Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 13. lipnja 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Sastav Europskog parlamenta ***
 Postupak u slučaju nesolventnosti: ažurirani prilozi Uredbi ***I
 Sporazum između Europske unije i Islanda o dodatnim pravilima u području vanjskih granica i viza za razdoblje od 2014. do 2020. ***
 Sporazum između Europske unije i Švicarske Konfederacije o dodatnim pravilima u području vanjskih granica i viza za razdoblje od 2014. do 2020. ***
 Provedba preostalih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj *
 Kohezijska politika i kružno gospodarstvo
 Dodatna makrofinancijska pomoć Ukrajini ***I
 Pregovori o modernizaciji Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea
 Odnosi EU-a i NATO-a
 Kiberobrana

Sastav Europskog parlamenta ***
PDF 117kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Nacrtu odluke Europskog vijeća o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta (00007/2018 – C8-0216/2018 – 2017/0900(NLE))
P8_TA(2018)0249A8-0207/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (00007/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Europskog vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 14. stavkom 2. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0216/2018),

—  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. veljače 2018. o sastavu Europskog parlamenta i svoj prijedlog odluke Europskog vijeća priložen toj rezoluciji (1),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ustavna pitanja (A8-0207/2018),

1.  daje suglasnost za Nacrt odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Europskom vijeću i, radi obavijesti, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0029.


Postupak u slučaju nesolventnosti: ažurirani prilozi Uredbi ***I
PDF 321kWORD 49k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zamjeni priloga A Uredbi (EU) 2015/848 o postupku u slučaju nesolventnosti (COM(2017)0422 – C8-0238/2017 – 2017/0189(COD))
P8_TA(2018)0250A8-0174/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0422),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0238/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 23. svibnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0174/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. lipnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o zamjeni prilogâ A i B Uredbi (EU) 2015/848 o postupku u slučaju nesolventnosti

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/946).


Sporazum između Europske unije i Islanda o dodatnim pravilima u području vanjskih granica i viza za razdoblje od 2014. do 2020. ***
PDF 243kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Islanda o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza kao dio Fonda za unutarnju sigurnost za razdoblje od 2014. do 2020. (09228/2017 – C8-0101/2018 – 2017/0088(NLE))
P8_TA(2018)0251A8-0196/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća (09228/2017),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma između Europske unije i Islanda o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza kao dio Fonda za unutarnju sigurnost za razdoblje od 2014. do 2020. (09253/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 77. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0101/2018),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0196/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Islanda.


Sporazum između Europske unije i Švicarske Konfederacije o dodatnim pravilima u području vanjskih granica i viza za razdoblje od 2014. do 2020. ***
PDF 245kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Švicarske Konfederacije o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza kao dio Fonda za unutarnju sigurnost za razdoblje od 2014. do 2020. (06222/2018 – C8-0119/2018 – 2018/0032(NLE))
P8_TA(2018)0252A8-0195/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (06222/2018),

–  uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i Švicarske Konfederacije o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza kao dio Fonda za unutarnju sigurnost za razdoblje od 2014. do 2020. (06223/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 77. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0119/2018),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0195/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Švicarske Konfederacije.


Provedba preostalih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj *
PDF 238kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o provedbi preostalih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj (15820/1/2017 – C8-0017/2018 – 2018/0802(CNS))
P8_TA(2018)0253A8-0192/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (15820/1/2017),

–  uzimajući u obzir članak 4. stavak 2. Akta o pristupanju Republike Bugarske i Rumunjske, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0017/2018),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0192/2018),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.


Kohezijska politika i kružno gospodarstvo
PDF 369kWORD 61k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o kohezijskoj politici i kružnom gospodarstvu (2017/2211(INI))
P8_TA(2018)0254A8-0184/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 3., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegov članak 4., članak 11., članke 174. do 178., članak 191. i članak 349.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 7. stavak 2. i članak 11. stavak 2. Pariškog sporazuma, u kojima su prepoznate lokalna, podnacionalna i regionalna dimenzija klimatskih promjena i klimatskog djelovanja;

–  uzimajući u obzir nove ciljeve UN-a za održivi razvoj, a posebno cilj br. 7: „osigurati pristup cijenom pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve” i cilj br. 11: „učiniti gradove uključivima, sigurnima, izdržljivima i održivima”,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1) (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbamaˮ),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(7),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. siječnja 2018. o okviru za praćenje kružnog gospodarstva (COM(2018)0029),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2017. naslovljenu „Uloga pretvaranja otpada u energiju u kružnom gospodarstvu” (COM(2017)0034),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 26. siječnja 2017. o provedbi Akcijskog plana za kružno gospodarstvo (COM(2017)0033),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. pod naslovom „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća: Kako malim i srednjim poduzećima omogućiti pretvaranje ekoloških izazova u poslovne prilike” (COM(2014)0440),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. veljače 2012. naslovljenu „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu” (COM(2012)0060),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. srpnja 2012. naslovljenu „Pametni gradovi i zajednice – Europsko partnerstvo za inovacije” (C(2012)4701),

–  uzimajući u obzir studiju koju je naručila Komisija iz prosinca 2017. pod naslovom „Uključivanje pitanja zaštite okoliša u fondove kohezijske politike (EFRR, ESF, KF) – Rezultati, razvoj i kretanja tijekom tri programska razdoblja (2000.–2006., 2007.–2013., 2014.–2020.)”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o mogućnostima zelenog rasta za mala i srednja poduzeća(12),

–  uzimajući u obzir izjavu o pametnim otocima od 28. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0184/2018),

A.  budući da su lokalne i regionalne vlasti, koje su najviše upućene u lokalna i regionalna pitanja te su ključni akteri za učinkovitu provedbu kohezijske politike, također predvodnice prelaska na kružno gospodarstvo; budući da je europski model višerazinskog upravljanja, koji se temelji na aktivnoj i konstruktivnoj suradnji između različitih razina upravljanja i dionika, zajedno s odgovarajućim informacijama i aktivnom uključenosti građana, ključan za ostvarenje tog prelaska;

B.  budući da gradovi zauzimaju samo 3 % površine zemlje, no u njima živi više od polovine svjetskog stanovništva te se troši više od 75 % globalnih resursa i ispušta 60 – 80 % emisija stakleničkih plinova te budući da se očekuje da će se do 2050. u gradove preseliti 70 % svjetskog stanovništva;

C.  budući da je prelazak na jače gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom velika prilika, ali i izazov za EU, njegove države članice i njegove građane da se europsko gospodarstvo modernizira i bolje usmjeri prema održivosti; budući da je taj prelazak prije svega prilika za sve europske regije i lokalne vlasti koje su, kao razina vlasti, najbliže lokalnim zajednicama; budući da europskim regijama donosi prilike za razvoj i rast, a može im pomoći da izgrade održiv model kojim će se ostvariti ekonomski razvoj, promijeniti postojeći sektori, poboljšati njihova ravnoteža između trgovine i industrijske konkurentnosti povećanjem produktivnosti, stvoriti nova, visokokvalitetna radna mjesta i novi lanci vrijednosti;

D.  budući da se u EU-u trenutno oko 60 % otpada ne reciklira te da bi se ispitivanjem i uvođenjem novih kružnih modela poslovanja mogle stvoriti velike troškovne koristi i poslovne prilike u korist malih i srednjih poduzeća u EU-u:

E.  budući da postizanje ciljeva iz Pariškog sporazuma iziskuje pomak prema većoj dimenziji kružnog gospodarstva, čime će se bitno doprinijeti razvoju gospodarskog modela čiji cilj nije samo dobit već i zaštita okoliša;

F.  budući da kohezijska politika ne nudi samo prilike za ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova kao odgovor na lokalne i regionalne potrebe, već pruža i integrirani okvir politike kako bi se smanjile razlike u razvijenosti među europskim regijama, pomoglo pri rješavanju brojnih izazova u pogledu njihova razvoja, među ostalim podupiranjem učinkovite upotrebe resursa i održivog razvoja, kao i teritorijalne suradnje i izgradnje kapaciteta, te privuklo i poticalo privatno ulaganje;

G.  budući da se u aktualnom zakonodavnom okviru za kohezijsku politiku prelazak na kružno gospodarstvo ne spominje kao cilj, i budući da je održivi razvoj horizontalno načelo za korištenje sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, kako je definirano u članku 8. kao i u zajedničkom strateškom okviru (Prilog I.) Uredbe o zajedničkim odredbama, kojim će se omogućiti jačanje veze među postojećim instrumentima koji su usmjereni na projekte s naglaskom na kružnom gospodarstvu;

H.  budući da su mnogi tematski ciljevi koji su postavljeni kako bi europski strukturni i investicijski fondovi bili u skladu sa strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast kao i povezani ex ante uvjeti relevantni za ciljeve kružnog gospodarstva;

I.  budući da prema članku 6. Uredbe o zajedničkim odredbama operacije koje se podupiru iz europskih strukturnih i investicijskih fondova moraju biti u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom koje se tiče primjene prava Unije, uključujući posebno pravo u području okoliša;

J.  budući da je jedan od ciljeva kružnog gospodarstva smanjenje otpada na odlagalištima i da je apsolutni prioritet osigurati i očistiti zakonita i nezakonita odlagališta na teritoriju država članica;

K.  budući da je od 1. siječnja 2018. Kina zabranila uvoz otpadne plastike i nesortiranog otpadnog papira te da ta zabrana predstavlja izazov za Uniju u pogledu recikliranja s kojim se treba suočiti na regionalnoj i lokalnoj razini;

Uloga kohezijske politike u promicanju kružnog gospodarstva

1.  pozdravlja napore Komisije za pružanje potpore kružnom gospodarstvu u sklopu kohezijske politike, posebno preko aktivnosti informiranja, kako bi se državama članicama i regijama EU-a pomoglo u apsorpciji sredstava kohezijske politike za kružno gospodarstvo;

2.  napominje da prema Komisijinom izvješću o provedbi Akcijskog plana za kružno gospodarstvo potpora EU-a za inovacije, MSP-ove, gospodarstvo s niskim razinama ugljika i zaštitu okoliša u razdoblju 2014.–2020. iznosi 150 milijardi EUR, i da mnoga ta područja doprinose postizanju kružnog gospodarstva;

3.  napominje da je analiza ishoda pregovora o sporazumima o partnerstvu i operativnim programima u sklopu Europskog socijalnog fonda (ESF) za tekuće programsko razdoblje pokazala da se ESF koristio kako bi se poduprle mjere za uvođenje zelenijih modela organizacije rada i mjere u zelenom sektoru;

4.  napominje, međutim, da u aktualnom političkom okviru, kao što je istaknuto u studiji koju je naručila Komisija, nije moguće utvrditi puni doprinos kohezijske politike kružnom gospodarstvu; u tom pogledu skreće pozornost na činjenicu da kružno gospodarstvo kao takvo nije obuhvaćeno definicijom postojećih kategorija područja intervencije koje se koriste za dodjelu financijskih sredstava;

5.  poziva Komisiju da provede planirane mjere za kružno gospodarstvo uz poštovanje dobre regulatorne prakse, te naglašava potrebu za praćenjem provedbenih mjera;

6.  naglašava potrebu da se provede obveza Komisije u vezi s okvirom za praćenje kružnog gospodarstva(13) kako bi se povećao i ocjenjivao napredak ostvaren u prijelazu na kružno gospodarstvo na razini EU-a i država članica, a pritom smanjilo administrativno opterećenje;

7.  traži od Komisije da donese izvanrednu mjeru za čišćenje područja koja se koriste za nezakonito izlijevanje i zakapanje opasnog otpada koji ugrožava zdravlje te gospodarsku i socijalnu dobrobit lokalnog stanovništva;

8.  ističe ulogu koju imaju Okvirni program EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020. i program LIFE za razdoblje 2014. – 2020. u financiranju inovativnih projekata i pružanju potpore za smanjenje otpada, recikliranje i projekte ponovne uporabe koji su bitni za kružno gospodarstvo;

9.  napominje da je nekoliko regija svoje strategije pametne specijalizacije iskoristilo za postavljanje prioriteta povezanih s kružnim gospodarstvom i za usmjeravanje ulaganja u istraživanje i inovacije iz kohezijske politike prema tom cilju, što ima temeljnu ulogu u podupiranju ulaganja i infrastrukture koji odgovaraju potrebama malih i srednjih poduzeća; poziva regionalne vlasti da iskoriste te primjere dobre prakse za zajednički način rada i da primijene te strategije pametne specijalizacije;

10.  pozdravlja osnivanje Europskog centra izvrsnosti za učinkovitu upotrebu resursa za MSP-ove kao i platforme za potporu financiranju kružnog gospodarstva;

11.  ponavlja svoj stav da kružno gospodarstvo nadilazi gospodarenje otpadom i obuhvaća područja kao što su zelena radna mjesta, obnovljiva energija, učinkovita upotreba resursa, biogospodarstvo, poljoprivredna i ribarstvena politika s bioindustrijom čiji je cilj fosilna goriva zamijeniti prirodnim materijalima, upravljanje vodama, energetska učinkovitost, otpad od hrane, morski otpad, poboljšanje kvalitete zraka; istraživanje, razvoj i inovacije u povezanim područjima; potvrđuje, međutim, da je infrastruktura za gospodarenje otpadom ključni element za smanjenje linearnih obrazaca proizvodnje i potrošnje te da je potrebno podržati inovacije u području ekološkog dizajna kako bi se smanjila razina plastičnog otpada;

12.  podsjeća da je temeljni problem koji prvo treba riješiti tržište sekundarnih materijala, s obzirom na to da je, ako su sirovine jeftinije od recikliranih materijala, jasno da je prijelaz na zeleno gospodarstvo znatno usporen i da bi primjena strukturnih fondova mogla biti izgubljena u začaranom krugu; u tom kontekstu smatra da neki zakoni doneseni ad hoc (poput budućeg prijedloga Europske komisije o jednokratnoj upotrebi plastičnih proizvoda) i odgovarajuće oporezivanje na razini EU-a kao dio vlastitih sredstava u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru mogu biti odlučujući doprinos u prijelazu na kružno gospodarstvo;

13.  naglašava činjenicu da reciklirani materijali u prosjeku zadovoljavaju samo oko 10 % potražnje za materijalima u EU-u; uzimajući u obzir nova kretanja na svjetskim tržištima, osobito nedavnu zabranu uvoza otpadne plastike i nesortiranog otpadnog papira koju je uvela Kina, prepoznaje novi potencijal za regije i lokalne zajednice da ulažu u infrastrukturu za recikliranje, otvore nova zelena radna mjesta i suoče se s aktualnim izazovima s kojima se susreće EU;

14.  ističe postojanje i važnost ex ante uvjeta za europske strukturne i investicijske fondove u pogledu tematskog cilja očuvanja i zaštite okoliša i promicanja učinkovitosti resursa; posebno skreće pozornost na uvjet za „promicanje gospodarskih i ekološko održivih ulaganja u sektor otpada”; žali, međutim, zbog zanemarivanja hijerarhije otpada i nedostatka pouzdanih procjena učinka dugoročnih ishoda ulaganja u okviru strukturnih i investicijskih fondova;

15.  poziva na usklađivanje i veću suradnju među regijama, malim i srednjim poduzećima i ostalim javnim/privatnim subjektima radi uspostave novih tematskih platformi pametne specijalizacije, osobito između poljoprivredno-prehrambenog, energetskog i industrijskog sektora;

16.  naglašava važnost primjene hijerarhije otpada kao preduvjeta za postizanje kružnog gospodarstva kao i potrebu za većom transparentnošću u opskrbnom lancu radi učinkovitog praćenja i oporabe proizvoda i materijala na kraju životnog vijeka; nadalje, uviđa negativan trend ulaganja sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u niže razine hijerarhije otpada, posebno u postrojenja za mehaničku biološku obradu i spaljivanje, što u nekim slučajevima dovodi do viška kapaciteta i dugoročne ovisnosti o određenoj vrsti tehnologije, te time ugroziti postizanje ciljeva EU-a u pogledu recikliranja; podsjeća da bi se poticanjem poslovne zajednice da poštuje hijerarhiju trebali stvoriti dodatni materijali u izvorima resursa te potencijalni kanali za njihovu upotrebu u proizvodnji;

17.  podsjeća na nove ciljeve o otpadu za 2025., 2030. i 2035. godinu utvrđene revidiranim zakonodavstvom EU-a o otpadu i ističe da ostvarivanje tih ciljeva iziskuje političke obveze na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te ekonomska ulaganja; poziva države članice da u potpunosti iskoriste raspoloživa sredstva Unije za potporu tim ulaganjima i ističe da će to dovesti do velike koristi u vidu gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta;

18.  naglašava važnost regionalnih projekata za obradu preostalog otpada koji se uopće ne može reciklirati radi potpore proizvodnji održivih biogoriva druge generacije, nakon pažljivog odvajanja ili zasebnog prikupljanja u skladu s hijerarhijom otpada;

19.  poziva Komisiju da se pobrine da sve definicije koje se odnose na otpad budu usklađene s Okvirnom direktivom o otpadu i da budu dostupni usporedivi podaci o napretku država članica te lokalnih i regionalnih vlasti;

20.  naglašava važnost inicijative „Inovativne mjere za gradove“, u okviru koje su dosad odobrena sredstva EFRR-a za osam inovativnih projekata kružnog gospodarstva u gradovima, te poziva Komisiju da prati i ocjenjuje njihovu provedbu kako bi se oblikovale šire politike kružnog gospodarstva;

