Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 31. svibnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Stanje zatvorenika s dvojnim državljanstvom (neke od zemalja EU-a i Irana) u Iranu
 Borci za prava žena u Saudijskoj Arabiji
 Sudan, posebice situacija Nure Hussein Hammad
 Imenovanje člana Povjerenstva za odabir pri Uredu europskog javnog tužitelja
 Manipulacije s brojačima kilometara u motornim vozilima: revizija pravnog okvira EU-a
 Mehanizam Unije za civilnu zaštitu ***I
 Instrument za povezivanje Europe nakon 2020.
 Stanje u Nikaragvi
 Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena
 Provedba Strategije EU-a za mlade
 Provedba Direktive o ekološkom dizajnu
 Reagiranje na predstavke o rješavanju pitanja nesigurnosti zaposlenja i zloupotrebe ugovora na određeno vrijeme

Stanje zatvorenika s dvojnim državljanstvom (neke od zemalja EU-a i Irana) u Iranu
PDF 127kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o položaju osoba koje su zatvorene u Iranu i imaju dvojno državljanstvo Irana i države članice EU-a (2018/2717(RSP))
P8_TA(2018)0231RC-B8-0254/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu, posebno one od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma(1), od 3. travnja 2014. o strategiji EU-a prema Iranu(2), od 17. studenoga 2011. o nedavnim slučajevima kršenja ljudskih prava u Iranu(3) i od 10. ožujka 2011. o pristupu EU-a Iranu(4),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o godišnjim izvješćima EU-a o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir novi Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju, kojima je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2018/568 od 12. travnja 2018.(5) kojom se restriktivne mjere povezane s ozbiljnim povredama ljudskih prava u Iranu produljuju za godinu dana, do 13. travnja 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu iz Teherana od 16. travnja 2016. Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, i Javada Zarifa, ministra vanjskih poslova Islamske Republike Irana, u kojoj je postignut dogovor oko početka dijaloga u području ljudskih prava i organizacije posjeta u okviru razmjene između EU-a i Irana u vezi s pitanjima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i izvješća Ureda visokog povjerenika i glavnog tajnika UN-a o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu od 23. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je stranka i Iran,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se u iranskim zatvorima nalazi nekoliko dvojnih državljana Irana i jedne od država članica EU-a, među kojima je i Ahmadreza Djalali, švedsko-iranski istraživač optužen za špijunažu i osuđen na smrt nakon nepoštenog suđenja, bez pristupa odvjetniku ili potrebnoj zdravstvenoj skrbi, i kojemu izravno prijeti smaknuće i lošeg je zdravlja;

B.  budući da je austrijsko-iranski državljanin Kamran Ghaderi tijekom poslovnog putovanja u Iranu uhićen i osuđen na 10 godina zatvora nakon što je tijekom kaznenog postupka njegovo priznanje iznuđeno pod prisilom; budući da je u Iranu trenutačno pritvorena i britansko-iranska državljanka Nazanin Zaghari-Ratcliffe, zaposlenica humanitarne organizacije kojoj je dijagnosticiran teški oblik depresije; budući da je u travnju 2018. uhićen britansko-iranski akademik Abbas Edalat te da optužnica protiv njega još nije objavljena;

C.  budući da se provodi sustavna praksa uhićenja osoba s dvojnim državljanstvom Irana i jedne od država članica EU-a, nakon čega slijede produljeni boravak u samici i ispitivanje, uz nepostojanje pravičnog postupka, uskraćivanje konzularnog pristupa ili posjeta UN-a ili humanitarnih organizacija, tajna suđenja u kojima je pritvoreniku ograničen pristup odvjetniku, duge zatvorske kazne izrečene na temelju nejasnih ili neodređenih optužnica u kojima se spominju „nacionalna sigurnost” i „špijunaža” te državne kampanje ocrnjivanja zatvorenih pojedinaca;

D.  budući da Iran, država stranka Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, u skladu sa svojim obvezama treba poštovati slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, kao i slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja;

E.  budući da Iran i dalje, i to u posljednje vrijeme sve češće, uhićuje aktiviste civilnog društva, borce za ljudska prava, aktiviste za zaštitu okoliša i političke aktiviste; budući da se borci za ljudska prava, novinari i politički aktivisti aktivno kazneno gone zbog svojeg mirnog djelovanja;

F.  budući da dvojni državljani zatvoreni u Iranu nemaju uvijek pristup odvjetniku kao ni pošteno suđenje; budući da Iran dvojne državljane u praksi tretira kao isključivo Irance, što stranim veleposlanstvima ograničava pristup njihovim državljanima zatvorenima u toj zemlji, kao i pristup zatvorenika konzularnoj zaštiti;

G.  budući da nekolicini političkih zatvorenika i pojedinaca optuženih za zločine protiv nacionalne sigurnosti nije pružen odgovarajući pristup zdravstvenoj skrbi tijekom razdoblja pritvora, uz ozbiljne posljedice;

1.  osuđuje kontinuiranu praksu iranskih vlasti koje nakon nepoštenih suđenja izriču zatvorske kazne osobama s dvojnim državljanstvom Irana i jedne od država članica EU-a; poziva na njihovo trenutačno i bezuvjetno oslobađanje ili na ponovno suđenje u skladu s međunarodnim standardima, kao i privođenje pravdi dužnosnika odgovornih za kršenje njihovih prava;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog uhićenja osoba s dvojnim državljanstvom Irana i jedne od država članica EU-a nakon njihova ulaska u Iran bez jasnih dokaza za počinjeno kazneno djelo; ističe da se tim uhićenjima sprečava mogućnost međuljudskog kontakta;

3.  ne odobrava činjenicu da su osobe s dvojnim državljanstvom Irana i jedne od država članica EU-a pritvorene u iranskim zatvorima u lošim uvjetima te da ih se nerijetko prisiljava na priznanje nakon mučenja i nečovječnog postupanja;

4.  poziva iranske vlasti da g. Djalaliju zajamče neometan pristup odvjetniku te bilo kakvom liječenju koje zatraži; potiče iranske vlasti da ponište njegovu smrtnu kaznu te da ga smjesta oslobode, u skladu sa zahtjevima međunarodne zajednice;

5.  poziva iranske vlasti da osiguraju ponovno suđenje Kamranu Ghaderiju kako bi se poštovalo njegovo pravo na pošteno suđenje, da smjesta oslobode Nazanin Zaghari-Ratcliffe, koja već ispunjava uvjete za prijevremeno puštanje na slobodu, te da hitno iznesu detalje optužnice protiv Abbasa Edalata;

6.  poziva iranske vlasti da poštuju temeljno pravo optuženika na odvjetnika po izboru kao i pravo na pošteno suđenje, imajući u vidu međunarodne obveze Irana utvrđene u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima;

7.  osuđuje, nakon vjerodostojnih izvješća, mučenje i druge oblike okrutnog postupanja do kojih je osobito dolazilo tijekom ispitivanja, te poziva iranske vlasti da poštuju ljudsko dostojanstvo zatvorenika; izražava žaljenje zbog okrutnih i nehumanih uvjeta pritvora te poziva Iran da se pobrine da svi zatvorenici primaju adekvatnu liječničku skrb;

8.  poziva pravosudni sustav da poštuje načela poštenog suđenja i pravičnog postupka te da osumnjičenicima omogući pravno zastupanje, konzularne posjete i posjete UN-a i humanitarnih organizacija, kao i neometani pristup medicinskoj skrbi i zdravstvenim uslugama u skladu s međunarodnim obvezama Irana; poziva Iran da poduzme potrebne korake u cilju revizije zakona kako bi se osigurala poštena suđenja i pristup odvjetniku tijekom istražne faze te kako bi se stalo na kraj prisilnim priznanjima iznuđenima mučenjem;

9.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da osnuju internu radnu skupinu za potporu osobama iz država članica EU-a kojima prijeti smrtna kazna ili očigledno nepošteno suđenje u trećim zemljama kako bi se povećala razina potpore koju im pružaju nacionalne konzularne ili diplomatske službe;

10.  poziva iranske vlasti da surađuju s veleposlanstvima država članica EU-a u Teheranu kako bi se izradio popis osoba s dvojnim državljanstvom Irana i jedne od država članica EU-a trenutačno pritvorenih u iranskim zatvorima te da pomno prate svaki pojedinačni slučaj, s obzirom na to da su sigurnost građana i zaštita njihovih temeljnih prava od najveće važnosti za EU;

11.  poziva na to da se svi borci za ljudska prava zatvoreni u Iranu puste na slobodu i da se prestane s njihovim zastrašivanjem;

12.  pozdravlja činjenicu da su znatno podignuti kriteriji za osuđujuće presude za kaznena djela povezana s drogom i kažnjiva smrću kao prvi korak prema uvođenju moratorija na smrtnu kaznu u Iranu;

13.  poziva Iran da više sudjeluje u međunarodnim mehanizmima za ljudska prava tako da surađuje s posebnim izvjestiteljima i posebnim mehanizmima, među ostalim odobravanjem zahtjeva za pristup zemlji nositeljima mandata; poziva iranske vlasti da se posebno pobrinu da budućem posebnom izvjestitelju UN-a o stanju ljudskih prava u Iranu bude dopušten ulazak u zemlju;

14.  izražava potporu raspravama o ljudskim pravima koje se održavaju u kontekstu dijaloga na visokoj razini između EU-a i Irana započetog nakon zaključenja zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana; ističe da bi EU trebao ostati odlučan u tome da nastavi ukazivati na pitanja u vezi s ljudskim pravima u Iranu i na bilateralnim i na multilateralnim forumima;

15.  ponovno ističe sudjelovanje Irana u dijalogu o ljudskim pravima i pozdravlja otvorenost iranskih vlasti u okviru tog dijaloga;

16.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da vlastima postavi pitanje o zatvorskim uvjetima i kršenju ljudskih prava, osobito u vezi s osobama s dvojnim državljanstvom Irana i jedne od država članica EU-a zatvorenima u Iranu, kako bi se stalo na kraj okrutnom i nečovječnom postupanju u iranskim zatvorima; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da sustavno ukazuje na pitanja ljudskih prava u kontaktu s iranskim vlastima, uključujući stanje političkih zatvorenika i boraca za ljudska prava te slobodu izražavanja i udruživanja;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i vladi i parlamentu Irana.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0402.
(2) SL C 408, 30.11.2017., str. 39.
(3) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 157.
(4) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 163.
(5) SL L 95, 13.4.2018., str. 14.


Borci za prava žena u Saudijskoj Arabiji
PDF 132kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o položaju boraca za prava žena u Saudijskoj Arabiji (2018/2712(RSP))
P8_TA(2018)0232RC-B8-0259/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Saudijskoj Arabiji, osobito onu od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i ulozi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi(1), od 12. veljače 2015. o slučaju g. Raifa Badawija u Saudijskoj Arabiji(2) i od 8. listopada 2015. o slučaju Alija Muhameda al-Nimra(3),

–  uzimajući u obzir da je 2015. saudijskom blogeru Raifu Badawiju dodijeljena Nagrada Saharov za slobodu mišljenja i izražavanja,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je 29. svibnja 2018. dao glasnogovornik Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o nedavnim uhićenjima u Saudijskoj Arabiji, uključujući proizvoljno pritvaranje i nestanak bez pravičnog postupka Nawafa Talala Rasheeda, princa iz dinastije al-Rashid i sina pokojnog pjesnika Nawafa Talala bin Abdula Aziza al-Rashida,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjedništva za državnu sigurnost Saudijske Arabije od 18. svibnja 2018. o uhićenjima sedam osumnjičenika,

–  uzimajući u obzir novi nacrt zakona kojim se zabranjuje uznemiravanje i koji je 28. svibnja 2018. odobrilo saudijsko vijeće Shura,

–  uzimajući u obzir utjecaj na ljudska prava, i na nacionalnoj i na regionalnoj razini, koji su imale sankcije koje su Kataru uvele Saudijska Arabija i druge države te izvješće o učinku zaljevske krize na ljudska prava koje je objavio Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava u prosincu 2017.,

–  uzimajući u obzir da je Saudijska Arabija članica Vijeća UN-a za ljudska prava i Komisije UN-a za položaj žena te da će od siječnja 2019. biti članica Izvršnog vijeća te Komisije,

–  uzimajući u obzir govor povjerenika Christosa Stylianidesa u ime potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku tijekom rasprave u Europskom parlamentu od 4. srpnja 2017. o izboru Saudijske Arabije za članicu Komisije UN-a za status žena,

–  uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena od 9. ožujka 2018. o kombiniranom trećem i četvrtom peridičnom izvješću o Saudijskoj Arabiji(4),

–  uzimajući u obzir zajednički podnesak o Saudijskoj Arabiji u ime organizacije ALQST, Zaljevskog centra za ljudska prava i Međunarodnog saveza za ljudska prava povodom 69. zasjedanja Odbora UN-a za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena 7. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su 15. svibnja 2018. saudijske vlasti zbog aktivizma za prava žena uhitile sedam žena – Loujain al-Hathloul, Aishu al-Mana, Madehu al-Ajroush, Eman al-Nafjan, Azizu al-Youssef, Hessah al-Sheikh, Walau al-Shubbar – i četiri muškaraca – Ibrahima Fahada Al-Nafjana, Ibrahima al-Modeimigha, Mohammeda al-Rabiaha i Abdulaziza al-Meshaala; budući da su uhićeni borci za ljudska prava u međuvremenu optuženi za podupiranje aktivnosti stranih krugova, regrutiranje osoba koje se nalaze na osjetljivim položajima u vladi i opskrbljivanje stranih krugova novcem radi destabilizacije Kraljevine; budući da su ti aktivisti poznati po svojoj kampanji protiv zabrane vožnje za žene i za ukidanje sustava muškog skrbništva; budući da su uhićeni neposredno prije očekivanog ukidanja zabrane vožnje za žene 24. lipnja 2018.;

B.  budući da su Madeha al-Ajroush, Walaa al-Shubbar, Aisha al-Mana i Hessah al-Sheikh navodno oslobođene 24. svibnja 2018.;

C.  budući da je slučaj Loujain al-Hathloul osobito alarmantan jer je u ožujku 2018. protiv svoje volje premještena iz Abu Dhabija u Saudijsku Arabiju nakon što je prisustvovala na sjednici Odbora UN-a za uklanjanje diskriminacije žena u vezi s pregledom stanja u Saudijskoj Arabiji; budući da joj je izrečena zabrana putovanja do njezina nedavnog uhićenja i trenutačno je u izolaciji, navodno kao i mnogi drugi aktivisti;

D.  budući da u Saudijskoj Arabiji vrijede najstroža ograničenja za žene, unatoč nedavnim reformama koje je vlada provela za promicanje prava žena u sektoru zapošljavanja; budući da je saudijski politički i društveni sustav i dalje nedemokratski i diskriminatorni, prema kojem su žene građani drugog reda i kojim se ne dopušta sloboda vjeroispovijesti i uvjerenja te se ozbiljno diskriminira mnogobrojna strana radna snaga i oštro suzbija svako neslaganje;

E.  budući da su istraga i rad u vezi s tim predmetom još u tijeku te da je teško doći do informacija o uhićenjima zbog ograničenih informacija koje objavljuju saudijske vlasti;

F.  budući da su saudijske vlasti 25. svibnja 2018. uhitile istaknutog borca za ljudska prava Mohammeda al-Bajadija, koji je član osnivač zabranjene saudijske Udruge za građanska i politička prava, koja je snage sigurnosti optužila za zloupotrebu;

G.  budući da su nekoliko dana nakon uhićenja boraca za ljudska prava mediji bliski vladi i platforme društvenih medija pokrenuli snažnu kampanju njihova sramoćenja, osuđujući ih da su „izdajnici” koji predstavljaju prijetnju za državnu sigurnost; budući da stručnjaci smatraju da kampanja koja se trenutačno vodi protiv boraca za ljudska prava upućuje na to da im se namjerava izreći potencijalno vrlo oštra kazna;

H.  budući da se saudijsko društvo postupno, ali kontinuirano mijenja te budući da su saudijske vlasti donijele niz mjera kako bi se poboljšala situacija u pogledu priznavanja žena kao ravnopravnih građana, kao što su davanje prava glasa na općinskim izborima, omogućivanje pristupa savjetodavnom vijeću Shura i Nacionalnom vijeću za ljudska prava, ukidanje zabrane vožnje za žene i dopuštanje pristupa javnim sportskim događajima;

I.  budući da bi plan reforme Vizija 2030., usmjeren na ekonomsku i društvenu preobrazbu zemlje na temelju osnaživanja žena, trebao biti istinska prilika za saudijske žene da osiguraju svoju pravnu emancipaciju, što je ključno za potpuno uživanje prava u skladu s CEDAW-om; no budući da izgleda da je nedavni val uhićenja aktivista za prava žena u suprotnosti s tim ciljem i može skrenuti pozornost s plana reformi;

J.  budući da je saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman al-Saud ponudio retoričku potporu reformama prava žena, posebno tijekom turneje po Europi i Sjedinjenim Američkim Državama, no te su reforme zasad ograničene, a sustav muškog skrbništva, koji je najveća prepreka za prava žena, ostao je velikim dijelom netaknut; budući da je povrh toga nadzirao raširenu represiju nad istaknutim aktivistima, odvjetnicima i borcima za ljudska prava, što se pojačalo od kad je učvršćena kontrola nad sigurnosnim institucijama zemlje;

K.  budući da Saudijska Arabija ima niz diskriminirajućih zakona, posebno pravne odredbe koje se odnose na osobni status, položaj radnica migranata, Zakonik o civilnom statusu, Zakon o radu, Zakon o državljanstvu i sustav muškog skrbništva, u skladu s kojim žene mogu ostvariti većinu svojih prava iz konvencije CEDAW tek nakon što to odobri muški skrbnik;

L.  budući da u Saudijskoj Arabiji postoji snažna zajednica internetetskih boraca za ljudska prava i da Saudijska Arabija ima najveći broj korisnika Twittera na Bliskom istoku; budući da je zbog cenzuriranja saudijskih medija i interneta te kažnjavanja onih koji kritiziraju vladu ili vjeru Saudijska Arabija na popisu „neprijatelja interneta” koji sastavljaju Reporteri bez granica; budući da su sloboda izražavanja i sloboda tiska i medija, na internetu i izvan njega, ključni preduvjeti i katalizatori za demokratizaciju i reformu te bitni za nadzor vlasti; budući da je dobitnik Nagrade Saharov 2015. Raif Badawi i dalje u zatvoru samo zbog mirnog izražavanja svojih stajališta;

M.  budući da je Indeks ljudskog razvoja UN-a za 2015. za Saudijsku Arabiju 0,847 te da se u skladu s tim zemlja nalazi na 38. mjestu među 188 zemalja i teritorija; budući da je indeks rodne nejednakosti UN-a za Saudijsku Arabiju 0,257 te je zemlja na 50. mjestu među 159 zemalja na indeksu za za 2015.; budući da je u Globalnom izvješću o nejednakostima između spolova za 2017. koje je objavio Svjetski gospodarski forum Saudijska Arabija na 138. mjestu od ukupno 144 zemlje;

N.  budući da je opća zadrška Saudijske Arabije u pogledu konvencije CEDAW prema mišljenju Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena nespojiva s ciljem i namjenom Konvencije i u skladu s njezinim člankom 28. nedopuštena; budući da se Saudijska Arabija obvezala na „poštovanje najviših standarda u promicanju i zaštiti ljudskih prava” kad se 2013. uspješno kandidirala za članstvo u Vijeću UN-a za ljudska prava;

1.  poziva saudijske vlasti da okončaju sve oblike uznemiravanja, među ostalim i na pravosudnoj razini, usmjerene protiv Eman al-Nafjan, Azize Al-Youssef, Loujain al-Hathloul, Aishe al-Mana, Madehe al-Ajroush, Hessah al-Sheikh, Walae al-Shubbar, Mohammeda al-Rabiaha i Ibrahima al-Modeimigha te svih ostalih boraca za ljudska prava u zemlji kako bi mogli nastaviti s radom bez neopravdanih prepreka i straha od odmazde;

2.  osuđuje aktualnu represiju nad borcima za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji, uključujući borce za prava žena, kojom se potkopava vjerodostojnost procesa reforme u toj zemlji; poziva vladu Saudijske Arabije da odmah i bezuvjetno pusti na slobodu sve borce za ljudska prava i ostale zatvorenike savjesti koji su pritvoreni i osuđeni samo zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i mirnog djelovanja u području ljudskih prava; osuđuje neprestanu i sustavnu diskriminaciju žena i djevojčica u Saudijskoj Arabiji;

3.  odaje počast saudijskim ženama i borcima za prava žena koji se zalažu za iskorjenjivanje svih oblika nepoštenog postupanja i diskriminacije, kao i onima koji su stali u obranu ljudskih prava bez obzira na poteškoće s kojima se suočavaju;

4.  pozdravlja obećanje o ukidanju zabrane vožnje za žene u Saudijskoj Arabiji u okviru programa „Vizija 2030.”;

5.  ističe da se prema svim pritvorenicima, uključujući i borce za ljudska prava, mora postupati u skladu sa skupom načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora koji je usvojen Rezolucijom 43/173 Opće skupštine UN-a od 9. prosinca 1988.;

6.  napominje da su međunarodna automobilska poduzeća, posebno ona sa sjedištem u EU-u, već započela s oglašavanjem usmjerenim na žene prije no što je zabrana vožnje za žene ukinuta;

7.  duboko je zabrinut zbog raširenosti rodno uvjetovanog nasilja u Saudijskoj Arabiji, koje se i dalje ne prijavljuje i ne dokumentira u dovoljnoj mjeri, a opravdava se razlozima kao što je potreba da se žene discipliniraju pod skrbništvom muškaraca; potiče vlasti Saudijske Arabije da donesu sveobuhvatno zakonodavstvo za konkretno definiranje i kriminalizaciju svih oblika rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, osobito silovanja, uključujući i silovanje u braku, seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te da uklone sve prepreke na koje žene nailaze kad je riječ o pristupu pravosuđu;

8.  zgrožen je postojanjem sustava muškog skrbništva u kojem se još uvijek u mnogim područjima očekuje odobrenje muškog skrbnika, primjerice kad je riječ o međunarodnim putovanjima, pristupu uslugama zdravstvene zaštite, odabiru boravišta, braku, podnošenju pritužbi u okviru pravosudnog sustava i napuštanju državnih skloništa za zlostavljane žene ili prihvatnih centara; ističe da taj sustav odražava duboko ukorijenjen patrijarhalni sustav koji prevladava u zemlji;

9.  poziva saudijske vlasti na reviziju Zakona o udrugama i zakladama iz prosinca 2015. kako bi se aktivisticama omogućilo da se organiziraju te slobodno i samostalno djeluju bez neopravdanog uplitanja vlasti; također poziva na reviziju Zakona o borbi protiv terorizma, Zakona o borbi protiv kiberkriminaliteta i Zakona o tisku i tiskovinama, koji se opetovano koriste za kazneni progon boraca za ljudska prava, te svih diskriminatornih propisa prisutnih u pravnom sustavu;

10.  poziva saudijske vlasti da ratificiraju Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, da povuku zadršku u pogledu Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i da ratificiraju fakultativni protokol uz tu konvenciju kako bi saudijske žene u potpunosti uživale prava osigurana Konvencijom, kao i da ukinu dječje brakove, prisilne brakove i obvezna pravila odijevanja za žene; poziva Saudijsku Arabiju da uputi trajni poziv predstavnicima svih posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava da posjete zemlju;

11.  poziva saudijske vlasti da omoguće postojanje neovisnog tiska i medija te da svim stanovnicima Saudijske Arabije zajamče slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; osuđuje represiju nad borcima za ljudska prava i prosvjednicima koji mirno prosvjeduju; ističe da su mirno zalaganje za osnovna zakonska prava i izražavanje kritika preko društvenih medija oblici izražavanja neophodnog prava; potiče vlasti Saudijske Arabije da ukinu ograničenja nametnuta borcima za ljudska prava koja im zabranjuju istupe u društvenim i međunarodnim medijima;

12.  podsjeća da je Saudijska Arabija izabrana u Komisiju UN-a za položaj žena uz potporu nekih država članica EU-a;

13.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da osiguraju potpunu provedbu smjernica EU-a o borcima za ljudska prava te da povećaju potporu borcima za ljudska prava i njihovu zaštitu, osobito kad je riječ o ženama koje se bore za ljudska prava;

14.  poziva EU da na idućoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava podnese rezoluciju o položaju boraca za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji; poziva EU da na sljedećem sastanku Vijeća za ljudska prava te na zasjedanju Komisije za položaj žena upozori na pitanje članstva država s upitnom situacijom u pogledu poštovanja ljudskih prava, među ostalim i u pogledu poštovanja prava žena i ravnopravnosti spolova; poziva EU da Vijeću UN-a za ljudska prava predloži imenovanje posebnog izvjestitelja za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji;

15.  poziva EU da raspravu o ljudskim pravima, posebice o položaju žena koje se bore za ljudska prava, uvrsti kao stalnu točku u dnevni red godišnjeg sastanka na vrhu između EU-a i Vijeća za suradnju u Zaljevu te drugih bilateralnih i multilateralnih foruma; poziva Vijeće da razmotri uvođenje ciljanih mjera protiv pojedinaca odgovornih za teška kršenja ljudskih prava; napominje da pravila o dodjeljivanju nagrade Chaillot za promicanje ljudskih prava u regiji Vijeća za suradnju u Zaljevu ograničavaju prijave na osobe koje su zakonski registrirane i aktivne u „konstruktivnoj suradnji s vlastima”;

16.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da aktivno podrže skupine civilnog društva i pojedince koji se bore za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji, među ostalim organiziranjem posjeta zatvorima, nadziranjem suđenja i javnim izjavama;

17.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da nastave s dijalogom sa Saudijskom Arabijom o ljudskim pravima, temeljnim slobodama i zabrinjavajućoj ulozi te zemlje u regiji; izražava svoju spremnost za konstruktivan i otvoren dijalog sa saudijskim vlastima, među ostalim i s parlamentarnim zastupnicima, o provedbi njihovih međunarodnih obveza u području ljudskih prava; poziva na razmjenu stručnih znanja o pravosudnim i pravnim pitanjima kako bi se učvrstila zaštita individualnih prava u Saudijskoj Arabiji;

18.  poziva vlasti Saudijske Arabije da obustave bičevanje Raifa Badawija te da ga odmah i bezuvjetno puste iz pritvora jer ga se smatra zatvorenikom savjesti, pritvorenim i osuđenim samo zato što je ostvario svoje pravo na slobodu izražavanja; poziva EU da nastavi upozoravati na njegov slučaj u svim komunikacijama na visokoj razini;

19.  poziva saudijske vlasti na hitno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao koraka prema njezinu ukidanju; poziva na reviziju svih smrtnih kazni kako bi se zajamčilo da su se na tim suđenjima poštovali međunarodni standardi;

20.  poziva saudijske vlasti da zaustave poticanje na mržnju i diskriminaciju usmjerenu protiv vjerskih manjina te svih drugih pojedinaca i skupina izloženih kršenju ljudskih prava od strane Saudijske Arabije, među ostalim i kad je riječ o stranim državljanima iz zemalja drugih regija;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, Komisiji za položaj žena, vladama i parlamentima država članica EU-a, Vijeću UN-a za ljudska prava, Njegovu Veličanstvu kralju Salmanu bin Abdulazizu al Saudu, princu Mohammadu bin Salmanu Al Saudu, Vladi Kraljevine Saudijske Arabije i glavnom tajniku Centra za nacionalni dijalog Kraljevine Saudijske Arabije.

(1) SL C 378, 9.11.2017., str. 64.
(2) SL C 310, 25.8.2016., str. 29.
(3) SL C 349, 17.10.2017., str. 34.
(4) CEDAW/C/SAU/CO/3-4.


Sudan, posebice situacija Nure Hussein Hammad
PDF 129kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o Sudanu, osobito u vezi sa slučajem Nure Hussein Hammad (2018/2713(RSP))
P8_TA(2018)0233RC-B8-0265/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Sudanu,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je ugovorna strana od 1986. i Republika Sudan,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta, čija je ugovorna strana od 1990. i Republika Sudan,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 19. prosinca 2016. o dječjim, ranim i prisilnim brakovima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena koju je Opća skupština UN-a donijela 1979. i Deklaraciju o ukidanju nasilja nad ženama koju je Opća skupština UN-a donijela 1993.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 62/149 od 18. prosinca 2007. koju je EU predstavio i ponovno potvrdio 2008., 2010., 2012., 2014. i 2016. i kojom se poziva na moratorij na izvršenje smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir Prvi protokol uz Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda donesenu 1981. o pravima žena u Africi,

–  uzimajući u obzir članke 16. i 21. Afričke povelju o pravima i dobrobiti djeteta koja je stupila na snagu 29. studenoga 1999.,

–  uzimajući u obzir žalbu u slučaju Nure Hussein Hammad koju je Afrički odbor stručnjaka za prava i dobrobit djeteta 17. svibnja 2018. žurno uputio Republici Sudanu,

–  uzimajući u obzir Ustav Republike Sudana iz 2005.,

–  uzimajući u obzir članak 96. Sporazuma iz Cotonoua (odredba o ljudskim pravima) koji je vlada Sudana potpisala 2005.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Nuru Hussein Hammad obitelj kao maloljetnicu od 16 godina prisilila na brak s Abdulrahmanom Hammadom; budući da je Nura izjavila da ju je suprug prvi put silovao uz pomoć članova svoje obitelji; budući da su Nuru Hussein prema njezinu svjedočenju 2. svibnja 2017. trojica muškaraca držala dok ju je Abdulrahman silovao; budući je Nura svojeg supruga koji ju je sljedećeg dana ponovo pokušao silovati u samoobrani izbola na smrt; budući da su tijekom liječničkog pregleda koji je uslijedio utvrđene i ozljede koje je pretrpjela boreći se sa suprugom;

B.  budući da je Nura Hussein Hammad do 29. travnja 2018. kada je proglašena krivom za ubojstvo s predumišljajem bila u zatvoru u Omdurmanu; budući da je Nura Hussein Hammad, koja sada ima 19 godina, na Središnjem kaznenom sudu u Omdurmanu osuđena na smrt za ubojstvo čovjeka s kojim je bila u prisilnom braku na koji ju je prisilio njezin otac; budući da je nakon presude obitelj ubijenog supruga odabrala smrtnu kaznu kao primjerenu kaznu za Nuru Hussein; budući da je na tu presudu podnesena žalba;

C.  budući da je Ured visokog povjerenika za ljudska prava prikupio informacije o tome da sud nije uzeo u obzir prisilni brak Nure Hussein, silovanja i druge oblike rodno uvjetovanog nasilja nad njom kao dokaz za ublažavanje kazne; budući da stručnjak UN-a za izvansudska pogubljenja tvrdi da smrtna kazna u slučaju kad postoje jasni dokazi o samoobrani predstavlja proizvoljno ubojstvo;

D.  budući da se Sudan nalazi na 165. mjestu među 188 zemalja i u Indeksu ljudskog razvoja i u UN-ovu indeksu rodne nejednakosti; budući da su i Odbor UN-a za prava djeteta i Odbor UN-a za ljudska prava izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog stanja prava žena u Sudanu; budući da se pravni poredak u Sudanu temelji na islamskom šerijatskom pravu; budući da dokazi potvrđuju da će žene, u okolnostima u kojima nisu politički, kulturno i ekonomski ravnopravne s muškarcima, biti izložene rodno uvjetovanom nasilju, bez obzira na njihovu vjeru, rasu ili nacionalnost;

E.  budući da u Ustavu Republike Sudana stoji da „država štiti žene od nepravde i promiče njihovu rodnu ravnopravnost”; budući da je posebna predstavnica UN-a za seksualno nasilje u sukobima Pramila Patten nakon posjeta Sudanu od 18. do 25. veljače 2018. izjavila da u Sudanu vlada duboko ukorijenjena kultura negiranja seksualnog nasilja; budući da se prisilni brak, silovanje u braku i rodno uvjetovano nasilje u Sudanu smatraju normalnima i da se svi ti oblici nasilja opravdavaju na temelju tradicije, kulture i religije; budući da Ured posebnog tužitelja dosad nije istražio niti jedan slučaj seksualnog nasilja povezanog sa sukobom;

F.  budući da mandat Međunarodnog kaznenog suda za rješavanje problema nekažnjavanja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida uključuje i okrutnosti koje žene obično prolaze, a među kojima je cijeli niz seksualnih i rodno uvjetovanih zločina; budući da je Međunarodni kazneni sud 4. ožujka 2009. izdao nalog za uhićenje predsjednika Republike Sudana Omara Al Bashira na temelju optužbi za zločine protiv čovječnosti u pet točaka: ubojstvo, istrebljenje, prisilno premještanje, mučenje i silovanje;

G.  budući da je pokrenuta svjetska kampanja „Pravda za Nuru Hussein Hammad” s ciljem da se obori izrečena smrtna kazna; budući da je do svibnja 2018. gotovo jedan milijun ljudi potpisalo peticiju nazvanu „Pravda za Nuru Hussein Hammad”; budući da zastrašivanje branitelja predstavlja napad na proces poštenog suđenja i budući da je Nuri Hussein Hammad s obzirom na silovanje potrebna psihološka pomoć;

H.  budući da je slučaj Nure Hussein Hammad svrnuo međunarodnu pozornost na prava žena i pitanje prisilnog braka i silovanja u braku u Sudanu, gdje je minimalna dobna granica za stupanje u brak 10 godina; budući da je silovanje u braku sudanskim zakonom priznato tek 2015.; budući da ga pravosudna tijela svejedno ne priznaju kao kazneno djelo;

I.  budući da se aktivisti za prava žena i djece sve više bore protiv prisilnih brakova djevojčica i brakova maloljetnih djevojčica, rasprostranjenih pojava u Sudanu; budući da je sprečavanje i reagiranje na sve oblike nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, uključujući rane i prisilne brakove, jedan od ciljeva Akcijskog plana EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020.;

J.  budući da su i organizacija Human Rights Watch i neovisni stručnjak UN-a za Sudan u svojem svjetskom izvješću za 2017. istaknuli da su sudanske snage sigurnosti primjenjivale seksualno nasilje, zastrašivanje i druge oblike zlouporabe kako bi ušutkale žene koje se bore za ljudska prava u cijeloj zemlji; budući da su državne obavještajne i sigurnosne službe zabranile odvjetniku Nure Hussein Hammad da održi tiskovnu konferenciju usred sve oštrije kampanje zastrašivanja; budući da je direktor nevladine organizacije nazvane SEEMA koja radi sa žrtvama i osobama koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje u glavnom gradu Sudana Kartumu Nahid Gabralla nekoliko puta zatvaran dok se borio za potporu Nuri Hussein Hammad, s obzirom na to da se u Sudanu ograničava sloboda govora;

K.  budući da je Sudan jedna od sedam zemalja koje nisu ugovorne strane Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

L.  budući da EU trenutačno financira projekte u Sudanu vrijedne 275 milijuna EUR, u prvom redu sredstvima Europskog razvojnog fonda, Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava i Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru; budući da Sudan nije ratificirao revidiranu verziju Sporazuma iz Cotonoua;

M.  budući da su žene u Sudanu izložene diskriminaciji, proizvoljnim uhićenjima i ponižavajućima kaznama; budući da prema neovisnom stručnjaku UN-a za Sudan tzv. zločini protiv javnog morala, kakvi se koriste protiv žena koje se smatraju „nedolično” odjevenima, zajedno s ponižavajućim tjelesnim kažnjavanjem predstavljaju kršenje međunarodnih standarda u području ljudskih prava; budući su člancima 151., 152., 154. i 156. sudanskog kaznenog zakona ojačana ograničenja za žene i njihov način odijevanja i ponašanja u javnosti; budući da se za kršenje tih odredbi mogu odrediti novčane kazne, a u nekim slučajevima i bičevanje;

N.  budući da EU podupire Sudan kombinacijom razvojne i humanitarne pomoći, ali i potporom za izrazito kontroverzne granične kontrole i operacije protiv ilegalne trgovine i krijumčarenja u toj zemlji, među ostalim i tzv. projektom ROCK;

1.  žali i osuđuje izricanje smrtne presude Nuri Hussein Hammad; poziva sudanske vlasti da zamijene smrtnu presudu i da u potpunosti uzmu u obzir činjenicu da je gđa Hussein postupila u samoobrani protiv muškarca i njegovih pomagača koji su je pokušali silovati;

2.  poziva sudanske vlasti da postupe u skladu s nacionalnim pravom i međunarodnim standardima u području ljudskih prava, što uključuje Protokol o pravima žena u Africi uz Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda i Protokol Suda Afričke unije donesen 11. srpnja 2003.; podsjeća da prema međunarodnim standardima izricanje smrtne kazne kada postoje jasni dokazi o samoobrani predstavlja proizvoljno ubojstvo, osobito u slučajevima kada su žene optužene za ubojstvo dok su postupale u samoobrani;

3.  podsjeća sudanske vlasti na njihovu obvezu da zajamče temeljna prava, uključujući pravo na pošteno suđenje; ustrajno se zalaže za poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi se osiguralo da suđenje Nuri Hussein Hammad zaista bude u skladu s najvišim standardima pravednosti i pravičnog postupka;

4.  ponovno ističe da je od presudne važnosti da se ključni zakoni u Sudanu, uključujući i zakon o nacionalnoj sigurnosti iz 2010. i zakone kojima se uređuju mediji i civilno društvo, preispitaju i reformiraju kako bi se uskladili s međunarodnim standardima kojima se poštuje sloboda izražavanja, okupljanja i udruživanja; izražava zabrinutost zbog širokih ovlasti za uhićenje i pritvaranje koje su dane državnim obavještajnim i sigurnosnim službama koje proizvoljno zatvaraju i zadržavaju ljude koji su često žrtve mučenja i drugih oblika lošeg postupanja, pri čemu službenici tih službi uživaju imunitet od kaznenog progona;

5.  napominje da sudanske vlasti, iako je slučaj u sudskom postupku, svejedno imaju obvezu da pokažu da ne odobravaju silovanje i rodno uvjetovano nasilje i da spase život mlade žene koji je ionako već razoren zbog razloga koji su izvan njezine kontrole; poziva sudanske vlasti da osiguraju kazneni progon u svim slučajevima rodno uvjetovanog i seksualnog nasilja, uključujući silovanje u braku i nasilje u obitelji, i da se pobrinu za to da se počinitelji privedu pravdi; odlučno poziva sudanske vlasti da borbe protiv dječjih i prisilnih brakova i silovanja u braku;

6.  poziva sudanske vlasti da hitno provedu neovisnu i nepristranu istragu slučajeva u kojima postoje navodi o primjeni sile, zastrašivanju i drugim oblicima zlostavljanja žena od strane sudanskih snaga sigurnosti;

7.  žali zbog činjenice da su državne obavještajne i sigurnosne službe zabranile održavanje konferencije za tisak u organizaciji braniteljskog tima Nure Hussein Hammad nakon što je ona osuđena; oštro osuđuje uznemiravanje aktivista za ljudska prava i odvjetnika u vezi sa slučajem Nure Hussein Hammad;

8.  odlučno poziva sudanske vlasti da osiguraju potpunu zaštitu fizičkog i psihičkog integriteta Nure Hussein Hammad tijekom razdoblja u kojem je lišena slobode, kao i integriteta njezinih odvjetnika i obitelji;

9.  ponavlja svoje snažno protivljenje primjeni smrtne kazne u svim slučajevima i u svim okolnostima; smatra da smrtna kazna predstavlja povredu ljudskog dostojanstva i okrutno, nehumano i ponižavajuće postupanje; poziva sudanske vlasti da poštuju moratorij UN-a na izvršenje smrtne kazne; poziva Sudan da ratificira Konvenciju protiv mučenja i Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

10.  poručuje sudanskim vlastima da bi se boljom zaštitom ljudskih prava žena i kriminalizacijom silovanja u braku mogli spasiti mnogi životi i spriječiti nastanak slučajeva kao što je slučaj Nure Hussein Hammad;

11.  oštro osuđuje rane i prisilne brakove i nasilje nad ženama i djevojčicama u Sudanu i drugdje; podsjeća da trenutačna žalba protiv presude u slučaju Nure Hussein, koja je ograničena na formalne i pravne aspekte presude, bez ikakvog razmatranja činjenica, prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, koji je Sudan ratificirao, nije dovoljna; odlučno poziva vlasti da provedu preporuku Odbora za prava djeteta i da izmijene propise o osobnom statusu s ciljem da se poveća zakonska dobna granica za stupanje u brak;

12.  odlučno traži da Europska unija i njezine države članice zajamče da se pri provedbi projekata sa sudanskim vlastima poštuje načelo „neškodljivosti”, kojim bi se isključila suradnja s dionicima odgovornim za kršenje ljudskih prava;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, predsjedniku Republike Sudana, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine EU-a i AKP-a i Panafričkom parlamentu.


