Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 12. rujna 2018. - StrasbourgZavršno izdanje
Nominalne količine za stavljanje na tržište Unije jednom destiliranog shochua ***I
 Izmjena Memoranduma o suradnji NAT-I-9406 između SAD-a i EU-a (uvođenje sustava za upravljanje zračnim prometom) ***
 Sporazum o zračnom prometu između Kanade i EU-a (pristupanje Hrvatske) ***
 Autorska prava na jedinstvenom digitalnom tržištu ***I
 Kontrole gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije ***I
 Suzbijanje pranja novca sredstvima kaznenog prava ***I
 Stanje u Mađarskoj
 Sustavi autonomnog oružja
 Stanje odnosa između EU-a i SAD-a
 Stanje odnosa između EU-a i Kine

Nominalne količine za stavljanje na tržište Unije jednom destiliranog shochua ***I
PDF 125kWORD 44k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 110/2008 u pogledu nominalnih količina za stavljanje na tržište Unije jednom destiliranog shochua proizvedenog u kotlu za destilaciju i punjenog u boce u Japanu (COM(2018)0199 – C8-0156/2018 – 2018/0097(COD))
P8_TA(2018)0334A8-0255/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0199),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0156/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 10. srpnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0255/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. rujna 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 110/2008 u pogledu nominalnih količina za stavljanje na tržište Unije jednom destiliranog shochua proizvedenog u kotlu za destilaciju i punjenog u boce u Japanu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1670.)

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.


Izmjena Memoranduma o suradnji NAT-I-9406 između SAD-a i EU-a (uvođenje sustava za upravljanje zračnim prometom) ***
PDF 116kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o nacrtu odluke Vijeća o donošenju, u ime Unije, izmjene 1. Memoranduma o suradnji NAT-I-9406 između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije (05800/2018 – C8-0122/2018 – 2018/0009(NLE))
P8_TA(2018)0335A8-0214/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (05800/2018),

–  uzimajući u obzir izmjenu 1. Memoranduma o suradnji NAT-I-9406 između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije (14031/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 100. stavkom 2., člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0122/2018),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0214/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Sjedinjenih Američkih Država;


Sporazum o zračnom prometu između Kanade i EU-a (pristupanje Hrvatske) ***
PDF 116kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola o izmjeni Sporazuma o zračnom prometu između Kanade i Europske zajednice te njezinih država članica kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (12256/2014 – C8-0080/2017 – 2014/0023(NLE))
P8_TA(2018)0336A8-0256/2018

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (12256/2014),

–  uzimajući u obzir Protokol o izmjeni Sporazuma o zračnom prometu između Kanade i Europske zajednice te njezinih država članica kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (12255/2014),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 100. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0080/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za promet i turizam (A8-0256/2018),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kanade.


