Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 12. lipnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Stanje rekreacijskog ribolova u Europskoj uniji
 Obveza poravnanja, zahtjevi za izvješćivanje, tehnike smanjenja rizika za OTC izvedenice i trgovinski repozitoriji ***I
 Zajednička pravila u području civilnog zrakoplovstva i Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa ***I
 Emisija CO2 i potrošnja goriva novih teških vozila ***I
 Modernizacija sustava obrazovanja u EU-u
 Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture

Stanje rekreacijskog ribolova u Europskoj uniji
PDF 143kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o stanju rekreacijskog ribolova u Europskoj uniji (2017/2120(INI))
P8_TA(2018)0243A8-0191/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 43.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(4), a posebno njezin članak 77.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1004 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008(5), a posebno njezin članak 5.,

–  uzimajući u obzir istraživačku studiju pod nazivom „Morski rekreacijski i djelomično samoopskrbni ribolov – njegova vrijednost i utjecaj na riblje stokove” koju je u srpnju 2017. objavio Resorni odjel EP-a za strukturnu i kohezijsku politiku,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0191/2018),

A.  budući da je Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) 2013. definiralo rekreacijski ribolov kao: „ulov ili pokušaj ulova živih vodenih resursa uglavnom za zabavu i/ili osobnu potrošnju; to obuhvaća metode aktivnog ribolova, uključujući ribolov parangalom, podvodnim puškama i rukama, kao i metode pasivnog ribolova, među ostalim mreže, zamke, vrše i stajaće parangale”; budući da je potrebna jasna definicija rekreacijskog ribolova i morskog rekreacijskog ribolova, uzimajući u obzir članak 55. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 u kojem se navodi da je „zabranjeno stavljanje na tržište ulova iz rekreacijskog ribolova”;

B.  budući da je važno razumjeti razliku između rekreacijskog ribolova i djelomično samoopskrbnog ribolova, s obzirom na to da se te dvije vrste ribolova trebaju odvojeno evaluirati i regulirati i potrebno je jasno utvrditi da rekreacijski ribolov nije djelomično samoopskrbni ribolov; budući da se djelomično samoopskrbni ribolov ne spominje u Uredbi o zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP); budući da se te dvije vrste ribolova trebaju odvojeno evaluirati i regulirati;

C.  budući da zakonodavstvo EU-a funkcionira jedino u okviru dvojnog sustava kategorija ribarstva koje obuhvaća rekreacijski i komercijalni ribolov, a ne priznaje djelomično samoopskrbni ribolov i djelomično komercijalni ribolov;

D.  budući da rekreacijski ribolov, s obzirom na njegove razmjere, može imati znatan učinak na riblje stokove, no reguliranje tog pitanja prvenstveno je u nadležnosti država članica;

E.  budući da Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu definira samoopskrbni ribolov kao „ribolov akvatičnih životinja koji znatno pridonosi ispunjavanju prehrambenih potreba pojedinca”;

F.  budući da bi bez jasne pravne razlike između rekreacijskog ribolova, djelomično samoopskrbnog ribolova i djelomično komercijalnog ribolova određeni nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov (ribolov NNN) mogao proći nezapažen jer se ne bi računao ili prikladno regulirao;

G.  budući da ne postoji jedna dogovorena, jasna definicija rekreacijskog ribolova na razini EU-a te da se time veoma otežava kontroliranje rekreacijskog ribolova, prikupljanje podataka o njemu i procjena njegova učinka na riblje stokove i okoliš te njegova gospodarskog značaja;

H.  budući da je za prikladno upravljanje bilo kojom vrstom ribolovne aktivnosti, uključujući rekreacijski ribolov, potrebno redovito i pouzdano prikupljanje podataka u određenom vremenu kako bi se procijenio učinak na riblje stokove ili druge morske organizme i okoliš; budući da trenutačno ili nema takvih podataka ili su nepotpuni; budući da osim izravnih učinaka na riblje stokove nisu dostatno istraženi ni dodatni učinci rekreacijskog ribolova na okoliš;

I.  budući da su studije pokazale da znatna količina plastičnog otpada u morima, jezerima i rijekama potječe od rekreacijskih aktivnosti na vodi kao što su rekreacijska plovidba, turizam i ribolov; napominje da otpad u obliku izgubljene opreme za rekreacijski ribolov može izazvati ozbiljnu degradaciju staništa i štetu za okoliš;

J.  budući da Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) pruža financijsku potporu za prikupljanje podataka, među ostalim za rekreacijski ribolov;

K.  budući da se ciljevi navedeni u članku 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013 odnose na to da je potrebno ostvariti gospodarske i socijalne koristi i koristi povezane sa zapošljavanjem te obnoviti i očuvati riblje stokove i ostale morske organizme iznad razina kojima se ostvaruje najviši održivi prinos;

L.  budući da prema nedavnoj studiji koju je naručio Europski parlament, učinak rekreacijskog ribolova može varirati među ribljim stokovima i predstavljati 2 % (skuša)– 43 % (kolja) od ukupnog ulova;

M.  budući da je za ostvarenje ciljeva ZRP-a potrebno upravljati ribljim stokovima i ribolovnim aktivnostima te ih uravnotežiti; budući da se ti ciljevi ne mogu ostvariti ako nedostaje dio podataka o ulovima i gospodarskoj važnosti ribolovnih aktivnosti, uključujući rekreacijski ribolov;

N.  budući da države članice imaju obvezu prikupljanja podataka, među ostalim procjene o broju rekreacijskih ulova i puštanja vrsta navedenih u okviru Uredbe (EU) 2017/1004 i naposljetku uključenih u višegodišnje planove upravljanja; budući da, u tom pogledu, samo nekoliko država članica ima sveobuhvatne podatke o rekreacijskom ribolovu na njihovom državnom području;

O.  budući da je prikupljanje podataka obvezno samo za nekoliko vrsta te su stoga potrebne ankete i analize koje se odnose na više vrsta za svaku pojedinu državu članicu, iako se morskim rekreacijskim ribolovom uhvati veliki raspon vrsta; budući da bi ulovi ostvareni rekreacijskim ribolovom trebali biti uvršteni u ukupne procjene ribolovne smrtnosti i biomase;

P.  budući da se dostupnost podataka o rekreacijskom ribolovu razlikuje od regije do regije te da su dostupne bolje informacije o morskom rekreacijskom ribolovu u Sjevernom i Baltičkom moru nego u Sredozemnom i Crnom moru ili Atlantskom oceanu;

Q.  budući da se procijenjeni broj osoba koje se bave morskim rekreacijskim ribolovom u Europi kreće između 8,7 i 9 milijuna ljudi, odnosno 1,6 % europskog stanovništva, te se procjenjuje da se bave ribolovom 77 milijuna dana godišnje;

R.  budući da se u članku 3. stavku 2. točki 6. Uredbe (EU) br. 508/2014 o EFPR-u, „ribar” definira kao svaka osoba koja se bavi aktivnostima komercijalnog ribolova, kako to priznaje država članica, te da stoga treba pronaći drugu definiciji kako bi se obuhvatile osobe koje se bave rekreacijskim ribolovom u skladu s definicijama iz uvodne izjave A;

S.  budući da procijenjeni gospodarski učinak morskog rekreacijskog ribolova u Europi (bez vrijednosti turističkog ribolova) iznosi 10,5 milijardi EUR, odnosno 5,1 milijardu EUR izravnih troškova, 2,3 milijarde EUR neizravnih troškova i 3,2 milijarde EUR induciranih troškova; budući da se samo u EU-u taj iznos procjenjuje na 8,4 milijardi EUR, odnosno 4,2 milijarde EUR izravnih troškova, 1,8 milijardi EUR neizravnih troškova i 2,5 milijardi EUR induciranih troškova;

T.  budući da postoji izravna povezanost obilja/strukture ribljeg stoka, pristupa ribolovnim mogućnostima i zapošljavanja kao rezultata toga te gospodarskih i socijalno-ekonomskih učinaka koji se time ostvaruju; budući da je važno evaluirati učinak svih vrsta ribolova na određeni stok i njihovu gospodarsku vrijednost kako bi se donijele mjere upravljanja koje pomažu ostvarenju i ekoloških i gospodarskih ciljeva;

U.  budući da se procjenjuje da morski rekreacijski ribolov podupire 99 000 radnih mjesta u Europi ekvivalentnih punom radnom vremenu (EPRV), što obuhvaća 57 000 izravnih, 18 000 neizravnih i 24 000 induciranih radnih mjesta, te stvara prosječnu gospodarsku vrijednost od 49 000 EUR godišnje EPRV-a; budući da se samo u EU-u ta brojka procjenjuje na 84 000 EPRV-a (50 000 izravnih, 15 000 neizravnih i 20 000 induciranih radnih mjesta);

V.  budući da se pokazalo da je rekreacijski turistički ribolov na moru, kao i drugi turistički ribolov, vrlo bitan za gospodarstvo mnogih regija i zemalja te ga stoga treba analizirati kako bi se bolje procijenili njegova vrijednost, učinak i mogućnosti razvoja;

W.  budući da svi tipovi rekreacijskog ribolova imaju veći gospodarski i socijalni učinak na lokalnoj i regionalnoj razini nego na nacionalnoj razini jer su potpora lokalnim i obalnim zajednicama kao dio turizma, proizvodnje, maloprodaje i iznajmljivanja opreme te drugih usluga povezanih s rekreacijskim turizmom;

X.  budući da u nekim slučajevima rekreacijski ulov čini značajan udio ukupne ribolovne smrtnosti stoka i stoga je potrebno uzeti ga u obzir kad se određuju ribolovne mogućnosti; budući da se, prema nedavnoj studiji koju je naručio Parlament, procijenjeni postoci doprinosa morskog rekreacijskog ribolova ukupnom broju ulova mogu uvelike razlikovati ovisno o ciljanoj vrsti, od 2 % za skušu do 43 % za kolju;

Y.  budući da je važno odvojeno evaluirati različite metode rekreacijskog ribolova ili segmente opisane u definiciji ICES-a iz 2013.;

Z.  budući da procjena učinka rekreacijskog ribolova na riblje stokove uključuje zadržavanje ulova i stope smrtnosti puštene ribe; budući da je stopa preživljavanja ribe uhvaćene štapovima (ulov i puštanje) u većini slučajeva veća od ekvivalentnih stopa za ribe uhvaćene drugom opremom i drugim metodama, i to u tim slučajevima treba uzeti u obzir; budući da su potrebne dodatne informacije o glavnoj opremi koja se koristi u morskom rekreacijskom ribolovu kako bi se mogla napraviti usporedba vjerojatnosti preživljavanja odbačenog ulova u komercijalnom ribolovu i puštenih riba u rekreacijskom ribolovu;

AA.  budući da rekreacijski ribolov uključuje raznovrsnu opremu i tehnike s različitim stokovima i učincima na okoliš, zbog čega ga treba evaluirati i regulirati u skladu s tim;

AB.  budući da su zbog lošeg stanja stokova sjevernomorskog lubina i zapadnobaltičkog bakalara ograničenja rekreacijskog ribolova uvedena na razini EU-a postavljanjem ograničenja koja se odnose na vreće ili zabranu zadržavanja (lubin) kako bi se pomoglo pri oporavku tih stokova; budući da se hitnim mjerama u vezi s upravljanjem, koje se donose kada se smatra da je riblji stok ugrožen rekreacijskim ribolovom, ne pruža vidljivost koja je potrebna sektoru;

AC.  budući da određeni rekreacijski ribolovci love dijadromne vrste kao što su losos, pastrva i jegulje; budući da se prikupljanje podataka o tim vrstama treba provoditi u kontekstu slatkovodnih i morskih vrsta kako bi se procijenilo kako su se riblji stokovi mijenjali kroz vrijeme;

AD.  budući da su područja koja su najpristupačnija većini rekreacijskih ribolovaca obalna područja na kojima se, uz riblje vrste, često love i beskralježnjaci i alge; budući da to ima ključnu ulogu u ekologiji takvih područja; budući da će biti potrebno procijeniti i učinak ulova takvih vrsta, ne samo s obzirom na dotične stokove, nego i s obzirom na ekosustave kojima pripadaju;

AE.  budući da se losos vraća u svoje matične vode te da bi on idealno trebao biti ciljana vrsta samo u riječnim sustavima gdje je moguća učinkovita kontrola i provedba zakona; budući da se neselektivnim hvatanjem lososa na moru uklanja losose i iz zdravih i iz ranjivih populacija;

AF.  budući da bi rekreacijski ribolov mogao predstavljati značajan uzrok ribolovne smrtnosti, a najveći procijenjeni učinak slatkovodnog rekreacijskog ribolova na okoliš povezan je s mogućnošću uvođenja neautohtonih vrsta u ekosustav, dok pri morskom rekreacijskom ribolovu postoji mala mogućnost takvog učinka;

AG.  budući da je ZRP izrađen u cilju upravljanja komercijalnim ribolovom, bez uzimanja u obzir rekreacijskog ribolova, njegovih specifičnosti i potreba za posebnim instrumentima upravljanja i planiranja;

AH.  budući da učinci rekreacijskog ribolova na okoliš obuhvaćaju, uz uklanjanje ribe, i druge vrste učinka, međutim, nedostatak jasnih podataka otežava njihovo razlikovanje od drugih antropogenih izvora;

AI.  budući da bi u kontekstu budućeg upravljanja morskim rekreacijskim ribolovom trebalo uzeti u obzir izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Unije s obzirom na važnost te aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini i njezinu važnost u pogledu zajedničkih ribljih stokova;

AJ.  budući da se rekreacijskim ribolovom pružaju brojne socijalne i javno-zdravstvene koristi, primjerice, njime se podiže kvaliteta života sudionika, potiče interakcija među mladima te obrazuje u pogledu okoliša i važnosti njegove održivosti;

1.  ističe važnost prikupljanja dostatnih podataka o rekreacijskom ribolovu, posebno o morskom rekreacijskom ribolovu, kako bi se pravilno procijenile razine ukupne ribolovne smrtnosti za sve stokove;

2.  ističe da trendovi rekreacijskog ribolova rastu u većini europskih zemalja te da on predstavlja važnu aktivnost sa socijalnim, gospodarskim i ekološkim učincima, posebno veliki učinak koji može imati na riblje resurse; naglašava činjenicu da države članice stoga trebaju osigurati da se takve aktivnosti obavljaju na način koji je sukladan s ciljevima ZRP-a;

3.  ističe potrebu za zaštitom artizanalne flote i osiguranjem njezina preživljavanja i generacijske smjene usprkos širenju rekreativnih aktivnosti povezanih s rekreativnim lukama i sezonskim turizmom;

4.  smatra da se trebaju prikupljati podaci o broju rekreacijskih ribara, količini njihova ulova i dodanoj vrijednosti koju donose obalnim zajednicama;

5.  poziva Komisiju da u novu uredbu o kontroli uvrsti postojeće odredbe za rekreacijski ribolov i poboljša ih;

6.  potiče Komisiju da ocijeni i po potrebi proširi prikupljanje podataka o rekreacijskom ribolovu kako bi se obuhvatilo više ribljih stokova i drugih morskih organizama, izradila studija izvedivosti o jedinstvenom prikupljanju podataka povezanih s njegovim socijalno-ekonomskim učinkom te učinilo obaveznim prikupljanje takvih podataka;

7.  ustraje na tome da treba poboljšati prijavljivanje i nadzor ulova povezanog s rekreacijskim ribolovom; podsjeća da je Parlament pri usvajanju proračuna EU-a za 2018. odobrio pilot-projekt za uvođenje mjesečnog prijavljivanja ulova lubina te potiče Komisiju i države članice da financiraju daljnje projekte za praćenje vrsta koje su najizloženije rekreacijskom ribolovu; podsjeća na važnost sljedivosti i poziva Komisiju da u novu uredbu o kontroli uvrsti postojeće odredbe za rekreacijski ribolov i poboljša ih;

8.  poziva Komisiju da provede procjenu učinka rekreacijskog ribolova u EU-u; smatra da bi procjena planova upravljanja koji uključuju odredbe u vezi s rekreacijskim ribolovom trebala biti uključena i u konačno izvješće Komisije o procjeni učinka;

9.  poziva države članice da poduzmu potrebne tehničke mjere za provedbu aktualnih propisa o prikupljanju podataka i da ih prošire kako bi se obuhvatilo više stokova i aspekata rekreacijskog ribolova;

10.  poziva Komisiju da zajamči redovito prikupljanje svih potrebnih podataka o rekreacijskom ribolovu kako bi se omogućila potpuna procjena ribljih stokova i ostalih morskih organizama u cilju pružanja veće vidljivosti sektoru; upozorava da se bez takve sveobuhvatne procjene i prikladnih mjera poduzetih na osnovi te procjene možda neće ostvariti ciljevi Uredbe (EU) br. 1380/2013 s pomoću planova upravljanja ribarstvom i tehničkim mjerama, te se neće ostvariti ravnoteža između rekreacijskog i komercijalnog ribolova;

11.  smatra da, u slučaju da rekreacijski ulovi imaju znatan učinak na stokove, oni trebaju biti uvršteni kao sastavni dio ekosustava te ih je potrebno obuhvatiti u okviru socijalnih i gospodarskih razmatranja o višegodišnjim planovima upravljanja u cilju utvrđivanja ribolovnih mogućnosti i donošenja relevantnih tehničkih mjera; stoga poziva Komisiju da, kada je to potrebno, uključi rekreacijski ribolov u već odobrene višegodišnje planove upravljanja ili one koji su u postupku odobravanja;

12.  ističe činjenicu da je prikupljanje podataka obveza država članica; međutim, naglašava da bi prikladna definicija rekreacijskog ribolova poboljšala kvalitetu podataka; poziva Komisiju da predloži jedinstvenu definiciju rekreacijskog ribolova na razini EU-a kojom se jasno razlikuje rekreacijski ribolov od komercijalnog i samoopskrbnog ribolova na temelju načela da se rekreacijski ulovi nikada ne smiju prodati;

13.  smatra, na osnovi podataka i izvješća o procjeni učinka te uzimajući u obzir nadležnosti država članica u pogledu rekreacijskog ribolova, da bi Komisija trebala evaluirati ulogu rekreacijskog ribolova u budućem ZRP-u kako bi se objema vrstama morskog ribolova, komercijalnim i rekreacijskim, moglo upravljati na uravnotežen, pravedan i održiv način radi ostvarenja željenih ciljeva;

14.  potiče Komisiju da pruži potporu, uključujući financijsku potporu, za razvoj rekreacijskog ribolova u sektoru turizma jer se njime znatno doprinosi razvoju plavog gospodarstva u malim zajednicama, obalnim zajednicama i otocima, posebno u najudaljenijim regijama; smatra da bi se time pozitivno utjecalo na napore u pogledu produživanja turističke sezone nakon ljeta; predlaže da Komisija odredi rekreacijski ribolov kao temu godine u okviru projekta EDEN za održivi turizam te da pokrene projekte iz fonda COSME radi promicanja rekreacijskog ribolova u malim obalnim zajednicama;

15.  ističe da, izvan konteksta normalnog upravljanja ribolovnim resursima na temelju materijalnih znanstvenih podataka, razvoj aktivnosti rekreacijskog ribolova ne smije značiti smanjenje mogućnosti profesionalnog ribolova ili dijeljenje oskudnih resursa između profesionalnih i rekreacijskih aktivnosti, osobito u slučaju malog i artizanalnog ribolova;

16.  priznaje da se rekreacijski ribolov stoljećima prakticira diljem EU-a i sastavni je dio kulture, tradicije i nasljeđa mnogih obalnih i otočnih zajednica; napominje da su različiti tipovi rekreacijskog ribolova raznoliki kao i kulture samog EU-a i da je potrebno prepoznati tu činjenicu pri svakom pokušaju donošenja zakona u tom području;

17.  poziva Komisiju da uvede odgovarajuće mjere kako bi se zajamčilo da je buduća regulacija rekreacijskog ribolova u skladu s profesionalnim ribolovom i da mu ne uzrokuje štetu;

18.  ističe potrebu za uvođenjem temeljnih pravila za upravljanje rekreacijskim ribolovom te predlaže da se, osim toga, izradi katalog aktivnosti rekreacijskog ribolova koji bi sadržavao informacije o ribolovnom alatu i operacijama te opise ribolovnih područja, ciljnih vrsta i usputnog ulova;

19.  ističe važnost EFPR-a u pružanju pomoći pri razvoju znanstvenih kapaciteta te u jamčenju cjelovite i pouzdane procjene pomorskih resursa za rekreacijske ribolovne aktivnosti; podsjeća da EFPR pruža sredstva za prikupljanje podataka te poziva Komisiju da proširi buduće područje primjene EFPR-a kako bi se pružila financijska potpora za istraživanje i analizu prikupljenih podataka;

20.  ističe da je od iznimne važnosti da se ti podaci dijele te naglašava daEFPR podupire prikupljanje podataka, među ostalim podatke povezane s rekreacijskim ribolovom; stoga poziva države članice da poduzmu potrebne mjere za prikupljanje podataka i, osim toga, potiče Komisiju da nadalje razvija zajedničku bazu podataka koja sadrži sveobuhvatne i pouzdane podatke dostupne istraživačima kako bi oni mogli pratiti i ocjenjivati stanje ribolovnih resursa; u te mjere može se uključiti i korištenje sredstava u okviru EFPR-a;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.
(2) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(3) SL L 343, 22.12.2009., str. 1.
(4) SL L 149, 20.5.2014., str. 1.
(5) SL L 157, 20.6.2017., str. 1.


Obveza poravnanja, zahtjevi za izvješćivanje, tehnike smanjenja rizika za OTC izvedenice i trgovinski repozitoriji ***I
PDF 247kWORD 81k
Tekst
Pročišćeni tekst
Amandmani koje je donio Europski parlament 12. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu obveze poravnanja, obustave obveze poravnanja, zahtjeva za izvješćivanje, tehnika smanjenja rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, registracije i nadzora trgovinskih repozitorija i zahtjeva za trgovinske repozitorije (COM(2017)0208 – C8-0147/2017 – 2017/0090(COD))(1)
P8_TA(2018)0244A8-0181/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Amandman 1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(2)
P8_TA(2018)0244A8-0181/2018
na Prijedlog Komisije
P8_TA(2018)0244A8-0181/2018
---------------------------------------------------------
P8_TA(2018)0244A8-0181/2018

Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu obveze poravnanja, obustave obveze poravnanja, zahtjeva za izvješćivanje, tehnika smanjenja rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, registracije i nadzora trgovinskih repozitorija i zahtjeva za trgovinske repozitorije

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(3),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(6) objavljena je u Službenom listu Europske unije 27. srpnja 2012., a stupila je na snagu 16. kolovoza 2012. Zahtjevi sadržani u toj Uredbi, primjerice središnje poravnanje standardiziranih ugovora o OTC izvedenicama, zahtjevi za iznos nadoknade, tehnike smanjenja operativnog rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, obveza izvješćivanja o ugovorima o izvedenicama, zahtjevi za središnje druge ugovorne strane i zahtjevi za trgovinske repozitorije pridonose smanjenju sistemskog rizika povećanjem transparentnosti tržišta OTC izvedenicama te smanjenjem kreditnog rizika druge ugovorne strane i operativnog rizika povezanog s OTC izvedenicama.

(2)  Pojednostavnjenje određenih područja obuhvaćenih Uredbom (EU) br. 648/2012 i razmjerniji pristup tim područjima u skladu su s Programom Europske komisije za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT), u kojem se ističe potreba za smanjenjem troškova i pojednostavnjenjem kako bi se ciljevi politika Unije ostvarili na najučinkovitiji način, a osobito su usmjereni na smanjenje regulatornih i administrativnih opterećenja, ne dovodeći u pitanje sveobuhvatan cilj očuvanja financijske stabilnosti i smanjenja sistemskih rizika.

(3)  Učinkoviti i otporni poslijetrgovinski sustavi i tržišta kolaterala ključni su elementi funkcionalne unije tržišta kapitala te produbljuju napore u pogledu pružanja potpore ulaganjima, rastu i radnim mjestima u skladu s političkim prioritetima Komisije.

(4)  Komisija je tijekom 2015. i 2016. provela dva javna savjetovanja o primjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća. Komisija je informacije o primjeni te Uredbe primila i od Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala („ESMA”), Europskog odbora za sistemske rizike („ESRB”) i Europskog sustava središnjih banaka („ESCB”). Na temelju tih javnih savjetovanja moglo se pretpostaviti da dionici podržavaju ciljeve Uredbe (EU) br. 648/2012 te da nisu nužne njezine bitne izmjene. Komisija je 23. studenoga 2016. donijela izvješće o preispitivanju u skladu s člankom 85. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 648/2012. Iako sve odredbe Uredbe (EU) br. 648/2012 još uvijek nisu u cijelosti primjenjive, pa stoga još nije moguća njezina sveobuhvatna evaluacija, u izvješću su utvrđena područja u kojima je potrebno ciljano djelovati kako bi se osiguralo razmjernije, učinkovitije i djelotvornije ostvarivanje ciljeva Uredbe (EU) br. 648/2012.

(5)  Uredba (EU) br. 648/2012 trebala bi obuhvatiti sve financijske druge ugovorne strane koje bi mogle predstavljati važan sistemski rizik za financijski sustav. Stoga bi trebalo izmijeniti definiciju financijskih drugih ugovornih strana.

(6)  Određene financijske druge ugovorne strane imaju obujam poslovanja na tržištima OTC izvedenica koji je premalen da bi predstavljao bitan sistemski rizik za financijski sustav i da bi središnje poravnanje bilo ekonomski isplativo. Te druge ugovorne strane, koje se često naziva malim financijskim drugim ugovornim stranama, trebalo bi izuzeti od obveze poravnanja, ali bi one i dalje podlijegale zahtjevu za razmjenu kolaterala radi ublažavanja eventualnog sistemskog rizika. Ako mala financijska druga ugovorna strana premaši prag poravnanja za najmanje jednu vrstu OTC izvedenica, to bi trebalo pokrenuti obvezu poravnanja za sve vrste OTC izvedenica s obzirom na međusobnu povezanost financijskih drugih strana i mogući nastanak sistemskog rizika za financijski sustav kad se ti ugovori o izvedenicama ne bi poravnavali posredstvom središnje druge ugovorne strane.

(7)  Nefinancijske druge ugovorne strane nisu toliko međusobno povezane kao financijske druge ugovorne strane. One često posluju samo jednom vrstom OTC izvedenice. Njihovo poslovanje stoga predstavlja manji sistemski rizik za financijski sustav nego poslovanje financijskih drugih ugovornih strana. Stoga bi trebalo suziti područje primjene obveze poravnanja za nefinancijske druge ugovorne strane, tako da te nefinancijske druge ugovorne strane podliježu obvezi poravnanja samo u odnosu na vrstu imovine ili vrstu imovine koja premašuje prag poravnanja ▌.

(7a)  Budući da financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane predstavljaju različite rizike, potrebno je razviti dva različita praga poravnanja. Kako bi se u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima, te bi pragove trebalo redovito ažurirati.

(8)  Zahtjev za poravnanje određenih ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni prije nego što obveza poravnanja počne proizvoditi učinke stvara pravnu nesigurnost i operativne komplikacije, a donosi samo ograničene koristi. Konkretno, taj zahtjev drugim ugovornim stranama koje sklapaju te ugovore stvara dodatne troškove i opterećenje, a može utjecati i na neometano funkcioniranje tržišta bez znatnog poboljšanja jedinstvene i usklađene primjene Uredbe (EU) br. 648/2012 ili uspostave podjednakih konkurentskih uvjeta za sudionike na tržištu. Stoga bi taj zahtjev trebalo ukloniti.

(9)  Druge ugovorne strane s ograničenim obujmom poslovanja na tržištima OTC izvedenica suočavaju se s otežanim pristupom središnjem poravnanju, bilo kao klijent člana sustava poravnanja ili preko dogovora o neizravnom poravnanju. Prema tome, zahtjev kojim se od članova sustava poravnanja traži da olakšaju usluge neizravnog poravnanja pod razumnim komercijalnim uvjetima nije učinkovit. Stoga bi od članova sustava poravnanja i klijenata članova sustava poravnanja koji usluge poravnanja pružaju izravno drugim ugovornim stranama ili neizravno, tako što svojim klijentima omogućuju da te usluge pružaju drugim ugovornim stranama, trebalo izričito zatražiti da te usluge pružaju po pravednim, razumnim, nediskriminirajućim i transparentnim komercijalnim uvjetima.