Imenovanje člana Povjerenstva za odabir pri Uredu europskog javnog tužitelja
PDF 112kWORD 47k
Odluka Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o imenovanju Antonija Mure za člana povjerenstva za odabir u skladu s člankom 14. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (2018/2071(INS))
P8_TA(2018)0234B8-0237/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 14. stavak 3. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”)(1),

–  uzimajući u obzir prijedlog Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (B8-0237/2018),

–  uzimajući u obzir Poslovnik,

A.  budući da Antonio Mura ispunjava uvjete iz članka 14. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/1939;

1.  predlaže da se Antonio Mura imenuje članom povjerenstva za odabir;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 283, 31.10.2017., str. 1.


Manipulacije s brojačima kilometara u motornim vozilima: revizija pravnog okvira EU-a
PDF 184kWORD 61k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. s preporukama Komisiji o manipulacijama s brojačima kilometara u motornim vozilima: revizija pravnog okvira EU-a (2017/2064(INL))
P8_TA(2018)0235A8-0155/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 91. stavak 1. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) 2017/1151(3), Uredbu (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(4), Uredbu Komisije (EZ) br. 692/2008(5) i Pravilnik br. 39. Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. prosinca 2013. naslovljenu „Akcijski plan CARS 2020.: prema snažnoj, konkurentnoj i održivoj europskoj automobilskoj industriji”(7),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) iz studenog 2017. naslovljenu „Manipuliranje s brojačima kilometara i mjere za njegovo sprečavanje”(8) i procjenu europske dodane vrijednosti naslovljenu „Manipulacije s brojačima kilometara u motornim vozilima u EU-u”(9),

–  uzimajući u obzir završno izvješće Udruge europskih tijela za registraciju vozila i vozača naslovljeno „Registracija kilometraže vozila” (“Vehicle Mileage Registration”)(10),

–  uzimajući u obzir studiju Komisije naslovljenu „Studija potrošačkog tržišta o funkcioniranju tržišta rabljenih vozila iz perspektive potrošača” (“Consumer Market Study on the Functioning of the Market for Second-Hand Cars from a Consumer’s perspective”),

–  uzimajući u obzir Pisanu izjavu br. 0030/2016 od 11. travnja 2016. o borbi protiv prijevara na tržištu rabljenih automobila povezanih s kilometražom,

–  uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0155/2018),

Trenutačno stanje

A.  budući da je manipulacija s brojačima kilometara, odnosno nepoštena praksa namjerne i neovlaštene izmjene stvarne kilometraže vozila prikazane na brojaču kilometara vozila, ozbiljan problem koji je raširen diljem Unije, a osobito u kontekstu prekogranične trgovine, i šteti trećim zemljama u koje se uvoze rabljena vozila iz Europske unije;

B.  budući da ekonomska dobit manipulacije s brojačima kilometara može biti značajna s obzirom na niske cijene potrebne opreme i umjetno podizanje vrijednosti rabljenog vozila; budući da se u studijama procjenjuje da udio manipuliranih vozila iznosi između 5 i 12 % rabljenih vozila u nacionalnim prodajama i između 30 i 50 % u prekograničnim prodajama, što rezultira ukupnom ekonomskom štetom koja iznosi između 5,6 i 9,6 milijardi EUR na razini Unije;

C.  budući da je broj prijeđenih kilometara jedan od najvažnijih parametara na temelju kojih kupac može procijeniti tehničko stanje vozila i budući da prijeđena kilometraža znatno utječe na tržišnu vrijednost vozila;

D.  budući da se očitanja brojača kilometara pohranjuju i prikazuju digitalno i da je vanjski pristup u cilju ponovne konfiguracije jedostavan jer je razina zaštite brojača kilometara niža u odnosu na druge komponente vozila;

E.  budući da prijevara s brojačem kilometara šteti potrošačima, trgovcima rabljenih vozila, osiguravateljima i društvima koja daju vozila u zakup, dok koristi imaju počinitelji ove vrste prijevare, i da se moraju pronaći tehnička rješenja da se laicima oteža manipuliranje s brojačima kilometara;

F.  budući da veća istrošenost automobila s brojačima kilometara koji su neovlašteno izmijenjeni negativno utječe na sigurnost cestovnog prometa, budući da kupci takvih automobila često imaju veće troškove održavanja i popravka od očekivanih zato što se automobili ne pregledavaju u skladu s njihovom pravom kilometražom;

G.  budući da vozila s brojačima kilometara koji su neovlašteno izmijenjeni mogu pokazivati veću potrošnju i imati veće emisije onečišćujućih tvari od očekivanih, čime se krše zahtjevi u pogledu trajnosti iz zakonodavstva o homologaciji;

H.  budući da tržište rabljenih vozila u Uniji, koje je dva do tri puta veće od tržišta novih vozila, ima najnižu razinu povjerenja potrošača među svim tržištima robom prema Komisijinom pregledu stanja potrošačkih tržišta - 2014.(11), a manipuliranje s brojačima kilometara znatno doprinosi gubitku povjerenja potrošača u trgovce rabljenih vozila i stoga narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta i pošteno tržišno natjecanje;

I.  budući da potrošači nisu dovoljno informirani o mogućim načinima sprečavanja manipuliranja stanjem brojača kilometara u rabljenim automobilima i postojećim tehnikama praćenja kilometraže i sprečavanja prijevara u tom području te o načinima pristupanja tim tehnikama;

J.  uzimajući u obzir da mnoge države članice potrošačima i dalje ne pružaju sredstva koja su im potrebna za kontrolu povijesti upotrebe rabljenog vozila;

K.  budući da prijevara u pogledu kilometraže neproporcionalno utječe na društvene skupine i zemljopisna područja s nižim dohotkom, te izlaže potrošače u državama članicama koje su pristupile Uniji u ili nakon 2004. i u zemljama u neposrednoj blizini Unije (posebice zemljama Zapadnog Balkana u koje se rabljena vozila iz Unije uvoze bez carine ili podložna neznatnim pristojbama) većem riziku kupovine vozila s manipuliranim brojačem kilometara zbog čega su oni češće pogođeni tom vrstom nepoštene prakse;

L.  budući da je zbog nepostojanja zajedničkog integriranog sustava za razmjenu informacija među državama članicama povećan rizik od legalizacije očitane kilometraže s kojom se već manipuliralo prije prve provjere u zemlji u kojoj će se vozilo u konačnici registrirati i gdje već postoje mjere za registraciju vozila i provjeru njegove kilometraže;

M.  budući da će se uspostavom jedinstvenih pravila za sprečavanje manipulacije brojačima kilometara znatno povećati sigurnost i pouzdanost pri prekograničnoj kupovini vozila te smanjiti broj nepoštenih praksi te donijeti znatnu korist milijunima potrošača u Uniji;

Postojeće mjere za rješavanje problema prijevara s brojačima kilometara

N.  budući da su neke države članice već uvele instrumente za minimiziranje manipulacije s brojačima kilometara, kao što su „Car-Pass” u Belgiji i „Nationale AutoPas” (NAP) u Nizozemskoj; budući da se obje države članice koriste bazom podataka koja prikuplja očitanja brojača pri svakom održavanju, servisu, popravku ili periodičnom pregledu vozila, a da se pritom ne prikupljaju osobni podaci i budući da su obje u kratkom vremenu gotovo u potpunosti uklonile prijevare brojačima kilometara u svojim područjima;

O.  budući da belgijskim sustavom na osnovi zakona upravlja neprofitna organizacija, a sustavom u Nizozemskoj upravlja vladina agencija, budući da oba sustava funkcioniraju uz razumne troškove, a njihov uspjeh popraćen je i potaknut kampanjama za podizanje razine osviještenosti i informativnim kampanjama, kao i čvrstim pravnim okvirom kojim se uspostavljaju jasna pravila i odvraćajuće sankcije;

P.  budući da znatno veći broj manipuliranih vozila u zemljama bez pristupa tim bazama podataka pokazuje da su prekogranična razmjena podataka i suradnja među državama članicama ključne za njihov uspjeh;

Q.  budući da Europski informacijski sustav o vozilima i vozačkim dozvolama (Eucaris), već pruža infrastrukturu i organizaciju potrebne za razmjenu usklađenih podataka u pogledu prometa među tijelima država članica te ga države članice koriste za ispunjavanje obveza iz Direktive 2011/82/EU Europskog parlamenta i Vijeća(12), a među njegovim funkcionalnostima već se nalazi zapisivanje kilometraže;

R.  budući da također postoje tehnička rješenja, i u pogledu hardvera i u pogledu softvera, koja bi proizvođači mogli integrirati u vozila i na taj način odmah spriječiti manipulacije s brojačima kilometara, budući da se „hardverski sigurnosni moduli” (HSM) i „sigurnosne hardverske ekstenzije” (SHE) već koriste za zaštitu elektroničkih upravljačkih jedinica (ECU) u vozilima od neovlaštenog pristupa, manipulacije ili krađe automobila, a njihov procijenjeni trošak po vozilu jest jedan euro;

S.  budući da Uredba (EU) 2017/1151 obvezuje proizvođače da, kako bi dobili homologaciju za vozilo, provedu sustavne strategije za zaštitu od nedopuštenih zahvata i karakteristike zaštite od upisa kao mjere sprečavanja reprogramiranja brojača kilometara, vodeći također računa o karakteristikama daljinske razmjene podataka; budući da su njome propisane samo informacije i objašnjenja koje proizvođač pruža, a da nisu predviđena ispitivanja otpornosti brojača kilometara na manipulaciju bez obzira na dostupnost certificiranih i međunarodno priznatih postupaka kao što su zajednički kriteriji za evaluaciju sigurnosti informacijske tehnologije; budući da međunarodno priznati postupci, kao što su zajednički kriteriji (Common Critieria, ISO/IEC 15408), mogu doprinijeti zaštiti od manipulacije;

Zakonodavstvo i rupe u zakonu

T.  budući da je manipulacija s brojačem kilometara zabranjena u 26 država članica, ali samo deset država članica ima dodatne mjere za provjeru kilometraže dostupne klijentima, a samo šest priznaje manipulaciju s brojačima kao kazneno djelo(13); budući da je oprema i softver za manipulaciju s brojačem kilometara široko dostupna u Uniji i da se ta manipulacija ne klasificira kao kazneno djelo i budući da se više država članica sprema proglasiti aktivnosti povezane s nezakonitom manipulacijom brojača kilometara kaznenim djelom;

U.  budući da prijevara s brojačem kilometara predstavlja prijetnju tehničkoj ispravnosti automobila, na što se također upućuje u Direktivi 2014/45/EU u kojoj se od država članica zahtijeva da nametnu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za takve manipulacije; budući da bi Komisija trebala dodatno ispitati izvedivost povezivanja nacionalnih platformi kako bi se omogućila prekogranična razmjena informacija o tehničkoj ispravnosti automobila, uključujući očitanja brojača;

V.  budući da je u Direktivi 2014/45/EU sadržana obveza bilježenja očitanja kilometraže tijekom periodičnih tehničkih pregleda te se ta očitanja stavljaju na raspolaganje za iduće periodične tehničke preglede, ali se ona odnosi samo na bilježenje kilometraže tijekom tehničkih pregleda od prvog tehničkog pregleda na dalje; budući da prvi periodični tehnički pregled može biti čak četiri godine nakon prve registracije vozila ostavljajući dovoljno vremena za manipulaciju s brojačem kilometara prije prvog tehničkog pregleda, kao i između tehničkih pregleda te čak može doći do službeno zabilježene krive kilometraže;

W.  budući da ni Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(14) i Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 o homologaciji ni Pravilnik br. 39. Gospodarske komisije za Europu Ujedinjenih naroda (Pravilnik UNECE-a br. 39.) ne upućuje na prijevare s kilometražom i manipulacije s brojačima kilometara; budući da se u Uredbi (EZ) br. 661/2009 upućuje na Pravilnik UNECE-a br. 39. u vezi sa zahtjevima za homologaciju za brzinomjere ali ne predviđa zahtjeve u vezi sa brojačima kilometara ili osnovnim karakteristikama brojača kilometara;

Budući razvoji u automobilskom sektoru

X.  budući da je automobilska industrija postigla znatan napredak u razvoju i proizvodnji vozila koja su povezana, upotrebljavaju inteligentne prometne sustave i komuniciraju sa svojom okolinom tako da većina vozila koja dolaze na tržište već imaju svojstva povezivosti i da se postupno približavamo povezanom voznom parku na cestama u Uniji;

Y.  budući da je, prema raznim istraživanjima, prosječna starost vozila na cestama u Uniji između 7 i 11 godina i stalno se povećava, dok je u državama članicama koje su pristupile Uniji u ili nakon 2004. starost vozila daleko iznad prosjeka, što znači da se vozni park sastoji od novijih visoko povezanih vozila i starijih vozila bez mogućnosti povezivosti;

Z.  budući da moderna vozila redovito šalju skupove podataka proizvođačima uključujući stvarnu kilometražu i ukupno vrijeme rada pružajući ključne podatke za provjeru vjerodostojnosti evidencije o kilometraži;

AA.  budući da bi tehnologija lanca blokova mogla biti jedno rješenje za buduće pohranjivanje podataka brojača kilometara;

AB.  budući da je projekt CarTrustChain uspješan projekt u pogledu uporabe tehnologije lanaca blokova za uklanjanje prijevara povezanih s brojačem kilometara koji je sufinanciran europskim fondom za regionalni razvoj;

1.  zahtijeva od Komisije da u roku od dvanaest mjeseci nakon što Europski parlament usvoji ovu rezoluciju na temelju članka 91. stavka 1. i članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predloži zakonodavni okvir koji bi države članice obvezivao da stvore pravne, tehničke i operativne prepreke za onemogućavanje manipulacija s brojačima kilometara, i to slijedom preporuka iznesenih u ovoj rezoluciji i u njenom prilogu; poziva Komisiju da poduzme mjere za preispitivanje zakonskih zahtjeva iz Uredbe (EU) 2017/1151;

2.  poziva Komisiju da zajamči da se iste pravne i tehničke prepreke također primjenjuju na uvoz iz trećih zemalja;

3.  pozdravlja tehnička rješenja poput HSM-a i SHE-a već u širokoj uporabi za zaštitu osjetljivih podataka u vozilima i ističe činjenicu da bi očitanja brojača kilometara trebala imati istu razinu zaštite kako bi se spriječilo manipuliranje s brojačima kilometara;

4.  poziva Komisiju da ojača homologaciju za sigurnost unutar vozila, osobito u pogledu tehničkih mjera protiv prijevara povezanih s brojačima kilometara, ali i u svjetlu povećanja povezanih vozila;

5.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u Uredbu (EU) 2017/1151 uključila zahtjeve za tehnološku sigurnost za brojače kilometara; međutim, ističe da nedostaju odredbe o načinu praćenja tih zahtjeva i stoga poziva Komisiju da utvrdi jasne kriterije za stvarnu provjeru sigurnosti brojača kilometara, da u najkraćem mogućem roku po potrebi prilagodi te zahtjeve i da izvijesti Parlament o učinkovitosti te Uredbe;

6.  napominje da su nacionalna rješenja koja koriste baze podataka čestih očitanja brojača kilometara s periodičnih tehničkih pregleda, posjeta radionicama i drugih pregleda vozila postigla veliki uspjeh u borbi protiv manipulacije s brojačima kilometara u dotičnim državama članicama te stoga predlaže da one države članice koje dosad nisu ništa poduzele što prije stvore odgovarajuća rješenja;

7.  u tom pogledu naglašava da bi sve države članice trebale imati nacionalne registre i prekograničnu razmjenu podataka iz tih registara jer je to jedini način učinkovitog suzbijanja prijevara povezanih s brojačima kilometara u Uniji; stoga poziva Komisiju da predloži zakonodavni okvir kako bi države članice na temelju postojećih najboljih praksi uspostavile usporedive i međusobno kompatibilne nacionalne mehanizme prikupljanja podataka koji će omogućiti često i pouzdano prikupljanje podataka o kilometraži i međunarodnu razmjenu prikupljenih podataka, počevši s trenutkom prve registracije vozila;

8.  ističe da bi trebalo omogućiti prekogranični pristup očitanjima brojača kilometara i da bi mogućnost pristupa tim informacijama za kupce rabljenih vozila bio velik doprinos zaštiti potrošača; ističe činjenicu da bi kupac rabljenog vozila trebao moći potvrditi točnost stanja brojača kilometara, bez obzira na državu članicu u kojoj je vozilo bilo prethodno registrirano; poziva Komisiju i države članice da informiraju potrošače i dionike na proaktivan način o postojećim mjerama za borbu protiv prijevare s brojačem kilometara te o načinima otkrivanja i sprečavanja manipulacija s brojačem kilometara;

9.  naglašava da Eucaris nudi postojeću infrastrukturu za troškovno učinkovitu razmjenu očitanja brojača kilometara diljem Unije pomoću rješenja temeljenog na bazi podataka; žali što se platformom Eucaris za razmjenu očitanja brojača kilometara koriste samo Belgija, Nizozemska i Slovačka te stoga potiče države članice da iskoriste prednosti ovog sustava;

10.  poziva Komisiju da sudjelovanje u Eucaris-u učini obveznim i da ga upotrijebi kao platformu za informacije o vozilima, čime bi se olakšala provjera kilometraže diljem Unije s ciljem smanjenja mogućnosti manipuliranja brojačima kilometara;

11.  žali zbog činjenice da i dalje ne postoji elektronički registar koji predviđa Direktiva 2014/45/EU i da sankcije država članica nisu u dovoljnoj mjeri odvraćajuće, zbog čega ciljevi u pogledu razmjene podataka nisu ostvareni;

12.  poziva Komisiju da se osigura zakonodavni okvir kojim se državama članicama omogućuje da bilježe obvezna očitavanja brojača kilometara na periodičnim tehničkim pregledima i sa svih pregleda, radova održavanja i popravaka te s drugih posjeta radionicama, počevši od prve registracije vozila;

13.  naglašava da bi rješenje temeljeno na lancu blokova moglo biti najjeftinije i poziva Komisiju da provede analizu analizu troškova i koristi za to rješenje, uključujući analizu sigurnosti, transparentnosti i zaštite podataka, u roku od dvanaest mjeseci od usvajanja ove rezolucije u Europskom parlamentu; ističe da do mogućeg prihvaćanja ove tehnologije bez odgađanja trebalo bi primijeniti rješenja koja su laka za korištenje i mogu se brzo staviti u upotrebu, osobito baze podataka;

14.  ističe da bi se širom primjenom naprednih kriptografskih tehnologija, npr. rješenja temeljenih na HSM-u ili SHE-u, mogla osigurati dodatna zaštita od manipulacija s brojačima kilometara na način da ih se sigurnosnim čipovima zaštiti od nedopuštenog pristupa;

15.  naglašava da vozila imaju sve veće mogućnosti povezivosti i da će se nastaviti razvijati u tom smjeru, čime će se omogućiti automatsko pohranjivanje podataka brojača kilometara u bazu podataka ili mrežu lanca blokova; pozdravlja napore automobilske industrije u nastojanjima da razvije različite načine tehničke zaštite od manipulacije s brojačem kilometara, uključujući šifriranje podataka, zaštitu i sigurnost podataka, ali poziva i proizvođače da dodatno unaprijede učinkovitost njihovih tehničkih rješenja;

16.  ističe da bi sve mjere koje uključuju prijenos i pohranjivanje podataka trebale biti u skladu s europskom pravnom stečevinom o zaštiti podataka i da bi se trebale primjenjivati samo u svrhu sprečavanja manipulacije s brojačima kilometara uz najvišu razinu kiberzaštite;

17.  poziva države članice da osmisle ili izmijene zakonodavstvo o manipulacijama s brojačem kilometara kako bi to postalo kazneno djelo, uključujući odredbe o opremi i softveru te povezanim uslugama potrebnima za neovlašteno manipuliranje, jer manipuliranje uzrokuje netočnu procjenu tehničke ispravnosti vozila i stoga negativno utječe na sigurnost na cestama; poziva države članice da osiguraju dovoljno ljudskih i financijskih resursa za učinkovitu, nediskriminirajuću i razmjernu provedbu takvog zakonodavstva;

18.  smatra da bi zamjenu brojača kilometara iz jednog vozila drugim s manjim brojem prijeđenih kilometara trebalo smatrati prijevarom povezanom s kilometražom vozila ako je cilj prikriti stvarni broj prijeđenih kilometara i time ostvariti dobit;

19.  traži od Komisije da na temelju članka 91. stavka 1. i članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog akta o mjerama za suprotstavljanje manipulaciji s brojačima kilometara, slijedeći preporuke iz Priloga ovom dokumentu;

o
o   o

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i popratne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću.

PRILOG REZOLUCIJE

PREPORUKE O SADRŽAJU ZATRAŽENOG PRIJEDLOGA

Poticanje tehničkih rješenja i homologacije tipa

Kako bi manipulacija s brojačima kilometara postala teža, potrebna je veća razina sigurnosti ugrađene u vozilo za podatke brojača kilometara. To se treba postići uključujući sljedeće u prijedlog:

—  nadziranjem provedbe članka 5. stavka 3. točke (f) Uredbe 2017/1151 i izvješćivanjem Parlamenta o rezultatima što je ranije moguće;

—  uvođenjem jasnih obveza kako bi se zaštitilo očitanja brojača kilometara od manipulacije uključujući, ako se to pokaže pozitivnim, kriptografsku zaštitu od manipulacije, sustave prepoznavanja manipulacije, odvojeno otkrivanje i bilježenje kilometraže i sigurnost hardvera;

—  uvođenjem metode testiranja ili primjenom zajedničkih kriterija za evaluaciju sigurnosti informacijske tehnologije za preventivna rješenja predviđena u Uredbi 2017/1151 u pogledu prijevara povezanih s brojačem kilometara;

Sustavi baza podataka

Baze podataka s očitanjima brojača kilometara znatno smanjuju broj manipuliranih vozila. Važno je postići rješenje na razini Unije jer izolirane nacionalne inicijative ne mogu spriječiti prijevare povezane s brojačem kilometara u prekograničnoj trgovini rabljenih vozila. Stoga bi prijedlog trebao sadržavati sljedeće mjere:

—  obvezno bilježenje očitanja brojača kilometara predviđeno u Direktivi 2014/45/EU trebalo bi, pri prekograničnim razmjenama, biti dostupno potrošačima na njihov zahtjev;

—  stvaranje pravnog okvira za uspostavu baza usporedivih podataka o kilometraži u državama članicama kako bi se osigurala međunarodna razmjena podataka i pristup podacima na temelju postojećih najboljih praksi koja omogućuje često i pouzdano bilježenje podataka o kilometraži;

—  postojeće baze podataka očitanja brojača kilometara na razini država članica trebale bi biti međusobno povezane, kaopmatibilne i interoperabilne na razini EU-a te omogućavati međunarodnu razmjenu podataka, dok bi se postojeća infrastruktura, poput Eucaris-a trebala koristiti za troškovno učinkovitu i brzu provedbu;

—  trebalo bi poštovati propise o zaštiti podataka i po potrebi ih prilagoditi tako da se omogući pohranjivanje i razmjena relevantnih podataka i zaštita privatnosti, dok bi se nepoštena uporaba prikupljenih podataka istodobno trebala uspješno sprečavati.

—  kupci rabljenih vozila trebali bi imati na raspolaganju način na koji prije kupnje mogu provjeriti točnost očitanih podataka s brojača kilometara u vozilu na temelju prikupljenih podataka o kilometraži tog vozila neovisno o državi članici u kojoj je ono prije toga bilo registrirano;

Lanac blokova i povezivost kao moguća dodatna dugoročna rješenja

Vozila postaju sve povezanija, a udio povezanih vozila u voznom parku Unije stalno raste. Ta vozila već prenose podatke, kao što su očitanja stvarne kilometraže, na servere proizvođača. Ti bi se podaci već mogli koristiti za otkrivanje prijevara s kilometražom.

Tehnologija lanca blokova mogla bi s vremenom pružiti pouzdani alat za zaštitu podataka u mreži i sprečavanje manipulacije unesenim podacima. Kombinacija tih razvoja i tehnologija mogla bi se istražiti kao dugoročno rješenje za prijevare povezane s brojačima kilometara.

Stoga bi trebalo predložiti sljedeće mjere:

—  ocjenu potencijalnih troškova i koristi uspostave europske mreže lanca blokova za očitanja brojača kilometara;

—  ako je ocjena pozitivna: stvaranje pravnog i regulatornog okvira za automatizirani prijenos očitanja brojača kilometara automobila koji su opremljeni mogućnošću povezivosti i, neovisno o ocjeni lanca blokova, za pristupanje očitanjima brojača kilometara koje su pohranili i prikupili proizvođači kao dopuna podacima o kilometraži zabilježenima ručno tijekom periodičnih tehničkih pregleda ili negdje drugdje;

—  uvođenjem obveznog prijenosa očitanja brojača kilometara s periodičnih tehničkih pregleda, posjeta radionicama i drugih pregleda te stoga njihovo integriranje u sve obuhvatniji sustav baze podataka.

Zakonodavstvo i provedba

Prijevare povezane s brojačima kilometara trenutno nisu kazneno djelo u svim državama članicama, iako je to izričito predviđeno u Direktivi 2014/45/EU. Za uklanjanje prijevara povezanih s brojačima kilometara ključno je imati provedbu djelotvornih pravnih mjera, uključujući kazne i sankcije. Stoga bi trebalo predložiti sljedeće mjere:

—  prijevare povezane s brojačima kilometara trebalo bi smatrati kaznenim djelom koje su počinile i osoba koja traži izmjenu stanja brojača (vlasnik vozila) i osoba koja izvrši izmjenu i koje je kažnjivo učinkovitim, proporcionalnim, odvraćajućim i nediskriminirajućim sankcijama koje slijede vrlo usporediv standard u cijeloj Uniji;

(1) Direktiva 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o periodičnim tehničkim pregledima motornih vozila i o stavljanju izvan snage Direktive 2009/40/EZ (SL L 127, 29.4.2014., str. 51.).
(2) Direktiva 2014/47/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o pregledima tehničke ispravnosti na cesti gospodarskih vozila koja prometuju u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2000/30/EZ, (SL L 127, 29.4.2014., str. 134.).
(3) Uredba Komisije (EU) 2017/1151 od 1. lipnja 2017. o dopuni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila, o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) br. 1230/2012 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 692/2008 (SL L 175, 7.7.2017., str. 1.).
(4) Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 200, 31.7.2009, str. 1.)
(5) Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji motornih vozila s obzirom na emisije iz lakih osobnih i teretnih vozila (Euro 5 i Euro 6) i dostupnosti podataka za popravke i održavanje vozila (SL L 199, 28.7.2008., str. 1.).
(6) Pravilnik br. 39 Gospodarske komisije za Europu Ujedinjenih naroda (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na uređaj za pokazivanje brzine uključujući njegovu ugradbu (SL L 120, 13.5.2010., str. 40.).
(7) SL C 468, 15.12.2016, str. 57.
(8) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/602012/IPOL_STU%282017%29602012_EN.pdf
(9) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2018/615637/EPRS_STU%282018%29615637_EN.pdf
(10) https://www.ereg-association.eu/media/1122/final-report-ereg-topic-group-xiii-vehicle-mileage-registration.pdf
(11) https://ec.europa.eu/info/files/consumer-markets-scoreboard-2014-edition_en.
(12) Direktiva 2011/82/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima vezanim uz sigurnost prometa na cestama (SL L 288, 5.11.2011., str. 1.).
(13) Vidi Mreža europskih centara za potrošače (ECC-Net, 2015.), Prekogranična kupovina automobila: na što paziti kada tražite povoljnu ponudu (Cross-border car purchases: what to look out for when you’re bargain hunting), str. 236.
(14) Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1)