Kružno gospodarstvo kao pokretač održivog i regionalnog razvoja

21.  ističe važnost načela partnerstva i važnu ulogu svih dionika, posebno regionalnih i lokalnih vlasti te nevladinog sektora, uključujući MSP-ove i poduzeća socijalne ekonomije, tijekom sastavljanja sporazuma o partnerstvu i operativnih programa; poziva na istinsku uključenost partnera u procese politike, uz uspostavu međusektorskih partnerstva, i na adekvatno uvrštavanje ciljeva povezanih s kružnim gospodarstvom u programske dokumente; potiče države članice da u skladu s pristupom EU-a u pogledu kružnog gospodarstva razviju vlastite nacionalne strategije u tom području; skreće pozornost na to da lokalne vlasti mogu imati vodeću ulogu u ostvarivanju kružnog gospodarstva;

22.  naglašava važnost uloge javno-privatnih partnerstva u osmišljavanju i planiranju novih proizvoda i usluga pri čemu se u obzir uzima životni ciklus radi primjene četiri modela dizajniranja koji bi se mogli koristiti u kružnom gospodarstvu: dizajniranje za dugi životni vijek dizajniranje za zakup/usluge dizajniranje za ponovnu upotrebu u proizvodnji dizajniranje za oporabu materijala;

23.  naglašava da je potrebno izmijeniti i prilagoditi aktualne strategije i tržišne modele kako bi se regijama pomoglo u prelasku na taj održiviji oblik gospodarstva, čime će se istodobno doprinijeti njihovoj gospodarskoj, industrijskoj i okolišnoj konkurentnosti;

24.  poziva na provedbu kružnog gospodarstva u okviru koordiniranog višerazinskog upravljanja i načela partnerstva, uz potpunu transparentnost, uključivanje lokalnih zajednica i sudjelovanje šire javnosti;

25.  naglašava potrebu da se promiče veća suradnja među svim akterima koji su uključeni u procese kružnog gospodarstva;

26.  napominje da su projekti povezani s kružnim gospodarstvom koji su primili potporu kohezijske politike donijeli više koristi razvijenijim regijama; prepoznaje ograničene administrativne kapacitete manje razvijenih regija te stoga poziva nacionalne vlasti država članica i Komisiju da iskoriste sve postojeće mogućnosti za pružanje stručne pomoći i jačanje kapaciteta tih regija ne bi li im pomogle u povećanju njihovih kapaciteta te da stvore uvjete za postizanje skokovitog tehnološkog napretka provedbom većeg broja projekata koji ispunjavaju načela kružnog gospodarstva te razvojem partnerstva i uže suradnje s dionicima, kao što su stručnjaci za materijale, kemičari, proizvođači i subjekti koji recikliraju, osobito u okviru inicijative „Industrija 2020. i kružno gospodarstvo”;

27.  ističe da bi se prema procjenama prelaskom na biološke sirovine i biološke metode prerade do 2030. godišnje moglo uštedjeti do 2,5 milijardi tona ekvivalenata CO2, čime bi se višestruko povećala tržišta za biološke sirovine i nove potrošačke proizvode; naglašava da je održivo upravljanje prirodnim resursima i očuvanje biološke raznolikosti od ključne važnosti pri njihovoj transformaciji u biološke proizvode, materijale i goriva;

28.  smatra da je biogospodarstvo koje ključno za regionalni i lokalni razvoj jer ima potencijal za otvaranje radnih mjesta i ostvarivanje rasta u ruralnim područjima te tako povećava koheziju među regijama; poziva na korištenje više sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova za provedbu postojećih inovacija, preko politika za poticanje sudionika, uz daljnje poticanje inovacija u razvoju bioloških materijala, biorazgradivih materijala i materijala koji se mogu kompostirati proizvedenih iz zaliha biološke hrane za životinje kojom se održivo upravlja; podsjeća da se dosljednom primjenom biogospodarstva može također riješiti problem rasipanja hrane; poziva na bolju suradnju nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela u stvaranju sustava i platformi koje povezuju različite aktere u sektorima proizvodnje hrane, prijevoza, maloprodaje, potrošačkog sektora, sektora otpada i druge zainteresirane strane, čime se postižu veće sinergije za pronalaženje učinkovitih rješenja;

29.  ističe da bi, osim poticaja za lokalne, regionalne i nacionalne vlasti, poticaje trebalo dati i samim potrošačima koji bi stalno trebali biti informirani i koje bi trebalo poticati na promjenu ponašanja u pogledu gospodarenja otpadom te njegove proizvodnje i recikliranja kao i u pogledu pitanja u vezi s održivim rješenjima u njihovu svakodnevnom životu;

30.  poziva na bolji, lakši i transparentniji pristup financiranju za lokalne i regionalne vlasti, među ostalim jačanjem njihovih administrativnih kapaciteta i pojačanom suradnjom s EIB-om, u okviru Europskog savjetodavnog centra za ulaganja, kako bi se omogućilo veće ulaganje u zelena poslove, gospodarenje otpadom, pametnu specijalizaciju, daljnji razvoj ruralnih područja uključujući u pogledu potrebne infrastrukture i ekološki održivih tehnologija, prijelaz s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije i lokalnu energetsku tranziciju, uključujući energetsku učinkovitost, decentraliziranu distribuciju energije, inovacije u području čiste energije i kružno gospodarstvo; pozdravlja činjenicu da je EIB tijekom posljednjih pet godina osigurao oko 2,4 milijarde EUR za sufinanciranje projekata kružnog gospodarstva za gospodarenje otpadom, upravljanje vodama ili istraživanje i razvoj u području poljoprivrede; ističe važnost bolje koordinacije europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) u području kružnog gospodarstva, također da bi programi sadržavali regionalni pristup i da bi se bolje iskoristio regionalni potencijal obnovljivih izvora energije;

31.  poziva države članice, regionalna i lokalna tijela da potaknu uspostavu mreža za ponovnu uporabu i popravak te potporu za te mreže, posebno kada je riječ o onima koje će poslovati kao poduzeća socijalne ekonomije, kako bi se produljio životni vijek proizvoda ponovnom uporabom i popravljanjem, olakšavajući pristup tih mreža točkama za prikupljanje otpada te potičući uporabu ESI fondova, ekonomskih instrumenata, primjenu kriterija javne nabave ili drugih mjera u tom smislu;

32.  ističe da održivost životnog ciklusa ponovne upotrebe i recikliranja ovisi i o potrošnji energije u prijevozu; naglašava da to posebno vrijedi za ruralna područja gdje treba prijeći veće udaljenosti između mjesta za prikupljanje i mjesta obrada; poziva Komisiju, države članice i lokalna tijela da u svojim strategijama kružnog gospodarstva za ruralna područja uzmu u obzir pristup s obzirom na životni ciklus kako bi se izbjegle negativne ukupne posljedice na okoliš i klimu;

33.  ističe da se iz uzorka od 32 operativna programa pregledana za potrebe studije o uključivanju pitanja okoliša u fondove kohezijske politike njih devet bavi pitanjem kružnog gospodarstva, a njih šest zelenim radnim mjestima; pozdravlja trenutačne napore koje ulažu nacionalne i regionalne vlasti, no istodobno poziva države članice da pitanje kružnog gospodarstva bolje integriraju u svoje operativne i regionalne programe te sporazume o partnerstvu; poziva da se ta potpora dodijeli regijama kako bi se osigurao što je moguće neometaniji prelazak na kružno gospodarstvo;

34.  poziva države članice za zajamče da će kružno gospodarstvo biti na primjeren način uvršteno u obrazovne programe te stručno osposobljavanje i programe prekvalifikacije kao interdisciplinarni predmet kako bi se oblikovali novi stavovi koji će pomoći u utvrđivanju novih poslovnih modela i otvaranju novih radnih mjesta;

35.  Poziva nacionalne i regionalne vlasti zadužene za pripremu operativnih programa da tematiku kružnog gospodarstva snažnije uključi u programe teritorijalne suradnje, naročito u programe prekogranične suradnje kako bi se time implementirala prekogranična rješenja koja mogu generirati efikasnije i jeftinije rezultate.

36.  vjeruje da bi buduće planiranje europskih strukturnih i investicijskih fondova tijekom sljedećeg programskog razdoblja trebalo biti bolje koordinirano s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima za 2030., istodobnom uporabom pokazatelja koji su slični onima navedenima u Uredbi o upravljanju energetskom unijom kad je to moguće; poziva na donošenje ambiciozne i dosljedne strategije za države članice kako bi se na razini EU-a ostvarili postojeći obvezujući ciljevi ublažavanja klimatskih promjena;

37.  poziva države članice da iskoriste priliku za daljnju integraciju kružnog gospodarstva u svoje sadašnje operativne programe tijekom razdoblja revizije; smatra da bi Komisija trebala olakšati taj proces pružanjem pomoći državama članicama u analizi trenutnog stanja i mogućih područja u kojima bi se kružno gospodarstvo i njegova načela mogla dodati i primijeniti;

38.  smatra da treba dodatno ojačati ulogu europske teritorijalne suradnje u odgovaranju na izazove povezane s primjenom kružnog gospodarstva; poziva države članice da potiču prekograničnu suradnju, posebno preko europske teritorijalne suradnje, kako bi provele projekte kružnog gospodarstva; nadalje, naglašava važnost pronalaženja održivih rješenja u okviru pretpristupnih sporazuma sa zemljama koje nisu članice EU-a kako bi se odgovorilo na aktualne izazove, posebice u području onečišćenja zraka;

39.  naglašava nedovoljno iskorišten potencijal aktualnih makroregionalnih strategija za pomoć pri rješavanju izazova povezanih s provedbom kružnog gospodarstva, ne samo u državama članicama već i u trećim zemljama na istom zemljopisnom području; ističe da bi te strategije trebale biti usmjerene na prioritete kojima bi se poduprla uspostava tržišta sekundarnih sirovina za Uniju; poziva na razvoj inicijativa za suradnju EU-a sa susjednim zemljama;

40.  ponavlja svoj stav o važnosti izgradnje i održavanja adekvatnih kapaciteta u okviru lokalnih, regionalnih i nacionalnih javnih tijela, što je također vrlo relevantno za prelazak na kružno gospodarstvo; ističe važnu ulogu koju tehnička pomoć može imati u tom području; konstatira da regije i urbana područja imaju vitalnu ulogu u promicanju odgovornosti za energetsku tranziciju odozdo prema gore te su najpogodniji za testiranje i primjenu integriranih energetskih rješenja u izravnoj vezi s građanima; naglašava ulogu koju inicijativa za pametne gradove može imati u kružnom gospodarstvu promicanjem modela zelene tehnologije kao dijela strategija održivog urbanog razvoja; ističe da su održivi i „kružni” gradovi instrument za učinkovito kružno gospodarstvo;

41.  ističe važnost zelene javne nabave kao pokretača kružnog gospodarstva, s procijenjenim potencijalnim tržištem od 1,8 bilijuna EUR godišnje u pružanju javnih radova, robe i usluga(14);

42.  naglašava potrebu za energetskim regulatornim okvirom kojim se građane i energetske zajednice potiče da sudjeluju u energetskoj tranziciji na temelju prava da sami proizvode i konzumiraju kao i provedbom kontinuiranih programa potpore, zajamčenim prioritetnim pristupom mreži i prioritetnom distribucijom za obnovljivu energiju;

43.  potiče regionalne i lokalne vlasti da dodatno ulažu u obrazovne programe, stručno osposobljavanje i prekvalifikaciju radniku, kao i u kampanje za podizanje razine osviještenosti o koristima i prednostima svih mjera čiji je cilj provedba kružnog gospodarstva preko projekata kohezijske politike i da time povećaju sudjelovanje građana i utječu na ponašanje potrošača; ističe u tom smislu potencijal Europskog socijalnog fonda; naglašava da mora poticati mlade poduzetnike na prelazak na kružno gospodarstvo, posebno u regijama s niskom razinom prihoda i rasta; ističe također da kružno gospodarstvo predstavlja priliku da ruralna područja suzbiju problem depopulacije, da diversificiraju svoja gospodarstva i da se zaštite od rizika; u tom pogledu ističe da su ruralnim područjima potrebni poticaji za prijelaz na održive lance vrijednosti; naglašava da je važno razviti posebnu strategiju za otočne regije;

44.  potiče Komisiju da promiče lokalni razvoj pod vodstvom zajednice i integrirana teritorijalna ulaganja kako bi se dionicima na lokalnoj razini pomoglo da kombiniraju izvore financiranja i osmisle lokalne inicijative usmjerene na kružno gospodarstvo;

45.  primjećuje da 80 % morskog otpada potječe iz kopnenih izvora; stoga naglašava da je važno riješiti problem onečišćavanja mora i kopna otpadom djelovanjem na lokalnoj i regionalnoj razini koje donosi ekološku korist i korist za ljudsko zdravlje; poziva države članice, regionalna i lokalna tijela da usredotoče svoje napore na sprečavanje stvaranja otpada na kopnu;

46.  poziva Komisiju da u kontekstu europskog semestra razmotri utjecaj izračuna državnog deficita regionalnih i nacionalnih ulaganja koja se sufinanciraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u projektima koji se tiču kružnog gospodarstva;

47.  pozdravlja prijedlog da se revidira Direktiva 98/83/EZ o pitkoj vodi, što će olakšati prijelaz na kružno gospodarstvo smanjenjem plastičnog otpada od voda u boci i dovesti do velike uštede energije i efikasnog upravljanja izvorima pitke vode;

Kružno gospodarstvo u okviru kohezijske politike nakon 2020.

48.  poziva Komisiju da u sljedećem programskom razdoblju osmisli relevantnu metodologiju praćenja i odgovarajuće pokazatelje u cilju boljeg praćenja doprinosa kohezijske politike postizanju kružnog gospodarstva kako bi se dobila preciznija slika ekoloških i socio-ekonomskih uvjeta;

49.  ističe da se velika potpora za ostvarenje prijelaza na kružno gospodarstvo pruža i iz drugih programa kao što su LIFE, COSME i Obzor 2020.; naglašava važnost poboljšanja sinergija između navedenih instrumenata kako bi se postigli ciljevi utvrđeni u akcijskom planu Komisije za kružno gospodarstvo;

50.  poziva Komisiju da u kontekstu novih zakonodavnih prijedloga za budući okvir kohezijske politike razvije odgovarajuće ex ante uvjete u pogledu ostvarivanje kružnog gospodarstva; smatra da bi strategije kružnog gospodarstva trebalo razvijati u partnerstvu s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima te ekonomskim i socijalnim partnerima;

51.  poziva Komisiju da se pobrine za to da se u okviru programa Obzor 2020. još više pozornosti i sredstava usmjerava na projekte inovacija i istraživanja u području kružnoga gospodarstva;

52.  ističe važnost jačanja potpore kohezijske politike za održiv urbani i ruralni razvoj te poziva na to da se ciljevima povezanim s kružnim gospodarstvom u tom kontekstu prida istaknutija uloga; traži da se nastavi s inovativnim urbanim i ruralnim mjerama u tom području i poziva Komisiju da pri pripremi prijedloga za budućnost što bolje iskoristi iskustvo iz razdoblja 2014. – 2020.; poziva na uvođenje fleksibilnog, prilagođenog pristupa provedbi Plana za gradove, pri čemu će se davati poticaji i smjernice kako bi se u punoj mjeri iskoristio potencijal gradova u provedbi kružnog gospodarstva;

53.  poziva Komisiju da Platformu europskih dionika kružnog gospodarstva pretvori u mjesto razmjene najboljih praksi kako bi se za prijelaz na kružno gospodarstvo što bolje iskoristili resursi kohezijske politike;

54.  naglašava međusobnu povezanost kružnog gospodarstva i ublažavanja klimatskih promjena i stoga poziva na izdvajanje više sredstava za kružno gospodarstvo i ulaganja povezanih s klimom u okviru kohezijske politike nakon 2020.; nadalje, ističe da bi u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) troškove povezane s borbom protiv klimatskih promjena općenito trebalo povećati u odnosu na sadašnji okvir;

o
o   o

55.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.
(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 303.
(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 281.
(7) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.
(10) SL C 101, 16.3.2018., str. 111.
(11) SL C 265, 11.8.2017., str. 65.
(12) SL C 353, 27.9.2016., str. 27.
(13) Komunikacija Komisije od 16. siječnja 2018. o okviru za praćenje kružnog gospodarstva (COM(2018)0029).
(14) „Kupujmo zeleno! – Priručnik o zelenoj javnoj nabavi”, 3. izdanje, Europska komisija, 2016.


Dodatna makrofinancijska pomoć Ukrajini ***I
PDF 332kWORD 51k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Ukrajini (COM(2018)0127 – C8-0108/2018 – 2018/0058(COD))
P8_TA(2018)0255A8-0183/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0127),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0108/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europskog parlamenta i Vijeća usvojenu zajedno s Odlukom br. 778/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 29. svibnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0183/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. lipnja 2018. radi donošenja Odluke (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Ukrajini

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2018/947).

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKA IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA I KOMISIJE

Europski parlament, Vijeće i Komisija podsjećaju da je preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći da zemlja korisnica poštuje djelotvorne demokratske mehanizme – uključujući višestranački parlamentarni sustav – i vladavinu prava te da jamči poštovanje ljudskih prava.

Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje prate ispunjavanje tog preduvjeta tijekom cijelog ciklusa makrofinancijske pomoći Unije.

