Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 11. rujna 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Jednakovrijednost pregleda na terenu ***I
 Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća *
 Provedbena odluka o podvrgavanju novih psihoaktivnih tvari ciklopropil-fentanila i metoksiacetil-fentanila kontrolnim mjerama *
 Mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Bugarskoj, Grčkoj, Litvi i Poljskoj
 Nacrt izmjene proračuna br. 4/2018: mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Bugarskoj, Grčkoj, Litvi i Poljskoj
 Utjecaj kohezijske politike EU-a na Sjevernu Irsku
 Posebne mjere za Grčku
 Načini reintegracije radnika koji se oporavljaju od ozljede ili bolesti na kvalitetna radna mjesta -
 Odnosi između EU-a i trećih zemalja u pogledu regulacije i nadzora financijskih usluga
 Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a
 Europske snage solidarnosti ***I
 Program potpore strukturnim reformama: financijska omotnica i opći cilj ***I
 Program Euratoma koji nadopunjuje Okvirni program Obzor 2020. *
 Mjere za sprječavanje zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u
 Jezična ravnopravnost u digitalnom dobu
 Transparentno i odgovorno upravljanje prirodnim resursima u zemljama u razvoju: šume

Jednakovrijednost pregleda na terenu ***I
PDF 140kWORD 43k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke Vijeća 2003/17/EZ u pogledu jednakovrijednosti pregleda na terenu koji se provode u Brazilu nad sjemenskim usjevima krmnog bilja i sjemenskim usjevima žitarica i u pogledu jednakovrijednosti sjemena krmnog bilja i sjemena žitarica proizvedenog u Brazilu te u pogledu jednakovrijednosti pregleda na terenu koji se provode u Moldovi nad sjemenskim usjevima žitarica, sjemenskim usjevima povrća i sjemenskim usjevima uljarica i predivog bilja i u pogledu jednakovrijednosti sjemena žitarica, sjemena povrća i sjemena uljarica i predivog bilja proizvedenog u Moldovi (COM(2017)0643 – C8-0400/2017 – 2017/0297(COD))
P8_TA(2018)0318A8-0253/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0643),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0400/2017),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. veljače 2018.(1),

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0253/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. rujna 2018. radi donošenja Odluke (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke Vijeća 2003/17/EZ u pogledu jednakovrijednosti pregleda na terenu koji se provode u Saveznoj Republici Brazilu nad sjemenskim usjevima krmnog bilja i sjemenskim usjevima žitarica i o jednakovrijednosti sjemena krmnog bilja i sjemena žitarica proizvedenog u Saveznoj Republici Brazilu te u pogledu jednakovrijednosti pregleda na terenu koji se provode u Republici Moldovi nad sjemenskim usjevima žitarica, sjemenskim usjevima povrća i sjemenskim usjevima uljarica i predivog bilja i o jednakovrijednosti sjemena žitarica, sjemena povrća i sjemena uljarica i predivog bilja proizvedenog u Republici Moldovi

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci (EU) 2018/1674.)

(1) SL C 227, 28.6.2018., str. 76.


Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća *
PDF 170kWORD 57k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća (COM(2018)0021 – C8-0022/2018 – 2018/0006(CNS))
P8_TA(2018)0319A8-0260/2018

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2018)0021),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0022/2018),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0260/2018),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj Prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti Prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.
(1)  Direktivom Vijeća 2006/112/EZ21 državama članicama dopušteno je nastaviti s primjenom posebnih odredbi za mala poduzeća u skladu sa zajedničkim odredbama i imajući u vidu daljnje usklađivanje. Međutim, te su odredbe zastarjele i njima se ne umanjuje opterećenje za mala poduzeća uzrokovano usklađivanjem jer su osmišljene za zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) na temelju oporezivanja u državi članici podrijetla.
(1)  Direktivom Vijeća 2006/112/EZ21 državama članicama dopušteno je nastaviti s primjenom posebnih odredbi za mala poduzeća u skladu sa zajedničkim odredbama i imajući u vidu daljnje usklađivanje. Međutim, te su odredbe zastarjele i njima se ne ispunjava cilj smanjenja opterećenja za mala poduzeća uzrokovanog usklađivanjem jer su osmišljene za zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) na temelju oporezivanja u državi članici podrijetla.
_________________
_________________
21 SL L 347, 11.12.2006., str. 1.
21 SL L 347, 11.12.2006., str. 1.
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  Komisija je u svojem akcijskom planu o PDV-u22 najavila sveobuhvatan paket pojednostavnjenja za mala poduzeća čiji je cilj smanjiti njihovo administrativno opterećenje i pomoći stvaranje fiskalnog okruženja za olakšavanje njihova rasta te razvoja prekogranične trgovine. To podrazumijeva preispitivanje posebne odredbe za mala poduzeća, kako je navedeno u Komunikaciji o provedbi akcijskog plana o PDV-u23. Preispitivanje posebne odredbe za mala poduzeća stoga predstavlja važan element paketa reformi iz akcijskog plana o PDV-u.
(2)  Komisija je u svojem akcijskom planu o PDV-u22 najavila sveobuhvatan paket pojednostavnjenja za mala poduzeća čiji je cilj smanjiti njihovo administrativno opterećenje i pomoći stvaranje fiskalnog okruženja za olakšavanje njihova rasta i razvoja prekogranične trgovine te za veću usklađenost u području PDV-a. Mala poduzeća u Uniji osobito su aktivna u određenim sektorima s prekograničnim poslovanjem, kao što su građevinski sektor, komunikacije, prehrambene usluge i maloprodaja, te mogu biti važan izvor radnih mjesta. Kako bi se postigli ciljevi akcijskog plana o PDV-u, potrebno je preispitati posebne odredbe za mala poduzeća, kako je navedeno u Komunikaciji o provedbi akcijskog plana o PDV-u23. Preispitivanje posebne odredbe za mala poduzeća stoga predstavlja važan element paketa reformi iz akcijskog plana o PDV-u.
_________________
_________________
22Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o akcijskom planu o PDV-u, Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za donošenje odluka (COM(2016)0148 final od 7.4.2016.).
22Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o akcijskom planu o PDV-u, Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za donošenje odluka (COM(2016)0148 final od 7.4.2016.).
23Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o provedbi akcijskog plana o PDV-u, Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za djelovanje (COM(2017)0566 final od 4.10.2017.).
23Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o provedbi akcijskog plana o PDV-u, Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za djelovanje (COM(2017)0566 final od 4.10.2017.).
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)  Preispitivanje te posebne odredbe usko je povezano s prijedlogom Komisije kojim se utvrđuju načela konačnog sustava PDV-a za prekograničnu trgovinu među poduzećima između država članica na temelju oporezivanja prekograničnih isporuka u državi članici odredišta24. Prelaskom na sustav PDV-a s oporezivanjem na odredištu uočeno je da određena važeća pravila nisu prikladna za sustav oporezivanja na odredištu.
(3)  Preispitivanje te posebne odredbe usko je povezano s prijedlogom Komisije kojim se utvrđuju načela konačnog sustava PDV-a za prekograničnu trgovinu među poduzećima između država članica na temelju oporezivanja prekograničnih isporuka u državi članici odredišta24. Prelaskom na sustav PDV-a s oporezivanjem na odredištu uočeno je da određena važeća pravila nisu prikladna za sustav oporezivanja na odredištu. Do glavnih poteškoća u većoj prekograničnoj trgovini za mala poduzeća dolazi zbog složenih i različitih pravila diljem Unije o PDV-u, kao i činjenice da od nacionalnih izuzeća za mala poduzeća koristi imaju samo mala poduzeća u državi članici u kojoj imaju poslovni nastan.
_________________
_________________
24Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu usklađivanja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava poreza na dodanu vrijednost i uvođenja konačnog sustava za oporezivanje trgovine među državama članicama (COM(2017)0569 final od 4.10.2017.).
24Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu usklađivanja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava poreza na dodanu vrijednost i uvođenja konačnog sustava za oporezivanje trgovine među državama članicama (COM(2017)0569 final od 4.10.2017.).
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.
(4)  Kako bi se riješio problem nerazmjernog opterećenja uzrokovanog usklađivanjem s kojim su suočena mala poduzeća, mjere pojednostavnjenja trebale bi se odobriti i poduzećima koja se smatraju malima u gospodarskom smislu, a ne samo poduzećima izuzetima u skladu s važećim pravilima. Za potrebe pojednostavnjenja pravila o PDV-u poduzeća bi se smatrala „malim” ako na temelju prometa ispunjavaju uvjete opće definicije mikropoduzeća iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ25.
(4)  Kako bi se riješio problem nerazmjernog opterećenja uzrokovanog usklađivanjem s kojim su suočena mala poduzeća, mjere pojednostavnjenja trebale bi se odobriti i poduzećima koja se smatraju malima u gospodarskom smislu, a ne samo poduzećima izuzetima u skladu s važećim pravilima. Dostupnost takvih mjera osobito je relevantna jer je većina malih poduzeća, bez obzira na to jesu li izuzeta ili nisu, u praksi obvezna koristiti usluge savjetnika ili vanjskih konzultanata kako bi im pomogli u ispunjavanju obveza u području PDV-a, što dodatno financijski opterećuje ta poduzeća25. Za potrebe pojednostavnjenja pravila o PDV-u poduzeća bi se smatrala „malim” ako na temelju prometa ispunjavaju uvjete opće definicije mikropoduzeća iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ25.
_________________
_________________
25Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
25Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.
(6)  Mala poduzeća mogla bi iskoristiti izuzeće samo ako njihov godišnji promet ne prelazi prag koji se primjenjuje u državi članici u kojoj treba platiti PDV. Države članice bi pri određivanju tih pragova trebale poštovati pravila o pragovima iz Direktive 2006/112/EZ. Većina je tih pravila uvedena 1977. i više nisu prikladna.
(6)  Mala poduzeća mogla bi iskoristiti izuzeće samo ako njihov godišnji promet ne prelazi prag koji se primjenjuje u državi članici u kojoj treba platiti PDV. Države članice bi pri određivanju tih pragova trebale poštovati pravila o pragovima iz Direktive 2006/112/EZ. Većina je tih pravila uvedena 1977. i više nisu prikladna. U cilju fleksibilnosti i kako bi se zajamčilo da države članice mogu utvrditi odgovarajuće niže pragove razmjerne veličini i potrebama njihovih gospodarstava, na razini Unije trebalo bi utvrditi samo maksimalne pragove.
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 8.
(8)  Državama članicama trebalo bi prepustiti određivanje nacionalnih pragova za izuzeće na razini koja optimalno odgovara njihovim gospodarskim i političkim uvjetima, što podliježe najvišoj dopuštenoj vrijednosti praga utvrđenoj ovom Direktivom. U tom bi pogledu trebalo pojasniti da ako države članice primjenjuju različite pragove to treba potkrijepiti objektivnim kriterijima.
(8)  Državama članicama trebalo bi prepustiti određivanje nacionalnih pragova za izuzeće na razini koja optimalno odgovara njihovim gospodarskim i političkim uvjetima, što podliježe najvišoj dopuštenoj vrijednosti praga utvrđenoj ovom Direktivom. U tom bi pogledu trebalo pojasniti da ako države članice primjenjuju različite pragove to treba potkrijepiti objektivnim kriterijima. Kako bi se olakšalo prekogranično poslovanje, popis nacionalnih pragova za izuzeće trebao bi biti lako dostupan svim malim poduzećima koja žele poslovati u više država članica.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 12.
(12)  Ako se primjenjuje izuzeće, mala poduzeća koja se koriste izuzećem trebala bi barem uživati pogodnosti pojednostavnjenih obveza o prijavi PDV-a, izdavanju računa, računovodstvu i izvješćivanju.
(12)  Ako se primjenjuje izuzeće, mala poduzeća koja se koriste izuzećem trebala bi barem uživati pogodnosti pojednostavnjenih obveza o prijavi PDV-a, izdavanju računa, računovodstvu i izvješćivanju. Kako bi se izbjegle nejasnoće i pravna nesigurnost u državama članicama, Komisija treba izraditi smjernice o jednostavnijoj registraciji i računovodstvu te detaljnije obrazložiti postupke koje treba pojednostavniti i u kojoj mjeri. Do ... [tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija i države članice trebaju ocijeniti to pojednostavnjenje kako bi se ocijenila njegova potencijalna dodana vrijednost i istinski pozitivni učinak na poduzeća i potrošače.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 13.
(13)  Nadalje, kako bi se osigurala usklađenost s uvjetima za izuzeće koje država članica odobrava poduzećima koja nemaju poslovni nastan na njezinu državnom području, potrebno je propisati prethodnu obavijest o namjeri korištenja izuzeća. Takvu obavijest bi malo poduzeće trebalo podnijeti u državi članici u kojoj ima poslovni nastan. Ta država članica bi zatim na temelju informacija iz prijave godišnjeg prometa tog poduzeća trebala te informacije dostaviti ostalim predmetnim državama članicama.
(13)  Nadalje, kako bi se osigurala usklađenost s uvjetima za izuzeće koje država članica odobrava poduzećima koja nemaju poslovni nastan na njezinu državnom području, potrebno je propisati prethodnu obavijest o namjeri korištenja izuzeća. Takvu obavijest trebalo bi proslijediti putem internetskog portala koji treba izraditi Komisija. Država članica poslovnog nastana zatim bi na temelju informacija iz prijave godišnjeg prometa tog poduzeća te informacije trebala dostaviti ostalim predmetnim državama članicama. Mala poduzeća mogu u bilo kojem trenutku obavijestiti državu članicu u kojoj su registrirana o tome da se žele vratiti na opći sustav PDV-a.
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.
(15)  Kako bi se za poduzeća koja nisu izuzeta smanjilo opterećenje uzrokovano usklađivanjem, od država članica trebalo bi zahtijevati pojednostavnjenje odredbi o prijavi PDV-a i knjigovodstvu te produljenje poreznih razdoblja kako bi se ostvarilo manje učestalo podnošenje prijava PDV-a.
(15)  Kako bi se za poduzeća koja nisu izuzeta smanjilo opterećenje uzrokovano usklađivanjem, od država članica trebalo bi zahtijevati pojednostavnjenje odredbi o prijavi PDV-a i knjigovodstvu. Osim toga, Komisija bi trebala uspostaviti jedinstvenu točku za podnošenje prijava PDV-a u različitim državama članicama.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 17.
(17)  Cilj je ove Direktive smanjenje opterećenja za mala poduzeća uzrokovanog usklađivanjem koje nije moguće u dovoljnoj mjeri ostvariti na razini država članica te se stoga može bolje ostvariti na razini Unije. Stoga Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5., ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.
(17)  Cilj je ove Direktive smanjenje opterećenja za mala poduzeća uzrokovanog usklađivanjem koje nije moguće u dovoljnoj mjeri ostvariti na razini država članica te se stoga može bolje ostvariti na razini Unije. Stoga Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5., ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva. Međutim, kontrole PDV-a koje proizlaze iz postupaka usklađivanja koristan su instrument borbe protiv poreznih prijevara a pojednostavnjenje opterećenja uzrokovano usklađivanjem za mala i srednja poduzeća ne treba doći nauštrb borbe protiv prijevara u vezi s PDV-om.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 12.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 284. – stavak 4. – podstavak 1.
Malo poduzeće dužno je prije nego se počne koristiti izuzećem u drugim državama članicama o tome obavijestiti državu članicu u kojoj ima poslovni nastan.
Komisija uspostavlja internetski portal preko kojega se registriraju mala poduzeća koja se žele koristiti izuzećem u drugoj državi članici.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 12.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 284. – stavak 4. – podstavak 2.
Ako se malo poduzeće koristi izuzećem u državi članici različitoj od one u kojoj ima poslovni nastan, država članica poslovnog nastana poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da to malo poduzeće prijavi točan godišnji promet u Uniji i točan godišnji promet u državi članici te obavješćuje porezna tijela u predmetnim državama članicama u kojima malo poduzeće obavlja isporuke.”;
Ako se malo poduzeće koristi izuzećem u državi članici različitoj od one u kojoj ima poslovni nastan, država članica poslovnog nastana poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da to malo poduzeće prijavi točan godišnji promet u Uniji i točan godišnji promet u državi članici te obavješćuje porezna tijela u predmetnim državama članicama u kojima malo poduzeće obavlja isporuke.” Države članice također jamče da su u dovoljnoj mjeri upoznate sa statusom malih poduzeća te s njihovim dioničarskim ili vlasničkim odnosima kako bi se mogao potvrditi njihov status malih poduzeća.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 15.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 288.a – stavak 1.
Ako tijekom sljedeće kalendarske godine godišnji promet u državi članici malog poduzeća premašuje prag za izuzeće iz članka 284. stavka 1., malo poduzeće smije nastaviti ostvarivati korist od izuzeća za tu godinu uz uvjet da njegov godišnji promet u državi članici u toj godini ne prelazi prag utvrđen u članku 284. stavku 1. za više od 50 %.;
Ako tijekom sljedeće kalendarske godine godišnji promet u državi članici malog poduzeća premašuje prag za izuzeće iz članka 284. stavka 1., malo poduzeće smije nastaviti ostvarivati korist od izuzeća naredne dvije godine uz uvjet da njegov godišnji promet u državi članici tijekom te dvije godine ne prelazi prag utvrđen u članku 284. stavku 1. za više od 33 %.;
Amandman 14
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 17.
(17)  brišu se članci od 291. do 294.;
(17)  brišu se članci 291. i 292.;
Amandman 15
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 17.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 293. – stavak 1.
(17a)   u članku 293. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
Svake četiri godine, počevši od donošenja ove Direktive, Komisija mora na temelju informacija dobivenih od država članica dostaviti Vijeću izvješće o primjeni ovog poglavlja zajedno s prijedlozima vezanim uz sljedeća pitanja, ako je to potrebno i uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem dugoročne konvergencije nacionalnih propisa: (1) poboljšanja posebne odredbe za mala poduzeća; (2) prilagodba nacionalnih sustava što se tiče izuzeća i progresivnih poreznih olakšica; (3) prilagodba gornjih granica iz odjeljka 2.
Svake četiri godine, počevši od donošenja ove Direktive, Komisija mora na temelju informacija dobivenih od država članica Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti izvješće o primjeni ovog poglavlja zajedno s prijedlozima vezanim uz sljedeća pitanja, ako je to potrebno i uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem dugoročne konvergencije nacionalnih propisa:
i.   poboljšanja posebne odredbe za mala poduzeća;
ii.   prilagodba nacionalnih sustava što se tiče izuzeća i mogućnosti usklađivanja pragova za izuzeće u cijeloj Uniji;
iii.   prilagodba gornjih granica iz odjeljka 2.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 17.b (nova)
(17b)   Članak 294. briše se;
Amandman 17
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 18.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 294.e
Članak 294.e
Članak 294.e
Države članice mogu osloboditi izuzeta mala poduzeća od obveze podnošenja prijave PDV-a iz članka 250.
Države članice oslobađaju izuzeta mala poduzeća od obveze podnošenja prijave PDV-a iz članka 250. ili od izuzetih malih poduzeća zahtijevaju da za kalendarsku godinu podnesu pojednostavnjenu prijavu PDV-a, koja uključuje barem sljedeće informacije: PDV za koji je nastala obveza, PDV koji se može odbiti, neto iznos PDV-a (koji se plaća ili prima), ukupna vrijednost ulaznih i izlaznih transakcija. Međutim, mala poduzeća mogu se odlučiti za primjenu poreznog razdoblja utvrđenog u skladu s člankom 252.
Ako se ta mogućnost ne primjenjuje, države članice dopuštaju takvim izuzetim malim poduzećima podnošenje pojednostavnjene prijave PDV-a za kalendarsku godinu. Međutim, mala poduzeća mogu se odlučiti za primjenu poreznog razdoblja utvrđenog u skladu s člankom 252.
Amandman 18
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 18.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 294.i
Članak 294.i
Briše se.
Porezno razdoblje obuhvaćeno prijavom PDV-a za mala poduzeća je kalendarska godina. Međutim, mala poduzeća mogu se odlučiti za primjenu poreznog razdoblja utvrđenog u skladu s člankom 252.
Amandman 19
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 18.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 294.i.a (novi)
Članak 294.ia
Komisija uspostavlja jedinstvenu točku preko koje mala poduzeća mogu podnositi prijave PDV-a za različite države članice u kojima posluju. Država članica poslovnog nastana odgovorna je za naplatu PDV-a.
Amandman 20
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 18.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 294.j
Članak 294.j
Briše se.
Ne dovodeći u pitanje članak 206., države članice ne smiju od malih poduzeća zahtijevati međuplaćanje.
Amandman 21
Prijedlog direktive
Članak 1.a (novi)
Uredba (EU) br. 904/2010
Članak 31. – stavak 1.
Članak 1.a
Uredba (EU) br. 904/2010 mijenja se kako slijedi:
U članku 31. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
1.  Nadležna tijela svake države članice osiguravaju da osobe uključene u isporuku roba ili usluga unutar Zajednice i porezni obveznici koji nemaju poslovni nastan, a isporučuju telekomunikacijske usluge, usluge odašiljanja i elektronički isporučene usluge, posebno one navedene u Prilogu II. Direktivi 2006/112/EZ smiju u svrhu takvih transakcija dobiti potvrdu elektroničkim putem o valjanosti PDV identifikacijskog broja konkretne osobe kao i pripadajuće ime i adresu. Ove informacije odgovaraju podacima navedenim u članku 17.
1. Nadležna tijela svake države članice osiguravaju da osobe uključene u isporuku roba ili usluga unutar Zajednice i porezni obveznici koji nemaju poslovni nastan, a isporučuju telekomunikacijske usluge, usluge odašiljanja i elektronički isporučene usluge, posebno one navedene u Prilogu II. Direktivi 2006/112/EZ smiju u svrhu takvih transakcija dobiti potvrdu elektroničkim putem o valjanosti PDV identifikacijskog broja konkretne osobe kao i pripadajuće ime i adresu. Ove informacije odgovaraju podacima navedenim u članku 17. Sustav razmjene informacija o PDV-u precizira koriste li se mala poduzeća koja zadovoljavaju uvjete izuzećem od PDV-a ili ne.”
Amandman 22
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – podstavak 1.
Države članice najkasnije do 30. lipnja 2022. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
Države članice najkasnije do 31. prosinca 2019. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.
Amandman 23
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – podstavak 2.
One primjenjuju te odredbe od 1. srpnja 2022.
One primjenjuju te odredbe od 1. siječnja 2020.

Provedbena odluka o podvrgavanju novih psihoaktivnih tvari ciklopropil-fentanila i metoksiacetil-fentanila kontrolnim mjerama *
PDF 114kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća o podvrgavanju novih psihoaktivnih tvari N-fenil-N-[1-(2-feniletil)piperidin-4-il]ciklopropankarboksamida (ciklopropil-fentanil) i 2-metoksi-N-fenil-N-[1-(2-feniletil)piperidin-4-il]acetamida (metoksiacetil-fentanil) kontrolnim mjerama (09420/2018 – C8-0278/2018 – 2018/0118(NLE))
P8_TA(2018)0320A8-0271/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (09420/2018),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0278/2018),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2005/387/PUP od 10. svibnja 2005. o razmjeni informacija, procjeni rizika i kontroli novih psihoaktivnih tvari(1), a posebno njezin članak 8. stavak 3.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0271/2018),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 127, 20.5.2005., str. 32.


Mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Bugarskoj, Grčkoj, Litvi i Poljskoj
PDF 128kWORD 51k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Bugarskoj, Grčkoj, Litvi i Poljskoj (COM(2018)0360 – C8-0245/2018 – 2018/2078(BUD))
P8_TA(2018)0321A8-0272/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0360 – C8-0245/2018),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenog 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2), a posebno njezin članak 10.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3), a posebno njegovu točku 11.,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0272/2018),

1.  pozdravlja odluku kao znak solidarnosti Unije s građanima i regijama Unije pogođenima prirodnim katastrofama;

2.  naglašava hitnu potrebu za dostavom financijske pomoći preko Fonda solidarnosti Europske unije („Fond”) regijama koje su pogođene prirodnim katastrofama i žali zbog broja poginulih u prirodnim katastrofama u Uniji tijekom 2017.;

3.  poziva na daljnju optimizaciju postupka mobilizacije kako bi se smanjilo vrijeme proteklo od podnošenja zahtjeva do isplate; podsjeća da je brza isplata sredstava korisnicima od velike važnosti za lokalne zajednice, lokalne vlasti i njihovo povjerenje u solidarnost Unije;

4.  podržava činjenicu da države članice upotrebljavaju europske strukturne i investicijske fondove za obnovu u pogođenim regijama; poziva Komisiju da podrži i brzo odobri financijsku preraspodjelu sporazuma o partnerstvu koje su u tu svrhu zatražile države članice;

5.  poziva države članice na korištenje financijskog doprinosa iz Fonda na transparentan način, osiguravajući pravednu raspodjelu u pogođenim regijama;

6.  odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

7.  nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Bugarskoj, Grčkoj, Litvi i Poljskoj

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2018/1505.)

(1) SL L 311, 14.11.2002., str. 3.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.


Nacrt izmjene proračuna br. 4/2018: mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Bugarskoj, Grčkoj, Litvi i Poljskoj
PDF 122kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 4/2018 Europske unije za financijsku godinu 2018. uz prijedlog za mobilizaciju Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Bugarskoj, Grčkoj, Litvi i Poljskoj (11738/2018 – C8-0395/2018 – 2018/2082(BUD))
P8_TA(2018)0322A8-0273/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(1), a posebno njezin članak 41.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, a posebno njezin članak 44(2),

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2018., konačno donesen 30. studenog 2017.(3),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(4),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(5),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(6),

–  uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 4/2018 koji je Komisija usvojila 31. svibnja 2018. (COM(2018)0361),

–  uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 4/2018 koje je Vijeće usvojilo 4. rujna 2018. i istog dana proslijedilo Europskom parlamentu (11738/2018 – C8-0395/2018),

–  uzimajući u obzir članke 88. i 91. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0273/2018),

A.  budući da se nacrtom izmjene proračuna br. 4/2018 obuhvaća predložena mobilizacija Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Bugarskoj i Litvi nakon poplava, Grčkoj nakon potresa na Kosu te Poljskoj nakon oluja koje su se dogodile tijekom 2017.;

B.  budući da Komisija stoga predlaže izmjenu proračuna za 2018. i povećanje proračunske stavke 13 06 01 „Pomoć državama članicama u slučaju prirodnih katastrofa velikih razmjera s teškim posljedicama za životne uvjete, prirodni okoliš ili gospodarstvo” za 33 992 206 EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza i odobrenim sredstvima za plaćanje;

C.  budući da je Fond solidarnosti Europske unije poseban instrument kao što je to utvrđeno Uredbom o VFO-u i da bi odgovarajuća odobrena sredstva za preuzimanje obveza i plaćanje trebalo unijeti u proračun iznad gornjih granica VFO-a;

1.  prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 4/2018;

2.  nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 4/2018 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(2) SL L 193, 30.7.2018., str. 1.
(3) SL L 57, 28.2.2018.
(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(5) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(6) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.


Utjecaj kohezijske politike EU-a na Sjevernu Irsku
PDF 120kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o utjecaju kohezijske politike EU-a na Sjevernu Irsku (2017/2225(INI))
P8_TA(2018)0323A8-0240/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir utjecaj kohezijske politike EU-a na Sjevernu Irsku,

–  uzimajući u obzir odredbe Sporazuma iz Belfasta iz 1998. (Sporazum na Veliki petak),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0240/2018),

A.  budući da kohezijska politika EU-a u Sjevernoj Irskoj funkcionira uz pomoć različitih instrumenata, među kojima su Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo, program PEACE za Sjevernu Irsku i njezinu graničnu regiju te prekogranični program Interreg;

B.  budući da je jasno da je Sjeverna Irska regija koja je imala veliku korist od kohezijske politike EU-a; budući da je pozdravljeno preuzimanje obveze u vezi s budućim financiranjem navedeno u nacrtu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) Komisije za razdoblje 2021. – 2027.;

C.  budući da je, osim uobičajenih sredstava iz kohezijske politike, Sjeverna Irska naročitu korist imala od posebnih prekograničnih programa i programa između zajednica te za sve zajednice, uključujući program PEACE;

D.  budući da se kohezijskom politikom EU-a, osobito u okviru programa PEACE, u velikoj mjeri doprinijelo mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj, podupro Sporazum na Veliki petak i nastavilo podupirati pomirenje između tih zajednica;

E.  budući da je nakon uspostave prvog programa PEACE 1995. godine potrošeno više od 1,5 milijardi EUR s dvostrukim ciljem poticanja kohezije između zajednica uključenih u sukob u Sjevernoj Irskoj i graničnih okruga Irske te gospodarske i socijalne stabilnosti;

F.  budući da uspjeh kohezijske politike djelomično proizlazi iz činjenice da se sredstva EU-a smatraju „neutralnim”, odnosno nisu izravno povezana s interesima jedne od zajednica;

1.  naglašava važan i pozitivan doprinos kohezijske politike EU-a Sjevernoj Irskoj, osobito u pogledu pomoći pri obnovi zapostavljenih urbanih i ruralnih područja, borbe protiv klimatskih promjena i uspostave kontakata između zajednica i prekograničnih kontakata u okviru mirovnog procesa; posebno ističe da se pomaganjem zapostavljenim urbanim i ruralnim područjima često podupire novi gospodarski razvoj kojim se potiče gospodarstvo temeljeno na znanju, poput znanstvenih parkova u Belfastu i Derryju/Londonderryju;

2.  naglašava da će se u aktualnom financijskom razdoblju na gospodarski i socijalni razvoj u Sjevernoj Irskoj i susjednim regijama potrošiti više od 1 milijarde EUR financijske pomoći EU-a, od čega će se 230 milijuna EUR uložiti u program PEACE za Sjevernu Irsku (s ukupnim proračunom od gotovo 270 milijuna EUR), a 240 milijuna EUR u program Interreg V-A za Sjevernu Irsku, Irsku i Škotsku (s ukupnim proračunom od 280 milijuna EUR);

3.  smatra da su posebni programi EU-a za Sjevernu Irsku, posebno program PEACE, od ključne važnosti za podupiranje mirovnog procesa jer potiču pomirenje te uspostavu kontakata između zajednica te među svim zajednicama i prekograničnih kontakata; napominje da su u tom pogledu osobito važna prekogranična društvena središta i zajedničke usluge te društvena središta i zajedničke usluge između zajednica;

4.  pozdravlja znatan napredak postignut u Sjevernoj Irskoj u okviru programa PEACE i priznaje doprinos koji su sve strane u taj proces uložile;

5.  smatra da su mjere za izgradnju povjerenja između zajednica te među svim zajednicama i mjere za miran suživot, poput zajedničkih prostora i mreža potpore, imale ključnu ulogu u mirovnom procesu jer zajednički prostori zajednicama u Sjevernoj Irskoj pružaju mogućnost da kao jedinstvena zajednica sudjeluju u zajedničkim aktivnostima i razvijaju uzajamno povjerenje i poštovanje, čime se pomaže u prevladavanju jaza;

6.  naglašava važnost lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i pristupa odozdo prema gore, kojim se sve zajednice potiču da preuzmu odgovornost nad projektima i tako podupru mirovni proces;

7.  primjećuje da se svi dionici u Sjevernoj Irskoj zalažu za očuvanje ciljeva kohezijske politike EU-a u regiji; u tom smislu naglašava važnost koordiniranog višerazinskog upravljanja i načela partnerstva;

8.  međutim, smatra da se mora učiniti više kako bi se povećala opća osviještenost i vidljivost kad je riječ o utjecaju financiranja EU-a i potrebi za financiranjem EU-a u Sjevernoj Irskoj, posebno informiranjem javnosti o utjecaju projekata koje financira EU na mirovni proces i gospodarski razvoj regije;

9.  pozdravlja činjenicu da sustavi upravljanja i kontrole u tim regijama pravilno funkcioniraju i da se stoga financijska pomoć EU-a učinkovito troši; međutim, naglašava da se pri ocjeni uspješnosti programa PEACE, uz poštovanje propisa, u obzir uvijek moraju uzeti osnovni ciljevi tog programa;

10.  ne dovodeći u pitanje tekuće pregovore EU-a i Ujedinjene Kraljevine, smatra da je od ključne važnosti da nakon 2020. Sjeverna Irska može sudjelovati u određenim posebnim programima EU-a, kao što su program PEACE i program Interreg V-A za Sjevernu Irsku, Irsku i Škotsku, jer bi to bilo od velike koristi za održiv gospodarski i društveni razvoj, osobito u područjima u nepovoljnom položaju, ruralnim i pograničnim područjima, smanjenjem postojećih razlika; nadalje, poziva da se u kontekstu VFO-a za razdoblje nakon 2020. iskoriste svi relevantni financijski instrumenti kako bi se omogućio nastavak rada na ostvarivanju ciljeva kohezijske politike;

11.  ne dovodeći u pitanje tekuće pregovore EU-a i Ujedinjene Kraljevine, smatra da bi EU trebala nakon 2020. i dalje podupirati teritorijalnu suradnju, osobito kad je riječ o prekograničnim projektima i projektima između zajednica, u svjetlu postignuća posebnih kohezijskih programa EU-a za Sjevernu Irsku, odnosno programa PEACE i Interreg, koji su osobito bitni za stabilnost regije; strahuje da bi prestanak provedbe tih programa ugrozio prekogranične aktivnosti izgradnje povjerenja te aktivnosti izgradnje povjerenja između zajednica te među svim zajednicama, a time i mirovni proces;

12.  naglašava da 85 % sredstava za programe PEACE i Interreg dolazi iz EU-a; stoga smatra da je važno da EU i nakon 2020. nastavi pomagati zajednicama u Sjevernoj Irskoj tako da aktivno sudjeluje u upravljanju raspoloživim sredstvima kohezijske politike EU-a za financiranje obiju zajednica te svih zajednica u Sjevernoj Irskoj, pomažući im tako da prevladaju međusobne razlike; u tom kontekstu smatra da bi nakon 2020. financiranje trebalo zadržati na odgovarajućoj razini; naglašava da je to važno za nastavak rada na izgradnji mira;

13.  poziva Komisiju da promiče iskustvo kohezijskog financiranja u Sjevernoj Irskoj, osobito u okviru programa PEACE, kao primjer načina na koji EU rješava sukobe i podjele između zajednica; u tom smislu ističe proces pomirenja u Sjevernoj Irskoj kao pozitivan primjer za ostala područja u EU-u u kojima je dolazilo do sukoba;

14.  naglašava da bi se dobre prakse u vezi s kohezijskim sredstvima i programom PEACE trebale uzeti kao model i promicati kako bi se prevladalo nepovjerenje među zajednicama u sukobu te kako bi se postigao trajni mir u ostalim dijelovima Europe, pa čak i diljem svijeta;

15.  smatra da je ključno da stanovnici Sjeverne Irske, a posebno mladi, i dalje imaju pristup gospodarskoj, društvenoj i kulturnoj razmjeni diljem Europe, pogotovo u okviru programa Erasmus+;

16.  prima na znanje namjeru Komisije da predloži nastavak programa PEACE i Interreg u svojem prijedlogu VFO-a za razdoblje 2021. – 2027.; povrh toga, prima na znanje dokument o stajalištu Ujedinjene Kraljevine u pogledu budućnosti kohezijske politike iz travnja 2018. u kojem Ujedinjena Kraljevina, osim potvrde da će poštovati obveze u vezi s programima PEACE i Interreg u okviru aktualnog VFO-a, navodi svoju spremnost da zajedno s vladom Sjeverne Irske, irskom vladom i EU-om ispita potencijalni program koji bi naslijedio PEACE IV i Interreg V-A za razdoblje nakon 2020.;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Skupštini i vladi Sjeverne Irske te vladama i parlamentima država članica i njihovim regijama.


