.  ističe da se fleksibilnošću koju države članice trenutačno imaju u pogledu opcija utvrđenih u osnovnim pravilima može reagirati na konkretne slučajeve, ali istodobno pokazuje da se neki dijelovi ZPP-a ne mogu više smatrati zajedničkima; ističe potrebu da se zadrže uvjeti tržišnog natjecanja unutar jedinstvenog tržišta i zajamče jednaki uvjeti u pogledu pristupa potpori za poljoprivrednike u različitim državama članicama ili regijama, zajedno s potrebom za prikladnim i učinkovitim rješenjima kako bi se na najmanju moguću mjeru sveo svaki rizik od narušavanja tržišnog natjecanja ili rizici za koheziju;

7.  smatra da bi države članice trebale imati razuman stupanj fleksibilnosti unutar čvrstog zajedničkog okvira pravila, osnovnih standarda, intervencijskih alata, kontrola i financijskih sredstava EU-a koje je na razini EU-a dogovorio suzakonodavac kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za poljoprivrednike, a posebno europski pristup potpori u sklopu prvog stupa, u cilju jamčenja poštovanja uvjeta poštenog tržišnog natjecanja;

8.  smatra da bi, kako bi provedba ZPP-a bila učinkovitija i bolje prilagođena stvarnosti različitih oblika poljoprivrede u Europi, trebalo pojednostaviti nacionalne odluke koje se donose u okviru instrumenata EU-a dostupnih u sklopu prvog i drugog stupa te da bi države članice uz sudjelovanje svih relevantnih dionika trebale osmisliti vlastite dosljedne nacionalne strategije utemeljene na dokazima na osnovi europskih ciljeva i pokazatelja koji se odnose na glavne vrste mogućih mjera intervencije, koje bi također trebalo odrediti na razini EU-a, te svoje kriterije odabira, unutar jasnog zajedničkog okvira pravila primjenjivih diljem EU-a i uz poštovanje pravila i načela jedinstvenog tržišta;

9.  ističe da bi dodatnu supsidijarnost trebalo dopustiti samo pod uvjetom da postoji čvrst zajednički skup pravila, ciljeva, pokazatelja i provjera EU-a;

10.  poziva Komisiju da usvoji potrebne prilagodbe u sljedećem ZPP-u kako bi se proveo poziv Parlamenta na to da se poljoprivredne subvencije ne dodjeljuju za uzgoj bikova namijenjenih za borbe bikova;

11.  ističe rizik od prekomjerne regulacije na nacionalnoj i regionalnoj razini i visok stupanj nesigurnosti za poljoprivrednike zbog mogućnosti da države članice moraju neovisno definirati svoje nacionalne planove i preispitivati svoje odluke na godišnjoj razini, ovisno o stajalištima aktualne vlade; stoga poziva Komisiju da zajedno sa svojim zakonodavnim prijedlozima suzakonodavcima predstavi jasan i jednostavan model nacionalnog strateškog plana kako bi im se omogućilo da procijene opseg, stupanj detaljnosti i sadržaj tih planova, koji su ključni elementi u predstojećem prijedlogu Komisije, te kako bi im se objasnili kriteriji za ocjenjivanje tih nacionalnih strategija;

12.  poziva Komisiju da pruži mehanizme namijenjene za povećanje uporabe sinergija između ZPP-a i financiranja u okviru kohezijske politike;

13.  ističe potrebu za time da se budućim ZPP-om u potpunosti poštuje podjela ovlasti unutar svake države članice, često utvrđena u njihovim ustavima, osobito kad je riječ o poštovanju pravnih nadležnosti regija EU-a pri osmišljavanju i provedbi politika kao što je EPFRR te upravljanju njima; ističe da je potrebno osigurati da poljoprivrednici i drugi korisnici budu propisno uključeni u sve faze razvoja politika;

14.  pozdravlja nastojanja Komisije da uvede izradu programa, provedbu i nadzor pristupa temeljenog na rezultatima kako bi se poticala uspješnost, a ne puko poštovanje propisa te da istodobno osigura odgovarajuće praćenje utemeljeno na riziku s pomoću jasno definiranih, jednostavnijih, manje birokratskih (uključujući sprečavanje prekomjerne regulacije), čvrstih, transparentnih i mjerljivih pokazatelja na razini EU-a, uključujući odgovarajuće kontrole mjera i izrade programa te provedbe i sankcija u državama članicama; smatra da treba uspostaviti jedinstvene osnovne kriterije za određivanje sličnih kazni za jednakovrijedne nesukladnosti otkrivene pri provedbi raznih mjera koje primjenjuju države članice ili regije radi ostvarivanja zajedničkih općih ciljeva koje je utvrdio EU;

15.  naglašava da bi pristup koji se temelji isključivo na rezultatima mogao biti rizičan za države članice koje zbog specifičnih okolnosti možda ne mogu u potpunosti ostvariti sve rezultate utvrđene u njihovim nacionalnim planovima i koje bi mogle podlijegati ex-post smanjenju nacionalnih omotnica i obustavama financiranja;

16.  prepoznaje da će za usklađivanje i izmjene novog modela ostvarenja ciljeva trebati nekoliko godina kako bi se osiguralo da se poljoprivrednici ne sankcioniraju zbog prelaska na model temeljen na rezultatima;

17.  međutim, napominje da potencijalno kašnjenje u donošenju strateških planova ZPP-a može dovesti do zakašnjelih plaćanja, što valja izbjeći;

18.  napominje da u prvome stupu države članice mogu odabrati programe iz prioritetnog kataloga koji je uspostavio EU;

19.  poziva na razvoj sustava prikladnih institucionalnih i zakonskih prilagodbi kojima bi se pospješila izmjena modela provedbe kako bi se spriječili nastanak dodatnih troškova i smanjenje apsorpcije sredstava u državama članicama;

20.  smatra da se prikupljanje informacija treba temeljiti na satelitskima snimkama i bazama podataka integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, a ne na podnošenju podataka pojedinačnih poljoprivrednika;

21.  poziva Komisiju da razvije relevantne sinergije između vodećih programa EU-a koji se odnose na svemir i ZPP, posebice programa Copernicus, koji je od posebnog interesa za poljoprivrednu zajednicu u kontekstu praćenja klimatskih promjena i okoliša;

22.  poziva na donošenje mjera kojima se povećava recikliranje hranjivih tvari; poziva na usklađivanje poljoprivredne strukturne politike s okolišnim programima potpore, npr. boljom kombinacijom uzgoja kultura i stoke;

23.  zahtjeva očuvanje pojednostavljenog programa za male poljoprivrednike;

24.  smatra da se poljoprivrednicima koji imaju zemljište manje od 5 hektara treba mogućiti da dobrovoljno pristupe tom sustavu;

25.  poziva Komisiju da provede kontrolu i revizije financija i uspješnosti kako bi se zajamčilo da se funkcije obavljaju prema jednakim visokim standardima i u skladu s jednakim kriterijima u svim državama članicama, bez obzira na veću fleksibilnost država članica u izradi programa i upravljanju, a posebno kako bi se diljem država članica osigurala pravodobna isplata sredstava svim poljoprivrednicima i ruralnim zajednicama koji ispunjavaju uvjete, uz istodobno smanjivanje administrativnog opterećenja za korisnike na najmanju moguću mjeru;

26.  podsjeća da u prethodnoj reformi nije bilo lako dogovoriti definiciju „aktivnog poljoprivrednika”; stoga smatra da bi rezultati poljoprivrednog gospodarstva predstavljali usmjerenije i mjerljivo rješenje (primjerice održavanje dobrog stanja poljoprivrednog zemljišta, provedba dobrih uvjeta uzgoja životinja, doprinos kružnom gospodarstvu) za definiranje „aktivnog poljoprivrednika”;

27.  odbacuje smanjenje proračuna za ruralni razvoj za 25 % spomenuto u nedavnom prijedlogu VFO-a za razdoblje 2021.–2027. od 2. svibnja 2018.; ustraje u tome da nikakvi rezovi u području poljoprivrede i ruralnog razvoja ne smiju dovesti do smanjenja ambicija u odnosu na postojeći ZPP;

28.  smatra da svi dionici u postupku nadzora financijskih sredstava EU-a, uključujući Europski revizorski sud, moraju dijeliti stajalište o sustavu nadzora na temelju uspješnosti kako države članice ili korisnici ne bi bili suočeni s neočekivanim financijskim ispravcima;

29.  naglašava da su poljoprivrednici poduzetnici i stoga moraju uživati poduzetničku slobodu kako bi mogli postići odgovarajuće cijene svojih proizvoda na tržištu;

30.  naglašava da se poljoprivrednici koji se poljoprivredom bave na nepuno radno vrijeme i poljoprivrednici s više izvora dohotka ne smiju isključiti;

31.  pozdravlja prijedlog Komisije da se državama članicama, regijama i poljoprivrednicima omogući veća fleksibilnost u okviru višeg financijskog praga za pravila de minimis za poljoprivredu te da se istodobno sačuva cjelovitost unutarnjeg tržišta;

32.  osim toga, poziva Komisiju da državama članicama omogući veću fleksibilnost u okviru pravila o državnoj potpori u području poljoprivrede u cilju poticanja poljoprivrednika na uspostavu dobrovoljnih preventivnih ušteda kako bi se bolje nosili s naglim porastom klimatskih i zdravstvenih rizika te gospodarskim krizama;

33.  međutim, poziva na pravedno nagrađivanje javnih dobara koje osiguravaju mikro i mala poljoprivredna gospodarstva, uključujući njihovo sudjelovanje u zadružnim i društvenim aktivnostima;

34.  poziva države članice da traže bolje sinergije između ZPP-a i drugih politika i fondova, kao što su kohezijski, strukturni i drugi investicijski fondovi, kako bi se ostvario multiplikacijski učinak za ruralna područja;

35.  poziva na bolju usklađenost ZPP-a i drugih politika i mjera EU-a, posebice Direktive 2000/60/EZ, Direktive 91/676/EEZ i Uredbe (EZ) br. 1107/2009, kao sredstava za ostvarivanje održive zaštite vodnih resursa na čiju kvantitetu i kvalitetu poljoprivreda negativno utječe; poziva na poticaje za potporu lokalnih projekata suradnje između poljoprivrednika i dobavljača vode kako bi se povećala zaštita vodnih resursa;

36.  napominje da brojna sela i regije, iako ruralni po svojoj naravi, zbog administrativnih razloga ostaju izvan područja primjene programa ruralnog razvoja u nekim državama članicama, što ih dovodi u nepovoljan položaj;

37.  poziva države članice da razmotre fleksibilnije pristupe kako se ne bi naškodilo tim regijama i proizvođačima iz tih regija;

Pametan, učinkovit, održiv i pravedan ZPP – zadovoljavanje potreba poljoprivrednika, građana, ruralnih područja i okoliša

38.  smatra da je potrebno zadržati postojeću strukturu sastavljenu od dvaju stupova te ističe da stupovi moraju biti usklađeni i komplementarni, pri čemu će se prvi stup u potpunosti financirati sredstvima EU-a i biti učinkovito sredstvo potpore za dohodak, osnovne mjere povezane s okolišem i nastavak primjene postojećih tržišnih mjera, a drugim stupom zadovoljavat će se posebne potrebe država članica; istodobno smatra da je potrebno poticati poljoprivrednike i ostale korisnike da provode mjere kojima se pružaju okolišna i društvena javna dobra koja se ne nadoknađuju na tržištu te da poštuju i nove i postojeće prakse u poljoprivredi utemeljene na zajedničkim, jedinstvenim i objektivnim kriterijima, te da istodobno treba zadržati mogućnost država članica da primjenjuju poseban pristup kako bi se odrazili lokalni i sektorski uvjeti; smatra da je najviši prioritet prelazak svih europskih poljoprivrednih gospodarstava na održiv sustav i njihovo integriranje u kružno gospodarstvo, pri čemu će se kombinirati ekonomski i okolišni standardi uspješnosti i neće se smanjivati socijalni ili radni standardi;

39.  podsjeća Komisiju da ciljevi ZPP-a iz članka 39. UFEU-a podrazumijevaju povećanje poljoprivredne produktivnosti, osiguranje primjerenog životnog standarda poljoprivrednoj zajednici, stabiliziranje tržišta, osiguranje raspoloživosti namirnica i osiguranje da namirnice dođu do potrošača po razumnim cijenama;

40.  naglašava potencijal tehnoloških inovacija za pametan i učinkovit sektor koji pruža održivost, osobito u pogledu učinkovite uporabe resursa, praćenja zdravlja usjeva i životinja te okoliša;

41.  poziva na to da se ZPP-om olakša i podupre primjena takvih inovacija;

42.  smatra da se budućom strukturom ZPP-a mogu ostvariti njegovi ciljevi samo ako mu se dodijeli dovoljno financijskih sredstava; stoga traži da se proračun ZPP-a u sljedećem VFO-u poveća ili zadrži barem na sadašnjoj razini kako bi se ostvarile ambicije revidiranog i učinkovitog ZPP-a nakon 2020.;

43.  smatra da bi daljnja liberalizacija tržišta i povezano smanjenje zaštite za poljoprivrednike podrazumijevali potrebu za naknadama za poljoprivredni sektor, osobito za ona poljoprivredna gospodarstva koja se suočavaju s nepovoljnim konkurentskim položajem, posebice s teškoćama u vezi s uporabom poljoprivrednog zemljišta ili smještenosti u planinskim područjima, te da se samo takvim mjerama može osigurati ekstenzivno upravljanje poljoprivrednim zemljištem i očuvanje kulturnog krajolika;

44.  naglašava da je proračun ZPP-a potrebno prilagoditi budućim potrebama i izazovima, kao što su oni koji proizlaze iz utjecaja Brexita i sporazuma o slobodnoj trgovini koje je EU sklopio sa svojim glavnim trgovinskim partnerima;

45.  ističe trajne razlike u razvoju među ruralnim područjima u različitim regijama i državama članicama te stoga smatra da bi kohezijski kriteriji trebali i dalje imati važnu ulogu u distribuciji sredstava iz drugog stupa među državama članicama;

46.  naglašava važnost dodjeljivanja opsežnog proračuna drugom stupu (politika ruralnog razvoja) u ukupnom proračunu ZPP-a;

47.  smatra da je potrebno pružiti potporu poljoprivrednicima u prijelazu na potpunu održivost;

48.  smatra da se nove politike i ciljevi EU-a ne smiju razvijati na štetu uspješnog ZPP-a i njegovih resursa;

49.  uzima u obzir trenutačnu neizvjesnost u pogledu budućeg proračuna ZPP-a;

50.  naglašava da sredstva ZPP-a sačinjava novac poreznih obveznika iz svake države članice te da porezni obveznici diljem EU-a imaju pravo biti sigurni u to da se ta sredstva upotrebljavaju isključivo na usmjeren i transparentan način;

51.  smatra da je potrebno izbjegavati nove linije ruralnog razvoja koje nisu popraćene dodatnim sredstvima;

52.  smatra da je nužna usmjerenija potpora za raznolike poljoprivredne sustave, posebno za mala i srednja obiteljska poljoprivredna gospodarstva i mlade poljoprivrednike, kako bi se produktivnim poljoprivrednim sektorom u ekonomskom, okolišnom i socijalnom pogledu ojačala regionalna gospodarstva; smatra da se to može ostvariti uvođenjem obvezne više stope potpore za prve hektare gospodarstva, povezane s prosječnom veličinom gospodarstava u državama članicama, s obzirom na širok raspon veličine poljoprivrednih gospodarstava diljem EU-a; ističe da bi potpora za veća poljoprivredna gospodarstva trebala biti degresivna i odražavati ekonomiju razmjera, a da se o obveznim gornjim granicama odlučuje na europskoj razini te da se fleksibilnim kriterijima uzme u obzir kapacitet poljoprivrednih gospodarstava i zadruga da pružaju stabilna radna mjesta kojima će se stanovništvo zadržati u ruralnim područjima; smatra da bi sredstva koja budu dostupna na temelju gornjih granica i degresije trebalo zadržati u državi članici ili regiji iz koje potječu;

53.  smatra da je ključno osigurati da se potpora usmjerava na prave poljoprivrednike i da se usredotoči na one koji zarađuju za život aktivnim bavljenjem poljoprivredom;

54.  smatra da treba održati pojednostavljeni sustav za male proizvođače kako bi im se olakšao pristup i upravljanje izravnim plaćanjima ZPP-a;

55.  ističe da je potrebno odrediti ključne elemente dobro uravnoteženog, transparentnog, jednostavnog i objektivnog sustava sankcija i poticaja u kombinaciji s transparentnim i pravovremenim sustavom za utvrđivanje prihvatljivosti korisnika javnog financiranja namijenjenog za pružanje javnih dobara, koji bi se trebao sastojati od jednostavnih, obveznih i neobveznih mjera te biti usmjeren na rezultate, čime se naglasak prebacuje s poštovanja propisa na stvarnu uspješnost;

56.  naglašava da se i poljoprivrednici koji se poljoprivredom bave na nepuno radno vrijeme i poljoprivrednici s više izvora dohotka, koji na razne načine oživljavaju ruralno područje, poljoprivredom bave kako bi zarađivali za život te se smatraju pravim poljoprivrednicima u smislu komunikacije Komisije;

57.  poziva da se postojeći sustav za izračun izravnih plaćanja u okviru prvog stupa, posebno u državama članicama u kojima se vrijednost prava još djelomice izračunava na temelju povijesnih referentnih vrijednosti, modernizira i zamijeni metodom izračuna plaćanja na razini EU-a, čija bi osnovna sastavnica bila potpora dohotku poljoprivrednika u okviru određenih granica i kojom bi se taj dohodak mogao povećati razmjerno njihovu doprinosu pružanju javnih dobara u skladu s ciljevima EU-a do 2030., kako bi sustav postao jednostavniji i transparentniji;

58.  pozdravlja jednostavan, opravdan, transparentan i lako provediv program jedinstvenih plaćanja po površini koji se uspješno primjenjuje u mnogim državama članicama; stoga poziva na zadržavanje tog programa nakon 2020. godine i predlaže da se njegova primjena omogući u svim državama članicama i svim poljoprivrednicima u EU-u;

59.  ističe da bi administrativno složeni sustav zahtjeva za plaćanja tako mogao biti zamijenjen, što bi dovelo do značajnog smanjenja birokracije;

60.  smatra da ta nova plaćanja ne bi trebala postati roba koja se može prodavati, kako bi se osigurala njihova dugoročna djelotvornost;

61.  traži od Komisije da preispita potrebu za zahtjevima za plaćanja u pogledu usklađenosti s pravilima WTO-a;

62.  naglašava činjenicu da su javna sredstva postojećeg ZPP-a koja se troše na konkretne aktivnosti poljoprivrednika podložna vrlo preciznim kontrolama malih razmjera;

63.  smatra da plaćanja također trebaju uključivati snažan zajednički uvjet, uključujući rezultate u području okoliša i druga javna dobra, kao što su kvalitetna radna mjesta;

64.  podsjeća da se u Rezoluciji Parlamenta o temi „Aktualno stanje koncentracije poljoprivrednih zemljišta u EU-u: kako poljoprivrednicima olakšati pristup zemljištu?” prepoznaje da plaćanja zemljišta bez jasnih uvjeta dovode do narušavanja tržišta zemljišta te tako utječu na koncentraciju sve većeg broja poljoprivrednih zemljišta u rukama nekolicine pojedinaca;

65.  objašnjava da javna dobra podrazumijevaju usluge koje nadilaze zakonodavstvo o dobrobiti okoliša, klime i životinja, i uključuju posebice očuvanje vode, zaštitu biološke raznolikosti, zaštitu plodnosti tla, zaštitu oprašivača, zaštitu humusnog sloja i dobrobit životinja;

66.  naglašava da je potrebna pravednija raspodjela izravnih plaćanja među državama članicama, što je ključno za funkcioniranje jedinstvenog tržišta, pri čemu se u obzir moraju uzeti objektivni kriteriji poput iznosa koje države članice primaju u sklopu prvog i drugog stupa, kao i činjenica da prirodni uvjeti, okolnosti u pogledu zapošljavanja i socioekonomske okolnosti, opći životni standardi, troškovi proizvodnje, posebno troškovi zemljišta, i kupovna moć nisu jednaki diljem EU-a;

67.  ističe da se veća konvergencija iznosa izravnih plaćanja između država članica može postići samo odgovarajućim povećanjem proračuna;

68.  ističe da je svrha izravnih plaćanja pružanje potpore poljoprivrednicima u proizvodnji hrane i zaštiti standarda zaštite okoliša i dobrobiti životinja;

69.  smatra da bi, pod strogim uvjetom da se zajamče jednaki uvjeti na jedinstvenom tržištu, ne narušava tržišno natjecanje, posebno u pogledu robe, osigura usklađenost s pravilima WTO-a te da se ne ugrožava ostvarenje okolišnih i klimatskih ciljeva, trebalo zadržati dobrovoljne proizvodno vezane potpore, no da bi ih trebalo aktivirati tek nakon procjene Komisije; smatra da dobrovoljna proizvodno vezana potpora služi kao sredstvo za zadovoljavanje potreba osjetljivih sektora i postizanje konkretnih ciljeva povezanih s okolišem, klimom ili kvalitetom i stavljanjem na tržište poljoprivrednih proizvoda, za poticanje poljoprivrednih praksi kojima se poštuju visoki okolišni standardi i standardi u pogledu dobrobiti životinja te kao sredstvo za rješavanje konkretnih poteškoća, osobito onih koje proizlaze iz strukturne nekonkurentnosti regija u nepovoljnom položaju i planinskih regija, kao i poteškoća koje su više privremene naravi i koje nastaju, primjerice, zbog napuštanja starog sustava prava; također smatra da dobrovoljna proizvodno vezana potpora služi za promicanje strateški važne proizvodnje u budućnosti, kao što su proteinski usjevi, ili za nadoknadu učinaka sporazuma o slobodnoj trgovini; nadalje, ističe da su isplate dobrovoljne proizvodno vezane potpore važne za održavanje raznolikosti u poljoprivrednoj proizvodnji, zapošljavanju u poljoprivredi i sustavima održive proizvodnje EU-a;

70.  poziva na to da se plaćanja iz prvog stupa, uključujući proizvodno vezanu potporu, ograniče po hektaru i korisniku, na iznos jednakovrijedan prosječnim izravnim plaćanjima EU-a po hektaru, kako bi se spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja;

71.  podsjeća da jamčenje generacijske obnove i ulaska novih poljoprivrednika na tržište predstavlja izazov u području poljoprivrede u mnogim državama članicama te da se u okviru svake nacionalne ili regionalne strategije to pitanje stoga mora rješavati sveobuhvatnim pristupom kojim se aktiviraju sva financijska sredstva ZPP-a, među ostalim dodatnom dodjelom sredstava za mlade poljoprivrednike u okviru prvog stupa i ciljanim mjerama za pomoć mladim poljoprivrednicima u sklopu drugog stupa, što bi trebalo biti obvezno za države članice, uz potporu novih financijskih instrumenata poput instrumenta za pristup kapitalu u kontekstu ograničenih resursa; nadalje ističe važnost nacionalnih mjera za uklanjanje regulatornih i gospodarskih prepreka, uz istovremeno promicanje planiranja nasljeđivanja, mirovinskih paketa i pristupa zemljištu te olakšavanje i poticanje dogovora o suradnji, kao što su partnerstva, zajednička poljoprivredna proizvodnja, uslužni uzgoj i zakup između starijih i mladih poljoprivrednika; smatra da bi se pravilima o državnim potporama također trebala uzeti u obzir važnost generacijske obnove i spriječiti nestanak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava;

72.  smatra da je u novom zakonodavstvu Unije potrebno napraviti veću distinkciju u kriterijima za ostvarivanje poticaja po osnovama „mladog poljoprivrednika” i „poljoprivrednika koji tek počinje obavljati poljoprivrednu djelatnost” (mladi poljoprivrednici po osnovi dobne starosti, a poljoprivrednici početnici po osnovi godina od osnutka njihova gospodarstva) kako bi se potaknuo potencijal obiju skupina za ostvarivanje generacijske obnove i unapređenja života u ruralnim područjima;

73.  potiče Komisiju i države članice da priznaju da društvene, tehnološke i gospodarske promjene, kao što su čista energija, digitalizacija i pametna rješenja, utječu na život u ruralnim područjima;

74.  poziva Komisiju da pruži potporu naporima za poboljšanje kvalitete života u ruralnim područjima kako bi se ljude, osobito mlade, potaknulo da ostanu u ruralnim područjima ili da se onamo vrate te potiče Komisiju i države članice da podupiru razvoj novih usluga koje pružaju poduzetnici, osobito žene i mladi;

75.  sa zabrinutošću napominje da nedostatak radne snage u nekoliko poljoprivrednih sektora dovodi do prestanka poljoprivrednih aktivnosti; poziva na osiguranje potpore za privlačenje radnika u poljoprivredni sektor;

76.  ističe potrebu za razmjenom uspješnih modela iz država članica kojima se mladi i stariji poljoprivrednici okupljaju radi postizanja ciljeva generacijske obnove;

77.  preporučuje da se pristup financiranju poboljša s pomoću subvencioniranih kamatnih stopa na zajmove za nove poljoprivrednike;

78.  podsjeća da je ruralnim područjima i naseljima potrebno posvetiti posebnu pozornost te uložiti zajedničke napore za razvoj pametnih sela;

79.  poziva na bolju suradnju s Europskom investicijskom bankom (EIB) i Europskim investicijskim fondom (EIF) radi poticanja stvaranja financijskih instrumenata namijenjenih mladim poljoprivrednicima u svim državama članicama;

80.  poziva na uspostavu jednakih uvjeta tržišnog natjecanja kako bi se zajamčila posebna tehnološka poboljšanja za ruralne centre i mreže;

81.  ističe važnost ruralnog razvoja, uključujući inicijativu LEADER, u poboljšanju sinergija između različitih politika i povećanju konkurentnosti, promicanju učinkovitih i održivih gospodarstava, pružanju potpore održivoj i multifunkcionalnoj poljoprivredi i šumarstvu te proizvodnji prehrambene i neprehrambene robe i usluga, koje stvaraju dodanu vrijednost i otvaraju radna mjesta; naglašava važnost ruralnog razvoja u promicanju partnerstva između poljoprivrednika, lokalnih zajednica i civilnog društva te u poticanju dodatnih poduzetničkih aktivnosti i prilika, koje se često ne mogu eksternalizirati, u područjima poljoprivrednog poslovanja, agroturizma, izravnog marketinga, poljoprivrede koju podržava zajednica, biogospodarstva i održive proizvodnje bioenergije i obnovljive energije, koja sva pomažu kako bi se očuvala gospodarska aktivnost u regijama; stoga ističe važnost pružanja financijske potpore drugom stupu, čime se povećava potencijal za ostvarivanje prihoda, rješavanje problema depopulacije, nezaposlenosti, siromaštva te promicanje socijalne uključenosti, pružanja socijalnih usluga i jačanje socioekonomske strukture u ruralnim područjima, u općem cilju poboljšanja kvalitete života u tim područjima;

82.  poziva Komisiju na uvođenje ulagačkog pristupa koji uključuje više fondova u zakonodavnom razdoblju nakon 2020. godine kako bi se zajamčila neometana provedba integriranih alata za ruralni razvoj, kao što je inicijativa za pametna sela;

83.  poziva na uspostavu novog fonda za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, na temelju iskustava stečenih u okviru inicijative LEADER i iskustava na terenu, za koji će biti namijenjeno 10 % sredstava iz svih strukturnih fondova za postizanje ciljeva utvrđenih u strategijama lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, bez razgraničenja između strukturnih sredstava koja bi trebala biti raspoređena na decentraliziranoj osnovi;

84.  naglašava da bi programi ruralnog razvoja trebali imati dodanu vrijednost za gospodarstva i zadržati svoju važnu ulogu u olakšavanju višegodišnjih aktivnosti u pogledu inovativnih praksi i poljoprivredno-okolišnih mjera;

85.  smatra da je unutar inicijative LEADER potrebno dodatnu pažnju posvetiti potrebama i projektima mikro obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, uz osiguranje potrebne financijske pomoći;

86.  smatra da je dokazano da je ruralnim područjima potrebno da poljoprivredna djelatnost bude u rukama malih i srednjih poljoprivrednika i poljoprivrednica;

87.  naglašava važnost zadržavanja posebne kompenzacijske potpore za poljoprivredna gospodarstva koja se nalaze u područjima u nepovoljnom položaju, u skladu s uvjetima koje su utvrdile države članice prema predmetnim lokalnim posebnostima;

88.  naglašava, nadalje, da provedba financijskih instrumenata u ruralnom razvoju mora biti na dobrovoljnoj osnovi, dok bi se ulaganja u ruralna područja trebala povećati;

89.  poziva Komisiju na uspostavu mjera za provedbu inicijative za pametna sela kako bi se pametnim selima dala prednost u budućoj politici ruralnog razvoja;

90.  smatra da bi financiranje pčelarstva unutar drugog stupa trebalo biti usmjerenije i učinkovitije te da se u novom zakonodavnom okviru treba predvidjeti novi program potpore za pčelare u prvom stupu, uključujući izravne potpore po pčelinjoj zajednici;

91.  naglašava da mjere koje su manje povezane s poljoprivredom moraju biti podložne višoj stopi sufinanciranja;

92.  poziva Komisiju da uvede novi, usklađeni, pojačani i pojednostavljeni sustav uvjetovanosti u okviru prvog stupa kojim se omogućuje integracija i provedba različitih vrsta postojećih aktivnosti u području zaštite okoliša, kao što su aktualne mjere višestruke sukladnosti i ekologizacije; ističe da bi osnova prvog stupa za postizanje održivog poljoprivrednog razvoja trebala biti obvezna i njome bi se trebale jasno propisati mjere i rezultati koji se od poljoprivrednika očekuju kako bi se osigurali jednaki uvjeti, uz istovremeno jamčenje minimalne birokracije na razini poljoprivrednog gospodarstva te, uzimajući u obzir lokalne uvjete, odgovarajuće kontrole država članica; nadalje, poziva na uspostavu novog i jednostavnog programa koji bi trebao biti obvezan za države članice i dobrovoljan za poljoprivredna gospodarstva, na temelju pravila EU-a koja nadilaze osnovu kako bi se poljoprivrednike potaknulo na prijelaz na održive tehnike i prakse za klimu i okoliš koje su u skladu s poljoprivredno-okolišnim i klimatskim mjerama u okviru drugog stupa; smatra da provedbu tog programa treba utvrditi u nacionalnim strateškim planovima unutar okvira EU-a;

93.  poziva Komisiju da zajamči da se poljoprivredno-okolišnim i klimatskim mjerama za ruralni razvoj u okviru drugog stupa i dalje nadoknađuju dodatni troškovi i nedostaci do kojih dolazi kada poljoprivrednici dobrovoljno uvode prakse pogodne za okoliš i klimu, s mogućnošću dodavanja poticaja za ulaganje u zaštitu okoliša, biološku raznolikost i učinkovito korištenje resursa; smatra da bi ti programi trebali biti pojednostavljeni, usmjereniji i učinkovitiji, kako bi poljoprivrednici stvarno mogli ostvariti ambiciozne političke ciljeve u pogledu zaštite okoliša, biološke raznolikosti, upravljanja vodama i klimatske politike te ublažavanja klimatskih promjena, uz jamčenje minimalne birokracije na razini poljoprivrednog gospodarstva i, uzimajući u obzir lokalne uvjete, odgovarajuće kontrole koju provode države članice;

94.  zahtijeva da se, osim gospodarstava koja se bave isključivo ekološkom proizvodnjom u skladu s člankom 11. Uredbe (EZ) br. 834/2007 i oslobođena su obveza u pogledu ekologizacije u skladu s člankom 43. Uredbe (EU) br. 1307/2013, izuzmu i gospodarstva koja provode poljoprivredno-okolišne mjere u smislu Uredbe (EU) br. 1305/2013;

95.  naglašava da su sredozemne regije EU-a osjetljivije na učinke klimatskih promjena, kao što su suša, požari i dezertifikacija i da će stoga poljoprivrednici na tim područjima trebati uložiti veće napore kako bi svoje aktivnosti prilagodili promijenjenom okolišu;

96.  smatra da bi se budućim zakonodavnim prijedlozima Komisije trebao moći podržati najveći broj poljoprivrednika u njihovim nastojanjima da se moderniziraju u svrhu održivijeg poljoprivrednog razvoja;

97.  radi pojednostavljenja ZPP-a poziva na zadržavanje postojećeg izuzeća te na to da se najmanja poljoprivredna gospodarstva, površine manje od 15 hektara, ne opterećuje dodatnim okolišnim i klimatskim mjerama u okviru ZPP-a;

98.  predlaže da taj novi oblik ekologizacije, kao dodatni pokretač promjene, treba biti popraćen značajnim, koordiniranim i učinkovitijim sredstvima iz drugog stupa s pomoću ciljanih materijalnih i nematerijalnih ulaganja (prijenos znanja, osposobljavanje, savjeti, razmjena znanja, umrežavanje i inovacije u sklopu europskih partnerstava za inovacije);

99.  potiče Komisiju da se pobrine za to da njezini zakonodavni prijedlozi reforme ZPP-a sadržavaju prikladne mjere i instrumente s pomoću kojih će se uzgoj proteinskih usjeva i poboljšani sustavi plodoreda integrirati u cilju uklanjanja postojećeg manjka proteina, poboljšanja prihoda poljoprivrednika i svladavanja ključnih izazova s kojima se suočava poljoprivreda, kao što su klimatske promjene, gubitak biološke raznolikosti i plodnosti tla održivo gospodarenje vodnim resursima i zaštita tih resursa;

100.  smatra da se minimalni iznos iz ukupnog raspoloživog proračuna u drugom stupu treba dodijeliti poljoprivredno-okolišnim mjerama, uključujući ekološku poljoprivredu, sekvestraciju CO2, zdravlje tla, mjere za održivo upravljanje šumama, plan upravljanja hranjivim tvarima za zaštitu biološke raznolikosti te oprašivanje i genetsku raznolikost životinja i bilja; u tom kontekstu naglašava važnost zadržavanja plaćanja u okviru mreže Natura 2000 i osiguravanja da su ona dostatna kao stvarni poticaj za poljoprivrednike;

101.  ističe da su u okviru ruralnog razvoja potrebna plaćanja poljoprivrednicima koji se nalaze u područjima s prirodnim ograničenjima, teškim klimatskim uvjetima, strmim padinama ili ograničenjima u pogledu kvalitete tla; poziva na pojednostavljenje i bolju usmjerenost programa za područja s prirodnim ograničenjima za razdoblje nakon 2020.;

102.  podsjeća na to da je Europski parlament već naglasio da se u procjeni prikladnosti Direktive o mreži Natura ističe potreba za poboljšanjem usklađenosti sa ZPP-om te ističe zabrinjavajući pad broja vrsta i staništa, prouzročen poljoprivrednom djelatnošću; poziva Komisiju da provede ocjenu učinka ZPP-a na biološku raznolikost; nadalje, poziva na povećanje plaćanja u okviru mreže Natura 2000. kako bi se potaknula bolja zaštita poljoprivrednih područja mreže Natura 2000 koja su u vrlo lošem stanju;

103.  poziva na jačanje i provedbu klimatski povoljnih poljoprivrednih mjera jer će se u budućnosti učinci klimatskih promjena na poljoprivredu u Europi povećavati;

104.  smatra da se u okviru ZPP-a mora upravljati rizicima povezanima s klimatskim promjenama i degradacijom zemljišta na cijelom obrađenom krajoliku ulaganjem u stvaranje čvrstih i otpornih poljoprivrednih ekosustava te u ekološku infrastrukturu za izgradnju površinskog sloja tla, zaustavljanje erozije tla, uvođenje i produljenje plodoreda, dodavanje više stabala u krajolik i poticanje biološke i strukturne raznolikosti na poljoprivrednom gospodarstvu;

105.  smatra da bi se trebala podupirati i promicati veća uporaba ostataka iz poljoprivredne proizvodnje kao obnovljivog, učinkovitog i održivog izvora energije za ruralna područja;

106.  poziva Komisiju da potiče inovacije, istraživanje i modernizaciju u poljoprivredi, agrošumarstvu i sektoru hrane pružanjem potpore snažnom savjetodavnom sustavu i osposobljavanju koje je bolje prilagođeno potrebama korisnika ZPP-a u razvoju njihovih praksi u pogledu veće održivosti i zaštite resursa te podržavanjem primjene pametnih tehnologija kako bi se učinkovitije odgovorilo na izazove u području zdravlja, okoliša i konkurentnosti; naglašava da osposobljavanje i poljoprivredno savjetovanje trebaju biti preduvjet u izradi i provedbi programa u svim državama članicama i da je ključno poticati prijenos znanja i razmjenu modela najboljih praksi među zadrugama i organizacijama proizvođača u državama članicama, primjerice, putem europskog sustava znanja i informacija o poljoprivredi (AKIS); smatra da agroekološke metode i načela koja su temelj precizne poljoprivrede mogu donijeti znatne koristi za okoliš, povećati prihode poljoprivrednika, racionalizirati uporabu poljoprivrednih strojeva te znatno povećati učinkovito korištenje resursa;

107.  naglašava činjenicu da su ZPP, Obzor 2020. i drugi programi financiranja i potpore potrebni kako bi se poljoprivrednike potaknulo da ulažu u nove tehnologije prilagođene veličini njihova poljoprivrednog gospodarstva, kao što su alati precizne i digitalne poljoprivrede kojima se povećava otpornost i smanjuju učinci poljoprivrede na okoliš;

108.  poziva Komisiju na poticanje razvoja i uvođenja inovativnih tehnologija za sve vrste poljoprivrednih gospodarstva, bez obzira na njihovu veličinu i vrstu proizvodnje, neovisno o tome je li riječ o konvencionalnim ili ekološkim, stočarskim ili poljodjelskim, malim ili velikim gospodarstvima;

109.  poziva Komisiju da osmisli ZPP kojim će se ostvariti više inovacija, pridonijeti napretku biogospodarstva i iznaći rješenja u područjima biološke raznolikosti, okoliša i klime;

110.  poziva Komisiju da se usredotoči na kvalitetu života u ruralnim područjima i da takav način života učini privlačnim svim ljudima, osobito mlađim generacijama;

111.  smatra da digitalizacija i precizna poljoprivreda koje se promiču u okviru ZPP-a ne bi trebale poljoprivrednike učiniti ovisnijima o dodatnim doprinosima ili vanjskom financiranju niti bi smjele spriječiti njihov pristup sredstvima, već bi trebale biti otvorene i razvijene na uključiv način u suradnji s poljoprivrednicima;

112.  poziva, ne dovodeći u pitanje ponovno utvrđivanje ukupnog iznosa potpore EU-a za ruralni razvoj, na daljnju provedbu postojećeg programa za ruralni razvoj odobrenog u skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1305/2013 do 2024. ili do donošenja nove reforme;

113.  pozdravlja obvezu Komisije da promiče koncept „pametnih sela” u EU-u kojim će se s pomoću koordiniranijeg razvoja različitih politika omogućiti rješavanje pitanja nedovoljne širokopojasne veze, mogućnosti zapošljavanja i pružanja usluga u ruralnim područjima;

114.  zahtijeva da se poduzmu mjere za rješavanje ozbiljnog problema nesreća na poljoprivrednom gospodarstvu, što dovodi do ozljeda i smrtnih slučajeva na poljoprivrednim gospodarstvima u EU-u, s pomoću mjera iz drugog stupa za poticanje ulaganja u mjere i osposobljavanje u području sigurnosti;

115.  zahtijeva da se u okviru izrade strategije EU-a za uzgoj proteinskih usjeva dopusti jednokratna primjena sredstava za zaštitu bilja prije sjetve i neposredno nakon nje na svim površinama s proteinskim usjevima;

116.  smatra da su ulaganja u inovacije, obrazovanje i osposobljavanje od velikog značaja za budućnost europske poljoprivrede;

117.  naglašava da bi u okviru budućeg ZPP-a trebalo dodatno razmotriti pristup temeljen na rezultatima na razini država članica i regionalnoj razini i inovativnim rješenjima omogućenima u okviru sustava certificiranja bez uvođenja dodatne birokracije i nadzora na terenu;

118.  poziva na uvođenje ciljanih mjera za modernizaciju i strukturno unaprjeđenje u okviru drugog stupa kako bi se ostvarili prioritetni ciljevi kao što je Digital Farming 4.0;