(10)  U određenim bi situacijama trebalo biti moguće obustaviti obvezu poravnanja. Prvo, tu bi obustavu trebalo omogućiti ako više nisu ispunjeni kriteriji na temelju kojih određena vrsta OTC izvedenica podliježe obvezi poravnanja. To je primjerice slučaj kada vrsta OTC izvedenice postane neprikladna za obvezno središnje poravnanje ili ako je jedan od tih kriterija bitno izmijenjen u odnosu na određenu vrstu OTC izvedenice. Obustavu obveze poravnanja trebalo bi omogućiti i kada središnja druga ugovorna strana prestane nuditi uslugu poravnanja za određenu vrstu OTC izvedenice ili druge ugovorne strane, a druga središnja druga ugovorna strana ne može je dovoljno brzo zamijeniti i preuzeti te usluge poravnanja. Na kraju, obustavu obveze poravnanja trebalo bi omogućiti i ako se ona smatra nužnom radi izbjegavanja ozbiljne ugroze financijske stabilnosti u Uniji.

(11)  Pokazalo se da je izvješćivanje o povijesnim transakcijama otežano zbog nepostojanja određenih izvještajnih podataka koje nije trebalo navoditi prije stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 648/2012, a koji su sada obvezni. To je uzrokovalo visoku stopu pogrešaka pri izvješćivanju i lošu kvalitetu dostavljenih podataka, uz znatno opterećenje u pogledu izvješćivanja o tim transakcijama. Stoga postoji velika vjerojatnost da će ti povijesni podaci ostati neiskorišteni. Štoviše, do početka roka za izvješćivanje o povijesnim transakcijama velik će broj tih transakcija isteći, a s njima i odgovarajuće izloženosti i rizici. Kako bi se ispravila ta situacija, trebalo bi ukloniti zahtjev za izvješćivanje o povijesnim transakcijama.

(12)  Unutargrupne transakcije u kojima sudjeluju nefinancijske druge ugovorne strane čine relativno mali dio sveukupnih transakcija OTC izvedenicama, a koriste se prvenstveno za internu zaštitu od rizika unutar grupa. Zbog toga te transakcije ne povećavaju znatno sistemski rizik i međusobnu povezanost, a obveza izvješćivanja o tim transakcijama nameće znatne troškove i opterećenje nefinancijskim drugim ugovornim stranama. Stoga bi sve transakcije između povezanih društava unutar grupe u kojima je najmanje jedna druga ugovorna strana nefinancijska druga ugovorna strana trebalo izuzeti od obveze izvješćivanja, bez obzira na mjesto u kojem nefinancijska druga ugovorna strana ima poslovni nastan.

(13)  Zahtjev za izvješćivanje o ugovorima o izvedenicama kojima se trguje na burzi („ETD-ovi”) drugim ugovornim stranama nameće znatno opterećenje zbog velikog obujma ETD-ova koji se sklapaju svakog dana. Cilj Komisijinog javnog savjetovanja o provjeri primjerenosti nadzornog izvješćivanja, koje je objavljeno 1. prosinca 2017., jest prikupiti dokaze o troškovima usklađenosti s postojećim zahtjevima za nadzorno izvješćivanje na razini Unije, kao i o dosljednosti, koherentnosti, učinkovitosti, djelotvornosti i dodanoj vrijednosti tih zahtjeva za EU. Tim se savjetovanjem nadležnim tijelima pruža prilika za sveobuhvatnu procjenu izvješćivanja o izvedenicama kojima se trguje na burzi, uz sve postojeće i buduće sustave regulatornog izvješćivanja, omogućuje im se da uzmu u obzir novo okruženje izvješćivanja nakon provedbe Uredbe (EU) br. 600/2014▌(7)te se pruža mogućnost podnošenja prijedloga za učinkovito smanjenje opterećenja koje se nameće sudionicima na tržištu koji moraju izvješćivati o svojim transakcijama koje se odnose na ETD-ove. Komisija bi te zaključke trebala uzeti u obzir kako bi predložila buduće izmjene zahtjeva o izvješćivanju na temelju članka 9. stavka 1. u pogledu izvješćivanja o ETD-ovima.

(14)  Kako bi se smanjilo opterećenje za male nefinancijske druge ugovorne strane koje ne podliježu obvezi poravnanja, financijska druga ugovorna strana trebala bi biti isključivo zadužena i pravno odgovorna za izvješćivanje o jedinstvenom skupu podataka o ugovorima o OTC izvedenicama sklopljenim s nefinancijskom drugom ugovornom stranom koja ne podliježe obvezi poravnanja ▌te bi trebala osigurati i točnost dostavljenih podataka. Kako bi se osiguralo da financijska druga ugovorna strana ima podatke potrebne za ispunjavanje obveze izvješćivanja, nefinancijska druga ugovorna strana trebala bi dostaviti podatke u vezi s transakcijama OTC izvedenicama za koje se ne može razumno očekivati da ih financijska druga ugovorna strana posjeduje. Međutim, nefinancijska druga ugovorna strana trebala bi imati mogućnost da odluči sama podnijeti izvješće o svojim ugovorima o OTC izvedenicama. U tom slučaju nefinancijska druga ugovorna strana trebala bi o tome obavijestiti financijsku drugu ugovornu stranu te biti zadužena i pravno odgovorna za izvješćivanje o tim podacima i jamčenje njihove točnosti.

(15)  Trebalo bi odrediti i odgovornost za izvješćivanje o ostalim ugovorima o izvedenicama. Stoga bi trebalo odrediti da je društvo za upravljanje subjektom za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire („UCITS”) zaduženo i pravno odgovorno za izvješćivanje u ime tog UCITS-a o ugovorima o OTC izvedenicama koje je taj UCITS sklopio te bi trebalo osigurati i točnost dostavljenih podataka. Na sličan bi način upravitelj alternativnog investicijskog fonda („AIF”) trebao biti zadužen i pravno odgovoran za izvješćivanje u ime tog AIF-a o ugovorima o OTC izvedenicama koje je taj AIF sklopio te bi trebao osigurati i točnost dostavljenih podataka.

(16)  Kako bi se pri primjeni tehnika smanjenja rizika u cijeloj Uniji izbjegle neusklađenosti, nadzorna tijela trebala bi prije njihove primjene odobriti postupke upravljanja rizicima koji se temelje na pravodobnoj, točnoj i primjereno odvojenoj razmjeni kolaterala drugih ugovornih strana ili svaku njihovu znatnu izmjenu.

(16a)  Kako bi se izbjegla regulatorna odstupanja na međunarodnoj razini i imajući na umu specifičnu prirodu trgovanja takvim izvedenicama, obvezna razmjena varijacijskih iznosa nadoknade za fizički namirene terminske ugovore o izvedenicama koji se odnose na valute i za fizički namirene ugovore o razmjeni izvedenica koji se odnose na valute trebala bi se primjenjivati samo na transakcije između drugih ugovornih strana koje su najviše sistemske, tj. kreditnih institucija i investicijskih društava.

(16b)  Usluge smanjenja rizika nakon trgovanja, kao što je kompresija portfelja, mogu dovesti do smanjenja sistemskog rizika. Smanjenjem rizika u postojećim portfeljima izvedenica bez mijenjanja sveukupne tržišne pozicije portfelja, takve usluge mogu smanjiti izloženost drugih ugovornih strana i rizik drugih ugovornih strana povezan s gomilanjem preostalih bruto pozicija. „Kompresija portfelja” definirana je u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) br. 600/2014 te je izuzeta iz obveze trgovanja Unije koja je utvrđena člankom 28. Uredbe (EU) br. 600/2014. Kako bi se ova Uredba gdje je to potrebno uskladila s Uredbom (EU) br. 600/2014, Komisija bi, uzimajući u obzir razlike između tih dviju Uredbi i potencijal za izbjegavanje obveze poravnanja, u suradnji s ESMA-om i ESRB-om trebala procijeniti za koje bi se usluge smanjenja rizika nakon trgovanja moglo odobriti izuzeće od obveze poravnanja.

(17)  Kako bi se povećala transparentnost i predvidivost inicijalnog iznosa nadoknade, a središnjim drugim ugovornim stranama onemogućilo da svoje modele inicijalnog iznosa nadoknade izmijene tako da bi mogli imati procikličke učinke, središnje druge ugovorne strane trebale bi svojim članovima sustava poravnanja osigurati alate kojima će moći simulirati njihove zahtjeve za inicijalni iznos nadoknade i iscrpni pregled modela inicijalnog iznosa nadoknade kojima se koriste. To je u skladu s međunarodnim standardima koje su objavili Odbor za platne i tržišne infrastrukture i odbor Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire, a posebno s okvirom za objavljivanje objavljenim u prosincu 2012.(8) i standardima za javnu objavu kvantitativnih podataka za središnje druge ugovorne strane objavljenima 2015.(9), koji su važni za točno razumijevanje rizika i troškova povezanih sa bilo kakvim sudjelovanjem članova sustava poravnanja u središnjoj drugoj ugovornoj strani te poboljšanje transparentnosti središnjih drugih ugovornih strana prema sudionicima na tržištu.

(18)  Još uvijek nije sigurno u kojoj je mjeri imovina na odvojenim zbirnim i pojedinačnim računima za klijente zaštićena od insolventnosti. Stoga nije jasno u kojim slučajevima središnje druge ugovorne strane mogu s dovoljnom pravnom sigurnošću prenijeti pozicije klijenata ako član sustava poravnanja prestane ispunjavati svoje obveze niti u kojim slučajevima središnje druge ugovorne strane mogu s dovoljnom pravnom sigurnošću klijentima izravno isplatiti prihode od likvidacije. Kako bi se poticalo obavljanje poravnanja i poboljšao mu se pristup, trebalo bi pojasniti pravila o zaštićenosti te imovine i pozicija od insolventnosti.

(19)  Kazne koje ESMA može izreći trgovinskim repozitorijima pod svojim izravnim nadzorom trebale bi biti dovoljno učinkovite, razmjerne i odvraćajuće da osiguraju učinkovitost nadzornih ovlasti ESMA-e i povećaju transparentnost pozicija i izloženosti OTC izvedenica. Pokazalo se da iznosi kazni prvotno utvrđeni u Uredbi (EU) br. 648/2012 nemaju dovoljan učinak odvraćanja s obzirom na aktualni promet trgovinskih repozitorija, što bi moglo umanjiti učinkovitost ESMA-inih nadzornih ovlasti utvrđenih u toj Uredbi u odnosu na trgovinske repozitorije. Stoga bi trebalo povećati gornju granicu osnovnih iznosa kazni.

(20)  Nadležna tijela treće zemlje trebala bi imati pristup podacima dostavljenima trgovinskim repozitorijima Unije ako ta treća zemlja ispunjava određene uvjete kojima se jamči obrada tih podataka te osigurava zakonski izvršivu obvezu kojom se tijelima Unije osigurava izravan pristup podacima dostavljenima u trgovinske repozitorije u toj trećoj zemlji.

(21)  Uredbom (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća(10) omogućuje se pojednostavnjeni postupak registracije trgovinskih repozitorija koji su već registrirani u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, a namjera im je tu registraciju proširiti kako bi u ponudu svojih usluga uključili i transakcije financiranja vrijednosnim papirima. Sličan bi pojednostavnjeni postupak registracije trebalo uvesti i za registriranje trgovinskih repozitorija koji su već registrirani u skladu s Uredbom (EU) 2015/2365, a namjera im je tu registraciju proširiti kako bi u ponudu svojih usluga uključili ugovore o izvedenicama.

(22)  Zbog nedovoljne kvalitete i transparentnosti podatka koje proizvode trgovinski repozitoriji, subjektima kojima je odobren pristup tim podacima teško je te podatke iskoristiti za praćenje tržišta izvedenica, a regulatori i nadzorna tijela ne mogu pravodobno utvrditi rizike za financijsku stabilnost. Kako bi se poboljšala kvaliteta podataka i transparentnost, a zahtjevi za izvješćivanje na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 uskladili s onima iz Uredbe (EU) br. 2015/2365 i Uredbe (EU) br. 600/2014, potrebno je dodatno uskladiti pravila i zahtjeve o izvješćivanju, a posebno standarde za podatke, metode i mehanizme izvješćivanja, kao i postupke koje bi trgovinski repozitoriji trebali primjenjivati za provjeru cjelovitosti i točnosti dostavljenih podataka te za usklađivanje podataka s drugim trgovinskim repozitorijima. Osim toga, trgovinski repozitoriji trebali bi drugim ugovornim stranama na njihov zahtjev omogućiti pristup svim podacima dostavljenima u njihovo ime kako bi se tim drugim ugovornim stranama omogućila provjera točnosti tih podataka.

(22a)   Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i povećalo uparivanje transakcija, ESMA bi trebala uvesti zajednički standard Unije za izvješćivanje trgovinskim repozitorijima. Budući da središnje druge ugovorne strane i ostale financijske druge ugovorne strane preuzimaju delegirane dužnosti izvješćivanja, jedinstvenim formatom povećala bi se učinkovitost za sve sudionike.

(23)  Uredbom (EU) br. 648/2012 uspostavljeno je konkurentno okruženje za usluge koje pružaju trgovinski repozitoriji. Stoga bi drugim ugovornim stranama trebalo omogućiti odabir trgovinskog repozitorija kojem žele dostavljati izvješća, a ako to žele, i promjenu trgovinskog repozitorija. Kako bi se ta promjena olakšala i osigurala stalna dostupnost podataka bez udvostručavanja, trgovinski repozitoriji trebali bi uspostaviti primjerene postupke za uredan prijenos dostavljenih podataka drugim trgovinskim repozitorijima ako to zatraži subjekt koji podliježe obvezi izvješćivanja.

(24)  Uredbom (EU) br. 648/2012 utvrđuje se da se obveza poravnanja ne bi trebala primjenjivati na mirovinske sustave sve dok središnje druge ugovorne strane ne razviju primjereno tehničko rješenje za prijenos negotovinskih kolaterala kao varijacijskih iznosa nadoknade. Budući da dosad još nije razvijeno prihvatljivo rješenje kojim bi se mirovinskim sustavima omogućilo središnje poravnanje, primjenu tog privremenog odstupanja trebalo bi za vrlo veliku većinu mirovinskih sustava produljiti za dodatne dvije godine. Međutim, središnje poravnanje trebalo bi ostati konačni cilj s obzirom na činjenicu da trenutačna regulatorna i tržišna kretanja omogućuju sudionicima na tržištu da unutar tog roka izrade odgovarajuća tehnička rješenja. Komisija bi uz pomoć ESMA-e, EBA-e, Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i ESRB-a trebala pratiti napredak središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i mirovinskih sustava pri izradi održivih rješenja kojima bi se omogućilo sudjelovanje mirovinskih sustava u središnjem poravnanju, i o tome izraditi izvješće. To bi izvješće trebalo obuhvatiti i rješenja i povezane troškove mirovinskih sustava, uzimajući u obzir regulatorna i tržišna kretanja kao što su promjene vrste financijske druge ugovorne strane koja podliježe obvezi poravnanja. ▌Komisiju bi trebalo ovlastiti da to odstupanje produlji za dodatnih godinu dana ako smatra da su se dionici dogovorili oko rješenja i da je potrebno dodatno vrijeme za njegovu primjenu.

(24a)  Mali mirovinski sustavi, uz one koje su klasificirani kao male financijske druge ugovorne strane, ne predstavljaju isti rizik kao veći mirovinski sustavi te im je primjereno dopustiti dulje trajanje izuzeća od obveze poravnanja. Za takve bi mirovinske sustave Komisija trebala produljiti trajanje izuzeća od te obveze na tri godine. Ako na kraju tog razdoblja Komisija smatra da su mali mirovinski sustavi uložili potrebne napore za razvoj primjerenih tehničkih rješenja za sudjelovanje u središnjem poravnanju i da je učinak središnjeg poravnanja ugovora o izvedenicama na mirovine umirovljenika i dalje nepovoljan, Komisija bi trebala moći produljiti razdoblje odstupanja za dodatne dvije godine. Nakon isteka izuzeća mali mirovinski sustavi trebali bi podlijegati ovoj Uredbi na isti način kao i svi drugi subjekti obuhvaćeni njezinim područjem primjene. S obzirom na manji obujam ugovora o izvedenicama koje sklapaju mali mirovinski sustavi, može se očekivati da neće premašiti pragove koji aktiviraju obvezu poravnanja. Kao posljedica toga većina malih mirovinskih sustava čak i nakon isteka izuzeća ne bi podlijegala obvezi poravnanja.

(24b)  Izuzeće za mirovinske sustave trebalo bi se nastaviti primjenjivati od datuma stupanja ove Uredbe na snagu, a ako ova Uredba stupi na snagu nakon 16. kolovoza 2018., trebalo bi se retroaktivno primjenjivati na sve ugovore o OTC izvedenicama izvršene nakon tog datuma. Retroaktivna primjena ove odredbe potrebna je kako bi se izbjegao razmak između kraja primjene postojećeg izuzeća i novog izuzeća, s obzirom na to da oba izuzeća imaju isti cilj.

(25)  Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojima se određuje koji se komercijalni uvjeti za pružanje usluga poravnanja smatraju pravednima, razumnima, transparentnima i nediskriminirajućima i produljuje rok unutar kojeg se obveza poravnanja ne bi trebala primjenjivati na mirovinske sustave.

(26)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, a posebno u pogledu dostupnosti podataka sadržanih u trgovinskim repozitorijima Unije nadležnim tijelima trećih zemalja, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(11).

(27)  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost pravila o postupcima smanjenja rizika, registraciji trgovinskih repozitorija i zahtjevima za izvješćivanje, Komisija bi trebala donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda o postupcima nadzora koji su izradile EBA, EIOPA i ESMA kako bi se osigurala početna i stalna provjera postupaka upravljanja rizicima koji se temelje na pravodobnom, točnom i primjerenom odvajanju kolaterala, podacima o pojednostavnjenom zahtjevu za proširenje registracije trgovinskog repozitorija koji je već registriran na temelju Uredbe (EU) 2015/2365, podacima o postupcima koje trgovinski repozitorij primjenjuje radi provjere usklađenosti postupanja druge ugovorne strane ili subjekta koji podnosi izvješće sa zahtjevima za izvješćivanje, radi provjere cjelovitosti i točnosti informacija koje se dostavljaju te podacima o postupcima za usklađivanje podataka između trgovinskih repozitorija. Komisija bi trebala donijeti nacrt tih regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(12), Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(13) i Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(14).

(28)  Komisiju bi trebalo ovlastiti i za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je izradila ESMA putem provedbenih akata na temelju članka 291. Ugovora o Europskoj unije te u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u vezi sa standardima za podatke koji se dostavljaju za razne vrste izvedenica i postupcima i mehanizmima izvješćivanja.

(29)  Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, tj. osigurati proporcionalnost pravila koja dovode do nepotrebnog administrativnog opterećenja i troškova usklađenosti bez ugrožavanja financijske stabilnosti te povećati transparentnost pozicija i izloženosti OTC izvedenica, nego se zbog svojeg opsega i učinka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(30)  Primjenu određenih odredaba ove Uredbe trebalo bi odgoditi kako bi se utvrdile sve bitne provedbene mjere i sudionicima na tržištu omogućilo poduzimanje potrebnih radnji u svrhu usklađivanja.

(31)  U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(15) provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, koji je dao mišljenje […].

(32)  Uredbu (EU) br. 648/2012 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(32a)  Obvezu poravnanja za izvedenice utvrđena u Uredbi (EU) br. 648/2012 i obvezu trgovanja za izvedenice utvrđena u Uredbi (EU) br. 600/2014 trebalo bi uskladiti ondje gdje je to potrebno i primjereno. Stoga Komisija treba sastaviti izvješće o promjenama uvedenim ovom Uredbom u pogledu obveze poravnanja za izvedenice, posebno u pogledu opsega subjekata koji podliježu obvezi poravnanja, kao i u pogledu mehanizma obustave, koje bi se trebale uvesti i u pogledu obveze trgovanja za izvedenice iz Uredbe br. 600/2014.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 648/2012 mijenja se kako slijedi:

(-1)  U članku 1., stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Ova se Uredba ne primjenjuje na:

   (a) središnje banke i ostala javna tijela zadužena za upravljanje ili posredovanje pri upravljanju javnim dugom;
   (b) Banku za međunarodne namire;
   (c) multilateralne razvojne banke navedene u članku 117. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.”;

"

(-1a)  U članku 1. stavku 5. točka (a) briše se;

(1)  U članku 2. točka 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„(8) „financijska druga ugovorna strana” znači investicijsko društvo koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća(16), kreditna institucija koja ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU, društvo za osiguranje ili reosiguranje koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17), UCITS koji ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, osim ako je taj UCITS povezan s planom za stjecanje dionica zaposlenika, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u smislu članka 6. točke (a) Direktive 2003/41/EZ, alternativni investicijski fond definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU, koji ili ima poslovni nastan u Uniji ili njime upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova ovlašten ili registriran u skladu s Direktivom 2011/61/EU, osim ako je taj alternativni investicijski fond povezan s planom za stjecanje dionica zaposlenika, i, ako je relevantno, čiji upravitelj alternativnih investicijskih fondova ima poslovni nastan u Uniji; i središnji depozitorij vrijednosnih papira koji ima odobrenje za rad u skladu s Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(18) ▌;”;

"

(2)  Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1., točka (a) mijenja se kako slijedi:

i.  točke i. do iv. zamjenjuju se sljedećim:"

„i. između dvije financijske druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka članka 4.a stavka 1.;

   ii. između financijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz članka 4.a stavka 1. i nefinancijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz drugog podstavka članka 10. stavka 1.;
   iii. između dvije nefinancijske druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka članka 4.a stavka 1.;
   iv. između, s jedne strane, financijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz drugog podstavka članka 4.a stavka 1. ili nefinancijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz drugog podstavka članka 10. stavka 1. i, s druge strane, subjekta koji ima poslovni nastan u trećoj zemlji i koji bi podlijegao obvezi poravnanja kada bi imao poslovni nastan u Uniji;”;

"

(b)  U stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) sklopljeni su ili obnovljeni:

   i. na ili nakon datuma od kojeg obveza poravnanja proizvodi učinke; ili
   ii. na ili nakon datuma od kojeg obje druge ugovorne strane ispunjavaju uvjete utvrđene u točki (a).”;

"

(c)  Umeću se sljedeći stavci:"

„3.a Članovi i klijenti sustava poravnanja koji izravno ili neizravno pružaju usluge poravnanja pružaju te usluge pod pravednim, razumnim, nediskriminirajućim i transparentnim komercijalnim uvjetima. Ti članovi i klijenti sustava poravnanja moraju poduzeti sve razumne korake čiji je cilj utvrđivanje, sprečavanje i nadziranje sukoba interesa unutar grupe povezanih subjekata te upravljanje njima, osobito između jedinice za trgovanje i jedinice za poravnanje, koji bi mogli negativno utjecati na pravedno, razumno, nediskriminirajuće i transparentno pružanje usluga poravnanja.

Članovima ili klijentima sustava poravnanja dopušteno je kontrolirati rizike povezane s ponuđenim uslugama poravnanja.

3.b  Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju okolnosti u kojima se komercijalni uvjeti za usluge poravnanja iz stavka 3.a smatraju pravednima, razumnima, nediskriminirajućima i transparentnima.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka dostavlja Komisiji do ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) 1095/2010.”;

"

(3)  Dodaje se sljedeći članak 4.a:"

Članak 4.a

Financijske druge ugovorne strane koje podliježu obvezi poravnanja

1.  Financijska druga ugovorna strana koja preuzima pozicije u ugovorima o OTC izvedenicama može na godišnjoj osnovi izračunati svoju ukupnu prosječnu poziciju na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci u skladu sa stavkom 3.

Ako financijska druga ugovorna strana ne izračuna svoju poziciju ili rezultat tog izračuna premašuje pragove poravnanja određene u skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (b), financijska druga ugovorna strana:

   (a) odmah o tome obavješćuje ESMA-u i mjerodavno nadležno tijelo;
   (b) podliježe obvezi poravnanja iz članka 4. za buduće ugovore o OTC izvedenicama, bez obzira na to za koju su vrstu ili vrste imovine premašeni pragovi poravnanja; i
   (c) obavlja poravnanje ugovora iz točke (b) u roku od četiri mjeseca od nastanka obveze poravnanja.

2.  Financijska druga ugovorna strana koja nakon nastanka obveze poravnanja u skladu sa stavkom 1. dokaže mjerodavnom nadležnom tijelu da njezina ukupna prosječna pozicija na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci ▌više ne premašuje prag poravnanja iz stavka 1. prestaje podlijegati obvezi poravnanja iz članka 4.

2.a  Ako prethodno izuzeta financijska druga ugovorna strana počne podlijegati obvezi poravnanja u skladu sa stavkom 1., obavlja poravnanje svojih ugovora o OTC izvedenicama u roku od četiri mjeseca od nastanka te obveze poravnanja.

3.  Financijska druga ugovorna strana u izračun pozicija iz stavka 1. uključuje sve ugovore o OTC izvedenicama koje su sklopili ta financijska druga ugovorna strana ili drugi subjekti u grupi kojoj ta financijska druga ugovorna strana pripada.”;

"

(4)  U članku 5. stavku 2. točka (c) briše se.

(4a)   U članku 6. stavku 2., nakon točke (d) dodaje se sljedeća točka:"

(da) unutar svake vrste OTC izvedenica iz točke (d), pojedinosti o vrstama ugovora za koje su relevantne središnje druge ugovorne strane ovlaštene za poravnanje i datum kada te središnje druge ugovorne strane postaju ovlaštene za poravnanje tih ugovora;;

"

(5)  U članku 6. stavku 2. točka (e) briše se.

(6)  Dodaje se sljedeći članak 6.b:"

Članak 6.b

Obustava obveze poravnanja u slučajevima kada nije riječ o sanaciji

1.  ESMA u okolnostima koje nisu navedene u članku 6.a stavku 1. može zahtijevati da Komisija privremeno obustavi obvezu poravnanja iz članka 4. stavka 1. za određenu vrstu OTC izvedenice ili određenu vrstu druge ugovorne strane ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

   (a) vrsta OTC izvedenice nije više prikladna za središnje poravnanje na temelju kriterija iz stavka 4. prvog podstavka i članka 5. stavka 5.;
   (b) središnja druga ugovorna strana vjerojatno će prestati obavljati poravnanje te određene vrste OTC izvedenice, a ni jedna druga središnja druga ugovorna strana nema kapacitet za poravnanje te određene vrste OTC izvedenice bez prekida;
   (c) obustava obveze poravnanja za određenu vrstu OTC izvedenice ili druge ugovorne strane potrebna je kako bi se izbjegla ili uklonila ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti u Uniji i proporcionalna je tome cilju.

Za potrebe točke (c) iz prvog podstavka, ESMA se prije zahtjeva iz te točke savjetuje s ESRB-om.

ESMA u svojem zahtjevu Komisiji za privremenu obustavu obveze poravnanja iz članka 4. stavka 1. navodi obrazloženje i dostavlja dokaze o ispunjenju najmanje jednog uvjeta iz prvog podstavka. Komisija o zahtjevu ESMA-e bez odgode obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

1.a  Zahtjev ESMA-e za obustavu iz stavka 1. ovog članka može zatražiti nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 22. Ako nadležno tijelo zatraži da ESMA podnese zahtjev za obustavu, mora navesti obrazloženja i dostaviti dokaze o ispunjenju barem jednog uvjeta iz prvog podstavka stavka 1.

ESMA u roku od 48 sati nakon što primi zahtjev nadležnog tijela i na temelju obrazloženja i dokaza koje dostavi to nadležno tijelo ili traži od Komisije da obustavi obvezu poravnanja za određenu vrstu OTC izvedenice ili za određenu vrstu druge ugovorne strane iz stavka 1., ili odbija zahtjev za obustavu koji je podnijelo nadležno tijelo. Komisija o svojoj odluci obavještava dotično nadležno tijelo te dostavlja detaljno obrazloženje te odluke.

2.  Zahtjev iz stavka 1. ne objavljuje se.

3.  Komisija u roku od 48 sati od zahtjeva iz stavka 1. i na temelju ESMA-ina obrazloženja i dokaza obustavlja obvezu poravnanja za određenu vrstu OTC izvedenice ili druge ugovorne strane iz stavka 1. ili odbija zahtjev za obustavu. Komisija o svojoj odluci obavještava ESMA-u te dostavlja detaljno obrazloženje te odluke. Komisija zatim bez odgode te informacije dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

4.  Komisijina odluka o obustavi obveze poravnanja ▌objavljuje se u Službenom listu Europske unije, na Komisijinoj internetskoj stranici te u javnom registru iz članka 6.