Posebne mjere za Grčku
PDF 134kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o provedbi posebnih mjera za Grčku u skladu s Uredbom (EU) 2015/1839 (2018/2038(INI))
P8_TA(2018)0324A8-0244/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2015. Naslovljenu „Novi početak za zapošljavanje i rast u Grčkoj” (COM(2015)0400),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1839 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. listopada 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 s obzirom na posebne mjere za Grčku(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/825 o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020.(3),

–  uzimajući u obzir radni dokument Europske komisije od 19. rujna 2016. naslovljen „Ex post evaluacija Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda 2007. – 2013.” (SWD(2016)0318),

–  uzimajući u obzir izvješće grčkog Ministarstva gospodarstva i razvoja o korištenju iznosa u skladu s Uredbom (EU) 2015/1839 (programsko razdoblje 2007. – 2013.)(4),

–  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor upućeno Komisiji o provedbi Uredbe (EU) 2015/1839 s obzirom na posebne mjere za Grčku (O-000100/2017–B8-0001/2018),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika te članak 1. stavak 1. točku (e) Priloga 3. odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A8-0244/2018),

A.  budući da je kohezijska politika izraz solidarnosti i glavni investicijski instrument EU-a, koji obuhvaća sve regije i smanjuje nejednakosti; budući da su se tijekom gospodarske i financijske krize njezina dodana vrijednost i fleksibilnost potvrdili u više navrata; budući da je s postojećim proračunskim sredstvima kohezijska politika pridonijela održavanju prijeko potrebnih javnih ulaganja, pomogla da se spriječi još veća kriza i omogućila državama članicama i regijama da primjene prilagođene odgovore s ciljem povećanja njihove otpornosti na neočekivane događaje i vanjske šokove;

B.  budući da su potpore iz EFRR-a i Kohezijskog fonda između 2007. i 2015. godine u Grčkoj iznosile 15,8 milijardi EUR, što je otprilike 19 % iznosa ukupnih državnih kapitalnih rashoda;

C.  budući da je gospodarska i financijska kriza dovela do trajno negativnih stopa rasta u Grčkoj, koje nije bilo moguće riješiti trima međunarodnim paketima pomoći, i ozbiljnih problema u pogledu likvidnosti i nedostatka javnih sredstava;

D.   budući da je Grčku i grčke otoke posebno snažno pogodila izbjeglička i migracijska kriza, koja se i dalje nastavlja, i da su zbog sve većeg priljeva migranata i izbjeglica ta područja pod velikim pritiskom, što je dovelo do golemog pada lokalne gospodarske aktivnosti, posebno u području turizma;

E.  budući da se između 2007. i 2013. godine grčki BDP realno smanjio za 26 % i da je, iako je recesija završila 2014. godine, rast BDP-a tijekom sljedeće dvije godine bio je manji od 1 %; budući da je stopa zaposlenosti pala sa 66 % na 53 % u 2013., što znači da je samo više od polovine radno sposobnih osoba bilo zaposleno, dok se tijekom istog razdoblja nezaposlenost povećala s 8,4 na 27,5 %, što je snažno utjecalo na kupovnu moć grčkog stanovništva i ozbiljno se odrazilo na nekoliko sektora, uključujući zdravstvenu skrb; budući da prema najnovijim podacima Eurostata stopa nezaposlenosti iznosi 20,8 %, uz visoku razinu nezaposlenosti mladih;

F.  budući da su Komisija i suzakonodavci 2015. potvrdili da je kriza Grčku pogodila na jedinstven način, što je moglo ozbiljno utjecati i na dovršetak operacija u okviru operativnih programa za razdoblja 2000. – 2006. i 2007. – 2013. i početak provedbe programa kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020.;

G.  budući da je svrha donošenja Uredbe (EU) 2015/1839 bilo osiguravanje likvidnosti u Grčkoj u ključnom trenutku prije zaustavljanja provedbe programa i propuštanja bitnih prilika za ulaganje, jer bi znatni iznosi bili vraćeni u slučaju da se projekti iz razdoblja 2000. – 2006. i 2007. – 2013. nisu dovršili;

H.  budući da je Uredbom (EU) 2015/1839 utvrđeno dodatno početno predfinanciranje za programsko razdoblje 2014. – 2020. u dvije rate u visini od po 3,5 % iznosa potpore iz fondova kohezijske politike i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) kao i primjena stope sufinanciranja od 100 % prihvatljivih izdataka u programskom razdoblju 2007. – 2013. i rano oslobađanje posljednjih 5 % preostalih isplata EU-a, koje su se trebale zadržati do zatvaranja programa;

I.  budući da je Uredba donesena kako bi se u što kraćem roku odgovorilo na tešku krizu te osiguralo da Grčka raspolaže dostatnim financijskim sredstvima za dovršetak projekata u okviru programskog razdoblja 2007. – 2013. i početak provedbe u okviru tekućeg razdoblja;

J.  budući da je u skladu s člankom 152. stavkom 6. podstavkom 2. Grčka do kraja 2016. morala Komisiji podnijeti izvješće o provedbi odredaba koje se odnose na primjenu stope sufinanciranja od 100 % i gornje granice za plaćanja za programe na kraju programskog razdoblja;

K.  budući da je EU financirao i 95 % ukupnih ulaganja u okviru financijskog razdoblja 2007. – 2013. u Grčkoj (inače se primjenjuje gornja granica od 85 %) u skladu s mjerom dodatnog plaćanja iz Uredbe (EU) br. 1311/2011;

L.  budući da je u listopadu 2015. otvoren namjenski račun na koji su prenesena sva sredstva namijenjena za projekte koje financira EU kako bi se osiguralo da se ona upotrebljavaju samo za plaćanja korisnicima i operacije u okviru operativnih programa;

M.  budući da Grčka od 2011. godine koristi i potporu koju joj osigurava Radna skupina Europske komisije za Grčku u obliku tehničke pomoći njezinom procesu reforme, a od 2015. godine i pomoć Službe za potporu strukturnim reformama u pogledu pripreme, izrade, provedbe i ocjenjivanja reformi za poticanje rasta; budući da je Uredba (EU) 2017/825 o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. stupila na snagu 20. svibnja 2017. i da je to bio važan trenutak u smislu obveza Službe za potporu strukturnim reformama u korist zainteresiranih država članica, uključujući Grčku;

1.  ponovno ističe važnu ulogu kohezijske politike u ostvarivanju ciljeva EU-a za pametan, održiv i uključiv rast, u borbi protiv nezaposlenosti, smanjenju nejednakosti, jačanju konkurentnosti svih regija EU-a te izražavanju europske solidarnosti i dopunjavanju drugih politika; osim toga, podsjeća na to da su europski strukturni i investicijski fondovi glavni izvor izravnih ulaganja u Grčku;

2.  prima na znanje izvješće o korištenju sredstava u skladu s Uredbom (EU) 2015/1839 za programsko razdoblje 2007. – 2013., koje je trebalo biti dovršeno krajem 2016., primjećuje da su grčka nadležna tijela dostavila izvješće u svibnju 2017. i nakon nekoliko zahtjeva stavila na raspolaganje Parlamentu u prosincu 2017.; pozitivnim ocjenjuje to što je Komisija Parlamentu dala privremenu ocjenu popisa 181 prioritetnog projekta, koji su dosegli vrijednost od 11,5 milijardi EUR, tj. 55 % ukupnih dodijeljenih sredstava iz EFRR-a, Kohezijskog fonda i ESF-a za Grčku za razdoblje od 2007. do 2013., od čega je njih 118 uspješno provedeno do kraja programskog razdoblja, dok se za njih 24 smatra da su u fazi postupnog ukidanja;

3.  ističe da je prema podacima iz navedenog izvješća nakon donošenja Uredbe s obzirom na posebne mjere za Grčku izravan utjecaj na likvidnost 2015. godine iznosio 1 001 709 731,50 EUR, a 2016. godine 467 674 209,45 EUR; primjećuje, nadalje, da je osim povećanja početnog predfinanciranja za programsko razdoblje 2014. – 2020. Grčka primila otprilike 2 milijarde EUR u razdoblju 2015. – 2016.;

4.  pozdravlja činjenicu da su isplaćeni iznosi bili usmjereni na širok raspon projekata: prometnu i drugu infrastrukturu (okoliš, turizam, kulturu, urbanu i ruralnu obnovu, socijalnu infrastrukturu), projekte informacijskog društva i mjere za razvoj ljudskih resursa; pozdravlja, osim toga, i činjenicu da se 63 % ukupnih plaćanja za projekte državnih potpora odnosilo na potporu za poduzeća i poslovne projekte, što je izravno doprinijelo konkurentnosti i smanjenju poduzetničkog rizika, dok se 37 % tih plaćanja odnosilo na mjere državne potpore usmjerene na infrastrukturne projekte, čime su se dopunile mjere za poboljšanje tržišnih uvjeta i poslovanja;

5.  pozdravlja činjenicu da se u izvješću koje su dostavila grčka nadležna tijela potvrđuje da je povećanje likvidnosti značilo i povećanje financijskih prihoda za otprilike 1,5 milijardi EUR te proširenje programa javnih ulaganja za razdoblje 2015. – 2016.;

6.  pozdravlja učinke mjera na jačanje gospodarske aktivnosti, normalizaciju i konsolidaciju prometa i obrtnog kapitala brojnih poduzeća, stvaranje i zadržavanje radnih mjesta te dovršetak važnih proizvodnih infrastruktura, što se također odrazilo u snažnom utjecaju na porezne prihode u proračunu;

7.  razumije da su sredstva koja je EU uplatio uslijed provedbe Uredbe iskorištena 2015. godine za dovršenje projekata u okviru operativnih programa do kraja razdoblja prihvatljivosti kao i to da je 2016. preostali iznos uplaćen uz nacionalna sredstva također doprinio zaključenju drugih projekata;

8.  pozdravlja činjenicu da su se grčke vlasti obvezale reorganizirati klasifikaciju projekata i utvrditi glavne projekte koji će biti odabrani za dovršenje; naglašava da je to znatno pomoglo u prevladavanju institucionalnih i administrativnih prepreka te utvrđivanju prioritetnih mjera koje treba provesti bez odgode i na taj način spriječiti financijske ispravke; pozdravlja činjenicu da su sredstva EU-a stavljena na raspolaganje u skladu s Uredbom (EU) 2015/1839 dovela do znatnog smanjenja broja projekata proglašenih nedovršenima; primjećuje da u usporedbi s programskim razdobljem 2000. – 2006., u kojem nije dovršeno približno 900 projekata, u vrijeme podnošenja konačnih zahtjeva za programsko razdoblje 2007. – 2013. još nije bilo završeno njih 79, no očekuje se da će se ti projekti dovršiti na temelju dodjele nacionalnih sredstava;

9.  ističe da je apsorpcija sredstava iz strukturnih fondova znatno povećana i da je stopa plaćanja na kraju ožujka 2016. u Grčkoj za programsko razdoblje 2007. – 2013. bila iznad 97 %(5) i da u skladu sa stupnjem izvršenja ukupnih plaćanja i razinom nepodmirenih obveza („reste à liquider”) za programe u razdoblju 2007. – 2013. na dan 31. ožujka 2018. Grčka nema nepodmirenih obveza u okviru naslova 1b(6); pozdravlja činjenicu da je Grčka prva država članica koja je dosegla stopu apsorpcije od 100 % (za usporedbu prosjek EU-a je 96 %);

10.  priznaje, međutim, da stopa apsorpcije pruža samo okvirne informacije i da se naglasak na apsorpciju sredstava ne bi trebao stavljati na uštrb kvalitete, dodane vrijednosti i djelotvornosti ulaganja; napominje da su posebne mjere makroekonomske prirode te da je teško pratiti njihove učinke na pojedine projekte;

11.  podsjeća na to da europski strukturni i investicijski fondovi u velikoj mjeri utječu na BDP te na socijalnu, gospodarsku i teritorijalnu koheziju općenito; procjenjuje se da je u Grčkoj 2015. godine na temelju ulaganja poduprtih u okviru kohezijske politike i politike ruralnog razvoja, na kraju prethodnog programskog razdoblja, BDP porastao više od 2 % iznad razine na kojoj bi bilo bez dodjele financijskih sredstva; podsjeća na to da upotreba strukturnih fondova EU-a uvijek mora biti usmjerena na ostvarivanje ciljeva koji se temelje na Ugovorima, stvarne dodane vrijednosti EU-a i prioriteta Unije te biti ambicioznija od samog rasta BDP-a;

12.  prima na znanje analizu usklađenu s pravnim zahtjevima, uglavnom kvantitativne prirode, izvješća o uporabi sredstava na temelju Uredbe (EU) 2015/1839 u vezi s programskim razdobljem 2007. – 2013. koje su dostavila grčka nadležna tijela; priznaje da učinak posebnih mjera nije moguće odvojiti od ukupnog utjecaja europskih strukturnih i investicijskih fondova u Grčkoj, no smatra da bi kvalitativna procjena, iako teško provediva, pomogla u nadopunjavanju analize i razumijevanju dobivenih rezultata; potiče Komisiju da stavi na raspolaganje više informacija u pogledu socijalnih i ekoloških aspekata veće konkurentnosti, produktivnosti i održivosti;

13.  uvažava činjenicu da je prema konačnim podacima podnesenima Komisiji na dan 31. prosinca 2016. iznos zahtjeva grčkih tijela za plaćanjem iznosio 1,6 milijardi EUR i da je Grčka na dan 31. ožujka 2018. godine imala stopu provedbe od 28 % za razdoblje 2014.-2020.(7), zbog čega je dospjela među države članice s najboljim rezultatima provedbe, unatoč nekim razlikama koje ipak treba naglasiti s obzirom na razinu distribucije i apsorpcije pojedinih fondova; nadalje, podupire donošenje Uredbe (EU) 2015/1839 kao važne mjere za pružanje prilagođene potpore u ključnom trenutku za Grčku; pozdravlja činjenicu da je, kako se i zahtijevalo, dodatno predfinanciranje bilo u potpunosti pokriveno zahtjevima za međuplaćanje u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, no izražava žaljenje zbog toga što punog pokrivanja nije bilo u slučaju Europskog socijalnog fonda (otprilike 4 %) ili Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo;

14.  podsjeća na važnost održivih strukturnih reformi; prima na znanje poduzete napore i poziva Grčku da nastavi u potpunosti iskorištavati mogućnosti za pomoć u okviru Programa potpore strukturnim reformama kako bi se stvorilo zdravo poslovno okruženje za učinkovitu i djelotvornu uporabu europskih strukturnih i investicijskih fondova te za maksimalno povećanje njihova socioekonomskog učinka;

15.  uviđa da su regionalne politike ublažile posljedice financijske krize kao i kontinuirane fiskalne konsolidacije u nekoliko država članica u vidu pružanja potpore javnim ulaganjima i fleksibilnim investicijama EU-a na temelju reprogramiranja sredstava ili povećanja stope sufinanciranja; u tom kontekstu naglašava važnost osiguravanja odgovarajućeg financiranja za sljedeći višegodišnji financijski okvir; ipak, ponavlja da bi kohezijsku politiku trebalo smatrati glavnim instrumentom za javna ulaganja i katalizatorom za privlačenje dodatnih javnih i privatnih sredstava te da bi slične mjere koje dovode do smanjenja nacionalnih kvota za sufinanciranje potrebnih za dobivanje sredstava za operativne programe koji se financiraju iz strukturnih fondova, za Grčku ili drugu državu članicu, trebalo predvidjeti samo u iznimnim slučajevima te prije njihova donošenja i provedbe, preispitati iz perspektive njihove učinkovitosti i valjano opravdati;

16.  primjećuje da su neke regije suočene s poteškoćama u sufinanciranju projekata u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova; poziva stoga Komisiju da hitno, u kontekstu europskog semestra i Pakta o stabilnosti i rastu, procjeni učinak regionalnih investicija sufinanciranih posredstvom europskih strukturnih i investicijskih fondova, a posebice ulaganja u manje razvijenim regijama, na izračun deficita opće države;

17.  podsjeća grčka nadležna tijela na važnost jamčenja odgovarajuće komunikacije i vidljivosti ulaganja u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

18.  pozdravlja preliminarnu ocjenu prema kojoj se očekuje da će programsko razdoblje 2007. – 2013. biti zaključeno bez gubitka sredstava za Grčku; traži od Komisije da obavijesti Parlament o rezultatima postupka zaključivanja, za koji se očekuje da će biti završen u prvoj polovini 2018., kao i da dostavi ažurirane podatke o projektima koje treba dovršiti s nacionalnim fondovima i o projektima koji još nisu bili dovršeni na dan 31. ožujka 2018.;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 270, 15.10.2015., str. 1.
(3) SL L 129, 19.5.2017., str. 1.
(4) Atena, svibanj 2017.
(5) Radni dokument Europske komisije o ex post evaluaciji Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda 2007. – 2013.
(6) Stupanj izvršenja ukupnih plaćanja i razina „reste à liquider” za naslov lb (programi 2007. – 2013.) – Imenovanje nadležnih nacionalnih tijela i stupanj izvršenja međuplaćanja za operativne programe ESIF-a za razdoblje 2014. – 2020. (stanje na dan 31. ožujka 2018.).
(7) Stupanj izvršenja ukupnih plaćanja i razina „reste à liquider” za naslov lb (programi 2007. – 2013.) – Imenovanje nadležnih nacionalnih tijela i stupanj izvršenja međuplaćanja za operativne programe ESIF-a za razdoblje 2014. – 2020. (stanje na dan 31. ožujka 2018.).


Načini reintegracije radnika koji se oporavljaju od ozljede ili bolesti na kvalitetna radna mjesta -
PDF 184kWORD 66k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o načinima reintegracije radnika koji se oporavljaju od ozljede ili bolesti na kvalitetna radna mjesta (2017/2277(INI))
P8_TA(2018)0325A8-0208/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju od 3. svibnja 1996.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju)(1),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europskog saveza za kronične bolesti iz studenoga 2017. naslovljenu „Poboljšanje zapošljavanja osoba s kroničnim bolestima u Europi”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i njezino stupanje na snagu u Europskoj uniji 21. siječnja 2011. u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ od 26. studenoga 2009.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće iz 2014. Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) i Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) naslovljeno „Psihosocijalni rizici u Europi: pojavnost i strategije prevencije”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. studenoga 2017. o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom(4),

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Philadelphije od 10. svibnja 1944. o ciljevima Međunarodne organizacije rada,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2007. o promicanju dostojanstvenog rada za sve(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2008. naslovljenu „Obnovljena socijalna agenda: mogućnosti, dostupnost i solidarnost u Europi 21. stoljeća” (COM(2008)0412),

–  uzimajući u obzir izvještaj Komisije od 24. veljače 2011. o provedbi Okvirnog sporazuma europskih socijalnih partnera o stresu povezanom s radom (SEC(2011)0241),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. veljače 2007. naslovljenu „Poboljšanje kvalitete i produktivnosti na radnome mjestu: strategija Zajednice o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012” (COM(2007)0062),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu o borbi protiv diskriminacije 2000/78/EZ i sudsku praksu Suda Europske unije, kao što su spojeni predmeti C-335/11 i C-337/11 od 11. travnja 2013. (HK Danska), kojima se zajedno uspostavlja zabrana poslodavcima da vrše diskriminaciju u slučajevima kada dugotrajno loše zdravstveno stanje može biti povezano s invaliditetom, kao i obveza poslodavaca da omoguće razumne prilagodbe radnih uvjeta,

–  uzimajući u obzir Zajedničke aktivnosti EU-a za mentalno zdravlje i dobrobit pokrenute 2013.,

–  uzimajući u obzir aktualnu kampanju agencije EU-OSHA naslovljenu „Zdravo radno mjesto rješava stres”,

–  uzimajući u obzir nedavni pilot-projekt o zdravlju i sigurnosti starijih radnika koji je provela EU-OSHA,

–  uzimajući u obzir izvješće agencije EU-OSHA iz 2016. pod naslovom „Rehabilitacija i povratak na posao: Izvješće o analizi politika, strategija i programa EU-a i država članica”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2014. naslovljeno „Mogućnosti zapošljavanja za osobe koji pate od kroničnih oboljenja”,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Business Europe iz 2012. pod naslovom „Prakse koje poslodavci primjenjuju kada je riječ o aktivnom starenju”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0208/2018),

A.  budući da je stres na radnom mjestu rastući problem i drugi zdravstveni problem povezan s radom u Europi koji se najčešće prijavljuje; budući da 25 %(7) radnika navodi da doživljavaju stres na radnom mjestu; budući da stres na radnom mjestu može narušiti prava pojedinca na zdrave uvjete rada; budući da stres na radnom mjestu dodatno pridonosi izostancima s posla i slabom zadovoljstvu poslom, negativno utječe na produktivnost i uzrok je gotovo polovice izgubljenih radnih dana svake godine;

B.  budući da starenje europske radne snage predstavlja nove izazove u pogledu radnog okruženja i promjene organizacije rada; budući da je starenje popraćeno većim rizikom od razvoja kroničnih mentalnih i fizičkih zdravstvenih problema, uključujući invaliditet i bolesti, što čini prevenciju, reintegraciju i rehabilitaciju važnim politikama za održavanje radnih mjesta, mirovinskog sustava i sustava socijalne sigurnosti održivima; budući da kronične bolesti ne pogađaju samo starije stanovništvo;

C.  budući da dugotrajni izostanak s posla ima štetan učinak na mentalno i fizičko zdravlje, kao i visoke socijalne i ekonomske troškove te može spriječiti povratak na posao; budući da zdravlje i dobrobit imaju središnju ulogu u izgradnji održivih gospodarstava; budući da je važno razmotriti ozbiljan financijski učinak bolesti ili invaliditeta na obitelji ako se osobe pogođene tim stanjima ne mogu vratiti na posao;

D.  budući da se, iako postoji razlika između invaliditeta, ozljede, bolesti i stanja povezanih s dobi, oni često preklapaju i zahtijevaju sveobuhvatan, ali istovremeno i individualiziran pristup;

E.  budući da je starenje jedan od glavnih društvenih izazova u EU-u; budući da stoga postoji potreba za time da politike potiču aktivno starenje kako bi se ljudima omogućilo da ostanu aktivni i zaposleni do mirovine i nakon toga, ako tako žele; budući da su starija generacija i njezino iskustvo neophodni za tržište rada; budući da starije osobe koje i dalje žele raditi često traže fleksibilne ili individualizirane radne uvjete; budući da bolest, invaliditet i isključenost s radnog mjesta imaju ozbiljne financijske posljedice;

F.  budući da su pušenje, konzumacija alkohola i zlouporaba droge među najznačajnijim čimbenicima rizika za zdravlje radno sposobnog stanovništva u EU-u jer su povezani s ozljedama i različitim neprenosivim bolestima(8); budući da 20 – 25 % svih nesreća na radnom mjestu uključuje osobe pod utjecajem alkohola(9) i budući da se procjenjuje da između 5 % i 20 % radno sposobnog stanovništva u Europi ima ozbiljnih problema povezanih s konzumacijom alkohola(10); budući da reintegracija radnika koji su imali problema s ovisnošću o opojnim tvarima na kvalitetna radna mjesta predstavlja poseban izazov za poslodavce;

G.  budući da su osobe s invaliditetom ili kroničnim bolestima ili osobe koje se oporavljaju od ozljeda ili bolesti u osjetljivoj situaciji i trebale bi primati pojedinačnu potporu pri povratku na radno mjesto ili tržište rada; budući da se određene osobe koje pate od kroničnih stanja ne žele ili ne mogu vratiti na posao;

H.  budući da bi područje profesionalne rehabilitacije i povratka na posao moglo pružiti vrijedne mogućnosti volontiranja, na primjer uspostavom volonterskog rada nakon mirovine; budući da bi se volontiranje trebalo podupirati u svakoj dobi;

I.  budući da poslodavci prvo trebaju promicati kulturu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu; budući da bi volontiranje u pogledu aktivnosti u području sigurnosti i zdravlja na radu, kao što su radne skupine, također moglo pridonijeti promjeni kulture;

J.  budući da posao ima važnu ulogu u olakšavanju procesa oporavka i rehabilitacije, uzimajući u obzir ključne pozitivne psihosocijalne učinke koje rad ima na zaposlenika; budući da su dobre prakse u području sigurnosti i zdravlja ključne za produktivnost i motiviranost radne snage, čime se pak poduzećima pomaže da ostanu konkurentna i inovativna, osigurava se dobrobit radnika te se pomaže u očuvanju vrijednih vještina i radnog iskustva, smanjenju fluktuacije zaposlenika i sprečavanju isključenosti, nesreća i ozljeda; budući da se Komisiju stoga potiče na razmatranje cjelokupnih troškova u području aktivne i socijalne uključenosti; budući da je usvajanje odgovarajućih pristupa prilagođenih pojedincu, u svrhu reintegracije osoba koje se oporavljaju od ozljeda ili bolesti na kvalitetna radna mjesta, važan čimbenik za sprečavanje dodatnih izostanaka s posla ili prisutnosti tijekom bolesti;

K.  budući da se definicija osoba sa smanjenom radnom sposobnošću može razlikovati diljem država članica;

L.  budući da MSP-ovi i mikropoduzeća imaju posebne potrebe u tom pogledu jer imaju manje resursa potrebnih za usklađivanje s obvezama povezanima s prevencijom bolesti i nesreća te stoga često zahtijevaju potporu kako bi postigli svoje ciljeve za sigurnost i zdravlje na radu; budući da su, s druge strane, dobre prakse u pogledu sigurnosti i zdravlja na radu ključne za MSP-ove i mikropoduzeća, osobito za održivost njihova poslovanja; budući da različiti programi koje financira EU pružaju mogućnosti za vrijedne razmjene inovacija i najboljih praksi u području održive sigurnosti i zdravlja na radu;

M.  budući da su negativni psihosocijalni čimbenici na radnom mjestu povezani sa zdravstvenim posljedicama, ali i s povećanim izostancima s posla i slabim zadovoljstvom radom; budući da mjere sigurnosti i zdravlja na radu prilagođene pojedincu mogu tom pojedincu omogućiti promjenu radne sposobnosti kako bi ostao na radnom mjestu i pridonio cijeloj radnoj snazi; budući da, dok je ponekad izostanak s posla zdravstveno potreban, postoje i dodatni negativni psihosocijalni učinci za osobe koje dulje vrijeme izbivaju s posla i za koje je slijedom toga manje vjerojatno da će se vratiti na radno mjesto; budući da je rana koordinirana skrb, zajedno s dobrobiti zaposlenika kao glavnim fokusom, ključna za poboljšanje rezultata povratka na posao i sprečavanje dugoročnih negativnih posljedica za pojedinca;

N.  budući da je dostupnost i usporedivost podataka o profesionalnim bolestima na razini EU-a često nedovoljna; budući da, prema Eurofoundu, oko 28 % Europljana prijavljuje kronične psihičke ili mentalne zdravstvene probleme, bolesti ili invaliditet(11); budući da se procjenjuje da svaka četvrta osoba koja je u radnoj dobi živi s dugotrajnim zdravstvenim problemima(12); budući da invaliditet i loše zdravstveno stanje mogu istodobno biti uzrok i posljedica siromaštva; budući da je studija OECD-a otkrila da su prihodi osoba s invaliditetom prosječno 12 % niži od prihoda ostatka stanovništva(13); budući da u određenim zemljama ta razlika u prihodima iznosi gotovo 30 %; budući da je studija iz 2013. pokazala da 21,8 % osoba oboljelih od raka u dobi od 18 do 57 godina gubi zaposlenje odmah nakon dijagnoze, a 91,6 % osoba iz te skupine gubi ga 15 mjeseci nakon dijagnoze(14); budući da je studija Eurofounda iz 2011.(15) otkrila da je među zaposlenim osobama koje imaju ograničene radne sposobnosti zbog dugotrajnih zdravstvenih problema i/ili poteškoće s osnovnim aktivnostima samo njih 5,2 % navelo da ima posebne radne uvjete; budući da, prema istoj studiji Eurostata, 24,4 % onih koji su nezaposleni navodi da bi posebni radni uvjeti bili potrebni za olakšavanje povratka na posao;

O.  budući da bi digitalizacija mogla rezultirati velikim promjenama u organizaciji rada te bi mogla pomoći u unaprjeđenju mogućnosti za radnike s, primjerice, smanjenim fizičkim sposobnostima; budući da bi se starija generacija mogla suočiti sa specifičnim nizom izazova u tom pogledu; budući da bi i oni trebali imati koristi od tih promjena;

P.  budući da je pravo na radne uvjete kojima se poštuje zdravlje, sigurnost i dostojanstvo svakog radnika sadržano u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a dobri radni uvjeti imaju sami po sebi pozitivnu vrijednost; budući da svi imaju pravo na životni standard prikladan za njihovo zdravlje i dobrobit te pravo na rad i pravedne i pogodne radne uvjete, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima; budući da se zahvaljujući boljem zdravlju i reintegraciji radnika povećava ukupna dobrobit društva i ostvaruju ekonomske koristi za države članice, zaposlenike i poslodavce, uključujući starije radnike i pojedince sa zdravstvenim problemima, te se omogućuje lakše očuvanje vještina koje bi inače bile izgubljene; budući da poslodavci, radnici, obitelji i zajednice imaju koristi od toga da se radna nesposobnost pretvori u radnu sposobnost;

Prevencija i rana intervencija

1.  smatra ključnim poboljšanje upravljanja izostancima s posla zbog bolesti u državama članicama, kao i to da se radna mjesta učine prilagodljivijima na kronična stanja i invaliditet, borbom protiv diskriminacije s pomoću bolje provedbe Direktive 2000/78/EZ o jednakom postupanju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja; priznaje da je za poboljšanje potrebno donijeti djelotvorno zakonodavstvo s učinkovitim pregledom u državama članicama kako bi se zajamčilo da poslodavci čine radna mjesta uključivijima za osobe koje pate od kroničnih stanja i invaliditeta, uključujući, primjerice, izmjenom zadataka, opreme i razvojem vještina; potiče države članice da podupru opravdane prilagodbe radnih mjesta kako bi se zajamčio pravodoban povratak na posao;

2.  poziva Komisiju da promiče mjere integracije i rehabilitacije te da podupre napore država članica za podizanje svijesti i utvrđivanje i dijeljenje dobrih praksi o prilagodbama na radnom mjestu; poziva relevantne dionike u pogledu povratka na posao da pomognu olakšati razmjenu informacija o mogućim nemedicinskim preprekama za povratak na posao te da koordiniraju aktivnosti za njihovo utvrđivanje i rješavanje;

3.  apelira na Eurofound da dodatno ispita i analizira mogućnosti zapošljavanja i stupanj zapošljivosti osoba koje pate od kroničnih oboljenja; poziva na to da politika utemeljena na dokazima postane standardna praksa te da čini osnovu pristupa povratka na posao; poziva tvorce politika da poduzmu korake kako bi osigurali da poslodavci i zaposlenici imaju pristup informacijama i zdravstvenoj skrbi te da se te najbolje prakse promiču na europskoj razini;

4.  smatra da bi se u predstojećem strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje nakon 2020. prednost trebala dati ulaganjima preko fondova EU-a čiji je cilj produljenje i promicanje zdravijeg života i radnog vijeka te individualiziranih radnih uvjeta i podupiranje zapošljavanja i prilagođenog povratka na posao, kada za to postoji želja i kada to dopušta zdravstveno stanje; smatra da je sastavni dio te strategije ulaganje u primarne i sekundarne mehanizme za prevenciju, primjerice, omogućavanjem tehnologija e-zdravlja; poziva Komisiju i države članice da daju prednost prevenciji rizika i bolesti na radnom mjestu;

5.  potiče države članice da što aktivnije sudjeluju u predstojećoj kampanji za sprečavanje mišićno-koštanih poremećaja povezanih s radom, koja će se provoditi od 2020. do 2022. na razini cijelog EU-a, potiče ih da pronađu inovativna nezakonodavna rješenja te da razmjenjuju informacije i dobre prakse sa socijalnim partnerima; poziva države članice da aktivno sudjeluju u širenju informacija koje je prikupila EU-OSHA; ponovno poziva Komisiju da bez odlaganja podnese pravni akt o mišićno-koštanim poremećajima; poziva države članice da provedu studije, podijeljene prema rodu, dobi i području gospodarske djelatnosti, u pogledu pojave mišićno-koštanih poremećaja, u cilju prevencije i borbe protiv pojave takvih poremećaja te razvoja sveobuhvatne strategije EU-a za kronična oboljenja u svrhu prevencije i rane intervencije;

6.  poziva države članice i poslodavce da budu proaktivni u integraciji informacija koje pruža EU-OSHA u svoje politike i programe za radna mjesta; pozdravlja nedavno pokretanje odjeljka na internetskoj stranici EU-OSHA-e koji se odnosi na bolesti povezane s radom, rehabilitaciju i povratak na posao, u cilju pružanja informacija o politikama i praksama prevencije;

7.  smatra da je sustavna prevencija psihosocijalnih rizika ključno obilježje modernih radnih mjesta; sa zabrinutošću primjećuje porast prijavljenih slučajeva problema s mentalnim zdravljem i psihosocijalnih problema tijekom posljednjih godina te činjenicu da je stres na radnom mjestu rastući problem za zaposlenike i poslodavce; poziva države članice i socijalne partnere da pruže potporu poduzećima u provedbi koherentnog niza politika i programa za radna mjesta kako bi se poboljšala prevencija tih problema, suzbila stigmatizacija u pogledu mentalnog zdravlja i pružila potpora pojedincima koji se suočavaju s postojećim stanjem na način da se omogući pristup psihološkoj potpori; u cilju dodatnog motiviranja poslodavaca na djelovanje, ističe prednosti prevencije psihosocijalnih rizika i promicanja zdravlja, uključujući dokazan povrat ulaganja; napominje da se zakonodavstvo i priznavanje psihosocijalnih rizika i problema s mentalnim zdravljem, kao što su kroničan stres i sindrom izgaranja na poslu, razlikuju među državama članicama;

8.  naglašava važnost ažuriranja i određivanja zajedničkih zdravstvenih pokazatelja i definicija oboljenja povezanih s radom, uključujući i stres na poslu, te brojnih statističkih podataka za cijeli EU s ciljem smanjenja učestalosti profesionalnih bolesti;

9.  poziva Komisiju i države članice da razrade i provedu program za sustavno praćenje, upravljanje i podršku radnicima koji su pogođeni psihosocijalnim rizicima, kao što su stres, depresija i sindrom izgaranja na poslu kako bi, među ostalim, izradili učinkovite preporuke i smjernice za borbu protiv tih rizika; ističe da je kroničan stres na radnom mjestu prepoznat kao velika prepreka produktivnosti i kvaliteti života; napominje da su psihosocijalni rizici i stres na radnom mjestu često strukturni problemi povezani s organizacijom rada te da je moguće spriječiti te rizike i upravljati njima; ističe potrebu za provedbom studija, poboljšanjem prevencije i dijeljenjem najboljih praksi i alata za ponovnu integraciju pogođenih osoba na tržište rada;

10.  poziva na destigmatizaciju problema s mentalnim zdravljem i poteškoća u učenju; potiče inicijative za podizanje svijesti i potporu promjenama u tom pogledu, razvojem politika i aktivnosti za prevenciju psihosocijalnih rizika na razini poduzeća; u tom kontekstu pohvaljuje djelovanje socijalnih partnera u državama članicama kojim se pridonosi pozitivnim promjenama; ponavlja važnost pravilnog osposobljavanja pružatelja usluga u području sigurnosti i zdravlja na radu i inspektora rada u pogledu praksi za upravljanje psihosocijalnim rizicima; poziva na bližu suradnju i revitalizaciju inicijativa EU-a kojima se suzbijaju psihosocijalni rizici na radu te na davanje prednosti pitanju nadolazećeg strateškog okvira u području sigurnosti i zdravlja na radu;

11.  priznaje da reintegracija radnika koji su imali problema s ovisnošću o opojnim tvarima predstavlja poseban izazov za poslodavce; u tom pogledu ističe primjer modela Alna, kojim su upravljali švedski socijalni partneri(16), a koji se odnosio na potporu poduzimanju proaktivnih mjera rane intervencije na radnom mjestu te na pomoć u procesu rehabilitacije zaposlenika koji su imali problema povezanih s ovisnošću o opojnim tvarima;

12.  pozdravlja kampanju za zdravu radnu okolinu; naglašava da inicijative za smanjenje stresa na radnom mjestu moraju sadržavati rodnu dimenziju te da se pritom treba voditi računa o specifičnim radnim uvjetima žena;

13.  ističe važnost većeg ulaganja u politike za sprečavanje rizika i potpore kulturi prevencije; naglašava da je kvaliteta usluga prevencije ključna za potporu poduzećima; poziva države članice da provedu djelotvorne politike u području zdrave prehrane, konzumacije alkohola i duhana te kvalitete zraka i da promiču te politike na radnom mjestu; nadalje, poziva države članice da razviju integrirane zdravstvene usluge zajedno sa socijalnim i psihološkim uslugama na radnome mjestu te medicinom rada; potiče države članice da radnicima osiguraju odgovarajući pristup zdravstvenoj skrbi radi ranog otkrivanja fizičkih i mentalnih bolesti i olakšavanja procesa reintegracije; podsjeća da se ranim ulaganjima i preventivnim mjerama može smanjiti dugoročni psihosocijalni učinak na pojedinca, kao i dugoročni opći troškovi za društvo;

14.  zahtijeva da proces reintegracije bude

   usklađen s pristupom utemeljenim na životnom ciklusu u pogledu obrazovanja, cjeloživotnog učenja te socijalnih politika i politika zapošljavanja,
   prilagođen, usmjeren i orijentiran na potrebe, a da se njime sudioniku ne nameću zahtjevi koje on zbog svojeg stanja vjerojatno ne može ispuniti,
   participativan i temeljen na integriranom pristupu te
   da se njime poštuju nužni preduvjeti za sudjelovanje, a da se pritom ne stvaraju uvjeti kojima se ugrožava minimalni prihod;