Mehanizam Unije za civilnu zaštitu ***I
PDF 220kWORD 75k
Amandmani koje je donio Europski parlament 31. svibnja 2018. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (COM(2017)0772/2 – C8-0409/2017 – 2017/0309(COD))(1)
P8_TA(2018)0236A8-0180/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 1.
(1)   Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”), koji je uređen Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća12, jača se suradnja između Unije i država članica i olakšava koordinacija u području civilne zaštite u cilju poboljšanja odgovora Unije na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.
(1)   Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”), koji je uređen Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća12, jača se suradnja između Unije, država članica i njihovih regija te olakšava koordinacija u području civilne zaštite u cilju poboljšanja odgovora Unije na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.
_________________
_________________
12 Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).
12 Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).
Amandman 2
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 3.
(3)   Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem mogu se dogoditi bilo gdje na svijetu, često bez upozorenja. Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem sve su češće, ekstremnije i složenije, a pogoršavaju ih učinci klimatskih promjena, neovisno o nacionalnim granicama. Katastrofe mogu imati ogromne posljedice za ljude, okoliš i gospodarstvo.
(3)   Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem mogu se dogoditi bilo gdje na svijetu, često bez upozorenja. Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem sve su češće, ekstremnije i složenije, a pogoršavaju ih učinci klimatskih promjena, neovisno o nacionalnim granicama. Katastrofe mogu imati nesagledive posljedice za ljude, okoliš, društvo i gospodarstvo. Nažalost, katkad su i namjerno izazvane, kao npr. u slučajevima terorističkih napada.
Amandman 3
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 4.
(4)   Nedavno iskustvo pokazalo je da se oslanjanjem na dobrovoljne ponude uzajamne pomoći koje se koordiniraju u okviru Mehanizma Unije i čije se pružanje njime olakšava ne može uvijek osigurati dostupnost dostatnih kapaciteta za prikladno zadovoljavanje osnovnih potreba ljudi pogođenih katastrofama, kao ni odgovarajuća zaštita okoliša i imovine. To se posebno događa kada katastrofe koje se ponavljaju istodobno pogađaju države članice i kada zajednički kapacitet nije dovoljan.
(4)   Nedavno iskustvo pokazalo je da se oslanjanjem na dobrovoljne ponude uzajamne pomoći koje se koordiniraju u okviru Mehanizma Unije i čije se pružanje njime olakšava ne može uvijek osigurati dostupnost dostatnih kapaciteta za prikladno zadovoljavanje osnovnih potreba ljudi pogođenih katastrofama, kao ni odgovarajuća zaštita okoliša i imovine. To se u prvom redu događa kada katastrofe koje su i neočekivane i koje se ponavljaju, bez obzira na to bile one prirodne li uzrokovane ljudskim djelovanjem, istodobno pogađaju države članice i kada zajednički kapacitet nije dovoljan. Kako bi se prevladali ti nedostaci i spriječili novi rizici, svi instrumenti Unije trebali bi se koristiti potpuno fleksibilno, između ostalog, promicanjem aktivnog sudjelovanja civilnog društva. Ipak, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće preventivne mjere, odnosno zadržati nacionalne kapacitete dostatne za adekvatno suočavanje s katastrofama.
Amandman 4
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4a)  Sprečavanje šumskih požara od ključne je važnosti u kontekstu globalnog angažmana u pogledu emisija CO2. Naime, spaljivanjem drveća i tla bogatog tresetom tijekom šumskih požara stvaraju se emisije CO2. Studije su pokazale kako 20 % svih emisija CO2 u svijetu nastaje kao posljedica požara, što je više od ukupne količine emisija svih prometnih sustava na Zemlji (iz vozila, brodova i zrakoplova).
Amandman 5
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.
(5)   Prevencija je od ključne važnosti za zaštitu od katastrofa i zahtijeva daljnje djelovanje. Države članice trebale bi u tu svrhu redovito razmjenjivati procjene rizika i sažetke svojih planova za upravljanje rizikom od katastrofa kako bi se osigurao cjelovit pristup upravljanju katastrofama u okviru kojeg se povezuju mjere prevencije rizika, pripravnosti i odgovora. Nadalje, Komisija bi trebala moći tražiti od država članica da dostave posebne planove prevencije i pripravnosti povezane s određenim katastrofama, posebice zato da bi Unija mogla pružiti najveću moguću potporu za upravljanje rizikom od katastrofa. Trebalo bi smanjiti administrativno opterećenje i pojačati politike prevencije, među ostalim osiguravanjem nužnih veza s drugim ključnim politikama i instrumentima Unije, posebno europskim strukturnim i investicijskim fondovima kako je navedeno u uvodnoj izjavi 2. Uredbe (EU) br. 1303/201313.
(5)   Prevencija je od ključne važnosti za zaštitu od katastrofa i zahtijeva daljnje djelovanje. Države članice trebale bi u tu svrhu redovito razmjenjivati procjene rizika u pogledu nacionalne sigurnosti i sigurnosnih rizika kao i sažetke svojih planova za upravljanje rizikom od katastrofa kako bi se osigurao cjelovit pristup upravljanju prirodnim katastrofama i katastrofama uzrokovanim ljudskim djelovanjem u okviru kojeg se povezuju mjere prevencije rizika, pripravnosti i odgovora. Nadalje, Komisija bi trebala moći tražiti od država članica da dostave posebne planove prevencije i pripravnosti povezane s određenim katastrofama, uključujući onima uzrokovanima ljudskim djelovanjem, posebice zato da bi Unija, a osobito Europska agencija za okoliš (EEA), mogla pružiti najveću moguću potporu za upravljanje rizikom od katastrofa. Nužno je smanjiti administrativno opterećenje i ojačati politike prevencije, među ostalim produbljivanjem veza s drugim ključnim politikama i instrumentima Unije, posebno europskim strukturnim i investicijskim fondovima kako je navedeno u uvodnoj izjavi 2. Uredbe (EU) br. 1303/201313.
Amandman 6
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5a)  Rizik negativno utječe na razvoj regija. Sprečavanje rizika i upravljanje njima podrazumijeva preoblikovanje politika i institucionalnih okvira kao i jačanje lokalnih, nacionalnih i regionalnih kapaciteta za oblikovanje i provedbu mjera upravljanja rizikom, pri čemu se koordinira širok raspon aktera. Neophodno je izraditi karte rizika po regijama i/ili državama članicama, ojačati sposobnost odgovora na rizike i ojačati preventivne mjere, stavljajući poseban naglasak na klimatske rizike. Pri izradi karata rizika u obzir se obavezno moraju uzeti i rizici koje donosi sadašnja promjenjivost klime te projekcija razvoja klimatskih promjena.
Amandman 7
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.b (nova)
(5b)  Pri pripremi svojih procjena rizika i planiranju upravljanja rizicima države članice bi u obzir trebale uzeti specifične rizike u pogledu dobrobiti divljih biljaka i životinja. Europska komisija trebala bi u cijeloj Europi poticati širenje informacija o životinjama pogođenim katastrofama. U tom bi kontekstu trebalo dodatno razvijati programe osposobljavanja i tečajeve.
Amandman 8
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.c (nova)
(5c)  Godine 2017. sezona šumskih požara bila je osobito duga i intenzivna u mnogim državama članicama, pri čemu je u samo jednoj državi članici smrtno stradalo više od 100 osoba. Nedostatak raspoložive imovine, kao što je navedeno u Izvješću o nedostacima u kapacitetu 1a, i nemogućnost Europskog kapaciteta za odgovor na hitne situacije („EERC” ili „dobrovoljno udruženi kapaciteti”) da pravovremeno reagira na svih 17 zahtjeva za pomoć u slučaju šumskih požara pokazali su da dobrovoljni doprinosi država članica nisu dostatni tijekom hitnih situacija velikih razmjera koje istovremeno pogađaju nekoliko država članica.
_________________
1a Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o ostvarenom napretku i preostalim nedostacima u Europskom kapacitetu za odgovor na hitne situacije, 17.2.2017.
Amandman 9
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.d (nova)
(5d)  Najočitiji partneri za produbljivanje suradnje susjedne su države članice koje raspolažu istim stručnim znanjem i strukturama i koje će vjerojatno biti pogođene istim katastrofama te izložene istim rizicima.
Amandman 68
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 5.e (nova)
(5e)  Sigurnost vodnih resursa od ključne je važnosti za otpornost na klimatske promjene. Države članice trebale bi ucrtati na karte postojeće vodne resurse kako bi se olakšala prilagodba klimatskim promjenama i povećala otpornost stanovništva kad se suočava s klimatskim prijetnjama kao što su suše, požari ili poplave. Cilj ucrtavanja trebala bi biti potpora razvoju mjera za smanjenje ranjivosti stanovništva.
Amandman 10
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 6.
(6)   Potrebno je pojačati zajedničku sposobnost pripremanja za katastrofe i odgovora na njih, posebno s pomoću uzajamne potpore u Europi. Povrh jačanja mogućnosti koje se već nude u okviru Europskog kapaciteta za odgovor na hitne situacije („EERC” ili „dobrovoljno udruženi kapaciteti”), koji se dalje u tekstu nazivaju „Europski udruženi kapaciteti za civilnu zaštitu”, Komisija bi trebala uspostaviti i rescEU. rescEU bi trebao uključivati kapacitete za odgovor na hitne situacije kako bi se moglo odgovarati na šumske požare, velike poplave i potrese te poljsku bolnicu i medicinske timove u skladu sa standardima Svjetske zdravstvene organizacije koji se mogu brzo rasporediti.
(6)   Potrebno je pojačati zajedničku sposobnost pripremanja za katastrofe i odgovora na njih, posebno s pomoću uzajamne potpore u Europi. Povrh jačanja mogućnosti koje se već nude u okviru Europskog kapaciteta za odgovor na hitne situacije („EERC” ili „dobrovoljno udruženi kapaciteti”), koji se dalje u tekstu nazivaju „Europski udruženi kapaciteti za civilnu zaštitu”, Komisija bi trebala uspostaviti i rescEU. rescEU bi trebao uključivati kapacitete za odgovor na hitne situacije kako bi se moglo odgovarati na šumske požare, velike poplave i potrese, terorističke napade, kemijske, biološke, radiološke i nuklearne napade kao i poljske bolnice i medicinske timove u skladu sa standardima Svjetske zdravstvene organizacije koji se mogu brzo rasporediti. U tom se kontekstu naglašava da je važno ojačati i obuhvatiti posebne kapacitete lokalnih i regionalnih tijela vlasti jer ona prva interveniraju u slučaju katastrofe. Ta bi tijela trebala razviti modele suradnje u okviru kojih bi zajednice mogle razmjenjivati najbolje prakse te bi imale mogućnost i da sudjeluju u razvoju svoje otpornosti na prirodne katastrofe.
Amandman 11
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6a)  Uloga lokalnih i regionalnih tijela tijela u sprečavanju katastrofa i upravljanju njima od velike je važnosti, a njihove kapacitete za odgovor treba na odgovarajući način uključiti u sve aktivnosti koordinacije i raspoređivanja koje se provode na temelju ove Odluke, u skladu s institucionalnim i pravnim okvirima država članica, kako bi se preklapanja smanjila na najmanju moguću mjeru i kako bi se potakla interoperabilnost. Takva tijela mogu imati važnu preventivnu ulogu, a isto tako se i prva, skupa s volonterima, odazivaju nakon katastrofe. Stoga postoji potreba za stalnom suradnjom na lokalnoj, regionalnoj i prekograničnoj razini u cilju uspostave zajedničkog sustava za brzu intervenciju prije mobilizacije rescEU-a kao i za redovitim kampanjama za informiranje javnosti o prvim mjerama odgovora.
Amandman 12
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 7.
(7)   Unija bi trebala moći pružiti potporu državama članicama kada raspoloživi kapaciteti nisu dostatni za djelotvoran odgovor na katastrofe tako što će pridonijeti financiranju sporazuma o najmu ili zakupu za osiguravanje brzog pristupa takvim kapacitetima ili financiranju njihove kupovine. Time bi se znatno poboljšala djelotvornost Mehanizma Unije osiguravanjem dostupnosti kapaciteta u slučajevima kada se djelotvoran odgovor na katastrofe ne bi mogao osigurati na neki drugi način, posebno u slučaju katastrofa s učincima velikih razmjera koji utječu na znatan broj država članica. Unija bi svojom nabavom kapaciteta trebala omogućiti stvaranje ekonomija razmjera i bolju koordinaciju odgovora na katastrofe.
(7)   Unija bi trebala moći pružiti potporu državama članicama kada raspoloživi materijalni i tehnički kapaciteti nisu dostatni za djelotvoran odgovor na katastrofe, među ostalim i u slučajevima s prekograničnom dimenzijom, tako što će pridonijeti financiranju sporazuma o najmu ili zakupu za osiguravanje brzog pristupa takvim kapacitetima ili financiranju njihove kupovine. Time bi se znatno poboljšala djelotvornost i raspoloživost Mehanizma Unije osiguravanjem brze dostupnosti materijalnih i tehničkih kapaciteta, među ostalim i za spašavanje starijih osoba i osoba s invaliditetom, u slučajevima kada se djelotvoran odgovor na katastrofe ne bi mogao osigurati na neki drugi način, posebno u slučaju katastrofa s učincima velikih razmjera koji utječu na znatan broj država članica, kao što su prekogranične epidemije. Unija bi prethodnom namjenom odgovarajuće opreme te nabavom kapaciteta trebala omogućiti stvaranje ekonomija razmjera i bolju koordinaciju odgovora na katastrofe. Trebalo bi osigurati optimalno i transparentno korištenje financijskih sredstava.
Amandman 13
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7a)  Kada dođe do neočekivanih katastrofa, brojne države članice suočene su s nedostatkom materijalne i tehničke opreme. Stoga bi se Mehanizmom Unije trebalo omogućiti proširenje materijalne i tehničke osnove gdje je to potrebno, osobito za potrebe spašavanja osoba s invaliditetom, starijih ili bolesnih osoba.
Amandman 14
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 9.
(9)   Kako bi se mogle pojačati učinkovitost i djelotvornost osposobljavanja i vježbi i pojačati suradnja među nacionalnim tijelima za civilnu zaštitu država članica, nužno je uspostaviti Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite koja se temelji na postojećim strukturama.
(9)   Osposobljavanje, istraživanje i inovacije ključni su aspekti suradnje u području civilne zaštite. Na temelju postojećih struktura trebalo bi ojačati učinkovitost i djelotvornost osposobljavanja i vježbi, poticanje inovacija te dijalog i suradnju među nacionalnim tijelima i službama za civilnu zaštitu država članica, pri čemu bi trebali sudjelovati centri izvrsnosti, sveučilišta, istraživači i drugi stručnjaci iz država članica, s kojima bi trebalo razmjenjivati informacije.
Amandman 15
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 9.a (nova)
(9a)  Iako je jačanje civilne zaštite u svjetlu katastrofa, i elementarnih nepogoda i onih vezanih uz unutarnju sigurnost, jedan od glavnih prioriteta u cijeloj Uniji, od presudne je važnosti upotpuniti alate Unije jačom teritorijalnom dimenzijom i dimenzijom pod vodstvom zajednice jer je djelovanje lokalne zajednice najbrži i najučinkovitiji način ograničavanja štete prouzročene katastrofama.
Amandman 16
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 10.
(10)   Kako bi se postiglo funkcioniranje kapaciteta rescEU-a, trebalo bi osigurati dodatna odobrena sredstva za financiranje djelovanja u okviru Mehanizma Unije.
(10)   Kako bi se postiglo funkcioniranje kapaciteta rescEU-a, trebalo bi osigurati dodatna odobrena sredstva za financiranje djelovanja u okviru Mehanizma Unije, međutim, ne na štetu financijskih omotnica dodijeljenih drugim ključnim politikama Unije.
Amandman 17
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 10.a (nova)
(10a)  Potrebno je osigurati zasebno financiranje i proračunska sredstva za revidirani Mehanizam Unije. S obzirom na potrebu da se izbjegnu bilo kakve negativne posljedice za financiranje postojećih višegodišnjih programa, povećanje sredstava za ciljanu reviziju Mehanizma Unije tijekom 2018., 2019. i 2020. treba dolaziti isključivo iz svih resursa dostupnih na temelju Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/20131a, a posebno uz korištenje instrumenta fleksibilnosti.
___________________
1a Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).
Amandman 18
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 11.
(11)  Trebalo bi pojednostavniti postupke Mehanizma Unije kako bi se osiguralo da države članice mogu pristupiti pomoći i kapacitetima koji su potrebni za što brži odgovor na prirodne katastrofe i na katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.
(11)  Trebalo bi pojednostavniti i olakšati postupke Mehanizma Unije te povećati njihovu fleksibilnost kako bi se osiguralo da države članice mogu brzo pristupiti pomoći i kapacitetima koji su potrebni za što brži i učinkovitiji odgovor na prirodne katastrofe i na katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.
Amandman 19
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 12.
(12)  Kako bi se u najvećoj mjeri mogli iskoristiti postojeći financijski instrumenti te kako bi se države članice mogle poduprijeti u pružanju pomoći, posebno kao odgovor na katastrofe izvan Unije, trebalo bi predvidjeti odstupanje od članka 129. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća14 u slučajevima kada se financiranje odobrava u skladu s člancima 21., 22. i 23. Odluke br. 1313/2013/EU.
(12)  Kako bi se u najvećoj mjeri mogli iskoristiti postojeći financijski instrumenti te kako bi se države članice mogle poduprijeti u pružanju pomoći, uključujući kao odgovor na katastrofe izvan Unije, trebalo bi predvidjeti odstupanje od članka 129. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća14 u slučajevima kada se financiranje odobrava u skladu s člancima 21., 22. i 23. Odluke br. 1313/2013/EU. Ne dovodeći u pitanje to odstupanje, financijska sredstva za aktivnosti civilne zaštite i, posebno, za humanitarnu pomoć, trebala bi u svakoj budućoj financijskoj strukturi Unije biti jasno razdvojena i potpuno u skladu s različitim ciljevima i pravnim zahtjevima unutar te strukture.
__________________
__________________
14 Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
14 Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
Amandman 20
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 13.
(13)  Važno je osigurati da države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi djelotvorno spriječile prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem i ublažile njihove učinke. Odredbama bi se trebale pojačati veze između mjera prevencije, pripravnosti i odgovora u okviru Mehanizma Unije. Trebalo bi osigurati usklađenost s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije o prevenciji katastrofa i upravljanju rizikom od katastrofa, među ostalim za prekogranične preventivne mjere i odgovor na prijetnje kao što su ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju15. Jednako tako trebalo bi osigurati usklađenost s međunarodnim obvezama kao što su Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030., Pariški sporazum i Program za održivi razvoj do 2030.
(13)  Važno je osigurati da države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi djelotvorno spriječile prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem i ublažile njihove učinke. Odredbama bi se trebale pojačati veze između mjera prevencije, pripravnosti i odgovora u okviru Mehanizma Unije. Trebalo bi osigurati usklađenost s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije o prevenciji katastrofa i upravljanju rizikom od katastrofa, među ostalim za prekogranične preventivne mjere i odgovor na prijetnje kao što su ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju15. U programima teritorijalne suradnje na osnovi kohezijske politike predviđaju se konkretne mjere kako bi se u obzir uzeli otpornost na katastrofe, sprečavanje rizika i upravljanje rizicima te dodatni napori za snažniju integraciju i veće sinergije. Nadalje, sva djelovanja trebala bi biti usklađena s međunarodnim obvezama kao što su Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030., Pariški sporazum i Program za održivi razvoj do 2030., a njima bi se trebao i aktivno dati doprinos ispunjenju tih obveza.
__________________
__________________
15 Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (SL L 293, 5.11.2013., str. 1.).
15 Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (SL L 293, 5.11.2013., str. 1.).
Amandman 21
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 13.a (nova)
(13a)   Nužno je da se zadrže moduli koji su dosad registrirani u CECIS-u (Zajednički komunikacijski i informacijski sustav za hitne situacije) kako bi bilo moguće odgovarati na zahtjeve za pomoć i sudjelovati u sustavu osposobljavanja u uobičajenom obliku.
Amandman 22
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 13.b (nova)
(13b)   Podjednako je važno povezati Mehanizam Unije, koji je ograničen na razdoblje neposredno nakon katastrofe, s drugim instrumentima Unije usmjerenima na smanjenje šteta, kao što je Fond solidarnosti.
Amandman 23
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 13.c (nova)
(13c)   Nužno je izmijeniti Fond solidarnosti uvođenjem obveze uklanjanja štete nanesene okolišu i korištenjem BDP-a po stanovniku regije ili države članice umjesto svjetskog BDP-a kao pokazatelja za njegovo odobravanje kako bi se izbjegle situacije da velike i gusto naseljene regije s niskim razinama bogatstva ne mogu koristiti sredstva Fonda. Vrlo je važno na ekonomski način vrednovati okoliš pogođen katastrofom, osobito područja visoke prirodne vrijednosti kao što su zaštićena područja i ona obuhvaćena mrežom Natura 2000, kako bih ih se moglo sanirati.
Amandman 24
Prijedlog odluke
Uvodna izjava 13.d (nova)
(13d)   Djelovanje Unije treba se također usredotočiti na pružanje pomoći pri tehničkom osposobljavanju kako bi se mogla povećati sposobnost zajednica za samopomoć, čime postaju bolje pripremljene za početni odgovor i kontrolu nad katastrofom. Ciljano osposobljavanje i obrazovanje za osobe zadužene za javnu sigurnost, kao što su vođe zajednice, socijalni i zdravstveni radnici, službe spašavanja te vatrogasne službe kao i lokalne volonterske interventne skupine, koje bi trebale imati na raspolaganju brzo dostupnu interventnu opremu, mogu pomoći u kontroli nad katastrofom i smanjenju broja smrtnih slučajeva tijekom krize i nakon nje.
Amandman 25
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. − podtočka a
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 3. – stavak 1. – točka e
(e)  povećanje dostupnosti i uporabe znanstvenog znanja o katastrofama.
(e)  povećanje dostupnosti i uporabe znanstvenog znanja o katastrofama, među ostalim i u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima;
Amandman 26
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka aa (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 3. – stavak 1. – točka ea (nova)
(aa)  u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(ea) ublažavanje neposrednih posljedica koje katastrofe mogu imati na ljudske živote te na kulturnu i prirodnu baštinu;”
Amandman 27
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka ab (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 3. – stavak 1. – točka eb (nova)
(ab)  u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(eb) jačanje suradnje i koordinacijskih aktivnosti na prekograničnoj razini;”
Amandman 28
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 3.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 5. – stavak 1. – točka a
(a)  poduzeti mjere za poboljšanje baze znanja o rizicima od katastrofa i olakšavati razmjenu znanja, rezultata znanstvenih istraživanja, najboljih praksi i informacija, uključujući među državama članicama koje imaju zajedničke rizike;”
(a)  poduzeti mjere za poboljšanje baze znanja o rizicima od katastrofa te intenzivnije olakšavati i promicati suradnju i razmjenu znanja, rezultata znanstvenih istraživanja i inovacija, najboljih praksi i informacija, uključujući među državama članicama koje imaju zajedničke rizike;
Amandman 29
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 3.a (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 5. – stavak 1. – točka aa (nova)
(3a)  u članku 5. stavku 1. umeće se sljedeća točka:
„(aa) koordinirati usklađivanje informacija i smjernica o sustavima uzbunjivanja, među ostalim na prekograničnoj razini;”
Amandman 30
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 3.b (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 5. – stavak 1. – točka f
(3b)   u članku 5. stavku 1. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:
(f)  prikupljati i širiti informacije koje su države članice stavile na raspolaganje; organizirati razmjenu iskustava o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima; izraditi, zajedno s državama članicama i do 22. prosinca 2014., smjernice o sadržaju, metodologiji i strukturi tih procjena; i olakšavati razmjenu dobre prakse koja se odnosi na planiranje prevencije i pripravnosti, uključujući i putem dobrovoljnih stručnih provjera;
„(f) prikupljati i širiti informacije koje su države članice stavile na raspolaganje; organizirati razmjenu iskustava o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima; izraditi, zajedno s državama članicama i do 22. prosinca 2019., nove smjernice o sadržaju, metodologiji i strukturi tih procjena; i olakšavati razmjenu dobre prakse koja se odnosi na planiranje prevencije i pripravnosti, uključujući i putem dobrovoljnih stručnih provjera;
Amandman 31
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka a
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 6. – stavak 1. – točka a
(a)  izraditi procjene rizika na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini te ih dostaviti Komisiji do 22. prosinca 2018. i svake tri godine nakon toga;
(a)  izraditi procjene rizika na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini u dogovoru s relevantnim lokalnim i regionalnim tijelima vlasti te u skladu s Okvirom iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa te ih dostaviti Komisiji do 22. prosinca 2018. i svake tri godine nakon toga, na temelju modela dogovorenog s Komisijom i, u tom kontekstu, uz uporabu postojećih nacionalnih informacijskih sustava;
Amandman 32
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka aa (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 6. – stavak 1. – točka d
(aa)  točka (d) zamjenjuje se sljedećim:
(d)  sudjelovati, na dobrovoljnoj osnovi, u stručnim provjerama procjene sposobnosti upravljanja rizicima.
(d) sudjelovati, na dobrovoljnoj osnovi, u stručnim provjerama sposobnosti upravljanja rizicima u cilju identificiranja djelovanja kojima se nadilaze nedostaci.”
Amandman 33
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka b
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 6. – stavak 2.
Sažetak relevantnih elemenata planova upravljanja rizikom dostavlja se Komisiji zajedno s informacijama o odabranim preventivnim mjerama i mjerama pripravnosti do 31. siječnja 2019. i svake tri godine nakon toga. Nadalje, Komisija može tražiti od država članica da dostave posebne planove prevencije i pripravnosti kojima su obuhvaćeni i kratkoročni i dugoročni napori. Unija primjereno uzima u obzir napredak koji su države članice ostvarile u pogledu prevencije katastrofa i pripravnosti za katastrofe kao dio bilo kojeg budućeg mehanizma ex ante uvjetovanja u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova.
Sažetak relevantnih elemenata planova upravljanja rizikom dostavlja se Komisiji zajedno s informacijama o odabranim preventivnim mjerama i mjerama pripravnosti, u skladu s obrascem koji će se urediti provedbenim aktom, do 31. siječnja 2019. i svake tri godine nakon toga. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2. Nadalje, Komisija može tražiti od država članica da dostave posebne planove prevencije i pripravnosti kojima su obuhvaćeni i kratkoročni i dugoročni napori. U tu svrhu ti napori mogu obuhvaćati obvezu država članica da potiču ulaganja utemeljena na procjeni rizika i da osiguraju bolju obnovu nakon katastrofa. Dodatno administrativno opterećenje na nacionalnoj i podnacionalnoj razini potrebno je maksimalno smanjiti.
Amandman 34
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 4. – podtočka b
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 6. – stavak 3.
Komisija može uspostaviti i posebne mehanizme savjetovanja za jačanje odgovarajućeg planiranja i koordinacije prevencije i pripravnosti među državama članicama koje su izložene sličnim vrstama katastrofa.
Komisija može u suradnji s državama članicama uspostaviti i posebne mehanizme savjetovanja za jačanje odgovarajućeg planiranja i koordinacije prevencije i pripravnosti među državama članicama koje su izložene sličnim vrstama katastrofa. Osim toga, Komisija i države članice, kad je to moguće, potiču usklađenost upravljanja rizicima od katastrofa sa strategijama za prilagodbu klimatskim promjenama.
Amandman 36
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 4.a (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 8. – stavak 1. – točka k
(4a)  u članku 8. stavku 1. točka (k) zamjenjuje se sljedećim:
(k)  u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzima dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području pripravnosti, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (b).
„(k) u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzima dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području pripravnosti, među ostalim koordinacijom s ostalim instrumentima Unije, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (b).”
Amandman 37
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 4.b (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 9. – stavak 1.a (novi)
(4b)   u članku 9. umeće se sljedeći stavak:
„1a. Države članice jačaju relevantne administrativne kapacitete nadležnih regionalnih i lokalnih tijela u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom.”
Amandman 38
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 10. – stavak 1.
1.  Komisija i države članice surađuju kako bi poboljšale planiranje operacija odgovora na katastrofe u okviru Mehanizma Unije, uključujući putem izrade scenarija za odgovor na katastrofe na temelju procjena rizika iz članka 6. točke (a) i prikaza rizika iz članka 5. stavka 1. točke (c), prikaza razmještaja sredstava i izrade planova za raspoređivanje kapaciteta za odgovor.
1.  Komisija i države članice surađuju kako bi poboljšale planiranje operacija odgovora na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem u okviru Mehanizma Unije, uključujući putem izrade scenarija za odgovor na katastrofe na temelju procjena rizika iz članka 6. točke (a) i prikaza rizika iz članka 5. stavka 1. točke (c), prikaza razmještaja sredstava, uključujući strojeve za zemljane radove, prenosive električne generatore i prenosivu vatrogasnu opremu, i izrade planova za raspoređivanje kapaciteta za odgovor.
Amandman 39
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 6. – podtočka b
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 11. – stavak 1.
1.  Uspostavljaju se Europski udruženi kapaciteti za civilnu zaštitu. Sastoje se od prethodno namijenjenih udruženih kapaciteta za odgovor država članica te uključuju module, druge kapacitete za odgovor i stručnjake.
1.  Uspostavljaju se Europski udruženi kapaciteti za civilnu zaštitu. Sastoje se od prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica te uključuju module, druge kapacitete za odgovor i stručnjake.
Amandman 40
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 6. – podtočka b
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 11. – stavak 1.a (novi)
1a.   Budući da prevencija na nacionalnoj razini treba biti glavni prioritet država članica radi smanjenja sigurnosnih rizika, Europski udruženi kapaciteti za civilnu zaštitu nadopunjuju postojeće nacionalne kapacitete.
Amandman 41
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 6. – podtočka b
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 11. – stavak 2.
2.  Komisija na temelju utvrđenih rizika definira vrste i broj ključnih kapaciteta za odgovor koji su potrebni za Europske udružene kapacitete za civilnu zaštitu („ciljevi kapaciteta”). Komisija prati napredak prema ostvarenju ciljeva kapaciteta i preostale nedostatke i potiče države članice da te nedostatke uklone. Komisija može podupirati države članice u skladu s člankom 20. točkom i. i člankom 21. stavcima 1. i 2.”
2.  Komisija u suradnji s nadležnim tijelima država članica te na temelju potreba i rizika utvrđenih na terenu definira vrste i broj ključnih kapaciteta za odgovor koji su potrebni za Europske udružene kapacitete za civilnu zaštitu („ciljevi kapaciteta”). Komisija prati napredak prema ostvarenju ciljeva kapaciteta i preostale nedostatke i potiče države članice da te nedostatke uklone. Komisija može podupirati države članice u skladu s člankom 20. točkom i. i člankom 21. stavcima 1. i 2.”
Amandman 42
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 6. – podtočka c
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 11. – stavak 7.
7.  Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje Europskim udruženim kapacitetima za civilnu zaštitu dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a, osim ako se države članice suočavaju s iznimnom situacijom koja znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća.
7.  Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje Europskim udruženim kapacitetima za civilnu zaštitu dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a, osim u slučaju domaćih hitnih situacija, više sile ili ako se države članice suočavaju s iznimnom situacijom koja znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća. Konačnu odluku o njihovom raspoređivanju donosi država članica koja je registrirala dotični kapacitet za odgovor.
Amandman 43
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 6. – podtočka c
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 11. – stavak 8. – podstavak 1.
U slučaju raspoređivanja, kapaciteti za odgovor država članica ostaju pod njihovim zapovjedništvom i kontrolom i one ih mogu povući ako se suočavaju s iznimnom situacijom koja znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća i zbog koje te kapacitete za odgovor ne mogu staviti na raspolaganje. U tim slučajevima savjetuju se s Komisijom.
U slučaju raspoređivanja, kapaciteti za odgovor država članica ostaju pod njihovim zapovjedništvom i kontrolom i one ih mogu povući ako se suočavaju s domaćim hitnim situacijama, višom silom ili iznimnom situacijom zbog koje te kapacitete za odgovor ne mogu staviti na raspolaganje. U tim slučajevima savjetuju se s Komisijom.
Amandman 44
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12. – stavak 1.
1.  rescEU se uspostavlja kako bi se pružila pomoć kada postojeći kapaciteti ne omogućuju učinkovit odgovor na katastrofe.
1.  rescEU se uspostavlja kako bi se pružila pomoć u iznimnim okolnostima kada nisu dostupni kapaciteti na nacionalnoj razini i kada postojeći kapaciteti ne omogućuju učinkovit odgovor na katastrofe. Kapaciteti rescEU-a ne koriste se kao zamjena za vlastitet kapacitete država članica i njihove relevantne odgovornosti.
Amandman 45
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12. – stavak 2.
2.  rescEU se sastoji od sljedećih kapaciteta:
2.  rescEU se sastoji od kapaciteta dodanih onima koji već postoje u državama članicama u cilju njihove dopune i jačanja te služi ublažavanju sadašnjih i budućih rizika. Kapaciteti rescEU utvrđuju se na temelju bilo kakvih nedostataka kod kapaciteta za odgovor u hitnim zdravstvenim slučajevima, u slučaju industrijskih, ekoloških, seizmičkih ili vulkanskih katastrofa, poplava i šumskih požara, kao i terorističkih napada, kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih prijetnji.
Na temelju utvrđenih nedostataka, rescEU se mora sastojati barem od sljedećih kapaciteta:
(a)  kapaciteta za gašenje šumskih požara iz zraka;
(a)  kapaciteta za gašenje šumskih požara iz zraka;
(b)  kapaciteta za crpljenje crpkama visokog kapaciteta;
(b)  kapaciteta za crpljenje crpkama visokog kapaciteta;
(c)  kapaciteta za potragu i spašavanje u gradovima;
(c)  kapaciteta za potragu i spašavanje u gradovima;
(d)  poljskih bolnica i timova za hitnu medicinsku pomoć.
(d)  poljskih bolnica i timova za hitnu medicinsku pomoć.
Amandman 46
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12. – stavak 2.a (novi)
2a.   Ti će kapaciteti i dalje biti fleksibilne prirode, a mogu se promijeniti kako bi se reagiralo na nove događaje i buduće izazove kao što su posljedice klimatskih promjena.
Amandman 47
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12. – stavak 4.
4.  Na temelju utvrđenih rizika i uzimajući u obzir pristup koji uključuje više opasnosti, Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 30. kako bi mogla definirati vrste kapaciteta za odgovor koji su potrebni povrh onih iz stavka 2. ovog članka i u skladu s time revidirati sastav sustava rescEU. Osigurava se dosljednost s drugim politikama Unije.
4.  Na temelju utvrđenih rizika i kapaciteta i planiranja upravljanja rizicima u skladu s člankom 6. te uzimajući u obzir pristup koji uključuje više opasnosti, Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 30. kako bi mogla definirati vrste kapaciteta za odgovor koji su potrebni povrh onih iz stavka 2. ovog članka i u skladu s time revidirati sastav sustava rescEU. Osigurava se dosljednost s drugim politikama Unije.
Kada, u slučaju katastrofe ili neizbježne katastrofe, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 31.
Kada, u slučaju katastrofe ili neizbježne katastrofe, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 31.
Amandman 48
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12. – stavak 5.
5.  Komisija definira zahtjeve kvalitete za kapacitete za odgovor koji su dio sustava rescEU. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje.
5.  Komisija u suradnji s državama članicama definira zahtjeve kvalitete za kapacitete za odgovor koji su dio sustava rescEU. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje.
Amandman 49
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12. – stavak 7.
7.  Kapaciteti sustava rescEU dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije na temelju zahtjeva za pomoć preko ERCC-a. Odluku o njihovu raspoređivanju donosi Komisija, koja zadržava zapovjedništvo i kontrolu nad kapacitetima sustava rescEU.
7.  Kapaciteti sustava rescEU dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije na temelju zahtjeva za pomoć preko ERCC-a. Odluku o njihovu raspoređivanju donosi Komisija, koja zadržava stratešku koordinaciju kapaciteta sustava rescEU i ovlaštena je za raspoređivanje, dok operativno zapovjedništvo i kontrolu zadržavaju za to nadležni dužnosnici u državama članicama primateljicama.
Amandman 50
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12. – stavak 8.
8.  U slučaju raspoređivanja kapaciteta sustava rescEU, Komisija se s državom članicom koja zahtijeva pomoć dogovara o njihovom operativnom raspoređivanju. Država članica koja zahtijeva pomoć olakšava operativnu koordinaciju svojih kapaciteta i aktivnosti rescEU-a tijekom operacija.
8.  U slučaju raspoređivanja kapaciteta sustava rescEU, Komisija se putem ERCC-a s državom članicom koja zahtijeva pomoć dogovara o njihovom operativnom raspoređivanju. Država članica koja zahtijeva pomoć olakšava operativnu koordinaciju svojih kapaciteta i aktivnosti rescEU-a tijekom operacija.
Amandman 51
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12. – stavak 10.
10.  Ako Komisija nabavlja opremu, kao što je oprema za gašenje šumskih požara iz zraka, kupnjom, unajmljivanjem ili zakupljivanjem, osigurava se sljedeće:
10.  Ako Komisija nabavlja opremu, kao što je oprema za gašenje šumskih požara iz zraka, kupnjom, unajmljivanjem ili zakupljivanjem, osigurava se sljedeće:
(a)  u slučaju kupnje opreme, u sporazumu između Komisije i države članice predviđa se njezina registracija u toj državi članici;
(a)  u slučaju kupnje opreme, u sporazumu između Komisije i države članice predviđa se njezina registracija u toj državi članici;
(b)  u slučaju unajmljivanja i zakupljivanja, oprema se registrira u državi članici.
(b)  u slučaju unajmljivanja i zakupljivanja, registriranje opreme u državi članici nije obvezno.
(ba)  nadležnost nad komercijalnim zrakoplovima dodjeljuje se prijevoznicima kojima je EASA izdala odobrenje.
Amandman 52
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 8.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12.a – stavak 1.
Komisija svake dvije godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o operacijama i napretku ostvarenom u skladu s člancima 11. i 12.”
Komisija svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o operacijama i napretku ostvarenom u skladu s člancima 11. i 12.”
Amandman 53
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 8.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 12.a – stavak 1.a (novi)
Ti podaci uključuju pregled proračunskih i troškovnih kretanja, s detaljnom tehničkom i financijskom procjenom, preciznim informacijama o povećanju troškova i promjenama u vrstama potrebnih kapaciteta za odgovor, kao i njihovim zahtjevima kvalitete, ako ih ima, i razlozima takvih povećanja ili promjena.
Amandman 54
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 9.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 13. – stavak 1. – podstavak 1.
Komisija uspostavlja mrežu relevantnih dionika i ustanova u području civilne zaštite i upravljanja katastrofama koji zajedno s Komisijom čine Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite.
Komisija uspostavlja mrežu relevantnih dionika i ustanova u području civilne zaštite i upravljanja katastrofama, uključujući centre izvrsnosti, sveučilišta i istraživače, koji zajedno s Komisijom čine Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite. Komisija pri tome uzima u obzir stručno znanje dostupno u državama članicama i organizacijama aktivnima na terenu.
Amandman 55
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 9.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 13. – stavak 1. – podstavak 2. – uvodna rečenica
Mreža obavlja sljedeće zadaće u području osposobljavanja, vježbi, naučenih pouka i širenja znanja u bliskoj koordinaciji s relevantnim centrima znanja, prema potrebi:
Mreža s istovremenim ciljem ostvarenja rodno uravnoteženog sastava obavlja sljedeće zadaće u području osposobljavanja, vježbi, naučenih pouka i širenja znanja u bliskoj koordinaciji s relevantnim centrima znanja, prema potrebi:
Amandman 56
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 9.a (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 13. – stavak 1. – podstavak 2. − točka a
(9a)  U članku 13. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
(a)  uspostava i upravljanje programom osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih. Program uključuje zajedničke tečajeve i sustav razmjene stručnjaka, pri čemu pojedinci mogu biti sekondirani u druge države članice.
‘(a) uspostava i upravljanje programom osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih. Program uključuje zajedničke tečajeve i sustav razmjene stručnjaka, pri čemu pojedinci mogu biti sekondirani u druge države članice. Novi program Erasmus za civilnu uvodi se u skladu s pravilima i načelima Uredbe (EU) br. 1288/2013*.
Cilj programa osposobljavanja je poboljšati koordinaciju, kompatibilnost i komplementarnost između kapaciteta navedenih u člancima 9. i 11. te povećati osposobljenost stručnjaka navedenih u članku 8. točkama (d) i (f);
Cilj programa Ersamus za civilnu zaštitu je i poboljšati koordinaciju, kompatibilnost i komplementarnost između kapaciteta navedenih u člancima 9., 11. i 12. te povećati osposobljenost stručnjaka navedenih u članku 8. točkama (d) i (f);
Novi program Erasmus za civilnu zaštitu obuhvaća međunarodnu dimenziju čiji je cilj podupiranje vanjskog djelovanja Unije, uključujući njezine ciljeve u pogledu razvoja, zahvaljujući suradnji država članica i partnerskih zemalja.
_______________
* Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).”
Amandman 57
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 9.b (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 13. – stavak 1. – podstavak 2. – točka f
(9b)   U članku 13. stavku 1. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:
(f)  poticanje i promicanje uvođenja i korištenja relevantnih novih tehnologija u svrhu Mehanizma Unije.
„(f) poticanje istraživanja i inovacija te uvođenja i korištenja relevantnih novih tehnologija u svrhu Mehanizma Unije.
Amandman 58
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 9.c (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 13. – stavak 3.a (novi)
(9c)  U članku 13. dodaje se sljedeći stavak:
„3a. Komisija će povećati kapacitete za osposobljavanje i pojačati razmjenu znanja i iskustava između Mreže znanja Unije u području civilne zaštite i međunarodnih organizacija i trećih zemalja kako bi se doprinijelo ispunjenju međunarodnih obveza u pogledu smanjenja rizika od katastrofa, posebno onih iz Okvira iz Sendaija.”
Amandman 59
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 11.a (nova)
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 16. – stavak 2.
(11a)  u članku 16. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.   Intervencije iz ovog članka mogu se provesti ili kao autonomna intervencija pružanja pomoći ili kao doprinos intervenciji koju vodi neka međunarodna organizacija. Koordinacija Unije mora biti u potpunosti integrirana u cjelokupni sustav koordinacije koji osigurava Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) te poštovati njegovu vodeću ulogu.
„2. Intervencije iz ovog članka mogu se provesti ili kao autonomna intervencija pružanja pomoći ili kao doprinos intervenciji koju vodi neka međunarodna organizacija. Koordinacija Unije mora biti u potpunosti integrirana u cjelokupni sustav koordinacije koji osigurava Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) te poštovati njegovu vodeću ulogu. U slučaju katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem ili u složenim kriznim situacijama, Komisija, u suradnji s dionicima u humanitarnom području, jasno određuje opseg intervencije i odnos sa dionicima uključenima u širi humanitarni odgovor, jamčeći pritom dosljednost s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći i poštovanje humanitarnih načela.”
Amandman 60
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak – točka 12.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 19. – stavak 1. – podstavak 2.a (novi)
Europski parlament i Vijeće postupno odobravaju potrebna sredstva za Mehanizam Unije u okviru godišnjeg proračunskog postupka, uzimajući u obzir sva sredstva dostupna na temelju Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013*, uz posebno korištenje instrumenta fleksibilnosti, kako je navedeno u Prilogu I.
____________________
* Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014.–2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).
Amandman 61
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 13.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 20.a – stavak 1.
Svakom pomoći ili financiranjem koji se pružaju u skladu s ovom Odlukom osigurava se prikladna vidljivost Unije, uključujući isticanjem simbola Unije za kapacitete iz članka 11., članka 12. i članka 21. stavka 2. točke (c).
Svakom pomoći ili financiranjem koji se pružaju u skladu s ovom Odlukom osigurava se prikladna vidljivost Unije, uključujući isticanjem simbola Unije za kapacitete iz članka 11., članka 12. i članka 21. stavka 2. točke (c). Potrebno je razviti komunikacijsku strategiju kako bi građanima bili vidljivi konkretni rezultati mjera poduzetih u okviru mehanizma Unije.
Amandman 62
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 15. – podtočka b
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 23. – stavak 2.a (novi)
2a.  Za kapacitete država članica koji nisu prethodno namijenjeni za Europske udružene kapacitete za civilnu zaštitu iznos financijske pomoći Unije za prijevozna sredstva ne smije premašiti 55 % ukupnog prihvatljivog troška. Kako bi imale pravo na takvo financiranje, države članice se obvezuju na izradu registra svih kapaciteta kojima raspolažu, zajedno s relevantnim upravljačkim strukturama, povrh onih na koje su se obvezale u okviru Europskih udruženih kapaciteta za civilnu zaštitu, a kojima mogu odgovoriti na zdravstvene, industrijske, seizmičke ili vulkanske katastrofe, poplave i šumske požare, terorističke napade te kemijske, biološke, radiološke i nuklearne napade.
Amandman 63
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 16.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 26. – stavak 2.
2.  Traže se sinergije i komplementarnost s drugim instrumentima Unije kao što su oni kojima se podupiru kohezijska politika, politika ruralnog razvoja, istraživanja, zdravlja te migracijska i sigurnosna politika. Kada je riječ o odgovoru na humanitarne krize u trećim zemljama, Komisija osigurava komplementarnost i usklađenost djelovanja koja se financiraju u okviru ove Odluke i djelovanja koja se financiraju u okviru Uredbe (EZ) br. 1257/96.
2.  Razvijaju se sinergije, komplementarnost i veća usklađenost s drugim instrumentima Unije kao što su oni kojima se podupiru kohezijska politika, uključujući Fond solidarnosti Europske unije, politika ruralnog razvoja, istraživanja, zdravlje te migracijska i sigurnosna politika, bez preraspodjele sredstava iz tih područja. Kada je riječ o odgovoru na humanitarne krize u trećim zemljama, Komisija osigurava komplementarnost i usklađenost djelovanja koja se financiraju u okviru ove Odluke i djelovanja koja se financiraju u okviru Uredbe (EZ) br. 1257/96., poštujući pritom činjenicu da su ta djelovanja i njihovi izvori financiranja različiti i neovisni te jamčeći da su u skladu s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.
Amandman 64
Prijedlog odluke
Članak 1. – stavak 1. – točka 18.
Odluka br. 1313/2013/EU
Članak 32. – stavak 1. – točka g
(g)  uspostavi sustava rescEU, upravljanju njime i njegovu održavanju, kako je predviđeno u članku 12., uključujući kriterije za odluke o raspoređivanju i operativne postupke;
(g)  uspostavi sustava rescEU, upravljanju njime i njegovu održavanju, kako je predviđeno u članku 12., uključujući kriterije za odluke o raspoređivanju, operativne postupke i uvjete da neka država članica rasporedi kapacitete rescEU na nacionalnoj razini te financijske i druge dogovore u vezi s time;
Amandman 65
Prijedlog odluke
Prilog I. (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