S obzirom na neispunjene uvjete u pogledu borbe protiv korupcije i s time povezano otkazivanje trećeg obroka prethodnog programa makrofinancijske pomoću u okviru Odluke (EU) 2015/601, Europski parlament, Vijeće i Komisija ističu da će daljnja makrofinancijska pomoć biti uvjetovana napretkom u borbi protiv korupcije u Ukrajini. U tu svrhu, u memorandumu o razumijevanju koji će se sklopiti između Europske unije i Ukrajine treba odrediti gospodarskopolitičke i financijske uvjete koji će, među ostalim, sadržavati obveze u pogledu jačanja upravljanja, administrativnih kapaciteta i institucionalnog okvira, osobito za borbu protiv korupcije u Ukrajini, a posebno u pogledu sustava provjere imovinskih kartica, provjere podataka o stvarnom vlasništvu tvrtki i djelotvornog specijaliziranog antikorupcijskog suda, u skladu s preporukama Venecijanske komisije. Treba utvrditi i uvjete u pogledu borbe protiv pranja novca i izbjegavanja plaćanja poreza. U skladu s člankom 4. stavkom 4., ako ti uvjeti ne budu ispunjeni, Komisija privremeno suspendira ili ukida isplatu makrofinancijske pomoći Unije.

Uz redovito obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća o razvoju situacije u pogledu te pomoći i dostavu sve relevantne dokumentacije, Komisija nakon svake isplate javno izvještava o ispunjenju svih gospodarskopolitičkih i financijskih uvjeta povezanih s tom isplatom, a posebno onih povezanih s borbom protiv korupcije.

Europski parlament, Vijeće i Komisija podsjećaju na to da se makrofinancijskom pomoći Ukrajini doprinosi vrijednostima koje se dijele s Europskom unijom, među kojima su i održiv i društveno odgovoran razvoj koji vodi do stvaranja radnih mjesta i smanjenja siromaštva, kao i predanost snažnom civilnom društvu. Komisija će Nacrtu provedbene odluke Komisije kojom se odobrava memorandum o razumijevanju priložiti i analizu očekivanog društvenog učinka makrofinancijske pomoći. U skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 ta će analiza biti podnesena Odboru država članica, a Parlamentu i Vijeću stavljena na raspolaganje kroz registar postupaka odbora.

(1) SL L 218, 14.8.2013., str. 15.


Pregovori o modernizaciji Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea
PDF 340kWORD 54k
Preporuka Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o pregovorima o modernizaciji Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea (2018/2018(INI))
P8_TA(2018)0256A8-0158/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. te glavu V., osobito članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), kao i dio peti Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 218. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir postojeći Sporazum o pridruživanju između Republike Čilea i Europske unije,

–  uzimajući u obzir početak pregovora 16. studenoga 2017. između Europske unije i Čilea o moderniziranom sporazumu o pridruživanju,

–  uzimajući u obzir donošenje pregovaračkih smjernica Vijeća za taj sporazum 13. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu s 25. sastanka Zajedničkog parlamentarnog odbora EU-a i Čilea od 22. siječnja 2018.,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 14. rujna 2017. Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima oko modernizacije trgovinskoga stupa Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o političkim odnosima EU-a s Latinskom Amerikom(2),

–  uzimajući u obzir izjavu s foruma za civilno društvo između EU-a i CELAC-a od 11. svibnja 2015. pod naslovom „Jednakost, prava i demokratska participacija za stanovništvo europskih te latinoameričkih i karipskih zemalja”,

–  uzimajući u obzir članak 108. stavak 4. i članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0158/2018),

A.  budući da Čile i EU dijele zajedničke vrijednosti i imaju bliske kulturne, gospodarske i političke veze;

B.  budući da su Čile i EU bliski partneri u rješavanju regionalnih i globalnih izazova, kao što su klimatske promjene, međunarodna sigurnost, održivi razvoj i globalno upravljanje;

C.  budući da je Čile snažan zagovornik demokracije i ljudskih prava, slobodne i otvorene trgovine i multilateralizma; budući da je ta zemlja također ključni član Pacifičkog saveza, Organizacije američkih država (OAS) i Unije južnoameričkih država (UNASUR), te zemlja visokog dohotka i članica OECD-a;

D.  budući da je Čile važan čimbenik u regionalnim pitanjima, primjerice kao zemlja jamac u kolumbijskom mirovnom procesu i pregovorima koji se vode u Santo Domingu između venezuelske vlade i oporbe; budući da se Čile povukao iz pregovora koji se vode u Venezueli jer nisu ostvareni minimalni uvjeti za demokratske predsjedničke izbore i institucijsku normalizaciju;

E.  budući da je Okvirni sporazum o sudjelovanju Čilea u operacijama EU-a za upravljanje krizama na snazi od siječnja 2014.; budući da Čile sudjeluje u misiji EUFOR ALTHEA u Bosni i Hercegovini kao i u nizu mirovnih operacija UN-a, što je odraz njegove predanosti globalnom miru i sigurnosti;

F.  budući da su nedavni parlamentarni i predsjednički izbori ponovno pokazali stabilnu i zrelu narav čileanske demokracije; budući da je Čile ostvario korist od snažnog gospodarskog rasta te je posljednjih desetljeća jedno od najbrže rastućih gospodarstava Južne Amerike; budući da su reformska nastojanja u toj zemlji još uvijek u tijeku;

G.  budući da je nedavnom dekriminalizacijom pobačaja u određenim okolnostima pokazana povećana otvorenost čileanskoga društva prema osnaživanju žena i djevojčica;

H.  budući da se prema Indeksu ljudskoga razvoja za 2016. Čile ubraja u kategoriju zemalja vrlo visokoga ljudskoga razvoja i prva je latinskoamerička zemlja na tom popisu i zauzima 38. mjesto u svijetu, ispred sedam država članica EU-a;

I.  budući da je postojeći Sporazum o pridruživanju imao ključnu ulogu u produbljivanju političkih odnosa između EU-a i Čilea i znatnom povećanju trgovinskih i investicijskih tokova; budući da se kontinuiranim poštovanjem vladavine prava i stabilnog pravnog i političkog okvira omogućuje i Čileu i EU-u da imaju slobodno poduzetništvo te potiče odgovarajuće investicijsko okruženje koje obuhvaća zaštitne mjere načela pravne sigurnosti;

J.  budući da su u posljednjih nekoliko godina i EU i Čile s drugim partnerima sklopili ambicioznije i sveobuhvatnije sporazume; budući da modernizacija Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea stoga ima potencijal za znatno produbljivanje postojećih odnosa, uključujući odnose u područjima vanjskih poslova i sigurnosti;

K.  budući da se u budućem Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Čilea mora u potpunosti odražavati transformativna priroda Programa održivog razvoja do 2030. i uloga međunarodne razvojne suradnje u ostvarivanju ciljeva održivoga razvoja;

L.  budući da bi ažurirani Sporazum o pridruživanju, zajedno sa sporazumima s Meksikom i Mercosurom o kojima su u tijeku pregovori, ojačao ulogu EU-a kao ključnog saveznika u Latinskoj Americi, istovremeno kada ostali akteri, kao što su Kina i Rusija, sve više pokušavaju steći utjecaj u regiji;

M.  budući da je Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Čilea u više navrata izrazio svoju potporu za modernizaciju Sporazuma o pridruživanju, posljednji put u zajedničkoj izjavi usvojenoj na 25. sastanku održanom 22. siječnja 2018.;

1.  preporučuje sljedeće Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

Opća načela

Multilateralizam te regionalna i međunarodna suradnja

Politički dijalog i suradnja

Institucionalne odredbe

   (a) da znatno osnaže suradnju između Čilea i EU-a, dvaju partnera bliskih stavova, u okruženju u kojem vladaju nove neizvjesnosti u međunarodnim odnosima, na temelju zajedničkih vrijednosti i načela demokracije, borbe protiv klimatskih promjena, jamčenja rodne ravnopravnosti, vladavine prava, dobrog upravljanja, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda;
   (b) da osiguraju da modernizirani sporazum s Čileom bude ambiciozan, sveobuhvatan i uravnotežen, te da se njime donose konkretne koristi za građane, poduzeća i gospodarstva obiju strana; da osiguraju da taj sporazum prednjači među najnaprednijim sporazumima koje je EU sklopio s trećim zemljama;
   (c) da ojačaju dimenziju ljudskih prava u okviru suradnje između EU-a i Čilea u svjetlu strategije EU-a i Čilea za ljudska prava za razdoblje od 2016. do 2020.; da uvrste zajedničku predanost zaštiti i promicanju ljudskih prava, temeljnih sloboda, rodne ravnopravnosti i prava manjina kao što su zajednica LGBTI i autohtono stanovništvo s primjenjivim mehanizmima za praćenje, redovno izvješćivanje i rješavanje sporova; da potaknu Čile da pronađe rješenja za situaciju s autohtonim narodom Mapuche i drugim autohtonim narodima; da nastave s praksom uključivanja klauzule o ljudskim pravima u sve buduće sporazume o pridruživanju; da nastave redoviti dijalog između EU-a i Čilea o ljudskim pravima s ciljem jačanja institucionalnog okvira i javnih politika za promicanje ljudskih prava, među ostalim u okviru multilateralne suradnje;
   (d) da potaknu Čile da zajamči odgovarajuće pravne postupke i pošteno suđenje potpuno u skladu s međunarodnim normama;
   (e) da nastoje poticati održiv socioekonomski razvoj, borbu protiv siromaštva i smanjenje nejednakosti u svjetlu obveze Čilea o postizanju ciljeva održivog razvoja u okviru Programa do 2030.;
   (f) da podupru Čile u poboljšanju obrazovnih normi i programa, uz jamčenje da osobe s najnižim prihodima imaju potpun pristup visokom obrazovanju; da ojačaju vezu između sveučilišta i tržišta rada, prevladavajući neusklađenost vještina i promičući zapošljavanje mladih;
   (g) da potaknu zaštitu socijalnih i okolišnih prava te zajamče stvarnu provedbu konvencija Međunarodne organizacije rada, kao i iskorjenjivanje prisilnog i dječjeg rada;
   (h) da ojačaju dijalog i suradnju u pogledu regionalnih i globalnih izazova, kao što su organizirani kriminal, trgovina drogama, rastuće nejednakosti, migracije, terorizam i klimatske promjene, uključujući provedbu Programa održivog razvoja do 2030.; da podupru suradnju između EU-a i Čilea u upravljanju migracijama te da uspostave mehanizme za ponovni prihvat, uključujući za osobe bez državljanstva i državljane trećih zemalja;
   (i) da podsjete na važnost multilateralnog programa i da se bilateralnim pregovorima nikada ne smije potkopati težnja za ostvarenjem multilateralnog napretka;
   (j) da doprinesu jačanju multilateralizma i međunarodne suradnje radi promicanja međunarodne sigurnosti i učinkovitog nošenja s globalnim izazovima; da unaprijede koordinaciju u pogledu stajališta koje obje strane zauzimaju u međunarodnim organizacijama i forumima;
   (k) da potaknu Čile da nastavi podržavati programe regionalne integracije i suradnje, prvenstveno Pacifički savez, uzimajući u obzir ohrabrujuće rezultate koje ostvaruje kao istinski aktivni pokretač gospodarske integracije članica u regiji, kao i UNASUR te Zajednicu latinoameričkih i karipskih država (CELAC); da prouče mogućnost da EU stekne status promatrača u Pacifičkom savezu;
   (l) da osiguraju svrsishodan redoviti dijalog u svim bitnim pitanjima, oslanjajući se na postojeće formate te ih proširujući; da mobiliziraju raspoloživa sredstva posredstvom Instrumenta za partnerstvo radi ostvarivanja strateških ciljeva;
   (m) da omoguće blisku suradnju u području sigurnosti i obrane, posebno u pogledu sprečavanja sukoba, upravljanja krizama, pomorske sigurnosti, razoružanja i neširenja oružja; da omoguće veće sudjelovanje Čilea u misijama i operacijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a;
   (n) da omoguće povećanu suradnju u borbi protiv terorizma, organiziranog kriminala i kiberkriminala te u sprečavanju radikalizacije i prekograničnog kriminala, a da se pritom ne dovode u pitanje građanske slobode i temeljna prava; da poduzmu mjere u kontekstu globalne borbe protiv terorizma jačanjem mehanizama, mjera i tijela za globalnu i regionalnu suradnju u skladu s međunarodnim pravom i načelima Povelje Ujedinjenih naroda;
   (o) da povećaju suradnju u borbi protiv korupcije, pranja novca i utaje poreza; da u sporazum uvrste odredbe o dobrom poreznom upravljanju i normama transparentnosti kojima se potvrđuje predanost strana primjeni međunarodnih normi u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza;
   (p) da podsjete da korupcija ugrožava ljudska prava, jednakost, socijalnu pravdu, trgovinu i pravedno tržišno natjecanje, čime se sprječava gospodarski rast; da uvrste posebne dijelove u kojima se navode jasne i čvrste obveze i mjere za borbu protiv korupcije u svim njezinim oblicima i za provedbu međunarodnih normi i multilateralnih konvencija za borbu protiv korupcije;
   (q) da olakšaju mobilnost između EU-a i Čilea; da potiču razmjene mladih i studenata, programe stipendija i tečajeve osposobljavanja, među ostalim i u okviru programa ERASMUS+; da ulože dodatne napore u cilju potpunog uzajamnog priznavanja akademskih kvalifikacija te modernizacije, dostupnosti i internacionalizacije visokog obrazovanja;
   (r) da promiču prijenos znanstvenog i tehnološkog znanja i unaprijede suradnju u području istraživanja i suradnje, uz potpuno iskorištavanje postojećih programa kao što je Obzor 2020.;
   (s) da promiču i jačaju odnose u području međunarodne suradnje, oslanjajući se na Memorandum o razumijevanju o međunarodnoj suradnji potpisan 2015.; da stvore nove mehanizme za proširenje i jačanje trostrane i regionalne suradnje s trećim stranama unutar i izvan Latinske Amerike kroz programe kao što su EUROsociAL+ i Euroclima+ te suradnje u području politika o drogama kao što je COPOLAD;
   (t) da izrade metodologiju kojom će se prikazati učinci moderniziranoga sporazuma na muškarce i žene te da te rezultate iskoriste kao osnovu za pripremu politika za postizanje rodne ravnoteže;
   (u) da ponovno potvrde zajedničku predanost Pariškom klimatskom sporazumu i Programu održivog razvoja do 2030. te da omoguće blisku suradnju EU-a i Čilea u području zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena; da učvrste partnerstvo u pogledu tehničke i političke suradnje u središnjim područjima koja se odnose na okoliš, uključujući emisije CO2 u međunarodnom prijevozu, očuvanje biološke raznolikosti te održivu proizvodnju i potrošnju; da potiču unaprijeđenu suradnju u području kružnoga gospodarstva kako bi se poboljšala učinkovitost resursa, održiva upotreba prirodnih resursa, ekoinovacije i gospodarenje vodama; da povećaju potporu za projekte za ublažavanje učinaka klimatskih promjena;
   (v) da učvrste suradnju na istraživanju i razvoju te na upotrebi EU-ova programa Copernicus u području podataka o satelitskom promatranju Zemlje u okolišne svrhe;
   (w) da potiču kulturnu suradnju te da podupru dijasporu u Čileu i u EU-u radi pružanja potpore vanjskim ulaganjima i u EU-u i u Čileu;
   (x) da potvrde da je pristup vodi ljudsko pravo;
   (y) da zajamče da Sporazum o pridruživanju bude utemeljen na snažnoj parlamentarnoj participaciji s pomoću jačanja postojećih odredbi i mehanizama suradnje kako bi se povećao doprinos njegovoj provedbi i nadzor nad njom, posebno u okviru postojećeg međuparlamentarnog formata Zajedničkog parlamentarnog odbora; da se pobrinu da Zajednički parlamentarni odbor dobije pravo uvida u relevantne informacije u vezi s provedbom Sporazuma o pridruživanju;
   (z) da osiguraju odgovarajuće sudjelovanje civilnog društva i tijekom pregovora i u fazi provedbe Sporazuma o pridruživanju, uključujući ali ne ograničavajući se na Zajednički savjetodavni odbor; naglašava da je potrebno uspostaviti institucionalizirani mehanizam kako bi se omogućio politički dijalog u kojemu sudjeluju organizacije civilnoga društva u objema regijama;
   (aa) da odmah i u cijelosti obavještavaju Parlament u svim fazama pregovora u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a; to podrazumijeva dostavljanje Parlamentu pregovaračkih tekstova i zapisnika sa svakog kruga pregovora; u tom pogledu pozdravlja odluku Vijeća od 22. siječnja 2018. o objavljivanju pregovaračkog mandata dodijeljenog Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici u studenome 2017.;
   (ab) da shvate nedavno objavljivanje pregovaračkih smjernica kao važan presedan i obvežu se na objavljivanje svih pregovaračkih smjernica za međunarodne sporazume u budućnosti;
   (ac) da ubrzaju pregovore o Sporazumu o pridruživanju kako bi ga Parlament mogao ratificirati prije kraja aktualnog saziva;
   (ad) da na svim razinama osiguraju poštovanje dugotrajne prakse da se novi sporazumi ne primjenjuju privremeno dok Parlament ne da suglasnost;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Čilea.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0354.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0345.