119.  potiče Komisiju i države članice da zaštite i promiču pristup sjemenju i poljoprivrednim sirovinama za male poljoprivrednike i marginalizirane skupine te da promiču i zaštite razmjene sjemenja i njihovo javno vlasništvo, zajedno s održivim tradicionalnim tehnikama kojima se jamči ljudsko pravo na kvalitetnu hranu i prehranu;

120.  poziva Komisiju i države članice da stave veći naglasak na mogućnosti za poduzetnike u pogledu usluga namijenjenih selima i onih koje iz njih potječu;

121.  napominje da je svako gospodarstvo drugačije te su stoga potrebna zasebna rješenja;

Čvrsto stajalište u pogledu poljoprivrednika u globalnom prehrambenom sustavu

122.  poziva Komisiju da u sklopu prvog stupa zadrži sadašnji okvir zajedničke organizacije tržišta (jedinstveni ZOT), uključujući posebne instrumente politike i tržišne norme, te da poboljša program EU-a za distribuciju voća, povrća i mlijeka u školama; naglašava važnost postojećih sustava upravljanja proizvodnjom za određene proizvode i održavanja obaveznih programa za pojedinačne sektoru (vino, voće i povrće, maslinovo ulje i pčelarstvo) za zemlje u kojima se ti proizvodi proizvode, s krajnjim ciljem jačanja održivosti i konkurentnosti svakog od tih sektora i održavanja ravnopravnih uvjeta uz istodobno omogućavanje pristupa za sve poljoprivrednike;

123.  smatra da je pozitivno i tržišno orijentirano iskustvo operativnih programa jedinstvenog ZOT-a u sektoru voća i povrća, koje su provele organizacije proizvođača i koji su financirani na temelju vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište, dokazalo njihovu učinkovitost u pogledu jačanja konkurentnosti, strukturiranja ciljanih sektora i poboljšanja njihove održivosti; stoga poziva Komisiju da razmotri uvođenje sličnih operativnih programa za druge sektore; smatra da bi to moglo biti posebno korisno za organizacije proizvođača koje predstavljaju mljekare u planinskim i najudaljenijim područjima Unije, koji prerađuju i stavljaju na tržište visokokvalitetne proizvode i održavaju proizvodnju mlijeka u tim područjima koja su nepovoljna za proizvodnju;

124.  podsjeća da neravnopravna tržišna moć posebno ometa proizvodnju kojom se pokrivaju troškovi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda;

125.  skreće pozornost na mogućnost uvođenja dobrovoljnog programa smanjenja ponude mlijeka u okviru zajedničke organizacije tržišta;

126.  poziva na uvođenje novog alata za samopomoć pri upravljanju u sektoru maslinova ulja, kojim bi se u godinama prekomjerne proizvodnje omogućilo skladištenje ulja, koje bi se zatim stavilo na tržište kada proizvodnja bude manja od potražnje;

127.  ustraje u tome da je iznimno potrebno da se u okviru budućeg ZPP-a poljoprivrednicima pruža učinkovitija, pravednija i brža potpora kako bi se mogli nositi s nestabilnošću cijena i prihoda zbog klimatskih uvjeta i nepovoljnih vremenskih uvjeta te sanitarnih i tržišnih rizika stvaranjem dodatnih poticaja i tržišnih uvjeta kojima se potiču razvoj i dobrovoljno korištenje instrumenata za upravljanje rizicima i stabilizaciju (sustavi osiguranja, instrumenti za stabilizaciju prihoda, mehanizmi za individualno pružanje usluga i uzajamni fondovi) uz istodobno osiguravanje dostupnosti za sve poljoprivrednike i usklađenosti s postojećim nacionalnim programima;

128.  poziva na pružanje bolje potpore za povećanje proizvodnje mahunarki u EU-u i na posebne potpore za ekstenzivni uzgoj ovaca i koza, uzimajući u obzir pozitivan utjecaj tih sektora na okoliš i potrebu za smanjenjem ovisnosti EU-a o uvozu proteina za hranu za životinje;

129.  ističe da ZPP usmjeren na budućnost treba biti osmišljen na način da se njime bolje odgovara na kritična zdravstvena pitanja, kao što su pitanja povezana s antimikrobnom otpornošću, kvalitetom zraka i zdravijom prehranom;

130.  ističe izazove koje antimikrobna otpornost predstavlja za zdravlje životinja i ljudi; smatra da bi se novim pravnim okvirom trebala aktivno promicati viša razina zdravlja i dobrobiti životinja kao sredstvo za borbu protiv otpornosti na antibiotike, čime bi se u većoj mjeri štitilo javno zdravlje i poljoprivredni sektor u cjelini;

131.  skreće pozornost na činjenicu da se tržišnim rizicima također može upravljati poboljšanim pristupom tržištu za proizvode poljoprivrednog i prehrambenog sektora EU-a na izvoznim tržištima;

132.  ustraje u tome da je potrebno ojačati položaj primarnih proizvođača u lancu opskrbe hranom, posebno jamčenjem pravedne raspodjele dodane vrijednosti između proizvođača, prerađivača i maloprodajnog sektora uvođenjem potrebnih financijskih sredstava i poticaja za podupiranje stvaranja i razvoja gospodarskih organizacija, vertikalnih i horizontalnih, kao što su organizacije proizvođača, uključujući zadruge, njihova udruženja i međustrukovne organizacije, pružanjem usklađenih minimalnih normi za borbu protiv nepoštenih i štetnih trgovinskih praksi u lancu opskrbe hranom, jačanjem transparentnosti na tržištima i korištenjem instrumenata za prevenciju krize;

133.  naglašava da se u skladu s ciljevima iz članka 39. UFEU-a i izuzećima iz članka 42. UFEU-a Skupnom uredbom pojašnjava pravni odnos između odredbi jedinstvenog ZOT-a i pravila EU-a o tržišnom natjecanju te uvode nove zajedničke mogućnosti za poljoprivrednike da ojačaju svoju pregovaračku moć u lancu opskrbe hranom; smatra da su te odredbe od ključne važnosti u okviru budućeg ZPP-a te da bi ih trebalo dodatno poboljšati;

134.  smatra da bi, na temelju iskustava stečenih u vezi s funkcioniranjem različitih promatračkih skupina za tržište EU-a (mlijeko, meso, šećer i usjevi), takvi alati trebali biti prošireni na sektore koji još nisu obuhvaćeni te da bi ih trebalo dodatno razviti kako bi tržišnim subjektima pružali pouzdane podatke i predviđanja radi davanja ranog upozorenja i omogućivanja da se poduzmu hitne i preventivne mjere u slučaju poremećaja na tržištu kako bi se spriječile krize;

135.  poziva na promicanje lokalnih tržišta i kratkih lanaca opskrbe hranom te na pružanje jače potpore tim elementima; ističe potrebu za razvojem lokalnih usluga povezanih s kratkim lancima opskrbe hranom;

136.  poziva Komisiju da, gdje je to potrebno, dodatno objasni i ažurira pravila za organizacije proizvođača i međustrukovne organizacije, osobito u pogledu politike tržišnog natjecanja te kako bi mjere i sporazumi međustrukovnih organizacija ispunjavali društvene zahtjeve;

137.  naglašava da povijesni alati ZPP-a za upravljanje tržištem (odnosno javna intervencija i privatno skladištenje) imaju smanjen i nedostatan učinak u kontekstu globalnih gospodarstava te da alati za upravljanje rizikom nisu uvijek dovoljni za suočavanje sa znatnom nestabilnošću cijena i ozbiljnim poremećajima na tržištu;

138.  stoga naglašava da bi u budućem ZPP-u jedinstveni ZOT trebao i dalje imati važnu ulogu kao sigurnosna mreža u brzom stabiliziranju poljoprivrednih tržišta i predviđanju kriza te ističe važnost Skupne uredbe u omogućivanju i poticanju – oslanjajući se na iskustva stečena tijekom posljednjih kriza na tržištu, osobito u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda – komplementarne upotrebe inovativnih instrumenata za upravljanje tržištem i instrumenata za upravljanje krizama, kao što su dobrovoljni sektorski sporazumi među proizvođačima, organizacijama proizvođača, udruženjima organizacija proizvođača te međustrukovnim organizacijama i prerađivačima za upravljanje opskrbom i, po potrebi, smanjenje opskrbe u smislu količine (npr. program EU-a za smanjenje proizvodnje mlijeka);

139.  pozdravlja rad na održivoj proteinskoj strategiji za EU;

140.  primjećuje potrebu za stvaranjem lokalnih i regionalnih tržišta za mahunaste usjeve u cijelom EU-u, za poboljšanjem okolišne učinkovitosti na način da se uzgajaju u plodoredu, smanjujući pritom ovisnost o uvezenoj hrani za životinje i unosu gnojiva i pesticida te za povećanjem održivosti i gospodarskih poticaja za prijelaz na održivije poljoprivredne prakse;

141.  smatra da su se mjere za upravljanje opskrbom za sireve i šunku sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla pokazale djelotvornima u poboljšanju održivosti, konkurentnosti i kvalitete ciljanih proizvoda te da ih zbog toga treba zadržati i, ako je to prikladno, proširiti kako bi obuhvaćale sve proizvode s oznakom kvalitete u skladu s ciljevima ZPP-a;

142.  poziva na detaljno preispitivanje aktualnog mehanizma pričuve za slučaj krize kako bi se stvorio funkcionalan i neovisan fond EU-a za poljoprivredne krize koji bi bio izuzet iz proračunskog načela jedne godine i time dopustio prijenos proračunskih sredstava iz jedne godine u drugu, posebno kad su tržišne cijene dovoljno visoke, uz održavanje pričuva za slučaj krize na stalnoj razini tijekom cijelog razdoblja VFO-a, čime bi se omogućile brže, dosljednije i učinkovitije preventivne mjere i odgovori koji bi dopunjavali upotrebu instrumenata za upravljanje tržištem i instrumenata za upravljanje krizama u ozbiljnim kriznim situacijama, uključujući one koje se odnose na ekonomske posljedice za poljoprivrednike zbog pitanja u vezi sa zdravljem životinja, bolestima bilja i sigurnošću hrane, ali i one koje su prouzročene vanjskim šokovima koji utječu na poljoprivredu;

143.  smatra da su trgovinski sporazumi korisni za neke poljoprivredne sektore EU-a i neophodni za jačanje položaja Unije na svjetskom poljoprivrednom tržištu i da koriste gospodarstvu EU-a u cjelini, ali i da donose brojne izazove, posebno za mala i srednja poljoprivredna gospodarstva i osjetljive sektore, koje treba uzeti u obzir kao što su poštovanje standarda EU-a, točnije sanitarnih i fitosanitarnih standarda i standarda dobrobiti životinja, okolišnih i društvenih standarda, za koje je potrebna dosljednost između trgovinske politike i određenih ciljeva ZPP-a te ne smiju prouzročiti snižavanje visokih europskih standarda ili ugrožavati ruralna područja Europe;

144.  ističe da bi primjenom različitih standarda povećao rizik od izvoza domaće proizvodnje EU-a u inozemstvo na štetu ruralnog razvoja, zaštite okoliša i, u određenim slučajevima, kvalitete hrane;

145.  ističe da potreba za ojačanim zaštitnim mehanizmima podrazumijeva i pojašnjenje rasprava koje se odnose na buduće trgovinske sporazume (Mercosur, Novi Zeland, Australija itd.) i njihov učinak na poljoprivredu u Europi;

146.  naglašava da su, iako je važno i dalje raditi na povećanom pristupu europskih poljoprivrednih proizvoda tržištu, potrebne odgovarajuće mjere za zaštitu europske poljoprivrede kojima se u obzir uzimaju pitanja karakteristična za sektor, kao što su zaštitni mehanizmi, za izbjegavanje štetnih socioekonomskih utjecaja na male i srednje poljoprivrednike u EU-u i trećim zemljama, moguće isključenje najosjetljivijih sektora iz pregovora i primjena načela reciprociteta u uvjetima proizvodnje kako bi se zajamčili jednaki uvjeti između poljoprivrednika u EU-u i inozemne konkurencije; insistira na tome da europska proizvodnja ne smije biti dovedena u pitanje uvoznim proizvodima lošije kvalitete ili onima koji ne zadovoljavaju standarde;

147.  poziva Komisiju da na poljoprivredu počne gledati kao na stratešku djelatnost i da sporazumima o slobodnoj trgovini pristupi na način da poljoprivredu više ne smatra varijablom koja se prilagođava u odnosu na ostale sektore obuhvaćene trgovinom te da zaštiti ključne sektore kao što je proizvodnja sirovog mlijeka;

148.  smatra da su zahtjevi međunarodne trgovine i WTO-a imali znatan utjecaj na niz revizija ZPP-a koje su provedene od 90-ih godina 20. stoljeća; smatra da su zbog tih revizija europski poljoprivredni proizvodi i europski poljoprivredno-prehrambeni sektor postali konkurentniji, ali da su zbog njih i veliki dijelovi poljoprivrednog sektora ugroženi jer su izloženi nestabilnosti svjetskih tržišta; smatra da je sada došlo vrijeme, kako se naznačuje u komunikaciji Komisije naslovljenoj „Budućnost poljoprivrede i hrane u Europi”, za veću usredotočenost na ciljeve ZPP-a kao što su životni standard poljoprivrednika i pitanja koja se odnose na zdravlje, zapošljavanje, okoliš i klimu;

149.  ističe da trgovinska politika EU-a mora biti usklađena s drugim poltikama EU-a kao što su politike u području razvoja i okoliša i podupirati ostvarenje ciljeva održivoga razvoja te da može doprinijeti postizanju ciljeva ZPP-a, osobito kako bi se zajamčilo da poljoprivredna zajednica ima primjeren životni standard i da roba dolazi do potrošača po razumnim cijenama; naglašava da bi poljoprivredno-prehrambeni sektor EU-a trebao iskoristiti prilike za rast koje nudi izvoz s obzirom na to da će oko 90 % dodatne potražnje za poljoprivredno-prehrambenim proizvodima u svijetu u sljedećem desetljeću doći izvan Europe; ističe da ZPP mora ispunjavati potrebe europskog društva koje se odnose na hranu, okoliš i klimu prije nego što se usmjeri na proizvodnju za prodaju na međunarodnom poljoprivrednom tržištu; naglašava da bi takozvane zemlje u razvoju trebale imati dovoljno prilika da uspostave i održavaju vlastite snažne poljoprivredno-prehrambene sektore;

150.  također smatra da robi proizvedenoj na temelju krčenja šuma, jagme za zemljištem ili resursima te kršenja ljudskih prava ne bi trebalo dopustiti pristup tržištu EU-a;

151.  podsjeća na novi Europski konsenzus o razvoju, kojim EU i njegove države članice ponovno potvrđuju svoju predanost načelu usklađenosti politika radi razvoja utvrđenog u članku 208. UFEU-a i prepoznaju iznimnu važnost njegova poštovanja, što podrazumijeva uzimanje u obzir ciljeva razvojne suradnje u svim politikama EU-a, uključujući poljoprivrednu politiku i financiranje, koji bi mogle negativno utjecati na zemlje u razvoju; u tom kontekstu smatra da bi se reformom ZPP-a trebalo poštovati pravo zemalja u razvoju da oblikuju svoje poljoprivredne i prehrambene politike bez slabljenja vlastitih kapaciteta za proizvodnju hrane i dugoročne sigurnosti opskrbe hranom, što osobito vrijedi za najmanje razvijene zemlje;

152.  podsjeća na predanost EU-a i njegovih država članica ciljevima održivog razvoja i ističe da je od ključne važnosti usklađenost ZPP-a s ciljevima održivog razvoja, osobito u slučaju cilja br. 2 (iskorijeniti glad), cilja br. 5 (ravnopravnost spolova), cilja br. 12 (odgovorna potrošnja i proizvodnja), cilja br. 13 (klimatska politika) i cilja br. 15 (očuvanje života na zemlji), s kojima treba uskladiti budući ZPP;

153.  poziva, u skladu s načelom proračunske učinkovitosti, na dosljednost i bolju sinergiju između ZPP-a i svih ostalih politika EU-a i međunarodnih obveza, posebno u područjima energije, opskrbe vodom, korištenja zemljišta, bioraznolikosti i ekosustava te razvoja udaljenih i planinskih područja;

154.  traži od Komisije da provodi sustavnu procjenu učinka odredaba u pogledu poljoprivrednog sektora u svakom trgovinskom sporazumu i da ponudi konkretne strategije kojima se jamči da nijedan poljoprivredni sektor neće biti oštećen trgovinskim sporazumom sklopljenim s trećom zemljom;

155.  ustraje u tome da su postupci i proizvodne metode osnovni dio socijalnih, ekonomskih i okolišnih standarda u svjetskoj trgovini poljoprivrednim proizvodima te potiče Komisiju da apelira na WTO da postupke i proizvodne metode potvrdi kao takve;

156.  ističe da ispunjenje ciljeva Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i ciljeva održivog razvoja mora biti jedno od vodećih načela svake trgovinske politike u pogledu poljoprivrednih proizvoda; napominje da Komisija u svom dokumentu za razmatranje o svladavanju globalizacije s pravom ističe potražnju za više proizvoda s oznakom pravedne trgovine te održivih i lokalnih proizvoda kao trend koji se mijenja u globalizaciji; naglašava da trgovinska politika EU-a može u velikoj mjeri doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja i klimatskih ciljeva iz Pariškog sporazuma;

157.  podsjeća da je EU ukinuo izvozne subvencije sa svoje strane i da u aktualnom proračunu EU-a više ne postoji proračunska linija za izvozne subvencije; poziva trgovinske partnere EU-a da se u tom pogledu obvežu na smanjenje domaće potpore kojom se narušava trgovina; traži od članica WTO-a koje i dalje dodjeljuju izvozne subvencije da provode Ministarsku odluku o izvoznoj konkurenciji donesenu u Nairobiju 19. prosinca 2015.;

158.  zahtijeva da Komisija bude na oprezu i pojača obrambeno djelovanje Unije u svrhu rješavanja postojećih i budućih prepreka za pristupanje tržištima u trećim zemljama, koje su u porastu, istodobno poštujući okoliš i ljudska prava, uključujući pravo na hranu; ističe da većina tih prepreka utječe na poljoprivredne proizvode (27 % prema bazi podataka Komisije o pristupu tržištu), a one se pak uglavnom odnose na sanitarne i fitosanitarne mjere za pristup tržištu;

159.  poziva Komisiju da u pripremi razmjene ponuda i izračunu kvota predvidi i uzme u obzir posljedice Brexita;

160.  poziva Komisiju da pokrene jasne i transparentne inicijative kako bi se dodatno ojačalo promicanje standarda EU-a u pogledu proizvodnje, sigurnosti, dobrobiti životinja i okoliša, kao i kratkih opskrbnih lanaca te da podupire programe za proizvodnju kvalitetne hrane, što bi se moglo postići i s pomoću programa označivanja europskog podrijetla te marketinškim i promidžbenim aktivnostima na unutarnjem tržištu i tržištima trećih zemalja za one sektore koji imaju koristi od posebnih instrumenata politike u okviru ZPP-a; ustraje u potrebi za smanjenjem birokracije i nepotrebnih uvjeta kako bi se manjim proizvođačima omogućilo sudjelovanje u tim programima; pozdravlja stalno povećanje proračunskih sredstava dostupnih za promidžbene programe te apelira na Komisiju da održi tempo povećanja tih odobrenih sredstava u svjetlu sve većeg interesa proizvođača;

161.  ističe važnost kratkih lokalnih i regionalnih lanaca opskrbe, koji su okolišno održiviji jer manje zagađuju okoliš s obzirom na kraće trajanje prijevoza te podrazumijevaju bolju sljedivost i svježije proizvode;

162.  podsjeća na važnost osnaživanja lokalnih poljoprivrednika u pogledu napredovanja u vrijednosnom lancu osiguravajući im pomoć i podršku u vezi s ekološkim proizvodima i proizvodima s dodanom vrijednošću i stavljajući im na raspolaganje novo znanje i tehnologije, s obzirom na to da postizanje održivosti zahtijeva izravno djelovanje kako bi se očuvali, zaštitili i poboljšali prirodni resursi;

163.  podsjeća da se lokalnom proizvodnjom podupiru lokalna gastronomija i lokalna gospodarstva;

164.  naglašava da bi budućnost poljoprivrede trebala biti usmjerena na proizvodnju visokokvalitetne hrane, jer u tome leži konkurentska prednost Europe; naglašava da se standardi EU-a trebaju održavati i jačati kad god je to moguće; poziva na mjere za daljnje povećanje dugoročne produktivnosti i konkurentnosti u sektoru proizvodnje hrane, uvođenje novih tehnologija i učinkovitiju upotrebu resursa, čime će se ojačati vodeća uloga EU-a u svijetu;

165.  smatra da je neprihvatljivo da postoje razlike u kvaliteti između prehrambenih proizvoda koji se na jedinstvenom tržištu oglašavaju i distribuiraju pod istom robnom markom i u istom pakiranju; pozdravlja poticaje Europske komisije za rješavanje pitanja različite kvalitete prehrambenih proizvoda na jedinstvenom tržištu, uključujući njezin rad na zajedničkoj metodologiji ispitivanja;

166.  pozdravlja napredak postignut u promicanju poljoprivrednih interesa EU-a u nedavnim bilateralnim trgovinskim pregovorima, osobito u pogledu pristupa tržištu za visokokvalitetne poljoprivredno-prehrambene proizvode iz EU-a i zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla u trećim zemljama; vjeruje da se taj trend može nastaviti i poboljšati;

Transparentan proces odlučivanja u cilju konsolidacije prijedloga ZPP-a za razdoblje 2021. – 2028.

167.  ističe da bi Parlament i Vijeće postupkom suodlučivanja trebali utvrditi opće zajedničke ciljeve, osnovne standarde, mjere i dodjelu financijskih sredstava te odrediti primjerenu razinu fleksibilnosti potrebnu da bi se države članice i njihove regije mogle nositi sa svojim posebnostima i zadovoljavati svoje potrebe u skladu s jedinstvenim tržištem kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja zbog nacionalnih odabira;

168.  žali zbog toga što cijeli postupak programiranja ZPP-a nakon 2020. – savjetovanje, komunikacija, procjena učinka i zakonodavni prijedlozi – opetovano počinje sa znatnim zakašnjenjem s obzirom na to da se približava kraj osmog parlamentarnog saziva, čime se stvara rizik da raspravu o budućem ZPP-u zasjene predizborne rasprave te se ugrožava mogućnost za postizanje konačnog sporazuma prije europskih izbora;

169.  poziva Komisiju da uvede prijelaznu uredbu kojom će se u slučaju kašnjenja u donošenju ZPP-a poljoprivrednicima omogućiti da i dalje imaju pristup mjerama programa ruralnog razvoja, osobito mjerama u pogledu okoliša i ulaganja;

170.  poziva države članice da se pobrinu za to da pri provedbi nove reforme ne bude kašnjenja u plaćanjima poljoprivrednicima te da preuzmu odgovornost i u slučaju kašnjenja primjereno obeštete poljoprivrednike;

171.  međutim, naglašava da je potrebno postići što veći napredak prije isteka trenutačnog mandata i isticati tu temu u predizbornoj kampanji za Europski parlament;

172.  priznaje da je važno da u postupku odlučivanja u okviru ZPP-a sudjeluju institucije i stručnjaci odgovorni za zdravstvene i ekološke politike koje utječu na biološku raznolikost, klimatske promjene te onečišćenje zraka, tla i vode;

173.  poziva Komisiju da prije uvođenja suštinskih promjena u oblikovanje i/ili provedbu ZPP-a predloži dovoljno dugo prijelazno razdoblje kako bi se državama članicama omogućio što bezbolniji prijelaz i vrijeme za pravilnu i propisnu provedbu nove politike te da bi se izbjegla kašnjenja u godišnjim plaćanjima poljoprivrednicima i u provedbi mjera ruralnog razvoja;

174.  poziva EU i njegove države članice da ojačaju dijalog sa zemljama u razvoju i stave na raspolaganje svoju stručnost i financijsku potporu za promicanje ekološki održive poljoprivrede koja se temelji na malim i obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, uz posebno usmjeravanje na žene i mlade, na što su se obvezale u Zajedničkoj deklaraciji sa sastanka na vrhu Afričke unije i EU-a 2017. naslovljenoj „Ulaganje u mlade za ubrzani uključivi rast i održivi razvoj”; podsjeća na doprinos žena u ruralnim područjima u ulozi poduzetnica i promicateljica održivog razvoja; ističe da je potrebno razviti njihov potencijal u održivoj poljoprivredi i njihovu otpornost u ruralnim područjima;

175.  podsjeća da su glad i pothranjenost u zemljama u razvoju uglavnom povezani s nedostatkom kupovne moći i/ili nemogućnošću siromašnog ruralnog stanovništva da bude samodostatno; stoga apelira na EU da aktivno pomogne zemljama u razvoju da svladaju prepreke (npr. lošu infrastrukturu, manjak logistike) u vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji;

176.  naglašava da će do 2050. više od polovice stanovništva najslabije razvijenih zemalja i dalje živjeti u ruralnom okruženju te da će se razvojem održive poljoprivrede u zemljama u razvoju pridonijeti iskorištavanju potencijala ruralnih zajednica, zadržati stanovnike u ruralnim područjima i smanjiti nezaposlenost, siromaštvo i nesigurnost hrane, što će pak pridonijeti borbi protiv temeljnih uzroka prisilnih migracija;

177.  prepoznaje važnu ulogu koju svemirske tehnologije, kao što su one osmišljene u okviru svemirskih i satelitskih programa EU-a kojima upravlja Agencija za europski GNSS (Galileo, EGNOS i Copernicus), mogu imati u postizanju ciljeva održivog razvoja UN-a nudeći pristupačna rješenja za olakšavanje prelaska na preciznu poljoprivredu, uz uklanjanje rasipanja, uštedu vremena, smanjenje zamora i optimiziranje uporabe opreme;

178.  poziva Komisiju da istraži svemirske tehnologije i alate povezane te Globalno partnerstvo za djelotvornu razvojnu suradnju kao mehanizme za pomoć u praćenju usjeva, stočarstva, šumarstva, ribarstva i akvakulture, pružanje potpore poljoprivrednicima, ribarima, šumarima i donositeljima politika u njihovim nastojanjima da primjene različite metode za postizanje održive proizvodnje hrane i davanje odgovora na povezane izazove;

179.  poziva Komisiju da se pobrine za to da države članice u svojim akcijskim planovima osiguraju jednakost žena i muškaraca u ruralnim područjima; apelira na Komisiju i države članice da podrže jednaku zastupljenost žena u strukturama institucija za dijalog sa sektorom i u tijelima strukovnih organizacija, zadruga i udruženja u sektoru koja su nadležna za donošenje odluka; smatra da bi se novim zakonodavstvom EU-a trebali znatno poboljšati tematski potprogrami za žene u ruralnim područjima;

180.  naglašava da bi Komisija i dalje trebala osiguravati da se zakonodavstvo EU-a o dobrobiti životinja strogo izvršava, i to uvijek ujednačeno u svim državama članicama, uz pravilnu kontrolu i sankcije; poziva Komisiju da prati i izvješćuje o zdravlju i dobrobiti životinja, među ostalim i o prijevozu životinja; podsjeća da proizvodi koji ulaze u EU moraju ispunjavati standarde u pogledu dobrobiti životinja te okolišne i društvene standarde; poziva na financijske poticaje za dobrovoljno donošenje mjera za dobrobit životinja koje nadilaze minimalne zakonodavne norme;

181.  poziva Komisiju da provede odgovarajuće zakonodavstvo EU-a, a posebno Uredbu Vijeća 1/2005/EZ od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza; u tom kontekstu smatra da je potrebno poštovati presudu Suda Europske unije kojom je presuđeno da zaštita dobrobiti životinja ne prestaje na vanjskim granicama EU-a i da stoga prijevoznici životinja koje se izvoze iz Europske unije moraju poštovati pravila EU-a o dobrobiti životinja, među ostalim i izvan EU-a;

182.  ustraje u tome da bi se posebna pozornost trebala posvetiti poljoprivrednicima koji se suočavaju s dodatnim troškovima zbog posebnih ograničenja povezanih s prirodnim područjima velike vrijednosti, kao što su planinska područja, otoci, najudaljenije regije i ostala područja u nepovoljnom položaju; smatra da je zbog njihovih posebnih ograničenja financiranje u okviru ZPP-a od ključne važnosti za te regije i da bi svako smanjenje vrlo štetno utjecalo na brojne poljoprivredne proizvode; apelira na države članice da izrade i primijene sustave kvalitete kako bi zainteresiranim proizvođačima pružile priliku da ih brzo uvedu;

183.  smatra da bi proračun programa POSEI trebalo održati na dovoljno visokoj razini da se najudaljenije regije mogu suočiti s izazovima u poljoprivredi, kako je Parlament tražio u nekoliko navrata; pozdravlja rezultate najnovijeg izvješća Komisije o provedbi programa POSEI te smatra da bi programi za najudaljenije regije i za manje egejske otoke trebali i dalje biti odvojeni od općeg sustava izravnih plaćanja EU-a kako bi se zajamčio uravnotežen teritorijalni razvoj sprečavanjem rizika od napuštanja proizvodnje zbog izazova povezanih s udaljenošću, izoliranošću, malom površinom, nepovoljnom topografijom i klimom te gospodarskom ovisnošću o malom broju proizvoda;

184.  poziva Komisiju da u Opservatorij za tržište mlijeka uvede samostalni odjel koji će proučavati cijene u najudaljenijim regijama radi brze reakcije na krizu u tom sektoru; smatra da bi definiciju „krize” i potom intervenciju Komisije trebalo prilagoditi najudaljenijim regijama uzimajući u obzir veličinu tržišta, ovisnost o ograničenom broju gospodarskih djelatnosti i manju mogućnost za diversifikaciju;

185.  poziva na bolju integraciju „kružnog gospodarstva” kako bi se zajamčila najbolja i najučinkovitija upotreba primarnih materijala i nusproizvoda u biogospodarstvima u razvoju te pritom poštovala ograničenja u pogledu dostupnosti biomase i zemljišta te ostalih usluga ekosustava te smatra da bi razvoj bioindustrije u ruralnim područjima mogao omogućiti nove poslovne modele koji bi poljoprivrednicima i vlasnicima šuma mogli pomoći da nađu nova tržišta za svoje proizvode i otvore radna mjesta; stoga poziva Komisiju i države članice da pruže potrebnu potporu sektoru poljoprivrede i šumarstva radi većeg doprinosa daljnjem razvoju biogospodarstva u EU-u; naglašava da je potrebno promicati agrošumarstvo koje može ponuditi višenamjenske, rekreacijske i produktivne ekosustave i mikroklime te ukloniti nedostatke koji bi mogli omesti njegov razvoj;

186.  smatra da bi se potporom u sklopu poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera, dopunjenom eko-programima na razini država članica, trebali pokriti troškovi prijelaza poljoprivrednika na nove održive prakse, primjerice promicanjem i agrošumarstva i ostalih mjera za održivo šumarstvo te potporom za te mjere kojima se podupire biološka raznolikost i genetska raznolikost životinjskih i biljnih vrsta, te troškovi prilagodbe promjenjivim klimatskim uvjetima;

187.  poziva Komisiju da zajamči inovacije, istraživanja i modernizaciju u agrošumarstvu i šumarstvu podupiranjem snažnog i prilagođenog sustava savjetovanja, ciljanog osposobljavanja i prilagođenih rješenja za poticanje inovacija te razmjenu znanja i najboljih praksi među državama članicama, uz opći naglasak na relevantnim novim tehnologijama i digitalizaciji; istodobno naglašava ključnu ulogu udruga vlasnika šuma u prijenosu informacija i inovacija, osposobljavanju i daljnjem obrazovanju vlasnika malih šuma te provedbi aktivnog višenamjenskog upravljanja šumama.

o
o   o

188.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 350, 29.12.2017., str. 15.
(2) SL L 221, 8.8.1998., str. 23.
(3) SL L 309, 24.11.2009., str. 71.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0022.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0203.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0095.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0057.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0197.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0099.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0504.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0427.
(13) SL C 86, 6.3.2018., str. 62.
(14) SL C 265, 11.8.2017., str. 7.
(15) SL C 288, 31.8.2017., str. 10.
(16) SL C 342, 12.10.2017., str. 10.


Tumačenje i provedba Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva
PDF 214kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o tumačenju i provedbi Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (2016/2018(INI))
P8_TA(2018)0225A8-0170/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 17. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–   uzimajući u obzir članak 295. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–   uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva.(1),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije od 20. listopada 2010.(2) („Okvirni sporazum iz 2010.”),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 16. prosinca 2003. o boljoj izradi zakonodavstva.(3),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj metodi rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova(4),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 22. prosinca 1998. o zajedničkim smjernicama za kvalitetu izrade zakonodavstva Zajednice(5),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(6),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu od 13. lipnja 2007. o praktičnim rješenjima za postupak suodlučivanja(7),

–  uzimajući u obzir Zajedničku političku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 27. listopada 2011. o dokumentima s objašnjenjem(8),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2017.(9),

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2018.-2019.(10),

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 18. ožujka 2014. (predmet „Biocidni proizvodi”), 16. srpnja 2015. (predmet „Mehanizam viznog reciprociteta”), 17. ožujka 2016. (predmet „CEF delegirani akt”), 14. lipnja 2016. (predmet „Tanzanija”) i 24. lipnja 2014. (predmet „Mauricijus”)(11),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 13. prosinca 2016. o općoj reviziji Poslovnika Europskog parlamenta(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT): trenutačno stanje i izgledi za budućnost(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o strateškim prioritetima za program rada Komisije za 2017.(14),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 9. ožujka 2016. o sklapanju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP)(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije(17),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti ‒ 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011.(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2012. o 18. izvješću o boljoj izradi zakonodavstva – primjena načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (2010.)(19),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa(20),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o jamčenju neovisnih procjena učinka(21),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. listopada 2017. naslovljenu „Dovršetak Agende za bolju regulativu: boljim rješenjima do boljih rezultata” (COM(2017)0651),

–  uzimajući u obzir članak 294. UFEU-a o postupku suodlučivanja;

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 24. listopada 2017. naslovljen „Pregled napora Unije za pojednostavnjenje i smanjenje regulatornog opterećenja” (SWD(2017)0675),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. prosinca 2016. pod naslovom „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”(22),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. pod naslovom „Bolja regulativa: bolji rezultati za snažniju Uniju” (COM(2016)0615),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 7. srpnja 2017. o smjernicama za bolju regulativu (SWD(2017)0350),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za pravna pitanja i Odbora za ustavna pitanja u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i Odbora za ustavna pitanja te mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za predstavke (A8-0170/2018),

A.  budući da je novi Međuinstitucijski sporazum stupio na snagu na dan potpisivanja 13. travnja 2016.;

B.  budući da su prilikom donošenja novog Međuinstitucijskog sporazuma Parlament i Komisija dali izjavu kojom se potvrđuje da novi Sporazum „odražava međusobnu ravnotežu i nadležnosti Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije kako su utvrđene Ugovorima” i da se njime „ne dovodi u pitanje Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije od 20. listopada 2010.”(23);

C.  budući da je, kako bi proveo odredbe novog Međuinstitucijskog sporazuma o međuinstitucijskom planiranju programa, Europski parlament izmijenio svoj Poslovnik, između ostalog radi utvrđivanja unutarnjih postupaka za pregovaranje i usvajanje zajedničkih zaključaka o višegodišnjem planiranju programa i zajedničkih izjava o godišnjem međuinstitucijskom planiranju programa;

D.  budući da su se u kontekstu godišnjeg međuinstitucijskog planiranja programa tri institucije usuglasile oko dvije zajedničke izjave o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2017. odnosno 2018. – 2019.;

E.  budući da za razliku od Međuinstitucijskog sporazuma iz 2003., novi Sporazum više ne obuhvaća pravni okvir za upotrebu alternativnih načina reguliranja, kao što su zajednička regulacija i samoregulacija, tako da se takve metode uopće ne spominju;

F.  budući da se u stavku 13. novog Međuinstitucijskog sporazuma traži od Komisije da u svoj postupak procjene učinka uključi što je moguće opsežnija savjetovanja; budući da se, slično tome, u stavku 19. novog Međuinstitucijskog sporazuma traži od Komisije da prije donošenja prijedloga, a ne nakon toga, provede javna savjetovanja na otvoren i transparentan način, kako bi se s pomoću modaliteta i vremenskih ograničenja tih javnih savjetovanja omogućilo najšire moguće sudjelovanje koje nije ograničeno na interesne skupine i njihove lobiste;

G.  budući da je u srpnju 2017. Komisija revidirala svoje smjernice za bolju regulativu kako bi se bolje objasnile i iskoristile poveznice između različitih koraka u izradi politika unutar Komisije, a kojima se zamjenjuju prethodne izolirane smjernice u kojima su se zasebno obrađivale procjena učinka, evaluacija i provedba, te kako bi se uključile nove smjernice za planiranje i savjetovanje s dionicima;

H.  budući da u skladu sa stavkom 16. novog Međuinstitucijskog sporazuma Komisija, na vlastitu inicijativu ili na poziv Parlamenta ili Vijeća, može nadopuniti vlastitu procjenu učinka ili provesti dodatni analitički rad koji smatra potrebnim;

I.  budući da je u novom Međuinstitucijskom sporazumu uzeta u obzir zamjena prijašnjeg Odbora za procjenu učinka Odborom Komisije za regulatorni nadzor; budući da je zadatak potonjeg, među ostalim, da provodi nepristranu provjeru kvalitete procjena učinka Komisije; budući da je potrebno pozitivno mišljenje Odbora kako bi se neka inicijativa, popraćena procjenom učinka, podnijela Komisiji na usvajanje; budući da, u slučaju negativnog mišljenja, nacrt izvješća treba preispitati i ponovno podnijeti Odboru te da je, u slučaju drugog negativnog mišljenja, potrebna politička odluka kako bi se inicijativa mogla nastaviti; budući da se mišljenje Odbora objavljuje na internetskim stranicama Komisije u isto vrijeme kao i izvješće o dotičnoj inicijativi te, u slučaju procjena učinka, nakon što Komisija usvoji povezanu političku inicijativu(24);

J.  budući da je početkom 2017. Odbor za regulatorni nadzor dovršio zapošljavanje osoblja, uključujući zapošljavanje triju osoba koje nisu bile iz institucija EU-a; budući da je Odbor tijekom 2016. preispitao 60 zasebnih procjena učinka, od kojih je 25 (42 %) dobilo početnu negativnu ocjenu, što je dovelo do revizije i ponovnog podnošenja Odboru; budući da je Odbor nakon toga, uz jednu iznimku, dao pozitivne sveukupne ocjene svim revidiranim procjenama učinka koje je zaprimio; budući da je Odbor razmijenio informacije sa službama Parlamenta o najboljim praksama i metodologijama povezanima s procjenama učinka;

K.  budući da će, u skladu sa stavkom 25. novog Međuinstitucijskog sporazuma, ako je predviđena izmjena pravne osnove koja uključuje promjenu iz redovnog zakonodavnog postupka u posebni zakonodavni postupak ili nezakonodavni postupak, tri institucije o tome razmijeniti mišljenja; budući da je Parlament izmijenio svoj Poslovnik kako bi se provela ta odredba; budući da se ta odredba još nije morala primijeniti;

L.  budući da, u skladu sa stavkom 27. novog Međuinstitucijskog sporazuma, tri institucije priznaju potrebu za ujednačavanjem postojećeg zakonodavstva s pravnim okvirom koji je ustanovljen Ugovorom iz Lisabona i posebno ističu potrebu za davanjem visokog prioriteta žurnom ujednačavanju svih temeljnih akata koji i dalje upućuju na regulatorni postupak s kontrolom; budući da je Komisija potonje ujednačavanje predložila u prosincu 2016.(25); budući da Parlament i Vijeće trenutno vrlo detaljno razmatraju taj prijedlog;

M.  budući da je novom Međuinstitucijskom sporazumu priložena nova inačica Zajedničkog dogovora o delegiranim aktima i o povezanim standardnim klauzulama; budući da će, u skladu sa stavkom 28. novog Međuinstitucijskog sporazuma, tri institucije stupiti u pregovore bez nepotrebnog odgađanja nakon stupanja na snagu Sporazuma s ciljem dopunjavanja tog Zajedničkog dogovora utvrđivanjem neobvezujućih kriterija za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a; budući da su, nakon dugog pripremnog rada, ti pregovori konačno započeli u rujnu 2017.;