Autorska prava na jedinstvenom digitalnom tržištu ***I
PDF 302kWORD 101k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 12. rujna 2018. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2016)0593 – C8-0383/2016 – 2016/0280(COD))(1)
P8_TA(2018)0337A8-0245/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
2.  Direktivama koje su donesene u području autorskog i srodnih prava osigurava se visoka razina zaštite nositelja prava i stvara okvir u kojem se mogu iskorištavati djela i drugi zaštićeni sadržaji. Tim se usklađenim pravnim okvirom pridonosi dobrom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Njime se potiču inovacije, kreativnost, ulaganja i proizvodnja novog sadržaja, među ostalim i u digitalnom okruženju. Zaštitom koja se osigurava tim pravnim okvirom pridonosi se i cilju Unije koji se odnosi na poštovanje i promicanje kulturne raznolikosti stavljajući istodobno u prvi plan europsko zajedničko kulturno nasljeđe. Člankom 167. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se od Unije da u svojem djelovanju vodi računa o kulturnim aspektima.
2.  Direktivama koje su donesene u području autorskog i srodnih prava daje se doprinos funkcioniranju unutarnjeg tržišta, osigurava visoka razina zaštite nositelja prava, olakšava stjecanje prava i stvara okvir u kojem se mogu iskorištavati djela i drugi zaštićeni sadržaji. Tim se usklađenim pravnim okvirom pridonosi dobrom funkcioniranju istinski integriranog unutarnjeg tržišta. Njime se potiču inovacije, kreativnost, ulaganja i proizvodnja novog sadržaja, među ostalim i u digitalnom okruženju, kako bi se izbjegla rascjepkanost unutarnjeg tržišta. Zaštitom koja se osigurava tim pravnim okvirom pridonosi se i cilju Unije koji se odnosi na poštovanje i promicanje kulturne raznolikosti stavljajući istodobno u prvi plan europsko zajedničko kulturno nasljeđe. Člankom 167. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se od Unije da u svojem djelovanju vodi računa o kulturnim aspektima.
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
3.  Zbog brzog tehnološkog razvoja i dalje se mijenja način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja djela i drugih sadržaja. Javljaju se novi poslovni modeli i novi dionici. Ciljevi i načela utvrđeni u okviru Unije o autorskim pravima i dalje su čvrsti. Međutim, još uvijek postoji pravna nesigurnost nositelja prava i korisnika u pogledu određenih načina uporabe djela i drugih sadržaja u digitalnom okruženju, uključujući prekograničnu uporabu. Kako je navedeno u Komunikaciji Komisije pod nazivom „Ususret modernom europskom okviru za autorska prava”26, okvir Unije o autorskim pravima mora se u određenim područjima prilagoditi i dopuniti. Ovom Direktivom propisuju se pravila za prilagodbu određenih iznimaka i ograničenja digitalnim i prekograničnim okruženjima te mjere za olakšavanje određenih praksi licenciranja u pogledu širenja nedostupnih dijela i internetske dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev u cilju osiguranja šireg pristupa sadržaju. Kako bi se moglo stvoriti tržište za autorska prava koje dobro funkcionira, trebalo bi uspostaviti i pravila o pravima u pogledu publikacija, o tome kako pružatelji internetskih usluga pohranjivanja i davanja pristupa sadržajima koje su učitali korisnici mogu upotrebljavati djela i druge sadržaje i o transparentnosti ugovora autorâ i izvođačâ.
3.  Zbog brzog tehnološkog razvoja i dalje se mijenja način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja djela i drugih sadržaja pa relevantno zakonodavno mora biti prikladno i s obzirom na razvoj situacije u budućnosti kako se ne bi ograničavao tehnološki razvoj. Javljaju se novi poslovni modeli i novi dionici. Ciljevi i načela utvrđeni u okviru Unije o autorskim pravima i dalje su čvrsti. Međutim, još uvijek postoji pravna nesigurnost nositelja prava i korisnika u pogledu određenih načina uporabe djela i drugih sadržaja u digitalnom okruženju, uključujući prekograničnu uporabu. Kako je navedeno u Komunikaciji Komisije pod nazivom „Ususret modernom europskom okviru za autorska prava”26, okvir Unije o autorskim pravima mora se u određenim područjima prilagoditi i dopuniti. Ovom Direktivom propisuju se pravila za prilagodbu određenih iznimaka i ograničenja digitalnim i prekograničnim okruženjima te mjere za olakšavanje određenih praksi licenciranja u pogledu širenja nedostupnih dijela i internetske dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev u cilju osiguranja šireg pristupa sadržaju. Kako bi se moglo stvoriti pravedno tržište za autorska prava koje dobro funkcionira, trebalo bi uspostaviti i pravila o provedbi i poštovanju upotrebe djela i drugog sadržaja na platformama pružatelja internetskih usluga i o transparentnosti ugovora autorâ i izvođačâ te o računovodstvu povezanom s korištenjem zaštićenih djela u skladu s tim ugovorima.
__________________
__________________
26 COM(2015)0626 završna verzija.
26 COM(2015)0626.
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.
4.  Ova Direktiva temelji se na pravilima propisanima u direktivama koje su trenutačno na snazi u tom području i dopunjuje ih. To su posebno Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća27, Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća28, Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća29, Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća30, Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća31 i Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća32.
4.  Ova Direktiva temelji se na pravilima propisanima u direktivama koje su trenutačno na snazi u tom području i dopunjuje ih. To su posebno Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća27, Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća27a, Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća28, Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća29, Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća30, Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća31 i Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća32.
_________________
_________________
27 Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27.3.1996., str. 20.).
27 Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27.3.1996., str. 20.).
27a Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine („Direktiva o elektroničkoj trgovini“) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.);
28 Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).
28 Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).
29 Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (SL L 376, 27.12.2006., str. 28.).
29 Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (SL L 376, 27.12.2006., str. 28.).
30 Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (SL L 111, 5.5.2009., str. 16.).
30 Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (SL L 111, 5.5.2009., str. 16.).
31 Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27.10.2012., str. 5.).
31 Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27.10.2012., str. 5.).
32 Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014., str. 72.).
32 Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014., str. 72.).
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.
5.  U područjima istraživanja, obrazovanja i očuvanja kulturne baštine, digitalnim tehnologijama omogućuju se nove vrste uporabe koje nisu jasno obuhvaćene postojećim pravilima Unije o iznimkama i ograničenjima. Nadalje, izborna priroda iznimaka i ograničenja predviđenih u direktivama 2001/29/EZ, 96/9/EZ i 2009/24/EZ u tim područjima može negativno utjecati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. To je posebno relevantno u pogledu prekograničnih uporaba koje postaju sve važnije u digitalnom okruženju. Stoga bi u svjetlu tih novih uporaba trebalo ponovno ocijeniti postojeće iznimke i ograničenja u zakonodavstvu Unije koje su relevantne za znanstveno istraživanje, nastavu i očuvanje kulturne baštine. Trebalo bi uvesti obvezne iznimke ili ograničenja za uporabe tehnologija rudarenja teksta i podataka u području znanstvenog istraživanja, za davanje primjera u nastavi u digitalnom okruženju i za očuvanje kulturne baštine. Iznimke i ograničenja iz postojećeg zakonodavstva Unije trebale bi se i dalje primjenjivati na uporabe koje nisu obuhvaćene iznimkama i ograničenjima predviđenima ovom Direktivom. Trebalo bi prilagoditi direktive 96/9/EZ i 2001/29/EZ.
5.  U područjima istraživanja, inovacija, obrazovanja i očuvanja kulturne baštine, digitalnim tehnologijama omogućuju se nove vrste uporabe koje nisu jasno obuhvaćene postojećim pravilima Unije o iznimkama i ograničenjima. Nadalje, izborna priroda iznimaka i ograničenja predviđenih u direktivama 2001/29/EZ, 96/9/EZ i 2009/24/EZ u tim područjima može negativno utjecati na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. To je posebno relevantno u pogledu prekograničnih uporaba koje postaju sve važnije u digitalnom okruženju. Stoga bi u svjetlu tih novih uporaba trebalo ponovno ocijeniti postojeće iznimke i ograničenja u zakonodavstvu Unije koje su relevantne za inovacije, znanstveno istraživanje, nastavu i očuvanje kulturne baštine. Trebalo bi uvesti obvezne iznimke ili ograničenja za uporabe tehnologija rudarenja teksta i podataka u području inovacija, znanstvenog istraživanja, za davanje primjera u nastavi u digitalnom okruženju i za očuvanje kulturne baštine. Iznimke i ograničenja iz postojećeg zakonodavstva Unije trebale bi se i dalje primjenjivati na uporabe koje nisu obuhvaćene iznimkama i ograničenjima predviđenima ovom Direktivom. Stoga bi postojeće iznimke koje dobro funkcioniraju u tim područjima i dalje trebale biti dopuštene u državama članicama sve dok se njima ne ograničava područje primjene iznimki i ograničenja iz ove Direktive. Trebalo bi prilagoditi direktive 96/9/EZ i 2001/29/EZ.
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.
6.  Iznimkama i ograničenjima utvrđenima u ovoj Direktivi nastoji se ostvariti pravična ravnoteža između prava i interesa autora i ostalih nositelja prava, s jedne strane, i korisnika, s druge strane. One se mogu primjenjivati samo u određenim posebnim slučajevima koji nisu u suprotnosti s uobičajenim iskorištavanjem djela ili drugih sadržaja i kojima se nerazumno ne dovode u pitanje zakoniti interesi nositelja prava.
(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 8.
8.  Novim tehnologijama omogućuje se automatizirana računalna analiza informacija u digitalnom obliku, na primjer teksta, zvuka, slika ili podataka, koji se općenito nazivaju rudarenje teksta i podataka. Tim tehnologijama omogućuje se istraživačima da obrađuju velike količine informacija za stjecanje novog znanja i otkrivanje novih trendova. Dok su tehnologije rudarenja teksta i podataka raširene u digitalnom gospodarstvu, opće je priznato da od rudarenja teksta i podataka posebno može imati koristi istraživačka zajednica i da se time potiču inovacije. Međutim, istraživačke organizacije u Uniji, kao što su sveučilišta i istraživački zavodi, suočavaju se s pravnom nesigurnošću u pogledu mjere do koje mogu obavljati rudarenje teksta i podataka sadržaja. U određenim slučajevima rudarenje teksta i podataka može uključivati radnje zaštićene autorskim pravom i/ili sui generis pravom baza podataka, posebno reprodukciju djela ili drugih sadržaja i/ili izvlačenje sadržaja iz baze podataka. Kada se ne primjenjuje iznimka ili ograničenje, nositelji prava trebali bi dati odobrenje za poduzimanje takvih radnji. Rudarenje teksta i podataka može se obavljati i u pogledu samih činjenica ili podataka koji nisu zaštićeni autorskim pravom i u takvim slučajevima odobrenje ne bi bilo potrebno.
8.  Novim tehnologijama omogućuje se automatizirana računalna analiza informacija u digitalnom obliku, na primjer teksta, zvuka, slika ili podataka, koji se općenito nazivaju rudarenje teksta i podataka. Rudarenjem teksta i podataka omogućuje se čitanje i analiza velikih količina digitalno pohranjenih informacija za stjecanje novog znanja i otkrivanje novih trendova. Dok su tehnologije rudarenja teksta i podataka raširene u digitalnom gospodarstvu, opće je priznato da od rudarenja teksta i podataka posebno može imati koristi istraživačka zajednica i da se time potiču inovacije. Međutim, istraživačke organizacije u Uniji, kao što su sveučilišta i istraživački zavodi, suočavaju se s pravnom nesigurnošću u pogledu mjere do koje mogu obavljati rudarenje teksta i podataka sadržaja. U određenim slučajevima rudarenje teksta i podataka može uključivati radnje zaštićene autorskim pravom i/ili sui generis pravom baza podataka, posebno reprodukciju djela ili drugih sadržaja i/ili izvlačenje sadržaja iz baze podataka. Kada se ne primjenjuje iznimka ili ograničenje, nositelji prava trebali bi dati odobrenje za poduzimanje takvih radnji. Rudarenje teksta i podataka može se obavljati i u pogledu samih činjenica ili podataka koji nisu zaštićeni autorskim pravom i u takvim slučajevima odobrenje nije potrebno.
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 8.a (nova)
(8.a)  Kako bi se omogućilo rudarenje teksta i podataka prvo je u većini slučajeva potrebno pristupiti informacijama, a zatim ih reproducirati. Obično se informacija može obraditi rudarenjem teksta i podataka tek nakon što je normalizirana. Kada postoji zakonit pristup informacijama, tek prilikom normalizacije tih informacija dolazi do korištenja zaštićenog autorskim pravima jer to dovodi do reprodukcije mijenjanjem oblika informacija ili izvlačenjem informacija iz baze podataka u oblik koji se može podvrgnuti rudarenju teksta i podataka. Postupak u vezi s autorskim pravima u kontekstu korištenja tehnologije rudarenja teksta i podataka stoga nije sam postupak rudarenja teksta i podataka koji se sastoji od čitanja i analize digitalno pohranjenih normaliziranih informacija, već postupak pristupanja i postupak normaliziranja informacija kojim se omogućuje automatizirana računalna analiza, ako taj proces uključuje izvlačenje iz baze podataka ili reproduciranje. Trebalo bi smatrati da se iznimke za rudarenje teksta i podataka iz ove Direktive odnose na postupke u vezi s autorskim pravima neophodne za rudarenje teksta i podataka. Ako postojeće zakonodavstvo o autorskom pravu nije mjerodavno za uporabe rudarenja teksta i podataka, ova Direktiva na te uporabe ne bi smjela utjecati.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 10.
10.  Ta pravna sigurnost trebala bi se ukloniti predviđanjem obvezne iznimke za pravo reprodukcije i za pravo na sprečavanje izvlačenja iz baze podataka. Novom iznimkom ne bi se trebala dovoditi u pitanje postojeća obvezna iznimka o privremenim radnjama reproduciranja iz članka 5. stavka 1. Direktive 2001/29 koja bi se trebala nastaviti primjenjivati na tehnologije rudarenja teksta i podataka koje ne uključuju umnožavanje koje premašuje opseg te iznimke. Iznimke bi se trebale primjenjivati i na istraživačke organizacije kada sudjeluju u javno-privatnim partnerstvima.
10.  Ta pravna nesigurnost trebala bi se ukloniti predviđanjem obvezne iznimke za istraživačke organizacije za pravo reprodukcije i za pravo na sprečavanje izvlačenja iz baze podataka. Novom iznimkom ne bi se trebala dovoditi u pitanje postojeća obvezna iznimka o privremenim radnjama reproduciranja iz članka 5. stavka 1. Direktive 2001/29/EZ koja bi se trebala nastaviti primjenjivati na tehnologije rudarenja teksta i podataka koje ne uključuju umnožavanje koje premašuje opseg te iznimke. Iznimka za rudarenje teksta i podataka trebala bi se odnositi i na obrazovne ustanove i ustanove kulturne baštine koje provode znanstvena istraživanja pod uvjetom da rezultati istraživanja nisu u korist poduzeća koje ima odlučujući utjecaj posebno na te organizacije. U slučaju da se istraživanje provodi u okviru javno-privatnog partnerstva poduzeće koje sudjeluje u javno-privatnom partnerstvu također bi trebalo imati zakonit pristup djelima i drugim sadržajima. Reprodukcije i izvlačenja za potrebe obavljanja rudarenja teksta i podataka trebalo bi sigurno pohraniti na način kojim se jamči korištenje kopija isključivo za potrebe znanstvenog istraživanja.
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 13.a (nova)
(13.a)  Kako bi se potaknulo istraživanje i u privatnom sektoru, države članice trebale bi moći uvesti iznimku koja nadilazi obveznu iznimku pod uvjetom da nositelji prava nisu izričito rezervirali korištenje djela i drugih sadržaja iz te iznimke, između ostalog i sredstvima za strojno čitanje.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.
15.  Iako se programi za učenje na daljinu i prekogranično obrazovanje većinom razvijaju na razini visokog obrazovanja, digitalni alati i resursi sve se više upotrebljavaju na svim obrazovnim razinama, posebno za poboljšanje i obogaćivanje iskustva učenja. Iznimke ili ograničenja predviđeni u ovoj Direktivi trebali bi se stoga primjenjivati na sve obrazovne ustanove u sustavima osnovnog, srednjeg, strukovnog i visokog obrazovanja ako one obavljaju svoje nastavne djelatnosti u nekomercijalne svrhe. Ustrojstvena struktura i sredstva za financiranje obrazovne ustanove nisu odlučujući čimbenici za utvrđivanje nekomercijalne prirode aktivnosti.
15.  Iako se programi za učenje na daljinu i prekogranično obrazovanje većinom razvijaju na razini visokog obrazovanja, digitalni alati i resursi sve se više upotrebljavaju na svim obrazovnim razinama, posebno za poboljšanje i obogaćivanje iskustva učenja. Iznimke ili ograničenja predviđeni u ovoj Direktivi trebali bi se stoga primjenjivati na sve obrazovne ustanove u sustavima osnovnog, srednjeg, strukovnog i visokog obrazovanja ako one obavljaju svoje nastavne djelatnosti u nekomercijalne svrhe. Ustrojstvena struktura i sredstva za financiranje obrazovne ustanove nisu odlučujući čimbenici za utvrđivanje nekomercijalne prirode aktivnosti. Ako se institucije kulturne baštine bave i obrazovnom djelatnošću i ako su uključene u nastavne aktivnosti, države članice trebale bi biti u mogućnosti te institucije u okviru ove iznimke smatrati obrazovnim ustanovama kad je riječ o nastavnim aktivnostima.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 16.
16.  Iznimkama ili ograničenjima trebale bi biti obuhvaćene digitalne uporabe djela i drugih sadržaja kao što su korištenje dijelova ili izvadaka iz djela za podupiranje, obogaćivanje ili nadopunjavanje nastave, uključujući povezanih nastavnih aktivnosti. Djela ili drugi sadržaji obuhvaćeni iznimkom ili ograničenjem trebali bi se upotrebljavati samo u kontekstu nastave i nastavnih aktivnosti koje se obavljaju u okviru obrazovnih ustanova, uključujući za vrijeme ispita, te biti ograničeni na ono što je nužno za potrebe obavljanja tih aktivnosti. Iznimkom ili ograničenjem trebale bi biti obuhvaćene obje uporabe s pomoću digitalnih sredstava u učionici i internetske uporabe preko sigurne elektroničke mreže obrazovne ustanove kojoj je pristup zaštićen postupcima autentifikacije. Trebalo bi smatrati da su iznimkom ili ograničenjem obuhvaćene posebne potrebe za pristupom osoba s invaliditetom u kontekstu davanja primjera u nastavi.
16.  Iznimkama ili ograničenjima trebale bi biti obuhvaćene digitalne uporabe djela i drugih sadržaja za podupiranje, obogaćivanje ili nadopunjavanje nastave, uključujući povezanih nastavnih aktivnosti. Iznimke ili ograničenja uporabe trebalo bi dopuštati sve dok se pri uporabi djela ili drugog sadržaja navodi izvor, što podrazumijeva i ime autora, osim ako to iz praktičnih razloga nije moguće. Djela ili drugi sadržaji obuhvaćeni iznimkom ili ograničenjem trebali bi se upotrebljavati samo u kontekstu nastave i nastavnih aktivnosti koje se obavljaju u okviru obrazovnih ustanova, uključujući za vrijeme ispita, te biti ograničeni na ono što je nužno za potrebe obavljanja tih aktivnosti. Iznimkom ili ograničenjem trebale bi biti obuhvaćene obje uporabe s pomoću digitalnih sredstava ako se nastava odvija fizički, uključujući ako se odvija izvan prostorija obrazovne ustanove, na primjer u knjižnicama ili institucijama kulturne baštine, sve dok je za uporabu odgovorna obrazovna ustanova, i internetske uporabe preko sigurnog elektroničkog okruženja obrazovne ustanove kojoj je pristup zaštićen postupcima autentifikacije. Trebalo bi smatrati da su iznimkom ili ograničenjem obuhvaćene posebne potrebe za pristupom osoba s invaliditetom u kontekstu davanja primjera u nastavi.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 16.a (nova)
(16.a)  Trebalo bi smatrati da sigurno elektroničko okruženje znači digitalno okruženje za poučavanje i učenje kojem je pristup odgovarajućim postupkom autentifikacije ograničen na nastavno osoblje obrazovne ustanove i na učenike ili studente upisane u studijski program.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 17.
17.  U cilju olakšavanja korištenja djela i drugih sadržaja u obrazovne svrhe u nizu država članica uspostavljeni su različiti mehanizmi utemeljeni na provedbi iznimke predviđene u Direktivi 2001/29/EZ ili na ugovorima o licenciranju kojima su obuhvaćene daljnje uporabe. Takvi su mehanizmi obično razvijeni uzimajući u obzir potrebe obrazovnih ustanova i različite razine obrazovanja. Dok je nužno uskladiti opseg nove obvezne iznimke ili ograničenja u pogledu digitalnih uporaba i prekograničnih nastavnih aktivnosti, načini provedbe mogu se razlikovati među državama članicama ako se njima ne ugrožava učinkovita primjena iznimke ili ograničenja ili prekogranične uporabe. Time bi se državama članicama trebala omogućiti nadogradnja na temelju postojećih mehanizama uspostavljenih na nacionalnoj razini. Države članice posebno bi mogle odlučiti da će primjena iznimke ili ograničenja ovisiti, u potpunosti ili djelomično, o dostupnosti odgovarajućih licencija kojima su obuhvaćene barem jednake uporabe kao one dopuštene u okviru iznimke. Tim bi se mehanizmom, na primjer, omogućilo davanje prednosti licencijama za materijale koji su u prvom redu namijenjeni za obrazovno tržište. Kako se takvim mehanizmom ne bi uzrokovala pravna nesigurnost ili administrativno opterećenje obrazovnih ustanova, države članice koje prihvaćaju taj pristup trebale bi poduzeti konkretne mjere kako bi osigurale da su sustavi licenciranja kojima se dopušta digitalna uporaba djela ili drugih sadržaja za potrebe davanja primjera u nastavi lako dostupni te da su obrazovne ustanove svjesne postojanja takvih sustava licenciranja.
17.  U cilju olakšavanja korištenja djela i drugih sadržaja u obrazovne svrhe u nizu država članica uspostavljeni su različiti mehanizmi utemeljeni na provedbi iznimke predviđene u Direktivi 2001/29/EZ ili na ugovorima o licenciranju kojima su obuhvaćene daljnje uporabe. Takvi su mehanizmi obično razvijeni uzimajući u obzir potrebe obrazovnih ustanova i različite razine obrazovanja. Dok je nužno uskladiti opseg nove obvezne iznimke ili ograničenja u pogledu digitalnih uporaba i prekograničnih nastavnih aktivnosti, načini provedbe mogu se razlikovati među državama članicama ako se njima ne ugrožava učinkovita primjena iznimke ili ograničenja ili prekogranične uporabe. Time bi se državama članicama trebala omogućiti nadogradnja na temelju postojećih mehanizama uspostavljenih na nacionalnoj razini. Države članice posebno bi mogle odlučiti da će primjena iznimke ili ograničenja ovisiti, u potpunosti ili djelomično, o dostupnosti odgovarajućih licencija. Takve licencije mogu biti u obliku ugovora o kolektivnom licenciranju, proširenih ugovora o kolektivnom licenciranju i licencija o kojima se ne pregovara kolektivno kao što su „globalne licencije”, a kako bi se izbjegla obaveza obrazovnih ustanova da pregovaraju pojedinačno s nositeljima prava. Takve bi licencije trebale biti pristupačne i obuhvaćati barem jednake uporabe kao one dopuštene u okviru iznimke. Tim bi se mehanizmom, na primjer, omogućilo davanje prednosti licencijama za materijale koji su u prvom redu namijenjeni za obrazovno tržište ili za nastavu u obrazovnim ustanovama ili notne zapise. Kako se takvim mehanizmom ne bi uzrokovala pravna nesigurnost ili administrativno opterećenje obrazovnih ustanova, države članice koje prihvaćaju taj pristup trebale bi poduzeti konkretne mjere kako bi osigurale da su takvi sustavi licenciranja kojima se dopušta digitalna uporaba djela ili drugih sadržaja za potrebe davanja primjera u nastavi lako dostupni te da su obrazovne ustanove svjesne postojanja takvih sustava licenciranja. Države članice trebale bi moći uspostaviti sustave kako bi se pobrinule za pravičnu naknadu za nositelje prava za uporabe u okviru ovih iznimaka ili ograničenja. Države članice trebalo bi potaknuti na primjenu sustava koji ne stvaraju administrativno opterećenje, na primjer sustava jednokratnog plaćanja.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 17.a (nova)
(17.a)   Kako bi se zajamčila pravna sigurnost kada država članica odluči uvjetovati primjenu iznimke dostupnošću prikladnih licencija, potrebno je utvrditi uvjete pod kojima obrazovna ustanova smije koristiti zaštićena djela ili drugi sadržaj obuhvaćen tom iznimkom te kada treba djelovati u okviru sustava licenciranja.
Amandman 15
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 18.
18.  Za očuvanje će možda biti potrebno reproducirati djelo ili drugi sadržaj iz zbirke institucije kulturne baštine za što će trebati odobrenje relevantnih nositelja prava. Institucije kulturne baštine čuvaju svoje zbirke za buduće generacije. Digitalne tehnologije nude nove načine očuvanja baštine sadržane u tim zbirkama te stvaraju nove izazove. S obzirom na te nove izazove, nužno je prilagoditi postojeći pravni okvir osiguravanjem obvezne iznimke za pravo reprodukcije kako bi se omogućile radnje očuvanja.
18.  Za očuvanje djela ili drugog sadržaja iz zbirke institucije kulturne baštine možda će ga biti potrebno reproducirati, za što će trebati odobrenje relevantnih nositelja prava. Institucije kulturne baštine čuvaju svoje zbirke za buduće generacije. Digitalne tehnologije nude nove načine očuvanja baštine sadržane u tim zbirkama te stvaraju nove izazove. S obzirom na te nove izazove, nužno je prilagoditi postojeći pravni okvir osiguravanjem obvezne iznimke za pravo reprodukcije kako bi se omogućile radnje očuvanja u tim institucijama.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 19.
19.  Različitim pristupima država članica radnjama očuvanja koje obavljaju institucije kulturne baštine onemogućuje se prekogranična suradnja i razmjena sredstava za očuvanje među institucijama kulturne baštine na unutarnjem tržištu, što dovodi do neučinkovite uporabe resursa.
19.  Različitim pristupima država članica radnjama reprodukcije radi očuvanja onemogućuje se prekogranična suradnja, razmjena sredstava za očuvanje i uspostava prekograničnih mreža za očuvanje u organizacijama na unutarnjem tržištu koje se bave očuvanjem, što dovodi do neučinkovite uporabe resursa. To može negativno utjecati na očuvanje kulturne baštine.
Amandman 17
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 20.
20.  Stoga bi države članice trebale predvidjeti iznimku kako bi se institucijama kulturne baštine omogućilo da u svrhe očuvanja reproduciraju djela i druge sadržaje koji se trajno nalaze u njihovim zbirkama, na primjer kako bi riješile problem tehnološke zastarjelosti ili propadanja izvornih potpornih elemenata. Takvom iznimkom trebalo bi se omogućiti umnožavanje odgovarajućim alatom, sredstvom ili tehnologijom za očuvanje do potrebnog broja te u bilo kojem trenutku vijeka trajanja djela ili drugog sadržaja u mjeri u kojoj je to potrebno za umnožavanje samo u svrhe očuvanja.
20.  Stoga bi države članice trebale predvidjeti iznimku kako bi se institucijama kulturne baštine omogućilo da u svrhe očuvanja reproduciraju djela i druge sadržaje koji se trajno nalaze u njihovim zbirkama, kako bi riješile problem tehnološke zastarjelosti ili propadanja izvornih potpornih elemenata ili kako bi se djela osigurala. Takvom iznimkom trebalo bi se omogućiti umnožavanje odgovarajućim alatom, sredstvom ili tehnologijom za očuvanje, u bilo kojem formatu ili mediju, do potrebnog broja, u bilo kojem trenutku vijeka trajanja djela ili drugog sadržaja i u mjeri u kojoj je to potrebno za umnožavanje samo u svrhe očuvanja. Arhive istraživačkih organizacija ili javnih organizacija za radiodifuziju trebalo bi smatrati ustanovama kulturne baštine i one bi stoga trebale imati pravo na ovu iznimku. Države članice trebale bi u svrhu ove iznimke biti u mogućnosti zadržati odredbe da se javno dostupne galerije smatraju muzejima.
Amandman 18
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 21.
21.  Za potrebe ove Direktive, za djela i druge sadržaje trebalo bi se smatrati da su trajno dio zbirke institucije kulturne baštine kada su njihove reprodukcije u vlasništvu institucije kulturne baštine ili ih ona trajno drži, na primjer kao rezultat prijenosa vlasništva ili ugovora o licenciranju.
21.  Za potrebe ove Direktive, za djela i druge sadržaje trebalo bi se smatrati da su trajno dio zbirke institucije kulturne baštine kada su njihove reprodukcije tih djela ili drugog sadržaja u vlasništvu tih ustanova ili ih one trajno drže, na primjer kao rezultat prijenosa vlasništva, ugovora o licenciranju, pravnog depozita ili dugotrajne posudbe. Djela ili drugi sadržaj kojem ustanove kulturne baštine privremeno pristupaju putem poslužitelja treće strane ne smatraju se trajnim dijelom njihovih zbirki.
Amandman 19
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 21.a (nova)
(21.a)  Tehnološki razvoj omogućio je usluge informacijskog društva koje korisnicima omogućuju učitavanje sadržaja i njegovo stavljanje na raspolaganje u različitim oblicima i u razne svrhe, među ostalim i kako bi se ilustrirala ideja, kritika, parodija ili pastiš. Takav sadržaj može uključivati kratke izvatke iz postojećih zaštićenih djela ili drugog sadržaja koje ti korisnici mogu izmijeniti, kombinirati ili izmijeniti na neki drugi način.
Amandman 20
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 21.b (nova)
(21.b)  Unatoč određenim preklapanjima s postojećim iznimkama ili ograničenjima kao što su iznimke za citiranje i parodiju, cjelokupni sadržaj koji korisnik učita ili stavi na raspolaganje koji u razumnoj mjeri sadrži izvatke iz zaštićenih djela ili drugog sadržaja nije obuhvaćen člankom 5. Direktive 2001/29/EZ. Takve situacije stvaraju pravnu nesigurnost i za korisnike i za nositelje prava. Zbog toga je potrebno predvidjeti novu posebnu iznimku za odobrenje zakonskih oblika uporabe postojećih zaštićenih djela ili drugog sadržaja unutar sadržaja koji korisnici učitavaju ili stavljaju na raspolaganje. Ako sadržaj koji korisnik izradi ili ga stavi na raspolaganje sadrži kratku i razmjernu uporabu citata ili izvatka iz zaštićenog djela ili drugog sadržaja radi legitimne svrhe, takva uporaba trebala bi biti zaštićena iznimkom predviđenom u ovoj Direktivi. Ta bi se iznimka trebala primjenjivati samo u određenim posebnim slučajevima koji nisu u sukobu s uobičajenim korištenjem djela ili drugog sadržaja o kojem je riječ i kojima se neopravdano ne šteti zakonitim interesima nositelja prava. U svrhu procjene navedene štete bitno je razmotriti stupanj originalnosti predmetnog sadržaja, trajanje/dužinu korištenog citata ili izvatka, profesionalnu prirodu predmetnog sadržaja ili stupanj gospodarske štete, kad je to relevantno, ne dovodeći pritom u pitanje legitimno iskorištavanje prava na iznimku. Tom se iznimkom ne smiju dovoditi u pitanje moralna prava autora djela ili drugog sadržaja.
Amandman 21
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 21.c (nova)
(21.c)  Pružatelji usluga informacijskog društva obuhvaćeni područjem primjene članka 13. ove Direktive ne bi se smjeli moći pozivati na iznimku pri korištenju izvadaka iz postojećih djela predviđenu ovom Direktivom za korištenje citata ili izvadaka iz zaštićenih djela ili drugog sadržaja u sadržaju koji su korisnici tih usluga informacijskog društva učitali ili stavili na raspolaganje, a ne bi li tako smanjili područje primjene svojih obveza iz članka 13. ove Direktive.
Amandman 22
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 22.
22.  Institucijama kulturne baštine trebalo bi osigurati jasan okvir za digitalizaciju i širenje nedostupnih djela ili drugih sadržaja, među ostalim preko granica. Međutim, zbog posebnih značajki zbirki nedostupnih djela moglo bi biti vrlo teško dobiti prethodnu suglasnost pojedinačnih nositelja prava. To može biti posljedica, na primjer, starosti djela ili drugih sadržaja, njihove ograničene tržišne vrijednosti ili činjenice da nikada nisu bila namijenjena za komercijalnu uporabu. Stoga je nužno osigurati mjere kojima će se olakšati licenciranje prava u pogledu nedostupnih djela koja su dio zbirki institucija kulturne baštine i omogućiti sklapanje ugovora s prekograničnim učinkom na unutarnjem tržištu.
22.  Institucijama kulturne baštine trebalo bi osigurati jasan okvir za digitalizaciju i širenje nedostupnih djela ili drugih sadržaja, među ostalim preko granica. Međutim, zbog posebnih značajki zbirki nedostupnih djela moglo bi biti vrlo teško dobiti prethodnu suglasnost pojedinačnih nositelja prava. To može biti posljedica, na primjer, starosti djela ili drugih sadržaja, njihove ograničene tržišne vrijednosti ili činjenice da nikada nisu bila namijenjena za komercijalnu uporabu ili nisu bila komercijalno dostupna. Stoga je nužno osigurati mjere kojima će se olakšati upotreba nedostupnih djela koja su dio zbirki institucija kulturne baštine i omogućiti sklapanje ugovora s prekograničnim učinkom na unutarnjem tržištu.
Amandman 23
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 22.a (nova)
(22.a)  Više država članica već je donijelo proširene režime kolektivnog licenciranja, zakonske ovlasti ili pravne pretpostavke za olakšavanje izdavanja licencija za nedostupna djela. Međutim, s obzirom na raznovrsnost djelâ i drugog sadržaja u zbirkama ustanova za kulturnu baštinu i raznolikost praksi kolektivnog ostvarivanja prava u državama članicama i sektorima kulturne proizvodnje, te mjere možda neće dati rezultate u svim slučajevima, na primjer zato što ne postoji praksa kolektivnog ostvarivanja prava za određeni tip djela ili drugog sadržaja. U tim je slučajevima stoga potrebno dopustiti ustanovama za kulturnu baštinu da nedostupna djela iz svoje trajne zbirke stave na raspolaganje na internetu u okviru iznimke od autorskog i srodnih prava. Iako je bitno uskladiti područje primjene nove obvezne iznimke kako bi se omogućilo prekogranično korištenje nedostupnih djela, državama članicama ipak bi trebalo dopustiti upotrebu ili nastavak primjene proširenih aranžmana za kolektivno licenciranje koje su sklopile s institucijama za kulturnu baštinu na nacionalnoj razini za kategorije djela koja su trajno u zbirkama institucija za kulturnu baštinu. Nepostojanje sporazuma o uvjetima licenciranja ne bi se smjelo tumačiti kao nedostatak dostupnosti rješenja koja se temelje na licenciranju. Svaka uporaba na temelju ove iznimke trebala bi podlijegati istom izuzeću i obvezi obavješćivanja kao i uporaba dopuštena mehanizmom licenciranja. Da bi se zajamčilo da se iznimka primjenjuje samo ako su ispunjeni određeni uvjeti i da bi se pružila pravna sigurnost, države članice trebale bi, u dogovoru s nositeljima prava, organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava i organizacijama kulturne baštine, i u odgovarajućim vremenskim razmacima, odrediti za koje sektore i koje vrste radova odgovarajuća rješenja koja se temelje na licenciranju nisu dostupna, a u tom se slučaju onda primjenjuje iznimka.
Amandman 24
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 23.
23.  Unutar okvira predviđenog ovom Direktivom, države članice trebale bi imati slobodu odabrati posebnu vrstu mehanizma kojim se omogućuje proširenje licencija za nedostupna djela na prava nositelja prava koja ne zastupa organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, u skladu s njihovim pravnim tradicijama, praksama ili okolnostima. Takvi mehanizmi mogu uključivati prošireno kolektivno licenciranje i pretpostavke zastupanja.
23.  Unutar okvira predviđenog ovom Direktivom, države članice trebale bi imati slobodu odabrati posebnu vrstu mehanizma kojim se omogućuje proširenje licencija za nedostupna djela na prava nositelja prava koja ne zastupa relevantna organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, u skladu sa svojim pravnim tradicijama, praksama ili okolnostima. Takvi mehanizmi mogu uključivati prošireno kolektivno licenciranje i pretpostavke zastupanja.
Amandman 25
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 24.
24.  Za potrebe tih mehanizama licenciranja, važno je da postoji čvrst sustav kolektivnog ostvarivanja prava koji dobro funkcionira. Taj sustav uključuje posebno pravila o dobrom upravljanju, transparentnosti i izvješćivanju te redovitu, pozornu i točnu distribuciju i plaćanje dugovanih iznosa pojedinim nositeljima prava, kako je predviđeno u Direktivi 2014/26/EU. Dodatne odgovarajuće zaštitne mjere trebale bi biti dostupne svim nositeljima prava kojima bi trebalo dati priliku da isključe primjenu takvih mehanizama na njihova djela ili druge sadržaje. Uvjeti povezani s tim mehanizmima ne bi trebali utjecati na njihovu relevantnost za institucije kulturne baštine u praksi.
24.  Za potrebe tih mehanizama licenciranja, važno je da postoji čvrst sustav kolektivnog ostvarivanja prava koji dobro funkcionira i koji potiču države članice. Taj sustav uključuje posebno pravila o dobrom upravljanju, transparentnosti i izvješćivanju te redovitu, pozornu i točnu distribuciju i plaćanje dugovanih iznosa pojedinim nositeljima prava, kako je predviđeno u Direktivi 2014/26/EU. Dodatne odgovarajuće zaštitne mjere trebale bi biti dostupne svim nositeljima prava kojima bi trebalo dati priliku da isključe primjenu takvih mehanizama licenciranja ili takvih iznimki na svoja djela ili druge sadržaje. Uvjeti povezani s tim mehanizmima ne bi trebali utjecati na njihovu relevantnost za institucije kulturne baštine u praksi.
Amandman 26
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 25.
25.  S obzirom na različitost djela i drugih sadržaja u zbirkama institucija kulturne baštine, važno je da su dostupni mehanizmi licenciranja uvedeni ovom Direktivom i da se mogu upotrebljavati u praksi za različite vrste djela i drugih sadržaja, uključujući fotografije, zvučne snimke i audiovizualna djela. Kako bi se uključile posebnosti različitih kategorija djela i drugih sadržaja u pogledu načina objave i distribucije i olakšavanja uporabe tih mehanizama, države članice možda će morati uspostaviti posebne zahtjeve i postupke za praktičnu primjenu tih mehanizama licenciranja. Države članice pritom bi se trebale savjetovati s nositeljima prava, korisnicima i organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava.
25.  S obzirom na različitost djela i drugih sadržaja u zbirkama institucija kulturne baštine, važno je da su dostupni mehanizmi licenciranja uvedeni ovom Direktivom i da se mogu upotrebljavati u praksi za različite vrste djela i drugih sadržaja, uključujući fotografije, zvučne snimke i audiovizualna djela. Kako bi se uključile posebnosti različitih kategorija djela i drugih sadržaja u pogledu načina objave i distribucije i olakšavanja uporabe rješenja o korištenju nedostupnih djela uvedenih ovom Direktivom, države članice možda će morati uspostaviti posebne zahtjeve i postupke za praktičnu primjenu tih mehanizama licenciranja. Države članice pritom bi se trebale savjetovati s nositeljima prava, institucijama kulturne baštine i organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava.
Amandman 27
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 26.
26.  Iz razloga međunarodnog priznavanja, mehanizmi licenciranja za digitalizaciju i širenje nedostupnih djela predviđeni ovom Direktivom ne bi se trebali primjenjivati na djela ili druge sadržaje koji su prvi put objavljeni ili, ako nisu objavljeni, koji su prvi put emitirani u trećoj zemlji ili, u slučaju kinematografskih ili audiovizualnih djela, na djela čiji proizvođač ima sjedište ili uobičajeno boravište u trećoj zemlji. Ti mehanizmi ne bi se trebali primjenjivati na djela ili druge sadržaje državljana trećih zemalja, osim kada se prvi put objavljuju ili, ako nisu objavljeni, kada se prvi put emitiraju na državnom području države članice ili, u slučaju kinematografskih ili audiovizualnih djela, na djela čiji proizvođač ima sjedište ili uobičajeno boravište u državi članici.
26.  Iz razloga međunarodnog priznavanja, mehanizmi licenciranja i iznimke za digitalizaciju i širenje nedostupnih djela predviđeni ovom Direktivom ne bi se trebali primjenjivati na djela ili druge sadržaje koji su prvi put objavljeni ili, ako nisu objavljeni, koji su prvi put emitirani u trećoj zemlji ili, u slučaju kinematografskih ili audiovizualnih djela, na djela čiji proizvođač ima sjedište ili uobičajeno boravište u trećoj zemlji. Ti mehanizmi ne bi se trebali primjenjivati na djela ili druge sadržaje državljana trećih zemalja, osim kada se prvi put objavljuju ili, ako nisu objavljeni, kada se prvi put emitiraju na državnom području države članice ili, u slučaju kinematografskih ili audiovizualnih djela, na djela čiji proizvođač ima sjedište ili uobičajeno boravište u državi članici.
Amandman 28
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 27.
27.  Budući da projekti masovne digitalizacije mogu podrazumijevati znatna ulaganja institucija kulturne baštine, licencijama dodijeljenima u okviru mehanizama predviđenih u ovoj Direktivi ne bi im trebalo onemogućiti stvaranje razumnih prihoda u cilju pokrivanja troškova licencije i troškova digitalizacije i širenja djela i drugih sadržaja obuhvaćenih licencijom.
27.  Budući da projekti masovne digitalizacije mogu podrazumijevati znatna ulaganja institucija kulturne baštine, licencijama dodijeljenima u okviru mehanizama predviđenih u ovoj Direktivi ne bi im trebalo onemogućiti pokrivanje troškova licencije i troškova digitalizacije i širenja djela i drugih sadržaja obuhvaćenih licencijom.
Amandman 29
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 28.
28.  Trebalo bi na odgovarajući način objaviti informacije o budućoj i trenutačnoj uporabi nedostupnih djela i drugih sadržaja od strane institucija kulturne baštine na temelju mehanizama licenciranja predviđenih u ovoj Direktivi i o mehanizmima koji su uspostavljeni kako bi svi nositelji prava mogli isključiti primjenu licencija na svoja djela ili druge sadržaje. To je posebno važno za prekograničnu uporabu na unutarnjem tržištu. Stoga je primjereno predvidjeti stvaranje jedinstvenog javno dostupnog internetskog portala na kojem će Unija moći objavljivati te informacije tijekom razumnog vremena prije prekogranične uporabe. U skladu s Uredbom (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo povjeravaju se određene zadaće i aktivnosti koje se financiraju njegovim vlastitim sredstvima i koje su usmjerene na olakšavanje aktivnosti nacionalnih tijela, privatnog sektora i institucija Unije i njihovo podupiranje u suzbijanju i sprečavanju povreda prava intelektualnog vlasništva. Stoga bi taj Ured trebao uspostaviti europski portal na kojem će te informacije biti dostupne i upravljati njime.
28.  Trebalo bi na odgovarajući način objaviti informacije o budućoj i trenutačnoj uporabi nedostupnih djela i drugih sadržaja od strane institucija kulturne baštine na temelju mehanizama licenciranja ili iznimki predviđenih u ovoj Direktivi i o mehanizmima koji su uspostavljeni kako bi svi nositelji prava mogli isključiti primjenu licencija ili iznimki na svoja djela ili druge sadržaje. To je posebno važno za prekograničnu uporabu na unutarnjem tržištu. Stoga je primjereno predvidjeti stvaranje jedinstvenog javno dostupnog internetskog portala na kojem će Unija moći objavljivati te informacije tijekom razumnog vremena prije prekogranične uporabe. U skladu s Uredbom (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo povjeravaju se određene zadaće i aktivnosti koje se financiraju njegovim vlastitim sredstvima i koje su usmjerene na olakšavanje aktivnosti nacionalnih tijela, privatnog sektora i institucija Unije i njihovo podupiranje u suzbijanju i sprečavanju povreda prava intelektualnog vlasništva. Stoga bi taj Ured trebao uspostaviti europski portal na kojem će te informacije biti dostupne i upravljati njime.
Amandman 30
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 28.a (nova)
(28.a)  Kako bi se zajamčilo da mehanizmi licenciranja uspostavljeni za nedostupna djela budu relevantni i da ispravno funkcioniraju, da nositelji prava budu primjereno zaštićeni tim mehanizmima, da se informacije o licencijama objavljuju na odgovarajući način te da se zajamči pravna sigurnost u pogledu reprezentativnosti organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i u pogledu kategorizacije djela, države članice trebaju poticati dijalog s dionicima u sektoru.
Amandman 31
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 30.
(30)   Kako bi se olakšalo licenciranje prava na audiovizualna djela na platformama za video na zahtjev, ovom Direktivom zahtijeva se od država članica da uspostave mehanizam za pregovore kojim se omogućuje strankama koje su voljne sklopiti ugovor da se oslone na pomoć nepristranog tijela. Tijelo bi se trebalo sastati sa strankama i pomoći u pregovorima pružanjem stručnih i vanjskih savjeta. U tom kontekstu države članice trebale bi odlučiti o uvjetima za funkcioniranje mehanizma za pregovore, uključujući o rokovima i trajanju pomoći tijekom pregovora te o tome tko snosi troškove. Države članice trebale bi osigurati da administrativno i financijsko opterećenje bude razmjerno kako bi se zajamčila učinkovitost pregovaračkog foruma.
(30)   Kako bi se olakšalo licenciranje prava na audiovizualna djela na platformama za video na zahtjev, države članice trebale bi uspostaviti mehanizam za pregovore kojim bi upravljalo postojeće ili novoosnovano tijelo te kojim se strankama koje su voljne sklopiti ugovor omogućuje da se oslone na pomoć nepristranog tijela. Sudjelovanje u tom mehanizmu za pregovore i potom u sklapanju ugovora trebali bi biti dobrovoljni. Ako su u pregovore uključene stranke iz različitih država članica, te bi se stranke prethodno trebale dogovoriti o tome koja je država članica nadležna ako se odluče osloniti na mehanizam za pregovore. To bi se tijelo trebalo sastati sa strankama i pomoći u pregovorima pružanjem stručnih, nepristranih i vanjskih savjeta. U tom kontekstu države članice trebale bi odlučiti o uvjetima za funkcioniranje mehanizma za pregovore, među ostalim o rokovima i trajanju pomoći tijekom pregovora, podjeli svih nastalih troškova te o sastavu takvih tijela. Države članice trebale bi osigurati da administrativno i financijsko opterećenje bude razmjerno kako bi se zajamčila učinkovitost pregovaračkog foruma.
Amandman 32
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 30.a (nova)
(30.a)  Očuvanje baštine Unije od ključne je važnosti i potrebno ga je ojačati za dobrobit budućih generacija. To se naročito treba postići zaštitom objavljene baštine. U tu je svrhu potrebno osnovati pravni depozit Unije kako bi se osiguralo da se sustavno prikupljaju publikacije o Uniji, kao što su pravo Unije, povijest i integracija Unije, politika Unije, demokracija u Uniji, institucionalna i parlamentarna pitanja i politike Unije, a time i registar intelektualnog vlasništva Unije te buduća objavljena baština. Takva se baština ne bi trebala očuvati samo uspostavom arhiva Unije za publikacije u kojima se obrađuju pitanja povezana s Unijom, već bi trebala biti dostupna i građanima Unije te budućim generacijama. Knjižnicu Europskog parlamenta kao knjižnicu jedine institucije Unije koja izravno predstavlja građane Unije trebalo bi proglasiti depozitarnom knjižnicom Unije. Kako se ne bi stvorilo pretjerano opterećenje za izdavače, tiskare i uvoznike, u knjižnicu Europskog parlamenta trebale bi se pohranjivati samo elektroničke publikacije kao što su e-knjige, e-stručni časopisi i e-časopisi, a knjižnica bi trebala korisnicima ponuditi publikacije koje su obuhvaćene pravnim depozitom Unije u svrhu istraživanja ili studija i pod nadzorom knjižnice Europskog parlamenta. Takve publikacije ne bi trebale biti dostupne vanjskim korisnicima na internetu.
Amandmani 33 i 137
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 31.
(31)   Slobodan i pluralistički tisak od ključne je važnosti kako bi se osigurala kvaliteta novinarstva i kako bi se građanima osigurao pristup informacijama. Njime se osigurava važan doprinos javnoj raspravi i pravilnom funkcioniranju demokratskog društva. Tijekom prelaska s tiska na digitalne medije izdavači informativnih publikacija suočavaju se s problemima u pogledu licenciranja internetske uporabe njihovih publikacija i ostvarivanja povrata na ulaganja. Budući da se izdavači informativnih publikacija ne priznaju kao nositelji prava, licenciranje i provedba u digitalnom su okruženju često složeni i neučinkoviti.
(31)   Slobodan i pluralistički tisak od ključne je važnosti kako bi se osigurala kvaliteta novinarstva i kako bi se građanima osigurao pristup informacijama. Njime se osigurava važan doprinos javnoj raspravi i pravilnom funkcioniranju demokratskog društva. Sve veća neravnoteža između snažnih platformi i izdavača informativnih publikacija, koji mogu biti i novinske agencije, već je dovela do znatnog pada raznolikosti u medijskom okružju na regionalnoj razini. Tijekom prelaska s tiska na digitalne medije izdavači informativnih publikacija i novinske agencije suočavaju se s problemima u pogledu licenciranja internetske uporabe njihovih publikacija i ostvarivanja povrata na ulaganja. Budući da se izdavači informativnih publikacija ne priznaju kao nositelji prava, licenciranje i provedba u digitalnom su okruženju često složeni i neučinkoviti.
Amandmani 34 i 138
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 32.
(32)   Treba priznati ustrojstveni i financijski doprinos izdavača u proizvodnji informativnih publikacija i dodatno ga poticati kako bi se osigurala održivost izdavačke industrije. Stoga je nužno na razini Unije osigurati usklađenu pravnu zaštitu informativnih publikacija u pogledu digitalnih uporaba. Takva zaštita trebala bi se djelotvorno zajamčiti uvođenjem, u zakonodavstvu Unije, prava povezanih s autorskim pravom za reprodukciju i stavljanje na raspolaganje javnosti informativnih publikacija za digitalne uporabe.
(32)   Treba priznati ustrojstveni i financijski doprinos izdavača u proizvodnji informativnih publikacija i dodatno ga poticati kako bi se osigurala održivost izdavačke industrije i tako zajamčila dostupnost pouzdanih informacija. Stoga je nužno da države članice na razini Unije osiguraju usklađenu pravnu zaštitu za digitalnu uporabu informativnih publikacija u Uniji. Takva zaštita trebala bi se djelotvorno zajamčiti uvođenjem u pravo Unije prava povezanih s autorskim pravom za reprodukciju i stavljanje na raspolaganje javnosti informativnih publikacija za digitalne uporabe kako bi se za takve upotrebe omogućila pravična i razmjerna naknada. Upotreba u privatne svrhe trebala bi biti iz toga isključena. Povrh toga, uvrštavanje na popis u tražilicama ne bi se trebalo smatrati pravičnom i razmjernom naknadom.
Amandman 139
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 33.
(33)  Za potrebe ove Direktive nužno je definirati pojam informativnih publikacija na način kojim su obuhvaćene samo novinske publikacije koje objavljuje pružatelj usluga za potrebe informiranja ili zabave i koje se periodično ili redovito ažuriraju na bilo kojem mediju. Takve publikacije uključivale bi, na primjer, dnevne novine, tjedne ili mjesečne časopise posvećene općim ili posebnim temama i informativne portale. Periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, ne bi trebale biti obuhvaćene zaštitom koja se ovom Direktivom dodjeljuje informativnim publikacijama. Ta se zaštita ne primjenjuje na radnje davanja poveznica koje ne čine priopćavanje javnosti.
(33)  Za potrebe ove Direktive nužno je definirati pojam informativnih publikacija na način kojim su obuhvaćene samo novinske publikacije koje objavljuje pružatelj usluga za potrebe informiranja ili zabave i koje se periodično ili redovito ažuriraju na bilo kojem mediju. Takve publikacije uključivale bi, na primjer, dnevne novine, tjedne ili mjesečne časopise posvećene općim ili posebnim temama i informativne portale. Periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, ne bi trebale biti obuhvaćene zaštitom koja se ovom Direktivom dodjeljuje informativnim publikacijama. Ta se zaštita ne primjenjuje na radnje davanja poveznica. Zaštita se ne primjenjuje ni na činjenične informacije koje se u novinarskim člancima navode iz informativnih publikacija te stoga ona neće sprečavati nikoga u navođenju takvih činjeničnih informacija.
Amandmani 36 i 140
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 34.
(34)   Prava dodijeljena izdavačima informativnih publikacija u skladu s ovom Direktivom trebala bi, u pogledu digitalne uporabe, imati isto područje primjene kao prava na reprodukciju i prava stavljanja na raspolaganje javnosti predviđena Direktivom 2001/29/EZ. Na njih bi se trebale primjenjivati i jednake odredbe o iznimkama i ograničenjima koje se primjenjuju na prava predviđena u Direktivi 2001/29/EZ, uključujući iznimku za doslovno navođenje u svrhe kao što su kritika ili osvrt propisane u članku 5. stavku 3. točki (d) te Direktive.
(34)   Prava dodijeljena izdavačima informativnih publikacija u skladu s ovom Direktivom trebala bi, u pogledu digitalne uporabe, imati isto područje primjene kao prava na reprodukciju i prava stavljanja na raspolaganje javnosti predviđena Direktivom 2001/29/EZ. Države članice trebale bi moći na ta prava primjenjivati i jednake odredbe o iznimkama i ograničenjima koje se primjenjuju na prava predviđena u Direktivi 2001/29/EZ, uključujući iznimku za doslovno navođenje u svrhe kao što su kritika ili osvrt propisane u članku 5. stavku 3. točki (d) te Direktive.
Amandman 37
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 35.
(35)   Zaštita zajamčena izdavačima informativnih publikacija u skladu s ovom Direktivom ne bi trebala utjecati na prava autora i ostalih nositelja prava na djela ili druge sadržaje koji su u njih uključeni, uključujući u pogledu mjere do koje autori i ostali nositelji prava mogu iskorištavati svoja djela i druge sadržaje neovisno o informativnoj publikaciji u koju su uključeni. Stoga bi se izdavači informativnih publikacija trebali moći pozvati na zaštitu koja im je odobrena u odnosu na autore i ostale nositelje prava. Time se ne dovode u pitanje ugovori sklopljeni između izdavača informativnih publikacija, s jedne strane, i autora i ostalih nositelja prava, s druge strane.
(35)   Zaštita zajamčena izdavačima informativnih publikacija u skladu s ovom Direktivom ne bi trebala utjecati na prava autora i ostalih nositelja prava na djela ili druge sadržaje koji su u njih uključeni, među ostalim u pogledu mjere do koje autori i ostali nositelji prava mogu iskorištavati svoja djela i druge sadržaje neovisno o informativnoj publikaciji u koju su uključeni. Stoga se izdavači informativnih publikacija ne trebali moći pozvati na zaštitu koja im je odobrena u odnosu na autore i ostale nositelje prava. Time se ne dovode u pitanje ugovori sklopljeni između izdavača informativnih publikacija, s jedne strane, i autora i ostalih nositelja prava, s druge strane. Bez obzira na to što autori djela uključenih u informativne publikacije dobivaju odgovarajuću naknadu za upotrebu njihovih djela na temelju uvjeta licenciranja djela izdavaču informativnih publikacija, ti bi autori trebali imati pravo na odgovarajući udio u novim dodatnim prihodima koji izdavači informativnih publikacija dobivaju od pružatelja usluga informacijskog društva za određene vrste sekundarnog korištenja njihovih informativnih publikacija u pogledu prava utvrđenih u članku 11. stavku 1. ove Direktive. Pri iznosu naknade dodijeljene autorima u obzir bi se trebali uzeti posebni standardi licenciranja u sklopu industrije u pogledu djela uključenih u informativne publikacije koja su prihvaćena kao odgovarajuća u toj državi članici. Na naknadu koja se dodjeljuje autorima ne bi trebali utjecati uvjeti licenciranja koje su dogovorili autor i izdavač informativnih publikacija za korištenje autorovog članka od strane izdavača informativnih publikacija.
Amandman 38
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 36.
(36)   Izdavači, među ostalim izdavači informativnih publikacija, knjiga ili znanstvenih publikacija, često postupaju na temelju prijenosa autorskih prava u okviru ugovora ili zakonskih odredaba. U tom kontekstu izdavači ulažu u iskorištavanje djela sadržanih u njihovim publikacijama i u nekim slučajevima mogu biti lišeni prihoda ako se ta djela iskorištavaju na temelju iznimki ili ograničenja, kao što su ona koja se odnose na privatno umnožavanje i reprografiju. Naknadu za uporabu u skladu s tim iznimkama u nizu država članica dijele autori i izdavači. Kako bi se mogla uzeti u obzir ta situacija i poboljšati pravna sigurnost svih uključenih stranaka, državama članicama trebalo bi biti dopušteno utvrditi da, u slučajevima kada je autor prenio ili licencirao svoja prava na izdavača ili na neki drugi način odobrio objavu svojih djela i kada su uspostavljeni sustavi nadoknade za štetu uzrokovanu iznimkom ili ograničenjem, izdavači imaju pravo tražiti udio u toj naknadi i pritom ne bi trebali snositi veći teret dokazivanja za potkrjepljenje svoje tvrdnje nego što je propisano uspostavljenim sustavom.
(36)   Izdavači, među ostalim izdavači informativnih publikacija, knjiga ili znanstvenih publikacija te glazbenih publikacija postupaju na temelju ugovora s autorima. U tom kontekstu izdavači ulažu i stječu prava u pogledu iskorištavanja djela u nekim područjima, uključujući prava na potraživanje udjela u naknadi u sklopu organizacija za kolektivno ostvarivanje prava autora i izdavača i stoga mogu biti lišeni prihoda ako se ta djela iskorištavaju na temelju iznimki ili ograničenja, kao što su ona koja se odnose na privatno umnožavanje i reprografiju. Naknadu za uporabu u skladu s tim iznimkama u velikom broju država članica dijele autori i izdavači. Kako bi se mogla u obzir uzeti ta situacija i poboljšati pravna sigurnost svih uključenih stranaka, državama članicama trebalo bi biti dopušteno da predvide jednakovrijedan sustav za podjelu naknada ako je takav sustav bio u funkciji u toj državi članici prije 12. studenog 2015. Podjela udjela u toj naknadi između autora i izdavača mogla bi se utvrditi internim pravilima o raspodjeli organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja djeluje i u ime autora i u ime izdavača odnosno pravom ili propisima država članica u skladu s jednakovrijednim sustavom koji je u toj državi članici bio u funkciji prije 12. studenog 2015. Ovom se odredbom ne dovode u pitanje ugovori u državama članicama o pravima javnog posuđivanja, o upravljanju pravima koja se ne temelje na izuzećima ili ograničenjima autorskog prava, kao što su prošireni programi kolektivnog licenciranja, ili o pravima na naknadu na temelju nacionalnog prava.
Amandman 39
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 36.a (nova)
(36.a)  Kulturne i kreativne industrije imaju ključnu ulogu u reindustrijalizaciji Europe, pokretač su rasta i imaju strateški položaj za poticanje širenja inovacija na druge industrijske sektore. Nadalje, kulturne i kreativne industrije pokretačka su snaga za inovacije i razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija u Europi. Kulturne i kreativne industrije u Europi zapošljavaju više od 12 milijuna ljudi na puno radno vrijeme, što predstavlja 7,5 % radne snage Unije te stvaraju otprilike 509 milijardi EUR dodane vrijednosti za BDP (5,3 % ukupnog BDV-a u EU-u). Zaštita autorskog prava i srodnih prava temelj je prihoda kulturne i kreativne industrije.
Amandmani 40 i 215 rev.
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 37.
(37)   Tijekom posljednjih godina funkcioniranje tržišta internetskog sadržaja postalo je složenije. Internetske usluge kojima se osigurava pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom koji su učitali njihovi korisnici bez sudjelovanja nositelja prava procvjetale su i postale glavni izvor pristupa sadržaju na internetu. To utječe na mogućnost nositelja prava da utvrde koriste li se njihovo djelo i drugi sadržaji i na koji se način koriste te koje su mogućnosti ostvarivanja odgovarajuće naknade za to korištenje.
(37)   Tijekom posljednjih godina funkcioniranje tržišta internetskog sadržaja postalo je složenije. Internetske usluge kojima se osigurava pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom koji su učitali njihovi korisnici bez sudjelovanja nositelja prava procvjetale su i postale glavni izvor pristupa sadržaju zaštićenom autorskim pravom na internetu. Internetske su usluge način za pružanje šireg pristupa kulturnim i kreativnim djelima te nude kulturnoj i kreativnoj industriji velike prilike za razvoj novih poslovnih modela. Međutim, iako omogućuju raznolikost i lakoću pristupa sadržaju, donose i izazove kad se sadržaj zaštićen autorskim pravom učita bez prethodnog odobrenja nositelja prava. To utječe na mogućnosti nositelja prava da utvrde koriste li se njihovo djelo i drugi sadržaji i pod kojim uvjetima se koriste te koje su mogućnosti ostvarivanja odgovarajuće naknade za to korištenje jer neke usluge sadržaja koji su učitali korisnici nisu uvrštene u ugovore o licenciranju zato što oni tvrde da su obuhvaćene iznimkom o sigurnoj luci iz Direktive 2000/31/EZ.
Amandman 143
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 37.a (nova)
(37 a)   Određene usluge informacijskog društva su kao dio njihova uobičajenog korištenja osmišljene tako da javnosti daju pristup sadržaju zaštićenom autorskim pravom ili drugim sadržajima koje su učitali njihovi korisnici. Definicija pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja u skladu s ovom Direktivom obuhvaća pružatelje usluga informacijskog društva čija je jedna od glavnih svrha pohranjivanje znatne količine sadržaja zaštićenog autorskim pravom koji su učitali ili na raspolaganje stavili korisnici, davanje pristupa javnosti tom sadržaju ili njegov internetski prijenos te optimiziranje sadržaja i promicanje u svrhu stvaranja dobiti, među ostalim poticanjem prikazivanja, označivanja, uređivanja, sekvenciranja učitanih djela ili drugih sadržaja, neovisno o sredstvima koja su za to korištena, te stoga aktivno djelovanje. Zbog toga se na njih ne primjenjuje izuzeće od odgovornosti iz članka 14. Direktive 2000/31/EZ. Definicija pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja u skladu s ovom Direktivom ne obuhvaća mikro poduzeća te mala poduzeća u smislu glave I. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ i pružatelje usluga koji djeluju u nekomercijalne svrhe, npr. za potrebe internetske enciklopedije, te pružatelje internetskih usluga u kojima je sadržaj učitan uz odobrenje svih nositelja prava, kao što su obrazovni ili znanstveni repozitoriji. Pružatelji usluga u oblaku za pojedinačnu uporabu koji ne pružaju izravan pristup javnosti, platforme za razvoj softvera otvorenog koda i internetska mjesta trgovanja čija je glavna djelatnost maloprodaja fizičke robe na internetu ne bi se trebali smatrati pružateljima usluga razmjene internetskog sadržaja u smislu ove Direktive.