Odnosi EU-a i NATO-a
PDF 278kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o odnosima EU-a i NATO-a (2017/2276(INI))
P8_TA(2018)0257A8-0188/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona,

–  uzimajući u obzir Sjevernoatlantski ugovor,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 28. lipnja i 15. prosinca 2016. te 9. ožujka, 22. lipnja i 15. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. svibnja 2015. i 14. studenoga 2016. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, od 6. prosinca 2016. o suradnji EU-a i NATO-a, od 6. ožujka, 18. svibnja i 17. srpnja 2017. o globalnoj strategiji EU-a i od 19. lipnja i 5. prosinca 2017. o provedbi zajedničkog skupa prijedloga, koje su 6. prosinca 2016. podržala vijeća EU-a i NATO-a,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Europskog vijeća i Komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016., zajednički skup 42 prijedloga koji su 6. prosinca 2016. podržala vijeća EU-a i NATO-a i izvješća o napretku od 14. lipnja i 5. prosinca 2017. o njihovoj provedbi te novi skup 32 prijedloga, koji su ta dva vijeća podržala 5. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir ishod sjednica Vijeća za vanjske poslove (uključujući obranu), održanih 13. studenoga 2017. i 6. ožujka 2018., posebno u odnosu na suradnju EU-a i NATO-a,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. upućenu Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Europskom obrambenom akcijskom planu (COM(2016)0950),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice/Visoke predstavnice od 10. studenoga 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o poboljšanju vojne mobilnosti u Europskoj uniji (JOIN(2017)0041) i povezani Akcijski plan predstavljen u ožujku 2018.,

–  uzimajući u obzir obrambeni paket koji je Komisija predstavila 7. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće glavnog tajnika NATO-a za 2017. objavljeno 15. ožujka 2018. (JOIN(2018)0005),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 439 Parlamentarne skupštine NATO-a od 9. listopada 2017. o tješnjoj suradnji EU-a i NATO-a,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 440 Parlamentarne skupštine NATO-a od 9. listopada 2017. o industrijskoj bazi europske obrane,

–  uzimajući u obzir izvješće Obrambenog i sigurnosnog odbora Parlamentarne skupštine NATO-a od 8. listopada 2017. o suradnji NATO-a i EU-a nakon Varšave, zajedno s prilogom Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji(2),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 23. studenoga 2016. i 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike(3),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. prosinca 2016. i 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ustavnim, pravnim i institucijskim posljedicama zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona(5),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0188/2018),

A.  budući da su u vremenu geopolitičkih previranja i brze degradacije strateškog okruženja naše vrijednosti, kao što su liberalna demokracija, multilateralizam, ljudska prava, mir, razvoj i vladavina prava, na kojima se temelji Europska unija i transatlantske veze, međunarodni sustav koji se temelji na pravilima te europsko jedinstvo i kohezija suočeni s izazovima;

B.  budući da dvije velike zapadne organizacije EU i NATO napreduju u jačanju svoje suradnje u rješavanju složenih konvencionalnih i hibridnih izazova, rizika i prijetnji koje uzrokuju državni i nedržavni akteri, uglavnom s istoka i juga; budući da gomilanje kriza koje destabiliziraju europsko susjedstvo predstavlja prijetnju i unutarnjoj i vanjskoj sigurnosti; budući da ni jedna ni druga organizacija ne raspolaže svim instrumentima kako bi sama rješavala te sigurnosne izazove te da se svaka od njih može s njima nositi bolje kroz međusobnu suradnju; budući da su EU i NATO neophodni za jamčenje sigurnosti Europe i njezinih građana;

C.  budući da suradnja EU-a i NATO-a ne bi smjela sama sebi biti cilj, već način da se usklađivanjem misija i raspoloživih sredstava ostvaruju zajednički sigurnosni prioriteti i ciljevi; budući da države članice EU-a i članice NATO-a raspolažu zajedničkim snagama; budući da EU i NATO zajedno mogu učinkovito koristiti resurse i učinkovitije aktivirati širok raspon postojećih instrumenata kako bi odgovorili na sigurnosne izazove;

D.  budući da je NATO vojni savez, a Europska unija to nije; budući da je EU globalni strateški akter i jamac sigurnosti, koji raspolaže jedinstvenim i širokim rasponom instrumenata i alata za sveobuhvatno rješavanje trenutačnih izazova s pomoću svojih raznih politika; budući da Europska unija u kontekstu globalne strategije i u skladu s njezinim ciljevima jača vlastitu odgovornost za svoju sigurnost i obranu, svoju ulogu partnera u postizanju međunarodnog mira i sigurnosti te svoju sposobnost da samostalno djeluje i istodobno jača svoj doprinos NATO-u i potiče tješnju suradnju;

E.  budući da je glavna odgovornost NATO-a zajednička obrana njegovih članica; budući da je EP svjestan NATO-ovih smjernica da njegove članice tijekom jednog desetljeća troše 2 % svojeg BDP-a na obranu kako bi se održali odgovarajući obrambeni kapaciteti; budući da je NATO, kao ključan sigurnosni partner EU-a, i dalje neophodno jamstvo interoperabilnosti kapaciteta zajedničkih snaga i usklađenosti njihovih postupaka nabave;

F.  budući da bi EU i NATO trebali biti komplementarni u pogledu sigurnosti kako bi bolje rješavali nove, dosad nezabilježene i višestruke sigurnosne izazove; budući da bi u područjima koja su tim dvjema organizacijama zajednička suradnja također trebala biti tješnja i učinkovitija;

G.  budući da se i EU i NATO bave upravljanjem krizama, a u tome bi bili učinkovitiji kada bi djelovali uistinu usklađeno i optimalno koristili svoju stručnost i resurse; budući da EU, u skladu sa svojom globalnom strategijom, jača zajednički pristup vanjskim sukobima i krizama te osnažuje način odgovora na prijetnje i izazove u pogledu povezanosti unutarnje i vanjske sigurnosti s pomoću civilnih ili vojnih sredstava;

H.  budući da su NATO i EU na sastanku na vrhu NATO-a održanom u Varšavi 2016. istaknuli područja u kojima će ojačati suradnju u kontekstu zajedničkih izazova na istoku i jugu, uključujući borbu protiv hibridnih prijetnji, jačanje otpornosti, izgradnju obrambenih kapaciteta, kiberobranu, pomorsku sigurnost i vježbe; budući da su u prosincu 2016. ministri vanjskih poslova članica NATO-a odobrili 42 mjere za unapređenje suradnje EU-a i NATO-a u dogovorenim područjima i da su u prosincu 2017. dogovorena dodatna područja za zajedničku suradnju;

I.  budući da je partnerstvo EU-a i NATO-a neophodno za suzbijanje hibridnih prijetnji, posebice za borbu protiv netočnih informacija i namjernih dezinformacija i jačanje otpornosti; budući da je potrebno jasno razgraničiti nadležnosti i političke strategije obiju institucija;

J.  budući da je došlo do naglog porasta aktivnosti Rusije; budući da se s obzirom na postojeći rizik slabljenja transatlantske veze i solidarnosti između država članica EU-a, njihov zajednički strateški pristup u pogledu Rusije mora osnažiti; budući da su i EU i NATO zabrinuti zbog sve odlučnijeg vojnog postupanja Rusije; budući da su politička manipulacija i kibernapadi također razlog za zabrinutost; budući da je Unija reagirala na rusko uplitanje u unutarnja europska pitanja, kojim je prekršeno međunarodno pravo i norme; budući da otpornost jest, a bit će i dalje, ključan element zajedničke obrane;

K.  budući da je južno susjedstvo suočeno s dosad nezabilježenom nestabilnošću i da predstavlja strateški važan izazov kako za države članice EU-a tako i za članice NATO-a, osobito za one na vanjskim granicama;

L.  budući da su kibernapadi sve češći i sofisticiraniji; budući da je NATO 2014. utvrdio da je kiberobrana dio temeljnih zadaća zajedničke obrane tog saveza, a 2016. potvrdio kiberprostor kao područje operativnog djelovanja, uz kopno, zrak i more; budući da se EU i NATO mogu nadopunjavati u svojim naporima; budući da je potrebno poticati jaču suradnju država članica EU-a u području kibersigurnosti i da je u tom području potreban koordiniran pristup svih država članica EU-a;

M.  budući da su NATO i EU u prosincu 2017. odlučili pojačati svoju suradnju u borbi protiv terorizma, prvenstveno većom razmjenom informacija i poboljšanjem nacionalne otpornosti;

N.  budući da i EU i NATO u Europi koriste istu prometnu infrastrukturu, koja je ključan čimbenik u brzom raspoređivanju vojnih snaga, te budući da je vojna mobilnost nedavno prepoznata kao prioritet u suradnji tih dviju organizacija;

O.  budući da, prema najnovijim anketama centra Pew Research Center, NATO uživa snažnu javnu potporu, koja u većini zemalja članica NATO-a bilježi rast;

Konkretnije partnerstvo

1.  uvjeren je da EU i NATO dijele iste vrijednosti u cilju postizanja međunarodnog mira i sigurnosti, da su suočeni sa sličnim strateškim izazovima te da, s obzirom na to da imaju 22 iste članice, imaju slične strateške i obrambene interese, uključujući zaštitu svojih građana od svih prijetnji; smatra da je strateško partnerstvo između EU-a i NATO-a neophodno za rješavanje tih sigurnosnih izazova; ističe da bi se suradnjom EU-a i NATO-a trebale nadopunjavati i uzajamno poštovati njihove posebnosti i uloge;

2.  naglašava sljedeća važna načela strateškog partnerstva EU-a i NATO-a: otvorenost i transparentnost uz puno poštovanje samostalnosti odlučivanja i postupaka obiju organizacija, uključivost i reciprocitet ne dovodeći u pitanje posebnosti sigurnosne i obrambene politike bilo koje države članice; ističe da suradnja s državama člancima EU-a koje nisu članice NATO-a i zemljama članicama NATO-a koje nisu članice EU-a predstavlja sastavni dio suradnje EU-a i NATO-a;

3.  uvjeren je da je NATO za svoje članice temelj zajedničke obrane i odvraćanja od sukoba u Europi; također je uvjeren da snažnija Unija s učinkovitijom zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom, uz brojne projekte između država članica, koja je u stanju u cijelosti ispuniti odredbe članka 42. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji, doprinosi jačem NATO-u; ističe činjenicu da se u okviru suradnje EU-a i NATO-a također mora voditi računa o sigurnosnoj i obrambenoj politici šest država članica EU-a koje nisu članice NATO-a i sedam članica NATO-a koje nisu članice EU-a;

4.  čvrsto je uvjeren da učinkoviti odgovori na cijeli niz sigurnosnih izazova i od EU-a i od NATO-a zahtijevaju stratešku viziju, dodatnu strukturnu prilagodbu i kombinaciju instrumenata uvjeravanja i prisile; naglašava da je s obzirom na razlike između te dvije organizacije vrijeme ključan element za jačanje njihova partnerstva;

5.  napominje da bi trebalo dodatno razvijati zajedničku europsku stratešku kulturu te da će percepcija postojanja zajedničke prijetnje imati pozitivan učinak; smatra da Unija mora raditi na jačanju svoje strateške autonomije; stoga potiče države članice EU-a da u suradnji s institucijama EU-a pronađu zajednički način shvaćanja okruženja u kojem se prijetnje mijenjaju te da nastave s naporima kao što su zajedničko izvješćivanje, civilno osposobljavanje za hitne slučajeve i zajedničke procjene prijetnji; pozdravlja nedavne napore u tom smjeru;

6.  ističe da europski građani, svjesni da samo nacionalni odgovori na terorizam i nesigurnost nisu dovoljni, očekuju od Europske unije da ih zaštiti od tih prijetnji te da bi tješnja suradnja EU-a i NATO-a omogućila veću usklađenost i učinkovitost država članica;

7.  naglašava da je suradnju EU-a i NATO-a u misijama i operacijama potrebno ojačati i na strateškoj i na taktičkoj razini;

8.  ističe da je strateško partnerstvo EU-a i NATO-a podjednako važno za razvoj zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a i za budućnost NATO saveza te za odnose između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine nakon Brexita;

9.  smatra da se potencijal odnosa EU-a i NATO-a može još više iskoristiti i da se daljnji razvoj i produbljivanje tog partnerstva ne bi smio ograničavati na zajednički odgovor na krizne situacije izvan Europe, osobito u susjedstvu, već i na krize na europskom kontinentu;

10.  naglašava da je učinkovitom razmjenom informacija potrebno zajednički raditi na sprečavanju, analizi i ranim upozorenjima kako bi se zajedničkim djelovanjem borili protiv novih prijetnji;

11.  smatra da Zajednička izjava EU-a i NATO-a te naknadna provedba mjera označuju novu, konkretnu fazu strateškog partnerstva; pozdravlja konkretne rezultate u provedbi Zajedničke izjave, posebno u pogledu borbe protiv hibridnih prijetnji, strateške komunikacije, usklađenosti rezultata u odgovarajućim postupcima planiranja obrane i pomorske suradnje; potiče daljnji napredak i pozdravlja novi skup mjera koje su dodane 5. prosinca 2017., a posebno mjere u pogledu borbe protiv terorizma, vojne mobilnosti i uloge žena te mira i sigurnosti; pozdravlja promjenu u stavu prema angažmanu i nesmetano funkcioniranje suradnje među osobljem u provedbi svake pojedine mjere; ponavlja da uspjeh provedbe dogovorenih zajedničkih ciljeva i mjera, unatoč tomu što samim procesom upravljaju institucije, ovisi o trajnoj političkoj volji država članica; u tom pogledu također pozdravlja angažman članica i EU-a i NATO-a te naglašava da uspješna provedba Zajedničke izjave ovisi o političkoj volji svih država članica; smatra da je važno ojačati i poboljšati suradnju i dijalog između EU-a i NATO-a te osigurati političku volju i odgovarajuće resurse za kontinuiranu provedbu i daljnje poboljšanje suradnje; sa zanimanjem očekuje novu izjavu EU-a i NATO-a koja će biti usvojena na sastanku na vrhu NATO-a 11. i 12. srpnja 2018. u Bruxellesu;

12.  skreće pozornost na redovite zajedničke informativne sastanke koje u Vijeću EU-a za vanjske poslove i Sjevernoatlantskom vijeću NATO-a održavaju potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije i glavni tajnik NATO-a te stalne redovite sastanke Političkog i sigurnosnog odbora EU-a i Sjevernoatlantskog vijeća NATO-a;

13.  pozdravlja činjenicu da je SAD ponovno potvrdio svoju predanost NATO-u i europskoj sigurnosti; podsjeća na činjenicu da su i Europska unija i Sjedinjene Američke Države ključni međunarodni partneri te da se to partnerstvo potvrđuje i u okviru NATO-a; naglašava važnost bilateralnih odnosa između država članica EU-a i SAD-a; čvrsto vjeruje da se jačanjem suradnje između EU-a i NATO-a jača transatlantska veza i da je sposobnost NATO-a da izvršava svoje misije povezana s transatlantskim odnosima; stoga napominje da bi novije političke promjene mogle utjecati na snagu transatlantskih odnosa; napominje da bi SAD, koji je uglavnom poticao i podržavao konkretan razvoj obrane EU-a, trebao i dalje raditi na boljem razumijevanju europskih strateških interesa, uključujući razvoj europskih obrambenih kapaciteta; naglašava da se naporima EU-a za postizanje strateške autonomije jača sigurnosno okruženje Saveza;

14.  pozdravlja ojačanu prednju prisutnost NATO-a na njegovu istočnom krilu; pozdravlja raspoređivanje četiriju multinacionalnih borbenih skupina NATO-a u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj, koje po navedenim državama predvode Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Njemačka odnosno Sjedinjene Američke Države; smatra da bi na istočnom i južnom krilu trebalo dodatno pojačati suradnju EU-a i NATO-a radi sigurnosti obje organizacije te da bi ruski prodor, hibridni ili konvencionalni, u zemlje istočnog krila trebalo na odgovarajući način spriječiti i zaustaviti; ističe da bi postojeću infrastrukturu u Europi, koja je uglavnom razvijana u smjeru istok-zapad, trebalo dopuniti razvojem nove infrastrukture u smjeru sjever-jug, čime bi se odgovorilo na zahtjeve za vojnu mobilnost; ističe da bi napori za vojnu mobilnost trebali doprinijeti učinkovitoj provedbi misija i operacija ZVSP-a kao i obrambenom stavu NATO saveza; smatra da bi trebalo obnoviti ceste, mostove i željezničke pruge kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje vojnog osoblja i opreme;

15.  u tom pogledu naglašava važnost poboljšanja sposobnosti NATO-a za brzo jačanje poboljšanjem europske i nacionalne infrastrukture, uklanjanjem birokratskih i infrastrukturnih prepreka brzom kretanju snaga i prethodnim razmještajem vojne opreme i materijala, čime se povećava naša zajednička sigurnost;

16.  pozdravlja pokretanje stalne strukturirane suradnje (PESCO); naglašava njezin potencijal za jačanje europskog doprinosa u okviru NATO-a; smatra da se njome može povećati sinergija i učinkovitost te da ona predstavlja ključan korak u poboljšanju sigurnosnih i obrambenih kapaciteta EU-a i potencijalnih rezultata europskih članica NATO-a i uvjeren je da snažniji EU i NATO osnažuju jedan drugoga;

17.  ističe komplementarnost PESCO-a i NATO-a te da bi PESCO trebao biti pokretač daljnje suradnje EU-a i NATO-a u području razvoja kapaciteta jer je cilj njime ojačati obrambene kapacitete EU-a i općenito učiniti zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku učinkovitijom i relevantnijom u pružanju odgovora na današnje sigurnosne i vojne izazove; naglašava važnost transparentnosti i obavješćivanja Sjedinjenih Američkih Država i drugih članica NATO-a o PESCO-u kako bi se izbjegle krive predodžbe;