PRILOG I.

OKVIRNA DODATNA DODJELA FINANCIJSKIH SREDSTAVA ZA RAZDOBLJE 2018. – 2020.

 

 

2018

2019

2020

UKUPNO

Ukupna dodatna odobrena sredstva u okviru naslova 3.*

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza

19,157

115,2

122,497

256,854

 

Odobrena sredstva za plaćanja

11

56,56

115,395

182,955

Ukupna dodatna odobrena sredstva u okviru naslova 4.*

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza

2

2

2,284

6,284

 

Odobrena sredstva za plaćanja

0,8

1,8

2,014

4,614

Ukupna dodatna odobrena sredstva u okviru naslova 3. i 4. zajedno*

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza

21,157

117,2

124,781

263,138

 

Odobrena sredstva za plaćanja

11,8

58,36

117,409

187,569

(iznosi su u milijunima EUR)

* Puni iznosi navest će se u okviru instrumenta fleksibilnosti.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0180/2018).


Instrument za povezivanje Europe nakon 2020.
PDF 132kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o prometnom stupu Instrumenta za povezivanje Europe nakon 2020. (2018/2718(RSP))
P8_TA(2018)0237RC-B8-0242/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(1) i njezinu naknadnu izmjenu Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 2017/1123 od 20. lipnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o pripremi poslijeizborne revizije VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije(4),

–  uzimajući u obzir Dokument za razmatranje Komisije od 28. lipnja 2017. o budućnosti financija EU-a (COM(2017)0358),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o Dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a(5),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Vijeća od 14. rujna 2016. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. ‒ 2020. koji je podnijela Komisija (COM(2016)0604), Komunikaciju Komisije (COM(2016)0603) i popratni radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0299),

–  uzimajući u obzir Prijedlog izmjene Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju koji je 14. rujna 2016. podnijela Komisija (COM(2016)0606),

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament ratificirao Pariški sporazum 4. listopada 2016., a Vijeće 5. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2016. o reviziji VFO-a u sredini razdoblja 2014. – 2020.(6),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 15. lipnja 2016. o reviziji višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) sredinom provedbenog razdoblja(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. svibnja 2018. naslovljenu „Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani. Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.” (COM(2018)0321),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 28. ožujka 2018. o Akcijskom planu za vojnu mobilnost (JOIN(2018)0005),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. veljače 2018. o evaluaciji na sredini programskog razdoblja Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) (COM(2018)0066),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su razvoj i sanacija prometne infrastrukture u EU-u i dalje rascjepkani te predstavljaju velik izazov u pogledu kapaciteta i financiranja, no ipak su od ključne važnosti za održiv rast, radna mjesta i konkurentnost te socijalnu i teritorijalnu koheziju u Uniji te stoga i za rješavanje problema neravnoteže među regijama;

B.  budući da je Instrument za povezivanje Europe zamišljen kao zajednički program financiranja sa središnjim upravljanjem za poticanje razvoja visoko učinkovite, održive i međusobno povezane transeuropske mreže (TEN) u području prometa, energetike i infrastrukture digitalnih usluga;

C.  budući da će se ranim dovršenjem transeuropske prometne mreže (TEN-T) znatno doprinijeti postizanju ciljeva EU-a u pogledu smanjenja emisija u skladu s Pariškim klimatskim sporazumom, dekarbonizaciji europskog gospodarstva i ostvarivanju ciljeva EU-a „20-20-20” u području energetike i klimatske politike; budući da bi osnovna mreža trebala biti dovršena do 2030., a sveobuhvatna mreža do 2050.;

D.  budući da je svaki deseti Europljanin zaposlen u širem sektoru prometa i da će zahvaljujući ulaganjima u prometnu infrastrukturu doći do otvaranja novih radnih mjesta jer se procjenjuje da će se svakom milijardom eura uloženom u osnovnu mrežu TEN-T stvoriti do 20 000 novih radnih mjesta;

E.  budući da je Instrument za povezivanje Europe usmjeren na olakšavanje prekograničnih veza, uspostavu multimodalnih i urbanih čvorišta, rješavanje tržišnih nedostataka i uklanjanje uskih grla; budući da je Instrumentom za povezivanje Europe osigurana realizacija projekata koji inače ne bi bili provedeni, čime se ostvaruje jasna dodana vrijednost EU-a jer se olakšavaju transnacionalna suradnja i koordinacija;

F.  budući da je najveći udio proračuna Instrumenta za povezivanje Europe u razdoblju 2014. – 2020. namijenjen za sektor prometa; budući da je udio za promet podijeljen na opću omotnicu za sve države članice i kohezijsku omotnicu koja je dostupna državama članicama korisnicama Kohezijskog fonda i koja se prenosi izravno iz Kohezijskog fonda;

G.  budući da je Instrument za povezivanje Europe jedan od najuspješnijih programa EU-a s obzirom na to da je broj prijava uvelike premašio predviđena sredstva; budući da je do kraja 2017. u okviru Instrumenta za povezivanje Europe za promet već dodijeljen iznos od 21,3 milijarde EUR bespovratnih sredstava za projekte TEN-T-a, što je rezultiralo ulaganjem u ukupnom iznosu od 41,6 milijardi EUR; budući da će tijekom 2018. biti potpisani dodatni sporazumi o bespovratnim sredstvima za poziv na mješovito financiranje kojim se kombiniraju bespovratna sredstva Instrumenta za povezivanje Europe s privatnim financiranjem, među ostalim iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU); budući da je početni proračun u iznosu od 1 milijarde EUR za taj poziv u studenom 2017. povećan za iznos od 350 milijuna EUR namijenjen za potporu prioritetu „Inovacije i nove tehnologije” u skladu s ciljevima akcijskog plana o alternativnim gorivima;

H.  budući da je uvođenje načela „iskoristi ili izgubi” znatno doprinijelo uspjehu Instrumenta za povezivanje Europe; budući da bi, međutim, trebalo ubrzati povrat sredstava u proračun od projekata koji nisu provedeni;

I.  budući da se Instrumentom za povezivanje Europe žele ubrzati ulaganja u prometnu infrastrukturu i inovacije te povećati sredstva iz javnog i privatnog sektora uz povećanje pravne sigurnosti i poštovanje načela tehnološke neutralnosti;

J.  budući da se očekuje da će Komisija u lipnju 2018. objaviti zakonodavni prijedlog o europskim strateškim ulaganjima, uključujući ažurirani Instrument za povezivanje Europe;

1.  naglašava da ulaganje u prometnu infrastrukturu znači ulaganje u dugoročan održiv rast, koheziju, konkurentnost i radna mjesta; stoga naglašava stratešku važnost Instrumenta za povezivanje Europe u pogledu integracije unutarnjeg tržišta, pametne mobilnosti i prilike za EU da s pomoću tog programa ostvari opipljivu dodanu vrijednost za građane;

2.  naglašava da je Instrument za povezivanje Europe bio, jest i mora ostati učinkovit ciljani instrument za ulaganje u transeuropsku infrastrukturu (TEN) u prometnom i energetskom sektoru te u sektoru digitalnih usluga kako bi ostvario doprinos prioritetima EU-a u pogledu radnih mjesta, rasta i ulaganja, unutarnjeg tržišta, energetske unije i klime te jedinstvenog digitalnog tržišta;

3.  ističe uspjeh programa Instrument za povezivanje Europe za razdoblje 2014. – 2020. u ostvarivanju visoke europske dodane vrijednosti podupiranjem projekata s prekograničnom, interoperabilnom i multimodalnom dimenzijom te projekata kojima se jača povezivost svih načina prijevoza, među ostalim i na moru te u unutarnjim lukama i plovnim putovima, davanjem prednosti projektima u sklopu kojih se uspostavljaju veze koje nedostaju i uklanjanjem uskih grla u cilju ostvarivanja svima dostupnog jedinstvenog europskog prometnog prostora i inovativnog sektora prometa; poziva Komisiju da poveća prekograničnu dodanu vrijednost čvorišta, kao što su morske luke, te da podupre projekte kojima se jača povezanost s partnerskim trećim zemljama;

4.  uviđa da se koristi i potencijal ulaganja EU-a u mrežu TEN-T mogu u potpunosti iskoristiti tek nakon završetka osnovne i sveobuhvatne mreže; poziva Komisiju da ima na umu da su za dovršenje tih mreža potrebna velika ulaganja, koja djelomično ovise o nastavku potpore EU-a, te da u suprotnom postoji rizik od zastoja; ustraje u tome da se mora zadržati pritisak kako bi te mreže bile završene najkasnije do 2030. odnosno 2050. i da se tijekom cijelog postupka trebaju poštovati norme 21. stoljeća;

5.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se program Instrument za povezivanje Europe u sklopu prijedloga VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. nastavlja na aktualni program, s čak i višim ambicijama u pogledu ciljeva politike i financijskih resursa; naglašava da se moraju ubrzati ulaganja u digitalne, inovativne i održive prometne projekte kako bi se prešlo na zeleniji, istinski integriran, moderan, svima dostupan, sigurniji i učinkovit prometni sustav;

6.  prepoznaje da je intervencija Instrumenta za povezivanje Europe bila odlučujuća za pokretanje većine projekata, osobito kad je riječ o projektima povezivosti na prekograničnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; naglašava da se Instrument za povezivanje Europe pokazao kao važan katalizator za javna i privatna ulaganja; smatra, međutim, da bi trebalo poduzeti daljnje mjere kako bi se iskoristio njegov puni potencijal;

7.  poziva Komisiju da razmotri dodatne načine promicanja Instrumenta za povezivanje Europe kao instrumenta koji se temelji na politikama i koji ima posebne sektorske ciljeve te je usmjeren na složene projekte s prekograničnom dimenzijom ili dimenzijom interoperabilnosti na razini EU-a;

8.  smatra da bi u sljedećem VFO-u, oslanjajući se na temeljito preispitivanje razdoblja 2014. – 2020. i posljedice složenog odnosa između Instrumenta za povezivanje Europe i ostalih programa i instrumenata financiranja, kao što su Obzor 2020., fondovi ESI i EFSU, a posebno na učinak zamjene zamijećen između Instrumenta za povezivanje Europe i EFSU-a, Komisija trebala dodatno ojačati i osigurati komplementarnost između Instrumenta za povezivanje Europe i ostalih programa poput programa Obzor Europa i fonda InvestEU kako bi se zadržali i promicali jasni ciljevi programa, izbjegla preklapanja i optimizirali proračunski resursi;

9.  naglašava da će se neprihvatljivim smatrati svako smanjenje sljedećeg Instrumenta za povezivanje Europe u korist drugih programa, što se dogodilo preusmjeravanjem sredstava iz Instrumenta za povezivanje Europe za razdoblje 2014. – 2020. u korist EFSU-a i Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane; apelira na Komisiju da očuva integritet financijskog kapaciteta Instrumenta za povezivanje Europe s obzirom na to da se velika većina financiranja u okviru Instrumenta za povezivanje Europe odnosi na projekte koji omogućuju širu regionalnu korist i korist na razini EU-a, ali za njih nisu dostupna dostatna nacionalna sredstva odnosno tržišno utemeljeno financiranje;

10.  skreće pozornost na ohrabrujuće uspjehe prvih rezultata poziva na podnošenje prijedloga za mješovito financiranje koji je pokrenut u okviru aktualnog programa Instrument za povezivanje Europe; stoga snažno potiče Komisiju da u budućnosti ponovi takve pozive i nastavi koristiti snažniji Instrument za povezivanje Europe u obliku bespovratnih sredstava koja treba, gdje je to moguće, kombinirati s financijskim instrumentima EU-a i ostalim instrumentima izvan EU-a; poziva Komisiju i da pronađe načine za učinkovitije poticanje sudjelovanja suulagača iz privatnog sektora te države članice da ukinu zakonodavne i administrativne prepreke za taj postupak;

11.  poziva Komisiju da dodatno potiče sinergije na razini projekta između tri sektora, koje su trenutačno ograničene zbog krutosti proračunskog okvira u pogledu prihvatljivosti projekata i prihvatljivosti troškova; apelira na Komisiju da infrastrukturu prilagodi budućim potrebama čiste i pametne mobilnosti; očekuje da će buduće smjernice sektorskih politika i Instrument za povezivanje Europe biti fleksibilniji kako bi se olakšale sinergije i kako bi se moglo bolje reagirati na nova tehnološka dostignuća i prioritete kao što su digitalizacija, uz ubrzano stvaranje gospodarstva s niskom razinom emisija i suočavanje sa zajedničkim društvenim izazovima poput kibersigurnosti;

12.  ističe važnost izravnog upravljanja u svrhu osiguravanja zajedničkih postupaka u tri sektora, brze raspodjele sredstava i vrlo dobrog izvršenja proračuna; ističe da se izravno upravljanje bespovratnim sredstvima Instrumenta za povezivanje Europe pokazalo vrlo učinkovitim, sa snažnim portfeljem projekata i konkurentnim postupkom odabira, uz usredotočenost na ciljeve politika EU-a, koordiniranu provedbu i potpuno sudjelovanje država članica; priznaje ključnu ulogu koju Izvršna agencija za inovacije i mreže ima u uspjehu Instrumenta za povezivanje Europe kad je riječ o optimizaciji proračuna, osobito zahvaljujući svojoj fleksibilnosti u brzom preusmjeravanju nepotrošenih sredstava za određene aktivnosti za financiranje novih programa; insistira na jačanju Izvršne agencije za inovacije i mreže kako bi se zajamčilo da se sredstva EU-a troše na odgovarajući način;

13.  podržava primjenu načela „iskoristi ili izgubi” u izravnom upravljanju Instrumentom za povezivanje Europe; istodobno insistira na zadržavanju mogućnosti za preusmjeravanje sredstava u slučajevima kad se projektima ne ostvaruju planirani rezultati kako bi se povećala učinkovitost Instrumenta za povezivanje Europe;

14.  uviđa da je osobito za veliku prometnu infrastrukturu prijava projekata složena i da je tehnička pomoć relevantna, na primjer u okviru mjera podrške za program Instrument za povezivanje Europe, posebno za zemlje članice korisnice Kohezijskog fonda kako bi se poticala prihvatljivost zrelih i visokokvalitetnih projekata; poziva Komisiju da nastavi pružati tu vrstu potpore te da razmisli o kriterijima evaluacije kojima bi se jasnije utvrdila dodana vrijednost projekata; osim toga, traži od Komisije da poduzme daljnje korake kako bi se znatno pojednostavili administrativni zahtjevi ne samo za male iznose bespovratnih sredstava i da prilagodi tehničku pomoć koja se pruža malim podnositeljima projekata;

15.  pozdravlja činjenicu da je u programu za razdoblje 2014. – 2020. bilo preneseno 11,3 milijarde EUR iz Kohezijskog fonda u kohezijsku omotnicu za promet u sklopu Instrumenta za povezivanje Europe te naglašava izniman uspjeh poziva u području kohezije;

16.  prima na znanje prijedlog Komisije da dodijeli 42 265 milijuna EUR Instrumentu za povezivanje Europe za razdoblje 2021. – 2027., uključujući 7 675 milijuna EUR za energetske projekte i 2 662 milijuna eura (oboje u stalnim cijenama) za telekomunikacije i digitalne projekte; no žali zbog toga što u stalnim cijenama dodijeljena sredstva za Instrument za povezivanje Europe iznose 11 384 milijuna EUR, a doprinos Kohezijskog fonda 10 000 milijuna EUR, što predstavlja smanjenje od 12 % odnosno 13 %; primjećuje i ne može prihvatiti činjenicu da su smanjena samo sredstva dodijeljena za promet; naglašava da izazovi s kojima se suočava sektor prometa na unutarnjem tržištu i uspjeh Instrumenta za povezivanje Europe nisu spojivi sa smanjenjem iznosa omotnice za promet i traži od Komisije da ponovno razmotri predloženi iznos;

17.  smatra da bi se u okviru sljedećeg VFO-a trebale povećati financijske sposobnosti programa Instrument za povezivanje Europe kako bi se održala visoka razina vjerodostojnosti i privlačnosti za ulagače; smatra da bi u slučaju nedostatnih proračunskih sredstava za promet bio ugrožen završetak mreže TEN-T te da bi time ulaganja provedena iz javnih financija zapravo izgubila na vrijednosti;

18.  povrh toga, naglašava da kohezijska omotnica ima snažnu regionalnu dimenziju koja odgovara lokalnoj potražnji i da je ključna za završetak dijelova osnovne mreže u državama članicama korisnicama Kohezijskog fonda te stoga i za teritorijalnu koheziju EU-a; napominje da bi ulaganja u prometnu infrastrukturu EU-a, kad se provode uz doprinos iz Kohezijskog fonda, trebala ostati uravnotežen sustav izvora kojima se upravlja na središnjoj razini i onih za koje je upravljanje podijeljeno; naglašava da iznos izdvojen pod izravnim upravljanjem okvira Instrumenta za povezivanje Europe iz Kohezijskog fonda u sljedećem VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. mora ostati barem na istoj razini kao u prethodnom VFO-u za razdoblje 2014. – 2020., te da taj iznos mora biti dostatan za dovršetak onih projekata financiranih iz izdvojenih sredstava Kohezijskog fonda u okviru trenutačnog Instrumenta za povezivanje Europe, tijekom sljedećeg VFO-a za razdoblje 2021. – 2027;

19.  podsjeća da će za završetak osnovne prometne mreže u EU-u i ispunjenje političkih prioriteta i dalje biti potrebno sudjelovanje građana i dionika u donošenju odluka, transparentnost u ocjenjivanju i praćenju aktivnosti u području okoliša te korištenju financijskih sredstava, poboljšanje modalne integracije i promicanje komodalnih aktivnosti;

20.  poziva Komisiju i države članice da ustraju u glavnim ciljevima politike Instrumenta za povezivanje Europe u sektoru prometa: završetak osnovne mreže TEN-T do 2030., uključujući uvođenje Istraživanja i razvoja upravljanja zračnim prometom na jedinstvenom europskom nebu (SESAR), autocesta mora i Europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS) te prijelaz na čistu, konkurentnu i povezanu mobilnost, uključujući osnovnu infrastrukturu za punjenje za alternativna goriva diljem EU-a do 2025.; napredak u pogledu završetka sveobuhvatne mreže TEN-T do 2050.;

21.  ističe potrebu za stavljanje jačeg naglaska na pametne horizontalne projekte; stoga poziva Komisiju da razmotri mogućnost uspostave posebnih namjenskih i transnacionalnih inicijativa kako bi se ubrzala i osigurala pravilna provedba horizontalnih prioriteta poput ERTMS-a povećavanjem privatnih ulaganja, djelomično povezivanjem bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata;

22.  u pogledu sektora prometa podsjeća na važnost stavljanja naglaska na multimodalne i prekogranične veze, digitalna rješenja, promjenu načina prijevoza i održiviji promet; smatra da bi se u sklopu ažuriranog Instrumenta za povezivanje Europe prednost trebala dati i izravnijim poveznicama između osnovnih i sveobuhvatnih mreža; smatra da bi se ti ciljevi trebali odražavati u popisima prethodno utvrđenih projekata u okviru sljedeće uredbe o Instrumentu za povezivanje Europe;

23.  uviđa da bi sektor prometa trebao u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje nude digitalne i inovativne tehnologije te priznaje da je nova inovativna prometna infrastruktura uvijek privlačnija za ulaganja, osobito ona iz privatnog sektora; no ističe da je postojeća infrastruktura i dalje okosnica mreže EU-a te naglašava da je hitno potrebno više ulagati u održavanje postojeće infrastrukture; stoga poziva Komisiju da se pobrine za privlačnost prilagodbe ili modernizacije postojeće infrastrukture s velikom ambicijom u pogledu inovacija;

24.  poziva Komisiju da pozornost posebno posveti najudaljenijim regijama, kako je navedeno u članku 349. UFEU-a, proširenjem osnovne mreže luka kako bi se poboljšala povezanost unutar njihovih geografskih područja, među samim regijama, s kontinentom i s trećim zemljama; smatra da bi sve vrste prijevoza u najudaljenijim regijama trebalo sufinancirati u iznosu do 85 % kako bi se poboljšao njihov pristup pozivima i kako bi se stvorile redovite pomorske veze između najudaljenijih regija i kontinentalnih područja; poziva Komisiju da razmisli o uvođenju posebnog poziva za najudaljenije regije i da, osim toga, razmotri dodjelu sredstava za inovativne tehnologije za regionalne zračne luke u najudaljenijim regijama kako bi se zajamčila sigurnost i održavanje infrastrukture zračnih luka;

25.  pozdravlja ciljeve utvrđene u zajedničkoj komunikaciji o Akcijskom planu za vojnu mobilnost u smislu poboljšanja infrastrukture i omogućivanja sinergija; poziva Komisiju da iskoristi Instrument za povezivanje Europe kako bi podržala razvoj infrastrukture za civilnu obranu s dvojnom namjenom duž mreže TEN-T;

26.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i državama članicama.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(2) SL L 163, 24.6.2017., str. 1.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) SL C 101, 16.3.2018., str. 64.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0412.
(7) SL C 17, 18.1.2017., str. 20.


Stanje u Nikaragvi
PDF 149kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o stanju u Nikaragvi (2018/2711(RSP))
P8_TA(2018)0238RC-B8-0244/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nikaragvi, a posebno one od 18. prosinca 2008.(1), 26. studenoga 2009.(2) i 16. veljače 2017.(3),

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike iz 2012.,

–   uzimajući u obzir Strateški dokument i višegodišnji okvirni program EU-a za Nikaragvu za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava iz lipnja 2004.,

–   uzimajući u obzir Ustav Nikaragve,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. studenoga 2016. o konačnim rezultatima izbora u Nikaragvi,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije od 22. travnja 2018. i 15. svibnja 2018. o Nikaragvi,

–  uzimajući u obzir izvješće za medije Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 27. travnja 2018. o stanju ljudskih prava u Nikaragvi,

–  uzimajući u obzir posjet Međuameričke komisije za ljudska prava od 17. do 21. svibnja 2018. u svrhu ispitivanja stanja u Nikaragvi i preliminarnu izjavu te komisije od 21. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Ureda UN-a za ljudska prava Liz Throssell od 20. travnja 2018. o nasilju tijekom prosvjeda u Nikaragvi,

–  uzimajući u obzir izvješće za medije Organizacije američkih država od 14. svibnja 2018. o posjetu Nikaragvi radi ispitivanja tamošnjeg stanja,

–  uzimajući u obzir izvješće glavnog tajništva Organizacije američkih država od 20. siječnja 2017. o Nikaragvi i njegovu izjavu od 22. travnja 2018. u kojoj se osuđuje nasilje u Nikaragvi,

–  uzimajući u obzir priopćenja Biskupske konferencije Nikaragve, a posebno njezino najnovije priopćenje od 23. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da su prema izvještajima najmanje 84 osobe ubijene, da je više od 860 osoba ranjeno, a više od 400 uhićeno kao posljedica mirnog prosvjeda pod vodstvom studenata, koji su započeli 18. travnja 2018. kao protivljenje reformama sustava socijalne sigurnosti koje je najavio predsjednik Daniel Ortega; budući da većina žrtava ima prostrijelne rane na glavi, vratu, prsnom košu ili abdomenu, što snažno ukazuje na to da je riječ o izvansudskim smaknućima; budući da vlasti Nikaragve otvoreno ocrnjuju prosvjednike nazivajući ih vandalima i optužujući ih za političko manipuliranje;

B.  budući da je 23. travnja 2018. g. Ortega najavio ukidanje reforme sustava socijalne sigurnosti, no da su se prosvjedi proširili i prerasli u nemire koji još traju, uz upućene pozive na formiranje privremene vlade i ponovnu uspostavu demokratskog poretka; budući da je drugi izvor nezadovoljstva i otvorenog sukoba snažan porast ekstraktivnih aktivnosti usmjerenih na izvoz;

C.  budući da su 20. travnja 2018. protupobunjeničke snage i skupina članova Sandinističke fronte nacionalnog oslobođenja, djelujući potpuno nekažnjeno i uz znanje i pristanak policije, napale 600 studenata u Metropolitanskoj katedrali u Managui; budući da je Međuamerička komisija za ljudska prava zabilježila napade na četiri sveučilišta (UCA, UPOLI, UNA i UNAN);

D.   budući da velik broj žrtava svjedoči o brutalnoj represiji kojom se državne vlasti služe kršeći načela nužnosti i proporcionalnosti na temelju međunarodnog prava i standarda kojima se utvrđuju ograničenja uporabe sile; budući da je ravnateljica nacionalne policije Nikaragve Aminta Granera dala ostavku zbog prekomjerne uporabe sile;

E.  budući da je vlada proizvoljno zatvorila medijske kuće koje izvještavaju o prosvjedima i da su novinari koji su se tome na bilo koji način usprotivili zastrašivani i pritvoreni; budući da su udar vlasti Nikaragve na slobodu govora i uznemiravanje oporbenih čelnika osuđeni kao napad na građanske slobode; budući da je novinar Ángel Gahona usmrćen hicem tijekom javljanja uživo;

F.  budući da su organizacije za ljudska prava zabilježile brojne tvrdnje o nepostojanju pomoći i liječenja za ozlijeđene prosvjednike u javnim bolnicama;

G.   budući da je predsjednik Narodne skupštine Gustavo Porras 27. travnja 2018. najavio osnivanje povjerenstva za istinu koje će istražiti što se dogodilo tijekom prosvjeda; budući da je vijeće od sedam zakonodavaca, od kojih pet pripada stranci predsjednika Ortege, 6. svibnja 2018. odabralo pet članova povjerenstva i da je Narodna skupština ratificirala njihovo imenovanje;

H.  budući da je Međuamerička komisija za ljudska prava posjetila Nikaragvu od 17. do 21. svibnja 2018.; budući da je to tijelo dokumentiralo nezakonita i proizvoljna uhićenja, mučenje i okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje, cenzuru i napade na tisak te druge oblike zastrašivanja kao što su prijetnje, zlostavljanje i progon čiji je cilj raspuštanje prosvjeda i ometanje sudjelovanja građana;

I.  budući da nacionalni dijalog koji je 16. svibnja 2018. pokrenut između g. Ortege i nikaragvanske oporbe uz posredovanje Katoličke crkve nije uspio u pronalasku rješenja krize te je obustavljen jer su vladini pregovarači odbili raspravljati o programu u 40 točaka koji su predstavili posrednici i koji sadrži plan u cilju provedbe demokratskih izbora, uključujući reformu izbornog zakona, ranije održavanje izbora i zabranu reizbora predsjednika; budući da je predloženo osnivanje zajedničkog odbora od šest članova, tri iz vlade i tri iz platforme Građanski savez za pravdu i demokraciju („Alianza Cívica por la Justicia y la Democracia”);

J.  budući da je od 2007. g. Ortega izabran na predsjedničku dužnost u tri uzastopna navrata, unatoč činjenici da Ustav Nikaragve zabranjuje uzastopni reizbor, što svjedoči o korupciji i autoritarizmu u koji je ta zemlja utonula; budući da su institucije EU-a i Organizacija američkih država oštro kritizirale izbore održane 2011. i 2016. jer su provedeni bez prisutnosti promatrača iz bilo koje od tih dviju organizacija ili drugih vjerodostojnih međunarodnih promatrača;

K.  budući da je korupcija u javnom sektoru, koja uključuje korupciju povezanu s rodbinom g. Ortege, i dalje jedan od najvećih izazova; budući da su podmićivanje javnih službenika te nezakonita pljenidba i arbitrarne procjene koje provode carinske i porezne vlasti uobičajena pojava; budući da je izražena opravdana zabrinutost zbog nepotizma unutar vlade Nikaragve; budući da su skupine boraca za ljudska prava osudile postupno koncentriranje moći u okviru jednostranačke vladavine kao i slabljenje institucija;

L.  budući da u proteklom desetljeću država Nikaragva svjedoči padu demokracije i vladavine prava; budući da razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda moraju biti sastavni dio vanjskih politika EU-a, što se odnosi i na Sporazum o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike iz 2012.;