Amandmani 144, 145 i 146
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 38. – stavak 1.
(38)  Ako pružatelji usluga informacijskog društva pohranjuju djela ili druge sadržaje zaštićene autorskim pravom koje su učitali njihovi korisnici i osiguravaju pristup tim djelima i drugim sadržajima, čime nadilaze jednostavno osiguravanje fizičkih sredstava i obavljanje radnje priopćavanja javnosti, oni moraju sklopiti ugovore o licenciranju s nositeljima prava, osim ako se na njih primjenjuje iznimka u pogledu odgovornosti iz članka 14. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća34.
(38)  Pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja obavještavaju javnost te su stoga odgovorni za svoj sadržaj pa bi trebali sklapati pravedne i odgovarajuće ugovore o licenciranju s nositeljima prava. Ako su sklopljeni ugovori o licenciranju, oni bi trebali u istoj mjeri i opsegu obuhvaćati odgovornost korisnika kad djeluju u nekomercijalne svrhe. U skladu s člankom 11. stavkom 2.a odgovornost pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja u skladu s člankom 13. ne primjenjuje se na radnje davanja poveznica kad je riječ o tisku. U digitalnom svijetu bitan je dijalog među dionicima. Oni bi trebali utvrditi najbolje prakse kako bi se osiguralo funkcioniranje ugovora o licenciranju te suradnja između pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelja prava. Kad je riječ o najboljim praksama, u obzir bi se trebala uzeti mjera u kojoj se u sklopu usluge nude sadržaji kojima se krše autorska prava.
U odnosu na članak 14. nužno je provjeriti ima li pružatelj usluge aktivnu ulogu, među ostalim poboljšavanjem prikaza učitanih djela ili sadržaja ili njihovom promidžbom, neovisno o prirodi sredstava koja se za to upotrebljavaju
Kako bi se osiguralo funkcioniranje ugovora o licenciranju, pružatelji usluga informacijskog društva koji pohranjuju velike količine djela ili drugih sadržaja zaštićenih autorskim pravima koje su učitali njihovi korisnici i koji osiguravaju pristup javnosti tim djelima i sadržajima trebali bi poduzeti odgovarajuće i proporcionalne mjere za osiguravanje zaštite djela ili drugih sadržaja, kao što je provedba učinkovitih tehnologija. Ta obveza trebala bi se primjenjivati i kada pružatelji usluga informacijskog društva zadovoljavaju uvjete za iznimku u pogledu odgovornosti iz članka 14. Direktive 2000/31/EZ.
_________________
34 Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.–16.).
Amandman 147
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 39.
(39)  Suradnja između pružatelja usluga informacijskog društva koji pohranjuju velike količine djela ili drugih sadržaja zaštićenih autorskim pravima koje su učitali njihovi korisnici i osiguravaju pristup javnosti tim djelima i sadržajima i nositelja prava od ključne je važnosti za funkcioniranje tehnologija, kao što su tehnologije za prepoznavanje sadržaja. U takvim slučajevima nositelji prava trebali bi dati potrebne podatke kako bi usluge mogle prepoznati njihov sadržaj, a pružatelji usluga trebali bi biti transparentni prema nositeljima prava u pogledu primijenjenih tehnologija kako bi se omogućilo ocjenjivanje njihove primjerenosti. Pružatelji usluga trebali bi nositeljima prava posebno dati informacije o vrsti tehnologija koje se upotrebljavaju, načinu upravljanja tim tehnologijama te o njihovoj stopi uspješnosti u prepoznavanju sadržaja nositelja prava. Tim tehnologijama trebalo bi se omogućiti nositeljima prava da dobiju informacije od pružatelja usluga informacijskog društva o korištenju njihova sadržaja obuhvaćenog ugovorom.
(39)  Države članice bi trebale jamčiti da, u slučaju da nositelji prava ne žele sklopiti ugovore o licenciranju, pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelji prava surađuju u dobroj vjeri kako bi osigurali da u okviru njihovih usluga nisu dostupna neovlaštena zaštićena djela ili drugi sadržaji. Suradnja između pružatelja usluga internetskog sadržaja i nositelja prava ne bi trebala prouzročiti nedostupnost djela ili drugog zaštićenog sadržaja kojima se ne krše autorska prava , uključujući ona na koja se primjenjuje iznimka ili ograničenje autorskih prava.
Amandman 148
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 39.a (nova)
(39 a)   Države članice jamče da pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja iz stavka 1. uspostave učinkovite i brze žalbene mehanizme i mehanizme pravne zaštite koji će korisnicima biti dostupni u slučaju da suradnja iz stavka 2.a dovede do neopravdanog uklanjanja njihova sadržaja. Sve pritužbe podnesene u okviru takvih mehanizama obrađuju se bez nepotrebne odgode. Nositelji prava trebali bi razumno opravdati svoje odluke kako bi se izbjeglo proizvoljno odbijanje pritužbi. Povrh toga, u skladu s Direktivom 95/46/EZ, Direktivom 2002/58/EZ i Općom uredbom o zaštiti podataka suradnja ne bi trebala dovesti do identifikacije pojedinačnih korisnika ni obrađivanja njihovih osobnih podataka. Države članice trebale bi jamčiti i da korisnici imaju pristup neovisnom tijelu za rješavanje sporova kao i sudu ili drugom mjerodavnom sudskom tijelu da bi se ostvarila primjena iznimke ili ograničenja u vezi s pravilima o autorskim pravima.
Amandman 149
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 39.b (nova)
(39 b)   Komisija i države članice trebale bi čim prije nakon stupanja na snagu ove Direktive organizirati rasprave među dionicima radi usklađivanja i utvrđivanja najboljih praksi. Trebale bi izdati smjernice kako bi se osiguralo funkcioniranje ugovora o licenciranju i suradnja između pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelja prava za korištenje njihovih djela ili drugog sadržaja u smislu ove Direktive. Pri definiranju najboljih praksi u obzir bi posebno trebalo uzeti temeljna prava, primjenu iznimaka i ograničenja. Poseban naglasak trebao bi se staviti na to da teret za mala i srednja poduzeća ostane primjeren i da se izbjegne automatsko blokiranje sadržaja.
Amandmani 44 i 219
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 39.c (nova)
(39.c)  Države članice trebale bi osigurati da postoji međumehanizam koji pružateljima usluga i nositeljima prava omogućuje da pronađu sporazumno rješenje za svaki spor koji proizlazi iz uvjeta njihovih ugovora o suradnji. U tu bi svrhu države članice trebale imenovati nepristrano tijelo sa svim relevantnim nadležnostima i iskustvom potrebnim za pomoć strankama u rješavanju njihova spora.
Amandman 46
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 39.d (nova)
(39.d)  U načelu bi nositelji prava uvijek trebali dobiti pravičnu i odgovarajuću naknadu. Autori i izvođači koji su sklopili ugovore s posrednicima, kao što su diskografske kuće i proizvođači, trebali bi od njih dobiti pravičnu i odgovarajuću naknadu, ili preko pojedinačnih ugovora i/ili ugovora o kolektivnom pregovaranju, ugovora o kolektivnom ostvarivanju prava ili pravila sa sličnim učinkom poput zajedničkih pravila o naknadama. Ta bi se naknada sukladno načinu iskorištavanja, uključujući korištenje na internetu, trebala izričito navesti u ugovorima. Država članice trebale bi u obzir uzeti posebnosti svakog sektora te bi trebale imati mogućnost odrediti da se naknada smatra pravičnom i odgovarajućom ako je utvrđena u skladu s ugovorom o kolektivnom pregovaranju ili ugovorom o zajedničkoj naknadi.
Amandman 47
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 40.
(40)   Određenim nositeljima prava, kao što su autori i izvođači, potrebne su informacije za ocjenjivanje gospodarske vrijednosti njihovih prava koja su usklađena na temelju zakonodavstva Unije. To je posebno slučaj kada takvi nositelji prava izdaju licenciju ili odobre prijenos prava uz naknadu. Budući da su autori i izvođači često u lošijem ugovornom položaju kada izdaju licencije ili prenose svoja prava, potrebne su im informacije na temelju kojih mogu ocjenjivati trajnu gospodarsku vrijednost svojih prava u odnosu na naknadu koju su zaprimili za svoju licenciju ili prijenos, ali često se suočavaju s nedovoljnom transparentnošću. Stoga je razmjena odgovarajućih informacija drugih ugovornih stranaka ili nasljednika tih prava važna za transparentnost i ravnotežu sustava kojim se uređuju naknade za autore i izvođače.
(40)   Određenim nositeljima prava, kao što su autori i izvođači, potrebne su informacije za ocjenjivanje gospodarske vrijednosti njihovih prava koja su usklađena na temelju zakonodavstva Unije. To je posebno slučaj kada takvi nositelji prava izdaju licenciju ili odobre prijenos prava uz naknadu. Budući da su autori i izvođači često u lošijem ugovornom položaju kada izdaju licencije ili prenose svoja prava, potrebne su im informacije na temelju kojih mogu ocjenjivati trajnu gospodarsku vrijednost svojih prava u odnosu na naknadu koju su zaprimili za svoju licenciju ili prijenos, ali često se suočavaju s nedovoljnom transparentnošću. Stoga je razmjena sveobuhvatnih i relevantnih informacija drugih ugovornih stranaka ili nasljednika tih prava važna za transparentnost i ravnotežu sustava kojim se uređuju naknade za autore i izvođače. Informacije na koje imaju pravo autori i izvođači trebale bi biti razmjerne i obuhvaćati sve vrste iskorištavanja, izravne i neizravne prihode, uključujući prihode od prodaje robe, te naknade koje trebaju primiti. Informacije o iskorištavanju trebale bi uključivati i podatke o identitetu svih osoba koje su stjecatelji podlicencije ili su naknadni stjecatelji prava. Obveza transparentnosti trebala bi se ipak primjenjivati samo ako je riječ o relevantnim autorskim pravima.
Amandman 48
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 42.
(42)   Određeni ugovori za iskorištavanje prava usklađeni na razini Unije dugog su trajanja i autori i izvođači imaju ograničene mogućnosti ponovnog pregovaranja o tim ugovorima s drugim ugovornim strankama ili njihovim nasljednicima. Stoga bi, ne dovodeći u pitanje pravo primjenjivo na ugovore u državama članicama, trebao postojati mehanizam za prilagodbu naknade za slučajeve kada je izvorno dogovorena naknada u skladu s licencijom ili prijenosom prava nerazmjerno niska u usporedbi s povezanim prihodima i koristima koje nastaju iskorištavanjem djela ili fiksacijom izvedbe, među ostalim u svjetlu transparentnosti koja se osigurava ovom Direktivom. Pri procjeni situacije trebale bi se uzeti u obzir posebne okolnosti svakog slučaja te posebnosti i prakse različitih sektora sadržaja. Ako se stranke ne slože u pogledu prilagodbe naknade, autor ili izvođač trebali bi imati pravo podnijeti tužbu sudu ili drugom nadležnom tijelu.
(42)   Određeni ugovori za iskorištavanje prava usklađeni na razini Unije dugog su trajanja i autori i izvođači imaju ograničene mogućnosti ponovnog pregovaranja o tim ugovorima s drugim ugovornim strankama ili njihovim nasljednicima. Stoga bi, ne dovodeći u pitanje pravo primjenjivo na ugovore u državama članicama, trebao postojati mehanizam za prilagodbu naknade za slučajeve kada je izvorno dogovorena naknada u skladu s licencijom ili prijenosom prava nerazmjerno niska u usporedbi s povezanim izravnim i neizravnim prihodima i koristima koje nastaju iskorištavanjem djela ili fiksacijom izvedbe, među ostalim u svjetlu transparentnosti koja se osigurava ovom Direktivom. Pri procjeni situacije u obzir bi se trebale uzeti posebne okolnosti svakog slučaja, posebnosti i prakse različitih sektora sadržaja kao i priroda doprinosa djelu autora ili izvođača. Takav zahtjev za prilagodbu ugovora može podnijeti i organizacija u ime autora ili izvođača koje zastupa, osim ako bi zahtjev naštetio interesima autora ili izvođača. Ako se stranke ne slože u pogledu prilagodbe naknade, autor ili izvođač ili organizacije koje ih zastupaju i koje oni imenuju trebali bi na zahtjev autora ili izvođača imati pravo podnijeti tužbu sudu ili drugom nadležnom tijelu.
Amandman 49
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 43.
(43)   Autori i izvođači često oklijevaju kada trebaju ostvariti svoja prava u odnosu na druge stranke u ugovoru pred sudom ili tribunalom. Države članice trebale bi stoga predvidjeti postupak alternativnog rješavanja sporova kojim se rješavaju potraživanja povezana s obvezama transparentnosti i mehanizmom prilagodbe ugovora.
(43)  Autori i izvođači često oklijevaju kada trebaju ostvariti svoja prava u odnosu na druge stranke u ugovoru pred sudom ili tribunalom. Države članice trebale bi stoga predvidjeti postupak alternativnog rješavanja sporova kojim se rješavaju potraživanja povezana s obvezama transparentnosti i mehanizmom prilagodbe ugovora. Organizacije koje zastupaju autore i izvođače, uključujući organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i sindikate, trebale bi biti u mogućnosti pokrenuti takve postupke na zahtjev autora i izvođača. Detalji o tome tko je pokrenuo postupak ne objavljuju se.
Amandman 50
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 43.a (nova)
(43.a)  Kad autori i izvođači licenciraju ili prenose svoja prava, očekuju da će se njihova djela ili izvedbe iskorištavati. Međutim, događa se da se djela ili izvedbe za koje su prava prenesena ili licencirana uopće ne iskorištavaju. Kad se prenose isključiva prava, autori i izvođači ne mogu se obratiti drugom partneru radi iskorištavanja njihovih djela. U takvom slučaju i nakon isteka razumnog roka autori i izvođači trebali bi imati pravo na opoziv koje im omogućuje prijenos ili licenciranje prava na drugu osobu. Opoziv bi trebao biti moguć i kad primatelj prava ili stjecatelj licencije nije ispunio svoje obveze izvješćivanja/transparentnosti iz članka 14. ove Direktive. Opoziv bi se trebao razmatrati tek nakon završetka svih faza alternativnog rješavanja sporova, osobito u pogledu izvješćivanja. Budući da se iskorištavanje djela može se razlikovati ovisno o sektoru, trebalo bi na nacionalnoj razini donijeti mjere kako bi se u obzir uzele posebnosti sektora, kao što je audiovizualni sektor, ili djela i predviđena razdoblja iskorištavanja, posebno utvrđivanjem rokova za pravo na opoziv. Kako bi se spriječile zlouporabe i u obzir uzelo da je potrebno određeno vrijeme prije nego što se djelo stvarno iskoristi, autori i izvođači trebali bi biti u mogućnosti da ostvare svoje pravo na opoziv samo nakon određenog razdoblja nakon sklapanja ugovora o licenciranju ili prijenosu. Nacionalnim pravom trebalo bi se regulirati pravo na opoziv u slučaju djela koja uključuju više autora ili izvođača, uzimajući u obzir relativnu važnost pojedinačnih doprinosa.
Amandman 51
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 43.b (nova)
(43.b)  Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala poticati razmjenu najboljih praksi i promicati dijalog na razini Unije kako bi se poduprla učinkovita primjena relevantnih odredbi ove Direktive u državama članicama.
Amandman 52
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 46.
(46)   Pri obradi osobnih podataka u skladu s ovom Direktivom trebala bi se poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i ta obrada mora biti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća35 i Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća36.
(46)   Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te bi trebala biti usklađena s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ. Potrebno je poštovati odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, uključujući „pravo na zaborav”.
Amandman 53
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 46.a (nova)
(46.a)  Pri obradi osobnih podataka u komercijalne svrhe bitno je naglasiti važnost anonimnosti. Osim toga, potrebno je promicati automatsku opciju da se osobni podaci ne dijele pri uporabi sučelja internetskih platformi.
Amandmani 54 i 238
Prijedlog direktive
Članak 1.
Članak 1.
Članak 1.
Područje primjene i opseg
Područje primjene i opseg
1.   Ovom Direktivom utvrđuju se pravila čiji je cilj daljnje usklađivanje zakonodavstva Unije koje se primjenjuje na autorska i srodna prava u okviru unutarnjeg tržišta, uzimajući u obzir posebno digitalne i prekogranične uporabe zaštićenog sadržaja. Njome se također utvrđuju pravila o iznimkama i ograničenjima, o olakšavanju licenciranja te o pravilima kojima se nastoji osigurati tržište za iskorištavanje djela i drugih sadržaja koje dobro funkcionira.
1.   Ovom Direktivom utvrđuju se pravila čiji je cilj daljnje usklađivanje zakonodavstva Unije koje se primjenjuje na autorska i srodna prava u okviru unutarnjeg tržišta, uzimajući u obzir posebno digitalne i prekogranične uporabe zaštićenog sadržaja. Njome se također utvrđuju pravila o iznimkama i ograničenjima, o olakšavanju licenciranja te o pravilima kojima se nastoji osigurati tržište za iskorištavanje djela i drugih sadržaja koje dobro funkcionira.
2.   Osim u slučajevima iz članka 6., ovom Direktivom ne mijenjaju se postojeća pravila propisana direktivama koje su trenutačno na snazi u tom području, posebno direktivama 96/9/EZ, 2001/29/EZ, 2006/115/EZ, 2009/24/EZ, 2012/28/EU i 2014/26/EU.
2.   Osim u slučajevima iz članka 6., ovom Direktivom ne mijenjaju se postojeća pravila propisana direktivama koje su trenutačno na snazi u tom području, posebno direktivama 96/9/EZ, 2000/31/EZ, 2001/29/EZ, 2006/115/EZ, 2009/24/EZ, 2012/28/EU i 2014/26/EU.
Amandman 55
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 1. – uvodni dio
1.   „istraživačka organizacija” znači sveučilište, istraživački zavod ili bilo koja druga institucija čiji je glavni cilj provoditi znanstveno istraživanje ili provoditi znanstveno istraživanje i pružati obrazovne usluge:
1.   „istraživačka organizacija” znači sveučilište, uključujući njegove knjižnice, istraživački zavod ili bilo koja druga institucija čiji je glavni cilj provoditi znanstveno istraživanje ili provoditi znanstveno istraživanje i pružati obrazovne usluge:
Amandman 57
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 1. – podstavak 2.
na način da pristup rezultatima dobivenima znanstvenim istraživanjem ne može na povlaštenoj osnovi dobiti poduzetnik koji ostvaruje odlučujući utjecaj na takvu organizaciju;
na način da pristup rezultatima dobivenima znanstvenim istraživanjem ne može na povlaštenoj osnovi dobiti poduzetnik koji ostvaruje znatan utjecaj na takvu organizaciju;
Amandman 58
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 2.
2.   „rudarenje teksta i podataka” znači svaka automatizirana analitička tehnika čiji je cilj analiza teksta i podataka u digitalnom obliku u cilju stvaranja informacija kao što su uzorci, trendovi i korelacije;
2.   „rudarenje teksta i podataka” znači svaka automatizirana analitička tehnika kojom se analiziraju djela i drugi sadržaji u digitalnom obliku u cilju stvaranja informacija, uključujući među ostalim uzorke, trendove i korelacije;
Amandman 59
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 4.
4.   „informativna publikacija” znači fiksacija zbirke književnih djela novinarske prirode koja može obuhvaćati i druga djela ili sadržaje i čini pojedinačnu stavku unutar periodične publikacije ili publikacije koja se redovito objavljuje pod istim naslovom, na primjer novine ili časopis opće ili posebne tematike, čija je svrha pružanje informacija povezanih s vijestima ili ostalim temama koje se objavljuju na bilo kojem mediju na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga.
4.   „informativna publikacija” znači fiksacija zbirke književnih djela novinarske prirode od strane izdavača ili novinskih agencija koja može obuhvaćati i druga djela ili sadržaje i čini pojedinačnu stavku unutar periodične publikacije ili publikacije koja se redovito objavljuje pod istim naslovom, na primjer novine ili časopis opće ili posebne tematike, čija je svrha pružanje informacija povezanih s vijestima ili ostalim temama koje se objavljuju na bilo kojem mediju na inicijativu, u okviru uredničke odgovornosti i pod kontrolom pružatelja usluga. Periodične publikacije koje se objavljuju u znanstvene ili akademske svrhe, kao što su znanstveni časopisi, nisu obuhvaćene ovom definicijom;
Amandman 60
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 4.a (nova)
(4.a)  „nedostupno djelo” znači
(a)  cijelo djelo ili drugi sadržaj, uključujući sve njegove verzije ili prikaze, koji više nije dostupan javnosti u državi članici uobičajenim kanalima trgovine;
(b)  djelo ili drugi sadržaj koji nikad nije bio komercijalno dostupan u državi članici osim ako je iz okolnosti tog slučaja vidljivo da je autor bio protiv njegova stavljanja na raspolaganje javnosti;
Amandman 150
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 4.b (novi)
(4 b)   „pružatelj usluge razmjene internetskog sadržaja” znači pružatelj usluge informacijskog društva čija je jedna od glavnih svrha pohranjivanje znatne količine djela zaštićenih autorskim pravima ili drugih zaštićenih sadržaja koje su učitali njegovi korisnici i davanje pristupa tim djelima, što optimizira i promiče uslugu u svrhu stvaranja dobiti. Mikro poduzeća i mala poduzeća u smislu glave I. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ te usluge koje se pružaju u nekomercijalne svrhe, na primjer za potrebe internetskih enciklopedija, i pružatelji internetskih usluga u kojima se sadržaj postavlja uz odobrenje svih nositelja prava na koje se to odnosi, kao što su obrazovni ili znanstveni repozitoriji, ne smatraju pružateljima usluga razmjene internetskog sadržaja u smislu ove Direktive. Pružatelji usluga u oblaku za pojedinačnu uporabu koji ne pružaju izravan pristup javnosti, platforme za razvoj softvera otvorenog koda i internetska mjesta trgovanja čija je glavna djelatnost internetska maloprodaja fizičke robe ne bi se trebali smatrati pružateljima usluga razmjene internetskog sadržaja u smislu ove Direktive;
Amandman 62
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 4.c (nova)
(4.c)  „usluga informacijskog društva” znači usluga u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća1a;
___________
1a Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).
Amandman 63
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 4.d (nova)
(4.d)  „usluga automatskog upućivanja na sliku” znači svaka internetska usluga kojom se reproducira ili u svrhe indeksiranja ili upućivanja čini dostupnim javnosti grafičke ili umjetničke radove ili fotografske radove prikupljene automatiziranim sredstvima s pomoću treće internetske usluge.
Amandman 64
Prijedlog direktive
Članak 3.
Članak 3.
Članak 3.
Rudarenje teksta i podataka
Rudarenje teksta i podataka
1.  Države članice predviđaju iznimku od prava iz članka 2. Direktive 2001/29/EZ, članka 5. točke (a) i članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ te članka 11. stavka 1. ove Direktive za reprodukcije i izvlačenja koje obavljaju istraživačke organizacije za potrebe obavljanja rudarenja teksta i podataka u djelima ili drugim sadržajima kojima imaju zakoniti pristup za potrebe znanstvenog istraživanja.
1.  Države članice predviđaju iznimku od prava iz članka 2. Direktive 2001/29/EZ, članka 5. točke (a) i članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ te članka 11. stavka 1. ove Direktive za reprodukcije i izvlačenja djela ili drugih sadržaja kojima istraživačke organizacije imaju zakoniti pristup i koje te organizacije obavljaju za potrebe rudarenja teksta i podataka u svrhu znanstvenog istraživanja.
Države članice predviđaju da obrazovne ustanove i ustanove kulturne baštine koje provode znanstvena istraživanja u smislu članka 2. točke (1) podtočaka (a) i (b) na način da poduzetnik koji ima odlučujući utjecaj na takve organizacije ne može na povlaštenoj osnovi uživati pristup rezultatima dobivenima od znanstvenih istraživanja, također mogu ostvariti korist od iznimke predviđene ovim člankom.
1.a  Reprodukcije i izvlačenja za potrebe rudarenja teksta i podataka pohranjuju se na siguran način, primjerice pouzdanim tijelima koja se imenuju u tu svrhu.
2.  Sve ugovorne odredbe protivne iznimki iz stavka 1. neizvršive su.
2.  Sve ugovorne odredbe protivne iznimki iz stavka 1. neizvršive su.
3.  Nositeljima prava dopušteno je primjenjivati mjere kako bi osigurali sigurnost i cjelovitost mreža i baza podataka na kojima se smještaju djela ili drugi sadržaji. Takvim mjerama ne prelazi se ono što je nužno za ostvarivanje tog cilja.
3.  Nositeljima prava dopušteno je primjenjivati mjere kako bi osigurali sigurnost i cjelovitost mreža i baza podataka na kojima se smještaju djela ili drugi sadržaji. Takvim mjerama ne prelazi se ono što je nužno za ostvarivanje tog cilja.
4.  Države članice potiču nositelje prava i istraživačke organizacije da definiraju zajednički dogovorene najbolje prakse povezane s primjenom mjera iz stavka 3.
4.  Države članice mogu i dalje predviđati iznimke za rudarenje teksta i podataka u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2001/29/EZ.
Amandman 65
Prijedlog direktive
Članak 3.a (novi)
Članak 3.a
Neobvezne iznimke ili ograničenja rudarenja teksta i podataka
1.  Ne dovodeći u pitanje članak 3. ove Direktive, države članice mogu predvidjeti iznimku ili ograničenje prava predviđenih člankom 2. Direktive 2001/29/EZ, člankom 5. točkom (a) i člankom 7. stavkom (1) Direktive 96/9/EZ i člankom 11. stavkom 1. ove Direktive za reprodukcije i izvlačenja zakonito dostupnih djela i drugih sadržaja koji čine dio postupka rudarenja teksta i podataka, pod uvjetom da nositelji prava nisu izričito, uključujući strojno čitljivi put, rezervirali korištenje ovdje spomenutih djela i drugih sadržaja.
2.  Reprodukcije i izvlačenja obavljena u skladu sa stavkom 1. ne koriste se u druge svrhe osim rudarenja teksta i podataka.
3.  Države članice mogu i dalje predviđati iznimke za rudarenje teksta i podataka u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2001/29/EZ.
Amandman 66
Prijedlog direktive
Članak 4.
Članak 4.
Članak 4.
Korištenje djela i drugih sadržaja u digitalnoj i prekograničnoj nastavi
Korištenje djela i drugih sadržaja u digitalnoj i prekograničnoj nastavi
1.  Države članice predviđaju iznimku ili ograničenje prava iz članaka 2. i 3. Direktive 2001/29/EZ, članka 5. točke (a) i članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ, članka 4. stavka 1. Direktive 2009/24/EZ i članka 11. stavka 1. ove Direktive kako bi dopustile digitalnu uporabu djela i drugih sadržaja u isključivu svrhu davanja primjera u nastavi u mjeri koja je opravdana nekomercijalnom svrhom, pod uvjetom da se na uporabu primjenjuje sljedeće:
1.  Države članice predviđaju iznimku ili ograničenje prava iz članaka 2. i 3. Direktive 2001/29/EZ, članka 5. točke (a) i članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ, članka 4. stavka 1. Direktive 2009/24/EZ i članka 11. stavka 1. ove Direktive kako bi dopustile digitalnu uporabu djela i drugih sadržaja u isključivu svrhu davanja primjera u nastavi u mjeri koja je opravdana nekomercijalnom svrhom, pod uvjetom da se na uporabu primjenjuje sljedeće:
(a)  odvija se u prostorijama obrazovne ustanove ili putem sigurne elektroničke mreže kojoj mogu pristupiti samo učenici ili studenti i nastavno osoblje te obrazovne ustanove;
(a)  odvija se u prostorijama obrazovne ustanove ili na bilo kojem drugom mjestu u kojem se odvija nastavna aktivnost u nadležnosti obrazovne ustanove ili putem sigurnog elektroničkog okružja kojem mogu pristupiti samo učenici ili studenti i nastavno osoblje te obrazovne ustanove;
(b)  sadržava navođenje izvora, uključujući imena autora, osim ako se to pokaže nemogućim.
(b)  sadržava navođenje izvora, uključujući imena autora, osim ako se to pokaže nemogućim iz praktičnih razloga.
2.  Države članice mogu predvidjeti da se iznimka primijenjena u skladu sa stavkom 1. ne primjenjuje općenito ili u pogledu posebnih vrsta djela ili drugih sadržaja ako su na tržištu lako dostupne odgovarajuće licencije kojima se odobravaju radnje opisane u stavku 1.
2.  Države članice mogu predvidjeti da se iznimka primijenjena u skladu sa stavkom 1. ne primjenjuje općenito ili u pogledu posebnih vrsta djela ili drugih sadržaja, kao što su materijali prvenstveno namijenjeni obrazovnom tržištu ili notni zapisi, ako su na tržištu lako dostupni odgovarajući ugovori o licenciranju kojima se odobravaju radnje opisane u stavku 1. i koji su prilagođeni potrebama i specifičnostima obrazovnih ustanova.
Države članice koje primjenjuju odredbe prvog podstavka poduzimaju nužne mjere kako bi osigurale odgovarajuću dostupnost i vidljivost licencija kojima se odobravaju radnje opisane u stavku 1. za obrazovne ustanove.
Države članice koje primjenjuju odredbe prvog podstavka poduzimaju nužne mjere kako bi osigurale odgovarajuću dostupnost i vidljivost licencija kojima se odobravaju radnje opisane u stavku 1. za obrazovne ustanove.
3.  Smatra se da se djela i drugi sadržaji upotrebljavaju u isključivu svrhu davanja primjera u nastavi uporabom sigurnih elektroničkih mreža u skladu s odredbama nacionalnog zakona donesenog u skladu s ovim člankom samo u državi članici u kojoj obrazovna ustanova ima poslovni nastan.
3.  Smatra se da se djela i drugi sadržaji upotrebljavaju u isključivu svrhu davanja primjera u nastavi uporabom sigurnih elektroničkih okružja u skladu s odredbama nacionalnog zakona donesenog u skladu s ovim člankom samo u državi članici u kojoj obrazovna ustanova ima poslovni nastan.
4.  Države članice mogu predvidjeti pravičnu naknadu za štetu nastalu nositeljima prava zbog uporabe njihovih djela i drugih sadržaja u skladu sa stavkom 1.
4.  Države članice mogu predvidjeti pravičnu naknadu za štetu nastalu nositeljima prava zbog uporabe njihovih djela i drugih sadržaja u skladu sa stavkom 1.
4.a   Bez dovođenja u pitanje stavka 2., sve ugovorne odredbe protivne iznimki ili ograničenju primijenjenom u skladu sa stavkom 1. su neizvršive. Države članice osiguravaju da nositelji prava imaju pravo dodjeljivati besplatne licencije kojima se odobravaju radnje opisane u stavku 1., općenito ili za posebne vrste djela i drugih sadržaja po vlastitu izboru.
Amandman 67
Prijedlog direktive
Članak 5.
Članak 5.
Članak 5.
Očuvanje kulturne baštine
Očuvanje kulturne baštine
Države članice predviđaju iznimku od prava iz članka 2. Direktive 2001/29/EZ, članka 5. točke (a) i članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ, članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 2009/24/EZ i članka 11. stavka 1. ove Direktive, kojom se institucijama kulturne baštine dopušta da umnožavaju djela ili druge sadržaje koji su trajni dio njihovih zbirki, u bilo kojem formatu ili na bilo kojem mediju, u isključivu svrhu očuvanja takvih dijela ili drugih sadržaja i u mjeri koja je nužna za takvo očuvanje.
1.  Države članice predviđaju iznimku od prava iz članka 2. Direktive 2001/29/EZ, članka 5. točke (a) i članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ, članka 4. stavka 1. točke (a) Direktive 2009/24/EZ i članka 11. stavka 1. ove Direktive, kojom se institucijama kulturne baštine dopušta da umnožavaju djela ili druge sadržaje koji su trajni dio njihovih zbirki, u bilo kojem formatu ili na bilo kojem mediju, u svrhe očuvanja takvih dijela ili drugih sadržaja i u mjeri koja je nužna za takvo očuvanje.
1.a  Države članice osiguravaju da svaki materijal koji je nastao kao rezultat postupka reprodukcije materijala koji pripada javnom dobru ne podliježe autorskom pravu ili srodnim pravima, pod uvjetom da se radi o vjernom reproduciranju za potrebe očuvanja izvornog materijala.
1.b  Sve ugovorne odredbe protivne iznimki iz stavka 1. neizvršive su.
Amandman 68
Prijedlog direktive
Članak 6.
Članak 6.
Članak 6.
Zajedničke odredbe
Zajedničke odredbe
Članak 5. stavak 5. i članak 6. stavak 4. prvi, treći i peti podstavak Direktive 2001/29/EZ primjenjuju se na iznimke i ograničenja predviđene u ovoj glavi.
1.  Pristup sadržaju koji je obuhvaćen izuzećem predviđenim u ovoj Direktivi ne daje korisnicima pravo na njegovu uporabu u skladu s drugom iznimkom.
2.   Članak 5. stavak 5. i članak 6. stavak 4. prvi, treći, četvrti i peti podstavak Direktive 2001/29/EZ primjenjuju se na iznimke i ograničenja predviđene u ovoj glavi.
Amandman 69
Prijedlog direktive
Članak 7.
Članak 7.
Članak 7.
Korištenje nedostupnih djela u institucijama kulturne baštine
Korištenje nedostupnih djela u institucijama kulturne baštine
1.  Države članice predviđaju da kada organizacija za kolektivno ostvarivanje prava sklopi u ime svojih članova s institucijom kulturne baštine neisključivu licenciju za nekomercijalne svrhe za digitalizaciju, distribuciju, priopćavanje javnosti ili stavljanje na raspolaganje nedostupnih djela ili drugih sadržaja koji su trajni dio zbirke institucije, takva neisključiva licencija može se proširiti ili se može pretpostaviti da se primjenjuje na nositelje prava koji su u istoj kategoriji kao oni obuhvaćeni licencijom koje ne zastupa organizacija za kolektivno ostvarivanje prava pod sljedećim uvjetima:
1.  Države članice predviđaju da kada organizacija za kolektivno ostvarivanje prava sklopi u ime svojih članova s institucijom kulturne baštine neisključivu licenciju za nekomercijalne svrhe za digitalizaciju, distribuciju, priopćavanje javnosti ili stavljanje na raspolaganje nedostupnih djela ili drugih sadržaja koji su trajni dio zbirke institucije, takva neisključiva licencija može se proširiti ili se može pretpostaviti da se primjenjuje na nositelje prava koji su u istoj kategoriji kao oni obuhvaćeni licencijom koje ne zastupa organizacija za kolektivno ostvarivanje prava pod sljedećim uvjetima:
(a)  organizacija za kolektivno ostvarivanje prava općenito zastupa nositelje prava na temelju njihovih mandata u kategoriji djela ili drugih sadržaja i prava koja su predmet licencije;
(a)  organizacija za kolektivno ostvarivanje prava općenito zastupa nositelje prava na temelju njihovih mandata u kategoriji djela ili drugih sadržaja i prava koja su predmet licencije;
(b)  svim nositeljima prava zajamčeno je jednako postupanje u odnosu na uvjete licencije;
(b)  svim nositeljima prava zajamčeno je jednako postupanje u odnosu na uvjete licencije;
(c)  svi nositelji prava mogu u bilo kojem trenutku prigovoriti na to da se njihova djela ili drugi sadržaji smatraju nedostupnima i isključiti primjenu licencije na njihova djela ili druge sadržaje.
(c)  svi nositelji prava mogu u bilo kojem trenutku prigovoriti na to da se njihova djela ili drugi sadržaji smatraju nedostupnima i isključiti primjenu licencije na njihova djela ili druge sadržaje.
1.a  Države članice predviđaju iznimku ili ograničenje prava iz članaka 2. i 3. Direktive 2001/29/EZ, članka 5. točke (a) i članka 7. stavka 1. Direktive 96/9/EZ, članka 4. stavka 1. Direktive 2009/24/EZ i članka 11. stavka 1. ove Direktive, čime se institucijama kulturne baštine dopušta da na internetu u nekomercijalne svrhe stave na raspolaganje reprodukcije nedostupnih djela koja čine trajni dio njihove zbirke, pod sljedećim uvjetima:
(a)  navodi se ime autora ili drugog nositelja prava kojeg je moguće utvrditi, osim ako se pokaže da je to nemoguće;
(b)  svi nositelji prava mogu u bilo kojem trenutku prigovoriti na to da se njihova djela ili drugi sadržaji smatraju nedostupnima i isključiti primjenu izuzeća na njihova djela ili druge sadržaje.
1.b  Države članice predviđaju da se iznimka donesena u skladu sa stavkom 1.a ne primjenjuje u sektorima ili na vrste djela u kojima, odnosno za koja postoje odgovarajuća rješenja temeljena na licenciji, uključujući, ali ne ograničavajući se na rješenja predviđena u stavku 1. Države članice, uz savjetovanje s autorima, drugim nositeljima prava, organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava i institucijama kulturne baštine, određuju dostupnost proširenih rješenja kolektivnog licenciranja za određene sektore ili vrste djela.
2.  Djelo ili drugi sadržaj smatra se nedostupnim kada cijelo djelo ili drugi sadržaj, uključujući sve njegove prijevode, verzije i prikaze, nije dostupan javnosti uobičajenim tržišnim kanalima i ne može se razumno očekivati da će postati dostupan.
2.  Države članice mogu predvidjeti krajnji rok u vezi s određivanjem pitanja smatra li se djelo koje je prethodno stavljeno na tržište nedostupnim.
Države članice osiguravaju, u dogovoru s nositeljima prava, organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava i institucijama kulturne baštine, da zahtjevi koji se upotrebljavaju za utvrđivanje mogućnosti licenciranja djela i drugih sadržaja u skladu sa stavkom 1. nisu širi od onoga što je nužno i razumno i da ne isključuju mogućnost utvrđivanja nedostupnog statusa zbirke u cjelini, ako je razumno pretpostaviti da su sva djela ili drugi sadržaji u zbirci nedostupni.
Države članice osiguravaju, u dogovoru s nositeljima prava, organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava i institucijama kulturne baštine, da zahtjevi koji se upotrebljavaju za utvrđivanje mogućnosti licenciranja djela i drugih sadržaja u skladu sa stavkom 1. ili koji se upotrebljavaju u skladu sa stavkom 1.a nisu širi od onoga što je nužno i razumno i da ne isključuju mogućnost utvrđivanja nedostupnog statusa zbirke u cjelini, ako je razumno pretpostaviti da su sva djela ili drugi sadržaji u zbirci nedostupni.
3.  Države članice osiguravaju poduzimanje odgovarajućih mjera informiranja o sljedećem:
3.  Države članice osiguravaju poduzimanje odgovarajućih mjera informiranja o sljedećem:
(a)  da se smatra da su djela ili drugi sadržaji nedostupni;
(a)  da se smatra da su djela ili drugi sadržaji nedostupni;
(b)  o licenciji, a posebno njezinoj primjeni na nezastupljene nositelje prava;
(b)  o svakoj licenciji, a posebno njezinoj primjeni na nezastupljene nositelje prava;
(c)  o mogućnosti nositelja prava na podnesu prigovor, kako je navedeno u stavku 1. točki (c);
(c)  o mogućnosti nositelja prava da podnesu prigovor, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) i stavku 1.a točki (b);
uključujući tijekom razumnog vremenskog razdoblja prije digitalizacije, distribucije, priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje djela ili drugih sadržaja.
uključujući tijekom vremenskog razdoblja od najmanje šest mjeseci prije digitalizacije, distribucije, priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje djela ili drugih sadržaja.
4.  Države članice osiguravaju da se licencije iz stavka 1. traže od organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja zastupa državu članicu u kojoj:
4.  Države članice osiguravaju da se licencije iz stavka 1. traže od organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja zastupa državu članicu u kojoj:
(a)  su djela ili fonogrami prvi put objavljeni ili, ako nisu objavljeni, gdje su prvi put emitirani, osim kinematografskih i audiovizualnih djela;
(a)  su djela ili fonogrami prvi put objavljeni ili, ako nisu objavljeni, gdje su prvi put emitirani, osim kinematografskih i audiovizualnih djela;
(b)  proizvođači djela imaju sjedište ili uobičajeno boravište, kada je riječ o kinematografskim i audiovizualnim djelima ili
(b)  proizvođači djela imaju sjedište ili uobičajeno boravište, kada je riječ o kinematografskim i audiovizualnim djelima ili
(c)  institucija kulturne baštine utvrđuje se kada se nije mogla utvrditi država članica ili treća zemlja, nakon razumnih napora, u skladu s točkama (a) i (b).
(c)  institucija kulturne baštine utvrđuje se kada se nije mogla utvrditi država članica ili treća zemlja, nakon razumnih napora, u skladu s točkama (a) i (b).
5.  Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na djela ili druge sadržaje državljana trećih zemalja osim ako se primjenjuje stavak 4. točke (a) i (b).
5.  Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na djela ili druge sadržaje državljana trećih zemalja osim ako se primjenjuje stavak 4. točke (a) i (b).
Amandman 70
Prijedlog direktive
Članak 8.
Članak 8.
Članak 8.
Prekogranične uporabe
Prekogranične uporabe
1.  Institucije kulturne baštine mogu upotrebljavati djela ili druge sadržaje obuhvaćene licencijom dodijeljenom u skladu s člankom 7. u skladu s uvjetima licencije u svim državama članicama.
1.  Institucije kulturne baštine mogu upotrebljavati nedostupna djela ili druge sadržaje obuhvaćene člankom 7. u skladu s tim člankom u svim državama članicama.
2.  Države članice osiguravaju da su informacije kojima se omogućuje utvrđivanje djela ili drugih sadržaja obuhvaćenih licencijom dodijeljenom u skladu s člankom 7. i informacije o mogućnosti nositelja prava da podnesu prigovor iz članka 7. stavka 1. točke (c) javno su dostupne na jedinstvenom internetskom portalu najmanje šest mjeseci prije digitalizacije, distribucije, priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje djela ili drugih sadržaja u državi članici koja nije ona u kojoj je licencija odobrena, te za cijelo vrijeme valjanosti licencije.
2.  Države članice osiguravaju da su informacije kojima se omogućuje utvrđivanje djela ili drugih sadržaja obuhvaćenih člankom 7. i informacije o mogućnosti nositelja prava da podnesu prigovor iz članka 7. stavka 1. točke (c) i članka 7. stavka 1.a točke (b) trajno, lako i učinkovito dostupne na javnom jedinstvenom internetskom portalu najmanje šest mjeseci prije digitalizacije, distribucije, priopćavanja javnosti ili stavljanja na raspolaganje djela ili drugih sadržaja u državi članici koja nije ona u kojoj je licencija odobrena, ili u slučajevima obuhvaćenim člankom 7. stavkom 1.a u kojoj je uspostavljena institucija kulturne baštine te za cijelo vrijeme valjanosti licencije.
3.  Portal iz stavka 2. uspostavlja i njime upravlja Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo u skladu s Uredbom (EZ) br. 386/2012.
3.  Portal iz stavka 2. uspostavlja i njime upravlja Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo u skladu s Uredbom (EU) br. 386/2012.
Amandman 71
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 1.
Države članice osiguravaju redoviti dijalog među reprezentativnim organizacijama korisnika i nositelja prava i svim drugim relevantnim organizacijama dionika u cilju poticanja relevantnosti i upotrebljivosti mehanizama licenciranja iz članka 7. stavka 1. za svaki pojedini sektor, osiguravanja učinkovitosti zaštitnih mjera za nositelje prava iz ovog poglavlja, posebno u pogledu mjera obavješćivanja i, prema potrebi, pomaganja u uspostavi zahtjeva iz članka 7. stavka 2. drugog podstavka.
Države članice osiguravaju redoviti dijalog među reprezentativnim organizacijama korisnika i nositelja prava i svim drugim relevantnim organizacijama dionika u cilju poticanja relevantnosti i upotrebljivosti mehanizama licenciranja iz članka 7. stavka 1. i iznimke iz članka 7. stavka 1.a za svaki pojedini sektor, osiguravanja učinkovitosti zaštitnih mjera za nositelje prava iz ovog poglavlja, posebno u pogledu mjera obavješćivanja i, prema potrebi, pomaganja u uspostavi zahtjeva iz članka 7. stavka 2. drugog podstavka.
Amandman 72
Prijedlog direktive
Članak 10.
Članak 10.
Članak 10.
Mehanizam za pregovaranje
Mehanizam za pregovaranje
Države članice osiguravaju da se stranke koje se suočavaju s poteškoćama u pogledu licenciranja prava kada žele sklopiti ugovor u svrhu stavljanja na raspolaganje audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev mogu osloniti na pomoć nepristranog tijela s relevantnim iskustvom. To tijelo pruža pomoć u pregovorima i pomaže u postizanju dogovora.
Države članice osiguravaju da se stranke koje se suočavaju s poteškoćama u pogledu licenciranja prava kada žele sklopiti ugovor u svrhu stavljanja na raspolaganje audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev mogu osloniti na pomoć nepristranog tijela s relevantnim iskustvom. Nepristrano tijelo koje je uspostavila ili imenovala država članica u svrhu ovog članka pruža pomoć strankama u pregovorima i pomaže im u postizanju dogovora.
Države članice najkasnije [datum naveden u članku 21. stavku 1.] obavješćuju Komisiju o tijelu iz stavka 1.
Države članice najkasnije [datum naveden u članku 21. stavku 1.] informiraju Komisiju o tijelu koje uspostavljaju ili imenuju u skladu sa stavkom 1.
Kako bi pospješile dostupnost audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev, države članice potiču dijalog između reprezentativnih organizacija autora, producenata, platforma za video na zahtjev i drugih relevantnih dionika.
Amandman 73
Prijedlog direktive
Naslov III. – poglavlje 2.a (novo) – Članak 10.a (novi)
POGLAVLJE 2.a
Pristup publikacijama Unije
Članak 10.a
Pravni depozit Unije
1.  Sve elektroničke publikacije koje se bave pitanjima povezanima s Unijom, kao što su pravo Unije, povijest i integracija Unije, strategije Unije, demokracija u Uniji, institucionalna i parlamentarna pitanja i politika Unije, a koje se stavljaju na raspolaganje javnosti u Uniji podliježu pravnom depozitu Unije.
2.  Knjižnica Europskog parlamenta ima pravo na besplatnu dostavu jednog primjerka svake publikacije iz stavka 1.
3.  Obveza iz stavka 1. odnosi se na izdavače, tiskare i uvoznike publikacija za djela koja objavljuju i tiskaju u Uniji, odnosno u nju uvoze.
4.  Od dana dostave knjižnici Europskog parlamenta publikacije iz stavka 1. postaju dio njezine stalne zbirke. Stavljaju se na raspolaganje korisnicima u prostorijama knjižnice Europskog parlamenta isključivo u svrhu istraživanja ili izrade studija akreditiranih istraživača, pod nadzorom knjižnice Europskog parlamenta.
5.  Komisija donosi akte kako bi se specificirali uvjeti u vezi s dostavom publikacija iz stavka 1. knjižnici Europskog parlamenta.
Amandmani 151, 152, 153, 154 i 155
Prijedlog direktive
Članak 11.
Članak 11.
Članak 11.
Zaštita informativnih publikacija u pogledu digitalnih uporaba
Zaštita informativnih publikacija u pogledu digitalnih uporaba
1.  Države članice osiguravaju izdavačima informativnih publikacija prava iz članka 2. i članka 3. stavka 2. Direktive 2001/29/EZ za digitalnu uporabu njihovih informativnih publikacija.
1.  Države članice osiguravaju izdavačima informativnih publikacija prava iz članka 2. i članka 3. stavka 2. Direktive 2001/29/EZ kako bi izdavači mogli primiti pravednu i razmjernu naknadu za digitalnu uporabu njihovih informativnih publikacija od strane pružatelja usluga informacijskog društva.
1.a  Pravima iz stavka 1. ne sprečavaju se pojedinačni korisnici da se privatno i nekomercijalno te na zakonit način koriste informativnim publikacijama.
2.  Pravima iz stavka 1. ne mijenjaju se prava autora i ostalih nositelja prava predviđena u zakonodavstvu Unije i ona ni na koji način ne utječu na ta prava, u pogledu djela i drugih sadržaja uključenih u informativnu publikaciju. Na ta se prava nije moguće pozvati protiv tih autora i ostalih nositelja prava, a posebno ih tim pravima nije moguće lišiti prava na iskorištavanje svojih djela i drugih sadržaja neovisno o informativnim publikacijama u koja su ona uključena.
2.  Pravima iz stavka 1. ne mijenjaju se prava autora i ostalih nositelja prava predviđena u zakonodavstvu Unije i ona ni na koji način ne utječu na ta prava, u pogledu djela i drugih sadržaja uključenih u informativnu publikaciju. Na ta se prava nije moguće pozvati protiv tih autora i ostalih nositelja prava, a posebno ih tim pravima nije moguće lišiti prava na iskorištavanje svojih djela i drugih sadržaja neovisno o informativnim publikacijama u koja su ona uključena.
2.a  Prava iz stavka 1. ne primjenjuju se na jednostavne poveznice popraćene individualnim riječima..
3.  Članci 5. do 8. Direktive 2001/29/EZ i Direktive 2012/28/EU primjenjuju se mutatis mutandis u pogledu prava iz stavka 1.
3.  Članci 5. do 8. Direktive 2001/29/EZ i Direktive 2012/28/EU primjenjuju se mutatis mutandis u pogledu prava iz stavka 1.
4.  Prava iz stavka 1. prestaju važiti 20 godina nakon objave informativne publikacije. Taj se rok izračunava od prvog dana siječnja godine nakon datuma objave.
4.  Prava iz stavka 1. prestaju važiti 5 godina nakon objave informativne publikacije. Taj se rok izračunava od prvog dana siječnja godine nakon datuma objave. Pravo iz stavka 1. ne primjenjuje se retroaktivno.
4.a  Države članice osiguravaju da autori dobivaju odgovarajući udio dodatnih prihoda koji izdavači informativnih publikacija primaju za korištenje informativne publikacije od strane pružatelja usluga informacijskog društva.
Amandman 75
Prijedlog direktive
Članak 12.
Članak 12.
Članak 12.
Potraživanje pravične naknade
Potraživanje pravične naknade
Države članice mogu predvidjeti da su u slučaju kada autor prenese ili licencira pravo izdavaču takav prijenos ili licencija dovoljna pravna osnova da izdavač može tražiti udio u naknadi za korištenje djela na temelju iznimke ili ograničenja prenesenog ili licenciranog prava.
Države članice s pomoću sustava za podjelu naknada između autora i izdavača za iznimke i ograničenja mogu predvidjeti da su u slučaju kada autor prenese ili licencira pravo izdavaču takav prijenos ili licencija dovoljna pravna osnova da izdavač može tražiti udio u naknadi za korištenje djela na temelju iznimke ili ograničenja prenesenog ili licenciranog prava, pod uvjetom da je jednakovrijedan sustav za podjelu naknada bio u funkciji u toj državi članici prije 12. studenog 2015..
Prvim stavkom ne dovode se u pitanje ugovori u državama članicama o pravima javnog posuđivanja, o upravljanju pravima koja se ne temelje na izuzećima ili ograničenjima autorskog prava, kao što su prošireni programi kolektivnog licenciranja, ili o pravima na naknadu na temelju nacionalnog prava.
Amandman 76
Prijedlog direktive
Glava IV - Poglavlje 1.a (novo) – članak 12.a (novi)
POGLAVLJE 1.a
Zaštita organizatora sportskih događaja
Članak 12.a
Zaštita organizatora sportskih događaja
Države članice organizatorima sportskih događaja predviđaju prava iz članka 2. i članka 3. stavka 2. Direktive 2001/29/EZ i članka 7. Direktive 2006/115/EZ.
Amandmani 156, 157, 158, 159, 160 i 161
Prijedlog direktive
Članak 13.
Članak 13.
Članak 13.
Uporaba zaštićenog sadržaja kojim se koriste pružatelji usluga informacijskog društva koji pohranjuju velike količine djela i drugih sadržaja koje su učitali njihovi korisnici i omogućuju im pristup
Uporaba zaštićenog sadržaja kojim se koriste pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja koji pohranjuju velike količine djela i drugih sadržaja koje su učitali njihovi korisnici i omogućuju im
1.  Pružatelji usluga informacijskog društva koji pohranjuju velike količine djela i drugih sadržaja koje su učitali njihovi korisnici i omogućuju im pristup poduzimaju, u suradnji s nositeljima prava, mjere kako bi osigurali funkcioniranje ugovora sklopljenih s nositeljima prava za uporabu njihovih djela ili drugih sadržaja ili kako bi spriječili dostupnost djela ili drugih sadržaja koje su naveli nositelji prava u suradnji s pružateljima usluga u okviru svojih usluga. Mjere kao što je uporaba učinkovitih tehnologija prepoznavanja sadržaja odgovarajuće su i razmjerne. Pružatelji usluga pružaju nositeljima prava primjerene informacije o funkcioniranju i primjeni mjera te ih, prema potrebi, na odgovarajući način obavješćuju o priznavanju i korištenju djela i drugih sadržaja.
1.  Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavke 1. i 2. Direktive 2001/29/EZ, pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja obavještavaju javnost. Stoga sklapaju pravedne i odgovarajuće ugovore o licenciranju s nositeljima prava.
2.  Države članice osiguravaju da pružatelji usluga iz stavka 1. uspostave žalbene mehanizme i mehanizme pravne zaštite koji su dostupni korisnicima u slučaju sporova u pogledu primjene mjera iz stavka 1.
2.  Ugovorima o licenciranju sklopljenima između pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelja prava obavještavanja iz stavka 1. obuhvaćena je odgovornost za djela koja učitavaju korisnici tih usluga razmjene internetskog sadržaja u skladu s uvjetima utvrđenima u ugovoru o licenciranju, pod uvjetom da ti korisnici ne djeluju u komercijalne svrhe.
2 a.  Države članice jamče da, u slučaju da nositelji prava ne žele sklopiti sporazume o licenciranju, pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelji prava surađuju u dobroj vjeri kako bi osigurali da u okviru njihovih usluga nisu dostupni neovlašteni zaštićeni radovi ili drugi sadržaji. Suradnja između pružatelja usluga internetskog sadržaja i nositelja prava ne dovodi do sprečavanja dostupnosti djela kojima se ne krše autorska prava ili drugog zaštićenog sadržaja, uključujući djela obuhvaćena iznimkom ili ograničenjem u pogledu autorskog prava.
2 b.  Države članice jamče da pružatelji usluga razmjene internetskog sadržaja iz stavka 1. uspostave učinkovite i brze žalbene mehanizme i mehanizme pravne zaštite koji će biti dostupni korisnicima u slučaju da suradnja iz stavka 2.a dovede do neopravdanog uklanjanja njihova sadržaja. Sve žalbe podnesene u okviru takvih mehanizama obrađuju se bez nepotrebnog odgađanja te podliježu ljudskoj reviziji. Nositelji prava razumno opravdavaju svoje odluke kako bi se izbjeglo proizvoljno odbijanje žalbi. Štoviše, u skladu s Direktivom 95/46/EZ, Direktivom 2002/58/EZ i Općom uredbom o zaštiti podataka suradnja ne smije dovesti do identifikacije pojedinačnih korisnika ni obrađivanja njihovih osobnih podataka. Države članice također jamče da korisnici imaju pristup neovisnom tijelu za rješavanje sporova, kao i sudu ili drugoj mjerodavnoj sudskoj ustanovi kako bi se ostvarila upotreba iznimke ili ograničenja u pogledu zaštite autorskog prava.
3.  Od [datum stupanja na snagu ove Direktive], Komisija i države članice organiziraju dijaloge između dionika radi usklađivanja i definiranja najboljih praksi te izdaju smjernice o osiguravanju funkcioniranja sporazuma o licenciranju te o suradnji između pružatelja usluga razmjene internetskog sadržaja i nositelja prava u vezi s korištenjem njihovih djela ili drugog sadržaja u smislu ove Direktive. Pri definiranju najboljih praksi posebno se uzimaju u obzir temeljna prava, uporaba izuzeća i ograničenja te se osigurava da teret za mala i srednja poduzeća ostane primjeren i da se izbjegne automatsko blokiranje sadržaja.
3.  Države članice olakšavaju, prema potrebi, s pomoću dijaloga s dionicima suradnju između pružatelja usluga informacijskog društva i nositelja prava u cilju definiranja najbolje prakse, kao što su odgovarajuće i razmjerne tehnologije prepoznavanja sadržaja, uzimajući u obzir, među ostalim, prirodu usluga, dostupnost tehnologija i njihovu djelotvornost u svjetlu tehnoloških promjena.
Amandmani 78 i 252
Prijedlog direktive
Članak 13.a (novi)
Članak 13.a
Države članice predviđaju da sporovi između pravnih nasljednika i pružatelja usluga informacijskog društva u vezi s primjenom članka 13. stavka 1. mogu biti podložni alternativnom sustavu za rješavanje sporova.
Države članice uspostavljaju ili imenuju nepristrano tijelo s potrebnim stručnim znanjem u cilju pružanja pomoći strankama kako bi riješile sporove u okviru tog sustava.
Države članice najkasnije [datum naveden u članku 21. stavku 1.] informiraju Komisiju o uspostavljanju tog tijela.
Amandman 79
Prijedlog direktive
Članak 13.b (novi)
Članak 13.b
Korištenje zaštićenog sadržaja u uslugama informacijskog društva koje se koriste automatskim upućivanjem na sliku
Države članice osiguravaju da pružatelji usluga informacijskog društva koji automatski reproduciraju ili se pozivaju na znatnu količinu vizualnih djela zaštićenih autorskim pravom te ih stavljaju na raspolaganje javnosti u svrhu indeksiranja i upućivanja sklope pravedne i uravnotežene ugovore sa svakim nositeljem prava koji to želi kako bi mu se osigurala pravična naknada. Takvim naknadama može upravljati organizacija dotičnih nositelja prava za kolektivno ostvarivanje prava.
Amandman 80
Prijedlog direktive
Poglavlje 3. – članak -14. (novi)
Članak -14.
Načelo pravične i odgovarajuće naknade
1.  Države članice osiguravaju da autori i izvođači dobivaju pravičnu i odgovarajuću naknadu za iskorištavanje njihovih djela i drugih sadržaja, uključujući za njihovo iskorištavanje na internetu. To se može postići u svakom sektoru kombinacijom ugovora, uključujući ugovore o kolektivnom pregovaranju, i zakonskih mehanizama naknada.
2.  Stavak 1. ne primjenjuje se ako autor ili izvođač svim korisnicima dodijeli slobodno uživanje neisključivog prava.
3.  Države članice uzimaju u obzir posebnosti svakog sektora pri poticanju razmjerne naknade za prava odobrena od strane autora i izvođača.
4.  U ugovorima se navodi naknada koja se primjenjuje za svaki način iskorištavanja.
Amandman 81
Prijedlog direktive
Članak 14.
Članak 14.
Članak 14.
Obveza transparentnosti
Obveza transparentnosti
1.  Države članice osiguravaju da autori i izvođači redovito, i uzimajući u obzir posebnosti svakog sektora, dobivaju pravodobne, primjerene i dovoljne informacije o iskorištavanju njihovih djela i izvedbi od onih kojima su licencirali ili na koje su prenijeli svoja prava, posebno u pogledu načina iskorištavanja, ostvarenih prihoda i naknade koju trebaju primiti.
1.  Države članice osiguravaju da autori i izvođači redovito, a najmanje jednom godišnje, i uzimajući u obzir posebnosti svakog sektora i relativnu važnost svakog pojedinačnog doprinosa, dobivaju pravodobne, točne, relevantne i sveobuhvatne informacije o iskorištavanju njihovih djela i izvedbi od onih kojima su licencirali ili na koje su prenijeli svoja prava, posebno u pogledu načina iskorištavanja, ostvarenih izravnih i neizravnih prihoda i naknade koju trebaju primiti.
1.a  Države članice osiguravaju da kada stjecatelj licencije ili primatelj prava autorskih i izvođačkih prava ta prava naknadno licencira drugoj stranki, ta stranka dijeli sve informacije iz stavka 1. sa stjecateljem licencije ili primateljem prava.
Glavni stjecatelj licencije ili primatelj prava prosljeđuje sve informacije iz prvog podstavka autoru ili umjetniku. Te se informacije ne mijenjaju, osim u slučaju poslovno osjetljivih informacija kako su utvrđene pravom Unije ili nacionalnim pravom koje, ne dovodeći u pitanje članke 15. i 16.a, mogu biti podložne ugovoru o povjerljivosti, u svrhu očuvanja poštenog tržišnog natjecanja. Ako glavni stjecatelj licence ili primatelj prava pravodobno ne dostavi informacije navedene u tom podstavku, autor ili izvođač imaju pravo zahtijevati te informacije izravno od stjecatelja podlicencije.
2.  Obveza iz stavka 1. razmjerna je i učinkovita i njome se osigurava primjerena razina transparentnosti u svakom sektoru. Međutim, u slučajevima u kojima bi administrativno opterećenje zbog obveze bilo nerazmjerno u odnosu na prihode ostvarene iskorištavanjem djela ili izvedbe, države članice mogu prilagoditi obvezu iz stavka 1. pod uvjetom da se obveza i dalje primjenjuje i da se njome osigurava odgovarajuća razina transparentnosti.
2.  Obveza iz stavka 1. razmjerna je i učinkovita i njome se osigurava visoka razina transparentnosti u svakom sektoru. Međutim, u slučajevima u kojima bi administrativno opterećenje zbog obveze bilo nerazmjerno u odnosu na prihode ostvarene iskorištavanjem djela ili izvedbe, države članice mogu prilagoditi obvezu iz stavka 1. pod uvjetom da se obveza i dalje primjenjuje i da se njome osigurava visoka razina transparentnosti.
3.  Države članice mogu odlučiti da se obveza iz stavka 1. ne primjenjuje kada doprinos autora ili izvođača nije znatan u odnosu na ukupno djelo ili izvedbu.
4.  Stavak 1. ne primjenjuje se na subjekte koji podliježu obvezama transparentnosti utvrđenima Direktivom 2014/26/EU.
4.  Stavak 1. ne primjenjuje se na subjekte koji podliježu obvezama transparentnosti utvrđenima Direktivom 2014/26/EU ili ugovorima o kolektivnom pregovaranju ako se tim obvezama ili ugovorima predviđaju zahtjevi za transparentnost usporedivi s onima iz stavka 2.
Amandman 82
Prijedlog direktive
Članak 15. – stavak 1.
Države članice osiguravaju da autori i izvođači imaju pravo zatražiti dodatnu, odgovarajuću naknadu od stranke s kojom su sklopili ugovor za iskorištavanje prava kada je izvorno dogovorena naknada nerazmjerno niska u usporedbi s naknadnim relevantnim prihodima ili koristima ostvarenima iskorištavanjem djela ili izvedbi.
Države članice osiguravaju, u nedostatku ugovora o kolektivnom pregovaranju kojima se predviđa usporediv mehanizam, da autori i izvođači ili sve reprezentativne organizacije koje ih zastupaju imaju pravo zatražiti dodatnu, odgovarajuću i pravičnu naknadu od stranke s kojom su sklopili ugovor za iskorištavanje prava kada je izvorno dogovorena naknada nerazmjerno niska u usporedbi s naknadnim relevantnim izravnim ili neizravnim prihodima ili koristima ostvarenima iskorištavanjem djela ili izvedbi.
Amandman 83
Prijedlog direktive
Članak 16. – stavak 1.
Države članice predviđaju da se sporovi povezani s obvezom transparentnosti iz članka 14. i mehanizmom za prilagodbu ugovora iz članka 15. mogu rješavati dobrovoljnim postupkom alternativnog rješavanja sporova.
Države članice predviđaju da se sporovi povezani s obvezom transparentnosti iz članka 14. i mehanizmom za prilagodbu ugovora iz članka 15. mogu rješavati dobrovoljnim postupkom alternativnog rješavanja sporova. Države članice osiguravaju da reprezentativne organizacije autora i izvođača mogu pokrenuti takve postupke na zahtjev jednog ili više autora i izvođača.
Amandman 84
Prijedlog direktive
Članak 16.a (novi)
Članak 16.a
Pravo na opoziv
1.  Države članice osiguravaju da u slučaju kada je autor ili izvođač licencirao ili prenio isključiva prava u pogledu djela ili drugog zaštićenog sadržaja, autor ili izvođač ima pravo na opoziv ako se ne radi o iskorištavanju djela ili drugog zaštićenog sadržaja ili ako postoji trajni nedostatak redovitog izvješćivanja u skladu s člankom 14. Države članice mogu predvidjeti posebne odredbe, uzimajući u obzir posebnosti različitih sektora i djela te predviđeno razdoblje iskorištavanja, a osobito mogu predvidjeti rokove za pravo na opoziv.
2.  Pravo na opoziv predviđeno stavkom 1. može se ostvariti tek nakon razumnog vremena od sklapanja ugovora o licenciranju ili prijenosu i samo nakon pisane obavijesti kojom se utvrđuje odgovarajući rok do kojeg se treba ostvariti iskorištavanje licenciranih ili prenesenih prava. Nakon isteka tog roka autor ili izvođač mogu se, umjesto opoziva prava, odlučiti i na prekidanje isključivosti ugovora. Ako djelo ili drugi sadržaj obuhvaća doprinos skupine autora ili izvođača, ostvarivanje pojedinačnog prava na opoziv takvih autora ili izvođača uređuje se nacionalnim pravom, kojim se utvrđuju pravila o pravu na opoziv za kolektivna djela, uzimajući u obzir relativnu važnost pojedinačnih doprinosa.
3.  Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako je neostvarivanje prava uglavnom uzrokovano okolnostima za koje se opravdano smatra da ih autor ili izvođač mogu riješiti.
4.  Ugovorni ili drugi aranžmani koji odstupaju od prava na opoziv zakoniti su samo ako su sklopljeni dogovorom koji se temelji na ugovoru o kolektivnom pregovaranju.
Amandman 85
Prijedlog direktive
Članak 17.a (novi)
Članak 17.a
Države članice mogu donijeti ili zadržati na snazi šire odredbe, koje su usporedive s postojećim iznimkama i ograničenjima predviđenima pravom Unije, za uporabe obuhvaćene iznimkama ili ograničenjima predviđenima u ovoj Direktivi.
Amandman 86
Prijedlog direktive
Članak 18. – stavak 2.
2.   Odredbe članka 11. primjenjuju se i na informativne publikacije objavljene prije [datum naveden u članku 21. stavku 1].
Briše se.