N.  budući da su se, u skladu sa stavkom 29. novog Međuinstitucijskog sporazuma, tri institucije obvezale da će najkasnije do kraja 2017. uspostaviti zajednički funkcionalni registar delegiranih akata kojim će se pružati informacije na dobro strukturiran način, pristupačan korisnicima, s ciljem poboljšanja transparentnosti, olakšavanja planiranja i omogućavanja sljedivosti svih različitih faza za vrijeme ciklusa donošenja delegiranog akta; budući da je registar sada uspostavljen te je postao operativan u prosincu 2017.;

O.  budući da prema točki 32. Međuinstitucijskog sporazuma „Komisija provodi svoju ulogu posrednika na način da se ravnopravno odnosi prema dvjema granama zakonodavne vlasti, uz potpuno poštovanje uloga koje su Ugovorima dodijeljene institucijama”;

P.  budući da su, u skladu sa stavkom 34. novog Međuinstitucijskog sporazuma, Parlament i Vijeće u svojstvu suzakonodavaca istaknuli da je važno održavati bliske kontakte i prije međuinstitucijskih pregovora radi postizanja boljeg uzajamnog razumijevanja svojih stajališta te su se u tu svrhu usuglasili da će olakšati uzajamnu razmjenu mišljenja i informacija, među ostalim pozivanjem predstavnika drugih institucija na redovite neformalne razmjene mišljenja; budući da te odredbe nisu dovele do novih posebnih postupaka ili struktura; budući da, iako je pojačan kontakt između institucija u okviru Zajedničke izjave o zakonodavnim prioritetima, iskustva iz odbora pokazuje da ne postoji sustavan pristup kojim bi se olakšala takva uzajamna razmjena mišljenja i da je i dalje teško dobiti informacije i povratne informacije Vijeća o pitanjima koja su u njegovu okviru postavile države članice; budući da Parlament tu situaciju smatra izrazito nezadovoljavajućom;

Q.  budući da je, kako bi se dodatno poboljšala transparentnost zakonodavnog postupka, Parlament izmijenio svoj Poslovnik radi prilagodbe svojih propisa o međuinstitucijskim pregovorima tijekom redovnog zakonodavnog postupka, oslanjajući se na odredbe uvedene 2012. godine; budući da su svi pregovarački mandati Parlamenta javni, ali se to ne odnosi i na mandate Vijeća; budući da Parlament tu situaciju smatra izrazito nezadovoljavajućom;

R.  budući da su se, u skladu sa stavkom 39. novog Međuinstitucijskog sporazuma, kako bi se olakšala sljedivost različitih koraka u zakonodavnom procesu, tri institucije obvezale da će do 31. prosinca 2016. utvrditi načine za daljnji razvoj platformi i instrumenata u tu svrhu, s ciljem uspostavljanja posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju u pogledu zakonodavnih akata; budući da do sada nije uspostavljena takva zajednička baza podataka;

S.  budući da su se, u skladu sa stavkom 40. novog Međuinstitucijskog sporazuma, u pogledu pregovora o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja tri institucije obvezale da će se u roku od šest mjeseci nakon stupanja na snagu novog Međuinstitucijskog sporazuma sastati kako bi u pregovorima dogovorile poboljšana praktična rješenja za suradnju i razmjenu informacija u okviru Ugovora, u skladu s tumačenjem Suda Europske unije; budući da su ti pregovori započeli u studenomu 2016. i još traju;

T.  budući da je regulatorna suradnja postala ključni instrument u međunarodnim trgovinskim sporazumima na putu prema regulatornom dijalogu i usklađenosti među trgovinskim partnerima; budući da Komisija treba u tom procesu i dalje ustrajati na načelu pravednih i jednakih uvjeta za sve dionike te jamčiti maksimalnu transparentnost u donošenju odluka;

U.  budući da u skladu u stavku 46. novog Međuinstitucijskog sporazuma tri institucije potvrđuju svoju obvezanost na češću uporabu zakonodavne tehnike preinake za izmjenu postojećeg zakonodavstva uz potpuno poštovanje Međuinstitucionalnog sporazuma od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata;

V.  budući da se Komisija u skladu sa stavkom 48. novog Međuinstitucijskog sporazuma obvezuje da će kao doprinos Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) svake godine predstaviti pregled, koji će uključivati godišnji pregled opterećenosti, u pogledu postignutih rezultata u naporima Unije za pojednostavnjenje zakonodavstva, izbjegavanje prekomjernih propisa i smanjenje administrativnih opterećenja; budući da su rezultati prvog godišnjeg pregleda opterećenosti predstavljeni 24. listopada 2017. kao dio programa rada Komisije za 2018.;

W.  budući da je godišnji pregled opterećenosti jedinstvena prilika za utvrđivanje i praćenje rezultata napora EU-a u cilju izbjegavanja prekomjernih propisa i smanjenja administrativnog opterećenja; budući da je taj pregled izvrsna prilika kako bi se istaknula dodana vrijednost zakonodavstva EU-a i građanima pružila transparentnost;

X.  budući da se u novom Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva poziva na bolju međuinstitucijsku suradnju u cilju pojednostavnjenja postojećeg zakonodavstva Unije i izbjegavanja prekomjernih propisa i administrativnih opterećenja za građane, uprave i poduzeća; budući da Parlament naglašava da, s obzirom na međunarodne trgovinske sporazume, ti ciljevi ne bi trebali dovesti do nižih standarda zaštite okoliša, javnog zdravlja i zdravlja radnika, sigurnosti, standarda Međunarodne organizacije rada i prava potrošača;

Y.  budući da će u skladu sa stavkom 50. novog Međuinstitucijskog sporazuma tri institucije zajedno i redovito pratiti provedbu novog Međuinstitucijskog sporazuma na političkoj razini u okviru godišnjih rasprava, kao i na tehničkoj razini u okviru Međuinstitucijske koordinacijske skupine; budući da praćenje na političkoj razini uključuje redovite rasprave u Konferenciji predsjednika odbora i godišnji pregled stanja na visokoj razini; budući da su, nadalje, utvrđene posebne mjere nadzora u kontekstu zajedničkih izjava o zakonodavnim prioritetima EU-a za godine 2017. i 2018. – 2019.; budući da je, osim toga, iskustvo koje su odbori dosad stekli neprocjenjiv instrument za procjenu provedbe novog Međuinstitucijskog sporazuma; budući da Odbor za pravna pitanja ima posebnu nadležnost za bolju izradu zakonodavstva i pojednostavnjenje prava Unije;

Zajedničke obveze i ciljevi

1.  smatra da je novi Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva međuinstitucijsko ostvarenje kojim se želi poboljšati kvaliteta zakonodavstva Unije; podsjeća da se u mnogim slučajevima zakonodavstvom EU-a usklađuju ili zamjenjuju različita pravila u 28 država članica, čime nacionalna tržišta postaju međusobno i na jednak način dostupna, a ukupni administrativni troškovi se smanjuju u cilju uspostave potpuno funkcionalnog unutarnjeg tržišta;

2.  pozdravlja postignuti napredak i iskustva stečena u prvih godinu i pol primjene novog Međuinstitucijskog sporazuma i potiče institucije da ulože daljnje napore za potpunu provedbu Sporazuma, posebno u vezi s međuinstitucijskim pregovorima o neobvezujućim kriterijima za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a, ujednačavanjem svih temeljnih akata koji i dalje upućuju na regulatorni postupak s kontrolom, međuinstitucijskim pregovorima o praktičnim rješenjima suradnje i razmjene informacija u pogledu pregovora i sklapanja međunarodnih sporazuma, te uspostavljanjem posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju u pogledu zakonodavnih akata;

3.  podsjeća da je svrha novog Međuinstitucijskog sporazuma razviti otvoreniji i transparentniji odnos među trima institucijama u cilju pružanja visokokvalitetnog zakonodavstva u interesu građana EU-a; smatra da, iako se načelo lojalne suradnje među institucijama navodi samo u stavcima 9. i 32. u vezi s posebnim područjima obuhvaćenima novim Međuinstitucijskim sporazumom, kroz cijeli zakonodavni ciklus treba ga promatrati kao jedno od načela iz članka 13. UEU-a;

Planiranje programa

4.  pozdravlja to što su tri institucije postigle dogovor da će ojačati godišnje i višegodišnje planiranje programa Unije u skladu s člankom 17. stavkom 1. UEU-a s pomoću strukturiranijeg postupka s preciznim vremenskim planom; sa zadovoljstvom primjećuje da je prvo međuinstitucijsko godišnje planiranje programa u okviru novog Međuinstitucijskog sporazuma obavljeno uz aktivno sudjelovanje triju institucija, što je dovelo do Zajedničke izjave o zakonodavnim prioritetima EU-a za 2017., s 59 ključnih zakonodavnih prijedloga koji su utvrđeni kao prioritet za 2017., te do Zajedničke izjave o zakonodavnim prioritetima za razdoblje 2018. – 2019., s 31 ključnim zakonodavnim prijedlogom utvrđenim kao prioritet do kraja tekućeg mandata; u tom kontekstu posebno pozdravlja aktivno sudjelovanje Vijeća i vjeruje da će se on nastaviti i u budućnosti, uključujući u pogledu višegodišnjeg planiranja programa za novi mandat; smatra, međutim, da se prioritetni tretman za određene zakonodavne predmete koji je dogovoren u okviru zajedničkih izjava ne bi trebao upotrebljavati za vršenje nepotrebnog pritiska na suzakonodavce i da se većoj brzini ne bi trebala davati prednost na uštrb kvalitete zakonodavnih akata; smatra da je važno ocijeniti na koji se način primjenjuju aktualne prakse i pravila za odobravanje zajedničkih izjava te mogu li se uvesti poboljšanja u Poslovnik Parlamenta u pogledu pregovora o međuinstitucijskom programiranju, primjerice, kako bi se ojačao mandat koji klubovi zastupnika daju predsjedniku;

5.  smatra da je od najveće važnosti da se tijekom cijelog postupka pripreme i provedbe zajedničkih izjava u potpunosti obave savjetovanja s parlamentarnim odborima;

6.  ističe da se novim Međuinstitucijskim sporazumom ne dovode u pitanje uzajamne obveze dogovorene između Parlamenta i Komisije u Okvirnom sporazumu iz 2010.; posebno podsjeća na to da se pri provedbi stavaka 6. – 11. novog Međuinstitucijskog sporazuma moraju poštovati rješenja koja se odnose na raspored programa rada Komisije i koja su utvrđena u Prilogu 4. Okvirnom sporazumu iz 2010.;

7.  smatra da bi Komisija prilikom predstavljanja svojeg programa rada, osim elemenata iz stavka 8. novog Međuinstitucijskog sporazuma, trebala prikazati i na koji je način predviđeno zakonodavstvo opravdano u svjetlu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te navesti njegovu europsku dodanu vrijednost;

8.  pozdravlja uspostavu radne skupine Komisije za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije”, koja mora djelovati usporedno s novim Međuinstitucijskim sporazumom kako bi se povećalo povjerenje građana koji načelo supsidijarnosti smatraju ključnim aspektom demokratskog procesa;

9.  poziva Komisiju da predstavi uključivije, detaljnije i pouzdanije programe rada; posebno zahtijeva da se u programima rada Komisije jasno navodi pravna priroda svakog prijedloga s preciznim i realnim vremenskim okvirima; poziva Komisiju da zajamči da se budući zakonodavni prijedlozi, osobito ključni zakonodavni paketi, podnesu znatno prije kraja ovog parlamentarnog saziva, čime bi se suzakonodavcima dalo dovoljno vremena da u potpunosti primijene svoje ovlasti;

10.  potiče izradu učinkovitog zakonodavstva usmjerenog na zaštitu radnih mjesta i europsku konkurentnost s posebnim naglaskom na malim i srednjim poduzećima u svim gospodarskim sektorima;

11.  pozdravlja činjenicu da je Komisija odgovorila na zahtjeve Parlamenta za prijedloge akata Unije na temelju članka 225. UFEU-a, najvećim dijelom unutar roka od tri mjeseca navedenog u stavku 10. novog Međuinstitucijskog sporazuma; ističe, međutim, da je Komisija propustila donijeti posebne komunikacije kako je predviđeno u toj odredbi; poziva Komisiju da donese takve komunikacije kako bi postigla potpunu transparentnost i dala politički odgovor na zahtjeve koje je Parlament iznio u svojim rezolucijama, te da pritom uzme u obzir relevantne analize Parlamenta o europskoj dodanoj vrijednosti i trošku neujedinjene Europe;

12.  ističe važnost transparentne suradnje u dobroj vjeri između Parlamenta, Vijeća i Komisije, koju bi u praksi trebalo ostvariti istinskom predanošću Komisije da u provedbu svojih mehanizama programiranja na istoj razini uključi Parlament i Vijeće, te podsjeća Komisiju na njezinu obvezu da odmah odgovori na zakonodavna i nezakonodavna izvješća o vlastitoj inicijativi; izražava žaljenje zbog činjenice da nije bilo odgovora na više izvješća o vlastitoj inicijativi te poziva Komisiju da suzakonodavcima u roku od tri mjeseca dostavi razloge kada povuče neki tekst i obrazloženi odgovor na zahtjeve za zakonodavne ili nezakonodavne prijedloge;

13.  smatra da se brisanjem svih upućivanja na uporabu alternativnih metoda reguliranja u novom Međuinstitucijskom sporazumu ne dovodi u pitanje stajalište Parlamenta po kojem se neobvezujuće pravo treba primjenjivati samo uz najveći oprez i na dobro opravdanoj osnovi, bez ugrožavanja pravne sigurnosti i jasnoće postojećeg zakonodavstva, te nakon savjetovanja s Parlamentom(26); osim toga, brine ga da bi nedostatak jasnog ograničenja korištenja neobvezujućeg prava mogao čak potaknuti njegovu upotrebu, bez jamstva da će Parlament moći provoditi nadzor;

14.  poziva Vijeće i Komisiju da se dogovore o tome da bi se alternativne metode reguliranja, pod uvjetom da su strogo potrebne, trebale uključiti u dokumente višegodišnjeg i godišnjeg planiranja programa, kako bi zakonodavci mogli znati o kojim je metodama točno riječ i svoj nadzor provoditi na pravilan način;

Instrumenti za bolju izradu zakonodavstva

15.  ističe da procjene učinka mogu služiti za donošenje političkih odluka, ali nikada ne smiju biti zamjena za njih ili prouzročiti nepotrebno kašnjenje u zakonodavnom procesu; ističe da tijekom cijelog zakonodavnog postupka i u svim procjenama učinka predloženog zakonodavstva, posebnu pozornost treba obratiti na mogući utjecaj na one dionike koji imaju najmanje prilika da izraze svoju zabrinutost donositeljima odluka, uključujući mala i srednja poduzeća, civilno društvo, sindikate i druge koji nemaju prednost lakog pristupa institucijama; smatra da se u procjenama učinka jednaka pozornost treba posvetiti evaluaciji društvenih, zdravstvenih i ekoloških posljedica te da se posebno treba procijeniti učinak na temeljna prava građana i jednakost žena i muškaraca;

16.  podsjeća da mala i srednja poduzeća predstavljaju 99% svih poduzeća u EU-u te da ona stvaraju 58% prometa EU-a i zapošljavaju dvije trećine ukupnih zaposlenih u privatnom sektoru; nadalje podsjeća da se Komisija u Zakonu o malom poduzetništvu obvezala na provedbu načela „počnimo od malih” u procesu donošenja politika i da to uključuje test za MSP-ove kako bi se procijenio utjecaj predstojećeg zakonodavstva i administrativnih inicijativa na mala i srednja poduzeća(27); podsjeća da je u svojoj Odluci od 9. ožujka 2016. o novom Međuinstitucijskom sporazumu Parlament izjavio da se tekstom novog Međuinstitucijskog sporazuma tri institucije ne obvezuje dovoljno da u svoje procjene učinka uključe mala i srednja poduzeća i testove konkurentnosti(28); ističe da je važno uzeti u obzir učinak na konkurentnost i inovacije, kao i potrebe malih i srednjih poduzeća i posvetiti im pažnju u svim fazama zakonodavnog ciklusa te izražava zadovoljstvo činjenicom da se u okviru Smjernica Komisije za bolju regulativu propisuje da se potencijalne učinke na mala i srednja poduzeća i konkurentnost mora uzimati u obzir, kada je to prikladno, i o njima sustavno izvještavati u svim procjenama učinka; primjećuje da testovima za MSP-ove često nedostaju kvaliteta i koherentna primjena; poziva Komisiju da razmotri kako bi se utjecaj na mala i srednja poduzeća mogao još bolje uzeti u obzir i namjerava u nadolazećim godinama pobliže pratiti to pitanje;

17.  potiče Komisiju da, u kontekstu bolje izrade zakonodavstva, bolje procijeni društvene i ekološke posljedice svojih politika i njihov učinak na temeljna prava građana, imajući ujedno na umu cijena nedonošenja zakonodavstva na europskoj razini i činjenicu da su analize troškova i koristi samo jedan od mnogih kriterija;

18.  ponavlja poziv da se u sve procjene učinka obavezno uvrsti uravnotežena analiza srednjoročnih i dugoročnih učinaka na gospodarstvo, društvo, okoliš i zdravlje;

19.  poziva Komisiju da procjene učinka kao i ex post evaluacije koristi za ispitivanje usklađenosti inicijativa, prijedloga ili postojećih zakonodavnih akata s ciljevima održivog razvoja, kao i njihova učinka na napredak i provedbu u pogledu tih ciljeva;

20.  podsjeća na to da se ideja o dodatnoj, neovisnoj tehničkoj ad hoc skupini iz početnog prijedloga Komisije za novi Međuinstitucijski sporazum nije dodatno razmatrala tijekom pregovora; ističe da je stvaranje takve skupine bilo usmjereno na jačanje neovisnosti, transparentnosti i objektivnosti procjena učinka; podsjeća da je u okviru stavka 15. novog Međuinstitucijskog sporazuma dogovoreno da će Parlament i Vijeće, ako i kada to u okviru zakonodavnog postupka smatraju prikladnim i potrebnim, provesti procjene učinka u vezi sa svojim znatnim izmjenama prijedloga Komisije koje su prijeko potrebne za donošenje informacijama potkrijepljene i utemeljene odluke; podsjeća svoje odbore na to da je važno da se koriste tim alatom kad god je to potrebno;

21.  pozdravlja činjenicu da se u novom Međuinstitucijskom sporazumu upućuje na uključivanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u područje primjene procjena učinka; u tom pogledu naglašava da bi procjene učinka uvijek trebale obuhvaćati temeljitu i strogu analizu usklađenosti prijedloga s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti te precizirati njegovu europsku dodanu vrijednost;

22.  napominje da znatni broj prijedloga Komisije nije bio popraćen procjenama učinka te da su odbori izrazili zabrinutost da kvaliteta i razina detalja u procjenama učinka variraju od sveobuhvatnih do prilično površnih procjena; ističe da u prvoj fazi primjene novog Međuinstitucijskog sporazuma, 20 od 59 prijedloga Komisije uključenih u zajedničku deklaraciju iz 2017. nije bilo popraćeno procjenama učinka; u tom pogledu podsjeća da, iako je u svakom slučaju predviđeno da bi inicijative za koje se očekuje da će imati znatan društveni, gospodarski ili ekološki učinak trebale biti popraćene procjenom učinka, u stavku 13. Međuinstitucijskog sporazuma navodi se da bi inicijative uključene u program rada Komisije ili u zajedničku izjavu, kao opće pravilo, trebale biti popraćene procjenom učinka;

23.  pozdravlja činjenicu da se Međuinstitucijskim sporazumom propisuje da bi „europsku dodanu vrijednost” bilo kojeg predloženog djelovanja Unije, kao i „cijenu neujedinjene Europe” u izostanku djelovanja Unije, trebalo uzeti u obzir prilikom određivanja zakonodavnog programa; ističe činjenicu da se cijena neujedinjene Europe može procijeniti na 1,75 bilijuna EUR godišnje, što odgovara 12 % BDP-a EU-a za 2016.; u tom kontekstu odaje priznanje radu Uprave za procjenu učinka i europsku dodanu vrijednost Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS);

24.  poziva Komisiju da dodatno razjasni na koji način namjerava procijeniti troškove neujedinjene Europe, među ostalim troškove za proizvođače, potrošače, radnike, uprave i okoliš koji nastaju zbog nepostojanja usklađenog zakonodavstva na razini EU-a, pri čemu različita nacionalna pravila uzrokuju dodatne troškove i čine politike manje učinkovitima, kako je navedeno u stavcima 10. i 12. novog Međuinstitucijskog sporazuma; ističe da se takva procjena ne bi trebala provoditi samo u slučaju klauzula o vremenskom ograničenju valjanosti, prema kraju programa, ili kada se predviđa stavljanje izvan snage, nego bi ih se također trebalo uzeti u obzir u slučajevima u kojima mjere ili zakonodavstvo na razini EU-a još ne postoje ili se preispituju;

25.  podsjeća da je prethodni Odbor za procjenu učinka zamijenjen novim Odborom za regulatorni nadzor, čime se povećala neovisnost Odbora; ponavlja da treba zaštititi neovisnost, transparentnost i nepristranost Odbora za regulatorni nadzor i njegova rada te da članovi Odbora ne bi trebali biti podložni nikakvoj političkoj kontroli(29); ističe da Komisija treba zajamčiti da se sva mišljenja Odbora, uključujući i ona negativna, javno objavljuju i budu dostupna u isto vrijeme kao i odgovarajuće procjene učinka; poziva na ocjenjivanje rezultata Odbora za nadzor regulative u pogledu njegovih zadaća nadziranja i davanja objektivnih savjeta o procjenama učinka;

26.  ističe da Uprava za procjenu učinka i europsku dodanu vrijednost osnovana unutar uprave Parlamenta pomaže parlamentarnim odborima te im pruža mnoštvo usluga, za koje moraju biti na raspolaganju dostatni resursi kako bi se osiguralo da zastupnici i odbori dobivaju najbolju moguću i raspoloživu potporu; pozdravlja činjenicu da je Konferencija predsjednika odbora usvojila ažuriranu inačicu priručnika „Procjena učinka – smjernice za odbore” od 12. rujna 2017.;

27.  poziva sve svoje odbore da preispituju procjene učinka Komisije i da preispituju ex ante analize procjene učinka Parlamenta u što ranijoj fazi zakonodavnog postupka;

28.  podsjeća da u skladu sa stavkom 14. novog Međuinstitucijskog sporazuma, Europski parlament nakon razmatranja zakonodavnih prijedloga Komisije u potpunosti uzima u obzir procjene učinka Komisije; podsjeća u tom kontekstu da parlamentarni odbori mogu pozvati Komisiju da predstavi svoju procjenu učinka i odabranu političku opciju na redovnoj sjednici odbora te poziva svoje odbore da se češće koriste tom prilikom, kao i mogućnošću da im službe Parlamenta predstave početnu ocjenu procjene učinka koju je izradila Komisija; međutim, naglašava da to ne smije dovesti do ograničenja manevarskog prostora koji je na raspolaganju suzakonodavcima;

29.  pozdravlja mogućnost da Komisija dopunjuje svoje procjene učinka tijekom zakonodavnog postupka; smatra da bi se stavak 16. novog Međuinstitucijskog sporazuma trebao tumačiti na način da bi, kada to zatraže Parlament ili Vijeće, Komisija trebala u pravilu odmah dostaviti takve dodatne procjene učinka;

30.  naglašava važnost pravovremenog, javnog i transparentnog sudjelovanja dionika i savjetovanja s njima, ostavljajući dovoljno vremena za konstruktivne odgovore; smatra da je ključno da Komisija u pripremnoj fazi provodi javna savjetovanja na svim službenim jezicima;

31.  napominje da prema stavku 17. novog Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva „svaka od tri institucije odgovorna je za to kako će organizirati provedbu vlastite procjene učinka, uključujući interne organizacijske resurse i kontrolu kvalitete”;

32.  pozdravlja činjenicu da su se u stavku 17. novog Međuinstitucijskog sporazuma tri institucije obvezale na razmjenu informacija o najboljoj praksi i metodologijama povezanima s procjenama učinka; mišljenja je da bi to, kad god je moguće, trebalo obuhvaćati razmjenu neobrađenih podataka na kojima se temelji procjena učinka Komisije, a pogotovo kada Parlament odluči da će dopuniti procjenu učinka Komisije svojim dodatnim radovima; u tu svrhu potiče službe triju institucija da surađuju u najvećoj mogućoj mjeri, između ostalog u pogledu zajedničkih tečajeva o metodologijama procjene učinka, kao i u cilju ostvarivanja buduće zajedničke međuinstitucijske metodologije;

33.  potvrđuje da je ključno da, kao što se navodi u stavku 18. novog Međuinstitucijskog sporazuma, „Komisijina početna procjena učinka i svaki dodatni rad na procjeni učinka koji institucije provode tijekom zakonodavnog procesa” budu objavljeni do završetka zakonodavnog procesa kako bi se zajamčila transparentnost u odnosu na građane i dionike;

34.  ponavlja svoje stajalište da bi dionici, uključujući sindikate i civilno društvo, trebali biti u mogućnosti, što je ranije moguće u fazi savjetovanja, pružiti učinkovit doprinos postupku procjene učinka i potiče Komisiju da se u tu svrhu sustavnije koristi planovima djelovanja i početnim procjenama učinka te ih objavljuje na vrijeme na početku postupka procjene učinka;

35.  pozdravlja obvezu koju je preuzela Komisija da prije usvajanja prijedloga provede opširna savjetovanja i, osobito, potakne izravno sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, civilnog društva i drugih krajnjih korisnika u savjetovanjima; sa zadovoljstvom prima na znanje da revidirane Smjernice Komisije za bolju regulativu idu u tom smjeru;

36.  ističe nove odredbe za javna savjetovanja i savjetovanja s dionicima koja bi trebala poslužiti kao važan instrument i u pripremnoj fazi i tijekom cijelog zakonodavnog postupka;

37.  potiče Komisiju da poštuje obvezujuće rokove zadane za izvješća o provedbi i reviziju postojećih direktiva i uredbi;

38.  ističe važnost ex post evaluacija postojećeg zakonodavstva, u skladu s načelom „prethodne evaluacije” i preporučuje da se one, kad god je to moguće, provode u obliku ex post procjena učinka primjenom iste metodologije kao i kod ex ante procjena učinka u vezi s istim zakonodavnim propisom, kako bi se omogućila bolja ocjena uspješnosti potonjeg;

39.  pozdravlja stavak 22. novog Međuinstitucijskog sporazuma u kojem su tri institucije, s ciljem podupiranja postupka evaluacije postojećeg zakonodavstva, suglasne da će, prema potrebi, postaviti zahtjeve o izvješćivanju, praćenju i evaluaciji u zakonodavstvo, izbjegavajući pritom prekomjerne propise i administrativna opterećenja, osobito za države članice; prima na znanje izazove povezane s prikupljanjem podataka u državama članicama o izvršavanju zakonodavstva i potiče Komisiju i države članice da u tom pogledu pojačaju napore;

40.  pozdravlja stavak 23. novog Međuinstitucijskog sporazuma u kojem su se tri institucije usuglasile da će sustavno razmatrati uporabu klauzula o preispitivanju u zakonodavstvu; poziva Komisiju da u svoje prijedloge uvrsti klauzule o preispitivanju kad god je to primjereno i, ako to nije slučaj, da navede svoje razloge za odstupanje od tog općeg pravila;

Zakonodavni instrumenti

41.  pozdravlja obveze koje je preuzela Komisija u vezi s opsegom obrazloženja priloženog svakom njezinom prijedlogu; izražava posebno zadovoljstvo činjenicom da će Komisija objasniti i na koji su način predložene mjere opravdane u svjetlu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; ističe, s tim u vezi, koliko je važno da procjene i obrazloženja usklađenosti s tim načelima i europska dodana vrijednost predloženih mjera, budu sveobuhvatnije i snažnije;

42.  smatra da je potrebna dosljednost između obrazloženja i procjene učinka u vezi s jednim te istim prijedlogom; stoga poziva Komisiju da osigura takvu dosljednost i objasni svoj odabir ako odstupa od zaključaka procjene utjecaja;

43.  skreće pozornost na činjenicu da se u stavku 25. novog Međuinstitucijskog sporazuma Komisija samo obvezala „uzeti u obzir razliku u prirodi i učincima između uredaba i direktiva”; ponavlja svoj zahtjev, kojim se slijedi isti pristup koji je naveden u Montijevom izvješću, za veće korištenje propisa u zakonodavnim prijedlozima(30), u skladu s odgovarajućim pravnim zahtjevima utvrđenima Ugovorima, kako bi se osigurala dosljednost, jednostavnost i pravna sigurnost diljem Unije;

44.  pozdravlja to što su se tri institucije obvezale na razmjenu mišljenja o izmjenama pravne osnove, kako je navedeno u stavku 25. novog Međuinstitucijskog sporazuma; ističe ulogu i stručnost svoga Odbora za pravna pitanja u vezi s provjerom pravne osnove(31); podsjeća na stav Parlamenta da će se suprotstaviti svakom pokušaju narušavanja zakonodavnih ovlasti Parlamenta kroz neopravdane izmjene pravne osnove; poziva Vijeće da u potpunosti poštuje obvezu da nastavi dijalog s Parlamentom u slučaju neslaganja oko predložene pravne osnove, posebno kod politički osjetljivih predmeta;

45.  ističe činjenicu da bi odabir pravne osnove za prijedlog Komisije trebao počivati na objektivnoj osnovi podložnoj sudskom preispitivanju; međutim, naglašava pravo Parlamenta kao suzakonodavca da predlaže izmjene pravne osnove na temelju svojeg tumačenja Ugovora;

Delegirani i provedbeni akti

46.  ističe važnost načela iz stavka 26. novog Međuinstitucijskog sporazuma i ponavlja da zakonodavac ima ovlast odlučiti o tome je li potrebno koristiti se delegiranim i provedbenim aktima te u kojoj mjeri, unutar granica utvrđenih Ugovorima i uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije(32);

47.  napominje da delegiranje ovlasti Komisiji nije samo tehničko pitanje već može obuhvaćati i politički osjetljiva pitanja koja su iznimno važna za građane, potrošače i poduzeća u EU-u;

48.  pozdravlja napore Komisije da ispuni rok iz stavka 27. novog Međuinstitucijskog sporazuma za donošenje prijedloga ujednačavanja svih temeljnih akata koji i dalje upućuju na regulatorni postupak s kontrolom; nadalje smatra da bi u pravilu svi slučajevi koji su se ranije rješavali u okviru regulatornog postupka s kontrolom sada trebali biti ujednačeni s člankom 290. UFEU-a i tako se pretvoriti u delegirane akte(33);

49.  upozorava na to da uključivanje obveze Komisije o sustavnoj upotrebi stručnjaka iz država članica u vezi s pripremom delegiranih akata ne bi trebalo dovesti do toga da relevantni postupak bude vrlo sličan, ako ne i potpuno istovjetan postupku uspostavljenom za pripremu provedbenih akata, posebno u vezi s proceduralnim ovlastima povjerenima tim stručnjacima; smatra da to također može zamagliti razlike između dvije vrste akata u onoj mjeri u kojoj bi moglo podrazumijevati de facto oživljavanje mehanizma komitologije koji je bio na snazi prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona;

50.  izražava nezadovoljstvo činjenicom da je, unatoč ustupcima Parlamenta, Vijeće i dalje vrlo nesklono prihvaćanju delegiranih akata ako su ispunjeni kriteriji iz članka 290. UFEU-a; podsjeća na to da bi se, kao što je utvrđeno u uvodnoj izjavi 7., novim Međuinstitucijskim sporazumom trebali olakšati pregovori u okviru redovnog zakonodavnog postupka i poboljšati primjena članaka 290. i 291. UFEU-a; ističe da je za nekoliko zakonodavnih predmeta Vijeće ipak inzistiralo na tome da se ili dodijele provedbene ovlasti u skladu s člankom 291. UFEU-a ili da se svi elementi koji ispunjavaju uvjete za delegiranje ovlasti ili dodjelu provedbenih ovlasti uvrste in abstracto u sam temeljni akt; izražava razočaranje zbog činjenice da u tim slučajevima Komisija nije branila svoje prvotne prijedloge;

51.  vrlo je zabrinut zbog toga što Vijeće nastoji gotovo sustavno zamijeniti delegirane akte provedbenim aktima; posebno neprihvatljivom smatra činjenicu da Vijeće pokušava iskoristiti usklađivanje nakon Ugovora iz Lisabona kako bi regulatorni postupak s kontrolom zamijenilo provedbenim aktima umjesto delegiranim aktima;

52.  pozdravlja početak međuinstitucijskih pregovora iz stavka 28. novog Međuinstitucijskog sporazuma; potvrđuje svoj stav o neobvezujućim kriterijima za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a kako je utvrđeno u Rezoluciji od 25. veljače 2014.(34); smatra da bi oni trebali biti osnova za te pregovore;

53.  podsjeća da politički značajni elementi, kao što su popisi ili registri Unije proizvoda ili tvari, trebaju ostati sastavni dio temeljnog akta, kada je to prikladno u obliku priloga, te bi ih stoga trebalo mijenjati samo delegiranim aktima; ističe da bi se zbog pravne sigurnosti trebalo izbjegavati stvaranje samostalnih popisa;

54.  smatra da se kriterijima za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a moraju uzeti u obzir odluke Suda Europske unije, kao što su odluke u predmetima „Biocidni proizvodi”, „CEF delegirani akt” i „Mehanizam viznog reciprociteta”(35);

55.  pozdravlja to što se Komisija obvezala da će, bude li u okviru pripreme prvog nacrta provedbenih akata potrebno šire stručno znanje, po potrebi angažirati stručne skupine, provesti savjetovanja s ciljanim dionicima, kao i javna savjetovanja; smatra da bi se Parlament trebao na odgovarajući način obavješćivati kad god se takav postupak savjetovanja pokrene;

56.  s odobravanjem primjećuje da je Komisija u stavku 28. novog Međuinstitucijskog sporazuma pristala pobrinuti se za to da Parlament i Vijeće dobiju ravnopravan pristup svim informacijama o delegiranim i provedbenim aktima, tako da će primiti sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica; pozdravlja činjenicu da će stručnjaci iz Europskog parlamenta i Vijeća sustavno imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije na koje su pozvani stručnjaci iz država članica i koji se odnose na pripremu delegiranih akata; poziva Komisiju da istinski i dosljedno poštuje tu obvezu; napominje da se takav pristup već poboljšao;

57.  naglašava da je potrebno poboljšati neformalnu suradnju tijekom faze pripreme delegiranih akata i provedbenih akata; upozorava da se u pripremi delegiranih i provedbenih akata ne smije izgubiti iz vida namjera zakonodavaca kako je izražena u zakonodavnom aktu i kao dio njegova cilja; ističe važnost registra delegiranih akata, koji je sada u funkciji;

58.  izražava žaljenje zbog činjenice da Komisija u mnogim slučajevima bez izmjena usvaja mjere drugog stupnja koje predlože tri tijela za financijske usluge (ESMA, EBA i EIOPA), čime se skraćuje razdoblje nadzora za Parlament u slučajevima kada se uvode važne izmjene ili znatan broj njih;

59.  pozdravlja brz napredak ostvaren na međuinstitucijskoj razini u pogledu uspostave zajedničkog funkcionalnog registra delegiranih akata i pozdravlja njegovo službeno pokretanje od 12. prosinca 2017.;

60.  sa zanimanjem iščekuje korištenje dobro strukturiranog i funkcionalnog registra delegiranih akata koji je prilagođen korisnicima, a koji je izrađen na zahtjev Parlamenta i objavljen 12. prosinca 2017.;

61.  napominje da poboljšani zakonodavni postupci na razini EU-a uz pravovremenu i intenzivniju međuinstitucijsku suradnju mogu dovesti do dosljednije i usklađenije primjene prava EU-a;

Transparentnost i koordinacija zakonodavnog procesa

62.  pozdravlja činjenicu da prema stavku 32. novog Međuinstitucijskog sporazuma Parlament i Vijeće, kao suzakonodavci, izvršavaju svoje ovlasti na ravnopravan način i da Komisija mora provoditi svoju ulogu posrednika na način da se ravnopravno odnosi prema dvjema granama zakonodavne vlasti; podsjeća da je to načelo već utvrđeno u Ugovoru iz Lisabona; stoga traži od Komisije da obama zakonodavcima istodobno stavi na raspolaganje i, kada je to moguće, javno objavi sve relevantne dokumente povezane sa zakonodavnim prijedlozima, uključujući radne dokumente;

63.  izražava žaljenje zbog toga što stavci 33. i 34. novog Međuinstitucijskog sporazuma još nisu doveli do poboljšanja protoka informacija iz Vijeća, osobito s obzirom na to da očito postoji opći nedostatak informacija o pitanjima koja su države članice istaknule unutar Vijeća i da ne postoji sustavan pristup kojim bi se olakšala uzajamna razmjena mišljenja i informacija; sa zabrinutošću primjećuje da se protok informacija obično uvelike razlikuje od predsjedništva do predsjedništva i među službama Glavnog tajništva Vijeća; naglašava da je pristup informacijama asimetričan među suzakonodavcima s obzirom na to da Vijeće može prisustvovati sjednicama parlamentarnih odbora, a predstavnici Parlamenta nisu pozvani na sjednice radnih skupina Vijeća; stoga smatra da je poželjno uvesti dosljedno transparentan pristup; predlaže da sve sjednice Vijeća u pravilu budu javne, baš kao što je slučaj sa sjednicama Parlamenta;

64.  zahtjeva da se stavci 33. i 34. novog Međuinstitucijskog sporazuma u potpunosti provedu; osobito traži od Vijeća da se programi, radni dokumenti i prijedlozi predsjedništva radnih skupina i Odbora stalnih predstavnika vlada država članica (Coreper) prosljeđuju Parlamentu na redovit i strukturiran način kako bi se omogućilo usklađivanje razina informacija među suzakonodavcima; smatra da bi stavke 33. i 34. novog Međuinstitucijskog sporazuma trebalo tumačiti u smislu da se, uz neformalne razmjene mišljenja, Parlament može pozvati da pošalje predstavnika na sastanke radnih skupina Vijeća i Corepera;

65.  ističe da se, u smislu stavaka 35. i 36. novog Međuinstitucijskog sporazuma, usklađivanje i ubrzanje zakonodavnog procesa mogu postići samo ako se u potpunosti očuvaju prerogativi svake institucije; stoga smatra da usklađivanje ili ubrzanje ni u kojem slučaju ne smiju dovesti do toga da druge institucije nameću vremenski raspored Parlamentu;

66.  apelira na to da se pojačaju napori za uspostavljanje posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju zakonodavnih akata iz stavka 39. novog Međuinstitucijskog sporazuma; podsjeća na to da bi ta baza podataka trebala sadržavati podatke o svim fazama zakonodavnog postupka kako bi se lakše mogao pratiti njegov tijek; predlaže da bi to trebalo sadržavati i informacije o postupku procjene učinka;

67.  podsjeća tri institucije da je potreban daljnji napredak u radu na uspostavljanju posebne zajedničke baze podataka o trenutačnom stanju zakonodavnih akata;

68.  predlaže da se Vijeće barem jednom sastane s Parlamentom u okviru postupka savjetovanja kako bi Parlament mogao predstaviti i obrazložiti usvojene amandmane, a Vijeće izraziti svoje stajalište o njima; u svakom slučaju predlaže da Vijeće podnese pisani odgovor;

69.  predlaže da Parlament izradi kvantitativnu studiju o učinkovitosti postupka savjetovanja;

70.  potiče Komisiju da poštuje zadane rokove određene u Uredbi o europskim nadzornim tijelima prilikom donošenja odluka o tome da podrži, izmijeni ili ne podrži nacrte tehničkih standarda i da, ako iznimno ne može poštovati te rokove, barem o tome znatno unaprijed službeno obavijesti suzakonodavce, kao i razlozima za to; ističe činjenicu da je Komisija nedavno u brojnim slučajevima to propustila učiniti; podsjeća Komisiju da postupcima na temelju kojih Parlament izjavljuje da nema prigovora na neki akt nije svrha nadoknaditi kašnjenja u Komisiji te da ti postupci znatno utječu na vrijeme koje Parlament ima za provedbu svojeg prava nadzora;

71.  pozdravlja činjenicu da su međuinstitucijski pregovori iz stavka 40. novog Međuinstitucijskog sporazuma počeli u studenom 2016.; s razočaranjem primjećuje da nakon više od jedne godine rasprava, tri kruga pregovora na političkoj razini i niza sastanaka na tehničkoj razini, još nije postignut dogovor unatoč jasnoj i utvrđenoj sudskoj praksi; navodi do sada postignut napredak i snažno ustraje u tome da se ovi pregovori zaključe tijekom bugarskog predsjedništva;