5.  Obustava obveze poravnanja u skladu s ovim člankom traje najdulje jedan mjesec od datuma njezine objave u Službenom listu Europske unije.

6.  Ako razlozi za obustavu i dalje postoje, Komisija nakon savjetovanja s ESMA-om i ESRB-om može produljiti razdoblje obustave iz stavka 5. za jedno ili više razdoblja u trajanju od jednog mjeseca, pri čemu ta razdoblja ukupno ne smiju premašiti 12 mjeseci od završetka početne obustave. Produljenje obustave objavljuje se u skladu s člankom 4.

Za potrebe prvog podstavka, Komisija obavješćuje ESMA-u te izvješćuje Europski parlament i Vijeće da namjerava produljiti trajanje obustave obveze poravnanja. ESMA daje mišljenje o produljenju obustave u roku od 48 sati od te obavijesti.”;

"

(7)  Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Financijske druge ugovorne strane, nefinancijske druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka članka 10. stavka 1. i središnje druge ugovorne strane osiguravaju da se podaci o svim ugovorima o izvedenicama koje su sklopile i o svim izmjenama ili prekidima ugovora dostave trgovinskom repozitoriju registriranom u skladu s člankom 55. ili priznatom u skladu s člankom 77. Navedena izvješća dostavljaju se najkasnije sljedeći radni dan nakon sklapanja, izmjene ili prekida ugovora.

Obveza izvješćivanja primjenjuje se na ugovore o izvedenicama koji su ▌sklopljeni na ili nakon 12. veljače 2014.

Ne dovodeći u pitanje članak 3., obveza izvješćivanja ne primjenjuje se na unutargrupne ugovore o OTC izvedenicama ako je barem jedna od drugih ugovornih strana nefinancijska druga ugovorna strana ili bi se smatrala nefinancijskom drugom ugovornom stranom da ima poslovni nastan u Uniji, pod uvjetom da:

   (a) obje druge ugovorne strane u cijelosti su obuhvaćene istom konsolidacijom;
   (b) obje druge ugovorne strane podliježu odgovarajućoj centraliziranoj ocjeni rizika te postupcima mjerenja i kontrole rizika; i
   (c) matično društvo nije financijska druga ugovorna strana.”;

"

(b)  dodaju se sljedeći članci 1.a i 1.b:"

„1.a Podaci iz ugovora o izvedenicama iz stavka 1. dostavljaju se na sljedeći način:

   (b) o podacima o ugovorima o OTC izvedenicama koji su sklopljeni između financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane koje ne ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka članka 10. stavka 1. izvješćuje se kako slijedi:
   i. financijske druge ugovorne strane isključivo su zadužene i pravno odgovorne izvješćivati o jednom skupu podataka i osigurati točnost dostavljenih podataka. Kako bi se osiguralo da financijska druga ugovorna strana ima podatke potrebne za ispunjavanje obveze izvješćivanja, nefinancijska druga ugovorna strana dostavlja financijskoj drugoj ugovornoj strani podatke u vezi s ugovorima o OTC izvedenicama sklopljenim između njih, za koje se od financijske druge ugovorne strane ne može razumno očekivati da ih posjeduje. Nefinancijska druga ugovorna strana odgovorna je za jamčenje točnosti tih podataka.
   ii. ne dovodeći u pitanje točku (i.) nefinancijske druge ugovorne strane koje su već uložile u uspostavu sustava izvješćivanja trebale bi imati mogućnost izbora da o podacima u vezi sa svojim ugovorima o OTC izvedenicama s financijskim drugim ugovornim stranama izvješćuju trgovinski repozitorij. U tom slučaju nefinancijska druga ugovorna strana o svojoj odluci unaprijed obavješćuje financijske ugovorne strane s kojima je sklopila ugovore o OTC izvedenicama. Zaduženost i pravna odgovornost za izvješćivanje i jamčenje točnosti tih podataka u tom slučaju ostaje na nefinancijskim drugim ugovornim stranama.
   (ba) u slučaju ugovora o OTC izvedenicama koje je nefinancijska druga ugovorna strana koja ne podliježe uvjetima navedenim u drugom podstavku članka 10. stavka 1. sklopila sa subjektom čiji je poslovni nastan u trećoj zemlji i koji bi bio financijska druga ugovorna strana da ima nastan u Uniji, takva nefinancijska druga ugovorna strana nije obvezna podnositi izvješće u skladu s člankom 9. i nije pravno odgovorna za izvješćivanje ili osiguravanje točnosti podataka o takvim ugovorima o OTC izvedenicama u slučajevima kada:
   i. smatra se da su pravne odredbe dotične treće zemlje u pogledu izvješćivanja istovjetne članku 13. i financijska druga ugovorna strana iz treće zemlje izvijestila je o tim informacijama u skladu s pravnim odredbama te treće zemlje u pogledu izvješćivanja;
   ii. pravne odredbe dotične treće zemlje u pogledu izvješćivanja nisu proglašene istovjetnima članku 13., financijska druga ugovorna strana iz treće zemlje odlučuje da će, kao da je financijska druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u Uniji, podlijegati zahtjevima iz ovog članka i registrira se pri ESMA-i.

ESMA sastavlja registar na razini Unije s popisom financijskih drugih ugovornih strana iz treće zemlje koje odluče podlijegati ovom članku u skladu s točkom (ii.) i objavljuje ga na svojim stranicama;

   (c) društvo za upravljanje UCITS-om dužno je dostaviti podatke o ugovorima o OTC izvedenicama u kojima je UCITS druga ugovorna strana i osigurati točnost dostavljenih podataka;
   (d) upravitelj alternativnog investicijskog fonda dužan je dostaviti podatke o ugovorima o OTC izvedenicama u kojima je alternativni investicijski fond druga ugovorna strana i osigurati točnost dostavljenih podataka;
   (e) druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane koje izvješćuju trgovinski repozitorij o ugovorima o OTC izvedenicama osiguravaju da se podaci o njihovim ugovorima o izvedenicama dostavljaju točno i bez udvostručavanja.

Druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane koje podliježu obvezi izvješćivanja iz stavka 1. mogu tu obvezu delegirati.

1b.  ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojima je navedeno koje podatke financijska druga ugovorna strana iz treće zemlje mora dostaviti u svrhu registracije pri ESMA-i iz točke (ba) podtočke (ii.) prvog podstavka stavka 1.a.

ESMA podnosi Komisiji nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do … [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) 1095/2010.”;

"

(c)  Stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„6. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene stavaka 1. i 3., ESMA u bliskoj suradnji s ESSB-om izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

   (a) standardi i formati dostave podataka, kojima je obuhvaćeno barem sljedeće:
   i. globalni identifikatori pravne osobe (oznake LEI);
   ii. međunarodni identifikacijski brojevi vrijednosnih papira (oznake ISIN);
   iii. jedinstvene identifikacijske oznake transakcije (oznake UTI);
   (b) metode i mehanizmi za izvješćivanje;
   (c) učestalost dostave izvješća;
   (d) datum do kojeg treba izvijestiti o ugovorima o izvedenicama, uključujući eventualne prijelazne faze za ugovore koji su sklopljeni prije primjene obveze izvješćivanja.

ESMA pri izradi tog nacrta tehničkih standarda uzima u obzir međunarodna kretanja i standarde dogovorene na razini Unije ili na svjetskoj razini te njihovu usklađenost sa zahtjevima za izvješćivanje iz članka 4. Uredbe (EU) br. 2015/2365* i članka 26. Uredbe (EU) br. 600/2014.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.;

__________________________________________________________________

* Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.).

"

(8)  U članku 10. stavci od 1. do 4. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Nefinancijska druga ugovorna strana koja preuzima pozicije u ugovorima o OTC izvedenicama može na godišnjoj osnovi izračunati svoju ukupnu prosječnu poziciju na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci u skladu sa stavkom 3.

Ako nefinancijska druga ugovorna strana ne izračuna svoju poziciju ili rezultat tog izračuna iz prvog podstavka premašuje pragove poravnanja određene u skladu sa stavkom 4. točkom (b), ta nefinancijska druga ugovorna strana:

   (a) odmah o tome izvješćuje ESMA-u i nadležno tijelo određeno u skladu sa stavkom 5.;
   (b) ako nije izračunala svoju poziciju, podliježe obvezi poravnanja iz članka 4. za buduće ugovore o OTC izvedenicama za sve vrste imovine kao i zahtjevima utvrđenim u članku 11. stavku 3.;
   (ba) ako rezultat tog izračuna iz prvog podstavka premašuje pragove poravnanja određene u skladu sa stavkom 4. točkom (b), podliježe obvezi poravnanja iz članka 4. za buduće ugovore o OTC izvedenicama za vrstu ili vrste imovine za koje su premašeni pragovi poravnanja i izuzeta je od zahtjeva utvrđenih u članku 11. stavku 3. za drugu vrstu ili vrste imovine za koje nisu premašeni pragovi poravnanja;
   (c) obavlja poravnanje ugovora iz točke (b) u roku od četiri mjeseca od nastanka obveze poravnanja.

2.  Nefinancijska druga ugovorna strana koja nakon nastanka obveze poravnanja u skladu sa drugim podstavkom stavka 1. dokaže nadležnom tijelu određenom u skladu sa stavkom 5. da njezina ukupna prosječna pozicija na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci ▌više ne premašuje prag poravnanja iz stavka 1. prestaje podlijegati obvezi poravnanja iz članka 4.

3.  Nefinancijska druga ugovorna strana uključuje u izračun pozicija iz stavka 1. sve ugovore o OTC izvedenicama koje je sklopila nefinancijska druga ugovorna strana ili drugi nefinancijski subjekti u grupi kojoj ta nefinancijska druga ugovorna strana pripada, koji objektivno mjerljivo ne smanjuju rizike koji se izravno odnose na komercijalnu aktivnost ili aktivnost financiranja poslovanja nefinancijske druge ugovorne strane ili te grupe.

4.  Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda, nakon savjetovanja s ESRB-om i ostalim mjerodavnim tijelima, kojima se određuju:

   (a) kriteriji za utvrđivanje ugovora o OTC izvedenicama koji objektivno mjerljivo smanjuju rizike koji se izravno odnose na komercijalnu aktivnost ili na aktivnost financiranja poslovanja iz stavka 3.; i
   (b) vrijednosti pragova poravnanja, koji se utvrđuju uzimanjem u obzir sistemsku važnost zbroja neto pozicija i izloženosti po drugoj ugovornoj strani i po vrsti OTC izvedenica.

ESMA može razviti različite pragove poravnanja za financijske i nefinancijske druge ugovorne strane, vodeći računa o međusobnoj povezanosti financijskih drugih ugovornih strana i njihovu višem sistemskom riziku.

Nakon provođenja javnog savjetovanja, ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012. i redovito ga ažurira.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Nakon savjetovanja s ESRB-om i ostalim mjerodavnim tijelima, ESMA periodično preispituje pragove iz točke (b) i, prema potrebi, posebno kako bi osigurala povećano sudjelovanje u središnjem poravnanju, predlaže izmjene regulatornih tehničkih standarda.”;

"

(8a)  U članku 11. umeće se sljedeći stavak:"

„1.a Zahtjevi iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na unutargrupne transakcije iz članka 3. ako je jedna od drugih ugovornih strana nefinancijska druga ugovorna strana koja ne podliježe obvezi poravnanja u skladu s drugim podstavkom članka 10. stavka 1.”;

"

(8b)  U članku 11. stavak 3. mijenja se kako slijedi:"

„3. Financijske druge ugovorne strane imaju uspostavljene postupke za upravljanje rizicima koji zahtijevaju pravovremenu, točnu i primjereno odvojenu razmjenu kolaterala u pogledu ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni na ili nakon 16. kolovoza 2012. Nefinancijske druge ugovorne strane iz članka 10. mogu ne primjenjivati postupke za upravljanje rizicima koji zahtijevaju pravovremenu, točnu i primjereno odvojenu razmjenu kolaterala u pogledu ugovora o OTC izvedenicama za vrstu imovine ili vrste imovine za koju nije premašen prag poravnanja.”;

"

(9)  Članak 11. stavak 15. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) postupci upravljanja rizicima, uključujući razine i vrstu kolaterala i dogovore o odvajanju iz stavka 3. i s time povezani postupci nadzora kojima se osigurava početna i stalna provjera tih postupaka upravljanja rizicima;”;

"

(b)  prva rečenica u podstavku 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„Europska nadzorna tijela dostavljaju Komisiji taj nacrt zajedničkih regulatornih tehničkih standarda do [12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].”;

"

(10)  U članku 38. dodaju se sljedeći stavci 6. i 7.:"

„6. Središnja druga ugovorna strana osigurava svojim članovima sustava poravnanja alat za simulaciju s pomoću kojeg mogu na bruto osnovi odrediti dodatni inicijalni iznos nadoknade koju središnja druga ugovorna strana može zatražiti nakon poravnanja nove transakcije. Pristup je tom alatu siguran, a rezultati simulacije nisu obvezujući.

7.  Središnja druga ugovorna strana osigurava svojim članovima sustava poravnanja informacije o modelima inicijalnog iznosa nadoknade koje upotrebljava. Te informacije ispunjavaju sve uvjete navedene u nastavku:

   (a) jasno se objašnjava model za izračun inicijalnog iznosa nadoknade i način njegove primjene;
   (b) jasno se objašnjavaju ključne pretpostavke i ograničenja modela za izračun inicijalnog iznosa nadoknade te okolnosti u kojima te pretpostavke nisu relevantne
   (c) informacije su dokumentirane.”;

"

(11)  U članku 39. dodaje se sljedeći stavak 11.:"

„11. Nacionalni propisi država članica o insolventnosti ne sprečavaju središnju drugu ugovornu stranu da djeluje u skladu s člankom 48. stavcima od 5. do 7. u pogledu imovine i pozicija zabilježenih na računima iz stavaka od 2. do 5. ovog članka.”;

"

(12)  Članak 56. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Za potrebe članka 55. stavka 1., trgovinski repozitorij ESMA-i podnosi bilo što od sljedećeg:

   (a) zahtjev za registraciju;
   (b) zahtjev za proširenje registracije ako je trgovinski repozitorij već registriran u skladu s Poglavljem III. Uredbe (EU) br. 2015/2365.”;

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Da bi se osigurala jedinstvena primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

   (a) pojedinosti u vezi sa zahtjevom za registraciju iz stavka 1. točke (a);
   (b) pojedinosti u vezi s pojednostavnjenim zahtjevom za proširenje registracije iz stavka 1. točke (b).

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

"

(c)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Da bi se osigurali jedinstveni uvjeti za primjenu stavka 1., ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

   (a) format zahtjeva za registraciju iz stavka 1. točke (a);
   (b) format pojednostavnjenog zahtjeva za proširenje registracije iz stavka 1. točke (b).

U vezi s točkom (b) prvog podstavka, ESMA izrađuje pojednostavnjeni format.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [9 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

"

(12a)   U članku 62. briše se stavak 5.

(12b)   U članku 63. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. S ciljem obavljanja svojih zadaća iz ove Uredbe, ESMA može provoditi sve potrebne izravne nadzore u svim poslovnim prostorima ili nad imovinom pravnih osoba iz članka 61. stavka 1. Kada ispravno vođenje i učinkovitost nadzora to traže, ESMA može provoditi izravni nadzor bez prethodne najave.”;

"

(12c)   U članku 63. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Dužnosnici i ostale osobe koje imaju ovlaštenje ESMA-e za provođenje izravnog nadzora mogu ući u sve poslovne prostore ili imovinu pravnih osoba na temelju odluke o istrazi koju donosi ESMA, i imaju sve ovlasti iz članka 62. stavka 1. Ovlašteni su i za pečaćenje svih poslovnih prostora te poslovnih knjiga i evidencija tijekom nadzora i u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje nadzora.”;

"

(12d)  U članku 63. briše se stavak 8.

(12e)  U članku 64. stavak 4. mijenja se kako slijedi:"

„4. Prilikom podnošenja spisa s nalazima ESMA-i, istražni službenik obavješćuje osobe koje su predmet istrage. Te osobe imaju pravo pristupa spisu, pri čemu se mora uvažavati legitimni interes drugih osoba u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni. Pravo na pristup spisu ne odnosi se na povjerljive informacije ili ESMA-ine interne pripremne dokumente.”;

"

(12f)   U članku 64., stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„8. Kada pri obavljanju svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom ESMA ustanovi da postoje ozbiljne naznake o mogućem postojanju činjenica za koje zna da upućuju na počinjenje kaznenog djela u skladu s mjerodavnim pravom, ESMA te predmete upućuje odgovarajućim tijelima radi istrage i mogućeg kaznenog progona. Nadalje, ESMA ne izriče globu ili periodičnu novčanu kaznu u slučaju da je upoznata s postojanjem prethodne oslobađajuće ili osuđujuće presude donesene na temelju identičnih činjenica ili činjenica koje su u osnovi iste, koja je postala pravomoćna u kaznenom postupku prema nacionalnom pravu.”;

"

(12g)   U članku 65. stavku 1. briše se drugi podstavak.

(13)  Članak 65. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)  u točki (a), iznos „20 000 EUR” zamjenjuje se iznosom „200 000 EUR”;

(b)  u točki (b), iznos „10 000 EUR” zamjenjuje se iznosom „100 000 EUR”;

(c)  umeće se sljedeća točka (c):"

„(c) za povrede iz dijela IV. Priloga I., kazna iznosi najmanje 5 000 EUR a najviše 10 000 EUR.”;

"

(13a)   U članku 67. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Prvi podstavak ne primjenjuje se ako je potrebno hitno djelovati u cilju sprečavanja znatne i neposredne štete za financijski sustav ili znatne i neposredne štete za integritet, transparentnost, učinkovitost ili ispravno funkcioniranje financijskih tržišta, uključujući stabilnost prijavljivanja podataka trgovinskom repozitoriju. ESMA u tom slučaju može donijeti privremenu odluku i dati predmetnim osobama mogućnost da budu saslušane u najkraćem mogućem roku nakon donošenja odluke.”;

"

(14)  U članku 72. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Iznos naknade zaračunate trgovinskom repozitoriju pokriva sve razumne ESMA-ine administrativne troškove koji se odnose na njegovu registraciju i aktivnosti nadzora i proporcionalan je prometu predmetnog trgovinskog repozitorija te vrsti registracije i obavljenog nadzora.”;

"

(15)  Umeće se sljedeći članak 76.a:"

Članak 76.a

Uzajamni izravni pristup podacima

1.  Kada je to potrebno za obavljanje njihovih dužnosti, nadležna tijela trećih zemalja u kojima jedan trgovinski repozitorij ili više njih imaju poslovni nastan imaju izravan pristup informacijama u trgovinskim repozitorijima s poslovnim nastanom u Uniji, ako je Komisija o tome donijela provedbeni akt u skladu sa stavkom 2.

2.  Nakon što nadležna tijela iz stavka 1. podnesu zahtjev, Komisija može u skladu s postupkom provjere iz članka 86. stavka 2. donijeti provedbene akte u kojima se određuje ispunjava li pravni okvir treće zemlje nadležnog tijela koje podnosi zahtjev sve uvjete navedene u nastavku:

   (a) trgovinski repozitoriji s poslovnim nastanom u toj trećoj zemlji imaju odgovarajuće odobrenje za rad;
   (b) stalan učinkovit nadzor trgovinskih repozitorija i stalno učinkovito izvršavanje njihovih obveza u toj trećoj zemlji;
   (c) jamstva čuvanja profesionalne tajne postoje i gotovo su istovrijedna jamstvima iz ove Uredbe, uključujući zaštitu poslovnih tajni koje nadležna tijela dijele s trećim stranama;
   (d) trgovinski repozitoriji koji u toj trećoj zemlji imaju odgovarajuće odobrenje za rad imaju zakonski izvršivu obvezu odobriti subjektima iz članka 81. stavka 3. izravan i trenutačan pristup podacima.”;

"

(16)  U članku 78. dodaju se sljedeći stavci 9. i 10.:"

„(9) Trgovinski repozitorij uspostavlja sljedeće postupke i politike:

   (a) postupke za učinkovito usklađivanje podataka između trgovinskih repozitorija;
   (b) postupke kojima se osiguravaju cjelovitost i točnost dostavljenih podataka;
   (c) politike za uredan prijenos podataka drugim trgovinskim repozitorijima kada to zatraže druge ugovorne strane ili središnje druge ugovorne strane iz članka 9. ili kada je to potrebno iz nekog drugog razloga.

(10)  Da bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

   (a) postupci za usklađivanje podataka između trgovinskih repozitorija;
   (b) postupci koje trgovinski repozitorij primjenjuje radi provjere usklađenosti postupanja druge ugovorne strane ili subjekta koji podnosi izvješće sa zahtjevima za izvješćivanje te radi provjere cjelovitosti i točnosti informacija koje se dostavljaju u skladu s člankom 9.

ESMA podnosi Komisiji nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do … [12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

"

(17)  Članak 81. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 3. dodaje se sljedeća točka (q):"

„(q) mjerodavna nadležna tijela treće zemlje za koju je donesen provedbeni akt u skladu s člankom 76. točkom (a);”;

"

(b)  umeće se sljedeći stavak 3.a:"

„3.a trgovinski repozitorij dostavlja drugim ugovornim stranama i središnjim drugim ugovornim stranama iz članka 9. stavka 1.a drugog podstavka informacije koje su dostavljene u njihovo ime.”;

"

(c)  stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA nakon savjetovanja s članovima ESSB-a izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

   (a) informacije koje se objavljuju ili stavljaju na raspolaganje u skladu sa stavcima 1. i 3.;
   (b) učestalost objavljivanja informacija iz stavka 1.;
   (c) operativni standardi potrebni za agregiranje i usporedbu podataka između repozitorija te pristup tim informacijama za subjekte iz stavka 3.;
   (d) uvjeti, sustavi i potrebna dokumentacija pod kojima i s pomoću kojih trgovinski repozitoriji odobravaju pristup subjektima iz stavka 3.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

ESMA pri izradi tog nacrta tehničkih standarda osigurava da se objavljivanjem informacija iz stavka 1. ne otkrije identitet bilo koje ugovorne strane.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

"

(18)  Članak 82. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 6., članka 4. stavka 3., članka 64. stavka 7., članka 70., članka 72. stavka 3., članka 76.a i članka 85. stavka 2. dodjeljuju se Komisiji na neodređeno vrijeme.”;

"

(19)  Članak 85. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Komisija do ... [tri godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe o izmjeni] ocjenjuje primjenu ove Uredbe i priprema opće izvješće. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s eventualnim odgovarajućim prijedlozima.

"

(aa)  Umeće se sljedeći stavak:"

„1.a Najkasnije ... [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] ESMA Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji podnosi izvješće u kojem analizira kakav su učinak na sudionike na tržištu imale promjene odredbi o izvješćivanju uvedene Uredbom (EU) 2018/... [ovom Uredbom o izmjeni]. U izvješću se posebno ocjenjuje primjena i provedba navedenih odredbi kojima se omogućuje delegiranje podnošenja izvješća financijskim drugim ugovornim stranama i zahtijeva izvješćivanje o ugovorima koje su sklopile središnje druge ugovorne strane te se ispituje jesu li te nove odredbe imale željeni učinak smanjenja tereta izvješćivanja za manje druge ugovorne strane. Također se ispituje kako su te nove odredbe utjecale na tržišno natjecanje između trgovinskih repozitorija i jesu li i u kojoj mjeri dovele do manje konkurentnog okruženja i manje slobode izbora za članove sustava poravnanja i njihove klijente.”;

"

(b)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Komisija do ... [jedna godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] i svake sljedeće godine do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] priprema izvješće u kojem ocjenjuje jesu li izrađena prihvatljiva tehnička rješenja potrebna mirovinskim sustavima za prijenos gotovinskih i negotovinskih kolaterala kao varijacijskih iznosa nadoknade te jesu li za ta tehnička rješenja potrebne neke dodatne mjere.

ESMA do [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] i svake sljedeće godine do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] u suradnji s EIOPA-om, EBA-om i ESRB-om podnosi izvješće Komisiji u kojem ocjenjuje sljedeće:

   (a) jesu li središnje druge ugovorne strane, članovi sustava poravnanja i mirovinski sustavi uložili odgovarajuće napore i izradili prihvatljiva tehnička rješenja kojima se mirovinskim sustavima olakšava sudjelovanje u središnjem poravnanju polaganjem gotovinskih i negotovinskih kolaterala koji služe kao varijacijski iznosi nadoknade, uključujući posljedice tih rješenja na likvidnost tržišta i procikličnost te njihove moguće pravne i druge posljedice;
   (b) obujam i prirodu aktivnosti mirovinskih sustava na tržištima na kojima se trguje OTC izvedenicama s poravnanjem i bez poravnanja, po vrsti imovine, te eventualni sistemski rizik za financijski sustav;
   (c) posljedice koje činjenica da mirovinski sustavi ispunjavaju zahtjev za poravnanje ima na njihove strategije ulaganja, uključujući sve promjene stanja njihove novčane i nenovčane imovine;
   (d) posljedice pragova poravnanja iz članka 10. stavka 4. na mirovinske sustave;
   (e) učinak drugih pravnih zahtjeva na razliku u troškovima između transakcija s poravnanim i neporavnanim OTC izvedenicama, uključujući zahtjeve za nadoknadu za neporavnane izvedenice i izračun omjera financijske poluge u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013;
   (f) jesu li potrebne neke dodatne mjere kojima bi se mirovinskim sustavima olakšalo sudjelovanje u poravnanju.

Komisija u skladu s člankom 82. donosi delegirani akt kojim se trogodišnje razdoblje iz članka 89. stavka 1. jednokratno produžuje za dvije godine ako zaključi da tehničko rješenje nije prihvatljivo te da središnje poravnanje ugovora o izvedenicama još uvijek nepovoljno utječe na mirovine budućih umirovljenika.”;

"

(c)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Komisija do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] ▌:

   (a) podnosi prijedlog za obvezujuće rješenje, koje nije stalno ili dodatno privremeno izuzeće od obveze poravnanja za mirovinske sustave, ako smatra da dionici nisu pronašli rješenje; ili
   (b) donosi delegirani akt u skladu s člankom 82. kako bi se jednokratno za jednu godinu produljilo dvogodišnje razdoblje iz članka 89. stavka 1. ako smatra da su se dionici dogovorili oko rješenja i da je potrebno dodatno vrijeme za primjenu tog rješenja; ili
   (c) pušta da izuzeće istekne, istodobno potičući dionike da prije toga primijene svoje rješenje ako smatra da je rješenje pronađeno.

"

(ca)  umeću se sljedeći stavci:"

3.a Komisija do ... [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] u skladu s člankom 82. donosi delegirani akt kojim se trogodišnje razdoblje iz članka 89. stavka 1.a jednokratno produljuje za dvije godine, samo ako smatra da su mali mirovinski sustavi iz članka 89. stavka 1.a uložili potrebne napore za razvoj primjerenih tehničkih rješenja i da je učinak središnjeg poravnanja ugovora o izvedenicama na mirovine umirovljenika i dalje nepovoljan;

3.b   ESMA do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] podnosi izvješće Komisiji u kojem se procjenjuje može li se proširiti popis financijskih instrumenata za koje se smatra da su visoko likvidni i nose minimalan kreditni i tržišni rizik u skladu s člankom 47., i može li taj popis obuhvaćati jedan ili više novčanih fondova koji imaju odobrenje za rad u skladu s Uredbom (EU) 2017/1131.”;

"

(e)  dodaju se sljedeći stavci:"

„6. Komisija do ... [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] nakon savjetovanja s ESMA-om podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o usklađivanju obveza trgovanja za izvedenice na temelju Uredbe (EU) br. 600/2014 s promjenama koje su Uredbom (EU) 2018/... [ova Uredba o izmjeni] uvedene u pogledu obveze poravnanja za izvedenice, posebno u pogledu opsega subjekata koji podliježu obvezi poravnanja kao i u pogledu mehanizma obustave. Bude li se takvo usklađivanje smatralo potrebnim i prikladnim, izvješće mora biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom kojim se uvode potrebne promjene.

7.  ESMA do ... [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] u suradnji s EIOPA-om i EBA-om podnosi izvješće Komisiji u kojem ocjenjuje je li se načelo pravednih, razumnih, nediskriminirajućih i transparentnih komercijalnih uvjeta iz članka 4. stavka 3.a pokazalo djelotvornim u olakšavanju pristupa poravnanju.