(1)Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0245/2018).


Kontrole gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije ***I
PDF 129kWORD 45k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o kontrolama gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1889/2005 (COM(2016)0825 – C8-0001/2017 – 2016/0413(COD))
P8_TA(2018)0338A8-0394/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0825),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 33. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0001/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir primjedbe na nacrt zakonodavnog akta koje su podnijeli češki Zastupnički dom i Španjolski parlament,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 27. travnja 2017.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji su odobrili nadležni odbori u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 27. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0394/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. rujna 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o kontrolama gotovine koja se unosi u Uniju ili iznosi iz Unije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1889/2005

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2018/1672.)

(1) SL C 246, 28.7.2017., str. 22.


Suzbijanje pranja novca sredstvima kaznenog prava ***I
PDF 127kWORD 46k
Rezolucija
Tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju pranja novca sredstvima kaznenog prava (COM(2016)0826 – C8-0534/2016 – 2016/0414(COD))
P8_TA(2018)0339A8-0405/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0826),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 83. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0534/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir primjedbe na nacrt zakonodavnog akta koje su podnijeli češki Zastupnički dom, češki Senat i Španjolski parlament,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 7. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za pravna pitanja (A8-0405/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. rujna 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2018/1673.)


Stanje u Mađarskoj
PDF 238kWORD 84k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o prijedlogu kojim se Vijeće poziva da, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, utvrdi da postoji očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija (2017/2131(INL))
P8_TA(2018)0340A8-0250/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 2. i članak 7. stavak 1.,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezine protokole,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir međunarodne sporazume UN-a i Vijeća Europe o ljudskim pravima kao što su Europska socijalna povelja i Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. svibnja 2017. o stanju u Mađarskoj(1),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 16. prosinca 2015.(2) i 10. lipnja 2015.(3) o stanju u Mađarskoj,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o stanju temeljnih prava: norme i prakse u Mađarskoj (u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 16. veljače 2012.)(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2012. o nedavnim političkim promjenama u Mađarskoj(5) i Rezoluciju od 10. ožujka 2011. o mađarskom Zakonu o medijima(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(7),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 20. travnja 2004. o Komunikaciji Komisije o članku 7. Ugovora o Europskoj uniji: Poštovanje i promicanje vrijednosti na kojima se temelji Unija(8),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 15. listopada 2003. o članku 7. Ugovora o Europskoj uniji – Poštovanje i promicanje vrijednosti na kojima se temelji Unija(9),

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF),

–  uzimajući u obzir članke 45., 52. i 83. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te mišljenja Odbora za proračunski nadzor, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0250/2018),

A.  budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, što je navedeno u članku 2. UEU-a te se održava u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i ugrađeno je u međunarodne sporazume o ljudskim pravima, te budući da su te vrijednosti, zajedničke svim državama članicama i koje su dobrovoljno podržale sve države članice, temelj prava koja uživaju osobe koje žive u Uniji;

B.  budući da se opasnost od toga da će država članica teško prekršiti vrijednosti iz članka 2. UEU-a ne odnosi samo na one države članice u kojima se takav rizik pojavljuje već utječe i na druge države članice, njihovo uzajamno povjerenje te samu prirodu Unije i temeljnih prava njezinih građana u okviru prava Unije;

C.  budući da, kao što je navedeno u Komunikaciji Komisije iz 2003. o članku 7. Ugovora o Europskoj uniji, područje primjene članka 7. UEU-a nije ograničeno na obveze iz Ugovora, kao u članku 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te budući da Unija može ocijeniti postojanje očite opasnosti od teškog kršenja zajedničkih vrijednosti u područjima koja su u nadležnosti država članica;

D.  budući da članak 7. stavak 1. UEU-a predstavlja preventivnu fazu koja Uniji pruža mogućnost intervencije u slučaju očitog rizika od ozbiljnog kršenja zajedničkih vrijednosti; budući da se tom preventivnom akcijom predviđa dijalog s dotičnom državom članicom i ima za cilj izbjeći moguće sankcije;

E.  budući da, iako su mađarske vlasti uvijek bile spremne raspravljati o zakonitosti neke određene mjere, stanje još nije riješeno i mnoga pitanja i dalje ostaju otvorena što negativno utječe na sliku Unije te na njezinu učinkovitost i vjerodostojnost u obrani temeljnih prava, ljudskih prava i demokracije na globalnoj razini te ukazuje na potrebu da se na ta pitanja odgovori zajedničkim djelovanjem Unije;

1.  navodi da Parlament izražava zabrinutost oko sljedećih pitanja:

   (1) funkcioniranje ustavnog poretka i izbornog sustava
   (2) neovisnost pravosuđa i ostalih institucija te prava sudaca
   (3) korupcija i sukobi interesa
   (4) zaštita privatnosti i podataka
   (5) sloboda izražavanja
   (6) akademske slobode
   (7) sloboda vjeroispovijedi
   (8) sloboda udruživanja
   (9) pravo na jednako postupanje
   (10) prava pripadnika manjina, uključujući Rome i Židove, i zaštita od izjava mržnje protiv tih manjina
   (11) temeljna prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica
   (12) ekonomska i socijalna prava.

2.  smatra da činjenice i tendencije navedene u Prilogu ovoj Rezoluciji zajedno predstavljaju sustavnu prijetnju vrijednostima iz članka 2. UEU-a te očitu opasnost od teškog kršenja tih vrijednosti;

3.  prima na znanje ishod parlamentarnih izbora u Mađarskoj, koji su se održali 8. travnja 2018. godine; ističe činjenicu da je mađarska vlada odgovorna za uklanjanje rizika od teškog kršenja vrijednosti iz članka 2. UEU-a, čak i kada je taj rizik dugotrajna posljedica političkih odluka koje su predložile ili usvojile prethodne vlade;

4.  stoga, u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a, podnosi Vijeću priloženi obrazloženi prijedlog, u kojemu ga poziva da utvrdi postoji li očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti iz članka 2. UEU-a, te da u tom smislu Mađarskoj uputi odgovarajuće preporuke;

5.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i obrazloženi prijedlog za odluku Vijeća priložen ovom dokumentu proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

PRILOG REZOLUCIJI

Prijedlog odluke Vijeća o utvrđivanju, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, da postoji očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 7. stavak 1.,

uzimajući u obzir obrazloženi prijedlog Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

budući da:

(1)  Europska unija temelji se na vrijednostima iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), koje su zajedničke svim državama članicama i koje uključuju poštovanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava. U skladu s člankom 49. UEU-a, poštovanje i promicanje vrijednosti iz članka 2. UEU-a preduvjet su za primanje u članstvo Unije.

(2)  Pristupanje Mađarske bio je dobrovoljan čin na temelju suverene odluke koji je popraćen općom jednoglasnom odlukom cijelog mađarskog političkog spektra.

(3)  U svom obrazloženom prijedlogu Europski parlament izražava zabrinutost u vezi sa stanjem u Mađarskoj. Konkretno, glavni razlozi za zabrinutost odnose se na funkcioniranje ustavnog poretka i izbornog sustava, neovisnost pravosuđa i ostalih institucija, prava sudaca, korupciju i sukobe interesa, privatnost i zaštitu podataka, slobodu izražavanja, akademske slobode, slobodu vjeroispovijedi, slobodu udruživanja, pravo na jednako postupanje, prava pripadnika manjina, uključujući Rome i Židove, te zaštitu od izjava mržnje protiv tih manjina, temeljna prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica te ekonomska i socijalna prava.

(4)  Europski parlament također je napomenuo da su mađarske vlasti uvijek bile spremne raspravljati o zakonitosti određenih mjera ali da nisu poduzele sve mjere koje je Parlament preporučio u svojim prethodnim rezolucijama.

(5)  U svojoj Rezoluciji od 17. svibnja 2017. o stanju u Mađarskoj Europski parlament naveo je da trenutačna situacija u Mađarskoj predstavlja jasan rizik od ozbiljnog kršenja vrijednosti iz članka 2. UEU-a, što opravdava pokretanje postupka iz članka 7. stavka 1 UEU-a.

(6)  Europska komisija je u svojoj Komunikaciji iz 2003. godine o članku 7. Ugovora o Europskoj uniji navela mnoge izvore informacije, između ostalog izvješća međunarodnih organizacija i nevladinih organizacija te odluke regionalnih i međunarodnih sudova, na temelju kojih je moguće nadzirati poštuju li se i promiču zajedničke vrijednosti. Različiti akteri na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, uključujući institucije i tijela EU-a, Vijeće Europe, Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Ujedinjene narode (UN) te brojne organizacije civilnog društva, u više su navrata izražavali duboku zabrinutost zbog stanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava u Mađarskoj, no ta se mišljenja ne smatraju pravno obvezujućima jer samo Sud Europske unije može tumačiti odredbe Ugovora.

Funkcioniranje ustavnog poretka i izbornog sustava

(7)  Venecijanska je komisija u nekoliko navrata izrazila zabrinutost oko ustavotvornog postupka u Mađarskoj, i u pogledu Temeljnog zakona i u pogledu njegovih izmjena. Ta je komisija pozdravila činjenicu što se Temeljnim zakonom uspostavlja ustavni poredak koji se temelji na demokraciji, vladavini prava i zaštiti temeljnih prava kao temeljnim načelima te je primila na znanje napore koji se ulažu u uspostavljanje ustavnog poretka u skladu sa zajedničkim europskim demokratskim vrijednostima i standardima te u reguliranje temeljnih prava i sloboda u skladu s obvezujućim međunarodnim instrumentima. Kritika se odnosila na manjak transparentnosti postupka, nedovoljnu uključenost civilnog društva, nedostatak iskrenog savjetovanja, opasnost od nestanka diobe vlasti i slabljenje nacionalnog sustava kontrole i ravnoteže.

(8)  Kao rezultat ustavne reforme ograničena je nadležnost mađarskog Ustavnog suda, a ta se ograničenja odnose na proračunska pitanja, ukidanje sustava actio popularis, mogućnost da se Sud pozove na svoju sudsku praksu od prije 1. siječnja 2012. i mogućnost Suda da preispita ustavnost promjena Temeljnog zakona, ne uključujući promjene postupovne prirode. Venecijanska je komisija izrazila ozbiljnu zabrinutost u vezi s tim ograničenjima i postupkom za imenovanje sudaca te je u svom Mišljenju o Zakonu CLI iz 2011. o mađarskom Ustavnom sudu donesenom 19. lipnja 2012. i u svojem mišljenju o Četvrtom amandmanu na Temeljni zakon Mađarske usvojenom 17. lipnja 2013. izdala preporuke mađarskim vlastima koje se odnose na jamčenje nužnog sustava kontrole i ravnoteže. Venecijanska komisija u svojim je mišljenjima također utvrdila niz pozitivnih elemenata reformi, kao što su odredbe o proračunskim jamstvima, onemogućavanje ponovnog izbora sudaca i činjenica da povjerenik za temeljna prava ima pravo pokrenuti postupke za ex post provjeru.

(9)  U zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava izrazio je zabrinutost da je trenutačno u ustavu predviđen postupak podnošenja pritužbi koji predviđa ograničen pristup Ustavnom sudu, u kojem nije predviđen rok za ocjenjivanje ustavnosti i nema suspenzivni učinak na osporavano zakonodavstvo. Također je navedeno da se odredbama novog Zakona o Ustavnom sudu slabi sigurnost trajanja mandata sudaca i povećava utjecaj vlade na sastav i rad Ustavnog suda promjenom postupka imenovanja sudaca, broja sudaca na Sudu i njihove dobi za umirovljenje. Odbor je također zabrinut zbog ograničavanja nadležnosti i ovlasti Ustavnog suda u preispitivanju zakonodavstva kojim se zadire u proračunska pitanja.

(10)  U svojem je izvješću od 27. lipnja 2018. Ograničena misija za promatranje izbora Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a navela da su izbori u tehničkom smislu bili profesionalni i transparentni te da su temeljna prava i slobode u cijelosti bili poštovani, ali da je klima u kojoj su se ta prava i slobode provodili bila nepovoljna. Provođenje izbora izvršeno je na profesionalan i transparentan način i općenito je uživalo povjerenje dionika te se općenito smatra da je bilo nepristrano. Kampanja je bila energična ali neprijateljska, a retorika zastrašivanja ograničavala je mogućnost za vođenje sadržajne rasprave, što je biračima otežalo mogućnost da donesu odluku temeljenu na informacijama. Cilj javnog financiranja kampanja i gornjih granica rashoda je osigurati jednake mogućnosti svim kandidatima. Međutim, mogućnost da se kandidati natječu pod istim uvjetima bila je znatno dovedena u pitanje s obzirom na ogromna sredstva koja je vlada potrošila na oglase koji su isticali poruku kampanje vladajuće koalicije. S obzirom da je tek nakon izbora bilo potrebno podnijeti izvješće, glasačima su zapravo bili uskraćeni podaci o financiranju kampanje, što je ključno za donošenje odluke o glasanju temeljene na informacijama. EU je također izrazio zabrinutost u vezi s razgraničenjem izbornih jedinica s jednim članom. Slična pitanja istaknuta su i u zajedničkom mišljenju od 18. lipnja 2012. o Zakonu o izborima zastupnika u mađarski parlament, koje su usvojili Venecijanska komisija i Vijeće za demokratske izbore, u kojem je spomenuto da razgraničenje izbornih jedinica mora biti transparentno i profesionalno te da postupak mora biti objektivan i nepristran, što znači da se moraju izbjegavati kratkoročni politički ciljevi (gerrymandering).

(11)  Posljednjih je godina mađarska vlada u velikoj mjeri koristila nacionalna savjetovanja, šireći direktnu demokraciju na nacionalnoj razini. Komisija je 27. travnja 2017. istaknula da je nacionalno savjetovanje „Zaustavimo Bruxelles” sadržavalo nekoliko tvrdnji i navoda koji sadrže netočne činjenice ili dovode u zabludu. Mađarska vlada ujedno je u svibnju 2015. održala savjetovanje pod nazivom „Imigracija i terorizam”, a u listopadu 2017. savjetovanje protiv takozvanog „Plana Soros”. Tamo je povučena paralela između terorizma i migracija, poticala se mržnja prema migrantima, a meta su im bili posebno lik Georgea Sorosa i EU.

Neovisnost pravosuđa i ostalih institucija te prava sudaca

(12)  Kao rezultat opsežnih promjena pravnog okvira provedenih 2011., predsjedniku novoosnovanog Nacionalnog sudbenog ureda dodijeljene su široke ovlasti. Venecijanska komisija je u svom mišljenju o Zakonu CLXII iz 2011. o pravnom položaju i plaći sudaca te Zakona CLXI. iz 2011. o ustrojstvu sudova i u Mađarskoj i upravljanju njima, donesenom 19. ožujka 2012., te u svom mišljenju o osnovnim aktima o sudstvu donesenom 15. listopada 2012. uputila kritiku u pogledu tih širokih ovlasti. Zabrinutost zbog sličnih pitanja izrazio je i posebni izvjestitelj UN-a za neovisnost sudaca i odvjetnika 29. veljače 2012. i 3. srpnja 2013., kao i Skupina država protiv korupcije (GRECO) u svojem izvješću usvojenom 27. ožujka 2015. Svi su oni naglasili potrebu za jačanjem uloge kolektivnog tijela, Državnog sudbenog vijeća (DSV), kao nadzorne instance, s obzirom na to da se predsjednik DSV-a, kojeg bira mađarski Parlament, ne može smatrati tijelom pravosudne samouprave. Status predsjednika Nacionalnog sudbenog ureda je, prema međunarodnim preporukama, promijenjen te su ovlasti predsjednika ograničene kako bi se osigurala bolja ravnoteža između predsjednika i DSV-a.

(13)  Mađarska je od 2012. poduzela pozitivne korake kako bi određene funkcije s predsjednika DSV-a prenijela na DSV u svrhu stvaranja bolje ravnoteže između tih dvaju tijela. Međutim, potrebno je ostvariti dodatan napredak. U svom izvješću od 27. ožujka 2015. Skupina država protiv korupcije (GRECO) pozvala je da se mogući rizici od diskrecijskih odluka predsjednika DSV-a smanje na najmanju moguću mjeru. Predsjednik DSV-a može, među ostalim, premjestiti i imenovati suce te ima ulogu u području pravosudne discipline. Predsjednik DSV-a također daje preporuku predsjedniku Mađarske o imenovanju i razrješenju načelnika sudova, uključujući predsjednika i potpredsjednika žalbenog suda. GRECO je pozdravio nedavno usvojeni Etički kodeks za suce, ali smatra da bi on mogao biti jasniji i da bi uz njega trebalo biti organizirano i osposobljavanje za zaposlenike. GRECO-a je također primio na znanje izmjene koje se odnose na pravila o postupcima zapošljavanja i odabira sudaca od 2012. do 2014. godine u Mađarskoj, na temelju kojih je DSV dobilo snažniju nadzornu funkciju u postupku odabira. DSV je 2. svibnja 2018. održao sjednicu na kojoj je jednoglasno donio odluke o praksi predsjednika Nacionalnog sudbenog ureda da pozive za podnošenje prijava na radna mjesta sudaca i rukovodeća radna mjesta proglasi neuspješnima. U odlukama se praksa predsjednika smatra nezakonitom.

(14)  Mađarska je vlada 29. svibnja 2018. predstavila nacrt Sedmog amandmana Temeljnog zakona (T/332), koji je usvojen 20. lipnja 2018. Tim je amandmanom uveden novi sustav upravnih sudova.

(15)  Nakon presude Suda Europske unije („Sud”) 6. studenoga 2012. u predmetu C-286/12, Komisija protiv Mađarske(10) u kojoj se navodi da donošenjem nacionalnog programa prema kojem suci, državni odvjetnici i javni bilježnici moraju otići u mirovinu kada navrše 62 godine Mađarska nije ispunila obveze u skladu s pravom Unije, mađarski je parlament usvojio Zakon XX iz 2013. u kojem se predviđa da dob za umirovljenje sudaca u razdoblju od deset godina treba postupno smanjiti na 65 godina i u kojem su utvrđeni kriteriji za vraćanje na posao ili odštetu. U tom je Zakonu predviđena mogućnost vraćanja umirovljenih sudaca na njihova prethodna radna mjesta na istom sudu i pod istim uvjetima kao prije donošenja propisa o umirovljenju ili, ako se ne žele vratiti, mogućnost odštete u obliku paušalnog iznosa u visini izgubljene naknade za 12 mjeseci i podnošenja zahtjeva na sudu za dodatnu odštetu, no nije zajamčeno vraćanje na vodeće administrativne položaje. Bez obzira na to, Komisija je priznala mjere Mađarske u cilju usklađivanja njezina zakona o umirovljenju s pravom EU-a. U svom je izvješću iz listopada 2015. Međunarodna odvjetnička komora instituta za ljudska prava navela da većina otpuštenih sudaca nije vraćena na isto radno mjesto, djelomično zbog toga što su njihova bivša radna mjesta u međuvremenu već popunjena. Također je napomenula da je nemoguće zajamčiti neovisnost i nepristranost mađarskog pravosuđa i da je jamstvo vladavine prava i dalje oslabljeno.

(16)  U svojoj presudi od 16. srpnja 2015. Gaszó protiv Mađarske Europski je sud za ljudska prava zaključio da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek. Europski je sud za ljudska prava zaključio da je do kršenja došlo zbog prakse koja se odnosi na opetovani propust Mađarske da zajamči završetak postupka utvrđivanja građanskih prava i obveza u razumnom vremenskom roku te da poduzme mjere kojima se podnositeljima tužbe osigurava da traže naknadu za pretjerano dugo trajanje građanskih postupaka na nacionalnoj razini. Izvršenje te presude još nije započelo. U novom Zakonu o parničnom postupku donesenom 2016. predviđa se ubrzavanje parničnog postupka uvođenjem postupka koji uključuje dvije faze. Mađarska je obavijestila Odbor ministara Vijeća Europe da će novi zakon kojime se uspostavlja djelotvoran pravni lijek za produljene postupke biti donesen do listopada 2018.

(17)  U svojoj presudi od 23. lipnja 2016. Baka protiv Mađarske Europski je sud za ljudska prava zaključio da je u slučaju Andrása Bake doista riječ o kršenju prava na pristup sudu i slobodu izražavanja jer Baka, nakon što je u lipnju 2009. izabran za predsjednika Vrhovnog suda na mandat od šest godina, prema prijelaznim odredbama Temeljnog zakona kojima je omogućeno da Vrhovni sud Mađarske (Kuria) postane pravni sljednik dotadašnjeg Vrhovnog suda, nije više imao to radno mjesto. Izvršenje te presude još nije započelo. Odbor ministara Vijeća Europe je 10. ožujka 2017. zahtijevao da se poduzmu mjere za sprečavanje daljnjih preuranjenih otpuštanja sudaca na temelju sličnih razloga, čime štiti svaku zlouporabu u tom pogledu. Mađarska je vlada napomenula da te mjere nisu povezane s provedbom presude.

(18)  András Jóri je 29. rujna 2008. imenovan za nadzornika za zaštitu podataka na razdoblje od šest godina. Međutim, s učinkom od 1. siječnja 2012. mađarski je parlament odlučio reformirati sustav zaštite podataka i nadzornika za zaštitu podataka zamijeniti nacionalnim tijelom za zaštitu podataka i slobodu informiranja. András Jóri morao je završiti svoj mandat prije isteka roka. Sud je 8. travnja 2014. godine zaključio da neovisnost nadzornih tijela nužno uključuje obvezu poštovanja trajanja mandata nadzornih tijela do isteka njihova roka i da Mađarska nije ispunila obveze u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11). Mađarska je izmijenila pravila o imenovanju povjerenika, dala ispriku i isplatila dogovoreni iznos odštete.

(19)  Venecijanska je komisija u svom mišljenju o Zakonu CLXIII iz 2011. o državnom odvjetništvu i zakonu CLXIV iz 2011. o statusu državnog odvjetnika, tužitelja i drugih zaposlenika tužiteljstva i državnog odvjetništva Mađarske, donesenom 19. lipnja 2012., utvrdio nekoliko nedostataka. GRECO je u svom izvješću od 27. ožujka 2015. pozvao mađarska nadležna tijela da poduzmu dodatne korake za sprečavanje zlouporabe i povećaju neovisnost državnog odvjetništva, među ostalim ukidanjem mogućnosti ponovnog izbora državnog odvjetnika. Osim toga, GRECO zahtijeva da redovni disciplinski postupak protiv tužitelja bude transparentniji i da se odluke o dodjeli predmeta jednog tužitelja drugome donose prema strogim pravnim kriterijima i uz stroga obrazloženja. Prema navodima mađarske vlade u izvješću GRECO-a o usklađenosti za 2017. prepoznat je napredak Mađarske u pogledu državnih odvjetnika (mađarske vlasti još nisu odobrile objavu, unatoč pozivima koji su upućeni na plenarnim sastancima GRECO-a). Drugo izvješće o usklađenosti još nije dovršeno.

Korupcija i sukobi interesa

(20)  GRECO je u svojem izvješću donesenom 27. ožujka 2015. pozvao na donošenje kodeksa ponašanja za zastupnike u Mađarskom parlamentu u pogledu smjernica za slučajeve sukoba interesa. Usto, zastupnici u parlamentu također bi trebali imati obvezu ad hoc obavještavanja o sukobima interesa, uz strožu obvezu o podnošenju izjava o imovinskom stanju. To bi trebalo popratiti i odredbama kojima se omogućuju sankcije za podnošenje netočnih izjava o imovinskom stanju. Osim toga, izjave o imovinskom stanju trebale bi biti objavljene na internetu kako bi se javnosti omogućilo provođenje istinskog nadzora. Potrebno je uspostaviti standardnu elektroničku bazu podataka kako bi sve izjave i njihove izmjene bile dostupne na transparentan način.

(21)  U svojem je izvješću od 27. lipnja 2018. Ograničena misija za promatranje izbora Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava zaključila da ograničeni nadzor potrošnje u kampanji i nepostojanje detaljnog izvješćivanja o izvorima sredstava za kampanju umanjuje transparentnost financiranja kampanja i sposobnost glasača da donesu informiranu odluku, što je u suprotnosti s međunarodnim obvezama i dobrom praksom. Državni ured za reviziju odgovoran je za nadzor i kontrolu u pogledu ispunjavanja pravnih zahtjeva. Izvješće nije uključivalo službeno revizijsko izvješće Državnog ureda za reviziju o parlamentarnim izborima 2018. jer u to vrijeme još nije bilo dovršeno.

(22)  Upravni je odbor Partnerstva za otvorenu vlast (OGP) 7. prosinca 2016. primio dopis mađarske vlade o trenutnom povlačenju iz partnerstva koje okuplja 75 zemalja i stotine organizacija civilnog društva. Mađarska je vlada od srpnja 2015. bila pod nadzorom OGP-a zbog zabrinutosti organizacija civilnog društva, posebno oko pitanja prostora njihova djelovanja u toj zemlji. Sve države članice EU-a nisu članice OGP-a.

(23)  Mađarska koristi sredstva Unije u iznosu od 4,4 % svojeg BDP-a, točnije više od polovice javnih ulaganja. Udio ugovora dodijeljenih u postupcima javne nabave na temelju samo jedne ponude i dalje je visok te je 2016. iznosio 36 %. Mađarska ima najveći postotak financijskih preporuka OLAF-a u Uniji u vezi sa strukturnim fondovima i poljoprivredom za razdoblje 2013. – 2017.. OLAF je 2016. završio istragu o prometnom projektu u Mađarskoj vrijednom 1,7 milijardi EUR u kojemu su glavni sudionici bili nekoliko međunarodnih specijaliziranih građevinskih poduzeća. Istraga je pokazala vrlo ozbiljne nepravilnosti te moguću prijevaru i korupciju u izvedbi projekata. OLAF je 2017. tijekom istrage o 35 ugovora o uličnoj rasvjeti dodijeljenima poduzeću kojime je u to vrijeme upravljao zet mađarskog predsjednika vlade utvrdio „ozbiljne nepravilnosti” i „sukobe interesa”. OLAF je Glavnoj upravi Europske komisije za regionalnu i urbanu politiku poslao svoje konačno izviješće u kojem je dao financijske preporuke za povrat 43,7 milijuna EUR i izdao pravosudne preporuke mađarskom državnom odvjetniku. Prekogranična istraga koju je OLAF završio 2017. godine uključivala je navode o potencijalnoj zlouporabi sredstava Unije u 31 projektu za istraživanje i razvoj. Istraga koja je provedena u Mađarskoj, Latviji i Srbiji otkrila je plan podugovaranja koji se koristio kako bi se povećali troškovi projekta i sakrila činjenica da su krajnji dobavljači bili zapravo povezana poduzeća. OLAF je stoga završio istragu i dao financijske preporuke Komisiji da povrati 28,3 milijuna EUR te izdao pravosudne preporuke mađarskim pravosudnim tijelima. Mađarska je odlučila da neće sudjelovati u osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja koji će biti zadužen za istraživanje, kazneni progon i podizanje optužnica protiv počiniteljâ i supočinitelja kaznenih djela protiv financijskih interesa Unije.

(24)  Prema Sedmom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji učinkovitost vlade u Mađarskoj se smanjila od 1996. te se radi o jednoj od država članica s najmanje učinkovitom vladom u Uniji. Sve su mađarske regije daleko ispod prosjeka Unije u pogledu kvalitete upravljanja. Prema izvješću o suzbijanju korupcije koje je Europska komisija objavila 2014., korupcija u Mađarskoj smatra se raširenom (89 %). Prema podacima iz Izvješća o globalnoj konkurentnosti za razdoblje 2017. – 2018., koje je objavio Svjetski gospodarski forum, visoka razina korupcije bila je jedan od najproblematičnijih čimbenika u pogledu poslovanja u Mađarskoj.

Privatnost i zaštita podataka

(25)  U svojoj presudi od 12. siječnja 2016. Szabó i Vissy protiv Mađarske Europski je sud za ljudska prava utvrdio kršenje prava na poštovanje privatnog života zbog nedovoljno zakonskih jamstava protiv eventualnog nezakonitog tajnog nadzora za potrebe nacionalne sigurnosti, među ostalim u pogledu uporabe telekomunikacijskih usluga. Tužitelji nisu tvrdili da su bili podvrgnuti bilo kakvim mjerama tajnog nadzora te se stoga daljnje pojedine mjere nisu činile potrebnima. Izmjene relevantnog zakonodavstva potrebne su kao opća mjera. Stručnjaci nadležnih mađarskih ministarstava trenutačno raspravljaju o prijedlozima za izmjenu Zakona o nacionalnim sigurnosnim službama. Izvršenje te presude stoga još nije započelo.