72.  pozdravlja pisane informativne obavijesti koje Komisije dostavlja prije međunarodnih konferencija, kao i dnevne usmene informativne obavijesti predsjedništva Vijeća i Komisije tijekom tih konferencija;

73.  žali zbog činjenice da Parlament ne može kao promatrač prisustvovati koordinacijskim sastancima EU-a tijekom međunarodnih konferencija;

74.  podsjeća Vijeće i Komisiju da praktična rješenja u vezi s međunarodnim sporazumima moraju biti u skladu s Ugovorima, posebno člankom 218. stavkom 10. UFEU-a, te se njima moraju uzeti u obzir odluke Suda Europske unije, kao što su one donesene u predmetima Tanzanije i Mauricijusa(36);

75.  poziva ostale institucije da se pridržavaju Ugovora, uredbi i relevantne sudske prakse kako bi se osiguralo da Parlament:

   a. bude odmah, potpuno i točno obaviješten u svim fazama međunarodnih sporazuma na proaktivan, strukturiran i organiziran način bez ugrožavanja pregovaračkog stajališta EU-a te da mu se dâ dovoljno vremena da svoja stajališta izrazi u svim fazama i da se ona uzmu u obzir u najvećoj mogućoj mjeri;
   b. bude točno obaviješten i uključen u provedbenu fazu sporazumâ, a posebice u pogledu odluka koje donose tijela osnovana tim sporazumima te da mu se omogući da u potpunosti izvršava svoju funkciju suzakonodavca kada ti sporazumi imaju učinak na zakonodavstvo EU-a;
   c. bude proaktivno obaviješten o stajalištu Komisije u međunarodnim forumima, kao što su Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD), Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Program UN-a za razvoj (UNDP), Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) i Vijeće UN-a za ljudska prava (UNHCR);

76.  vjeruje da je ključno horizontalno poštovanje ustaljene prakse čekanja suglasnosti Parlamenta prije privremene primjene odredbi o trgovini i ulaganju iz politički važnih sporazuma, na što se obvezala i povjerenica Malmström na njezinu saslušanju od 29. rujna 2014.; poziva Vijeće, Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da nastave proširivati tu praksu na sve međunarodne sporazume;

77.  napominje da je Parlament spreman, ne dođe li u bliskoj budućnosti do uvjerljivog napretka u pregovorima o stavku 40. novog Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva, ponovno se obratiti Sudu Europske unije kako bi osigurao poštovanje svojih prava;

78.  napominje da bi svaka institucija trebala imati na umu da njezina odgovornost kao zakonodavca ne završava nakon zaključenja međunarodnih sporazuma; naglašava potrebu za pomnim praćenjem provedbe i kontinuiranim naporima kako bi se osiguralo da sporazumi ispunjavaju svoje ciljeve; poziva institucije da najbolje prakse i kolaborativan pristup primijene i na provedbu i evaluaciju faza međunarodnih sporazuma;

79.  napominje da procjene učinka, uključujući analizu stanja ljudskih prava, mogu biti važan instrument u pregovorima o trgovinskim i investicijskim sporazumima tako što pomažu strankama da ispune svoje obveze u pogledu ljudskih prava, te podsjeća na obvezujuću prirodu sporazuma kao što je Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima;

80.  poziva Komisiju i Vijeće da u potpunosti poštuju raspodjelu nadležnosti između Europske unije i njezinih država članica, kakva se može izvesti iz mišljenja 2/15 Suda Europske unije od 16. svibnja 2017., za donošenje pregovaračkih smjernica, pregovora te pravne osnove prijedloga za njihovo potpisivanje i sklapanje te posebno za potpisivanje i sklapanje međunarodnih trgovinskih sporazuma od strane Vijeća;

81.  poziva europske predstavnike da posebno obrate pozornost na usklađenost između međunarodnih standarda/zahtjeva i usvojenog obvezujućeg zakonodavstva EU-a;

82.  poziva Komisiju da objavi dokumente u kojima se iznosi njezino stajalište u međunarodnim organizacijama koje utvrđuju standarde u financijskom, monetarnom i regulatornom području, posebno u Bazelskom odboru za nadzor banaka; zahtijeva da se Parlament u potpunosti obavještava o svim stadijima razvoja međunarodnih standarda koji bi mogli utjecati na pravo EU-a;

83.  poziva na uspostavu i formalizaciju financijskog dijaloga o donošenju i usklađivanju europskih stajališta uoči važnih međunarodnih pregovora, u skladu s Rezolucijom od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela(37); ističe da na temelju detaljnih smjernica, koje mogu biti popraćene proaktivnim rezolucijama „vodiljama”, ta stajališta trebaju biti poznata te se o njima treba raspravljati ex ante i pritom jamčiti daljnje postupanje, a Komisija treba redovito izvještavati o primjeni tih smjernica;

84.  podsjeća na svoju izjavu usvojenu 15. ožujka 2018. o sjedištu Europske agencije za lijekove(38), u kojoj Parlament žali zbog toga što se njegova uloga i prava kao ravnopravnog suzakonodavca nisu prikladno uzeli u obzir;

85.  prima na znanje mandat koji je Odbor stalnih predstavnika odobrio 6. prosinca 2017., čime se postigao dogovor o stajalištu Vijeća o prijedlogu Komisije za obvezni registar transparentnosti; poziva sve strane da dovrše pregovore u duhu dobre suradnje kako bi se poboljšala transparentnost zakonodavnog postupka;

86.  prima na znanje presudu(39) De Capitani T-540/15 koja potvrđuje da su načela javnosti i transparentnosti svojstvena zakonodavnom postupku EU-a i da nijedna opća pretpostavka uskrate dokumenata u postupku ne može biti potvrđena u pogledu zakonodavnih dokumenata, uključujući dokumente trijaloga;

Provedba i primjena zakonodavstva Unije

87.  ističe važnost načela iz stavka 43. novog Međuinstitucijskog sporazuma prema kojem bi, kada države članice prilikom prenošenja direktiva u nacionalno pravo odluče dodati elemente koji ni na koji način nisu povezani s tim zakonodavstvom Unije, te dodatke trebalo jasno moći prepoznati bilo u aktu o prijenosu ili u povezanim dokumentima; napominje da ta informacija i dalje često nedostaje; poziva Komisiju i države članice da djeluju zajednički i dosljedno kako bi se riješili nedostatak transparentnosti i drugi problemi u vezi s „prerevnim donošenjem propisa”(40);

88.  mišljenja je da pri provedbi i prenošenju akata EU-a treba jasno razlikovati slučajeve prerevnog donošenja propisa, u kojima države članice uvode dodatne administrativne zahtjeve koji nisu povezani sa zakonodavstvom EU-a, od postavljanja viših standarda koji nadilaze minimalne standarde na razini EU-a u području zaštite okoliša i potrošača kao i zdravstvene skrbi i sigurnosti hrane;

89.  smatra da bi se, kako bi se smanjili problemi u vezi s „prerevnim donošenjem propisa”, tri institucije trebale obvezati na donošenje zakonodavstva EU-a koje je jasno, lako prenosivo i koje ima posebnu europsku dodanu vrijednost; podsjeća da, premda treba izbjegavati dodatna nepotrebna administrativna opterećenja, to ne bi trebalo spriječiti države članice od održavanja ili poduzimanja ambicioznijih mjera te donošenja viših socijalnih i ekoloških standarda i standarda zaštite potrošača u slučajevima u kojima su pravom Unije utvrđeni samo minimalni standardi;

90.  poziva države članice da se u što većoj mjeri suzdrže od uvođenja dodatnih administrativnih zahtjeva pri prenošenja zakonodavstva EU-a i da se u skladu s točkom 43. Međuinstitucijskog sporazuma pobrinu za to da se ti dodaci mogu prepoznati u aktu o prijenosu ili povezanim dokumentima;

91.  podsjeća na to da se u skladu sa stavkom 44. novog Međuinstitucijskog sporazuma države članice pozivaju na suradnju s Komisijom pri pribavljanju informacija i podataka potrebnih za praćenje i evaluaciju provedbe prava Unije; stoga poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere za poštovanje svojih obveza, uključujući dostavljanjem korelacijskih tablica s jasnim i preciznim informacijama o nacionalnim mjerama za prijenos direktiva u nacionalni pravni poredak, u skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima i Zajedničkom političkom izjavom od 27. listopada 2011. Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o dokumentima s objašnjenjima;

92.  smatra da se obveza koju je preuzela Komisija u skladu sa stavkom 45. novog Međuinstitucijskog sporazuma treba tumačiti u smislu da će se, uz dužno poštovanje pravila o povjerljivosti, pristup Parlamenta informacijama koje se odnose na predsudske postupke zbog povrede prava i postupke zbog povrede prava znatno unaprijediti; u tu svrhu ponovno ističe svoje davno postavljene zahtjeve Komisiji u pogledu podataka kojima Parlament ima pravo pristupiti(41);

93.  ponovno izražava zahvalnost za donošenje mehanizma rješavanja problema EU Pilot kao neformalnog, ali ipak učinkovitog načina da se osigura usklađenost država članica s pravom Unije(42); ne odobrava najavu Komisije da će postupke zbog povrede prava ubuduće, u pravilu, pokretati bez oslanjanja na taj mehanizam(43);

94.  podsjeća da povjerenici moraju poštovati zakonodavne prerogative zastupnika u Europskom parlamentu; smatra da Parlamentu trebaju dostaviti sve neovisno provedene studije na temelju kojih su donijeli svoje odluke te objaviti one koje su u suprotnosti s njihovim zaključcima;

95.  žali zbog toga što prijevodi zakonodavnih prijedloga nisu svi dostupni u isto vrijeme, što dovodi do kašnjenja u zakonodavnom postupku;

96.  ističe da učinkovito zakonodavstvo EU-a, kad je riječ o njegovoj primjeni, mora jamčiti usklađenost postupaka koji se njime utvrđuju s njegovom temeljnom svrhom te, posebice, s krajnjim ciljem zaštite okoliša kada je riječ o osiguravanju visokog stupnja zaštite okoliša;

97.  priznaje da je rad koji se obavlja u Odboru za predstavke važan u pogledu ocjenjivanja kvalitete izrade zakonodavstva u EU-u u vezi s njegovom stvarnom primjenom i osnova za poboljšanje zakonodavnih tekstova i postupaka; u tom pogledu napominje važnost istinske međuinstitucijske suradnje s Komisijom kada je riječ o jamčenju pravilnog ispitivanja predstavki;

Pojednostavnjenje

98.  pozdravlja obvezu preuzetu u stavku 46. novog Međuinstitucijskog sporazuma u vezi s češćom uporabom zakonodavne tehnike preinake; ponavlja da bi ta tehnika trebala predstavljati uobičajenu zakonodavnu tehniku kao nezamjenjiv instrument za postizanje pojednostavnjenja(44); smatra, međutim, da bi Komisija, u slučaju potpune izmjene neke politike, umjesto da se koristi tehnikom preinake, trebala iznijeti prijedlog potpuno novog pravnog akta o stavljanju izvan snage postojećeg zakonodavstva kako bi suzakonodavci mogli pokrenuti široke i učinkovite političke rasprave i tako u potpunosti ostvariti svoje prerogative utvrđene Ugovorima;

99.  podsjeća da pri ocjenjivanju nepotrebnih regulatornih i administrativnih opterećenja, u skladu sa sporazumom postignutom među tri institucije u stavcima 47. i 48. novog Međuinstitucijskog sporazuma, i pri razmatranju mogućih ciljeva smanjenja opterećenosti kako bi se smanjili troškovi za uprave i poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, bolja izrada zakonodavstva može, gdje je to prikladno, značiti i više zakonodavstva EU-a, uključujući, među ostalim, usklađivanje razlika u nacionalnom zakonodavstvu, uzimajući u obzir koristi zakonodavnih mjera i posljedice nedjelovanja na razini EU-a u području socijalnih standarda te standarda zaštite okoliša i potrošača, te imajući na umu da države članice mogu primijeniti više standarde ako su zakonodavstvom Unije definirani samo minimalni standardi; nadalje podsjeća na to da se u okviru horizontalne socijalne klauzule iz članka 9. UFEU-a od Unije zahtijeva da pomno razmotri učinak zakonodavstva EU-a na socijalne standarde i zapošljavanje, uz dužno savjetovanje sa socijalnim dionicima, posebno sa sindikatima, potrošačima i predstavnicima interesa ugroženih skupina, uz poštovanje autonomije socijalnih partnera i sporazuma koje oni mogu zaključiti u skladu s člankom 155. UFEU-a; stoga ističe da smanjenje administrativnih opterećenja ne znači nužno deregulaciju i da ono u svakom slučaju ne smije ugroziti temeljna prava, standarde zaštite okoliša i potrošača, socijalne, radne, zdravstvene i sigurnosne standarde te standardi u pogledu ravnopravnosti spolova i dobrobiti životinja, uključujući povezane zahtjeve za informacije, te da samim time ne smiju ići na štetu prava radnika, neovisno o veličini poduzeća, ili dovoditi do većeg broja prekarnih ugovora o zapošljavanju;

100.  pozdravlja prvi godišnji pregled opterećenosti koji je izradila Komisija u okviru pojednostavnjenja zakonodavstva EU-a, a za koji je provela istraživanje Flash Eurobarometra o tome kako poslovni subjekti tumače propise na temelju ankete u kojoj je sudjelovalo više od 10 000 poduzeća u 28 država članica, čiji je odabir odražavao raspodjelu poslovnih subjekata unutar EU-a; skreće pozornost na zaključke tog istraživanja, kojima se potvrđuje da je težište na smanjenju nepotrebnih troškova i dalje primjereno te sugerira da se složenim međudjelovanjem različitih čimbenika utječe na percepciju poslovnih subjekata, koja također može biti posljedica razlika u nacionalnim upravnim i pravnim načinima provedbe zakonodavstva; ukazuje na to da prerevno donošenje propisa i čak netočno medijsko izvješćivanje također mogu utjecati na takvu percepciju; smatra da se konceptom „godišnjeg pregleda opterećenosti”, koji je važan alat za utvrđivanje problema s provedbom i primjenom zakonodavstva EU-a, ne smije dovesti do pretpostavke da je donošenje propisa po svojoj prirodi uzrok pretjeranih administrativnih opterećenja; slaže se s Komisijom da je jedini način za konkretno utvrđivanje svega što se zapravo može pojednostavniti, unaprijediti ili ukloniti da se ispitaju mišljenja svih dionika, uključujući one koji su slabije zastupljeni, o konkretnim zakonodavnim aktima ili raznim zakonodavnim propisima koji se primjenjuju na određeni sektor; poziva Komisiju da razradi godišnji pregled opterećenosti na temelju stečenog iskustva iz prvog izdanja, primijeni transparentne i provjerljive metode prikupljanja podataka, posebno uzme u obzir potrebe malih i srednjih poduzeća te uključi stvarna i percipirana opterećenja;

101.  nadalje prima na znanje ishod procjene Komisije o izvedivosti uspostave ciljeva za smanjenje opterećenja u određenim sektorima, a da se time ne ošteti svrha zakonodavnih propisa; potiče Komisiju da odredi ciljeve za smanjenje opterećenja za svaku inicijativu na fleksibilan, ali na dokazima utemeljen i pouzdan način te uz potpuno savjetovanje s dionicima, kao što to već čini u okviru programa REFIT;

102.  ističe da u pravilu jedna norma EU-a zamjenjuje 28 nacionalnih normi, čime se jača jedinstveno tržište i smanjuje birokracija;

103.  naglašava da je važno izbjegavati nepotrebnu birokraciju i uzeti u obzir korelaciju između veličine poduzeća i resursa potrebnih za provedbu traženih obveza;

Provedba i praćenje novog Međuinstitucijskog sporazuma

104.  napominje da će Konferencija predsjednika primati redovito izvješće koje će sastavljati predsjednik i u kojem će se prikazivati trenutačno stanje provedbe i na unutarnjoj i na međuinstitucijskoj razini; smatra da bi se u tom izvješću trebala uzeti u obzir procjena koju je izradila Konferencija predsjednika odbora na temelju iskustava raznih odbora, posebno Odbora za pravna pitanja, kao odbora nadležnog za bolju izradu zakonodavstva i pojednostavnjenje prava Unije(45);

105.  pozdravlja prvi godišnji međuinstitucijski politički sastanak na visokoj razini o pregledu stanja provedbe Međuinstitucijskog sporazuma, koji je održan 12. prosinca 2017.; potiče Konferenciju predsjednika odbora da Konferenciji predsjednika dostavi svaku preporuku za koju smatra da je primjerena za provedbu novog Međuinstitucijskog sporazuma;

o
o   o

106.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(2) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.
(3) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.
(4) SL C 102, 4.4.1996., str. 2.
(5) SL C 73, 17.3.1999., str. 1.
(6) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(7) SL C 145, 30.6.2007., str. 5.
(8) SL C 369, 17.12.2011., str. 15.
(9) SL C 484, 24.12.2016., str. 7.
(10) SL C 446, 29.12.2017., str. 1.
(11) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 18. ožujka 2014., Europska komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, predmet C-427/12, ECLI EU:C:2014:170; presuda Suda (Veliko vijeće) od 16. srpnja 2015., Europska komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, predmet C-88/14, ECLI:EU:C:2015:499: presuda Suda od 17. ožujka 2016., Europski parlament protiv Europske komisije, predmet C-286/14, ECLI EU:C:2016:183; presuda Suda (Veliko vijeće) od 14. lipnja 2016., Parlament protiv Vijeća, C-263/14, ECLI:EU:C:2016:435; presuda Suda (Veliko vijeće) od 24. lipnja 2014., Parlament protiv Vijeća, C-658/11, ECLI:EU:C:2014:2025.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0484.
(13) SL C 58, 15.2.2018., str. 39.
(14) SL C 101, 16.3.2018., str. 116.
(15) SL C 50, 9.2.2018., str. 91.
(16) SL C 289, 9.8.2016., str. 53.
(17) SL C 285, 29.8.2017., str. 11.
(18) SL C 93, 24.3.2017., str. 14.
(19) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 117.
(20) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 87.
(21) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 31.
(22) SL C 50, 9.2.2018., str. 91.
(23) Vidi Prilog II. Odluci Europskog parlamenta od 9. ožujka 2016. o sklapanju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije.
(24) Članak 6. stavak 2. Odluke predsjednika Europske komisije od 19. svibnja 2015. o osnivanju neovisnog Odbora za regulatorni nadzor (C(2015)3263).
(25) Vidi COM(2016)0798 i COM(2016)0799.
(26) Vidi stavak 47. Rezolucije Parlamenta od 9. rujna 2010. o boljoj izradi zakonodavstva – 15. godišnje izvješće Komisije u skladu s člankom 9. Protokola o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (SL C 308E, 20.10.2011., str. 66.).
(27) Vidi stavak 16. Rezolucije Parlamenta od 27. studenoga 2014. o reviziji smjernica Komisije za procjenu učinka i ulozi testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća (test MSP).
(28) Vidi stavak 4. Odluke Parlamenta od 9. ožujka 2016. o sklapanju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije.
(29) Vidi stavak 12. gore navedene Rezolucije Parlamenta od 27. studenoga 2014. i stavak 6. Odluke Parlamenta od 9. ožujka 2016.;
(30) Vidi stavak 5. Rezolucije Parlamenta od 14. rujna 2011. o boljoj izradi zakonodavstva, supsidijarnosti i proporcionalnosti te pametnom donošenju propisa.
(31) Vidi Poslovnik Europskog parlamenta, Prilog V., točka XVI.1.
(32) Vidi uvodnu izjavu D gore navedene Rezolucije Parlamenta od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije.
(33) Vidi stavak 6. gore navedene Rezolucije Parlamenta od 25. veljače 2014. o pratećim mjerama za delegiranje zakonodavnih ovlasti i nadzoru država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije.
(34) isto, stavak 1.
(35) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 18. ožujka 2014., Europska komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, prethodno navedena; Presuda Suda od 17. ožujka 2016., Europski parlament protiv Europske komisije, prethodno navedena; Presuda Suda (Veliko vijeće) od 14. lipnja 2016., Parlament protiv Vijeća, prethodno navedena.
(36) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 14. lipnja 2016., Parlament protiv Vijeća, prethodno navedena; Presuda Suda (Veliko vijeće) od 24. lipnja 2014., Parlament protiv Vijeća, prethodno navedena;
(37) SL C 58, 15.2.2018., str. 76.
(38) Vidi usvojene tekstove P8_TA(2018)0086.
(39) Presuda Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 22. ožujka 2018. u predmetu De Capitani/Europski parlament, predmet T-540/15, ECLI:EU:T:2018:167."
(40) Vidi stavak 7. Rezolucije Parlamenta od 21. studenoga 2012. o 28. godišnjem izvješću o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2010) (SL C 419, 16.12.2015., str. 73.).
(41) Vidi stavke 21. i 22. Rezolucije Parlamenta od 4. veljače 2014. o 29. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a (2011).
(42) Vidi stavak 16. Rezolucije Parlamenta od 6. listopada 2016. o praćenju primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2014. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2016)0385).
(43) Vidi točku 2. gore navedene Komunikacije Komisije naslovljenu „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata” (vidi stranicu 12. u SL C 18, 19.1.2017.
(44) Vidi stavak 41. gore navedene Rezolucije Parlamenta od 14. rujna 2011.
(45) Vidi Poslovnik Europskog parlamenta, Prilog V., točka XVI.3.


Višegodišnji financijski okvir i vlastita sredstva
PDF 123kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima (2018/2714(RSP))
P8_TA(2018)0226B8-0239/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. svibnja 2018. naslovljenu „Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani – Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.” (COM(2018)0321),

–  uzimajući u obzir prijedloge Komisije od 2. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i o sustavu vlastitih sredstava Europske unije,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 2. svibnja 2018. za Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama (COM(2018)0324),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020.(1) i o reformi sustava vlastitih sredstava Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir izjave Komisije i Vijeća od 29. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima;

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

1.  prima na znanje prijedloge Komisije od 2. svibnja 2018. o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. i sustavu vlastitih sredstava EU-a koji su temelj za predstojeće pregovore; podsjeća da je stajalište Parlamenta jasno utvrđeno u dvjema rezolucijama koje su donesene velikom većinom glasova 14. ožujka 2018. i koje čine njegov mandat za pregovore;

2.  apelira na Vijeće da osigura da sljedeći financijski okvir odražava jasnu i pozitivnu vizije budućnosti Unije i da odgovara na potrebe, zabrinutosti i očekivanja građana EU-a; naglašava da će odluka o VFO-u morati osigurati Uniji potrebna financijska sredstva za suočavanje s važnim izazovima te ostvarivanje političkih prioriteta i ciljeva tijekom sljedećeg sedmogodišnjeg razdoblja; stoga očekuje da će Vijeće djelovati u skladu s političkim obvezama koje je već preuzelo i da će pokazati hrabrost u svojem pristupu; zabrinut je zbog toga što prijedlog Komisije oslabljuje glavne europske politike solidarnosti te namjerava pregovarati s Vijećem u cilju razvoja ambicioznijeg VFO-a za dobrobit građana;

3.  izražava iznenađenje i zabrinutost zato što usporedni podaci koje je Komisija službeno objavila 18. svibnja 2018. na odlučan zahtjev Parlamenta pokazuju određena nepodudaranja u načinu na koji su ti podatci predstavljeni i priopćeni uz prijedloge VFO-a; posebno napominje da je rast u nekoliko programa EU-a zapravo bio znatno niži, dok su rezovi za druge programe znatno viši u odnosu na podatke koje je izvorno predstavila Komisija; naglašava potrebu da se Parlament i Vijeće na samom početku dogovore oko jasne metodologije u pogledu brojčanih podataka; izjavljuje da će se za potrebe ove Rezolucije koristiti svojim izračunima koji se temelje na stalnim cijenama i vode računa o istupanju Ujedinjene Kraljevine;

4.  izražava razočaranje što predložena globalna razina sljedećeg VFO-a iznosi 1,1 bilijuna EUR, što predstavlja 1,08 % BND-a EU-27 nakon odbitka Europskog razvojnog fonda (trenutačno 0,03 % BND-a EU-a izvan proračuna EU-a); ističe da je ta globalna razina u pogledu postotka BND-a u realnim iznosima niži od razina trenutačnog VFO-a, unatoč dodatnim financijskim sredstvima koja su potrebna za nove političke prioritete i nove izazove za Uniju; podsjeća na to da je trenutačni VFO manji od svojeg prethodnika (VFO za razdoblje 2007. – 2013.) te da se pokazalo da je nedovoljan za financiranje hitnih potreba Unije;

5.  žali zbog činjenice da ovaj prijedlog izravno vodi do smanjenja razine zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i kohezijske politike za 15 % odnosno 10 %; posebno se protivi svim radikalnim rezovima koji će negativno utjecati na samu prirodu i ciljeve tih politika, kao što su predloženi rezovi Kohezijskog fonda (za 45 %) ili za Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (za više od 25 %); u tom kontekstu dovodi u pitanje prijedlog da se Europski socijalni fond smanji za 6 % unatoč njegovu proširenom području primjene i integraciji Inicijative za zapošljavanje mladih;

6.  ponovno potvrđuje svoje čvrsto stajalište o potrebnoj razini financiranja za ključne politike EU-a u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. kako bi im se omogućilo ispunjavanje njihovih zadaća i ciljeva; posebno naglašava poziv da se financiranje ZPP-a i kohezijske politike za EU-27 održi barem na razini proračuna za razdoblje 2014. – 2020. u realnim iznosima, uz poštovanje cjelokupne strukture tih politika, da se utrostruči trenutačni proračun za program Erasmus+, da se udvostruče posebna financijska sredstva za mala i srednja poduzeća te za borbu protiv nezaposlenosti mladih, da se trenutačni proračun za istraživanje i inovacije poveća za najmanje 50 % kako bi dosegnuo 120 milijardi EUR, da se udvostruči program Life +, da se značajno povećaju ulaganja preko Instrumenta za povezivanje Europe i da se osiguraju dodatna sredstva za sigurnost, migracije i vanjske odnose; stoga naglašava svoj stav da VFO za razdoblje 2021. – 2027. treba iznositi 1,3 % BND-a EU-27;

7.  naglašava važnost horizontalnih načela koja bi trebala činiti temelj VFO-a i svih povezanih politika EU-a; u tom pogledu ponovno potvrđuje svoje stajalište da EU mora ispuniti svoju obvezu da će biti predvodnik u provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja te žali zbog nedostatka jasne i vidljive predanosti tom cilju u prijedlozima VFO-a; stoga traži uključivanje ciljeva održivog razvoja u sve politike i inicijative EU-a u sljedećem VFO-u; nadalje, ističe da je uklanjanje diskriminacije ključno za ispunjavanje obveza EU-a prema uključivoj Europi i izražava žaljenje zbog nedostatka rodno osviještene politike i obveza u pogledu rodne ravnopravnosti u politikama EU-a, kako su predstavljene u prijedlozima VFO-a; također ističe stajalište da bi nakon Pariškog sporazuma rashodi povezani s klimom trebali znatno porasti u usporedbi s trenutačnim VFO-om te što prije, a najkasnije do 2027., doseći 30 % VFO-a;

8.  podupire prijedlog Komisije o reformi sustava vlastitih sredstava EU-a, što predstavlja vrlo pozitivnu sastavnicu prihoda paketa VFO-a za razdoblje 2021. – 2027.; stoga pozdravlja predloženo uvođenje triju novih vlastitih sredstava EU-a i pojednostavnjenje trenutačnih vlastitih sredstava koja se temelja na PDV-u; ističe da su ti prijedlozi, izravno po uzoru na rad međuinstitucijske Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva, također bili dio skupa prijedloga koji je iznio Europski parlament u svojoj rezoluciji od 14. ožujka 2018.; sa zadovoljstvom napominje da ti novi resursi odgovaraju dvama strateškim ciljevima Unije, to jest pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena; očekuje od Vijeća i Komisije podršku u cilju jačanja uloge Parlamenta u postupku utvrđivanja vlastitih sredstava; ponovno ističe svoje stajalište da bi se i rashodovna i prihodovna strana narednog VFO-a trebale smatrati jedinstvenim pitanjem u budućim pregovorima i da se s Parlamentom ne može postići dogovor o VFO-u bez odgovarajućeg napretka u pogledu pitanja vlastitih sredstava;

9.  pozdravlja, nadalje, načelo da bi budući prihodi koji izravno proizlaze iz politika EU-a trebali ići u proračun EU-a i u potpunosti podržava ukidanje svih rabata i korekcija; pita se koliko će se brzo uvesti ta nova vlastita sredstva u cilju smanjenja nacionalnih doprinosa; međutim, dovodi u pitanje nedostatak prijedloga Komisije o uspostavi posebne pričuve u proračunu EU-a koja bi se punila svim vrstama nepredviđenih drugih prihoda, uključujući kazne poduzećima za povredu tržišnog natjecanja te porez na velika poduzeća u digitalnom sektoru i porez na financijske transakcije kao nova vlastita sredstva EU-a;

10.  podsjeća na svoje stajalište o pružanju podrške uspostavi mehanizma kojim se na države članice koje ne poštuju vrijednosti sadržane u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji mogu primjenjivati financijske posljedice; prima na znanje prijedlog Komisije na temu „Zaštita proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama” koji je predstavljen kao dio cjelokupnog paketa o VFO-u; namjerava temeljito istražiti sve aspekte tog prijedloga i uvesti potrebne odredbe kako bi se zajamčilo da krajnji korisnici proračuna Unije nikako ne mogu biti žrtve kršenja pravila za koja nisu odgovorni;

11.  uvjeren je da je potrebna pravno obvezujuća i obvezna revizija VFO-a na sredini razdoblja koja bi trebala biti predložena i ustanovljena u propisanom roku kako bi se omogućilo sljedećem sazivu Parlamenta i Komisiji da provedu značajne prilagodbe okvira za razdoblje 2021. – 2027.; namjerava poboljšati formulaciju predloženog članka u Uredbi o VFO-u;

12.  smatra da prijedlozi Komisije o fleksibilnosti predstavljaju dobar temelj za pregovore; posebno pozdravlja nekoliko prijedloga za poboljšanje postojećih odredbi, posebno one o ponovnoj upotrebi opozvanih odobrenih sredstava za pričuvu Unije, povećanim dodijeljenim sredstvima za posebne instrumente i ukidanju svih ograničenja za ukupne razlike za plaćanje, u skladu sa zahtjevima Parlamenta u tom području; namjerava, kad god je to potrebno, pregovarati o dodatnim poboljšanjima;

13.  prima na znanje prijedlog Komisije da uspostavi europski mehanizam za stabilnost ulaganja, čime bi se nadopunila stabilizacijska funkcija nacionalnih proračuna u slučaju velikih asimetričnih šokova; namjerava pomno istražiti taj prijedlog, posebno u pogledu ciljeva i opsega;

14.  ističe da Komisija svojim prijedlozima službeno pokreće razdoblje intenzivnih pregovora unutar Vijeća, ali također između Vijeća i Europskog parlamenta kako bi se osigurala suglasnost Parlamenta za Uredbu o VFO-u; naglašava da bi se o svim elementima paketa o VFO-u i vlastitim sredstvima, uključujući iznose VFO-a, trebalo moći pregovarati sve do postizanja konačnog dogovora; izražava svoju spremnost da odmah započne strukturirani dijalog s Vijećem kako bi se omogućilo bolje razumijevanje očekivanja Parlamenta i olakšalo postizanje pravovremenog dogovora; stoga smatra da je nedavno uvođenje redovitih sastanaka između uzastopnih predsjedništava Vijeća i pregovaračkog tima Parlamenta ključna polazna točka u procesu koji vodi usvajanju sljedećeg VFO-a;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0076.


Libija
PDF 154kWORD 63k
Preporuka Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Libiji 2018/2017(INI))
P8_TA(2018)0227A8-0159/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2259 (2015) i naknadne rezolucije,

–  uzimajući u obzir libijski politički sporazum,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a od 22. kolovoza 2017. o Misiji potpore UN-a u Libiji,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1973 (2011) i sve naknadne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Libiji, uključujući 2380 (2017),

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a slijedom Rezolucije Vijeća sigurnosti 2312 (2016),

–  uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 14. studenoga 2017. o patnji migranata u Libiji koja je sramota za savjest čovječanstva,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava iz travnja 2018. pod nazivom „Zlostavljanje iza rešetaka: arbitrarno i nezakonito zadržavanje u Libiji”,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 18. rujna 2014.(1), 15. siječnja 2015.(2) i 4. veljače 2016.(3) o stanju u Libiji,

–  uzimajući u obzir izjavu supredsjednikâ Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 20. prosinca 2017. o stanju migranata u Libiji,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora,

–  uzimajući u obzir globalni pristup EU-a migracijama i mobilnosti,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. siječnja 2017. naslovljenu „Migracije na srednjosredozemnoj ruti – Upravljanje tokovima, spašavanje života” (JOIN(2017)0004),

–  uzimajući u obzir Izjavu iz Malte od 3. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku strategiju Afrike i EU-a i njezin akcijski plan,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o stanju migranata u Libiji sa sastanka na vrhu EU-a i Afričke unije 2017. i osnivanje trostrane radne skupine na visokoj razini AU-a, EU-a i UN-a,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Libiji od 17. srpnja 2017.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0159/2018),

A.  budući da je situacija u Libiji vrlo nestabilna te da se ta zemlja suočava s nizom složenih i međusobno povezanih izazova u pogledu političke stabilnosti, gospodarskog razvoja i sigurnosti,

B.  budući da kriza u Libiji ima golem učinak na stanovništvo Libije te posljedice za cijelu regiju koja je okružuje i EU te da je stoga ključno osigurati političku stabilnost Libije kao temeljni preduvjet za poboljšanje političke i socijalne situacije u toj zemlji, kako zbog libijskog stanovništva, tako i zbog susjednih zemalja i subsaharske te sredozemne regije;

C.  budući da stabilnost na jugu Libije pruža razloge za zabrinutost s obzirom na osjetljivo stanje susjednih zemalja, uzevši u obzir potencijalnu džihadističku pobunu koja prijeti oslabljenim vladama u regiji Sahela i Sahare;

D.  budući da bi EU trebao proaktivnije obavještavati o svojim diplomatskim naporima i velikom financijskom doprinosu učvršćivanju sigurnosti i društveno-gospodarskog stanja u Libiji;

E.  budući da se sukob u Libiji može riješiti samo putem dosljednog, sveobuhvatnog i uključivog pristupa koji uključuje sve međunarodne aktere i dionike, uključujući predstavnike raznih lokalnih zajednica, plemenske poglavice i aktiviste civilnog društva, te osiguravanjem libijske odgovornosti i uključivosti u mirovnom procesu;

F.  budući da libijski politički sporazum i Akcijski plan UN-a za Libiju trenutačno predstavljaju jedini održivi okvir za rješavanje krize;

G.  budući da EU preko diplomatskog djelovanja i konkretne potpore pomaže libijskoj političkoj tranziciji prema stabilnoj i funkcionirajućoj zemlji te u tom pogledu podupire napore u posredovanju pod vodstvom UN-a;

H.  budući da je od krajnje važnosti da sve države članice zauzmu zajednički stav, jačajući tako posredničke napore EU-a i naglašavajući središnju ulogu UN-a i UN-ovog akcijskog plana; budući da pojedinačne inicijative država članica treba pozdraviti samo ako su poduzete unutar europskog okvira te su u potpunosti u skladu s vanjskom politikom EU-a;

I.  budući da djelovanje EU-a pokazuje rezultate u području migracija, uzimajući u obzir da se od 2016. od kraja 2017. broj migranata smanjio za jednu trećinu i budući da se u prvih nekoliko mjeseci 2018. broj migranata smanjio za 50 % u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine;

J.  budući da je Libija primarna tranzitna i polazna točka za migrante koji se pokušavaju domoći Europe, osobito iz supsaharske Afrike; budući da su tisuće migranata i izbjeglica koji bježe od nasilja u Libiji poginuli u pokušajima da preko Sredozemlja prijeđu u Europu;

K.  budući da su migranti među onima koji najviše pate zbog sigurnosnih problema u Libiji s obzirom na to da su često žrtve samovoljnog nasilja, uhićenja i pritvaranja od strane nedržavnih aktera te iznude, otmica radi otkupnine i iskorištavanja;

L.  budući da su razne naoružane skupine u državi proizvoljno pritvarale mnoge migrante, posebno one iz supsaharske Afrike;

M.  budući da uvelike zabrinjava prisilno vraćanje iz Nigera u Libiju najmanje 132 Sudanaca koji su primali pomoć od UNHCR-a;

N.  budući da je i dalje aktualan problem interno raseljenih osoba; budući da su te osobe često izložene ozbiljnim prijetnjama kao što su prelazak preko područja zahvaćenih sukobima, prisutnost protupješačkih mina i neeksplodiranih eksplozivnih naprava, kao i nasilje raznih paravojnih skupina;

O.  budući da je Libija postala tranzitna zemlja za trgovinu ljudima; budući da se u Libiji i dalje nalaze stotine tisuća migranata i tražitelja azila različitih nacionalnosti, od kojih mnogi žive u tragičnim uvjetima i tako predstavljaju ciljnu skupinu za krijumčare; budući da postoje navodi o ropstvu u Libiji;

P.  budući da je svakodnevni život običnih Libijaca obilježen sve težim životnim okolnostima koje dodatno pogoršavaju novčana kriza, prekidi opskrbe vodom, česti prekidi napajanja električne mreže i većim dijelom katastrofalan sustav zdravstvene skrbi;

Q.  budući da političku klimu u Libiji obilježava duboko nepovjerenje među glavnim političkim i vojnim dionicima iz različitih regija;

R.  budući da se međunarodno priznata vlada nacionalnog jedinstva sve više oslanja na nekoliko paravojnih skupina za vlastitu sigurnost; budući da su paravojne skupine stekle neviđenu razinu utjecaja na državne institucije u Tripoliju te tako ugrožavaju tekuće pokušaje UN-a da u toj zemlji stvori održiviji politički okvir;

S.  budući da zemlje kao što su Turska, Katar, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju znatan utjecaj na različite skupine među zaraćenim stranama;

T.  budući da su podnacionalni identiteti raznih zajednica, plemena ili etničkih skupina u Libiji oduvijek predstavljali temeljnu sociokulturnu strukturu Libije te da imaju ključnu ulogu u socijalnoj i političkoj dinamici te u pitanjima sigurnosti u toj zemlji; budući da libijsko društvo ima snažnu tradiciju neformalnih postupaka rješavanja sporova između gradova, plemena i etničkih zajednica;

U.  budući da u toj zemlji trenutačno ne postoji jasan i široko prihvaćen zakonodavni okvir kad je riječ o izbornom sustavu; budući da nije donesen ustav, zbog čega je zemlja bez pravnog okvira potrebnog za održavanje novih izbora; budući da prevlast aktualnog ozračja nekažnjavanja, raširene nezakonitosti i korupcije kao i uloga naoružanih skupina te plemenske i regionalne napetosti u Libiji doprinose dodatnom padu povjerenja u ionako slabe javne i državne institucije;

V.  budući da se u Libiji i dalje povećava broj izvansudskih pogubljenja, mučenja, proizvoljnih pritvaranja i neselektivnih napada na stambena područja i infrastrukturu, kao i slučajeva govora mržnje i poticanja na nasilje;

W.  budući da ekstremističke skupine madhalističkih selefista postaju sve snažnije i relevantnije na istoku i zapadu Libije; budući da se madhalisti protive izborima, žele zadržati nepromijenjeno stanje, potpuno se protive bilo kakvom modelu demokracije i teško su naoružani te da stoga stvaraju konkretan rizik od ekstremizma i nasilja u zemlji;

X.  budući da raspad sustava kaznenog pravosuđa povećava nekažnjivost u toj zemlji, čime se smanjuje mogućnost žrtava da traže zaštitu i pravna sredstva; budući da je u određenim regijama, čak i u slučajevima kad su nakon zločina podnesena policijska izvješća, uslijedilo malo mjera za pokretanje učinkovite, brze, temeljite, nepristrane i neovisne istrage te privođenje počinitelja pravdi; budući da u Libiji od 2011. nije osuđen nijedan počinitelj kaznenog djela koji pripada nekoj oružanoj skupini;

Y.  budući da općenito nekažnjavanje teških kršenja ljudskih prava neprestano potiče ciklus nasilja u Libiji; budući da će, osim ako se na taj problem primjereno ne odgovori, trajni nedostatak vladavine prava učiniti diskurs o mirnom suživotu i borbi protiv nasilnog ekstremizma besmislenim za njezino stanovništvo;