15.  smatra da bi države članice trebale osobama s invaliditetom ili kroničnim oboljenjima pružiti ciljane dodatne naknade kojima se pokrivaju dodatni troškovi povezani s, među ostalim, osobnom potporom i pomoći, uporabom posebne opreme i medicinskom i socijalnom skrbi, uz utvrđivanje, među ostalim, prihvatljive cjenovne razine lijekova za socijalne skupine u nepovoljnijem položaju; ističe potrebu za osiguravanjem primjerenih razina invalidskih i starosnih mirovina;

Povratak na posao

16.  prepoznaje da je rad važan izvor pozitivne psihosocijalne dobrobiti pojedinaca i da je integracija dugotrajno nezaposlenih osoba na radna mjesta koja se provodi primjenom individualno prilagođenih mjera ključan čimbenik u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te da donosi i druge preventivne psihosocijalne dobrobiti; naglašava da integracija osoba koje se vraćaju na posao nakon ozljede ili fizičke ili mentalne bolesti ima više pozitivnih učinaka: povoljno utječe na dobrobit pogođenih pojedinaca, smanjuje troškove nacionalnih sustava socijalnog osiguranja i pojedinačnih poduzeća, podupire gospodarstvo u širem smislu, na primjer stvaranjem održivijih mirovinskih sustava i sustava socijalnog osiguranja za buduće naraštaje; prima na znanje teškoće s kojima se radnici suočavaju u okviru sustava naknada i koje mogu obuhvaćati nepotrebna kašnjenja u liječenju i u nekim slučajevima djelovati otuđujuće; poziva da se u sve administrativne postupke povezane s reintegracijom radnika hitno uvede pristup usmjeren na korisnika; poziva države članice da, u suradnji s Komisijom i relevantnim agencijama EU-a, poduzmu mjere u cilju suzbijanja negativnih učinaka dugotrajnog izostanka s posla, kao što su izolacija, psihosocijalne teškoće, socioekonomske posljedice i smanjena zapošljivost;

17.  smatra da bi države članice i poslodavci trebali zauzeti pozitivan i radno usmjeren pristup radnicima s invaliditetom, starijim radnicima i radnicima koji su pretrpjeli mentalna ili fizička oboljenja ili ozljede, uključujući osobe s neizlječivim bolestima, s naglaskom na ranoj evaluaciji sposobnosti kojom pojedinac još raspolaže, spremnosti na rad, organizaciji psihološkog, socijalnog i radnog savjetovanja u ranoj fazi i prilagodbi radnog mjesta, uzimajući u obzir profesionalni profil pojedinca i njegovu socioekonomsku situaciju te situaciju poduzeća; poziva države članice da poboljšaju odredbe svojih sustava socijalnog osiguranja kojima se pogoduje povratku na posao, pod uvjetom da zaposlenik to želi i da zdravstveno stanje to dopušta;

18.  prima na znanje pozitivnu ulogu koju su socijalna poduzeća, posebno socijalna poduzeća za radnu integraciju, imala u reintegraciji dugotrajno nezaposlenih osoba u radnu snagu; poziva države članice da tim poduzećima pruže potrebno priznanje i tehničku potporu;

19.  u tom smislu potiče upućivanje na Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i njezin Fakultativni protokol (A/RES/61/106) te primjenu međunarodne klasifikacije funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u svim relevantnim mjerama i politikama; slaže se s tim da je invaliditet zdravstveno stanje koje se javlja unutar određenog socioekonomskog konteksta;

20.  poziva Komisiju i države članice da izrade i pruže smjernice o najboljim praksama, obukama, potpori i savjetima za poslodavce o tome kako razviti i provesti planove reintegracije uz istodobno osiguravanje stalnog dijaloga među socijalnim partnerima, jamčeći da su zaposlenici upoznati sa svojim pravima od početka postupka povratka na posao; dodatno potiče razmjenu dobrih praksi u području reintegracije radnika koji se oporavljaju od ozljede ili bolesti unutar država članica i među njima te među profesionalnim zajednicama, socijalnim partnerima, nevladinim organizacijama i tvorcima politika;

21.  poziva države članice da surađuju sa socijalnim partnerima kako bi pružile vanjsku potporu u obliku smjernica i tehničke potpore MSP-ovima i mikropoduzećima s ograničenim iskustvom s profesionalnom rehabilitacijom i mjerama za povratak na posao; prima na znanje da je važno uzeti u obzir stanje i specifične potrebe i izazove povezane s usklađenosti s kojima se suočavaju ne samo MSP-ovi i mikropoduzeća, nego i određeni javni sektori u provedbi mjera na razini poduzeća; ističe da su podizanje razine osviještenosti, razmjena dobrih praksi, savjetovanje i internetske platforme iznimno važni u pružanju pomoći MSP-ovima i mikropoduzećima u tom procesu; poziva Komisiju i države članice da nastave izrađivati praktične alate i smjernice kao potporu MSP-ovima i mikropoduzećima s ograničenim iskustvom s profesionalnom rehabilitacijom i mjerama za povratak na posao; prepoznaje važnost ulaganja u osposobljavanje u području upravljanja;

22.  uviđa rizik od mogućeg gubitka sredstava za domišljatija rješenja usmjerena na reintegraciju osoba koje su najudaljenije od tržišta rada u korist užeg pristupa temeljenog na ishodima koje se može lako kvantificirati; stoga poziva Komisiju da poboljša financiranje pristupa odozdo prema gore u okviru strukturnih fondova, osobito ESF-a;

23.  prepoznaje uspjeh pristupa individualiziranog vođenja slučajeva u okviru programa reintegracije te ističe potrebu za individualiziranom potporom socijalnih radnika ili savjetnika; smatra da je ključno da poduzeća održavaju blizak kontakt s radnicima ili njihovim predstavnicima tijekom izostanka zbog bolesti ili ozljede;

24.  smatra da bi politike usmjerene na povratak na posao i reintegraciju trebale biti dio šireg sveobuhvatnog pristupa zdravom radnom vijeku usredotočenog na osiguravanje fizički i mentalno sigurnog i zdravog radnog okruženja tijekom radnog vijeka te aktivnog i zdravog starenja svih radnika; ističe ključnu važnost komunikacije, pomoći stručnjaka pri upravljanju profesionalnom rehabilitacijom (asistenti u radu) i integriranog pristupa u kojemu se sve predmetne strane uključuju u uspješnu fizičku i profesionalnu rehabilitaciju radnika; smatra da bi radno mjesto trebalo biti središnja točka sustava povratka na posao; pozdravlja uspjeh nebirokratskog i praktičnog pristupa austrijskog programa fit2work(17) s naglaskom na jednostavnoj komunikaciji dostupnoj svim radnicima (kao što je uporaba pojednostavljenog jezika);

25.  ističe da je važno da osobe sa smanjenom radnom sposobnošću ostanu u radnom odnosu, zahvaljujući, među ostalim, osiguravanjem potrebnih sredstava MSP-ovima i mikropoduzećima za djelotvorno obavljanje te zadaće; snažno potiče reintegraciju radnika koji se oporavljaju od bolesti i ozljede na kvalitetna radna mjesta i otvoreno tržište rada, ako zaposlenik to želi i ako zdravstveno stanje to dopušta, s pomoću ponovnog osposobljavanja i dokvalifikacije; ističe da je važno usmjeriti odredbe politika na radnu sposobnost pojedinaca i poslodavcima prikazati koristi od zadržavanja iskustva i znanja radnika kojega bi mogli izgubiti zbog trajnog bolovanja; međutim, prepoznaje važnost snažnih sigurnosnih mreža za osobe koje se ne mogu vratiti na posao, i to preko nacionalnog sustava socijalnog osiguranja;

26.  poziva Komisiju i države članice da uvedu aktivne politike za tržište rada i poticaje u okviru politika namijenjene poslodavcima u cilju potpore zapošljavanju osoba s invaliditetom i kroničnim oboljenjima, uključujući s pomoću odgovarajućih prilagodbi radnih mjesta i uklanjanjem prepreka na radnim mjestima radi olakšavanja reintegracije tih osoba; podsjeća da je ključno informirati predmetna poduzeća i osobe o postojećim poticajima i pravima;

27.  u tom smislu prepoznaje da fleksibilni, individualizirani i prilagodljivi uvjeti rada, kao što su rad na daljinu, fleksibilno radno vrijeme, prilagođena oprema i skraćeno radno vrijeme ili smanjeni opseg rada, imaju važnu ulogu u povratku na posao; ističe važnost poticanja ranog i/ili postupnog povratka na posao (ako zdravstveno stanje to dopušta) koji bi mogao biti popraćen djelomičnim naknadama za bolovanje kako bi se zajamčilo da po povratku na posao ne dođe do pada dohotka dotičnih pojedinaca, uz istodobno zadržavanje financijskih poticaja za poduzeća; ističe da takvi aranžmani, uključujući zemljopisnu, vremensku i funkcionalnu fleksibilnost, moraju biti izvedivi za radnike i poslodavce te olakšati organizaciju upravljanja radom uzimajući u obzir razlike u proizvodnim ciklusima;

28.  pohvaljuje nacionalne programe i inicijative kojima se pomoglo pri reintegraciji osoba s kroničnim oboljenjima na kvalitetna radna mjesta, kao što je njemački program „Job4000”(18) u kojemu se primjenjuje integrirani pristup za poboljšanje stabilne profesionalne integracije osoba s teškim invaliditetom, koje se suočavaju s posebnim teškoćama pri pronalasku zaposlenja, te uspostavu agencija za reintegraciju koje pomažu osobama s kroničnim oboljenjima da pronađu posao prilagođen njihovoj situaciji i sposobnostima(19);

29.  prima na znanje važne psihološke koristi i povećane razine produktivnosti povezane s visokim stupnjem autonomije na radnome mjestu; smatra da određeni stupanj autonomije na radnome mjestu može biti ključan u olakšavanju procesa reintegracije bolesnih i ozlijeđenih radnika s različitim stanjima i potrebama;

30.  uviđa vrijednost koju povratak na posao ima u postupku skrbi jer rad mnogima omogućuje financijsku neovisnost i poboljšava život, što katkad može biti ključni čimbenik u postupku oporavka;

31.  poziva države članice da ne povlače socijalne naknade neposredno nakon što se osobe s kroničnim oboljenjima zaposle i tako im pomognu da izbjegnu „vezanost za naknade”;

Promjena stava o reintegraciji radnika

32.  poziva Komisiju i države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima, preko svojih komunikacija, smjernica i politika osiguraju da poslodavci vide proces reintegracije kao priliku za ostvarivanje koristi od vještina, kompetencija i iskustva radnika; smatra da su poslodavci i predstavnici radnika od samog početka važni dionici u procesu povratka na posao te da su dio postupka odlučivanja;

33.  podsjeća na članke 26. i 27. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom kojima se države potpisnice obvezuju da će organizirati, ojačati i proširiti usluge i programe rehabilitacije, posebice na području zdravstva, zapošljavanja, obrazovanja i socijalnih usluga te promicati mogućnosti zapošljavanja i napredovanja u karijeri osoba s invaliditetom na tržištu rada, kao i pružanja pomoći u povratku na posao;

34.  naglašava da su podizanje razine osviještenosti o profesionalnoj rehabilitaciji i politikama i programima za povratak na posao te poboljšanje kulture poduzeća ključni čimbenici uspješnosti procesa povratka na posao i borbe protiv negativnih stavova te rješavanja pitanja predrasuda i diskriminacije; smatra da bi se razna poduzeća mogla zajednički koristiti uslugama skupina stručnjaka, kao što su psiholozi i osobe obučene za profesionalnu rehabilitaciju, čime bi se i manjim poduzećima omogućilo da ostvare koristi od njihove stručnosti; smatra da u tom procesu ima mjesta i za potporu i komplementarno sudjelovanje nevladinih organizacija i volontera;

35.  pohvaljuje poduzeća koja primjenjuju inicijative za pružanje potpore osobama sa zdravstvenim problemima, invaliditetom ili izmijenjenom radnom sposobnošću, na primjer pružanjem sveobuhvatnih preventivnih programa, modifikacijom zaduženja, omogućavanjem osposobljavanja i ponovnog osposobljavanja ili pripremanjem ostalih zaposlenika na izmijenjene sposobnosti radnika koji se vraćaju na posao, čime se pomaže u njihovoj reintegraciji; snažno potiče i ostala poduzeća da se pridruže tim naporima i predlože takve inicijative; smatra da je ključno da mjere za olakšavanje reintegracije radnika u poduzeća budu sastavni dio kulture poduzeća;

36.  poziva na to da se više razmišlja o izazovima i diskriminaciji zbog kojih osobe sa zdravstvenim problemima ili invaliditetom imaju manje prilika, osobito izazovima kao što su nedostatak razumijevanja, predrasude, pretpostavljena niska produktivnost i društvena stigmatizacija;

37.  smatra da obrazovanje i izmjene u kulturi poduzeća te kampanje na razini cijelog EU-a, kao što je „Vision Zero”, imaju važnu ulogu u mijenjanju stava građana; poziva na podizanje razine osviještenosti o demografskim izazovima s kojima se suočavaju europska tržišta rada; smatra neprihvatljivom činjenicu da su starije osobe često izložene dobnoj diskriminaciji; ističe važnost kampanja o borbi protiv diskriminacije na temelju dobi radnika kojima se promiču mjere prevencije i zdravlja i sigurnosti na radu; poziva države članice i Uniju da uzmu u obzir zaključke pilot-projekta Parlamenta o zdravlju i sigurnosti starijih radnika;

38.  smatra da nacionalni okviri politika imaju odlučujući utjecaj na stvaranje okruženja u kojemu se podupiru upravljanje zaposlenicima starije životne dobi te aktivno i zdravo starenje; smatra da bi se to moglo djelotvorno poduprijeti mjerama EU-a kao što su politike, smjernice, razmjena znanja i upotreba raznih financijskih instrumenata poput ESF-a i europskih strukturnih i investicijskih fondova; poziva države članice da promiču mjere rehabilitacije i reintegracije starijih radnika, kad je to moguće i kad dotične osobe to žele, na primjer primjenom mjera pilot-projekta EU-a o zdravlju i sigurnosti starijih radnika;

39.  uviđa da osobe kojima je dijagnosticirana neizlječiva bolest zadržavaju temeljno pravo na rad; nadalje, uviđa da se te osobe suočavaju sa specifičnim izazovima u pogledu radnog odnosa, koji se razlikuje od izazova s kojima se suočavaju ostale skupine pacijenata jer često nema dovoljno vremena za njihovu prilagodbu izmijenjenom stanju te prilagodbu radnog mjesta; pohvaljuje inicijative kao što su kampanja „Dying to Work” za podizanje razine osviještenosti o tom specifičnom skupu problema; potiče poslodavce da u što većoj mjeri održavaju dijalog s radnicima kojima je dijagnosticirana neizlječiva bolest te da zajamče sve potrebne i moguće prilagodbe kako bi radniku omogućili da nastavi raditi ako on to želi; smatra da je za mnoge pacijente ostanak na radnome mjestu osobni, psihološki ili ekonomski imperativ te da je ključan za njihovo dostojanstvo i kvalitetu života; potiče države članice da podupru razumnu prilagodbu radnih mjesta posebnim izazovima s kojima se suočava ta skupina osoba; poziva Komisiju da riješi pitanje nedostatka podataka o radnom statusu osoba oboljelih od raka i da podupre prikupljanje kvalitetnijih podataka koji se mogu uspoređivati u državama članicama kako bi se poboljšale usluge potpore tim osobama;

40.  u tom smislu ističe važnost razvoja i unapređenja vještina radnika koje odgovaraju potrebama poduzeća i tržišta rada, s posebnim naglaskom na digitalnim vještinama, tako da se radnicima omogućuje odgovarajuće osposobljavanje i pristup cjeloživotnom učenju; ističe sve veću digitalizaciju tržišta rada; ističe da poboljšanje digitalnih vještina može biti sastavni dio pripreme za povratak na posao, osobito kad je riječ o starijem stanovništvu;

41.  napominje da formalni i neformalni skrbnici moraju imati ključnu ulogu u profesionalnoj rehabilitaciji; uviđa da 80 % skrbi u Europi pružaju neplaćeni skrbnici(20) i da pružanje skrbi znatno smanjuje mogućnosti dugotrajnog zapošljavanja te skupine osoba; nadalje uviđa da, s obzirom na to da većinu skrbnika čine žene, postoji jasna rodna dimenzija kad je riječ o radnom statusu skrbnika; poziva Uniju i države članice te poslodavce da usmjere posebnu pozornost na utjecaj na zapošljavanje skrbnika;

o
o   o

42.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 204, 13.6.2018., str. 179.
(2) SL C 366, 27.10.2017., str. 117.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0474.
(4) SL C 101, 16.3.2018., str. 138.
(5) SL C 102 E, 24.4.2008., str. 321.
(6) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.
(7) https://osha.europa.eu/en/tools-and-publications/publications/reports/psychosocial-risks-eu-prevalence-strategies-prevention/view
(8) Institut za mjerenje i procjenu zdravlja Usporedba podataka o Globalnom opterećenju bolešću (GBD) Institute for Health Metrics and Evaluation (2016.) GBD Compare Data Visualization.http://vizhub.healthdata.org/gbd-compare
(9) Znanstvena skupina Europskog foruma za alkohol i zdravlje, Alkohol, rad i produktivnost Science Group of the European Alcohol and Health Forum (2011.) Alcohol, Work and Productivity. https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/alcohol/docs/science_02_en.pdf
(10) Eurofound (2012.), Konzumacija alkohola i droge na radnom mjestu Use of alcohol and drugs at the workplace. https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_files/docs/ewco/tn1111013s/tn1111013s.pdf
(11) Eurofound, Treće Europsko istraživanje o kvaliteti života 2001. – 2012., https://www.eurofound.europa.eu/surveys/european-quality-of-life-surveys/european-quality-of-life-survey-2012
(12) str. 7. u https://ec.europa.eu/health//sites/health/files/social_determinants/docs/final_sum_ecorys_web.pdf
(13) str. 7., glavni zaključci https://www.oecd.org/els/emp/42699911.pdf
(14) str. 5.https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/policies/docs/2017_chronic_framingdoc_en.pdf
(15) Eurostat, 2011. Anketa o radnoj snazi ad hoc modul, navedeno u: https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/policies/docs/2017_chronic_framingdoc_en.pdf
(16) http://www.alna.se/in-english
(17) „EU-OSHA, Studija slučaja o Austriji – Program Fit2Work” https://osha.europa.eu/en/tools-and-publications/publications/austria-fit2work/view
(18) Izvor: cilj 5.2. projekta Pathways Dokument o području primjene o raspoloživim dokazima o učinkovitosti integracije i reintegracije u radne strategije za kronične bolesnike, Scoping Paper on the Available Evidence on the Effectiveness of Existing Integration and Re-Integration into Work Strategies for Persons with Chronic Conditions
(19) Izvor: usluge obuke u području povratka na posao koje kroničnim bolesnicima pružaju certificirani „stručnjaci na temelju iskustva”: Nizozemska. Studija slučaja. EU-OSHA
(20) http://www.ecpc.org/WhitePaperOnCancerCarers.pdf


Odnosi između EU-a i trećih zemalja u pogledu regulacije i nadzora financijskih usluga
PDF 154kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o odnosima između EU-a i trećih zemalja u pogledu regulacije i nadzora financijskih usluga (2017/2253(INI))
P8_TA(2018)0326A8-0263/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće od 25. veljače 2009. koje je sastavila Skupina na visokoj razini za financijski nadzor u EU-u kojom predsjeda Jacques de Larosière,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. ožujka 2014. s preporukama Komisiji u vezi s revizijom Europskog sustava financijskog nadzora (engl. European System of Financial Supervision – ESFS)(1),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 15. svibnja 2014. naslovljen „Gospodarski pregled programa za regulaciju financijskog sustava” (SWD(2014)0158),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 8. kolovoza 2014. o djelovanju europskih nadzornih tijela (engl. European Supervisory Authorities – ESAs) i Europskog sustava financijskog nadzora (COM(2014)0509),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. studenoga 2016. naslovljenu „Poziv na očitovanje – regulatorni okvir EU-a za financijske usluge” (COM(2016)0855),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. o pregledu stanja i izazovima u regulaciji financijskih usluga u EU-u: Put prema učinkovitijem i djelotvornijem okviru EU-a za financijsku regulaciju i prema uniji tržišta kapitala te njihov utjecaj(3),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 27. veljače 2017. naslovljen „Odluke EU-a o istovjetnosti u politici financijskih usluga: pregled” (SWD(2017)0102),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0263/2018),

A.  budući da je nakon financijske krize u području financija doneseno više od 40 novih zakonodavnih akata EU-a i da 15 od tih akata sadržava „odredbe o trećim zemljama” kojima se Komisiji, u ime EU-a, daje diskrecijsko pravo da jednostrano odlučuje o tome mogu li se regulatorna pravila u stranim jurisdikcijama smatrati istovjetnima;

B.  budući da su pojmovi istovjetnosti i jedinstvene putovnice za obavljanje financijskih usluga jasno odvojeni i da su njima predviđena različita prava i obveze za regulatore, nadzornike, financijske institucije i sudionike na tržištu; budući da se odlukama o istovjetnosti ne dodjeljuju jedinstvene putovnice financijskim institucijama u trećim zemljama budući da je taj koncept neraskidivo povezan s unutarnjim tržištem koje ima zajednički regulatorni, nadzorni, provedbeni i sudbeni okvir;

C.  budući da ni jedan sporazum o trgovini koji je EU sklopio nikad nije uključivao odredbe o prekograničnom obostranom pristupu za financijske usluge;

D.  budući da ne postoji jedinstveni okvir na kojem se temelje odluke o istovjetnosti; budući da je svakim zakonodavnim aktom definiran ciljani režim utvrđivanja istovjetnosti prilagođen političkim ciljevima tog akta; budući da se postojećim odredbama o istovjetnosti omogućuju različiti pristupi ne temelju kojih se može ostvariti cijeli niz prednosti, ovisno o pružatelju financijskih usluga i tržištu na kojem on djeluje;

E.  budući da je istovjetnost, među ostalim, instrument za promicanje međunarodnog regulatornog usklađivanja koje može dovesti do više konkurencije na unutarnjem tržištu EU-a s jednakim uvjetima natjecanja za sve i pritom spriječiti regulatornu arbitražu, zaštititi potrošače i investitore, čuvati financijsku stabilnost EU-a i održati dosljednost na unutarnjem tržištu; budući da je istovjetnost instrument za jamčenje poštenog i jednakog postupanja u pogledu regulacije i nadzora između financijskih institucija EU-a i financijskih institucija trećih zemalja;

F.  budući da se odluke o istovjetnosti donose na temelju jedinstvenih pravila EU-a i tehničke procjene; budući bi te odluke ipak trebale podlijegati većem stupnju nadzora od strane Parlamenta;

G.  budući da Komisija opisuje istovjetnost kao „ključan instrument za učinkovito upravljanje prekograničnim aktivnostima sudionika na tržištu u pouzdanom i sigurnom bonitetnom okružju s jurisdikcijama trećim zemljama koje strogo poštuju, provode i primjenjuju iste visoke standarde bonitetnih pravila kao i EU”;

H.  budući da je moguće da će predstojeći izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a imati velik utjecaj na regulaciju i nadzor financijskih usluga, s obzirom na trenutačno bliske odnose između država članica u tom području; budući da pregovori o izlasku Ujedinjene Kraljevine iz EU-a i dalje traju;

I.  budući da će u slučaju postizanja i ratificiranja sporazuma o povlačenju, uključujući prijelazno razdoblje financijske institucije imati dulje razdoblje za prilagodbu Brexitu; budući da će, ako ne bude prijelaznog razdoblja, Komisija i europska nadzorna tijela mora biti spremni zaštiti financijsku stabilnost i cjelovitost unutarnjeg tržišta te autonomiju odlučivanja u EU-u;

J.  budući da je zbog financijske stabilnosti Unije potrebno u potpunosti razmotriti međusobnu povezanost tržišta trećih zemalja i jedinstvenog tržišta EU-a;

K.  budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 19. siječnja 2016. o pregledu stanja i izazovima u regulaciji financijskih usluga u EU-u pozvao Komisiju da „predloži dosljedan, usklađen, transparentan i praktičan okvir za postupke i odluke o istovjetnosti trećih zemalja, vodeći računa o analizi temeljenoj na rezultatu i međunarodnim standardima ili sporazumima”;

Odnosi s trećim zemljama nakon krize

1.  napominje da je EU nakon financijske krize opsežnim reformama i provedbom međunarodnih standarda ojačao svoje financijske propise; pozdravlja pojačanu regulatornu i nadzornu suradnju između EU-a i trećih zemalja; napominje da je ona doprinijela većoj globalnoj usklađenosti financijskih propisa i doprinijela povećanju otpornosti EU-a na globalne financijske šokove;

2.  smatra da bi EU trebao promicati globalne reforme financijskih propisa s ciljem smanjenja sistemskog rizika i povećanja financijske stabilnosti i da bi se trebao zalagati za otvoren, integriran i otporan financijski sustav koji će podupirati održiv i uključiv gospodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta i ulaganja. naglašava da bi svaki okvir međunarodne regulatorne i nadzorne suradnje trebao štititi financijsku stabilnost u Uniji te poštovati njezin regulatorni i nadzorni režim i norme te njihovu primjenu;

3.  sa zabrinutošću ističe da međunarodna suradnja postaje sve teža zbog različitih nacionalnih interesa i njima svojstvene sklonosti prebacivanju rizika u druge jurisdikcije;

Postupci EU-a za utvrđivanje istovjetnosti

4.  napominje da nekoliko zakonodavnih akata EU-a sadrži posebne odredbe za regulatornu suradnju s trećim zemljama o nadzornoj suradnji i bonitetnim mjerama;

5.  ističe da je potvrđivanje istovjetnosti jednostrana odluka koju je donio EU na temelju standarda EU-a; smatra da bi međunarodna suradnja u nekim posebnim slučajevima mogla promicati i sporazumima o suradnje između EU-a i trećih zemalja;

6.  naglašava da EU treba poticati druge jurisdikcije da odobravaju pristup njihovim financijskim tržištima sudionicima tržišta EU-a;

7.  ističe da bi EU u okviru odnosa s trećim zemljama u području financijskih usluga, regulacije i nadzora trebao pojačati poreznu suradnju s trećim zemljama, u skladu s međunarodnim standardima i standardima EU-a; vjeruje da bi se odluke o istovjetnosti trebale donositi ovisno o tome imaju li treće zemlje pravila o borbi protiv utaje i izbjegavanja plaćanja poreza, porezne prijevare i pranja novca koja zadovoljavaju standarde EU-a;

8.  uviđa da je režim istovjetnosti sastavni dio velikog broja Unijinih zakonodavnih akata o regulaciji i nadzoru koji se odnose na financijske usluge i da nudi nekoliko prednosti, kao što su jačanje konkurentnosti, povećan tok kapitala u EU i veći izbor instrumenata i ulaganja za poduzeća i ulagače iz EU-a, bolja zaštita ulagača i potrošača i financijska stabilnost;

9.  ponavlja da u većini slučajeva odluke o istovjetnosti financijskim institucijama sa sjedištem u trećim zemljama ne osiguravaju prava pružanja financijskih usluga na području EU-a; napominje da te odluke u nekim slučajevima mogu institucijama iz trećih zemalja dati ograničen pristup jedinstvenom tržištu za određene proizvode ili usluge;

10.  naglašava, suprotno tome, da jedinstvena putovnica za obavljanje financijskih usluga u EU-u daje poduzećima pravo da pružaju financijske usluge u cijelom EGP-u, u skladu s dozvolom koju im je izdala njihova matična zemlja i pod nadzorom matične zemlje, i da kao takva nije dostupna financijskim institucijama s poslovnim nastanom u zemljama koje nisu članice EGP-a jer se oslanja na skup bonitetnih zahtjeva usklađenih u skladu s pravom EU-a i na uzajamno priznavanje dozvola;

11.  naglašava da je cilj režima istovjetnosti EU-a promicanje međunarodne regulatorne konvergencije i jačanje nadzorne suradnje na temelju standarda EU-a i međunarodnih standarda te osigurati jednako postupanje prema financijskim institucijama EU-a i onima iz trećih zemalja, štiteći istovremeno financijsku stabilnost EU-a i ulagače i potrošače;

12.  smatra da bi se, kako stvari stoje, postupak potvrđivanja istovjetnosti EU-a poboljšao kada bi Parlament imao veći uvid u njega; vjeruje da bi se strukturirani, horizontalni i praktični okvir te smjernice za priznavanje nadzornog okvira za nadzor trećih zemalja i razina detaljnosti procjene tih okvira poboljšali transparentnost;

13.  smatra da bi odluke o istovjetnosti trebale biti objektivne, razmjerne, osjetljive na rizik i da bi trebale odražavati visoke standarde pravila i propisa EU-a; nadalje, smatra da bi se odluke o istovjetnosti trebale donositi u najboljem interesu Unije, njezinih država članica i građana, uzimajući u obzir financijsku stabilnost Unije ili jedne ili više njezinih država članica, cjelovitost tržišta te zaštitu ulagača i potrošača i funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

14.  smatra da su procjene odluka o istovjetnosti tehničke prirode, ali napominje da odluke o istovjetnosti imaju jasnu političku dimenziju te se nalaze na razmeđi različitih političkih ciljeva; ustrajan je u stavu da bi Parlament i Vijeće uvijek trebali nadzirati postupak potvrđivanja istovjetnosti u području financijskih usluga kada se radi o trećoj zemlji i da bi se odluke o istovjetnosti radi veće transparentnosti trebale donositi delegiranim aktima i, gdje je to potrebno, olakšati postupkom za rano prihvaćanje bez prigovora;

15.  napominje da je odluka kojom je Komisija 21. prosinca 2017. potvrdila istovjetnost švicarskim mjestima trgovanja dionicama kao dio postupka utvrđivanja istovjetnosti iz MiFID-a II/MiFIR-a i koja je ograničena na razdoblje od 12 mjeseci s mogućnošću produljenja ako se ostvari dovoljan napredak u pogledu zajedničkog institucijskog okvira imala jasnu političku dimenziju;

16.  napominje da Komisija ima pravo povući odluke o istovjetnosti, posebice u slučajevima kada se regulativa u trećim zemljama materijalno razlikuje od Unijine, i smatra da bi se u načelu prije donošenja takve odluke o povlačenju trebalo provesti prikladno savjetovanje s Parlamentom; traži da se uvedu transparentni postupci za donošenje, povlačenje ili suspenziju odluka o istovjetnosti;

17.  smatra da bi se trebao razviti dosljedan okvir za trajni nadzor istovjetnosti sustava treće zemlje; smatra da bi europska nadzorna tijela trebala imati ovlasti za savjetovanje Komisije i reviziju regulatornih i nadzornih promjena u trećim zemljama, s obzirom na to da te se te promjene mogu odraziti i na Uniju zbog povezanosti financijskih sustava; traži da Parlament bude obaviješten o regulatornim i nadzornim revizijama koje su u tijeku u trećim zemljama; u tom pogledu ukazuje na zakonodavni paket o reviziji Europskog sustava financijskog nadzora koji predviđa pojačano praćenje nakon odluke o istovjetnosti, uključujući praćenje regulatornih pitanja, nadzora i provedbe te stanja na tržištu treće zemlje;

18.  smatra da treće zemlje kroz budući okvir istovjetnosti EU-a moraju obavješćivati europske nadzorne agencije o svim regulatornim promjenama i da bi za donošenje odluke o istovjetnosti trebale biti potrebne dobra suradnja u području nadzora i razmjena informacija; smatra da bi treće zemlje trebale isto tako održavati bliski dijalog s EU-om;

19.  poziva Komisiju da preispita i uspostavi jasan okvir za transparentnu, usklađenu i dosljednu primjenu postupaka utvrđivanja istovjetnosti kojim će se uvesti poboljšan postupak za utvrđivanje, revidiranje, suspendiranje ili povlačenje istovjetnosti; poziva Komisiju da procijeni koristi od uvođenje postupka podnošenja zahtjeva za potvrđivanje istovjetnosti za treće zemlje;

20.  traži da se odluke o istovjetnosti podvrgnu neprestanom praćenju relevantnog nadzornog tijela i da se rezultati tog nadzora objavljuju; ističe da bi se takvo praćenje trebalo odnositi na relevantno zakonodavstvo, prakse provedbe i nadzora, kao i na velike izmjene zakonodavstva i promjene na tržištu u trećoj zemlji; nadalje, poziva na to da europska nadzorna tijela provode ad hoc procjene promjena u trećim zemljama na temelju obrazloženih zahtjeva Parlamenta;

21.  poziva Komisiju da razmotri trenutačni režim istovjetnosti i ocijeni doprinosi li on postizanju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja između financijskih institucija EU-a i trećih zemalja te čuva li istovremeno financijsku stabilnost Unije ili jedne ili više njezinih država članica, cjelovitost tržišta te zaštitu ulagača i potrošača i funkcioniranje unutarnjeg tržišta; smatra da bi ova revizija, zajedno s eventualnim prijedlozima za poboljšanje, trebala biti objavljena;

22.  poziva Komisiju da jednom godišnje izvijesti Europski parlament o svim odlukama o istovjetnosti, uključujući o potvrđenim, suspendiranim ili povučenim odlukama o istovjetnosti;

23.  podsjeća na važnost europskih nadzornih tijela u postupku analize i praćenja regulatornih i nadzornih okvira trećih zemalja i u tom pogledu poziva da se relevantnim europskim nadzornim tijelima osiguraju kapacitet i ovlasti za prikupljanje, objedinjavanje i analiziranje podataka; podsjeća na ulogu nadležnih nacionalnih tijela u postupku odobravanja financijskih institucija koje dio svojih ovlasti za upravljanje portfeljem ili rizicima žele prenijeti pružateljima usluga u trećim zemljama u kojima je regulatorni režim usporediv s onim u EU-u, kao i na važnost nadzorne konvergencije; napominje tekuće preispitivanje koje provode europska nadzorna tijela, posebice u vezi s nadzorom mehanizama za delegiranje, eksternalizaciju ili prijenos rizika financijskih institucija; smatra da bi europska nadzorna tijela i nadležna nacionalna tijela trebala blisko surađivati u cilju razmjene najboljih praksi i osiguravanja ujednačene provedbe regulatorne suradnje i aktivnosti s trećim zemljama;

Uloga EU-a u postavljanju globalnih standarda u području financijske regulacije

24.  ističe važnost aktivne uloge EU-a u postavljanju standarda na globalnoj razini kao načina zalaganja za usklađenost financijskih propisa na međunarodnoj razini, s ciljem postizanja najveće razine financijske stabilnosti, smanjenja sistemskih rizika, zaštitu potrošača i ulagača i sprečavanje regulatornih praznina između jurisdikcija i razvijanje učinkovitog međunarodnog financijskog sustava;

25.  poziva na aktivno sudjelovanje Unije i država članica u radu tijela za postavljanje globalnih standarda u području financijskih usluga; podsjeća na zahtjeve upućene Komisiji u svojem izvješću o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela;

26.  u tu svrhu poziva na unapređenje zajedničkog financijskog regulatornog foruma između EU-a i SAD-a u smislu redovitijih sastanaka u cilju učestalije i dosljednije koordinacije;

27.  ističe da se poboljšanje odnosa s trećim zemljama u području financijskih usluga i jačanje tržišta kapitala EU-a ne smiju smatrati međusobno isključivim; stoga naglašava potrebu za napretkom u području projekta unije tržišta kapitala;

o
o   o

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0202.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0108.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0006.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0069.


Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a
PDF 160kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o poticanju rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a (2018/2054(INI))
P8_TA(2018)0327A8-0266/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 4., 162., članke od 174. do 178. i članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS)(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2017. naslovljenu „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a” (COM(2017)0534),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 20. rujna 2017. priložen komunikaciji Komisije naslovljenoj „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a” (SWD(2017)0307),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2018. o regijama koje zaostaju u EU-u(5),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u Europskoj uniji: 7. izvješće Europske komisije(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020.(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o jačanju sudjelovanja partnera i vidljivosti rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o pravoj kombinaciji financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama(10),

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2017. naslovljeno „Nedostatak prometnih veza u pograničnim područjima”(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o kohezijskoj politici te istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3)(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2016. o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici za razdoblje 2014. – 2020.: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)(14),

–  uzimajući u obzir zaključke i preporuke skupine na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0266/2018),

A.  budući da EU i njegovi neposredni susjedi u Europskom udruženju slobodne trgovine (EFTA) imaju 40 unutarnjih kopnenih granica i unutarnjih graničnih regija EU-a, a te regije čine 40 % teritorija Unije i u njima živi 30 % stanovništva EU-a i stvara gotovo trećinu BDP-a EU-a;

B.  budući da granične regije, osobito one s manjom gustoćom naseljenosti, imaju uglavnom teže uvjete za društveni i gospodarski razvoj te su općenito manje uspješne od ostalih regija u državama članicama i njihov puni gospodarski potencijal nije iskorišten;

C.  budući da fizičke i/ili zemljopisne prepreke također doprinose ograničavanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije među graničnim regijama u EU-u i izvan EU-a, osobito u slučaju planinskih regija;

D.  budući da unatoč već poduzetim naporima i dalje postoje prepreke, uglavnom administrativne, jezične i pravne, koje otežavaju rast, gospodarski i društveni razvoj i koheziju među graničnim regijama i unutar tih regija;

E.  budući da bi se prema procjenama Komisije iz 2017. uklanjanjem samo 20 % postojećih prepreka u graničnim regijama njihov BDP povećao za 2 %, odnosno oko 91 milijardu EUR, što bi značilo otprilike jedan milijun novih radnih mjesta; naglašava da je opće poznato da teritorijalna suradnja, uključujući prekograničnu suradnju, donosi istinsku i vidljivu dodanu vrijednost, osobito građanima EU-a koji žive uz unutarnje granice;

F.  budući da je ukupan broj prekograničnih radnika i studenata koji su zaposleni u drugoj državi EU-a oko 2 milijuna, od čega je 1,3 milijuna radnika, što predstavlja 0,6 % svih zaposlenika u 28 država članica EU-a;

G.  budući da je u aktualnom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) 95 % sredstava za transeuropske prometne mreže (TEN-T) i Instrument za povezivanje Europe namijenjeno za osnovne koridore mreže TEN-T, dok mali projekti koji se odnose na sveobuhvatnu mrežu i intervencije spajanja na mrežu TEN-T, bez obzira na njihovu ključnu ulogu u rješavanju posebnih pitanja te u razvijanju prekograničnih odnosa i gospodarstava, često nisu prihvatljivi za sufinanciranje ili nacionalno financiranje;

H.  budući da i Komisija namjerava predstaviti svoje stajalište o regijama uz unutarnje morske granice;

I.  budući da bi Komisija trebala donijeti stajalište i u pogledu višestrukih izazova s kojima se suočavaju regije uz vanjske granice EU-a, uključujući najudaljenije regije, ruralna područja, područja zahvaćena industrijskom tranzicijom i regije koje trpe zbog udaljenosti, izoliranosti ili regije koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama u skladu s člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a” koja je rezultat dviju godina istraživanja i rasprava te kojom se pruža vrijedan uvid u izazove i prepreke s kojima se suočavaju regije uz unutarnje granice EU-a; u tom kontekstu naglašava da je važno koristiti i objavljivati dobre prakse i priče o uspjehu, kako je to učinjeno u komunikaciji Komisije, te poziva da se povede slična analiza u pogledu regija uz vanjske granice EU-a;

Suočavanje s trajnim preprekama

2.  ističe da je pristup javnim uslugama, u skladu s njihovim razvojem, od ključne važnosti za 150 milijuna osoba koje žive u unutarnjim prekograničnim područjima, a često ga otežavaju brojne pravne i administrativne prepreke, uključujući jezične; stoga poziva Komisiju i države članice da ulože najveće moguće napore i ojačaju suradnju kako bi se te prepreke uklonile te da promiču i uspostave primjenu e-uprave, osobito kad je riječ o zdravstvenim uslugama, prijevozu, izgradnji ključne fizičke infrastrukture, obrazovanju, mobilnosti radne snage, okolišu te propisima, prekograničnoj trgovini i razvoju poslovanja;

3.  naglašava da su problemi i izazovi s kojima se suočavaju granične regije u određenoj mjeri zajednički, ali se i razlikuju od regije do regije, odnosno među državama članicama, te ovise o posebnim pravnim, administrativnim, gospodarskim i zemljopisnim značajkama određene regije, zbog čega je potreban individualni pristup svakoj od tih regija; prepoznaje općenito zajednički razvojni potencijal prekograničnih regija; potiče prilagođene, integrirane i lokalne pristupe, kao što je lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD);

4.  naglašava da različiti pravni i institucionalni okviri država članica mogu u graničnim regijama dovesti do pravne nesigurnosti, koja rezultira povećanjem potrebnog vremena i troškova za provedbu projekata, a predstavlja i dodatnu prepreku za građane, institucije i poduzeća u graničnim regijama te često otežava dobre inicijative; stoga naglašava da je poželjna veća komplementarnost, bolja koordinacija i komunikacija, interoperabilnost i spremnost za uklanjanje prepreka među državama članicama ili barem na razini graničnih regija;

5.  uviđa poseban položaj pograničnih radnika koje najviše pogađaju izazovi koji postoje u graničnim regijama, uključujući osobito priznavanje diploma i ostalih kvalifikacija stečenih nakon prekvalifikacije, zdravstvenu skrb, prijevoz i pristup informacijama o slobodnim radnim mjestima, socijalnom osiguranju i poreznim sustavima; u tom kontekstu poziva države članice da ulože veće napore za prevladavanje tih prepreka te regionalnim i lokalnim vlastima u graničnim regijama omoguće veće ovlasti i sredstva te dovoljnu fleksibilnost radi boljeg usklađivanja susjednih pravnih i administrativnih nacionalnih sustava kako bi se poboljšala kvaliteta života prekograničnih radnika; naglašava u tom kontekstu važnost širenja i primjene najboljih praksi u cijelom EU-u; naglašava da su ti problemi još složeniji za prekogranične radnike koji odlaze u zemlje koje nisu u EU-u ili iz njih dolaze;

6.  skreće pozornost na izazove povezane s poslovnim aktivnostima koje se obavljaju u graničnim regijama, posebno kad je riječ o primjeni i provedbi radnog i trgovačkog prava, oporezivanju, javnoj nabavi ili sustavima socijalnog osiguranja; poziva države članice i regije da bolje usklade i usuglase relevantne pravne odredbe s izazovima koje predstavljaju prekogranična područja te promiču komplementarnost i ostvare konvergenciju pravnih okvira kako bi se omogućila veća pravna dosljednost i fleksibilnost u provedbi nacionalnog zakonodavstva te kako bi se poboljšalo širenje informacija o prekograničnim pitanjima, na primjer uspostavom jedinstvenih kontaktnih točaka, da bi se radnicima i poduzećima omogućilo da ispune svoje obveze i u potpunosti ostvare svoja prava u skladu sa zahtjevima zakonodavnog sustava države članice u kojoj pružaju svoje usluge; poziva na bolje korištenje postojećih rješenja i osiguranje financiranja postojećih struktura suradnje;

7.  izražava razočaranje zbog toga što u komunikaciju Komisije nije uključena posebna procjena malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), uključujući dodatnu potporu koja im se može pružiti; smatra da se MSP-ovi suočavaju s posebnim izazovima kad je riječ prekograničnoj interakciji koja uključuje, ali nije ograničena na izazove povezane s jezikom, administrativnim kapacitetom, kulturnim razlikama i razilaženjima u pravnim sustavima; naglašava da je rješavanje tih izazova posebno važno jer MSP-ovi zapošljavaju 67 % radnika u nefinancijskom sektoru poslovanja u EU-u i stvaraju 57 % dodane vrijednosti(15);

8.  naglašava da su u prekograničnim regijama, posebno onima niže gustoće naseljenosti, usluge prijevoza, osobito kad je riječ o uslugama prekograničnog javnog prijevoza, i dalje nedovoljno razvijene i koordinirane, djelomično zbog veza koje nedostaju ili koje se ne koriste, što otežava prekograničnu mobilnost i izglede za gospodarski razvoj; nadalje, ističe da i složeni regulatorni i administrativni dogovori imaju posebno negativan učinak na prekograničnu prometnu infrastrukturu; skreće pozornost na postojeći potencijal za razvoj održivog prijevoza, prvenstveno utemeljenog na javnom prijevozu i u tom pogledu očekuje predstojeću studiju Komisije o željezničkim vezama koje nedostaju duž unutarnjih granica EU-a; ističe da bi se svaka takva studija ili buduće preporuke trebale među ostalim temeljiti na informacijama i iskustvima lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti te bi se u njima u obzir trebali uzeti svi prijedlozi za prekograničnu suradnju te, gdje ona već postoji, za bolju prekograničnu povezanost i poziva prekogranične regionalne vlasti da predlože načine za prevladavanje postojećih razlika u prometnoj mreži; podsjeća da dio postojeće željezničke infrastrukture više nije u upotrebi zbog pomanjkanja potpore; naglašava koristi koje daljnji razvoj plovnih putova može imati za lokalna i regionalna gospodarstva; traži da se dio Instrumenta za povezivanje Europe, za koji će se dodijeliti odgovarajući proračun, namijeni za izgradnju veza koje nedostaju u održivoj prometnoj infrastrukturi u graničnim regijama; naglašava da je potrebno riješiti prometna uska grla koja otežavaju gospodarske aktivnosti kao što su prijevoz i turizam te putovanja građana;

9.  primjećuje da privlačnost prekograničnih područja za život i ulaganja uvelike ovisi o kvaliteti života, dostupnosti javnih i komercijalnih usluga za građane i poduzeća te o kvaliteti prijevoza, a to su uvjeti koji se mogu ispuniti i očuvati jedino u bliskoj suradnji nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, kao i poduzeća s obje strane granice;

10.  žali zbog činjenice što različiti i složeni postupci prethodnog odobrenja zdravstvenih usluga te načini njihova plaćanja i povrata troškova koji se primjenjuju, administrativna opterećenja za pacijente kad je riječ o prekograničnim konzultacijama sa specijalistima, neusklađenost u uporabi tehnologije i razmjeni podataka o pacijentu te nedostatak ujedinjenih dostupnih informacija ne samo da ograničavaju dostupnost s obje strane granice i time otežavaju potpunu uporabu zdravstvenih ustanova, nego i ometaju hitne službe i službe spašavanja u obavljanju prekograničnih intervencija;

11.  naglašava ulogu koju granične regije EU-a mogu imati u pogledu okoliša i njegova očuvanja jer su onečišćenje okoliša i prirodne katastrofe često prekogranična pitanja; u tom kontekstu podupire prekogranične projekte za zaštitu okoliša u regijama uz vanjsku granicu EU-a jer se te regije često suočavaju s ekološkim izazovima prouzročenima različitim ekološkim standardima i propisima u susjednim državama EU-a; također poziva na bolju suradnju i koordinaciju u upravljanju unutarnjim vodama kako bi se spriječile elementarne nepogode poput poplava;

12.  poziva Komisiju da hitno rješava probleme koji proizlaze iz fizičkih i zemljopisnih prepreka među graničnim regijama;

Jačanje suradnje i povjerenja

13.  smatra da su uzajamno povjerenje, politička volja i fleksibilan pristup među dionicima na više razina, od lokalne do nacionalne, uključujući civilno društvo, od ključne važnosti za prevladavanje navedenih trajnih prepreka; smatra da se vrijednost kohezijske politike za granične regije temelji na cilju poticanja zapošljavanja i rasta te da se to djelovanje mora pokrenuti na razini Unije i država članica te na regionalnoj i lokalnoj razini; stoga poziva na bolju koordinaciju i dijalog te učinkovitiju razmjenu informacija i daljnju razmjenu najboljih praksi među vlastima, posebno na lokalnoj i regionalnoj razini; apelira na Komisiju i države članice da poboljšaju tu suradnju i namijene sredstva za strukture suradnje kako bi se osigurala odgovarajuća funkcionalna i financijska autonomija lokalnih i regionalnih vlasti;

14.  naglašava važnost obrazovanja i kulture, a posebno mogućnosti za ulaganje većih napora kako bi se poticala višejezičnost i interkulturni dijalog u graničnim regijama; naglašava potencijal škola i lokalnih masovnih medija u tim nastojanjima te potiče države, regije i općine duž unutarnjih granica da u svoje kurikule od predškolske razine uvedu podučavanje jezika susjednih zemalja; povrh toga, ističe važnost poticanja višejezičnog pristupa na svim razinama uprave;

15.  snažno poziva države članice da olakšaju i potaknu međusobno priznavanje i bolje razumijevanje certifikata, diploma te strukovnih i profesionalnih kvalifikacija među susjednim regijama; stoga potiče uključivanje posebnih vještina u kurikul radi povećanja mogućnosti za prekogranično zapošljavanje, uključujući potvrđivanje i priznavanje vještina;

16.  potiče različite mjere kojima je cilj borba protiv svih oblika diskriminacije u graničnim regijama i uklanjanje prepreka za ranjive osobe pri pronalaženju zaposlenja i integraciji u društvo; u tom pogledu podržava promicanje i razvoj socijalnih poduzeća u graničnim regijama kao izvora radnih mjesta, posebno za ranjive skupine kao što su nezaposleni mladi i osobe s invaliditetom;

17.  pozdravlja Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020.(16) kao sredstvo za postizanje učinkovite i uključive javne uprave te uviđa posebnu vrijednost tog plana za mjere pojednostavljenja u graničnim regijama; napominje da je interoperabilnost postojećih sustava e-uprave potrebna na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini uprave; međutim, zabrinut je zbog nepotpune provedbe plana u nekim državama članicama; zabrinut je i zbog često nedovoljne interoperabilnosti elektroničkih sustava vlasti te niske razine internetskih usluga dostupnih stranim poduzetnicima za početak poslovanja u drugoj zemlji; stoga poziva države članice da poduzmu mjere kako bi potencijalnim korisnicima iz susjednih područja olakšale pristup svojim digitalnim uslugama, što obuhvaća i jezične alate, te poziva vlasti u graničnim regijama da uspostave elektroničke portale za razvoj prekograničnih poslovnih inicijativa; apelira na države članice te regionalne i lokalne vlasti da ojačaju svoje napore u vezi s projektima e-uprave koji će pozitivno utjecati na život i rad građana koji žive uz granice;

18.  napominje da se neke regije uz unutarnje i vanjske granice suočavaju s ozbiljnim izazovima u vezi s migracijom koji često nadilaze kapacitete graničnih regija te potiče na primjereno korištenje programa Interreg kao i razmjenu dobrih praksi između lokalnih i regionalnih vlasti u graničnim regijama u okviru integracije izbjeglica koje se nalaze pod međunarodnom zaštitom; naglašava da je potrebna potpora i koordinacija na europskoj razini te da nacionalne vlade trebaju podupirati lokalne i regionalne vlasti u suočavanju s tim izazovima;

19.  potiče Komisiju da predstavi svoje stajalište o načinu na koji se suočiti s izazovima s kojima se susreću regije uz unutarnje morske granice te regije uz vanjske granice; poziva na dodatnu potporu za prekogranične projekte regija uz vanjske granice EU-a i graničnih regija susjednih zemalja, posebno regija onih trećih zemalja koje su uključene u proces integracije u EU; u tom kontekstu ponavlja da su značajke svih graničnih regija i izazovi s kojima se suočavaju u određenoj mjeri zajednički, no da je za njih potreban diferenciran i prilagođen pristup; naglašava da je osobitu pozornost i odgovarajuću potporu potrebno posvetiti najudaljenijim regijama uz vanjske granice EU-a;

20.  ističe da bi se u okviru buduće kohezijske politike u obzir trebale uzeti regije EU-a koje su najviše pogođene posljedicama izlaska Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije te da bi im trebalo pružiti odgovarajuću pomoć, osobito onima koje će zbog toga postati regije uz (morske ili kopnene) granice EU-a;

21.  poziva države članice da poboljšaju komplementarnost svojih zdravstvenih usluga u graničnim regijama i osiguraju istinsku suradnju u pružanju hitnih usluga poput liječničkih, policijskih i vatrogasnih intervencija kako bi se osiguralo da se poštuju prava pacijenata, kako je predviđeno u Direktivi o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, te poveća dostupnost i kvaliteta usluga; poziva države članice, regije i općine da sklope bilateralne ili multilateralne okvirne sporazume o prekograničnoj zdravstvenoj suradnji i u tom kontekstu skreće pozornost na takozvana područja ZOAST (Zones Organisées d'Accès aux Soins Transfrontaliers) u kojima stanovništvo iz graničnih teritorija može dobiti zdravstvenu skrb s obje strane granice u određenim zdravstvenim ustanovama bez ikakvih administrativnih ili financijskih prepreka i koja su postala mjerilo za prekograničnu suradnju u području zdravstva u cijeloj Europi;

22.  poziva Komisiju da razmotri mogućnosti za unapređenje suradnje i prevladavanje prepreka za regionalni razvoj na vanjskim granicama sa susjednim regijama, osobito s regijama zemalja koje se pripremaju za pristupanje EU-u;

23.  naglašava važnost malih i prekograničnih projekata u zbližavanju ljudi, čime se otvaraju nove prilike za lokalni razvoj;

24.  naglašava da je važno učiti iz primjera uspješnosti nekih graničnih regija te i dalje iskorištavati njihov potencijal;

25.  naglašava važnost sporta kao alata za olakšavanje integracije zajednica koje žive u graničnim regijama te poziva države članice i Europsku komisiju da dodijele odgovarajuće ekonomske resurse za programe teritorijalne suradnje kako bi se financirala lokalna sportska infrastruktura;

Iskorištavanje alata EU-a za bolju usklađenost

26.  naglašava vrlo važnu i pozitivnu ulogu programa europske teritorijalne suradnje, posebno programa prekogranične suradnje u gospodarskom i društvenom razvoju i koheziji graničnih regija, uključujući regije uz morske i vanjske granice; pozdravlja činjenicu da je u prijedlogu VFO-a za razdoblje 2021. – 2027., koji je iznijela Komisija, europska teritorijalna suradnja zadržana kao važan cilj, s izraženijom ulogom u kohezijskoj politici nakon 2020., te poziva na znatno povećan proračun, osobito za prekogranični dio; ističe vidljivu europsku dodanu vrijednost europske teritorijalne suradnje te poziva Vijeće da s tim u vezi prihvati predloženi proračun; istodobno ističe da je potrebno pojednostaviti programe, osigurati bolju koherentnost europske teritorijalne suradnje s općim ciljevima EU-a te programe učiniti fleksibilnima kako bi se bolje riješili lokalni i regionalni izazovi, smanjilo administrativno opterećenje za korisnike i olakšala veća ulaganja u održive prometne infrastrukture preko programa prekogranične suradnje; poziva vlasti u prekograničnim regijama da intenzivnije koriste potporu predviđenu u okviru tih programa;

27.  poziva Komisiju da Europskom parlamentu redovito dostavlja izvješće o popisu prepreka koje su uklonjene u području prekogranične suradnje; potiče Komisiju da poboljša korištenje postojećih inovativnih instrumenata koji doprinose tekućoj modernizaciji i produbljivanju prekogranične suradnje, kao što su središnja točka za granice, ojačan SOLVIT te jedinstveni digitalni pristupnik, čiji je cilj koordinirati stručno znanje i savjetovanja o prekograničnim regionalnim aspektima, te da razvije nove instrumente; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da je javna uprava u pravilu digitalna u mjeri u kojoj je to moguće kako bi se osigurale sveobuhvatne digitalne javne usluge za građane i poduzeća u graničnim regijama;

28.  naglašava da je važno da Komisija prikuplja informacije o prekograničnoj interakciji za bolji i informiraniji postupak odlučivanja u suradnji s državama članicama, regijama i općinama te da podupire i financira pilot-projekte, programe, studije, analize i teritorijalna istraživanja;

29.  poziva na bolje iskorištavanje potencijala makroregionalnih strategija EU-a za rješavanje izazova povezanih s graničnim regijama;

30.  smatra da bi kohezijska politika trebala biti više usmjerena na ulaganja u ljude jer se gospodarstva graničnih regija mogu potaknuti učinkovitom kombinacijom ulaganja u inovacije, ljudski kapital, dobro upravljanje i institucionalni kapacitet;

31.  žali što još nije u potpunosti iskorišten potencijal Europske grupacije za teritorijalnu suradnju, što bi djelomično mogla biti posljedica zadrški regionalnih i lokalnih vlasti, a djelomično njihov strah od prijenosa nadležnosti te trajna nedovoljna osviještenost o njihovim nadležnostima; poziva na to da se brzo utvrde i riješe svi ostali mogući uzroci te situacije; poziva Komisiju da predloži mjere kako bi se prevladale prepreke za učinkovitu primjenu tog instrumenta; podsjeća da bi primarna uloga Komisije u programima europske teritorijalne suradnje trebala biti olakšavanje suradnje među državama članicama;

32.  poziva na to da se razmotre iskustva brojnih postojećih euroregija koje objedinjuju regije na vanjskim i unutarnjim granicama EU-a kako bi se unaprijedile mogućnosti za gospodarski i društveni razvoj te kvaliteta života građana koji žive u graničnim regijama; poziva na procjenu rada euroregija u području regionalne suradnje i njihova odnosa s inicijativama i radom graničnih regija EU-a kako bi se koordinirali i optimizirali rezultati njihova rada u tom području;

33.  naglašava da procjena teritorijalnog učinka doprinosi boljem razumijevanju prostornog utjecaja politika; poziva Komisiju da razmotri mogućnost da pri predlaganju zakonodavnih inicijativa EU-a da snažniju ulogu procjeni teritorijalnog učinka;

34.  snažno vjeruje da bi europska prekogranična konvencija, u slučaju teritorijalno ograničene prekogranične infrastrukture ili usluge (npr. bolnica ili tramvajska linija) koja bi omogućila primjenu nacionalnog normativnog okvira i/ili standarda samo jedne od dviju ili nekoliko dotičnih zemalja, dodatno smanjila prekogranične prepreke; u tom kontekstu pozdravlja nedavno objavljen Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu (COM(2018)0373);

35.  iščekuje budući prijedlog uredbe Komisije o instrumentu za upravljanje prekograničnom suradnjom kako bi se ocijenila njegova korisnost za predmetne regije;

o
o   o

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica, Odboru regija i Europskom socijalnom i gospodarskom odboru.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.
(3) SL L 210, 31.7.2006., str. 19.
(4) SL L 88, 4.4.2011., str. 45.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0067.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0105.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0254.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0245.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0222.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.
(11) SL C 207, 30.6.2017., str. 19.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0320.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0211.
(15) Godišnje izvješće o MSP-ovima za 2016./2017., str. 6.
(16) Komunikacija Komisije od 19. travnja 2016. naslovljena „Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020. Ubrzavanje digitalne transformacije uprave” (COM(2016)0179).


Europske snage solidarnosti ***I
PDF 137kWORD 52k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravnog okvira Europskih snaga solidarnosti i izmjeni uredbi (EU) br. 1288/2013, (EU) br. 1293/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013 i Odluke br. 1313/2013/EU (COM(2017)0262 – C8-0162/2017 – 2017/0102(COD))
P8_TA(2018)0328A8-0060/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0262),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 165. stavak 4. i članak 166. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0162/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. travnja 2017. o Europskim snagama solidarnosti (2017/2629(RSP))(1),

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja češkog Senata, Španjolskog parlamenta i portugalske Skupštine, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. listopada 2017.(2),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija od ...,

–  uzimajući u obzir dokument Europska godina volontiranja 2011. politički program o volontiranju u Europi i s njim povezano EYV2011 petogodišnje izvješće o preispitivanju iz 2015. „Helping Hands“,

—  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 27. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje te mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za proračune, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0060/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

4.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. rujna 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravnog okvira Europskih snaga solidarnosti i izmjeni Uredbe (EU) br. 1288/2013, Uredbe (EU) br. 1293/2013 i Odluke br. 1313/2013/EU

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1475.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKA IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA I KOMISIJE

Ne dovodeći u pitanje ovlasti proračunskog tijela, 80 % proračuna za provedbu Programa u 2019. i 2020. treba bi biti dostupno putem navedenih preraspodjela u okviru podnaslova 1.a (Konkurentnost za rast i radna mjesta) višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. te preraspodjela iz Mehanizma Unije za civilnu zaštitu i programa LIFE. Međutim, neće biti dodatnih preraspodjela u programu Erasmus+, osim iznosa od 231 800 000 EUR iz prijedloga Komisije (COM(2017)0262).

Za preostalih 20 % proračuna za provedbu Programa u 2019. i 2020. potrebno je iskoristiti raspoloživu razliku u okviru podnaslova 1.a VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.

Postoji konsenzus oko toga da će Komisija na uravnotežen i razuman način osigurati dostupnost potrebnih odobrenih sredstava u okviru uobičajenog proračunskog postupka.

IZJAVA KOMISIJE

Komisija potvrđuje da korištenje odobrenih sredstava za tehničku pomoć na inicijativu Komisije u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama (posebno preraspodjela iz Europskog socijalnog fonda i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj) za financiranje Europskih snaga solidarnosti 2018. neće upotrijebiti kao presedan za prijedlog o Europskim snagama solidarnosti za razdoblje nakon 2020. (COM(2018)0440)).

(1) SL C 298, 23.8.2018., str. 68.
(2) SL C 81, 2.3.2018., str. 160.


Program potpore strukturnim reformama: financijska omotnica i opći cilj ***I
PDF 141kWORD 45k
Rezolucija
Tekst
Prilog
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/825 radi povećanja financijske omotnice Programa potpore strukturnim reformama i izmjene njegova općeg cilja (COM(2017)0825 – C8-0433/2017 – 2017/0334(COD))
P8_TA(2018)0329A8-0227/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0825),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 175. i članak 197. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0433/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. ožujka 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. travnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. srpnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0227/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj rezoluciji;

3.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj rezoluciji;

4.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 11. rujna 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2017/825 radi povećanja financijske omotnice Programa potpore strukturnim reformama i izmjene njegova općeg cilja

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi, (EU) 2018/1671.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKA IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA, VIJEĆA I KOMISIJE

U pogledu financiranja povećanja financijske omotnice za Program potpore strukturnim reformama i ne dovodeći u pitanje ovlasti proračunskog tijela, Europski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su sljedeće:

1.  40 milijuna EUR financirat će se iz proračunske linije Programa potpore strukturnim reformama koja se nalazi u naslovu 1.b (13.08.01) VFO-a (Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija) mobiliziranjem ukupne razlike za obveze u skladu s člankom 14. Uredbe o VFO-o (EU, Euratom) br. 1311/2013 u okviru proračunskog postupka, u skladu s člankom 314. UFEU-a;

2.  40 milijuna EUR financirat će se iz proračunske linije Programa potpore strukturnim reformama koja se nalazi u naslovu 2. (13.08.02) VFO-a (Održivi rast: prirodni resursi) preraspodjelom koja ne uključuje tehničku pomoć i ruralni razvoj u okviru tog naslova i bez korištenja gornjih granica. Točni izvori preraspodjele pravovremeno će se odrediti uzimajući u obzir pregovore u okviru proračunskog postupka za proračun 2019.

IZJAVA KOMISIJE

(objavit će se u seriji C SL-a)

Komisija će utvrditi i predložiti preraspodjele 40 milijuna EUR iz naslova 2 VFO-a (Održivi rast: prirodni resursi) u pismu izmjene nacrta općeg proračuna za 2019.

Komisija namjerava predložiti mobilizaciju ukupne razlike za obveze u skladu s člankom 14. Uredbe o VFO-u (EU, Euratom) br. 1311/2013 u okviru proračunskog postupka za 2020. u skladu s člankom 314. UFEU-a.

(1) SL C 237, 6.7.2018., str. 53.
(2) SL C 247, 13.7.2018., str. 54.


Program Euratoma koji nadopunjuje Okvirni program Obzor 2020. *
PDF 181kWORD 60k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o Prijedlogu uredbe Vijeća o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2019. – 2020.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (COM(2017)0698 – C8-0009/2018 – 2017/0312(NLE))
P8_TA(2018)0330A8-0258/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2017)0698),