1.  osuđuje brutalnu represiju i zastrašivanje mirnih prosvjednika u Nikaragvi koji se protive reformi sustava socijalne sigurnosti, što je rezultiralo brojnim smrtnim slučajevima, nestancima i proizvoljnim uhićenjima od strane vlasti Nikaragve, oružanih snaga, policije i nasilnih skupina koje podupiru vladu; podsjeća sve pripadnike snaga sigurnosti Nikaragve da su povrh svega dužni štititi građane;

2.  izražava sućut i suosjećanje obiteljima svih žrtava poginulih ili ozlijeđenih tijekom prosvjeda;

3.  poziva vlasti Nikaragve da prestanu sa svim oblicima nasilja nad narodom koji ostvaruje pravo na slobodu izražavanja i pravo na okupljanje; također poziva prosvjednike i organizacije civilnog društva koje vode prosvjede da se prilikom ostvarivanja svojih prava suzdrže od upotrebe nasilja; odlučno poziva vlasti Nikaragve da puste na slobodu sve proizvoljno pritvorene osobe, da osiguraju kompenzaciju svim zahvaćenim članovima obitelji i da zajamče da ih neće kazneno progoniti; snažno potiče državne vlasti da se suzdrže od javnih izjava kojima se ocrnjuju prosvjednici, borci za ljudska prava i novinari te od upotrebe državnih medija za provedbu javnih kampanja kojima bi se nasilje moglo potaknuti;

4.  poziva vlasti Nikaragve da smjesta omoguće provedbu međunarodne, neovisne i transparentne istrage u cilju kaznenog progona osoba odgovornih za represiju i smrtne slučajeve do kojih je došlo tijekom prosvjeda; pozdravlja, u tom pogledu, posjet Međuameričke komisije za ljudska prava Nikaragvi te izražava zabrinutost zbog zaključaka preliminarnog izvješća; poziva međunarodnu zajednicu da preuzme aktivnu ulogu u privođenju odgovornih osoba pravdi;

5.  poziva vladu Nikaragve da prizna i poveća autoritet Odbora za praćenje provedbi preporuka Međuameričke komisije za ljudska prava te da izradi raspored sljedećih posjeta; traži da se uspostavi javni registar nazočnih u bolnicama, u skladu sa zahtjevom Međuameričke komisije za ljudska prava;

6.  poziva vlasti Nikaragve da svim akterima u društvu, među ostalim i oporbenim snagama, novinarima i borcima za ljudska prava, uključujući ekološke aktiviste i civilno društvo, pruže dovoljan prostor za slobodno djelovanje u okviru međunarodnog prava kako bi se pripremio teren za raspravu svih suprotstavljenih strana o stanju u Nikaragvi i održavanju stanja ljudskih prava u toj zemlji; podsjeća da su potpuno sudjelovanje oporbe, depolarizacija pravosuđa, kraj nekažnjavanju za kršenje zakona i pluralnost medija društvo ključni faktori za ponovnu uspostavu demokratskog poretka u zemlji;

7.  žali zbog kršenja slobode medija u Nikaragvi i prije prosvjeda i tijekom njih; smatra da je neprihvatljiva zapljena imovine medijskih kuća koju su vlasti provele tijekom prosvjeda; poziva vladu da ponovno uspostavi punu slobodu medija i slobodu izražavanja u toj zemlji i da prestane uznemiravati novinare;

8.   prima na znanje nedavni početak nacionalnog dijaloga i osnivanje povjerenstva za istinu, u kojemu je obvezno sudjelovanje neovisnih nacionalnih aktera iz svih sektora, kao i međunarodnih aktera; izražava žaljenje zbog neuspjeha prvog kruga nacionalnog dijaloga zbog ograničenja koja je nametnula vlada Nikaragve te izražava nadu da će nedavni nastavak dijaloga pružiti priliku za rješavanje krize i okončanje nasilja; naglašava da bi se dijalog trebao odvijati bez nasilja i represije, uz poštovanje zakona i Ustava te načela da sve promjene zakona moraju biti u skladu sa zakonski utvrđenim postupcima;

9.  osuđuje nezakonite poteze koji su u suprotnosti s pravosudnim sustavom i koji su rezultirali ustavnim ukidanjem ograničenja broja predsjedničkih mandata, čime je omogućen nastavak predsjedništva g. Ortege i jasno prekršeno pravo na demokratske izbore; ističe potrebu za snažnim demokratskim institucijama, slobodom okupljanja i političkim pluralizmom; u tom smislu poziva na izbornu reformu koja bi rezultirala poštenim, transparentnim i vjerodostojnim izborima u skladu s međunarodnim standardima i kojom bi se okončala politička kriza;

10.  poziva vlasti da suzbiju nekontroliranu korupciju u političkim krugovima u Nikaragvi koja dovodi u pitanje funkcioniranje svih državnih institucija i ograničava strana ulaganja; poziva na provedbu antikorupcijskih zakona u Nikaragvi, uključujući zakone o podmićivanju, zlouporabi položaja i olakšavanju isplata; izražava zabrinutost zbog poveznica predsjednika Ortege s drugim sukobima u regiji; poziva vlasti Nikaragve da potpišu i ratificiraju Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda;

11.  ističe da Nikaragvu, u svjetlu Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike, treba podsjetiti da je potrebno poštovati načela vladavine prave, demokracije i ljudskih prava, kako su utvrđena u klauzuli o ljudskim pravima tog sporazuma; odlučno poziva EU da prati stanje i da, po potrebi, razmotri mogućnost poduzimanja mjera; upozorava na potencijalne ozbiljne političke, ekonomske i investicijske posljedice kršenja ljudskih prava;

12.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Organizacije američkih država, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini, Srednjeameričkom parlamentu, Limskoj skupini te vladi i parlamentu Republike Nikaragve.

(1) SL C 45 E, 23.2.2010., str. 89.
(2) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 74.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0043.


Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena
PDF 188kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o provedbi zajedničkog radnog dokumenta službi (SWD(2015)0182) naslovljenog „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena” (2017/2012(INI))
P8_TA(2018)0239A8-0167/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir Konvenciju o suzbijanju trgovanja ljudima (CETS br. 197) i Konvenciju o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (CETS br. 201),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe od 11. svibnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir izvješće Fonda UN-a za stanovništvo (UNFPA) iz 2012. naslovljeno „Premladi u brak – zaustavljanje prakse dječjih brakova”,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju iz 1995. i Platformu za djelovanje proizašlu iz Četvrte svjetske konferencije te ishode njihovih revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te ishode revizijskih konferencija,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti br. 1325 (2000), 1820 (2009), 1888 (2009), 1889 (2010), 1960 (2011), 2106 (2013), 2122 (2013) i 2242 (2015),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe s Treće međunarodne konferencije o financiranju razvoja održane u srpnju 2015.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je donesen u rujnu 2015. i stupio na snagu 1. siječnja 2016., a posebno ciljeve održivog razvoja 1., 5., 8. i 10.,

–  uzimajući u obzir inicijativu „Spotlight” EU-a i UN-a,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članke 8. i 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2010. – 2015. (GAP I),

–  uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova (2011. – 2020.) koji je Vijeće usvojilo 7. ožujka 2011.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. naslovljenu „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 28. travnja 2015., koja je naslovljena „Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019., Ljudska prava kao trajni prioritet programa EU-a” (JOIN(2015)(0016)),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o rodu u okviru razvoja od 26. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. (GAP II), koji je Vijeće donijelo 26. listopada 2015. i njegovo godišnje izvješće o provedbi iz 2016., koje su 29. kolovoza 2017. objavile Komisija i Visoka predstavnica,

–  uzimajući u obzir Strateško djelovanje Komisije za ravnopravnost spolova za 2016. – 2019. od 3. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir da se člankom 208. UFEU uvodi načelo usklađenosti politika radi razvoja prema kojem se, pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, moraju uzeti u obzir ciljevi razvojne suradnje,

–  uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o obnovi Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju(2),

–  uzimajući u obzir europsku evaluaciju provedbe Akcijskog plana EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020., koju je u listopadu 2017. objavila Služba Europskog parlamenta za istraživanja,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije COC Nederland o provedbi smjernica EU-a o LGBTI osobama(3),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova, u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0167/2018),

A.  budući da je načelo jednakosti žena i muškaraca jedna od temeljnih vrijednosti EU-a koja je ugrađena u Ugovore EU-a i Povelju Europske unije o temeljnim pravima, te da se rodno osviještene politike stoga trebaju provoditi u svim aktivnostima i politikama EU-a i njima obuhvatiti u svrhu ostvarivanja jednakosti u praksi i postizanja održivog razvoja; budući da su jednakost i osnaživanje žena preduvjeti za postizanje ciljeva održivog razvoja za razdoblje nakon 2015. i također zasebno pitanje ljudskih prava kojim bi se trebalo baviti neovisno o njegovim koristima za razvoj i rast;

B.  budući da je peti cilj održivog razvoja postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i djevojčice diljem svijeta te budući da se radi ostvarivanja napretka u pogledu svih općih i specifičnih ciljeva održivog razvoja taj cilj mora u potpunosti obuhvatiti Planom održivog razvoja do 2030.;

C.  budući da nijedna strategija razvoja ne može biti učinkovita ako žene i djevojčice u njoj nemaju središnju ulogu;

D.  budući da je prvotni Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova (2010. – 2015.) (GAP I) donio određeni napredak, unatoč tome što ga je obilježilo nekoliko propusta: usko područje primjene, proračun bez rodne dimenzije, loše razumijevanje okvira za rodnu ravnopravnost koje su pokazale delegacije EU-a, nedovoljna predanost vodstva EU-a te nedostatak institucijskog ustroja i poticaja u cilju motiviranja i pružanja odgovarajuće potpore osoblju;

E.  budući da je u svojoj Rezoluciji od 8. listopada 2015. Parlament pozvao na rješavanje tih propusta i donošenje niza drugih promjena uključujući proširivanje područja primjene GAP-a i povećavanje odgovornosti za rodnu ravnopravnost na upravljačkoj razini;

F.  budući da će se 2018. obilježiti 70. godišnjica donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima te da se na načelu jednakosti temelji vizija ljudskih prava Povelje UN-a iz 1945., u kojoj se navodi da ljudska prava i temeljne slobode trebaju vrijediti za sva ljudska bića „bez diskriminacije na temelju rase, spola, jezika ili vjere”;

G.  budući da je novi Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. (GAP II) nastao na temelju preporuka Parlamenta s naglaskom na promjeni institucijske kulture EU-a na razini sjedišta i delegacija kako bi se postigla sistemska promjena u načinu na koji EU pristupa rodnim pitanjima, kao i s naglaskom na preobrazbi života žena i djevojčica kroz četiri ključna područja;

H.  budući da su četiri ključna područja u GAP-u II: osiguravanje fizičkog i psihičkog integriteta djevojčica i žena; promicanje ekonomskih i socijalnih prava te osnaživanje djevojčica i žena; jačanje glasa djevojčica i žena i njihova sudjelovanja; te horizontalni stup koji se sastoji od preobrazbe institucijske kulture službi Komisije i ESVD-a radi učinkovitijeg ispunjavanja obveza EU-a;

I.  budući da u Rezoluciji od 3. listopada 2017. o sužavanju prostora za djelovanje civilnog društva u zemljama u razvoju(4) Parlament ističe izrazitu važnost rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u okviru vanjskih odnosa EU-a;

J.  budući da je teško utvrditi proračunska sredstva dodijeljena aktivnostima za postizanje rodne ravnopravnosti jer rodno osviještena politika još nije internalizirana u raspodjeli svih proračunskih sredstava i odlukama o potrošnji kao dio proračunske metodologije kojom se u obzir uzima rodna perspektiva; budući da Komisija smatra da su se financijske obaveze EU-a povezane s rodnom ravnopravnošću povećale, ali kapaciteti ljudskih resursa za upravljanje tim povećanim opsegom posla u okviru Komisije i ESVD-a nisu;

K.  budući da je sudjelovanje žena u gospodarskim aktivnostima ključno za održivi razvoj i gospodarski rast;

L.  budući da rodna ravnopravnost često nije prisutna u sustavima za praćenje programa i projekata i procesima evaluacije i da se rodna analiza slabo koristi za izradu državnih strateških ciljeva, programa, projekata i dijaloga;

M.  budući da je godinu dana od donošenja GAP-a II prerano da bi se poduzela cjelovita ocjena njegova učinka; budući da se prije evaluacije određenog djelovanja EU-a preporuča razdoblje od najmanje tri godine intervencije ili provedbe politike; budući da cilj ove rezolucije stoga nije raspravljanje o ciljevima GAP-a II, nego razmatranje načina na koji su navedeni ciljevi provedeni tijekom prve godine i preporučivanje mjera za poboljšanje provedbe u narednim godinama;

N.  budući da je Konvenciju o pravima djeteta potpisalo 195 zemalja i pravno je obvezujuće naravi te da je riječ o jednom od ključnih instrumenata za rješavanje pitanja ranjivosti djevojčica te potrebe da im se pruži posebna zaštita i skrb;

O.  budući da je vrlo zabrinjavajuće ponovno uvođenje i proširenje takozvanog pravila globalnog blokiranja (Mexico City Policy), ukidanje sredstava za potporu svjetskom zdravlju koja je SAD davao organizacijama koje djevojčicama i ženama pružaju usluge planiranja obitelji te usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem; budući da će se to odraziti na programe koji se bave HIV-om/AIDS-om, zdravljem majki i djece, naporima za suzbijanje virusa Zika i drugim pitanjima u području zdravlja i bolesti, te organizacije koje pružaju ili zagovaraju usluge pobačaja, o njima savjetuju ili na njih upućuju, čak i ako to rade zahvaljujući vlastitim sredstvima koja ne dolaze iz SAD-a i čak ako je pobačaj u njihovoj zemlji djelovanja zakonit;

P.  budući da su delegacije i misije EU-a one koje prve moraju osigurati provedbu GAP-a II u partnerskim zemljama, a vodeći položaj i znanje voditelja i osoblja delegacija i misija imaju značajnu ulogu u osiguravanju uspješne provedbe GAP-a II; budući da i dalje postoje rodno uvjetovane prepreke koje sprječavaju žene da zauzmu vodeće i upravljačke položaje u delegacijama EU-a;

Q.  budući da samo trećina svih delegacija EU-a radi na ljudskim pravima LGBTI osoba; budući da se smjernice EU-a o LGBTI osobama ne primjenjuju ujednačeno; budući da njihova provedba u velikoj mjeri ovisi o znanju i interesu pojedinih veleposlanika, a ne o strukturnom pristupu;

R.  budući da sukobi, razdoblje nakon sukoba i osjetljive situacije različito utječu na žene i muškarce; budući da žene nisu samo žrtve, nego i pokretači pozitivnih promjena koji mogu doprinijeti sprečavanju i rješavanju sukoba, izgradnji mira, mirovnim pregovorima i obnovi nakon sukoba; budući da žene i djevojčice mogu iskusiti različite oblike diskriminacije i biti izloženije siromaštvu; budući da će svaka treća žena u svijetu u nekom trenutku svoga života vjerojatno biti žrtva fizičkog i seksualnog nasilja; budući da 14 milijuna djevojčica svake godine prisilno stupa u brak;

1.  prima na znanje objavljivanje prvog godišnjeg izvješća o provedbi za 2016. u kolovozu 2017., što pokazuje jasan napredak u provedbi GAP-a II;

2.  ističe da je, unatoč tome što je prošla jedna godina od donošenja GAP-a II, još uvijek riječ o samom početku, ali pozdravlja opći smjer djelovanja i konstatira niz pozitivnih trendova; međutim, primjećuje i niz izazova u pogledu izvješćivanja i provedbe ključnih prioriteta i rodno povezanih ciljeva održivog razvoja te praćenja napretka u pogledu svih ciljeva, kao i u pogledu uključivanja rodne dimenzije u dijalog u sklopu sektorske politike;

3.  napominje da je GAP II sastavljen u obliku zajedničkog radnog dokumenta službi; poziva Komisiju da pokaže svoju čvrstu odlučnost te da GAP II u budućnosti unaprijedi i preobrazi u komunikaciju o rodnoj ravnopravnosti;

4.  napominje da su najsuvremenija istraživanja o politikama i čvrsti dokazi ključni načini stjecanja znanja o rodnoj ravnopravnosti i osnaživanju žena radi izrada politika i strategija kojima se jača kapacitet Unije da rodnu ravnopravnost provede u djelo; stoga traži od ESVD-a i Komisije da posebnu pozornost posvete cilju koji podrazumijeva izvršenje neovisne procjene provedbe mjera utvrđenih u Prilogu 1. Akcijskom planu za ravnopravnost spolova;

5.  napominje da GAP II pruža sveobuhvatan program koji obuhvaća cjelokupne aktivnosti vanjske politike EU-a i u tom pogledu pozdravlja odabir tri tematska stupa, točnije osiguravanje fizičkog i psihičkog integriteta djevojčica i žena, promicanje ekonomskih i socijalnih prava i osnaživanje djevojčica i žena, te jačanje njihova glasa i sudjelovanja; ističe da je cilj tih stupova borba protiv glavnih čimbenika i uzroka diskriminacije i marginalizacije; prima na znanje i horizontalni stup koji se sastoji od preobrazbe institucijske kulture službi Komisije i ESVD-a kako bi se učinkovitije ispunile obveze EU-a u pogledu rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u okviru vanjskih odnosa Unije;

6.  ističe da glavni čimbenici i uzroci koji vode do diskriminacije i marginalizacije podrazumijevaju: seksualno i rodno uvjetovano nasilje nad ženama i djevojčicama, uključujući štetne tradicije kao što su dječji brakovi i genitalno sakaćenje žena; neodgovarajući pristup osnovnim sektorima i socijalnim uslugama, kao što su zdravstvo, obrazovanje, voda, odvodnja i prehrana; poteškoće u dobivanju pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju; te nejednako sudjelovanje u javnim i privatnim institucijama, kao i u političkom odlučivanju i u mirovnim procesima;

7.  podsjeća da se rodna nejednakost preklapa s drugim oblicima nejednakosti, te ih pogoršava, i da razumijevanje tog problema mora odrediti izbor prioriteta i obveza za djelovanje;

8.  poziva na to da se pri provedbi GAP-a II veća pozornost usmjeri na djevojčice i žene koje se suočavaju s dodatnom diskriminacijom na temelju etničke pripadnosti, seksualnosti, invalidnosti, kaste ili dobi, kako bi se u skladu s tim razvrstali podaci;

9.  naglašava da su veće uključivanje žena na tržište rada, poboljšanje potpore ženskom poduzetništvu, očuvanje jednakih mogućnosti i jednake plaće za muškarce i žene te promicanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života ključni čimbenici za postizanje uključivog i dugoročnog gospodarskog rasta, borbu protiv nejednakosti i promicanje financijske neovisnosti žena;

10.  pozdravlja uspostavu čvrstog okvira praćenja i odgovornosti za mjerenje i praćenje napretka GAP-a II i potvrđuje da se njegovom povećanom ambicijom pruža stvarna mogućnost EU-u da u području vanjskih odnosa promiče ravnopravnost žena i muškaraca te osnaživanje djevojčica i žena; primjećuje, međutim, potrebu za dubljim razumijevanjem i harmonizacijom tog okvira kako bi se na odgovarajući način ocijenio utjecaj djelovanja EU-a;

11.  primjećuje važnost jačanja politika i mjera za promicanje obrazovanja djevojčica i njegov utjecaj u pogledu njihova zdravlja i ekonomskog osnaživanja; ističe da su djevojčice i mlade žene posebno ranjive i da je potrebno posvetiti posebnu pozornost kako bi se osigurao njihov pristup svim razinama obrazovanja; u tom pogledu poziva da se razmotri niz mogućnosti u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM);

12.  ističe da je veće sudjelovanje i javnog i privatnog sektora ključno za unapređenje prava žena i njihova ekonomskog osnaživanja u različitim gospodarskim sektorima; ističe potrebu za uključenjem i prisutnošću žena u novim gospodarskim sektorima koji su važni za održiv razvoj, uključujući sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija; ističe da poduzetništvo ima važnu ulogu u jačanju prava žena; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, a posebno poduzetnicama, kako bi im se omogućilo da profitiraju od rasta ostvarenog u privatnom sektoru;

13.  ističe da je potrebno osnažiti žene u ruralnim područjima boljim pristupom zemljištu, vodi, obrazovanju i osposobljavanju, tržištima i financijskim uslugama;

14.  poziva EU da promiče veće sudjelovanje žena u procesima održavanja i izgradnje mira te vojnim i civilnim misijama EU-a za upravljanje krizama;

Postignuća GAP-a II

15.  pozdravlja proširenje GAP-a na sve vanjske službe EU-a i države članice te primjećuje važan napredak u promjeni institucijske kulture EU-a na razini sjedišta i delegacija, što je ključ jačanja učinkovitosti inicijativa EU-a i njihova učinka na rodnu ravnopravnost; također pozdravlja obvezni zahtjev koji je za sve sudionike iz EU-a uveden na temelju GAP-a II za godišnje izvješćivanje o napretku postignutom u najmanje jednom tematskom području; međutim, ponavlja potrebu za osnaženim vodstvom i postojanim poboljšanjima usklađenosti i koordinacije između institucija EU-a i država članica uz upotrebu postojećih struktura i proračuna;

16.  pozdravlja činjenicu da su službe Komisije, ESVD, 81 % delegacija EU-a i 22 države članice podnijeli izvješća o rodnoj ravnopravnosti za 2016.; iako je svjestan da bi mogle postojati iznimne okolnosti koje objašnjavaju zašto delegacije ne izvješćuju, očekuje od delegacija i država članica da pojačaju svoje napore, te želi vidjeti postojani napredak godinu za godinom u cilju da će sva izvješća biti podnesena; prima na znanje činjenicu da među državama članicama i dalje postoje znatne razlike; podsjeća da će potpuno poštovanje u pogledu podnošenja izvješća o GAP-u i njegove provedbe biti ključni za ostvarivanje cilja GAP-a II o promicanju rodne ravnopravnosti u 85 % svih novih inicijativa do 2020.;

17.  pozdravlja konkretne korake prema promjeni kulture i uvođenju obavezne rodne analize za sva nova poduzeta vanjska djelovanja, čime se cjelokupna odgovornost za izvješćivanje u vezi s GAP-om stavlja na voditelje delegacija EU-a, ali i povećani broj osoblja na visokim razinama koje je uključeno u provedbu GAP-a II i imenovanje sve većeg broja zagovaratelja i kontaktnih točaka u području rodne ravnopravnosti u delegacijama EU-a, iako, kako stvari sada stoje, kontaktne točke za rodnu ravnopravnost postoje samo u polovici delegacija EU-a; poziva na to da se više vremena na upravljačkoj razini posveti rodnim pitanjima i da delegacije koje još nisu imenuju vlastite kontaktne točke za rodna pitanja; ističe da bi svim kontaktnim točkama za rodna pitanja trebalo omogućiti dovoljno vremena i kapaciteta kako bi ispunile svoje zadaće;

18.  izražava žaljenje zbog toga što su prema izvješću ESVD-a iz studenoga 2016. u samo nekoliko misija EU-a u okviru ZSOP-a organizirane obuke o seksualnom ili rodno uvjetovanom uznemiravanju te napominje da 2015. nije bilo prijavljenih slučajeva seksualnog ili rodno uvjetovanog uznemiravanja, zlostavljanja ili nasilja u okviru misija ZSOP-a; ističe važnost politike nulte tolerancije u slučajevima seksualnog ili rodno uvjetovanog uznemiravanja kao i pružanja potpore institucijskim strukturama usredotočenima na sprečavanje seksualnog ili rodno uvjetovanog nasilja; poziva ESVD i države članice da pruže potporu svim naporima usmjerenima na borbu protiv seksualnog ili rodno uvjetovanog nasilja u međunarodnim mirovnim operacijama te da se pobrinu za učinkovitu zaštitu zviždača i žrtava;

19.  pozdravlja povećan broj mjera usredotočenih na rodnu ravnopravnost (pokazatelji G1 i G2) i zahtjev prema kojem delegacije moraju opravdati projekte koji nemaju to težište; ističe da cjelokupni porast broja takvih projekata ne bi trebao biti na štetu konkretnih rodno usmjerenih projekata (pokazatelj G2) te stoga preporučuje poseban cilj za projekte G2; prima na znanje da je nejasno na koji se način ciljane (G2) i usmjerene mjere (G1) dopunjuju; poziva na poduzimanje daljnjih napora za pojašnjenje rodno osviještenih politika i povećanje ciljanih mjera;

20.  primjećuje da se u programiranju i odabiru projekata ponavlja tek nekoliko aspekata rodne ravnopravnosti; poziva provedbene aktere da iskoriste cjelokupna područja rodne ravnopravnosti;

21.  osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama, kao i sve oblike rodno uvjetovanog nasilja, uključujući trgovinu ljudima, spolno iskorištavanje, prisilne brakove, zločine iz časti, genitalno sakaćenje žena i korištenje seksualnim nasiljem u ratne svrhe; poziva EU i sve države članice da ratificiraju Istanbulsku konvenciju, prvi pravno obvezujući međunarodni instrument čija je svrha sprečavanje nasilja nad ženama i borba protiv njega;

22.  žali što se žene koje su iskusile ili su suočene s nasiljem ne podupiru, kada je riječ o nasilju muškaraca, u jednakoj mjeri u pogledu informiranja, pristupa i osiguravanja skloništa, usluga podrške i prava, telefonskih linija za pomoć, kriznih centara za žrtve silovanja itd.; naglašava da bi u središtu Istanbulske konvencije trebalo biti nasilje muškaraca nad ženama, uz istovremeno rješavanje svih oblika rodno uvjetovanog nasilja suzbijanjem nasilja utemeljenog na sjecištu različitih osnova, uključujući spolnu orijentaciju, rodni identitet i rodno izražavanje; naglašava važnost strateških mjera za proaktivnu borbu protiv rodnih stereotipa i obrazaca patrijarhata, rasizma, seksizma, homofobije i transfobije, kao i rodne normativnosti i heteronormativnosti;

23.  iznimno žali zbog toga što se čini da se trenutačnim programiranjem zapostavlja rodna dimenzija u kriznim situacijama ili teškim sukobima, što, među ostalim, znači da djevojčice i žene koje su žrtve ratnog silovanja nemaju pristup nediskriminirajućoj skrbi, a posebno sveobuhvatnoj zdravstvenoj zaštiti; poziva Komisiju da sustavno provodi GAP II u kontekstu pružanja humanitarne pomoći u kojem mora osigurati nediskriminirajući pristup zdravstvenim uslugama te da aktivno obavještava svoje humanitarne partnere o svojoj politici prema kojoj se, u slučajevima kada trudnoća ugrožava život žene ili djevojčice ili uzrokuje nepodnošljivu patnju, međunarodnim humanitarnim pravom može opravdati omogućavanje sigurnog pobačaja; potiče na to da pružanje humanitarne pomoći EU-a i njegovih država članica ne podliježe ograničenjima koja nameću drugi partnerski donatori u pogledu potrebnog liječenja, uključujući dostupnost sigurnog prekida trudnoće za žene i djevojčice koje su žrtve silovanja u oružanim sukobima; pozdravlja činjenicu da su mnoge delegacije EU-a bile usredotočene na borbu protiv nasilja nad ženama; u tom kontekstu inzistira da je potrebno zajamčiti zaštitu prava na život i dostojanstvo svim ženama i djevojčicama aktivnom borbom protiv štetnih praksi kao što je rodno uvjetovano ubojstvo; ističe da je potrebno iskorijeniti korištenje silovanja kao sredstva ratovanja i ugnjetavanja te da EU mora vršiti pritisak na vlade trećih zemalja i sve uključene dionike u regijama u kojima se provodi takvo rodno uvjetovano nasilje kako bi se ta praksa obustavila, počinitelje privelo pravdi, a preživjelima, pogođenim ženama i zajednicama pomoglo u ozdravljenju i oporavku;

24.  naglašava da univerzalno poštovanje i pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima doprinosi postizanju svih ciljeva održivog razvoja povezanih sa zdravljem, kao što je prenatalna skrb i mjere za izbjegavanje visokorizičnih poroda i smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece; ističe da su planiranje obitelji, zdravstvene usluge za rodilje i sigurne i zakonite usluge pobačaja važni elementi za spašavanje života žena; međutim, žali što se prioriteti vezani uz planiranje obitelji ili reproduktivno zdravlje zanemaruju i u smislu financiranja i u smislu programa; zabrinut je zbog činjenice da ni jedna delegacija EU-a na području Bliskog istoka i sjeverne Afrike te Europe i Srednje Azije nije odabrala nijedan pokazatelj u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, unatoč velikim potrebama u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u tim regijama; poziva delegacije EU-a u tim regijama da ponovno razmotre te zabrinjavajuće podatke kako bi se utvrdilo jesu li povezani s netočnim izvješćivanjem ili je li potrebno nadopuniti postojeće programe s ciljanim mjerama u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, koristeći se revizijom programa sredinom provedbenog razdoblja; ističe da bi trebalo zadržati posebno poglavlje o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima u godišnjem izvješću kako bi se mogao ocijeniti stvarni učinak promjena u okviru GAP-a II i kako bi se osiguralo da napredak u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava bude primjereno obuhvaćen metodološkim pristupom izvješća;

25.  napominje da izvješće pokazuje da postoji potreba za snažnijim djelovanjem u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava kao preduvjeta rodne ravnopravnosti te potreba za odgovarajućim alatima za mjerenje postignutog napretka kada je riječ o osiguranju univerzalnog pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima kako je dogovoreno u skladu s obvezama EU-a prema Akcijskom programu Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju i Pekinškoj platformi za djelovanje te zaključnim dokumentima njihovih revizijskih konferencija u pogledu cilja održivog razvoja 5.6; u tom pogledu također podsjeća na ciljeve održivog razvoja 3.7. i 5.3.;

26.  žali zbog toga što se u kontekstu sve manjeg prostora za djelovanje civilnog društva cilju 18. o organizacijama za ženska prava i borcima za ljudska prava žena posvećuje malo pozornosti; zabrinut je zbog toga što je tematskom prioritetu o političkim i civilnim pravima, posebno o sudjelovanju žena i djevojčica u političkim i civilnim pravima, posvećeno nedovoljno važnosti prilikom provedbe GAP-a II;

Ključne preporuke za Komisiju/ESVD

27.  poziva Komisiju i ESVD da poduzmu daljnje korake kako bi olakšali razmjenu najboljih praksi u poboljšanju rodne ravnopravnosti i rodno osviještenih politika među delegacijama i odjelima, npr. uspostavom i promicanjem mreže kontaktnih točaka za rodna pitanja te razmjenom pozitivnijih primjera uspješne prakse, uključujući među ostalim izradu i provedbu programa te sustavne rodne analize, te da osiguraju da se rodnim analizama stvarno utječe na programe koje provode delegacije EU-a;

28.  ističe da je postignut znatan napredak u različitim prioritetnim područjima, međutim, da je u nekima zabilježeno sporije napredovanje od očekivanog; poziva Komisiju da provede studiju kojoj bi cilj bio utvrditi zašto delegacije EU-a češće u obzir uzimaju određene tematske ciljeve i određena prioritetna područja, u kojima se postiže veći napredak;

29.  poziva na to da se prilagođenim osposobljavanjem, reorganizacijom postojećih struktura i dodatnim osobljem jačaju kapaciteti u području ljudskih resursa koji se bave promicanjem rodne ravnopravnosti u službama Komisije; sugerira da bi se povećanim osposobljavanjem osoblja, koje je namijenjeno prvenstveno osobama na višim rukovodećim položajima i koje bi podrazumijevalo posebno osposobljavanje o rodnim pitanjima za ranjivije skupine, i uvođenjem kontaktne točke za rodna pitanja po jedinici te uvođenjem skupine za koordinaciju rodnih pitanja u jedinice Glavne uprave za međunarodnu suradnju i razvoj, Glavne uprave za susjedsku politiku i pregovore o proširenju, Glavne uprave za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći te u ESVD u većoj mjeri doprinijelo promicanju rodne ravnopravnosti u odjelima za vanjsku politiku; smatra da bi poboljšanja i daljnja specijalizacija u području osposobljavanja o pitanjima rodne ravnopravnosti također trebala biti dostupna lokalnim partnerima na državnoj razini i nedržavnim akterima, uključujući nevladine organizacije;

30.  naglašava potrebu za osiguravanjem dosljednosti i usklađenosti među svim postojećim vanjskim instrumentima i politikama EU-a u odnosu na rodno osviještenu politiku, uključujući novi konsenzus o razvoju, paket resursa EU-a o rodno osviještenoj politici u razvojnoj suradnji i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju;

31.  pozdravlja dopis sa smjernicama od 8. ožujka 2016. u kojemu se navode sredstva i instrumenti za provedbu GAP-a II i koje se primjenjuju na Glavnu upravu za međunarodnu suradnju i razvoj i ESVD te poziva na uspostavu smjernica u svim europskim službama uključenima u provedbu GAP-a II;

32.  pozdravlja pokretanje zajedničke globalne inicijative EU-a i UN-a za rodnu ravnopravnost (inicijativa „Spotlight”), u skladu s ciljem GAP-a II, za rješavanje seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i štetnih praksi poput genitalnog sakaćenja žena, ranih prisilnih brakova ili trgovanja ljudima; napominje, međutim, da se inicijativa „Spotlight” bavi uglavnom elementima programa od zajedničkog globalnog interesa, što je dokazano izvješćem o provedbi, i stoga naglašava potrebu promicanja rodne ravnopravnosti na sveobuhvatniji način, prikladnom kombinacijom programa i modaliteta; poziva na to da se inicijativi „Spotlight” dodijele dodatna sredstva koja još nisu namijenjena za rodnu ravnopravnost; poziva Komisiju da iskoristi reviziju svojih programa međunarodne suradnje sredinom provedbenog razdoblja za povećanje sredstava za Paket sredstava za rodna pitanja kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi GAP-a II, uključujući integriranje rodnih pitanja u bilateralnu suradnju i putem tematskih programa;

33.  naglašava da EU svojim vanjskim odnosima mora promicati i obuhvaćati načelo ravnopravnosti žena i muškaraca, međutim, napominje da u GAP-u II nije posvećena dovoljna pozornost pitanju veze između trgovine i rodne problematike te da, općenito, promicanje rodne ravnopravnosti ostaje višedimenzionalni izazov; u tom kontekstu podsjeća na to da su pregovori o trgovinskim sporazumima, a posebno poglavlja o trgovini i održivom razvoju kojima su obuhvaćena prava radnika, važan alat za promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca te osnaživanje žena u trećim zemljama; stoga poziva Glavnu upravu za trgovinu da poduzme korake za uključivanje GAP-a II u svoj rad te da svi trgovinski sporazumi EU-a sadrže prava djevojčica i žena i rodnu ravnopravnost, kao pokretače rasta, kako bi se poštovale temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada o rodnim i radničkim pravima, uključujući prisilni i dječji rad; podsjeća na potrebu praćenja učinka trgovinskih politika EU-a na osnaživanje žena i rodnu ravnopravnost tijekom njihove provedbe;

34.  napominje da je osnaživanje djevojčica i žena jedan od navedenih ciljeva vanjskog djelovanja EU-a u okviru globalne strategije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku; napominje da uloga žena u mirovnim pregovorima i posredovanju u obliku u kojem se uzima u obzir u GAP-u II nije dovoljna; naglašava važnu ulogu žena u promicanju dijaloga i izgradnji povjerenja, stvaranju saveza za mir i pružanju različitih perspektiva o tome što znače mir i sigurnost, posebno kada je riječ o sprečavanju i rješavanju sukoba i obnovi nakon sukoba; napominje da promicanje prava žena u zemljama u kojima vladaju krize ili sukobi osnažuje zajednice i čini ih otpornijima; pozdravlja imenovanje glavne savjetnice ESVD-a za rodna pitanja i provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1325 o ženama, miru i sigurnosti; potiče snažnije djelovanje država članica EU-a i međunarodne zajednice u okviru UN-a kako bi se učinkovitije prionulo rješavanju utjecaja sukoba na žene i djevojčice kao i stanja nakon sukoba; poziva Komisiju da pruži podršku novoj globalnoj mreži kontaktnih točaka za žene, mir i sigurnost; napominje važnost Rezolucije 2250 Vijeća sigurnosti UN-a o mladima, miru i sigurnosti, kao i pronalaska najboljih mogućih načina na koje EU može provesti tu rezoluciju;