(26)  U zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava izrazio je zabrinutost da mađarski pravni okvir o tajnom nadzoru za potrebe nacionalne sigurnosti dopušta masovno presretanje komunikacije i ne sadržava dovoljno zaštitnih mjera protiv proizvoljnog uplitanja u pravo na poštovanje privatnog života. Odbor je također izrazio zabrinut zbog nepostojanja odredaba kojima se jamče učinkoviti pravni lijekovi u slučajevima zlouporabe te brzo obavještavanje dotične osobe, bez ugrožavanja svrhe ograničenja, nakon prestanka važenja mjera nadzora.

Sloboda izražavanja

(27)  Venecijanska je komisija 22. lipnja 2015. usvojila Mišljenje o mađarskom Zakonu o medijima (Zakon CLXXXV o medijskim uslugama i masovnim medijima, Zakon CIV o slobodi tiska i Zakon o oporezivanju prihoda na oglašavanje u masovnim medijima), u kojem se poziva na nekoliko izmjena Zakona o tisku i Zakona o medijima, posebno u pogledu definicije „nezakonitih medijskih sadržaja”, objave novinarskih izvora i sankcija za medijske kuće. Slična zabrinutost izražena je i u analizi koju je naručio Ured predstavnika OESS-a za slobodu medija u veljači 2011. te ju je izrazio i prethodni povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava u svojem mišljenju o mađarskom zakonu o medijima u pogledu normi Vijeća Europe o slobodi medija od 25. veljače 2011., kao i stručnjaci Vijeća Europe za mađarski Zakon o medijima u svojem stručnom izvješću od 11. svibnja 2012. Glavni tajnik Vijeća Europe u svojoj je izjavi od 29. siječnja 2013. pozdravio činjenicu da su rasprave u području medija dovele do nekoliko važnih izmjena. Unatoč tome povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava je u svom izvješću nakon posjeta Mađarskoj, objavljenom 16. prosinca 2014., ponovio svoju zabrinutost oko preostalih pitanja. Povjerenik je također spomenuo problem koncentracije vlasništva nad medijima i autocenzure te naveo da bi pravni okvir kojim se kriminalizira kleveta trebalo staviti izvan snage.

(28)  Venecijanska je komisija u svom Mišljenju od 22. lipnja 2015. o Zakonu o medijima prepoznala napore koje je mađarska vlada godinama poduzimala u cilju poboljšanja izvornog teksta zakona o medijima, u skladu s primjedbama raznih promatrača, uključujući Vijeće Europe, te je pozitivno ocijenila spremnost mađarskih nadležnih tijela da nastave dijalog. No bez obzira na to, Venecijanska je komisija naglasila potrebu za izmjenom pravila o izboru članova Vijeća za medije u svrhu jamčenja pravedne zastupljenosti društveno važnih političkih i ostalih skupina te potrebu za preispitivanjem postupka imenovanja i položaja predsjednika Vijeća za medije ili predsjednika Regulatornog tijela za medije trebao preispitati kako bi se smanjila koncentracija ovlasti i osigurala politička neutralnost; na sličan način trebalo bi reformirati i Nadzorni odbor. Venecijanska je komisija također preporučila da se decentralizira upravljanje pružateljima javnih medijskih usluga te da Nacionalna novinska agencija ne bude njihov jedini izvor vijesti. Slična zabrinutost izražena je i u analizi koju je naručio Ured predstavnika OESS-a za slobodu medija u veljači 2011. te ju je izrazio i prethodni povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava u svojem mišljenju o mađarskom zakonu o medijima u pogledu normi Vijeća Europe o slobodi medija od 25. veljače 2011., kao i stručnjaci Vijeća Europe za mađarski Zakon o medijima u svojem stručnom izvješću od 11. svibnja 2012. Glavni tajnik Vijeća Europe u svojoj je izjavi od 29. siječnja 2013. pozdravio činjenicu da su rasprave u području medija dovele do nekoliko važnih izmjena. Unatoč tome povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava je u svom izvješću nakon posjeta Mađarskoj, objavljenom 16. prosinca 2014., ponovio svoju zabrinutost oko preostalih pitanja.

(29)  Venecijanska je komisija 18. listopada 2012. usvojila Mišljenje o mađarskom Zakonu CXII iz 2011. o informacijskom samoodređenju i slobodi informiranja. Unatoč općenito pozitivnoj ocjeni Venecijanska je komisija utvrdila potrebu za daljnjim poboljšanjima. Međutim, nakon naknadnih izmjena tog zakona pravo na pristup informacijama o državnim tijelima dodatno je znatno ograničeno. Te su izmjene naišle na kritiku u analizi koju je u ožujku 2016. naručio Ured predstavnika OESS-a za slobodu medija. U analizi je utvrđeno da su iznosi koji se naplaćuju za izravne troškove u cijelosti razumni, no da je naplaćivanje vremena koje je javnim službenicima potrebno da odgovore na zahtjeve neprihvatljivo. Kako je prepoznato u izvješću Komisije za pojedine zemlje iz 2018., povjerenik za zaštitu podataka i sudovi, uključujući Ustavni sud, zauzeli su progresivan stav kada je riječ o predmetima u području transparentnosti.

(30)  U svojem je izvješću usvojenom 27. lipnja 2018. Ograničena misija za promatranje mađarskih parlamentarnih izbora 2018. Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a izjavila da su pristup informacijama te sloboda medija i udruživanja bili ograničeni, među ostalim zbog nedavne promjene zakonodavstva, te da je izborna kampanja u medijima bila opsežno pokrivena, ali na vrlo polariziran način i bez kritičke analize zbog politizacije vlasništva medija i velikog broja vladinih promidžbenih kampanja. Javna je televizija ispunila svoj obvezu za pružanje besplatnog medijskog prostora kandidatima, ali je u svojim vijestima i uredničkim emisijama jasno davala prednost vladajućoj koaliciji, što je protivno međunarodnim standardima. Većina komercijalnih medijskih kuća je bila pristrana u svojem izvještavanju, bilo prema vladajućim ili oporbenim strankama. Internetski mediji bili su platforma za pluralističku političku raspravu usmjerenu na konkretna pitanja. Usto, napomenula je da su politizacija vlasništva te ograničavajući zakonodavni okvir i nepostojanje neovisnog regulatornog tijela za medije negativno utjecali na uredničku slobodu, zbog čega glasači nisu imali pristup raznovrsnim informacijama. Također je spomenula da su izmjenama uvedena nepotrebna ograničenja u pristupu informacijama jer je proširena definicija informacija koje nisu podložne objavi te je povećana naknada za zahtjeve za informacije.

(31)  U svojim zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava izrazio je zabrinutost oko mađarskog zakonodavstva o medijima i praksi kojima se ograničava sloboda mišljenja i izražavanja. Odbor je izrazio zabrinutost da se aktualnim zakonodavnim okvirom, uslijed uzastopnih promjena u zakonodavstvu, ne jamči potpuna sloboda i neovisnost tiska. Sa zabrinutošću je napomenuo da su Vijeće za medije i Regulatorno tijelo za medije nedovoljno neovisni za obavljanje svojih zadaća te da imaju prevelike ovlasti nadzora i sankcioniranja.

(32)  Predstavnik OESS-a za slobodu medija 13. travnja 2018. oštro je osudio popis više od 200 osoba koji je objavila mađarska medijska kuća tvrdeći da više od 2 000 osoba, uključujući one koje se navode poimence, navodno radi na „svrgavanju vlade”. Popis je objavljen 11. travnja u mađarskom časopisu Figyelő i na njemu se nalaze brojni novinari te drugi građani. Predstavnik OESS-a za slobodu medija 7. svibnja 2018. izrazio je veliku zabrinutost zbog uskraćivanja akreditacije za nekoliko neovisnih novinara, koji zbog toga nisu mogli izvješćivati o inauguracijskoj sjednici novog saziva mađarskog parlamenta. Nadalje, napominje se da se takav događaj ne bi trebao upotrebljavati kao sredstvo za kontroliranje sadržaja kritičkog izvješćivanja te da se takvom praksom uspostavlja loš presedan za novi saziv mađarskog parlamenta.

Akademske slobode

(33)  Venecijanska je komisija 6. listopada 2017. usvojila Mišljenje o Zakonu XXV. od 4. travnja 2017., u pogledu Izmjene Zakona CCIV. iz 2011. o nacionalnom visokom obrazovanju. Zaključila je da se uvođenje strožih pravila bez čvrstih razloga te strogih rokova i ozbiljnih pravnih posljedica za strana sveučilišta koja su u Mađarskoj već utemeljena i ondje zakonito djeluju dugi niz godina, čini izrazito problematičnim iz perspektive vladavine prava te načela i jamstava u pogledu temeljnih prava. Ta su sveučilišta i njihovi studenti zaštićeni nacionalnim i međunarodnim pravilima o akademskoj slobodi, slobodi izražavanja i okupljanja te pravu i slobodi na obrazovanje. Venecijanska je komisija posebno preporučila da mađarske vlasti zajamče da nova pravila koja se odnose na obvezu posjedovanja radne dozvole ne utječu nesrazmjerno na akademske slobode te da se primjenjuju na nediskriminacijski i fleksibilan način, bez ugrožavanja kvalitete i međunarodnog karaktera obrazovanja postojećih sveučilišta. Iste probleme u vezi s Izmjenom Zakona CCIV iz 2011. o nacionalnom visokom obrazovanju istaknuli su u svom Mišljenju od 11. travnja 2017. i posebni izvjestitelji UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja, prava na slobodu i mirno okupljanje i udruživanje te kulturna prava. U zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava istaknuo je da ne postoji dovoljno opravdanja za nametanje takvih ograničenja na slobodu mišljenja, izražavanja i udruživanja, kao i na akademsku slobodu.

(34)  Mađarski je parlament 17. listopada 2017. stranim sveučilištima koja djeluju u toj zemlji rok za usklađivanje s novim kriterijima produljio do 1. siječnja 2019. na zahtjev predmetnih ustanova i nakon preporuke predsjedništva mađarske konferencije rektora. Venecijanska komisija je pozdravila to produljenje. Pregovori između mađarske vlade i stranih visokoškolskih ustanova, posebno Srednjoeuropskog sveučilišta, još su u tijeku, dok je pravna nesigurnost za strana sveučilišta i dalje prisutna, iako je Srednjoeuropsko sveučilište pravodobno ispunilo nove zahtjeve.

(35)  Europska je komisija 7. prosinca 2017. odlučila protiv Mađarske pokrenuti postupak na Sudu Europske unije zbog toga što se izmjenom Zakona CCIV iz 2011. o nacionalnom visokom obrazovanju nerazmjerno ograničava funkcioniranje sveučilišta Unije i sveučilišta trećih zemalja te se taj zakon treba ponovno uskladiti s pravom Unije. Komisija je utvrdila da se novim zakonodavstvom krši pravo na akademsku slobodu, pravo na obrazovanje i slobodu poduzetništva, kako je predviđeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i pravnim obvezama Unije u skladu s međunarodnim trgovačkim pravom.

(36)  9. kolovoza 2018. objavljeno je da mađarska vlada planira ukinuti diplomski studij iz rodnih studija na državnom fakultetu Eötvös Loránd (ELTE) i da neće priznati magisterij iz rodnih studija s privatnog fakulteta Central European University. Europski parlament ističe da pogrešno tumačenje pojma roda dominira javnim diskursom u Mađarskoj i žali zbog tog namjernog pogrešnog tumačenja pojmova „rod” i „rodna ravnopravnost”. Europski parlament osuđuje napade na besplatnu poduku i istraživanja, osobito u području rodnih studija, koji pokušavaju analizirati odnose moći, diskriminaciju i rodne odnose u društvu te pronalaziti rješenja za nejednakost, a koji su postali meta klevetničkih kampanja. Europski parlament poziva na ponovnu uspostavu i očuvanje temeljnih demokratskih načela slobode obrazovanja.

Sloboda vjeroispovijedi

(37)  Mađarski je parlament 30. prosinca 2011. usvojio Zakon CCVI. iz 2011. o pravu na slobodu savjesti i vjeroispovijedi te pravnom položaju crkava, denominacija i vjerskih zajednica u Mađarskoj, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012.. Na temelju tog Zakona revidirana je pravna osobnost mnogih vjerskih organizacija, a broj pravno priznatih crkava u Mađarskoj smanjen je na 14. Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava je 16. prosinca 2011. u pismu mađarskim vlastima izrazio svoju zabrinutost oko tog Zakona. Mađarski je parlament, nakon pritiska međunarodne zajednice, u veljači 2012. povećao broj priznatih crkava na 31. Venecijanska je komisija 19. ožujka 2012. usvojila Mišljenje o Zakonu CCVI iz 2011. o pravu na slobodu savjesti i vjeroispovijedi te pravnom položaju crkava, denominacija i vjerskih zajednica u Mađarskoj, u kojemu je navedeno da se za priznavanje crkava u Zakonu određuje niz pretjeranih zahtjeva koji se temelje na proizvoljnim kriterijima. Nadalje, navedeno je da je zbog tog Zakona stotine prethodno zakonito priznatih crkava izbrisano iz registra te da se Zakonom u određenoj mjeri potiče nejednako, čak i diskriminirajuće postupanje prema vjerskim uvjerenjima i zajednicama, ovisno o tome jesu li one priznate ili ne.

(38)  Mađarski je Ustavni sud u veljači 2013. presudio da je brisanje priznatih crkava iz registra bilo neustavno. Kao odgovor na odluku Ustavnog suda mađarski je parlament u ožujku 2013. izmijenio Temeljni zakon. U lipnju i rujnu 2013. mađarski je parlament izmijenio Zakon CCVI iz 2011. kako bi stvorio klasifikaciju na dvije razine, koja se sastoji od „vjerskih zajednica” i „registriranih crkava”. U rujnu 2013. mađarski je parlament također izmijenio Temeljni zakon isključivo kako bi sebi dodijelio ovlast za odabir vjerskih zajednica za „suradnju” s državom u službi „aktivnosti od javnog interesa”, dodijelivši si ovlast za priznavanje vjerskih organizacija dvotrećinskom većinom.

(39)  U svojoj presudi od 8. travnja 2014. Magyar Keresztény Mennonita Egyház i ostali protiv Mađarske Europski je sud za ljudska prava presudio da je Mađarska prekršila slobodu udruživanja, tumačenu u svjetlu slobode savjesti i vjeroispovijedi. Mađarski ustavni sud zaključio je da su određena pravila o uvjetima za priznavanje statusa crkve bila neustavna te je od zakonodavne vlasti zatražio da uskladi relevantna pravila sa zahtjevima Europske konvencije o ljudskim pravima. Relevantni zakon primjereno je podnesen mađarskom parlamentu u prosincu 2015., no nije postigao potrebnu većinu. Izvršenje te presude još nije započelo.

Sloboda udruživanja

(40)  Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava je 9. srpnja 2014. u svom pismu upućenom mađarskim tijelima izrazio zabrinutost zbog stigmatizirajuće retorike političara koji dovode u pitanje legitimnost rada nevladinih organizacija u kontekstu revizija koje je proveo Ured mađarske vlade za kontrolu nad nevladinim organizacijama koje su koristile potpore EGP-a i Norveške iz njihovih fondova za nevladine organizacije. Mađarska je vlada potpisala sporazum s Fondom te se na temelju toga bespovratna sredstva i dalje isplaćuju. Posebni izvjestitelj UN-a za položaj boraca za ljudska prava u razdoblju od 8. do 16. veljače 2016. posjetio je Mađarsku i u svom je izvješću naveo da znatni izazovi proizlaze iz postojećeg pravnog okvira kojim se uređuje ostvarivanje temeljnih sloboda, kao što su pravo na slobodu mišljenja i izražavanja te mirnog okupljanja i udruživanja, te da zakonodavstvo koje se odnosi na nacionalnu sigurnost i migracije također može imati ograničavajući utjecaj na okružje za civilno društvo.

(41)  U mađarskom je parlamentu u travnju 2017. iznesen nacrt zakona o transparentnosti organizacija koje primaju potpore iz inozemstva u cilju uvođenja uvjeta koji se odnose na sprječavanje pranja novca ili terorizma. Venecijanska je komisija 2013. priznala da mogu postojati različiti razlozi zbog kojih država ograničava inozemno financiranje, uključujući sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma, ali da se ti legitimni razlozi ne smiju koristiti kao izgovor za kontroliranje nevladinih organizacija ili za ograničavanje njihove mogućnosti da obavljaju svoju zakonitu djelatnost, posebno u području obrane ljudskih prava. Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava 26. travnja 2017. uputio je pismo predsjedniku mađarske Nacionalne skupštine u kojem napominje da je nacrt zakona iznesen u kontekstu stalne antagonističke retorike određenih članova vladajuće koalicije koji su neke nevladine organizacije na temelju njihovih izvora financiranja javno prozvali „stranim agentima” i doveli u pitanje njihovu legitimnost; međutim, pojam „strani agenti” nije sadržan u nacrtu. Slična pitanja spomenuta su u izjavi od 7. ožujka 2017. predsjednika Konferencije međunarodnih nevladinih organizacija Vijeća Europe i predsjednika Stručnog vijeća za Zakon o nevladinim organizacijama, kao i u mišljenju od 24. travnja 2017. koje je pripremilo Stručno vijeće za Zakon o nevladinim organizacijama i izjavi od 15. svibnja 2017. UN-ova posebnog izvjestitelja za položaj boraca za ljudska prava i promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja.

(42)  Mađarski je parlament 13. lipnja 2017. usvojio nacrt zakona s nekoliko izmjena. U svojem mišljenju od 20. lipnja 2017. Venecijanska je komisija prepoznala da je pojam „organizacija koja prima potporu iz inozemstva” neutralan i opisan i da neke od tih izmjena predstavljaju važan napredak, ali da istovremeno neka druga pitanja nisu riješena i da te izmjene nisu dovoljne kako bi se uklonile sumnje da bi zakon mogao prouzročiti nerazmjerno i nepotrebno uplitanje u slobodu udruživanja i izražavanja, pravo na privatnost te zabranu diskriminacije. U svojim zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava napomenuo je da postavljanje tih zahtjeva nije dovoljno opravdano te da se čini da su oni dio pokušaja diskreditacije određenih nevladinih organizacija, uključujući nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava u Mađarskoj.

(43)  Komisija je 7. prosinca 2017. odlučila započeti sudski postupak protiv Mađarske zbog neispunjenja obveza iz odredbi Ugovora o slobodnom kretanju kapitala u pogledu odredbi u Zakonu o nevladinim organizacijama kojima se, prema mišljenju Komisije, neizravno diskriminiraju te nerazmjerno ograničavaju donacije iz inozemstva namijenjene organizacijama civilnog društva. Osim toga, Komisija je tvrdila da je Mađarska prekršila pravo na slobodu udruživanja i prava na zaštitu privatnog života i osobnih podataka sadržana u Povelji, u skladu s odredbama Ugovora o slobodnom kretanju kapitala i člankom 26. stavkom 2 i stavcima 56. i 63. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(44)  Mađarska je vlada u veljači 2018. predstavila zakonodavni paket koji se sastoji od tri nacrta zakona (T/19776, T/19775, T/19774). Predsjednik Konferencije međunarodnih nevladinih organizacija Vijeća Europe i predsjednik Stručnog vijeća za Zakon o nevladinim organizacijama 14. veljače 2018. dali su izjavu u kojoj se navodi da taj paket nije u skladu sa slobodom udruživanja, posebice za nevladine organizacije koje se bave migrantima. Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava 15. veljače 2018. izrazio je sličnu zabrinutost. UN-ov posebni izvjestitelj za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja, posebni izvjestitelj za položaj boraca za ljudska prava, neovisni stručnjak za ljudska prava i međunarodnu solidarnost, posebni izvjestitelj za ljudska prava i prava migranata te posebni izvjestitelj za suvremene oblike rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezanih netrpeljivosti upozorili su 8. ožujka 2018. da bi zakon prouzročio neopravdana ograničenja slobode udruživanja i slobode izražavanja u Mađarskoj. U svojim je zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava izrazio zabrinutost da bi se aludiranjem na „opstanak nacije” i zaštitu građana i kulture te povezivanjem rada nevladinih organizacija s navodnom međunarodnom zavjerom zakonodavnim paketom stigmatizirale nevladine organizacije, a njihova bi sposobnost provođenja važnih aktivnosti za podupiranje ljudskih prava i, posebice, prava izbjeglica, tražitelja azila i migranata, bila ograničena. Nadalje, izrazio je zabrinutost da bi se nametanje ograničenja za inozemno financiranje nevladinih organizacija moglo iskoristiti za stvaranje nezakonitog pritiska i neopravdano uplitanje u njihov rad. Prema jednom od nacrta zakona oporezivala bi se sva sredstva nevladinih organizacija koja dolaze izvan Mađarske, uključujući sredstva iz EU-a, uz poreznu stopu od 25 %; zakonodavni paket nevladinim organizacijama također onemogućuje korištenje pravnog lijeka protiv proizvoljnih odluka. Odbor za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe zatražio je 22. ožujka 2018. mišljenje Venecijanske komisije o nacrtu zakonodavnog paketa.

(45)  Mađarska je vlada 29. svibnja 2018. predstavila nacrt zakona za izmjenu određenih zakona koji se odnose na mjere za borbu protiv nezakonite imigracije (T/333). Nacrt je revidirana verzija prethodnog zakonodavnog paketa i predviđa kazne za „omogućavanje nezakonite imigracije“. Istog je dana Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice pozvao na povlačenje prijedloga te je izrazio zabrinutost da će taj prijedlog, ako se usvoji, ljudima koji su primorani napustiti svoje domove onemogućiti pristup neophodnoj pomoći i uslugama te dodatno raspiriti ionako napeti javni diskurs i sve jaču ksenofobiju. Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava 1. lipnja 2018. izrazio je sličnu zabrinutost. Predsjednik Odbora za pravna pitanja i ljudska prava Parlamentarne skupštine Vijeća Europe potvrdio je 31. svibnja 2018. zahtjev za traženje mišljenja Venecijanske komisije o novom prijedlogu. Nacrt je odobren 20. lipnja 2018., prije nego je Venecijanska komisija dostavila svoje mišljenje. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava je 21. lipnja 2018. osudio odluku mađarskog parlamenta. Venecijanska komisija i Ured za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a su 22. lipnja 2018. utvrdili da bi odredba o kaznenoj odgovornosti mogla stvoriti zazor od zaštićenih aktivnosti organizacija i izražavanja mišljenja te se njome krši pravo na slobodu udruživanja i izražavanja i zbog toga se treba ukinuti. Komisija je 19. srpnja 2018. Mađarskoj poslala službeno pismo opomene o novom zakonodavstvu kojim se kriminaliziraju aktivnosti za pomoć u pogledu zahtjeva za azil i boravak te dodatno ograničava pravo na traženje azila.

Pravo na jednako postupanje

(46)  Radna skupina UN-a protiv diskriminacije žena u zakonodavstvu i u praksi je u razdoblju od 17. do 27. svibnja 2016. posjetila Mađarsku. U svom je izvješću radna skupina navela da konzervativni oblik obitelji, čija je zaštita zajamčena kao ključna za nacionalni opstanak, ne bi trebao biti nesrazmjeran u odnosu na politička, gospodarska i socijalna prava žena i osnaživanje žena. Radna je skupina također istaknula da se pravo žena na ravnopravnost ne može poimati isključivo u kontekstu zaštite ugroženih skupina, koje obuhvaćaju djecu, starije osobe i osobe s invaliditetom, s obzirom na to da su žene sastavni dio svih tih skupina. Novi školski udžbenici i dalje sadržavaju rodne stereotipe i žene prikazuju prvenstveno kao majke i supruge, a u nekim su slučajevima majke prikazane kao intelektualno inferiorne očevima. S druge strane, radna skupina prepoznala je napore koje mađarska vlada ulaže u postizanje bolje usklađenosti poslovnog i obiteljskog života uvođenjem velikodušnih odredbi u sustav pružanja potpore obitelji te u pogledu obrazovanja i skrbi o djeci u ranom djetinjstvu. U svojem je izvješću usvojenom 27. lipnja 2018. Ograničena misija za promatranje izbora Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a za parlamentarne izbore u Mađarskoj 2018. izjavila da su žene premalo zastupljene u političkom životu te da ne postoje pravni zahtjevi za promicanje ravnopravnosti spolova tijekom izbora. Iako je jedna velika stranka istaknula ženu na vrhu svoje izborne liste, a neke su stranke u svoje programe uključile rodno povezanu problematiku, pitanje osnaživanja žena u kampanji i medijima nije dobilo mnogo pozornosti.

(47)  U svojim je zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava pozdravio potpisivanje Istanbulske konvencije, ali je izrazio žaljenje zbog činjenice da su patrijarhalni stereotipni stavovi u Mađarskoj i dalje dominantni u odnosu na položaj žena u društvu te je izrazio zabrinutost zbog diskriminacijskih komentara političara prema ženama. Također je napomenuo da se mađarskim Kaznenim zakonom ne štite u potpunosti žene koje su žrtve nasilja u obitelji. Izrazio je zabrinutost zbog činjenice da je premalo žena na rukovodećim položajima u javnom sektoru, posebno u ministarstvima i mađarskom parlamentu. Istanbulska konvencija još nije ratificirana.

(48)  Temeljnim zakonom Mađarske propisane su obvezne odredbe za zaštitu radnih mjesta roditelja i za pridržavanje načela jednakog postupanja; slijedom toga postoje posebne zakonske odredbe za žene i za majke i očeve koji skrbe o djeci. Komisija je 27. travnja 2017. uputila obrazloženo mišljenje u kojem je pozvala Mađarsku da ispravno provede Direktivu br. 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12), s obzirom na to da se mađarskim pravom dopušta iznimka od zabrane diskriminacije na temelju spola koja je mnogo šira od iznimke predviđene tom Direktivom. Istoga je dana Komisija Mađarskoj izdala obrazloženo mišljenje za nepoštovanje odredbi Direktive 92/85/EEZ Vijeća(13) u kojoj stoji da poslodavci moraju prilagoditi radne uvjete za radnice koje su trudne ili doje kako bi se izbjegao rizik za njihovo zdravlje ili sigurnost. Mađarska se vlada obvezala da će izmijeniti potrebne odredbe Zakona CXXV. iz 2003. o jednakom postupanju i promicanju jednakih mogućnosti, te Zakon I. iz 2012. o Zakonu o radu. Slijedom toga, slučaj je 7. lipnja 2018. završen.

(49)  U svojim je zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava izrazio zabrinutost da se u ustavnoj zabrani diskriminacije među osnovama za diskriminaciju ne navodi izričito spolna orijentacija i rodni identitet te da ograničena definicija obitelji može dovesti do diskriminacije jer ne obuhvaća određene vrste obitelji, uključujući istospolne parove. Odbor je također zabrinut zbog nasilja i sve veće prisutnosti negativnih stereotipa i predrasuda protiv lezbijskih, gej, biseksualnih i transrodnih osoba, posebice u području zapošljavanja i obrazovanja.

(50)  U svojim je zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava također spomenuo i prisilno smještanje u medicinske ustanove, izolaciju i prisilno liječenje velikog broja osoba s mentalnim, intelektualnim i psihosocijalnim poteškoćama, kao i zabilježeno nasilje i okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje te optužbe za velik broj neistraženih smrtnih slučajeva u ustanovama zatvorenog tipa.

Prava pripadnika manjina, uključujući Rome i Židove, i zaštita od izjava mržnje protiv tih manjina

(51)  U svojem izvješću nakon posjeta Mađarskoj, objavljenom 16. prosinca 2014., povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava navodi da je zabrinut zbog pogoršanja situacije u pogledu rasizma i nesnošljivosti u Mađarskoj, pri čemu je diskriminacija Roma najočitiji oblik netolerancije, uključujući nasilje protiv Roma te paravojne marševe i ophodnju u selima u kojima žive Romi. Također je naglasio da je, unatoč stajalištu mađarskih vlasti prema kojem se antisemitski govor osuđuje, antisemitizam i dalje problem, a očituje se u govoru mržnje i slučajevima nasilja protiv Židova ili njihove imovine. Osim toga, povjerenik je spomenuo ponovnu pojavu ksenofobije usmjerene protiv migranata, kao i tražitelja azila i izbjeglica, te netolerancije usmjerene na ostale društvene skupine kao što su LGBTI osobe, siromašni i beskućnici. Europska komisija protiv rasizma i ksenofobije navela je slične probleme u svom izvješću o Mađarskoj objavljenom 9. lipnja 2015.

(52)  U svojem četvrtom mišljenju o Mađarskoj, usvojenom 25. veljače 2016., Savjetodavni je odbor za Okvirnu konvenciju Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina naveo da Romi i dalje trpe sustavnu diskriminaciju i nejednakosti u svim područjima života, uključujući u području stanovanja, zapošljavanja, obrazovanja, pristupa zdravstvenoj skrbi i sudjelovanja u društvenom i političkom životu. U svojoj Rezoluciji od 5. srpnja 2017. Odbor ministara Vijeća Europe preporučio je mađarskim nadležnim tijelima da poduzmu trajne i djelotvorne napore za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje nejednakosti i diskriminacije usmjerene protiv Roma, da u uskoj suradnji s predstavnicima Roma poboljšaju njihove životne uvjete, pristup Roma zdravstvenim uslugama i zapošljavanju, da poduzmu učinkovite mjere kako bi se iskorijenile prakse koje dovode do daljnje segregacije romske djece u školama i udvostruče svoje napore za uklanjanje nedostataka u obrazovanju s kojima se suočavaju romska djeca, da zajamče jednake mogućnosti romskoj djeci za pristup svim razinama kvalitetnog obrazovanja te da i dalje poduzimaju mjere za sprečavanje nepravednog smještanja romske djece u posebne škole i razrede. Mađarska je vlada poduzela nekoliko značajnih mjera za poticanje uključivanja Roma. 4. srpnja 2012. godine donijela je akcijski plan za zaštitu radnih mjesta kako bi se zaštitila radna mjesta zaposlenika s invaliditetom i poticalo zapošljavanje dugo nezaposlenih osoba. Također je donijela strategiju zdravstvene skrbi „Zdrava Mađarska 2014. – 2020.” usmjerenu na sektore radi smanjenja nejednakosti u zdravstvenoj zaštiti. Godine 2014. donijela je strategiju za razdoblje od 2014. do 2020. za postupanje sa sirotinjskim nastambama u izoliranim naseljima. Bez obzira na to, prema Izvješću o temeljnim pravima za 2018. Agencije Europske unije za temeljna prava, postotak mladih Roma koji trenutno ne rade te nisu u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja porastao je sa 38 % 2011. godine na 51 % 2016. godine.

(53)  U svojoj presudi od 29. siječnja 2013. Horváth i Kiss protiv Mađarske Europski je sud za ljudska prava utvrdio da mađarsko zakonodavstvo koje se primjenjuje u praksi ne sadrži dovoljno zaštitnih mjera te dovodi do prevelike zastupljenosti i segregacije romske djece u posebnim školama zbog sustavne pogrešne dijagnoze mentalnih poteškoća, što je dovelo do kršenja prava na obrazovanje bez diskriminacije. Izvršenje te presude još nije započelo.

(54)  Komisija je 26. svibnja 2016. uputila službeno pismo opomene mađarskim vlastima zbog mađarskog zakonodavstva i administrativne prakse koji dovode do nerazmjerne zastupljenosti romske djece u posebnim školama za djecu s mentalnim poteškoćama i do znatnog stupnja segregacije u obrazovanju romske djece u redovnim školama, što otežava socijalnu uključenost. Mađarska se vlada aktivno uključila u dijalog s Komisijom. Mađarska Strategija za uključivanje usmjerena je na promicanje uključivog obrazovanja, smanjenje segregacije, prekid međugeneracijskog prijenosa nepovoljnog položaja i uspostavu uključivog okruženja u školama. Nadalje, Zakon o javnom obrazovanju u siječnju 2017. proširen je dodatnim jamstvima, a mađarska vlada pokrenula je službene revizije od 2011. do 2015., nakon kojih je uslijedilo djelovanje vladinih ureda.

(55)  U svojoj presudi od 20. listopada 2015. Balázs protiv Mađarske Europski sud za ljudska prava naveo je da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije u kontekstu neuzimanja u obzir navodnog antiromskog motiva za napad. U svojoj presudi od 12. travnja 2016. R.B. protiv Mađarske i u svojoj presudi od 17. siječnja 2017. Király i Dömötör protiv Mađarske Europski sud za ljudska prava naveo je da je došlo do kršenja prava na privatni život zbog neodgovarajuće istrage u pogledu tvrdnji o rasno motiviranom zlostavljanju. U svojoj presudi od 31. listopada 2017. M.F. protiv Mađarske Europski sud za ljudska prava naveo je da je došlo do povrede zabrane diskriminacije u kontekstu povrede zabrane neljudskog ili ponižavajućeg postupanja jer vlasti nisu provele istragu o potencijalnim rasističkim motivima koji stoje iza dotičnog slučaja. Izvršenje tih presuda još nije započelo. Međutim, nakon presuda Balázs protiv Mađarske i R.B. protiv Mađarske 28. listopada 2016. stupila je na snagu izmjena utvrđivanja činjenica za počinjenje zločina „poticanja nasilja ili mržnje protiv zajednice” u kaznenom zakonu u cilju provedbe Okvirne odluke Vijeća 2008/913/PUP(14). Kazneni je zakon izmijenjen 2011. godine kako bi se spriječile kampanje paravojnih skupina krajnje desnice uvođenjem takozvanog „zločina u uniformi” pod prijetnjom do tri godine zatvora za svako provokativno nedruštveno ponašanje koje utjeruje strah pripadnicima nacionalne, etničke ili vjerske zajednice.

(56)  U razdoblju od 29. lipnja do 1. srpnja 2015. Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava obavio je terenski posjet radi procjene stanja u Mađarskoj, nakon izvješća o djelovanju lokalnih vlasti grada Miškolca u pogledu prisilne deložacije Roma. Lokalne vlasti donijele su model mjera usmjerenih protiv Roma, čak i prije promjene lokalnog dekreta iz 2014., a javne osobe u gradu često su davale izjave usmjerene protiv Roma. Zabilježeno je da je u veljači 2013. gradonačelnik Miškolca rekao da bi želio očistiti grad od „antisocijalnih, perverznih Roma” koji su se navodno nezakonito okoristili programom Nest („Fészekrakó program”) za pomoć za stanovanje i ljude koji žive u socijalnim stanovima i plaćaju najamninu i režije. Njegove riječi označile su početak niza deložacija, a tog je mjeseca ispražnjeno 50 od 273 stanova određene kategorije – između ostalog i radi raščišćavanja terena za obnovu stadiona. Na temelju žalbe nadležnog vladinog ureda Vrhovni sud poništio je relevantne odredbe u svojoj odluci od 28. travnja 2015. Povjerenik za temeljna prava i zamjenica povjerenika za prava nacionalnih manjina izdali su 5. lipnja 2015. zajedničko mišljenje o kršenjima temeljnih prava Roma u Miškolcu, a preporuke iz tog mišljenja lokalne vlasti nisu usvojile. Mađarsko tijelo za jednako postupanje također je provelo istragu i u srpnju 2015. donijelo odluku u kojoj poziva lokalnu vlast da obustavi sve deložacije i izradi akcijski plan za pružanje smještaja u skladu s ljudskim dostojanstvom. Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava 26. siječnja 2016. poslao je pisma vlastima Albanije, Bugarske, Francuske, Mađarske, Italije, Srbije i Švedske u pogledu prisilnih deložacija Roma. U pismu upućenom mađarskim vlastima izražena je zabrinutost zbog postupanja prema Romima u Miškolcu. Akcijski plan donesen je 21. travnja 2016., a u međuvremenu je osnovana i agencija za socijalno stanovanje. U svojoj odluci od 14. listopada 2016. Tijelo za jednako postupanje zaključilo je da je općina ispunila svoje obveze. Međutim, Europska komisija protiv rasizma i ksenofobije (ECRI) je u svojim zaključcima o provedbi preporuka u pogledu Mađarske, objavljenim 15. svibnja 2018., navela da unatoč nekom pozitivnim pomacima za poboljšanje uvjeta stanovanja Roma, njezine preporuke nisu provedene.

(57)  U svojoj Rezoluciji od 5. srpnja 2017. Odbor ministara Vijeća Europe preporučio je mađarskim vlastima da i dalje rade na poboljšanju dijaloga sa židovskom zajednicom, koji mora biti održiv, da najveći prioritet daju borbi protiv antisemitizma u javnim prostorima, da ulože znatne napore za sprečavanje, identifikaciju, istragu, kazneni progon i učinkovito kažnjavanje svih rasno i etnički motiviranih ili antisemitskih djela, među ostalim vandalizam i govor mržnje, te da razmotre mogućnost izmjene zakonodavstva kako bi se osigurala najveća moguća pravna zaštita od rasistički motiviranih kaznenih djela.

(58)  Mađarska je vlada 2012. odredila da se životna renta preživjelih u holokaustu poveća za 50 %, osnovala Memorijalni odbor „Mađarski holokaust – 2014.” 2013., proglasila 2014. godinu memorijalnom godinom holokausta, pokrenula programe obnove i restauracije nekoliko mađarskih sinagoga i židovskih groblja, a trenutačno se priprema za održavanje Europskih Makabejskih igara u Budimpešti 2019. Mađarskim se zakonskim odredbama utvrđuje nekoliko kaznenih djela povezanih s mržnjom ili poticanjem mržnje, uključujući djela omalovažavanja Židova ili holokausta i njegova negiranja. Mađarskoj je dodijeljeno predsjedništvo nad Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (IHRA) 2015. – 2016. Međutim, u govoru održanom 15. ožujka 2018. u Budimpešti, premijer Mađarske poslužio se polemičkim napadima uključujući jasne antisemitske stereotipe protiv Georgea Sorosa koji bi se mogli ocijeniti kažnjivima.

(59)  U svojim je zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava izrazio zabrinutost zbog izvješća da romska zajednica i dalje trpi raširenu diskriminaciju i isključenost, nezaposlenost te segregaciju u području stanovanja i obrazovanja. Osobito je zabrinut zbog činjenice da, neovisno o zakonu o javnom obrazovanju, segregacija u školama, posebno crkvenim i privatnim školama, i dalje prevladava i da je broj romske djece u školama za djecu s lakšim teškoćama u razvoju i dalje nesrazmjerno visok. Spomenuo je i zabrinutost u pogledu učestalosti kaznenih djela iz mržnje i govora mržnje u političkom diskursu, medijima i na internetu, usmjerenih protiv manjina, posebno Roma, muslimana, migranata i izbjeglica, među ostalim u okviru kampanja pod pokroviteljstvom države. Odbor je izrazio zabrinutost zbog raširenosti antisemitskih stereotipa. Također je izrazio zabrinutost zbog navoda da je broj registriranih kaznenih djela iz mržnje izuzetno nizak zato što policija često ne provodi istrage i kazneni progon na temelju vjerodostojnih navoda o kaznenim djelima iz mržnje i kažnjivom govoru mržnje. Naposljetku, Odbor je izrazio zabrinutost zbog izvješća o učestaloj praksi rasnog profiliranja Roma koje provodi policija.

(60)  U slučaju sela Gyöngyöspata, u kojem je lokalna policija izricala novčane kazne isključivo Romima za manje prometne prekršaje, u prvostupanjskoj sudskoj presudi zaključeno je da je ta praksa čin uznemiravanja i izravne diskriminacije Roma, čak i ako su individualne mjere bile zakonite. Drugostupanjski sud i Vrhovni sud presudili su da Mađarski savez za građanske slobode, koji je podnio tužbu u javnom interesu (actio popularis), ne može potkrijepiti tvrdnje o diskriminaciji. Slučaj se trenutačno vodi pred Europskim sudom za ljudska prava.

(61)  U skladu s Četvrtim amandmanom Temeljnog zakona „sloboda izražavanja ne smije se ostvarivati s ciljem povrede dostojanstva mađarskog naroda ili bilo koje nacionalne, etničke, rasne ili vjerske zajednice”. Prema mađarskom Kaznenom zakonu kažnjava se poticanje nasilja ili mržnje prema članu određene zajednice. Vlada je osnovala radnu skupinu za borbu protiv zločina mržnje koja osposobljava policijske službenike i pomaže žrtvama da surađuju s policijom i prijavljuju incidente.