Komisija do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojemu ocjenjuje je li se načelo pravednih, razumnih, nediskriminirajućih i transparentnih komercijalnih uvjeta pokazalo djelotvornim u olakšavanju pristupa poravnanju i po potrebi predlaže poboljšanja tog načela. U tom se izvješću uzimaju u obzir saznanja iz izvješća navedenog u prvom podstavku i potrebno ga je po potrebi popratiti zakonodavnim prijedlogom.

8.  Komisija do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] priprema izvješće u kojem ocjenjuje trebaju li transakcije koje izravno proizlaze iz usluga smanjenja rizika nakon trgovanja, uključujući kompresiju portfelja, izuzeti od obveze poravnanja iz članka 4. stavka 1. U tom izvješću Komisija posebno uzima u obzir mjeru u kojoj one ublažavaju rizike, posebno kreditni rizik druge ugovorne strane i operativni rizik, kao i potencijal za izbjegavanje obveze poravnanja i potencijal za odvraćanje od središnjeg poravnanja. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s eventualnim odgovarajućim zakonodavnim prijedlozima.

Kako bi pomogla Komisiji u sastavljanju izvješća iz prvog podstavka, ESMA u suradnji s ESRB-om do ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] podnosi izvješće Komisiji u kojem ocjenjuje treba li transakcije koje izravno proizlaze iz usluga smanjenja rizika nakon trgovanja, uključujući kompresiju portfelja, izuzeti od obveze poravnanja. U tom se izvješću ispituje kompresija portfelja i druge dostupne usluge smanjenja rizika nakon trgovanja koje se ne koriste pri utvrđivanju cijena, a koje smanjuju netržišne rizike za portfelje izvedenica bez mijenjanja tržišnog rizika portfelja, kao što su transakcije za ponovno uravnoteženje. Također se objašnjavaju svrha i funkcioniranje takvih usluga smanjenja rizika nakon trgovanja, mjera u kojoj ublažavaju rizike, posebno kreditni rizik druge ugovorne strane i operativni rizik, te se procjenjuje potreba za poravnanjem takvih transakcija ili njihovim izuzimanjem od poravnanja, radi upravljanja sistemskim rizikom. Također se procjenjuje u kojoj bi mjeri eventualno izuzeće takvih usluga od obveze poravnanja odvratilo od središnjeg poravnanja i omogućilo drugim ugovornim stranama da izbjegnu obvezu poravnanja.

9.  Na temelju, među ostalim, nalaza javnog savjetovanja Komisije o provjeri prikladnosti nadzornog izvješćivanja objavljenog 1. prosinca 2017. i na temelju izvješća koje je podnijela ESMA u skladu s drugim podstavkom, Komisija do [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] analizira primjenu članka 9. stavka 1.a i izvješćuje o tome. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s eventualnim odgovarajućim zakonodavnim prijedlogom. Pri analizi primjene članka 9. stavka 1.a Komisija procjenjuje dovodi li obveza izvješćivanja o transakcijama iz članka 26. Uredbe (EU) br. 600/2014 do nepotrebnog udvostručavanja izvješćivanja o transakcijama za izvedenice koje nisu OTC i može li se zahtjev za izvješćivanje o transakcijama za izvedenice koje nisu OTC iz članka 9. stavka 1.a ublažiti bez nepotrebnog gubitka informacija u cilju pojednostavljenja lanca izvješćivanja za izvedenice koje nisu OTC za sve druge ugovorne strane, posebno za nefinancijske druge ugovorne strane koje ne podliježu obvezi poravnanja iz drugog podstavka članka 10. stavka 1.

ESMA u suradnji s ESRB-om do ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] podnosi Komisiji izvješće u kojem ocjenjuje sljedeće:

   (a) dosljednost između zahtjeva za izvješćivanje za izvedenice koje nisu OTC iz Uredbe (EU) br. 600/2014 i članka 9. ove Uredbe, i u pogledu podataka o ugovorima o izvedenicama o kojima se izvješćuje i u pogledu pristupa relevantnih subjekata podacima;
   (b) mogućnost usklađivanja zahtjeva za izvješćivanje za izvedenice koje nisu OTC iz Uredbe (EU) br. 600/2014 i članka 9. ove Uredbe, i u pogledu podataka o ugovorima o izvedenicama o kojima se izvješćuje i u pogledu pristupa relevantnih subjekata podacima; i
   (c) izvedivost pojednostavljenja lanca izvješćivanja za sve druge ugovorne strane, uključujući sve neizravne klijente, uzimajući u obzir potrebu za pravodobnim izvješćivanjem te odredbe i mjere donesene u skladu s člankom 4. stavkom 4. ove Uredbe i člankom 30. stavkom 2. Uredbe 600/2014.”

"

(20)  U članku 89. prvi podstavak stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Obveza poravnanja iz članka 4. ne primjenjuje se do ... [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] na ugovore o OTC izvedenicama kojima se objektivno umanjuju rizici ulaganja koji se izravno odnose na financijsku solventnost mirovinskih sustava ni na subjekte koji se osnivaju radi isplate naknade članovima mirovinskih sustava ako mirovinski sustav ne bude mogao ispunjavati svoje obveze.

Mirovinski sustavi, središnje druge ugovorne strane i članovi sustava poravnanja ulažu maksimalne napore da bi pridonijeli razvoju tehničkih rješenja kojima se olakšava poravnanje takvih ugovora o OTC izvedenicama koje su sklopili mirovinski sustavi.

Komisija osniva stručnu skupinu koja će se sastojati od predstavnika mirovinskih sustava, središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i drugih relevantnih sudionika za takva tehnička rješenja kako bi se pratili njihovi napori i ocijenio napredak u razvoju tehničkih rješenja koja olakšavaju pristup poravnanju takvih ugovora o OTC izvedenicama koje su sklopili mirovinski sustavi. Ta se stručna skupina sastaje barem svakih šest mjeseci. Komisija pri sastavljanju izvješća u skladu s prvim podstavkom članka 85. stavka 2. uzima u obzir napore koje su uložili mirovinski sustavi, središnje druge ugovorne strane i članovi sustava poravnanja.”;

"

(20a)  U članku 89. umeće se sljedeći stavak:"

1.a Ne dovodeći u pitanje stavak 1., obveza poravnanja iz članka 4. ne primjenjuje se do ... [tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] na ugovore o OTC izvedenicama kojima se objektivno mjerljivo umanjuju rizici ulaganja koji se izravno odnose na financijsku solventnost mirovinskih sustava koji pripadaju kategoriji malih mirovinskih sustava ni na subjekte koji se osnivaju radi isplate naknade članovima takvih mirovinskih sustava ako takav mirovinski sustav ne bude mogao ispunjavati svoje obveze.

Komisija u skladu s člankom 82. donosi delegirani akt radi dopune ove Uredbe u kojem određuje koji se mirovinski sustavi mogu smatrati malim mirovinskim sustavima u skladu s prvim podstavkom ovog stavka, uzimajući u obzir da kategorija malih mirovinskih sustava ne smije predstavljati više od 5 % ugovora o OTC izvedenicama koje su sklopili mirovinski sustavi.”;

"

(21)  Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova se Uredba primjenjuje od ... [pet mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak ovog članka, članak 1. stavak 7. točka (d) te članak 1. stavci 8., 10. i 11. primjenjuju se od [▌šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni], a članak 1. stavak 2. točka (c), članak 1. stavak 7. točka (e), članak 1. stavak 9., članak 1. stavak 12. točke (b) i (c) te članak 1. stavak 16. primjenjuju se od [▌18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Ako ova Uredba stupi na snagu nakon 16. kolovoza 2018., članak 89. stavak 1. primjenjuje se retroaktivno na sve ugovore o OTC izvedenicama koje su mirovinski sustavi izvršili nakon 16. kolovoza 2018. i prije datuma stupanja ove Uredbe na snagu.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(1)   U dijelu I. dodaju se sljedeće točke (i), (j) i (k):

„(i) trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 9. točku (a) time što ne uspostavlja primjerene postupke usklađivanja podataka među trgovinskim repozitorijima;

(j)  trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 9. točku (b) time što ne uspostavlja primjerene postupke za osiguranje cjelovitosti i točnosti dostavljenih podataka;

(k)  trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 9. točku (c) time što ne uspostavlja primjerene postupke za uredan prijenos podataka drugim trgovinskim repozitorijima kada to zatraže druge ugovorne strane ili središnje druge ugovorne strane iz članka 9. ili kada je to potrebno iz nekog drugog razloga.”;

(2)   U dijelu IV. dodaje se sljedeća točka (d):

„(d) trgovinski repozitorij povređuje članak 55. stavak 4. time što pravodobno ne obavješćuje ESMA-u o bitnim promjenama uvjeta za njegovu registraciju.”.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0181/2018).
(2)* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.
(3) SL C […], […], str. […].
(4) SL C […], […], str. […].
(5) Stajalište Europskog parlamenta od ... (SL ...) i Odluka Vijeća od ....
(6) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
(7) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).
(8) http://www.bis.org/cpmi/publ/d106.pdf
(9) http://www.bis.org/cpmi/publ/d125.pdf
(10) Uredba (EU) br. 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.).
(11) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(12) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).
(13) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010, str. 48.).
(14) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
(15) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(16) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).
(17) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
(18) Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).


Zajednička pravila u području civilnog zrakoplovstva i Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa ***I
PDF 125kWORD 59k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2015)0613 – C8-0389/2015 – 2015/0277(COD))
P8_TA(2018)0245A8-0364/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0613),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0389/2015),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja talijanskog Senata i malteškog Zastupničkog doma, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. prosinca 2016.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 12. listopada 2016.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 22. prosinca 2017. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za promet i turizam (A8-0364/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. lipnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) .../2018 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa i izmjeni uredbi (EZ) br. 2111/2005, (EZ) br. 1008/2008, (EU) br. 996/2010, (EU) br. 376/2014 i direktiva 2014/30/EU i 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 552/2004 i (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3922/91

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1139.)

(1) SL C 75, 10.3.2017., str. 111.
(2) SL C 88, 21.3.2017., str. 69.


Emisija CO2 i potrošnja goriva novih teških vozila ***I
PDF 134kWORD 54k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i o izvješćivanju o ta dva parametra (COM(2017)0279 – C8-0168/2017 – 2017/0111(COD))
P8_TA(2018)0246A8-0010/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0279),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0168/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2017.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. travnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za promet i turizam (A8-0010/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. lipnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i o izvješćivanju o tim dvama parametrima

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/956.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVE KOMISIJE

Prijedlog za standarde emisija CO2 za teška vozila

Kako je najavljeno 8. studenoga 2017. u Komunikaciji „Ostvarivanje mobilnosti s niskom razinom emisija – Europska unija koja štiti naš planet, osnažuje svoje potrošače te brani svoju industriju i radnike” (COM(2017)0675), Komisija namjerava predstaviti treći paket za mobilnost u prvoj polovini svibnja 2018., uključujući prijedlog kojim se utvrđuju standardi za emisije ugljikova dioksida za kamione.

Kalendar razvoja VECTO-a/Uredbe o certificiranju

Komisija nastavlja tehnički razvoj Alata za izračun potrošnje energije vozila (VECTO) u koji bi uključila poznate nove tehnologije od 2020., druge vrste vozila, tj. ostale kamione i autobuse od 2020., a prikolice od 2021.

Dodatne informacije o razvoju alata VECTO i izmjenama Uredbe (EU) 2017/2400 objavit će se na internetskim stranicama Komisije kako bi se osiguralo da se zainteresirane strane i gospodarski subjekti redovito obavještavaju.

Razvoj ispitivanja za provjeru na cesti u skladu s Uredbom o certificiranju

Komisija prepoznaje važnost pouzdanih i reprezentativnih podataka o emisijama CO2 i potrošnji goriva teških vozila.

Stoga se uz Uredbu (EU) 2017/2400 planira uspostaviti i postupak za provjeru i osiguravanje usklađenosti rada VECTO-a te karakteristika u pogledu CO2 i potrošnje goriva za relevantne sastavne dijelove, zasebne tehničke jedinice i sustave. Glasovanje o postupku provjere, koji bi trebao uključivati ispitivanje na cesti teških vozila u proizvodnji, planira se provesti u Tehničkom odboru za motorna vozila prije kraja 2018.

Planira se i da će postupak provjere biti temelj budućeg ispitivanja za provjeru učinkovitosti u uporabi vozila, koju će provoditi proizvođači i homologacijska tijela ili neovisne treće strane.

(1) SL C 81, 2.3.2018., str. 95.


Modernizacija sustava obrazovanja u EU-u
PDF 215kWORD 78k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u (2017/2224(INI))
P8_TA(2018)0247A8-0173/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe” (COM(2011)0567),

–  uzimajući u obzir pravo na obrazovanje kako je utvrđeno u članku 14. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika(1),

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju(2),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. i 19. svibnja 2015. o ulozi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog obrazovanja u poticanju kreativnosti, inovativnosti i digitalne kompetencije(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. pod nazivom „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (COM(2016)0381) i Rezoluciju Parlamenta od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu(5),

–  uzimajući u obzir članak 2. Protokola uz Konvenciju Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o pravu na obrazovanje,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća Europe 1904 (2012) o pravu na slobodu izbora u obrazovanju,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja”(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ”(7),

–  uzimajući u obzir Parišku deklaraciju od 17. ožujka 2015. o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o praćenju provedbe Bolonjskog procesa(8),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 10. lipnja 2016. o „Novom programu vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (SWD(2016)0195),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ(9),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle(10),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2016. naslovljenu „Poboljšanje i modernizacija obrazovanja” (COM(2016)0941),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. svibnja 2017. naslovljenu „Razvoj škola i izvrsnost u nastavi kao preduvjeti za uspješan život” (COM(2017)0248),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. svibnja 2017. o obnovljenom programu EU-a za visoko obrazovanje (COM(2017)0247),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 30. svibnja 2017. za preporuku Vijeća o praćenju osoba s diplomom (COM(2017)0249),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 5. listopada 2017. za preporuku Vijeća o Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (COM(2017)0563 – SWD(2017)0322),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. studenoga 2017. naslovljeno „Osuvremenjivanje školstva i visokoškolskog obrazovanja”,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. listopada 2017. naslovljeno „Nova strategija EU-a za obrazovanje”,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 17. siječnja 2018. za preporuku Vijeća o promicanju zajedničkih vrijednosti, uključivog obrazovanja i europske dimenzije poučavanja (COM(2018)0023),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije 17. siječnja 2018. za preporuku Vijeća od o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (COM(2018)0024),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja(11),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

–  uzimajući u obzir zaključno izvješće Socijalnog samita za pravedna radna mjesta i rast održanog u Göteborgu (Švedska) 17. studenoga 2017.(12),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju: pružanje najboljih temelja svoj našoj djeci za svijet sutrašnjice, donesene na 3090. sastanku Vijeća za obrazovanje, mlade, kulturu i sport održanom 19. i 20. svibnja 2011.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 1984. o slobodi obrazovanja u Europskoj zajednici(14),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o internacionalizaciji visokog obrazovanja(15),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 8. lipnja 2016. naslovljenu „Ususret strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029) i rezoluciju Parlamenta od 5. srpnja 2017. o toj temi(16),

–  uzimajući u obzir članak 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Povelju Vijeća Europe o obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava (donesenu u okviru Preporuke CM/Rec(2010)7),

–  uzimajući u obzir članak 10. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.,

–  uzimajući u obzir strateški cilj B Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje (1995),

–  uzimajući u obzir članke 28. i 29. Konvencije o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je donesen u rujnu 2015. i stupio na snagu 1. siječnja 2016., a posebno ciljeve održivog razvoja 4. i 5.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0173/2018),

A.  budući da prema članku 6. točki (e) UFEU-a nadležnost u području obrazovanja i strukovnog obrazovanja imaju države članice, ali Europska unija ima ključnu ulogu pružanja podrške u pogledu utvrđivanja izazova i ciljeva te promicanja i razmjene najboljih praksi;

B.  budući da je pravo na obrazovanje temeljno ljudsko pravo i obrazovanje u svim svojim oblicima i na svim razinama mora imati sljedeće međusobno povezane i bitne značajke: a) raspoloživost b) dostupnost c) prihvatljivost i d) prilagodljivost;

C.  budući da je glavni prioritet europskog stupa socijalnih prava pružanje kvalitetnog i uključivog obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja;

D.  budući da treba omogućiti nediskriminirajući pristup obrazovanju s obzirom na to da je ono važno za ostvarenje jednakih mogućnosti; budući da je u tu svrhu potrebno uložiti dodatne napore kako bi se osiguralo da svatko, a posebno najugroženije skupine, osobe s invaliditetom i posebnim potrebama, kao i skupine u nepovoljnom položaju, uživa jednake mogućnosti pristupa obrazovanju i osposobljavanju i njihovu završavanju te stjecanju vještina na svim razinama;

E.  budući da europski obrazovni sustavi predstavljaju beskrajno bogatstvo kulturne, socijalne i jezične raznolikosti, dok istodobno države članice dijele slične obrazovne ciljeve i izazove, uključujući osiguravanje jednakog pristupa obrazovanju za sve, što se može riješiti na europskoj razini;

F.  budući da sposobnost obrazovnih sustava da zadovolje društvene, gospodarske i osobne potrebe ovisi o njihovoj kvaliteti, dostupnosti, raznolikosti, učinkovitosti i pravičnosti, kao i o raspoloživosti odgovarajućih ljudskih, financijskih i materijalnih resursa;

G.  budući da je važno podsjetiti na to da na obrazovanje, uključujući obrazovanje nastavnika, utječe gospodarska i financijska kriza i da javno financiranje obrazovanja ima ključnu ulogu u obrazovnim sustavima EU-a; budući da je stoga trajna i povećana javna financijska potpora obrazovanju, među ostalim i za nastavnike i njihove radne uvjete, kao i istraživanje, ključna za osiguravanje slobodnog, uključivog i pristupačnog javnog obrazovanja;

H.  budući da bi obrazovanje i osposobljavanje trebali doprinijeti osobnom razvoju i rastu mladih kako bi oni postali proaktivni i odgovorni građani spremni za život i rad u tehnološki naprednom i globaliziranom svijetu i kako bi im pružili ključan skup kompetencija za cjeloživotno učenje, definiran kao kombinacija znanja, vještina i stavova potrebnih za osobnu ispunjenost i razvoj, aktivno građanstvo i zapošljavanje;

I.  budući da je kvaliteta podučavanja važna odrednica za rezultate učenika i studenata te je stoga snažna podrška izvrsnosti u pogledu podučavanja i nastavnika jedan od prioriteta za suradnju na razini EU-a u području obrazovanja i osposobljavanja;

J.  budući da pravo na obrazovanje uključuje slobodu osnivanja obrazovnih ustanova, uz poštovanje demokratskih načela i prava roditelja da svojoj djeci osiguraju obrazovanje i podučavanje u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima;

K.  budući da otvorena metoda koordinacije, kako se primjenjuje na obrazovanje, omogućuje državama članicama da stvaraju i provode zajedničku strategiju za obrazovanje i osposobljavanje, uključujući i internetsku platformu ET 2020 (Obrazovanje i osposobljavanje 2020.); budući da se referentne vrijednosti te strategije analiziraju i ocjenjuju svake godine u publikaciji „Pregled obrazovanja i osposobljavanja”, kako za države članice tako i za EU kao cjelinu;

L.  budući da u najnovijem „Pregledu obrazovanja i osposobljavanja” objavljenom 2017., Komisija priznaje da je, unatoč stalnom napretku u smanjenju broja osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, njihov broj i dalje vrlo visok u cijelom EU-u;

M.  budući da se prema rezultatima posljednjih ispitivanja PISA-e 20,6 % europskih učenika suočava s problemima u stjecanju osnovnih vještina u područjima čitanja, matematike i znanosti, te da znatan broj europskih građana nema dostatnu razinu pismenosti; budući da je to razlog za ozbiljnu zabrinutost u pogledu daljnjeg učenja, osobnog razvoja te odgovarajućeg sudjelovanja u javnom životu i na tržištu rada;

N.  budući da je osiguravanje pristupa kvalitetnim uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu ključno kako bi im se omogućio dobar početak u životu i na obrazovnom putu;

O.  budući da je kvaliteta osoblja ključan čimbenik za usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja;

P.  budući da je promicanje mobilnosti studenata i osoblja važan dio europskih sustava visokog obrazovanja, da se njime doprinosi razvoju mladih i može potaknuti gospodarski i društveni napredak; budući da postoji potreba za poboljšanjem kvalitete i većom financijskom potporom u cilju širenja mobilnosti studenata i osoblja u okviru programa Erasmus +;

Q.  budući da su metodološke i digitalne inovacije mogući instrument za proširenje pristupa sadržaju i znanju, ali ne mogu zamijeniti osobne kontakte i razmjenu među studentima odnosno među studentima i nastavnicima, niti ih se treba pretvoriti u prioritet obrazovnih sustava;

R.  budući da je rodna ravnopravnost jedno od temeljnih načela Europske unije utvrđenih u Ugovorima i da se treba odražavati u svim njezinim politikama, među ostalim u obrazovanju i kulturi;

S.  budući da je obrazovanje moćan instrument za prevladavanje rodne neravnopravnosti i diskriminacije, ali ono često može dovesti i do ponavljanja ili pojačanja postojeće diskriminacije; budući da rodna neravnopravnost u obrazovanju otežava osobni razvoj i zapošljavanje te utječe na brojna društvena i kulturna područja;

T.  budući da je, unatoč činjenici da žene čine tri petine (57,6 %) svih osoba s diplomom visokog obrazovanja, razlika u zaposlenosti među spolovima 2015. godine iznosila 11,6 postotnih bodova(17);

Znanje kao ključan gospodarski resurs i izvor dobrobiti građana

1.  potvrđuje da je univerzalno kvalitetno obrazovanje ključna sastavnica osobnog, kulturnog, socijalnog i profesionalnog razvoja u društvu koje se temelji na znanju;

2.  smatra da su očuvanje zajedničkih europskih vrijednosti i postizanje gospodarskih i socijalnih ciljeva EU-a te ostvarivanje konkurentnosti i održivog rasta povezani s kvalitetnim obrazovanjem kroz promicanje demokratskih vrijednosti, ljudskih prava, socijalne kohezije, integracije i osobnog uspjeha;

3.  ističe temeljnu ulogu obrazovanja u oblikovanju budućnosti Europe kako u gospodarskom tako i u socijalnom smislu, uz odgovaranje na potrebe europskih građana i izgradnju zajednice različitih građana koje ujedinjuju njihove zajedničke temeljne vrijednosti;

4.  ističe da se kvalitetnim sustavima obrazovanja i osposobljavanja promiče aktivno građanstvo i zajedničke vrijednosti te da takvi sustavi doprinose stvaranju otvorenog, uključivog, pluralističkog, demokratskog i tolerantnog društva;

5.  ističe ulogu obrazovanja u pružanju pomoći učenicima da razviju etičke i građanske vrijednosti i postanu aktivni, odgovorni, slobodnoumni članovi društva koji su u stanju izvršavati i braniti svoja demokratska prava i odgovornosti u društvu, koji cijene raznolikost, igraju aktivnu ulogu u demokratskom životu i preuzimaju odgovornost za sebe i svoje zajednice; u tom kontekstu naglašava važnost građanstva, građanskog i etičkog obrazovanja te obrazovanja o zaštiti okoliša;

6.  naglašava da se mladima s pomoću kvalitetnog i uključivog obrazovanja moraju osigurati potrebno znanje, vještine, medijska pismenost te kritičko i samostalno razmišljanje, kao i demokratska uvjerenja, kako bi se suočavali s izazovima, postali aktivni europski građani i bili uspješni u životu i na tržištu rada, ali i kako bi oblikovali svijet u budućnosti;

7.  ističe da je osiguravanje jednakog pristupa kvalitetnom i uključivom obrazovanju ključno za postizanje socijalne kohezije suzbijanjem siromaštva, socijalne isključenosti osoba u nepovoljnom i osjetljivom položaju kao i rodnih stereotipa, te da stoga još uvijek služi kao najveća potpora socijalnoj mobilnosti;

8.  napominje da kvalitetno obrazovanje može potaknuti inovacije i istraživanja koja su relevantna i korisna za društvo;

9.  prepoznaje važnost obrazovanja u razvoju kulturnih vještina i poticanju kulturnog razvoja; potiče bolju sinergiju između obrazovnih i kulturnih sektora koja se postiže potporom aktivnoj ulozi kulture i umjetnosti u kontekstima formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja;

10.  prima na znanje ulogu obrazovanja u razvoju stavova cjeloživotnog učenja koji pomažu ljudima da se prilagode promjenjivim potrebama suvremenog svijeta;

11.  podsjeća na to da škole i obrazovne ustanove imaju ključnu ulogu u stvaranju i poticanju pozitivnog stava prema učenju, također na cjeloživotnoj osnovi;

Obrazovna stvarnost koja se mijenja i s time povezani izazovi

12.  vjeruje da je sveobuhvatan pristup politici obrazovanja, uz snažnu političku i javnu potporu, ključan za proces reforme obrazovanja te da je u svrhu postizanja tih ciljeva ključno uključiti društvo u cjelini i sve bitne i zainteresirane dionike, uključujući roditelje;

13.  smatra da su učinkovito upravljanje i odgovarajuće financiranje svih obrazovnih okruženja, moderni kvalitetni obrazovni materijali i podučavanje, motivirani i kompetentni nastavnici te cjeloživotno učenje ključni za ostvarivanje pravičnosti, raznolikosti i izvrsnosti u obrazovanju;

14.  ističe potencijal novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) i inovacija kao instrumenata koji nude nove mogućnosti u obrazovanju i kojima se učinkovitije odgovara na pojedinačne potrebe učenika (uključujući posebne obrazovne potrebe), povećava fleksibilnost u učenju i podučavanju, personalizacija i odgovornost te potiču interaktivni obrasci suradnje i komunikacije;

15.  ističe prilike koje digitalizacija i uspostava zajedničkih obrazovnih platformi nude suvremenom obrazovanju, osobito u smislu učenja i obrazovanja na daljinu te kombiniranog učenja, kojima bi se trebalo omogućiti više fleksibilnosti u obrazovanju njegovim boljim prilagođavanjem pojedinačnim životnim situacijama učenika čime će se pogodovati cjeloživotnom učenju, kvaliteti obrazovanja, dostupnosti te razvoju budućih vještina; naglašava potrebu za nastavnim programom u području informacijske i komunikacijske tehnologije te medija prikladnim za dob i kojim se poštuje razvoj i dobrobit djeteta i naglašava važnost odgovorne upotrebe i kritičkog razmišljanja;

16.  napominje da su za učinkovito učenje i podučavanje putem digitalnih tehnologija potrebni jednak pristup, odgovarajuća razina digitalnih vještina, visokokvalitetni obrazovni resursi, osposobljavanje u primjeni tehnologija u pedagoške svrhe te promicanje stavova i motivacije koji su potrebni za smislenu digitalnu uključenost; smatra da bi digitalna i medijska pismenost trebale biti ključni dio politika obrazovanja i uključivati, među ostalim, građanske kompetencije i kritičko razmišljanje; naglašava važnost kritičkog ocjenjivanja izvora i njihove pouzdanosti te projekata medijske pismenosti u tom pogledu;

17.  uviđa da su u svijetu koji je sve više pod utjecajem globalizacije i digitalizacije potrebne inovativne i odgovarajuće metode učenja, podučavanja i ocjenjivanja, kao i adekvatna obrazovna infrastruktura koja omogućuje grupni rad i timsku nastavu te potiče kreativno razmišljanje i rješavanje problema zajedno s drugim naprednim obrazovnim metodama; podsjeća da je važno uključivati učenike, nastavnike i drugo školsko osoblje u ocjenjivanje pitanja jesu li ostvareni ciljevi učenja i na koji način;

18.  napominje da je potrebno uložiti napore kako bi se prilagodila obrazovna paradigma tako da se njome pronalazi ravnoteža između pristupa usmjerenog na nastavnika i sadržaj, pojedinačno i posebno prilagođenog učenicima i njihovim životnim okolnostima, te pristupa usmjerenog na razumijevanje kojim se kombiniraju metode učenja prilagođene tradicionalnim i mrežnim modelima učenja, čime se jača personalizacija obrazovnog procesa, a time i povećavaju stope nastavka i završetka obrazovanja;