Z.  budući da su deseci političkih aktivista i aktivista za ljudska prava, medijskih djelatnika i drugih javnih ličnosti oteti ili im se prijetilo; budući da su UN-u podnesena izvješća u kojima se obje strane terete za proizvoljna pritvaranja, mučenja i zlostavljanja;

AA.  budući da eskalacija napada na suce, lokalne organizacije civilnog društva, borce za ljudska prava i medijske djelatnike, kao i izbjeglice te migrante, ubrzava pogoršanje situacije u području ljudskih prava za sve civile na teritoriju Libije; budući da nedostatak vladavine prava i praksa nekažnjavanja teških kršenja ljudskih prava, uključujući mučenja, izvansudska pogubljenja, proizvoljna pritvaranja te neselektivne napade na civile i infrastrukturu, i dalje potiču ciklus nasilja u zemlji;

AB.  budući da poroznost libijskih granica potiče nezakonitu prekograničnu trgovinu; budući da je širenje naoružanih skupina u pograničnim područjima nedavno pogoršalo borbu za kontrolu i pristup prekograničnim resursima među suprotstavljenim krijumčarima; budući da se takozvani „strani borci” koji pristižu u tu zemlju i razne zločinačke mreže i dalje okorišćuju nekontroliranim širenjem naoružanja;

AC.  budući da je zbog političke nesigurnosti i nestabilnosti Libija postala plodno tlo za aktivnosti ekstremističkih skupina; budući da je regija Fezan strukturno nestabilna i da je ona već dugo vremena prostor za tranzit izbjeglica i migranata prema Europi te za krijumčarenje nafte, zlata, oružja, droge i trgovanje ljudima; budući da ta regija pati zbog etničkih i plemenskih napetosti koje su se povećale nakon pada Gadafija i borbe za kontrolu nad resursima te zemlje; budući da je stabilnost Fezana ključna za stabilnost cijele zemlje;

AD.  budući da su libijske lokalne vlasti važne za sprečavanje sukoba i pružanje osnovnih javnih usluga stanovništvu;

AE.  budući da je grad Derna od 7. svibnja 2018. meta napada sa zemlje i zraka te artiljerijskog bombardiranja; budući da su poginuli brojni civili, da je ozbiljno ograničen pristup humanitarne i medicinske pomoći te da je humanitarna situacija krajnje teška;

AF.  budući da je službeno izaslanstvo Parlamenta provelo misiju u Libiji od 20. do 23. svibnja 2018.;

1.  preporučuje sljedeće Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

   (a) da osiguraju najveću moguću podršku Akcijskom planu UN-a za Libiju, koji je u rujnu 2017. godine predstavio posebni predstavnik UN-a Ghassan Salamé, radi stabilizacije Libije i ostvarenja uključivog političkog procesa nacionalnog pomirenja kojim će se omogućiti svim libijskim akterima, ukljućujući sve plemenske zajednice, da ostvare stabilan i dugoročan politički dogovor, posvećujući istovremeno potrebnu pozornost sudjelovanju žena i manjina; da uzmu u obzir rezultate uključivog savjetodavnog procesa koji su 21. svibnja 2018. predstavljeni Vijeću sigurnosti UN-a; da snažno osude svaki pokušaj ugrožavanja mirovnog procesa pod vodstvom UN-a; da nastave blisko surađivati s Misijom potpore Ujedinjenih naroda u Libiji (UNSMIL);
   (b) da pojačaju svoje diplomatske napore u pogledu pružanja potpore planu UN-a i konsolidaciji libijske vlade u njezinim nastojanjima da stvori političku suglasnost, zajamči sigurnost i proširi svoju nadležnost na čitavo državno područje Libije, izvan uskog područja pod kontrolom međunarodno priznate vlade nacionalnog jedinstva, kao nužan preduvjet za uključivo političko rješenje za stabilizaciju, rekonstrukciju i pomirenje u državi, izgradnju države te sve mirovne operacije koje se temelje na demokraciji, vladavini prava i ljudskim pravima; da osiguraju da Libijci snose odgovornost za proces stabilizacije i odluku o budućem uređenju njihove države; da pruže potporu jačanju lokalnih mehanizama i kapaciteta u toj državi povezanih s posredovanjem, rješavanjem sukoba i primirjima te da ih povežu s Akcijskim planom UN-a kao dio dosljednog i integriranoga pristupa koji vodi do konkretnih i trajnih rezultata;
   (c) da podupru tzv. „javne sastanke s građanima” koji se održavaju u više općina pod okriljem UN-a, kao i učinkovitu inicijativu za pomirenje s pristupom odozdo prema gore kojom se želi potaknuti dijalog među različitim zajednicama i tako konkretno pridonijeti razvoju održivog rješenja krize u Libiji te pomoći u izradi nacionalne kulture građanske svijesti;
   (d) da rade na poticanju izgradnje institucija, stvaranju istinskog civilnog društva i poticanju gospodarstva te da se odmaknu od preopterećenog sustava javnih službi i potiču održivi razvoj privatnog sektora, koji je potreban kako bi se osigurali dugoročna stabilnost i blagostanje u zemlji;
   (e) da pruže potporu libijskim naporima u stvaranju novog ustavnog poretka koji bi trebao uključivati formulu za pravednu raspodjele naftnog bogatstva, kao i jasnu podjelu zadaća i obveza povijesnih regije, s jedne strane, i bilo koje nacionalne vlade, s druge strane; da podsjete da bi takav novi ustav, koji bi se djelomično mogao temeljiti na elementima izmijenjenog ustava iz 1963., pridonio nastojanjima da se organiziraju izbori na razini cijele zemlje nakon donošenja novog ustava i ispune potrebni uvjeti da se osiguraju velik odaziv birača kao i potpora javnosti te legitimitet;
   (f) da dodatno odrede prioritete djelovanje u okviru institucija EU-a u cilju boljeg rješavanja svih aspekata krize u Libiji te odluče koje će instrumente i sektore iskoristiti, među ostalim posvećivanjem veće pažnje lokalnoj dinamici, kako bi proveli djelotvoran pristup toj zemlji te pokazali zajednički cilj i inicijativu među svim institucijama i državama članicama kako bi se osigurala dosljednost mjera svih uključenih dionika u okviru šire regionalne strategije;
   (g) da pojačaju svoju prisutnost, vidljivost i razumijevanje složenosti situacije u zemlji ponovnom uspostavom izaslanstva EU-a u Tripoliju i vraćanjem stalnog osoblja EU-a u izaslanstvo;
   (h) da nastave isticati da ne može postojati vojno rješenje krize u Libiji i potvrde potrebu za time da se sve strane i naoružane skupine u Libiji obvežu na poštovanje članka 42. libijskog političkog sporazuma, poštuju međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravo o ljudskim pravima te da se suzdrže od nasilne retorike i nasilja te da se demobiliziraju i obvežu na mirno rješenje sukoba te tako izbjegnu daljnje štete i gubitak života; smatra da bi pregovori trebali dovesti do ujedinjavanja libijskih snaga iz svih regija kako bi se uspostavila struktura nacionalne sigurnosti pod civilnim nadzorom koja odgovara uključivoj i međunarodno priznatoj libijskoj vladi, uz jamčenje transparentnosti i odgovornosti te poštovanja međunarodnih obveza Libije u području ljudskih prava, te također do potpisivanja protokola koji obvezuje sve oružane skupine da se odreknu upotrebe sile i nasilja u okviru dosljednog i sveobuhvatnog procesa razoružanja, demobilizacije i reintegracije u cilju reintegracije članova oružanih skupina u društvo te reforme sustava sigurnosti pod vodstvom načela iz sporazuma iz Skhirata o nediskriminaciji i transparentnosti; smatra da bi potpisivanje takvog protokola trebalo omogućiti provedbu mirovnog sporazuma kojim se utire put za održavanje slobodnih i poštenih izbora te bi trebalo dovesti do gospodarskih i financijskih poticaja i potaknuti zemlje potpisnice da rade na izgradnji novih državnih institucija;
   (i) da imaju na umu da je potrebno razviti prilagođene programe za reintegraciju pojedinaca, a ne grupa, iz paravojnih skupina u redovne sigurnosne snage, čime se ograničava problem dvostruke lojalnosti;
   (j) da podrže napore UN-a usmjerene na održavanje izbora u Libiji do kraja 2018. i to tek nakon što se donese novi ustav; da posebno podrže napore u pogledu registracije birača, od kojih je trenutačno tek oko 50 % registrirano; da osiguraju da se sporazum o prijelaznom aranžmanu usvoji prije izbora s ciljem ponovne izgradnje povjerenja, a time i jačanja međunarodne i nacionalne legitimnosti nove vlade; da podupru, pa i u tehničkom smislu, proces uspostave valjanog ustavnog okvira kao i cijelog izbornog postupka, povezujući europske financijske doprinose za usvajanje izbornog zakona koji se što je više moguće pridržava međunarodnih načela koja je predvidjela Venecijanska komisija;
   (k) da vrše pritisak na one koji opstruiraju politički mirovni dijalog i da doista primjenjuju embargo UN-a na oružje koji vrijedi za Libiju; da razmotre uvođenje novih sankcija za one koji potiču nezakonito trgovanje naftom;
   (l) da pojačaju suradnju sa svim međunarodnim organizacijama i drugim subjektima na terenu kako bi se ojačala dosljednost i usklađenost međunarodnog djelovanja; da pojačaju diplomatske napore sa svim regionalnim akterima i susjednim zemljama kako bi se osiguralo da oni doprinose pozitivnom rješenju krize u Libiji u skladu s UN-ovim Akcijskim planom koji trenutačno predstavlja jedini mogući okvir za rješenja krize; da podupru tekući proces održavanja nacionalne konferencije unutar Libije u cilju postizanja dogovora među različitim libijskim strankama o sljedećim koracima za dovršetak tranzicije; da odvrate regionalne aktere od poduzimanja bilo kakvih jednostranih ili višestranih vojnih intervencija bez ikakve pravne osnove ili političke suglasnosti vlade nacionalnog jedinstva;
   (m) da podupru imenovanje zakonodavaca, sudaca i specijaliziranih tužitelja u Libiji, koji mogu pomoći u reviziji libijskih zakona za borbu protiv terorizma, te osiguraju da su oni dovoljno dobro pripremljeni kako bi predsjedali predmetima u vezi s borbom protiv terorizma te sudjelovali u njima, poštujući pritom vladavinu prava;
   (n) da razmisle o krizi u Libiji u širem regionalnom i panafričkom kontekstu imajući na umu da je Libija ključna za stabilnost u sjevernoj Africi, Sahelu i Sredozemlju; da promiču i olakšavaju suradnju Libije s njezinim susjedima iz Sahela; da razmotre, u okviru ovih promišljanja, utjecaj situacije u Libiji na dinamiku i izazove s kojima se suočava EU; da razviju sveobuhvatnu politiku prema Libiji koja uzima u obzir regionalnu i panafričku perspektivu u pogledu općenitog razvoja, sigurnosti, migracijske politike, zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, suzbijanja terorizma te borbe protiv ropstva i iskorištavanja; da osiguraju odgovarajuća i dostatna sredstva za provedbu te politike, uključujući sljedeći višegodišnji financijski okvir, kako bi se ostvarili konkretni rezultati; da da nastave i pojačaju, gdje je to moguće, suradnju između NATO-ove operacije Sea Guardian i operacije EUNAVFOR Med Sophia;
   (o) da osiguraju trajno i aktivno sudjelovanje u borbi protiv terorizma i suzbijanju trgovanja ljudima, ne samo preko objedinjavanja obavještajnih podataka, financijske suradnje i taktičke potpore, već i socijalnim i obrazovnim programima za zdravstvenu skrb i obrazovanje kojima se podupire osposobljavanje i razvoj društvenih aktera i ključnih kreatora mišljenja s ciljem borbe protiv nasilnog ekstremizma i promicanja poruke suživota i mirne suradnje;
   (p) da imaju na umu da su, iako je Daiš u Libiji znatno oslabljen, u toj zemlji u porastu novi oblici ekstremizma, kao što je madhalizam; da podsjete da je najdjelotvorniji odgovor na problem prisutnosti radikalnih militanata u Libiji uspostavljanje uključivih domaćih institucija koje mogu očuvati vladavinu prava, zajamčiti javne usluge i lokalnu sigurnost te se uspješno boriti protiv skupina koje prijete stabilnosti zemlje i šire regije;
   (q) da u skladu s Pariškom deklaracijom od 25. srpnja 2017. osiguraju da se sredstva EU-a učinkovito koriste kako bi se zajamčila međudržavna usklađenost u obnavljanju javne infrastrukture preko instrumenata EU-a za stabilizaciju; da odrede prioritete financiranja za projekte i inicijative kojima se podržavaju akteri koji promiču odgovornost i demokratsku promjenu te kojima se potiču lokalni dijalog, pomirenje i mehanizmi za rješavanje sukoba, osobito u pogledu žena i rada s mladima kako bi se spriječilo njihovo sudjelovanje u kriminalnim aktivnostima kao što su pristupanje paravojnim skupina uključenim u krijumčarenje i trgovanje ljudima; da nastave jačati civilno društvo, osobito branitelje ljudskih prava, i da podupru djelovanje u području političkog procesa, sigurnosti i posredovanja, osobito preko Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (IcSP); da potiču provedbu upravljanja na temelju predstavničke vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini kako bi se bolje odgovorilo na izazove pomirenja, stabilizacije i ponovne uspostave sigurnosti; da osiguraju da se sredstva u okviru Kriznog uzajamnog fonda EU-a dodjeljuju samo ako se njima poštuju izvorni ciljevi i ako su popraćena dobrom analizom lokalnih tijela i primatelja te naknadnom evaluacijom;
   (r) da podupru općine u njihovu pružanju osnovnih usluga i u izgradnji lokalnog upravljanja; da zajamče osnovne životne standarde stanovništva, imajući na umu da je bolje razumijevanje lokalnog političkog i ekonomskog sustava ključno u ostvarenju procesa pomirbe među građanima i u suzbijanju nezakonite trgovine; da zajamče da se sredstva EU-a učinkovito raspodjeljuju u projekte kojima se pomaže libijskom stanovništvu i civilnom društvu; da promiču komunikaciju između organizacija civilnog društva i lokalnih tijela vlasti;
   (s) da podrže inicijative kao što su ona koju je pokrenuo odbor za pomirenje Misrate i Tawerghe u okviru koje su ta dva grada postigla dogovor na temelju doktrine o mirnom suživotu, čime se otvara put za vraćanje raseljenog stanovništva iz Tawerghe u njihov grad;
   (t) da dodatno potiču libijske institucije da djelotvornije i transparentnije rade na poboljšanju životnih uvjeta svih stanovnika Libije, između ostalog obnovom javnih usluga te ponovnom izgradnjom javne infrastrukture, da unaprijede ekonomsko upravljanje tom zemljom, da razriješe krizu likvidnosti te provedu nužne financijske i gospodarske reforme koje zahtijevaju međunarodne financijske institucije kako bi se pomoglo gospodarskom oporavku i stabilizaciji; da pomognu libijskim vlastima u uspostavi gospodarstva temeljenog na tržištu od kojeg mogu imati koristi svi Libijci; da apeliraju na libijske vlasti da osiguraju da se prihodi od prirodnih resursa i koristi koje od njih nastaju iskorištavaju za dobro cjelokupnog stanovništva, uključujući na lokalnoj razini; da pozovu libijske vlasti da se obvežu na poštovanje visokih standarda transparentnosti u domaćem ekstraktivnom sektoru te posebno da što prije prihvate zahtjeve Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija; da pomognu libijskim vlastima u borbi protiv nezakonitih aktivnosti koje narušavaju nacionalno gospodarstvo, kako je nedavno navedeno u privremenom izvješću povjerenstva stručnjaka osnovanom u skladu s Rezolucijom 1973 (2011) o Libiji;
   (u) da nastave odlučno osuđivati kršenja ljudskih prava i povrede međunarodnog humanitarnog prava i pojačaju napore za pružanje humanitarne pomoći stanovništvu kojem je potrebna pomoć i svim dijelovima zemlje, osobito u pogledu zdravstvene skrbi i energetskih postrojenja; povećaju učinkovitost humanitarne financijske pomoći i pojačaju potporu humanitarnim organizacijama na terenu te suradnju s njima; da osude brojne i sve češće pokušaje smanjenja prostora za djelovanje civilnog društva, osobito primjenom represivnog pravnog okvira i napada na branitelje ljudskih prava te članove pravosuđa; da pozovu Afričku uniju, UN i EU da nastave surađivati i da poduzmu čvrste mjere za hitno okončanje tih kršenja ljudskih prava; da ojačaju civilno društvo i podupru razvoj i neovisnost lokalnih medija;
   (v) da ubrzaju napore u pogledu mehanizma UNHCR-a za hitnu evakuaciju koji financira EU, a kojim je omogućena evakuacija iz Libije oko 1000 najugroženijih izbjeglica kojima je potrebna zaštita; da potaknu libijske partnere da prošire trenutačni broj nacionalnosti s kojima je UNHCR-u dopušteno raditi u ovom trenutku;
   (w) da riješe pitanja nezakonitih migracija kroz Libiju i iz nje, imajući na umu potrebu za dugoročnim, učinkovitim i održivim rješenjima kojima bi trebalo riješiti temeljne uzroke migracija u Africi u zemljama podrijetla i tranzita te definirati pravni temelj za međunarodne migracijske procese, koji su trenutačno ograničeni na preseljenja u okviru mehanizma za hitni provoz ili izravna preseljenja; da usmjere nastojanja EU-a na zaštitu migranata u Libiji; da pomognu libijskim vlastima u osiguravanju povratka interno raseljenih osoba njihovim domovima i pruže potporu lokalnim zajednicama u suočavanju s izazovima, istodobno jamčeći da se povratak interno raseljenih osoba ne svodi samo na davanje novčane naknade koja pogoduje raznim paravojnim skupinama za pravo na povrat; da upozore međunarodnu zajednicu na potrebu za mjerama za rješavanje izazova povezanih s razvojem, ljudskim pravima i sigurnosti u Libiji i regiji Sahela i Sahare, uključujući sredstvima za borbu protiv trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata; da osiguraju da se mjerama za borbu protiv trgovanja ljudima i krijumčarenja migranata ne narušava sloboda kretanja s obzirom na gospodarski razvoj regije;
   (x) da pojačaju zajedničke napore EU-a, Afričke unije i UN-a na poboljšanju zaštite migranata i izbjeglica u Libiji, uz posvećivanje posebne pozornosti ugroženim pojedincima; da detaljno i bez odgode istraže optužbe o zlostavljanju i neljudskom tretmanu migranata i izbjeglica u Libiji iza kojih stoje kriminalne skupine, kao i navode o ropstvu; da osmisle inicijativu za sprečavanje takvih incidenata u budućnosti; da poboljšaju uvjete u kojima se nalaze izbjeglice i migranti u centrima za zadržavanje i da apeliraju na libijske vlasti da što je prije moguće zatvore objekte za koje se utvrdi da nisu u skladu s međunarodnim standardima; da nastave i pojačaju djelovanje oko potpomognutog dobrovoljnog vraćanja i preseljenja koje provode u suradnji s UN-om i Afričkom unijom te u tom kontekstu istaknu važnost ukidanja libijskog zahtjeva za „izlazne vize”; da potaknu libijske vlasti da zaustave proizvoljna pritvaranja i izbjegavaju pritvaranje ugroženih osoba, osobito djece; da osiguraju da se s migrantima postupa potpuno u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava te da se u tu svrhu dodijele potrebna financijska sredstva iz proračuna EU-a; da zatraže od Libije da potpiše i ratificira Ženevsku konvenciju iz 1951. o statusu izbjeglica i njezin Protokol iz 1967.; da osiguraju da se misija EU-a za pomoć na granicama (EUBAM) u Libiji, operacija EUNAVFOR MED SOPHIA i operacija Frontexa Themis zajednički usmjere na prekidanje nezakonitih aktivnosti, uključujući krijumčarenje migranata, trgovanje ljudima i terorizam na srednjem Mediteranu; da zajamče da EUBAM, u skladu sa svojim ovlastima, i dalje aktivno surađuje i pomaže libijskim vlastima u prioritetnim područjima povezanima s upravljanjem granicama, provođenjem zakona i širim sustavom kaznenog pravosuđa;
   (y) da dodatno razviju svoje napore oko zaustavljanja sveg krijumčarenja ljudi i trgovine ljudima, preko i iz državnog područja Libije i uz njezinu obalu, čime se ugrožava proces stabilizacije Libije i dovode u opasnost životi tisuća ljudi; da u tom smislu osiguraju kontinuitet doprinosa EU-a suzbijanju tih problema tako što će pomoći libijskim kolegama u izgradnji odavno potrebnih kapaciteta za osiguravanje kopnenih i morskih granica te zemlje te surađivati s libijskim vlastima na uvođenju sveobuhvatne strategije upravljanja granicama;
   (z) da podupru trajno rješenje za više od 180 000 interno raseljenih osoba u Libiji, uključujući oko 40 000 bivših stanovnika Tawargha, pružanjem mogućnosti za preseljenje ili olakšavanjem sigurnog povratka u njihove domove i pružanjem veće potpore UNHCR-u i IOM-u u tu svrhu;
   (aa) da se uhvate se u koštac s problemom hibridizacije između aktivnosti međunarodnih zločinačkih skupina i terorističkih skupina provođenjem temeljitih istraga posebice u pogledu trgovine ljudima i seksualnog nasilja počinjenog u vrijeme sukoba;
   (ab) da podupru suradnju s libijskom obalnom stražom kojom je omogućeno spašavanje gotovo 19 000 migranata u libijskim teritorijalnim vodama od siječnja do kraja listopada 2017.; da pomognu libijskim vlastima u formalnoj uspostavi njihova područja za traganje i spašavanje, uvedu niz jasnih standardnih operativnih postupaka za iskrcaj migranata i zajamče funkcionalan sustav praćenja libijske obalne straže kako bi se uspostavio jasan i transparentan registar svih osoba koje su se iskrcale na libijskoj obali, osiguravajući da se s njima postupa pravilno i u skladu s međunarodnim humanitarnim standardima; da dodatno surađuju s libijskim vlastima na ubrzanju pripremnih radova za koordinacijski centar za spašavanje na moru u Libiji radi unapređenja njihova kapaciteta za traganje i spašavanje; da zajamče nastavak specijaliziranog osposobljavanja o međunarodnoj zaštiti, pravu o izbjeglicama i ljudskim pravima koje libijskoj obalnoj straži pružaju IOM i UNHCR;
   (ac) da pojačaju svoju humanitarnu i civilnu pomoć kao odgovor na teškoće libijskog stanovništva i kako bi se zadovoljile hitne potrebe osoba koje najviše pate zbog sukoba u Libiji, posebno u najteže pogođenim područjima, i da budu spremni na pružanje odgovora u slučaju bilo kakvog pogoršanja situacije; da apeliraju na EU da podrži jačanje organizacija civilnog društva, posebno udruga žena, koje rade na mirnim rješenjima za brojne krize u toj zemlji;
   (ad) da omoguće sve potrebne financijske i ljudske resurse kako bi se pomoglo izbjeglicama i pružila prilagođena humanitarna pomoć osobama raseljenima zbog humanitarne krize u Libiji zbog koje su tisuće izbjeglica bili primorani pobjeći iz zemlje;
   (ae) da pojačaju međunarodne napore radi razbijanja mreža krijumčara migranata i trgovaca ljudima te napore za suzbijanje tog kaznenog djela i privođenje počinitelja pravdi; da nastave i intenziviraju rad u okviru operacija EUNAVFOR MED SOPHIA kako bi se onemogućio poslovni model trgovaca ljudima i krijumčara, razvio kapacitet libijske obalne straže i poduprla provedba rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o embargu na oružje i nezakonito trgovanje naftom; da nastave pružati potporu Libiji preko civilnih misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a (ZSOP); da povećaju kapacitete povezane s operacijama traganja i spašavanja osoba u nevolji i kapaciteta koje će se uvesti sve države, i da uzme u obzir potporu koju pružaju privatni subjekti i nevladine organizacije u provođenju operacija spašavanja na moru i na kopnu, imajući na umu postojeći međunarodni pravni okvir i sigurnosna pitanja;
   (af) da ponovno potvrde svoju punu potporu mandatu Međunarodnoga kaznenog suda u pogledu aktualnih kršenja ljudskih prava u Libiji, podsjećajući da međunarodni mehanizmi za utvrđivanje odgovornosti kao što su Međunarodni kazneni sud i univerzalna jurisdikcija imaju važnu ulogu u provedbi mirovnog plana u okviru kojeg su utvrđeni koraci prema odgovornosti i poštovanju ljudskih prava u Libiji; da podupru Međunarodni kazneni sud u nastojanjima da počinitelje najtežih zločina privede pravdi; da podupru posebnog predstavnika UN-a za Libiju u njegovu pozivu međunarodnoj zajednici iz studenoga 2017. da pomogne Libiji u borbi protiv prakse nekažnjavanja za ratne zločine i da razmotre mogućnost zajedničkih sudova; da pozovu EU i države članice da podupru međunarodne mehanizme za pružanje nacionalnom pravosudnom sustavu svih potrebnih sredstava da započne istraživati protekla i aktualna teška kršenja i da podupru buduće legitimne libijske vlasti u samostalnom ispunjavanju te zadaće; da razmotre činjenicu da bi poštena suđenja donijela pravdu za sve žrtve kršenja ljudskih prava na libijskom teritoriju, čime bi se utro put prema održivom pomirenju i miru;
   (ag) da izraze zabrinutost zbog sve veće prisutnosti Daiša i drugih terorističkih skupina u Libiji, koja destabilizira tu zemlju i prijeti zemljama u susjedstvu Libije te EU-u;
   (ah) da pozovu libijske vlasti i paravojne postrojbe da vanjskim akterima zajamče pristup centrima za zadržavanje, posebno onima za migrante;
   (ai) da razjasne situaciju u pogledu plaćanja dividende na dionice, dohotka od obveznica i plaćanja kamata na zamrznutu imovinu libijskog nadzornog tijela za ulaganja u EU-u; da pruže detaljno izvješće o ukupnom iznosu kamata koje su ostvarene iz Gadafijeve imovine od njezina zamrzavanja 2011. i popis pojedinaca ili tijela koji su se okoristili tim isplatama kamata; da prioritetno odgovore na probleme u pogledu moguće rupe u zakonu u okviru režima sankcija EU-a koja je s time povezana;
   (aj) da promiču projekte za gospodarski razvoj regije Fezana i zakonitog gospodarstva blisko surađujući s raznim zajednicama, ponajprije onima koje se nalaze duž migracijskih ruta, kako bi se suzbile nezakonite aktivnosti kriminalnih mreža i nasilni ekstremizam terorističkih skupina stvaranjem alternativnih izvora prihoda, prije svega za mlade;
   (ak) da nastave provoditi embargo na izvoz oružja u Libiju kako bi se izbjeglo da ono dođe u ruke ekstremista i naoružanih skupina, čime bi se dodatno povećala nesigurnost i nestabilnost na cijelom teritoriju Libije;
   (al) da poduzmu hitne diplomatske mjere za zaštitu civila i rješavanje humanitarne situacije u Derni;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te, radi obavijesti, libijskoj vladi nacionalnog jedinstva.

(1) SL C 234, 28.6.2016., str. 30.
(2) SL C 300, 18.8.2016., str. 21.
(3) SL C 35, 31.1.2018., str. 66.


Godišnje izvješće o funkcioniranju schengenskog prostora
PDF 169kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o godišnjem izvješću o funkcioniranju schengenskog prostora (2017/2256(INI))
P8_TA(2018)0228A8-0160/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. rujna 2017. o očuvanju i jačanju schengenskog područja (COM(2017)0570),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. ožujka 2016. naslovljenu „Povratak Schengenu – Plan” (COM(2016)0120),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o europskoj graničnoj i obalnoj straži(1) („Uredba o europskoj graničnoj i obalnoj straži”),

–  uzimajući u obzir Zakonik o schengenskim granicama, a posebno njegove članke 14. i 17.;

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol)(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1052/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (Eurosur)(3),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0160/2018),

A.  budući da se schengenskim prostorom, jednim od najvećih postignuća Europske unije, jedinstvenim po svom uređenju, omogućuje slobodno kretanje ljudi bez kontrola na njegovim unutarnjim granicama; budući da je to ostvareno na temelju različitih kompenzacijskih mjera, kao što su bolja razmjena informacija koja proizlazi iz uspostave Schengenskog informacijskog sustava (SIS) i osnivanje mehanizma za evaluaciju schengenske pravne stečevine koju provode države članice, te jačanja uzajamnog povjerenja u funkcioniranje schengenskog prostora; budući da uzajamno povjerenje zahtijeva solidarnost, sigurnost, pravosudnu i policijsku suradnju u kaznenim stvarima, zajedničku zaštitu vanjskih granica EU-a, zajedničko shvaćanje i zajedničke strategije u vezi s migracijskom i viznom politikom te politikom azila, kao i poštovanje međunarodnog i europskog prava u tom području;

B.  budući da je posljednjih godina nekoliko čimbenika utjecalo na funkcioniranje schengenskog prostora; budući da su među tim čimbenicima utjecaj međunarodnih kretanja i turističkih tokova, koji su i bili početni razlog za uvođenje zakonodavstva o tzv. „pametnim granicama”, kao i velik broj tražitelja azila i nezakonitih migranata s povezanim sekundarnim kretanjima te naknadno ponovno uvođenje i produljenje kontrola na unutarnjim granicama od strane nekih država članica od 2014.; budući da se čini da je ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama povezano s predodžbom o prijetnjama javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti u vezi s kretanjem ljudi i terorizmom, brojem osoba koje traže međunarodnu zaštitu i nezakonitim migrantima koji pristižu, a ne s pouzdanim dokazima o stvarnom postojanju ozbiljne prijetnje ili stvarnom broju onih koji pristižu; budući da su među tim čimbenicima i terorizam i snažnija prijetnja javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti država članica;

C.   budući da su jačanje vanjskih granica EU-a i uvođenje sustavnih kontrola pregledavanjem odgovarajućih baza podataka, uključujući za europske građane, bili dio mjera uspostavljenih za zaštitu schengenskog prostora;

D.  budući da su neke države članice na dolazak tražitelja azila i izbjeglica reagirale ponovnim uvođenjem kontrola na unutarnjim granicama, koje su obrazložile potrebom za „reguliranjem” kretanja državljana trećih zemalja koji traže međunarodnu zaštitu, i to unatoč činjenici da se člankom 14. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama propisuje da se „uobičajeni postupak na granicama” ne primjenjuje na tražitelje azila; budući da je za procjenu zahtjeva za azil potrebno primijeniti pravedan i solidaran sustav podjele odgovornosti;

E.  budući da je Komisija u ožujku 2016. predložila niz mjera u cilju ponovne uspostave normalnog funkcioniranja schengenskog prostora; budući da pravilno funkcioniranje schengenskog prostora još nije ponovno uspostavljeno i prije svega ovisi o državama članicama, njihovu međusobnom povjerenju, solidarnosti koju pokazuju u potpori zemljama prvog ulaska, donošenju odgovarajućih mjera i provedbi takvih mjera, posebno u državama članicama;

F.  budući da se poticaji državama članicama za donošenje mjera za ponovno nesmetano funkcioniranje schengenskog prostora u najvećoj mjeri temelje na tome da se zahtjevi za provođenje graničnih kontrola ne podnesu ponovno;

G.  budući da održavanje graničnih kontrola na unutarnjim granicama ili ponovno uvođenje takvih kontrola u schengenskom prostoru ima ozbiljne posljedice na život europskih građana i svih onih koji imaju koristi od načela slobodnog kretanja unutar EU-a te ozbiljno ugrožava njihovo povjerenje u europske institucije i europsku integraciju; budući da održavanje i ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama za sobom povlači izravne operativne troškove i troškove ulaganja za prekogranične radnike, turiste, cestovne prijevoznike tereta i javnu upravu, što vrlo negativno utječe na gospodarstva država članica; budući da se troškovi povezani s ponovnim uvođenjem graničnih kontrola procjenjuju na između 0,05 milijardi EUR i 20 milijardi EUR jednokratnih troškova i 2 milijarde EUR godišnjih operativnih troškova(4) i da će u prvom redu biti pogođene prekogranične regije;

H.  budući da različite države članice sve češće podižu zidove i ograde na vanjskim i unutarnjim granicama EU-a kao mjeru za odvraćanje od ulaska u EU i tranzita njegovim teritorijem, između ostalog, i za tražitelje azila; podsjeća da su prema procjenama Transnacionalnog instituta (TNI) europske države izgradile više od 1200 kilometara zidova i granica, na što su utrošile barem 500 milijuna eura, i da se od 2007. do 2010. godine iz fondova EU-a financiralo uvođenje 545 sustava za nadzor granica duž 8279 kilometara vanjskih granica EU-a kao i 22 347 nadzornih uređaja;

I.  budući da je schengenski prostor danas na svojoj prekretnici te zahtijeva poduzimanje odlučnih i zajedničkih mjera kako bi građani od njega opet imali punu korist; budući da su u tom smislu također potrebni uzajamno povjerenje, suradnja i solidarnost među državama članicama; budući da u političkom diskursu ne bi trebalo okrivljavati schengenski prostor;

J.  budući da je proširenje schengenskog prostora i dalje glavni instrument za širenje gospodarskih i društvenih koristi koje proizlaze iz prava na slobodno kretanje ljudi, usluga, robe i kapitala na nove države članice, poticanje kohezije i premošćivanje razlika među zemljama i regijama; budući da je potpuna primjena schengenske pravne stečevine u svim državama članicama koje su ispunile kriterije za uspješno zaključenje postupka evaluacije schengenske pravne stečevine ključna za stvaranje usklađenog i čvrstog okvira pravne sigurnosti; budući da je predsjednik Komisije u nekoliko navrata najavio spremnost Rumunjske i Bugarske za pristupanje schengenskom prostoru te su njihovu spremnost naveli i Parlament u svojem stajalištu od 8. lipnja 2011. o nacrtu odluke Vijeća o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj(5) te Vijeće u svojim zaključcima;

K.  budući da je radna skupina za kontrolu Schengena izbliza pratila provedbu schengenske pravne stečevine u okviru mehanizama za evaluaciju primjene schengenske pravne stečevine, metodologije za procjenu osjetljivosti, saslušanja u odborima i službenih putovanja u države članice i treće zemlje; budući da je utvrdila mjere koje su već provedene ili će to uskoro biti, najveće nedostatke u funkcioniranju schengenskog prostora i mjere koje je potrebno poduzeti u budućnosti;

Ključna pitanja

Napredak postignut u uklanjanju utvrđenih nedostataka

1.  ističe da je zakonodavac EU-a u posljednje tri godine donio niz mjera namijenjenih jačanju integriteta schengenskog prostora bez kontrola na unutarnjim granicama; pozdravlja učinkovitost mjera poduzetih na vanjskim granicama kao i osnivanje Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu; prima na znanje napore koje je Agencija uložila u provedbu novih propisa, posebno u izvođenju zajedničkih operacija za nadzor granica i vraćanje kao i pružanju potpore državama članicama izloženima povećanoj razini migracije, uz nastavak potpunog poštovanja temeljnih prava kao što se navodi u Uredbi o europskoj graničnoj i obalnoj straži; uviđa važnu ulogu nedavno uvedenog mehanizma za procjenu osjetljivosti u otkrivanju slabih točaka na zajedničkim vanjskim granicama i sprječavanju kriza; ustraje u ulaganju zajedničkih napora i suradnji između agencija i drugih dionika u pogledu primjene pristupa na temelju žarišnih točaka u području osposobljavanja;

2.  prima na znanje mjere poduzete u okviru izmjene Zakonika o schengenskim granicama i uvođenja obveznih provjera u relevantnim bazama podataka na vanjskim granicama na ulasku i izlasku za građane trećih zemalja i građane EU-a, uz daljnje pomno praćenje učinka, nužnosti i proporcionalnosti tih mjera u vezi s prelaskom granica građana EU-a; naglašava da su u nekim slučajevima obvezne sustavne provjere na vanjskim schengenskim granicama zamijenjene ciljanim provjerama zbog njihova nerazmjernog učinka na protok prometa; podsjeća da bi Komisija trebala uzeti u obzir te posljedice prilikom provođenja procjene predviđene u Uredbi (EU) 2017/458;

3.  pozdravlja trenutačnu reformu Schengenskog informacijskog sustava i činjenicu da je agencija eu-LISA 5. ožujka 2018. uvela Sustav za automatsku identifikaciju otisaka prstiju (AFIS) u sustav SIS II, kojim se uvodi mogućnost biometrijskog pretraživanja, što će doprinijeti jačanju borbe protiv kriminala i terorizma;

4.  naglašava da je potrebno bolje iskoristiti postojeće instrumente, osobito kako bi se maksimalno iskoristile pogodnosti postojećih sustava i kako bi se riješio problem strukturnih nedostataka u podacima, u skladu sa zahtjevima u pogledu zaštite podataka i uz poštovanje načela prava na privatnost, nediskriminacije, nužnosti i proporcionalnosti;

5.  pozdravlja postignuća u područjima prekogranične policijske i pravosudne suradnje te kaznenog progona kao i rad Eurojusta i Europola u borbi protiv prekograničnog i organiziranog kriminala, trgovanja ljudima i terorizma uz pomoć rada obavještajnih službi, razmjene informacija te zajedničkih istraga;

6.  izražava zabrinutost zbog napora Komisije uloženih u razradu koncepta i strategije europskog integriranog upravljanja granicama na temelju informacija objavljenih 14. ožujka 2018. usmjerenih na usklađivanje s odredbama u Uredbi o europskoj graničnoj i obalnoj straži; izražava sumnju u pogledu njezine djelotvornosti u postavljanju željenih općih ciljeva i ciljeva u području europskog integriranog upravljanja granicama, a posebno u jačanju i provedbi temeljnih prava i ostalih elemenata strategije;

7.  uviđa veliku vrijednost novog mehanizma za evaluaciju schengenske pravne stečevine jer se njime promiče transparentnost, međusobno povjerenje i odgovornost među državama članicama tako što se nadzire način na koji one provode različita područja schengenske pravne stečevine;

Utvrđeni kritični nedostaci

8.  izražava zabrinutost zbog kritičnih nedostataka i manjkavosti otkrivenih u okviru mehanizma za evaluaciju schengenske pravne stečevine i procjene osjetljivosti;

9.  izražava duboku zabrinutost zbog vrlo ozbiljnih nedostataka u provedbi schengenske pravne stečevine koji su utvrđeni tijekom evaluacije privremene upotrebe Schengenskog informacijskog sustava od strane UK-a te u interesu integriteta tog sustava poziva Vijeće i Komisiju da s Parlamentom povedu rasprave o prikladnim popratnim mjerama u vezi s tim zaključcima;

10.  osuđuje činjenicu da se nastavlja s ponovnim uvođenjem unutarnjih graničnih kontrola jer se time u pitanje dovode osnovna načela schengenskog prostora; smatra da mnoga produljenja u pogledu trajanja, nužnosti ili proporcionalnosti nisu u skladu s postojećim pravilima te su stoga nezakonita; žali zbog toga što države članice nisu poduzele odgovarajuće mjere da bi osigurale suradnju s drugim državama članicama koje dijele taj problem kako bi se minimizirali učinci spomenutih mjera te nisu pružile dostatna obrazloženja o razlozima za provođenje takvih kontrola ni dostatne informacije o njihovim rezultatima, što otežava analizu Komisije i nadzor Parlamenta; žali i zbog prakse u državama članicama koja obuhvaća umjetne promjene pravne osnove za ponovno uvođenje kontrola te njihovo produljenje iznad najvećeg mogućeg razdoblja u slučaju istih činjeničnih okolnosti; smatra da gospodarski, politički i društveni učinci te prakse negativno utječu na jedinstvo schengenskog prostora, smanjuju blagostanje europskih građana te dovode u pitanje načelo slobodnog kretanja; ponavlja da je zakonodavac Unije donio mnoge mjere u posljednje tri godine za jačanje i nadzor vanjskih granica; ističe da nije bilo odgovarajuće reakcije u pogledu ukidanja nadzora unutarnjih granica;

11.  naglašava da se ponovno uvođenje graničnih kontrola na unutarnjim granicama pokazalo mnogo lakšim od uklanjanja tih kontrola nakon njihova ponovnog uvođenja;