35.  podsjeća na svoj zahtjev da se u okviru trgovinskih pregovora s Čileom uvrsti posebno poglavlje o trgovini i rodnoj ravnopravnosti te o osnaživanju žena; naglašava da je to prvi put da se predloženo uvođenje takvog posebnog poglavlja u neki trgovinski sporazum provodi u djelo; ustraje u potrebi da ga se obavještava o sadržaju tog poglavlja i da to poglavlje ocijeni prije donošenja odluka na općenitoj razini; potiče EU na uvođenje horizontalnih mjera u trgovinske sporazume radi promicanja rodne ravnopravnosti, razmjene najboljih praksi i omogućavanja ženama da imaju više koristi od trgovinskih sporazuma;

36.  poziva na prikupljanje podataka razvrstanih prema spolu u ključnim sektorima koji su najviše pogođeni trgovinskim sporazumima, kako bi se osigurao koristan alat za što preciznije predviđanje njihovih učinaka na živote žena i za suzbijanje bilo kakvih štetnih utjecaja; poziva na stvaranje mehanizma za praćenje i jačanje rodne politike u trgovinskim sporazumima;

37.  pozdravlja tematski prioritet u pogledu ekonomskog i socijalnog osnaživanja i analizu prepreka u pristupu proizvodnim resursima, među kojima su zemljište i odgovarajuće djelatnosti; ponavlja da, iako se EU obvezao na ulaganje u rodnu ravnopravnost u poljoprivredi, službena razvojna pomoć za poljoprivredu nije primarno namijenjena poljoprivrednicama te poziva EU i države članice da dodjeljuju više resursa poljoprivrednicama, u skladu s ciljem 5. GAP-a II;

38.  snažno potiče institucije da znatno poboljšaju udio žena kada je riječ o upućivanju u delegacije EU-a, te njihovu vodstvu s obzirom na to da su žene na čelu tek 28 od ukupno 138 delegacija, ali i kada je riječ o ženama u svojstvu voditelja misija (trenutačno 5 žena od ukupno 17 misija); stoga poziva Komisiju i ESVD da učinkovito provode ciljane politike kako bi se ženama olakšao pristup vodećim i upravljačkim položajima; ističe nisku prisutnost žena u postupku donošenja odluka, što svjedoči o postojanju nevidljivih prepreka koje ih sprječavaju da zauzimaju položaje veće odgovornosti;

39.  ističe da će uspjeh GAP-a II u konačnici ovisiti o dugoročnom i dosljednom angažmanu visokopozicioniranih političkih čelnika i višeg vodstva svih aktera EU-a, kao i o dostupnosti dostatnih ljudskih i financijskih resursa za njegovu provedbu te o prilagodbi aktivnosti EU-a lokalnim okolnostima u zemljama primateljicama; u tom pogledu pozdravlja pozitivni angažman povjerenika odgovornog za međunarodnu suradnju i razvoj te potiče ostale povjerenike na veću angažiranost; napominje da je potrebno da Visoka predstavnica i osobe na rukovodećim položajima iskažu snažnije političko vodstvo radi povećanja sredstava i odgovornosti te radi koordiniranja i jačanja tog angažmana u narednim godinama; poziva sve aktere EU-a da se koriste Paketom sredstava za rodna pitanja kako bi se osiguralo da se rodno osviještena politika dosljedno primjenjuje za ostvarivanje ambicioznih ciljeva GAP-a II;

40.  snažno osuđuje ponovno uvođenje, u siječnju 2017. u SAD-u, i širenje takozvanog pravila globalnog blokiranja (Mexico City Policy) i njegov utjecaj na globalno pružanje zdravstvene skrbi ženama i djevojčicama te na njihova prava; ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da proaktivno podupiru prava žena diljem svijeta i znatno povećaju nacionalnu i europsku razvojnu pomoć za spolno i reproduktivno zdravlje i prava, osobito za pristup obiteljskom planiranju te sigurnom i zakonitom pobačaju bez diskriminacije, u cilju smanjenja nedostatka sredstava zbog politike SAD-a u tom području;

41.  poziva ESVD da poboljša provedbu smjernica EU-a o LGBTI osobama i da osigura da se delegacije EU-a redovito savjetuju s organizacijama koje promiču prava LGBTI osoba i obavještavaju ih o tome što se poduzima u vezi s njihovim pravima, kako bi se osiguralo da razina sudjelovanja i poduzetih aktivnosti ovise o potrebama zajednice LGBTI u određenoj zemlji, a ne o osobnom angažmanu osoblja delegacije, te da koordinira strategije i djelovanja ne samo s nacionalnim veleposlanstvima država članica EU-a, već i s veleposlanstvima u trećim zemljama te međunarodnim organizacijama kao što je UN;

42.  napominje da će biti potrebna odgovarajuća sredstva za pitanje rodne ravnopravnosti u vanjskim odnosima kako bi se održala politička predanost tom cilju; ističe da su trenutačna sredstva za rodnu ravnopravnost i aktivnosti osnaživanja žena nedovoljna te poziva da se u sljedećem VFO-u povećaju sredstva namijenjena za to;

Ključne preporuke za delegacije EU-a

43.  pozdravlja fleksibilnost u okviru GAP-a II kojom se delegacijama daje mogućnost odabira prioriteta u skladu s okolnostima konkretne zemlje, jer se time omogućuje analiza i procjena posebnih potreba svake zemlje ili regije, čime se rješava poseban izazov jačanja prava žena i njihova ekonomskog osnaživanja; ipak preporučuje da se delegacije potiču na to da pokažu napredak barem u području jednog prioriteta po tematskom stupu do kraja provedbe GAP-a II kako bi se osigurala što ujednačenija pokrivenost raznih tematskih područja kao što su jačanje politika i mjera kojima se promiče obrazovanje djevojčica te njihova utjecaja u pogledu zdravlja i ekonomskog osnaživanja; poziva na to da se naglasak stavi na stanje žena i djevojčica u područjima pogođenim sukobima, kao i na rodno uvjetovano nasilje, a posebice na korištenje silovanja kao ratnog oružja; nadalje podsjeća da se aktivnosti i projekti financirani iz proračuna EU-a trebaju sustavno usmjeravati na rješavanje problema rodne neravnopravnosti i diskriminacije;

44.  podsjeća na obvezu koja proizlazi iz Ugovora da se primjenjuje sustavno uvođenje rodno osviještene politike u sve aktivnosti EU-a, među ostalim u političke dijaloge i sve dijaloge o sektorskim politikama, te u područja poput energetike, poljoprivrede, prometa, obrazovanja i javne uprave kojima se dosad posvećivalo manje pozornosti; ustraje u tome da se rodno osviještene politike uključe u nacionalne planove i okvire politika kako bi se osiguralo da partnerske zemlje preuzmu obveze i odgovornosti, istovremeno podsjećajući na važnost podržavanja razvojnih projekata na čijem su čelu žene iz dotičnih zemalja; naglašava važnost rada s partnerskim zemljama u pripremi nacionalnih proračuna s rodnom dimenzijom;

45.  poziva na uspostavu namjenske proračunske linije za rodnu ravnopravnost kako bi se na vidljiviji način pokušalo riješiti pitanje političkog sudjelovanja i zastupljenosti žena u EU-u i njegovim susjednim zemljama; naglašava da bi ti programi trebali u potpunosti biti integrirani u ciljeve i programe organizacije UN Women te bi se njima trebali odrediti mjerljivi ciljevi u svrhu redovitog praćenja napretka u području rodne ravnopravnosti u istočnom i južnom susjedstvu, jačanja suradnje i angažmana s vladama partnerskih zemalja u cilju bržeg ostvarivanja boljih rezultata, u kontekstu bilateralnog partnerstva i sporazuma o pridruživanju;

46.  napominje da se osposobljavanje u području rodno osviještene politike provodi samo u nekim delegacijama i da velik udio osposobljenog osoblja ima ugovorni status s privremenim angažmanom; poziva delegacije EU-a da pronađu rješenje za tu situaciju;

47.  naglašava da je važno tijekom političkog dijaloga poboljšati sudjelovanje žena u obrazovanju, gospodarskim aktivnostima, zapošljavanju i poslovnim mogućnostima kao prioritetnim sredstvima jačanja položaja žena u društvu;

48.  ističe važnost provedbe sustavnih rodnih analiza potkrijepljenih dokazima koristeći se, po mogućnosti, podacima razvrstanima prema spolu i dobi, uz savjetovanje i sudjelovanje lokalnih organizacija civilnog društva i ženskih skupina, organizacija za ljudska prava te lokalnih i regionalnih vlasti u pogledu odabira ciljeva i ocjenjivanja tog odabira, načina provedbe i praćenja izvora, te učinkovitosti i održivosti ishoda; pozdravlja činjenicu da su izrađene 42 analize koje se odnose na rodnu ravnopravnost za pojedine zemlje i potiče sve ostale zemlje da brzo dovrše svoje analize, da više koriste kriterije za rodnu ravnopravnost u sustavima za nadzor programa i projekata i procesima evaluacije te da u definiranje državnih strateških ciljeva, programa, projekata i dijaloga uključe rodnu analizu; potiče EU da istraži mogućnosti sustavnije razmjene rodnih analiza te njihova upravljanja i ažuriranja kako bi se doprinijelo poboljšanju koordinacije, izbjeglo ograničavanje rodne analize na očigledna područja politike kao što su obrazovanje i zdravlje majki, ali i kako bi se uzelo u obzir i područja koja se trenutačno pogrešno smatraju rodno neutralnima, posebice poljoprivreda, klima ili energija;

49.  napominje da je u zajedničkom radnom dokumentu službi o okviru za razdoblje 2016. – 2020. Komisija priznala da se financijsko ulaganje EU-a u rodnu ravnopravnost nije sustavno mjerilo; poziva Komisiju da zauzme jasan pristup usmjeren na rezultate kojim se utvrđuju visoki standardi mehanizama za izvještavanje, evaluaciju i odgovornost te da potiče odlučivanje na temelju dokaza kako bi se dostupna financijska sredstva koristila učinkovitije i djelotvornije; traži da se izradi izvješće kojim bi se točno odredilo koliko je sredstava konkretno namijenjeno za rodno osviještene politike i koji su najznačajniji postignuti ciljevi;

50.  naglašava potrebu daljnjeg poboljšanja prikupljanja podataka na nacionalnoj razini, izrade specifičnih pokazatelja s ciljevima utvrđenima na temelju tih pokazatelja, kao i važnost toga da je njihovo praćenje u skladu s okvirom ciljeva održivog razvoja;

51.  podsjeća da su prava žena ljudska prava te potiče daljnji rad u smislu rješavanja pitanja društvenih i kulturnih normi i rodnih stereotipa u društvima s pomoću povećane suradnje s civilnim društvom i lokalnim organizacijama koje zagovaraju prava žena i njihovo osnaživanje, posebice u kontekstu nestabilnosti države i sukoba te izvanredne situacije; vjeruje da su stvaranje novih mreža ili razvoj postojećih te uključivanje svih glavnih aktera, uključujući privatni sektor, od ključne važnosti, kao i razvoj javno-privatnih partnerstava, ako je to moguće; naglašava potrebu za većom ulogom žena u lokalnim zajednicama i nevladinim organizacijama u pogledu praćenja lokalnih vlasti i pozivanja istih na odgovornost; umjesto da se žene i djevojke prikazuje kao „ranjive”, smatra da je potrebno staviti naglasak na njihovu ulogu kao nositeljica promjena i razvoja te kao mirovnih aktera u rješavanju sukoba; naglašava da su uključivanje dječaka i muškaraca, kao i njihovo aktivno sudjelovanje, potrebni kako bi se osigurala stvarna ravnopravnost žena i muškaraca; stoga potiče široko obrazovanje za promjenu ponašanja u vezi s rodno uvjetovanim nasiljem, uz uključivanje svih muškarca, dječaka i zajednica; naglašava da društvene norme u pogledu ženskih i muških uloga stavljaju žene u ranjiviji položaj, osobito u odnosu na njihovo spolno i reproduktivno zdravlje, i dovode do štetnih praksi poput genitalnog sakaćenja žena te dječjih, ranih i prisilnih brakova;

52.  poziva EU da promiče pravne okvire i strategije kojima se potiče veće i učinkovitije sudjelovanje žena u procesima održavanja i izgradnje mira te posredovanja i vojnim i civilnim misijama EU-a za upravljanje krizama, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 o ženama, miru i sigurnosti, s posebnim naglaskom na seksualno nasilje povezano sa sukobima; u tom kontekstu smatra da rodno osjetljiva analiza sukoba, uz savjetovanje s akterima na razini zajednice i organizacijama žena, može omogućiti bolje razumijevanje uloge žena u sukobima;

53.  ističe da je potrebno dodijeliti proračunska sredstva za programe namijenjene za sprečavanje dječjih brakova, kojima se nastoji stvoriti okružje u kojem djevojčice mogu ostvariti svoj puni potencijal, među ostalim i preko obrazovnih, socijalnih i gospodarskih programa za djevojčice koje nisu u obrazovnom sustavu, programa za zaštitu djece, skloništa za djevojčice i žene, pravnog savjetovanja i psihološke potpore;

54.  ističe da je redovitim dijalozima i suradnjom s delegacijama EU-a važno povećati uključenost organizacija civilnog društva i drugih dionika, poput aktera u području ljudskih prava, zdravlja ili okoliša, s obzirom na to da će takva suradnja doprinijeti poboljšanju vidljivosti i provedbe GAP-a II, čime se povećava javna odgovornost za napredak u području rodne ravnopravnosti;

55.  zabrinut je zbog toga što se zaštiti boraca i organizacija za prava žena ne posvećuje dovoljno pozornosti, s obzirom na to da su oni trenutno pod ogromnim pritiskom zbog sužavanja prostora za građansko djelovanje u mnogim regijama; također je zabrinut zbog toga što je tematskom prioritetu o političkim i civilnim pravima, posebno o sudjelovanju žena i djevojčica u političkim i civilnim pravima, posvećeno nedovoljno važnosti prilikom provedbe GAP-a II;

56.  poziva delegacije EU-a da osiguraju učinkovito i redovito prikupljanje podataka o nasilju nad ženama i djevojčicama, izrade preporuke za pojedine države i promiču uspostavu zaštitnih mehanizama i odgovarajućih struktura za potporu žrtvama;

Ključne preporuke za Europski parlament

57.  potiče izaslanstva Parlamenta da se u svojem radu s partnerskim zemljama sustavno informiraju o izradi programa s rodnom dimenzijom, rezultatima rodnih analiza i radu na promicanju rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena te da u svoje programe misija uključe sastanke sa ženskim organizacijama; poziva Parlament da u svojim izaslanstvima osigura bolju rodnu ravnotežu;

58.  poziva Komisiju da učini dostupnima izvješća zemalja o rodnoj analizi i da ih uključi u informativna izvješća za sva izaslanstva Parlamenta u treće zemlje;

59.  preporučuje Parlamentu da periodički i po mogućnosti svake dvije godine preispituje buduća izvješća o provedbi GAP-a II;

Ključne preporuke za buduće izvješćivanje

60.  ističe potrebu za pojednostavnjenim načinom izvješćivanja kojim se birokracija svodi na najmanju moguću mjeru; traži da se buduća izvješća o provedbi sastave i objave u kraćem vremenskom roku; poziva na razvoj internetskog izvješćivanja, jasnih predložaka i izdavanje vodiča kako bi se olakšao rad delegacija;

61.  ističe potrebu za uključenjem i prisutnošću žena u gospodarskim sektorima koji su važni za održiv razvoj; ističe da poduzetništvo ima važnu ulogu u jačanju prava žena; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, osobito poduzetnicama, i to uz pomoć mikrokredita, kako bi im se omogućilo da profitiraju od rasta koji donosi privatni sektor;

62.  ističe da je potrebno podupirati jačanje nacionalnih statističkih kapaciteta i mehanizama u partnerskim zemljama, učinkovito koordinirajući financijsku i tehničku pomoć kako bi se omogućilo bolje mjerenje i praćenje rezultata dobivenih u području rodno osviještenih politika te upravljanje njima;

63.  poziva Komisiju da prikuplja podatke razvrstane prema spolu tijekom provedbe programa o osnaživanju žena koje financira EU;

64.  ističe potrebu ne samo za stabilnom rodno osviještenom politikom, već i za izvješćima o konkretnim specifičnim aktivnostima, posebno u osjetljivim područjima kao što su spolno i reproduktivno zdravlje, koja omogućuju praćenje stvarnog utjecaja na život žena i djevojčica, kao i na život muškaraca i dječaka;

65.  međutim, podsjeća na to da je razmatranje rodno specifičnih podataka više od prikupljanja podataka razvrstanih prema spolu te poziva na poboljšanje prikupljanja podataka kako bi se omogućila kvalitativna analiza položaja žena, na primjer, u pogledu radnih uvjeta;

66.  ističe da je potrebno poboljšati pouzdanost rodne analize usklađivanjem podataka koje su prikupile delegacije EU-a tako da budu usporedivi;

67.  naglašava kako nije dovoljno samo savjetovati se s međunarodnim i nacionalnim partnerima, akademskom zajednicom, skupinama za strateško promišljanje i ženskim organizacijama, potrebno je također uključiti njihov doprinos i stručno znanje u praćenje aktivnosti i programa o rodnoj ravnopravnosti koje financira EU;

68.  podsjeća da su EU i države članice obvezne prilikom provedbe i izrade migracijske politike EU-a poštovati prava djevojčica i žena koje se nalaze u položaju migranata, izbjeglica i tražitelja azila; u tom kontekstu poziva na ponovnu ocjenu suradnje operacije EUNAVFOR MED Sophia s libijskom obalnom stražom, uzimajući u obzir navode o sustavnom seksualnom nasilju nad ženama u centrima za pritvor na libijskom tlu;

69.  primjećuje da je koncept rodno osviještene politike i dalje često slabo razumljiv te da postoji potreba za boljim kvalitativnim izvješćivanjem kojim bi se omogućila procjena provedbe GAP-a u okviru postojećih politika i projekata; naglašava potrebu za konkretnim ciljevima i aktivnostima povezanim s jasnim, specifičnim mjerilima i strogim rasporedom, kao i kvalitativnom procjenom podataka koji pokazuju stvarni učinak provedenih mjera u zemljama primateljicama, kako bi se osiguralo da GAP II služi kao pravi mehanizam za određivanje prioriteta i provedbu politika, a ne samo kao instrument za interno izvještavanje;

o
o   o

70.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 349, 17.10.2017., str. 50.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0026.
(3) https://www.ilga-europe.org/sites/default/files/Attachments/report_on_the_implementation_of_the_eu_lgbti_guidelines_2016.pdf
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0365.


Provedba Strategije EU-a za mlade
PDF 184kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o provedbi Strategije EU-a za mlade (2017/2259(INI))
P8_TA(2018)0240A8-0162/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 9., 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 14., 15., 21., 24. i 32.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je EU ratificirao 2010.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća o Planu rada Europske unije za mlade za razdoblje 2016. – 2018.(2),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. i 8. veljače 2013. o pokretanju Inicijative za zapošljavanje mladih(4),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenog 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. − 2018.)(5),

–  uzimajući u obzir Evaluaciju Komisije o Strategiji EU-a za mlade(6),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”)(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o budućnosti programa Erasmus+(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ(9),

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja, koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja EU-a 17. ožujka 2015. u Parizu,

–  uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.), koje je Vijeće donijelo 23. studenoga 2015.(10),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(11),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2015. naslovljenu „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) – Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (COM(2015)0408),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „EU 2020.: Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2016. o procjeni Strategije EU-a za mlade 2013. – 2015.(12),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 10. ožujka 2014. o kvalitativnom okviru za pripravništvo(13),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća Europe od 25. studenoga 2008. o politici za mlade Vijeća Europe (CM/Res(2008)23),

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe od 31. svibnja 2017. o radu mladih (CM/Res(2017)4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem(15),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija – Europska suradnja u području mladih (2010. – 2018.)(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a(17),

–  uzimajući u obzir izvješće iz sjene o politici za mlade koje je objavio Europski forum mladih,

–  uzimajući u obzir rezoluciju o Strategiji EU-a za mlade koju je objavio Europski forum mladih(18),

–  uzimajući u obzir dokument o stajalištu naslovljen „Uključenost. Informacije. Osnaživanje.” koji je objavila Europska agencija za informiranje i savjetovanje mladih (ERYICA),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0162/2018),

A.  budući da se negativan učinak recesije na izglede mladih za razvoj njihova punog potencijala i dalje osjeća diljem Europske unije;

B.  budući da su mnoge države članice, osobito one u južnoj Europi, još daleko od dostizanja razina iz razdoblja prije krize u pogledu brojnih pokazatelja koji se odnose na mlade, kao što su zapošljavanje, blagostanje i socijalna zaštita;

C.  budući da je smanjenje razlika primjetno na regionalnoj razini diljem EU-a; budući da su stope zaposlenosti u mnogim regijama i dalje ispod njihovih razina prije krize;

D.  budući da se nezaposlenost mladih posljednjih godina postupno smanjuje, iako je, prema Eurostatu, u siječnju 2018. iznosila 16,1 %, a u nekim državama članicama i više od 34 %; budući da, ako usporedimo brojke iz 2008. (15,6 %), možemo primijetiti da se ta stopa povećala; budući da te brojke sprečavaju primjenu univerzalnog rješenja želimo li da mladi ostvare svoj puni potencijal; budući da su stope nezaposlenosti mladih u najudaljenijim regijama zabrinjavajuće visoke, ponegdje više od 50 %, kao što je slučaj na Mayotteu;

E.  budući da su skupine u nepovoljnom položaju, kao što su etničke manjine, osobe s posebnim potrebama, žene, osobe iz skupine LGBTIQ, migranti i izbjeglice – koje se suočavaju s preprekama pri ulasku na tržište rada i pristupu kulturi, socijalnim uslugama i obrazovanju – najviše pogođene socioekonomskom krizom;

F.  budući da obrazovanje pomaže u smanjenju učinka socioekonomskih nejednakosti pružanjem vještina i kompetencija potrebnih za smanjenje međugeneracijskog prenošenja nepovoljnog položaja;

G.  budući da će se općim nedostatkom ulaganja u mlade i prava mladih spriječiti zahtijevanje, provedba i obrana njihovih prava te pridonijeti pogoršanju pojava kao što su smanjenje broja stanovnika, rano napuštanje školovanja, nedostatak stručnih i strukovnih kvalifikacija, kasni ulazak na tržište rada, nepostojanje financijske neovisnosti, moguće loše funkcioniranje sustava socijalnog osiguranja, rasprostranjena nesigurnost radnih mjesta i socijalna isključenost;

H.  budući da problemi s kojima se mladi suočavaju pri zapošljavanju, obrazovanju i osposobljavanju, kao i u društvenom i političkom angažmanu, nisu jedinstveni jer su neke skupine pogođene nesrazmjerno više od drugih; budući da je potrebno više napora kako bi se pružila potpora onima koji su najudaljeniji od tržišta rada ili su od njega u cijelosti odvojeni;

I.  budući da je očuvanje lokalnih škola i obrazovnih ustanova u svim europskim regijama ključno ako je cilj poboljšati obrazovanje za mlade i ako EU želi regijama pružiti cjelovitu potporu u ostvarivanju tog cilja;

J.  budući da obrazovanje, međukulturni dijalog, strateška komunikacija i tješnja suradnja među državama članicama posebno imaju ključnu ulogu u sprečavanju marginalizacije i radikalizacije mladih te jačanju njihove otpornosti;

K.  budući da bi mladi trebali aktivno sudjelovati u planiranju, razvoju, provedbi, praćenju i ocjenjivanju svih politika koje utječu na mlade; budući da 57 % organizacija mladih u EU-u smatra da se njihova stručnost ne uzima u obzir u procesu oblikovanja politika za mlade(19);

L.   budući da je važno da organizacije mladih zajamče odgovarajuću razinu zastupljenosti i uključenosti mladih kako bi imale puni legitimitet;

M.  budući da su ciljevi Strategije EU-a za mlade i dalje vrlo široki i ambiciozni, iako je riječ o strategiji koja je u tijeku i stalno se poboljšava; budući da nedostaje ispravno utvrđenih referentnih parametara;

N.  budući da se Strategijom EU-a za mlade za razdoblje 2010. – 2018. ističe potreba za strukturiranim dijalogom između mladih i donositelja odluka;

O.  budući da je krajnji cilj Strategije za mlade EU-a povećati broj mogućnosti i zajamčiti jednake mogućnosti za sve mlade Europljane;

P.  budući da bi mladima trebalo pomoći i ojačati njihov položaj pri rješavanju teških problema s kojima se trenutačno suočavaju, kao i izazova s kojima će se suočiti u budućnosti, i to adekvatnijim, učinkovitijim i bolje koordiniranim politikama za mlade, boljim i pristupačnim obrazovanjem te ciljanom provedbom ekonomske i socijalne politike, kao i politike zapošljavanja na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a;

Q.  budući da je EU posljednjih godina pokrenuo brojne inicijative, kao što su Inicijativa za zapošljavanje mladih i Garancija za mlade u okviru svoje Strategije za mlade, a u cilju stvaranja većih i jednakih mogućnosti za sve mlade u obrazovanju i na tržištu rada te promicanja uključenosti, osnaživanja i aktivnog sudjelovanja mladih u društvu;

R.  budući da je djelovanje EU-a u području mladih potrebno usmjeriti uključivanjem dimenzije mladih u postojeće i buduće politike i programe financiranja, osobito u sva ključna područja politike kao što su gospodarstvo, zapošljavanje i socijalna pitanja, kohezija, zdravlje, žene, suodlučivanje, migracija, kultura, mediji i obrazovanje;

S.  budući da diljem različitih sektora politike i institucija postoji potreba za koordiniranjem provedbe buduće Strategije EU-a za mlade;

T.  budući da se rodna perspektiva mora uključiti u donošenje odluka o politikama za mlade, pri čemu se uzimaju u obzir posebni izazovi i okolnosti s kojima se osobito suočavaju mlade žene i djevojčice iz različitih kulturnih i vjerskih okružja; budući da bi u politiku za mlade trebalo uključiti konkretne rodno osjetljive mjere, kao što su sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama, obrazovanje o rodnoj ravnopravnosti i seksualno obrazovanje; budući da je vjerojatnost da žene neće biti uključene u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) u prosjeku 1,4 puta veća nego u slučaju muškaraca(20) i da su potrebni kontinuirani napori da se poveća razina sudjelovanja mladih žena na tržištu rada, posebno nakon rodiljnog dopusta i među samohranim majkama, te sudjelovanje osoba koje su prekinule školovanje, nisko kvalificiranih osoba, mladih s invaliditetom i svih mladih kojima prijeti diskriminacija;

U.  budući da su potrebni daljnji napori kako bi se povećalo sudjelovanje mladih u društvu, posebno osoba s invaliditetom, migranata, izbjeglica, osoba koje se ne obrazuju, nisu zaposlene niti se osposobljavaju (NEET) i osoba kojima prijeti rizik od socijalne isključenosti;

V.  budući da je obrazovanje ključan čimbenik u suzbijanju socijalne isključenosti i ulaganju u vještine i kompetencije te je stoga ključno za rješavanje problema visoke stope nezaposlenosti, osobito među pripadnicima skupine NEET;

W.  budući da se člankom 9. UFEU-a određuje da Unija pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, socijalne zaštite, borbe protiv socijalne isključenosti te visoke razine obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi;

X.  budući da se Strategijom EU-a za mlade uspostavlja dobar temelj za uspješnu i sadržajnu suradnju u području mladih;

Y.  budući da se ostvarivanje ciljeva posljednjeg trogodišnjeg ciklusa Strategije EU-a za mlade (2010. – 2018.) ne može pravodobno i točno procijeniti te da da je vrlo teško usporediti stanje u različitim državama članicama zbog nedostatka referentnih vrijednosti i pokazatelja te zbog provedbenih instrumenata koji se preklapaju;

Z.  budući da su profesionalno usmjeravanje i pristup informacijama o mogućnostima zapošljavanja i obrazovanja ključni za budući razvoj obrazovanja i prelazak na tržište rada;

AA.  budući da EU pri određivanju ciljeva ove Strategije te njihovoj provedbi i evaluaciji treba usko surađivati s nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima;

Izazovi s kojima se suočavaju mladi i pouke koje se mogu izvući iz trenutačnog procesa donošenja politika EU-a za mlade

1.  sa žaljenjem primjećuje da dugoročne mjere štednje, posebno smanjenje financijskih sredstava za obrazovanje, kulturu i politike za mlade, imaju negativan učinak na mlade i njihove životne uvjete; upozorava da su mladi, posebno oni u najnepovoljnijem položaju, kao što su mladi s invaliditetom, mlade žene, manjine, osobe s posebnim potrebama, uvelike pogođeni sve većom nejednakošću, rizikom od isključenosti, nesigurnošću i diskriminacijom;

2.  pozdravlja postignuća europske suradnje u području mladih, za koju se pokazalo da se njome mogu riješiti problemi s kojima se suočava većina Europljana i poduprijeti nacionalni donositelji politika pružanjem stručne pomoći, preporuka i legitimiteta te uspješnim izdvajanjem više financijskih sredstava EU-a;

3.  smatra da je otvorena metoda koordinacije prikladno, ali i dalje nedostatno sredstvo za kreiranje politika za mlade, zbog čega je treba dopuniti drugim mjerama; ponavlja svoj poziv na užu suradnju i razmjenu najboljih praksi u vezi s pitanjima mladih, i to na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, kao i na razini EU-a; potiče države članice da dogovore jasne pokazatelje i mjerila kako bi se omogućilo praćenje postignutog napretka;

4.  prepoznaje pozitivna postignuća Strategije EU-a za mlade ostvarena razvojem međusektorskog rada i provedbom strukturiranog dijaloga kako bi se osiguralo sudjelovanje mladih te smatra da treba podići opću razinu svijesti relevantnih sudionika i dionika o ciljevima i instrumentima Strategije; posebno napominje da je pristup „odozdo prema gore” koji se primjenjuje za strukturirani dijalog dodana vrijednost i da ga treba zadržati; stoga poziva Komisiju i države članice da pri razvoju nove strategije uzmu u obzir rezultate VI. ciklusa strukturiranog dijaloga usredotočenog na buduću Strategiju;

5.  predlaže uključivanje lokalnih i regionalnih tijela u politiku za mlade, posebno u onim državama članicama u kojima navedena tijela u tom području imaju nadležnost;

6.  pozdravlja političke inicijative usmjerene na podupiranje mladih u EU-u, posebno inicijativu Ulaganje u mlade u Europi, Europske snage solidarnosti i Inicijativu za zapošljavanje mladih; smatra, međutim, da bi ti instrumenti trebali biti bolje povezani sa Strategijom EU-a za mlade i da bi trebali slijediti pristup odozdo prema gore; stoga poziva Komisiju da sustavno poveže sve prijedloge politika koji se odnose na mlade sa sveobuhvatnom strategijom i da uključi sve relevantne dionike, kao što su socijalni partneri i civilno društvo, primjenom cjelovitog i dugoročnog pristupa s točno određenim horizontalnim ciljevima;

7.  poziva Komisiju da uspostavi međusektorsku radnu skupinu za koordinaciju provedbe buduće Strategije EU-a za mlade, uz sudjelovanje institucija EU-a, uključujući Parlament, država članica i civilnog društva, a posebno sindikata i organizacija mladih;

8.  poziva Komisiju da uspostavi učinkovite mehanizme koordinacije među službama i da odgovornost za uključivanje teme mladih kao klastera dodijeli jednome od potpredsjednika Komisije;

9.  potiče države članice na provedbu Europskog stupa socijalnih prava kao temelja za sastavljanje zakonodavstva za mlade;

10.  ističe važnost promicanja zdravog stila života kako bi se spriječile bolesti i smatra da je mladima potrebno pružiti točne informacije i pomoć u vezi s ozbiljnim duševnim smetnjama koje su posljedica konzumiranja duhana, alkohola i droga te ovisnosti;

11.  ističe važnost evaluacije Komisije o provedbi Strategije za mlade u državama članicama u cilju omogućavanja češćih provjera i praćenja na terenu; potiče Komisiju da uspostavi ciljeve Strategije EU-a za mlade koji se mogu kvalitativno i kvantitativno procijeniti, uzimajući u obzir posebnosti svake države članice ili regije; poziva Komisiju da poveća sredstva za programe i djelovanja kojima se mladi pripremaju za svijet rada;

Davanje riječi mladima u okviru Strategije EU-a za mlade

12.  preporučuje da buduća Strategija EU-a za mlade bude participativna i usmjerena na mlade i te se njome poboljša blagostanje i odraze potrebe, ambicije i različitost svih mladih u Europi, uz istodobno širenje njihova pristupa kreativnim alatima koji obuhvaćaju nove tehnologije;

13.  smatra da bi EU trebao izraziti solidarnost s mladima i nastaviti ih osnaživati za sudjelovanje u društvu razvijanjem posebnih mjera kao što su usmjeravanje volontiranja, podržavanje rada mladih, razvoj novih alata, posebno onih za koje su potrebne nove tehnologije, i promicanje razmjene utemeljene na solidarnosti, angažmanu u zajednici, slobodnom prostoru i demokratskom dijalogu; stoga prepoznaje važnost udruženja mladih kao prostora koji im omogućuje da napreduju i razvijaju osjećaj za aktivno građanstvo; poziva države članice da omoguće aktivno sudjelovanje mladih u volonterskim organizacijama; ističe da veći socijalni angažman mladih, osim što je samo po sebi važno postignuće, može biti odskočna daska za veći politički angažman;

14.  u tom pogledu ističe da neformalno i informalno učenje te sudjelovanje u sportskim i volonterskim aktivnostima ima važnu ulogu u poticanju razvoja građanskih, društvenih i interkulturnih kompetencija i vještina mladih Europljana;

15.  poziva države članice da utvrde nacionalne pravne okvire i odgovarajuća financijska sredstva za volontiranje;

16.  odlučno poziva Komisiju i države članice na poticanje mladih, posebno onih s manje prilika i onih izvan formalne organizacijske strukture, da igraju aktivnu i važnu ulogu u javnom životu, te na participativni pristup oblikovanju politika kako bi se mladima omogućilo da sudjeluju u donošenju odluka koje utječu na njihov život tako što će im se ponuditi demokratski mehanizmi na internetu i izvan njega, uzimajući istodobno u obzir ograničenja i rizike društvenih medija, te tako što će se u razvoj, provedbu, praćenje i ocjenjivanje politika za mlade uključiti relevantni dionici, kao što su socijalni partneri, civilno društvo i organizacije mladih;

17.  poziva države članice da potiču mlade na potpuno sudjelovanje u izbornom procesu;

18.  izražava potrebu da se nastavi strukturirani dijalog između mladih i donositelja odluka u sklopu sljedećeg okvira europske suradnje u području mladih; smatra da bi procesom strukturiranog dijaloga trebalo sustavno povećavati broj i raznolikost skupina mladih na koje je usmjeren te napominje da bi za to trebalo pružiti dovoljnu financijsku potporu za nacionalne i europske radne skupine; poziva države članice da potiču sudjelovanje nacionalnih, regionalnih i lokalnih donositelja odluka u strukturiranom dijalogu s mladima;