19.  ističe da bi se u okviru obrazovnih sustava trebali promicati i razvijati interdisciplinarni, kooperativni i kreativni pristupi i timski rad kako bi se učenicima i studentima pružili znanje i vještine, uključujući transverzalne i meke vještine, kao i stručne, transverzalne, društvene i građanske kompetencije;

20.  podsjeća na to da je pružanje kvalitetnog podučavanja i učenja kontinuirani proces koji obuhvaća dijalog, dijeljenje iskustava i postavljanje pitanja i kojem treba dodijeliti prioritet pri modernizaciji obrazovanja;

21.  naglašava da je omogućavanje jednakog pristupa kvalitetnom i uključivom obrazovanju ključno za neovisnost učenika s invaliditetom i njihovu integraciju u društvo; poziva države članice da olakšaju pristup redovnom, uključivom i kvalitetnom obrazovanju uzimajući u obzir potrebe svih učenika sa svim vrstama invaliditeta, što na primjer znači pružiti dvojezično uključivo obrazovanje za gluhu djecu s obzirom na njihove posebne jezične potrebe; poziva škole da pruže usluge podijeljene na formalno i informalno učenje te dodatnu potporu, također iskorištavajući potencijal novih tehnologija kako bi se odgovorilo na pojedinačne potrebe svih učenika; poziva Komisiju da prati provode li škole politiku neodbijanja učenika i da u okviru strategije Europa 2020. odredi pokazatelje koji se odnose na osobe s invaliditetom;

22.  drži da europsko obrazovanje mora prije svega nastojati razvijati rasuđivanje, promišljanje i znanstvenu znatiželju, da mora biti u stanju oslanjati se na temelje umjetničke, znanstvene i tehničke humanističke kulture i da, polazeći od konkretne realnosti lokalnog, regionalnog, nacionalnog i europskog života, mora pružiti osposobljavanje potrebno za rješavanje nacionalnih i europskih problema i podići svijest o problemima unutar međunarodne zajednice;

23.  potvrđuje stvarnost pojedinačnih razlika u kognitivnim sposobnostima i osobinama ličnosti koje su povezane s društvenim i okolišnim čimbenicima i koje utječu na rezultate obrazovanja; u tom kontekstu naglašava da je obrazovanje učinkovitije, uravnoteženije i pravednije kad se te razlike uzmu u obzir;

24.  potvrđuje da je u konkurentnom okružju ključno identificirati i promicati europski talent što je prije moguće;

25.  naglašava da je poboljšanje obrazovnih rezultata u prosjeku u skladu s poticanjem izvrsnosti među talentiranim učenicima i studentima; u tom smislu primjećuje važnost izrade odgovarajućih interventnih programa za jačanje psiholoških značajki bitnih za iskorištavanje punog potencijala ljudi;

26.  ističe da je potrebno pridati važnost vizualnoj pismenosti kao novoj životnoj vještini, priznajući da u današnje vrijeme građani daleko više komuniciraju s pomoću slika nego putem tradicionalnih sredstava;

27.  prima na znanje prijedlog za stvaranje Europskog prostora obrazovanja, kao što je predstavljeno na Socijalnom samitu za pravedna radna mjesta i rast održanom u Göteborgu 2017.; podsjeća da bi ta inicijativa trebala potaknuti suradnju, uzajamno priznavanje diploma i kvalifikacija te povećanu mobilnost i rast;

28.  podržava zaključke Vijeća od 14. prosinca 2017. kojima se poziva na pojačanu mobilnost studenata i sudjelovanje u aktivnostima obrazovanja i kulture, među ostalim putem „europske studentske iskaznice”, što bi trebalo olakšati priznavanje sveučilišnih bodova dobivenih u drugim državama članicama;

29.  smatra da je Erasmus + vodeći program EU-a u području obrazovanja, i da su njegov utjecaj i popularnost u potpunosti dokazani tijekom godina; stoga poziva na znatno povećanje sredstava za taj program u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027., kako bi postao dostupniji i uključiviji i mogao doprijeti do većeg broja studenata i nastavnika;

30.  naglašava da je nezaposlenost mladih raširena pojava na razini Unije koja se procjenjuje na razinu približno dvostruko veću od prosječne stope nezaposlenosti; izražava zabrinutost s obzirom na zabrinjavajuće visoke stope u sredozemnim državama članicama, uz najveće postotke u Španjolskoj (44,4 %), Italiji (37,8 %) i Grčkoj (47,3 % za nezaposlenost mladih i 30,5 % za mlade koji nisu zaposleni ni uključeni u programe obrazovanja i osposobljavanja), prema podacima Eurostata;

31.  naglašava da unatoč tome što u EU-u postoji dva milijuna slobodnih radnih mjesta, više od 30 % kvalificiranih mladih s diplomama radi poslove koji ne odgovaraju njihovim vještinama ili željama, dok 40 % europskih poslodavaca ima poteškoća u pronalaženju osoba s vještinama koje su im potrebne(18);

32.  potvrđuje da je na svim razinama obrazovnih sustava potrebno voditi računa o rodnoj perspektivi kojom se u obzir uzimaju potrebe osoba koje su žrtve višestrukih oblika diskriminacije, uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike LGBTI zajednice i osobe iz marginaliziranih zajednica;

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

33.  naglašava da kvalitetni i dostupni rani predškolski odgoj i obrazovanje stvaraju osnovu za pravednije i učinkovitije sustave obrazovanja te osiguravaju pojedinačni osobni razvoj, dobrobit i učinkovitost daljnjeg učenja;

34.  ističe veliku korist za svu djecu, posebno za djecu iz skupina u nepovoljnom položaju, kad je riječ o sudjelovanju u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te u tom kontekstu naglašava da je važno zajamčiti da svako dijete ima pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju; u tom pogledu sa zabrinutošću napominje da je u nekoliko država članica potražnja za mjestima za rani i predškolski odgoj i obrazovanje veća od ponude, osobito za mlađu djecu;

35.  ističe važnost praćenja kvalitete ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se djeci omogućilo da razviju svoje kognitivne vještine i kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li se najbolji interesi djece;

Školsko obrazovanje

36.  smatra da su sve škole autonomni centri za poticanje kritičkog i kreativnog razmišljanja i promicanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva; smatra da se škole trebaju usredotočiti na pružanje pomoći mladima da steknu vještine potrebne za razumijevanje i korištenje dostupnih informacija, kao i za razvoj njihove autonomije pri učenju i njihova poznavanja jezika;

37.  ističe da posebne potrebe svih studenata trebaju biti u središtu učinkovitog funkcioniranja škola, što zahtijeva uspostavljanje zajedničkih ciljeva i jasan plan za njihovu provedbu, kao i blisku suradnju cijele školske zajednice i dionika, kada je to primjenjivo;

38.  napominje da bi moderni nastavni plan trebao biti usmjeren na poticanje kompetencija, unaprjeđenje osobnih vještina i poboljšanje sposobnosti za vođenje zdravog i prema budućnosti usmjerenog načina života, pri čemu bi u središtu pažnje trebale biti formativne procjene te psihička i emotivna dobrobit učenika; smatra da bi svaki učenik trebao imati mogućnost da ispuni svoj intelektualni potencijal; ističe da je razvoj i jačanje vještina kontinuirani proces koji se proteže kroz sve razine obrazovanja i tržište rada te da bi se vještine i kompetencije trebale uzeti u obzir u obrazovnom procesu i u priznavanju obrazovnih kvalifikacija;

39.  ističe da je svladavanje osnovne razine pismenosti i matematičkih vještina učenicima iznimno važno za njihovo daljnje učenje, osobni razvoj i stjecanje digitalne kompetencije; ističe da bi strateški okvir za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju i novi program vještina Komisije trebali nadopuniti nacionalne mjere i podržati države članice u tom pogledu; poziva države članice i obrazovne ustanove da, među ostalim rješenjima, jačaju osnovne vještine kroz učenje na temelju projekata i rješavanja problema;

40.  smatra da bi države članice trebale zajamčiti da nitko ne završi školovanje bez osnovnih vještina, uključujući osnovne digitalne vještine; naglašava činjenicu da je za većinu radnih mjesta danas potrebna veća pismenost, matematičke vještine, digitalna pismenost i ostale ključne vještine te da bi moderni obrazovni sustavi stoga trebali povezivati svih osam ključnih kompetencija opisanih u Prijedlogu preporuke Vijeća o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje koji je podnijela Komisija i koji također uključuje znanja i stavove; pozdravlja činjenicu da se u tom Prijedlogu i digitalne vještine ubrajaju u osnovne vještine;

41.  smatra da bi, neovisno o utjecaju novih tehnologija na obrazovanje, škola trebala i dalje ostati temeljno okruženje za učenje u kojem se razvija potencijal i u kojem svaka osoba može pronaći prostor i vrijeme za osobni i društveni rast;

42.  skreće pozornost na činjenicu da je dokazano da dodjeljivanje veće autonomije školama u pogledu nastavnih planova, procjena i financiranja dovodi do povećanja uspješnosti učenika, pod uvjetom da se osigura učinkovito upravljanje školama i odgovornost škola za metode učenja učenika;

43.  naglašava pozitivan učinak kulturne raznolikosti i višejezičnosti u školama na jezični i kognitivni razvoj učenika, kao i na promicanje međukulturne osviještenosti, poštovanja i pluralizma;

44.  naglašava da je potrebno poboljšati učenje jezika u cilju poznavanja dvaju jezika uz materinski jezik te na razini srednjoškolskog obrazovanja promicati podučavanje najmanje dva predmeta na stranom jeziku;

45.  ističe da srednjoškolske razmjene znatno pridonose poticanju učenika na stjecanje sposobnosti, vještina, stavova i vrijednosti svojstvenih dinamičnom europskom građanstvu i razvoj konstruktivnog kritičkog razmišljanja;

46.  ističe potrebu za otvorenijim školama kako bi se omogućilo priznavanje neformalnog i informalnog učenja kao i neometani prijelaz između različitih obrazovnih smjerova (npr. tehničkog i akademskog);

47.  ističe da bi učenike trebalo poticati na upotrebu tehnika samoprocjene za mjerenje njihova napretka u učenju; potiče obrazovne ustanove da osiguraju da se alatima za povratne informacije pružaju pouzdane informacije koristeći različite instrumente, kao što su upitnici za studente, fokusne skupine i kutije za prikupljanje prijedloga;

48.  naglašava da je važno voditi aktivan život s pomoću sporta; u tom kontekstu ističe potrebu za promicanjem i proširenjem uloge tjelesne aktivnosti i tjelesnog odgoja u nastavnim planovima na svim razinama, uz bolje mogućnosti razvoja suradnje među obrazovnim ustanovama i lokalnim sportskim organizacijama; također potiče obrazovne inicijative i izvannastavne aktivnosti u cilju potpore ispunjenju individualnih potreba i interesa studenata, uz izgradnju mostova prema lokalnim zajednicama;

49.  ističe važnost kvalitetnog obrazovanja, strukovnog osposobljavanja te volonterskih aktivnosti i aktivnosti u zajednici u pogledu doprinosa podizanju statusa zanimanja koja se temelje na radu;

50.  napominje da se otvara znatan broj novih radnih mjesta u industrijama povezanima s energijom iz obnovljivih izvora i da bi zeleni sektori i zanimanja trebali biti na odgovarajući način obrađeni u školskim programima;

51.  naglašava da su vještine upravljanja informacijama, kritičko razmišljanje i sposobnost primjene stečenih znanja ključni ciljevi akademskog obrazovanja;

52.  priznaje potrebu za jačanjem trokuta znanja i unaprjeđenjem veza između istraživanja i podučavanja dodjeljivanjem odgovarajućih sredstava relevantnim programima i osiguravanjem dodjele financijskih sredstava studentima koji sudjeluju u istraživačkim programima u svrhu provođenja njihovih istraživanja;

53.  smatra da bi sustavi visokog obrazovanja trebali biti fleksibilniji i otvoreniji i da bi u sveučilištima i ustanovama za daljnje obrazovanje trebalo promicati dvojne modele osposobljavanja, posebno poticanjem naukovanja, omogućavanjem priznavanja informalnog i neformalnog učenja i jamčenjem jednostavnijeg prijelaza među različitim razinama obrazovanja, uključujući između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te visokog obrazovanja, kao i raznih oblika provedbe programa; naglašava da bi se to trebalo temeljiti na boljem razumijevanju uspješnosti osoba sa završenim visokim obrazovanjem;

Visoko obrazovanje

54.  u kontekstu stvaranja Europskog prostora obrazovanja ističe da je važno podupirati suradnju i oslanjati se na potencijal svih europskih ustanova visokog obrazovanja i studenata kako bi se potaknulo umrežavanje, međunarodna suradnja i natjecanje;

55.  smatra da bi sveobuhvatan pristup internacionalizaciji, uključujući veću mobilnost osoblja i studenata, između ostalog s pomoću stažiranja i naukovanja, te međunarodna dimenzija kurikuluma, podučavanja, istraživanja, suradnje i dodatnih aktivnosti trebali biti važan element europskih ustanova visokog obrazovanja;

56.  zalaže se za veću usredotočenost na interdisciplinarne studijske programe i potiče zajedničko promicanje disciplina znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike (STEAM) te humanističkih i društvenih znanosti; naglašava da je potrebno potaknuti sudjelovanje žena i drugih nedovoljno zastupljenih skupina u STEAM područjima i odgovarajućim strukama;

57.  zalaže se za to da visoko obrazovanje mora pratiti društvo u cjelini kako bi se promicali inovativni rast i socijalna dobrobit; smatra da je suradnja između ustanova visokog obrazovanja i vanjskih dionika poželjna, s obzirom na to da potonji znanjem i stručnosti mogu doprinijeti osmišljavanju i provedbi programa visokog obrazovanja; ističe, međutim, da za donošenje odluka uvijek moraju biti nadležni studenti i pedagoški stručnjaci;

58.  priznaje ključnu ulogu pripadnika akademske zajednice i studenata u širenju znanja, empirijskih nalaza i činjenica široj javnosti; u tom pogledu potiče ekonomski i politički neovisna istraživanja koja su relevantna i korisna za društvo;

59.  naglašava ulogu obrazovanja utemeljenog na istraživanju i pedagoškog istraživanja kao sredstava za poticanje aktivnog učenja, jačanja razvoja vještina i poboljšanja metodologije podučavanja;

60.  ističe da bi učenike trebalo poticati na upotrebu tehnika samoprocjene za mjerenje njihova napretka u učenju;

Nastavnik kao jamac kvalitete podučavanja

61.  smatra da nastavnici i njihove vještine, predanost i učinkovitost čine temelj obrazovnih sustava:

62.  ističe da je potrebno pridobiti veći broj motiviranih kandidata s pouzdanim akademskim ili profesionalnim zaleđem i pedagoškim kompetencijama za nastavničku struku; poziva na postupke odabira prilagođene svrsi i konkretne mjere i inicijative za poboljšanje položaja nastavnika, njihova osposobljavanja, mogućnosti zapošljavanja, radnih uvjeta, uključujući naknadu, izbjegavanje nestabilnih oblika zapošljavanja, unaprjeđenje socijalnih prava, sigurnosti i zaštite, te za potporu nastavnicima u obliku programa mentorstva, uzajamnog učenja i razmjene najboljih praksi; poziva Komisiju da promiče veću rodnu ravnopravnost u nastavnim zanimanjima;

63.  naglašava važnost preoblikovanja i ulaganja u obrazovanje nastavnika od početne faze i tijekom profesionalnog razvoja nastavnika, kako bi oni stekli solidno, ažurirano znanje, vještine i kompetencije ključne za visoki standard podučavanja, što uključuje raznolike metode učenja, kao što je učenje na daljinu, uz pomoć digitalnih tehnologija učenja; ističe važnost stalnog profesionalnog razvoja nastavnika, uključujući stavljanje na raspolaganje programa cjeloživotnog učenja i tečajeva obnove znanja te mogućnosti prekvalifikacije i usavršavanja tijekom cijele karijere, koji nude praktična rješenja za izazove s kojima se suočavaju nastavnici u svom radu s učenicima te obuhvaćaju mogućnosti sudjelovanja u međunarodnim razmjenama nastavnika kako bi se potaknula kultura institucionalnog učenja;

64.  slaže se da je visokokvalitetno pedagoško, psihološko i metodološko osposobljavanje školskih i visokoškolskih nastavnika i predavača ključan uvjet za uspješno obrazovanje budućih naraštaja; u tom pogledu ističe važnost dijeljenja najboljih praksi i razvijanja vještina i kompetencija u okviru međunarodne suradnje, programa mobilnosti kao što je Erasmus+ i plaćenih pripravništava u drugim državama članicama;

65.  naglašava ključnu ulogu nastavnika u pružanju uključivog okruženja za učenje koje zahtijeva uključivanje niza metoda i pristupa kako bi se zadovoljile različite potrebe i kako bi se na taj način svim učenicima omogućilo da sudjeluju u osmišljavanju, realizaciji i ocjenjivanju svojih rezultata učenja; priznaje ključnu ulogu nastavnika kao proaktivnih vodiča i mentora koji podučavaju kako ocijeniti informacije, preuzimaju potpornu ulogu u suočavanju s izazovima i pripremaju učenike za život;

66.  smatra da je uključenost nastavnika i ravnatelja škola u modernizaciju obrazovnih sustava od temeljne važnosti za učinkovite reformne postupke i za motiviranje osoblja u obrazovanju za daljnja poboljšanja u području školske politike;

67.  mišljenja je da opća školska politika mora jamčiti učinkovitu podršku nastavnicima kako bi se osiguralo postizanje obrazovnih ciljeva, povoljno školsko okruženje, učinkovito funkcioniranje i razvoj škola te suradničko upravljanje;

68.  priznaje važnu ulogu nastavnika kao i suradnje između roditelja, nastavnika i školskih tijela u okviru formalnog, neformalnog ili informalnog obrazovanja kada je riječ o potpori sadašnjim i budućim generacijama; u tom pogledu potiče pojačanu suradnju među svim relevantnim sudionicima u pogledu formalnog, neformalnog i informalnog učenja;

69.  mišljenja je da je pojačana suradnja među školskim nastavnicima, istraživačima i akademskim građanima korisna za sve povezane strane i da dovodi do poboljšanja i ažuriranja nastavnih sadržaja, praksi učenja i pedagogije, kao i poticanja inovacije, kreativnosti i novih vještina;

Preporuke

70.  smatra da bi se Europski prostor obrazovanja trebao usredotočiti na postizanje zajedničkih ciljeva, uključujući osiguranje kvalitetnog obrazovanja za sve, i da se mora uspostaviti na temelju usklađivanja i kritičkog ocjenjivanja postojećih politika i obrazovnih trendova te brojki u EU-u i izvan njega kako bi se zajamčili usklađenost, dosljednost i ostvarivi rezultati, uz istovremeno davanje novih poticaja njihovu razvoju i poštovanje načela dodjeljivanja nadležnosti, supsidijarnosti, slobode i proporcionalnosti te institucijske i obrazovne autonomije;

71.  smatra da se Europskim prostorom obrazovanja ne bi trebalo ugroziti ili zamijeniti Bolonjski proces koji, naprotiv, treba razvijati i jačati; naglašava važnost uzajamnih poveznica i komplementarnosti između Europskog prostora obrazovanja i Europskog prostora visokog obrazovanja;

72.  poziva države članice da podrže stvaranje Europskog prostora obrazovanja i da jačaju suradnju u razvoju i provedbi njegovih ciljeva; u tom pogledu poziva Komisiju da zajamči dijeljenje ideja i najboljih praksi u cilju postizanja tih ciljeva;

73.  podržava, kao osnovu za pojačanu suradnju koja obuhvaća ustanove visokog obrazovanja unutar i izvan EU-a, stvaranje europske mreže sveučilištâ, na temelju pristupa „odozdo prema gore” i inicijativa samih sveučilišta, što bi trebalo doprinijeti, među ostalim, razvoju Europskog prostora obrazovanja u smjeru inovativnijeg, važnijeg i privlačnijeg prostora za učenje i istraživanje;

74.  poziva države članice da priznaju obrazovanje kao ulaganje u ljudski kapital i da osiguraju transparentnu dodjelu većih javnih sredstava za realiziranje inicijativa usmjerenih na poboljšanje kvalitete, uključivosti i pravičnosti u podučavanju i učenju;

75.  ističe da povećana ulaganja u sustave obrazovanja i osposobljavanja kao i njihovu modernizaciju i prilagodbu predstavljaju ključan preduvjet za društveni i gospodarski napredak; stoga naglašava da je važno osigurati da socijalna ulaganja, osobito u obrazovanje i osposobljavanje za sve, imaju prioritet u nadolazećem programskom razdoblju VFO-a za razdoblje 2020. – 2026.;

76.  u cilju sve veće uključivosti i jamčenja slobode izbora obrazovanja, potiče na osiguravanje odgovarajuće financijske potpore školama svih kategorija i razina, kako državnim školama tako i neprofitnim privatnim školama, pod uvjetom da se ponuđeni nastavni plan temelji na načelima iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima te da je u skladu s pravnim sustavima, propisima i regulativama u vezi s kvalitetom obrazovanja i upotrebom tih sredstava koji su na snazi u dotičnoj državi članici;

77.  smatra da je krajnje vrijeme za ulaganje znatnih sredstava u obrazovnu infrastrukturu u manje razvijenim regijama, pri čemu u svakom trenutku treba voditi računa o tome da se koordinirana ulaganja prilagode regionalnim posebnostima; ističe da je u tom pogledu posebno važno omogućiti veću potporu Europske investicijske banke i europskih fondova za regionalne inicijative usredotočene na razvoj obrazovanja;

78.  poziva Komisiju i države članice da razmijene iskustva i najbolje prakse o mehanizmima i metodama javnog financiranja, uključujući financiranje na temelju učinka i konkurentno financiranje istraživanja, u cilju postizanja održive i transparentne diversifikacije financiranja;

79.  poziva na pojačanu suradnju među državama članicama u modernizaciji obrazovanja; apelira na države članice da počnu s provedbom načela europskog stupa socijalnih prava koja nude načine smanjivanja nejednakosti u Europi s pomoću obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja;

80.  ističe ulogu Europskog semestra u promicanju nacionalnih reformi, ponajprije utvrđivanjem preporuka po državama članicama koje se odnose na obrazovanje;

81.  očekuje da će se akcijskim planom za digitalno obrazovanje pružiti potpora državama članicama i obrazovnim ustanovama u većem, učinkovitijem te dobi i razvoju prilagođenom korištenju najnovijih tehnologija u učenju, podučavanju i ocjenjivanju, koje zadovoljava standarde osiguravanja kvalitete; smatra da bi se svakim digitalnim planom trebala uspostaviti i redovito ocjenjivati veza između digitalnih sredstava obrazovanja i kvalifikacijskih okvira na temelju rezultata učenja;

82.  preporučuje da države članice i obrazovne ustanove potiču individualizirane metode učenja usredotočene na učenika, uključujući prilagođene tečajeve koji se temelje na akademskom i profesionalnom iskustvu učenika te ih kombiniraju, kao i na inovativnim metodama i interakciji nastavnika i studenata kako bi se pružila potpora trajnom obrazovanju te postizanju planiranih rezultata učenja u kojima su studenti aktivni sudionici u vlastitom procesu učenja;

83.  poziva države članice da usvoje sveobuhvatni pristup obrazovanju i da učenicima pruže posebne, fleksibilne mogućnosti učenja koje će im osigurati potrebne ključne kompetencije za uspješan ulazak na tržište rada;

84.  poziva na veće uključivanje učenja utemeljenog na znatiželji, aktivnog učenja te učenja koje se temelji na projektima i problemima u obrazovne programe na svim razinama kako bi se promicali suradnja i timski rad; preporučuje da se u obrazovnim sustavima radi na jačanju transverzalnih, mekih i životnih vještina;

85.  ponavlja da pravo na obrazovanje mora biti zajamčeno svakoj osobi s invaliditetom, od vrtića do fakulteta, te ističe važnost odgovarajuće nastavne i tehničke opreme, mjera ocjenjivanja i kvalificiranog osoblja kako bi osobe s invaliditetom uistinu mogle ostvariti to pravo;

86.  podržava i potiče provedbu mjera koje se odnose na razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja putem obrazovanja i osposobljavanja; podsjeća na postojeće obveze u tom području, kao što je navedeno u zaključcima Vijeća od 30. svibnja 2016.; u tom kontekstu poziva Komisiju da uskladi razvoj politika na razini EU-a u području medijske pismenosti u cilju širenja osuvremenjenog znanja i najboljih praksi u tom području; poziva Komisiju i države članice da osmisle konkretne mjere za promicanje i podržavanje projekata medijske i digitalne pismenosti, kao što je pilot-projekt o medijskoj pismenosti za sve te da razviju sveobuhvatnu politiku medijske i digitalne pismenosti, uz poseban naglasak na školskom obrazovanju;

87.  potiče države članice da osiguraju prilike za razvoj ključnih kompetencija radi zadržavanja i stjecanja vještina, uz posvećivanje posebne pozornosti osnovnim vještinama, disciplinama STEAM, jezičnim kompetencijama, poduzetničkim vještinama, digitalnim kompetencijama, kreativnosti, kritičkom razmišljanju i timskom radu; potiče Komisiju i države članice da olakšaju korištenje Okvira ključnih kompetencija EU-a u svim obrazovnim okruženjima i da omoguće njegovu primjenu na formalno, neformalno i informalno učenje i tako maksimalno iskoriste njegov potencijal u smislu ključnog alata za cjeloživotno učenje;

88.  potiče države članice da rade na podizanju razine javne osviještenosti o cjeloživotnom učenju i da uključe rodnu perspektivu u razvoj relevantnih politika i programa, s posebnim naglaskom na ženama s nižim razinama obrazovanja, i u gradskim i u ruralnim područjima, kako bi im se pružila prilika za usavršavanje;

89.  podržava višu referentnu vrijednost EU-a za sudjelovanje u cjeloživotnom učenju; u tom pogledu poziva Komisiju da predloži preporuke o najboljim praksama u cilju postizanja tog ambicioznog cilja; potiče jači naglasak na cjeloživotnom učenju na svim razinama obrazovanja; u tom kontekstu ističe ulogu ustanova visokog obrazovanja u realizaciji strategije cjeloživotnog učenja, obrazovanju profesionalno aktivnih osoba, razvoju kompetencija i stvaranju kulture učenja za osobe svih dobi i iz različitih sredina;

90.  potiče Komisiju da podrži države članice u razvoju, promicanju i jačanju programa osposobljavanja i obrazovanja kojima se odraslim osobama olakšava učenje te njihovo aktivno uključivanje u obrazovni sustav; podsjeća da bi se u sklopu učenja i obrazovanja za odrasle trebao osigurati niz načina učenja i prilika za fleksibilno učenje, uključujući potporu osobama pri upravljanju vlastitim modelima cjeloživotnog učenja i programe pružanja druge prilike za osobe koje se nikada nisu školovale, za osobe koje su rano napustile školovanje i za one koje su prekinule školovanje; poziva Komisiju da provede obveze kao što je jamstvo za vještine istaknuto u okviru novog programa vještina EU-a i da radi na poboljšanju mogućnosti zapošljavanja za niskokvalificirane odrasle osobe u EU-u;

91.  poziva države članice da razviju međugeneracijske projekte kako bi se olakšalo razumijevanje izazova s kojima se suočavaju starije osobe te kako bi se starijima omogućilo da dijele svoje vještine, znanje i iskustvo;

92.  potiče razvoj sinergija i suradnje između formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja; pozdravlja napredak postignut tijekom posljednjih nekoliko godina u provedbi preporuke Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja do 2018.; međutim, poziva države članice da i nakon 2018. nastave ulagati napore u daljnje unaprjeđenje provedbe tih preporuka te da uspostave relevantne pravne okvire i stvore sveobuhvatne strategije vrednovanja kako bi se omogućilo vrednovanje; ističe da je priznavanje informalnog i neformalnog učenja, među ostalim i putem besplatnih tečajeva na internetu, ključno za ideju otvaranja obrazovanja osobama u nepovoljnijem položaju;

93.  naglašava ključnu ulogu roditelja kao dijela obrazovnog trokuta u podupiranju djece pri učenju; ističe koristi koje uključenost roditelja u obrazovanje djeteta ima za veća postignuća u učenju, dobrobit učenika i školski razvoj;

94.  poziva Komisiju da podrži prekogranične inicijative u vezi s otvorenim učenjem na internetu;

95.  naglašava da bi se kvaliteta obrazovanja trebala mjeriti ne samo s obzirom na stupanj znanja i kompetencija koji je učenik dosegao, već i s obzirom na sposobnost učenika da se posveti cjeloživotnom učenju i kreativnim naporima te da ih razvija;