12.  izražava zabrinutost zbog manjkave provedbe nekih dijelova zakonodavstva kojima se uređuju određena područja kontrole vanjskih granica, kao što su sustavno pretraživanje baza podataka tijekom graničnih kontrola i temeljite provjere propisanih uvjeta ulaska; također izražava zabrinutost zbog povremene nedostupnosti određenih baza podataka, kao što su Schengenski informacijski sustav (SIS) i Vizni informacijski sustav (VIS), na određenim graničnim prijelazima; napominje da se u mnogim državama članicama često pri uspostavi nacionalnih koordinacijskih centara očito ne poštuju odredbe Uredbe o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (Eurosur); ponovno ističe da je radi postizanja učinkovitosti zakonodavstva o unutarnjim i vanjskim granicama od presudne važnosti da države članice propisno provode mjere dogovorene na razini Unije;

13.  podsjeća na to da su državama članicama dostupni i drugi alati osim nadzora unutarnjih granica, uključujući, prema preporuci Komisije, ciljane policijske kontrole pod uvjetom da takve kontrole nemaju za cilj nadzor granica, da se temelje na općim policijskim informacijama ili iskustvu vezanom za moguće prijetnje javnoj sigurnosti te da su posebno usmjerene na suzbijanje prekograničnog kriminala, da su osmišljene i da se provode na razvidno drukčiji način od sustavnog provjeravanja osoba na vanjskim granicama; podsjeća na to da takve kontrole mogu biti učinkovitije od kontrola unutarnjih granica, posebno zato što su fleksibilnije i mogu se lakše prilagoditi procjenama rizika;

14.  podsjeća na to da se mogu provesti nenajavljene provjere na licu mjesta na unutarnjim granicama schengenskog prostora bez da se prethodno o tome obavijesti dotičnu državu članicu;

15.  osuđuje konstrukciju fizičkih prepreka, uključujući ograde, između država članica i podsjeća na svoje sumnje u pogledu spojivosti takvih mjera sa Zakonikom o schengenskim granicama; poziva Komisiju da temeljito istraži postojeće i buduće konstrukcije i da o tome izvijesti Parlament;

16.  prima na znanje kao dio rada na ponovnoj uspostavi normalnog funkcioniranja schengenskog prostora, prijedlog izmjene Zakonika o schengenskim granicama u pogledu pravila primjenjivih na privremeno ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama; ističe da je potrebno uspostaviti jasna pravila i da bi se u tim izmjenama trebali samo uzeti u obzir novi izazovi i prijetnje unutarnjoj sigurnosti, bez da se potiče ponovno uvođenje kontrola na unutarnjim granicama; podsjeća da izmjene ne bi trebale otvoriti novi put produljenju kontrole unutarnjih granica; u tom smislu izražava zabrinutost zbog toga što se prijedlog Komisije o ponovnom uvođenju unutarnjih graničnih kontrola temelji na procjeni „percipiranog rizika” umjesto na provjerenim i čvrstim dokazima te postojanju ozbiljne prijetnje kao i zbog toga što je takozvana „procjena rizika” u cijelosti povjerena državi koja ponovno uvodi kontrole na granicama; smatra da bi te korake trebalo poduzeti oprezno kako se ne bi nanijela nepopravljiva šteta osnovnoj ideji slobodnog kretanja, posebno u vidu uspostavljanja snažnih postupovnih jamstava, osobito za zadržavanje strogog vremenskog ograničenja ponovne uspostave unutarnjih graničnih kontrola;

17.  naglašava da bi daljnje produljenje postojećih kontrola na unutarnjim granicama ili ponovno uvođenje novih kontrola nametnulo znatne ekonomske troškove EU-u kao cjelini te bi se jedinstvenom tržištu nanijela velika šteta;

Mjere koje treba poduzeti

18.  naglašava hitnu potrebu za uklanjanjem utvrđenih kritičnih nedostataka bez odgode kako bi schengenski prostor opet funkcionirao normalno, bez graničnih kontrola na unutarnjim granicama;

19.  poziva sve države članice da u potpunosti provedu postojeće uredbe i poziva Komisiju da odlučno djeluje u pitanjima kršenja zajednički dogovorenih pravila uz pomoć uvođenja proporcionalnih i nužnih mjera usmjerenih na predmetne države članice, uključujući postupke zbog povrede, u cilju zaštite interesâ drugih država članica i Unije u cjelini;

20.  naglašava važnost reformi i prilagodbe sustava SIS radi brzog reagiranja na nove izazove, posebno u pogledu zaštite djece u opasnosti i nestale djece, izravne i obavezne razmjene informacija o terorizmu, uz poštovanje temeljnih prava građana EU-a i državljana trećih zemalja te jamčenje mjera za zaštitu podataka i privatnosti, kao i obvezne razmjene informacija o odlukama o vraćanju; naglašava da se takvim reformama ne smiju ugroziti načela nužnosti i proporcionalnosti; ističe da su za pravilno djelovanje sustava potrebna upozorenja kako bi se pokrenule mjere te da bi njihovo uvrštenje u sustav trebalo biti opravdano; ističe očekivano znatno povećanje aktivnosti ureda SIRENE (Zahtjevi za dodatne informacije o nacionalnom unosu) i poziva države članice da ojačaju sredstva koja su tim uredima na raspolaganju osiguravanjem odgovarajućih financijskih i ljudskih resursa za obavljanje njihovih novih funkcija;

21.  ističe da su mehanizmom za evaluaciju schengenske pravne stečevine utvrđeni kritični nedostaci i poziva države članice da stoga provedu preporuke koje su im upućene; također ističe i procjenu osjetljivosti te poziva države članice da djeluju na temelju preporuka Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu;

22.  poziva Komisiju da Europskom parlamentu i Vijeću podnosi sveobuhvatno godišnje izvješće o provedenim ocjenjivanjima u skladu s Uredbom (EU) br. 1053/2013;

23.  odlučno ustraje u tome da Komisija ne smije obnavljati zahtjeve za odstupanje od Schengena ako predmetna država članica nije provela preporuke koje su joj bile upućene u okviru mehanizma za evaluaciju schengenske pravne stečevine;

24.  naglašava da bi sve države članice, uključujući one bez vanjskih kopnenih granica, trebale činiti sve u svojoj moći kako bi osigurale visoku razinu kontrole na svojim vanjskim granicama dodjeljivanjem dostatnih resursa s pomoću osiguravanja osoblja, opreme i stručnosti, uz osiguravanje potpunog poštovanja temeljnih prava, uključujući i u područjima koja se odnose na međunarodnu zaštitu i zabranu prisilnog udaljenja i vraćanja, uspostavom potrebnih zapovjednih i kontrolnih struktura i oblikovanjem ažuriranih analiza rizika u skladu s Uredbom o europskoj graničnoj i obalnoj straži za sve razine zapovijedanja kako bi se olakšale učinkovite operacije i osigurala odgovarajuća infrastruktura za siguran, uređen i tečan prelazak granice;

25.  smatra da bi se mogućim prijedlozima za evaluaciju mehanizma schengenske pravne stečevine trebala ponuditi rješenja u pogledu velikog vremenskog razmaka između provjera na licu mjesta te provedbenih odluka i akcijskih planova kao i da bi državama članicama trebalo omogućiti brzu primjenu korektivnih mjera; smatra da bi vrijednost nenajavljenih provjera na licu mjesta u okviru mehanizma evaluacije schengenske pravne stečevine mogla biti veća ako bi te provjere stvarno bile nenajavljene (bez obavijesti 24 sata prije);

26.  podsjeća da Parlament treba biti odmah i u potpunosti obaviješten o svakom prijedlogu o izmjeni ili zamjeni mehanizma za evaluaciju schengenske pravne stečevine; napominje da bi Komisija trebala preispitati funkcioniranje tog mehanizma u roku od šest mjeseci od donošenja svih izvješća o evaluaciji u vezi s ocjenama obuhvaćenima prvim višegodišnjim programom ocjenjivanja i proslijediti zaključke Parlamentu;

27.  ustraje u razvoju mehanizma za evaluaciju schengenske pravne stečevine zajedno s instrumentom za procjenu osjetljivosti na način koji onemogućuje nepredviđena pogoršanja u cjelokupnom upravljanju vanjskim granicama te unaprjeđuje to upravljanje, povećava poštovanje schengenske pravne stečevine i temeljnih prava, uključujući poštovanje Ženevske konvencije, koju su potpisale sve države članice Europske unije, i koji olakšava temeljitu kontrolu i transparentnost između država članica i europskih institucija, posebice Europskog parlamenta; poziva Komisiju i države članice da dodijele dostatna sredstva za provedbu i praćenje schengenskih ocjenjivanja i procjena osjetljivosti; poziva Komisiju da organizira provjere unutarnjih granica na licu mjesta koje su zaista nenajavljene i da ocijeni prirodu i učinak mjera na snazi;

28.  poziva nadležna tijela država članica da unaprijede prikupljanje informacija i statističkih podataka o nacionalnom upravljanju resursima i kapacitetima za kontrolu granice; poziva države članice da pravodobno stave na raspolaganje sve potrebne informacije za mehanizam procjene osjetljivosti;

29.  poziva države članice, posebno one koje su izravno pogođene, da pripreme i u dovoljnoj mjeri testiraju krizne planove potrebne za suočavanje sa situacijama povećanih razina migracije, kao i da poboljšaju svoje registracijske i smještajne kapacitete u slučaju pojave takvih situacija; poziva države članice da unaprijede svoje kapacitete za otkrivanje krivotvorenih isprava i nezakonitih ulazaka, uz puno poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i temeljnih prava; poziva na ulaganje velikih napora u borbu protiv trgovanja ljudima i protiv terorizma kako bi se preciznije utvrdile kriminalne organizacije i njihov način financiranja;

30.  naglašava da će siguran i zakonit pristup EU-u, uključujući i na vanjskim granicama schengenskog prostora, pridonijeti njegovoj ukupnoj stabilnosti;

31.  smatra nezadovoljavajućim sadašnje stanje provedbe strategije integriranog upravljanja granicama; traži da Komisija i Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu podupru države članice u njihovim nastojanjima da ispune zahtjeve utvrđene Uredbom o europskoj graničnoj i obalnoj straži te da pravodobno započnu s tematskim evaluacijama integriranog upravljanja granicama u državama članicama; poziva države članice da usklade svoje upravljanje granicama s konceptom integriranog upravljanja granicama s pomoću primjene sveobuhvatnog pristupa upravljanju granicama na temelju njegovih osnovnih načela i posebno jamčenjem punog poštovanja temeljnih prava, s posebnim naglaskom na ugrožene skupine i maloljetnike, u svim aktivnostima upravljanja granicama i vraćanja, uključujući poštovanje načela zabrane prisilnog vraćanja; ističe da je potrebno zajamčiti punu provedbu strategije integriranog upravljanja granicama na europskoj i nacionalnoj razini, kao i poštovanje međunarodnih konvencija, te time ojačati upravljanje vanjskim granicama, uz poštovanje temeljnih prava;

32.  inzistira na potrebi brzog uvođenja cjelokupne strategije integriranog upravljanja granicama, kao što je dogovoreno na razini institucija, tehničke i operativne strategije Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu i nacionalnih strategija država članica koje iz njih proizlaze; u potpunosti je svjestan nedosljednosti u provedbi strategije integriranog upravljanja granicama u državama članicama i ističe da je puna provedba te strategije u svim državama članicama ključna za pravilno funkcioniranje schengenskog prostora;

33.  poziva Komisiju da donese zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe Eurosur, s obzirom na velike nedostatke na koje se naišlo u provedbi postojećih propisa te smatra da bi se takvim prijedlogom trebalo potaknuti veću upotrebu Eurosur-a pri pokretanju i podupiranju razmjene informacija, analize rizika te operacija traganja i spašavanja;

34.  ponavlja potporu Parlamenta žurnom pristupanju Bugarske i Rumunjske schengenskom prostoru te pristupanju Hrvatske čim ispuni odgovarajuće kriterije; poziva Vijeće da odobri pristupanje Bugarske i Rumunjske kao punopravnih članica schengenskog prostora;

Ostala relevantna pitanja za schengenski prostor

35.  naglašava da trenutačno stanje u kojem se nalazi schengenski prostor i nastavak provedbe kontrole na unutarnjim granicama ne proizlaze prvenstveno iz njegove strukture i pravila, već u većoj mjeri iz područja povezanih sa schengenskom pravnom stečevinom, poput nedostataka u zajedničkom europskom sustavu azila, uključujući nedostatak političke volje, solidarnosti i podjele odgovornosti, Dublinske uredbe i upravljanja vanjskim granicama;

Napredak postignut u uklanjanju utvrđenih nedostataka

36.  ističe mjere potpore i izgradnje kapaciteta poduzete radi suzbijanja temeljnih uzroka nezakonite migracije i poboljšanja životnih uvjeta u zemljama podrijetla;

37.  smatra da je suradnja s trećim zemljama jedan element kojim se ublažavaju okolnosti koje dovode do prisilne i nezakonite migracije; naglašava da su za postizanje željenih ciljeva potrebne sveobuhvatne mjere;

Utvrđeni kritični nedostaci

38.  žali zbog toga što su mnoge osobe poginule ili nestale u Sredozemnom moru u zadnjih nekoliko godina; nadalje, naglašava da je traganje i spašavanje zaseban dio europskog integriranog upravljanja granicama, kao što je utvrđeno u Uredbi o Europskoj agenciji za graničnu i obalnu stražu; mišljenja je da je trajno, pouzdano i učinkovito postupanje Unije u okviru operacija traganja i spašavanja na moru ključno za sprečavanje gubitka života na moru; smatra da je od ključne važnosti da adekvatni aspekti traganja i spašavanja na moru, kao i odgovarajuće sposobnosti budu dio svih mjera planiranja operacija nadzora morskih granica i provedbe takvih operacija od strane Europske agencije za graničnu i obalnu stražu, kako je predviđeno u Uredbi (EU) br. 656/2014;

39.  izražava veliku zabrinutost u pogledu provedbe Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži te naglašava potrebu da države članice ispunjavaju zahtjeve navedene u Uredbi, osobito kada je riječ o obvezama u vezi s osiguravanjem dostatnih ljudskih resursa i tehničke opreme za zajedničke operacije i pričuvu opreme za brzu reakciju, kao i dodjelom odgovarajućih sredstava za provedbu procjene osjetljivosti; zabrinut je zbog resursa i financijskog planiranja u vezi s Agencijom za europsku graničnu i obalnu stražu te zbog procjena na kojima se temelje financiranje operacija i potrebni doprinosi država članica; poziva države članice da zajamče odgovarajuću obuku o temeljnim pravima za nacionalne službenike graničnog nadzora;

40.  smatra da suradnja na nacionalnoj razini između različitih službi kaznenog progona, vojske, službenika graničnog nadzora, carine te službi traganja i spašavanja na moru često nije odgovarajuća, što je uzrok necjelovite upućenosti u situaciju i slabe učinkovitosti; napominje da nedostatak struktura za suradnju može dovesti do neučinkovitih i/ili nerazmjernih mjera; podsjeća na to da ni jedna količina dobronamjernih mjera na razini Unije ne može nadoknaditi nedostatak unutarnje suradnje između nadležnih tijela država članica;

41.  prima na znanje uspostavu drugih opsežnih informacijskih sustava i cilj poboljšanja njihove interoperabilnosti, pri čemu treba očuvati potrebne zaštitne mehanizme, posebno kada je riječ o zaštiti podataka i privatnosti;

42.  smatra da bi rad na prijedlozima o interoperabilnosti informacijskih sustava trebao biti prilika za poboljšanje i djelomično usklađivanje nacionalnih IT sustava i nacionalnih infrastruktura na graničnim prijelazima;

Mjere koje treba poduzeti

43.  potiče agencije i države članice da nastave s provedbom višenamjenskih operacija i da osiguraju poduzimanje pravih koraka kako bi se s pomoću odgovarajućih sredstava i ljudskih resursa u operacije uključile službe za traganje i spašavanje na moru; potiče Agenciju da osigura provedbu mehanizma za podnošenje pritužbi, kao i primjerene resurse i osoblje za potporu službeniku za temeljna prava;

44.  poziva države članice da se pobrinu za brzu i učinkovitu provedbu postupaka vraćanja, nakon izdavanja odluke o vraćanju, uz puno poštovanje temeljnih prava te ljudske i dostojanstvene uvjete;

45.   napominje da države članice u okviru Direktive 2001/40/EZ imaju mogućnost priznati i provesti odluku o vraćanju koju je donijela druga država članica umjesto da donose novu odluku o vraćanju ili slanju nezakonitih migranata natrag u državu članicu koja je prva izdala odluku o azilu;

46.  poziva države članice da poduzmu konkretne korake kako bi se zajamčila odgovarajuća infrastruktura, smještaj i životni uvjeti za sve tražitelje azila, uzimajući posebno u obzir potrebe maloljetnika bez pratnje, obitelji s maloljetnicima i žena u osjetljivom položaju; poziva države članice da svoje objekte za pritvor usklade sa zahtjevima međunarodnih najboljih praksi te normama i konvencijama ljudskih prava, da osiguraju dovoljne kapacitete, imajući na umu da je pritvor krajnja mjera i da nije u najboljem interesu djeteta, te da povećaju korištenje mjera alternativnih pritvoru; poziva države članice da poštuju svoje obveze u pogledu preseljenja, s čime se složilo Europsko vijeće u rujnu 2015. i što je ponovno potvrdio Sud Europske unije u rujnu 2017., kako bi se ponovno uspostavio red u upravljanju migracijama i ojačala solidarnost i suradnja unutar EU-a;

47.  poziva države članice da osiguraju neovisnost nacionalnih tijela za zaštitu podataka, i to osiguravanjem dostatnih financijskih sredstava i dovoljnog broja osoblja za ispunjavanje sve većeg broja zadaća; poziva nezavisna tijela za kontrolu iz država članica da zajamče provođenje potrebnih revizija informacijskih sustava i njihova korištenja; poziva države članice da provedu odredbe kako bi se osobama čiji se podaci obrađuju omogućilo da podnesu pritužbe i zatraže svoje osobne podatke kao i da rade na podizanju razine osviještenosti javnosti u vezi s informacijskim sustavima;

48.  ustraje u tome da višenamjenske operacije provodi Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu u cilju odgovaranja na potrebu da službe za traganje i spašavanje na moru budu na raspolaganju u relevantnim područjima (kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 656/2014); podsjeća na to da nacionalna tijela granične straže također moraju osigurati odgovarajuće resurse za njezine aktivnosti, posebno za traganje i spašavanje; ističe da bi nadzor državne granice trebao obavljati osposobljeni službenik graničnog nadzora ili bi se trebao odvijati pod strogim nadzorom nadležnog tijela;

49.  napominje da Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu ima širi mandat koji može koristiti za preuzimanje uloge u pružanju potpore državama članicama pri koordiniranim operacijama vraćanja;

50.  poziva države da dodatno razvijaju uzajamnu prekograničnu policijsku suradnju u obliku zajedničkih procjena prijetnji, analiza rizika i ophodnji; poziva na punu provedbu Konvencije iz Prüma i Odluke Vijeća 2008/615/PUP te pristupanje Europskom modelu za razmjenu informacija i Švedskoj inicijativi; poziva države članice da poboljšaju svoje nacionalne strukture za suradnju u području kaznenog progona i razmjenu informacija kao i praktičnu suradnju, posebno sa susjednim državama članicama;

51.  podsjeća na veliku važnost dodijeljenu reformi zajedničkog europskog sustava azila u okviru sveobuhvatnog pristupa rješavanju izazova politika u pogledu izbjeglica, tražitelja azila i migranata te migracijskog programa Komisije; podsjeća na to da je Europski parlament u više navrata izjavio da je otvaranje pravnih puteva za migrante i izbjeglice najbolji način borbe protiv trgovanja ljudima, a time i „nezakonite” migracije; poziva Vijeće da brzo slijedi Parlament u donošenju mandata za pregovore o svakom prijedlogu u tom pogledu, osobito u vezi s Dublinskom uredbom; naglašava da nova Europska agencija za azil još čeka na odobrenje rada i poziva Vijeće da odblokira taj predmet po hitnom postupku;

52.  naglašava potrebu za poboljšanjem sigurnosti osobnih iskaznica koje su države članice izdale državljanima Unije; stoga poziva Komisiju da predloži, kao što je već učinila u slučaju putovnica, standarde za sigurnosna obilježja i biometrijske podatke u putovnicama, ugrađene u osobne iskaznice.

o
o   o

53.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima i Agenciji za europsku graničnu i obalnu stražu.

(1) SL L 251, 16.9.2016., str. 1.
(2) SL L 135, 24.5.2016., str. 53.
(3) SL L 295, 6.11.2013., str. 11.
(4) Wouter van Ballegooij, The Cost of Non-Schengen: Civil Liberties, Justice and Home Affairs aspects (Cijena nepostojanja schengenskog područja: pitanja povezana s građanskim slobodama, pravosuđem i unutarnjim poslovima), Izvješće o trošku neujedinjene Europe, Odjel za europsku dodanu vrijednost, 2016., str. 32.
(5) SL C 380 E, 11.12.2012., str. 160.


Minimalni standardi prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela
PDF 194kWORD 71k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o provedbi Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (2016/2328(INI))
P8_TA(2018)0229A8-0168/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10., 18., 19., 21., 79. i 82. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 3., 6., 20., 21., 23., 24., 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je 1948. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju o temeljnim načelima pravde za žrtve zločina i zlouporabe moći, donesenu 29. studenoga 1985.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) te odluke Vijeća (EU) 2017/865(1) i (EU) 2017/866 (2)od 11. svibnja 2017. o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

–   uzimajući u obzir preporuku Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama CM/Rec(2006)8 od 14. lipnja 2006. o pomoći žrtvama kaznenih djela,

–   uzimajući u obzir preporuku Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama CM/Rec(2010)5 od 31. ožujka 2010. o mjerama za suzbijanje diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta,

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2001/220/PUP od 15. ožujka 2001. o položaju žrtava u kaznenim postupcima(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. prosinca 2013. o borbi protiv zločina iz mržnje u EU-u te zaključke Vijeća od 5. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama uključujući genitalno sakaćenje žena,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP(7),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP(9),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o borbi protiv seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece te dječje pornografije, koja zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2004/68/PUP(10),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. prosinca 2017. o provedbi Direktive 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije(11),

–  uzimajući u obzir Direktivu br. 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/80/EZ od 29. travnja 2004. o naknadi žrtvama kaznenih djela(13),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Kako EU i države članice mogu bolje pomoći žrtvama terorizma?” koju je objavio Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja EP-a u rujnu 2017.,

–  uzimajući u obzir istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji”, objavljeno u prosincu 2017.,

–   uzimajući u obzir studiju FRA-e naslovljenu „Pravosuđe prilagođeno djeci: stajališta i iskustva djece koja sudjeluju u sudskim postupcima kao žrtve, svjedoci ili stranke u devet država članica EU-a”, objavljenu u veljači 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće FRA-e o temeljnim pravima za 2017., objavljeno u svibnju 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće FRA-e o temeljnim pravima za 2016., objavljeno u svibnju 2016.,

–  uzimajući u obzir studiju FRA-e naslovljenu „Žrtve kaznenih djela u EU-u: opseg i vrsta potpore žrtvama”, objavljenu u siječnju 2015.,

–  uzimajući u obzir studiju FRA-e naslovljenu „Ozbiljno iskorištavanje radne snage: radnici koji se sele na području Europske unije ili useljavaju u nju”, objavljenu u lipnju 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Nasilje nad ženama – istraživanje na razini EU-a” objavljeno u ožujku 2014.,

–  uzimajući u obzir izvješće o projektu IVOR pod nazivom „Provedba reforme kaznenopravnog sustava u EU-u usmjerene na žrtve”, objavljeno 6. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) pod naslovom „Analiza Direktive o pravima žrtava iz rodne perspektive”,

–  uzimajući u obzir dodatna načela iz Yogyakarte usvojena 10. studenog 2017. o načelima i obvezama država članica u pogledu primjene međunarodnog prava o ljudskim pravima kad je riječ o seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, rodnom izražavanju i spolnim značajkama,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(14),

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe na razini EU-a Direktive 2012/29/EU koju je izradio Odjel za ex post evaluaciju Glavne uprave EP-a za usluge parlamentarnih istraživanja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za ženska prava i jednakost spolova u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0168/2018),

A.  budući da se Direktivom 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela („Direktiva o pravima žrtava”) žrtve kaznenih djela nastoji staviti u središte kaznenopravnog sustava te da je cilj te direktive jačanje prava žrtava kaznenih djela kako bi se svaka žrtva mogla osloniti na to da će imati ista prava bez obzira na to gdje je kazneno djelo počinjeno, na svoje državljanstvo ili boravišni status;

B.  budući da su od rujna 2017. godine 23 države članice od njih 27 prenijele Direktivu o pravima žrtava u nacionalno zakonodavstvo; budući da je Komisija pokrenula 16 postupaka zbog povrede prava protiv država članica koje u praksi još nisu u potpunosti usklađene s Direktivom; budući da se Direktivom omogućio napredak u području rada sa žrtvama kaznenih djela u drugoj državi članici; budući da i dalje postoje nedostaci kad je riječ o prekograničnim slučajevima;

C.  budući da na europskoj razini postoje ujednačeni standardi i instrumenti kojima se nastoji poboljšati život građana EU-a, ali da se sa žrtvama kaznenih djela i dalje u svakoj zemlji postupa različito;

D.  budući da, unatoč brojnim promjenama u državama članicama, žrtve i dalje često nisu upoznate sa svojim pravima, što škodi učinkovitosti Direktive o pravima žrtava na terenu, posebno kad je riječ o uvjetu o pristupu informacijama;

E.  budući da neovisno o pravnoj podršci, skupine za potporu žrtvama potrebe žrtava smještaju u četiri kategorije, a to su pravo na pravnu zaštitu, dostojanstvo, istinu i sjećanje, s time da posljednje znači bezuvjetno odbacivanje terorizma;

F.  budući da je u nekim državama članicama vidljiv nedostatak službi za potporu žrtvama i koordinacije među njima na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, što žrtvama otežava pristup postojećim uslugama potpore;

G.  budući da su skloništa, centri za žene, kao i telefonske linije za pomoć ženama glavna sredstva za potporu ženama koje su žrtve nasilja i njihovoj djeci; budući da u Europi nema dovoljno adekvatnih skloništa i centara za žene; budući da je hitno potrebno više skloništa za žene jer ženama koje su žrtve nasilja u obitelji i njihovoj djeci pružaju sigurnost, smještaj, savjetovanje i podršku; budući da nedostatak skloništa za žene može ugroziti živote;

H.   budući da u slučajevima u kojima u jednoj državi članici dođe do terorističkog napada, a žrtva ima boravište u drugoj, dvije države članice trebale bi uže surađivati kako bi olakšale pomoć žrtvama;

I.  budući da se učinkovitim i zaštitničkim djelovanjem vladinih tijela i nacionalnih institucija prema zajednici žrtava stvara sustav potpore i povjerenja građana prema institucijama i jača njihov ugled;

J.  budući da će različiti zdravstveni djelatnici vjerojatno doći u kontakt sa žrtvama, posebno sa žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, te da žrtve često prvo njih kontaktiraju kako bi prijavile kazneno djelo; budući da je dokazano da zdravstveni djelatnici, poput liječnika i drugih djelatnika u kliničkim centrima, primaju ograničenu obuku kad je riječ o tome kako učinkovito reagirati na rodno uvjetovano nasilje;

K.  budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja uvijek potrebna posebna potpora i zaštita zbog njihove posebne ranjivosti kad je riječ o sekundarnoj i ponovljenoj viktimizaciji;

L.  budući da se u EU-u i dalje sustavno u nedovoljnoj mjeri prijavljuju incidenti ili počinitelji nasilja u obitelji, posebno u slučajevima koji uključuju manjine, migrante, osobe čiji boravišni status ovisi o drugim osobama ili je nesiguran, pripadnike zajednice LGBTI, kaznena djela antisemitske naravi, seksualno zlostavljanje djece, nasilje u obitelji, rodno uvjetovano nasilje te žrtve trgovanja ljudima i prisilnog rada; budući da oko dvije trećine žena koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja ne prijavljuju to nasilje nadležnim tijelima zbog straha od odmazde, sramote i društvene stigme;

M.  budući da su zločini iz mržnje protiv pripadnika LGBTI zajednice prisutni u cijelom EU-u, da se ti zločini često ne prijavljuju i da se stoga ne poštuju prava žrtava;

N.  budući da u studiji FRA-e „Učiniti zločine iz mržnje vidljivima u Europskoj uniji: priznati prava žrtava” stoji da status imigranta povećava rizik osoba od toga da postanu žrtve kaznenih djela neovisno o ostalim poznatim čimbenicima rizika;

O.  budući da je broj rasističkih zločina iz mržnje protiv migranata i tražitelja azila porastao diljem država članica i da je vrlo mali broj počinitelja tih zločina priveden pravdi;

P.  budući da, iako se prema članku 1. Direktive svim žrtvama kaznenih djela jamče jednaka prava bez diskriminacije, u stvarnosti većina država članica nije uvela politike ili postupke potrebne da bi žrtve bez dokumenata mogle na siguran način prijavljivati izrabljivanje radne snage, rodno uvjetovano nasilje i druge oblika zlostavljanja bez rizika od kazne zbog ilegalne imigracije; budući da to nerazmjerno utječe na žene i djevojčice, koje su također u većoj mjeri izložene trgovanju ljudima i seksualnom iskorištavanju; budući da je u istraživanju FRA-e naslovljenom „Drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji” navedeno da je samo jedan od osam ispitanika prijavio najnedavniji slučaj diskriminacije kojoj je bio izložen zbog svojeg etničkog ili imigrantskog podrijetla;

Q.  budući da je u članku 1. Direktive navedeno da se prava utvrđena u Direktivi primjenjuju na žrtve bez diskriminacije, među ostalim i s obzirom na boravišni status;

R.  budući da je inicijativom #MeToo istaknuto da pravosudni sustav ženama i djevojčicama ne jamči pravdu i zaštitu u dovoljnoj mjeri te da se stoga žrtvama rodno uvjetovanog nasilja ne pruža potrebna potpora;

S.  budući da ratifikacija i potpuna provedba Istanbulske konvencije pruža usklađen europski pravni okvir za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i zaštitu žrtava nasilja; budući da bi se definicija rodno uvjetovanog nasilja trebala temeljiti na Istanbulskoj konvenciji te da bi njome trebalo uzeti u obzir strukturnu narav nasilja nad ženama i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja i njegovih veza s neravopravnošću žena i muškaraca koja i dalje prevladava u društvu; budući da nasilje u bliskim odnosima treba sagledati iz rodne perspektive jer ono nerazmjerno pogađa žene;

T.  budući da su žene najviše izložene uhođenju, koje predstavlja uobičajen oblik rodno uvjetovanog nasilja, te da uhođenje kao kazneno djelo nije uzeto u obzir u kaznenim zakonima sedam država članica;

U.  budući da se posebna pozornost mora posvetiti sigurnosti i zaštiti djece žena koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji;

V.  budući da žrtve često nisu dobro obaviještene o postupcima i njihovim rezultatima; budući da žrtve prečesto neočekivano preko medija ili drugih vanjskih čimbenika, umjesto od nadležnih tijela, doznaju da je počinitelj kaznenog djela pušten na slobodu;

W.  budući da žrtve i članovi obitelji nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima kada je kazneno djelo počinjeno u državi članici različitoj od one u kojoj žrtva ima boravište; budući da u različitim državama članicama postoje različite definicije pojma „žrtva”; budući da se zbog toga razlikuje i područje primjene nacionalnog zakonodavstva (koje ponekad obuhvaća članove obitelji);

X.  budući da su lako dostupni i široko poznati brojevi telefonskih linija za pomoć za mnoge žene prvi korak prema tome da dobiju pomoć i potporu koji su im potrebni kad su suočene s nasiljem u bliskim odnosima;

Y.  budući da je samo 27 % Europljana upoznato s jedinstvenim europskim brojem hitne službe 112 te da tom broju još uvijek nemaju svi pristup;

Z.  budući da je u znatnom broju slučajeva žrtva najvažniji svjedok u postupku te ju je potrebno zaštititi od mogućih protumjera ili prijetnji počinitelja, uključujući sprečavanjem ponovljene ili sekundarne viktimizacije; budući da je svjedočenje ključno za ispravno funkcioniranje kaznenopravnog sustava te za davanje povjerenja tom sustavu, kao i za učinkovitu istragu i kazneni progon organiziranog kriminala i terorističkih skupina, što bi moglo dovesti do njihova ukidanja; budući da bi države članice trebale poduzeti odgovarajuće mjere kako bi učinkovito zaštitile svjedoke i kako bi se pojačala razmjena najboljih praksi i međunarodna suradnja u tom području;

AA.  budući da su prijavljeni nedostaci u provedbi Direktive o pravima žrtava, osobito u pogledu:

   pružanja odgovarajućih usluga žrtvama u skladu s njihovim specifičnim potrebama,
   pravilne provedbe uvjeta kojima se jamči pojedinačna procjena žrtava,
   pravilne uspostave mehanizama koji omogućuju da navodni počinitelj kaznenog djela dobije primjerak prijave,
   osiguranja jednakog pristupa svih žrtava, uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike zajednice LGBTI, djecu žrtve, žrtve rodno uvjetovanog nasilja uključujući seksualno nasilje i žrtve zločina iz mržnje i zločina iz časti službama za potporu žrtvama, neovisno o njihovom boravišnom statusu,
   jamčenja brzih i učinkovitih kaznenih sudskih postupaka prilagođenih žrtvama, kojima se u obzir uzimaju posebne potrebe najranjivijih skupina osoba,
   prikupljanja podataka i analize kulture nasilja, mizoginije i rodnih stereotipa te njezine veze s pojavom zločina iz mržnje,
   informiranja žrtava o situaciji počinitelja u pogledu provedbe kaznenog i postupovnog prava,

AB.  budući da žrtve kaznenih djela redovito izvješćuju da pravosudni proces sam po sebi uključuje neku vrstu sekundarne ili ponovne viktimizacije; budući da čimbenici koji utječu na način na koji žrtve doživljavaju sustav obuhvaćaju i način na koji se s njima postupa tijekom postupka te pitanje u kojoj mjeri imaju kontrolu i mogućnost participativnog pristupa;

AC.  budući da su žrtve terorizma bile pogođene napadima čiji je konačni cilj naštetiti društvu ili široj skupini koju one predstavljaju; budući da im je stoga potrebno osigurati posebnu pažnju, podršku i društveno priznanje zbog posebne prirode zločina koji je počinjen protiv njih;

AD.  budući da u slučaju žrtava terorističkih napada u Bruxellesu iz 2016. određena prava, kao što je pravo na financijsku pomoć i naknadu, nisu ispravno ostvarena ili zajamčena u skladu s odredbama Direktive o pravima žrtava;

Ocjena provedbe Direktive

1.  kritizira činjenicu da Komisija nije podnijela izvješće Parlamentu i Vijeću o primjeni Direktive o pravima žrtava do studenog 2017., u skladu s člankom 29. Direktive; poziva države članice da surađuju i dostave sve relevantne podatke i statističke podatke Komisiji kako bi se olakšala njezina ocjena provedbe Direktive;

2.  kritizira činjenicu da su dvije godine nakon roka za prijenos Direktive samo 23 države članice od njih 27 službeno prenijele Direktivu o pravima žrtava do rujna 2017., a među njima su neke samo djelomično usklađene s Direktivom i samo u pogledu nekih odredbi;

3.  napominje da su neke države članice uspješno provele određene odredbe Direktive o pravima žrtava, a to su:

   pravo na usmeno i pismeno prevođenje,
   pravo na saslušanje,
   zaštita djece žrtava,
   prava žrtava prilikom podnošenja prijave,
   pravo na dobivanje informacija od prvog kontakta s nadležnim tijelom;

4.  međutim, žali zbog preostalih važnih nedostataka u prenošenju i provedbi Direktive u mnogim državama članicama, osobito u pogledu:

   složenosti postupaka za pristup uslugama podrške i nedostataka unutar sustava za potporu žrtvama, uključujući nedostatan pristup pravnoj pomoći i naknadama, nedostatak financijske potpore i koordinacije između službi podrške, kao i nedosljednih mehanizama upućivanja,
   činjenice da se jasne informacije često ne pružaju na više od jednog jezika zbog čega je žrtvama de facto otežano traženje zaštite u drugoj državi članici;
   nedostatka zakonodavnog uporišta u prekograničnim slučajevima i prava žrtava s boravištem u drugim državama članicama i nemogućnosti za poduzimanje mjera kojima bi se zajamčilo da činjenica da osoba nema boravišni status ili ima nesiguran boravišni status ne predstavlja prepreku za ostvarivanje prava u skladu s ovom Direktivom;

5.  ističe veliku važnost adekvatnog prvog kontakta sa žrtvom, posebno u slučaju žrtava rodno uvjetovanog nasilja; napominje, međutim, da neke od najranjivijih žrtava, kao što su maloljetnici i neobrazovane osobe, osobe s invaliditetom ili starije osobe, kao i radnici migranti i žrtve trgovanja ljudima (iz jezičnih razloga) mogu imati poteškoća u razumijevanju informacija koje im se pruže te da stoga njihovo pravo na informacije propisano u članku 4. Direktive neće biti u potpunosti ostvareno, zbog čega je potrebno osigurati prisustvo kvalificiranog stručnjaka za pružanje pomoći žrtvama; napominje da je članak 4. jedna od prednosti Direktive jer se njime pomaže da se žrtvama omogući ostvarivanje prava na dostupnu potporu i zaštitu u sladu s Direktivom;

6.  poziva države članice da promiču jednostavan pristup pravosuđu i odgovarajućoj besplatnoj pravnoj pomoći jer to bitno pridonosi prekidanju šutnje i povećanju povjerenja žrtava u kaznenopravni sustav, smanjuje mogućnost nekažnjavanja i omogućuje žrtvama da započnu proces psihološkog oporavka;

7.  poziva sve države članice da za sve žrtve i moguće žrtve provedu i učinkovito uspostave pravo na informiranje iz članka 4. Direktive o pravima žrtava; ističe da je potrebno poboljšati mehanizme za informiranje unutar država članica kako bi žrtve bile upoznate sa svojim pravima, ali i znale gdje mogu ta prava ostvariti; podsjeća na to da bi ti stručnjaci koji su prva linija pomoći žrtvama trebali ujedno biti njihov prvi izvor informacija o pravima i programima osmišljenima za rješavanje situacija koje su dovele do viktimizacije; naglašava da nedostatak informacija pruženih žrtvama prije, tijekom i nakon kaznenog postupka dovodi do lošeg ostvarivanja prava žrtava i nezadovoljstva u pogledu pravosudnog sustava te obeshrabruje žrtve da aktivno sudjeluju u kaznenom postupku;

8.  izražava žaljenje zbog činjenice da prevelik broj država članica nije u svoje zakonodavstvo prenio pojedinačne procjene žrtava, što vodi do neučinkovitosti kada je riječ o otkrivanju i prepoznavanju njihovih specifičnih potreba, postupanju sa žrtvama s poštovanjem i dostojanstvom te, posljedično, dodjeli zaštite žrtvama u skladu s njihovim specifičnim potrebama;

9.  napominje da neuspješno prenošenje ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo u nekim državama članicama znači da su građani tih država članica izloženi diskriminaciji kad je riječ o poštovanju njihovih prava kao europskih građana;

10.  izražava žaljenje zbog činjenice da Direktiva o pravima žrtava ograničava ostvarivanje prava žrtava na pravnu pomoć zbog odredbi kojima se države članice obvezuju pružiti pravnu pomoć samo kada žrtva ima status stranke u kaznenom postupku i u kojima se navodi da se uvjeti ili postupovna pravila prema kojima žrtve imaju pristup pravnoj pomoći utvrđuju nacionalnim pravom; naglašava da ta ograničenja mogu biti posebno štetna za žrtve rodno uvjetovanog nasilja koje ne podnesu prijavu i čiji se predmeti nikada neće rješavati u okviru kaznenopravnog sustava;

11.  napominje da se drugim instrumentima za slične uzastopne dopune prava žrtava otežava usklađivanje s Direktivom o pravima žrtava;