–  uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0009/2018),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0258/2018),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti svoj Nacrt;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
4.   Kako bi se zajamčio kontinuitet nuklearnih istraživanja na razini Zajednice, potrebno je uspostaviti program Zajednice za istraživanja i osposobljavanje za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. („program Euratoma”). Program Euratoma trebao bi imati iste ciljeve kao program za 2014.–2018., podupirati iste aktivnosti i provoditi se na isti način, koji se pokazao uspješnim i primjerenim za potrebe postizanja ciljeva dosadašnjeg programa.
(4)  Kako bi se zajamčio kontinuitet nuklearnih istraživanja na razini Zajednice i kako bi se postigli ciljevi u tom području, potrebno je uspostaviti program Zajednice za istraživanja i osposobljavanje za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. („program Euratoma”). Program Euratoma trebao bi imati iste ciljeve kao program za 2014. – 2018., podupirati iste aktivnosti i provoditi se na isti način, koji se pokazao uspješnim i primjerenim za potrebe postizanja ciljeva dosadašnjeg programa.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  Bez obzira na potencijalni učinak nuklearne energije na opskrbu energijom i gospodarski razvoj, teške nuklearne nesreće mogu ugroziti ljudsko zdravlje. Stoga bi u programu Euratoma najveću moguću pozornost trebalo obratiti nuklearnoj sigurnosti i, prema potrebi, aspektima osiguranja kojima se bavi Zajednički istraživački centar („JRC”).
(6)  Bez obzira na potencijalni učinak nuklearne energije na opskrbu energijom i gospodarski razvoj, teške nuklearne nesreće mogu ugroziti ljudsko zdravlje i okoliš, u srednjoročnoj i dugoročnoj perspektivi. Stoga bi u programu Euratoma najveću moguću pozornost trebalo obratiti nuklearnoj sigurnosti i, prema potrebi, aspektima osiguranja kojima se bavi Zajednički istraživački centar („JRC”).
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)  Europski strateški plan za energetsku tehnologiju („plan SET”), utvrđen u zaključcima sastanka Vijeća 28. veljače 2008. u Bruxellesu, ubrzava razvoj niza tehnologija s niskom razinom emisije ugljika. Na svojem sastanku 4. veljače 2011. Europsko vijeće se složilo da će Unija i njezine države članice poticati ulaganja u obnovljive izvore te sigurne i održive tehnologije s niskom razinom emisije ugljika te se usredotočiti na uvođenje tehnoloških prioriteta koji su određeni u planu SET. Svaka država članica slobodna je odabrati vrstu tehnologije koju će podupirati.
(7)  Europski strateški plan za energetsku tehnologiju („plan SET”), utvrđen u zaključcima sa sastanka Vijeća 28. veljače 2008. u Bruxellesu, ubrzava proces inovacija u području europskih naprednih tehnologija s niskom razinom emisije ugljika. Na svojem sastanku 4. veljače 2011. Europsko vijeće se složilo da će Unija i njezine države članice poticati ulaganja u obnovljive izvore te sigurne i održive tehnologije s niskom razinom emisije ugljika, među kojima je i nuklearna energija, te se usredotočiti na uvođenje tehnoloških prioriteta koji su određeni u planu SET. U mjeri 10. (nuklearna sigurnost) plana SET navodi se sljedeći cilj: održavanje visoke razine sigurnosti nuklearnih reaktora i povezanih gorivih ciklusa tijekom rada i stavljanja izvan pogona, uz povećanje njihove učinkovitosti. Svaka država članica slobodna je odabrati vrstu tehnologije koju će podupirati.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.
(8)  S obzirom na to da sve države članice imaju nuklearna postrojenja ili se koriste radioaktivnim materijalima, osobito u medicinske svrhe, Vijeće je u svojim zaključcima sa sastanka u Bruxellesu 1. i 2. prosinca 2008. prepoznalo trajnu potrebu za vještinama u nuklearnom području, osobito onima koje se stečene odgovarajućim obrazovanjem i osposobljavanjem povezanima s istraživanjima te koordiniranima na razini Zajednice.
(8)  S obzirom na to da sve države članice imaju nuklearna postrojenja ili se koriste radioaktivnim materijalima, osobito u medicinske svrhe, Vijeće je u svojim zaključcima sa sastanka u Bruxellesu 1. i 2. prosinca 2008. prepoznalo trajnu potrebu za vještinama u nuklearnom području, osobito onima koje su stečene odgovarajućim obrazovanjem i osposobljavanjem na svim razinama te uz dobru koordinaciju s istraživačkim projektima na europskoj razini.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.
(9)  Iako svaka država članica može izabrati hoće li se koristiti nuklearnom energijom, prepoznato je i da nuklearna energija ima različitu ulogu u različitim državama članicama.
(9)  Iako svaka država članica može izabrati hoće li se koristiti nuklearnom energijom, prepoznato je i da istraživanje u području nuklearne energije ima važnu ulogu u svim državama članicama, posebno u području ljudskog zdravlja.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Kako bi fuzija postala pouzdana mogućnost za komercijalnu proizvodnju energije, najprije je potrebno uspješno i pravovremeno sagraditi ITER-a i pustiti ga u rad. Zatim je potrebno odrediti ambiciozan, ali realističan plan za proizvodnju električne energije do 2050. Da bi se ti ciljevi ostvarili, europski fuzijski program treba usmjeriti prema zajedničkom programu aktivnosti za provedbu tog plana. Trebalo bi osigurati kontinuiranu potporu Zajednice kako bi se tekuća istraživanja uspješno privela kraju i kako se ne bi prekinule dugoročna predanost i suradnja dionika u području fuzije. Trebalo bi staviti jači naglasak ponajprije na aktivnosti koje su potpora ITER-u, ali i na razvoj demonstracijskog reaktora, uključujući prema potrebi veće sudjelovanje privatnog sektora. Takva bi se racionalizacija i refokusiranje trebali postići bez ugrožavanja vodeće uloge Europe u znanstvenoj zajednici koja se bavi fuzijom.
(11)  Kako bi fuzija postala pouzdana mogućnost za komercijalnu proizvodnju energije, najprije je potrebno uspješno i pravovremeno sagraditi ITER-a i pustiti ga u rad, a i program Euratoma može znatno pomoći. Zatim je potrebno odrediti ambiciozan, ali realističan plan za proizvodnju električne energije do 2050. Da bi se ti ciljevi ostvarili, europski fuzijski program treba usmjeriti prema zajedničkom programu aktivnosti za provedbu tog plana. Kako bi se osigurala postignuća aktualnih aktivnosti na istraživanju fuzije, kao i dugoročna posvećenost i suradnja između dionika u području fuzije, trebalo bi osigurati dugoročni kontinuitet potpore Zajednice. Trebalo bi staviti jači naglasak ponajprije na aktivnosti koje su potpora ITER-u, ali i na razvoj demonstracijskog reaktora, uključujući prema potrebi veće sudjelovanje privatnog sektora. Takva bi se racionalizacija i refokusiranje trebali postići bez ugrožavanja vodeće uloge Europe u znanstvenoj zajednici koja se bavi fuzijom.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.
(12)  JRC bi trebao nastaviti pružati neovisnu znanstvenu i tehnološku potporu usmjerenu na korisnika za stvaranje, razvoj, provedbu i praćenje politika Zajednice, posebno u području istraživanja i osposobljavanja u vezi s nuklearnom sigurnošću i osiguranjem. Kako bi se optimirali ljudski resursi i osiguralo da nema dupliciranja istraživanja u Uniji, trebale bi se analizirati sve nove aktivnosti koje provodi JRC i provjeriti jesu li usklađene s aktivnostima koje se već provode u državama članicama. Sigurnosne aspekte Okvirnog programa Obzor 2020. trebalo bi ograničiti na izravna djelovanja JRC-a.
(12)  JRC bi trebao nastaviti pružati neovisnu znanstvenu i tehnološku potporu usmjerenu na korisnika za stvaranje, razvoj, provedbu i praćenje politika Zajednice, posebno u području istraživanja i osposobljavanja u vezi s nuklearnom sigurnošću, osiguranjem, zaštitnim mjerama i neširenjem nuklearnog oružja. Kako bi se optimirali ljudski resursi i osiguralo da nema dupliciranja istraživanja u Uniji, trebale bi se analizirati sve nove aktivnosti koje provodi JRC i provjeriti jesu li usklađene s aktivnostima koje se već provode u državama članicama. Sigurnosne aspekte Okvirnog programa Obzor 2020. trebalo bi ograničiti na izravna djelovanja JRC-a.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.
(14)  U interesu svih država članica, uloga Unije je razviti okvir za potporu zajedničkim naprednim istraživanjima, stvaranju znanja i očuvanju znanja o tehnologijama nuklearne fisije, uz poseban naglasak na sigurnost, osiguranje, zaštitu od zračenja i neširenje nuklearnog oružja. Za to su potrebni neovisni znanstveni dokazi, čemu može najviše doprinijeti JRC. To je prepoznato u Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 6. listopada 2010., pod nazivom „Vodeća inicijativa strategije Europa 2020. – Unija inovacija”, u kojoj je Komisija navela svoju namjeru da preko JRC-a jača znanstvene dokaze za izradu politike. Kao odgovor na to JRC predlaže da svoja istraživanja u području nuklearne sigurnosti i osiguranja preusmjeri na prioritete politike Unije.
(14)  U interesu svih država članica, uloga Unije je razviti okvir za potporu zajedničkim naprednim istraživanjima, stvaranju znanja i očuvanju znanja o tehnologijama nuklearne fisije, uz poseban naglasak na sigurnost, osiguranje, obradu nuklearnog otpada, zaštitu od zračenja i neširenje nuklearnog oružja. Za to su potrebni neovisni znanstveni dokazi, čemu može najviše doprinijeti JRC. To je prepoznato u Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 6. listopada 2010., pod nazivom „Vodeća inicijativa strategije Europa 2020. – Unija inovacija”, u kojoj je Komisija navela svoju namjeru da preko JRC-a jača znanstvene dokaze za izradu politike. Kao odgovor na to JRC predlaže da svoja istraživanja u području nuklearne sigurnosti i osiguranja preusmjeri na prioritete politike Unije.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  S ciljem produbljivanja odnosa između znanosti i društva te jačanja povjerenja javnosti u znanost, program Euratoma trebalo bi poticati upućenu angažiranost građana i civilnog društva u vezi s pitanjem istraživanja i inovacija promicanjem znanstvenog obrazovanja, većom dostupnošću znanstvenog znanja, razvojem odgovornih planova istraživanja i inovacija koji ispunjavaju interese i očekivanja građana i civilnog društva te omogućavanjem njihova sudjelovanja u aktivnostima u okviru programa Euratoma.
(15)  S ciljem produbljivanja odnosa između znanosti i društva te jačanja povjerenja javnosti u znanost, program Euratoma trebao bi zajamčiti bolje informiranje u cilju upućene angažiranosti građana i civilnog društva u vezi s pitanjem istraživanja i inovacija promicanjem znanstvenog obrazovanja, većom dostupnošću znanstvenog znanja, razvojem odgovornih planova istraživanja i inovacija koji ispunjavaju interese i očekivanja građana i civilnog društva te omogućavanjem njihova sudjelovanja u aktivnostima u okviru programa Euratoma.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.
(17)  U ishodima rasprava na simpoziju „Prednosti i ograničenja istraživanja o nuklearnoj fisiji za gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika” na temelju interdisciplinarne studije u kojoj su sudjelovali, među ostalim, stručnjaci u području energetike, ekonomije i društvenih znanosti, a koji su suorganizirali Komisija i Europski gospodarski i socijalni odbor u Bruxellesu 26. i 27. veljače 2013., prepoznata je potreba da se nastavi s nuklearnim istraživanjima na europskoj razini.
(17)  U ishodima rasprava na simpoziju „Prednosti i ograničenja istraživanja o nuklearnoj fisiji za gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika” na temelju interdisciplinarne studije u kojoj su sudjelovali, među ostalim, stručnjaci u području energetike, ekonomije i društvenih znanosti, a koji su suorganizirali Komisija i Europski gospodarski i socijalni odbor u Bruxellesu 26. i 27. veljače 2013., prepoznata je potreba da se nastavi s nuklearnim istraživanjima na europskoj razini, uključujući i istraživanje u području fisije.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  Program Euratoma trebao bi doprinijeti privlačnosti istraživačke profesije u Uniji. Odgovarajuću pozornost trebalo bi posvetiti Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača17, zajedno s drugim relevantnim referentnim okvirima definiranima u kontekstu europskog istraživačkog prostora, uz poštovanje njihove dobrovoljne prirode.
(18)  Program Euratoma trebao bi doprinijeti privlačnosti istraživačke profesije u Uniji i potaknuti mlade da se uključe u istraživanje u tom području. Odgovarajuću pozornost trebalo bi posvetiti Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača17, zajedno s drugim relevantnim referentnim okvirima definiranima u kontekstu europskog istraživačkog prostora, uz poštovanje njihove dobrovoljne prirode.
_________________
_________________
17 Preporuka Komisije od 11. ožujka 2005. o Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača (SL L 75, 22.3.2005., str. 67.).
17 Preporuka Komisije od 11. ožujka 2005. o Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača (SL L 75, 22.3.2005., str. 67.).
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 19.
(19)  Aktivnosti koje se razvijaju u okviru programa Euratoma trebale bi imati za cilj promicanje ravnopravnosti između žena i muškaraca u istraživanjima i inovacijama uvažavanjem temeljnih uzroka rodne neravnoteže, iskorištavanjem punog potencijala žena i muškaraca istraživača te integriranjem rodne dimenzije u sadržaj projekata kako bi se poboljšala kvaliteta istraživanja i stimulirala ulaganja. Te bi aktivnosti također trebale imati za cilj provedbu načela povezanih s ravnopravnošću žena i muškaraca kako je utvrđeno u člancima 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji i članku 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
(19)  Aktivnosti koje se razvijaju u okviru programa Euratoma trebaju biti u skladu s načelom ravnopravnosti između žena i muškaraca u istraživanjima i inovacijama uvažavanjem temeljnih uzroka rodne neravnoteže, iskorištavanjem punog potencijala žena i muškaraca istraživača, poboljšavanjem njihova pristupa istraživačkim programima kako bi se poboljšala kvaliteta istraživanja i stimulirala ulaganja. Te bi aktivnosti također trebale imati za cilj provedbu načela povezanih s ravnopravnošću žena i muškaraca kako je utvrđeno u člancima 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji i članku 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 20.
(20)  Istraživačke i inovacijske aktivnosti koje podupire program Euratoma trebale bi poštovati temeljna etička načela. Kad je riječ o energetskim pitanjima, prema potrebi bi trebalo uvažiti mišljenja Europske skupine za etiku u znanosti i novim tehnologijama. Pri provedbi istraživačkih aktivnosti također bi trebalo uzeti u obzir članak 13. UFEU-a te smanjiti uporabu životinja u svrhu istraživanja i ispitivanja s ciljem konačnog ukidanja uporabe životinja. Sve aktivnosti trebale bi se izvršavati uz osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja.
(20)  Istraživačke i inovacijske aktivnosti koje podupire program Euratoma trebale bi poštovati temeljna etička načela. Kad je riječ o energetskim pitanjima, prema potrebi bi trebalo uvažiti mišljenja Europske skupine za etiku u znanosti i novim tehnologijama. Pri provedbi istraživačkih aktivnosti također bi trebalo uzeti u obzir članak 13. UFEU-a te zamijeniti uporabu životinja u svrhu istraživanja i ispitivanja s ciljem konačne zabrane uporabe životinja. Sve aktivnosti trebale bi se izvršavati uz osiguranje najviše razine zaštite ljudskog zdravlja.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 21.
(21)  Bolji učinak također bi se trebao postići kombiniranjem programa Euratoma i sredstava iz privatnog sektora u okviru javno-privatnih partnerstava u ključnim područjima gdje bi istraživanja i inovacije mogli doprinijeti ciljevima bolje konkurentnosti Unije. Posebna pozornost trebala bi se obratiti uključivanju malih i srednjih poduzeća.
(21)  Bolji učinak također bi se trebao postići kombiniranjem programa Euratoma i sredstava iz privatnog sektora u okviru javno-privatnih partnerstava u ključnim područjima gdje bi istraživanja i inovacije mogli doprinijeti ciljevima bolje konkurentnosti Unije. Posebna pozornost trebala bi se posvetiti uključivanju malih i srednjih poduzeća, među kojima su novi inovativni dionici u relevantnim područjima istraživanja.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 25.
(25)  Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi prikladnim mjerama kroz cijeli ciklus rashoda, uključujući sprečavanjem, otkrivanjem i istraživanjem nepravilnosti, povratom izgubljenih, pogrešno uplaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava, te, gdje je to primjereno, određivanjem kazni. Revidirana strategija kontrole, u kojoj se naglasak premješta sa smanjivanja stope pogrešaka na kontrolu na temelju procjene rizika i otkrivanje prijevara, trebala bi smanjiti teret kontrole za sudionike.
25.   Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi prikladnim mjerama kroz cijeli ciklus rashoda, uključujući sprečavanjem, otkrivanjem i istraživanjem nepravilnosti uz pomoć zajedničkih postupaka revizije, povratom izgubljenih, pogrešno uplaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava, te, gdje je to primjereno, određivanjem kazni. Revidirana strategija kontrole, u kojoj se naglasak premješta sa smanjivanja stope pogrešaka na kontrolu na temelju procjene rizika i otkrivanje prijevara na temelju zajedničkih načela i kriterija na razini EU-a, trebala bi smanjiti teret kontrole za sudionike.
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 26.
(26)  Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom Euratoma i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, uz istodobno osiguravanje pravne sigurnosti i njegove dostupnosti svim sudionicima. Potrebno je osigurati usklađenost s relevantnim odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća („Financijska uredba”)19 i sa zahtjevima za pojednostavljenje i bolju regulativu.
(26)  Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom Euratoma i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, uz istodobno osiguravanje pravne sigurnosti i odgovarajuće informiranosti potencijalnih korisnika, kako bi se povećala dostupnost za sve sudionike. Potrebno je osigurati usklađenost s relevantnim odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća („Financijska uredba”)19 i sa zahtjevima za pojednostavljenje i bolju regulativu.
_________________
_________________
19 Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
19 Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 33.
(33)  Za ostvarivanje ciljeva programa Euratoma u relevantnim područjima potrebno je poduprijeti međusektorske aktivnosti u okviru programa Euratoma. ali i zajedno s aktivnostima Okvirnog programa Obzor 2020.
(33)  Za ostvarivanje ciljeva programa Euratoma u relevantnim područjima potrebno je poduprijeti međusektorske aktivnosti u okviru programa Euratoma. ali i zajedno s aktivnostima Okvirnog programa Obzor 2020., primjerice mjerama u okviru programa Marie Skłodowska Curie kojima se podupire mobilnost istraživača.
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1.
1.  Opći cilj programa Euratoma je provođenje aktivnosti nuklearnog istraživanja i osposobljavanja s naglaskom na stalno povećanje nuklearne sigurnosti i osiguranja te zaštite od zračenja, a posebice potencijalni doprinos dugoročnoj dekarbonizaciji energetskog sustava na siguran, učinkovit i zaštićen način. Opći cilj provodi se kroz aktivnosti navedene u Prilogu I. u obliku izravnih i neizravnih djelovanja kojima se nastoje ostvariti posebni ciljevi navedeni u stavcima 2. i 3. ovog članka.
1.  Opći cilj programa Euratoma je provođenje aktivnosti nuklearnog istraživanja i osposobljavanja s naglaskom na stalno povećanje nuklearne sigurnosti i osiguranja te zaštite od zračenja, a posebice doprinos dugoročnoj dekarbonizaciji energetskog sustava na siguran, učinkovit i zaštićen način. Opći cilj provodi se kroz aktivnosti navedene u Prilogu I. u obliku izravnih i neizravnih djelovanja kojima se nastoje ostvariti posebni ciljevi navedeni u stavcima 2. i 3. ovog članka.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2. – točka a
(a)  potpora sigurnosti nuklearnih sustava;
(a)  potpora sigurnosti nuklearnih sustava, između ostalog strukturnim prekograničnim inspekcijama u slučaju nuklearnih postrojenja u blizini državne granice ili državnih granica s drugim državama članicama;
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2. – točka b
(b)  doprinos razvoju sigurnih, dugoročnih rješenja za zbrinjavanje konačnog nuklearnog otpada, uključujući konačno geološko odlaganje te razdiobu i transmutaciju;
(b)  doprinos suradnji na razini EU-a i suradnji s trećim zemljama u utvrđivanju i razvoju sigurnih, dugoročnih rješenja za zbrinjavanje konačnog nuklearnog otpada, uključujući konačno geološko odlaganje te razdiobu i transmutaciju;
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 3. – podstavak 1. − točka a
(a)  povećanje nuklearne sigurnosti, uključujući: sigurnost nuklearnih reaktora i goriva, zbrinjavanje otpada, uključujući konačno geološko odlaganje te razdiobu i transmutaciju; stavljanje izvan pogona i pripravnost na izvanredna stanja;
(a)  povećanje nuklearne sigurnosti, uključujući: sigurnost nuklearnih reaktora i goriva, zbrinjavanje otpada kako bi se spriječili neželjeni učinci na ljude ili okoliš, uključujući konačno geološko odlaganje te razdiobu i transmutaciju; stavljanje izvan pogona i pripravnost na izvanredna stanja;
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 3. – podstavak 1. – točka b
(b)  povećanje nuklearnog osiguranja, uključujući: nuklearne zaštitne mjere, neširenje nuklearnog oružja, borbu protiv nezakonitog trgovanja i nuklearnu forenziku;
(b)  povećanje nuklearnog osiguranja, uključujući: zaštitne mjere, neširenje nuklearnog oružja, borbu protiv nezakonitog trgovanja i nuklearnu forenziku, odlaganje sirovina i radioaktivnog otpada, borbu protiv kibernapada i smanjenje rizika od terorizma za nuklearne elektrane te strukturne prekogranične inspekcije u slučaju nuklearnih postrojenja u blizini državne granice ili državnih granica s drugim državama članicama EU-a;
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 3. – podstavak 1. – točka d
(d)  poticanje upravljanja znanjem, obrazovanja i osposobljavanja;
(d)  poticanje upravljanja znanjem, obrazovanja i osposobljavanja, uključujući dugoročno stručno osposobljavanje kako bi se uzele u obzir trajne promjene omogućene novim tehnologijama;
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 4.
4.  Program Euratoma provodi se tako da se osigura da su prioriteti i aktivnosti koji se podupiru relevantni za potrebe koje se mijenjaju i da se uzme u obzir dinamična priroda znanosti, tehnologije, inovacija, kreiranja politike, tržišta i društva, s ciljem optimiziranja ljudskih i financijskih resursa i radi izbjegavanja dupliciranja nuklearnog istraživanja i razvoja u Uniji.
4.  Program Euratoma provodi se tako da se osigura da su prioriteti i aktivnosti koji se podupiru relevantni za potrebe koje se mijenjaju i da se uzme u obzir dinamična priroda znanosti, tehnologije, inovacija, kreiranja politike, posebno u području energije i okoliša, tržišta i društva, s ciljem optimiziranja ljudskih i financijskih resursa, stvaranja veće sinergije između postojećih programa i projekata i radi izbjegavanja dupliciranja nuklearnog istraživanja i razvoja u Uniji.
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 2.
2.  Financijska omotnica programa Euratoma može pokrivati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije koje su potrebne za upravljanje tim programom i za postizanje njegovih ciljeva, posebno za studije i sastanke stručnjaka, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima ove Uredbe, troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije s naglaskom na obradi i razmjeni informacija, zajedno sa svim ostalim troškovima Komisije za tehničku i administrativnu pomoć u okviru upravljanja programom Euratoma. Troškovi stalnih djelovanja koja se ponavljaju, kao što su kontrola, revizija i mreže informacijske tehnologije, pokrit će se u granicama administrativnih izdataka Komisije iz stavka 1.
2.  Financijska omotnica programa Euratoma može pokrivati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije koje su potrebne za upravljanje tim programom i za postizanje njegovih ciljeva, posebno studije i sastanci stručnjaka, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima ove Uredbe, troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije koje su usmjerene na obradu i razmjenu informacija, kao i troškove povezane sa sigurnošću tih veza, zajedno sa svim ostalim troškovima Komisije za tehničku i administrativnu pomoć u okviru upravljanja programom Euratoma. Troškovi stalnih djelovanja koja se ponavljaju, kao što su kontrola, revizija i mreže informacijske tehnologije, pokrit će se u granicama administrativnih izdataka Komisije iz stavka 1.
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka c
(c)  zemljama ili područjima pridruženima Sedmom okvirnom programu Euratoma ili Programu Euratoma za istraživanja i osposobljavanje za 2014.–2018.
(c)  zemljama ili područjima koja su pridružena Sedmom okvirnom programu Euratoma ili Programu Euratoma za istraživanja i osposobljavanje za 2014. – 2018., ili koja u tim programima sudjeluju kao država članica;
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Članak 11. – stavak 3.
3.  U programima rada iz stavaka 1. i 2. uzimaju se u obzir stanje u znanosti, tehnologiji i inovacijama na nacionalnoj razini, razini Unije i međunarodnoj razini te relevantne promjene u politici, na tržištu i u društvu. Programi rada ažuriraju se prema potrebi.
3.  U programima rada iz stavaka 1. i 2. uzimaju se u obzir stanje u znanosti, tehnologiji i inovacijama na nacionalnoj razini, razini Unije i međunarodnoj razini te relevantne promjene u politici, na tržištu i u društvu. Programi rada ažuriraju se prema potrebi, pri čemu se na odgovarajući način vodi računa o relevantnim preporukama neovisnih stručnih skupina Komisije koje su osnovane kako bi ocijenile program Euratoma.
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Članak 15. – stavak 1.
Posebna pozornost obraća se na osiguravanje odgovarajućeg sudjelovanja malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te privatnog sektora općenito u programu Euratoma te na učinak inovacija na njih. Kvantitativne i kvalitativne ocjene sudjelovanja MSP-ova provode se u okviru mehanizama evaluacije i praćenja.
Posebna pozornost posvećuje se tomu da se osigura da u programu Euratom na odgovarajući način sudjeluju mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), uključujući nove inovativne aktere u relevantnom području istraživanja te privatni sektor općenito, te da na njih utječu inovacije. Kvantitativne i kvalitativne ocjene sudjelovanja MSP-ova provode se u okviru mehanizama evaluacije i praćenja.
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Članak 21. – stavak 2.
2.  Komisija izvješćuje i objavljuje rezultate praćenja iz stavka 1.
2.  Komisija izvješćuje i objavljuje rezultate praćenja iz stavka 1. te ih šalje Parlamentu.
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Prilog I. – stavak 2.
Nuklearna energija element je u raspravi o borbi protiv klimatskih promjena i smanjenju ovisnosti Europe o uvezenoj energiji. U širem kontekstu pronalaženja održive kombinacije izvora energije za budućnost, program Euratoma svojim će istraživačkim aktivnostima također doprinijeti raspravi o koristima i ograničenjima energije nuklearne fisije za gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika. Osiguravanjem kontinuiranog poboljšanja nuklearne sigurnosti, naprednije nuklearne tehnologije mogle bi pružiti mogućnost znatnih poboljšanja u učinkovitosti i korištenju resursima te stvoriti manje otpada nego sadašnje tehnologije. Aspektima nuklearne sigurnosti obratit će se najveća moguća pozornost.
Nuklearna energija znatno doprinosi borbi protiv klimatskih promjena i smanjenju ovisnosti Europe o uvezenoj energiji. U širem kontekstu pronalaženja održive kombinacije izvora energije za budućnost, program Euratoma svojim će istraživačkim aktivnostima također doprinijeti održavanju tehnoloških prednosti energije nuklearne fisije za gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika. Osiguravanjem kontinuiranog poboljšanja nuklearne sigurnosti, naprednije nuklearne tehnologije mogle bi pružiti mogućnost znatnih poboljšanja u učinkovitosti i korištenju resursima te stvoriti manje otpada nego sadašnje tehnologije. Aspektima nuklearne sigurnosti obratit će se najveća moguća pozornost.
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Prilog I. – stavak 6. – točka a – podstavak 2.
U skladu s općim ciljem, potpora zajedničkim istraživačkim aktivnostima u vezi sa sigurnim radom i stavljanjem izvan pogona sustava reaktora (uključujući objekte za gorivni ciklus) koji se koriste u Uniji ili, u mjeri potrebnoj u svrhu održavanja širokog stručnog znanja o nuklearnoj sigurnosti u Uniji, onih tipova reaktora koji bi se mogli koristiti u budućnosti, s isključivim naglaskom na aspektima sigurnosti, uključujući sve aspekte gorivnog ciklusa poput razdiobe ili transmutacije.
U skladu s općim ciljem, odnosno pružanjem potpore zajedničkim istraživačkim aktivnostima u vezi sa sigurnim radom i stavljanjem izvan pogona sustava reaktora (uključujući objekte za gorivni ciklus) koji se koriste u Uniji ili, u mjeri potrebnoj u svrhu održavanja širokog stručnog znanja o nuklearnoj sigurnosti u Uniji, ti tipovi reaktora mogli bi se koristiti u budućnosti za sve aspekte gorivnog ciklusa poput razdiobe ili transmutacije.
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Prilog I. – stavak 9. – točka a – podstavak 2. – podtočka 3.
(3)  razmjenu s relevantnim dionicima za jačanje kapaciteta Unije za odgovor na nuklearne nesreće i incidente istraživanjem sustava upozoravanja i modela za radiološku disperziju u zraku te mobilizacijom resursa i stručnog znanja za analizu i modeliranje nuklearnih nesreća.
(3)  razmjenu s relevantnim dionicima za jačanje kapaciteta Unije za odgovor na nuklearne nesreće i incidente istraživanjem sustava upozoravanja i modela za radiološku disperziju u okolišu (zraku, vodi i tlu) te mobilizacijom resursa i stručnog znanja za analizu i modeliranje nuklearnih nesreća.
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Prilog I. – stavak 11.
Kako bi se ostvarili ciljevi programa Euratoma, u okviru Posebnog programa Okvirnog programa Obzor 2020. osigurat će se odgovarajuće poveznice i dodirne točke, primjerice zajednički pozivi.
Kako bi se ostvarili ciljevi programa Euratoma i kako bi se stvorila sinergija između nuklearnog i nenuklearnog djelovanja i prijenosa znanja u relevantnim područjima, u okviru Posebnog programa Okvirnog programa Obzor 2020. osigurat će se odgovarajuće poveznice i dodirne točke, primjerice zajednički pozivi.
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Prilog II. – dio 1. – točka b – uvodni dio
(b)  Doprinos razvoju sigurnih, dugoročnih rješenja za zbrinjavanje konačnog nuklearnog otpada, uključujući konačno geološko odlaganje, razdiobu i transmutaciju
(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Prilog II. – dio 1. – točka g – uvodni dio
(g)  Promicanje inovacija i industrijske konkurentnosti
(g)  Promicanje inovacija

Mjere za sprječavanje zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u
PDF 177kWORD 65k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o mjerama za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u (2018/2055(INI))
P8_TA(2018)0331A8-0265/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10., 19. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, koja je stupila na snagu donošenjem Ugovora iz Lisabona u prosincu 2009.(1), a posebno njezine članke 1., 20., 21., 23. i 31.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2014. godine naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje na razini EU-a”(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(3),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, u kojoj se definiraju i osuđuju uznemiravanje i spolno uznemiravanje(4),

–  uzimajući u obzir Indeks ravnopravnosti spolova Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE),

–  uzimajući u obzir publikaciju Europskog instituta za ravnopravnost spolova naslovljenu „Nasilje nad ženama, djevojkama i djevojčicama na internetu” iz lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu od 19. srpnja 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca, koju je dala predsjednička trojka EU-a (Estonija, Bugarska i Austrija),

–  uzimajući u obzir pravne instrumente UN-a u području ljudskih prava, pogotovo prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o iskorjenjivanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezinog Protokola, Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir druge instrumente UN-a o spolnom uznemiravanju i nasilju nad ženama, poput Bečke deklaracije i Akcijskog programa od 25. lipnja 1993., koji su usvojeni na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima, Deklaracije Opće skupštine Ujedinjenih naroda o iskorjenjivanju nasilja nad ženama od 20. prosinca 1993., Rezolucije o sprečavanju kriminala i kaznenopravnim mjerama za iskorjenjivanje nasilja nad ženama od 21. srpnja 1997., izvješća posebnih izvjestitelja UN-a za nasilje nad ženama i Opće preporuke br. 19 Odbora CEDAW,

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje, koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama, i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.), Peking +15 (2010.) i Peking +20 (2015.),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (5)(Direktiva o pravima žrtava),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2012., koji je podnijela Komisija, o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima) (COM(2012)0614),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o uznemiravanju i nasilju na radnome mjestu od 26. travnja 2007., koji su sklopili ETUC/CES, BUSINESSEUROPE, UEAPME i CEEP,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (EQUINET) naslovljeno „Daljnja prisutnost diskriminacije, uznemiravanja i neravnopravnosti žena. Rad tijela za ravnopravnost na razvoju nove strategije Europske komisije za rodnu ravnopravnost”, objavljeno 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće EQUINET-a naslovljeno: „Rodno utemeljeno uznemiravanje i spolno uznemiravanje: podržavanje rada tijela za ravnopravnost”, objavljeno 2014.,

–  uzimajući u obzir Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji., a posebno njezine članke 2. i 40.(6), te Rezoluciju Parlamenta od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(7),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 20. rujna 2001. o uznemiravanju na radnom mjestu(8), od 26. studenoga 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(9), od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(10), od 15. prosinca 2011. o reviziji sredinom provedbenog razdoblja Europske strategije o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012.(11), od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama i popratnu procjenu europske dodane vrijednosti iz studenog 2013.(12) te od 24. studenoga 2016. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama(13),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.(14), od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.(15) i od 24. listopada 2017. o legitimnim mjerama za zaštitu zviždača koji objavljivanjem povjerljivih podataka trgovačkih društava i javnih tijela djeluju u javnom interesu(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(17),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske konfederacije sindikata naslovljeno „Sigurni kod kuće, sigurni na radnom mjestu – Strategije sindikata za sprječavanje, upravljanje i iskorjenjivanje zlostavljanja na radnom mjestu i nasilja nad ženama”,

–  uzimajući u obzir izvješće sa sastanka stručnjaka o nasilju nad ženama i muškarcima u poslovnom svijetu (od 3. do 6. listopada 2016.), koji je organizirala Međunarodna organizacija rada,

–  uzimajući u obzir studiju Međuparlamentarne unije naslovljenu „Seksizam, zlostavljanje i nasilje nad zastupnicama u parlamentu”, objavljenu 2016.(18),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Zlostavljanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u”, koju je Glavna uprava za unutarnju politiku objavila u ožujku 2018.(19),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0265/2018),

A.  budući da je ravnopravnost spolova temeljno načelo Unije, priznato u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima; budući da rodno uvjetovano nasilje proizlazi iz nejednake raspodjele moći i odgovornosti u odnosima između muškaraca i žena i povezano je s patrijarhatom i ustrajnom rodno uvjetovanom diskriminacijom;

B.  budući da su starije osobe, posebno starije neudane žene, izrazito ranjiva društvena skupina kada je riječ o suočavanju s psihičkim i fizičkim uznemiravanjem te zlostavljanjem;

C.  budući da je spolno uznemiravanje u Direktivi 2002/73/EZ definirano kao „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”;

D.  budući da je tu definiciju potrebno preoblikovati s obzirom na društveni i tehnološki razvoj i stavove, koji su se s vremenom razvijali i promijenili;

E.  budući da je za postizanje istinske ravnoteže između poslovnog i privatnog života potrebno suzbiti uznemiravanje zbog trudnoće i majčinstva;

F.  budući da je spolno uznemiravanje oblik nasilja i najekstremniji je, ali ustrajan, oblik rodno uvjetovane diskriminacije; budući da oko 90 % žrtava spolnog uznemiravanja čine žene, a njih otprilike 10 % muškarci; budući da je prema istraživanju Agencije za temeljna prava provedenom u Uniji 2014. godine i naslovljenom „Nasilje nad ženama” svaka treća žena kao odrasla osoba doživjela fizičko ili spolno nasilje; budući da je u Europskoj uniji i do 55 % žena bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je 32 % svih žrtava u Uniji prijavilo da je počinitelj bio hijerarhijski nadređena osoba, kolega ili klijent; budući da je u profesijama za koje su potrebne posebne kvalifikacije ili na višim rukovodećim položajima bilo spolno uznemiravano 75 % žena; budući da je 61 % žena zaposlenih u uslužnom sektoru bilo izloženo spolnom uznemiravanju; budući da je ukupno gledano od 5 do 10 % europske radne snage u nekom trenutku podvrgnuto zlostavljanju na radnom mjestu;

G.  budući da su i spolno i psihičko zlostavljanje u zapošljavanju zabranjeni na razini EU-a, uključujući u vezi s pristupom zapošljavanju, strukovnim obrazovanjem i promaknućima, te da su pokriveni odredbama o zdravlju i sigurnosti na radu;

H.  budući da institucije i agencije EU-a imaju odgovornost nastaviti poboljšavati uspostavljene mehanizme uvođenjem najučinkovitijih pravila u cilju podizanja razine osviještenosti o tome što je spolno uznemiravanje i zaštite radnika;

I.  budući da se spolno uznemiravanje u velikoj mjeri ne prijavljuje zbog slabe društvene osviještenosti o tom pitanju, straha i srama od razgovora s drugima o toj temi, straha od otkaza, poteškoća u prikupljanju dokaza, nedovoljnih kanala za prijavljivanje i praćenje te za zaštitu žrtava i zbog normalizacije nasilja;

J.  budući da prijavljivanje spolnog uznemiravanja na radnom mjestu u mnogim slučajevima može dovesti do toga da žrtva dobije otkaz ili bude izolirana na radnom mjestu; budući da lakša kaznena djela koja se ne procesuiraju daju povoda za počinjenje težih kaznenih djela;

K.  budući da zlostavljanje i spolno uznemiravanje i dalje predstavljaju ozbiljne probleme u nizu društvenih situacija, uključujući na radnom mjestu, na javnim mjestima, na virtualnim mjestima kao što je internet i u političkom životu te da se sve češće provodi s pomoću novih tehnologija, primjerice, na internetskim stranicama ili društvenim mrežama, gdje se počinitelji zbog anonimnosti osjećaju sigurno;

L.  budući da u kontekstu pojave novih oblika organizacije rada i društvenog života te nestanka granica između privatnog, profesionalnog i društvenog života može doći do intenziviranja negativnog ponašanja usmjerenog na pojedince ili društvene skupine; budući da postoje različiti oblici zlostavljanja na radnom mjestu, i u vertikalnim odnosima (počinitelj je nadređena ili podređena osoba) i u horizontalnim odnosima (počinitelji su kolege na istoj hijerarhijskoj razini);

M.  budući da su spolno i psihičko uznemiravanje fenomeni koji obuhvaćaju žrtve i počinitelje svih dobi, profila obrazovanja, kultura, prihoda i socijalnih statusa te budući da taj fenomen ostavlja fizičke, seksualne, emocionalne i psihičke posljedice na žrtvu; budući da su rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje, na internetu i izvan njega, temeljni uzroci mnogih oblika nasilja i diskriminacije protiv žena i sprječavaju osnaživanje žena;

N.  budući da Direktiva o pravima žrtava definira rodno uvjetovano nasilje kao povredu temeljnih sloboda žrtve te uključuje spolno nasilje (uključujući silovanje, spolno zlostavljanje i uznemiravanje); budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem;

O.  budući da se nasilje u poslovnom svijetu često rješava na nesustavan način koji uglavnom podrazumijeva fokus na vidljivije oblike nasilja, kao što je fizičko nasilje; budući da, međutim, spolno i psihičko uznemiravanje mogu imati još destruktivnije učinke na dotičnog pojedinca;

P.  budući da su seksistički postupci i povezano spolno uznemiravanje s kojim se žene mogu suočiti na radnom mjestu jedan od čimbenika koji doprinose odvraćanju žena s tržišta rada, što negativno utječe na njihovu financijsku neovisnost i obiteljske prihode;

Q.  budući da žene koje su žrtve uznemiravanja i nasilja u ruralnim i udaljenim područjima Europske unije često imaju teži pristup punoj pomoći i zaštiti od nasilnika;

R.   budući da fizičko i verbalno uznemiravanje, uključujući ono počinjeno na internetu, ima štetan utjecaj ne samo kratkoročno nego i dugoročno, i uzrokuje primjerice stres, tešku depresiju, a neke žrtve počine i samoubojstvo, što potvrđuje porast takvih prijavljenih slučajeva; budući da osim negativnih zdravstvenih posljedica, zlostavljanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu imaju negativne posljedice i na karijeru pojedinca, na organizacije i društvo, kao što su veća stopa izostajanja, smanjena produktivnost i kvaliteta usluge te gubitak ljudskog kapitala;

S.  budući da je pravom EU-a propisano da svaka država članica te europske institucije i agencije moraju osigurati postojanje tijela za jednakost koje pruža neovisnu pomoć žrtvama uznemiravanja, provodi neovisna ispitivanja, prikuplja relevantne, raščlanjene, usporedive podatke, provodi istraživanja o definicijama i klasifikacijama, objavljuje neovisna izvješća i donosi preporuke o pitanjima zapošljavanja i osposobljavanja, o pristupu i opskrbi robom i uslugama te za samozaposlene;

T.  budući da zbog razlike u politikama i zakonodavstvima država članica žene u Europskoj uniji nisu jednako zaštićene od rodno uvjetovanog nasilja te spolnog i psihičkog uznemiravanja; budući da pravosudni sustavi ženama ne pružaju uvijek dovoljno potpore; budući da su počinitelji rodno uvjetovanog nasilja često osobe koje žrtva već poznaje te je u brojnim slučajevima žrtva u položaju ovisnosti, što pogoršava njezin strah od prijavljivanja nasilja;

U.  budući da su sve države članice EU-a potpisale Istanbulsku konvenciju, no nisu je još sve ratificirale, što onemogućuje njezinu punu provedbu;

V.  budući da su seksizam te spolno i psihičko uznemiravanje zastupnica u parlamentu stvarne i raširene pojave; budući da počinitelji uznemiravanja i nasilja ne samo da dolaze iz redova političkih protivnika, nego također mogu biti članovi iste političke stranke te vjerski vođe, pripadnici lokalne vlasti, čak i članovi obitelji;

W.  budući da političari, kao izabrani predstavnici građana, imaju ključnu odgovornost biti pozitivan uzor u sprečavanju i borbi protiv spolnog uznemiravanja u društvu;

X.  budući da se legitimitet žena u političkom životu i dalje povremeno osporava te budući da su žene žrtve stereotipa koji ih obeshrabruju od sudjelovanja u politici, što je posebno izraženo gdje god su žene u politici slabije zastupljene;

Y.  budući da ni svi nacionalni i regionalni parlamenti, ni sva lokalna vijeća nemaju uspostavljene posebne strukture i unutarnja pravila kojima se utvrđuju odgovarajući kanali za osiguravanje sigurnog, povjerljivog prijavljivanja i postupanja s pritužbama za uznemiravanje; budući da tečajevi o spolnom i psihičkom uznemiravanju trebaju biti obavezni za sve osoblje i zastupnike u parlamentima, uključujući Europski parlament;

Z.  budući da je obiteljsko nasilje problem koji obuhvaća i radno mjesto jer može utjecati na sudjelovanje i uspješnost žrtve u radu te na sigurnost na radu;

AA.  budući da se spolno i psihičko uznemiravanje ne događaju samo na radnom mjestu nego i na javnim mjestima, uključujući formalna i neformalna obrazovna okruženja, u zdravstvenim ustanovama i prostorima za razonodu, na ulici i u javnom prijevozu;

AB.  budući da se za uhođenje i uznemiravanje na internetu koriste informacijske i komunikacijske tehnologije za uhođenje, uznemiravanje, nadziranje ili manipuliranje osobe; budući da uznemiravanje na internetu predstavlja poseban problem za mlade žene, koje sve više koriste te medije; budući da je 20 % mladih žena (u dobi od 18 do 29 godina) u EU-28 doživjelo uznemiravanje na internetu;

AC.  budući da je ispitivanje iz 2016. pokazalo da je više od polovice ispitanih žena doživjelo neki oblik spolnog uznemiravanja na radnom mjestu u Ujedinjenoj Kraljevini, ali da njih četiri od pet to nije prijavilo svom poslodavcu(20);

AD.  budući da nove tehnologije također mogu biti pomoć u analiziranju, razumijevanju i sprečavanju slučajeva nasilja;

AE.  budući da žene, a posebno mlade žene, doživljavaju zlostavljanje ili spolno uznemiravanje s pomoću novih tehnologija, primjerice, internetskih stranica ili društvenih mreža, koje se nekad organizira na tajnim forumima ili skupinama na društvenim mrežama; budući da takvi napadi uključuju prijetnje silovanjem, smrću, pokušaje hakiranja i objavu privatnih informacija i fotografija; budući da se procjenjuje da je u kontekstu raširenog korištenja internetskih medija i društvenih mreža svaka deseta djevojčica do svoje 15. godine već doživjela neki oblik nasilja na internetu, uključujući uhođenje i uznemiravanje; budući da su zlostavljanju i nasilju na internetu posebno izložene žene koje imaju javnu ulogu, među ostalim novinarke te posebno pripadnice skupine LGBTI ili žene s invaliditetom, te budući da su neke zbog toga morale napustiti društvene mreže jer su osjetile fizički strah, stres, probleme s koncentracijom, strah od odlaska kući i brigu za svoje bližnje;

AF.  budući da se sprečavanje uznemiravanja u radnom okruženju može postići samo ako poduzeća i iz privatnog i iz javnog sektora stvore radnu kulturu u kojoj su žene ravnopravne, a zaposlenici se jedni prema drugima odnose s poštovanjem;

AG.  budući da je prema istraživanjima uznemiravanje rašireno u radnom okruženju gdje muškarci dominiraju na rukovodećim položajima, a žene imaju malo ovlasti, kao što su industrija medija i zabave, ali događa se i u tehničkim i pravnim poduzećima, u prodaji te u mnogim drugim sektorima ako pretežno muška uprava tolerira seksualizirano ponašanje prema radnicima; budući da je u poduzećima s više žena na rukovodećim položajima manje slučajeva spolnog uznemiravanja;

Opće preporuke

1.  snažno osuđuje sve oblike nasilja nad ženama koji su opisani u CEDAW-u i Istanbulskoj konvenciji;