19.  potiče države članice da se zadrže transparentnost pri podnošenju svojih izvješća i upotrebi sredstava namijenjenih za poticanje mogućnosti za održivo zapošljavanje mladih; u skladu s tim ponavlja važnost toga da države članice na zahtjev podnesu detaljne informacije o stanju mladih u državi;

20.  ističe nedostatak sustavnog ažuriranja i pouzdanih podataka o provedbi Strategije za mlade; stoga potiče države članice i Komisiju da promiču tješnju suradnju nacionalnih i regionalnih službi za statistiku kad je riječ o podnošenju relevantnih i ažuriranih statističkih podataka o mladima, koje su važne za procjenu razine uspjeha strategije koja se provodi; smatra da trogodišnjim izvješćima treba priložiti te statističke podatke;

21.  podsjeća na to da mladi sve manje sudjeluju u nacionalnim i lokalnim izborima te da im je potrebna politička predanost kako bi mogli vidjeti rezultat svojeg doprinosa; podsjeća da je mogućnost političkog sudjelovanja u vlastitom okružju i lokalnoj zajednici od rane dobi ključan korak ka jačem osjećaju u pogledu europskog građanstva i prerastanju mladih u aktivne građane; stoga poziva Komisiju i države članice da potiču regionalna i lokalna tijela kako bi se osiguralo da mladi i organizacije mladih mogu potpuno i učinkovito sudjelovati i biti uključeni u donošenje odluka i izborne procese;

22.  poziva države članice da uključe nacionalna vijeća mladih u odbore za praćenje i provedbu u okviru Strategije EU-a za mlade;

23.  ističe potencijal tehnologije za povezivanje s mladima te poziva EU na jačanje njihove sposobnosti sudjelovanja u društvu preko e-platformi;

24.  sa žaljenjem primjećuje da, unatoč stalnim naporima Komisije da mladima pruži mogućnosti koje imaju potporu u raznim programima Unije, mnogi mladi još smatraju da im je pristup tim mogućnostima ograničen; potiče Komisiju da poboljša svoje komunikacijske alate;

Jednake mogućnosti za osiguranje održive uključenosti u tržište rada

25.  izrazito je zabrinut zbog stalno visokih stopa nezaposlenosti mladih diljem EU-a, posebno u južnoj Europi; podsjeća da otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i zapošljavanje treba zajamčiti i da oni trebaju ostati ključne obveze prema mladima te s tim u vezi poziva da se donesu mjere za lakši prelazak mladih iz sustava obrazovanja u svijet rada jamčenjem kvalitetnih programa stažiranja i naukovanja; poziva Komisiju i države članice da promiču strukturne reforme na tržištu rada, poštene uvjete rada i naknadu kako bi se osiguralo da mladi nisu diskriminirani pri prelasku u svijet rada; ističe važnost utvrđivanja socijalnih prava za nove oblike zapošljavanja, poštenog profesionalnog pripravništva i osiguravanja socijalnog dijaloga;

26.  ističe važnost poteza nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti u cilju donošenja prilagođenih mjera i pružanja individualizirane pomoći kako bi se doprlo do svih pripadnika skupine NEET; podsjeća na potrebu za uključivanjem lokalnih dionika, kao što su socijalni partneri, sindikati, civilno društvo i organizacije mladih;

27.  tvrdi da treba poduzeti posebne mjere za rješavanje teške situacije mladih žena na tržištu rada, s posebnim naglaskom na razlikama u plaćama muškaraca i žena i njihovoj prevelikoj zastupljenosti u netipičnim oblicima zapošljavanja u okviru kojih nemaju socijalnu zaštitu;

28.  ističe potrebu za promicanjem pravednih radnih uvjeta i odgovarajuće socijalne zaštite radnika u takozvanim novim oblicima zapošljavanja u kojima su mladi prekomjerno zastupljeni;

29.  smatra da bi trebalo poduzeti mjere kako bi se mladi migranti uključili u tržište rada uz potpuno poštovanje načela jednakog postupanja;

30.  ističe da se uključivom politikom za mlade trebaju braniti i promicati socijalni programi kojima se olakšava političko i kulturno sudjelovanje; osim toga smatra da su dostojanstven i reguliran rad, na osnovi kolektivnih ugovora uz stabilne radne odnose s odgovarajućim plaćama i naknadama te visokokvalitetne univerzalne javne usluge važni za društvenu dobrobit mladih; poziva Komisiju i države članice da promiču poštene radne uvjete i odgovarajuću socijalnu zaštitu, među ostalim i u pogledu novih oblika zapošljavanja;

31.  podsjeća da su zapošljavanje i poduzetništvo jedan od osam prioriteta utvrđenih u Strategiji EU-a za mlade (2010. – 2018.); ističe da rad mladih i neformalno učenje, posebice kako je razvijeno u okviru organizacija mladih, imaju ključnu ulogu u razvoju potencijala mladih, uključujući poduzetničke vještine, te da im omogućuju da razviju niz kompetencija kojima se mogu povećati njihove mogućnosti na tržištu rada;

32.  poziva Komisiju i države članice da potiču prekogranične profesionalne i strukovne mogućnosti, da prošire i povećaju ulaganja u sektoru strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i predstave ga kao privlačan izbor obrazovanja;

33.  poziva Komisiju i države članice da podupiru regionalna i lokalna tijela, da ulažu u nove životne mogućnosti za mlade radi razvoja njihove kreativnosti i punog potencijala, da podupiru poduzetništvo mladih te potiču njihovu socijalnu uključenost na dobrobit njihovih zajednica;

34.  potiče Komisiju i države članice da u odnosu na mlade i zapošljavanje primjenjuju pristup koji se temelji na pravima; poziva države članice da osiguraju da mladi imaju pristup kvalitetnom stažiranju i radnim mjestima na kojima se poštuju njihova prava, uključujući pravo na stabilno radno mjesto za koje se nudi plaća dostatna za život i osigurava socijalna zaštita te dostojanstven život i neovisnost;

35.  potiče Komisiju i države članice da nadziru ustanove koje neprestano nude uzastopna stažiranja bez omogućavanja zapošljavanja kako bi se zajamčilo da radna mjesta nisu zamijenjena takozvanim stažiranjem;

36.  pozdravlja činjenicu da se mjerama Strategije EU-a za mlade osigurala potpora za više od 1,6 milijuna mladih(21); ističe da je potrebno više napora i preuzimanja financijskih obveza; ističe da je potrebno bolje doprijeti do mladih iz skupine NEET koji su suočeni s višestrukim preprekama i poboljšati kvalitetu ponude u okviru Jamstva za mlade definiranjem jasnih kriterija kvalitete i standarda, uključujući socijalnu zaštitu, minimalni dohodak i radna prava; poziva države članice da djelotvorno poboljšaju svoje sustave praćenja, izvješćivanja i uspješnosti te da osiguraju da se sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih upotrebljavaju kao dopuna nacionalnim sredstvima, a ne kao zamjena za njih;

37.  nadalje ističe potrebu da se riješi pitanje kvalitete u smislu mentorstva i podučavanja, kvalitete i adekvatnosti postojećih individualnih obuka, pripravništva ili radnih mjesta, kao i kvalitete rezultata prema zadanim ciljevima; u tom pogledu ističe potrebu da se u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih osigura primjena već postojećih okvira za kvalitetu, kao što je europski kvalitativni okvir; smatra da bi mladi trebali sudjelovati i u praćenju kvalitete ponuda;

38.  podsjeća na to da se mjere kojima se potiče integracija mladih koji se ne obrazuju, nisu zaposleni niti se osposobljavaju na tržište rada, uključujući plaćena stažiranja, pripravništva ili naukovanja, moraju financijski poduprijeti Strategijom EU-a za mlade, uz izbjegavanje svakog oblika zamjene zaposlenika ili zlostavljanja mladih radnika;

39.  napominje da je jačanje poduzetničkog duha među mladima prioritet te da su formalni i neformalni obrazovni sustavi najdjelotvornije intervencije za promicanje poduzetništva mladih; ističe da je poduzetništvo sredstvo za borbu protiv nezaposlenosti mladih i socijalne isključenosti te za poticanje inovacija; stoga smatra da Strategijom EU-a za mlade treba podržati stvaranje povoljnog okružja za poduzetništvo mladih;

40.  podsjeća da je glavni cilj Inicijative za zapošljavanje mladih doprijeti do skupine NEET te stoga potiče države članice da ulažu veće napore u utvrđivanje pripadnika te skupine i usmjeravanje djelovanja prema njima, a posebno prema najranjivijim mladim osobama, kao što su osobe s invaliditetom, uzimajući u obzir njihove specifične potrebe;

41.  poziva države članice i Komisiju da uvedu inovativna i fleksibilna bespovratna sredstava za razvijanje talenata te umjetničkih i sportskih sposobnosti u području obrazovanja i osposobljavanja; podupire one države članice koje žele uvesti programe stipendiranja za učenike i studente s dokazanim obrazovnim, sportskim i umjetničkim sposobnostima;

42.  ističe da 38 % mladih imaju poteškoće pri pristupu informacijama; ističe da je važno zajamčiti zajednički pristup vođenju, potpori i informiranju mladih o njihovim pravima i mogućnostima;

43.  nadalje ističe potrebu da Inicijativa za zapošljavanje mladih ne bude usredotočena samo na visokoobrazovane mlade pripadnike skupine NEET već i na one koji su niskokvalificirani, neaktivni i neregistrirani u javnim službama za zapošljavanje;

44.  ističe da je mobilnost radnika diljem EU-a i dalje ograničena unatoč visokim stopama nezaposlenosti; stoga skreće pozornost na važnost mobilnosti radnika za konkurentno tržište rada; poziva Komisiju i države članice da u tu svrhu potiču prekogranične stručne i strukovne mogućnosti;

45.  ponavlja važnost toga da odrasli u dobi iznad 55 godina osposobljavaju mlade na radnom mjestu; zajedno s Komisijom zalaže se za stvaranje programa kojima se omogućava postupni odlazak tih osoba s tržišta rada u mirovinu, točnije, uz početni prelazak na rad na nepuno radno vrijeme, tijekom kojeg također osposobljavaju mlade i pomažu im da se postupno integriraju na radno mjesto;

46.  ističe važnu ulogu poduzeća u pitanjima povezanima sa stjecanjem vještina i stvaranjem radnih mjesta za mlade; napominje da obrazovanje i osposobljavanje u područjima povezanima s promicanjem poduzetništva mogu pridonijeti postizanju dugoročnog razvoja, promicanju europske konkurentnosti i borbi protiv nezaposlenosti;

47.  potiče države članice da utvrde očekivani učinak mjera koje će donijeti u svojim akcijskim planovima; stoga ističe važnost toga da države članice pruže jamstva da se uspostavljenim mjerama učinkovito potiče zapošljavanje; ponovno ističe potrebu za ocjenjivanjem održivosti politika koje će se provoditi;

Održivi razvoj: budućnost za mlade

48.  čvrsto vjeruje da su kvalitetno formalno, neformalno i informalno obrazovanje i osposobljavanje temeljno pravo; stoga smatra da bi pristup svim razinama kvalitetnog obrazovanja trebalo zajamčiti svim Europljanima, bez obzira na socioekonomski status, etničku ili rodnu pripadnost te fizički ili kognitivni invaliditet; ističe važnu ulogu formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja u stjecanju znanja, vještina i kompetencija koje su mladima potrebne kako bi postali predani građani i sudionici u europskom projektu; stoga poziva države članice da razviju konkretne politike te u tom pogledu potiče na to da se jednaka pozornost pokloni umjetničkom i kreativnom obrazovanju sa znanstvenim i tehnološkim predmetima (STEM) u školskim programima;

49.  ističe važnost moderniziranja obrazovanja; poziva Komisiju i države članice da potiču uključivanje novih vještina i kompetencija u obrazovanje, kao što su građanstvo, kritičko razmišljanje i poduzetnički duh, te da promiču razvoj novih obrazovnih alata kojima se povećava sudjelovanje u obrazovanju i njegova pristupačnost;

50.  duboko je zabrinut zbog posebno velikog problema siromaštva djece kojim je pogođeno do 25 milijuna djece u EU-u (više od 26,4 % svih Europljana mlađih od 18 godina) iz obitelji koje svakodnevno trpe zbog nedovoljnih primanja i osnovnih usluga; smatra da se politikama za mlade može doprinijeti područjima kao što je politika usmjerena na obitelj i djecu;

51.  duboko je zabrinut zbog ranog napuštanja školovanja i stoga poziva na donošenje odgovarajućih rješenja tog problema kako bi se ostvarili ciljevi strategije Europa 2020.;

52.  potiče Komisiju da podrži inicijative kojima je cilj poticanje aktivnog i vrlo važnog građanstva, poštovanja, tolerancije, vrijednosti i međukulturnog učenja te u tom pogledu ističe ključnu ulogu programa EU-a kao što su Erasmus+, Kreativna Europa i Europa za građane; poziva Komisiju i države članice da promiču dijalog s mladima o nizu tema, kao što su spol, rod, politika, solidarnost i okoliš, pravo, povijest i kultura;

53.  čvrsto vjeruje da pismenost, uključujući digitalnu i medijsku te matematičku pismenost, kao i osnovne vještine koje su ključni pokretač jamčenja neovisnosti i perspektivne budućnosti za mlade, mora biti prioritet na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini; stoga potiče Komisiju i države članice da ulože više napora u osiguravanje osnovnih vještina učenja i kompetencija za sve;

54.  poziva Komisiju da potiče inicijative formalnog obrazovanja i informalnog učenja kako bi se podržale inovacije mladih, njihova kreativnost i poduzetništvo te promicala kohezija i razumijevanje među mladima koji pripadaju različitim skupinama;

55.  u tom pogledu s velikom zabrinutošću podsjeća na trajno veliki broj europskih građana s lošim vještinama čitanja i pisanja ili poteškoćama u pogledu pismenosti, uključujući funkcionalnu, digitalnu i medijsku nepismenost, što izaziva veliku zabrinutost u pogledu odgovarajućeg sudjelovanja u javnom životu i na tržištu rada;

56.  podsjeća na to da se u prvom načelu europskog stupa socijalnih prava navodi da svatko ima pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi se očuvale i stekle vještine kojima se svima omogućuje da u cijelosti sudjeluju u društvu i uspješno prijeđu na tržište rada; u skladu s tim ističe da je važno dati prednost socijalnom ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje te ga zajamčiti u novom programskom razdoblju VFO-a 2021. – 2027.;

57.  čvrsto vjeruje da bi se za praćenje Strategije EU-a za mlade trebali primjenjivati socijalni pokazatelji uvedeni u okviru Europskog stupa socijalnih prava; poziva Komisiju da donese poseban skup pokazatelja za praćenje Strategije EU-a za mlade, kao što su obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje, rodna ravnopravnost na tržištu rada, zdravstvena skrb, digitalni pristup, životni uvjeti i siromaštvo;

58.  ističe važnu ulogu obitelji i nastavnika u podupiranju mladih suočenih s nasiljem u školi i kiberzlostavljanjem; potiče Komisiju i države članice da poduzmu mjere za suočavanje s takvim ponašanjem koje utječe na mentalnu dobrobit mladih, posebno razvojem odgovarajućih digitalnih vještina počevši od osnovne škole, kako je predviđeno u Akcijskom planu za digitalno obrazovanje;

59.  smatra da je, kako bi se povećala učinkovitost djelovanja u području obrazovanja, mladih i sporta, na temelju međunarodnih studija potrebno razviti zajedničke ciljeve i instrumente u svrhu mjerenja učinka politike;

60.  ističe štetan učinak stresa na dobrobit mladih u školi, pri osposobljavanju, na tržištu rada i u privatnom životu; poziva Komisiju i države članice da ulažu u programe za mentalno zdravlje i da potiču relevantne dionike na pružanje pomoći mladima u tom pogledu;

61.  ističe važnost osiguravanja mentalne i fizičke dobrobiti mladih Europljana; poziva Komisiju i države članice da promiču izvannastavne sportske aktivnosti i da kampanjama o ishrani podižu razinu osviještenosti;

62.  ističe važnost promicanja međukulturnog dijaloga u sportu, među ostalim uspostavom platformi koje uključuju mlade, izbjeglice i migrante;

63.  smatra da zbog složenosti politika za mlade i njihova učinka treba potaknuti istraživačku suradnju kako bi se razvili empirijski opravdani odgovori i intervencije te preventivna rješenja kojima će se unaprijediti dobrobit i otpornost mladih;

64.  ističe važnost kulture ne samo u borbi protiv nasilja, rasizma, radikalizacije i netolerancije već i u razvijanju europskog identiteta; poziva Komisiju i države članice da promiču kulturu i da u nju ulažu te da osiguraju jednak pristup;

65.  ističe da organizacije mladih imaju ključnu ulogu za sudjelovanje mladih i njihovu uključenost u društvo; stoga poziva države članice da podupiru organizacije mladih i priznaju njihovu ulogu u razvoju kompetencija i socijalne uključenosti te da podupiru uspostavu vijeća mladih na svim razinama surađujući s mladima;

66.  inzistira na važnosti priznavanja neformalnog i informalnog učenja kako bi se osnažile osobe koje na ta način uče jer je to ključno za razvoj društva utemeljenog na socijalnoj pravdi i jednakim mogućnostima te doprinosi razvoju vještina povezanih s građanstvom i osobnom ispunjenju; žali što poslodavci i pružatelji formalnog obrazovanja nedovoljno prepoznaju vrijednost i relevantnost vještina, kompetencija i znanja stečenih neformalnim i informalnim učenjem; ističe da je nedovoljan stupanj ujednačenosti i koherentnosti priznavanja u državama članicama EU-a dodatna prepreka; poziva države članice da nastave ulagati napore te da primijene nacionalni sustav priznavanja i vrednovanja i osiguraju odgovarajuće financiranje za kompetencije stečene neformalnim obrazovanjem, te podsjeća na Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja;

Bolja usklađenost i potpora Strategiji EU-a za mlade iz instrumenata financiranja

67.  smatra da bi Strategija EU-a za mlade trebala slijediti VFO i biti usklađena s ciljevima održivog razvoja i svim relevantnim vodećim inicijativama, programima i strategijama politike te da bi njome trebalo uspostaviti sustavni dijalog među predmetnim tijelima, odrediti jasne ciljeve i uspostaviti odgovarajući mehanizam koordinacije;

68.  podsjeća na to da u području mladih EU može provoditi samo aktivnosti kojima se podupiru, koordiniraju ili dopunjuju aktivnosti država članica u skladu s načelom supsidijarnosti i napominje važnost usklađenosti sredstava EU-a i nacionalnih sredstava te stoga poziva Komisiju da omogući sinergije s nacionalnim, regionalnim i lokalnim inicijativama radi izbjegavanja udvostručavanja, preklapanja i ponavljanja aktivnosti;

69.  potiče države članice i Komisiju da povećaju javna ulaganja u obrazovanje i pitanja povezana s mladima;

70.  čvrsto vjeruje da bi sredstva koja su na raspolaganju za potporu raznim inicijativama i politikama povezanima s mladima, kao što su program Erasmus+, Strategija EU-a za mlade i program Europa za građane, u sljedećem VFO-u trebalo znatno povećati kako bi se mladima pružilo više mogućnosti i izbjegla isključenost;

71.  pozdravlja Europske snage solidarnosti – program za poticanje solidarnosti među mladim Europljanima, volontiranje i razvoj uključivog građanstva; podsjeća na stajalište Parlamenta da se novim sredstvima primjereno financira nova inicijativa i da se taj program ne koristi za rješavanje problema nezaposlenosti mladih;

72.  čvrsto vjeruje da bi programom Europa za građane trebalo nastaviti poticati aktivno građanstvo, građanski odgoj i dijalog te izazivati osjećaj europskog identiteta; primjećuje nisku stopu uspješnosti programa zbog nedostatka financijskih sredstava; poziva na znatno povećanje financijskih sredstava;

73.  potiče Komisiju da zadrži program Erasmus za mlade poduzetnike; potiče države članice i Komisiju da ulažu u zajedničko promicanje tog programa, zajedno s gospodarskim komorama, trgovačkim društvima i mladima, ne zanemarujući njihova glavna područja djelatnosti;

74.  ponovno izražava potporu jačanju programa Kreativna Europa kojim se osiguravaju posebni programi mobilnosti za mlade umjetnike i profesionalce koji djeluju u kulturnom i kreativnom sektoru;

75.  ističe važnost programa Erasmus+: ključnog instrumenta za stvaranje aktivnih i predanih mladih građana; čvrsto vjeruje da bi program Erasmus+ trebao biti usmjeren na sve mlade, uključujući one koji imaju manje mogućnosti, i da se veći ciljevi za sljedeće programsko razdoblje programa Erasmus+ moraju popratiti znatnim dodatnim financijskim sredstvima kako bi se oslobodio puni potencijal tog programa te kako bi se osiguralo pojednostavnjenje postupaka uspostavom elektroničkih sustava za pristup prekograničnim uslugama i podacima o studentima, kao što je projekt „e-kartica”;

76.  poziva na bolju usklađenost Strategije EU-a za mlade i programa Erasmus+ usklađivanjem rokova za provedbu, izmjenom Uredbe o programu Erasmus+ kako bi se zajedničkim ciljevima za mlade jasno podržali ciljevi Strategije i definiranjem ključne mjere 3 kao glavnog instrumenta za provedbu Strategije;

77.  ističe da proračun Inicijative za zapošljavanje mladih nije dostatan kako bi se osiguralo ostvarivanje ciljeva programa; stoga poziva na to da se u okviru sljedećeg VFO-a znatno povećaju sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih te poziva države članice da u svojim nacionalnim proračunima osiguraju sredstva za programe zapošljavanja mladih; nadalje ističe da je potrebno proširiti dobnu granicu za korisnike s 25 na 29 godina kako bi se bolje odrazilo stvarno stanje, a to je činjenica da su mnoge osobe koje su tek diplomirale i osobe koje ulaze na tržište rada u kasnim dvadesetima;

78.  zalaže se za usklađivanje koncepta mlade osobe određivanjem dobnog ograničenja koje se primjenjuje diljem EU-a, ne dovodeći u pitanje načelo supsidijarnosti; potiče sve države članice da doprinesu tom usklađivanju uklanjanjem prepreka za procjenu napretka i uspostavu mjera;

79.  potiče promicanje budućeg Okvirnog programa EU-a za istraživanje i inovacije radi razvoja integriranih rješenja utemeljenih na dokazima te rješenja za prevenciju i intervenciju kojima se promiče dobrobit i otpornosti mladih;

80.  prima na znanje zaključke i rizike koji ukazuju na to da nacionalna tijela smatraju da radnje koje provodi Komisija (uključujući programe razmjene studenata) ispunjavaju zahtjeve Strategije za mlade te da određene države članice povlače svoja sredstva iz područja politike koja se podupiru iz proračuna EU-a(22);

o
o   o

81.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.
(2) SL C 417, 15.12.2015., str. 1.
(3) SL C 120, 26.4.2013., str. 1.
(4) EUCO 37/13.
(5) SL C 311, 19.12.2009., str. 1.
(6) http://ec.europa.eu/assets/eac/dgs/education_culture/more_info/evaluations/docs/youth/youth-strategy-2016_en.pdf
(7) SL C 119, 28.5.2009., str. 2.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0359.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0018.
(10) SL C 417, 15.12.2015., str. 17.
(11) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0426.
(13) SL C 88, 27.3.2014., str. 1.
(14) SL C 58, 15.2.2018., str. 57.
(15) SL C 316, 22.9.2017., str. 76.
(16) SL C 120, 5.4.2016., str. 22.
(17) SL C 11, 12.1.2018., str. 16.
(18) https://www.youthforum.org/resolution-eu-youth-strategy-0
(19) Izvješće iz sjene o politici za mlade koje je objavio Europski forum mladih.
(20) Kratak pregled društva 2016. – socijalni pokazatelji OECD-a.
(21) Rezolucija Europskog parlamenta od 18. siječnja 2018. o provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih u državama članicama (P8_TA(2018)0018).
(22) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2018/615645/EPRS_STU(2018)615645_EN.pdf


Provedba Direktive o ekološkom dizajnu
PDF 163kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o provedbi Direktive o ekološkom dizajnu (2009/125/EZ) (2017/2087(INI))
P8_TA(2018)0241A8-0165/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju(1) (u daljnjem tekstu: Direktiva o ekološkom dizajnu) te provedbene propise i dobrovoljne sporazume donesene u skladu s tom direktivom,

–  uzimajući u obzir Plan rada Komisije za ekološki dizajn 2016. – 2019. (COM(2016)0773) donesen u skladu s Direktivom 2009/125/EZ,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU(2) (dalje u tekstu: Direktiva o označivanju energetske učinkovitosti),

–  uzimajući u obzir ciljeve Unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova i energetsku učinkovitost,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum o klimatskim promjenama i 21. konferenciju stranaka (COP 21) UNFCCC-a,

–  uzimajući u obzir da su EU i države članice ratificirali Pariški sporazum o klimatskim promjenama,

–  uzimajući u obzir da je dugoročni cilj u okviru tog sporazuma zadržati porast prosječne svjetske temperature na razini znatno manjoj od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama te ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5 °C,

–  uzimajući u obzir Opći program djelovanja Unije za okoliš do 2020. (Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013.(3)),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. siječnja 2018. pod naslovom „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu” (COM(2018)0028),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Europske komisije i radni dokument službi Komisije od 16. siječnja 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu (COM(2018)0032– SWD(2018)0020)),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2017.o popisu kritičnih sirovina za EU (COM(2017)0490),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ekoinovacijama: omogućivanje prijelaza na kružno gospodarstvo, koji su usvojeni 18. prosinca 2017.(4)

–  uzimajući u obzir Izvješće o odstupanju emisija za 2017., koje je u studenome 2017. izdao Program UN-a za okoliš (UN Environment Programme),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(5),

–  uzimajući u obzir zakonodavstvo EU-a u području otpada,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća(6),

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe na razini Europe koju je sastavila Glavna uprava Parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja kao dodatak praćenju provedbe Direktive o ekološkom dizajnu,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0165/2018),

A.  budući da je cilj Direktive o ekološkom dizajnu povećati energetsku učinkovitost i razinu zaštite okoliša s pomoću usklađenih zahtjeva kojima se jamči funkcioniranje unutarnjeg tržišta i potiče stalno smanjenje cjelokupnog učinka proizvoda koji koriste energiju na okoliš; budući da te mjere imaju i pozitivan učinak na energetsku sigurnost smanjenjem potrošnje energije;

B.  budući da se Direktivom o ekološkom dizajnu predviđa poduzimanje mjera za smanjenje učinka tijekom životnog ciklusa proizvoda koji koriste energiju na okoliš; budući da su odluke u okviru te Direktive do sada uglavnom bile usredotočene na smanjenje potrošnje energije tijekom faze uporabe;

C.  budući da bi primjena Direktive mogla uvelike doprinijeti nastojanjima EU-a da poboljša energetsku učinkovitost i pomoći pri ostvarenju ciljeva povezanih s klimatskom politikom;

D.  budući da se smanjenjem učinka proizvoda koji koriste energiju u fazi ekološkog dizajna mogle stvoriti znatne prilike u pogledu otvaranja radnih mjesta pružanjem minimalnih kriterija o njihovu vijeku trajanja i mogućnostima njihova unapređivanja, popravka, recikliranja i ponovne uporabe;

E.  budući da je do početka 2018. na snazi bilo 29 posebnih propisa koji se odnose na ekološki dizajn, a obuhvaćaju različite skupine proizvoda te su donesena tri dobrovoljna sporazuma priznata u okviru te Direktive;

F.  budući da se Direktivom o ekološkom dizajnu priznaju dobrovoljni sporazumi ili druge mjere samoregulacije kao alternative provedbenim mjerama ako su određeni kriteriji već ispunjeni; budući da se nisu svi postojeći dobrovoljni sporazumi pokazali učinkovitijima od regulatornih mjera;

G.  budući da ekološki dizajn industriji i potrošačima donosi ekonomske koristi te da značajno doprinosi politikama Unije u području klime, energetike i kružnog gospodarstva;

H.  budući da je zakonodavstvo o ekološkom dizajnu usko povezano sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na označivanje energetske učinkovitosti, a očekuje se da će mjere koje su poduzete u okviru tih dviju direktiva stvoriti 55 milijardi EUR prihoda godišnje za industrijski, veleprodajni i maloprodajni sektor te se procjenjuje da će dovesti do 175 Mtoe uštede primarne energije godišnje do 2020., doprinoseći tako polovini ciljeva Unije za uštedu energije do 2020. i smanjujući ovisnost o uvozu energije; budući da zakonodavstvo također znatno doprinosi klimatskim ciljevima EU-a smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 320 milijuna tona ekvivalenata CO2 godišnje; budući da je potencijal za uštedu energije još i veći na dužem roku;

I.  budući da se, prema izvješću o računanju učinka ekološkog dizajna (Europska komisija, 2016.), procjenjuje da će do 2020. potrošači u Uniji uštedjeti ukupno 112 milijardi EUR ili otprilike 490 EUR godišnje po kućanstvu;

J.  budući da je više od 80 % učinka na okoliš proizvoda koji koriste energiju utvrđeno u fazi dizajna;

K.  budući da se za većinu dionika mogu utvrditi tri glavne prepreke potpunoj provedbi zakonodavstva: nedostatak jasne političke potpore i smjera, sporost regulatornih postupaka i neprikladnost tržišnog nadzora u državama članicama;

L.  budući da se procjenjuje da 10 % – 25 % proizvoda na tržištu nije u skladu s Direktivom o ekološkom dizajnu i Direktivom o označivanju energetske učinkovitosti, što dovodi do gubitka od otprilike 10 % predviđenih ušteda energije te do nepoštenog tržišnog natjecanja;

M.  budući da je postojeće izuzeće scenske rasvjete iz uredbi Komisije (EZ) br. 244/2009(7) i (EU) br. 1194/2012(8) odgovarajući i učinkovit način za poštovanje posebnih potreba i okolnosti za kazališta i cijelu industriju zabave i treba se i dalje primjenjivati;

N.  budući da, iako se područje primjene Direktive o ekološkom dizajnu 2009. proširilo kako bi se obuhvatili svi proizvodi koji koriste energiju (izuzevši prijevozna sredstva), zahtjevi u pogledu ekološkog dizajna i dalje ne obuhvaćaju proizvode koji ne koriste energiju;

O.  budući da se u EU-u svi proizvodi trebaju dizajnirati, proizvesti u staviti na tržište uz minimalno korištenje opasnih tvari, uz istovremeno osiguranje sigurnosti proizvoda kako bi se olakšalo njihovo recikliranje i ponovna uporaba te očuvanje visokih razina zaštite ljudskog zdravlja i okoliša;

P.  budući da se u Direktivi o ekološkom dizajnu navodi da bi njezina usklađenost s Uredbom REACH o kemikalijama trebala doprinijeti povećanju utjecaja tih propisa i sastavljanju usuglašenih zahtjeva kojih se proizvođači trebaju pridržavati; budući da su do sada zahtjevi u vezi s korištenjem opasnih kemikalija i njihovim recikliranjem bili ograničeni;

Q.  budući da se u skladu s novom Uredbom o označivanju energetske učinkovitosti razvija nova baza podataka te da se u nekim, ali ne svim državama članicama koristi baza podataka ICSMS-a za tržišni nadzor;

R.  budući da je jedan od prioritetnih ciljeva Općeg programa djelovanja Unije za okoliš do 2020. (7. program djelovanja za okoliš) pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom CO2; budući da se u 7. programu djelovanja za okoliš navodi da bi okvirom politike Unije trebalo osigurati da prioritet pri stavljanju na tržište Unije imaju proizvodi s „ekološkim dizajnom” radi optimiziranja učinkovitosti korištenja resursa i materijala;

S.  budući da akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo uključuje obvezu da se u budućim zahtjevima za dizajniranje proizvoda u okviru Direktive o ekološkom dizajnu istaknu aspekti kružnoga gospodarstva i to sustavnom analizom pitanja kao što su mogućnost popravka, unapređivanja i recikliranja, trajnosti ili određivanja nekih materijala ili tvari;

T.  budući da se Pariškim sporazumom utvrđuje dugoročan cilj u skladu s namjerom da se povećanje globalne temperature ograniči na razini koja je znatno niža od 2°C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te ulažu napori za ograničavanje povišenja temperature na 1,5°C iznad razine u predindustrijskom razdoblju; budući da se EU obvezao dati svoj doprinos ostvarenju tih ciljeva smanjenjem emisija u svim sektorima;

U.  budući da bi mjere za ekološki dizajn trebale obuhvaćati cijeli životni ciklus proizvoda kako bi se unaprijedila resursna učinkovitost u Uniji, uzimajući u obzir činjenicu da se više od 80% ekološkog učinka nekog proizvoda određuje već u fazi dizajna, što stoga ima vrlo važnu ulogu u promicanju aspekata kružnog gospodarstva proizvoda, i to trajnosti, mogućnosti unapređivanja, popravka, ponovne uporabe i recikliranja;

V.  budući da se, usto što će se proizvoditi održiviji i resursno učinkovitiji proizvodi, moraju ojačati načela ekonomije dijeljenja i usluga, a države članice trebale bi pri izlaganju programa za poticanje korištenja resursno najučinkovitijih proizvoda i usluga obratiti posebnu pozornost na kućanstva s niskim prihodima, uključujući ona kojima prijeti opasnost od energetskog siromaštva;

W.  budući da je Unija potpisnica Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima te stoga mora poduzimati mjere u cilju postupnog izbacivanja opasnih tvari iz uporabe, uključujući ograničavanjem njihove upotrebe u fazi dizajna proizvoda;

Učinkovit alat za troškovno učinkovitu uštedu energije

1.  smatra da je Direktiva o ekološkom dizajnu uspješan instrument za poboljšanje energetske učinkovitosti, da je dovela do znatnog smanjenja emisija stakleničkih plinova i ekonomske koristi za potrošače;

2.   preporučuje da Komisija nastavi uključivati sve više skupina proizvoda odabranih na temelju njihova potencijala za ekološki dizajn, uključujući energetsku učinkovitost i potencijal za učinkovitost u pogledu materijala, te drugih ekoloških aspekata, pomoću metodologije utvrđene u članku 15. Direktive te da ažurira postojeće standarde kako bi se iskoristio puni potencijal područja primjene i ciljeva Direktive;

3.   ističe da se Direktivom o ekološkom dizajnu poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU-a definiranjem zajedničkih standarda za proizvode; naglašava da se trajnim usvajanjem usklađenih zahtjeva za proizvode na razini EU-a podupiru inovacije, istraživanje i konkurentnost proizvođača iz EU-a te jamči pošteno natjecanje, uz istovremeno izbjegavanje nepotrebnog administrativnog opterećenja;

4.  podsjeća da se u skladu s Direktivom od Komisije zahtijeva da pripremi provedbene mjere ako proizvod ispunjava kriterije, a to su znatan opseg prodaje, znatan utjecaj na okoliš i potencijal za poboljšanje; naglašava odgovornost Komisije da poštuje taj mandat i zajamči da se koristi za potrošače, kružno gospodarstvo i okoliš zaista ostvare, te priznaje da se takvi standardi za proizvode mogu primijeniti samo na razini EU-a te se države članice stoga oslanjaju na Komisiju koja bi trebala poduzeti potrebne mjere;

5.  smatra da bi koordinacija s inicijativama povezanima s kružnim gospodarstvom dodatno povećala učinkovitost te Direktive; stoga poziva na izradu ambicioznog plana za ekološki dizajn i kružno gospodarstvo, kojim će se ostvariti koristi za okoliš te mogućnosti za održiv rast i radna mjesta, među ostalim u sektoru MSP-ova, kao i prednosti za potrošače; primjećuje da veća resursna učinkovitost i upotreba sekundarnih sirovina u proizvodnji imaju znatan potencijal, i to u smislu smanjenja otpada i uštede resursa;