96.  podržava Komisiju u stvaranju tablice pokazatelja radi podupiranja razvoja ključnih kompetencija kao i obrazovanja, učenja i osposobljavanja temeljenih na kompetencijama;

97.  poziva države članice da se bore protiv rodnih stereotipa u obrazovanju kako bi se ženama osigurale jednake mogućnosti i sloboda izbora karijere koju žele ostvariti; u tom je kontekstu zabrinut zbog stereotipa koji prevladavaju u obrazovnim materijalima nekih država članica i zbog različitih očekivanja nastavnika u pogledu ponašanja djevojčica i dječaka; ističe potrebu za time da se i u početno i u trajno osposobljavanje nastavnika te u nastavne prakse uvrsti načelo rodne ravnopravnosti kako bi se uklonile sve prepreke za potpuno ostvarenje potencijala učenika neovisno o njihovu rodu; poziva države članice da pri primjeni rodne ravnopravnosti u kurikulima i programima regionalnih obrazovnih sustava posebnu pozornost pridaju najudaljenijim regijama, imajući na umu visoke stope nasilja nad ženama koje se ondje bilježe; ističe da je potrebno uvrstiti rodnu perspektivu u sve razine obrazovnih sustava, kao i uzeti u obzir potrebe osoba koje su žrtve diskriminacije;

98.  potiče države članice da promiču načela jednakosti i nediskriminacije u obrazovnim ustanovama bilo putem formalnog, bilo putem neformalnog učenja;

99.  preporučuje Komisiji i/ili državama članicama da u cilju poticanja dobrih praksi osnuju i promiču europsku/nacionalnu nagradu u okviru tematike rodne ravnopravnosti na razini obrazovnih ustanova;

100.  naglašava da je obrazovanje ključan instrument za socijalnu uključenost i za unaprjeđenje razine vještina i kvalifikacija među migrantima i izbjeglicama, i maloljetnima i odraslima; u tom kontekstu potiče razmjenu najboljih praksi u pogledu integracije putem obrazovanja i dijeljenja zajedničkih vrijednosti, poboljšanje i olakšavanje priznavanja diploma i kvalifikacija, osiguranje stipendija i uspostavu partnerstava sa sveučilištima u matičnim zemljama, kao i nadogradnju na vrijedno iskustvo prikupljeno u sklopu „obrazovnih koridora”;

101.  ističe da je potrebno uložiti veće napore kako bi se osigurao pristup svim razinama obrazovanja i osposobljavanja za učenike iz autohtonih manjina i kako bi se pružila podrška obrazovnim ustanovama koje nude usluge na materinskom jeziku autohtonih etničkih ili jezičnih manjina; poziva Komisiju da jače promiče programa usmjerene na razmjenu iskustava i najboljih praksi u području obrazovanja na regionalnim i manjinskim jezicima u Europi; potiče države članice da olakšaju razvoj podučavanja na materinskom jeziku učenika i studenata;

102.  potiče države članice da unaprijede razine jezičnih kompetencija korištenjem dobrih praksi, kao što je službeno priznavanje znanja stranog jezika usvojenog prije određene dobne granice;

103.  poziva države članice i Komisiju da uspostave sustav inovativnih i fleksibilnih bespovratnih sredstava za razvijanje talenata te umjetničkih i sportskih sposobnosti u području obrazovanja i osposobljavanja; podupire one države članice koje žele uvesti programe stipendiranja za učenike i studente s dokazanim obrazovnim, sportskim i umjetničkim sposobnostima;

104.  u tom pogledu pozdravlja komunikaciju Komisije o novom programu vještina za Europu (COM(2016)0381) u kojoj se predlažu rješenja za neusklađenost i manjak vještina te za pronalaženje prikladnog sustava za priznavanje vještina; potiče države članice da u tom kontekstu uspostave kvalitetne dvojne sustave obrazovanja (koji će imati najveću vrijednost u smislu cjelovitog osobnog rasta i razvoja vještina za cjeloživotno učenje) i strukovnog osposobljavanja u koordinaciji s lokalnim i regionalnim akterima te u skladu s posebnostima svakog obrazovnog sustava; napominje prednosti i sve veću atraktivnost hibridnog sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, koji u jednakoj mjeri obuhvaća snažne modele učenja temeljene na školovanju i one temeljene na radu;

105.  preporuča da se obrazovno usmjeravanje ojača kao ključni instrument za obuhvaćanje različitih obrazovnih sustava na fleksibilan način, uz obogaćivanje i ažuriranje znanja i vještina;

106.  podržava i potiče obrazovno i strukovno usmjeravanje kao ključnu obrazovnu zadaću za individualni i društveni razvoj mladih naraštaja;

107.  smatra da je poduzetništvo pokretač rasta i otvaranja radnih mjesta te način za povećanje konkurentnosti i inovativnosti gospodarstva, što pomaže u osnaživanju žena;

108.  ističe da se socijalno poduzetništvo razvija i da može poslužiti kao poticaj gospodarstvu te ujedno ublažiti oskudicu, socijalnu isključenost i druge društvene probleme; stoga smatra da bi poduzetničko obrazovanje trebalo uključivati socijalnu dimenziju te bi se u sklopu njega trebalo pozabaviti pitanjima poput pravedne trgovine, socijalnih poduzeća, društvene odgovornosti poduzeća i alternativnih poslovnih modela kao što su zadruge kako bi se stremilo socijalnijem, uključivijem i održivijem gospodarstvu;

109.  poziva države članice da se usredotoče na obrazovanje o poduzetništvu i financijama, volontiranje i dobro poznavanje stranih jezika u području obrazovanja te da te vještine odrede kao prioritet u programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;

110.  poziva Komisiju i države članice da promiču konkretne prilike za zapošljavanje povezane sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na tržištu rada;

111.  poziva države članice da razviju profesionalno usmjeravanje koje bi olakšalo utvrđivanje sposobnosti i predispozicija učenika i studenata te ojačalo postupak personaliziranog podučavanja;

112.  skreće pozornost na posebnu obrazovnu situaciju djece i adolescenata čiji roditelji poslovno putuju Europom te poziva Komisiju da provede studiju kako bi se istaknula njihova specifična situacija u vezi s izazovima s kojima se suočavaju u predškolskom i školskom obrazovanju;

113.  preporučuje Komisiji da u skladu s člankom 349. UFEU-a pruži veću podršku državama članicama s najudaljenijim regijama, u cilju poboljšanja njihovih obrazovnih sustava na svim razinama;

114.  potiče države članice i regionalna tijela da redovito ocjenjuju i prate relevantnost obrazovnih politika, strategija i programa, uzimajući u obzir i povratne informacije od nastavnika i učenika, kako bi se osiguralo da obrazovni sustavi i dalje odgovaraju na potrebe i socioekonomsko stanje predmetnih država članica koji se mijenjaju; preporuča jačanje veza između obrazovne politike i ostalih politika radi poticanja i ocjenjivanja uspješnosti i učinkovitosti obrazovnih reformi;

115.  ponavlja da je važno pratiti uspješnost i procjenu učinka programa EU-a usmjerenih na zapošljavanje mladih; ističe važnost efektivnih i održivih ulaganja;

116.  pozdravlja aktivnosti Komisije u području modernizacije obrazovnih sustava i u tom kontekstu poziva države članice na veću posvećenost provedbi predloženih poboljšanja i na veću uključenost u nju;

117.  potiče države članice da u suradnji s Komisijom podupiru obrazovne ustanove u modernizaciji procesa reforme određivanjem specijaliziranih kontaktnih točaka na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini za pružanje informacija, smjernica i pomoći;

118.  ponavlja da je potrebno stvoriti obrazovna okuženja utemeljena na pravima koja uzimaju u obzir rodnu perspektivu kako bi učenici mogli učiti o ljudskim pravima i zauzimati se za njih, uključujući prava žena i djece, temeljne vrijednosti i sudjelovanje građana, prava i odgovornosti građana, demokraciju i vladavinu prava, te kako bi bili svjesni vlastita identiteta, znali da je njihov glas saslušan i osjećali da ih njihove zajednice cijene;

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

119.  poziva države članice da zajamče slobodan i pravedan pristup visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te ih potiče da poduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo ispunjavanje materijalnih i financijskih uvjeta da bi svako dijete imalo pristup ranom obrazovanju bez diskriminacije i kako bi se osiguralo više mjesta za djecu u jaslicama i vrtićima;

120.  poziva Komisiju da razmotri uspostavu zajedničkog europskog okvira za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, nadograđujući se na načela predložena u kvalitativnom okviru; podupire uspostavu europske referentne vrijednosti za kvalitetu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koja bi se trebala izraditi u suradnji s nastavnicima i stručnjacima iz sektora te u skladu s nacionalnim ili regionalnim kvalitativnim pokazateljima;

121.  smatra da bi države članice trebale uložiti veće napore u poticanje upravljačkih tijela u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja da istraže mogućnost angažmana u projektima na razini cijele Europe; ističe da bi na taj način stručnjaci mogli pratiti inovacije u podučavanju i tako učiniti predškolsko obrazovanje smislenijim;

122.  ustraje u tome da ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje ne bi trebale biti isključene iz Europskog prostora obrazovanja; smatra da bi te ustanove također trebale promicati razmjenu znanja među državama članicama, posebice u svrhu dijeljenja informacija pri provedbi inovativnih projekata;

123.  preporučuje jačanje suradnje između osoblja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te predškolskih učitelja kako bi se povećale kvaliteta obrazovanja i veze među razinama obrazovanja, kako bi se predškolska djeca pripremila za prijelaz na osnovnoškolsko obrazovanje i kako bi se usredotočilo na razvoj djece; ističe važnost odnosa između pružatelja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te roditelja i skrbnika djece, odnosa između djece i školskog osoblja te odnosa među djecom;

124.  potiče države članice da pojačaju financiranje za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, kao i ekonomsku podršku i inicijative (kao što su smanjenje poreza, subvencije ili izuzeće od plaćanja naknada) namijenjene roditeljima i skrbnicima, posebno onima u nepovoljnom socioekonomskom položaju, kako bi im se omogućilo da koriste usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kako bi ih se potaknulo na to;

125.  poziva države članice da dodatno ulažu u osoblje kako bi privukle više pojedinaca da odaberu relevantne karijere i tako osiguraju dostupnost visokokvalificiranog osoblja za rani i predškolski odgoj i obrazovanje;

126.  poziva države članice da reformiraju i poboljšaju svoje sustave vodeći računa o ostvarivanju cilja iz Barcelone prema kojem najmanje 33 % djece mlađe od tri godine treba biti uključeno u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja;

Školsko obrazovanje

127.  potiče provedbu „sveobuhvatnog pristupa školovanju” kako bi se povećala socijalna uključenost, pristupačnost, demokratsko upravljanje, kvaliteta i raznolikost u sklopu obrazovanja te kako bi se riješio problem ranog napuštanja školovanja i mladih ljudi koji nisu zaposleni ni uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja, uz istovremeno stavljanje naglaska na ishod učenja te potreba, dobrobiti i uključenosti učenika u školski život u središte svih aktivnosti; zagovara promicanje i podupiranje demokratskih predstavničkih struktura učenika;

128.  ističe da je velik broj mladih koji nisu zaposleni ni uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (gotovo 6,3 milijuna mladih u dobi od 15 do 24 godine) te da bi se ta brojka mogla smanjiti tako da se spriječi rano napuštanje školovanja te da škole postanu više orijentirane na praksu i povezane sa svojim lokalnim okruženjem, među ostalim i stvaranjem veza s lokalnim poduzećima, lokalnim tijelima vlasti, socijalnim ustanovama i nevladinim organizacijama; smatra da bi se rano napuštanje školovanja, koje je jedan od razloga zbog kojih mladi potom nisu zaposleni ni uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja, moglo suzbijati rješavanjem problema siromaštva i socijalne isključenosti; smatra da je također važno podupirati učenike u pronalasku vlastitih metoda učenja, uključujući internetske tečajeve i kombinirano učenje; pozdravlja provedbu relevantnih i zanimljivih nastavnih programa te snažnih i dobro razvijenih sustava usmjeravanja uz visokokvalitetne usluge savjetovanja i usmjeravanja za sve učenike i studente;

129.  ističe potrebu za jačanjem prilika i struktura za unutarnju i vanjsku suradnju na razini škola, uključujući interdisciplinarnu suradnju, timsku nastavu, školske klastere i interakcije s dionicima koji su uključeni u osmišljavanje i provedbu načina učenja, među ostalim i s roditeljima; napominje važnost međunarodnih razmjena i školskih partnerstava s pomoću programa kao što su Erasmus + i e-Twinning;

130.  naglašava da bi školsko obrazovanje trebalo biti fleksibilnije kako bi se pružio bolji odgovor na stvarne životne okolnosti učenika i studenata, npr. većom uporabom internetskih usluga, kako bi se, primjerice, poboljšale i mogućnosti kombiniranog učenja;

131.  smatra da će izgledi pojedinaca za postizanje obrazovnih i poslovnih uspjeha u budućnosti biti veći ako što ranije steknu vještine iz područja STEAM; stoga potiče na pokretanje više inicijativa u području STEAM na razini škola, a usto i na promicanje humanističkih i društvenih znanosti, među ostalim s pomoću pojačane i diferencirane suradnje s ustanovama visokog obrazovanja i ustanovama za znanstveno istraživanje;

132.  potiče Komisiju da podrži razvoj jezičnih vještina među mladim Europljanima u formalnom i neformalnom obrazovnom okruženju razvojem inovativnih višejezičnih pedagoških metoda, dijeljenjem najboljih višejezičnih pedagoških praksi i poboljšanjem jezičnih kompetencija nastavnika;

133.  potiče države članice i Komisiju da podupiru postojeće inicijative i da razviju i provedu sveobuhvatne politike o uključivom obrazovanju i strategije usmjerene na posebne potrebe, promicanje prava najranjivijih skupina, stvaranje uključivijeg obrazovnog okruženja i daljnje poticanje otvorenosti i angažmana; poziva Komisiju da zajedno s Europskom agencijom za posebne potrebe i uključivo obrazovanje razvije inovativne metode i obrazovne alate radi poticanja uključenosti i zadovoljavanja pojedinačnih potreba učenika;

134.  preporučuje državama članicama da učenje o EU-u uključe u nastavni plan srednjih škola, kako bi se učenici upoznali s funkcioniranjem Unije, njezinom poviješću i vrijednostima europskog građanstva;

135.  ističe važnost uključivanja znanja o povijesti emancipacije žena u nastavne programe i obrazovne sadržaje te promicanje tog znanja, posebno kad je riječ o ženskom pravu glasa, među ostalim i u sklopu obilježavanja simboličkih obljetnica (npr. 100 godina ženskog prava glasa u Poljskoj i Njemačkoj 2018.), kako bi se podigla razina osviještenosti u cilju promicanja prava žena u okviru obrazovanja;

136.  ističe važnost obrazovanja o zdravlju i odnosima, koje mora uključivati podučavanje djece i mladih o odnosima utemeljenima na jednakosti, pristanku, poštovanju i reciprocitetu, kao i podučavanje o pravima žena i djevojčica, uključujući reproduktivno i spolno zdravlje i povezana prava, kao sredstvo za borbu protiv stereotipa, sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i promicanje dobrobiti;

137.  potiče osposobljavanje u sklopu Crvenog križa u školama namijenjeno učenicima, nastavnicima i nenastavnom osoblju, kao pomoć u usvajanju ključnih vještina prve pomoći i sposobnosti reagiranja u slučaju nužde;

138.  poziva Komisiju i države članice da razviju pilot-program za podržavanje razmjena učenika srednjih škola u sklopu kojega će provesti najmanje pola školske godine u drugoj državi članici;

139.  poziva države članice da upotrebu standardiziranih testova kao instrumenata za ocjenjivanje stupnja stečenog znanja i vještina ograniče na nužni minimum;

140.  potiče države članice da razmotre mogućnost donošenja mjera za jamčenje priznavanja razdoblja učenja u inozemstvu koja ne rezultiraju dobivanjem diplome ili kvalifikacija; u tom kontekstu poziva Komisiju da predloži smjernice za priznavanje razdoblja učenja u inozemstvu, uzimajući u obzir postojeće najbolje prakse država članica, načelo uzajamnog uvažavanja među obrazovnim sustavima i ključni pristup temeljen na kompetencijama, kao i posebnosti nacionalnih obrazovnih sustava i kultura;

141.  poziva Komisiju, države članice i regionalna tijela da prionu na rješavanje problema vršnjačkog nasilja na internetu i izvan njega, uznemiravanja, ovisnosti i nasilja tako da na razini škola i u suradnji s izravnim korisnicima i svim dionicima (osobito nastavnicima, udrugama roditelja i specijaliziranim nevladinim organizacijama) razviju programe prevencije i kampanje podizanja razine osviještenosti usmjerene na uključenost;

142.  preporuča državama članicama, njihovim obrazovnim ustanovama i Komisiji da se aktivnije angažiraju u promicanju bavljenja sportom među učenicima;

Visoko obrazovanje

143.  poziva na to da se stvaranje Europskog prostora obrazovanja temelji na potencijalu postojećih okvira, npr. Europskog istraživačkog prostora, Unije inovacija i Europskog prostora visokog obrazovanja, kako bi se međusobno jačali i nadopunjivali;

144.  potiče države članice da ulože najmanje 2 % svojeg BDP-a u visoko obrazovanje i da poštuju referentnu vrijednost EU-a u pogledu ulaganja 3 % BDP-a Unije u istraživanje i razvoj do 2020.;

145.  predlaže državama članicama i regionalnim tijelima da pri korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova prednost daju obrazovnim programima te poticanju suradnje između svijeta visokog obrazovanja, poslovnog svijeta, industrije i istraživačkih zajednica te društva u cjelini;

146.  poziva države članice da potiču uključiviju i pristupačniju mobilnost studenata, stažista, nastavnika praktikanata, istraživača i administrativnog osoblja jer se time doprinosi njihovu osobnom i profesionalnom razvoju te se povećava kvaliteta učenja, podučavanja, istraživanja i administracije; zalaže se za olakšavanje mobilnosti za sve s pomoću, među ostalim, neometanog priznavanja bodova te akademskih i stručnih kvalifikacija stečenih u inozemstvu, odgovarajućeg financiranja i osobne asistencije, jamstva u području socijalnih prava i, gdje je to primjereno, uključivanja obrazovne mobilnosti u obrazovne programe; u tom pogledu prima na znanje nove inicijative Komisije, uključujući elektroničku iskaznicu za studente za olakšavanje njihove prekogranične mobilnosti;

147.  mišljenja je da je potrebno povećati financijska sredstva namijenjena za mobilnost nastavnog osoblja i istraživača ne samo kroz povrat troškova, već i osiguranjem bespovratnih sredstava za studiranje/istraživanje, produženjem trajanja boravka u inozemstvu, pojednostavljenjem postupaka izdavanja odobrenja i promicanjem oblika zajedničkog mentorstva za nastavnike/istraživače;

148.  poziva Komisiju da pruži podršku državama članicama u poticanju mobilnosti u području obrazovanja odraslih, kao što je već predviđeno u okviru programa Erasmus+.

149.  ističe važnost jamčenja uzajamnog prekograničnog priznavanja i usklađenosti kvalifikacija i akademskih diploma, čime se jača sustav za osiguranje kvalitete na razini EU-a i u svim državama koje su se pridružile Europskom prostoru visokog obrazovanja;

150.  naglašava potrebu za razvijanjem sveobuhvatnih strategija i primjerenih alata za utvrđivanje kvalitete novih načina podučavanja i učenja, npr. e-učenja, masovnih otvorenih internetskih tečajeva (MOOC-ovi) i resursa otvorenog pristupa; u tom kontekstu prepoznaje ulogu Europskog udruženja za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju i drugih relevantnih europskih mreža u pružanju doprinosa uspostavi osiguranja kvalitete;

151.  poziva Komisiju i države članice da promiču obnovljeni program EU-a za visoko obrazovanje među ustanovama visokog obrazovanja, regionalnim i lokalnim tijelima i poslodavcima radi zadovoljavanja potreba ustanova visokog obrazovanja i studenata te suočavanja s izazovima s kojima se oni susreću, stvaranja veza s lokalnim i regionalnim akterima, dopiranja do lokalnih zajednica, poticanja lokalnog i regionalnog razvoja te inovacija, izgradnje uključivih i povezanih sustava visokog obrazovanja, jačanja suradnje sa svijetom rada i zadovoljavanja regionalnih potreba za vještinama; također potiče ustanove visokog obrazovanja da se jače uključe u lokalni i regionalni razvoj tako da, među ostalim, sudjeluju u projektima suradnje u zajednici;

152.  poziva na ispunjavanje obveza iz Novog programa vještina, uključujući pružanje podrške državama članicama u njihovim naporima u pogledu pružanja više informacija o napretku osoba s diplomom na tržištu rada; u tom kontekstu pozdravlja prijedlog o uspostavi europskog sustava za praćenje osoba s diplomom do 2020.; smatra da su informacije dobivene praćenjem osoba nakon stjecanja diplome te prikupljanje točnih i relevantnih podataka (ne samo na nacionalnoj razini već i na razini EU-a) ključni za osiguranje kvalitete i razvoj kvalitetnog obrazovanja;

153.  potiče Komisiju da poveća svoje napore kako bi smanjila razlike u istraživanju i inovacijama među državama članicama i regijama, tako da predloži nove inicijative u okviru Programa aktivnosti Marie Skłodowska-Curie (MSCA), i da podrži kombiniranje aktivnosti istraživanja i podučavanja za korisnike programa MSCA koji se pripremaju za akademsku karijeru;

154.  predlaže da se Koalicijom EU ST(E)AM obuhvati širok niz disciplina kako bi se studenti pripremili za život i rad u kontekstu stvarnosti koja se dinamično mijenja;

155.  podržava to da se studentima u sklopu Europskog sustava prikupljanja i prenošenja bodova (sustav ECTS) dodjeljuju bodovi za volonterski rad u zajednici, kao način doprinošenja profesionalnom i osobnom razvoju studenata;

156.  naglašava da programi međunarodne suradnje, kulturna diplomacija i politički dijalozi s trećim zemljama u području visokog obrazovanja omogućuju ne samo slobodniji protok znanja, već i doprinose unaprjeđenju kvalitete i međunarodnog ugleda europskog visokog obrazovanja te da istovremeno jačaju istraživanje i inovacije, potiču mobilnost i međukulturni dijalog te promiču međunarodni razvoj u skladu s ciljevima vanjskog djelovanja EU-a;

157.  mišljenja je da bi obrazovni sustavi prilagođeni promjenama u budućnosti trebali obuhvaćati učenje za održivost i izgradnju mira te biti dio šireg razmišljanja o profesionalnoj pismenosti u kontekstu sve veće digitalizacije i robotizacije europskih društava, uz naglasak ne samo na gospodarskom rastu, već i na osobnom razvoju te boljem zdravlju i dobrobiti osoba koje uče;

158.  poziva države članice da promiču suradnju među obrazovnim ustanovama i svijetom rada kako bi se osobe koje uče što bolje pripremile za ulazak na tržište rada, kao i da bi se odgovorilo na potrebu za rješavanjem problema neusklađenosti i nedostatka vještina; u tom pogledu potiče uključivanje visokokvalitetne relevantne stručne prakse, priznate u sklopu sustava ECTS, u programe visokog obrazovanja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, suradnju između ustanova visokog obrazovanja, svijeta rada, istraživačkog sektora te lokalnih i regionalnih gospodarskih subjekata u stvaranju kvalitetnih dvojnih sustava obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, profesionalno usmjeravanje, naukovanje, stažiranje i osposobljavanje temeljeno na stvarnim okolnostima, koje bi trebalo biti uključeno u nastavni plan visokog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja; nadalje poziva države članice da zajamče pravo svake mlade osobe u EU-u na ponudu za posao, naukovanje, dodatno osposobljavanje ili kombinirani program rada i osposobljavanja;

159.  smatra da je, kako bi se zajamčilo pružanje kvalitetnih mjesta za naukovanje ili stažiranje, od ključne važnosti da postoje ugovori u kojima se jasno određuju uloge i odgovornosti svih strana te utvrđuje duljina, ciljevi učenja i zadaci koji odgovaraju jasno određenim vještinama koje je potrebno razviti, status zapošljavanja, odgovarajuća naknada/plaća, među ostalim za prekovremene radne sate, socijalna zaštita i sustav osiguranja u skladu s važećim nacionalnim pravom, važećim kolektivnim ugovorima ili i jednim i drugim;

160.  naglašava potrebu za pružanjem odgovarajućeg sadržaja za učenje i osposobljavanje te dostojanstvenih radnih uvjeta prilikom stažiranja i naukovanja kako bi se zajamčila njihova ključna uloga u prijelazu s obrazovanja u profesionalni život; naglašava da se stažiranje i naukovanje nikad ne bi trebali koristiti kao zamjena za radna mjesta niti bi se stažisti ili naučnici trebali tretirati kao jeftina ili čak besplatna radna snaga;

161.  predlaže da sveučilišta i centri za osposobljavanje pružaju osnovno i dodatno osposobljavanje za nastavnike u strukovnom osposobljavanju, uz doprinose stručnjaka iz područja rada koja odgovaraju područjima specijalizacije u sklopu tečajeva strukovnog osposobljavanja;

Nastavnik kao jamac kvalitete podučavanja

162.  poziva Komisiju i države članice da podrže nastavnike pri uključivanju inovacija i tehnologije u podučavanje jačanjem njihovih digitalnih vještina, kao i na način da im osiguraju relevantne resurse i potporu, npr. većim pružanjem osposobljavanja za obnovu znanja i razvijanjem internetskih zajednica te otvorenih obrazovnih resursa i tečajeva;

163.  podržava osnivanje akademije podučavanja i učenja, kao komplementarnog objekta koji će omogućiti nastavnicima da vježbaju i izmjenjuju najbolje prakse na europskoj razini, pružanjem centra za internetsku razmjenu, dijeljenje iskustava i uzajamno učenje, te koji će biti mjesto redovitog sastajanja u obliku radionica, seminara i konferencija kako bi se promicala suradnja nastavnika, unaprjeđivala kvaliteta podučavanja i poticao profesionalni razvoj nastavnika; poziva Komisiju da predloži projekt za stvaranje takve akademije, koja bi se temeljila i na znanju Europske akademije mreža škola (European Schoolnet Academy);

164.  podsjeća na važnost pedagoškog osposobljavanja za nastavno osoblje u ustanovama visokog obrazovanja i na važnost toga da se u postupku zapošljavanja pedagoške kompetencije smatraju barem jednako važnima kao i istraživačke kompetencije; naglašava ulogu obrazovanja utemeljenog na istraživanju i pedagoškog istraživanja u smislu poticanja pristupa učenju i podučavanju koji bi bio usmjeren na studenta, poticanja aktivnog učenja, jačanja razvoja vještina i poboljšanja metodologije podučavanja;

165.  poziva države članice da uvedu poticaje kojima će se mlade osobe i kvalificirani nastavnici privući i motivirati da se uključe u obrazovni sustav i da se u njemu zaposle;

166.  ističe potrebu za priznavanjem profesionalnog statusa zaposlenika u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju;

167.  poziva na pružanje potpore nastavnicima koji nastavu održavaju na više jezika, jer je to važan čimbenik u internacionalizaciji obrazovanja;

168.  ističe ulogu međukulturnog učenja kao dijela obrazovanja nastavnika u cilju unaprjeđenja međukulturnih kompetencija nastavnika kako bi se promicala europska kultura i zajedničke vrijednosti, kao i europska dimenzija podučavanja; napominje da su međukulturne kompetencije ključne za rad u sve raznolikijim društvima, baš kao i za poticanje internacionalizacije na razini škola;

169.  svjestan je da je potrebno stvarati sinergije između znanja nastavnika i tehnološkog potencijala učenika radi postizanja maksimalnih ishoda učenja;

170.  zalaže se za to da se u sve faze obrazovanja nastavnika uključi stažiranje u svrhu stručnog osposobljavanja pod vodstvom stručnih mentora;

171.  potiče nastavnike i ravnatelje škola da promiču primjenu inovacija u školskom okruženju i preuzmu vodeću ulogu u njoj, kao i da potiču razvoj tih inovacija;

172.  potiče ustanove visokog obrazovanja da odrede kao prioritet, podrže i nagrade poboljšanje i ažuriranje pedagoškog znanja nastavnika i istraživača u visokom obrazovanju, uključujući obrazovne mogućnosti koje nudi moderna tehnologija, kao sredstvo za poboljšanje uspjeha studenata i učinkovitosti nastavnika;