12.  podsjeća da državljani trećih zemalja i građani EU-a koji su postali žrtvom kaznenog djela u drugoj državi članici također mogu imati ista prava, potporu i zaštitu koju jamči ova Direktiva bez obzira na svoj boravišni status te da žrtve kaznenih djela počinjenih u državi članici različitoj od one u kojoj žrtva ima boravište mogu podnijeti prijavu nadležnim tijelima države članice u kojoj imaju boravište; napominje, međutim, da je to pravo često ugroženo zbog nesigurnosti odredbi država članica o izvanteritorijalnosti; poziva države članice da se pobrinu da boravište ne bude preduvjet za potpuno ostvarivanje prava žrtava i da pojasne svoje nacionalne odredbe o ekstrateritorijalnosti; poziva države članice da žrtvama kaznenih djela koje nemaju boravište na području države članice zajamče pristup službama potpore i informacijama o njihovim pravima te da donesu posebne mjere koje su naročito usmjerene na prava svih žrtava na kompenzaciju i njihova prava u okviru kaznenog postupka; u tom pogledu poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere za olakšavanje suradnje među svojim nadležnim tijelima ili subjektima koji pružaju specijalističku potporu, kako bi se žrtvama osigurao učinkovit pristup takvim informacijama i uslugama;

13.  podsjeća države članice da žrtve s neregularnim boravkom također trebaju imati pristup pravima i uslugama, uključujući skloništa i druge specijalizirane usluge u okviru ove Direktive, kao što su pravna zaštita i psihosocijalna te financijska potpora država članica bez straha od deportacije; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi osigurale da su ta prava i usluge dostupne bez diskriminacije; pozdravlja korake koje su poduzele neke države članice da žrtvama bez dokumenata dodijele boravišnu dozvolu na temelju humanitarnih razloga ili za vrijeme trajanja kaznenog postupka, što žrtve može potaknuti da prijave kaznena djela, a tako bi se moglo pomoći u suzbijanju nekažnjavanja počinitelja; potiče države članice da donesu zakonodavstvo kojim se žrtvama čiji boravišni status ovisi o drugoj osobi omogućava da se izbave iz situacija u kojima su zlostavljane tako da im se omogući dobivanje neovisnog boravišnog statusa; poziva Komisiju da potiče i olakšava razmjenu i vrednovanje postojećih dobrih praksi među državama članicama, objedinjujući perspektive žrtava i civilnog društva;

Preporuke

Pojedinačna procjena

14.  podsjeća da je jedan od najvažnijih ciljeva Direktive o pravima žrtava da se poboljša položaj žrtava kaznenih djela diljem EU-a te da žrtve budu u središtu kaznenopravnog sustava;

15.  poziva države članice da ojačaju prava žrtava zločina iz mržnje, uključujući zločine prema pripadnicima skupine LGBTI ili zločine s rasističkim motivima;

16.  ističe činjenicu da su pojedinačne procjene od ključne važnosti za osnaživanje žrtava jer ih obavještavaju o njihovim pravima, primjerice pravu na donošenje odluka, u postupcima u kojima su uključene i, ako se radi o djetetu, pravu na pristup posebnim postupovnim jamstvima koja se na njih primjenjuju od samog početka sudskog postupka; poziva države članice da u svojem zakonodavstvu pravilno provedu pravovremene pojedinačne procjene žrtava, uključujući prema potrebi tijekom početnog kontakta s nadležnim tijelima, jer je to ključan postupovni korak za otkrivanje i utvrđivanje posebnih potreba žrtve te da im slijedom toga dodijele posebnu zaštitu u skladu s tim potrebama i da spriječe sekundarni i ponovnu viktimizaciju, zastrašivanje i odmazdu; ističe da se pojedinačne procjene trebaju redovito revidirati kako bi se utvrdile tekuće potrebe za potporom, a žrtvama bi trebalo omogućiti daljnje preispitivanje u primjerenom roku nakon što se dogodilo kazneno djelo, na temelju postojećeg znanja o reakcijama nakon traume; podsjeća da su pojedinačne procjene osobito potrebne za žrtve trgovine ljudima i djecu žrtve seksualnog zlostavljanja, imajući u vidu društvene, fizičke i psihološke posljedice tih kaznenih djela; podsjeća na to da se rodna dimenzija mora ojačati u svim pojedinačnim procjenama s obzirom na to da ženama i pripadnicima skupine LGBTQI koji su žrtve rodno uvjetovanog nasilja treba posvetiti posebnu pozornost i omogućiti im posebnu zaštitu zbog velikog rizika od ponovljene viktimizacije te je stoga potrebno osigurati posebne mjere i specijalističku potporu;

Službe za potporu žrtvama

17.  žali zbog toga što se žrtve suočavaju s poteškoćama u pristupu službama za potporu; žali zbog toga što u nekim državama članicama službe za potporu žrtvama još nisu uspostavljene; ističe da bi pristup službama za potporu žrtvama i pravima trebao biti zajamčen svim žrtvama diljem EU-a, čak i ako osoba još nije dokazala da je žrtva kaznenog djela, odnosno prije bilo kojeg službenog postupka ili akta; poziva države članice da osiguraju skloništa i centre za žene, povećaju njihov broj i poboljšaju im pristup te da ženama žrtvama pomažu u svim vrstama rodno uvjetovanog nasilja te da osiguraju da se ženama koje su preživjele nasilje nikada ne odbije mjesto; inzistira na tome da usluge treba proširiti kako bi se bolje zadovoljile potrebe svih žena, posebno različito sposobnih žena i migrantica, uključujući migrantice bez osobnih dokumenata; ističe da takve usluge trebaju uključivati specijalističku potporu za nerezidente, kao što su informiranje, savjetovanje, praćenje na sudu i usluge podrške; smatra da bi se u skloništima za žene pomoć trebala pružati svim ženama koje su suočene s nasiljem u bliskim odnosima te da bi ona trebala biti otvorena 24 sata dnevno 7 dana u tjednu i besplatna za žene i njihovu djecu kako bi se žene sjećale sigurno i kao bi mogle prijaviti rodno uvjetovano nasilje;

18.  poziva države članice da posebnu pozornost obrate na pojedinačnu procjenu djece i djece žrtava bilo kakvog kaznenog djela, a posebno trgovine ljudima, uključujući seksualno zlostavljanje, rodno uvjetovano nasilje i iskorištavanje; podsjeća na to da se djecu žrtve uvijek smatra da zbog njihove ranjivosti imaju posebne potrebe zaštite kako je predviđeno u čl. 22. stavku 4. Direktive; ističe da je potrebno s djecom i mladim žrtvama raditi na način kojim se u odgovarajućoj mjeri uzima u obzir njihova ranjivost;

Osposobljavanje

19.  naglašava da je jamčenje dodatnih programa osposobljavanja na razini EU-a od ključne važnosti za usklađivanje i standardizaciju postupaka u državama članicama te za osiguravanje jednakog tretmana europskih građana;

20.  poziva države članice da osiguraju specifične programe obuke za osobe odgovorne za pružanje pomoći žrtvama terorističkih napada te da u tu svrhu dodijele dostatna sredstva;

21.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju rodno osviještene programe osposobljavanja i smjernice za sve stručnjake uključene u rad s žrtvama kaznenih djela kao što su odvjetnici, policijski službenici, tužitelji, suci, zdravstveni djelatnici, socijalni radnici i organizacije civilnog društva; potiče države članice da u svrhu osposobljavanja na odgovarajući način iskoriste sredstva EU-a; poziva države članice da izričito osiguraju ispunjavanje svih obveza u vezi s osposobljavanjem policijskih službenika kako bi oni mogli pravodobno provesti pojedinačne procjene žrtava nakon počinjenja kaznenog djela; poziva države članice da poduzmu mjere kako bi se izbjegla daljnja ili sekundarna viktimizacija koju proživljavaju žrtve kaznenih djela, kako bi se žrtvama pružile informacije o njihovim pravima i uslugama kojima mogu pristupiti te kako bi ih se osnažilo u cilju smanjenja posttraumatskog stresa; ističe da bi takvo osposobljavanje trebalo uključiti i u programe obrazovanja, uz sudjelovanje civilnog društva i nevladinih organizacija, te da bi i obvezno i posebno osposobljavanje trebalo redovito biti dostupno svim stručnjacima koji su uključeni u postupanje sa žrtvama kaznenih djela kako bi se razvio način razmišljanja prilagođen posebnostima i potrebama svake pojedine vrste žrtava, stručnjacima pomoglo u sprječavanju nasilja, pružila odgovarajuća potpora ranjivim skupinama kao što su djeca, žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja, žrtve trgovine ljudima, pripadnici LGBTI zajednice i osobe s invaliditetom; ističe da je osposobljavanje osoblja nužan element za djelotvornu provedbu ciljeva Direktive; smatra da takvo osposobljavanje treba sadržavati smjernice o tome kako osigurati pravo žrtava na zaštitu od prisile, zlostavljanja i nasilja te na poštovanje njihovog fizičkog i mentalnog integriteta; smatra da se u okviru svakog osposobljavanja naglasak mora staviti na načelo nediskriminacije, koja je i temelj Direktive;

22.  podsjeća da su djeca žrtve kaznenih djela posebno ranjiva i da bi se stoga posebna pažnja trebala posvetiti osposobljavanju stručnjaka koji rade s žrtvama kaznenih djela povezanih s djecom, posebno u slučajevima seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja, uzimajući u obzir potrebe povezane s različitim dobnim skupinama; ističe da bi ti stručnjaci trebali komunicirati na način prilagođen djeci;

23.  potiče Komisiju da međunarodnom danu žrtava terorizma da praktičnu primjenu tako da barem jednom u dvije godine organizira međunarodni susret posebno namijenjen razmjeni iskustava i dobrih praksi među lokalnim, regionalnim i nacionalnim tijelima država članica te prikupljanju svjedočanstava žrtava; smatra da bi to trebalo pomoći u osiguravanju brzog, ujednačenog i potpunog prenošenja Direktive te ranog određivanja zajedničkih problema njezine primjene, kao i procesa za stalnu procjenu njezinih kapaciteta za podizanje svijesti, a izrazima solidarnosti i institucionalnoj te socijalnoj potpori žrtvama dodati operativnu dimenziju;

24.  naglašava da su zdravstveni djelatnici ključni za otkrivanje žrtava obiteljskog nasilja, s obzirom na to da nasilje nad ženama u bliskim odnosima dugoročno utječe na fizičko i mentalno zdravlje; poziva države članice da su informacije o službama za potporu žrtvama i o pravima žrtava dostupna zdravstvenim djelatnicima te da osiguraju ciljano osposobljavanje za široki raspon zdravstvenih djelatnika, uključujući liječnike opće medicine, liječnike specijalizirane za pružanje hitne pomoći, medicinske sestre, medicinsko pomoćno osoblje, socijalne radnike u zdravstvenim ustanovama te osoblje za prihvat u cilju pružanja učinkovitog odgovora žrtvama, osobito u pogledu rodno uvjetovanog nasilja, čime se zdravstvenim djelatnicima omogućuje da prepoznaju potencijalne slučajeve zlostavljanja i da potaknu žene žrtve da kontaktiraju nadležno tijelo;

Prekogranična dimenzija

25.  poziva države članice da pruže financijsku i pravnu pomoć članovima obitelji u slučajevima kad je počinjeno ozbiljno kazneno djelo, primjerice, ako je žrtva mrtva ili teško ozlijeđena, u državi članici različitoj od one u kojoj imaju boravište, posebno u slučajevima kada obitelj nema dovoljno sredstava za putovanje u predmetnu državu članicu kako bi prisustvovala sudskoj raspravi ili za financiranje psihološke potpore žrtvama, odnosno njihova povratka u domovinu;

26.  traži od država članica da olakšaju postupke i ubrzaju proceduru prijenosa kazni u vezi s rodno uvjetovanim nasiljem izrečenih u jednoj državi, osobito kada je riječ o međunarodnim parovima, kako bi nadležna tijela država dotičnih supružnika mogla što prije djelovati u skladu s time i kako bi se izbjeglo da se skrbništvo nad djecom dodijeli ocu optuženom za rodno uvjetovano nasilje u drugoj državi;

27.  traži od Komisije i Vijeća da nastave osnaživati prava žrtava kako bi EU mogao imati vodeću ulogu u zaštiti prava žrtava;

Postupovna prava

28.  naglašava važnost pružanja besplatne pravne pomoći uz što manje administrativno opterećenje za žrtve;

29.  posebno poziva države članice da uspostave povjerljiv i anoniman postupak za prijavljivanje kaznenih djela, posebno u slučajevima seksualnog zlostavljanja i zlostavljanja osoba s invaliditetom i maloljetnika, u cilju praćenja i procjene broja izvješća te osiguravajući pritom da žrtve bez osobnih dokumenata mogu podnijeti prijave bez rizika od imigracijskih posljedica;

30.  poziva države članice da pojačaju pravne mjere u kaznenim postupcima kojima se jamči zaštita djece žrtava, uključujući posebne potrebe djece žrtava rodno uvjetovanog nasilja, posebno u slučajevima kada je majku ubio partner, tijekom cijelog kaznenog postupka te da osiguraju da djeca žrtve nakon završetka postupka dobivaju pomoć i socijalnu te psihološku potporu, čime će se izbjeći da budu izložena sekundarnoj viktimizaciji; poziva države članice da pojačaju posebne mjere kako bi u kontekstu djeve žrtava poboljšale ulogu nacionalnih telefonskih linija za pomoć, s obzirom na to da je inicijativa za prijavljivanje u djece ograničena;

31.  poziva države članice da pri određivanju skrbništva i prava na posjećivanje u obzir uzmu izrazite slučajeve rodno uvjetovanog nasilja, uključujući nasilje u obitelji te smatra da je u dodjeli zaštite i osiguranju potpore u obzir potrebno uzeti i prava i potrebe djece svjedoka;

32.  podsjeća države članice na zahtjev da besplatno pružaju usluge pismenog i usmenog prevođenja i napominje da nedostatak informacija na drugim jezicima može predstavljati prepreku učinkovitoj zaštiti žrtava te oblik diskriminacije žrtava;

33.  poziva Komisiju i države članice da se aktivno uključe i usko surađuju u informativnim kampanjama za podizanje opće razine osviještenosti o pravima žrtava utvrđenima pravom EU-a, uključujući posebne potrebe djece žrtava; naglašava da bi se takve kampanje podizanja razine osviještenosti također trebale organizirati u školama kako bi se informiralo djecu o njihovim pravima i kako bi im se pružili alati za prepoznavanje svih vrsta kaznenih djela koja su pretrpjela ili kojima su svjedočila; poziva Komisiju i države članice da pokrenu kampanje za poticanje žena i pripadnika skupine LGBTQI da izvješćuju o svim oblicima rodno uvjetovanog nasilja kako bi ih se moglo zaštititi i pružiti im potporu koja im je potrebna;

34.  poziva države članice da u svakodnevnom radu policijskih službenika razmjenjuju najbolje prakse povezane s pristupom usmjerenim prema žrtvama;

35.  poziva države članice da se aktivno uključe, na regionalnoj i na nacionalnoj razini, u kampanje za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i ponovne viktimizacije u okviru pravosudnog sustava i u medijima, te da promiču kulturnu promjenu u javnom mišljenju kako bi spriječile mišljenja ili ponašanje koji se odlikuju optuživanjem žrtava i koji mogu dovesti do dodatne traume za žrtve pojedinih kaznenih djela kao što su rodno uvjetovano nasilje ili seksualno zlostavljanje; poziva države članice da potaknu privatni sektor, sektor informacijskih tehnologija i medije da iskoriste svoj potencijal na najbolji način i da sudjeluju u sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji;

36.  poziva države članice da razmjene najbolje prakse u pogledu uspostave mehanizama kojima se žrtve kaznenih djela potiču da podnesu prijavu i kojima im se podnošenje prijava olakšava;

37.  poziva države članice da uspostave posebne mjere u slučaju napada čija su posljedica brojne žrtve, kako bi se velikom broju žrtava omogućilo sudjelovanje u kaznenom postupku;

38.   podsjeća države članice da posebnu pozornost treba posvetiti riziku od zastrašivanja i osvete te potrebi zaštite dostojanstva i fizičkog integriteta žrtava, među ostalim tijekom ispitivanja i svjedočenja, radi utvrđivanja trebaju li im se i u kojoj mjeri dodijeliti zaštitne mjere tijekom kaznenog postupka;

39.  ističe važnost obveze informiranja žrtava o napretku kaznenog postupka protiv počinitelja kaznenog djela protiv njih, posebno kad se izriču ili služe zatvorske kazne;

Institucionalna perspektiva

40.  poziva Komisiju da ispuni svoje obveze izvješćivanja utvrđene Direktivom;

41.  naglašava da je važno sakupiti relevantne usporedive podatke o svim kaznenim djelima, posebno kada je riječ o nasilju nad ženama i trgovanju ljudima, kako bi se osiguralo bolje razumijevanje problema i podigla razina osviještenosti te procijenilo i poboljšalo djelovanje država članica u cilju pružanja potpore žrtvama;

42.  poziva Komisiju da neutralizira pravne i praktične nedostatke u provedbi ove Direktive pravilnim međudjelovanjem različitih instrumenata EU-a za zaštitu žrtava, kao što su Direktiva 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu, Direktiva 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, Direktiva 2011/93/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije i Direktiva 2014/42/EU o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima; poziva sve države članice i EU da ratificiraju i u potpunosti provedu Istanbulsku konvenciju Vijeća Europe(15) o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama te da te važne instrumente provedu usklađeno kako bi se žrtvama u Europi zajamčilo da uživaju sva svoja prava;

43.  poziva Komisiju da uključi sektorsko ispitivanje u svoje praćenje i izvješćivanje, kako bi se osigurala ujednačena primjena direktive za zaštitu svih žrtava bez obzira na razloge viktimizacije ili posebne karakteristike, uključujući rasu, boju kože, vjeru, spol, rodni identitet, rodno izražavanje, seksualnu orijentaciju, spolne karakteristike, invaliditet, migracijski status ili bilo koji drugi status;

44.  podsjeća da definicija „žrtve” obuhvaća članove obitelji žrtava i poziva države članice na široko tumačenje pojma „člana obitelji” i ostalih ključnih termina, npr. „posebno ranjivˮ, kako se ne bi nepotrebno ograničio popis potencijalnih nositelja prava;

45.  poziva države članice da poduzmu potrebne mjere kojima će osigurati da su pisana i usmena komunikacija u skladu sa standardima jednostavnog jezika, prilagođeni maloljetnicima i osobama s invaliditetom, na jeziku koji žrtva može razumjeti, kako bi žrtve mogle biti informirane o svojim pravima na razumljiv, odgovarajući i ciljani način prije, tijekom i nakon kaznenog postupka;

46.  poziva države članice da zajamče da se, kad je ostvarivanje prava uvjetovano rokovima, u obzir uzimaju kašnjenja do kojih dođe zbog poteškoća s pismenim i usmenim prevođenjem;

47.  budući da uobičajeni oblik rodno uvjetovanog nasilja zahtijeva poduzimanje određenih preventivnih mjera, poziva sedam država članica koje to još nisu učinile da razmotre uvrštavanje uhođenja u kaznena djela, u skladu s člankom 34. Istanbulske konvencije, na temelju relevantnih odredaba Direktive o pravima žrtava, pravu na zaštitu i, prije svega, pravu na izbjegavanje kontakta s počiniteljem ili s drugim potencijalnim počiniteljima ili supočiniteljima;

48.  poziva države članice da spriječe naknadnu viktimizaciju prouzročenu ponižavanjem i napadanjem časti žrtve u dijelovima društva koji su bliski počinitelju; podsjeća na to da ti činovi predstavljaju dodatnu viktimizaciju i da nisu dopušteni pod izgovorom slobode izražavanja u skladu s člankom 10. stavkom 2. Europske konvencije o ljudskim pravima i sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava(16);

49.  poziva države članice da osiguraju hitnu telefonsku liniju ili da je, po mogućnosti, uključe u popis usluga u sklopu europskog broja za hitne slučajeve 112, za pružanje informacija nakon napada i da poduzmu mjere za pružanje pomoći na drugim jezicima; zato poziva sve države članice da odmah u svojim zakonodavstvima primijene članak 22. Direktive o pravima žrtava;

50.  poziva države članice da u svrhu jednostavnijeg pružanja pomoći žrtvama terorističkih napada osiguraju suradnju između države članice u kojoj se dogodio teroristički napad, pod uvjetom da žrtva ondje nema boravište, i države članice u kojoj je boravište žrtve;

51.  poziva države članice da osiguraju otvorenu i besplatnu nacionalnu dežurnu liniju za žene žrtve i pripadnike skupine LGBTQI žrtve rodno uvjetovanog nasilja dostupnu 24 sata dnevno i sedam dana u tjednu;

52.  poziva države članice da zajamče pomoć žrtvama s pomoću službi za potporu žrtvama prije, tijekom i nakon kaznenog postupka, uključujući i psihološku potporu; ističe važnu ulogu civilnog društva u podršci žrtvama; smatra, međutim, da se vlade ne smiju oslanjati samo na nevladine organizacije kada je riječ o pružanju ključnih usluga potpore žrtvama (tj. na volontiranje); ustraje na tome da države članice moraju povećati financiranje i sredstva za nevladine organizacije koje djeluju u području prava žena i prava žrtava te da moraju izgraditi kapacitet za razvoj mehanizama za potporu žrtvama, uključujući tijela kaznenog progona, zdravstvene i socijalne službe i civilno društvo;

53.  poziva države članice da u okviru svojih planova postupanja u hitnim situacijama žrtvama terorizma na raspolaganje stave stručnjake kako bi se zajamčilo pružanje odgovarajućih usluga potpore neposredno nakon napada i dugoročno;

54.  poziva države članice da uspostave posebne mjere kako bi zajamčile pružanje informacija žrtvama koje nemaju boravište na području države članice u kojoj je počinjen teroristički napad; smatra da bi te mjere prije svega trebale biti usmjerene na prava žrtava nerezidenata tijekom kaznenog postupka te na njihovo pravo na odštetu;

55.  poziva sve države članice da se stalno bore protiv nekažnjavanja i da zajamče da se počinitelji dovedu pred lice pravde kako bi se žrtve mogle osjećati zaštićenima; nadalje, poziva sve države članice na međusektorsko djelovanje kako bi utvrdile i riješile sustavne čimbenike koji pridonose ponovljenoj viktimizaciji osoba u ranjivim situacijama, odnosno osoba koje su suočene s visokim razinama diskriminacije, jer u suprotnom može doći do ozbiljnih posljedica za psihološki oporavak žrtava;

56.  poziva države članice da uspostave pravne mehanizme kako bi se kriminaliziralo veličanje određenih terorističkih djela ako se time vrijeđa žrtve i ako može doći do sekundarne viktimizacije povredom dostojanstva žrtava i nanošenjem štete njihovoj rehabilitaciji;

57.  smatra da bi žrtve terorizma trebale imati središnje mjesto u europskom društvu, kao simbol obrane demokratskog pluralizma; stoga poziva na organizaciju kongresa, memorijalnih svečanosti i audiovizualnih materijala za podizanje razine osviještenosti europskih građana i stvaranje registra europskih žrtava u administrativne svrhe;

58.  poziva države članice da zajamče veću zaštitu žrtvama rodno uvjetovanog nasilja, uključujući seksualno nasilje, kako bi se poboljšao pristup pravosuđu i osigurao učinkovitiji kazneni postupak;

59.  podsjeća na specifičnu situaciju žrtava terorističkih napada koje spadaju u posebnu kategoriju i imaju posebne potrebe; traži od Komisije da izradi posebnu direktivu za zaštitu žrtava terorizma;

60.  poziva države članice da zajamče usluge potpore, kao što su potpora i savjetovanje nakon proživljene traume, pristup potrebnoj zdravstvenoj skrbi, uključujući skrbi za spolno i reproduktivno zdravlje, u okviru ciljane potpore žrtvama s posebnim potrebama, kao što su djeca, žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja, žrtve trgovine ljudima, pripadnici LGBTI skupine i osobe s invaliditetom;

61.  poziva države članice da uspostave odgovarajuće mehanizme za kontrolu kvalitete kako bi se moglo utvrditi jesu li službe za potporu žrtvama ispunile zahtjeve i donijele rodno osjetljive odnosno ženama i djeci prilagođene mjere kojima se potiče prijavljivanje kaznenih djela i učinkovita zaštita žrtava;

62.  poziva zemlje članice da pomognu žrtvama suočiti se s pravnim, financijskim i praktičnim poteškoćama te s rizikom od daljnje viktimizacije;

63.  poziva Komisiju da istakne potencijal uporabe projekta koji financira EU pod nazivom „InfoVictims” kao alata za informiranje žrtava o kaznenim postupcima pomoću različitih komunikacijskih sredstava, kao što su brošure i plakati; smatra da se tim se projektom poboljšava razmjena dobrih praksi za obavješćivanje žrtava kaznenih djela;

64.  poziva države članice da uspostave koordinirane mehanizme za prikupljanje informacija o žrtvama terorističkih napada na njihovu državnom području te da osnivanjem i razvojem jedinstvenog kontaktnog mjesta žrtvama osiguraju pristup internetskom portalu, hitnoj telefonskoj liniji ili drugim sredstvima komunikacije kao što su e-pošta ili multimedijski alati za slanje poruka koji omogućuju pristup sigurnim, personaliziranim, specifičnim i relevantnim informacijama u skladu s potrebama korisnika uz povjerljivu, besplatnu i lako dostupnu službu za potporu žrtvama; ističe da ta služba za potporu mora moći pružiti pomoć i potporu žrtvama terorizma u skladu s njihovim posebnim potrebama, primjerice emocionalnu i psihološku potporu i savjete te informacije o svim pravnim, praktičnim ili financijskim pitanjima, te da mora biti u mogućnosti pomoći žrtvama u povezivanju s raznim administrativnim službama i, po potrebi, u tom ih pogledu zastupati u razdoblju neposredno nakon napada i tijekom kaznenih postupaka, kao i pružiti im pomoć s nacionalnim postupcima za naknadu štete;

65.  poziva države članice da usvoje odgovarajuće mjere kako bi izbjegle, koliko je to moguće, napade na privatni život žrtve i njezinih članova obitelji, posebno u vezi s istražnim aktivnostima i tijekom zakonskih postupaka;

66.  poziva Komisiju da aktualni portal e-pravosuđa pretvori u platformu prilagođeniju korisnicima koja pruža sažete i razumljive informacije žrtvama o njihovim pravima i postupcima koje trebaju slijediti;

67.  poziva države članice da, poštujući u potpunosti slobodu izražavanja, stupe u kontakt s medijima i novinarima u cilju usvajanja mjera samouređenja u razdoblju nakon terorističkog napada kako bi se žrtvama i njihovim obiteljima jamčila zaštita privatnosti i, usto, kako bi se uvidjela važnost suradnje sa specijaliziranim službama koje žrtvama pružaju potporu i pomoć u nošenju s medijskom pažnjom koju dobivaju;

68.  poziva države članice da uspostave mehanizme koordinacije kojima će se u području potpore za žrtve zajamčiti učinkovit prelazak s rodno uvjetovane skrbi neposredno nakon počinjenja kaznenog djela na dugoročno potrebnu pomoć; podsjeća na to da je u sve faze planiranja, odlučivanja i provedbe potrebno uključiti lokalna i regionalna tijela koja osiguravaju većinu usluga potpore žrtvama; naglašava da bi se takvim mehanizmima prije svega trebalo zajamčiti upućivanje žrtava na službe za dugoročnu pomoć, s raznim organizacijama koje pružaju potporu u različitim fazama, smatra da bi ti mehanizmi također trebali biti prekogranični kako bi se u slučajevima kad je kazneno djelo počinjeno u državi članici različitoj od one u kojoj žrtva ima boravište pružila potpora žrtvama i zajamčilo pravo žrtve da bude informirana, da prima pomoć i naknadu u mjestu svoga boravišta;

69.  poziva države članice da, u slučaju terorističkog napada, uspostave koordinacijski centar za okupljanje tih organizacija i stručnjaka nadležnih za pružanje informacija, potpore i praktičnih usluga žrtvama, njihovim obiteljima i rodbini; ističe da su te usluge povjerljive, besplatne i lako dostupne svim žrtvama terorizma te da naročito trebaju uključivati:

   (a) specijalističku emocionalnu i psihološku potporu, kao što su potpora i savjetovanje nakon trauma, posebno prilagođenu potrebama žrtava terorizma;
   (b) usluge profesionalne rehabilitacije kako bi se povrijeđenim žrtvama pomoglo da nađu nova radna mjesta ili promijene zanimanje;
   (c) omogućavanje sigurnog virtualnog povezivanja žrtava s drugim žrtvama te sa skupinama za potporu koje same vode;
   (d) usluge koje se pružaju u zajednici;
   (e) službe za obavješćivanje članova obitelji o identifikaciji žrtava i njihovim posmrtnim ostacima te za njihovo premještanje u domovinu;

70.  žali zbog toga što je, u odnosu na Istanbulsku konvenciju, područje primjene Direktive o pravima žrtava ograničenije u pogledu zaštite žrtava rodno uvjetovanog nasilja (uključujući osobe koje su podvrgnute genitalnom sakaćenju); pozdravlja, međutim, prijedlog iz Direktive o jačem mehanizam odgovornosti i naglašava da bi se ta dva instrumenta trebala promicati zajedno kako bi se u najvećoj mjeri povećala zaštita koja se pruža žrtvama rodno uvjetovanog nasilja;

71.  potiče države članice da osiguraju odgovarajuće informativne materijale i besplatnu pravnu pomoć žrtvama terorizma koje su stranke u kaznenom postupku, kako bi mogle dobiti rješenje o naknadi;

72.  poziva Komisiju da predloži uspostavljanje europskog fonda za pomoć žrtvama terorizma;

73.  poziva države članice da bez odlaganja uspostave:

   a) stalnu namijenjenu internetsku stranicu sa svim javno dostupnim informacijamao službama za potporu uspostavljenima nakon terorističkog napada koji se dogodio u toj državi članici i koja bi trebala uključivati sljedeće informacije: kontaktne podatke svih organizacija nadležnih za pružanje podrške i informacija žrtvama, članovima njihovih obitelji i javnosti nakon terorističkih napada te informacije o napadu i mjerama uspostavljenima nakon napada, uključujući i informacije o pronalaženju i kontaktiranju nestalih žrtava i mjerama za pomoć žrtvama u povratku kući, koje uključuju sljedeće informacije:
   i. kako povratiti imovinu izgubljenu uslijed terorističkog napada;
   ii. normalne psihološke reakcije žrtava na napad i savjetovanje žrtava o načinima ublažavanja negativnih reakcija te informacije o mogućim nevidljivim ozljedama, kao što je gubitak sluha;
   iii. informacije o izdavanju novih osobnih isprava;
   iv. informacije o tome kako dobiti financijsku pomoć, naknadu ili vladine olakšice;
   v. informacije o posebnim pravima žrtava terorizma i članova njihovih obitelji, uključujući prava u okviru kaznenih postupaka kao što je propisano Direktivom o pravima žrtava;
   vi. sve druge informacije koje se smatraju nužnima kako bi se žrtvama zajamčilo da su obaviještene o svojim pravima, sigurnosti i službama koje su im dostupne;
   (b) privatnu internetsku stranicu dostupnu isključivo žrtvama terorističkih napada i članovima njihovih obitelji s informacijama za žrtve koje nisu javno dostupne;
   (c) plan o obavještavanju članova obitelji o situacijama žrtava;
   (d) sustav za ujednačeno prikupljanje podataka o žrtvama u svim tijelima i organizacijama nadležnim za prihvat, pružanje skrbi i pomaganje žrtava; informacije bi se trebale prikupljati u skladu s potrebama svih organizacija koje sudjeluju u odgovoru na terorističke napade i u pružanju podrške žrtvama i njihovim obiteljima;

74.  poziva države članice da uspostave nacionalnu mrežu službi za potporu žrtvama u cilju poboljšanja suradnje između tih organizacija i pokretanja radnih skupina za razmjenu dobrih praksi, razvoja osposobljavanja i poboljšanja komunikacije između nadležnih tijela i žrtava zločina;

75.  poziva Komisiju da započne dijalog s državama članicama kako bi se smanjile velike razlike(17) među nacionalnim financijskim naknadama dodijeljenima u svakoj državi članici za žrtve terorističkih napada;

76.  naglašava da je od ključne važnosti da države članice sa žrtvama kaznenih djela postupaju s poštovanjem, primjereno osjetljivosti situacije i na profesionalan način kako bi ih potakle da podnesu prijavu tijelima kaznenog progona ili medicinskom osoblju;

77.  poziva države članice da osobama s invaliditetom osiguraju potpunu dostupnost telefonske linije za hitne slučajeve 112 te da provode kampanje podizanja razine osviještenosti o tom pitanju;

78.  ponovno poziva Komisiju da što prije predstavi sveobuhvatnu europsku strategiju za sprečavanje i borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, koja treba sadržavati zakonodavni akt za potporu državama članicama u sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama kao i rodno uvjetovanog nasilja; ponovno poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao kaznenog djela iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

79.  poziva države članice da uspostave mehanizme za povrat odgovarajuće naknade od počinitelja;

80.  poziva države članice da učinkovito i uz dostatna ekonomska i financijska sredstva te u potpunoj suradnji s Komisijom i svim drugim dionicima, uključujući civilno društvo, provedu sve odredbe Direktive o pravima žrtava;

81.  poziva Komisiju da uključi prioritet zaštite osobne sigurnosti i zaštite svih pojedinaca od rodno uvjetovanog i međusobnog nasilja u Europski program sigurnosti;

o
o   o

82.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 131, 20.5.2017., str. 11.
(2) SL L 131, 20.5.2017., str. 13.
(3) SL L 82, 22.3.2001., str. 1.
(4) SL L 88, 31.3.2017., str. 6.
(5) SL L 132, 21.5.2016., str. 1.
(6) SL L 181, 29.6.2013., str. 4.
(7) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(8) SL L 338, 21.12.2011., str. 2.
(9) SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
(10) SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0501.
(12) SL L 127, 29.4.2014., str. 39.
(13) SL L 261, 6.8.2004., str. 15.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0329.
(15) Vidi Rezoluciju Parlamenta od 12. rujna 2017. o sklapanju Istanbulske konvencije.
(16) Sudska presuda od 16. srpnja 2009., Féret protiv Belgije, C-573.
(17) Nacionalna financijska naknada kreće se od simboličnog iznosa od jednog eura u nekim državama članicama do 250 000 EUR ili više, u drugima.


Godišnje izvješće o provedbi zajedničke trgovinske politike
PDF 184kWORD 65k
Rezolucija Europskog parlamenta od 30. svibnja 2018. o Godišnjem izvješću o provedbi zajedničke trgovinske politike (2017/2070(INI))
P8_TA(2018)0230A8-0166/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 13. rujna 2017. o provedbi strategije trgovinske politike „Trgovina za sve” (COM(2017)0491),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 9. studenog 2017. o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (COM(2017)0654),

–  uzimajući u obzir rezoluciju koju je 25. rujna 2015. usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

–  uzimajući u obzir govor o stanju Unije koji je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker održao 13. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2017. o multilateralnim pregovorima uoči 11. ministarske konferencije WTO-a u Buenos Airesu, 10. – 13. prosinca 2017.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Europskog parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. s preporukama Europskog parlamenta Komisiji za pregovore o Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA)(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o utjecaju međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance(5),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju 15. studenoga 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1036 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije i Uredbe (EU) 2016/1037 o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. prosinca 2017. naslovljenu „Ususret strategiji digitalne trgovine”(7),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju od 16. ožujka 2017. u cilju donošenja Uredbe (EU) 2017/... Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja(8),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju od 4. listopada 2016. u cilju donošenja Uredbe (EU) 2016/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama(11),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. svibnja 2006. naslovljenu „Promicanje dostojanstvenog rada za sve – doprinos EU-a provedbi programa za dostojanstven rad u svijetu” (COM(2006)0249) SEC(2006)0643),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o provedbi Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Koreje(12),

–  uzimajući u obzir Mišljenje Suda Europske unije 2/15 od 16. svibnja 2017. o nadležnosti Unije za potpisivanje i sklapanje Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Singapurom,

–  uzimajući u obzir studiju Komisije od 15. studenog 2016. o kumulativnom učinku budućih trgovinskih sporazuma na poljoprivredu EU-a,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 14. srpnja 2015. naslovljen „Primjena vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima – trenutačno stanje”(SWD(2015)0144),

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito članak 4. stavak 1. o zabrani ropstva i prisilnog rada,

–  uzimajući u obzir članke 207., 208. i 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0166/2018),

A.  budući da se zajednička trgovinska politika sastoji od trgovinskih sporazuma i zakonodavnih mjera koji trebaju osigurati ofenzivne i defenzivne komercijalne interese EU-a, doprinijeti održivom rastu i otvaranju dostojanstvenih radnih mjesta, osigurati usklađenost s normama i standardima EU-a, zajamčiti dobrobit građana i pravo država da donose propise te promicati vrijednosti EU-a; budući da poštovanje tih ciljeva iziskuje dobru usmjerenost trgovinske politike Unije te njezinu cjelovitu i učinkovitu provedbu i nadzor koji se trebaju odvijati na pravedniji i transparentniji način;

B.  budući da se Unija obvezala na usklađenost politika radi razvoja u Europskom konsenzusu o razvoju za 2017., kojim se nastoji postići održivi razvoj i ubrzati transformacija stavljanjem naglaska na međusektorske elemente razvojne politike kao što su ravnopravnost spolova, mladi, ulaganje i trgovina, održiva energija i klimatsko djelovanje, dobro upravljanje, demokracija, vladavina prava i ljudska prava, migracije i mobilnost, kako bi se cjelokupnom vanjskom politikom, uključujući zajedničku trgovinsku politiku, pružio doprinos ciljevima koje su Ujedinjeni narodi utvrdili u Programu održivog razvoja do 2030.;

C.  budući da je Unija predana promicanju dostojanstvenog rada za sve, kako je utvrđeno u zaključcima sa sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda iz 2005. te ministarskoj deklaraciji sa sastanka na visokoj razini Gospodarskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih naroda iz 2006., među ostalim putem trgovinskih odnosa; budući da je Europsko vijeće u više navrata istaknulo važnost jačanja socijalne dimenzije globalizacije i njezina uzimanja u obzir u raznim unutarnjim i vanjskim politikama te u međunarodnoj suradnji;

D.  budući da je Unija vodeća svjetska trgovinska sila i najveće jedinstveno tržište na svijetu, ujedno i vodeći svjetski izvoznik roba i usluga, te da osigurava 31 milijun radnih mjesta u Europi, odnosno 67 % više nego sredinom 1990-ih;

E.  budući da je Svjetska trgovinska organizacija (WTO) jedina svjetska međunarodna organizacija koja se bavi globalnim pravilima trgovine između različitih gospodarskih područja ili zemalja;

F.  budući da je faza primjene i provedbe ključna i temeljna za jamčenje djelotvornosti trgovinske politike Unije;

G.  budući da građani Unije sve više zahtijevaju da se trgovinskom politikom Unije zajamči da je roba koja ulazi na tržište Unije proizvedena pod dostojanstvenim i održivim uvjetima;

H.  budući da se europska poduzeća koriste smanjenjima carinskih pristojbi dostupnima u okviru trgovinskih sporazuma za oko 70 % izvoza, dok se naši trgovinski partneri njima koriste u oko 90 % slučajeva i da je od temeljne važnosti da europska poduzeća u potpunosti iskoriste te prednosti kako bi se potaknuli zapošljavanje, rast i ulaganja;

I.  budući da su mala i srednja poduzeća (MSP) pokretači europskog gospodarstva i čine 30 % izvoza i 90 % zapošljavanja u EU-u te da je ključno da budu sastavni dio provedbe trgovinske politike EU-a i time osnaže njezinu ulogu u izvozu, inovacijama i internacionalizaciji;

J.  budući da je EU najveći svjetski izvoznik usluga i da je trgovinski suficit EU-a u tom području od 2000. godine deseterostruko porastao te je 2016. iznosio više od 120 milijardi EUR;

K.  budući da je potrebno osigurati jasne i detaljne odgovore na pitanja postavljena u okviru javne rasprave o zajedničkoj trgovinskoj politici i njezinoj provedbi;

L.  budući da je zajednička trgovinska politika, kako je predloženo u strategiji „Trgovina za sve”, politika utemeljena na vrijednostima koje su namijenjene promicanju, među ostalim, dobrog upravljanja, transparentnosti, održivog razvoja i pravedne trgovine;

M.  budući da trgovinska politike Unije mora biti usklađena s njezinim ostalim vanjskim i unutarnjim politikama kao i s načelom usklađenosti politika za razvoj radi osiguranja transparentnosti, stabilnosti i pravednijih uvjeta za tržišno natjecanje, imajući na umu, među ostalim, ciljeve strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast;