18.  naglašava da bi u sljedećoj zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a trebalo inzistirati na tome da kapaciteti koje su na multinacionalnoj razini razvijale države članice EU-a, uključujući PESCO, i članice NATO-a budu dostupni i za operacije EU-a i za operacije NATO-a; naglašava da najnovije odluke EU-a (koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane (CARD), PESCO, Europski fond za obranu), kojima se želi postići da Europljani preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost, doprinose jačanju NATO-a te jamčenju pravedne transatlantske raspodjele tereta, imajući na umu cilj zajedničkog rješavanja zajedničkih sigurnosnih izazova, izbjegavanje nepotrebnih udvostručavanja i razvoj dosljednih, komplementarnih i interoperabilnih obrambenih kapaciteta; smatra da bi se razvoj zajedničkih standarda, postupaka, osposobljavanja i vježbi trebao smatrati važnim za omogućavanje učinkovitije suradnje EU-a i NATO-a;

19.  napominje da će nakon Brexita 80 % troškova NATO-a za obranu biti izvan EU-a, a tri od četiri bojne na Istoku vodit će države koje nisu članice EU-a;

20.  potiče EU i NATO da organiziraju redovite vježbe na strateškoj razini na kojima bi sudjelovao najviši politički vrh obiju organizacija; u tom smislu pozdravlja estonsku vježbu EU CYBRID 2017, na kojoj je po prvi put na nekoj vježbi EU-a sudjelovao glavni tajnik NATO-a;

Glavna područja suradnje

21.  ističe sve češću pojavu hibridnih sigurnosnih prijetnji u odnosu na konvencionalne te napominje da je za borbu protiv njih potrebna međunarodna suradnja; poziva EU i NATO da dodatno ojačaju otpornost i razviju zajednički pogled na situaciju u odnosu na hibridne prijetnje; potiče EU i NATO da koordiniraju svoje mehanizme za reagiranje na krizne situacije kako bi reakcije na hibridne prijetnje bile usklađene; pozdravlja nedavno zajedničko svečano otvorenje centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji u Helsinkiju, kojem su prisustvovali glavni tajnik NATO-a i potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica, te potiče države članice EU-a na osnivanje takvih centara izvrsnosti po uzoru na centar u Helsinkiju; u tom pogledu pozdravlja odvojene, ali usporedne vježbe, PACE17 i CMX17, koje su se održale 2017. i tijekom kojih je osoblje EU-a odnosno NATO-a testiralo svoje postupke za obavješćivanje i razmjenu informacija tijekom pojave fiktivne hibridne prijetnje; pozdravlja usklađeno djelovanje zapadnih saveznika kao odgovor na navodni ruski kemijski napad u Ujedinjenoj Kraljevini;

22.  smatra da bi se u sljedećoj zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a trebao pozitivno ocijeniti ostvareni napredak i pozvati na konkretnu primjenu svih prijedloga koje su usvojile obje institucije; smatra da je potrebno uložiti više napora u provedbu mnogih već preuzetih obveza;

23.  u tom kontekstu smatra da od inicijativa za jačanje obrambene Europe koristi trebaju imati obje organizacije, čime bi se državama članicama Unije omogućilo da pojačaju svoju stratešku autonomiju i da budu sposobne za uvjerljivo zajedničko vojno djelovanje; podsjeća da su te inicijative u potpunosti komplementarne s inicijativama NATO-a;

24.  smatra da je također važno osigurati provedbu načela uključivosti, reciprociteta i punog poštovanja samostalnosti odlučivanja obiju organizacija, kako je navedeno u zaključcima Vijeća od 5. prosinca 2017.;

25.  pozdravlja uspješnu usporednu i koordiniranu vježbu upravljanja kriznim situacijama provedenu 2017., koja je bila korisna platforma za razmjenu najboljih praksi; sa zanimanjem očekuje razmatranje stečenih iskustava i nastavak suradnje na zajedničkim vježbama između EU-a i NATO-a, uključujući vježbu pod vodstvom EU-a koja je planirana za 2018.;

26.  napominje da su trenutačni postupci za razmjenu povjerljivih informacija između te dvije organizacije i dalje pretjerano složeni i neučinkoviti; smatra da se obje organizacije suočavaju sa sličnim strateškim izazovima i da će se slijedom toga zajedno baviti posljedicama; smatra da se jačanjem uzajamnog povjerenja mora poboljšati suradnja u području razmjene povjerljivih informacija i analize obavještajnih podataka, među ostalim u području borbe protiv terorizma; naglašava da će EU morati povećati svoj kapacitet izdavanjem uvjerenja o sigurnosnoj provjeri većem broju članova osoblja, pružanjem osposobljavanja za rad s povjerljivim informacijama i ulaganjem u sigurnosnu komunikaciju; smatra da bi misije i operacije obje organizacije također imale koristi od poticanja reciprociteta i načela „potrebe za razmjenom” odgovarajućih informacija; smatra da bi se usporedna i koordinirana procjena obavještajnih podataka mogla iskoristiti za učinkovitiju zajedničku borbu protiv hibridnih prijetnji;

27.  poziva EU i NATO da pojačaju svoju suradnju u području strateške komunikacije, među ostalim jačanjem partnerstva između Centra izvrsnosti za stratešku komunikaciju NATO-a i Odjela za stratešku komunikaciju (StratCom) Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD);

28.  pozdravlja novu jedinicu EU-a za otkrivanje hibridnih prijetnji i njezinu interakciju s jedinicom NATO-a za analizu hibridnih prijetnji u pogledu razmjene informacija o pregledu stanja i analize potencijalnih hibridnih prijetnji;

29.  uvjeren je da su u području kibersigurnosti ključni suradnja i razmjena informacija i svjestan je napretka postignutog u tom području; naglašava da je potrebno poboljšati sprečavanje i otkrivanje kiberincidenata te pružanje odgovora na njih; poziva obje organizacije da usklade svoje nadzorne aktivnosti i po potrebi razmjenjuju podatke koji se odnose na kiberobranu, čime će se olakšati obavještajni napori EU-a i NATO-a; potiče EU i NATO da poboljšaju svoju operativnu suradnju i koordinaciju te da potiču interoperabilnost razmjenom najboljih praksi o načinima, metodama i postupcima koji se koriste za utvrđivanje odgovornosti za kibernapade; smatra da je bolja razmjena informacija između EU-a i NATO-a prioritet kako bi se omogućilo identificiranje svih odgovornih izvora kibernapada i vođenje povezanih sudskih postupaka; smatra da je također važno uskladiti aktivnosti osposobljavanja i surađivati u području kiberistraživanja i kibertehnologije; pozdravlja dogovor između tima za hitne računalne intervencije EU-a i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente; smatra da u okviru novog mandata Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), NATO-ov interes mogu zaokupiti nove aktivnosti koje se odnose na suradnju u području kiberobrane;

30.  smatra da je važno osigurati komplementarnost i izbjegavati nepotrebno udvostručavanje napora u području izgradnje pomorskih kapaciteta kako bi se učinkovitije zaštitila pomorska sigurnost; pozdravlja povećanu operativnu suradnju i koordinaciju između EU-a i NATO-a, uključujući razmjenu informacija o pregledu stanja na osnovi iskustva iz Sredozemlja i Roga Afrike, čime se istražuju daljnje mogućnosti za uzajamnu logističku potporu i razmjenu informacija među osobljem obiju organizacija u vezi s operativnim aktivnostima, uključujući aktivnosti povezane s nezakonitim migracijama;

31.  pozdravlja pojačanu taktičku i operativnu suradnju, među ostalim izravnim vezama između NATO-ove pomorske straže i Frontexa te između operacije Morski čuvar (Sea Guardian) i operacije EUNAVFOR MED Sophia, kako bi se Europskoj uniji i njezinim misijama pružila pomoć u suzbijanju nezakonitih migracija i mreža nezakonite trgovine, uključujući nezakonitu trgovinu oružjem; napominje da NATO na zahtjev može pružati logističku potporu i druge kapacitete, kao što su punjenje goriva na moru i medicinska pomoć; napominje da se time nastavlja uspješna suradnja EU-a i NATO-a u operacijama Oceanski štit (Ocean Shield) i EUNAVFOR ATALANTA u suzbijanju piratstva na Rogu Afrike;

32.  potiče daljnje sinergije između EU-a i NATO-a na terenu i daljnja poboljšanja, posebno u pogledu koordinacije obavještajno-nadzorno-izvidničkih zadaća;

33.  ponavlja da bi se s pomoću inicijativa EU-a usmjerenih na jačanje europske sigurnosti i obrane također trebalo osigurati da one države članice EU-a koje su i članice NATO-a ispunjavaju svoje obveze u okviru NATO saveza; smatra da istodobno članstvo u EU-u i NATO-u ne bi smjelo štetiti nijednoj državi; slično tome, naglašava da bi činjenica da neke države članice EU-a nisu ujedno i članice NATO-a trebala značiti da one imaju drugačije obveze u okviru Europske obrambene unije; naglašava da bi države članice EU-a trebale moći pokretati samostalne vojne misije i kada NATO nije voljan djelovati ili ako je akcija EU-a primjerenija;

34.  pozdravlja stalni trend povećane potrošnje za obranu među članicama NATO-a; potiče sve države članice EU-a koje su i članice NATO-a da naprave znatan napredak prema postizanju cilja izdvajanja 2 % BDP-a za obranu, od kojih će 20 % biti namijenjeno za važnu novu opremu; smatra da bi države članice EU-a koje su se obvezale na smjernice NATO-a o potrošnji za obranu trebale, u okviru smjernice od 20 % za nabavu, razmisliti o dodjeli određenog iznosa za istraživanje i razvoj kako bi se zajamčio minimalni izdatak za inovacije, što može dovesti do „prelijevanja” tehnologija u civilni sektor;

35.  ponavlja poziv iz Zajedničke izjave EU-a i NATO-a iz Varšave da članice „omoguće snažniju obrambenu industriju i veća istraživanja u području obrane”; čvrsto vjeruje da članice EU-a i NATO-a moraju surađivati i pronaći zajednički način za jačanje i razvijanje svoje tehnološke i industrijske baze kako bi odgovorile na prioritete u pogledu kapaciteta, osobito kroz godišnje koordinirano preispitivanje u području obrane i postupak planiranja obrane NATO-a; smatra da je važno da učinkovita i uravnotežena transatlantska suradnja u području obrambene tehnologije i industrije bude strateški prioritet obje organizacije; podržava mjere predviđene u okviru Europskog fonda za obranu, kojima se podupire zajedničko istraživanje i razvoj europskih kapaciteta; smatra da veća posvećenost planiranju istraživanja i kapaciteta može dovesti do veće učinkovitosti;

36.  ponavlja da je potrebno osigurati dosljednost rezultata i rokova između EU-ovog koordiniranog godišnjeg preispitivanja u području obrane, plana razvoja sposobnosti i povezanih postupaka NATO-a, kao što je postupak obrambenog planiranja NATO-a; ističe da je potrebno zajamčiti da se multinacionalne inicijative i EU-a i NATO-a za razvoj sposobnosti međusobno nadopunjuju i potiču; naglašava da su sposobnosti koje su upotrijebljene u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike i razvijene u okviru PESCO-a i dalje u vlasništvu država članica, koje ih mogu učiniti dostupnima i drugim okvirima;

37.  naglašava da EU i NATO moraju tijesno surađivati kako bi riješili fizičke i pravne prepreke brzom kretanju vojnog osoblja i imovine unutar i izvan EU-a da bi se, kad god je to potrebno, osiguralo neometano kretanje opreme i snaga diljem Europe, uključujući korištenje kritične infrastrukture kao što su ceste, mostovi i željezničke pruge, posebice provedbom akcijskog plana koji su predstavili potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica i Komisija na temelju plana koji su razvile države članice u okviru Europske obrambene agencije; potiče države članice EU-a da nastave u tom smjeru i iskoriste postojeći zamah; ističe da su za lakše raspoređivanje i suradnju unutar EU-a i NATO-a potrebni kompatibilni obrambeni kapaciteti; preporučuje EU-u i NATO-u da također riješe pitanje mobilnosti na europskom području onih snaga NATO-a koje nisu iz EU-a;

38.  smatra da bi EU i NATO trebali zajedno činiti više kako bi se pojačala otpornost, obrana i sigurnost njihovih susjednih i partnerskih zemalja; snažno podupire činjenicu da je zajednički cilj pružiti pomoć susjednim i partnerskim zemljama u izgradnji njihovih kapaciteta i jačanju otpornosti, uključujući borbu protiv terorizma, stratešku komunikaciju, kiberobranu, skladištenje streljiva i reformu sigurnosnog sektora, osobito u trima pilot-zemljama (Bosna i Hercegovina, Moldova i Tunis);

39.  podsjeća da je rješavanje sigurnosnih pitanja na zapadnom Balkanu i u susjedstvu EU-a i u interesu Europske unije i u interesu NATO-a kao i suradnja u određenim posebnim područjima; pozdravlja napore EU-a i NATO-a u pružanju političke i praktične potpore zemljama zapadnog Balkana, istočne Europe i južnog Kavkaza; predlaže državama članicama EU-a da nastave ulagati napore kako bi se osigurao kontinuiran demokratski razvoj i reforma sigurnosnog sektora; naglašava da je suradnja između EU-a i NATO-a i zemalja zapadnog Balkana ključna za rješavanje sigurnosnih prijetnji cijelom kontinentu;

40.  ističe važnost načela iz Dokumenta iz Beča, a posebice načela otvorenosti i transparentnosti; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da su vojne vježbe i zajedničke vježbe EU-a i NATO-a otvorene međunarodnim promatračima;

41.  ponovno ističe važnu ulogu žena u misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike i NATO-a, posebice u postupanju prema ženama i djeci iz područja pogođenih sukobima; pozdravlja činjenicu da su i EU i NATO uvidjeli važnost te uloge; preporučuje EU-u i NATO-u da u svojim strukturama i operacijama proaktivno promiču rodnu raznolikost;

42.  naglašava da EU treba zajamčiti bliski odnos s Ujedinjenom Kraljevinom nakon Brexita u području sigurnosti i obrane, svjestan činjenice da će Ujedinjena Kraljevina, iako više neće biti članica EU-a, i dalje davati najveći doprinos europskoj obrani kao članica NATO-a i europska zemlja;

o
o   o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici, glavnom tajniku NATO-a, agencijama EU-a u području sigurnosti i obrane, vladama i nacionalnim parlamentima država članica EU-a te Parlamentarnoj skupštini NATO-a.

(1) SL C 58, 15.2.2018., str. 109.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0440 i P8_TA(2017)0492.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0503 i P8_TA(2017)0493.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0092.


Kiberobrana
PDF 325kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o kiberobrani (2018/2004(INI))
P8_TA(2018)0258A8-0189/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 15. prosinca 2016., 9. ožujka 2017., 22. lipnja 2017., 20. studenog 2017. i 15. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Dokument za razmatranje o budućnosti europske obrane” (COM(2017)0315),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Pokretanje Europskog fonda za obranu” (COM(2017)0295),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. studenog 2016. o Europskom obrambenom akcijskom planu (COM(2016)0950),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 7. veljače 2013. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Strategija Europske unije za kibersigurnost: otvoren, siguran i zaštićen kiberprostor” (JOIN(2013)0001),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 13. rujna 2017. naslovljen „Procjena kibersigurnosne strategije EU-a iz 2013. godine ”(SWD(2017)0295),

–  uzimajući u obzir okvir za politiku kibernetičke obrane EU-a od 18. studenog 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o kiberdiplomaciji od 10. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o okviru za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti („alati za kiberdiplomaciju”),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, od 13. rujna 2017. Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Otpornost, odvraćanje i obrana: jačanje kibersigurnosti EU-a” (JOIN(2017)0450),

–  uzimajući u obzir Tallinn Manual 2.0 on the International Law Applicable to Cyber Operations („Talinski priručnik 2.0 o međunarodnom pravu koje se primjenjuje na kiberratovanje”)(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije,(2)

–  uzimajući u obzir djelovanje Globalne komisije za stabilnost kiberprostora,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. naslovljenu „Europski program sigurnosti” (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. travnja 2016. Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Zajednički okvir za suzbijanje hibridnih prijetnji – odgovor Europske unije” (JOIN(2016)0018),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta(3),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednikâ Europskog vijeća i Europske komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016., zajedničke skupove prijedloga za provedbu zajedničke izjave koje su Vijeće NATO-a i Vijeće EU-a podržali 6. prosinca 2016. i 5. prosinca 2017. te izvješća o napretku u provedbi tih prijedloga od 14. lipnja, odnosno 5. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o kibernetičkoj sigurnosti i obrani(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji(5),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog od 13. rujna 2017. za uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o ENISA-i (agenciji EU-a za kibersigurnost) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije („Akt o kibersigurnosti”) (COM(2017)0477),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP)(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP)(7),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0189/2018),

A.  budući da hibridni i kiberizazovi, prijetnje i napadi predstavljaju veliku prijetnju sigurnosti, obrani, stabilnosti i konkurentnosti EU-a, država članica i građana; budući da je jasno da kiberobrana ima i vojnu i civilnu dimenziju;

B.  budući da su EU i države članice suočeni s dosad neviđenom prijetnjom u obliku politički motiviranih kibernapada koje sponzoriraju države, kao i s kiberkriminalitetom i terorizmom;

C.  budući da je kiberprostor općepriznat kao peta vojna operativna domena, što omogućuje razvoj kapaciteta za kiberobranu; budući da se raspravlja o priznavanju kiberprostora kao pete domene ratovanja;

D.  budući da se u klauzuli o uzajamnoj obrani, u članku 42. stavku 7. UEU-a, navodi da su, ako je država članica žrtva oružane agresije na svoje državno područje, ostale države članice obvezne pružiti joj pomoć i potporu svim sredstvima kojima raspolažu; budući da to ni na koji način ne dovodi u pitanje poseban karakter sigurnosne i obrambene politike određenih država članica; budući da klauzula solidarnosti, članak 222. UFEU-a, dopunjuje klauzulu o uzajamnoj obrani time što države članice EU-a obvezuje da zajednički djeluju ako je neka država članica meta terorističkog napada, žrtva prirodne nepogode ili nesreće izazvane ljudskim djelovanjem; budući da klauzula solidarnosti podrazumijeva korištenje i civilnih i vojnih struktura;