2.  ističe da spolno uznemiravanje predstavlja kršenje ljudskih prava povezano s patrijarhalnim strukturama moći koje je hitno potrebno promijeniti;

3.  ističe da svi muškarci imaju središnju ulogu u okončavanju svih oblika uznemiravanja i spolnog nasilja; poziva Komisiju i sve države članice da aktivno uključe muškarce u kampanje za podizanje razine osviještenosti i prevenciju te u obrazovne kampanje za rodnu ravnopravnost; ističe da se kampanje za prevenciju moraju usredotočiti i na lakša kaznena djela;

4.  ističe da mjere i kampanje za podizanje razine osviještenosti u cilju sprečavanja nasilja nad djevojčicama, djevojkama i ženama moraju obuhvaćati i dječake i da se moraju organizirati u ranim fazama obrazovanja;

5.  poziva Komisiju i države članice da nadziru provode li se pravilno direktive EU-a kojima se zabranjuje spolno uznemiravanje;

6.  poziva države članice da razviju sveobuhvatne nacionalne akcijske planove i zakonodavstvo za sprečavanje nasilja nad ženama te da pritom posebno vode računa da se tijelima za ravnopravnost osiguraju odgovarajući resursi, uključujući tečajeve za osoblje i dostatna financijska sredstava;

7.  poziva Komisiju da prikupi primjere najbolje prakse u borbi protiv spolnog i psihičkog uznemiravanja i uznemiravanja zbog trudnoće i majčinstva na radnom mjestu i u drugim područjima te da dobivene rezultate podijeli u što većem krugu;

8.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju odgovarajuće i prikladne mehanizme financiranja programa i mjera za borbu protiv spolnog i psihičkog uznemiravanja žena na svim razinama, uz usmjeravanje posebne pozornosti na korištenje novih tehnologija i mogućnosti koje se pružaju inovacijama, primjerice, većim ulaganjem u istraživanja i inovacije kojima je cilj iskorijeniti tu pojavu;

9.  poziva europsku ombudsmanicu da prikupi podatke o različitim postojećim pravilima o zaštiti unutar institucija i agencija EU-a te da donese obvezujuće zaključke kako bi se pravila uskladila s najboljim standardima;

10.  žali zbog toga što neke države članice još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju i poziva sve države članice koje to još nisu učinile da je ratificiraju i u cijelosti provedu bez odgode; nadalje, poziva države članice koje su već ratificirale Istanbulsku konvenciju da je u potpunosti provedu;

11.  poziva Komisiju i države članice da s pomoću boljih i znanstveno pouzdanijih studija osiguraju točan uvid u pitanje spolnog uznemiravanja u cijeloj Uniji, uključujući nove izazove kao što je zlostavljanje na internetu;

12.  pozdravlja novu sveobuhvatnu javnu raspravu, među ostalim na društvenim mrežama, koja doprinosi definiranju novih granica u pogledu spolnog uznemiravanja i prihvatljivog ponašanja; posebno pozdravlja inicijative poput pokreta #MeToo i izražava snažnu podršku svim ženama i djevojkama koje su sudjelovale u toj kampanji, uključujući one koje su razotkrile svoje napadače;

13.  poziva Europsku komisiju da podnese prijedlog o borbi protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu te da njime obuhvati ažuriranu i sveobuhvatnu definiciju uznemiravanja (spolnog i drugih oblika) i zlostavljanja;

14.  ističe da se potrebno boriti protiv ustrajnog i dugotrajnog uznemiravanja ili zastrašivanja radnika koje dovodi ili kojim se želi dovesti do njihova ponižavanja, izoliranja ili isključivanja iz kruga kolega;

15.  poziva Komisiju i države članice da u suradnji s Eurostatom i Europskim institutom za ravnopravnost spolova poboljšaju, promiču i osiguraju sustavno prikupljanje relevantnih i usporedivih podataka raščlanjenih po spolu i dobi o slučajevima spolne i rodno uvjetovane diskriminacije i psihičkog uznemiravanja, uključujući uznemiravanje na internetu, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; potiče udruge poslodavaca, sindikate i poslodavce da aktivno sudjeluju u procesu prikupljanja podataka pružanjem stručnog znanja iz pojedinih sektora i zanimanja;

16.  napominje da je za dobivanje usporedivih podataka o učestalosti spolnog uznemiravanja i zlostavljanja po državama članicama potrebno prednost dati većoj razini osviještenosti i prepoznavanju problema, što je moguće postići ulaganjem zajedničkih napora u širenje informacija i organiziranje tečajeva;

17.   ponavlja svoj poziv Komisiji da donese prijedlog direktive o suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama te rodno uvjetovanog nasilja, koji bi trebao sadržavati zajedničke definicije različitih vrsta nasilja nad ženama, uključujući ažuriranu i sveobuhvatnu definiciju uznemiravanja (spolnog i drugih oblika) i zlostavljanja, te zajedničke pravne standarde o kriminalizaciji nasilja nad ženama; poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatnu strategiju EU-a protiv svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući spolno uznemiravanje i zlostavljanje žena, djevojaka i djevojčica, na temelju svjedočenja žena u obliku priča i iskustava iz prve ruke;

18.  poziva države članice da osiguraju dostatna javna sredstva kako bi se osiguralo da su službenici za provedbu zakona, suci i svi javni službenici koji rješavaju slučajeve zlostavljanja i spolnog uznemiravanja osposobljeni da razumiju nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu i izvan njega;

19.  poziva države članice da zajamče visokokvalitetne, lako dostupne i dostatno financirane specijalizirane službe za žrtve rodno uvjetovanog nasilja i spolnog i psihičkog uznemiravanja te da prepoznaju da su ti oblici nasilja nad ženama povezani i da se u njihovom rješavanju mora upotrebljavati holistički pristup kojim se teže obuhvatiti i društveno-kulturni aspekti koji dovode do nasilja nad ženama i staviti specijaliziranim službama na raspolaganje tehnološke alate za praćenje i sprečavanje tih vrsta nasilja;

20.  poziva države članice te lokalna i regionalna tijela da pripreme odgovarajuće planove i sredstva kako bi se žrtvama nasilja i uznemiravanja u ruralnim i udaljenim područjima zajamčilo da im pristup pomoći i zaštiti nije onemogućen ili ograničen;

21.  poziva Europsku komisiju da u cilju suzbijanja novih oblika rodno uvjetovanog nasilja, kao što je uznemiravanje na internetu, proširi definiciju nezakonitog govora mržnje, kako je u pravu EU-a definiran Okvirnom odlukom o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima, tako da se u nju uključi mizoginija te da osigura da su ta kaznena djela obuhvaćena i Kodeksom ponašanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu; poziva na izradu obrazovnih programa kako bi se žene potaknulo da poboljšaju svoje vještine u novim tehnologijama da bi bile spremnije suočiti se sa svim oblicima spolnog uznemiravanja i zlostavljanja na internetu te potiče specijalizirane službe da surađuju kako bi se uspostavili sustavi podataka i resursa kojima se može nadzirati i analizirati problem rodno uvjetovanog nasilja bez kršenja nove Opće uredbe o zaštiti podataka (Uredba (EU) 2016/679);

22.  nadalje, osuđuje raširenu pojavu spolnog uznemiravanja i drugih oblika zlostavljanja, posebno u internetskim igrama i na društvenim mrežama, te potiče medijske kompanije i operatere da prate i bez odlaganja reagiraju na svaki slučaj uznemiravanja; stoga poziva na različite mjere, uključujući podizanje razine osviještenosti, posebne tečajeve i interna pravila o disciplinskim sankcijama za počinitelje, te psihološku i/ili pravnu pomoć žrtvama takvih oblika ponašanja, u cilju sprečavanja i borbe protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te u internetskom okruženju;

Nasilje na radnom mjestu

23.  naglašava da države članice, lokalna i regionalna tijela, udruge poslodavaca i sindikati trebaju pod hitno shvatiti s kojim se prepreke žene suočavaju prilikom prijavljivanja spolnog uznemiravanja, rodno uvjetovane diskriminacije i nasilja te da stoga trebaju podupirati i poticati žene da prijavljuju među ostalim slučajeve spolnog uznemiravanja, rodno uvjetovane diskriminacije, uznemiravanja zbog trudnoće i majčinstva i zlostavljanja bez straha od mogućih posljedica i da trebaju uspostaviti mehanizme kojima se žene osnažuje i podupire u sigurnoj prijavi slučajeva zlostavljanja;

24.  poziva države članice da uvedu aktivne i učinkovite politike za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama, uključujući spolno uznemiravanje, seksizam i zlostavljanje s kojima se suočava većina žena na radnom mjestu;

25.  naglašava da su hitno potrebni standardi o nasilju i uznemiravanju na radnom mjestu, koji bi vladama, poslodavcima, poduzećima i sindikatima trebali pružiti zakonodavni okvir za djelovanje na svim razinama;

26.  napominje da su neki sektori i zanimanja više izloženi nasilju, posebno sektor zdravstva, javnih hitnih službi, politike, obrazovanja, prometa, rada u kućanstvu, poljoprivrede i ruralnog gospodarstva te tekstilni, odjevni, kožarski i obućarski sektor;

27.  napominje da su određene skupine radnika izloženije zlostavljanju i nasilju na radnom mjestu, posebno trudnice i roditelji, žene s invaliditetom, migrantice, pripadnice autohtonih naroda, pripadnici skupine LGBTI i žene koje rade nepuno radno vrijeme, kao pripravnice ili na određeno vrijeme;

28.  napominje da neželjeno ponašanje može istovremeno potjecati iz različitih izvora ili istovremeno biti povezano s profesionalnim, privatnim ili društvenim životom, što negativno utječe na sve pojedince, profesionalne skupine ili društvene skupine u tim područjima života;

29.  poziva države članice da uvedu mjere za sprječavanje i borbu protiv nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu osmišljavanjem politika kojima se utvrđuju preventivne mjere, djelotvorni, transparentni i povjerljivi postupci za rješavanje pritužbi, stroge i odvraćajuće sankcije za počinitelje, sveobuhvatne informacije i tečajevi kako bi se osiguralo da radnici razumiju politike i postupke te podržalo poduzeća u izradi akcijskih planova za provedbu svih tih mjera; naglašava da se te mjere ne bi smjele uključivati u postojeće strukture ako su rodno uvjetovane prepreke već dio tih struktura;

30.  poziva države članice da u suradnji sa specijaliziranim psiholozima ulažu u osposobljavanje inspektora rada te da osiguraju da poduzeća i organizacije žrtvama pružaju kvalificiranu stručnu i psihološku potporu;

31.  poziva države članice i socijalne partnere da i javna i privatna poduzeća i organizacije potiču da za sve zaposlenike i rukovodeći kadar organiziraju obavezne tečajeve o spolnom uznemiravanju i zlostavljanju; ističe da bi učinkoviti tečajevi trebali biti interaktivni, redoviti, prilagođeni određenom radnom mjestu i da bi ih trebali voditi vanjski stručnjaci;

32.  ističe da se vrlo mali broj slučajeva uznemiravanja prijavljuje i naglašava da je važno da u svakoj organizaciji postoje osposobljeni povjerljivi savjetnici koji žrtvama daju potporu, pomažu u prijavljivanju i pružaju pravnu pomoć;

33.  ističe da bi poduzeća trebala imati pristup nulte tolerancije prema spolnom uznemiravanju i politike kojima se takav pristup potiče te da poduzeća trebaju osigurati da su svi zaposlenici upoznati s tim politikama, postupcima prijave i svojim pravima i odgovornostima u pogledu spolnog uznemiravanja na radnom mjestu;

34.  poziva medijske kuće da zaštite i podrže novinare koji su žrtve zlostavljanja na internetu te da primjenjuju niz dobrih praksi kao što su kampanje za podizanje razine osviještenosti, odgovarajući tečajevi za rukovodeći kadar, među ostalim o sprečavanju prebacivanja krivnje na žrtve i sekundarne viktimizacije, mjere za poboljšanje sigurnosti na internetu te pružanje pravne potpore osobama pri podnošenju prijave;

35.  poziva države članice da poduzmu mjere kako bi osigurale jednaku plaću za žene i muškarce kao sredstvo izbjegavanja zlouporabe moći i da promiču rodnu ravnopravnost i poštovanje ljudskog dostojanstva, što predstavlja temelj u borbi protiv nasilja nad ženama; naglašava da bi jednakost plaća trebalo zajamčiti njihovom transparentnošću te osiguravanjem prava na informacije navodnim žrtvama, osiguravanjem jednakog postupanja i jednakih mogućnosti zapošljavanja za žene i muškarce te osiguravanjem i olakšavanjem pristupa žena radnim mjestima za donošenje odluka i višim rukovodećim položajima i u javnom i u privatnom sektoru, čime bi se osigurala uravnotežena zastupljenost žena u upravnim odborima; stoga poziva Komisiju i Vijeće da ulože veće napore kako bi se prekinulo blokiranje Direktive o ženama u upravnim odborima, koja je na čekanju u Vijeću od 2013. godine;

36.  smatra da je potreban sveobuhvatan pristup nasilju na radnom mjestu, koji treba uključivati priznavanje supostojanja zlostavljanja, spolnog uznemiravanja i uznemiravanja zbog trudnoće i majčinstva s različitim oblicima neplaćenog rada u formalnom i neformalnom gospodarstvu (kao što su poljoprivreda za vlastite potrebe, priprema hrane i briga za djecu i starije) i niza programa za stjecanje radnog iskustva (kao što su pripravništva, stažiranje i dobrotvorni rad);

37.  poziva na brzo usvajanje revidirane Direktive o pisanoj izjavi (Direktiva Vijeća 91/533/EEZ);

38.  potvrđuje da se nasilje u obitelji često prenosi na radno mjesto, što ima negativan utjecaj na život radnika i produktivnost poduzeća, te da je isto moguće i u obrnutom smjeru, odnosno s radnog mjesta u obitelj; u tom kontekstu poziva Komisiju da sastavi smjernice o primjenjivosti europskih naloga za zaštitu na radnom mjestu i da pojasni pitanje odgovornosti poslodavaca;

39.  poziva Komisiju i države članice da prepoznaju postojanje uznemiravanja na radnom mjestu zbog trudnoće i majčinstva;

Nasilje u političkom životu

40.  poziva sve političare da se vode najvišim standardima ponašanja i djeluju kao odgovorni uzori u sprečavanju i borbi protiv spolnog uznemiravanja u parlamentima i izvan njih;

41.  osuđuje sve vrste uznemiravanja političarki na društvenim mrežama u obliku „trolova”, što obuhvaća objavljivanje seksističkih i zlonamjernih poruka, uključujući prijetnje smrću i silovanjem;

42.  naglašava važnost uspostavljanja međustranačkih politika i postupaka za zaštitu pojedinaca izabranih za obnašanje političke dužnosti, kao i zaposlenika;

43.  potvrđuje da popisi jednakosti na svim razinama imaju ključnu ulogu u omogućivanju sudjelovanja žena u politici i preoblikovanju struktura moći kojima se diskriminiraju žene; poziva države članice da uvedu takve popise za izbore za Europski parlament;

44.  poziva sve političke stranke, uključujući one zastupljene u Europskom parlamentu, da poduzmu konkretne korake kako bi se riješio taj problem, uključujući uvođenje akcijskih planova i preispitivanje internih propisa stranke u svrhu uvođenja politike nulte tolerancije, preventivnih mjera, postupaka za rješavanje pritužbi i odgovarajućih sankcija za počinitelje spolnog uznemiravanja i zlostavljanja žena u politici;

45.  poziva nacionalne i regionalne parlamente i lokalna vijeća da žrtvama pruže punu podršku u okviru internih postupaka i/ili u suradnji s policijom, da istražuju slučajeve, vode povjerljiv registar slučajeva prijavljenih tijekom vremena, organiziraju obavezne tečajeve za sve članove osoblja i zastupnike o poštovanju i dostojanstvu te da usvoje druge najbolje prakse kako bi se u njihovim institucijama na svim razinama zajamčila nulta tolerancija;

46.  poziva sve relevantne dionike da osiguraju sveobuhvatnu i brzu provedbu Rezolucije EP-a o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u iz 2017.; smatra da je dužnost Europskog parlamenta osigurati nultu stopu tolerancije prema spolnom uznemiravanju te na odgovarajući način zaštititi i podržati žrtve; imajući u vidu navedeno, poziva na sljedeće:

   formiranje radne skupine stručnjaka koja bi preispitala stanje u pogledu spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u Europskom parlamentu;
   procjenu i, prema potrebi, reviziju sastava nadležnih tijela Parlamenta kako bi se osigurala neovisnost i rodna ravnoteža;
   obavezne tečajeve za sve zaposlenike i zastupnike;
   određivanje roka za sveobuhvatnu provedbu svih zahtjeva iz te rezolucije;

47.  poziva političare da zaposlenike na rukovodećoj razini potiču na pohađanje tih tečajeva i da ih sami prođu kako bi se izbjegao popustljiv stav rukovodstva i identificirale situacije u kojima dolazi do nasilja nad ženama;

Nasilje na javnim mjestima

48.  poziva Komisiju da ponudi definiciju javnog prostora uzimajući u obzir stalni razvoj komunikacijskih tehnologija te da stoga tom definicijom obuhvati i „virtualne” javne prostore, kao što su društvene mreže i internetske stranice;

49.  poziva države članice da razmotre mogućnost uvođenja posebnog zakonodavstva o uznemiravanju na javnim mjestima, uključujući programe intervencije, s posebnim naglaskom na ulozi intervencije promatrača;

50.  poziva Komisiju i države članice da dodatno istraže uzroke i posljedice spolnog uznemiravanja na javnim mjestima, uključujući utjecaj koji bi seksističko i stereotipno oglašavanje moglo imati na pojavu nasilja i uznemiravanja;

51.  naglašava da su kampanje za podizanje razine osviještenosti koje su usmjerene protiv rodnih stereotipa i patrijarhalnih odnosa moći te kojima se promiče nulta stopa tolerancije prema spolnom uznemiravanju jedan od najboljih alata za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja na javnim mjestima;

52.  naglašava da je obrazovanje o rodnoj ravnopravnosti na svim razinama temeljni alat za izbjegavanje i uklanjanje tih oblika nedoličnog ponašanja, promjenu načina razmišljanja i smanjenje kulturne tolerancije prema seksizmu i spolnom uznemiravanju; ističe da je u škole potrebno uvesti obrazovne programe i rasprave o toj temi; napominje da bi u suradnji s nevladinim organizacijama i tijelima za ravnopravnost ti programi i rasprave, ako je potrebno i primjereno, trebali uključivati informacije i rasprave o prevenciji i mjerama protiv spolnog uznemiravanja kako bi se podigla razina osviještenosti o pravima žrtava i ljude podsjetilo na vezu između uznemiravanja i objektivizacije žena;

53.  poziva države članice da potiču kampanje za podizanje razine osviještenosti u srednjim školama i da temu zlostavljanja na internetu uključe u obrazovne kurikulume u školama i na sveučilištima; posebno poziva da se nastavi uspješna kampanja za brisanje zlostavljanja na internetu („Delete Cyberbullying”) i inicijativa za sigurniji internet u cilju borbe protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja kako bi se mladima, budućim građanima Europske unije, pomoglo da shvate da moramo ići u smjeru rodne ravnopravnosti i poštovanja žena;

54.  poziva države članice da u škole uvedu sustav izvješća kako bi svi slučajevi zlostavljanja na internetu bili zabilježeni;

55.  napominje da su se neke mjere poduzete u državama članicama pokazale djelotvornima u smanjivanju broja slučajeva uznemiravanja na javnim mjestima, kao što su službeni nadzor (povećavanje prisutnosti policije i/ili prometnog osoblja u javnom prijevozu, nadzorne kamere (CCTV)) te prirodni nadzor (bolja vidljivost i bolja rasvjeta);

56.  poziva države članice da podsjete pružatelje internetskih usluga da su dužni zaštititi potrošače na internetu i djelovati u slučajevima opetovanog zlostavljanja ili uhođenja kako bi zaštitili žrtvu, obavijestili počinitelja da takvo ponašanje ne može proći nekažnjeno i na taj način promijeniti ponašanje počinitelja;

57.  poziva države članice da uz pomoć informatičkih stručnjaka i odgovarajućih nadzornih tijela, na primjer policijskih službi zaduženih za telekomunikacijske sustave, u većoj mjeri nadziru internetske stranice kako bi se zaštitile žrtve zlostavljanja i spolnog uznemiravanja te, po potrebi, spriječila i kaznila kaznena djela;

58.  poziva države članice da poduzmu mjere potrebne kako bi se iz medija, politike i javnog prostora uklonio govor kojim se potiče nasilno ponašanje i omalovažavaju žene, čime se krši njihovo ljudsko dostojanstvo;

59.  poziva Komisiju i države članice da usklade svoja zakonodavstva i definicije rodno uvjetovanog nasilja u skladu s definicijom nasilja nad ženama iz Istanbulske konvencije kako bi se povećala učinkovitost zakona protiv uznemiravanja i zlostavljanja;

60.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju mehanizme kojima se nadzire odgovarajuća provedba zakonodavstva EU-a o zabrani spolnog uznemiravanja i da tijelima za ravnopravnost u svakoj državi članici osiguraju dovoljno sredstava za borbu protiv diskriminacije;

o
o   o

61.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 326, 26.10.2012., str. 391.
(2) http://fra.europa.eu/en/publication/2014/violence-against-women-eu-wide-survey-main-results-report
(3) SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
(4) SL L 373, 21.12.2004., str. 37.
(5) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(6) https://rm.coe.int/168008482e
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0329.
(8) SL C 77 E, 28.3.2002., str. 138.
(9) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53.
(10) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26.
(11) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 102.
(12) SL C 285, 29.8.2017., str. 2.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0451.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.
(15) SL C 316, 30.8.2016., str. 2.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0402.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0417.
(18) https://www.ipu.org/resources/publications/reports/2016-10/sexism-harassment-and-violence-against-women-parliamentarians
(19) Studija – „Zlostavljanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja, ožujak 2018.
(20) https://www.tuc.org.uk/sites/default/files/SexualHarassmentreport2016.pdf


Jezična ravnopravnost u digitalnom dobu
PDF 162kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o jezičnoj ravnopravnosti u digitalnom dobu (2018/2028(INI))
P8_TA(2018)0332A8-0228/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 21. stavak 1. i članak 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. godine,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenog 2003. o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora(2),

–  uzimajući u obzir Odluku (EU) 2015/2240 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o uspostavi programa interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira za europske javne uprave, poduzetnike i građane (program ISA²) kao sredstva modernizacije javnog sektora(3),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 21. studenog 2008. o europskoj strategiji za višejezičnost (2008/C 320/01)(4),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ(5),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UN CRPD), koju je EU ratificirao 2010. godine,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. rujna 2008. naslovljenu „Višejezičnost: prednost za Europu i zajednička obveza” (COM(2008)0566),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2010. naslovljenu „Digitalna agenda za Europu” (COM(2010)0245),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. siječnja 2012. naslovljenu „Skladan okvir za uspostavu povjerenja u jedinstveno digitalno tržište za elektroničku trgovinu” (COM(2011)0942),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenoj „Digitalna agenda za Europu” (COM(2010)0245)(6),

–  uzimajući u obzir Preporuku o promicanju i korištenju višejezičnosti i univerzalnog pristupa virtualnom prostoru, koju je donijela Opća konferencija UNESCO-a na svojem 32. zasjedanju u Parizu 15. listopada 2003.,

–  uzimajući u obzir Posebno izvješće Eurobarometra br. 386 pod naslovom „Europljani i njihovi jezici”, objavljeno u lipnju 2012.,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća održanog u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002. (SN 100/1/02 REV 1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 1988. o znakovnim jezicima za gluhe(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2004. o očuvanju i promicanju kulturne raznolikosti: uloga europskih regija i međunarodnih organizacija poput UNESCO-a i Vijeća Europe(8) te svoju Rezoluciju od 4. rujna 2003. o europskim regionalnim i manje korištenim jezicima – jezicima manjina u EU-u – u kontekstu proširenja i kulturne raznolikosti(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. ožujka 2009. o višejezičnosti: prednost Europe i zajednička obveza(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o ugroženim europskim jezicima i jezičnoj raznolikosti u Europskoj uniji(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. Veljače 2018.o zaštiti i nediskriminaciji manjina u državama članicama EU-a(12),

–  uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) i Odjela za znanstvena predviđanja (STOA) naslovljenu „Jezična ravnopravnost u digitalnom dobu – prema ljudskom jezičnom projektu”, objavljenu u ožujku 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0228/2018),

A.  budući da jezične tehnologije mogu olakšati komunikaciju za gluhe i nagluhe, slijepe i slabovidne osobe te osobe s disleksijom i da se za potrebe ovog izvješća „jezična tehnologija” odnosi na tehnologiju koja ne podržava samo govorene nego i znakovne jezike, čime se znakovni jezici priznaju kao važan element europske jezične raznolikosti;

B.  budući da razvoj jezičnih tehnologija obuhvaća mnoga istraživačka područja i discipline, uključujući računalnu lingvistiku, umjetnu inteligenciju, računarstvo i lingvistiku, u primjenama kao što su npr. obrada prirodnog jezika, tekstualna analitika, govorna tehnologija i rudarenje podataka;

C.  budući da prema posebnom izvješću Eurobarometra br. 386 pod nazivom „Europljani i njihovi jezici” samo nešto više od polovine Europljana (54 %) može voditi konverzaciju na barem jednom stranom jeziku, četvrtina njih (25 %) govori najmanje dva strana jezika, a svaki deseti (10 %) aktivno se služi s barem tri strana jezika;

D.  budući da u Europskoj uniji postoje 24 službena jezika i više od 60 nacionalnih, regionalnih i manjinskih jezika, pored migrantskih jezika, a u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) i različiti državno priznati znakovni jezici; budući da višejezičnost predstavlja jedno od najvećih bogatstava kulturne raznolikosti u Europi i, istovremeno, jedan od najvažnijih izazova za istinsku integraciju EU-a;

E.  budući da je potpora lokalnim zajednicama, kao što su autohtone, ruralne ili udaljene zajednice, u prevladavanju geografskih, socijalnih i gospodarskih prepreka širokopojasnom pristupu ključan preduvjet za učinkovitu politiku EU-a u području višejezičnosti;

F.  budući da je višejezičnost obuhvaćena nizom javnih politika EU-a, uključujući kulturu, obrazovanje, gospodarstvo, jedinstveno digitalno tržište, cjeloživotno učenje, zapošljavanje, socijalnu uključenost, konkurentnost, mlade, civilno društvo, mobilnost, istraživanja i medije; budući da više pažnje treba posvetiti uklanjanju prepreka međukulturnom i međujezičnom dijalogu te poticanju međusobnog razumijevanja;

G.  budući da Komisija potvrđuje da jedinstveno digitalno tržište mora biti višejezično; budući da nije predložena zajednička politika EU-a za rješavanje problema jezičnih prepreka;

H.  budući da se jezične tehnologije rabe gotovo u svim digitalnim proizvodima i uslugama u svakodnevnoj upotrebi, s obzirom na to da se većina njih u određenoj mjeri koristi jezikom, a osobito u svim proizvodi povezanima s internetom, poput tražilica, društvenih mreža i usluga e-trgovine; budući da njihova uporaba utječe i na sektore od temeljne važnosti za svakodnevnu dobrobit europskih građana, kao što su obrazovanje, kultura i zdravlje;

I.  budući da je prekogranična e-trgovina vrlo slaba i da je 2015. godine samo 16 % europskih građana kupilo proizvode iz drugih zemalja EU-a; budući da se jezičnim tehnologijama može doprinijeti budućoj europskoj prekograničnoj i međujezičnoj komunikaciji, potaći gospodarski rast i socijalna stabilnost te da se njima mogu smanjiti prirodne prepreke, pri čemu će se poštovati i promicati kohezija i konvergencija te jačati konkurentnost EU-a diljem svijeta;

J.  budući da se tehnološki razvoj sve više temelji na jeziku i ima posljedice za rast i društvo; budući da postoji hitna potreba za većim brojem politika kojima se u obzir uzimaju jezici te za tehnološkim, ali i istinski multidisciplinarnim istraživanjem i obrazovanjem u području digitalnih komunikacija i jezičnih tehnologija te njihova odnosa prema rastu i društvu;

K.  budući da bi se ispunjavanjem cilja iz Barcelone, tj. omogućivanjem građanima sposobnosti dobre komunikacije na materinjem jeziku i još dva druga jezika osim pristupa jedinstvenom digitalnom tržištu pružile i veće mogućnosti pristupa kulturnom, obrazovnom i znanstvenom sadržaju u digitalnom obliku i građanskog sudjelovanja; budući da su dodatna sredstva i alati, prije svega oni koje pružaju jezične tehnologije, ključni za dobro upravljanje europskom višejezičnošću i promicanje individualne višejezičnosti;

L.  budući da je došlo do bitnih otkrića u području umjetne inteligencije i da se jezične tehnologije brzo razvijaju; budući da umjetna inteligencija usmjerena na područje jezika nudi nove mogućnosti za digitalnu komunikaciju, digitalno unaprijeđenu komunikaciju, komunikaciju koja se temelji na tehnologiji te suradnju na svim europskim jezicima (i šire), na temelju kojih se govornicima različitih jezika pruža jednak pristup informacijama i znanju te poboljšavaju funkcije informatičke mreže;

M.  budući da bi zajedničke europske vrijednosti suradnje, solidarnosti, jednakosti, priznavanja i poštovanja trebale značiti da svi građani imaju potpun i jednak pristup digitalnim tehnologijama, čime se ne bi samo poboljšale europska kohezija i dobrobit građana nego i uspostavilo višejezično jedinstveno digitalno tržište;

N.  budući da je dostupnost tehnoloških alata kao što su video igre ili obrazovne aplikacije na manjinskim i manje korištenim jezicima od ključne važnosti za razvoj jezičnih vještina, osobito kod djece;

O.  budući da govornici manje korištenih europskih jezika moraju imati mogućnost izražavanja u kulturno smislenim oblicima te stvaranja vlastitog kulturnog sadržaja na lokalnim jezicima;

P.  budući da su pojavom metoda kao što je duboko učenje, utemeljenih na povećanju računalne snage i pristupu golemim količinama podataka, jezične tehnologije postale stvarno rješenje za prevladavanje jezičnih barijera;

Q.  budući da jezične barijere bitno utječu na izgradnju europskog identiteta i budućnost procesa europske integracije; budući da se građani o odlukama i politikama EU-a trebaju obavještavati na njihovu materinjem jeziku, na internetu i izvan njega;

R.  budući da je jezik vrlo velik dio sve veće riznice velikih podataka;

S.  budući da se golema količina podataka izražava jezicima; budući da bi upravljanje jezičnim tehnologijama moglo omogućiti razvoj širokog spektra inovativnih IT proizvoda i usluga u industriji, trgovini, upravi, istraživanju, javnim uslugama i administraciji, uz smanjenje prirodnih prepreka i tržišnih troškova;

Trenutačne prepreke postizanju jezične ravnopravnosti u digitalnom dobu u Europi;

1.  žali zbog toga što se zbog nedostatka odgovarajućih politika u Europi trenutačno produbljuje tehnološki jaz između jezika koji imaju na raspolaganju adekvatne resurse i onih bez njih, bilo da je riječ o službenim jezicima, drugim službenim jezicima ili neslužbenim jezicima u EU-u; izražava žaljenje zbog činjenice da se više od 20 europskih jezika suočava s rizikom od digitalnog izumiranja; napominje da su EU i njegove institucije dužni poboljšavati, poticati i čuvati jezičnu raznolikost u Europi;

2.  ističe se da je digitalna tehnologija u posljednjem desetljeću znatno utjecala na razvoj jezika i da je razmjere tog utjecaja i dalje teško procijeniti; preporučuje da tvorci politika posebnu pozornost posvete studijama koje pokazuju da digitalna komunikacija šteti pismenosti mladih odraslih osoba, čime se stvaraju međugeneracijske barijere u području gramatike i pismenosti te općenito osiromašuje jezik; smatra da bi digitalna komunikacija trebala služiti proširenju, obogaćivanju i unaprjeđenju jezika i da bi se ti ciljevi trebali odražavati u nacionalnom obrazovanju u području pismenosti i politikama pismenosti;

3.  ističe da su manje korišteni europski jezici u vrlo nepovoljnom položaju zbog akutnog nedostatka alata, resursa i financiranja za istraživanja, čime se ograničava i sužava područje djelovanja istraživača, koji, čak i ako raspolažu potrebnim tehnološkim vještinama, nisu u mogućnosti ostvariti punu korist od jezičnih tehnologija;

4.  primjećuje produbljivanje digitalnoj jaza između široko korištenih i manje korištenih jezika i sve veće digitalizacije europskog društva, što dovodi do nejednakosti u pristupu informacijama, osobito za niskoobrazovane i starije osobe, osobe s malim primanjima i one u nepovoljnom položaju; ističe da bi se nejednakost smanjila kad bi sadržaj bio dostupan na različitim jezicima;

5.  napominje da Europa, unatoč svojim snažnim znanstvenim temeljima u jezičnom inženjerstvu i tehnologiji, u vrijeme kada se pred njom zahvaljujući jezičnim tehnologijama otvaraju goleme gospodarske i kulturne mogućnosti, daleko zaostaje zbog rascjepkanosti tržišta, neodgovarajućih ulaganja u znanje i kulturu, loše usklađenih istraživanja, nedovoljnog financiranja i pravnih prepreka; nadalje, napominje da tržištem trenutačno dominiraju neeuropski akteri koji ne uzimaju u obzir posebne potrebe višejezične Europe; naglašava da je tu paradigmu potrebno promijeniti te da stvaranjem projekta posebno prilagođenog potrebama Europe treba ojačati njezin vodeći položaj u području jezičnih tehnologija;

6.  napominje da su jezične tehnologije prvo dostupne na engleskom jeziku; svjestan je činjenice da svjetski i europski proizvođači te poduzeća često razvijaju jezične tehnologije i za veće europske jezike s relativno velikim tržištima: španjolski, francuski i njemački (iako za te jezike nedostaju resursi u nekim potpodručjima); međutim ističe da bi trebalo poduzeti opće mjere na razini EU-a (politike, financiranje, istraživanje i obrazovanje) kako bi se zajamčio razvoj jezičnih tehnologija za službene jezike EU-a koji se manje koriste te da bi trebalo poduzeti posebne mjere na razini EU-a (politike, financiranje, istraživanje i obrazovanje) kako bi se tim razvojem obuhvatili i poticali regionalni i manjinski jezici;

7.  inzistira na potrebi bolje primjene novih tehnoloških pristupa utemeljenih na povećanju računalne snage i boljem pristupu znatnim količinama podataka kako bi se potakao razvoj neuronskih mreža za duboko učenje na temelju kojih prirodnojezične tehnologije postaju pravo rješenje problema jezičnih prepreka; stoga poziva Komisiju da osigura dovoljno sredstava za podupiranje takvog tehnološkog napretka;

8.  napominje da je za jezike s manjim brojem korisnika potrebna odgovarajuća potpora dionika, uključujući tiskare za dijakritičke znakove, proizvođače tipkovnica i sustave za upravljanje sadržajem, radi pravilne pohrane, obrade i prikaza sadržaja na tim jezicima; traži od Komisije da procijeni kako se ta potpora može potaknuti i postati preporuka u postupku javne nabave u EU-u;

9.  poziva države članice da potaknu upotrebu većeg broja jezika u okviru digitalnih usluga, kao što su mobilne aplikacije;

10.  sa zabrinutošću primjećuje da je jedinstveno digitalno tržište i dalje rascjepkano zbog brojnih jezičnih prepreka, između ostalog i jezičnih, koje predstavljaju smetnju internetskoj trgovini, komunikaciji na društvenim mrežama i u drugim komunikacijskim kanalima, razmjeni prekograničnog kulturnog, kreativnog i audiovizulanog sadržaja kao i širem uvođenju sveeuropskih javnih usluga; ističe da bi kulturnoj raznolikosti i višejezičnosti u Europi mogao pridonijeti prekogranični pristup sadržajima, posebno u obrazovne svrhe; poziva Komisiju da izradi čvrstu i koordiniranu strategiju za višejezično jedinstveno digitalno tržište;

11.  primjećuje da jezične tehnologije trenutačno ne igraju ulogu u europskom političkom programu, unatoč činjenici da je zaštita jezične raznolikosti sadržana u Ugovorima;

12.  pozdravlja važnu ulogu prethodnih istraživačkih mreža koje su financirane sredstvima EU-a, kao što su FLaReNet, CLARIN, HBP i META-NET (uključujući META-SHARE), jer su dovele do iskoraka u izgradnji europske jezične tehnološke platforme;

Unaprjeđenje institucijskog okvira za politike jezičnih tehnologija na razini EU-a

13.  poziva Vijeće da sastavi preporuku o zaštiti i promicanju kulturne i jezične raznolikosti u Uniji, uključujući u području jezičnih tehnologija;