Temeljna prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica

(62)  Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice je 3. srpnja 2015. izrazio zabrinutost zbog ubrzanog postupka za izmjenu zakona o azilu. Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava je 17. rujna 2015. izrazio mišljenje da je Mađarska svojim postupanjem prema izbjeglicama i migrantima prekršila međunarodno pravo. Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava je 27. studenog 2015. dao izjavu da odgovor Mađarske na izazov izbjegličke krize nije u skladu s ljudskim pravima. Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Vijeće Europe i Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava 21. prosinca 2015. pozvali su Mađarsku da se suzdrži od politika i praksi kojima se promiče netolerancija i strah te potiče ksenofobija protiv izbjeglica i migranata. Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice je 6. lipnja 2016. izrazio zabrinutost zbog sve većeg broja navodnih zlostavljanja tražitelja azila i migranata od strane tijela za nadzor granica u Mađarskoj te zbog širenja ograničavajućih mjera na granicama i zakonodavnih mjera, uključujući mogućnost podnošenja zahtjeva za azil. Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice pozvao je 10. travnja 2017. na hitnu obustavu premještaja u Mađarsku u okviru dublinskog postupka. Od 3397 zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenih 2017. u Mađarskoj, odbijeno je 2880 zahtjeva, što znači da je stopa odbijanja iznosila 69,1 %. Od 480 žalbi podnesenih 2015. koje se odnose na zahtjeve za dodjelu međunarodne zaštite, 40 odluka bilo je pozitivno, tj. 9 %. Od ukupno 775 žalbi 2016. godine pet odluka bilo je pozitivno, tj. 1 %, dok 2017. godine nije bilo žalbi.

(63)  Službenik za temeljna prava Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu posjetio je Mađarsku u listopadu 2016. i u ožujku 2017. zbog zabrinutosti da Agencija djeluje u uvjetima koji nisu u skladu s poštovanjem, zaštitom i ispunjenjem prava osoba koje prelaze granicu između Mađarske i Srbije, zbog čega bi se Agencija mogla naći u situacijama u kojima se de facto krši Povelja Europske unije o temeljnim pravima. Službenik za temeljna prava zaključio je u ožujku 2017. da je rizik zajedničke odgovornosti Agencije u kršenju temeljnih prava prema članku 34. Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži i dalje vrlo visok.

(64)  Radna skupina UN-a koja se bavi pitanjem proizvoljnog pritvaranja je 3. srpnja 2014. navela da položaj nezakonitih tražitelja azila i migranata treba snažno poboljšati i da mu treba posvetiti više pažnje kako ne bi došlo do proizvoljnog lišavanja slobode. Iste probleme oko pritvaranja, posebno maloljetnika bez pratnje, istaknuo je i povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava u svom izvješću nakon posjeta Mađarskoj, koji je objavljen 16. prosinca 2014. Europski je odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) u razdoblju od 21. do 27. listopada 2015. posjetio Mađarsku te u svom izvješću naveo znatan broj izjava stranih državljana (uključujući maloljetnike bez pratnje) o fizičkom zlostavljanju policijskih službenika i naoružanih čuvara koji rade u objektima za zadržavanje imigranata i tražitelja azila. Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice je 7. ožujka 2017. izrazio zabrinutost zbog novog zakona koji je izglasan u mađarskom parlamentu, kojim se predviđa obvezno zadržavanje svih tražitelja azila, uključujući djecu, tijekom cijelog trajanja postupka traženja azila. Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava je 8. ožujka 2017. također izrazio zabrinutost u pogledu tog zakona. Pododbor UN-a za sprečavanje mučenja je 31. ožujka 2017. uputio hitan poziv Mađarskoj da se odmah riješi pitanje pretjeranog pritvaranja i istraže alternative.

(65)  U svojoj presudi od 5. srpnja 2016. O.M. protiv Mađarske Europski je sud za ljudska prava utvrdio da je došlo do povrede prava na slobodu i sigurnost zbog zadržavanja koje je bilo gotovo proizvoljno. Konkretno, vlasti nisu postupale s pažnjom kada su naredile zadržavanje podnositelja zahtjeva bez razmatranja u kojoj će mjeri ranjivim pojedincima, npr. pripadnicima zajednice LGBT, poput konkretnog podnositelja zahtjeva, biti ugrožena sigurnost među ostalim zadržanim osobama od kojih su mnogi došli iz zemalja u kojima su kulturne i vjerske predrasude prema takvim osobama široko rasprostranjene. Izvršenje te presude još nije započelo.

(66)  U razdoblju od 12. do 16. lipnja 2017. posebni predstavnik glavnog tajnika Vijeća Europe za migracije i izbjeglice posjetio je Srbiju i dvije tranzitne zone u Mađarskoj. U svojem izvješću posebni predstavnik je naveo da nasilna vraćanja migranata i izbjeglica iz Mađarske u Srbiju izazivaju zabrinutost u smislu članka 2. (pravo na život) i članka 3. (zabrana mučenja) Europske konvencije o ljudskim pravima. Posebni predstavnik također je napomenuo da restriktivne prakse puštanja tražitelja azila u tranzitne zone Röszke i Tompa često navode tražitelje azila da potraže nezakonite načine prijelaza preko granice, pri čemu se moraju obratiti krijumčarima i trgovcima ljudima, suočavajući se sa svim mogućim rizicima u takvoj situaciji. Napomenuo je da postupci podnošenja zahtjeva za azil, koji se provode u tranzitnim zonama, ne sadrže dovoljno zaštitnih mjera kojima se tražitelji azila štite od prisilnog vraćanja u zemlje u kojima postoji opasnost da će biti podvrgnuti postupanju koje nije u skladu s člankom 2. i člankom 3. Europske konvencije o ljudskim pravima. Posebni predstavnik zaključio je da je nužno uskladiti mađarske zakone i prakse sa zahtjevima Europske konvencije o ljudskim pravima. Posebni predstavnik dao je nekoliko preporuka, uključujući poziv mađarskim vlastima da poduzmu potrebne mjere, među ostalim da provedu reviziju relevantnog zakonodavnog okvira i izmijene relevantne prakse, kako bi zajamčile da se svi strani državljani koji dolaze na mađarsku granicu ili se nalaze na mađarskom državnom području ne odvraćaju od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Delegacija Odbora Vijeća Europe za Konvenciju iz Lanzarotea (Odbor potpisnica Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja) također je u razdoblju od 5. do 7. srpnja 2017. posjetila dvije tranzitne zone i uputila više preporuka, kao i poziv da se prema svim osobama mlađim od 18 godina postupa kao prema djeci, bez diskriminacije na temelju dobi, da se zajamči da sva djeca pod mađarskom jurisdikcijom budu zaštićena od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja te da se sustavno smještaju u državne institucije za zaštitu djece kako bi se spriječila mogućnost da ih odrasli i adolescenti u tranzitnim zonama seksualno iskorištavaju ili zlostavljaju. U razdoblju od 18. do 20. prosinca 2017. delegacija Skupine stručnjaka za suzbijanje trgovine ljudima (GRETA) Vijeća Europe posjetila je Mađarsku, uključujući dvije tranzitne zone, i zaključila da se tranzitna zona, koja je u stvarnosti mjesto lišavanja slobode, ne može smatrati primjerenim i sigurnim smještajem za žrtve krijumčarenja. Pozvala je mađarske vlasti na donošenje pravnog okvira za utvrđivanje žrtava trgovanja ljudima među državljanima trećih zemalja koji nemaju zakonito boravište te na jačanje postupaka za utvrđivanje žrtava trgovanja ljudima među tražiteljima azila i nezakonitim migrantima. Od 1. siječnja 2018. uvedeni su dodatni propisi kojima se daje prednost maloljetnicima općenito, a osobito maloljetnicima bez pratnje; između ostalog, izrađen je poseban plan za maloljetne tražitelje azila. Europska je komisija protiv rasizma i ksenofobije (ECRI) u svojim zaključcima o provedbi preporuka u pogledu Mađarske, objavljenim 15. svibnja 2018., navela da iako priznaje da je Mađarska suočena s velikim izazovima zbog ogromnog priljeva migranata i izbjeglica, zgrožena je mjerama koje su poduzete kao odgovor na tu situaciju i ozbiljnim pogoršanjem stanja nakon njezinog petog izvješća. Vlasti bi trebale hitno ukinuti zadržavanje u tranzitnim zonama, osobito zadržavanje obitelji s djecom i svih maloljetnika bez pratnje.

(67)  Sredinom kolovoza imigracijske su službe prestale dijeliti hranu odraslim tražiteljima azila koji su odluke o odbijanju zahtjeva osporavali na sudu. Nekoliko je tražitelja azila moralo tražiti privremene mjere od Europskog suda za ljudska prava kako bi mogli ponovno početi dobivati hranu. Europski je sud za ljudska prava odobrio privremene mjere u dva slučaja 10. kolovoza 2018., a u trećem slučaju 16. kolovoza 2018., te je naredio da se tražiteljima omogući dobivanje hrane. Mađarska su tijela postupila u skladu s presudom.

(68)  U svojoj presudi od 14. ožujka 2017. Ilias i Ahmed protiv Mađarske Europski je sud za ljudska prava utvrdio da je došlo do povrede prava tužitelja na slobodu i sigurnost. Europski je sud za ljudska prava također utvrdio da je došlo do povrede zabrane neljudskog ili ponižavajućeg postupanja u pogledu izgona podnositelja zahtjeva u Srbiju, kao i do povrede prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s uvjetima zadržavanja u tranzitnom području Röszke. Slučaj se trenutačno vodi pred Velikim vijećem Europskog suda za ljudska prava.

(69)  Ahmed H., sirijski državljanin s prebivalištem na Cipru koji je pokušao pomoći svojoj obitelji da pobjegne iz Sirije i prijeđe srbijansko-mađarsku granicu u rujnu 2015., 14. ožujka 2018. na mađarskom je sudu osuđen na sedam godina zatvora i protjeran iz zemlje na 10 godina na temelju optužbi za „terorističke činove”, što je dovelo u pitanje primjenu zakona protiv terorizma u Mađarskoj, kao i pravo na pošteno suđenje;

(70)  U svojoj presudi od 6. rujna 2017. u slučaju C-643/15 i C-647/15, Sud Europske unije u potpunosti je odbio mjere Slovačke i Mađarske protiv privremenog mehanizma za obvezno premještanje tražitelja azila, u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2015/1601. Međutim, nakon te presude Mađarska nije postupila u skladu s odlukom. Europska je komisija 7. prosinca 2017. odlučila protiv Češke, Mađarske i Poljske pokrenuti postupak na Sudu Europske unije zbog nepoštovanja njihovih zakonskih obveza u pogledu premještanja.

(71)  Komisija je 7. prosinca 2017. slanjem obrazloženog mišljenja odlučila nastaviti postupak zbog povrede prava protiv Mađarske povezan s mađarskim zakonodavstvom o azilu. Komisija smatra da mađarsko zakonodavstvo nije u skladu sa zakonodavstvom Unije, osobito s direktivama 2013/32/EU(15), 2008/115/EZ(16) i 2013/33/EU(17) Europskog parlamenta i Vijeća te s nekoliko odredaba Povelje. Europska je komisija 19. srpnja 2018. odlučila pred Sudom Europske unije pokrenuti postupak protiv Mađarske zbog neusklađivanja svog zakonodavstva o azilu i vraćanju s pravom Unije.

(72)  U svojim zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava izrazio je zabrinutost da mađarski zakon donesen u ožujku 2017., kojim se omogućuje automatsko prebacivanje svih tražitelja azila u tranzitne zone tijekom trajanja postupka traženja azila, uz iznimku djece bez pratnje za koju je utvrđeno da imaju manje od 14 godina, ne ispunjava pravne norme jer se njime dopušta dugotrajno i neodređeno vrijeme zadržavanja, ne predviđa ni jedan pravni uvjet za hitno ispitivanje posebnih okolnosti svakog pojedinca i ne sadrži postupovne zaštitne mjere kojima bi se smisleno moglo osporiti premještanje u tranzitne zone. Odbor je posebno izrazio zabrinutost zbog izvješća o raširenom automatskom zadržavanju imigranata u centrima za zadržavanje u Mađarskoj te zbog činjenice da se ograničenja osobne slobode koriste kao općeniti način odvraćanja od nezakonitog ulaska, a ne kao odgovor na utvrđeni rizik na pojedinačnoj osnovi. Osim toga, Odbor je bio zabrinut zbog navoda o lošim uvjetima u nekim objektima za zadržavanje. Sa zabrinutošću je istaknuo zakon o prisilnom vraćanju, prvi put predstavljen u lipnju 2016., kojim se policiji daje pravo na skupno protjerivanje svakoga tko nezakonito prijeđe granicu te je zadržan na mađarskom državnom području unutar osam kilometara od granice, koje je naknadno prošireno na cijelo državno područje Mađarske, kao i dekret 191/2015 kojim se Srbija određuje kao „sigurna treća zemlja”, čime se omogućuje prisilno vraćanje na mađarskoj granici sa Srbijom. Odbor je izrazio zabrinutost zbog izvješća da su se prisilna vraćanja primjenjivala neselektivno i da pojedinci podvrgnuti toj mjeri imaju vrlo ograničenu mogućnost da podnesu zahtjev za azil ili pravo na žalbu. Također je izrazio zabrinutost zbog izvješća o kolektivnim i nasilnim protjerivanjima, uključujući navodne slučajeve teškog premlaćivanja, napada policijskih pasa i pucnjave s gumenim mecima, što je prouzročilo ozbiljne ozljede i najmanje jedan smrtni slučaj tražitelja azila. Također je zabrinut zbog izvješća da je procjena dobi djece tražitelja azila i maloljetnika bez pratnje u tranzitnim zonama neadekvatna i netočna te u velikoj mjeri ovisi o vizualnom pregledu stručnjaka, kao i zbog izvješća prema kojima ti tražitelji azila nemaju odgovarajući pristup obrazovanju, socijalnim i psihološkim uslugama i pravnoj pomoći. Prema novom prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU, liječnička procjena dobi primjenjivat će se kao krajnja mjera.

Ekonomska i socijalna prava

(73)  Poseban izvjestitelj UN-a za krajnje siromaštvo i ljudska prava i poseban izvjestitelj UN-a za pravo na odgovarajući smještaj 15. veljače 2012. i 11. prosinca 2012. pozvali su Mađarsku da ponovno razmotri zakonodavstvo koje dopušta lokalnim vlastima da kažnjavaju beskućništvo i da poštuje odluku Ustavnog suda kojom se dekriminalizira beskućništvo. U izvješću nakon svog posjeta Mađarskoj, objavljenom 16. prosinca 2014., povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava izrazio je zabrinutost u vezi s mjerama koje su poduzete kako bi se zabranilo spavanje na otvorenom i izgradnja baraka i brvnara, što se u velikoj mjeri opisuje kao kriminalizacija beskućništva u praksi. Povjerenik je pozvao mađarske vlasti da istraže prijavljene slučajeve prisilnih deložacija bez alternativnih rješenja te oduzimanja djece od obitelji na temelju loših socijalno-ekonomskih uvjeta. U svojim zaključnim primjedbama od 5. travnja 2018. Odbor UN-a za ljudska prava izrazio je zabrinutost zbog državnog i lokalnog zakonodavstva koje se temelji na Četvrtom amandmanu Temeljnog zakona, a kojim su mnogi javni prostori određeni kao mjesta na kojima je zabranjeno „spavanje na otvorenom”, čime se zapravo kažnjava beskućništvo. Mađarski je parlament 20. lipnja 2018. usvojio Sedmi amandman Temeljnog zakona kojim se zabranjuje uobičajeno boravište u javnom prostoru. Istoga je dana poseban izvjestitelj UN-a za pravo na odgovarajući smještaj mađarski potez da beskućništvo proglasi zločinom nazvao okrutnim i protivnim međunarodnom pravu o ljudskim pravima.

(74)  U zaključcima Europskog odbora za socijalna prava stoji da Mađarska ne poštuje Europsku socijalnu povelju zbog činjenice da samozaposleni radnici i radnici u kućanstvu, kao i druge kategorije radnika, nisu zaštićeni propisima o zdravlju i sigurnosti na radu, da mjere koje se poduzimaju za smanjenje smrtnosti majki nisu dovoljne, da je minimalni iznos starosne mirovine nedovoljan, da minimalni iznos potpore za tražitelje posla ne odgovara stvarnim potrebama, da je maksimalno trajanje plaćanja naknade za tražitelje posla prekratko i da je najmanji iznos davanja za rehabilitaciji i invaliditet u nekim slučajevima nedovoljan. Odbor je također zaključio da Mađarska ne poštuje Europsku socijalnu povelju zbog činjenice da je razina socijalne pomoći za jednu osobu koja ne raspolaže nikakvim sredstvima, uključujući starije osobe, nedovoljna, da građanima svih država potpisnica Povelje koji imaju zakonito boravište nije zajamčen jednak pristup socijalnim uslugama te zbog činjenice da nije utvrđeno da postoji dovoljan broj stanova za stambeno zbrinjavanje ugroženih obitelji. Što se tiče prava sindikata, Odbor je izjavio da pravo radnika da iskoriste plaćeni godišnji odmor nije dovoljno zajamčeno, da nisu poduzete mjere promicanja kojima bi se potaklo sklapanje kolektivnih ugovora, dok je zaštita radnika u okviru tih ugovora u Mađarskoj očito slaba te da je u javnoj službi pravo na štrajk rezervirano za sindikate koji su strane u ugovoru sklopljenom s vladom; kriteriji koji se upotrebljavaju za utvrđivanje javnih dužnosnika kojima se uskraćuje pravo na štrajk nadilaze područje primjene Povelje; sindikati javnih službi mogu pozvati na štrajk samo ako imaju odobrenje većine na koju se to odnosi.

(75)  Od prosinca 2010. štrajkovi u Mađarskoj u načelu su postali nezakoniti kada je vlada Viktora Orbana usvojila amandman na takozvani Zakon o štrajku. Izmjene znače da će štrajkovi u načelu biti dopušteni u poduzećima povezanima s administracijom vlade putem ugovora o pružanju javnih usluga. Amandman se ne primjenjuje na skupine profesija koje naprosto nemaju to pravo, kao što su strojovođe, policajci, zdravstveni radnici i kontrolori zračnog prometa. Problem je u nečemu drugome, uglavnom u postotku zaposlenih koji moraju izaći na referendum o štrajku kako bi mu dali relevantnost – do 70 % njih. Zatim će odluku o zakonitosti štrajkova donijeti sud za radne sporove koji je potpuno podređen državi. Godine 2011. podneseno je devet zahtjeva za dozvolu štrajka. U sedam slučajeva zahtjevi su odbijeni bez navođenja razloga; dva su bila obrađena, ali se pokazalo nemogućim donijeti odluku.

(76)  U izvješću Odbora UN-a za prava djeteta o „zaključnim primjedbama o kombiniranom trećem, četvrtom i petom periodičnom izvješću o Mađarskoj” objavljenom 14. listopada 2014. izražena je zabrinutost zbog rastućeg broja slučajeva u kojima se djeca oduzimaju obiteljima na temelju loših socijalno-ekonomskih uvjeta. Roditelji mogu izgubiti svoje dijete zbog nezaposlenosti, nedostatka socijalnog stambenog smještaja i manjka prostora u institucijama za privremeni smještaj. Na temelju studije koju je proveo Europski centar za prava Roma, tom su praksom nerazmjerno pogođene romske obitelji i djeca.

(77)  U svojoj Preporuci od 23. svibnja 2018. za preporuku Vijeća o Nacionalnom programu reformi Mađarske za 2018. i prilikom dostavljanja mišljenja Vijeća o Programu konvergencije Mađarske za 2018. Vijeće je navelo je postotak ljudi kojima prijeti opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti smanjen na 26,3 % 2016. godine, ali da je i dalje iznad prosjeka Unije; djeca su općenito više izložena siromaštvu nego druge dobne skupine. Razina minimalnog dohotka niža je od 50 % praga siromaštva za jednočlano kućanstvo i time je jedna od najnižih u EU-u. Naknade za nezaposlenost nisu ni približno na zadovoljavajućoj razini: maksimalno trajanje plaćanja naknada od tri mjeseca najkraće je u Uniji i obuhvaća samo četvrtinu prosječnog vremena koje je tražiteljima posla potrebno da pronađu posao. Osim toga, iznos naknada među najnižim je u EU-u. Komisija je dala preporuku za poboljšanje opsega odgovarajuće socijalne pomoći i naknada za nezaposlenost.

(78)  Dana […] 2018. Vijeće je saslušalo Mađarsku u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a.

(79)  Zbog navedenih razloga, u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a trebalo bi utvrditi da postoji očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti navedene u članku 2. UEU-a,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Postoji očita opasnost da Mađarska teško prekrši vrijednosti na kojima se temelji Europska unija.

Članak 2.

Vijeće preporučuje da Mađarska u roku od tri mjeseca od priopćenja ove Odluke poduzme sljedeće mjere: [...]

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu [...] dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena Mađarskoj.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0216.
(2) SL C 399, 24.11.2017., str. 127.
(3) SL C 407, 4.11.2016., str. 46.
(4) SL C 75, 26.2.2016., str. 52.
(5) SL C 249 E, 30.8.2013., str. 27.
(6) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 154.
(7) SL C 215, 19.6.2018., str. 162.
(8) SL C 104 E, 30.4.2004., str. 408.
(9) COM(2003)0606.
(10) Presuda Suda od 6. studenog 2012., Komisija protiv Mađarske, C-286/12, ECLI:EU:C:2012:687.
(11) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31).
(12) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).
(13) Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, 28.11.1992., str. 1.).
(14) Okvirna odluka Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima (SL L 328, 6.12.2008., str. 55.).
(15) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL L 180, 29.6.2013., str. 60.).
(16) Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).
(17) Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.).


Sustavi autonomnog oružja
PDF 124kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o autonomnim oružanim sustavima (2018/2752(RSP))
P8_TA(2018)0341RC-B8-0308/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 21. i članak 21. stavak 2. točku (c) glave V. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir Martensovu klauzulu iz Dopunskog protokola I. iz 1977. godine uz Ženevske konvencije,

–  uzimajući u obzir dio IV. Programa UN-a za razoružanje 2018. naslovljen „Osiguravanje naše zajedničke budućnosti”,

–  uzimajući u obzir svoju studiju od 3. svibnja 2013. naslovljenu „Utjecaj upotrebe bespilotnih letjelica i robota bez posade u ratovanju na ljudska pravaˮ,

–  uzimajući u obzir svoja razna stajališta, preporuke i rezolucije u kojima poziva na međunarodnu zabranu smrtonosnih autonomnih oružanih sustava, kao što su preporuke Vijeću od 5. srpnja 2018. o 73. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(1), mandat za početak pregovora usvojen na plenarnoj sjednici 13. ožujka 2018. u cilju donošenja uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane, rezolucija od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. godinu i politici Europske unije u tom području(2), preporuka Vijeću od 7. srpnja 2016. o 71. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(3) i rezolucija od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica(4),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za izvansudska, prijeka i proizvoljna pogubljenja Christofa Heynsa od 9. travnja 2013. (A/HRC/23/47),

–  uzimajući u obzir izjave EU-a o smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima dane pred Skupinom vladinih stručnjaka stranaka Konvencije o određenom konvencionalnom oružju u Ženevi, na sastancima 13. – 17. studenog 2017., 9. – 13. travnja 2018. i 27. – 31. kolovoza 2018.,

–  uzimajući u obzir doprinose koje je više država, uključujući države članice EU-a, dalo uoči sastanaka skupine vladinih stručnjaka održanih 2017. i 2018.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017. u kojem se poziva na pristup koji podrazumijeva ljudsku kontrolu nad upravljanjem umjetnom inteligencijom i na zabranu smrtonosnih autonomnih oružanih sustava,

–  uzimajući u obzir poziv Svete Stolice na zabranu smrtonosnog autonomnog oružja,

–  uzimajući u obzir otvoreno pismo iz srpnja 2015., koje je potpisalo više od 3000 istraživača iz domene umjetne inteligencije i robotike, otvoreno pismo od 21. kolovoza 2017., koje je potpisalo 116 osnivača vodećih poduzeća u području robotike i umjetne inteligencije kako bi upozorili na smrtonosne autonomne oružane sustave, te pismo u kojem se 240 tehnoloških organizacija i 3089 osoba obvezuje da nikada neće razvijati, proizvoditi niti upotrebljavati smrtonosne autonomne oružane sustave,

–  uzimajući u obzir izjave Međunarodnog odbora Crvenog križa i inicijative civilnog društva, kao što je kampanja protiv robota- ubojica, koju podržava 70 organizacija u 30 zemalja, uključujući organizacije Human Rights Watch, Article 36, PAX i Amnesty International,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se politike i djelovanje EU-a temelje na načelima ljudskih prava, poštovanju ljudskog dostojanstva, načelima Povelje UN-a i međunarodnog prava; budući da se ta načela trebaju primjenjivati kako bi se očuvao mir, spriječili sukobi i povećala međunarodna sigurnost;

B.  budući da se pojam „smrtonosni autonomni oružani sustaviˮ odnosi na oružane sustave bez smislene ljudske kontrole nad ključnim funkcijama odabira mete i napada na individualne ciljeve;

C.  budući da nepoznati broj zemalja, javno financiranih industrija i privatnih industrija navodno provodi istraživanja i razvija smrtonosne autonomne oružane sustave, od projektila koji mogu selektivno gađati metu do strojeva za učenje s kognitivnim sposobnostima da odluče s kim će se, kada i gdje boriti;

D.  budući da se neautonomni sustavi poput automatiziranih sustava i sustava na daljinsko upravljanje ne bi trebali smatrati smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima;

E.  budući da smrtonosni autonomni oružani sustavi mogu iz temelja promijeniti način ratovanja jer potiču dosad nezabilježenu i nekontroliranu utrku oružjem;

F.  budući da korištenje smrtonosnih autonomnih oružanih sustava otvara temeljna etička i pravna pitanja o ljudskoj kontroli, posebno kad je riječ o ključnim funkcijama kao što su odabir mete i napad; budući da strojevi i roboti ne mogu poput ljudi donositi odluke koje uključuju pravna načela razlikovanja, proporcionalnosti i mjere opreza;

G.  budući da su uključenost ljudi i nadzor koji oni vrše ključni za postupak donošenja odluka sa smrtonosnim posljedicama s obzirom na to da su ljudi ti koji i dalje preuzimaju odgovornost za odluke koje se tiču života i smrti;

H.  budući da je međunarodno pravo, uključujući humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima, u potpunosti primjenjivo na sve oružane sustave i osobe koje njima upravljaju, te da je poštovanje međunarodnog prava ključan uvjet koji države moraju ispuniti, osobito kada je riječ o poštovanju načela poput zaštite civilnog stanovništva ili poduzimanja mjera predostrožnosti pri napadu;

I.  budući da korištenje smrtonosnih autonomnih oružanih sustava otvara ključna pitanja o provedbi međunarodnog prava o ljudskim pravima, međunarodnog humanitarnog prava i europskih standarda i vrijednosti u pogledu budućih vojnih aktivnosti;

J.  budući da je u kolovozu 2017. 116 osnivača vodećih međunarodnih poduzeća u području robotike i umjetne inteligencije poslalo otvoreno pismo UN-u u kojem pozivaju vlade da „spriječe utrku u naoružanju takvim oružjem” i „da izbjegnu destabilizirajuće učinke tih tehnologija”;

K.  budući da je svaki smrtonosni autonomni oružani sustav podložan kvaru zbog loše napisanog koda ili kibernapada koji je počinila neprijateljska država ili nedržavni akter;

L.  budući da je Europski parlament u više navrata pozvao na hitan razvoj i donošenje zajedničkog stajališta o smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima, na međunarodnu zabranu razvoja, proizvodnje i uporabe smrtonosnih autonomnih oružanih sustava kojima bi se omogućili napadi bez smislene ljudske kontrole kao i na početak konkretnih pregovora o njihovoj zabrani;

1.  podsjeća na to da je cilj EU-a biti svjetski akter u promicanju mira te poziva na širenje njegove uloge u globalnom razoružanju i neširenju oružja; poziva i na to da se njegove aktivnosti i politike usmjere na održavanje međunarodnog mira i sigurnosti te da se osigura poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i prava o ljudskim pravima te zaštita civila i civilnih infrastruktura;

2.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te države članice i Europsko vijeće da hitno i prije sastanka visokih ugovornih stranaka Konvencije o određenom konvencionalnom oružju u studenom 2018. donesu i usvoje zajednički stav o smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima kojim će se zajamčiti smislena ljudska kontrola nad ključnim funkcijama oružanih sustava, uključujući tijekom korištenja, te da na relevantnim forumima zauzmu jedinstveni stav i da u skladu s tim i djeluju; u tom kontekstu poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu, države članice i Vijeće da dijele najbolje prakse i prikupe mišljenja stručnjaka, akademika i civilnog društva;

3.  apelira na potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu, države članice i Vijeće da djeluju u smjeru početka međunarodnih pregovora o pravno obvezujućem instrumentu kojim će se zabraniti smrtonosni autonomni oružani sustavi;

4.  u tom kontekstu naglašava ključnu važnost sprečavanja razvoja i proizvodnje svih vrsta smrtonosnih autonomnih oružanih sustava koji isključuju ljudsku kontrolu u ključnim funkcijama kao što su odabir mete i napad;

5.  podsjeća na svoje stajalište od 13. ožujka 2018. o Uredbi o Europskom programu industrijskog razvoja u području obrane, posebno članak 6. stavak 4. (prihvatljiva djelovanja), te naglašava svoju spremnost da zauzme slično stajalište u kontekstu budućeg programa za istraživanja u području obrane, programa industrijskog razvoja u području obrane i ostalih relevantnih značajki Europskog fonda za obranu nakon 2020.;

6.  ističe činjenicu da ni oružje ni oružani sustavi koje trenutno koriste oružane snage EU-a nisu smrtonosni autonomni oružani sustavi; podsjeća da se oružje i oružani sustavi koji su posebno osmišljeni za obranu vlastitih platformi, snaga i stanovništva od vrlo dinamičnih prijetnji, kao što su neprijateljski projektili, streljivo i zrakoplovi, ne smatraju smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima; ističe da odluke o napadu na zrakoplove u kojima se nalaze ljudi trebaju donositi ljudi koji upravljaju sustavima;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica, Ujedinjenim narodima te glavnom tajniku NATO-a.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0312.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0494.
(3) SL C 101, 16.3.2018., str. 166.
(4) SL C 285, 29.8.2017., str. 110.


Stanje odnosa između EU-a i SAD-a
PDF 191kWORD 72k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o stanju odnosa između EU-a i SAD-a (2017/2271(INI))
P8_TA(2018)0342A8-0251/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016., i zajedničku komunikaciju Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Strateški pristup otpornosti u vanjskom djelovanju EU-a” (JOIN(2017)0021),

–  uzimajući u obzir ishode sastanaka na vrhu između EU-a i SAD-a održanih 28. studenoga 2011. u Washingtonu, D. C., i 26. ožujka 2014. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir zajedničke izjave sa 79. međuparlamentarnog sastanka Transatlantskog dijaloga zakonodavaca održanog 28. i 29. studenoga 2016. u Washingtonu, D. C., s njegova 80. sastanka održanog 2. i 3. lipnja 2017. u Valletti, 81. sastanka održanog 5. prosinca 2017. u Washingtonu, D. C., i 82. sastanka održanog 30. lipnja 2018. u Sofiji, Bugarska,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. naslovljenu „Europski program sigurnostiˮ (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 6. travnja 2016. naslovljenu „Zajednički okvir za suzbijanje hibridnih prijetnji: odgovor Europske unije” (JOIN(2016)0018),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednikâ Europskog vijeća i Komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016. o zajedničkom skupu prijedloga koje su Vijeće NATO-a i Vijeće EU-a podržali 5. i 6. prosinca 2016. te izvješćâ o napretku u provedbi tih prijedloga od 14. lipnja, odnosno 5. prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir zajedničku deklaraciju EU-a i NATO-a iz 2016.,

–  uzimajući u obzir Nacionalnu sigurnosnu strategiju SAD-a od 18. prosinca 2017. i Nacionalnu obrambenu strategiju SAD-a od 19. siječnja 2018.,

–  uzimajući u obzir inicijativu za ohrabrenje Europe;

–  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za klimatsku diplomaciju koji je 2015. godine donijelo Vijeće za vanjske poslove,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i 11. konferenciju stranaka koja je ujedno bila sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2271/96 od 22. studenoga 1996. o zaštiti od učinaka izvanteritorijalne primjene zakona koje donese treća zemlja i djelovanja koja se temelje na tim zakonima ili iz njih proizlaze(1),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2018. o ulozi regija i gradova EU-a u provođenju Pariškog sporazuma s konferencije COP 21 o klimatskim promjenama, a posebno njezin stavak 13.(2),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o transatlantskim odnosima, a posebno svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2006. o poboljšanju odnosa između EU-a i SAD-a u okviru Transatlantskog sporazuma o partnerstvu(3), Rezoluciju od 26. ožujka 2009. o stanju transatlantskih odnosa u razdoblju nakon izbora u SAD-u(4), Rezoluciju od 17. studenoga 2011. o sastanku na vrhu između EU-a i SAD-a 28. studenoga 2011.(5) te Rezoluciju od 13. lipnja 2013. o ulozi EU-a u promicanju šireg Transatlantskog partnerstva(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP)(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP)(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. veljače 2018. o situaciji u Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA)(10),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0251/2018),

A.  budući da se partnerstvo EU-a i SAD-a temelji na čvrstim političkim, kulturnim, gospodarskim i povijesnim vezama, kao i na zajedničkim vrijednostima kao što su sloboda, demokracija, promicanje mira i stabilnosti, ljudska prava i vladavina prava, te na zajedničkim ciljevima kao što su blagostanje, sigurnost, otvorena i integrirana gospodarstva, socijalni napredak i uključivost, održivi razvoj i mirno rješavanje sukoba, te budući da su i SAD i EU demokracije s vladavinom prava i s djelotvornim sustavima provjera i ravnoteža; budući da su, iako se to partnerstvo kratkoročno suočava sa znatnim brojem izazova i poremećaja, temelji partnerstva dugoročno i dalje čvrsti te budući da je suradnja EU-a i SAD-a, kao istomišljenika i partnera, i dalje od ključne važnosti;

B.  budući da bi EU i SAD, oslanjajući se na snažne temelje zajedničkih vrijednosti i načela, trebali pronaći alternativne načine za jačanje transatlantskih odnosa i djelotvorno odgovoriti na velike izazove s kojima smo suočeni, koristeći pritom sve dostupne komunikacijske kanale; budući da Kongres SAD-a i Europski parlament, kao zakonodavci, u našim demokratskim društvima imaju važnu i utjecajnu ulogu i da bi oni trebali u potpunosti iskoristiti potencijal za suradnju kako bi se sačuvao demokratski, slobodni i multilateralni poredak te promicali stabilnost i kontinuitet, i na našem kontinentu i diljem svijeta;

C.  budući da u globalnom, složenom i sve multipolarnijem svijetu EU i SAD moraju ispunjavati vodeće, ključne i konstruktivne uloge jačanjem i poštovanjem međunarodnog prava, promicanjem i zaštitom temeljnih prava i načela te zajedničkim rješavanjem regionalnih sukoba i globalnih izazova;

D.  budući da su EU i NATO suočeni s razdobljem geopolitičkih promjena i složenim konvencionalnim i hibridnim prijetnjama koje generiraju državni i nedržavni akteri s juga i istoka; budući da su kibernapadi sve češći i sve sofisticiraniji te da se suradnjom između EU-a i SAD-a u okviru NATO-a mogu nadopuniti napori obiju strana i zaštititi kritična vladina obrambena i ostala informacijska infrastruktura; budući da je za suočavanje s tim prijetnjama potrebna međunarodna suradnja;

E.  budući da je EU svjestan stalne vojne potpore SAD-a kojom se jamči sigurnost i obrana EU-a i budući da EU duguje zahvalnost svim Amerikancima koji su tijekom sukoba na Kosovu i u Bosni žrtvovali svoje živote kako bi se zajamčila europska sigurnost; budući da EU trenutačno svoju sigurnost nastoji zajamčiti jačanjem strateške autonomije;

F.  budući da je SAD odlučio smanjiti svoj proračun za mirovne operacije u okviru UN-a za 600 milijuna dolara;

G.  budući da nepredvidljivija američka vanjska politika dovodi do sve veće nesigurnosti u međunarodnim odnosima i da bi takva politika mogla ostaviti prostora za uspon ostalih aktera na globalnoj sceni, primjerice Kine, čiji politički i gospodarski utjecaj u svijetu raste; budući da se mnoge ključne zemlje u Aziji, nekoć bliske SAD-u, preusmjeravaju prema Kini;

H.  budući da je EU i dalje u potpunosti posvećen multilateralizmu i promicanju zajedničkih vrijednosti, uključujući zaštitu i promicanje ljudskih prava; budući da je međunarodni poredak temeljen na pravilima na korist i SAD-u i EU-u; budući da je u tom smislu od iznimne važnosti da EU i SAD djeluju zajednički i sinergijski kako bi pružili potporu poretku utemeljenom na pravilima i zajamčenom snažnim, vjerodostojnim i djelotvornim nadnacionalnim organizacijama i međunarodnim institucijama;

I.  budući da je partnerstvo između SAD-a i Europe više od sedam desetljeća od ključne važnosti za globalni gospodarski, politički i sigurnosni poredak; budući da su transatlantski odnosi od izbora predsjednika Trumpa suočeni s brojnim izazovima i da su ti odnosi u velikom broju područja sve više pod pritiskom;

J.  budući da je klimatska politika u okviru globalne strategije EU-a integrirana u vanjsku i sigurnosnu politiku, a da su veze između energetike i klime te između sigurnosti, razvojnih ciljeva i migracija, kao i poštene i slobodne trgovine, postale čvršće;

K.  budući da je EU i dalje u potpunosti predan otvorenom, nediskriminirajućem i multilateralnom trgovinskom sustavu temeljenom na pravilima; budući da je WTO u središtu svjetskog trgovinskog sustava kao jedina institucija koja može zajamčiti istinski jednake uvjete za sve;

L.  budući da bi SAD i EU trebali pružiti potporu nastojanjima zemalja zapadnog Balkana da pristupe transatlantskoj zajednici; budući da je u tom smislu, uz pojačani angažman EU-a, od ključne važnosti i kontinuirani angažman SAD-a;

M.  budući da EU ima sve veću odgovornost da se pobrine za vlastitu sigurnost u strateškom okruženju koje se posljednjih godina sve više narušava;

N.  budući da se europska sigurnost temelji na ambiciji postizanja zajedničke strateške autonomije, kao što je u lipnju 2016. priznalo 28 čelnika država i vlada u Globalnoj strategiji Europske unije;

Sveobuhvatni okvir temeljen na zajedničkim vrijednostima

1.  podsjeća i ustraje u tome da bi se dugoročno partnerstvo i savez između EU-a i SAD-a trebali temeljiti na dijeljenju i promicanju zajedničkih vrijednosti, uključujući slobodu, vladavinu prava, mir, demokraciju, jednakost, multilateralizam temeljen na pravilima, tržišno gospodarstvo, socijalnu pravdu, održivi razvoj i poštovanje ljudskih prava, među ostalim prava manjina, te kolektivnu sigurnost, uz mirno rješavanje sukoba kao jedan od prioriteta; ističe važnost jačanja odnosa između EU-a i SAD-a, koji je jedna od glavnih okosnica suradnje u globaliziranom svijetu, u svrhu postizanja ovih ciljeva;

2.  pozdravlja sastanak predsjednika Komisije Junckera i američkog predsjednika Trumpa u Washingtonu 25. srpnja 2018., koji je označio poboljšanje u bilateralnim odnosima; prima na znanje njihovu izjavu i spremnost na suradnju u cilju smanjivanja transatlantskih napetosti u području trgovine; u tom svjetlu podsjeća na destruktivan učinak carinskih nameta; istovremeno ponovno naglašava potporu širokom i sveobuhvatnom pristupu trgovinskim sporazumima i multilateralizmu;

3.  ističe da je odnos između EU-a i SAD-a temeljni jamac globalne stabilnosti i dosadašnja okosnica naših napora u osiguravanju mira, blagostanja i stabilnosti za naša društva od završetka Drugog svjetskog rata te u izgradnji snažnijeg multilateralnog sustava političke i gospodarske suradnje utemeljenog na pravilima i vrijednostima; ponovno potvrđuje da je odnos između EU-a i SAD-a strateške prirode i postojan te da su snažne transatlantske veze u interesu obiju strana i cijeloga svijeta; smatra da trenutna jednostrana politika „Amerika na prvom mjestu” šteti interesima i EU-a i SAD-a, narušava međusobno povjerenje te da može imati šire implikacije za stabilnost i blagostanje u svijetu; podsjeća na to da je u interesu EU-a njegovati dugoročna i uzajamno korisna partnerstva koja se temelje na zajedničkim vrijednostima i načelima, čemu bi trebalo dati prednost pred kratkoročnim dobicima;