E.  budući da EU, iako je kiberobrana i dalje među temeljnim nadležnostima država članica, ima ključnu ulogu jer može pružiti platformu za europsku suradnju i jer se može pobrinuti da novi projekti u tom području od početka budu tijesno koordinirani na međunarodnoj razini i u okviru transatlantske sigurnosne strukture, čime bi se mogli izbjeći propusti i neučinkovitosti koje karakteriziraju mnoge tradicionalne projekte u području obrane; budući da je potrebno napraviti više od samog jačanja suradnje i koordinacije; budući da moramo zajamčiti djelotvornu prevenciju jačanjem sposobnosti EU-a u pogledu detekcije, obrane i odvraćanja; budući da su za postizanje djelotvorne kibersigurnosti EU-a potrebne vjerodostojna kiberobrana i sposobnost odvraćanja uz jamčenje da najslabije pripremljene države ne postanu laka meta za kibernapade te budući da bi snažna kiberobrana trebala biti nužan dio ZSOP-a i razvoja Europske obrambene unije; budući da smo suočeni s trajnim manjkom visokokvalificiranih stručnjaka u području kiberobrane; budući da je tijesna koordinacija u zaštiti oružanih snaga od kibernapada nužan dio razvoja djelotvornog ZSOP-a;

F.  budući da su države članice EU-a često izložene kibernapadima koje provode zlonamjerni i opasni državni i nedržavni akteri i koji su usmjereni na civilne i vojne mete; budući da je trenutačna ranjivost većim dijelom posljedica rascjepkanosti europskih obrambenih strategija i kapaciteta, čime se stranim obavještajnim službama omogućuje da opetovano iskorištavaju sigurnosne manjkavosti IT sustava i mreža ključnih za europsku sigurnost; budući da su vlade država članica često propuštale relevantne zainteresirane strane na vrijeme obavijestiti o tim manjkavostima i omogućiti im da ih oni svojim proizvodima i uslugama otklone; budući da je zbog tih napada potrebno hitno jačanje i razvoj europskih ofenzivnih i obrambenih kapaciteta na civilnoj i vojnoj razini kako bi se izbjegao mogući prekogranični gospodarski i društveni učinak kiberincidenata;

G.  budući da je u kiberprostoru granica između vojne i civilne domene nejasna;

H.  budući da do brojnih kiberincidenata dolazi zbog nedostatne otpornosti i robusnosti privatne i javne mrežne infrastrukture, slabo zaštićenih ili osiguranih baza podataka te drugih mana u kritičnim informacijskim infrastrukturama; budući da samo mali broj država članica preuzima odgovornost za zaštitu svojih mreža i informacijskih sustava i povezanih podataka i to smatra dijelom svojih dužnosti, što objašnjava opći manjak ulaganja u stručno usavršavanje i najsuvremeniju sigurnosnu tehnologiju te izostanak pripreme odgovarajućih smjernica;

I.  budući da su prava na privatnost i zaštitu podataka istaknuta u Povelji EU-a o temeljnim pravima i članku 16. UFEU-a i uređena Općom uredbom o zaštiti podataka EU-a koja je stupila na snagu 25. svibnja 2018.;

J.  budući da se aktivnom i učinkovitom kiberpolitikom može smatrati ona koja omogućuje odvraćanje neprijatelja i narušavanje njihovih kapaciteta te preventivno djelovanje i smanjivanje njihove sposobnosti za napade;

K.  budući da se nekoliko terorističkih skupina i organizacija kiberprostorom koristi kao jeftinim instrumentom za novačenje, radikalizaciju i širenje terorističke propagande; budući da terorističke skupine, nedržavni akteri i transnacionalne kriminalne mreže koriste kiberoperacije za anonimno prikupljanje sredstava i obavještajnih podataka te za razvoj kiberoružja za kiberterorističke kampanje kako bi narušile, oštetile ili uništile kritičnu infrastrukturu, napale financijske sustave i vršile druge ilegalne aktivnosti koje se odražavaju na sigurnost europskih građana;

L.  budući da su kiberobrana i odvraćanje europskih oružanih snaga i kritične infrastrukture postali ključna pitanja u raspravama o modernizaciji obrane i naporima koje Europa ulaže u zajedničku obranu, o budućem razvoju oružanih snaga i njihovih operacija te o jačanju strateške autonomije Europske unije;

M.  budući da je, kako bi se odgovorilo na te nove izazove i unaprijedila kiberotpornost, nekoliko država članica izvršilo znatna ulaganja u uspostavu zapovjedništva za kiberobranu s dostatnim brojem osoblja, ali i da još puno više treba učiniti jer je sve teže suprotstavljati se kibernapadima na razini država članica; budući da se zapovjedništva za kiberobranu pojedinačnih država članica razlikuju u pogledu njihova ofenzivnog ili defenzivnog mandata; budući da se ostale kiberobrambene strukture među državama članicama znatno razlikuju i da su često rascjepkane; budući da su kiberobrana i odvraćanje aktivnosti kojima je najbolje pristupiti zajednički, na europskoj razini i u suradnji s našim partnerima i saveznicima, s obzirom na to da u njihovu operativnom području ne postoje ni nacionalne ni organizacijske granice; budući da su vojna i civilna kibersigurnost usko povezane i da je stoga potrebno više sinergije između civilnih i vojnih stručnjaka; budući da privatna poduzeća raspolažu znatnim stručnim znanjem u tom području zbog čega nastaju temeljne dvojbe u pogledu upravljanja i sigurnosti te u pogledu sposobnosti država da brane svoje građane;

N.  budući da postoji hitna potreba za jačanjem kapaciteta EU-a u području kiberobrane zbog nedostatka pravodobnog odgovora na promjene u području kibersigurnosti; budući da su brzi odgovor i odgovarajuća pripremljenost ključni elementi u osiguranju sigurnosti u tom području;

O.  budući da su i stalna strukturirana suradnja (PESCO) i europski obrambeni fond (EDF) dovoljno opsežne nove inicijative unutar kojih se može promicati ekosustav kojim se mogu pružiti prilike za MSP-ove i novoosnovana poduzeća te uspostaviti projekti suradnje u području kiberobrane te će obje doprinositi formiranju regulatornog i institucijskog okvira;

P.  budući da su se države članice koje sudjeluju u PESCO-u obvezale zajamčiti da će se suradnja u području kiberobrane (primjerice razmjena informacija, osposobljavanje i operativna potpora) i dalje pojačavati;

Q.  budući da su među sedamnaest projekata odabranih za PESCO dva u području kiberobrane;

R.  budući da se u okviru EDF-a treba pružiti potpora globalnoj konkurentnosti i inovativnosti europske obrambene industrije ulaganjem u digitalne i kibertehnologije, ali i olakšati razvoj pametnih rješenja tako što će se MSP-ovima i novoosnovanim poduzećima dati mogućnost sudjelovanja u tim nastojanjima;

S.  budući da je Europska obrambena agencija (EDA) pokrenula niz projekata kojima bi se trebale zadovoljiti potrebe država članica u pogledu razvoja kapaciteta za kiberobranu, među ostalim i projekte u području obrazovanja i osposobljavanja, kao što su Platforma za koordinaciju osposobljavanja i vježbi u području kiberobrane (CD TEXP), objedinjavanje zahtjeva za potporu osposobljavanju i vježbama u području kiberobrane (DePoCyTE) i projekt kiberpoligona;

T.  budući da postoje i drugi aktualni projekti na temu informiranosti o stanju, detekcije zloćudnog softvera i razmjene informacija (Platforma za razmjenu podataka o zloćudnom softveru (MISP) i Višeagentski sustav za otkrivanje naprednih kontinuiranih prijetnji (MASFAD));

U.  budući da su potrebe za izgradnjom kapaciteta i osposobljavanjem u području kiberobrane znatne i da se sve više povećavaju te da se na njih najučinkovitije može odgovoriti suradnjom na razini EU-a i NATO-a;

V.  budući da se misije i operacije u okviru ZSOP-a, kao i svi moderni organizacijski pothvati, snažno oslanjaju na funkcioniranje IT sustava; budući da kiberprijetnje misijama i operacijama u okviru ZSOP-a mogu biti prisutne na različitim razinama, od taktičke (razina misija i operacija u okviru ZSOP-a) i operativne (mreže EU-a) do šire razine globalne IT infrastrukture;

W.  budući da se sustavi za zapovijedanje i upravljanje, razmjenu informacija i logistiku temelje i na klasificiranoj i neklasificiranoj IT infrastrukturi, osobito na taktičkoj i operativnoj razini; budući da su ti sustavi privlačni ciljevi za zlonamjerne aktere koji bi htjeli napasti misije; budući da bi kibernapadi mogli imati ozbiljne posljedice na infrastrukturu EU-a; budući da bi osobito napad na energetsku infrastrukturu EU-a ostavio ozbiljne posljedice pa ona stoga mora biti zaštićena;

X.  budući da je jasno da bi se kiberobrana trebala propisno razmatrati kao čimbenik u svim fazama postupka planiranja misija i operacija ZSOP-a, da zahtijeva stalno praćenje i da se za njezinu potpunu integraciju u planiranje misija i kontinuirano pružanje nužne ključne potpore na raspolaganje moraju staviti odgovarajući kapaciteti;

Y.  budući da je mreža Europske akademije za sigurnost i obranu jedini europski pružatelj usluga u području osposobljavanja za strukture, misije i operacije ZSOP-a; budući da će se prema sadašnjim planovima njezina uloga u objedinjavanju europskih kapaciteta za osposobljavanje u kiberdomeni znatno unaprijediti;

Z.  budući da je u izjavi sa sastanka na vrhu NATO-a u Varšavi 2016. kiberprostor priznat kao operativna domena unutar koje se NATO mora jednako učinkovito braniti kao što to čini u zraku, na kopnu i na moru;

AA.  budući da EU i NATO doprinose poboljšanju kapaciteta za kiberobranu država članica, posredstvom istraživanja s dvojnom namjenom i posredstvom projekata koje koordiniraju EDA i NATO, te poboljšanjem kiberotpornosti država članica pružanjem potpore preko Agencije EU-a za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA);

AB.  budući da je 2014. NATO ustanovio kibersigurnosne operacije kao dio svoje zajedničke obrane, a 2016. kiberprostor proglasio operativnom domenom zajedno s kopnom, zrakom i morem; budući da su EU i NATO partneri koji se dopunjuju u pogledu jačanja kapaciteta kiberotpornosti i kiberobrane; budući da su kibersigurnost i kiberobrana već među najsnažnijim stupovima suradnje između tih dviju organizacija, ali i kritična područja u kojima svaka od tih organizacija ima jedinstvene kapacitete; budući da su EU i NATO u svojoj zajedničkoj izjavi od 8. srpnja 2016. postigli dogovor o opsežnom planu suradnje; budući da se četiri od 42 prijedloga za tješnju suradnju odnose na kibersigurnost i kiberobranu, dok se dio drugih prijedloga odnosi na rješavanje hibridnih prijetnji u širem smislu; budući da je navedeno dopunjeno daljnjim prijedlogom o kibersigurnosti i kiberobrani predstavljenim 5. prosinca 2017.;

AC.  budući da je UN-ova skupina vladinih stručnjaka za informacijsku sigurnost zaključila posljednji krug rasprava; budući da su, iako ovoga puta nije bilo moguće pripremiti konsenzualno izvješće 2017., izvješća iz 2015. i 2013. na snazi, kao i priznanje da je postojeće međunarodno pravo, a posebno Povelja Ujedinjenih naroda, primjenjivo i od ključne važnosti za očuvanje mira i stabilnosti te za promicanje otvorenog, sigurnog, mirnog i pristupačnog IKT okruženja;

AD.  budući da se u nedavno uspostavljenom okviru za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti („alati za kiberdiplomaciju”), kojemu je cilj razviti kapacitete EU-a i država članica kako bi se time utjecalo na ponašanje potencijalnih agresora, unutar ZVSP-a predviđa primjena razmjernih mjera, uključujući restriktivne mjere;

AE.  budući da je više državnih aktera, između ostalih Rusija, Kina i Sjeverna Koreja, ali i nedržavni akteri (uključujući skupine organiziranog kriminala) koje su nadahnule, unajmile ili sponzorirale države, sigurnosne službe i privatna poduzeća, bilo uključeno u zlonamjerne kiberaktivnosti radi postizanja političkih, gospodarskih i sigurnosnih ciljeva, među kojima su bili napadi na ključnu infrastrukturu, kiberšpijunaža i masovno praćenje građana EU-a, pomaganje u kampanjama dezinformiranja i širenju zloćudnog softvera (Wannacry i NotPetya itd.), ograničavanje pristupa internetu i funkcionalnosti IT sustava; budući da se tim aktivnostima zanemaruje i krši međunarodno pravo, ljudska prava i temeljna prava EU-a i ugrožava demokracija, sigurnost, javni red i strateška autonomija EU-a te bi stoga trebale dovesti do zajedničkog odgovora EU-a, primjerice korištenja okvira za zajednički diplomatski odgovor EU-a, što uključuje restriktivne mjere predviđene u alatu EU-a za kiberdiplomaciju, kao što su u slučaju privatnih poduzeća kazne i ograničavanje pristupa unutarnjem tržištu;

AF.  budući da su takvi sveobuhvatni napadi na IKT infrastrukturu dosad već nekoliko puta izvršeni, među ostalim u Estoniji 2007. i u Gruziji 2008. godine te da se trenutačno gotovo svakoga dana provode u Ukrajini; budući da se ofenzivni kiberkapaciteti na dosad nezabilježenoj razini koriste i protiv država članica EU-a i NATO-a;

AG.  budući da su kibersigurnosne tehnologije relevantne i u vojnoj i u civilnoj domeni tehnologije „dvojne namjene” kojima se pružaju brojne mogućnosti za razvijanje sinergija između civilnih i vojnih aktera u više područja, kao što su enkripcija, alati za upravljanje sigurnošću i ranjivostima te otkrivanje i sprečavanje neovlaštenog pristupa;

AH.  budući da će razvoj kibertehnologije tijekom sljedećih godina utjecati na nova područja, kao što su umjetna inteligencija, internet stvari, robotika i mobilni uređaji, te da bi svi ti elementi mogli imati sigurnosne implikacije u području obrane;

AI.  budući da bi kiberzapovjedništva koja je uspostavilo više država članica mogla dati znatan doprinos zaštiti ključne civilne infrastrukture i budući da je znanje u području kiberobrane često jednako korisno i u civilnoj domeni;

Razvoj kapaciteta za kiberobranu i odvraćanje

1.  naglašava da bi zajednička kiberobrambena politika i snažan kapacitet za kiberobranu trebali biti temeljni elementi razvoja Europske obrambene unije;

2.  pozdravlja inicijativu Komisije da se donese kibersigurnosni paket kojim bi se potaknuli otpornost te sposobnost odvraćanja i obrane EU-a u kiberprostoru;

3.  podsjeća na to da kiberobrana ima i vojnu i civilnu dimenziju i da to znači da su potrebni integrirani politički pristup i tijesna suradnja među vojnim i civilnim dionicima;

4.  poziva na usklađen razvoj kiberkapaciteta u svim institucijama i tijelima EU-a, kao i u državama članicama, te na pružanje potrebnih političkih i praktičnih rješenja za prevladavanje preostalih političkih, zakonodavnih i organizacijskih prepreka suradnji u području kiberobrane; smatra da su redoviti i pojačani dijalog i suradnja među relevantnim javnim akterima u području kiberobrane, na razini EU-a i na nacionalnoj razini, ključni;

5.  snažno naglašava da bi, radi jamčenja najveće moguće razine učinkovitosti, kapacitete za kiberobranu država članica trebalo staviti u središte interesa i od početka što više integrirati u okviru Europske obrambene unije u nastajanju; potiče stoga države članice na tijesnu suradnju tijekom razvoja pojedinačne kiberobrane, uz korištenje jasnim planom, čime će doprinijeti procesu kojim koordiniraju Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) i EDA radi pojednostavnjenja struktura za kiberobranu u državama članicama, hitne provedbe dostupnih kratkoročnih mjera i poticanja razmjene stručnoga znanja; stajališta je da bismo za kritične informacije i infrastrukturu trebali razviti sigurnu europsku mrežu; svjestan je da je razvijena sposobnost utvrđivanja odgovornosti za kibernapade ključan element djelotvorne kiberobrane i sposobnosti odvraćanja kibernapada te da bi za djelotvornu prevenciju bilo potrebno razviti znatno dodatno tehnološko stručno znanje; poziva države članice da povećaju financijske i ljudske resurse, posebno kad je riječ o kiberforenzičkim stručnjacima, kako bi se poboljšalo utvrđivanje odgovornosti za kibernapade; ističe da bi se takva suradnja trebala provoditi i jačanjem ENISA-e;

6.  svjestan je da za mnoge države članice vlastiti kapaciteti za kiberobranu predstavljaju temelj nacionalne sigurnosne strategije i ključan element nacionalnog suvereniteta; naglašava, međutim, da je zbog bezgranične prirode kiberprostora red veličine i znanje potrebno za istinski sveobuhvatne i djelotvorne snage kojima bi se zajamčilo ostvarenje cilja strateške autonomije EU-a u kiberprostoru iznad mogućnosti bilo koje države članice pojedinačno, pa je stoga nužan žustar i koordiniran odgovor svih država članica na razini EU-a; u tom kontekstu napominje da se EU i države članice u pogledu razvoja tih snaga nalaze pod vremenskim pritiskom i da je potrebno djelovati bez odgode; napominje da je zbog inicijativa kao što je jedinstveno digitalno tržište EU na dobrom putu da preuzme vodeću ulogu u razvoju europskih strategija za kiberobranu; podsjeća da se u razvoju kiberobrane na razini EU-a mora jačati kapacitet EU-a za obranu; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da se predlaže stalan mandat i ojačana uloga ENISA-e;