14.  preporučuje da bi radi postizanja veće vidljivosti jezičnih tehnologija u Europi Komisija trebala dodijeli područje „višejezičnost i jezična tehnologija” portfelju jednog od svojih povjerenika; smatra da bi s obzirom na važnost jezične raznolikosti za budućnost Europe odgovorni povjerenik trebao biti zadužen za promicanje jezične raznolikosti i jednakosti na razini EU-a;

15.  predlože osiguravanje sveobuhvatne pravne zaštite na razini EU-a za 60 regionalnih i manjinskih jezika, priznavanje kolektivnih prava nacionalnih i jezičnih manjina u digitalnom okružju i podučavanje govornika službenih i neslužbenih jezika EU-a njihovim materinjim jezicima;

16.  potiče države članice koje su već razvile vlastite uspješne političke strategije u području jezične tehnologije na razmjenu iskustava i dobrih praksi kako bi pomogle drugim nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima da razviju vlastite strategije;

17.  poziva države članice da razviju sveobuhvatne jezične politike te da dodijele sredstva i upotrijebe odgovarajuće alate radi promicanja i olakšavanja jezične raznolikosti i višejezičnosti u digitalnoj sferi; ističe zajedničku odgovornost EU-a i država članica, sveučilišta i drugih javnih ustanova da doprinose očuvanju svojih jezika u digitalnom svijetu te razvoju baza podataka i tehnologija prevođenja za sve jezike EU-a, uključujući jezike koji se manje govore; poziva na koordinaciju istraživanja i industrije sa zajedničkim ciljem jačanja digitalnih mogućnosti za jezično prevođenje te otvorenim pristupom podacima potrebnima za tehnološki napredak;

18.  poziva Komisiju i države članice na razvoj strategija i političkih mjera namijenjenih lakšem ostvarivanju višejezičnosti na digitalnom tržištu; u tom kontekstu zahtijeva da Komisija i države članice odrede minimalna jezična sredstva kojima bi trebali raspolagati svi europski jezici, kao što su skupovi podataka, leksikoni, govorni zapisi, prevoditeljske memorije, označeni korpusi i enciklopedijski sadržaj, kako bi se spriječilo digitalno izumiranje;

19.  preporučuje da Komisija razmotri uspostavu centra za jezičnu raznolikost koji bi povećavao razinu osviještenosti o važnosti manje korištenih, regionalnih i manjinskih jezika, između ostalog, i u području jezičnih tehnologija;

20.  traži od Komisije da preispita svoju okvirnu strategiju za višejezičnost i da predloži jasan akcijski plan za promicanje jezične raznolikosti i prevladavanje jezičnih barijera u digitalnom području;

21.  poziva Komisiju da kao prioritetni interes jezične tehnologije odredi manje države članice koje imaju vlastiti jezik, kako bi se pažnja usredotočila na jezične izazove s kojima se one suočavaju;

22.  naglašava da će razvoj jezične tehnologije olakšati podnaslovljavanje, sinkroniziranje i prevođenje video igara i softverskih aplikacija na manjinske i manje korištene jezike;

23.  ističe potrebu da se smanji tehnološki jaz među jezicima poboljšanjem prijenosa znanja i tehnologija;

24.  poziva države članice da osmisle učinkovite načine za učvršćivanje položaja svojih materinjih jezika;

Preporuke za istraživačke politike EU-a

25.  poziva Komisiju da uspostavi opsežni i dugoročni koordinirani program financiranja za istraživanja, razvoj i inovacije u području jezičnih tehnologija na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini, posebno prilagođen europskim potrebama i zahtjevima; naglašava da bi taj program trebao služiti dubokom razumijevanju prirodnog jezika i povećanju učinkovitosti na temelju razmjene znanja, infrastrukture i resursa s ciljem razvoja inovativnih tehnologija i usluga odnosno postizanja sljedećeg znanstvenog otkrića u tom području kao i doprinosa smanjivanju tehnološkog jaza između europskih jezika; ističe da bi to trebalo učiniti uz sudjelovanje istraživačkih centara, akademske zajednice, poduzeća (posebno MSP-ova i novoosnovanih poduzeća) i ostalih relevantnih dionika; nadalje, naglašava da bi taj projekt trebao biti otvoren, u oblaku i interoperabilan te da bi trebao pružati vrlo prilagodljive osnovne alate visokih performansi za veći broj aplikacija jezičnih tehnologija;

26.  smatra da bi IKT integratorima u EU-u trebalo dati ekonomski poticaji za brže pružanja usluga u oblaku kako bi se omogućila nesmetana integracija prirodnojezičnih tehnologija u njihove aplikacije e-trgovine, posebno kako bi se osiguralo da MSP-ovi koriste pogodnosti automatiziranog prevođenja;

27.  ističe da Europa mora osigurati vodeći položaj u području umjetne inteligencije usmjerene na jezik; podsjeća da su poduzeća iz EU-a u najboljem položaju za pronalaženje rješenja prilagođenih našoj specifičnoj kulturi te društvenoj i ekonomskoj potražnji;

28.  smatra da bi se posebnim programima u okviru postojećih programa financiranja, kao što je Obzor 2020, ali i budućih programa financiranja, trebalo potaknuti dugoročno temeljno istraživanje kao i prijenos znanja i tehnologije među državama i regijama;

29.  preporučuje stvaranje europske tehnološke platforme s predstavnicima svih europskih jezika koja bi omogućavala razmjenu resursa, usluga i paketa s otvorenim izvornim kodom povezanih s jezičnom tehnologijom, posebno između sveučilišta i istraživačkih centara, istodobno osiguravajući da svi programi financiranja funkcioniraju unutar zajednice otvorenog koda i da u zajednici postoji pristup tim programima,

30.  preporučuje uspostavljanje ili proširenje projekata, kao što je projekt digitalne jezične raznolikosti, između ostalog, i za provedbu istraživanja o digitalnim potrebama svih europskih jezika, uključujući one s vrlo malim i vrlo velikim brojem govornika, kako bi se riješilo pitanje digitalnog jaza i pomoglo u pripremi tih jezika za održivu digitalnu budućnost;

31.  preporučuje ažuriranje serije bijelih knjiga META-NET, paneuropske ankete objavljene 2012. o statusu jezičnih tehnologija, o resursima za sve europske jezike, o informacijama o jezičnim barijerama i o politikama povezanima s tim temama, s ciljem omogućavanja ocjene i razvoja politika o jezičnim tehnologijama;

32.  potiče Komisiju da uspostavi platformu za financiranje prirodnojezičnih tehnologija oslanjajući se na provedbu 7. okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj Obzor 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe (CEF); osim toga, smatra da bi Komisija trebala staviti naglasak na istraživačka područja potrebna za dubinsko razumijevanje jezika, kao što su računalna lingvistika, lingvistika, umjetna inteligencija, jezične tehnologije, računalna znanost i kognitivna znanost;

33.  ističe da jezik može biti prepreka za prijenos znanstvenih spoznaja; napominje da se većina priznatih znanstvenih časopisa objavljuje svoje sadržaje na engleskom jeziku, što dovodi do velikih promjena u stvaranju i distribuciji akademskog znanja; ističe potrebu da se ti uvjeti stvaranja znanja odraze u europskim politikama i programima istraživanja i inovacija; potiče Komisiju da traži rješenja kako bi se osiguralo da znanstvene spoznaje osim na engleskom budu dostupne i na ostalim jezicima te da se podupire razvoj umjetne inteligencije za prirodni jezik;

Obrazovne politike za poboljšanje budućih jezičnih tehnologija u Europi

34.  smatra da bi s obzirom na aktualnu situaciju u kojoj neeuropski akteri dominiraju tržištem jezičnih tehnologija, europske obrazovne politike trebale biti usmjerene na zadržavanje talenata u Europi te bi u sklopu njih trebalo analizirati postojeće obrazovne potrebe povezane s jezičnom tehnologijom (uključujući sva relevantna područja i discipline) i na temelju toga pružiti smjernice za provedbu koherentnog zajedničkog djelovanja na europskoj razini; također bi trebale povećati razinu svijest među učenicima i studentima o mogućnostima napredovanja u sektoru jezičnih tehnologija, uključujući sektor umjetne inteligencije usmjerene na jezik;

35.  smatra da digitalni nastavni materijali također moraju biti razvijeni i na manjinskim i regionalnim jezicima, što je važno u kontekstu nediskriminacije, tj. ako želimo ostvariti jednake mogućnosti i postupanje;

36.  ističe potrebu za poticanjem sve većeg sudjelovanja žena u europskim istraživanjima o jezičnim tehnologijama, kao odlučujućeg čimbenika u razvoju istraživanja i inovacija;

37.  predlaže da Komisija i države članice promiču upotrebu jezičnih tehnologija u kulturnim i obrazovnim razmjenama među europskim građanima, kao na primjer u okviru programa Erasmus+ i njegove mrežne jezične potpore, s ciljem smanjenja barijera koje jezična raznolikost može predstavljati za međukulturni dijalog i međusobno razumijevanje, naročito u području pismenog i audiovizualnog izražavanja;

38.  preporučuje da države članice razviju i programe digitalne pismenosti za europske manjinske i regionalne jezike te uvedu obuku u području jezičnih tehnologija i alata u programe svojih škola, sveučilišta i visokih strukovnih škola; nadalje, ističe činjenicu da je pismenost i dalje bitan čimbenik i apsolutni preduvjet za ostvarivanje napretka u digitalnoj uključenosti zajednica;

39.  ističe da bi države članice trebale pružati potrebnu potporu obrazovnim ustanovama kako bi se bi unaprijedila digitalizacija jezika u EU-u;

Jezične tehnologije: koristi za privatna poduzeća i javna tijela

40.  naglašava potrebu za podupiranjem razvoja instrumenata za ulaganja i programa ubrzavanja razvoja čiji je cilj veća primjena jezične tehnologije u kulturnom i kreativnom sektoru te koji su prije svega usmjereni na zajednice s manje resursa i potiču razvoj kapaciteta jezične tehnologije u područjima u kojima je taj sektor slabije razvijen;

41.  potiče razvoj mjera i odgovarajućeg financiranja kako bi se europskim MSP-ovima te novoosnovanim poduzećima omogućio jednostavan pristup i korištenje jezičnim tehnologijama s ciljem širenja njihova poslovanja na internetu na temelju pristupa novim tržištima i razvojnim mogućnostima, a tako i njihove veće inovativnosti i otvaranja više radnih mjesta;

42.  poziva institucije EU-a da povećaju razinu osviještenosti o prednostima dostupnosti internetskih usluga, sadržaja i proizvoda na različitim jezicima, uključujući i one manje korištene, regionalne i manjinske za poduzeća, javna tijela i građane, kako bi se prevladale jezične barijere i pomogla očuvati kulturna baština jezičnih zajednica;

43.  podržava razvoj višejezičnih javnih e-usluga u europskim, nacionalnim te, po potrebi, regionalnim i lokalnim upravama uz pomoć inovativnih, uključivih i potpornih jezičnih tehnologija, zahvaljujući čemu će se smanjiti nejednakost među jezicima i jezičnim zajednicama, promicati ravnopravan pristup uslugama, poticati mobilnost poslovanja, građana i radnika u Europi te zajamčiti ostvarivanje uključivog višejezičnog jedinstvenog digitalnog tržišta;

44.  poziva uprave na svim razinama da poboljšaju pristup internetskim uslugama i informacijama na različitim jezicima, posebno za usluge u prekograničnim zonama i za pitanja povezana s kulturom, te da upotrebljavaju postojeće slobodne tehnologije otvorenog koda, uključujući strojno prevođenje, prepoznavanje govora, pretvaranje teksta u govor i inteligentne jezične sustave, poput onih za višejezično pretraživanje informacija, sažimanje/rezimiranje i razumijevanja govora, kako bi se poboljšala dostupnost tih usluga;

45.  naglašava važnost tehnika rudarenja teksta i podataka za razvoj jezičnih tehnologija; ističe da je potrebno ojačati suradnju između tog sektora i vlasnika podataka; ističe potrebu za prilagodbom regulatornog okvira i jamčenjem otvorenije i interoperabilnije upotrebe i prikupljanja jezičnih resursa; napominje da se osjetljive informacije ne bi trebale prosljeđivati trgovačkim poduzećima niti bi smjele biti pohranjene u njihovim slobodnim softverima jer nije jasno na koji bi se način ona mogla koristiti tim informacijama, primjerice zdravstvenim podacima;

o
o   o

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 345, 31.12.2003., str. 90.
(2) SL L 175, 27.6.2013., str. 1.
(3) SL L 318, 4.12.2015., str. 1.
(4) SL C 320, 16.12.2008., str. 1.
(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 965.
(6) SL C 54, 19.2.2011., str. 58.
(7) SL C 187, 18.7.1988., str. 236.
(8) SL C 92 E, 16.4.2004., str. 322.
(9) SL C 76 E, 25.3.2004., str. 374.
(10) SL C 117 E, 6.5.2010., str. 59.
(11) SL C 93, 9.3.2016., str. 52.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0032.


Transparentno i odgovorno upravljanje prirodnim resursima u zemljama u razvoju: šume
PDF 211kWORD 74k
Rezolucija Europskog parlamenta od 11. rujna 2018. o transparentnom i odgovornom upravljanju prirodnim resursima u zemljama u razvoju: šume (2018/2003(INI))
P8_TA(2018)0333A8-0249/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šumarstva (FLEGT) (rujan 2001.) i dobrovoljne partnerske sporazume s trećim zemljama u okviru FLEGT-a,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i njegov članak 208.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza operatera koji stavljaju na tržište drvo i proizvode od drva (1) (Uredba EU-a o drvu),

–  uzimajući u obzir Partnerstvo iz Busana za učinkovit razvoj iz 2011.,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda za razdoblje 2015. – 2030.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum koji je postignut na 21. sjednici Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP21),

–  uzimajući u obzir završno izvješće u okviru studije Komisije „Utjecaj potrošnje u EU-u na krčenje šuma: sveobuhvatna analiza utjecaja potrošnje u EU-u na krčenje šuma” (2013.),

–  uzimajući u obzir nacrt studije izvedivosti o mogućnostima unapređenja djelovanja EU-a za suzbijanje krčenja šuma, koju je naručila Glavna uprava Europske komisije za okoliš (2017.),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. listopada 2008. pod nazivom „Suočavanje s izazovima krčenja i propadanja šuma kako bi se spriječile klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti” (COM(2008)0645),

–  uzimajući u obzir cilj svjetske industrijske mreže trgovaca na malo, proizvođača i pružatelja usluga Consumer Goods Forum iz 2010., odnosno postizanje nulte stope krčenja šuma u lancima opskrbe svojih članova do 2020.,

–  uzimajući u obzir Izazov iz Bonna iz 2011., odnosno globalna nastojanja da se do 2020. obnovi 150 milijuna, a do 2030. 350 milijuna hektara svjetskog zemljišta na kojemu je provedeno krčenje šuma i koje je degradirano,

–  uzimajući u obzir globalno partnerstvo za tropske šume Tropical Forest Alliance do 2020.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz New Yorka o šumama i Akcijski plan iz 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šumarstva iz 2016.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Amsterdama naslovljenu „Uklanjanje krčenja šuma iz lanaca poljoprivrednih dobara s europskim zemljama” iz prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir strategiju Komisije „Trgovina za sve” iz 2015.,

–  uzimajući u obzir mehanizam iz Programa Ujedinjenih naroda o smanjenju emisija povezanih s krčenjem i degradacijom šuma (REDD+),

–  uzimajući u obzir Strateški plan UN-a za šume za razdoblje 2017. – 2030. u kojemu je definirano šest globalnih ciljeva za šume i 26 pridruženih specifičnih ciljeva koji se trebaju postići do 2030.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju dezertifikacije, usvojenu 17. lipnja 1994.,

–  uzimajući u obzir razvoj nacionalnih platformi za održive proizvode od strane Programa Ujedinjenih naroda za razvoj,

–  uzimajući u obzir Mehanizam bilateralne suradnje za provedbu zakonodavstva i upravljanje u području šuma (BCM-FLEG) s Kinom (2009.),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Američku konvenciju o ljudskim pravima iz 1969.,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1987.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 169 o autohtonim narodima i plemenima iz 1989.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda iz 2007.,

–  uzimajući u obzir Dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) iz 2012.,

–  uzimajući u obzir Načela FAO-a iz 2014. o odgovornom ulaganju u poljoprivredu i prehrambene sustave,

–  uzimajući u obzir najnovije izvješće o granicama planeta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) iz 1973.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti iz 1992. i povezani Protokol iz Kartagene o biosigurnosti iz 2000. te Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te pravednoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja iz 2010.,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Stručne skupine na visokoj razini za održivo financiranje,

–  uzimajući u obzir Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima koja je 2011. potvrdilo Vijeće UN-a za ljudska prava, kao i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća ažurirane 2011.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o palminu ulju i krčenju prašuma(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(3),

–  uzimajući u obzir izjavu predstavnika civilnog društva o ulozi EU-a u zaštiti šuma i prava iz travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir „Globalni program za suzbijanje kaznenih djela protiv divljih biljnih i životinjskih vrsta te šuma” Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o utjecaju međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance(4),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0249/2018),

A.  budući da biološki raznolike šume znatno doprinose ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi na njih te očuvanju biološke raznolikosti;

B.  budući da 300 milijuna ljudi živi u šumama i da preživljavanje 1,6 milijardi ljudi izravno ovisi o šumama, uključujući više od 2 000 autohtonih skupina; budući da šume imaju ključnu ulogu u razvoju lokalnih gospodarstava; budući da oko 80 % svih kopnenih vrsta živi u šumskim staništima, koja su stoga važan izvor biološke raznolikosti; budući da FAO navodi da se svake godine izgubi otprilike 13 milijuna hektara šuma;

C.  budući da se krčenje i uništavanje šuma prije svega odvija u južnoj hemisferi i u tropskim šumama;

D.  budući da šume sprečavaju degradaciju i dezertifikaciju zemljišta i time smanjuju rizik od poplava, odrona tla i suše;

E.  budući da su šume nužne za održivu poljoprivredu te da poboljšavaju sigurnost opskrbe hranom i ishranu;

F.  budući da šume ujedno pružaju ključne usluge ekosustava kojima se podržava održiva poljoprivreda reguliranjem vodnih tokova, stabiliziranjem tla, održavanjem plodnosti tla, reguliranjem klime i pružanjem održivog staništa divljim oprašivačima i grabežljivcima koji se hrane poljoprivrednim štetnicima;

G.  budući da šumski proizvodi čine 1 % svjetskog BDP-a;

H.  budući da je obnova šuma jedna od strategija nužnih za ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C; budući da sve vlade trebaju preuzeti odgovornost i mjere za smanjenje troškova emisija stakleničkih plinova u svojoj zemlji;

I.  budući da su krčenje i uništavanje šuma drugi vodeći ljudski uzročnik emisija ugljika, a ujedno i uzrok gotovo 20 % globalnih emisija stakleničkih plinova;

J.  budući da je drvni ogrijev i dalje najvažniji šumski proizvod u zemljama u razvoju i najvažniji izvor energije u mnogim afričkim i azijskim zemljama; budući da u subsaharskoj Africi, četiri od pet osoba i dalje upotrebljava drvo za kuhanje;

K.  budući da primarne šume obiluju biološkom raznolikošću i imaju 30 % do 70 % više ugljika od sječenih ili degradiranih šuma;

L.  budući da su jasne, dosljedne i ažurirane informacije o šumskom pokrovu ključne za učinkovito praćenje i provedbu zakonodavstva;

M.  budući da, iako su se sporazumi u okviru FLEGT-a pokazali korisnima doprinijevši poboljšanju upravljanja šumama, još uvijek sadrže brojne nedostatke;

N.  budući da su sporazumi u okviru FLEGT-a usmjereni na industrijsku sječu drva, dok velika većina nezakonite sječe obuhvaća sječu za obrtničke potrebe i drvo s poljoprivrednih gospodarstava;

O.  budući da sporazumi u okviru FLEGT-a imaju preusku definiciju „zakonitosti” te katkad zaobilazi ključna pitanja u vezi s posjedom zemljišta i pravima lokalnog stanovništva;

P.  budući da su sporazumi u okviru FLEGT-a, program REDD+ i certifikacija odvojene inicijative koje je potrebno dodatno uskladiti;

Q.  budući da provedba ciljeva FLEGT-a uvelike ovisi o zemljama koje su glavni proizvođači, prerađivači i trgovinski partneri, kao što su Kina, Rusija, Indija, Južna Koreja i Japan, te o njihovoj predanosti borbi protiv nezakonite sječe i trgovine nezakonitim drvnim proizvodima te budući da su bilateralni politički dijalozi s tim partnerima do danas donijeli ograničene rezultate;

R.  budući da je cilj Uredbe EU-a o drvu (EUTR) osigurati da na europskom tržištu ne bude nezakonitog drva; budući da je pri reviziji Uredbe EU-a o drvu 2016. zaključeno da su primjena i provedba Uredbe nepotpune; budući da je početkom godine pokrenuto javno savjetovanje radi moguće izmjene područja primjene Uredbe;

S.  budući da zaštićena područja moraju biti u središtu svakog strateškog pristupa za očuvanje divljih vrsta; budući da ona moraju biti sigurni i uključivi centri gospodarskog razvoja, koji se temelje na održivoj poljoprivredi, energiji, kulturi i turizmu i da moraju pokrenuti razvoj dobrog upravljanja;

T.  budući da javno-privatna partnerstva imaju važnu ulogu u održivom razvoju parkova u subsaharskoj Africi, uz poštovanje prava zajednica koje obitavaju na šumskim područjima;

U.  budući da su korupcija i slabe institucije glavne prepreke zaštiti i očuvanju šuma; budući da je u zajedničkom izvješću Programa UN-a za okoliš (UNEP) i Interpola iz 2016.(5) utvrđeno da su kaznena djela protiv šuma među pet najistaknutijih izazova kada je riječ o ostvarivanju ciljeva održivog razvoja te da se u njemu navodi da nezakonita sječa predstavlja između 15 % i 30 % globalne zakonite trgovine; budući da prema navodima Svjetske banke pogođene zemlje godišnje gube otprilike 15 milijardi USD zbog nezakonite sječe i trgovine drvom;

V.  budući da kaznena djela protiv šuma mogu imati razne oblike, na primjer: nezakonito iskorištavanje ugroženih vrsta drva visoke kvalitete (popis CITES-a); nezakonita sječa drva za građevinski materijal i namještaj; nezakonita sječa i takozvano „pranje drva” preko fiktivnih plantaža i poljoprivrednih poduzeća radi opskrbe industrije papira celulozom te iskorištavanje uvelike neregulirane trgovine drvom za ogrijev i ugljenom kako bi se prikrila nezakonita sječa u zaštićenim područjima i izvan njih;

W.  budući da urbanizacija, loše upravljanje, krčenje šuma velikih razmjera za poljoprivredu, rudarstvo i razvoj infrastrukture uzrokuju teška kršenja ljudskih prava s razornim učincima na zajednice koje obitavaju na šumskim područjima i lokalne zajednice, kao što su jagma za zemljištem, prisilne deložacije, policijsko uznemiravanje, proizvoljna uhićenja i kriminalizacija čelnih ljudi zajednica, boraca i aktivista za ljudska prava;

X.  budući da se u Programu UN-a do 2030. navodi cilj zaustavljanja i preokretanja trenda krčenja i degradacije šuma do 2020.; da se na tu obvezu podjeća u Pariškom sporazumu o klimi i da je ne bi trebalo odgađati;

Y.  budući da se u 15. cilju održivog razvoja izričito navodi potreba za dobrim upravljanjem šumama, a šume mogu pridonijeti postizanju mnogih drugih ciljeva održivog razvoja;

Z.  budući da je program REDD+ donio ekološke i društvene koristi u mnogim zemljama u razvoju, od očuvanja biološke raznolikosti do ruralnog razvoja i poboljšanja upravljanja šumama; budući da ga se ipak kritizira zbog stavljanja pritiska na zajednice koje obitavaju na šumskim područjima;

AA.  budući da postoji sve više dokaza da jamčenje kolektivnog prava posjeda doprinosi smanjenju krčenja šuma i boljem održivom upravljanju šumama;

AB.  budući da je 80 % krčenja šuma diljem svijeta posljedica poljoprivrednih djelatnosti; budući da su stočarstvo i velike industrijske plantaže soje i palminog ulja glavni pokretači krčenja šuma, osobito u tropskim zemljama, zbog sve veće potražnje za tim proizvodima u razvijenim zemljama i gospodarstvima u usponu te zbog širenja industrijske poljoprivrede po cijelom svijetu; budući da je u studiji Komisije 2013. utvrđeno da je 27 država članica najveći svjetski neto uvoznik ostvarenog krčenja šuma (od 1990. do 2008.); budući da EU stoga ima odlučujuću ulogu u suzbijanju krčenja i uništavanja šuma, posebno u pogledu svoje potražnje i obveze za brižno postupa u odnosu na poljoprivredne proizvode;

AC.  budući da je povećani uzgoj soje doveo do društvenih i ekoloških problema, kao što su erozija tla, iscrpljivanje vode, kontaminacija pesticidima i prisilno raseljavanje stanovnika; budući da su autohtone zajednice među najpogođenijima tom pojavom;

AD.  budući da je širenje plantaža za proizvodnju palminog ulja dovelo do masovnog uništavanja šuma i društvenih sukoba u kojima su poduzeća s plantažama suprotstavljena autohtonim skupinama i lokalnim zajednicama;

AE.  budući da se privatni sektor posljednjih godina sve više zalaže za zaštitu šuma i budući da se više od 400 poduzeća obvezalo na zabranu krčenja šuma kad je riječ o njihovim proizvodima i lancima opskrbe u skladu s Deklaracijom iz New Yorka o šumama, s posebnim naglaskom na potrošnoj robi kao što su palmino ulje, soja, govedina i drvo; budući da su javne mjere usmjerene na poljoprivredne proizvode i dalje relativno rijetke;

1.  podsjeća na to da je u Programu održivog razvoja do 2030. prepoznata ključna uloga biološki raznolikih šuma za održivi razvoj, kao i za Pariški sporazum; podsjeća da održivo i uključivo upravljanje šumama i odgovorna upotreba proizvoda dobivenih eksploatacijom šuma predstavljaju najučinkovitiji i najkonkurentniji prirodni sustav hvatanja i skladištenja ugljika;

2.  traži od EU-a da pruži potporu integraciji ciljeva upravljanja šumama i zemljištem u nacionalno utvrđene doprinose zemalja u razvoju bogatih šumama;

3.  podsjeća na to da se u Pariškom sporazumu od svih strana zahtijeva da poduzmu mjere za očuvanje i poboljšanje ponora, uključujući šume;

4.  napominje da bi zaustavljanje krčenja i degradacije šuma te omogućavanje ponovnog rasta šuma, osiguralo najmanje 30 % svih mjera ublažavanja potrebnih za ograničavanje globalnog zagrijavanja na 1,5 °C(6);

5.  napominje da krčenje šuma predstavlja 11 % globalnih antropogenih emisija stakleničkih plinova, više nego svi osobni automobili zajedno;

6.  potvrđuje važnost vrste gospodarenja šumama za ravnotežu ugljika u tropskom području, kako je naglašeno u nedavnim istraživanjima(7) u kojima se ukazalo na to da su suptilniji oblici degradacije, a ne kako se prije smatralo samo krčenje šuma velikih razmjera, vjerojatno vrlo značajan izvor emisija ugljika koji predstavlja više od polovice emisija;

7.  ističe da pošumljavanje, obnova postojećih degradiranih šuma i povećanje pokrivenosti drvećem u poljoprivrednim krajobrazima preko agrošumarstva predstavljaju jedine dostupne izvore negativnih emisija sa znatnim potencijalom za doprinos postizanju ciljeva Pariškog sporazuma;

8.  podsjeća na Izazov iz Bonna(8), namijenjen postizanju cilja obnove 350 milijuna hektara degradiranih i iskrčenih zemljišta do 2030., čime bi se godišnje moglo stvoriti oko 170 milijardi USD neto dobitaka od zaštite slivnih područja, povećanog prinosa usjeva i šumskih proizvoda te sekvestrirati do 1,7 gigatona ekvivalenta ugljikova dioksida godišnje;

9.  poziva Komisiju da poštuje međunarodne obveze EU-a, među ostalim one preuzete u okviru Pariške konferencije o klimi (COP21), Foruma UN-a o šumama, Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti, Deklaracije iz New Yorka o šumama i cilja održivog razvoja br. 15, a posebice cilja 15.2. kojim se nastoji promicati provedba održivog gospodarenja svim vrstama šuma, zaustaviti krčenje šuma, rehabilitirati degradirane šume te znatno povećati pošumljavanje i ponovno pošumljavanje u svijetu do 2020.;

10.  posebice podsjeća na to da se Unija obvezala na ciljeve iz Aichija u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, kojima se zahtijeva da se sačuva 17 % svih staništa, obnovi 15 % degradiranih ekosustava te da se gubitak šuma približi nuli ili barem prepolovi do 2020.;

11.  napominje da se zrakoplovna industrija uvelike oslanja na neutralizaciju emisija ugljika, uključujući šume; međutim, napominje da se neutralizacija putem šuma suočava s ozbiljnom kritikom jer ju je teško mjeriti i nemoguće jamčiti; smatra da bi Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) trebala isključiti neutralizaciju šumama iz mehanizma Programa za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA);

12.  ističe da pokretači krčenja šuma nadilaze sami sektor šumarstva i da se odnose na širok raspon pitanja kao što su posjed zemljišta, zaštita prava autohtonih naroda, poljoprivredne politike i klimatske promjene; poziva Komisiju da pojača svoje napore za potpunu i učinkovitu provedbu sporazuma u okviru FLEGT-a, da usklađenim političkim okvirom holistički obuhvati kršenje šuma, na primjer jamčenjem učinkovitog priznavanja i poštovanja prava posjeda nad zemljištem zajednica koje obitavaju na šumskim područjima, posebno kad EU financira razvoj, kao i u postupku pregledavanja sporazuma u okviru FLEGT-a, i to na takav način da se lokalnim zajednicama omogući da žive od šumarstva, a istodobno da se osigura očuvanje ekosustava;

13.  poziva Komisiju da svake dvije godine sastavi izvješće o napretku akcijskog plana FLEGT-a; ističe da bi njime trebalo obuhvatiti procjenu provedbe dobrovoljnih partnerskih sporazuma (VPA), planirane rokove, teškoće s kojima se susreće i provedene ili planirane mjere;

14.  napominje da će provedba dobrovoljnih partnerskih sporazuma imati veće šanse za uspjeh predvidi li se usmjerenija potpora za ranjive skupine uključene u upravljanje drvnim resursima (maloposjednici, mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, neovisni subjekti u „neformalnom” sektoru); ističe da je važno osigurati da se u procesu certifikacije vodi računa o interesima ranjivijih skupina uključenih u upravljanje šumama;

15.  ističe važnost borbe protiv nezakonite trgovine tropskim drvom; predlaže Komisiji da se pri budućim pregovorima o izvoznim dozvolama u okviru FLEGT-a za dokazano zakonite proizvode od drva koji se izvoze u EU uzme u obzir iskustvo s indonezijskim sustavom koji je na snazi od studenoga 2016.; traži od Komisije da izvrši neovisnu procjenu učinka provedbe indonezijskog sustava za osiguranje zakonitosti drvne sirovine, koju bi trebalo predstaviti u odgovarajućem vremenskom razdoblju;

16.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu korake protiv rizika u vezi s drvom iz područja zahvaćenih sukobima, kako bi se osiguralo da se ono definira kao nezakonito u okviru postupka dobrovoljnog partnerskog sporazuma; smatra da bi se definicija zakonitosti u okviru sustava za osiguranje zakonitosti drvne sirovine (TLAS) trebala proširiti kako bi se njome obuhvatila ljudska prava, posebice kolektivna prava zemljišnog vlasništva u svim dobrovoljnim partnerskim sporazumima;

17.  poziva Komisiju i države članice da se služe predloženim „strukturiranim dijalogom u okviru FLEGT-a” kako bi provele odgovarajuću procjenu rizika od korupcije u sektoru šumarstva i razvile mjere za jačanje sudjelovanja, transparentnosti, odgovornosti i poštenja kao elemente antikorupcijske strategije;

18.  poziva EU da razvije zelenu politiku nabave drvne sirovine kojom se podupire zaštita i obnova šumskih ekosustava diljem svijeta;

19.  sa zabrinutošću napominje da je sektor šumarstva posebno osjetljiv na loše upravljanje, uključujući korupciju, prijevaru i organizirani kriminal, i da se ta vrsta kriminala još uvijek ne kažnjava dovoljno; žali zbog činjenice da je provedba slaba čak i u onim zemljama koje imaju dobre zakone u području šumarstva;

20.  uviđa da se procjenjuje da su kaznena djela protiv šuma, kao što je nezakonita sječa, 2016. imala vrijednost između 50 i 152 milijarde USD, što je porast u odnosu na iznos od 30 – 100 milijardi iz 2014., i prvi je na popisu ostvarenih prihoda u pogledu kaznenih djela protiv okoliša na globalnoj razini; napominje da nezakonita sječa ima značajnu ulogu u financiranju organiziranog kriminala te da znatno osiromašuje vlade, narode i lokalne zajednice zbog neubranih prihoda(9);

21.  zabrinut je zbog pojačanog kršenja ljudskih prava, jagme za zemljištem i oduzimanja zemljišta autohtonih naroda, što je potaknuto širenjem infrastrukture, monokulturnim plantažama za hranu, gorivo i vlakna, sječom i mjerama za smanjenje emisija ugljika kao što su biogoriva, prirodni plin ili gradnja hidroelektrana velikih razmjera;

22.  sa zabrinutošću napominje da se otprilike 300 000 pripadnika zajednica koje obitavaju na šumskim područjima (koji se nazivaju i „pigmejci” ili „batwa”) u srednjoafričkoj prašumi suočava s dosad nezabilježenim pritiscima na svoja zemljišta, šumske resurse i društva zbog sječe šuma, krčenja šuma za potrebe poljoprivrede ili pretvaranja šuma u isljučiva područja za očuvanje divlje flore i faune;

23.  snažno apelira na Komisiju da prati zahtjeve sadržane u Rezoluciji Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(10), među ostalim i u pogledu poduzeća koja posluju u tom području; posebice apelira na Komisiju da počne provoditi mjere iz navedene rezolucije kako bi otkrile i kaznile odgovorne osobe kad se te aktivnosti mogu izravno ili neizravno pripisati multinacionalnim poduzećima koja posluju u jurisdikciji neke države članice;

24.  ističe da nezakonita sječa uzrokuje gubitak prihoda od poreza u zemljama u razvoju; posebno žali zbog činjenice da se, kao što je potvrđeno u Panamskim i Rajskim dokumentima, offshore porezne oaze i mehanizmi izbjegavanja plaćanja poreza koriste za financiranje fiktivnih društava i društava kćeri velikih poduzeća koja se bave proizvodnjom celuloze, sječom šuma ili rudarstvom i povezana su s krčenjem šuma, i to u kontekstu u kojem posljedice neregulirane financijske globalizacije mogu negativno utjecati na zaštitu šuma i održivost okoliša; ponovno poziva EU da pokaže snažnu političku volju i odlučnost u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i porezne utaje u Uniji i trećim zemljama;

25.  pozdravlja objavljivanje dugoočekivane studije izvedivosti o mogućnostima jačanja djelovanja EU-a u pogledu krčenja šuma(11), koju je naručila Glavna uprava Komisije za okoliš; napominje da je ta studija usredotočena uglavnom na sedam dobara kojima se ugrožavaju šume, odnosno palmino ulje, soju, gumu, govedinu, kukuruz, kakao i kavu, te priznaje da je „EU očito dio problema globalnog krčenja šuma”;

26.  apelira na Komisiju da odmah započne detaljnu procjenu učinka i stvarno savjetovanje s dionicima, osobito uz uključivanje lokalnog stanovništva i žena, u cilju uspostave svrsishodnog akcijskog plana EU-a o krčenju i degradaciji šuma koji sadrži konkretne i dosljedne regulatorne mjere, uključujući mehanizam praćenja, kako bi se zajamčilo da se ni lancima opskrbe ni financijskim transakcijama povezanima s EU-om ne prouzročuju krčenje i degradacija šuma ili kršenja ljudskih prava; poziva da se tim akcijskim planom promiče veća financijska i tehnička pomoć zemljama proizvođačima s konkretnim ciljem zaštite, očuvanja i obnove šuma i kritičnih ekosustava, te jačanja sredstava za život zajednica koje ovise o šumama;

27.  podsjeća na središnju ulogu žena pripadnica autohtonog stanovništva i poljoprivrednica u zaštiti šumskih ekosustava; međutim, sa zabrinutošću konstatira da žene nisu uključene u postupku upravljanja prirodnim resursima i da se ne jača njihova uloga u tome; žali zbog nedostatka obrazovanja u području šumarstva; smatra da je rodna ravnopravnost u obrazovanju o šumarstvu ključna za održivo upravljanje šumama, a ta bi se činjenica trebala odražavati u Akcijskom planu EU-a;