Trenutačni kontekst

1.  ističe da se međunarodni kontekst drastično promijenio od objave strategije „Trgovina za sve” te da je potrebno uhvatiti se u koštac s novim izazovima u području trgovine kao i s konkretnim zadaćama; izražava zabrinutost zbog toga što su diljem svijeta u porastu protekcionističke prakse koje nisu u skladu s pravilima WTO-a te ponovno izražava potporu otvorenom, pravednom, uravnoteženom i održivom trgovinskom sustavu koji se temelji na pravilima;

2.  prima na znanje sve veću gospodarsku važnost Azije i postupno povlačenje SAD-a iz trgovinske razmjene, što za posljedicu ima nesigurnost u području trgovine na međunarodnoj razini, domaće kritike prema međunarodnoj trgovinskoj politici i zahtjev za pravednom trgovinom; poziva Komisiju da prilagodi trgovinsku politiku kako bi se pružio odgovor na ta zbivanja te kako bi reakcija na promjene u međunarodnom kontekstu bila brža i odgovornija, uz istovremenu uspostavu dugoročne strategije; ističe da je u tom promjenjivom globalnom kontekstu europskim građanima sve važnija uloga EU-a u promicanju trgovinskog programa koji se temelji na vrijednostima;

3.  ističe sve veću važnost usluga, osobito digitalnih usluga, uključujući prelazak na usluge u trgovini robom (peti modalitet), kao i protoka podataka i e-trgovine u međunarodnoj trgovini; ističe potrebu za jačanjem međunarodnih pravila koja upravljaju tim sektorima kako bi se osigurale konkretne prednosti za potrošače, bolji pristup stranim tržištima za europska poduzeća te poštovanje temeljnih prava diljem svijeta, uključujući zaštitu podataka i privatnost; ističe da zaštita osobnih podataka nije predmet pregovora u trgovinskim sporazumima i smatra da digitalna prava građana treba unaprijediti trgovinskim sporazumima te podsjeća na svoje stajalište o zaštiti podataka i digitalnoj trgovini izraženo u rezoluciji „Ususret strategiji digitalne trgovine”; ističe da trgovinska politika EU-a može imati značajnu ulogu u premošćivanju digitalnog jaza; potiče Komisiju da unaprijedi plan digitalne trgovine u aktualnim i budućim pregovorima o sporazumima o slobodnoj trgovini i pri WTO-u; poziva na to da se u sve buduće trgovinske sporazume uvrsti poglavlje o digitalnoj trgovini, uključujući one o kojima se trenutačno pregovara te podsjeća na važnost sprečavanja neopravdanih zahtjeva za lokalizaciju podataka; poziva Komisiju da izradi strategiju digitalne trgovine kojom se vodi računa o prilikama koje pruža malim i srednjim poduzećima olakšavanjem pristupa globalnim tržištima;

4.  naglašava da će izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a utjecati na unutarnju i vanjsku trgovinu; poziva Komisiju da predvidi utjecaj Brexita na trgovinsku politiku Unije te da osigura kontinuitet u provedbi trgovinske politike EU-a kao i odnosa s trećim zemljama te načine nalaska rješenja kad je riječ o zajedničkim obvezama u WTO-u;

5.  prima na znanje Mišljenje 2/15 Suda Europske unije od 16. svibnja 2017. o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Singapura u kojem se utvrđuje da, osim u pogledu portfeljnih ulaganja i rješavanja sporova između ulagača i države, taj sporazum potpada pod isključivu nadležnost Unije; poziva Komisiju i Vijeće da što prije obrazlože svoju odluku o budućoj strukturi sporazuma o slobodnoj trgovini te da u cijelosti poštuju raspodjelu nadležnosti između EU-a i država članica u donošenju pregovaračkih smjernica, pregovorima, pravnoj osnovi prijedloga za potpisivanje i zaključenje, a posebno potpisivanju i zaključenju međunarodnih trgovinskih sporazuma od strane Vijeća, kako se ne bi dodatno odgađali trgovinski sporazumi s trgovinskim partnerima koji su dogovoreni ali još nisu ratificirani; podsjeća da Parlament treba biti uključen te od početka svih trgovinskih pregovora pravovremeno i u potpunosti informiran, prije usvajanja pregovaračkih smjernica, u svim fazama utvrđivanja mandata, pregovora i provedbe trgovinskih sporazuma; zahtijeva da se međuinstitucijskim sporazumom u kontekstu sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva poduzmu potrebne mjere;

6.  napominje da je usprkos povlačenju SAD-a iz pregovora preostalih 11 zemalja 23. siječnja 2018. u Tokiju uspjelo postići dogovor o Sporazumu o transpacifičkom partnerstvu;

Trenutačno stanje programa trgovinskih pregovora Unije

7.  izražava žaljenje zbog toga što nije postignut dogovor tijekom ministarskog sastanka WTO-a u Buenos Airesu; ističe primarnu političku i ekonomsku važnost multilateralnog sustava i ponavlja da pruža podršku tom sustavu; poziva Uniju da aktivno radi na prijedlozima za ažurirana i multilateralna pravila u kojima se vodi računa o novim izazovima koji proizlaze iz globalnih lanaca vrijednosti te da promiče središnju ulogu WTO-a u okviru globalnog trgovinskog sustava; pozdravlja stupanje na snagu Sporazuma o olakšavanju trgovine; pozdravlja produljenje izuzeća WTO-a za farmaceutske proizvode za najmanje razvijene zemlje do 2033.; izražava žaljenje zbog toga što se određeni multilateralni sporazumi ne poštuju te poziva Komisiju da više radi u okviru WTO-a na učinkovitoj provedbi multilateralnih pravila i sporazuma; podsjeća na svoj prethodni zahtjev da se Komisija uključi u izradu programa WTO-a, osobito kad je riječ o korporativnoj društvenoj odgovornosti, trgovini i održivom razvoju; ponovno izražava zabrinutost zbog toga što SAD blokira nova imenovanja u žalbeno tijelo WTO-a te ističe važnost dobrog funkcioniranja sustava za rješavanje sporova u okviru WTO-a; poziva Komisiju da poboljša suradnju s našim vodećim partnerima u rješavanju pitanja nepoštenog tržišnog natjecanja i protekcionističke prakse trećih zemalja;

8.  prima na znanje zastoj plurilateralnih pregovora o Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA) i Sporazuma o ekološkim dobrima; poziva Uniju da preuzme inicijativu kako bi se spomenuti pregovori nastavili te, u slučaju pregovora o TiSA-i, u skladu sa stajalištem Parlamenta;

9.  ističe da je više sporazuma o slobodnoj trgovini, primjerice trgovinski sporazumi s Kanadom i Ekvadorom, odredbe detaljnog i sveobuhvatnog područja slobodne trgovine iz Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Ukrajine te nekoliko sporazuma o ekonomskom partnerstvu s afričkim zemljama, stupilo na snagu u potpunosti ili privremeno, te da su trgovinski sporazumi sa Singapurom, Vijetnamom i Japanom zaključeni nakon objave strategije „Trgovina za sve”; ističe da je potrebno pružiti dovoljno političke i administrativne potpore kako bi se osiguralo sklapanje i ratifikacija trgovinskih sporazuma u odgovarajućim vremenskim okvirima; pruža potporu aktualnom procesu modernizacije trgovinskih sporazuma s Čileom i Meksikom; podsjeća na svoj zahtjev za početak pregovora s Australijom i Novim Zelandom, pri čemu bi se uzela u obzir njegova stajališta;

10.  ističe da treba dodatno promicati i unaprjeđivati uzajamno korisne trgovinske i ulagačke odnose sa strateškim partnerima EU-a; poziva na ulaganje novih napora u pregovore o sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima s Kinom, osobito kad je riječ o recipročnosti u pristupu tržištu i napretku u pogledu održivog razvoja;

11.  ističe da sklopljeni sporazumi Unije te njezini trenutačni i budući bilateralni pregovori predstavljaju mogućnosti za rast putem pristupa tržištu i uklanjanja trgovinskih prepreka; poziva Komisiju da kontinuirano surađuje s dionicima u ocjeni prioriteta u pregovorima koji su u tijeku; podsjeća da prioritet mora biti sadržaj pregovora, a ne brzina kojom se odvijaju, da se oni moraju voditi u duhu recipročnosti i uzajamne koristi, da treba osigurati pravila i standarde EU-a, spriječiti prijetnje socijalnom modelu i okolišu EU-a, te da se moraju izuzeti javne usluge, uključujući usluge od općeg interesa i usluge od općeg gospodarskog interesa, u skladu s člancima 14. i 106. UFEU-a i Protokolom br. 26., kao i audiovizualne usluge; ističe da se Komisija u svim trgovinskim pregovorima mora pobrinuti da EU, nacionalna i lokalna tijela zadrže puno pravo na uvođenje, usvajanje, održavanje ili stavljanje izvan snage bilo kakvih mjera u pogledu naručivanja, organiziranja, financiranja i pružanja javnih usluga, kao što je bio slučaj s prošlim trgovinskim sporazumima;

12.  poziva Komisiju i države članice da revidiraju i, prema potrebi, ažuriraju pregovaračke mandate za aktualne trgovinske pregovore svakih pet godina kako bi se mogli prilagoditi potencijalno promjenjivom kontekstu i izazovima te da predvide i prilagode odredbe o preispitivanju u trgovinskim sporazumima kako bi se osigurala najučinkovitija moguća provedba te prilagodljivost trenutačnom kontekstu, pod uvjetom da se zajamče parlamentarni nadzor i transparentnost;

13.  ističe da je Komisija u više navrata najavila pokretanje pregovora o ulaganjima s Hong Kongom i Tajvanom te poziva Komisiju da privede kraju pripremni rad kako bi što prije službeno započeli pregovori o investicijskim sporazumima;

14.  ističe važnost unutarnjeg i vanjskog ulaganja za europsko gospodarstvo te potrebu da se zajamči zaštita ulagača iz EU-a u inozemstvu; traži od Komisije da nastavi s radom na novom multilateralnom sustavu sudova za rješavanje ulagačkih sporova koji se, među ostalim, treba temeljiti na jamčenju prava država na donošenje propisa i na transparentnosti, te treba pružiti žalbeni mehanizam, stroga pravila o sukobu interesa i kodeks ponašanja; smatra da se novi sustav treba pobrinuti za obveze ulagača, spriječiti nepotrebne sporove, zaštititi pravo na donošenje propisa u javnom interesu i izbjeći regulatorni zazor, zajamčiti pravosudnu ravnopravnost ulagača (s posebnim naglaskom na mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća), neovisnost, transparentnost i odgovornost; istražiti moguće uvrštenje postupovnih odredbi o, među ostalim, protutužbama u predmetima u kojima su ulaganja podložna žalbi izvršena u suprotnosti s mjerodavnim zakonima, te izbjegavanjem paralelnih tužbi u različitim načinima dolaska do pravde, čime bi se razjasnio njihov odnos s domaćim sudovima;

15.  poziva države članice da konačno ponovno pokrenu postupak u vezi s Konvencijom s Mauricijusa o transparentnosti u arbitraži između ulagača i države na temelju Ugovora, sada kada je Sud Europske unije razjasnio pitanje nadležnosti, a Komisiju da udvostruči svoje napore u tom pogledu; osim toga, zahtijeva da se prije 2020. preispita prethodno potpisana uredba o bilateralnim sporazumima o ulaganjima koje održavaju države članice;

16.  očekuje pojačani angažman EU-a i njegovih država članica u raspravama u okviru UN-a u pogledu obvezujućeg Ugovora o poslovanju i ljudskim pravima;

17.  sa zabrinutošću napominje da reforma pravila o podrijetlu najavljena u strategiji „Trgovina za sve” još nije provedena; ističe složenost pravila o podrijetlu te ponovno poziva na ažurirana, lako primjenjiva i jasnija pravila o podrijetlu; ističe obvezu preuzetu na 10. konferenciji ministara trgovine Euromeda u pogledu dovršetka revizije Konvencije Euromeda o pravilima podrijetla do kraja 2018.; ponavlja svoj poziv Komisiji da sastavi izvješće o stanju u pogledu pravila o podrijetlu, uzimajući u obzir kumulativni učinak pravila o podrijetlu putem bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini;

18.  ističe da u provedbi trgovinske politike Unije posebnu pozornost treba posvetiti poljoprivrednim proizvodima te interesima europskih proizvođača i potrošača, osobito u svjetlu kumulativnog učinka svih sporazuma o slobodnoj trgovini na taj sektor; naglašava da trgovinski sporazumi mogu pružiti gospodarske mogućnosti za poljoprivredno-prehrambeni sektor, posebno u okviru Sporazuma sklopljenog s Japanom; napominje da je Unija najveći izvoznik poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na svijetu; podsjeća na važnost postizanja odgovarajuće ravnoteže između zaštite osjetljivih poljoprivrednih proizvoda i promicanja ofenzivnih interesa Unije u pogledu izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, primjerice predviđanjem, između ostalog, odgovarajućih prijelaznih razdoblja i kvota za najosjetljivije proizvode ili, u nekim slučajevima, njihovih mogućih izuzeća; podsjeća da je od temeljne važnosti zajamčiti visoku razinu sanitarnih i fitosanitarnih standarda u skladu s načelom predostrožnosti EU-a boreći se istovremeno protiv diskriminatornog postupanja u tom području;

Načelo uzajamnosti kao temelj trgovinske politike Unije te jamstvo poštenog tržišnog natjecanja

19.  čvrsto smatra da bi jedan od glavnih ciljeva trgovinske politike Unije trebalo biti promicanje poštenog tržišnog natjecanja i osiguranje ravnopravnih uvjeta; pozdravlja činjenicu da je načelo recipročnosti spomenuto u izvješću o provedbi trgovinske strategije Unije; ponavlja da recipročnost mora biti temelj trgovinske politike Unije, pri čemu treba uzimati u obzir potrebu za asimetrijom sa zemljama u razvoju kada je to relevantno, kao i odredbe o povlaštenom tretmanu za najmanje razvijene zemlje; prima na znanje Komisijin izmijenjeni prijedlog uredbe o pristupu robe i usluga trećih zemalja unutarnjem tržištu javne nabave Unije, što bi mogao biti važan alat kojim se osigurava jednak pristup tržištu trećih zemalja; smatra da bi se inicijativom o provjerama stranih izravnih ulaganja u Europsku uniju zaštitili sigurnost i javni poredak Unije i država članica te donijela veća recipročnost u području pristupa tržištu pri čemu bi se osigurala trajna otvorenost izravnim stranim ulaganjima;

20.  podsjeća da trgovinskom politikom treba doprinijeti jamčenju ravnopravnih tržišnih uvjeta za poduzeća; pozdravlja usvajanje nove metodologije izračuna antidampinških pristojbi u slučaju narušavanja tržišnog natjecanja u trećim zemljama; prima na znanje postizanje međuinstitucijskog sporazuma o modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite; ističe nove mogućnosti koje nude, osobito kad je riječ o uvođenju pristojbi iznad marže štete; ističe da je važno osigurati pravilnu provedbu tih novih instrumenata trenutačnim ispravljanjem svih nepravilnosti i zlouporaba, razmjerno i potpunosti u skladu s pravilima WTO-a i drugim pravnim obvezama Unije; pozdravlja proaktivan stav Komisije u uvođenju instrumenata trgovinske zaštite 2016. te poziva na sličnu odlučnost i reakciju u slučajevima kada naši trgovinski partneri neopravdano koriste te instrumente za robu koju EU izvozi;

21.  izražava žaljenje zato što se u izvješću Komisije o provedbi strategije trgovinske politike tek uzgred spominje rad na koordinaciji carina koji treba obaviti; ističe da se trgovinskom politikom treba boriti protiv nezakonite trgovine kako bi se osigurala konkurentnost poduzeća EU-a i zajamčila visoka razina sigurnosti potrošača; ističe, osim toga, važnu ulogu politike tržišnog natjecanja u tom smislu te potrebu za bilateralnim i multilateralnim pregovorima;

Primjena učinkovitih međusektorskih mjera za provedbu trgovinske politike u korist svih

22.  zahtijeva da provedba trgovinske politike postane sastavni dio trgovinske strategije Unije;

23.  ustraje u tome da Komisija odmah upotrijebi alate koje ima na raspolaganju za slučaj nepravilnosti, prepreka ili nepoštovanja obveza partnera, posebno pomoću postupaka rješavanja sporova kao i postojećih i ad hoc postupaka predviđenih za odredbe u sporazumima Unije o slobodnoj trgovini koje se odnose na trgovinu i održivi razvoj;

24.  poziva Komisiju da uzme u obzir ljudske i financijske resurse koji su trenutačno dostupni u cilju poboljšanja pripreme trgovinskih sporazuma koje usvajaju naši suzakonodavci, načina provedbe trgovinske politike, te poziva na uspostavu posebne usluge nadzora i kontinuirane evaluacije provedbe trgovinske politike u okviru Komisije koja bi podnosila izvješća i Parlamentu;

25.  poziva Komisiju i države članice da dodatno surađuju, među ostalim preko informatičke tehnologije, na uklanjanju svih administrativnih i nepotrebnih opterećenja, tehničkom pojednostavljenju kao i pružanju pomoći poduzećima u postupcima za ostvarivanje koristi od trgovinskih sporazuma i instrumenata;

26.  naglašava ključni rad delegacija Unije s veleposlanstvima država članica i socijalnim partnerima, kojim se omogućuje brzo i izravno djelovanje radi pravilne provedbe trgovinskih odredbi te brzog utvrđivanja i učinkovitog rješavanja problema i prepreka; smatra da bi delegacije Unije mogle imati koristi od pojednostavljenog sustava koji se temelji na jedinstvenom skupu pravila i smjernica radi veće usklađenosti; potiče Komisiju da delegacije EU-a u trećim zemljama više uključi u prijenos postojećih i novih sporazuma o slobodnoj trgovini, s posebnim naglaskom na lokalna novoosnovana poduzeća; potiče Komisiju i ESVD da nastave sa svojim mjerama u pogledu gospodarske diplomacije, s uključenjem, među ostalim, europskih gospodarskih komora;

27.  poziva Komisiju da provede studiju o kumulativnim učincima trgovinskih sporazuma, prema pojedinim sektorima i zemljama, kako bi se pomoglo ocjeni naše trgovinske politike te kako bi se procijenili i predvidjeli njihovi učinci;

28.  ističe da neki sektori mogu naići na gospodarske poteškoće povezane s trgovinom; poziva Komisiju i države članice da uspostave popratne politike kojima se uzima u obzir socijalna perspektiva kako bi se maksimalno povećala dobit i smanjili negativni učinci koji mogu proizaći iz liberalizacije trgovine; poziva Komisiju da u tom kontekstu poveća učinkovitost Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i da ga učini proaktivnijim;

29.  potiče Komisiju da nastavi i produbi suradnju s međunarodnim organizacijama i forumima, kao što su skupina G20, Ujedinjeni narodi, OECD, Međunarodna organizacija rada, Svjetska banka, Svjetska carinska organizacija i Međunarodna organizacija za normizaciju, u vezi s razvojem međunarodnih standarda, njihovom provedbom i praćenjem trgovine, uključujući socijalne i ekološke aspekte;

Analiza prvog izvješća Komisije o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini

30.  pozdravlja objavljivanje prvog izvješća Komisije o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini; poziva Komisiju da nastavi objavljivati godišnja izvješća; ustraje, međutim, da bi Komisija trebala provesti detaljnije sveobuhvatne studije o provedbi sporazuma Unije o slobodnoj trgovini, detaljnije obraditi tu temu i pobrinuti se da studije uključe relevantnu i odgovarajuću ekonometrijsku i kvalitativnu analizu i tumačenje podataka, konkretne preporuke, te staviti u kontekst objavljene brojke i pružiti dodatne kvalitativne informacije, uključujući, kad je riječ o provedbi pravila, dijelove sporazuma o slobodnoj trgovini kao što su trgovina i održivi razvoj te javna nabava; ističe da će se time omogućiti sveobuhvatna i bolja ocjena stvarnog učinka sporazuma na terenu kako bi izvješće doprinijelo usmjeravanju institucija EU-a u pogledu definiranja i provođenja trgovinske strategije Unije; s tim u vezi smatra da treba utvrditi zajedničku metodologiju i koristiti je u tim studijama;

31.  poziva Komisiju da izvijesti o odredbama u skladu s načelom najpovlaštenije države u postojećim bilateralnim sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini i njihovom praktičnom učinku u jamčenju dodatnog pristupa EU-a tržištima trećih zemalja putem sporazuma o slobodnoj trgovini o kojima pregovaraju partneri EU-a u tim sporazumima;

32.  ističe da u izvješću nedostaje više informacija i brojki; poziva Komisiju da pojača suradnju s državama članicama i partnerskim zemljama radi dobivanja više podataka i informacija o provedbi sporazumâ; poziva Komisiju da pruži informacije o, među ostalim, utjecaju na rast i radna mjesta u okviru svih sporazuma o slobodnoj trgovini, doprinosu tih sporazuma razvoju trgovinskih tokova i utjecaju trgovinskih i ulagačkih sporazuma na tokove ulaganja i trgovine uslugama;

33.  izražava zabrinutost zbog nedovoljnog korištenja trgovinskih povlastica u sporazumima Unije o slobodnoj trgovini, posebno činjenice da ih europski izvoznici koriste manje nego izvoznici iz partnerskih zemalja; poziva Komisiju da što prije utvrdi uzroke te neravnoteže i pruži odgovor na njih; poziva Komisiju da prouči odnos između složenih pravila o podrijetlu i razine na kojoj gospodarski subjekti koriste povlaštene trgovinske sporazume; poziva Komisiju i države članice da brzo razviju mjere za bolje informiranje gospodarskih subjekata o trgovinskim povlasticama koje su predviđene sporazumima; smatra da su i na mikro razini potrebne detaljne informacije kako bi se u odgovarajućoj mjeri mogla procijeniti provedba sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini;

34.  smatra da bi Komisija trebala obratiti jednaku pozornost provedbi odredbi sporazuma o slobodnoj trgovini kao i fazi pregovora; poziva Komisiju da riješi probleme u pogledu provedbe s relevantnim trgovinskim partnerima EU-a kako bi se pronašla rješenja i usustavila razmjena s europskim subjektima;

35.  poziva Komisiju da diversificira svoj pristup u sektorima i da predstavi analizu učinaka provedbe trgovinskih sporazuma za sektore koji se smatraju osjetljivima;

36.  pozdravlja najavu izrade plana za provedbu svakog trgovinskog sporazuma i poziva Komisiju da uključi sve zainteresirane strane u njihov razvoj; poziva Komisiju da utvrdi planirane ciljeve i konkretne kriterije na kojima bi se temeljila jasna procjena, kao što je stanje s uklanjanjem necarinskih prepreka, stopa iskorištenosti povlastica i kvota ili stanje u području regulatorne suradnje i napretka u pogledu trgovine i održivog razvoja; očekuje prijenos smjernica o provedbi Parlamentu zajedno sa službenim upućivanjem te poziva na to da se stanje napretka u pogledu smjernica uvrsti u godišnje izvješće o provedbi sporazuma o slobodnoj trgovini;

37.  ponavlja da trgovinski sporazumi ne mogu stupiti na snagu prije ratifikacije od strane Europskog parlamenta, kao ni poglavlja o trgovini u sporazumima o pridruživanju; smatra da je potrebno horizontalno poštovati praksu čekanja suglasnosti Parlamenta prije privremene primjene politički značajnih sporazuma, na što se obvezala i povjerenica Malmström na svojem saslušanju od 29. rujna 2014.;

Posebne odredbe o zajedničkoj trgovinskoj politici za MSP-ove

38.  poziva Komisiju da ocijeni sve instrumente za MSP-ove kako bi se razvili globalan i integriraniji pristup te prava strategija internacionalizacije i pomoći MSP-ovima u izvozu; potiče Komisiju na promicanje tog pristupa na međunarodnim forumima; podržava angažman u učinkovitim informativnim kampanjama za MSP-ove u pokušaju poboljšanja stopa iskorištavanja povlastica u sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini; ističe važnost višejezičnosti u komunikaciji s MSP-ovima iz svih država članica; poziva na pružanje više pravne i administrativne pomoći MSP-ovima koji razmišljaju o izvozu na strana tržišta, ne samo ažuriranjem internetskih stranica nego i korištenjem novih instrumenata kao što su internetski tehnički chat kojim bi se pružila osnovna i pristupačnija potpora; poziva delegacije Unije da sudjeluju u informiranju o izvozu na inozemna tržišta kako bi se pružila pomoć MSP-ovima;

39.  izražava žaljenje zbog toga što je u izvješću Komisije o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini malo informacija o MSP-ovima; poziva Komisiju da posveti dio izvješća posljedicama provedbe trgovinskih sporazuma na MSP-ove i korištenju posebnih odredbi za njih;

40.  pozdravlja uvođenje posebnih poglavlja posvećenih malim i srednjim poduzećima u sporazumima o slobodnoj trgovini o kojima se trenutačno pregovara te poziva Komisiju da nastavi s pregovorima te da u trgovinske sporazume o kojima pregovara kao i u zakonodavne prijedloge uvrsti posebna poglavlja i odredbe o MSP-ovima kako bi se poboljšala sposobnost malih i srednjih poduzeća u sudjelovanju u trgovini i ulaganjima; podsjeća da je razumijevanje složenosti pravila o podrijetlu, njihovo ažuriranje te jednostavnija i jasnija uporaba od velike važnosti za MSP-ove te da je potrebno pregovarati o posebnim odredbama za MSP-ove u pogledu njihova pristupa stranim tržištima javne nabave; poziva Komisiju da radi na smjernicama za pravila o podrijetlu prilagođenima MSP-ovima pomoću kojih bi trebali moći koristiti povlastice dostupne u okviru postojećih sporazuma u cilju povećanja stope korištenja povlastica;

Važnost pristupa tržištima javne nabave i zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla

41.  podsjeća da je zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla ofenzivni element Unije u pregovorima o sporazumima; naglašava da izvješće o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini pokazuje da neki partneri ne poštuju odredbe koje se odnose na zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla i poziva Komisiju da što brže djeluje kako bi se te obveze poštovale;

42.  podsjeća da EU ima najvišu stopu otvorenosti na svijetu u pogledu pristupa tržištima javne nabave; izražava zabrinutost zbog neusklađenosti određenih partnera s odredbama sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini koja se odnose na tržišni pristup za javnu nabavu, na štetu poduzeća iz EU-a, te na iznimno ograničen pristup tržištima javne nabave u određenim trećim zemljama; poziva Komisiju da radi na postizanju većeg pristupa tržištima za javnu nabavu u trećim zemljama te da razmotri, među ostalim, mjere, u skladu s pravilima Sporazuma o javnoj nabavi, u pogledu trećih zemalja koje daju prednost svojim poduzećima u području pristupa tržištima javne nabave; poziva Komisiju da na razini poduzeća prikupi i objavi podatke o korištenju odredbi o javnoj nabavi u sporazumima o slobodnoj trgovini kako bi se bolje razumjele poteškoće s kojima se susreću poduzeća iz EU-a;

43.  poziva Komisiju da pruži više informacija o pristupu tržištima javne nabave u smislu razvoja tijekom nekoliko godina, kao i statističke podatke te konkretne informacije o koristi ostvarenoj zaštitom oznaka zemljopisnog podrijetla;

Učinkovita provedba trgovinske politike doprinosi promicanju i obrani vrijednosti Unije

44.  podsjeća da se zajedničkom trgovinskom politikom daje doprinos promicanju vrijednosti koje zastupa Unija, kao što je utvrđeno u članku 2. UEU-a, te ostvarivanju ciljeva iz članka 21. poput demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, temeljnih prava i sloboda, jednakosti, poštovanja ljudskog dostojanstva te zaštite okoliša i socijalnih prava; smatra da ostvarenje tih ciljeva iziskuje odlučno i uporno djelovanje Komisije; ističe da Program UN-a do 2030. i Pariški klimatski sporazum služe kao primarna mjerila doprinosa trgovinske politike EU-a dogovorenim globalnim ciljevima održivog razvoja;

45.  poziva Komisiju na redovito praćenje općeg sustava povlastica (OSP), osobito sustava OSP+, te na objavu izvješća svake dvije godine; poziva Komisiju da pojača suradnju sa zemljama korisnicama, ESVD-om, delegacijama EU-a, diplomatskim misijama država članica, međunarodnim organizacijama, poduzećima, socijalnim partnerima i civilnim društvom kako bi se osiguralo bolje prikupljanje informacija i dublja analiza praćenja kako bi se dobila jasna procjena provedbe svih aspekata sustava; ističe da učinkovitost OSP-a ovisi o sposobnosti Komisije da prati i provodi odredbe zakonodavstva u slučaju neuspjeha u provedbi međunarodnih konvencija o radu ili okolišu;

46.  podsjeća na to da sporazumi nove generacije sadržavaju klauzule o ljudskim pravima i poglavlja o održivom razvoju, čijom se potpunom provedbom nastoji zajamčiti i promicati poštovanje ljudskih prava, vrijednosti Unije te visokih socijalnih i ekoloških standarda; prima na znanje procjenu poglavlja o održivom razvoju u izvješću Komisije o provedbi sporazumâ o slobodnoj trgovini te poziva na pravovremenu provedbu postojećih odredbi o trgovini i održivom razvoju; poziva Komisiju da razvije preciznu i konkretnu metodologiju praćenja i ocjenjivanja provedbe tih poglavlja s obzirom na to da nije moguće da provede svoju ocjenu samo na temelju kvantitativnih podataka; podsjeća da postoje teškoće u provedbi odredaba u pogledu trgovine i održivog razvoja u određenim slučajevima, primjerice u Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Koreje, te stoga ponovno poziva na snažniju provedbu i nadzor nad poglavljima o trgovini i održivom razvoju, preko veće uključenosti organizacija civilnog društva, među ostalim i socijalnih partnera, u svim trgovinskim sporazumima; izražava žaljenje zbog toga što je Komisija ranije zaključila raspravu o jačanju poglavlja o održivom razvoju u trgovinskim sporazumima, uključujući razmatranje, među ostalim, pristupa koji se temelji na sankcijama;

47.  u tom kontekstu podsjeća na važnu ulogu domaćih savjetodavnih skupina; ističe potencijalnu dodanu vrijednost više strukturiranog i transparentnijeg odnosa s domaćim savjetodavnim skupinama u pogledu trgovinskih partnera, pri čemu priznaje njihovu ključnu ulogu u boljem razumijevanju lokalnih potreba i ambicija; smatra da su domaće savjetodavne skupine ključne za doprinos procesima koji iziskuju bolji nadzor i provedbu poglavlja o trgovini i održivom razvoju;

48.  pozdravlja reviziju strategije za pomoć za trgovinu i podržava cilj jačanja kapaciteta zemalja u razvoju kako bi im se omogućilo da bolje iskoriste mogućnosti koje im se nude trgovinskim sporazumima EU-a; također ističe da se strategijom mora pomoći u promicanju pravedne i etične trgovine koja treba postati ključni instrument u borbi protiv sve veće globalne nejednakosti i pružanju potpore gospodarskom razvoju u partnerskim zemljama EU-a; potiče Komisiju da pomogne zemljama u razvoju u usvajanju potrebnih mjera kako bi se, među ostalim, održao pristup europskom tržištu za njihov izvoz i borbu protiv klimatskih promjena;

49.  ponovno ističe svoju potporu uključivanju ambicioznih odredbi o borbi protiv korupcije u sve buduće trgovinske sporazume u okviru isključive nadležnosti Unije; pozdravlja uključenje odredbi o borbi protiv korupcije u aktualnim pregovorima o ažuriranju Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Meksika te Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea; podsjeća da sporazumi o slobodnoj trgovini pružaju dobru priliku za povećanje suradnje u borbi protiv pranja novca, poreznih prijevara i utaje poreza;

50.  pozdravlja uključivanje načela ravnopravnosti žena i muškaraca u izvješće Komisije o provedbi njezine trgovinske strategije; podsjeća na cilj da i žene i muškarci ostvaruju korist od trgovine, uključujući putem strategije „Pomoć za trgovinu”; ističe da je za to potreban proaktivan pristup Komisije, promicanje rodno osviještene politike u trgovinskoj politici EU-a te poziva Komisiju da taj aspekt uključi u buduća godišnja izvješća o provedbi;

51.  pozdravlja predanost Komisije u osiguravanju toga da trgovinski pregovori oko modernizacije sadašnjeg Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea prvi put u povijesti EU-a uključuju posebno poglavlje o rodnoj dimenziji trgovine; ponovno poziva Komisiju i Vijeće da promiče i podržava uključivanje posebnog poglavlja o roda u sporazumima EU-a o trgovini i ulaganju;

52.  pozdravlja donošenje Uredbe protiv mučenja i podsjeća da je važno da se osigura njezina propisna provedba te da je poštuju naši trgovinski partneri; podržava pokretanje koalicije na međunarodnoj razini za borbu protiv trgovine koja uključuje mučenje;

53.  pozdravlja donošenje Uredbe o mineralima ((EU) 2017/821), iz područja zahvaćenim sukobima čiji je cilj pridonijeti odgovornijem upravljanju globalnim lancem vrijednosti; poziva Komisiju, države članice i relevantne aktere da nastave rad na pripremama za stupanje na snagu te Uredbe; poziva Komisiju da se pobrine za učinkovitost popratnih mjera te da države članice i uključeni nacionalni dionici raspolažu potrebnim stručnim znanjem i pomoći, s posebnim naglaskom na pružanje potpore MSP-ovima u širenju njihovih kapaciteta za ispunjenje zahtjeva u pogledu dužne pažnje, kao što je utvrđeno Uredbom;

54.  prima na znanje povećanje broja integriranih globalnih lanaca opskrbe u tokovima međunarodne trgovine; ponovno poziva na traženje načina za razvoj strategija i pravila koji se odnose na traženje načina razvoja globalnih lanaca vrijednosti te ističe da se zajednička trgovinska politika mora provoditi na način kojim bi se osiguralo odgovorno upravljanje globalnim lancem vrijednosti; poziva Komisiju da promiče i jača društveno odgovorno poslovanje u okviru trgovinske politike, što uključuje i daljnje djelovanje prema izradi konkretnih pravila i praksi, imajući u vidu Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, kako bi se zajamčila učinkovita provedba društveno odgovornog poslovanja; ponovno poziva Komisiju da uvrsti društveno odgovorno poslovanje u sve trgovinske sporazume te da učinkovito prati te provedbe u okviru poboljšanog neovisnog praćenja poglavlja o trgovini i održivom razvoju koje je zatražio Parlament, a koje uključuje civilno društvo; ponovno ističe svoju potporu međunarodnim inicijativama kao što je Pakt o održivosti za Bangladeš i poziva Komisiju da se usredotoči na njegovu provedbu;

55.  poziva Komisiju i sve međunarodne aktere da se pridržavaju novih smjernica OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe u sektoru odjeće i obuće;

56.  podsjeća da trgovinska i razvojna politika EU-a moraju globalno doprinositi održivom razvoju, regionalnoj integraciji i uključivanju zemalja u razvoju u regionalne, a u konačnici i u globalne lance vrijednosti preko gospodarske diversifikacije, što podrazumijeva pravedna i za razvoj poticajna globalna trgovinska pravila; poziva Komisiju da nastavi podupirati razvoj pravednog kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi pružanjem političke i tehničke pomoći;

57.  podsjeća da je EU posvećen iskorjenjivanju najgorih oblika dječjeg rada na globalnoj razini jer to proizlazi iz naših vrijednosti koje su navedene u članku 21. UEU-a; ponavlja svoj poziv Komisiji da iznese prijedlog kako bi se zabranio uvoz robe proizvedene korištenjem dječjeg rada ili bilo kojeg drugog oblika prisilnog rada ili modernog ropstva; u tom kontekstu ističe koliko je važno da zemlje koje to još nisu učinile ratificiraju konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 182 o najgorim oblicima dječjeg rada i br. 138 o minimalnoj dobi za zapošljavanje i rad;

58.  primjećuje napredak u sklapanju i provedbi sporazuma o gospodarskom partnerstvu; smatra da je potrebna dubinska analiza učinaka tih sporazuma na afrička gospodarstva i pojedinačne sektore u tim gospodarstvima te na tržišta rada i promicanje intraregionalne trgovine u Africi; poziva Komisiju da potiče dijalog u duhu istinskog partnerstva kako bi se riješila otvorena pitanja; podsjeća na to da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu asimetrične prirode te da bi se njima jednaka važnost trebala pridavati i razvojnim i trgovinskim aspektima; u tom smislu poziva na pravodobnu provedbu pratećih mjera, uključujući isplatu sredstava ERF-a;

59.  nadalje, pozdravlja provedbu Sporazuma o gospodarstvom partnerstvu s Forumom karipskih zemalja (Cariforum); napominje da je potrebno daljnje razvijanje svijesti kako bi zemlje Karipske zajednice (CARICOM) mogle iskoristiti prilike koje im pruža Sporazum; pozdravlja osnivanje Zajedničkog savjetodavnog odbora, ali apelira na Komisiju da se pobrine da se buduće institucije civilnog društva sazivaju pravodobno;

60.  ponovno poziva EU da radi na pronalasku prikladnih i učinkovitih rješenja za uvođenje transparentnog i funkcionalnog sustava označivanja koji osigurava „socijalnu i ekološku sljedivost” diljem cijelog proizvodnog lanca, u skladu sa Sporazumom WTO-a o tehničkim preprekama u trgovini, istodobno promičući slične mjere na međunarodnoj razini;

Provedbu trgovinske politike EU-a trebaju pratiti transparentnost i pristup informacijama

61.  prima na znanje rad Komisije u pogledu transparentnosti te poziva Komisiju da pregovara uz što veću transparentnost i uz puno poštovanje najbolje prakse utvrđene u drugim pregovorima; smatra da postizanje transparentnosti mora biti dio ključnih ciljeva Komisije; poziva Komisiju i države članice da objave dokumente povezane s pregovorima i provedbom sporazuma te da pritom ne ugrožavaju pregovaračko stajalište Unije;

62.  poziva Komisiju i države članice da razviju učinkovitu komunikacijsku strategiju za trgovinsku politiku kao i za svaki trgovinski sporazum kako bi se maksimalno povećao prijenos informacija te ih se prilagodilo svakom od dionika kako bi mogli imati koristi od sporazuma; poziva Komisiju i države članice da razviju aktivnosti za podizanje razine osviještenosti gospodarskih subjekata o postignutim sporazumima održavanjem redovitog dijaloga s profesionalnim organizacijama, poduzećima i civilnim društvom;

63.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće objavilo mandate za pregovore o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP), CETA-i, TiSA-i, sporazumima s Japanom, Tunisom i Čileom te Konvenciji o multilateralnom sudu za ulaganja i da je Komisija objavila svoje prijedloge za mandate za pregovore o sporazumima s Australijom i Novim Zelandom, kao i za uspostavu multilateralnog suda za ulaganja u skladu s dugotrajnim stavom Parlamenta za pitanje transparentnosti; poziva Vijeće i države članice da objave sve pregovaračke mandate i Komisiju da objavi sve prijedloge za mandate za buduće pregovore; poziva Vijeće i Komisiju da uzmu u obzir preporuke Parlamenta pri izradi i usvajanju mandata za pregovore;

64.  ponavlja svoj poziv da se u praćenje trgovinske politike više uključe države članice, Europski parlament, nacionalni parlamenti, gospodarski subjekti te predstavnici civilnog društva i socijalni partneri uključujući, među ostalim, odredbe o trgovini i održivom razvoju; poziva Komisiju da objavi plan djelovanja i opis „pojačanog partnerstva” za provedbu trgovinskih sporazuma;

65.  poziva Komisiju da poboljša kvalitetu procjena učinka koje se provode za svaki trgovinski sporazum te da u njih uključi analizu sektorske i geografske zastupljenosti; naglašava da je od presudne važnosti bolja i pravovremena komunikacija u pogledu informacija iz procjene učinka ex ante i ex post trgovinskih sporazuma;

66.  pozdravlja najavu o osnivanju savjetodavne skupine za praćenje trgovinske politike; naglašava da je važno brzo te na transparentna, javan i uključiv način uspostaviti to novo tijelo; poziva Komisiju da redovito objavljuje radne dokumente i dokumente sa sastanaka te savjetodavne skupine; poziva Komisiju da također definira postupke kako bi se osiguralo pružanje ispravnog odgovora na pitanja koja postavlja savjetodavna skupina;

o
o   o

67.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima država članica, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

(1) SL C 101, 16.3.2018., str. 30.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0439.
(3) SL C 101, 16.3.2018., str. 19.
(4) SL C 35, 31.1.2018., str. 21.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0330.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0437.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0488.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0090.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0369.
(10) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.
(11) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0225.

Pravna napomena