7.  u tom smislu potiče države članice da okvir koji pružaju PESCO i EDF u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste za podnošenje prijedloga o projektima suradnje;

8.  prima na znanje naporan rad EU-a i država članica u području kiberobrane; posebno skreće pozornost na projekte EDA-e u području kiberpoligona za obuku, na strateški plan istraživanja u području kiberobrane i na razvoj mobilnih paketa za prepoznavanje kibersituacije namijenjenih zapovjedništvima;

9.  pozdravlja kiberprojekte koji će biti pokrenuti u okviru PESCO-a, posebno Platformu za razmjenu informacija o odgovoru na kiberprijetnje i Timove za brz odgovor na kiberincidente i uzajamnu pomoć u području kibersigurnosti; naglašava da su ta dva projekta usmjerena na kiberobrambenu politiku koja se oslanja na razmjenu informacija o kiberprijetnjama putem mrežne platforme država članica i na osnivanje timova za brz odgovor na kiberincidente, čime će se državama članicama omogućiti da jedna drugoj pomognu ostvariti višu razinu kiberotpornosti i zajednički otkriju, prepoznaju i riješe kiberprijetnje; poziva Komisiju i države članice da, na temelju projekata nacionalnih timova za brz odgovor na kiberincidente i uzajamnu pomoć u području kibersigurnosti u okviru PESCO-a, uspostave europski tim za brz odgovor sa zadaćom koordinacije, otkrivanja i sprečavanja kolektivnih kiberprijetnji u svrhu potpore naporima država članica sudionica;

10.  napominje da kapacitet EU-a za pripremu projekata u području kiberobrane ovisi o upravljanju tehnologijom, opremom, uslugama i podacima te postupanju s njima i o njegovu oslanjanju na bazu pouzdanih industrijskih dionika;

11.  podsjeća da je jedan od ciljeva napora koji se ulažu u poboljšanje homogenosti sustava za zapovijedanje taj da se zajamči da raspoloživa sredstva zapovijedanja budu interoperabilna s onima zemalja Atlantskoga saveza koje nisu članice EU-a i onima povremenih partnera, te da se zajamči neometana razmjena informacija radi ubrzanja odlučivanja i očuvanja kontrole informacija u kontekstu kiberrizika;

12.  preporučuje da se iznađe način da se djeluje komplementarno projektima pametne obrane NATO-a (primjerice projektu multinacionalnog razvoja kapaciteta za kiberobranu, platformi za razmjenu podataka o zloćudnom softveru (MISP) i multinacionalnom obrazovanju i osposobljavanju u području kiberobrane (MNCDE&T));

13.  uviđa razvoj koji se ostvaruje u područjima poput nanotehnologije, umjetne inteligencije, obrade velikih količina podataka, e-otpada i napredne robotike; poziva države članice i EU da posebnu pozornost obrate na eventualnu zlouporabu u tim područjima od strane neprijateljskih državnih aktera i organiziranih kriminalnih skupina; poziva na razvoj osposobljavanja i izgradnju kapaciteta radi zaštite od sofisticiranih kriminalnih radnji poput složenih slučajeva krađe identiteta i krivotvorenja robe;

14.  naglašava da je potrebno više jasnoće u pogledu nazivlja u području sigurnosti u kiberprostoru, kao i sveobuhvatan i integriran pristup i zajednički napori za suprotstavljanje hibridnim i kiberprijetnjama, otkrivanje i iskorjenjivanje utočišta terorista i kriminalaca, tako da se pojača i poveća razmjena informacija između EU-a i agencija EU-a poput Europola, Eurojusta, EDA-e i ENISA-e;

15.  ističe sve veću ulogu umjetne inteligencije u kibernapadima i kiberobrani; potiče EU i države članice da obrate posebnu pozornost na to područje, i tijekom istraživanja i tijekom razvoja konkretnih kiberobrambenih kapaciteta;

16.  snažno ističe da bi prilikom korištenja bespilotnih letjelica, bez obzira na to jesu li one naoružane ili ne, trebalo poduzeti dodatne mjere kako bi se smanjila njihova eventualna izloženost kibernapadima;

Kiberobrana misija i operacija u okviru ZSOP-a

17.  naglašava da kiberobranu treba smatrati operativnim zadatkom u sklopu misija i operacija ZSOP-a te da je treba integrirati u sve postupke planiranja ZSOP-a, kako bi se zajamčilo da se kibersigurnosti stalno posvećuje pozornost tijekom cijelog postupka planiranja i time smanji izloženost kibernapadima;

18.  svjestan je da planiranje uspješne misije ili operacije u okviru ZSOP-a pretpostavlja znatno stručno znanje u području kiberobrane i sigurnu IT infrastrukturu i mreže, i na razini operativnog zapovjedništva i na razini same misije, kako bi se mogla provesti iscrpna procjena prijetnji i pružiti odgovarajuća zaštita na terenu; poziva ESVD i države članice u kojima su smještena zapovjedništva operacija u okviru ZSOP-a da poboljšaju stručna znanja u području kiberobrane koja pružaju u misijama i operacijama EU-a; napominje da postoji granica do koje bilo koja misija u okviru ZSOP-a može biti spremna zaštititi se od kibernapada;

19.  naglašava da sve planiranje misija i operacija u okviru ZSOP-a mora biti popraćeno iscrpnom procjenom razine kiberprijetnji; napominje da taksonomija prijetnji koju je pripremila ENISA pruža odgovarajući obrazac za te procjene; preporučuje da se u zapovjedništvima misija ZSOP-a uspostave kapaciteti za procjenu kiberotpornosti;

20.  osobito je svjestan toga da je kiberotisak i površinu izloženu napadu misija u okviru ZSOP-a važno svesti na najmanju, nužnu mjeru; potiče osobe uključene u planiranje da to uzimaju u obzir od samog početka postupka planiranja;

21.  svjestan je da je analiza EDA-e o potrebi osposobljavanja pokazala da među donositeljima odluka postoji izražen manjak vještina i sposobnosti u području kiberobrane, i to ne samo u državama članicama, i pozdravlja inicijative EDA-e u pogledu tečajeva u državama članicama za donositelje odluka na visokim položajima u svrhu potpore planiranju misija i operacija u okviru ZSOP-a;

Obrazovanje i osposobljavanje u području kiberobrane

22.  napominje da bi usmjereno okružje za obrazovanje i osposobljavanje u pogledu kiberobrane u EU-u znatno ublažilo prijetnje i poziva EU i države članice da pojačaju suradnju u obrazovanju, osposobljavanju i vježbama;

23.  čvrsto podržava program vojnog Erasmusa i druge inicijative za zajedničko osposobljavanje i razmjenu usmjerene na poboljšanje interoperabilnosti oružanih snaga država članica i razvoj zajedničke strateške kulture posredstvom povećane razmjene mladog vojnog osoblja, imajući na umu da je takva interoperabilnost nužna među svim državama članicama i saveznicima u NATO-u; no smatra da bi razmjene u smislu osposobljavanja i obrazovanja u području kiberobrane trebale nadilaziti tu inicijativu i obuhvaćati vojno osoblje svih dobi i svih položaja te studente iz svih akademskih studijskih centara u području kibersigurnosti;

24.  naglašava da postoji potreba za većim brojem stručnjaka u području kiberobrane; poziva države članice da olakšaju suradnju između civilnih akademskih ustanova i vojnih akademija kako bi se premostio taj jaz radi stvaranja više mogućnosti u području obrazovanja i osposobljavanja o kiberobrani te da namijene više sredstava za specijalizirano osposobljavanje za kiberoperacije, što uključuje i umjetnu inteligenciju; poziva vojne akademije da u svoje kurikule uvrste obrazovanje o kiberobrani, čime će se pomoći povećanju baze kibertalenata dostupnih za potrebe misija u okviru ZSOP-a;

25.  poziva sve države članice da u dovoljnoj mjeri i proaktivno obavještavaju i savjetuju poduzeća, škole i građane te podižu njihovu razinu osviještenosti o kibersigurnosti i glavnim digitalnim prijetnjama; u tom pogledu pozdravlja kibervodiče kao alat za usmjeravanje građana i organizacija k boljoj strategiji kibersigurnosti, za unapređenje znanja o kibersigurnosti i za poboljšanje kiberotpornosti na svim razinama;

26.  napominje da se države članice, s obzirom na potrebu za većom specijalizacijom osoblja, ne bi trebale usredotočiti samo na zapošljavanje stručnog osoblja oružanih snaga nego i na zadržavanje potrebnih stručnjaka;

27.  pozdravlja činjenicu da je 11 država članica (Austrija, Belgija, Estonija, Finska, Grčka, Irska, Latvija, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Švedska) koje sudjeluju u projektu Saveza kiberpoligona implementiralo prvi od četiri projekta kiberobrane pokrenuta u okviru plana EDA-e za udruživanje i dijeljenje; poziva ostale države članice da se pridruže toj inicijativi; poziva države članice da promiču veće uzajamno stavljanje na raspolaganje virtualnih kapaciteta za osposobljavanje u području kiberobrane i kiberpoligona za obuku; napominje da bi se u tom pogledu trebala razmotriti uloga ENISA-e i njezina stručnog znanja;

28.  smatra da se takvim inicijativama doprinosi kvaliteti obrazovanja u području kiberobrane na razini EU-a, a posebno uspostavom sveobuhvatnih tehničkih platformi i europske zajednice stručnjaka; smatra da europske oružane snage mogu proširiti svoju atraktivnost pružanjem sveobuhvatnog osposobljavanja u području kiberobrane kako bi privukle i zadržale kibertalente; naglašava potrebu da se utvrde nedostaci i u računalnim sustavima država članica i u računalnim sustavima institucija EU-a; priznaje da je ljudska pogreška jedan od najčešće identificiranih nedostataka kibersigurnosnih sustava te stoga poziva da se organiziraju redovite obuke za vojno i civilno osoblje koje radi za institucije EU-a;

29.  poziva EDA-u da što prije pokrene Platformu za koordinaciju osposobljavanja i vježbi u području kiberobrane (CD TEXP) radi pružanja potpore Savezu kiberpoligona uz stavljanje naglaska na jačanje suradnje u pogledu usklađenih zahtjeva, poticanje istraživanja i tehnoloških inovacija u području kiberobrane te kolektivno pomaganje trećim zemljama u izgradnji njihovih kapaciteta za stvaranje otpornosti u području kiberobrane; poziva Komisiju i države članice da dopune te inicijative posebnim europskim centrom izvrsnosti za osposobljavanje u području kiberobrane kako bi se zaposlenicima koji najviše obećavaju pružilo stručno osposobljavanje kao potpora kiberosposobljavanju država članica sudionica;

30.  pozdravlja osnivanje Platforme za obrazovanje, osposobljavanje i vježbe te evaluaciju u području kiberobrane (ETEE), u okviru Europske akademije za sigurnost i obranu, radi unapređenja prilika za osposobljavanje i obrazovanje u državama članicama;

31.  potiče više razmjena o informiranosti o stanju posredstvom simulacijskih kibervježbi i koordiniranja napora za razvoj zasebnih kapaciteta radi postizanja veće interoperabilnosti te boljeg sprečavanja budućih napada i reagiranja na njih; poziva na provođenje takvih projekata sa saveznicima NATO-a, oružanim snagama država članica EU-a i drugim partnerima koji imaju bogato iskustvo u borbi protiv kibernapada kako bi se razvila operativna spremnost, zajednički postupci i norme za sveobuhvatno suočavanje s raznim kiberprijetnjama; u tom pogledu pozdravlja sudjelovanje EU-a u kibervježbama kao što je Vježba kibernapada i kiberobrane (CODE);

32.  podsjeća da je za otporan kiberprostor nužna besprijekorna kiberhigijena; poziva sve javne i privatne dionike da provode redovna osposobljavanja o kiberhigijeni za sve članove osoblja;

33.  preporučuje povećanje razmjene stručnoga znanja i izvučenih pouka među oružanim snagama, policijskim snagama i drugim državnim tijelima država članica koja aktivno sudjeluju u borbi protiv kiberprijetnji;

Suradnja EU-a i NATO-a u području kiberobrane

34.  ponavlja da na temelju zajedničkih vrijednosti i strateških interesa EU i NATO imaju posebnu odgovornost i sposobnost da se učinkovitije i u uskoj suradnji suoče sa sve većim izazovima u području kibersigurnosti i kiberobrane tražeći moguću komplementarnost, izbjegavajući dupliciranje i uvažavajući njihove zasebne odgovornosti;

35.  poziva Vijeće da u suradnji s drugim relevantnim institucijama i strukturama EU-a razmotri načine što skorijeg pružanja potpore na razini Unije za integriranje kiberdomene u vojne doktrine država članica na usklađen način i u bliskoj suradnji s NATO-om;

36.  poziva na provođenje već dogovorenih mjera; poziva na utvrđivanje novih inicijativa za jačanje suradnje između EU-a i NATO-a, vodeći pritom računa i o mogućnostima za suradnju u okviru NATO-ova Centra izvrsnosti za suradnju u području kiberobrane (CCD COE) i Komunikacijske i informacijske akademije NATO-a, kojima se nastoje povećati kapaciteti za osposobljavanje o kiberobrani u području IT sustava i kibersustava, i u pogledu softvera i u pogledu hardvera; napominje da bi to moglo obuhvatiti dijalog s NATO-om o mogućnosti da EU pristupi Centru kako bi se povećala komplementarnost i suradnja; pozdravlja činjenicu da je nedavno osnovan Europski centar izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji; apelira na relevantne institucije i saveznike da redovito raspravljaju o svojim aktivnostima kako bi se izbjegla preklapanja i potaknuo koordinirani pristup kiberobrani; smatra da je na temelju uzajamnog povjerenja ključno poticati razmjenu informacija o kiberprijetnjama među državama članicama EU-a i s NATO-om;

37.  uvjeren je da je pojačana suradnja između EU-a i NATO-a u području kiberobrane važna i korisna kao sredstvo za sprečavanje, otkrivanje i odvraćanje od kibernapada; poziva stoga obje organizacije da pojačaju suradnju i koordinaciju na operativnoj razini te da ulože veće napore u izgradnju zajedničkih kapaciteta, posebno u obliku zajedničkih vježbi i osposobljavanja civilnog i vojnog osoblja u području kiberobrane te sudjelovanjem država članica EU-a u projektima pametne obrane NATO-a; smatra ključnim da EU i NATO pojačaju razmjenu informacija kako bi se omogućilo utvrđivanje službene odgovornosti za kibernapade i zatim nametanje restriktivnih sankcija onima koji su za njih odgovorni; apelira na obje organizacije da uže surađuju i u pogledu kiberaspekata upravljanja krizama;

38.  pozdravlja razmjenu koncepata za integraciju zahtjeva i normi kiberobrane u planiranje i provođenje misija i operacija radi poticanja interoperabilnosti i izražava nadu da će nakon toga uslijediti veća suradnja u operativnom smislu radi jamčenja aspekta kiberobrane u okviru pojedinačnih misija i usklađivanju operativnih pristupa;

39.  pozdravlja dogovor između tima za hitne računalne intervencije EU-a (CERT-EU) i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente (NCIRC) kojim se namjerava olakšati razmjena informacija, logistička potpora, zajedničke procjene prijetnji, stjecanje osoblja i razmjena najboljih praksi, a sve to kako bi se razvila sposobnost odgovaranja na prijetnje u realnom vremenu; naglašava da je važno poticati razmjenu informacija između timova CERT-EU i NCIRC-a i raditi na jačanju međusobnog povjerenja; smatra da postoji pretpostavka da bi informacije koje posjeduje CERT-EU mogle biti od koristi za istraživanje kiberobrane i za NATO te da bi te informacije stoga trebalo dijeliti uz uvjet da se osigura potpuna usklađenost sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka;

40.  pozdravlja suradnju između tih dviju organizacija u području kiberobrambenih vježbi; prima na znanje da su predstavnici EU-a sudjelovali na godišnjoj vježbi „Cyber Coalition”; potvrđuje da je sudjelovanje EU-a na 17. vježbi upravljanja kriznim situacijama NATO-a, u sklopu 17. usporedne i koordinirane vježbe (PACE), znak napretka, a posebno pozdravlja činjenicu da je bila uključena i kiberobrambena komponenta; potiče obje organizacije da pojačaju napore u tom području;

41.  potiče EU i NATO da organiziraju redovite vježbe na strateškoj razini na kojima bi sudjelovao najviši politički vrh obiju organizacija; u tom smislu pozdravlja estonsku vježbu EU CYBRID 2017, na kojoj je, prvi put na nekoj vježbi EU-a, sudjelovao glavni tajnik NATO-a;

42.  napominje da postoji znatan prostor za ambiciozniji i konkretniji program suradnje u području kiberobrane koji, u kontekstu konkretnih operacija, nadilazi konceptualnu razinu suradnje; potiče obje organizacije da konkretno i djelotvorno provedu sve što već postoji te da iznesu ambicioznije prijedloge prilikom sljedećeg preispitivanja Zajedničke izjave;