28.  primjećuje otvaranje javnog savjetovanja o području primjene Uredbe o drvu na proizvode; smatra da mogućnost odabira u upitniku o smanjenju područja primjene koje će se obuhvatiti Uredbom nije opravdana jer je nezakonita trgovina u porastu u okviru trenutačnog područja primjene Uredbe; nadalje, napominje pozitivno stajalište Europske konfederacije drvne industrije o proširenju područja primjene Uredbe o drvu na sve drvne proizvode;

29.  napominje da pri reviziji Uredbe EU-a o drvu (SWD(2016)0034) 2016. nije bilo moguće procijeniti učinkovitost, proporcionalnost i sposobnost odvraćanja kazni koje su uspostavile države članice jer je broj kazni do tada bio vrlo nizak; osporava to što određene države članice primjenjuju kriterij „nacionalnih gospodarskih uvjeta” za određivanje kazni, s obzirom na međunarodni aspekt tog kaznenog djela i činjenicu da je na prvom mjestu na popisu kaznenih djela protiv okoliša u svijetu;

30.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti provedu i primjenjuju Uredbu EU-a o drvu te da se njome obuhvate svi proizvodi koji su napravljeni ili mogu biti napravljeni od drva ili koji sadržavaju ili mogu sadržavati drvo; naglašava zahtjev koji se odnosi na provedbu odgovarajućih i djelotvornih provjera, uključujući složene lance opskrbe i uvoz iz zemalja s prerađivačkom industrijom, te poziva na uspostavu strogih i odvraćajućih kazni za sve gospodarske aktere jer je riječ o međunarodnom kaznenom djelu koje od svih kaznenih djela protiv okoliša donosi najveće prihode;

31.  napominje da je otkriveno da se dozvolama za izvoz u okviru FLEGT-a omogućuje da se drvo nezakonitog podrijetla miješa s drvom zakonitog podrijetla te se stoga takvo drvo može izvoziti u EU kao drvo koje je sukladno s Uredbom EU-a o drvu (EUTR)(12);

32.  poziva Komisiju da ažurira smjernice iz Uredbe EU-a o drvu kako bi se riješilo pitanje drva iz područja zahvaćenih sukobima i da predloži detaljnije mjere za ublažavanje rizika kako bi se ojačala provedba, uključujući zahtjev za povećanje dužne pažnje subjekata koji uvoze iz područja pogođenih sukobima ili visokorizičnih područja, uspostavu odredbi i uvjeta protiv podmićivanja u ugovorima s dobavljačima, provedbu odredbi za poštovanje mjera za borbu protiv korupcije, revidirana financijska izvješća i revizije protiv korupcije;

Upravljanje šumama i zemljištem

33.  prima na znanje važan rad Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu i Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) kada je riječ o globalnom održivom upravljanju šumama, koje ima ključnu ulogu u održivoj trgovini šumskim proizvodima;

34.  poziva EU da uspostavi jaču suradnju i stvarna partnerstva sa zemljama s najvećom potrošnjom drva te s međunarodnim akterima kao što su Ujedinjeni narodi, a posebno FAO, Centar za međunarodna istraživanja u šumarstvu (CIFOR) i Program Svjetske banke o šumama (PROFOR), radi efektivnijeg smanjenja trgovine nezakonito posječenom drvnom sirovinom na globalnoj razini i boljeg upravljanja šumama u cijelosti;

35.  ističe da sekundarne šume, koje se uvelike regeneriraju prirodnim procesima nakon značajnih ljudskih ili prirodnih narušavanja primarnih šuma, također pružaju, uz primarne šume, ključne usluge ekosustava, sredstva za život za lokalno stanovništvo te izvor drvne sirovine; smatra da bi, s obzirom na to da je njihovo preživljavanje ugroženo i nezakonitom sječom, svaka radnja koja se odnosi na transparentnost i odgovornost pri gospodarenju šumama trebala biti usmjerena i na sekundarne šume, a ne samo na primarne;

36.  ističe da je potrebno poticati participativno i zajedničko upravljanje šumama većim uključivanjem civilnog društva u planiranje i provedbu politika i projekata upravljanja šumama, podizanjem svijesti i osiguravanjem da lokalne zajednice također uživaju koristi od šumskih resursa;

37.  sa zabrinutošću primjećuje da je nesigurno kolektivno zemljišno vlasništvo zajednica koje obitavaju na šumskim područjima ključna prepreka suzbijanju krčenja šuma;

38.  podsjeća da je odgovorno upravljanje pravima posjedovanja zemljišta i šuma ključno za osiguranje socijalne stabilnosti, održivog korištenja okoliša i odgovornog ulaganja u održivi razvoj;

39.  napominje postojanje modela šumarstva zajednice / kolektivnih običajnih prava posjeda zemljišta koji mogu imati brojne prednosti(13), uključujući povećanje šumskih površina i dostupnih vodnih resursa, smanjenje nezakonite sječe uspostavom jasnih pravila o pristupu drvu i snažan sustav za praćenje šuma; predlaže da se osigura više istraživanja i potpore za pomoć u razvoju pravnih okvira o šumarstvu zajednice;

40.  potiče partnerske zemlje da priznaju i zaštite pravo lokalnog stanovništva ovisnog o šumama, osobito pravo autohtonih naroda, uključujući pripadnice tih naroda, na običajno vlasništvo te kontrolu njihova zemljišta, područja i prirodnih resursa, sukladno međunarodnim instrumentima za ljudska prava, kao što su Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda (UNDRIP), te sukladno Konvenciji br. 169 Međunarodne organizacije rada; poziva EU da u tom nastojanju podupre partnerske zemlje, kao i u savjesnoj primjeni načela slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka za stjecanje zemljišta velikih razmjera;

41.  osuđuje sužavanje prostora za slobodu izražavanja civilnog društva i zajednica u pogledu upravljanja šumama i sve češće napade na tu slobodu;

42.  poziva Komisiju da Dobrovoljne smjernice FAO-a o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima učini pravno obvezujućima za plan vanjskih ulaganja; naglašava da poštovanje tih smjernica iziskuje postojanje djelotvornih neovisnih mehanizama praćenja i provedbe, uključujući odgovarajuće mehanizme rješavanja sporova i pritužbi; ustraje na tome da se standardi zemljišnog posjeda uključe u izradu i praćenje projekata i godišnje izvješćivanje o njima te da postanu obvezujući za sve vanjske aktivnosti EU-a financirane iz službene razvojne pomoći;

43.  poziva Komisiju i države članice da kao prvi korak uspostave učinkovit administrativni mehanizam za podnošenje pritužbi za žrtve kršenja ljudskih prava i drugih štetnih učinaka nastalih zbog aktivnosti financiranih iz službene razvojne pomoći kako bi pokrenuli istražne postupke i postupke mirenja; ističe da bi taj mehanizam trebao imati standardizirane postupke, biti upravne naravi te stoga služiti kao dopuna sudskim mehanizmima, a da bi delegacije EU-a mogle djelovati kao kontaktne točke;

44.  poziva EU da donese odluku o obveznom objavljivanju informacija o krčenju šuma, kojim se pruža dokaz o financijskim ulaganjima povezanima s proizvodnjom ili preradom robe koja ugrožava šume;

45.  podsjeća na to da bi Komisija do 27. studenoga 2018. trebala Parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o funkcioniranju Direktive o transparentnosti 2013/50/EU, kojom se uvode zahtjevi za objavu za plaćanja koja vladama izvršavaju poduzeća koja kotiraju na burzi i velika poduzeća koja ne kotiraju na burzi s djelatnostima u ekstraktivnoj industriji i sječi primarnih (prirodnih i poluprirodnih) šuma; nadalje napominje da bi izvješće trebalo biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom; u svjetlu moguće revizije poziva Komisiju da razmotri proširenje obveze na druge industrijske sektore koji utječu na šume te na ostale šume osim primarnih;

46.  žali zbog nedovoljnog lokalnog sudjelovanja i nedostatka sporazuma među zajednicama koje obitavaju na šumskim područjima pri prostornom planiranju uporabe zemljišta i dodjeli koncesija u mnogim zemljama; smatra da bi sustavi za osiguranje zakonitosti drvne sirovine trebali sadržavati postupovna jamstva kojima se osnažuju zajednice, a u cilju smanjenja vjerojatnosti korumpirane ili nepravedne dodjele ili prijenosa zemljišta;

47.  ističe da su transparentnost podataka, bolje mapiranje, neovisno praćenje, instrumenti za reviziju i razmjena informacija neophodni za poboljšanje upravljanja, međunarodne suradnje i olakšavanje usklađenosti s obvezama u pogledu nulte stope krčenja šuma; poziva EU da poveća financijsku i tehničku potporu zemljama partnerima pri ostvarenju tih ciljeva i da im pomogne u razvoju stručnog znanja potrebnog za poboljšanje lokalnih struktura upravljanja šumama i odgovornosti;

Odgovorni lanci opskrbe i odgovorno financiranje

48.  napominje da bi se uvoz drva i drvnih proizvoda trebao temeljitije provjeravati na granicama EU-a kako bi se osiguralo da uvezeni proizvodi doista ispunjavaju kriterije potrebne za ulazak u EU;

49.  napominje da je više od polovice dobara proizvedenih i izvezenih na globalno tržište nastalo nezakonitim krčenjem šuma; ističe da se procjenjuje, uzimajući u obzir poljoprivredna dobra kojima se ugrožavaju šume, da je 65 % brazilskog i 9 % argentinskog izvoza govedine, 41 % brazilskog, 5 % argentinskog i 30 % paragvajskog izvoza soje vjerojatno povezano s nezakonitim krčenjem šuma; također napominje da proizvođači iz EU-a uvoze znatne količine hrane za životinje i proteina iz zemalja u razvoju(14);

50.  ističe ključnu ulogu privatnog sektora u postizanju međunarodnih ciljeva u području šuma, uključujući obnavljanje šuma; međutim, ističe da je potrebno osigurati da se svjetskim lancima opskrbe i financijskim tokovima podupire jedino zakonita i održiva proizvodnja bez krčenja šuma i da oni ne rezultiraju kršenjima ljudskih prava;

51.  pozdravlja činjenicu da su se glavni akteri privatnog sektora (koji su vrlo često iz EU-a) obvezali na zabranu krčenja šuma u svojim lancima opskrbe i ulaganjima; međutim, napominje da EU treba dorasti izazovu i ojačati napore privatnog sektora politikama i odgovarajućim mjerama kojima se stvara zajednička osnova za sva poduzeća i postižu jednaki uvjeti za sve; smatra da bi se time potaknulo obvezivanje, stvorilo povjerenje i učinilo poduzeća odgovornijima za njihove obveze;

52.  podsjeća da se Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima moraju poštovati; podržava aktualne pregovore za uspostavu obvezujućeg instrumenta UN-a za transnacionalne korporacije i druga poduzeća u pogledu ljudskih prava i ističe da je važno da EU bude aktivno uključen u taj proces;

53.  potiče korporacije da poduzimaju mjere za sprečavanje korupcije u svojim poslovnim praksama, osobito onima povezanima s dodjelom prava zemljišnog posjeda, te da jačaju svoje sustave vanjskog nadzora radnih standarda kako bi njima obuhvatile šire obveze u vezi s krčenjem šuma;

54.  poziva EU da za financijski sektor uvede obvezne zahtjeve za postupanje s dužnom pažnjom pri procjenjivanju financijskih i nefinancijskih okolišnih, socijalnih i upravljačkih rizika; ujedno poziva na javno objavljivanje postupka dužne pažnje, barem putem godišnjeg izvješćivanja ulagača;

55.  poziva EU da problem globalnog krčenja šuma riješi reguliranjem europske trgovine i potrošnje robe kojom se ugrožavaju šume, kao što su soja, palmino ulje, eukaliptus, govedina, koža i kakao, na temelju iskustava iz Akcijskog plana FLEGT, Uredbe o drvu, Uredbe o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima, Direktive o nefinancijskom izvješćivanju, zakonodavstva o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu, te drugim inicijativama EU-a za reguliranje lanaca opskrbe;

56.  S obzirom na to da se tim regulatornim okvirom treba:

   a) utvrditi obvezne kriterije za održive proizvode dobivene bez krčenja šuma;
   b) nametnuti obveze postupanja s dužnom pažnjom gospodarskim subjektima na početku i na kraju lanca opskrbe robom kojom se ugrožavaju šume;
   c) uspostaviti sljedivost robe i transparentnost u čitavom lancu opskrbe;
   d) zahtijevati od nadležnih tijela država članica da istraže i kazneno gone državljane EU-a ili poduzeća sa sjedištem u EU-u koji imaju koristi od nezakonite prenamjene zemljišta u zemljama proizvođačima;
   e) pridržavati se međunarodnog prava o ljudskim pravima, poštovati običajna prava navedena u Dobrovoljnim smjernicama o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima te zajamčiti slobodan, prethodni i informirani pristanak svih potencijalno pogođenih zajednica u čitavom životnom ciklusu proizvoda;

57.  poziva EU da osigura da uspostavljene mjere i regulatorni okvir ne uzrokuju neopravdano opterećenje malim i srednjim proizvođačima te da ne onemogućavaju njihov pristup tržištima i međunarodnoj trgovini;

58.  također poziva EU da sličan obvezujući regulatorni okvir promiče na međunarodnoj razini i da integrira diplomaciju u području šumarstva u svoju klimatsku politiku s ciljem poticanja zemalja koje obrađuju i/ili uvoze znatne količine tropskog drva, kao što su Kina i Vijetnam, da donesu učinkovito zakonodavstvo kojim se zabranjuje uvoz nezakonito posječenog drva te da zahtijevaju od subjekata da postupaju s dužnom pažnjom (slično kao što je propisano u Uredbi EU-a o drvu); s tim ciljem poziva Komisiju da poveća transparentnost rasprava i mjera koje se provode s Kinom u okviru Mehanizma bilateralne suradnje za provedbu zakonodavstva i upravljanje u području šuma (BCM-FLEG);

59.  žali što je vlada Demokratske Republike Kongo dovela u pitanje moratorij na dodjelu novih dozvola za sječu u tropskim prašumama Demokratske Republike Kongo dvama kineskim poduzećima; poziva na zadržavanje tog moratorija sve dok šumarska poduzeća, vlada i lokalno stanovništvo koje ovisi o šumama ne postignu dogovor o protokolima kojima se jamči zadovoljavajuće upravljanje okolišem i društvom;

60.  poziva EU da uvede kriterije višestruke sukladnosti za hranu za životinje u okviru reforme zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) kako bi se osiguralo da se javne subvencije dodjeljuju za hranu dobivenu iz održivih izvora i bez krčenja šuma, kako bi se smanjio uvoz proteinskih usjeva i stoke, a istovremeno diversificirala i povećala domaća proizvodnja proteinskih usjeva, te kako bi se uvoz robe koja ugrožava šume (primjerice soja, kukuruz) uklonio iz izravne ili neizravne potpore u okviru buduće prehrambene i poljoprivredne politike EU-a;

61.  ističe da će budući ZPP morati biti u skladu s međunarodnim obvezama EU-a, uključujući Program za održivi razvoj do 2030. i Pariški sporazum o klimatskim promjenama;

62.  poziva da se za procjenu vanjskih učinaka ZPP-a upotrebljavaju pokazatelji za ciljeve održivog razvoja, kao što predlaže OECD;

63.  podsjeća da su Malezija i Indonezija glavni proizvođači palmina ulja, s procijenjenih 85 – 90 % globalne proizvodnje, i da sve veća potražnja za tom robom dovodi do krčenja šuma, stavlja pritisak na korištenje zemljišta i znatno utječe na lokalne zajednice, zdravlje i klimatske promjene; u tom kontekstu ističe da bi se pregovori o trgovinskim sporazumima s Indonezijom i Malezijom trebali upotrijebiti za poboljšanje situacije na terenu;

64.  kad je riječ o palminom ulju, potvrđuje pozitivan doprinos postojećih sustava certifikacije, ali sa žaljenjem primjećuje da ni Okrugli stol o održivom palminom ulju (RSPO), ni program za indonezijsko održivo palmino ulje ISPO, ni program za malezijsko održivo palmino ulje MSPO, ni bilo koji drugi važniji priznati sustav certifikacije zapravo ne brani svojim članovima da prašumu ili tresetište prenamijene u plantaže palmi; stoga smatra da se tim važnim sustavima certifikacije u praksi ne uspijeva ograničiti emisije stakleničkih plinova pri osnivanju plantaža i njihovu djelovanju te se kao posljedica toga njima nije uspjelo spriječiti velike požare u prašumama i na tresetištima; poziva Komisiju da osigura nezavisnu reviziju i praćenje tih sustava certifikacije kojima će se jamčiti da palmino ulje koje se stavlja na tržište EU-a bude u skladu sa svim potrebnim standardima i održivo; napominje da se pitanje održivosti u sektoru palmina ulja ne može rješavati samo dobrovoljnim mjerama i politikama, već da su obvezujuća pravila i obvezujući sustav certificiranja potrebni i za poduzeća iz sektora palmina ulja;

65.  ističe da treba poboljšati pouzdanost dobrovoljnih postupaka certifikacije označivanjem kako bi se zajamčilo da na tržište EU-a dolazi samo palmino ulje dobiveno bez krčenja i uništavanja šuma, nezakonitog prisvajanja zemljišta i drugih vrsta kršenja ljudskih prava, u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(15), i da se sustavima kao što je RSPO u obzir uzmu sve krajnje upotrebe palmina ulja; ističe, osim toga, da potrošače treba više informirati o štetnim posljedicama neodržive proizvodnje palminog ulja na okoliš, a krajnji je cilj znatno smanjiti potrošnju palminog ulja;

66.  potiče Komisiju i sve države članice koje to još nisu učinile da rade na uspostavi obveze na razini EU-a da će se nabavljati samo certificirano održivo palmino ulje najkasnije do 2020., između ostaloga potpisivanjem i provedbom Deklaracije iz Amsterdama naslovljene „Uklanjanje krčenja šuma iz lanaca poljoprivrednih dobara s europskim zemljama”, te da rade na uspostavi predanosti industrije, između ostaloga potpisivanjem i provedbom Deklaracije iz Amsterdama o potpori potpuno održivom lancu opskrbe palminim uljem do 2020.;

Usklađenost politika radi razvoja

67.  podsjeća da se ciljevi održivog razvoja mogu postići samo ako lanci opskrbe postanu održivi i ako se između politika stvori sinergija; zabrinut je zbog toga što visoka razina ovisnosti EU-a o uvozu hrane za životinje u obliku soje uzrokuje krčenje šuma u inozemstvu; zabrinut je zbog utjecaja sve većeg uvoza biomase i povećane potražnje za drvom u Europi na okoliš, posebice sa svrhom ispunjavanja ciljeva EU-a u pogledu obnovljive energije; poziva EU da se pridržava načela usklađenosti politika radi razvoja, koje proizlazi iz članka 208. UFEU-a, jer ono predstavlja temeljni aspekt doprinosa EU-a provedbi Programa do 2030., Pariškog sporazuma i Europskog konsenzusa o razvoju; stoga poziva EU da osigura dosljednost među svojom razvojnom, trgovinskom, poljoprivrednom, energetskom i klimatskom politikom;

68.  poziva Komisiju da u raznim politikama EU-a i službama uključenim u njih uskladi i bolje koordinira svoja nastojanja u borbi protiv nezakonite sječe; poziva Komisiju da u sklopu budućih bilateralnih i multilateralnih trgovinskih sporazuma pregovara o standardima za uvoz drvne sirovine kako se ne bi doveo u pitanje uspjeh postignut sa zemljama proizvođačima drvne sirovine u okviru Akcijskog plana za FLEGT;

69.  podsjeća da 80 % šuma predstavljaju tradicionalna zemljišta i teritoriji autohtonih naroda i lokalnih zajednica; sa zabrinutošću primjećuje da je posebna izvjestiteljica UN-a o pravima autohtonih naroda izvijestila da prima sve veći broj pritužbi na slučajeve u kojima su projekti za ublažavanje klimatskih promjena negativno utjecali na prava autohtonih naroda, posebice projekti u području obnovljive energije, kao što je proizvodnja biogoriva i izgradnja brana za hidroelektrane; ističe da je potrebno zajamčiti pravo posjeda lokalnim zajednicama koje obitavaju na šumskim područjima, uključujući običajna prava; ističe isplate na temelju rezultata i REDD+ kao prilike za poboljšanje upravljanja šumama, prava zemljišnog posjeda i sredstava za život;

70.  naglašava ključnu ulogu autohtonog stanovništva u održivom upravljanju prirodnim resursima i očuvanju biološke raznolikosti; podsjeća da Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) poziva svoje države potpisnice da poštuju znanje i prava autohtonih naroda kao zaštitne mjere u provedbi programa REDD+; snažno potiče partnerske zemlje da usvoje mjere za učinkovito uključivanje autohtonih naroda u prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanje njihovih posljedica;

71.  poziva EU i njegove države članice da poboljšaju sinergije između sporazuma u okviru FLEGT-a i programa REDD+;

72.  izražava duboku zabrinutost zbog sve učestalijeg i raširenijeg uzgajanja monokultura na šumskim površinama radi proizvodnje energije, čime se ubrzava gubitak biološke raznolikosti i slabljenje usluga ekosustava;

73.  podsjeća da bi politika EU-a o biogorivima trebala biti u skladu s ciljevima održivog razvoja i načelom usklađenosti politika radi razvoja; ponavlja da bi EU trebao ukinuti sve političke poticaje za agrogoriva najkasnije do 2030.;

74.  žali zbog činjenice da se trenutačnom revizijom Direktive o obnovljivoj energiji (RED II) ne uvode kriteriji socijalne održivosti i druge neizravne posljedice uporabe zemljišta uzimajući u obzir rizik od jagme za zemljištem; podsjeća da bi ta Direktiva trebala biti u skladu s međunarodnim standardima prava pri zakupu, odnosno Konvencijom br. 169 Međunarodne organizacije rada i dobrovoljnim smjernicama FAO-a o posjedu zemljišta i načelima odgovornog ulaganja u poljoprivredu i prehrambene sustave; isto tako ističe da je potrebno uvesti strože kriterije za šumsku biomasu kako bi se izbjeglo poticanje krčenja šuma u inozemstvu zbog promicanja bioenergije;

75.  prima na znanje nedvosmislene dokaze da prenamjena tropskih šuma za poljoprivredni uzgoj, plantaže i druge upotrebe zemljišta uzrokuje znatan gubitak vrsta, a posebice vrsta tipičnih za šume; naglašava potrebu za obnovom prirodnih, biološki raznolikih šuma kao načina borbe protiv klimatskih promjena i zaštite biološke raznolikosti, u skladu s ciljevima Programa do 2030., a posebno 15. cilja; smatra da bi u programima obnove šuma trebalo priznati lokalna običajna prava u vezi sa zemljištem, da bi ti programi trebali biti uključivi, prilagođeni lokalnim uvjetima i promicati rješenja temeljena na prirodi, kao što je obnova šumskog krajolika radi uspostave ravnoteže u upotrebi zemljišta, uključujući zaštićena područja, agrošumarstvo, poljoprivredne sustave, male plantaže i ljudska naselja; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da se utjecaj potrošnje EU-a na krčenje šuma u inozemstvu razmatra u svjetlu ciljeva predviđenih Strategijom EU-a za biološku raznolikost do 2020.;

76.  poziva EU da podupre inicijative zemalja u razvoju bogatih šumama namijenjene za kompenzaciju neometanog širenja poljoprivrednih praksi i aktivnosti rudarstva, što je imalo negativan učinak na gospodarenje šumama te na životni stil i kulturni integritet autohtonih naroda, kao i štetne posljedice za socijalnu stabilnost i neovisnost poljoprivrednika u pogledu opskrbe hranom;

77.  ponavlja da vrijednosti lanci održivog drva koje potječe iz šuma kojima se održivo upravlja, uključujući održive šumske plantaže i poljoprivredna gospodarstva za uzgoj stabala, mogu pružiti važne doprinose postizanju ciljeva održivog razvoja i obveza u pogledu klimatskih promjena; u situaciji kada je 68,9 % ukupnih gubitaka ugljika u tropskim ekosustavima posljedica degradacije ili narušavanja šuma(16), ustraje u tome da se nikakva javna sredstva koja potječu od financiranja u području klime i razvojnog financiranja ne bi smjela upotrebljavati za potporu širenju poljoprivrede, industrijske sječe, rudarstva, ekstrakcije resursa ili gradnje infrastrukture u netaknutim šumskim krajolicima, dok bi financiranje javnim sredstvima općenito trebalo podlijegati strogim kriterijima održivosti; nadalje poziva EU i njegove države članice da u tom pogledu usklade donatorske politike(17);

78.  smatra da napori za zaustavljanje krčenja šuma moraju obuhvaćati pomoć i potporu namijenjene najučinkovitijem mogućem iskorištavanju postojećih obradivih zemljišta, što treba primijeniti zajedno s pristupom pametnih sela; uviđa da agroekološke prakse imaju velik potencijal za maksimiranje funkcija ekosustava i njegove otpornosti kombiniranim i veoma raznolikim tehnikama sadnje, agrošumarstvom i tehnikama permakulture koje su relevantne i za proizvode kao što su palmino ulje, kakao ili guma, te da stvaraju višak koristi u pogledu društvenih učinaka, diversifikacije proizvodnje i produktivnosti, bez potrebe za dodatnom prenamjenom šuma;

Kaznena djela protiv šuma

79.  napominje da su prema Programu UN-a za okoliš (UNEP) i Interpolu nezakonita sječa drva i trgovina drvom jedan od pet najvažnijih sektora kriminala protiv okoliša; u njima sve važniju ulogu imaju međunarodne organizirane kriminalne skupine;

80.  ističe da su za borbu protiv nezakonite međunarodne trgovine potrebne usklađene i uključive mjere kako bi se zaustavilo uništavanje i krčenje šuma, nezakonita sječa stabala, kako bi se suzbijale prijevare, masakri i potražnja za šumskim proizvodima i divljim vrstama;

81.  ističe da kaznena djela protiv šuma, od nereguliranog ili nezakonitog paljenja ugljena do velikih korporativnih kaznenih djela u vezi s drvom, papirom i celulozom, imaju velik utjecaj na globalne emisije koje utječu na klimu, zalihe vode, dezertifikaciju i učestalost kiša;

82.  sa zabrinutošću napominje da je, prema UNEP-u i Interpolu, zakonodavstvo za borbu protiv kaznenih djela protiv okoliša u mnogim zemljama neprikladno, između ostalog zbog nedostatka stručnog znanja i osoblja, niskih kazni ili nepostojanja kaznenih sankcija itd., što predstavlja prepreku učinkovitoj borbi protiv tih kaznenih djela;

83.  ističe važnost primjene stvarno odvraćajućih i učinkovitih kazni u zemljama proizvođačima radi borbe protiv nezakonite sječe i trgovine drvom;

84.  poziva Komisiju da proširi područje primjene Direktive 2008/99/EZ o zaštiti okoliša putem kaznenog prava(18) kako bi se njome obuhvatila i nezakonita sječa drva;

85.  potiče EU da pruži pomoć za jačanje nadzora nad krčenjem šuma i nezakonitim aktivnostima;

86.  ističe potrebu za rješavanjem temeljnih uzroka kaznenih djela protiv okoliša, kao što su siromaštvo, korupcija i loše upravljanje, integriranim i holističkim pristupom, poticanjem prekogranične financijske suradnje i primjenom svih relevantnih instrumenata za suzbijanje međunarodnog organiziranog kriminala, uključujući zapljenu i oduzimanje imovine stečene kaznenim djelima, kao i mjere protiv pranja novca;

87.  ističe da je potrebno ojačati nacionalne pravne okvire, poduprijeti osnivanje nacionalnih mreža za provedbu zakona i unaprijediti provedbu i primjenu međunarodnog prava koje se odnosi na promicanje transparentnog i odgovornog upravljanja šumama, među ostalim razmjenom najboljih praksi, strogom objavom informacija, solidnim procjenama učinka na održivost te sustavima praćenja i izvješćivanja, uzimajući u obzir potrebu da se zaštite pripadnici službe za šumu; poziva na pojačanu međusektorsku i međuagencijsku suradnju i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini, posebice s INTERPOL-om i Uredom UN-a za droge i kriminal (UNODC), uključujući razmjenu obavještajnih podataka i pravosudnu suradnju te proširenje nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda (ICC) kako bi se obuhvatila kaznena djela protiv okoliša;

88.  podsjeća na to da bi se boljim pristupom carinskim podacima o uvozu u EU povećala transparentnost i odgovornost globalnih lanaca vrijednosti; poziva Komisiju da proširi zahtjeve u pogledu carinskih podataka i da navođenje izvoznika i proizvođača učini obveznim elementom carinskih podataka, čime bi se poboljšala transparentnost i sljedivost u globalnim lancima vrijednosti;

Trgovinska pitanja

89.  naglašava da trgovinski pregovori Unije moraju biti u skladu s obvezama Unije da poduzme mjere za smanjenje krčenja i degradacije šuma i da poveća zalihe ugljika u šumama u zemljama u razvoju;

90.  ističe da je potrebno proširiti i ojačati mehanizme za sprečavanje, praćenje i provjeru utjecaja koji bilateralni i multilateralni sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini i ulaganjima (FTA) imaju na okoliš i ljudska prava, među ostalim uz pomoć pokazatelja koji se mogu provjeriti i neovisnih inicijativa za praćenje i izvješćivanje koje se provode u okviru zajednica;

91.  apelira na EU da u svoja poglavlja o trgovini i održivom razvoju uvijek uvrštava obvezujuće i provedive odredbe za zaustavljanje nezakonite sječe, krčenja i uništavanja šuma te jagme za zemljištem, te ostalih kršenja ljudskih prava koja podliježu odgovarajućim i učinkovitim mehanizmima rješavanja sporova te da razmotri, među različitim metodama provedbe, mehanizam i odredbe koji se temelje na sankcijama kako bi se zajamčilo pravo na vlasništvo, prethodno savjetovanje i informirani pristanak; poziva Komisiju da takve odredbe uvrsti i u već sklopljene sporazume o slobodnoj trgovini na temelju klauzula o reviziji, a posebno radi djelotvorne provedbe obveza preuzetih Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama; ističe važnost praćenja tih odredbi i potrebu da se bez odgode započne postupak savjetovanja vlade u slučaju da se trgovinski partneri ne pridržavaju tih pravila, te da se pokrenu postojeći provedbeni mehanizmi kao što je mehanizam za rješavanje sporova uspostavljen u okviru poglavlja o trgovini i održivom razvoju;

92.  poziva Komisiju da u sve sporazume EU-a o trgovini i ulaganjima uključi ambiciozne odredbe o šumama; naglašava da te odredbe trebaju biti obvezujuće i provedive s pomoću djelotvornih mehanizama praćenja i sankcioniranja, kojima se pojedincima i zajednicama, izvan ili unutar EU-a, omogućuje traženje pravne zaštite,

93.  naglašava da bi korupcija povezana s nezakonitom sječom trebala biti obuhvaćena trgovinskom politikom EU-a; potiče Komisiju da u svoje sporazume o slobodnoj trgovini uključi antikorupcijske odredbe o nezakonitoj sječi koje su izvršive i koje se moraju učinkovito i u cijelosti provesti;

94.  potiče Komisiju da u područje primjene provedivih antikorupcijskih odredaba u sporazumima o slobodnoj trgovini uvrsti nezakonite šumarske prakse, kao što su preniske cijene drva u davanju koncesija, sječa zaštićenih stabala od strane komercijalnih društava, krijumčarenje šumskih proizvoda preko granice, nezakonita sječa i prerada šumskih sirovina bez dozvole;

95.  napominje da Uredba o općem sustavu povlastica (OSP) još uvijek ima ograničeno područje primjene u pogledu odgovornog upravljanja šumskim resursima i njihove zaštite; poziva Komisiju da radi jamčenja zaštite šuma u partnerskim zemljama osigura da se konvencije koje se odnose na šume na odgovarajući način prate unutar programa OSP i OSP+, među ostalim i od strane organizacija civilnog društva, uključujući mogućnost uspostave mehanizma za podnošenje pritužbi, čime bi se omogućilo da se pritužbe zainteresiranih strana propisno razmatraju; naglašava da se tim mehanizmom moraju posebno razmotriti prava autohtonih naroda i zajednica koje ovise o šumama te prava dodijeljena na temelju Konvencije C169 Međunarodne organizacije rada o autohtonim i plemenskim narodima, ako je primjenjivo;

96.  podsjeća na važnost primjerenog pristupa pravosuđu, pravnim sredstvima i učinkovitoj zaštiti za zviždače u zemljama koje izvoze prirodne resurse kako bi se osigurala učinkovitost zakona ili inicijativa;

o
o   o

97.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 295, 12.11.2010., str. 23.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0098.
(3) SL C 215, 19.6.2018., str. 125.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0330.
(5) Nellemann, C. (glavni urednik); Henriksen, R., Kreilhuber, A., Stewart, D., Kotsovou, M., Raxter, P., Mrema, E. i Barrat, S. (urednici) The Rise of Environmental Crime – A Growing Threat to Natural Resources, Peace, Development And Security, A UNEP-INTERPOL Rapid Response Assessment, Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša i Norveški centar za globalne analize (centar za brzi odgovor RHIPTO), www.rhipto.org, 2016.
(6) Goodman, R.C. i Herold, M., Why Maintaining Tropical Forests is Essential and Urgent for Maintaining a Stable Climate (Zašto je održavanje tropskih šuma ključno i hitno za održavanje stabilne klime), Radni dokument 385, Centar za globalni razvoj, Washington DC, 2014.; McKinsey & Company, Pathways to a low-carbon economy (Putovi prema niskougljičnom gospodarstvu), 2009.; McKinsey & Company, Pathways to a Low-Carbon Economy: Version 2 of the Global Greenhouse Gas Abatement Cost Curve (Putovi prema niskougljičnom gospodarstvu: verzija 2. krivulje troškova smanjenja emisija stakleničkih plinova), 2013.
(7) Baccini, A. i drugi, „Tropical forests are a net carbon source based on aboveground measurements of gain and loss” (Tropske šume neto su izvor ugljika na temelju površinskog mjerenja dobiti i gubitka), Science, svezak 358, broj 6360, 2017., str. 230.–234.
(8) Vidjeti https://www.iucn.org/theme/forests/our-work/forest-landscape-restoration/bonn-challenge
(9) Nellemann, C. (glavni urednik); Henriksen, R., Kreilhuber, A., Stewart, D., Kotsovou, M., Raxter, P., Mrema, E. i Barrat, S. (urednici) The Rise of Environmental Crime – A Growing Threat to Natural Resources, Peace, Development And Security, A UNEP-INTERPOL Rapid Response Assessment, Program Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša i Norveški centar za globalne analize (centar za brzi odgovor RHIPTO), www.rhipto.org, 2016.
(10) SL C 215, 19.6.2018., str. 125.
(11) http://ec.europa.eu/environment/forests/pdf/feasibility_study_deforestation_kh0418199enn_main_report.pdf
(12) U izvješću o dopuštanju kriminala Agencije za istrage o kaznenim djelima protiv okoliša (EIA) i indonezijske mreže za praćenje šuma (Jaringan Pemantau Independen Kehutanan/JPIK) iz 2014. navedeno je da su određena društva s dozvolama izdanim u sklopu sustava TLAS uključena u takozvano „pranje drva” miješanjem drva nezakonitog podrijetla s drvom zakonitog podrijetla. Danas se to drvo može potencijalno izvesti u EU kao drvo s dozvolom FLEGT. Dostupno na stranici: http://www.wri.org/blog/2018/01/indonesia-has-carrot-end-illegal-logging-now-it-needs-stick; primarni izvor: https://eia-international.org/wp-content/uploads/Permitting-Crime.pdf
(13) Slučaj iz Nepala koji je predstavila organizacija ClientEarth, dostupno na stranici https://www.clientearth.org/what-can-we-learn-from-community-forests-in-nepal/
(14) Niz izvješća o trendovima povezanima sa šumama: Consumer Goods and Deforestation: An Analysis of the Extent and Nature of Illegality in Forest Conversion for Agriculture and Timber Plantations (Potrošačka roba i krčenje šuma: analiza razmjera i prirode nezakonitosti u prenamjeni šuma za poljoprivredu i šumske plantaže), 2014.
(15) SL C 215, 19.6.2018., str. 125.
(16) Baccini, A. i drugi, „Tropical forests are a net carbon source based on aboveground measurements of gain and loss” (Tropske šume neto su izvor ugljika na temelju površinskog mjerenja dobiti i gubitka), Science, svezak 358, broj 6360, 2017., str. 230.–234., http://science.sciencemag.org/content/early/2017/09/27/science.aam5962
(17) Baccini, A. i drugi, citirani rad
(18) SL L 328, 6.12.2008., str. 28.

Pravna napomena