6.  naglašava da je Direktiva o ekološkom dizajnu dio šireg paketa alata te da njezina učinkovitost ovisi o sinergijama s drugim instrumentima, posebice onima koji se odnose na označivanje energetske učinkovitosti; smatra da bi trebalo izbjegavati propise koji se preklapaju;

Jačanje postupka donošenja odluka

7.  ističe ključnu ulogu Savjetodavnog foruma u povezivanju industrije, civilnog društva i drugih dionika u postupku donošenja odluka te smatra da taj forum dobro radi;

8.  zabrinut je zbog ponekad znatnih kašnjenja u donošenju i usvajanju provedbenih mjera, što stvara nesigurnost za gospodarske subjekte, dovelo je do brojnih propuštenih prilika za uštedu energije za potrošače i povezanih smanjenja stakleničkih plinova te može dovesti do toga da donesene mjere zaostaju za tehnološkim razvojem;

9.  napominje da su kašnjenja u provedbi djelomično uzrokovana ograničenim resursima u Komisiji; poziva Komisiju da odvoji dovoljno resursa za postupak ekološkog dizajna s obzirom na znatnu dodanu europsku vrijednost tog zakonodavstva;

10.  apelira na Komisiju da izbjegne kašnjenja u donošenju i objavljivanju provedbenih mjera te predlaže utvrđivanje jasnih rokova i koraka za njihovo dovršavanje i reviziju postojećih propisa; smatra da bi mjere u vezi s ekološkim dizajnom trebalo donositi pojedinačno te bi ih trebalo objaviti čim budu završene;

11.  naglašava potrebu za pridržavanjem rasporeda predviđenog u Planu rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016. – 2019.;

12.  ističe da je zahtjeve za ekološki dizajn potrebno temeljiti na konkretnim tehničkim analizama i procjenama učinka, uzimajući za referencu najbolje proizvode ili tehnologije na tržištu i tehnološki razvoj u svakom sektoru; poziva Komisiju da prioritetno nastavi s donošenjem i revidiranjem mjera povezanih s proizvodima koji imaju najveći potencijal za uštedu primarne energije i najveći potencijal u pogledu kružnog gospodarstva;

13.  uviđa da se Direktivom o ekološkom dizajnu omogućuje upotreba dobrovoljnih sporazuma; ističe da se dobrovoljni sporazumi mogu koristiti umjesto provedbenih mjera ako obuhvaćaju veliku većinu tržišta i ako se smatra da se njima može jamčiti u najmanju ruku jednaka razina ekološke učinkovitosti, te da bi se njima trebalo jamčiti brže donošenje odluka; smatra da bi se učinkovitost nadzora dobrovoljnih sporazuma trebala ojačati te da treba zajamčiti odgovarajuće sudjelovanje civilnog društva; u tom pogledu pozdravlja Preporuku Komisije (EU) 2016/2125 o smjernicama za mjere samoregulacije koje zaključuje industrija i traži od Komisije da pomno prati sve dobrovoljne sporazume priznate u skladu s Direktivom o ekološkom dizajnu;

14.  potiče da se u Metodologiju za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (MEERP) uključe krivulje tehnoloških spoznaja kako bi se predvidjela tehnološka poboljšanja do trenutka kada propisi stupaju na snagu i osigurala njihova aktualnost;

15.  poziva Komisiju da u mjere za ekološki dizajn po potrebi uključi procjene o otpuštanju mikroplastike u vodeni okoliš; poziva Komisiju da prilikom preispitivanja mjera za ekološki dizajn kućanskih perilica rublja i perilica-sušilica uvede obvezne zahtjeve za filtre za mikroplastiku;

Od uštede energije do resursne učinkovitosti

16.  ponavlja svoj poziv za novi poticaj aspektima proizvoda povezanim s kružnim gospodarstvom te smatra da Direktiva o ekološkom dizajnu ima znatan dosad neiskorišten potencijal za poboljšanje resursne učinkovitosti;

17.  stoga smatra da se provedba Direktive o ekološkom dizajnu, kao dodatak stalnim naporima za poboljšanje energetske učinkovitosti, sada treba sustavno odnositi na cijeli vijek trajanja svake skupine proizvoda unutar njezina područja primjene, uspostavom minimalnih kriterija o resursima, koji, između ostalog, obuhvaćaju izdržljivost, mogućnost popravka i unapređivanja, ali i mogućnost dijeljenja, ponovne uporabe, mogućnost nadogradnje, mogućnost recikliranja, prerade, uporabu recikliranih materijala ili sekundarnih sirovina te uporabu ključnih sirovina;

18.  smatra da se odabir kriterija za kružno gospodarstvo za svaku skupinu proizvoda mora jasno i objektivno specificirati i navesti, a istovremeno ti kriteriji trebaju biti lako mjerljivi i ostvarivi po razmjernoj cijeni kako bi se zajamčilo da se Direktiva i dalje može primijeniti;

19.  poziva na to da se tijekom pripremnih istraživanja za specifične mjere ekološkog dizajna povezanih sa svakom kategorijom proizvoda provedu sustavne detaljne analize o potencijalu kružnog gospodarstva;

20.  ističe kako je važno da proizvođači daju jasne i objektivne upute koje korisnicima i neovisnim serviserima omogućavaju lakše popravljanje proizvoda, bez posebne opreme; također naglašava važnost pružanja informacija o dostupnosti rezervnih dijelova i vijeku trajanja proizvoda, ako je to moguće;

21.  ističe moguće prednosti usmjeravanja na druge ekološke aspekte osim potrošnje energije, kao što su opasne kemikalije, otpuštanje mikroplastike, nastanak otpada i potreban materijal, te poziva na korištenje alatima iz Direktive koji će se koristiti za povećanje transparentnosti za potrošače;

22.  s obzirom na to da se više od 80 % utjecaja nekog proizvoda na okoliš određuje u fazi dizajna, smatra da se upravo u toj fazi u velikoj mjeri mogu izbjeći, zamijeniti ili ograničiti problematične tvari; ističe da se upotrebi materijala i tvari od ključne važnosti, poput rijetkih zemnih elemenata ili toksičnih ili problematičnih tvari, poput postojanih organskih onečišćujućih tvari i endokrinih disruptora, mora dati posebna važnost u okviru proširenih kriterija o ekološkom dizajnu kako bi se ograničilo njihovo korištenje ili po potrebi njihova zamjena ili kako bi se barem osigurala mogućnost njihove ekstrakcije/odvajanja na kraju životnog vijeka proizvoda ne dovodeći u pitanje druge usklađene pravne zahtjeve utvrđene na razini Unije koji se odnose na te tvari;

23.  poziva na to da se zahtjevima za ekološki dizajn, u slučaju proizvoda koji koriste energiju, ne stvaraju ciljevi koje europski proizvođači teško mogu ostvariti, posebno mala i srednja poduzeća, čiji su kapaciteti u pogledu patentiranih tehnologija znatno slabiji u odnosu na vodeća poduzeća na tržištu;

24.  u tom pogledu pozdravlja Plan rada za ekološki dizajn 2016. – 2019., koji uključuje obveze u smislu razvoja zahtjeva i standarda za učinkovitost materijala, pri čemu se podupire upotreba sekundarnih sirovina, te potiče Komisiju da joj dovršetak tog posla bude prioritet; smatra da bi se ti kriteriji trebali odnositi na pojedinačne proizvode, temeljiti na pouzdanim analizama, usredotočiti se na područja s jasnim potencijalom za poboljšanje, a tijela za tržišni nadzor trebala bi ih moći provesti i provjeriti; pri definiranju najboljih praksi trebalo bi promicati primjenu rezultata prethodnih i aktualnih istraživačkih aktivnosti te vrhunskih inovacija u području recikliranja otpadne električne i elektroničke opreme;

25.  smatra da razvoj „sustavnog pristupa” kojim se u obzir ne uzima samo proizvod, već cijeli sustav potreban za njegovo funkcioniranje u procesu ekološkog dizajna postaje sve važniji faktor uspjeha u napredovanju prema resursnoj učinkovitosti te potiče Komisiju da više takvih mogućnosti na razini sustava uključi u sljedeći program rada na ekološkom dizajnu;

26.  smatra da posebnu pozornost treba obratiti na proizvode koji koriste vodu, kod kojih bi se mogle ostvariti znatne prednosti za okoliš i znatne uštede za potrošače;

27.  poziva Komisiju da potiče na oporabu ključnih sirovina čak i iz rudarskog otpada;

28.  napominje da je Komisija odgodila mjere koje se odnose na informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT), kao što su mobilni i pametni telefoni, jer se čekaju dodatne procjene i zbog brzih tehnoloških promjena u toj skupini proizvoda; međutim, smatra da ti proizvodi, koji se prodaju u velikim količinama i često se mijenjaju, imaju očit potencijal za poboljšanje, posebice u smislu resursne učinkovitosti, te da bi se na njih stoga trebali primjenjivati kriteriji ekološkog dizajna, a i trebalo bi uložiti napore da se ubrza regulatorni napredak; ističe da je potrebno pažljivo ocijeniti kako se može poboljšati ekološki dizajn skupine proizvoda za koje su mogućnost popravka i zamjene rezervnih dijelova ključni parametri ekološkog dizajna;

29.  ustraje u tome da je potrebno:olakšati mogućnost popravka na način da se tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda osigura dostupnost rezervnih dijelova po razumnoj cijeni u odnosu na ukupnu cijenu proizvoda,

30.  podsjeća na svoje zahtjeve za sveobuhvatnim preispitivanjem Unijinog okvira u području politike proizvoda kako bi se razmotrilo pitanje obilježja resursne učinkovitosti; u tom kontekstu traži od Komisije da procijeni može li se aktualna metodologija za ekološki dizajn, osim za proizvode koji koriste energiju, upotrijebiti za druge kategorije proizvoda te da prema potrebi predstavi prijedloge novog zakonodavstva;

31.  ističe da su za osiguravanje korištenja recikliranih/sekundarnih materijala dostupnost visokokvalitetnih sekundarnih materijala i dobro organizirano tržište sekundarnih materijala od presudne važnosti te da bi trebalo uspostaviti takvo tržište;

32.  ističe važnost pripisivanja odgovornosti proizvođačima i povećavanja razdoblja i uvjeta jamstva, čime će se proizvođače primorati da preuzmu odgovornost za upravljanje fazom otpada u životnom vijeku proizvoda u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije, te će se povećati trajnost, mogućnost nadogradnje, popravka i recikliranja te osigurati da sirovine i upravljanje otpadom ostanu unutar Europske unije;

33.  poziva da se prošire minimalna jamstava za trajnu potrošnu robu;

Poboljšanje tržišnog nadzora

34.  ustraje na potrebi za jačanjem nadzora nad proizvodima na unutarnjem tržištu pomoću bolje suradnje i koordinacije između država članica te između Komisije i nacionalnih nadležnih tijela, posebno pružanjem odgovarajućih financijskih instrumenata tijelima nadležnima za nadzor tržišta;

35.  poziva Komisiju da ispita mogućnost uvođenja informativnog lista za digitalne proizvode (putovnica proizvoda), kako je predloženo u zaključcima Vijeća od 18. prosinca 2017. o ekološkim inovacijama, kao alata za objavljivanje materijala i tvari koje se koriste u proizvodima, što bi također olakšalo nadzor tržišta;

36.  poziva na dosljedniji i troškovno učinkovitiji sustav tržišnog nadzora diljem Unije kako bi se zajamčila usklađenost s Direktivom o ekološkom dizajnu te iznosi sljedeće preporuke:

   da se od nacionalnih tijela zahtijeva da upotrebljavaju bazu podataka ICSMS-a za razmjenu svih rezultata provjera usklađenosti proizvoda i ispitivanja provedenih za sve proizvode obuhvaćene propisima o ekološkom dizajnu; ta bi baza podataka trebala uključivati sve relevantne informacije za usklađene i neusklađene proizvode kako bi se izbjeglo nepotrebno testiranje u drugoj državi članici;
   da se opća baza podataka za registraciju proizvoda za proizvode označene kao energetski učinkovite proširi na sve proizvode obuhvaćene propisima o ekološkom dizajnu;
   da se od nacionalnih tijela traži da sastave konkretne planove za svoje aktivnosti tržišnog nadzora u području ekološkog dizajna, o kojima trebaju obavijestiti ostale države članice i Komisiju kao što je predviđeno Uredbom (EZ) br. 765/2008(9); Države članice trebale bi u te planove uključiti nasumične inspekcije;
   da se metode brzog pregleda primijene za otkrivanje proizvoda koji ne udovoljavaju propisima i da se razviju u suradnji sa stručnjacima iz industrije te podijele s javnim tijelima;
   da Komisija razmotri definiranje minimalnog postotka proizvoda na tržištu koji bi se trebali ispitati, da osmisli mandat za provođenje neovisnog nadzora tržišta te da po potrebi iznosi prijedloge;
   da se usvoje odvraćajuće mjere, uključujući: kazne za neusklađene proizvođače proporcionalne učinku neusklađenosti na cijelo europsko tržište i nadoknadu za potrošače koji su kupili neusklađene proizvode, čak i nakon isteka zakonskog jamstvenog razdoblja, uključujući preko kolektivne pravne zaštite;
   da se posebna pozornost obrati na proizvode koji se uvoze iz zemalja izvan EU-a i koji se prodaju na internetu;
   da se dosljednost zajamči Komisijinim prijedlogom Uredbe o utvrđivanju pravila i postupaka za poštovanje i provedbu zakonodavstva Unije o usklađivanju u području proizvoda (COM(2017)0795), čije područje primjene obuhvaća proizvode regulirane u skladu s Direktivom o ekološkom dizajnu; u tom kontekstu podržava da se olakšaju zajednička ispitivanja na razini EU-a;

37.  naglašava važnost odgovarajućih i jasno određenih usklađenih standarda ispitivanja te ističe da je potrebno izraditi ispitne protokole koji će biti što je moguće sličniji stvarnim uvjetima; ističe da bi metode ispitivanja trebale biti pouzdane te osmišljene i izvedene tako da se isključe manipulacije i namjerno ili nenamjerno poboljšanje rezultata; smatra da ispitivanja ne bi smjela dovesti do nerazumnog opterećenja za poduzeća, imajući posebno u vidu MSP-ove, koji ne raspolažu istim kapacitetima kao i njihovi veći konkurenti; pozdravlja Uredbu Komisije (EU) 2016/2282 o primjeni dopuštenih odstupanja u postupcima provjere;

38.  poziva Komisiju da pruži podršku državama članicama u njihovim provedbenim naporima i poziva na veću suradnju kada se utvrdi da je proizvod nesukladan; ističe da su potrebne smjernice za proizvođače i uvoznike o detaljnim zahtjevima iz dokumenata potrebnih tijelima za nadzor tržišta;

Ostale preporuke

39.  ističe potrebu za osiguranjem dosljednosti i konvergencije između propisa o ekološkom dizajnu i horizontalnih propisa, kao što je zakonodavstvo Unije o kemikalijama i otpadu, uključujući uredbu REACH te Direktivu o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi i Direktivu o ograničavanju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi, te naglašava potrebu za jačanjem sinergija sa zelenom javnom nabavom i eko-oznakom EU-a;

40.  ističe vezu između Direktive o ekološkom dizajnu i Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada; poziva države članice da potiču uvođenje efikasnih proizvoda i usluga na tržište te da pojačaju inspekcije i savjetovanja; smatra da poboljšanje ekološkog dizajna proizvoda koji koriste energiju može pozitivno utjecati na energetsku učinkovitost zgrada;

41.  naglašava potrebu za pružanjem jasnih informacija javnosti, i osobito medijima, o koristima ekološkog dizajna prije objave mjera te potiče Komisiju i države članice da u okviru procesa donošenja mjera o ekološkom dizajnu proaktivno informiraju o prednostima mjera o ekološkom dizajnu i da aktivnije surađuju s dionicima kako bi se poboljšalo razumijevanje zakonodavstva;

42.  ističe da prijelaz na održivo i kružno gospodarstvo neće samo predstavljati mnoge prilike, nego i socijalne izazove; smatra da bi Europska komisija i države članice, s obzirom na to nitko ne smije biti zapostavljen, trebale prilikom predstavljanja programa za poticanje upotrebe resursno najučinkovitijih proizvoda obratiti posebnu pozornost na kućanstva s niskim prihodima kojima prijeti energetsko siromaštvo; smatra da se takvim programima ne bi smjele onemogućavati inovacije, već bi se trebalo dopustiti proizvođačima da potrošačima nastave nuditi široku ponudu visokokvalitetnih proizvoda te da bi se njima isto tako trebalo poticati prodiranje na tržište proizvoda koji koriste energiju i vodu, a mogu ostvariti veću resursnu učinkovitost i potrošačima donijeti uštede;

43.  poziva institucije EU-a i države članice da povedu primjerom tako što će se u potpunosti koristiti kružnim gospodarstvom i strategijama zelene javne nabave kako bi u svim ulaganjima dale prednost dokazano održivim proizvodima, poput proizvoda s ekološkom oznakom, i najvišoj razini resursne učinkovitosti i promicale raširenu uporabe zelene javne nabave, uključujući i u privatnom sektoru.

o
o   o

44.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 285, 31.10.2009., str. 10.
(2) SL L 198, 28.7.2017., str. 1.
(3) SL L 354, 28.12.2013., str. 171.
(4) http://www.consilium.europa.eu/media/32274/eco-innovation-conclusions.pdf
(5) SL C 265, 11.8.2017., str. 65.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0287.
(7) Uredba Komisije (EZ) br. 244/2009 od 18. ožujka 2009. o provedbi Direktive 2005/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na zahtjeve za ekološki dizajn neusmjerenih svjetiljki za kućanstva (SL L 76, 24.3.2009., str. 3.).
(8) Spremi stavku Uredba Komisije (EU) br. 1194/2012 od 12. prosinca 2012. o provedbi Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi sa zahtjevima za ekološki dizajn usmjerenih žarulja, LED žarulja i povezane opreme (SL L 342, 14.12.2012., str. 1.).
(9) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).


Reagiranje na predstavke o rješavanju pitanja nesigurnosti zaposlenja i zloupotrebe ugovora na određeno vrijeme
PDF 134kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 31. svibnja 2018. o reagiranju na predstavke o rješavanju pitanja nesigurnosti zaposlenja i zloupotrebe ugovora na određeno vrijeme (2018/2600(RSP))
P8_TA(2018)0242B8-0238/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 153. stavak 1. točke (a) i (b), članak 155. stavak 1. i članak 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 4. i 30. Europske socijalne povelje i članke 31. i 32. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir mjere protiv diskriminacije i zloupotrebe iz Direktive Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC – Prilog: Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom(1) (Direktiva o radu s nepunim radnim vremenom),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP(2) (Direktiva o radu na određeno vrijeme),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (3) (Direktiva o radnom vremenu),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje(4),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika(5) (Direktiva o Europskom radničkom vijeću),

–  uzimajući u obzir Konvenciju br. 98 Međunarodne organizacije rada o primjeni načela o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje te Konvenciju br. 175 o radu s nepunim radnim vremenom,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta(6),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Privremeni ugovori, nesigurnost zaposlenja, temeljna prava radnika i radno pravo EU-a”, koju je u studenom 2017. objavila Glavna uprava za unutarnju politiku(7),

–  uzimajući u obzir brojne predstavke o kršenju Direktive o radu na određeno vrijeme u javnom sektoru(8), o nesigurnim radnim uvjetima radnika zaposlenih na temelju ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati u privatnom sektoru(9), o sindikalnom zastupanju i razlikama u sustavima socijalnog osiguranja(10) i o protivljenju sve većoj upotrebi privremenih ugovora(11),

–  uzimajući u obzir nove prijedloge Komisije koji se odnose na Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad (COM(2018)0131) i na preporuku Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (COM(2018)0132),

–  uzimajući u obzir ishod rasprave koju je 22. studenoga 2017. organizirao Odbor za predstavke na temu „Zaštita prava radnika na privremenim ili nesigurnim radnim mjestima, na temelju primljenih predstavki”,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/533/EEZ od 14. listopada 1991. o obvezi poslodavca da obavijesti radnike o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor o radu ili radni odnos(12),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji, kojom se stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 91/533/EEZ od 14. (COM(2017)0797),

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji pod nazivom „Reagiranje na predstavke o rješavanju pitanja nesigurnosti zaposlenja i zloupotrebe ugovora na određeno vrijeme” (O-000054/2018 – B8-0022/2018),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za predstavke,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se u posljednjih 15 godina u EU-u povećao broj radnika s ugovorima na određeno vrijeme i ugovorima na nepuno radno vrijeme kao rezultat provedbe politika štednje i ograničavanja prava radnika, što je dovelo do veće nesigurnosti i nestabilnosti radne snage; budući da su potrebne djelotvorne politike kako bi se obuhvatili različiti oblici zapošljavanja i kako bi se radnici zaštitili na odgovarajući način;

B.  budući da su nesigurni radni uvjeti posljedica velikih propusta u učinkovitoj zaštiti prava radnika na različitim razinama regulacije, uključujući primarno i sekundarno pravo EU-a i prava država članica; budući da bi se predstavke koje se odnose na različite oblike zapošljavanja trebale razmatrati na način da se u potpunosti vodi računa o nacionalnom zakonodavstvu predmetne države članice iz koje potječu, kao i o relevantnom pravu EU-a; budući da se socijalna i radna politika EU-a temelji na načelu supsidijarnosti;

C.  budući da je mjere u području politike potrebno prilagoditi kako bi se u obzir uzela činjenica da je nesigurnost dinamičan aspekt koji utječe na sve osobne radne odnose; budući da se protiv nesigurnog rada treba boriti putem integriranog paketa politika koji obuhvaća više razina i kojim se promiču uključivi i učinkoviti standardi rada kao i djelotvorne mjere kojima se osigurava poštovanje načela jednakosti;

D.  budući da bi se cilj učinkovite borbe protiv nepoštenih praksi zapošljavanja koje rezultiraju nesigurnošću trebao ostvarivati i na temelju Programa za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada, u kojem se razmatra otvaranje radnih mjesta, prava na radnom mjestu, socijalna zaštita i socijalni dijalog, uz rodnu ravnopravnost kao međusektorski cilj;

E.  budući da podaci Eurostata i Eurofounda o nesvojevoljnom radu na određeno vrijeme, razlikama u rodu i dobi kod privremenog rada te o podzaposlenosti velikog udjela radnika koji rade na nepuno radno vrijeme pokazuju sve veću prisutnost nestandardnih, atipičnih oblika zapošljavanja; budući da podaci o nezaposlenosti prema rodu i dobi pokazuju najniže stope od 2009.;

F.  budući da se u više država članica tijekom godina bilježi znatan porast atipičnih i privremenih ugovora o radu i u javnom i u privatnom sektoru, i to u pravnom kontekstu u kojemu se zloupotreba ugovora o radu na određeno vrijeme ne može na odgovarajući način niti spriječiti niti kazniti zbog nedostatka učinkovitih i razmjernih pravnih sredstava; budući da se time ugrožava integritet europskog radnog zakonodavstva i sudska praksa Suda Europske unije;

G.  budući da postoji sveobuhvatan okvir zakonodavstva EU-a kojim bi se trebao ograničiti rizik od nesigurnosti određenih vrsta radnih odnosa, poput Direktive o ugovorima na određeno vrijeme, Direktive o radu s nepunim radnim vremenom, Direktive o privremenom radu, Direktive o radnom vremenu, Direktive o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, Direktive o jednakom postupanju prema osobama i Direktive o jednakim mogućnostima i jednakom postupanju;

H.  budući da Komisija dosta kasni u obradi prekršajnih postupaka koji se odnose na slučajeve u kojima su neke države članice prekršile radno zakonodavstvo EU-a time što su dozvolile da se godinama zloupotrebljavaju ugovori na određeno vrijeme i krše prava radnika;

I.  budući da su najnovije informacije u vezi s predstavkama o zloupotrebi ugovora na određeno vrijeme u javnom sektoru ukazale na položaj nekih privremenih radnika koje su javna tijela za koja su radila otpustila nakon odluka prema kojima su ti radnici priznati kao žrtve zloupotrebe ugovora na određeno vrijeme, čime je prekršena Direktiva 1999/70/EZ o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP;

J.  budući da se radni uvjeti razlikuju od jedne države članice do druge jer svaka ima svoje vlastito posebno zakonodavstvo o ugovorima o radu;

K.  budući da su Odboru za predstavke predočeni čvrsti dokazi o sve većem broju slučajeva nesigurnih radnih mjesta;

L.  budući da se radnici zaposleni na temelju ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati u skladu sa zakonodavstvom Unije moraju smatrati radnicima jer rade pod vodstvom druge osobe i primaju plaću za taj rad te se stoga na njih mora primjenjivati socijalno zakonodavstvo EU-a;

M.  budući da nesigurno zaposlenje, uključujući i ugovore bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, rezultira neodgovarajućim pristupom socijalnoj zaštiti i ugrožava pravo na kolektivno pregovaranje, posebno u pogledu naknada i zaštite od nepoštenog otpuštanja, te negativno utječe na razvoj karijere i osposobljavanje; budući da nesigurno zaposlenje dovodi do nesigurnosti života općenito;

N.  budući da su žene te koje češće rade na ugovore na određeno vrijeme ili na ugovore s vremenskim ograničenjem ili niskim plaćama i da su stoga izloženije nesigurnosti zbog diskriminacije na tržištu rada, čime se usporava napredak u borbi protiv razlika u plaćama i mirovinama između rodova i u iskorjenjivanju tih razlika;

1.  nesigurnim zaposlenjem smatra zaposlenje koje je posljedica, među ostalim, zloupotrebe ugovora o privremenom radu kojim se krše međunarodni standardi u području uvjeta rada, prava radnika i zakonodavstva EU-a; naglašava da nesigurno zaposlenje podrazumijeva veću izloženost socijalno-gospodarskoj ugroženosti, manjak sredstava za dostojanstven život i neodgovarajuću socijalnu zaštitu;

2.  ističe da je važno razlikovati atipičan rad i postojanje nesigurnog zaposlenja; naglašava da se riječi „atipičan” i „nesiguran” ne mogu koristiti kao sinonimi;

3.  upoznat je s rezolucijom Parlamenta od 4. srpnja 2017. o uvjetima rada i nesigurnosti radnih mjesta kao i s primljenim predstavkama te ističe da rizik od nesigurnosti ovisi o vrsti ugovora, ali i o sljedećim faktorima;

   mala ili nikakva sigurnost radnog mjesta zbog privremene prirode posla, kao na primjer u okviru neželjenih i često marginalnih ugovora na nepuno radno vrijeme te, u nekim državama članicama, nejasnog radnog vremena i obveza koje se mijenjaju zbog rada prema potrebi;
   rudimentarna zaštita od otkaza i nedostatak odgovarajuće socijalne zaštite u slučaju otkaza;
   plaća koja nije dostatna za osiguranje primjerenog životnog standarda;
   nikakva ili ograničena prava i pogodnosti u okviru socijalne zaštite;
   nikakva ili ograničena zaštita od svih oblika diskriminacije;
   nikakve ili ograničene mogućnosti za napredovanje na tržištu rada ili za razvoj karijere i usavršavanje;
   niska razina kolektivnih prava i ograničena prava na kolektivnu zastupljenost;
   radno okružje koje ne ispunjava minimalne zdravstvene i sigurnosne standarde;

4.  poziva Komisiju i države članice da se bore protiv nesigurnog zaposlenja, koje pretpostavljaju primjerice ugovori bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati, tako što će se pobrinuti da se osmisle novi instrumenti i da se zajamči dosljedno poštovanje sudske prakse Suda Europske unije kao i konkretna provedba zakonodavstva EU-a i nacionalnog zakonodavstva na nacionalnoj razini kako bi se riješili problemi nedostatka dostojanstvenih radnih mjesta i primijenio pristup koji se temelji na poštovanju prava; traži od Komisije i od država članica da surađuju sa svim socijalnim partnerima, posebno sindikatima, i svim relevantnim dionicima te da promiču kvalitetna, sigurna i dobro plaćena radna mjesta kako bi se, među ostalim, poboljšali inspektorati rada;

5.  apelira na Komisiju da poduzme hitne zakonodavne korake kojima će se uhvatiti u koštac s praksama zapošljavanja koje dovode do nesigurnosti;

6.  traži od Komisije da uloži veće napore i uhvati se u koštac sa svim primjerima zloupotrebe i zakonskim rupama kako bi iskorijenila nepoštene uvjete u ugovorima o radu; upoznat je s novim prijedlogom direktive o transparentnim i predvidivim uvjetima rada, čiji je cilj uspostaviti nova prava za sve radnike, posebno kako bi se poboljšali radni uvjeti zaposlenih na koje se odnose novi oblici zapošljavanja i nestandardno zapošljavanje te kako bi se smanjilo opterećenje poslodavaca i sačuvala prilagodljivost tržišta rada;

7.  posebno pozdravlja odredbe o pravu na traženje dodatnih radnih mjesta, uz zabranu klauzule o isključivosti i ograničenje klauzula o nespojivosti dužnosti, kao i odredbe o pravu na obaviještenost o datumu početka rada u razumnom roku prije tog datuma;

8.  ističe da se Direktiva o radnom vremenu može i mora primjenjivati na radnike zaposlene na temelju ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati te da se time na njih odnose i pravila o minimalnom vremenu odmora i najduljem radnom vremenu;

9.  poziva države članice da pri utvrđivanju radnog odnosa vode računa o pokazateljima Međunarodne organizacije rada kao instrumentu za rješavanje problema nedostatka zaštite koja je karakteristična za nesigurno zaposlenje;

10.  smatra da je pristup socijalnoj zaštiti ključan za gospodarsku i socijalnu sigurnost radne snage i za dobro funkcioniranje tržišta rada na kojima se otvaraju radna mjesta i koja ostvaruju održiv rast;

11.  ističe da je nužno osigurati provođenje inspekcija kako bi se zajamčilo da radnici s privremenim ili fleksibilnim ugovornim odredbama uživaju barem istu razinu zaštite kao svi ostali radnici; smatra da je nužno uložiti ciljane napore kako bi se postojeći instrumenti Međunarodne organizacije rada koristili u posebnoj kampanji protiv nesigurnog rada te da treba pomno razmotriti potrebu za novim obvezujućim instrumentima i pravnim mjerama kojima bi se nesiguran rad ograničio i smanjio, a nesigurni ugovori o radu poslodavcima postali manje zanimljivi;

12.  čvrsto je uvjeren da se mora pristupiti sveobuhvatnoj evaluaciji okolnosti produljenja ugovora na određeno vrijeme jer rad koji se zahtijeva od radnika ne udovoljava kriterijima tek privremenog rada, čime se razotkriva zloupotreba i kršenje 5. klauzule Okvirnog sporazuma Direktive 1999/70/EZ;

13.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti osiguraju jednake plaće za jednak rad na istom radnom mjestu;

14.  ustraje u tome da Komisija i države članice trebaju ocijeniti učinak zakonodavstva koje se odnosi na nesiguran rad na rodnu ravnopravnost; smatra da je potrebno usredotočiti se na razne postojeće mjere u pogledu potreba žena na nesigurnim radnim mjestima kao skupine koja je već sada prekomjerno zastupljena i na koju će ta pojava i dalje prekomjerno utjecati;

15.  podsjeća da je premisa na kojoj se temelji Direktiva 1999/70/EZ o Okvirnom sporazumu o ugovorima na određeno vrijeme ta da su ugovori na neodređeno vrijeme opći oblik radnog odnosa, dok su ugovori na određeno vrijeme tek oblik zaposlenja u određenim sektorima nekih zanimanja i aktivnosti;

16.  osuđuje produljivanje ugovora na određeno vrijeme čiji je cilj zadovoljiti potrebe koje po svojoj prirodi nisu privremene, već stalne i trajne, jer se time krši Direktiva 1999/70/EZ;

17.  prima na znanje da je Sud Europske unije utvrdio da je pretvaranje ugovora na određeno vrijeme u ugovore na neodređeno vrijeme mjera u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz prava EU-a jer se njome sprečava zloupotreba ugovora na određeno vrijeme i posve iskorjenjuju posljedice zloupotrebe(13);

18.  naglašava da se pretvaranje ugovora na određeno vrijeme u ugovore na neodređeno vrijeme mora smatrati mjerom kojom se učinkovito sprečava i kažnjava zloupotreba ugovora na određeno vrijeme i u javnom i u privatnom sektoru te da je sve države članice moraju na jasan i dosljedan način uvrstiti u svoje relevantne pravne okvire radnog prava;

19.  ističe da pretvaranje ugovora na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme za radnika koji je žrtva zloupotrebe ugovora na određeno vrijeme, čime se krši Direktiva 1999/70/EZ, ne oslobađa državu članicu od obveze da tu zloupotrebu kazni, što među ostalim uključuje mogućnost da taj radnik dobije naknadu za svu štetu pretrpljenu u prošlosti;

20.  naglašava da ako država članica odluči kazniti diskriminaciju ili zloupotrebu koje se odnose na privremenog radnika i kojima se krši pravo EU-a na način da radniku dodijeli naknadu, ta naknada u svakom slučaju mora biti primjerena i učinkovita te se njome u cijelosti mora nadoknaditi sva pretrpljena šteta;

21.  ističe da se proračunskim razlozima na kojima se temelji izbor socijalne politike države članice ne može opravdati nedostatak učinkovitih mjera čiji je cilj sprečavanje i primjereno kažnjavanje zloupotrebe uzastopnih ugovora na određeno vrijeme; štoviše naglašava da je usvajanje takvih djelotvornih mjera kojima se u potpunosti poštuje pravo EU-a nužno kako bi se poništile posljedice kršenja prava radnika;

22.  osuđuje činjenicu da su radnici koje su nadležna pravosudna tijela potvrdila kao žrtve zloupotrebe ugovora na određeno vrijeme, kojom se krši Direktiva 1999/70/EZ, otpušteni; čvrsto je uvjeren da se u slučajevima u kojima je došlo do zloupotrebe uzastopnih ugovora na određeno vrijeme može primijeniti mjera kojom se radnicima nude djelotvorna i istovjetna jamstva zaštite kako bi se zloupotreba primjereno kaznila i kako bi se poništile posljedice kršenja prava EU-a te kako bi se zaštitila radna mjesta radnika koji se nalaze u toj situaciji;

23.  poziva države članice da poboljšaju standarde rada za nekonvencionalna radna mjesta te da zajamče barem minimalne standarde u pogledu socijalne zaštite, razine minimalne plaće i pristupa osposobljavanju i razvoju;

24.  traži od država članica da poduzmu mjere za osiguranje poštovanja te za promicanje i konkretizaciju temeljnih načela i prava na radnom mjestu koja se odnose na zaposlene u neformalnoj ekonomiji te da uvedu odgovarajuće mehanizme ili izmijene postojeće kako bi se zajamčila usklađenost s nacionalnim zakonima i drugim propisima te kako bi se radni odnos priznao i osnažio na način da se njime olakša prijelaz radnika u formalnu ekonomiju:

25.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

(1) SL L 14, 20.1.1998., str. 9.
(2) SL L 175, 10.7.1999., str. 43.
(3) SL L 299, 18.11.2003., str. 9.
(4) SL L 327, 5.12.2008., str. 9.
(5) SL L 122, 16.5.2009., str. 28.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0290.
(7) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2017/596823/IPOL_STU(2017)596823_EN.pdf
(8) 0389/2015, 1328/2015, 0044/2016, 0988/2016, 1108/2016, 1202/2016, 1310/2016, 0188/2017, 0268/2017, 0283/2017, 0640/2017, 0701/2017
(9) 0019/2016, 0020/2016, 0021/2016, 0099/2017, 1162/2017
(10) 0019/2016, 0442/2017
(11) 1043/2017
(12) SL L 288, 18.10.1991., str. 32.
(13) Presuda Suda od 26. studenoga 2014., Mascolo, C-22/13, ECLI:EU:C:2014:2401, točka 55.

Pravna napomena