4.  ističe da partnerstvo uvelike nadilazi usko definirana vanjskopolitička i trgovinska pitanja te da obuhvaća i druge teme kao što su (kiber)sigurnost, gospodarska, digitalna i financijska pitanja, klimatske promjene, energetika, kultura te znanost i tehnologija; naglašava da su ta pitanja tijesno povezana i da bi ih trebalo razmatrati u sklopu istog sveobuhvatnog okvira;

5.  zabrinut je zbog pristupa SAD-a rješavanju globalnih pitanja i regionalnih sukoba od izbora predsjednika Trumpa; naglašava da su za EU važni transatlantski odnosi i održivi dijalog kojim se ističe važnost pitanja koja povezuju EU i SAD; traži pojašnjenje o tome ima li naš transatlantski odnos, koji se gradio desetljećima, istu važnost za naše američke suradnike i danas; naglašava da je sveobuhvatni okvir našeg partnerstva utemeljen na vrijednostima neophodan kako bi se arhitektura globalnog gospodarstva i međunarodna sigurnost očuvale i dalje ojačale; naglašava da bi ona pitanja u kojima se SAD i EU slažu u konačnici trebala imati veću težinu od onih koja ih razdvajaju;

6.  naglašava da, u međunarodnom sustavu koji karakterizira stalna nestabilnost i nesigurnost, Europa ima odgovornost da izgradi svoju stratešku autonomiju za suočavanje sa sve većim brojem zajedničkih izazova; stoga ističe da europske zemlje moraju zadržati svoju sposobnost odlučivanja i samostalnog djelovanja pri obrani svojih interesa; podsjeća da je strateška autonomija istovremeno i legitimna ambicija Europe i prioritetni cilj, koji se mora formulirati u području industrije, kapaciteta i operabilnosti;

Jačanje partnerstva

7.  podsjeća na visoki potencijal i strateški interes tog partnerstva i za SAD i za EU u cilju postizanja obostranog blagostanja i sigurnosti te jačanja poretka utemeljenog na pravilima i vrijednostima kojim se međunarodnim institucijama pruža potpora i mogućnost da poboljšaju upravljanje na globalnoj razini; poziva na poticanje našeg dijaloga i angažmana u svim elementima tog partnerstva i na svim razinama suradnje, uključujući i suradnju s organizacijama civilnog društva; ističe da naše odluke i mjere utječu na globalnu ekonomiju i sigurnosnu strukturu i da bismo stoga trebali voditi svojim primjerom te u interesu obaju partnera;

8.  naglašava odgovornost SAD-a kao svjetske sile i poziva vladu SAD-a da poštuje zajedničke osnovne vrijednosti koje su temelj transatlantskih odnosa i da u svim okolnostima osigura poštovanje međunarodnog prava, demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda u skladu s Poveljom UN-a i ostalim međunarodnim instrumentima koje je SAD potpisao ili ratificirao;

9.  ističe da su EU i SAD uzajamno najvažniji partneri u multipolarnom svijetu i da se jednostranim mjerama samo oslabljuje transatlantsko partnerstvo, koje mora biti partnerstvo jednakih temeljeno na dijalogu i usmjereno na ponovnu uspostavu međusobnog povjerenja;

10.  žali zbog velikog kašnjenja u imenovanju novog veleposlanika SAD-a pri Europskoj uniji, ali pozdravlja činjenicu da je novi veleposlanik imenovan i da ga je Senat SAD-a potvrdio 29. lipnja 2018.;

11.  oštro kritizira izjave novog američkog veleposlanika u Njemačkoj, Richarda Grenella, koji je izrazio svoje ambicije za osnaživanje nacionalističkih populista diljem Europe i podsjeća da uloga diplomata nije podupiranje pojedinačnih političkih snaga, već promicanje međusobnog razumijevanja i partnerstva; nadalje, izjave kojima dužnosnici Trumpove administracije izražavaju nepoštovanje prema EU-u i podupiru ksenofobne i populističke snage i kojima žele uništiti europski projekt smatra neprijateljskima i neprilagođenima duhu transatlantskog partnerstva;

12.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Komisiju i države članice EU-a da poboljšaju suradnju, koordinaciju, dosljednost i učinkovitost politike EU-a prema SAD-u kako bi se EU predstavio kao jedinstven i učinkovit međunarodni akter s dosljednom porukom;

13.  podsjeća da SAD ima ulogu ključnog partnera zbog zajedničkih interesa u području obrane i sigurnosti te snažnih bilateralnih odnosa; poziva na održavanje sastanka na vrhu između EU-a i SAD-a što je prije moguće kako bi se prevladali trenutačni izazovi i nastavio rad na pitanjima od uzajamne, regionalne i globalne važnosti;

14.  smatra prisutnost američkih vojnih snaga u europskim zemljama važnom kada je to potrebno i u skladu s trajnim ispunjenjem dogovorenih obveza;

15.  ustraje u tome da je strukturirani i strateški dijalog o vanjskoj politici na transatlantskoj razini, u kojemu sudjeluju i Europski parlament i Kongres SAD-a, od ključne važnosti za jačanje transatlantske arhitekture, uključujući i suradnju u području sigurnosti, i poziva na proširenje vanjskopolitičkog opsega dijaloga između EU-a i SAD-a;

16.  podsjeća na svoj prijedlog o stvaranju transatlantskog političkog vijeća za sustavno savjetovanje i koordinaciju u pogledu vanjske i sigurnosne politike, koje bi vodila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica i državni tajnik SAD-a i koje bi se temeljilo na redovitim kontaktima političkih direktora;

17.  pozdravlja kontinuirani i neprekinuti rad Transatlantskog dijaloga zakonodavaca u poticanju odnosa između EU-a i SAD-a parlamentarnim dijalogom i koordinacijom pitanja od zajedničkog interesa; ponovno ističe važnost međuljudskih kontakata i dijaloga o jačanju transatlantskih odnosa; zahtijeva stoga pojačani angažman i Senata i Kongresa SAD-a te Europskog parlamenta; pozdravlja ponovno pokretanje dvostranačkog odbora za EU u 115. sazivu Kongresa SAD-a te poziva Ured za vezu Europskog parlamenta i delegaciju EU-a u Washingtonu da bliskije surađuju s njim;

18.  podsjeća na to da su i u EU-u i SAD-u naša društva snažna, utemeljena na liberalnoj demokraciji i vladavini prava te izgrađena na temelju pluralnosti aktera, uključujući, među ostalim, naše vlade, parlamente, decentralizirana tijela i aktere, razne političke institucije, poduzeća i sindikate, organizacije civilnog društva, slobodne i neovisne medije, vjerske skupine te akademske i znanstvene zajednice; ističe da bismo trebali poticati veze preko Atlantika kako bi se promicale pozitivne strane i važnost našeg transatlantskog partnerstva na različitim razinama i diljem EU-a i SAD-a, a ne samo s naglaskom na istočnoj i zapadnoj obali; u vezi s tim poziva na poboljšanje i prilagodbu programa s odgovarajućim financiranjem;

19.  pozdravlja poticajnu ulogu koju odnosi između europskih institucija i saveznih država SAD-a te velegradskih područja imaju na ukupne transatlantske veze, posebno u slučaju odnosa koji se temelje na bliskom povezivanju; naglašava, u ovom kontekstu, suradnju koja postoji na temelju Memoranduma o razumijevanju „Ispod 2 °C”; poziva savezne države SAD-a da ojačaju svoje kontakte s institucijama EU-a;

20.  naglašava da je kulturna razmjena kroz obrazovne programe od ključne važnosti za promicanje i razvoj zajedničkih vrijednosti i izgradnju mostova između transatlantskih partnera; poziva stoga na jačanje i povećanje programa mobilnosti te olakšavanje pristupa istima za studente u SAD-u i EU-u u okviru programa Erasmus+;

21.  izražava osobito divljenje zbog načina na koji su američki učenici odgovorili na brojne tragedije izazvane upotrebom vatrenog oružja u školama, zauzevši se za strože zakone o posjedovanju oružja i suprotstavivši se utjecaju Nacionalnog udruženja vlasnika oružja na zakonodavni postupak;

Zajedno suočeni s globalnim izazovima

22.  ustraje u tome da bi EU i SAD trebali nastaviti ispunjavati ključne konstruktivne uloge zajedničkim rješavanjem regionalnih sukoba i globalnih izazova na temelju načela međunarodnog prava; naglašava da multilateralizam, koji Europa snažno zagovara, sve više dolazi u pitanje zbog stavova SAD-a i drugih velikih svjetskih sila; podsjeća na važnost multilateralizma u očuvanju mira i stabilnosti, kao sredstva za promicanje vrijednosti vladavine prava i suočavanja sa svjetskim problemima, te ustraje u tome da bi se oni trebali rješavati na relevantnim međunarodnim forumima; stoga je zabrinut zbog toga što nedavne jednostrane odluke SAD-a, kao što su povlačenje iz ključnih međunarodnih sporazuma, ukidanje određenih obveza, podrivanje međunarodnih pravila i izlaženje iz međunarodnih foruma te poticanje diplomatskih i trgovinskih napetosti, mogu odudarati od tih zajedničkih vrijednosti te opteretiti i narušiti njihov odnos; poziva EU da pokaže jedinstvo, odlučnost i proporcionalnost u svojim odgovorima na te odluke; poziva države članice da stoga izbjegavaju bilo kakve radnje ili poteze kojima se teži ostvariti bilateralne koristi na štetu dosljednog zajedničkog europskog pristupa;

23.  napominje da druge velike svjetske sile, kao što su Rusija i Kina, imaju snažne političke i gospodarske strategije, od kojih su mnoge možda suprotne našim vrijednostima, međunarodnim obvezama i transatlantskom partnerstvu kao takvom te ih ugrožavaju; podsjeća da je zbog takvog razvoja situacije suradnja EU-a i SAD-a još potrebnija kako bi mogla nastaviti podržavati otvorena društva te promicati i štititi naša zajednička prava, načela i vrijednosti, uključujući poštovanje međunarodnog prava; u tom smislu poziva na jačanje koordinacije između SAD-a i EU-a u vezi usklađivanja i izrade zajedničke politike sankcija kako bi se povećala njezina djelotvornost;

24.  smatra da suočavanje s pokušajima Rusije da izvrši pritisak, utječe i destabilizira zapadna društva i iskoristi njihove slabosti i demokratske odabire zahtijeva zajednički transatlantski odgovor; smatra stoga da bi SAD i EU trebali dati prednost koordiniranom djelovanju u vezi s Rusijom, uz sudjelovanje NATO-a prema potrebi; u tom pogledu sa zabrinutošću prima na znanje izjave američkog i ruskog predsjednika u okviru njihova sastanka 16. srpnja 2018. u Helsinkiju; podsjeća na jasnu opasnost koju za naše demokracije predstavljaju lažne vijesti, dezinformacije i posebno zlonamjerno uplitanje izvora; poziva na uspostavu političkog i socijalnog dijaloga kojim bi se uskladile anonimnost i odgovornost u društvenim medijima;

25.  ističe da je sigurnost višedimenzionalno i isprepleteno pitanje te da njezina definicija ne obuhvaća samo vojne, nego i okolišne, energetske, trgovinske, kibernetičke, komunikacijske, zdravstvene, razvojne i humanitarne aspekte, aspekte odgovornosti i druge; ustraje u tome da bi pitanja povezana sa sigurnošću trebalo rješavati s pomoću šireg pristupa; u tom kontekstu, izražava žaljenje i zabrinutost zbog predloženih znatnih rezova proračuna SAD-a, kao što su na primjer smanjenje sredstava za izgradnju države u Afganistanu, za razvojnu pomoć u Africi, za humanitarnu pomoć i doprinose programima, operacijama i agencijama UN-a;

26.  ističe da bi uravnotežen i uzajamno koristan transatlantski trgovinski sporazum imao utjecaj koji bi u velikoj mjeri nadilazio trgovinske i gospodarske aspekte;

27.  ističe da je NATO i dalje glavni jamac za kolektivnu obranu Europe; pozdravlja ponovnu potvrdu predanosti SAD-a NATO-u i europskoj sigurnosti te ističe da bi jača suradnja EU-a i NATO-a također učvrstila transatlantsko partnerstvo;

28.  ističe važnost suradnje, koordinacije i sinergijskih učinaka u području sigurnosti i obrane; ističe važnost bolje potrošnje na obranu te u tom smislu ustraje u tome da raspodjela tereta ne bi trebala biti isključivo usmjerena na uložena sredstva (ciljana potrošnja od 2 % BDP-a na obranu), nego i na rezultate (sposobnosti koje se mjere veličinom raspoloživih, spremnih i održivih snaga); međutim, podsjeća da taj postotak pokazuje da Europljani preuzimaju sve veću odgovornost za vlastitu sigurnost, što je zbog pogoršanja stanja u njihovom strateškom okruženju postalo neizbježno; pozdravlja činjenicu da obrana postaje prioritetnije područje za EU i njegove države članice, čime se povećava vojna učinkovitost na korist i EU-a i NATO-a, te u tom kontekstu pozdravlja i prisutnost vojske SAD-a na teritoriju EU-a ; ističe da je NATO još uvijek ključan za kolektivnu obranu Europe i njezinih saveznika (članak 5. Ugovora iz Washingtona); naglašava da sposobnost NATO-a da obavlja svoje zadaće uvelike ovisi o snazi transatlantskih odnosa;

29.  poziva EU na jačanje europske obrambene unije u cilju stvaranja kapaciteta u području obrane kojima bi se osigurala strateška važnost EU-a u području obrane i sigurnosti, primjerice stvaranjem više sinergija i povećavanjem učinkovitosti u pogledu izdataka za obranu, istraživanja, razvoja, javne nabave, održavanja i osposobljavanja među državama članicama; ustraje u tome da se većom obrambenom suradnjom u području obrane na razini EU-a jača europski doprinos regionalnom i međunarodnom miru, sigurnosti i stabilnosti, što pomaže u postizanju ciljeva saveza NATO-a i u jačanju naše transatlantske povezanosti; stoga podupire nedavne napore za jačanje europske obrambene arhitekture, uključujući Europski fond za obranu i novouspostavljenu stalnu strukturiranu suradnju (PESCO);

30.  pozdravlja pokretanje PESCO-a i podržava prve projekte u njegovu okviru, kao što je vojna mobilnost; naglašava da je PESCO u zajedničkom interesu EU-a i NATO-a te da bi trebao biti pokretač za daljnju suradnju između tih dviju organizacija u području razvoja kapaciteta i jačanja stupa EU-a u okviru NATO-a, uvažajajući svaki nacionalni ustav;

31.  ponavlja da EU i SAD trebaju poboljšati svoju suradnju u području kibersigurnosti i kiberobrane, prvenstveno kroz specijalizirane agencije i radne skupine kao što su ENISA, Europol, Interpol, buduće strukture PESCO-a i Europski obrambeni fond, posebno boreći se protiv kibernapada i ulažući zajedničke napore u razvoj sveobuhvatnog i transparentnog međunarodnog okvira kojim se uspostavljaju minimalni standardi za politike u području kibersigurnosti, istovremeno poštujući temeljne slobode; smatra da je ključno da EU i NATO unaprijede razmjenu informacija obavještajnih službi kako bi se omogućilo formalno utvrđivanje kibernapada, a slijedom toga i nametanje restriktivnih kazni odgovornima za te kibernapade; ističe važnost i pozitivan doprinos koji inicijativa SAD-a za umirenje Europe ima za sigurnost država članica EU-a;

32.  ističe da je zbog sve veće važnosti umjetne inteligencije i strojnog učenja potrebno povećati suradnju između EU-a i SAD-a te da bi trebalo poduzeti mjere za povećanje suradnje između američkih i europskih tehnoloških poduzeća kako bi se na najbolji način iskoristile mogućnosti partnerstva u području razvoja i primjene;

33.  poziva američki Kongres da uključi i Europski parlament u svoj program razmjene informacija o kiberprijetnjama s parlamentima Australije, Kanade, Novog Zelanda i Ujedinjene Kraljevine;

34.  naglašava potrebu za zajedničkim pristupom reguliranju digitalnih platformi i povećanju njihove odgovornosti kako bi se moglo raspravljati o pitanjima cenzure na mreži, autorskih prava i prava nositelja prava, osobnih podataka i neutralnosti mreže; ponavlja potrebu za suradnjom u cilju promicanja otvorenog, interoperabilnog i sigurnog interneta kojim se upravlja pomoću modela koji uključuje više dionika i kojim se promiču ljudska prava, demokracija, vladavina prava, sloboda izražavanja te potiče ekonomski prosperitet i inovacije poštujući privatnost i štiteći od obmane, prijevare i krađe; poziva da se zajedničkim snagama donesu pravila i propisi te potiče primjenjivost međunarodnog prava u kiberprostoru;

35.  ponavlja da je neutralnost mreže ugrađena u pravo EU-a; izražava žaljenje što je Savezna komisija za komunikacije odlučila promijeniti pravila o neutralnosti mreže; pozdravlja nedavnu odluku Senata SAD-a da se ta odluka poništi; poziva američki Kongres da poštuje tu odluku i očuva otvoren, siguran i zaštićen internet koji ne dopušta diskriminaciju u postupanju prema internetskom sadržaju;

36.  naglašava potrebu za stvarnim pregovorima o standardizaciji, posebno u kontekstu sve većeg razvoja tehnologija, osobito u području informacijskih tehnologija;

37.  ističe da važan dio jačanja napora EU-a i SAD-a u borbi protiv terorizma uključuje zaštitu kritične infrastrukture, uključujući unaprjeđivanje zajedničkih standarda i poticanje kompatibilnosti i interoperabilnosti, kao i sveobuhvatan pristup suzbijanju terorizma, među ostalim i koordinacijom na regionalnim, multilateralnim i globalnim forumima te suradnjom u području razmjene informacija povezanih s terorističkim aktivnostima; ponavlja da je potrebno podržati mehanizme kao što su europski sustav za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) te druge zajedničke projekte koji mogu znatno doprinijeti i utjecati na borbu protiv terorizma i ekstremizma; podsjeća obje strane da borba protiv terorizma mora biti u skladu s međunarodnim pravom i demokratskim vrijednostima, uz potpuno poštovanje civilnih sloboda i temeljnih ljudskih prava;

38.  izražava zabrinutost zbog nedavnog imenovanja Gine Haspel na mjesto direktorice Središnje obavještajne agencije (CIA) s obzirom na njezine loše rezultate u području ljudskih prava, uključujući sudjelovanje u programu CIA-e za izručenje i tajno pritvaranje;

39.  iznimno je zabrinut zbog izvještaja o američkom ukidanju limitiranih ograničenja za programe bespilotnih letjelica, čime se povećava rizik od civilnih žrtava i nezakonitih ubijanja, te o nedostatku transparentnosti oko američkog programa bespilotnih letjelica i pomoći koje pružaju neke države članice EU-a; poziva SAD i države članice EU-a da zajamče da se naoružane bespilotne letjelice koriste u skladu s njihovim obvezama u okviru međunarodnog prava, uključujući međunarodno pravo o ljudskim pravima i međunarodno humanitarno pravo, te da se odrede čvrsta obvezujuća načela u pogledu pružanja svih oblika pomoći za smrtonosne operacije bespilotnim letjelicama;

40.  ističe da se EU i SAD moraju boriti protiv utaje poreza i ostalih financijskih kaznenih djela te da moraju osigurati transparentnost;

41.  potiče nastavak pojačane suradnje u području borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza, pranja novca i financiranja terorizma, posebno u okviru Sporazuma o programu za praćenje financiranja terorizma između EU-a i SAD-a koji bi trebalo proširiti tako da sadrži podatke o financijskim tokovima povezanim s vanjskim uplitanjem ili nezakonitim obavještajnim operacijama; poziva zatim na suradnju između EU-a i SAD-a s OECD-om u borbi protiv utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja donošenjem međunarodnih pravila i normi za rješavanje tog globalnog problema; ističe da je kontinuirana suradnja u području kaznenog progona ključna za jačanje naše zajedničke sigurnosti te poziva SAD na bilateralnu i multilateralnu suradnju u tom području; žali zbog djelomičnog stavljanja zakona Dodd Frank izvan snage, čime se znatno smanjuje nadzor nad američkim bankama;

42.  naglašava da se u sustavu zaštite privatnosti mogu vidjeti sustavne slabosti u odnosu na poštovanje temeljnih prava osoba čiji se podaci obrađuju; pozdravlja i podržava pozive zakonodavcu SAD-a da krene u smjeru donošenja skupnog zakona o privatnosti i zaštiti podataka; ističe da je zaštita osobnih podataka temeljno pravo u Europi i da SAD nema propise usporedive s novom Općom uredbom o zaštiti podataka;

43.  podsjeća na veliku transatlantsku solidarnost nakon slučaja trovanja Sergeja Skripala u Salisburyu, nakon čega su 20 država članica, Kanada, SAD, Norveška i pet država koje žele postati dio EU-a odlučile protjerati ruske diplomate;

44.  ponavlja svoju zabrinutost zbog činjenice da je Kongres u ožujku 2017. poništio pravilo Savezne komisije za komunikacije koje se odnosi na zaštitu privatnosti korisnika širokopojasnih i drugih telekomunikacijskih usluga, čime se u praksi eliminiraju pravila o širokopojasnoj privatnosti kojima bi se od pružatelja internetskih usluga zahtijevalo da od korisnika dobiju izričitu suglasnost prije nego što oglašivačima i drugim trgovačkim društvima prodaju ili s njima podijele informacije o pretraživanju mreže ili druge privatne informacije; smatra da se time dodatno ugrožavaju mehanizmi zaštite privatnosti u SAD-u;

45.  podsjeća da je SAD i dalje jedina treća zemlja čijim državljanima nisu potrebne vize za EU, a koja nije ukinula obvezu posjedovanja vize za sve građane država članica EU-a; poziva SAD da pet država članica EU-a (Bugarsku, Hrvatsku, Cipar, Poljsku i Rumunjsku) što prije uključi u američki program izuzeća od obveze posjedovanja vize; podsjeća da je Komisija pravno obvezna donijeti delegirani akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od obveze posjedovanja vize za državljane trećih zemalja koje nisu ukinule obvezu posjedovanja vize za građane određenih država članica u roku od 24 mjeseca od dana objave obavijesti u tom pogledu, koji je istekao 12. travnja 2016.; poziva Komisiju da na temelju članka 265. UFEU-a usvoji potrebni delegirani akt;

46.  naglašava da je EU predan izravnom jačanju demokracije, ljudskih prava, vladavine prava, blagostanja, stabilnosti, otpornosti i sigurnosti svojih susjeda, bez vojnih sredstava, ponajprije provedbom sporazuma o pridruživanju; u tom pogledu poziva Uniju i Sjedinjenje Države da povećaju suradnju i bolje usklade svoje aktivnosti, projekt i stavove u susjedstvu Europske unije, i istočnom i južnom; podsjeća da humanitarne i razvojne politike EU-a diljem svijeta također doprinose globalnoj sigurnosti;

47.  pohvaljuje strateški fokus i otvorenost SAD-a prema Balkanu te podsjeća da ta regija predstavlja veliki izazov za Europu i za sigurnost čitavog kontinenta; stoga poziva SAD da se uključi u daljnje zajedničke aktivnosti na zapadnom Balkanu, posebno u pogledu jačanja vladavine prava, demokracije, slobode izražavanja i suradnje u području sigurnosti; preporuča više zajedničkih mjera, kao što su mehanizmi za suzbijanje korupcije i izgradnja institucija, kako bi se zemljama u regiji omogućilo više sigurnosti, stabilnosti, otpornosti i gospodarskog blagostanja te pružilo rješenja za dugotrajna otvorena pitanja; smatra da bi EU i SAD trebali započeti novi dijalog na visokoj razini o zapadnom Balkanu kako bi se pobrinuli da politički ciljevi i programi za pružanje pomoći budu usklađeni te potom poduzeti prikladne mjere;

48.  poziva EU i SAD da aktivnije i učinkovitije sudjeluju u rješavanju sukoba na državnom području Ukrajine i da podupru sve napore za postizanje trajnog mirnog rješenja kojim se poštuju jedinstvo, suverenitet i teritorijalna cjelovitost Ukrajine i predviđa vraćanje Krimskog poluotoka Ukrajini te poziva EU i SAD da potaknu i podrže proces reformi i ekonomski razvoj u Ukrajini, koji moraju biti potpuno u skladu s obvezama Ukrajine i preporukama međunarodnih organizacija; izražava najdublje razočaranje zbog još uvijek nedovoljnog napretka u provedbi sporazuma iz Minska te zbog pogoršanja sigurnosnog i humanitarnog stanja u istočnoj Ukrajini; stoga tvrdi da su sankcije protiv Rusije i dalje potrebne te da bi SAD trebao uskladiti svoje napore s EU-om; poziva na bližu suradnju visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije i posebnog predstavnika SAD-a za Ukrajinu na tom pitanju;

49.  podsjeća i na to koliko je važno za EU i SAD naći rješenje za zamrznute sukobe u Gruziji i Moldaviji;

50.  podsjeća na to da se međunarodni poredak temelji na poštovanju međunarodnih sporazuma; u tom kontekstu žali zbog odluke SAD-a da ne podrži odluke donesene na sastanku skupine G7 u Kanadi; ponovno ističe svoju predanost međunarodnom pravu i univerzalnim vrijednostima, a posebno odgovornosti, neširenju nuklearnog oružja i mirnom rješavanju sporova; ističe da je dosljednost naše strategije o neširenju nuklearnog oružja ključna za našu vjerodostojnost kao središnjeg globalnog aktera i pregovarača; poziva EU i SAD da surađuju pri olakšavanju provedbe nuklearnog razoružanja te djelotvornih mjera za smanjenje nuklearnog rizika;

51.  naglašava da je Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (ZSAP) s Iranom važan multilateralni sporazum i značajno diplomatsko postignuće za multilateralnu diplomaciju i diplomaciju EU-a kojom se promiče stabilnost u regiji; podsjeća na to da je EU spreman učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi se ZSAP s Iranom očuvao kao glavni stup međunarodne strukture za neširenje nuklearnog oružja, ističući njegovu važnost i za sjevernokorejsko pitanje, te kao ključni element sigurnosti i stabilnosti regije; ponovno ističe potrebu da se u odgovarajućim formatima i forumima kritičnije posveti pozornost iranskim aktivnostima povezanim s balističkim raketama i regionalnom stabilnosti, posebno sudjelovanju Irana u brojnim sukobima u regiji i stanju ljudskih prava i prava manjina u Iranu, koje nisu obuhvaćene ZSAP-om; naglašava da je za rješavanje tih pitanja ključna transatlantska suradnja; ističe da, u skladu s više izvješća Međunarodne agencije za atomsku energiju, Iran ispunjava svoje obveze u okviru ZSAP-a; oštro kritizira odluku predsjednika Trumpa da jednostrano napusti ZSAP i da za poduzeća EU-a koja posluju u Iranu uvede izvanteritorijalne mjere; naglašava da je EU odlučan u zaštiti svojih interesa, kao i interesa svojih poduzeća i ulagača, kada je riječ o ekstrateritorijalnom učinku američkih sankcija; u ovom kontekstu pozdravlja odluku da se aktivira „uredba o blokadi” čiji je cilj zaštita trgovinskih interesa EU-a u Iranu od učinaka izvanteritorijalnih sankcija SAD-a te poziva Vijeće, Europsku komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da poduzmu sve daljnje mjere koje smatraju nužnima za zaštitu ZSAP-a;

52.  zabrinut je zbog sigurnosne i trgovinske politike SAD-a u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, uključujući politički vakuum koji je nastao nakon njegova povlačenja iz Transpacifičkog partnerstva; ponavlja važnost konstruktivnog djelovanja EU-a u istočnoj i jugoistočnoj Aziji i u pacifičkoj regiji te u tom kontekstu pozdravlja aktivnu trgovinsku politiku EU-a u tom dijelu svijeta kao i inicijative EU-a u vezi sa sigurnošću, posebno kako je izraženo u zaključcima Vijeća o poboljšanoj sigurnosnoj suradnji EU-a u Aziji i s Azijom, među ostalim radi ostvarivanja političke i gospodarske ravnoteže;

53.  pozdravlja otvaranje novih dijaloga na visokoj razini sa Sjevernom Korejom i nedavni sastanak u Singapuru 12. lipnja 2018.; podsjeća da ti razgovori, za koje će se tek pokazati imaju li ikakve stvarne i provjerljive rezultate, teže mirnom rješavanju napetosti, a time i promicanju regionalnog i globalnog mira, sigurnosti i stabilnosti; naglašava da istovremeno međunarodna zajednica, uključujući EU i SAD, mora nastaviti vršiti pritisak na Sjevernu Koreju sve dok se zaista nuklearno ne razoruža ratifikacijom Ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa te omogući pripremnoj komisiji Organizacije ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa i Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju da dokumentiraju njezino nuklearno razoružanje; izražava zabrinutost zbog nedovoljnog napretka Sjeverne Koreje u cilju denuklearizacije, što je navelo predsjednika Trumpa da 24. kolovoza 2018. otkaže planirane razgovore u Sjevernoj Koreji, u kojima je trebao sudjelovati državni tajnik Mike Pompeo;

54.  podsjeća SAD da još nije ratificirao Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa unatoč tome što je među državama navedenima u Prilogu II. kao država čiji je potpis potreban prije nego što ugovor stupi na snagu; ponovno upućuje poziv visoke predstavnice / potpredsjednice Komisije koja potiče svjetske čelnike da ratificiraju taj ugovor; potiče SAD da ratificira Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa u najkraćem mogućem roku i da podupre Organizaciju ugovora o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa tako što će ostale države iz Priloga II. potaknuti da ratificiraju Ugovor;

55.  ustraje u poštovanju međunarodnog pomorskog prava, pa tako i u Južnom kineskom moru; u tom pogledu, poziva SAD da potpiše Konvenciju UN-a o pravu mora;

56.  poziva na pojačanu suradnju između EU-a i SAD-a u mirnom rješavanju regionalnih sukoba i rata preko posrednika u Siriji jer nedostatak zajedničke strategije ugrožava mirno rješavanje sukoba te poziva sve strane i regionalne aktere uključene u sukob da se suzdrže od nasilja i bilo kakvih sličnih poteza koji bi mogli pogoršati situaciju; ponovno potvrđuje nadređenost procesa iz Ženeve pod vodstvom UN-a u rješavanju sukoba u Siriji, u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2254, o čemu su stranke u sukobu postigle dogovor pregovorima, uz potporu ključnih međunarodnih i regionalnih aktera; poziva na potpunu provedbu i poštovanje rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koje krše zemlje koje sudjeluju u pregovorima iz Astane; poziva na zajedničke napore kako bi se zajamčio potpuni pristup humanitarnoj pomoći onima kojima je to potrebno i poziva na neovisnu, nepristranu, temeljitu i vjerodostojnu istragu i kazneni progon odgovornih osoba; poziva i na podršku, između ostaloga, radu međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za međunarodne zločine počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2012.;

57.  podsjeća da EU podupire nastavak svrsishodnog mirovnog procesa na Bliskom istoku koji vodi prema dvodržavnom rješenju, na temelju granica iz 1967. godine, s neovisnom, demokratskom, održivom i cjelovitom palestinskom državom koja živi uz sigurnu državu Izrael i njezine susjede u miru i sigurnosti, te ustraje u tome da treba izbjegavati svako djelovanje koje bi dovelo u pitanje te napore; duboko žali, u tom kontekstu, zbog jednostrane odluke vlade SAD-a da preseli svoje veleposlanstvo iz Tel Aviva u Jeruzalem i da službeno prizna taj grad kao glavni grad Izraela; naglašava da pitanje Jeruzalema mora biti dio konačnog mirovnog sporazuma između Izraelaca i Palestinaca; ističe da bi se doneseni zajednički plan trebao ojačati te da se SAD mora uskladiti sa svojim europskim partnerima kad je riječ o mirovnim naporima na Bliskom istoku;

58.  pohvaljuje Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) i njezino požrtvovno osoblje za izvanredan i nezamjenjiv humanitarni i razvojni rad za palestinske izbjeglice (na Zapadnoj obali, što obuhvaća i istočni Jeruzalem, pojas Gaze, Jordan, Libanon i Siriju), koji je od ključne važnosti za sigurnost i stabilnost u regiji; izražava duboko žaljenje zbog odluke vlade SAD-a da ukine financiranje UNRWA-e i traži od SAD-a da ponovno razmotri svoju odluku; naglašava stalnu potporu Europskog parlamenta i Europske unije toj Agenciji i potiče države članice EU-a na dodjelu dodatnih sredstava kako bi se zajamčilo dugoročno održivo djelovanje UNRWA-e;

59.  potiče daljnju globalnu suradnju između EU-a i SAD-a u programima za promicanje demokracije, slobode medija, slobodnih i poštenih izbora i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava izbjeglica i migranata, žena, etničkih i vjerskih manjina; naglašava važnost vrijednosti dobrog upravljanja, odgovornosti, transparentnosti i vladavine prava na kojima se temelji obrana ljudskih prava; ponovno ističe čvrsto i principijelno stajalište EU-a koji se protivi smrtnoj kazni i zalaže se za globalni moratorij na primjenu smrtne kazne, kao korak prema ukidanju smrtne kazne na svjetskoj razini; ističe potrebu za suradnjom u sprečavanju kriza i izgradnji mira, kao i u odgovoru na humanitarne krize;

60.  ponavlja da EU i SAD imaju zajedničke interese u Africi, gdje moraju koordinirati i osnažiti svoju potporu na lokalnoj, regionalnoj i multinacionalnoj razini radi dobrog upravljanja, demokracije, ljudskih prava, održivog socijalnog razvoja, zaštite okoliša, upravljanja migracijama, gospodarskog upravljanja i sigurnosnih pitanja, kao i mirnog rješavanja regionalnih sukoba, suzbijanja korupcije, ilegalnih financijskih transakcija te nasilja i terorizma; smatra da bi bolja koordinacija između EU-a i SAD-a, među ostalim pojačanim političkim dijalogom i razvojem zajedničke strategije o Africi, pri čemu se u obzir uzimaju stajališta regionalnih organizacija i podregionalnih skupina, dovela do učinkovitijeg djelovanja i korištenja resursa;

61.  naglašava važnost zajedničkih političkih, gospodarskih i sigurnosnih interesa EU-a i SAD-a u pogledu gospodarskih politika država kao što su Kina i Rusija te podsjeća da bi zajednički napori, među ostalim i u okviru WTO-a, mogli biti korisni za rješavanje pitanja kao što su trenutna neravnoteža u svjetskim trgovinskim sporazumima i u pogledu situacije u Ukrajini; poziva američke vlasti da se suzdrže od daljnjeg blokiranja imenovanja sudaca žalbenog tijela WTO-a; naglašava potrebu za bližom suradnjom pri rješavanju kineskeinicijative „Jedan pojas, jedan put“, između ostalog razvijanjem suradnje u tom pogledu između EU-a te četverostranog sigurnosnog dijaloga (QUAD) između SAD-a, Indije, Japana i Australije;

62.  ističe potrebu za boljom suradnjom u pogledu politike za Arktik, osobito u kontekstu Arktičkog vijeća i posebno s obzirom na to da bi se zahvaljujući klimatskim promjenama mogle otvoriti nove pomorske rute te bi prirodni resursi mogli postati dostupni;

63.  ustraje u tome da su migracije globalni fenomen te bi ga stoga trebalo rješavati suradnjom, partnerstvom i zaštitom ljudskih prava i sigurnosti, ali i upravljanjem migracijskim rutama i provedbom globalnog pristupa na razini UN-a uz poštovanje međunarodnog prava, prije svega Ženevske konvencije iz 1951. i njezina Protokola iz 1967.; pozdravlja dosadašnje napore UN-a za postizanje globalnog pakta za sigurne, uređene i regularne migracije, kao i za svjetskog sporazuma o izbjeglicama te žali zbog odluke SAD-a iz prosinca 2017. da se povuče iz rasprava; poziva na izradu zajedničke politike za rješavanje glavnih uzroka migracija;

64.  zalaže se za poboljšanu suradnju EU-a i SAD-a u vezi s energetskim pitanjima, uključujući obnovljive energije, oslanjajući se na okvir Vijeća za energetiku EU-a i SAD-a; stoga ponavlja svoj poziv za nastavak sastanaka; poziva na veću suradnju na području energetskih istraživanja i novih tehnologija, kao i bližu suradnju u cilju zaštite energetske infrastrukture od kibernapada; ustraje na tome da je nužno surađivati u području sigurnosti opskrbe energijom i naglašava da je potrebno dodatno pojašnjenje o ulozi ukrajinskog tranzita u budućnosti;

65.  naglašava zabrinutost u pogledu Sjevernog toka 2 i njegove potencijalno razdvajajuće uloge u energetskoj sigurnosti i solidarnosti država članica te pozdravlja podršku SAD-a jamčenju energetske sigurnosti u Europi;

66.  žali zbog povlačenja SAD-a iz Pariškog sporazuma, ali pohvaljuje daljnje napore pojedinaca, poduzeća, gradova i saveznih država unutar SAD-a koji još rade na ciljevima Pariškog sporazuma i borbe se protiv klimatskih promjena te naglašava potrebu za daljnjim djelovanjem EU-a s ovim akterima; napominje da klimatske promjene više nisu dio strategije za nacionalnu sigurnost SAD-a; ponovno potvrđuje preuzete obveze EU-a u okviru Pariškog sporazuma i programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i naglašava potrebu za njihovom provedbom kako bi se zajamčila svjetska sigurnost i razvilo održivije gospodarstvo i društvo; podsjeća da prelazak na zeleno gospodarstvo donosi brojne prilike za otvaranje radnih mjesta i rast;

67.  potiče daljnju suradnju u inovacijama, znanosti i tehnologiji te poziva na produženje Sporazuma za znanost i tehnologiju između SAD-a i EU-a;

Očuvanje trgovinskog poretka temeljenog na pravilima tijekom kriznog razdoblja

68.  napominje da je tržište SAD-a 2017. bilo najveće izvozno tržište EU-a i njegov drugi najveći izvor uvoznih proizvoda; napominje da postoje razlike između trgovinskih manjkova i viškova EU-a i SAD-a u trgovini robom, trgovini uslugama, digitalnoj trgovini te izravnim stranim ulaganjima; ističe da je trgovinski i investicijski odnos EU-a i SAD-a, koji je najveći na svijetu i koji se uvijek temeljio na zajedničkim vrijednostima, jedan od najvažnijih pokretača svjetskog ekonomskog rasta, trgovine i napretka; nadalje napominje da EU bilježi višak od 147 milijardi USD u trgovini robe s SAD-om; napominje da poduzeća iz EU-a zapošljavaju 4,3 milijuna radnika u SAD-u;

69.  naglašava da su EU i SAD dva glavna aktera u globaliziranom svijetu koji se razvija nezabilježenom brzinom i intenzitetom te da s obzirom na zajedničke izazove EU i SAD imaju zajednički interes za suradnju i koordinaciju u pogledu pitanja trgovinske politike radi oblikovanja budućeg multilateralnog trgovinskog sustava i svjetskih normi;

70.  upućuje na središnju ulogu WTO-a u multilateralnom sustavu kao najbolju opciju za jamčenje otvorenog i poštenog sustava temeljenog na pravilima kojim se uzimaju u obzir i uravnotežuju brojni različiti interesi njegovih članica; ponovno ističe svoju potporu daljnjem jačanju multilateralnog trgovinskog sustava; podupire rad koji poduzima Komisija da u daljnjoj suradnji s SAD-om pronađe pozitivno zajedničko rješenje za trenutačne institucijske i sistemske izazove;