43.  pozdravlja kiberpartnerstvo između NATO-a i industrije uspostavljeno 2014. i traži sudjelovanje EU-a u zajedničkim nastojanjima toga partnerstva da se suradnja NATO-a i EU-a poveže s naporima vodećih predstavnika industrije kibertehnologije radi unapređenja kibersigurnosti stalnom suradnjom s posebnim naglaskom na osposobljavanju, vježbama i obrazovanju predstavnika NATO-a, EU-a i industrije, sudjelovanju EU-a i industrije u projektima pametne obrane NATO-a, suradničkom dijeljenju informacija i najboljih praksi za pripremljenost i oporavak između NATO-a, EU-a i industrije, ostvarenju zajednički razvijenih kapaciteta kiberobrane i suradničkim odgovorima na kiberincidente kad i ako je to potrebno;

44.  prima na znanje aktualni rad na Prijedlogu uredbe o izmjeni Uredbe o ENISA-i ((EU) br. 526/2013) i utvrđivanju europskog okvira za certificiranje i označivanje u području sigurnosti u IKT-u; poziva ENISA-u da potpiše sporazum s NATO-om kako bi se povećala njihova suradnja u praksi, uključujući razmjenu informacija i sudjelovanje u vježbama u području kiberobrane;

Međunarodne norme koje se primjenjuju u kiberprostoru

45.  traži veće uključivanje kapaciteta kiberobrane u ZVSP i vanjsko djelovanje EU-a i njegovih država članica kao međusektorsku zadaću te poziva na bolju koordinaciju kiberobrane između država članica EU-a, institucija EU-a, NATO-a, Ujedinjenih naroda, Sjedinjenih Američkih Država i drugih strateških partnera, posebno u pogledu pravila, normi i provedbenih mjera u kiberprostoru;

46.  žali zbog toga što UN-ova skupina vladinih stručnjaka (UNGGE) tijekom 2016./2017. ni nakon nekoliko mjeseci pregovora nije postigla novo suglasje o izvješću; podsjeća da, kako je potvrđeno u izvješću iz 2013., postojeće međunarodno pravo te posebno Povelja Ujedinjenih naroda, kojom se zabranjuje prijetnja ili uporaba sile protiv političke neovisnosti bilo koje države, uključujući prisilne kiberoperacije čija je svrha narušavanje tehničke infrastrukture nužne za provođenje službenih participativnih postupaka u drugoj državi, što obuhvaća izbore, vrijede i valja ih primjenjivati na kiberprostor; napominje da se u izvješću te skupine iz 2015. navodi niz normi za odgovorno ponašanje država, uključujući zabranu državama da provode, ili svjesno pružaju potporu za, kiberaktivnosti koje bi bile u suprotnosti s njihovim obvezama prema međunarodnim pravilima; poziva EU da preuzme vodeću ulogu u aktualnim i budućim raspravama o međunarodnim normama u kiberprostoru te u provedbi tih normi;

47.  ističe da je Talinski priručnik 2.0 relevantan kao temelj za raspravu i kao analiza toga kako se postojeće međunarodno pravo može primjenjivati na kiberprostor; poziva države članice da počnu analizirati i primjenjivati ono što su stručnjaci iznijeli u Talinskom priručniku te da se slože oko daljnjih normi međunarodnog ponašanja na dobrovoljnoj osnovi; posebno napominje da bi se svaka ofenzivna upotreba kiberkapaciteta trebala temeljiti na međunarodnom pravu;

48.  potvrđuje da se bezrezervno zalaže za otvoren, slobodan, stabilan i siguran kiberprostor u kojem se poštuju temeljne vrijednosti demokracije, ljudskih prava i vladavine prava te u kojem se međunarodni sporovi rješavaju na miran način na temelju Povelje UN-a i načela međunarodnoga prava; poziva države članice da promiču širu provedbu zajedničkog i sveobuhvatnog pristupa EU-a kiberdiplomaciji i postojećim kibernormama te da zajedno s NATO-om osmisle kriterije i definicije na razini EU-a o tome što je kibernapad kako bi se poboljšala sposobnost EU-a da brzo dogovori zajedničko stajalište nakon počinjenja radnje nezakonite sa stajališta međunarodnog prava u obliku kibernapada; izražava snažnu potporu provedbi dobrovoljnih, neobvezujućih normi za odgovorno ponašanje država u kiberprostoru, iz izvješća UN-ove skupine za 2015., koje će obuhvatiti poštovanje privatnosti i temeljnih prava građana te uspostavu regionalnih mjera za izgradnju povjerenja; u tom kontekstu podupire rad Svjetskoga povjerenstva za stabilnost kiberprostora na pripremi prijedloga normi i politika za jačanje međunarodne sigurnosti i stabilnosti te usmjeravanje odgovornoga ponašanja državnih i nedržavnih aktera u kiberprostoru; podupire prijedlog da državni i nedržavni akteri ne bi trebali provoditi ili svjesno dopuštati aktivnosti kojima se namjerno i znatno narušava opća dostupnost ili cjelovitost javne osnove interneta te stoga i stabilnost kiberprostora;

49.  uviđa da većinu tehnološke infrastrukture posjeduje ili njome upravlja privatni sektor te da je stoga za jamčenje otvorenog, slobodnog, stabilnog i sigurnog kiberprostora ključna bliska suradnja, savjetovanje i uključivanje privatnog sektora i skupina civilnog društva u okviru dijaloga s nizom dionika;

50.  uviđa da zbog poteškoća u provedbi bilateralni sporazumi među državama ne dovode uvijek do očekivanih rezultata; stoga smatra da je uspostava koalicija među skupinama zemalja koje dijele slična stajališta i koje su voljne ostvariti konsenzus djelotvoran način da se dopune napori s nizom dionika; naglašava važnost uloge lokalnih vlasti u procesu tehnoloških inovacija i razmjeni podataka kad je riječ o jačanju borbe protiv kriminala i terorističkih aktivnosti;

51.  pozdravlja činjenicu da je Vijeće donijelo okvir za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti, tzv. alate EU-a za kiberdiplomaciju; podupire mogućnost da EU poduzme restriktivne mjere protiv protivnika koji napadaju njegove države članice u kiberprostoru, uključujući uvođenje sankcija;

52.  poziva i na jasan proaktivan pristup kibersigurnosti i kiberobrani te na sveobuhvatno jačanje kiberdiplomacije kao međusektorske zadaće u vanjskoj politici EU-a te njezinih kapaciteta i instrumenata EU-a kako bi se djelotvorno osnažili norme i vrijednosti EU-a, a zainteresiranim stranama utro put za konsenzus o propisima, normama i provedbenim mjerama u globalnom kiberprostoru; napominje da se izgradnjom otpornosti u trećim zemljama doprinosi međunarodnom miru i sigurnosti, što u konačnici europske građane čini sigurnijima;

53.  smatra da su kibernapadi kao što su NotPetya i WannaCry ili vođeni s državnih položaja ili se provode uz znanje i odobrenje države; napominje da su ti kibernapadi, koji prouzročuju ozbiljne i trajne gospodarske štete kao i prijetnju životu, jasno kršenje međunarodnog prava i pravnih normi; stoga smatra da NotPetya i WannaCry predstavljaju kršenje međunarodnog prava za koje su odgovorne Ruska Federacija odnosno Sjeverna Koreja te bi te dvije zemlje trebalo suočiti s razmjernim i odgovarajućim odgovorima EU-a i NATO-a;

54.  traži da Europski centar za računalni kriminal koji se nalazi u sklopu Europola postane kontaktna točka za policijske odjele i vladine agencije posvećene računalnom kriminalu čija bi primarna odgovornost bila upravljanje obranom domena .eu i kritičnom infrastrukturom mreža u EU-u tijekom napada; ističe da bi takva kontaktna točka trebala biti ovlaštena i za razmjenu informacija i pružanje pomoći državama članicama;

55.  ističe važnost razvoja normi u pogledu privatnosti i sigurnosti, šifriranja, govora mržnje, dezinformacija i terorističkih prijetnji;

56.  preporučuje da svaka država članica EU-a prihvati obveze pružanja pomoći svim ostalim državama članicama nad kojima se provodi kibernapad i da zajamči nacionalnu odgovornost u kiberprostoru u uskoj suradnji s NATO-om;

Civilno-vojna suradnja

57.  poziva sve dionike da unaprijede partnerstva za prijenos znanja, provedu odgovarajuće poslovne modele i razviju povjerenje između poduzeća i civilnih i vojnih krajnjih korisnika te da poboljšaju prijenos akademskog znanja u praktična rješenja, kako bi se stvorile sinergije i kako bi se rješenja mogla prenositi između civilnih i vojnih tržišta – u osnovi jedinstveno europsko tržište za sigurnosne i kibersigurnosne proizvode, na temelju transparentnih procedura i poštujući pravo EU-a i međunarodno pravo, a kako bi se očuvala i ojačala strateška autonomija EU-a; ističe ključnu ulogu privatnih poduzeća u području kibersigurnosti za rano upozoravanje i utvrđivanje odgovornosti za kibernapade;

58.  snažno ističe važnost istraživanja i razvoja, posebno u svjetlu visokih sigurnosnih zahtjeva na obrambenom tržištu; poziva EU i države članice da u praksi daju snažniju potporu europskoj kibersigurnosnoj industriji i drugim bitnim gospodarskim dionicima, smanje birokratska opterećenja, posebno za mala i srednja poduzeća te inovativna novoosnovana poduzeća (koja su ključni izvori inovativnih rješenja u području kiberobrane), i da promiču tješnju suradnju s akademskim istraživačkim organizacijama i drugim velikim dionicima kako bi se smanjila ovisnost o kibersigurnosnim proizvodima koji ne potječu iz EU-a i uspostavio strateški lanac opskrbe unutar EU-a radi jačanja njegove strateške autonomije; ističe da bi u tom smislu vrijedan doprinos mogao pružiti Europski razvojni fond i drugi instrumenti u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

59.  potiče Komisiju da integrira elemente kiberobrane u mrežu europskih centara za stručnost i istraživanje u području kibersigurnosti, i radi pružanja dostatnih sredstava za kiberkapacitete i kibertehnologiju s dvojnom namjenom u sljedećem VFO-u;

60.  napominje da je zaštita kritične javne i ostale civilne infrastrukture, posebno informacijskih sustava i podataka povezanih s njima, ključan obrambeni zadatak za države članice, a posebno za tijela zadužena za sigurnost informacijskih sustava, i da bi on trebao biti ili u nadležnosti nacionalnih struktura za kiberobranu ili u nadležnosti tih tijela; naglašava da će u tu svrhu biti potrebno razviti povjerenje i što tješnju suradnju između vojnih aktera, agencija za kiberobranu, drugih relevantnih tijela i predmetnih industrijskih sektora, što se može postići samo jasnim utvrđivanjem dužnosti, uloga i odgovornosti civilnih i vojnih aktera te potiče sve dionike da to uzmu u obzir u svojim postupcima planiranja; poziva na veću prekograničnu suradnju u provedbi zakona koji se odnose na razbijanje zlonamjernih kiberaktivnosti uz puno poštovanje zakonodavstva EU-a o zaštiti podataka;

61.  traži od svih država članica da svoje nacionalne strategije kibersigurnosti usredotoče na zaštitu informacijskih sustava i povezanih podataka te da zaštitu te važne infrastrukture smatraju dijelom svojih dužnosti; snažno potiče države članice da donose i provode strategije, smjernice i instrumente koji osiguravaju razumnu razinu zaštite od prijetnje čiji je stupanj moguće razumno utvrditi, pri čemu troškovi i opterećenje u vezi sa zaštitom trebaju biti razmjerni vjerojatnoj šteti koja prijeti ugroženim stranama; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi pravne osobe na svojem području sudske nadležnosti obvezale na zaštitu osobnih podataka kojima raspolažu;

62.  uviđa da bi u promjenjivom okruženju kiberprijetnji mogla biti potrebna snažnija i više strukturirana suradnja s policijskim snagama, osobito u nekim ključnim područjima, primjerice pri praćenju prijetnji u naslovima kao što su kiberdžihad, kiberterorizam, radikalizacija na internetu i financiranje ekstremističkih ili radikalnih organizacija;

63.  potiče blisku suradnju među agencijama EU-a kao što su EDA, ENISA, Europski centar za računalni kriminal u međusektorskom pristupu kako bi se promicale sinergije i izbjegla preklapanja;

64.  poziva Komisiju da izradi plan za koordinirani pristup europskoj kiberobrani uključujući ažuriranje političkog okvira EU-a za kiberobranu, kako bi se zajamčilo da taj okvir i dalje bude prikladan kao relevantni politički mehanizam za ispunjenje ciljeva EU-a u području kiberobrane, u bliskoj suradnji s državama članicama, EDA-om, Parlamentom i ESVD-om; napominje da taj proces mora biti dio šireg strateškog pristupa ZSOP-u;

65.  poziva na izgradnju kapaciteta u području kibersigurnosti u okviru razvojne suradnje, kao i na stalno obrazovanje i osposobljavanje u pogledu osviještenosti o kiberprostoru, uzimajući u obzir da će u sljedećim godinama milijuni novih korisnika pristupiti internetu, i to većinom u zemljama u razvoju, čime će se ojačati otpornost zemalja i društava u pogledu kiberprijetnji i hibridnih prijetnji;

66.  poziva na međunarodnu suradnju i multilateralne inicijative za izgradnju strogih okvira kiberobrane i kibersigurnosti za suprotstavljanje talačkog položaja države zbog korupcije, financijskih prijevara, pranja novca, financiranja terorizma, te kako bi se riješili izazovi koje predstavljaju kiberterorizam i kriptovalute te ostali alternativni načini plaćanja;

67.  napominje da se kibernapadi kao što je NotPetya brzo šire i tako prouzročuju neselektivnu štetu, osim ako postoji opća otpornost na globalnoj razini; smatra da bi osposobljavanje i obrazovanje u području kiberobrane trebalo biti dijelom vanjskog djelovanja EU-a i da se izgradnjom kiberotpornosti u trećim zemljama doprinosi međunarodnom miru i sigurnosti, što u konačnici europske građane čini sigurnijima;

Institucionalno jačanje

68.  poziva države članice na ambiciozniju suradnju u kiberdomeni u okviru PESCO-a; predlaže da države članice pokrenu nove kooperacijske programe u kiberprostoru u okviru PESCO-a radi pružanja potpore za brzo i učinkovito planiranje, zapovijedanje i kontrolu sadašnjih i budućih operacija i misija EU-a; napominje da bi to trebalo dovesti do bolje koordinacije operativnih kapaciteta u kiberprostoru i da može dovesti do razvoja zajedničkog zapovjedništva kiberobranom kada Europsko vijeće tako odluči;

69.  ponavlja svoj poziv državama članicama i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici da predstave bijelu knjigu EU-a o sigurnosti i obrani; poziva države članice i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da kiberobranu i odvraćanje od kibernapada postave kao kamen temeljac bijele knjige kojom će se obuhvatiti i zaštita kiberdomene za operacije utvrđene u članku 43. UEU-a i zajednička obrana utvrđena u članku 42. stavku 7. UEU-a;

70.  napominje da bi novi kooperacijski program u kiberprostoru u okviru PESCO-a trebalo voditi i visokorangirano vojno i civilno osoblje iz svake države članice, na temelju sustava rotacije, i odgovarati ministrima obrane EU-a u formatu PESCO-a i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici kako bi se poticala načela povjerenja među državama članicama i institucijama i agencijama EU-a pri razmjeni informacija i obavještajnih podataka;

71.  ponavlja svoj poziv na stvaranje Vijeća EU-a za obranu na temelju postojećeg ministarskog upravnog odbora EDA-e i formata PESCO-a koji čine ministri obrane EU-a kako bi se zajamčilo uspostavljanje prioriteta, operacionalizacija resursa te učinkovita suradnja i integracija među državama članicama;

72.  podsjeća na potrebu da se zajamči održavanje, ili čak i povećanje, Europskog fonda za obranu u sljedećem VFO-u s dostatnim proračunom izdvojenim za kiberobranu;

73.  traži da se povećaju resursi za modernizaciju i usmjeravanje kibersigurnosti i širenje obavještajnih podataka između ESVD-a/Obavještajnog i situacijskog centra Europske unije, Vijeća i Komisije;

Javno-privatna partnerstva

74.  svjestan je da privatna poduzeća imaju ključnu ulogu u sprečavanju, otkrivanju, obuzdavanju i odgovaranju na incidente u području kibersigurnosti, ne samo kao pružatelji tehnologije nego i pružatelji usluga koje nisu dio IT-a;

75.  svjestan je uloge privatnog sektora u sprečavanju, otkrivanju, obuzdavanju i odgovaranju na incidente u području kibersigurnosti zajedno s njegovom ulogom u poticanju inovacija u području kiberobrane te stoga poziva na pojačanu suradnju s privatnim sektorom kako bi se osigurali zajednički uvidi u zahtjeve EU-a i NATO-a i pomoć u pronalaženju zajedničkih rješenja;

76.  poziva EU da provede sveobuhvatnu reviziju softvera, IT-a i komunikacijske opreme i infrastrukture koja se koristi u institucijama kako bi se isključili potencijalno opasni programi i uređaji te zabranili oni koji su potvrđeni kao zlonamjerni, kao što je Kaspersky Lab;

o
o   o

77.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, agencijama EU-a u području obrane i kibersigurnosti, glavnom tajniku NATO-a te nacionalnim parlamentima država članica.

(1) Cambridge University Press, veljača 2017., ISBN 9781316822524, https://doi.org/10.1017/9781316822524.
(2) SL L 194, 19.7.2016., str. 1.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366.
(4) SL C 419, 16.12.2015., str. 145.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0492.

Pravna napomena