173.  podržava razvoj novih, inovativnih i ambicioznih tehnika podučavanja i obrazovnih standarda kako bi se bolje odgovorilo na potrebe studenata i ustanova visokog obrazovanja, kao i na izazove svijeta koji se brzo mijenja;

o
o   o

174.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 183, 14.6.2014., str. 22.
(2) SL C 183, 14.6.2014., str. 30.
(3) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(4) SL C 172, 27.5.2015., str. 17.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0360.
(6) SL C 417, 15.12.2015., str. 25.
(7) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.
(8) SL C 346, 21.9.2016., str. 2.
(9) Usvojeni tekstovi P8_TA(2017)0018.
(10) SL C 484, 24.12.2016., str. 1.
(11) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.
(12) http://www.socialsummit17.se/wp-content/uploads/2017/11/Concluding-report-Gothenburg-summit.pdf
(13) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/educ/122123.pdf
(14) SL C 104, 16.4.1984., str. 69.
(15) SL C 135, 26.5.2010., str. 12.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0303.
(17) http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Gender_statistics
(18) http://www.cedefop.europa.eu/en/publications-and-resources/publications/3072 i https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef1502en_0.pdf


Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture
PDF 194kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. na temu Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture: sadašnje stanje i budući izazovi (2017/2118(INI))
P8_TA(2018)0248A8-0186/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture EU-a” (COM(2013)0229),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 304/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 708/2007 o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 710/2009 od 5. kolovoza 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 889/2008 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 s obzirom na detaljna pravila o ekološkoj akvakulturi i uzgoju morskih algi(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(9),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1004 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. prosinca 2008. o donošenju europskog plana za upravljanje populacijama kormorana u cilju smanjenja sve većeg utjecaja kormorana na riblje stokove, ribarstvo i akvakulturu(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o novom poticaju za Strategiju održivog razvoja europske akvakulture(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2010. o režimu za uvoz proizvoda ribarstva i akvakulture u EU radi buduće reforme ZRP-a(13),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište doneseno tijekom prvog čitanja 23. studenoga 2010. u cilju donošenja Uredbe (EU) br. .../2011 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 708/2007 o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi(14),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o iskorištavanju potencijala istraživanja i inovacija u plavom gospodarstvu radi stvaranja radnih mjesta i ostvarivanja rasta(15),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji(16),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o primjeni Okvirne direktive o vodama i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (SWD(2016)0178) u vezi s akvakulturom,

–  uzimajući u obzir dokument Komisije iz 2015. naslovljen „Sažeto izvješće: Provedba pravila o ribljoj akvakulturi” (DG(SANTE) 2015 – 7406 – MR),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. lipnja 2017. naslovljenu „Europski akcijski plan ʻJedno zdravljeʼ za borbu protiv antimikrobne otpornosti” (COM(2017)0339),

–  uzimajući u obzir ekonomsko izvješće Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) o sektoru akvakulture u EU-u u 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurobarometra „Potrošačke navike u pogledu proizvoda ribarstva i akvakulture” (2017.) i dopunsku analizu Europskog tržišnog opservatorija za proizvode ribarstva i akvakulture (EUMOFA),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje naslovljeno „Hrana iz oceana” koje je izradila skupina znanstvenih savjetnika na visokoj razini u studenom 2017.,

–  uzimajući u obzir Kodeks ponašanja FAO-a za odgovorno ribarstvo,

–  uzimajući u obzir Kodeks o zdravlju akvatičnih životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja,

–  uzimajući u obzir članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a(17),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0186/2018),

A.  budući da je sektor akvakulture, uključujući uzgoj morske i slatkovodne ribe, mekušaca, rakova, morske trave i bodljikaša, inovativan gospodarski sektor i aktivnost koja najbrže raste u sektoru proizvodnje hrane, te potencijalni sektor visoke tehnologije koji zahtijeva strukturno ulaganje i ulaganje u istraživanja te dugoročno operativno i financijsko planiranje;

B.  budući da sektor uzgoja ribe i školjkaša ima važnu i vrijednu ulogu u gospodarstvu, zapošljavanju te socijalnim pitanjima i pitanjima okoliša s obzirom na poboljšanje kvalitete života u obalnim i kopnenim područjima Unije i najudaljenijim regijama te na njegov doprinos prehrambenoj sigurnosti i sigurnosti opskrbe hranom europskih građana; budući da postoje određeni čimbenici koji negativno utječu na proizvodnju u akvakulturi, uključujući čimbenike povezane s okolišem i klimom, ali prije svega grabežljivce; budući da grabežljivci imaju velik utjecaj na proizvodnju, što potvrđuju razne studije;

C.  budući da se u Komunikaciji Komisije „Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture EU-a” ističu četiri prioritetna područja koja treba uzeti u obzir kako bi se iskoristio potencijal akvakulture EU-a: administrativni postupci, koordinirano prostorno planiranje, konkurentnost, posebice povezivanjem sektora i znanosti, i jednaki uvjeti za sve;

D.  budući da se u istoj Komunikaciji preporučuje da države članice izrade višegodišnje nacionalne strateške planove za akvakulturu kojima bi se analizirali ključni nedostaci i pitanja koja treba rješavati, utvrdili zajednički ciljevi i, ako je moguće, pokazatelji za ocjenjivanje napretka postignutog u tom smjeru;

E.  budući da održavanje lokalnih ekosustava i stokova mora biti temeljni i prioritetni cilj, pri čemu treba spriječiti uništavanje lokalnog ribarstva i poljoprivrede te raseljavanje stanovništa koje se njima bavi;

F.  budući da akvakultura EU-a stagnira unatoč dobrim namjerama i naporima, dok u ostalim regijama svijeta doživljava rast;

G.  budući da se prema procjenama akvakulturnom proizvodnjom u EU-u zadovoljava samo 10 % domaće potražnje za ribom te budući da se više od polovice potreba za ribljim proizvodima zadovoljava uvozom iz trećih zemalja;

H.  budući da akvakulturu treba promatrati kao oblik poljoprivrede te prema njoj tako i postupati, posebno kad je riječ o ribljem uzgoju;

I.  budući da najudaljenije regije zaostaju u razvoju akvakulture, što je od posebnog značaja;

J.  budući da su u nedavnom mišljenju Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini o pitanju „Kako se iz oceana može dobiti više hrane i biomase, a da se buduće generacije ne liše njihovih koristi?” koje je toj skupini postavio povjerenik Vella, iznesene sljedeće preporuke: „uklopiti paradigmu odgovorne kulture u odnosu na „hranu iz oceana” ... u šire europske i svjetske političke agende na razini sustava”; i „dovesti razvoj marikulture u Europi na višu i u većoj mjeri stratešku razinu sveobuhvatnim, usklađenim političkim okvirom, što uključuje izdavanje smjernica za uključivanje zahtjeva marikulture u provedbu Direktive EU-a o pomorskom prostornom planiranju iz 2014. i proširenje tehnološke suradnje na marikulturu u okviru sporazumâ o partnerstvu u održivom ribarstvu (SFPA) između EU-a i južnih partnerskih zemalja”;

K.  budući da pokretanje ili širenje akvakulturnog uzgajališta u EU-u zahtijeva ishođenje raznih dozvola i ovlaštenja, da postupak izdavanja tih službenih dokumenata nije usklađen na razini EU-a te da je općenito spor, složen i da u okviru njega nema pravne sigurnosti i ekonomske predvidivosti; budući da zbog takvog stanja postoji rizik od sprječavanja razvoja sektora, da bi ono moglo odvraćati od poslovnih ulaganja te prouzročiti prekomjerne troškove u tom sektoru, osim toga što se njima neizravno potiče uvoz iz trećih zemalja;

L.  budući da su najsloženiji postupci za djelovanje u području akvakulture oni koji se odnose na zahtjeve u pogledu okoliša (procjena utjecaja na okoliš, strateška procjena utjecaja na okoliš i postupci nadzora), no paradoksalno, sporost i složenost tih administrativnih postupaka ne osigurava uvijek zaštitu okoliša, već naprotiv ponekad otežava osnivanje socioekonomski i okolišno održivih te kvalitetnih akvakulturnih uzgajališta; budući da postoje razlike između slatkovodne i morske akvakulture; budući razlike u podsektoru akvakulture zahtijevaju različite postupke u pogledu upravljanja stokovima, hranjenja i razmnožavanja; budući da pri izradi propisa EU-a o akvakulturi, a osobito o održivim normama za okoliš, odgovarajuću pozornost treba posvetiti tim razlikama;

M.  budući da birokratska složenost i kašnjenja, osobito u odnosu na izdavanje dozvola i planiranje, čine nedjelovanje koje neizbježno prouzročuje gospodarske i radno-socijalne troškove potencijalnim ulagačima u područjima u kojima se osnivaju akvakulturna uzgajališta, koji posebno utječu na nezaposlenost žena i mladih;

N.  budući da se za odgovarajuće prostorno planiranje moraju uzeti u obzir različite potrebe različitih korisnika, zajedno s potrebom da se zaštiti priroda, te se moraju uložiti napori u cilju njihova usklađivanja; budući da nedostupnost lokacija, nepostojanje odgovarajućeg prostornog planiranja te sukob s ostalim gospodarskim aktivnostima znatno utječe na razvoj akvakulture EU-a u nekim regijama jer sektor akvakulture može imati manju važnost u usporedbi s „moćnim” sektorima;

O.  budući da je prostorno planiranje jedan od ključnih preduvjeta za dugoročni razvoj akvakulture kojim bi kao instrumentom trebaloo osigurati odgovarajuće lokacije za planiranje akvakulture uzimajući u obzir ostale aktivnosti u predmetnim područjima;

P.  budući da se zakonodavstvo EU-a o okolišu zasniva na direktivama (Direktiva o pomorskoj strategiji, direktive o pticama i staništima) te budući da je stoga državama članicama te lokalnim i regionalnim tijelima prepušteno da ih prenose u nacionalno zakonodavstvo i primjenjuju s određenim stupnjem diskrecijskog prava; budući da zbog toga nema ujednačene provedbe diljem EU-a i da to dovodi do pravne nesigurnosti za poduzeća i uzgajališta, kao i do nemogućnosti predviđanja za ulagače te se stvaraju nejednaki uvjeti tržišnog natjecanja;

Q.  budući da se u znanstvenom mišljenju „Hrana iz oceana” (eng. „Food from the ocean”) navodi da je jedini način da se u kratkom roku ostvari znatno povećanje hrane i biomase iz oceana prikupljanje organizama s niže razine prehrambenog lanca kao što su makroalge i školjkaši;

R.  budući da se zbog različitih nacionalnih ili regionalnih pravnih okvira za akvakulturu poslovnim subjektima mogu postavljati različiti pravni uvjeti čak i ako djeluju u istom morskom bazenu, zbog čega postoji rizik od narušavanja tržišnog natjecanja;

S.  budući da treba pozdraviti primjere dobre suradnje na temelju dobrovoljnih sporazuma i drugih sporazuma između konzervatora prirode i sektora; budući da treba pozdraviti pozitivne primjere doprinosa akvakulture očuvanju dobre kvalitete vode i usluga vodenog ekosustava, također je važno priznati i pokušati smanjiti moguće negativne učinke akvakulture na lokalni okoliš i kvalitetu vode; stoga potiče daljnje inovacije i inicijative kako bi osigurao dugoročno održiv i isplativ sektor;

T.  budući da uzgoj školjkaša i makroalgi iziskuje uravnotežen prinos hranjivih soli u okoliš;

U.  budući da, u svjetlu navedenog, ta vrsta slatkovodnih ribogojilišta također ispunjava uvjete za zaštitu okoliša kojima se štiti kvaliteta i količina vode i zaslužuje znatno bolju zaštitu i potporu donositelja odluka u EU-u nego što je to trenutačno slučaj;

V.  budući da proizvodi iz EU-a moraju biti u skladu s nizom strogih pravila i standarda o okolišu, zdravlju životinja, dobrobiti životinja i zaštiti potrošača, koji obuhvaćaju proizvodne postupke, hranu za životinje, dobrobit, prijevoz, preradu i socijalne uvjete zapošljavanja, što izravno utječe na troškove proizvodnje; budući da to rezultira održivim proizvodima izvrsne kvalitete koji mogu biti skuplji, pa su samim time često manje konkurentni od uvoznih proizvoda koji često dolaze na tržište EU-a po niskim cijenama zbog praksi koje su neodržive s ekološkog, socijalnog i radno-pravnog stajališta i čija je proizvodnja popraćena lošim standardima u području dobrobiti životinja i zdravlja;

W.  budući da neka trgovačka društva iz područja akvakulture znatno ovise o izvorima energije, zbog čega se povećavaju troškovi akvakulturne proizvodnje;

X.  budući da bi trebalo povećati potrošnju ribe, hrane koja sadrži bjelančevine, masne kiseline, vitamine, minerale i bitne mikronutrijente koji su dobri za zdravlje ljudi, te budući da bi izvrsna kvaliteta plodova mora iz EU-a trebala biti jedna od glavnih konkurentnih prednosti akvakulture EU-a;

Y.  budući da se svjetska potrošnja ribe progresivno povećava istodobno sa svjetskim povećanjem stanovništva;

Z.  budući da, usto, trgovinske, socijalne i ekološke politike EU-a nisu uvijek međusobno usklađene: na primjer, EU dodjeljuje status u okviru općeg sustava povlastica (GSP i GSP +) ugroženim zemljama u razvoju, čiji je cilj omogućiti im da plaćaju manju carinu ili da uopće ne plaćaju carinu na izvoz u EU, a time im se omogućava nužan pristup tržištu EU-a i doprinosi njihovu rastu; budući da se istodobno u nekima od tih zemalja, primjerice nekim azijskim zemljama, proizvode akvakulturni proizvodi koji nisu u skladu s normama u području zaštite okoliša, dobrobiti životinja, zdravlja te socijalnih i radnih prava, koje moraju poštovati subjekti iz EU-a, te se takvom proizvodnjom u nekim slučajevima krše ljudska prava;

AA.  budući da je EU i u vezi s hranom za akvakulturu veoma ovisan o uvozu ribarskih proizvoda iz trećih zemalja te budući da održivija, alternativna hrana dosad nije u dovoljnoj mjeri istražena i potaknuta;

AB.  budući da je vanjska trgovina EU-a akvakulturnim proizvodima u deficitu i da između akvakulturnih proizvoda koji se uvoze iz trećih zemalja i akvakulturnih proizvoda iz EU-a postoji nepošteno tržišno natjecanje, čime se ugrožava kvaliteta hrane i zdravlje potrošača;

AC.  budući da akvakultura u trećim zemljama pruža mogućnosti za ulaganja EU-a;

AD.  budući da europski potrošači ne mogu shvatiti razlike između proizvoda europske akvakulture i onih iz trećih zemalja u pogledu kvalitete, ekološkog otiska, društvenog ponašanja i poštovanja dobrobiti životinja kad informacije koje o njima dobivaju nisu dovoljne ili točne (posebno u odnosu na zemlju podrijetla, odmrzavanje ili identifikaciju vrste);

AE.  budući da je zakonodavstvo EU-a jasno u vezi s informacijama o akvatičkim proizvodima za potrošače i da odgovornost za njihovu kontrolu imaju tijela država članica; međutim budući da je opće poznato da se te osnovne informacije potrošačima ne pružaju u ribarnicama i restoranima; budući da se nedostatnom provedbom dovodi u pitanje konkurentnost akvakulture EU-a;

AF.  budući da se održivi uzgoj ribe temelji na uzgoju zdravih životinja, a za to je nužno razviti konkretne i inovativne veterinarske instrumente, posebno cjepiva i antibiotike, koje bi trebalo koristiti odgovorno i restriktivno kako bi se bez štete za okoliš i divlje vrste osigurali zdravlje i dobrobit životinja i potrošača te sigurni i hranjivi akvakulturni proizvodi; budući da se u propisima EU-a o zdravlju životinja također moraju u obzir uzeti osobitosti akvakulture i posebnosti ribljih vrsta kad je riječ o liječenju infekcija i bolesti te utjecaju na kvalitetu proizvoda;

AG.  budući da se u europskom akcijskom planu „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti zapaža da je imunizacija cijepljenjem troškovno učinkovita intervencija u području javnog zdravlja u borbi protiv antimikrobne otpornosti(18), što se isto tako može primijeniti na akvakulturu;

AH.  budući da se predodžba europskog društva i potrošača o akvakulturi razlikuje od jedne države članice do druge, ali općenito je očigledno da bi mogla biti bolja;

AI.  budući da, unatoč tome što uvijek ima prostora za poboljšanje boljim praksama, ta aktivnost nije uvijek na lošem glasu zbog stvarnih problema (okoliš, aspekti kvalitete ili sigurnosni aspekti), već zbog predrasuda potrošača o akvakulturi; budući da dobar dio tog stanja proizlazi iz uvjerenja da su stvarni učinci akvakulture u nekim trećim zemljama (zemljama u razvoju) prisutni i u EU-u, što nije točno;

AJ.  budući da znatno različite prakse u području akvakulture dovode do znatnih razlika u kvaliteti proizvoda, utjecaju na okoliš i higijenskim uvjetima, zbog čega su, među ostalim, potrošači često nesigurni u pogledu konačnog proizvoda;

AK.  budući da loš ugled akvakulture utječe na način na koji javne uprave njome upravljaju (izdavanje dozvola, planiranje itd.), ali i na uvjete stavljanja na tržište;

AL.  budući da je važno imati na umu potencijal slatkovodne akvakulture, kontinentalne akvakulture sa zatvorenim vodama, integrirane multitrofičke akvakulture i sustava za ponovnu cirkulaciju ili akvaponija u gradskim područjima za poboljšanje sigurnosti hrane i razvoj ruralnih područja;

AM.  budući da su rakovi, mekušci i vodeno bilje, kao što su alge, također važan resurs akvakulture;

AN.  budući da istraživanje i inovacije imaju temeljnu ulogu u iskorištavanju potencijala održive akvakulture; budući da se proizvodnja može održivo povećati širenjem utemeljenim na inovacija, regeneracijom i prečišćavanjem vode, korištenjem energije iz obnovljivih izvora te energetskom učinkovitošću i učinkovitim korištenjem resursa, a istodobno se može smanjiti utjecaj na okoliš i pružati usluge zaštite okoliša;

AO.  budući da su standardni protokoli znanstvenih podataka na razini EU-a koji omogućuju nadzor te poboljšanje upravljanja i postupaka proizvodnje, kao i njihov utjecaj na okoliš i zdravlje, od znatne važnosti;

AP.  budući da treba dati prednost uzgoju domaćih ili endemskih vrsta kako bi se smanjio utjecaj na okoliš i akvakultura učinila održivijom;

AQ.  budući da zbog poteškoća pri pristupu kreditima i znatno dugog vremenskog razmaka između trenutka ulaganja i prve prodaje (općenito tri godine ili više) postoji rizik od odvraćanja ulagača;

AR.  budući da su uvjeti pretfinanciranja koje nude banke i financijske institucije sve stroži;

AS.  budući da se postupcima koji su u većini slučajeva nedovoljno jasni korisnicima i brojnim dokumentima koji se moraju predati da bi se dobila sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) obeshrabruju podnositelji zahtjeva; budući da oko 1 280 milijuna EUR na raspolaganju u trenutačnom (2014. – 2020.) programskom razdoblju nije dovoljno za razvoj europskog sektora akvakulture; budući da su, osim toga, stope apsorpcije sredstava u državama članicama iznimno niske;

AT.  budući da se u okviru održive akvakulture mora uzeti u obzir mogući utjecaj na stokove divlje ribe i kvalitetu vode, no i za akvakulturu su potrebni zdravi riblji stokovi i izvrsna kvaliteta vode;

AU.  budući da dostupni podaci ukazuju na sve veći jaz, koji se procjenjuje na osam milijuna tona, između razine potrošnje morskih plodova u EU-u i količine ulova iz ribolova; budući da se održivom akvakulturom, zajedno s održivim ribarstvom, može doprinijeti tome da se zajamči dugoročna sigurnost opskrbe hranom i ishrane, uključujući zalihe hrane, kao i rast i radna mjesta za građane Unije, te da se njima može zadovoljiti sve veća svjetska potražnja za hranom iz akvakulture, pod uvjetom da se za akvakulturne aktivnosti koriste održivi izvori hrane i da se spriječi propadanje okoliša; budući da se stoga njome može doprinijeti općem cilju uklanjanja jaza između potrošnje i proizvodnje plodova mora u EU-u;

AV.  budući da se u akvakulturi kilogram ribe niske ekonomske vrijednosti može pretvoriti u kilogram ribe visoke vrijednosti (na primjer, iz kapelina u veliki romb, pri čemu se vrijednost povećava s 0,10 EUR na 7 EUR po kilogramu);

AW.  budući da su mladi zbog loše komunikacije i nedostatka financijskih mogućnosti i stabilnosti manje zainteresirani za rad u sektoru akvakulture ili za ulaganja u njega i njegov razvoj, zbog čega taj sektor nije privlačan za mlađe generacije;

AX.  budući da održiva akvakultura koja je u vlasništvu zajednice i kojom zajednica upravlja može donijeti socioekonomsku korist za rubne obalne regije i imati pozitivnu ulogu u plavom gospodarstvu;

AY.  budući da slatkovodna akvakultura čini oko 20 % ukupnog sektora u cijeloj Europi i da bi potpora EU-a trebala odgovarati tom udjelu; budući da posebni karakter slatkovodne akvakulture znači da su za nju potrebna posebna pravila i posebno poglavlje u zakonodavstvu o zajedničkoj ribarstvenoj politici EU-a;

AZ.  budući da su istraživanje i inovacije ključni za postizanje veće održivosti i konkurentnosti sektora akvakulture na tržištu EU-a;

BA.  budući da se projekti slatkovodne akvakulture mogu provoditi i s financiranjem ex post, i da to često iziskuje neproporcionalni trud ulagača, a rezultat je da se u mnogim slučajevima uzgajivači ribe ne usuđuju sudjelovati u projektima; budući da intenzitet potpore u većini slučajeva nije na odgovarajućoj razini;

Iskorištavanje potencijala akvakulture EU-a

1.  prepoznaje pozitivne učinke koje održiva akvakultura, uključujući i morski i slatkovodni sektor, općenito može imati na zaposlenost i gospodarstvo Unije te na poboljšanje produktivnosti i kvalitete života u njezinim obalnim i kopnenim područjima, ističe da je potrebno potaknuti njezin razvoj, diversifikaciju i inovacije promicanjem veće proizvodnje ribe, rakova, mekušaca, algi i bodljikaša iz akvakulture, jačanjem konkurentnosti tih proizvoda (kako bi se poboljšala akvakulturna proizvodnja EU-a tako da dosegne barem trenutačnu svjetsku stopu rasta akvakulture u razdoblju od pet godina i kako bi se potaknula ulaganja u energetski učinkovitiju i ekonomičniju opremu) te povećanjem njihove potrošnje i doprinosa sigurnosti opskrbe hranom i ishrane za građane EU-a; ustraje u tome da se to mora činiti uz istodobno očuvanje pravilnog funkcioniranja morskih ekosustava kako bi se omogućila stalna praksa profitabilne akvakulture i komercijalnog ribolova te ostali održivi načini upotrebe morskog okoliša;

2.  smatra da EU treba povećati svoju proizvodnju u sektoru akvakulture, posebno u cilju smanjenja pritiska na prirodna ribolovna područja; smatra da se hrana za životinje proizvedena od ribe treba nabavljati na održiv način, da njome ne bi trebalo ugroziti ciljeve zajedničke ribarstvene politike u pogledu najvećeg održivog prinosa i da bi opterećenje hranjivim tvarima trebalo kontrolirati; ističe važnost suradnje znanstvenih istraživača, industrije akvakulture, proizvođača hrane za životinje te organizacija i uprava za zaštitu okoliša; ističe da bi u okviru akvakulture EU-a trebalo uzimati u obzir kvalitetu, održivost, sigurnost opskrbe hranom, okolišne aspekte te zdravlje životinja i ljudi i da ona u tom pogledu treba biti uzor; sa zadovoljstvom prima na znanje nove inicijative u vezi s kontinentalnom akvakulturom, osobito u osjetljivim morima i područjima EU-a sa zatvorenim vodama te smatra da su potrebne snažnije mjere kako bi se akvakultura pretvorila u učinkovitiji, gospodarski održiv, društveno odgovoran i ekološki sektor koji zadovoljava veći dio europske potražnje za ribom i kojim se smanjuje europska ovisnost o uvozu;

3.  pozdravlja komunikaciju Komisije „Strateške smjernice za održiv razvoj akvakulture EU-a” i činjenicu da su u njoj prepoznata područja u koja treba usmjeriti napore kako bi se iskoristio potencijal akvakulture EU-a te kako bi ona, zajedno s održivim ribarstvom, mogla doprinijeti cilju uklanjanja jaza između potrošnje i proizvodnje plodova mora u EU-u na ekološki, društveno i ekonomski održiv način;

4.  ističe da je slatkovodna akvakultura i dalje nedovoljno istražena mogućnost poboljšanja sigurnosti opskrbe hranom i razvoja ruralnih područja;

5.  ističe da se održiv rast treba temeljiti na: predvidivosti poslovnih ulaganja i pravnoj sigurnosti, koja se može stvoriti učinkovitijim administrativnim okvirima, većom transparentnošću upravljanja, jasnim, homogenim i pojednostavljenim kriterijima dodjele dozvola diljem EU-a, zajedničkim postupcima upravljanja bolestima i pristupom odgovarajućem veterinarskom liječenju koje nije štetno za ljudsko i životinjsko zdravlje, učinkovitim prostornim planiranjem, dostupnošću dokumenata koji sadrže smjernice, razmjenom dobre prakse, podrškom Savjetodavnog vijeća za akvakulturu i odgovarajućom financijskom potporom; ističe da svi ti čimbenici mogu doprinijeti održivom rastu;

6.  pozdravlja zaključke i preporuke iz znanstvenog mišljenja „Hrana iz oceana” iz studenoga 2017. koji se odnose na razvoj i provedbu politika pomorstva, ribarstva i akvakulture u narednim godinama kako bi se povećala količina održive hrane iz oceana;

7.  poziva Komisiju da podrži nastojanja industrije da smanji ovisnost o stokovima divlje ribe kad je riječ o proizvodnji riblje hrane, među ostalim većom uporabom morske trave i drugih algi;

8.  poziva Komisiju da potiče daljnji razvoj novog sektora akvakulture morskih algi;

9.  prepoznaje potencijal akvakulture u pogledu doprinosa sigurnosti hrane i ishrane za građane EU-a te potrebu za održivom i zdravom prehranom, klimatski razboritim i ekološki održivim prehrambenim sustavima prilagođenima dobrobiti životinja te cirkularnosti i resursnom učinkovitosti prehrambenih sustava, kojima se potiču inovacije i osnažuju zajednice;

10.  ponavlja da se razvoj europske akvakulture mora povezati s osnovnom i neizostavnom potrebom za neovisnom, sigurnom i održivom proizvodnjom hranjive hrane te da mu treba pokloniti više pozornosti u globalnoj agendi EU-a;

11.  poziva Komisiju i države članice da ulažu u istraživanja, studije i pilot projekte za inovativne, budućnosti okrenute i ekološki odgovorne proizvodne prakse u akvakulturi, uključujući integrirane multitrofičke akvakulturne sustave (IMTA), hidropone i recirkulacijske akvatične sustave (RAS) kojima se smanjuje utjecaj akvakulturnih uzgajališta na staništa, populacije divljih životinja i kvalitetu vode, čime se doprinosi pristupu temeljenom na ekosustavu;

12.  traži od Komisije da izvrši detaljnu analizu i pobrine se za prikladno daljnje postupanje sa svakom od preporuka Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini;

13.  ističe da se u svakoj održivoj europskoj politici akvakulture moraju u obzir uzeti karakteristike te različite potrebe i izazovi raznih vrsta akvakulturne proizvodnje te da se u sklopu nje moraju izraditi prilagođene mjere kojima se također vodi računa o geografskim razlikama i mogućim učincima klimatskih promjena; stoga poziva Europsku komisiju da u okviru zajedničke ribarstvene politike za razdoblje nakon 2020. uspostavi zasebna pravila prilagođena obilježjima svakog podsektora;

14.  ističe potencijal slatkovodne akvakulture, kontinentalne akvakulture u zatvorenim vodama, integrirane multitrofičke akvakulture i recirkulacijskih sustava te akvaponija u gradskim područjima; ističe da je slatkovodna akvakultura i dalje nedovoljno istražena mogućnost poboljšanja sigurnosti opskrbe hranom i razvoja ruralnih područja, no da ima važnu društvenu ulogu jer omogućava ruralno zapošljavanje u najsiromašnijim područjima, a ima i važnu ulogu za okoliš zbog očuvanja dragocjenih močvara i omogućavanja širokog raspona usluga ekosustava koje daleko nadilaze njezinu ekonomsku vrijednost;

15.  ističe važnost stvaranja instrumenata koordinacije, studijskih skupina i aktivnosti na razini EU-a s ciljem utvrđivanja slučajeva u kojima proizvodnju školjkaša ozbiljno ugrožava orada (Sparus aurata) i pronalaženja održivih rješenja prihvatljivih za okoliš;

16.  prepoznaje potencijal akvakulture i s njome komplementarne prerade i izvoza ribljih proizvoda kao autohtone industrije koja omogućuje zapošljavanje i gospodarsku korist, posebno u ruralnim obalnim i otočnim zajednicama;

17.  ukazuje na važnost činjenice da Okvirnom direktivom o vodama i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji treba zajamčiti zaštitu područja za uzgoj školjkaša, kako je utvrđeno u tzv. Direktivi o školjkašima stavljenoj izvan snage;

18.  ističe da u okružju za proizvodnju makroalgi ili školjkaša pri smanjenju unosa hranjivih sastojaka radi ostvarivanja dobrog ekološkog statusa okoliša treba uzeti u obzir i sposobnost organizama koji se uzgajaju za prirodno smanjenje;

Pojednostavljivanje administrativnih postupaka

19.  ističe ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u razvoju europske akvakulture, među ostalim i u provedbi višegodišnjih strateških planova država članica;

20.  ističe da se održivi razvoj akvakulture treba temeljiti na predvidljivosti poslovnih ulaganja i pravnoj sigurnosti, koji se mogu stvoriti:

   (a) pojednostavljenjem i ubrzavanjem administrativnih postupaka, odnosno manjom birokracijom, na razini EU-a te na nacionalnoj i regionalnoj razini, čime se povećava primjena informacijske i komunikacijske tehnologije te istodobno osigurava da morski okoliš dodatno ne propada;
   (b) većom transparentnošću i odgovarajućim planiranjem;
   (c) boljom koordinacijom u pogledu zajedničkih nadležnosti EU-a, država članica i po potrebi regionalnih i lokalnih tijela vlasti;
   (d) brzim, jasnim i transparentnim postupcima izdavanja dozvola uz ograničene rokove za postizanje sporazuma kako se ne bi obeshrabrili ulagači;
   (e) pomnim praćenjem višegodišnjih nacionalnih strateških planova država članica koje provodi Komisija;
   (f) smjernicama Komisije za nacionalne strateške planove za jedinstvenu primjenu zakonodavstva EU-a (uglavnom u vezi s okolišem te radi zaštite zdravlja i jamčenja da se ne nanosi šteta ni za ekosustave ni za ribarstvo);
   (g) usklađenim zakonodavnim okvirom među različitim regijama i državama članicama koje dijele iste vode kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i učinkovita politika zaštite okoliša;
   (h) bliskom suradnjom između Komisije i nadležnih tijela (nacionalnih, ali i lokalnih i regionalnih) pri provedbi zakonodavstva EU-a (uglavnom u vezi sa sanitarnim uvjetima i okolišem), kao i podržavanjem usklađivanja nacionalnog ili regionalnog zakonodavstva kad je to potrebno;
   (i) mehanizmima za razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama otvorenom metodom koordinacije nacionalnih mjera koje se odnose na poslovnu sigurnost, pristup vodama i prostoru Unije te pojednostavljenje postupaka izdavanja dozvola;
   (j) odgovarajućom javnom financijskom potporom na razini EU-a i na nacionalnoj razini za održivu i odgovornu akvakulturnu proizvodnju, inovacije i razvoj;
   (k) boljim uvrštavanjem perspektive akvakulture i ribarstva u trgovinske sporazume Unije;

21.  kad je riječ o administrativnom sustavu, predlaže uspostavu „jedinstvene točke” što je prije moguće, koja bi preuzimala i izvršavala sve ovlasti, čime bi se omogućilo podnošenje relevantnih dokumenata jedinstvenom administrativnom tijelu; smatra da bi se time poboljšao odnos između krajnjeg korisnika i različitih razina javne uprave;

22.  predlaže da se uspostavi pojednostavljeni ili „ubrzani” sustav izdavanja dozvola, u skladu s kojim bi nadležna uprava izdavala privremenu potvrdu kojom bi se subjektima koji ispunjavaju unaprijed utvrđene kriterije dopustilo da započnu obavljati djelatnost; ti bi se kriteriji mogli zasnivati na povijesti podnositelja zahtjeva ili činjenici da predlažu pionirski akvakulturni projekt u smislu inovacija i/ili održivosti, ili pak na uspostavi zona namijenjenih za akvakulturu za koje je unaprijed utvrđeno što su nesukladni oblici namjene;

Nepristranost u interakciji s drugim sektorima

23.  ističe da bi pri prikladnom prostornom planiranju trebalo voditi računa o svim sektorima (cjelovit pristup), održivosti i sigurnosti hrane, a da se pritom ne daje prednost moćnim gospodarskim sektorima na štetu akvakulture; ističe da se radi prostornog planiranja ne moraju nužno razdvajati djelatnosti u određenim područjima, već da njihova uravnotežena kompatibilnost potencijalno može svim dionicima donijeti korist;

24.  predlaže da se regionalizacijom podrže aktivnija i važnija uloga te uključenost akvakulturnih organizacija i lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu u postupak donošenja odluka kako bi se osigurao najbolji pristup za svaku regiju;

25.  ističe da se primjerena pozornost mora posvetiti interesima sektora akvakulture i da se prema njemu mora postupati pravedno kad je u interakciji s drugim sektorima, npr. pri prostornom planiranju;

26.  poziva Komisiju i države članice da izrade karte prostornog planiranja kako bi se utvrdila moguća područja u kojima bi akvakultura mogla koegzistirati s drugim djelatnostima;

27.  ističe da su prostorno planiranje i uvjeti izdavanja dozvola najvjerojatniji razlog nespremnosti ostalih važnih ili snažnih sektora na dijeljenje prostora;

28.  ističe da bi se, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u području pristupa morskim resursima, studije o utjecaju na socioekonomsku situaciju i na okoliš potrebne za akvakulturu također trebale odnositi na sve povezane sektore, kao što su turizam ili ekstrakcija sirovina;

29.  poziva države članice i nacionalne vlasti da poštuju zakonodavstvo EU-a o vodama te regeneraciji i čišćenju kontaminiranih područja;

30.  ističe da bi zakonodavstvo trebalo donositi nakon ravnopravnog savjetovanja sa svim zainteresiranim stranama;

Prilagodba zakonodavstva potrebama akvakulture

31.  ističe da održivost okoliša mora ići ruku pod ruku sa socijalnom i gospodarskom održivošću (održivost ima tri stupa) te da je potrebno na odgovarajući način razmotriti sadašnji i potencijalni doprinos akvakulture sigurnosti hrane u Uniji;

32.  pozdravlja primjere dobre prakse i dobre suradnje u okviru sektora utemeljene na dobrovoljnim sporazumima i drugim sporazumima između konzervatora prirode i sektora, među ostalim i u područjima iz mreže Natura 2000; pozdravlja brojne primjere doprinosa akvakulture očuvanju dobre kvalitete vode; priznaje usluge vodenog ekosustava koje pruža taj sektor i poziva na uvođenje poticaja kojima bi se one ojačale; ističe da uvođenje dodatnih pravnih komplikacija u vezi s akvakulturom nije poželjno sa stajališta održivosti i socioekonomskog razvoja;

33.  ističe da bi zakonodavstvo EU-a trebalo bolje prilagoditi stvarnosti akvakulture, njezinim posebnostima i potrebama u okviru Zajedničke ribarstvene politike i u skladu, među ostalim, sa zakonodavstvom EU-a u području okoliša te u skladu s ciljem postizanja dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. te uzimajući u obzir važnost zapošljavanja žena i mladih u tom sektoru;

34.  ističe da u slučajevima u kojima je provedba zakonodavstva EU-a problematična ili nedosljedna treba izdati smjernice o njegovu tumačenju i najboljoj praksi;

35.  ponavlja da bi taj sektor trebao biti bolje uključen u donošenje odluka;

36.  potiče Komisiju da poboljša ograničen doprinos akvakulturne proizvodnje domaćoj potražnji za ribom, procijenjen na 10 % i da izmijeni činjenicu da se više od polovice potražnje za ribom u Uniji zadovoljava uvezenim proizvodima;

Povećanje konkurentnosti akvakulture EU-a unutar i izvan naših granica

37.  poziva na to da se zahtijeva da uvezeni akvakulturni proizvodi ispunjavaju jednake norme u pogledu zaštite okoliša, sigurnosti hrane i radno-socijalnih prava te poštovanja ljudskih prava koje moraju ispunjavati i subjekti iz EU-a te žali zbog činjenice da još ne postoje jednaki uvjeti u tom području i da je opasno narušavanje tržišnog natjecanja ozbiljan problem za subjekte iz EU-a;

38.  upozorava na trenutačno stanje europskih uzgajivača u ribnjacima koji se suočavaju sa znatnim gubicima cijelih stokova zbog grabežljivaca kao što su vidra, čaplja i kormoran; ističe da ti grabežljivci također ubijaju ikru smuđa i šarana te tako znatno ograničavaju uzgoj i rasplod slatkovodnih riba; stoga poziva države članice da primjenjuju postojeća izuzeća u slučaju čaplje i kormorana te poziva Komisiju da preispita status očuvanja vidre i da ondje gdje je potrebno omogući potrebno uklanjanje i nadzor tih grabežljivaca;

39.  poziva na brojnije i bolje kontrole podrijetla i granične kontrole za uvezene proizvode te, na unutarnjoj razini, na uvođenje mjera za borbu protiv nezakonitih ili "prikrivenih" praksi u akvakulturi koje utječu na unutarnji razvoj sektora;

40.  ističe da bi EU trebao izvoziti svoje standarde održivosti te znanje i iskustvo; smatra da je to posebno važno za susjedne regije koje proizvode slične vrste onima koje se proizvode u EU-u, a posebno za treće zemlje koje dijele vode s EU-om;

41.  poziva Komisiju da zajamči da se u trgovinskim sporazumima s partnerima iz trećih zemalja povlašteni pristup tržištu uvjetuje poštovanjem standarda održivosti i dobrobiti životinja istovjetnih onima koji se primjenjuju u EU-u;

42.  poziva Komisiju da u okviru politike EU-a za suradnju sa zemljama u razvoju sponzorira mjere potpore i osposobljavanja čiji je cilj promicanje održive akvakulture i osvješćivanje proizvođača u akvakulturi u tim zemljama o politici kvalitete i višim proizvodnim standardima, posebno kad je riječ o higijenskim i socijalnim standardima te standardima u području zaštite okoliša;

43.  poziva da se poduzmu koraci za poticanje ulaganja EU-a u projekte akvakulture u trećim zemljama;

44.  poziva Komisiju da nastavi skrbiti o poštovanju pravila EU-a o uvozu, među ostalim i u pogledu postupaka uzgoja u trećim zemljama izvoznicama i njihova poštovanja normi u području zaštite okoliša te higijenskih i socijalnih normi, kako bi se na međunarodnoj razini mogli primjenjivati jednaki uvjeti; istodobno smatra da bi rezultati praćenja procesa akvakulture u trećim zemljama trebali imati odlučujući utjecaj na obnavljanje dozvola za izvoz proizvoda u EU;

45.  traži od Komisije da procijeni utjecaj Brexita na područje akvakulture;

Bolje informacije za potrošače

46.  inzistira na potpunoj provedbi zakonodavstva EU-a o označivanju i informiranju potrošača, kako u ribarnicama tako i u hotelijerskom i ugostiteljskom sektoru te restoranima; smatra da je to važno za sve proizvode ribarstva (a ne samo proizvode akvakulture), podjednako za uvezene proizvode i one proizvedene u EU-u; smatra da bi u tu svrhu trebalo prilagoditi i pooštriti Uredbu o kontroli;

47.  traži uvođenje posebne oznake za prepoznavanje proizvoda iz održive akvakulture EU-a te ističe potrebu za transparentnošću za potrošače, među ostalim i u pogledu proizvoda akvakulture uvezenih iz trećih zemalja, i to poboljšanjem sljedivosti;

Jamčenje dobrobiti životinja

48.  smatra da bi strategija usmrćivanja trebala uključivati prijedloge kojima će se osigurati procesi razvoja učinkovitih parametara za ljudske metode usmrćivanja ribe koje su u skladu sa smjernicama Svjetske organizacije za zdravlje životinja i Europske agencije za sigurnost hrane te da bi njome trebalo zajamčiti da je oprema koja se koristi za usmrćivanje ribe u skladu s tim parametrima i da se u cijelom EU-u provodi, procjenjuje, ocjenjuje i certificira učinkovito usmrćivanje ribe iz uzgoja;

Dostupnost veterinarskih proizvoda

49.  ističe da se veterinarsko zakonodavstvo EU-a mora bolje prilagoditi stvarnosti i potrebama akvakulture, uzimajući u obzir različite vrste i operativne razlike;

50.  ističe da je za cjepiva i ostale veterinarske proizvode kojima se štiti zdravlje ljudi i životinja, a posebno za „manje” vrste, potrebno istinsko zajedničko tržište EU-a;

51.  primjećuje da su relativno veći troškovi dijagnoze, alternativa za antimikrobna sredstva i cijepljenja u usporedbi sa širokom upotrebom antibiotika nažalost prepreka za ostvarenje veće upotrebe i veće stope cijepljenja, čemu se teži u akcijskom planu(19); pozdravlja činjenicu da je u akcijskom planu Komisija najavila poticaje za povećanje upotrebe dijagnostike, alternativa za antimikrobna sredstva i cjepiva(20);

52.  potiče Komisiju da uvede obvezu pružanja informacija o uporabi cjepiva i antibiotika u akvakulturi s obzirom na moguće rizike za ljudsko zdravlje i ekosustav;

53.  smatra da bi Komisija i države članice trebale osmisliti praktične poticaje i mjere, uključujući poboljšanu provedbu ili po potrebi izmjenu Direktive 2006/88/EZ, kako bi se potaknuo integrirani lančani pristup planu za borbu protiv antimikrobne otpornosti i povećala upotreba alternativa za antimikrobna sredstva, dijagnostike i cjepiva u akvakulturi, a samim time učinkovito poticala prevencija, kontrolirale i iskorijenile bolesti i otpornost na antibiotike u vodenih životinja te maksimalno povećalo njihovo preživljavanje, rast i učinkovitost proizvodnje;

54.  ističe da u europskim i nacionalnim programima za zdravlje riba i školjaka treba poticati znanstveno istraživanje i razvoj novih veterinarskih proizvoda za vodene vrste;

55.  u tom smislu napominje da otpornost na antibiotike postaje vrlo ozbiljan problem u ljudskoj i životinjskoj medicini te poziva Komisiju da ograniči njihovu uporabu na situacije u kojima postoji rizik od epizootskih bolesti u akvakulturnim objektima i da se više ne koriste preventivno te da procijeni učinak na rizik od prenošenja otpornosti na potrošače;

Bolje promotivne kampanje i komunikacija

56.  ističe da su potrebne bolje promotivne kampanje i komunikacija na razini EU-a o koristima akvakulture i konzumacije ribe;

57.  poziva Komisiju da potiče snažne i dugotrajne generičke kampanje EU-a u kojima se objašnjava prednost održivosti proizvoda akvakulture iz EU-a, s naglaskom na njihovim visokim standardima kvalitete, dobrobiti životinja i očuvanja okoliša u usporedbi s proizvodima uvezenima iz trećih zemalja, kao što je slučaj s oznakom „Uzgojeno u EU-u”;

58.  ističe potrebu da se potaknu i financiraju promotivne kampanje za regionalne programe kvalitete, obuhvaćene Uredbom (EU) br. 1151/2012, kao što su zaštićene oznake izvornosti; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama na razini EU-a pokrene kampanju za informiranje potrošača i poslovnih subjekata o akvakulturi općenito, a osobito o razlikama između strogih i sveobuhvatnih standarda na europskom tržištu i nižih standarda koji se primjenjuju na uvezene proizvode iz trećih zemalja, s posebnim naglaskom na problemima za sigurnost hrane i javno zdravlje do kojih može doći uvođenjem posebno otpornih mikroorganizama i antimikrobne otpornosti u Uniju; ističe vrijednost koju zakonodavstvo EU-a o poboljšanju dobrobiti ribe iz uzgoja tijekom uzgoja, prijevoza i usmrćivanja ima za zadovoljavanje očekivanja potrošača i oglašavanje kvalitete proizvoda koja se jamči standardima EU-a u odnosu na proizvode uvezene iz trećih zemalja;

59.  poziva Komisiju da izdvoji odgovarajući iznos u proračunu EU-a za poticanje ribljih proizvoda i ostalih proizvoda ribarstva i akvakulture; smatra da bi trebalo pokrenuti sveobuhvatnu marketinšku kampanju zasnovanu na zajedničkim načelima koja bi obuhvatila sve države članice i koja bi bila uspostavljena kao zajednička mjera, uz potporu u iznosu od 80 % do 100 %, kako bi se povećala razina osviještenosti o proizvodima akvakulture EU-a i njihova prihvaćenost;

60.  podržava lokalne akcijske skupine u ribarstvu mreže FARNET u promicanju njihovih aktivnosti na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini;

Potpora za istraživanje i inovacije

61.  ističe da EFPR, iz kojega se dodjeljuje 1,2 milijarde EUR za održivi razvoj akvakulture EU-a, i ostali izvori financiranja, kao što je program Obzor 2020., pružaju priliku za inovacije;

62.  ističe važnost lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu koje doprinose razvoju ribarstva i akvakulture na određenom području jačanjem lokalnih ribarstvenih resursa te poticanjem inovacija i diversifikacije u ribarstvu i akvakulturi;

63.  traži od Komisije da podupre istraživanja za borbu protiv herpesvirusa kamenice;

64.  zabrinut je zbog utjecaja nekih invazivnih stranih vrsta na europsku akvakulturu; ističe važnost znanstveno utemeljene, djelotvorne i razmjerne provedbe Uredbe (EU) br. 1143/2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta kako bi se zaštitili sektor europske akvakulture, autohtone vrste i ekosustavi; poziva Komisiju i države članice da podupru istraživanje i inovacije za borbu protiv najproblematičnijih invazivnih stranih vrsta;

65.  poziva Komisiju i države članice da podupru borbu protiv invazivne vrste Ceratostoma inornatum koja napada kamenice;

66.  ističe da bi programom Obzor 2020. i devetim okvirnim programom trebalo i dalje podupirati istraživačke aktivnosti u području akvakulture kojima se povećava konkurentnost tog sektora i odgovara na pitanja istaknuta na konferenciji Komisije „FOOD 2030” održanoj 2016. te u mišljenju Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini „Hrana iz oceana”;

67.  smatra da bi se Komisija o temama koje bi prioritetno trebalo uključiti u nacionalne strateške planove trebala savjetovati s Europskom tehnološkom i inovacijskom platformom (EATiP) i Savjetodavnim vijećem za akvakulturu;

68.  potiče ulaganja u istraživanja, studije i pilot-projekte povezane s praksama u akvakulturi koje se temelje na ekosustavu, posebno kad je riječ o najudaljenijim regijama i regijama s demografskim poteškoćama;

69.  ističe da bi trebalo ojačati suradnju između znanstvene zajednice s jedne strane te proizvođača u akvakulturi i ostalih dionika na početku i na kraju proizvodnog lanca s druge strane;

70.  poziva da se na temelju najboljih znanstvenih preporuka utvrde standardni protokoli na razini EU-a za prikupljanje podataka za praćenje i poboljšanje praksi upravljanja akvakulturom i proizvodnje, kao i njihovih socijalnih, zdravstvenih, ekonomskih i okolišnih utjecaja kad je riječ i o morskim i o slatkovodnim uzgajalištima ribe;

71.  poziva Komisiju i države članice da u području akvakulture potiču inovativne tehnologije prihvatljive za okoliš, kao što su akvaponije, kako bi se hrana proizvodila na održiv način i uz učinkovito trošenje resursa te kako bi se izbjegli negativni učinci za okoliš;

72.  poziva Komisiju da potiče istraživanje mogućnosti za daljnji razvoj akvakulture morskih algi jer je riječ o sektoru koji ima ekološku i gospodarsku vrijednost, uzimajući u obzir socijalnu i ekološku održivost;

Poticanje osposobljavanja i zapošljavanja

73.  poziva države članice da, kad god je to korisno, uz potporu Komisije zajamče odgovarajuće stručno osposobljavanje u području akvakulture i prima na znanje mogućnost ponovnog upoznavanja profesionalnih ribara s alternativnim metodama upravljanja vodenim okolišem, čime bi se pripomoglo otvaranju radnih mjesta za žene i mlade u ruralnim i obalnim područjima te u najudaljenijim regijama, na otocima i općenito u regijama koje u velikoj mjeri ovise o ribarstvu i akvakulturi kao djelatnostima;

Poboljšanje održivosti sektora akvakulture u EU-u

74.  ističe da žene imaju važnu ulogu u sektoru akvakulture i da se zakonodavstvo mora prilagoditi toj činjenici te ističe potrebu da se uzmu u obzir i ostale aktivnosti povezane s akvakulturom, kao što su one kojima se, među ostalim, bave žene koje pletu ribarske mreže i pakiraju proizvode;

75.  napominje da inovativni sustavi, čiji je cilj uzgoj ribe u što većem skladu s ekosustavom, uz upotrebu prirodne hrane, dosad nisu u dovoljnoj mjeri prisutni na europskom tržištu; poziva na poboljšanje okvirnih uvjeta za te sustave;

76.  smatra da su ulaganja potrebna kako bi se iskoristio potencijal i zajamčila održivost sektora akvakulture, zaštita okoliša i dostupnost javnih dobara te stoga poziva na povećanje financiranja za istraživanje, inovacije i proizvodne projekte orijentirane na kvalitetu i održivu proizvodnju; poziva Komisiju i države članice da dodatno pojednostave i smanje administrativno opterećenje za sektor akvakulture, uključujući uzgajivače u ribnjacima;

77.  ističe da će se poticanjem suradnje između istraživanja u području akvakulturnog sektora te inovacija i posebnih studijskih programa donijeti nove ideje i potaknuti interes za taj gospodarski sektor;

Osiguravanje odgovarajućeg financiranja preko EFPR-a i ostalih strukturnih fondova

78.  pozdravlja promicanje održive i konkurentne akvakulture kao jedan od prioriteta EFPR-a; međutim, izražava zabrinutost što prema zaključcima studije koju je 2014. objavio Europski revizorski sud njegov prethodnik, Europski fond za ribarstvo (EFR), nije djelotvorno podržavao održiv razvoj akvakulture; napominje da su se mjere potpore na europskoj razini smatrale loše osmišljenima i nadziranima te da nisu pružile dovoljno jasan okvir za razvoj akvakulture; nadalje napominje da na nacionalnoj razini mjere potpore nisu bile pravilno osmišljene ili primjenjivane, a da nacionalni strateški planovi i njihovi operativni programi nisu pružili dovoljno jasnu osnovu za promicanje akvakulture te da se situacija nije nimalo poboljšala potporom iz EFPR-a;

79.  ističe da će se obrazovanjem i dobrom komunikacijom privući mladi u taj sektor i zajamčiti njegova budućnost i konkurentnost te dovesti do novih tehnologija i inovacija u njegovu razvoju;

80.  poziva Komisiju, Parlament i Vijeće da u ribarstvenoj politici nakon 2020. povećaju potporu za ulaganja u slatkovodnu akvakulturu na 75 % kako bi se potaknula želja za ulaganjem i ribogojilištima pružila prijeko potrebna potpora; osim toga poziva Komisiju da zajedno s Europskom investicijskom bankom osmisli program za subvencioniranje kamatne stope na razini EU-a radi ulaganja u akvakulturu i financiranje likvidne imovine;

81.  osim toga predlaže povećanje potpore EU-a u budućnosti za istraživanje, razvoj i inovacije u akvakulturi, s posebnim osvrtom na područja koja utječu na održivost gospodarstva i međunarodnu konkurentnost, kao što su energetska učinkovitost i učinkovitost resursa, sredstva za razvoj bioloških materijala, smanjenje opterećenja okoliša, pružanje usluga za okoliš više razine itd.;

82.  napominje da zbog kašnjenja u odobravanju Uredbe o EFPR-u i operativnih programa država članica subjekti nisu počeli stvarno iskorištavati sredstva EFPR-a prije kraja 2016. u najboljem slučaju, što znači kašnjenje od gotovo tri godine;

83.  poziva na pojednostavljenje postupka i dokumenata koji se moraju podnijeti da bi se dobila financijska sredstva iz EFPR-a;

84.  poziva da se sva pravila kojima se priječi poticanje akvakulture, među ostalim i drugim financijskim instrumentima EU-a (kao što je EFRR), preispitaju tako da se usmjere prema njezinu poticanju;

85.  poziva Komisiju da uloži dodatne napore i osigura potrebnu dodatnu pomoć korisnicima EFPR-a kako bi ostvarili pristup sredstvima;

86.  ističe da je organizacijama proizvođača i međustrukovnim organizacijama potrebna snažnija potpora kako bi postale stupovi zajedničke organizacije tržišta (ZOT);

Skladna simbioza s ribarstvom

87.  ističe da ne bi smjelo biti antagonizma između ribarstva i akvakulture te da oba sektora mogu biti potpuno kompatibilna i komplementarna, posebno u obalnim regijama ili na otocima, koji izrazito ovise o tim aktivnostima i gdje se obavlja artizanalni ribolov; stoga poziva na daljnji razvoj odobalnih objekata za akvakulturu;

88.  ističe da je morska akvakultura kompatibilna s obalnim ribolovom u najudaljenijim regijama i da ga dopunjuje te poziva Komisiju da podrži razvoj tehnika uzgoja i odabira vrsta u toplim vodama tropskih i suptropskih područja; poziva Komisiju da istakne ulogu žena u malom obalnom ribolovu i svim aktivnostima povezanima s njim;

89.  poziva Komisiju da dodijeli više sredstava za ekološki odgovorne metode akvakulturne proizvodnje, kao što morski zatvoreni kavezni sustavi i kopneni sustavi za ponovnu cirkulaciju, kako bi se smanjio negativan učinak akvakulture na staništa, populacije divlje riblje i kvalitetu vode;

90.  ponavlja svoja stajališta prije iznesena u Rezoluciji o donošenju europskog plana za upravljanje populacijama kormorana te ističe da je smanjenje štete koju kormorani i druge ptice grabljivice mogu nanijeti akvakulturnim uzgajalištima najvažniji faktor troškova proizvodnje, a time i faktor njihova preživljavanja i konkurentnosti; poziva države članice da primjenjuju postojeća izuzeća u slučaju čaplje i kormorana te poziva Komisiju da preispita status očuvanja vidre;

91.  poziva Komisiju da zajedno s državama članicama poduzme mjere za smanjenje broja kormorana primjenom metoda kojima će se, s jedne strane, zajamčiti održavanje broja kormorana, ali i, s druge strane, ukloniti prijetnja za druge vrste i šteta za predmetnu akvakulturu;

o
o   o

92.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 88, 4.4.2011., str. 1.
(2) SL L 221, 8.8.1998., str. 23.
(3) SL L 204, 6.8.2009., str. 15.
(4) SL L 3, 5.1.2005., str. 1.
(5) SL L 250, 18.9.2008., str. 1.
(6) SL L 189, 20.7.2007., str. 1.
(7) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.
(8) SL L 354, 28.12.2013., str. 1.
(9) SL L 149, 20.5.2014., str. 1.
(10) SL L 157, 20.6.2017., str. 1.
(11) SL C 21 E, 28.1.2010., str. 11.
(12) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 132.
(13) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 119.
(14) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 177.
(15) SL C 316, 22.9.2017., str. 64.
(16) SL C 76, 28.2.2018., str. 40.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.
(18) Europska komisija (29. lipnja 2017.), Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, str. 10.
(19) Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti, str. 15.
(20) Ibidem, str. 12.

Pravna napomena