71.  naglašava ulogu WTO-a u rješavanju sporova povezanih s trgovinom; poziva sve članice WTO-a da zajamče pravilno funkcioniranje sustava WTO-a za rješavanje sporova; u tom pogledu žali zbog toga što je SAD blokirao nova imenovanja kojima je svrha popunjavanje slobodnih mjesta u Prizivnom tijelu, čime se ugrožava samo funkcioniranje sustava WTO-a za rješavanje sporova; poziva Komisiju i sve članice WTO-a da istraže načine za prevladavanje toga zastoja u postavljanju novih sudaca u Prizivnom tijelu WTO-a te, prema potrebi, reformom sustava za rješavanje sporova; smatra da bi se takvim reformama mogla nastojati jamčiti najveća moguća razina učinkovitosti i neovisnosti sustava te istodobno zadržati dosljednost s vrijednostima i općim pristupom koji EU stalno brani od stvaranja WTO-a, osobito promicanjem slobodne i poštene trgovine na svjetskoj osnovi, uz vladavinu prava, i potrebom da sve članice WTO-a poštuju sve obveze u okviru WTO-a;

72.  iako žali što na 11. ministarskoj konferenciji WTO-a (MC11) nisu postignuti rezultati, pozdravlja potpisivanje zajedničke izjave o ukidanju nepravedne i protekcionističke prakse u SAD-u, EU-u i Japanu kojom se narušava tržište, što je također naglašeno u izjavi skupine G20 iz srpnja 2017.; poziva na daljnju suradnju s SAD-om i Japanom na tom pitanju radi rješavanja nepoštenih trgovinskih praksi kao što su diskriminacija, ograničavanje pristupa tržištu, damping i subvencije;

73.  poziva Komisiju da zajedno sa SAD-om i drugim članicama WTO-a pripremi plan rada za ukidanje subvencija kojima se narušava tržišno natjecanje u sektoru pamuka i u sektoru ribarstva (što se posebno odnosi na nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov); poziva na suradnju pri zagovaranju multilateralnog programa za nova pitanja kao što su e-trgovina, digitalna trgovina, uključujući digitalni razvoj, olakšavanje ulaganja, trgovina i okoliš te trgovina i rodni odnosi, kao i pri promicanju posebne politike za omogućivanje sudjelovanja mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća u svjetskoj ekonomiji;

74.  poziva EU i SAD da promiču suradnju na međunarodnoj razini radi jačanja međunarodnih sporazuma u području javne nabave, posebno Sporazuma o javnoj nabavi;

75.  poziva Komisiju da započne dijalog sa Sjedinjenim Američkim Državama radi nastavka pregovora o plurilateralnom Sporazumu o ekološkim dobrima (EGA) i Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA);

76.  poziva EU i SAD da udruže sredstva za borbu protiv nepravednih trgovinskih politika i praksi te pritom poštuju multilateralna pravila i postupak rješavanja sporova u WTO-u i izbjegavaju jednostrane mjere s obzirom na to da su štetne za sve svjetske vrijednosne lance u kojima djeluju poduzeća EU-a i SAD-a; duboko žali zbog nesigurnosti u međunarodnom trgovinskom sustavu koju je prouzročio SAD primjenom instrumenata i alata politike (npr. odjeljak 232. iz 1962., odjeljak 301. iz 1974.) koji su stvoreni prije uspostave WTO-a i njegova sustava za rješavanje sporova; u tom pogledu napominje da se odluka SAD-a da na temelju odjeljka 232. nametne carine na čelik i aluminij ne može opravdati razlozima nacionalne sigurnosti i poziva SAD da EU-u i drugim saveznicima odobri puno i trajno izuzeće iz tih mjera; poziva Komisiju da odlučno odgovori budu li se te carine upotrebljavale kao način ograničavanja izvoza EU-a; također naglašava da eventualne sankcije koje SAD može poduzeti u obliku protumjera u pogledu europske robe nakon objavljivanja izvješća Prizivnog tijela o usklađenosti u okviru žalbe SAD-a protiv EU-a u vezi s mjerama koje utječu na trgovinu velikim civilnim zrakoplovima ne bi bile legitimne jer je WTO odbacio 204 od 218 tvrdnji koje je iznio SAD, a daljnje izvješće o povezanom predmetu protiv nezakonitih subvencija SAD-a još se očekuje;

77.  prima na znanje da EU i SAD kontinuirano bilateralno surađuju na brojnim regulatornim pitanjima, o čemu svjedoče nedavno sklopljeni bilateralni sporazum o bonitetnim mjerama za osiguranje i reosiguranje ili sporazum o uzajamnom priznavanju pregleda proizvođača lijekova; poziva Komisiju i Vijeće da u potpunosti poštuju ulogu Europskog parlamenta u tom postupku;

78.  naglašava presudnu važnost intelektualnog vlasništva za gospodarstva EU-a i SAD-a; poziva obje strane da podupru istraživanje i inovacije s obje strane Atlantika jer se njima jamče visoke razine zaštite intelektualnog vlasništva te se osigurava da oni koji stvaraju visokokvalitetne inovativne proizvode mogu to i dalje činiti;

79.  traži od EU-a i SAD-a da poboljšaju pristup tržištu za MSP-ove koji izvoze u SAD i EU povećanjem transparentnosti u pogledu postojećih pravila i otvaranjem tržišta s obiju strana Atlantika, primjerice posredstvom portala za MSP-ove;

80.  ističe važnost američkog tržišta za MSP-ove iz EU-a; traži od EU-a i SAD-a da razriješe nerazmjeran učinak koji carine, necarinske prepreke i tehničke prepreke za trgovinu imaju na MSP-ove s obje strane Atlantika, čime će se obuhvatiti ne samo smanjenje carina nego pojednostavnjenje carinskih postupaka i potencijalno novi mehanizmi usmjereni na pomaganje MSP-ovima u razmjeni iskustava i najboljih praksi pri kupnji i prodaji na tržištima EU-a i SAD-a;

81.  traži od EU-a i SAD-a da se u okviru svoje bilateralne suradnje suzdrže od međusobnog poreznog natjecanja jer će to samo dovesti do smanjenja ulaganja u oba gospodarstva;

82.  traži od EU-a i SAD-a da se dogovore o okviru za digitalnu trgovinu kojim se poštuju postojeći pravni okviri i sporazumi, zakonodavstvo o zaštiti podataka i pravila o zaštiti privatnosti svake strane, što je posebno važno za sektor usluga; u tom pogledu naglašava da bi EU i SAD trebali surađivati kako bi treće zemlje potaknuli na donošenje visokih standarda zaštite podataka;

83.  apelira na EU i SAD da unaprijede suradnju u području klimatskih promjena; traži od EU-a i SAD-a da iskoriste aktualne i buduće trgovinske pregovore na svim razinama kako bi zajamčili primjenu međunarodno dogovorenih standarda kao što su Pariški sporazum, promicali robu prihvatljivu za okoliš, uključujući tehnologiju, te kako bi osigurali globalnu energetsku tranziciju, s jasnim i koordiniranim programom međunarodne trgovine, i radi zaštite okoliša i radi stvaranja prilika za zapošljavanje i rast;

84.  smatra da se potencijalni novi sporazum o trgovinskim i investicijskim odnosima EU-a i SAD-a ne može dogovoriti pod pritiskom ili prijetnjom te da bi samo širok, ambiciozan, uravnotežen i sveobuhvatan sporazum koji obuhvaća sva trgovinska područja bio u interesu EU-a; u tom pogledu napominje da bi uspostava mogućeg posebnog i trajnog regulatornog i konzultativnog mehanizma suradnje mogla biti korisna; poziva Komisiju da nastavi pregovore s SAD-om pod odgovarajućim okolnostima;

85.  ističe da trgovinski tokovi sve više zahtijevaju nove, brže i sigurnije načine kretanja robe i usluga preko granica; traži od EU-a i SAD-a da kao glavni trgovinski partneri surađuju na rješenjima u području digitalne tehnologije povezanima s trgovinom kako bi se olakšala trgovina;

86.  podsjeća na važnost postojećeg dijaloga i suradnje u području znanosti i tehnologije između EU-a i SAD-a; uviđa ulogu nastojanja EU-a i SAD-a u području istraživanja i inovacija, kao glavnih pokretača znanja i gospodarskog rasta, te podupire nastavak i proširenje Sporazuma o znanosti i tehnologiji između EU-a i SAD-a nakon 2018. radi poticanja istraživanja, inovacija i novih tehnologija u nastajanju, zaštite prava intelektualnog vlasništva te stvaranja većeg broja boljih radnih mjesta, održive trgovine i uključivog rasta;

87.  dijeli zabrinutost SAD-a u pogledu globalnih prekomjernih kapaciteta proizvodnje čelika; istodobno žali što će se jednostranim mjerama koje nisu usklađene s WTO-om samo ugroziti cjelovitost trgovinskog poretka temeljenog na pravilima; naglašava da se ni trajnim izuzećem EU-a iz carinskih pristojbi SAD-a ne može opravdati takvo postupanje; poziva Komisiju na suradnju s SAD-om u okviru Svjetskog foruma skupine G20 u jačanju napora za suzbijanje prekomjernih kapaciteta proizvodnje čelika kako bi se iskoristio golemi potencijal multilateralnog djelovanja; ponavlja da je uvjeren da je zajedničko i usklađeno djelovanje u okviru sustava trgovanja temeljenih na pravilima najbolji način za rješavanje takvih svjetskih problema;

88.  ponovno potvrđuje važnost toga da EU i SAD na koordiniran i konstruktivan način pristupe potrebnoj modernizaciji WTO-a kako bi on bio djelotvorniji, transparentniji i odgovorniji te kako bi se zajamčilo da se tijekom razrađivanja međunarodnih trgovinskih pravila i politika adekvatno integriraju rodna, socijalna i okolišna dimenzija te dimenzija ljudskih prava;

89.  ističe da EU zastupa gospodarstvo nenarušenoga tržišta te otvorene vrijednosti i poštenu trgovinu utemeljenu na pravilima; ponavlja svoju potporu strategiji Komisije kao odgovoru na aktualnu trgovinsku politiku SAD-a, uz pridržavanje pravila multilateralnog trgovinskog sustava; poziva na jedinstvo među svim državama članicama EU-a, a Komisiju poziva na izradu zajedničkog pristupa za rješavanje te situacije; naglašava da je važno očuvati jedinstvo država članica EU-a u tom pogledu jer se zajedničko djelovanje EU-a u okviru zajedničke trgovinske politike i carinske unije EU-a na međunarodnoj razini, a i bilateralno s SAD-om, pokazalo puno učinkovitije od bilo koje inicijative koju su poduzele države članice pojedinačno; ponavlja da je EU spreman surađivati sa Sjedinjenim Američkim Državama na pitanjima od zajedničkog interesa povezanima s trgovinom u okviru pravila multilateralnog trgovinskog sustava;

90.  žali zbog odluke predsjednika Trumpa o povlačenju SAD-a iz Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana i zbog učinka koji će ta odluka imati na poduzeća iz EU-a koja posluju u Iranu; podupire sve napore EU-a usmjerene na očuvanje interesa poduzeća iz EU-a koja ulažu u Iran, posebno odluku Komisije o aktiviranju odredbe o blokadi kojom se dokazuje predanost EU-a Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu; smatra da bi se ta ista odredba mogla primjenjivati kad god je to potrebno;

91.  traži od EU-a i SAD-a da učvrste suradnju i napore oko primjene i proširenja programa dubinske analize poduzeća kako bi se poboljšala zaštita ljudskih prava na međunarodnoj razini, pa i u području trgovine mineralima i metalima iz područja pogođenih sukobima;

92.  žali zbog nesudjelovanja SAD-a u zaštiti okoliša; u tom pogledu žali zbog odluke predsjednika Trumpa da, unatoč tome što je SAD najveći uvoznik lovačkih trofeja od slonova, ukine zabranu uvoza takvih trofeja iz određenih afričkih zemalja, uključujući Zimbabve i Zambiju;

93.  traži od EU-a i SAD-a da nastave i ojačaju transatlantsku parlamentarnu suradnju, što bi trebalo dovesti do pojačanog i šireg političkog okvira za poboljšanje trgovinskih i investicijskih veza između EU-a i SAD-a;

94.  izražava zabrinutost da bi SAD i Kina mogli postići sporazum koji nije u skladu s WTO-om, čime bi se mogli ugroziti i naši interesi te pogoršati transatlantski trgovinski odnosi; stoga naglašava da je potreban globalniji sporazum s našim glavnim trgovinskim partnerima s obzirom na naše interese u cijelome svijetu;

o
o   o

95.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, ESVD-u, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te država pristupnica i država kandidatkinja, predsjedniku SAD-a, Senatu i Zastupničkom domu SAD-a.

(1) SL L 309, 29.11.1996., str. 1.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0068.
(3) SL C 298 E, 8.12.2006., str. 226.
(4) SL C 117 E, 6.5.2010., str. 198.
(5) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 124.
(6) SL C 65, 19.2.2016., str. 120.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0492.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0042.


Stanje odnosa između EU-a i Kine
PDF 205kWORD 83k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2018. o stanju odnosa između EU-a i Kine (2017/2274(INI))
P8_TA(2018)0343A8-0252/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir uspostavu diplomatskih odnosa između EU-a i Kine 6. svibnja 1975.,

–  uzimajući u obzir strateško partnerstvo EU-a i Kine započeto 2003.,

–  uzimajući u obzir glavni pravni okvir za odnose s Kinom, to jest u svibnju 1985. godine potpisani Sporazum o trgovinskoj i gospodarskoj suradnji između EEZ-a i Kine(1), kojim su definirani gospodarski i trgovinski odnosi te program suradnje između EU-a i Kine,

–  uzimajući u obzir Strateški program suradnje do 2020. između EU-a i Kine dogovoren 21. studenoga 2013.,

–  uzimajući u obzir strukturirani politički dijalog između EU-a i Kine koji je službeno započeo 1994. te strateški dijalog na visokoj razini o strateškim pitanjima i pitanjima vanjske politike pokrenut 2010., a osobito 5. i 7. strateški dijalog na visokoj razini između EU-a i Kine održane 6. svibnja 2015. odnosno 19. travnja 2017. u Pekingu,

–  uzimajući u obzir pregovore o novom sporazumu o partnerstvu i suradnji koji su započeli 2007. godine,

–  uzimajući u obzir pregovore o bilateralnom sporazumu o ulaganjima, koji su počeli u siječnju 2014. godine,

–  uzimajući u obzir 19. sastanak na vrhu između EU-a i Kine, održan 1. i 2. lipnja 2017. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 22. lipnja 2016. naslovljenu „Elementi nove strategije EU-a za Kinu” (JOIN(2016)0030),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. srpnja 2016. o strategiji EU-a za Kinu,

–  uzimajući u obzir zajedničko izvješće Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 24. travnja 2018. naslovljeno „Posebno upravno područje Hong Kong”: godišnje izvješće za 2017. (JOIN(2018)0007),

–  uzimajući u obzir smjernice Vijeća od 15. lipnja 2012. o vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a u istočnoj Aziji,

–  uzimajući u obzir novi zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je stalni odbor Svekineskog narodnog kongresa donio 1. srpnja 2015.,

–  uzimajući u obzir bijelu knjigu o kineskoj vojnoj strategiji od 26. svibnja 2015.,

–  uzimajući u obzir dijalog EU-a i Kine o ljudskim pravima započet 1995. godine i njegov 35. krug održan 22. i 23. lipnja 2017. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir više od 60 sektorskih dijaloga između EU-a i Kine,

–  uzimajući u obzir uspostavu, u veljači 2012., dijaloga na visokoj razini između naroda EU-a i Kine koji obuhvaća sve zajedničke inicijative EU-a i Kine u tom području,

–  uzimajući u obzir Sporazum o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji Europske zajednice i Kine, koji je stupio na snagu 2000.(2), i Sporazum o znanstvenom i tehnološkom partnerstvu, potpisan 20. svibnja 2009.,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Pariški sporazum o klimi, koji je stupio na snagu 4. studenoga 2016.,

–  uzimajući u obzir dijalog o energiji između Europske zajednice i Kine,

–  uzimajući u obzir okrugle stolove EU-a i Kine,

–  uzimajući u obzir 19. nacionalni kongres Komunističke partije Kine, održan od 18. do 24. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir Zakon o porezu za zaštitu okoliša, koji je Svekineski narodni kongres proglasio u prosincu 2016., a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2018.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je Međunarodna organizacija za migracije navela da ekološki čimbenici utječu na nacionalne i međunarodne migracijske tokove jer ljudi napuštaju mjesta u kojima vladaju teški ili sve lošiji uvjeti koji su posljedica ubrzanih klimatskih promjena(3),

–  uzimajući u obzir inicijativu „2018. – godina turizma EU-a i Kine” (ECTY), koja je pokrenuta 19. siječnja 2018. u Veneciji,

–  uzimajući u obzir izvješće Kluba stranih dopisnika u Kini (FCCC) o uvjetima rada, objavljeno 30. siječnja 2018. i naslovljeno „Access Denied – Surveillance, harassment and intimidation as reporting conditions in China deteriorate” („Pristup uskraćen – Nadzor, uznemiravanje i zastrašivanje dok se uvjeti izvješćivanja u Kini pogoršavaju”),

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a s 37. sastanka Vijeća UN-a za ljudska prava, točku 4. naslovljenu „Stanje u pogledu ljudskih prava na koje je potrebno usmjeriti pozornost Vijeća”, od 13. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir 41. međuparlamentarnu sjednicu Europskog parlamenta i Kine, koja je održana u svibnju 2018. u Pekingu,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o Kini, a posebno Rezoluciju od 2. veljače 2012. naslovljenu „Vanjska politika EU-a prema zemljama BRICS-a i drugim silama u usponu: ciljevi i strategije”(4), Rezoluciju od 23. svibnja 2012. naslovljenu: „EU i Kina: neuravnotežena trgovina?”(5), Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o nuklearnim prijetnjama i ljudskim pravima u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji(6), Rezoluciju od 5. veljače 2014. o Okviru za klimatske i energetske politike do 2030.(7), Rezoluciju od 17. travnja 2014. o stanju u Sjevernoj Koreji(8), Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o Sjevernoj Koreji(9), te Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o Godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP)(10),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 7. rujna 2006. o odnosima EU-a i Kine(11), od 5. veljače 2009. o trgovinskim i gospodarskim odnosima s Kinom(12), od 14. ožujka 2013. o odnosima EU-a i Kine(13), od 9. listopada 2013. o pregovorima između EU-a i Kine o bilateralnom sporazumu o ulaganju(14) te o trgovinskim odnosima EU-a i Tajvana(15), te od 16. prosinca 2015. o odnosima EU-a i Kine(16), i svoju preporuku Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Hong Kongu od 13. prosinca 2017., 20 godina nakon primopredaje(17),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije o ljudskim pravima od 27. listopada 2011. o Tibetu, s posebnim naglaskom na samožrtvovanju redovnica i redovnika(18), od 14. lipnja 2012. o stanju ljudskih prava u Tibetu(19), od 12. prosinca 2013. o uzimanju organa u Kini(20), od 15. prosinca 2016. o slučajevima tibetanske budističke akademije Larung Gar i Ilhama Tohtija(21), od 16. ožujka 2017. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava 2017.(22), od 6. srpnja 2017. o slučajevima dobitnika Nobelove nagrade Liu Xiaoboa i Lee Ming-chea(23) i od 18. siječnja 2018. o slučajevima aktivista za ljudska prava Wua Gana, Xiea Yanga, Leeja Ming-chea, Tashija Wangchuka i tibetanskog redovnika Choekyija(24),

–  uzimajući u obzir embargo na oružje koji je EU uveo nakon gušenja demonstracija na trgu Tiananmen u lipnju 1989., a koji je Parlament podržao svojom Rezolucijom od 2. veljače 2006. o Godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o glavnim aspektima i osnovnim opredjeljenjima ZVSP-a(25),

–  uzimajući u obzir devet krugova pregovora održanih od 2002. do 2010. između visokopozicioniranih predstavnika kineske vlade i Dalaj-Lame, kinesku bijelu knjigu o Tibetu naslovljenu „Razvojni put Tibeta vođen je neraskidivim povijesnim tokom” koju je Ured za informiranje kineskog Državnog vijeća objavio 15. travnja 2015. te Memorandum iz 2008. i Bilješku o istinskoj autonomiji iz 2009., koje su dostavili predstavnici Dalaj-Lame Četrnaestog,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove te mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane (A8-0252/2018),

A.  budući da je na 19. sastanku na vrhu EU-a i Kine, održanom 2017., ostvaren iskorak u bilateralnom strateškom partnerstvu, koje ima utjecaj na svjetskoj razini, te su istaknute zajedničke obveze za rješavanje globalnih izazova, zajedničkih sigurnosnih prijetnji i za promicanje multilateralizma; budući da postoje brojna područja u kojima bi konstruktivna suradnja mogla donijeti uzajamne koristi, među ostalim u međunarodnim forumima, kao što su UN i skupina G20; budući da su EU i Kina potvrdili svoju namjeru jačanja suradnje u provedbi Pariškog sporazuma iz 2015. u pogledu borbe protiv klimatskih promjena, smanjenja uporabe fosilnih goriva, promicanja čiste energije i smanjenja onečišćenja; budući da je potrebna daljnja suradnja i koordinacija između dviju strana u tom sektoru, među ostalim u području istraživanja i razmjene najboljih praksi; budući da je Kina usvojila sustav trgovanja emisijama ugljika koji se temelji na sustavu trgovanja emisijskim jedinicama EU-a; budući da se vizija EU-a za multilateralni režim upravljanja temelji na redu utemeljenom na pravilima i univerzalnim vrijednostima kao što su demokracija, ljudska prava, vladavina prava, transparentnost i preuzimanje odgovornosti; budući da je u trenutačnom geopolitičkom kontekstu promicanje multilateralizma i sustava koji se temelji na pravilima važnije nego ikad prije; budući da EU očekuje da će odnos s Kinom biti od uzajamne koristi i u političkom i u gospodarskom smislu; budući da EU očekuje da će Kina preuzeti odgovornosti u skladu sa svojim globalnim utjecajem i podupirati međunarodni poredak koji se temelji na pravilima, od kojeg i ona ima koristi;

B.  budući da je suradnja između EU-a i Kine u području vanjske politike, sigurnosti i obrane te borbe protiv terorizma iznimno važna; budući da je suradnja između dviju strana bila ključna u postizanju iranskog nuklearnog sporazuma; budući da je stajalište Kine imalo ključnu ulogu u stvaranju prostora za pregovore u sjevernokorejskoj krizi;

C.  budući da kineske vlasti postupno i sustavno ulažu pojačane napore u pretvaranje svoje gospodarske važnosti u politički utjecaj, naročito posredstvom strateških ulaganja u infrastrukturu i nove prometne veze, kao i strateškom komunikacijom s ciljem utjecanja na europske političke i gospodarske donositelje odluka, medije, sveučilišta i akademske izdavače te širu javnost u svrhu oblikovanja percepcija o Kini i stvaranja pozitivne slike zemlje, uspostavom „mreža” europskih organizacija i pojedinaca sklonih Kini u svim društvima, što se u Europi uglavnom ignorira; budući da činjenica da Kina nadzire brojne studente iz kontinentalnog dijela zemlje koji danas studiraju diljem Europe, kao i njezini napori da kontrolira osobe koje su iz Kine pobjegle u Europu, predstavljaju razlog za zabrinutost;

D.  budući da je tzv. format 16 + 1 između Kine, s jedne strane, i 11 zemalja srednje i istočne Europe te pet balkanskih zemalja, s druge strane, uspostavljen 2012. nakon financijske krize i čini dio kineske podregionalne diplomacije u svrhu razvoja velikih infrastrukturnih projekata i jačanja gospodarske i trgovinske suradnje; budući da su planirana kineska ulaganja i financiranja u tim zemljama opsežna, ali manje važna od ulaganja i djelovanja EU-a; budući da bi europske zemlje koje sudjeluju u tom formatu trebale razmisliti o pridavanju veće važnosti načelu jednoglasnog stava EU-a u njegovim odnosima s Kinom;

E.  budući da je Kina najbrže rastuće tržište za prehrambene proizvode iz EU-a;

F.  budući da je kineska inicijativa „Jedan pojas, jedan put”, uključujući „Kinesku politiku o Arktiku”, najambicioznija vanjskopolitička inicijativa koju je ta zemlja ikad donijela i obuhvaća geopolitičke dimenzije te dimenzije povezane sa sigurnošću; čime se prelazi tobožnji opseg gospodarske i trgovinske politike; budući da je inicijativa „Jedan pojas, jedan put” dodatno osnažena uspostavom Azijske banke za ulaganja u infrastrukturu (AIIB) 2015.; budući da EU ustraje u održavanju višestrane strukture upravljanja inicijativom „Jedan pojas, jedan put” te u nediskriminacijskoj provedbi inicijative „Jedan pojas, jedan put”; budući da europska strana želi zajamčiti da će se svim projektima povezivosti u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put” ispuniti obveze koje proizlaze iz Pariškog sporazuma, kao i zajamčiti da se poštuju drugi međunarodni okolišni, radni i socijalni standardi i prava autohtonog stanovništva; budući da bi zbog kineskih infrastrukturnih projekata mogli nastati veliki dugovi europskih vlada prema kineskim bankama u državnom vlasništvu koje nude zajmove po netransparentnim uvjetima a malo radnih mjesta u Europi; budući da su neki infrastrukturni projekti povezani s inicijativom „Jedan pojas, jedan put” već doveli treće vlade u stanje pretjerane zaduženosti; budući da je velika većina ugovora povezanih s inicijativom „Jedan pojas, jedan put” dosad dodijeljena kineskim poduzećima; budući da Kina koristi neke od svojih industrijskih standarda u projektima povezanima s inicijativom „Jedan pojas, jedan put” na diskriminirajući način; budući da se projekti povezani s inicijativom „Jedan pojas, jedan put” ne smiju dodjeljivati u okviru netransparentnih natječaja; budući da Kina koristi brojne kanale u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put”; budući da je 27 nacionalnih veleposlanika EU-a u Pekingu nedavno sastavilo izvješće u kojem oštro kritiziraju projekt „Jedan pojas, jedan put” i tvrde da je osmišljen kako bi ometao slobodnu trgovinu i dao prednost kineskim poduzećima; budući da, nažalost, inicijativa „Jedan pojas, jedan put” ne sadržava nikakve zaštitne mehanizme u pogledu ljudskih prava;

G.  budući da je kineska diplomacija na 19. kongresu Komunističke partije Kine i ovogodišnjem Svekineskom narodnom kongresu još više dobila na snazi, pri čemu je najmanje pet visokih dužnosnika zaduženo za vanjsku politiku te zemlje, a proračunu Ministarstva vanjskih poslova dodijeljen je znatan poticaj; budući da će novoosnovana Državna agencija za međunarodnu razvojnu suradnju biti zadužena za koordinaciju rastućeg kineskog proračuna za vanjsku pomoć;

H.  budući da je Kina 1980-ih uvela ograničenja mandata kao odgovor na eksces Kulturne revolucije; budući da je 11. ožujka 2018. Svekineski narodni kongres gotovo jednoglasno izglasao stavljanje izvan snage ograničenja na dva uzastopna mandata za dužnosti predsjednika i potpredsjednika Narodne Republike Kine;

I.  budući da, iako poriče uplitanje u unutarnje poslove drugih zemalja, vrh kineskog vodstva u službenim komunikacijama redovito dovodi u pitanje politički sustav zemalja Zapada;

J.  budući da je 11. ožujka 2018. Svekineski narodni kongres podržao osnivanje Državnog nadzornog povjerenstva, novog stranačkog tijela namijenjenog za institucionalizaciju i proširenje kontrole nad svim javnim službenicima u Kini, navevši ga kao državno tijelo u okviru kineskoga Ustava;

K.  budući da je 2014. Državno vijeće Kine najavilo detaljne planove za stvaranje sustava socijalnih kredita radi nagrađivanja ponašanja koje Partija smatra financijski, ekonomski i sociopolitički odgovornim, uz sankcioniranje nepoštovanja njezinih politika; budući da će projekt ocjenjivanja za dobivanje socijalnoga kredita vjerojatno utjecati i na strance koji žive i rade u Kini, uključujući građane EU-a, te imati posljedice za poduzeća iz EU-a i druga strana poduzeća koja posluju u toj zemlji;

L.  budući da je jasno da će se u nekim regijama Kine životni uvjeti ruralnoga stanovništva pogoršati zbog promjena u temperaturi i oborinama te zbog drugih klimatskih ekstrema; budući da je planiranje premještanja postalo djelotvorna opcija politike prilagodbe za smanjenje ugroženosti i siromaštva prouzročenih klimatskim promjenama(26);

M.  budući da se stanje ljudskih prava u Kini nastavlja pogoršavati jer vlada povećava svoje neprijateljstvo prema mirnom neslaganju, slobodi izražavanja i vjeroispovijedi te vladavini prava; budući da se aktivisti civilnog društva i branitelji ljudskih prava zadržavaju, sudski progone i da im se izriču kazne na temelju nejasnih optužbi kao što su „narušavanje državne vlasti” ili „izazivanje svađa i nevolja” te se često pritvaraju bez kontakta s vanjskim svijetom na nepoznatim lokacijama, bez pristupa zdravstvenoj skrbi i pravnom zastupanju; budući da se pritvoreni branitelji ljudskih prava i aktivisti katkad drže pod „stambenim nadzorom na određenoj lokaciji”, što predstavlja metodu koja se koristi kako bi se pritvorenicima onemogućili kontakti, tijekom čega se često prijavljuju slučajevi mučenja i lošeg postupanja; budući da Kina i dalje uskraćuje slobodu govora i slobodu davanja informacija, a velik broj novinara, blogera i neovisnih aktivista je u zatvoru; budući da se EU u svojem strateškom okviru za ljudska prava i demokraciju obvezuje da će promicati ljudska prava, demokraciju i vladavinu prava „u svim područjima vanjskog djelovanja EU-a, bez iznimke” i da će EU „postaviti ljudska prava u središte svojih odnosa sa svim trećim zemljama, uključujući strateške partnere”; budući da se sastanci na vrhu EU-a i Kine moraju koristiti kako bi dali konkretne rezultate u području ljudskih prava, osobito u pogledu oslobađanja zatvorenih branitelja ljudskih prava, odvjetnika i aktivista;

N.  budući da su kineske vlasti katkad onemogućivale diplomatima EU-a da promatraju suđenja ili posjećuju branitelje ljudskih prava, iako je takvo djelovanje u skladu sa smjernicama Europske unije o braniteljima ljudskih prava;

O.  budući da je Kina uspostavila raširenu državnu arhitekturu digitalnog nadzora, u rasponu od prognostičkog rada policije do proizvoljnog prikupljanja biometrijskih podataka u okruženju u kojemu ne postoje prava na privatnost;

P.  budući da je kineska vlada donijela niz novih zakona, posebno Zakon o državnoj sigurnosti od 1. srpnja 2015., Zakon o suzbijanju terorizma, Zakon o kibersigurnosti i Zakon o upravljanju prekomorskim nevladinim organizacijama, kojima se javni aktivizam i mirno kritiziranje vlade označavaju kao prijetnja državnoj sigurnosti, kojima se pojačava cenzura, nadzor i kontrola pojedinaca i društvenih skupina te kojima se pojedinci odvraćaju od javnoga zalaganja za ljudska prava;

Q.  budući da Zakon o upravljanju prekomorskim nevladinim organizacijama, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., predstavlja jedan od najvećih izazova međunarodnim nevladinim organizacijama jer se njime reguliraju sve djelatnosti u Kini koje financiraju međunarodne nevladine organizacije, a pokrajinski sigurnosni dužnosnici glavne su osobe odgovorne za provedbu Zakona o upravljanju prekomorskim nevladinim organizacijama;

R.  budući da se novim propisima o vjerskim pitanjima koji su stupili na snagu 1. veljače 2018. još više ograničavaju vjerske skupine i aktivnosti, te ih se prisiljava da se više prilagode partijskoj politici; budući da su novim pravilima ugrožene osobe povezane s vjerskim zajednicama koje nemaju regulirani status u zemlji jer im se nameću novčane kazne kad putuju u inozemstvo radi vjerskog obrazovanja, u najširem smislu, te još više radi hodočašća, koja su predmet kazni koje su višestruko veće od najniže plaće; budući da je vjerska sloboda i sloboda svijesti dosegnula najnižu razinu od početka gospodarskih reformi i otvaranja Kine krajem 70-ih godina 20. stoljeća; budući da se vjerske zajednice suočavaju sa sve većom represijom u Kini, usmjerenom na kršćane u nezakonitim crkvama i crkvama koje odobrava država, koja se manifestira putem zlostavljanja i pritvaranja vjernika, rušenja crkava i represivnim mjerama nad okupljanjima kršćana;

S.  budući da se situacija u Xinjiangu, gdje živi 10 milijuna muslimanskih Ujgura i etničkih Kazahsa, drastično pogoršala, pogotovo od Xijeva uspona na vlast, a potpuna kontrola Xinjianga dobila je status glavnog prioriteta zbog redovitih terorističkih napada u Xinjiangu ili navodno povezanih s Xinjiangom koje provode Ujguri i zbog strateške lokacije Autonomne ujgurske regije Xinjianga u Xijevoj inicijativi „Jedan pojas, jedan put”; budući da je uspostavljen izvansudski program zadržavanja u okviru kojeg se drže deseci tisuća osoba prisiljenih na političko „ponovno obrazovanje”, kao i razvoj sofisticirane mreže invazivnog digitalnog nadzora, uključujući tehnologiju prepoznavanja lica i prikupljanja podataka, masovno raspoređivanje policije i stroga ograničenja vjerskih praksi te ujgurskog jezika i običaja;

T.  budući da se stanje u Tibetu tijekom posljednjih nekoliko godina pogoršalo unatoč gospodarskom rastu i razvoju infrastrukture jer je kineska vlada ograničila cijeli niz ljudskih prava uz izgovor sigurnosti i stabilnosti te neprestano poduzima napade na tibetanski identitet i kulturu; budući da su mjere nadzora i kontrole, kao i proizvoljna pritvaranja, slučajevi mučenja i lošeg postupanja, pojačane tijekom posljednjih nekoliko godina; budući da je kineska vlada u Tibetu stvorila okruženje u kojemu ne postoje ograničenja nadležnosti države, u kojemu prevladava strah, a svaki aspekt javnog i privatnog života strogo se kontrolira i regulira; budući da se u Tibetu svaki oblik nenasilnog neslaganja ili kritike državnih politika u pogledu etničkih ili vjerskih manjina može smatrati težnjom ka odcjepljenju, zbog čega je takvo ponašanje kriminalizirano; budući da je danas pristup stranaca Autonomnoj regiji Tibetu ograničeniji no ikad, što vrijedi i za građane EU-a, a osobito za novinare, diplomate i druge neovisne promatrače, a još je teži za građane EU-a tibetanskog podrijetla; budući da u posljednjih nekoliko godina nije ostvaren napredak u rješavanju tibetske krize s obzirom na to da je posljednji krug mirovnih pregovora održan 2010.; budući da je pogoršanje humanitarne situacije u Tibetu dovelo do povećanja broja slučajeva samožrtvovanja, pri čemu je od 2009. zabilježeno 156 takvih slučajeva;

U.  budući da je Državno vijeće Narodne Republike Kine 10. lipnja 2014. objavilo bijelu knjigu o provedbi politike „jedna zemlja, dva sustava” u Hong Kongu, u kojoj je istaknuto da je autonomija Posebnog upravnog područja Hong Konga na koncu podložna odobrenju središnje vlasti Narodne Republike Kine; budući da je tijekom godina narod Hong Konga svjedočio masovnim prosvjedima u prilog demokraciji, slobodi medija i potpunoj provedbi Temeljnog zakona; budući da je tradicionalna otvorenost hongkonškog društva utrla put razvoju istinskog i nezavisnog civilnog društva koje aktivno i konstruktivno sudjeluje u javnom životu Posebnog upravnog područja Hong Konga;

V.  budući da oprečna politička zbivanja u Narodnoj Republici Kini i Tajvanu, obilježena sve autoritarnijim i nacionalističkim jednostranačkim režimom s jedne strane i višestranačkom demokracijom s druge strane, povećavaju opasnost od eskalacije odnosa Kine i Tajvana; budući da EU poštuje politiku „jedne Kine” u pogledu Tajvana i podržava načelo „jedna zemlja, dva sustava” u pogledu Hong Konga;

W.  budući da su Kina i Zajednica naroda jugoistočne Azije (ASEAN) nakon više od tri godine razgovora u kolovozu 2017. postigle dogovor o okviru od jedne stranice koji će služiti kao temelj za buduće rasprave o kodeksu ponašanja za sve partije u Južnom kineskom moru; budući da je osporavano kinesko prisvajanje zemljišta u otočju Spratly uvelike dovršeno, ali je prošle godine nastavljeno na otocima Paracel na sjeveru;

X.  budući da i Kina postaje sve aktivniji i važniji vanjski sudionik na Bliskom istoku zbog svojih očitih gospodarskih, sigurnosnih i geopolitičkih interesa;

Y.  budući da Kina u sve većoj mjeri pruža službenu razvojnu pomoć i postaje važan sudionik u razvojnoj politici, čime se pruža prijeko potreban poticaj razvojnoj politici, ali istodobno stvara zabrinutost u pogledu lokalne odgovornosti za projekte;

Z.  budući da prisutnost i ulaganja Kine u Africi sve više rastu, što je dovelo do eksploatacije prirodnih resursa, često bez savjetovanja s lokalnim stanovništvom;

1.  ponovno ustvrđuje da je strateško partnerstvo EU-a i Kine jedno od najvažnijih partnerstava za EU i da i dalje postoji mnogo veći potencijal za produbljenje tog odnosa i za daljnju suradnju na međunarodnoj sceni; naglašava važnost jačanja suradnje i koordinacije u području globalnog upravljanja i međunarodnih institucija, osobito na razini UN-a i skupine G20; naglašava da u složenom, globaliziranom i višestruko polariziranom svijetu u kojem je Kina postala odlučujući gospodarski i politički sudionik EU mora održavati mogućnosti za konstruktivan dijalog i suradnju s tom zemljom te mora promicati sve potrebne reforme u područjima od zajedničkog interesa; podsjeća Kinu na njezine međunarodne obveze i odgovornosti u pogledu pridonošenja miru i globalnoj sigurnosti u svojstvu stalnog člana Vijeća sigurnosti UN-a;

2.  podsjeća da se sveobuhvatno Strateško partnerstvo između EU-a i Kine temelji na zajedničkoj posvećenosti otvorenosti i zajedničkom radu u okviru međunarodnog sustava utemeljenog na pravilima; naglašava da su obje strane posvećene uspostavi transparentnog, pravednog i pravičnog sustava globalnog upravljanja te dijele odgovornost za promicanje mira, blagostanja i održivog razvoja; podsjeća da odnos EU-a s Kinom treba biti principijelan, praktičan i pragmatičan, uz poštovanje svojih interesa i vrijednosti; izražava zabrinutost da su zbog sve većeg značaja Kine u globalnom gospodarstvu i politici do kojeg je došlo tijekom posljednjeg desetljeća ugrožene zajedničke obveze koje čine srž odnosa EU-a i Kine; naglašava odgovornosti Kine kao svjetske sile i poziva vlasti da se pobrinu da se u svim okolnostima poštuju međunarodno pravo, demokracija, ljudska prava i temeljne slobode, u skladu s Poveljom UN-a i Općom deklaracijom o ljudskim pravima i drugim međunarodnim instrumentima koje je Kina potpisala ili ratificirala; poziva Vijeće, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da zajamče da se suradnja EU-a i Kine temelji na vladavini prava, univerzalnosti ljudskih prava, međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava koje su preuzele obje strane i obvezi napretka prema postizanju najvišeg standarda zaštite ljudskih prava; ističe da valja ojačati uzajamnost, jednake uvjete i pošteno tržišno natjecanje u svim područjima suradnje;

3.  ističe da je za suočavanje s globalnim i regionalnim izazovima, kao što su sigurnost, razoružanje, neširenje nuklearnog oružja, borba protiv terorizma i kiberprostor, suradnja u pogledu mira, klimatskih promjena, energetike, oceana i učinkovitosti resursa, krčenja šuma, nezakonite trgovine divljom faunom i florom, migracija, globalnog zdravlja, razvoja i borbe protiv uništavanja nalazišta kulturne baštine i pljački i trgovine nezakonitim antikvitetima, potrebno istinsko partnerstvo između EU-a i Kine; snažno potiče EU da iskoristi predanost Kine suočavanju s globalnim problemima kao što su klimatske promjene i da dodatno proširi uspješnu suradnju s Kinom u području očuvanja mira, s obzirom na to da je ta zemlja među najvećim doprinositeljima proračunu UN-a, a sve više i mirovnim operacijama UN-a u pogledu postrojbi, na druga područja od zajedničkog interesa, uz promicanje multilateralizma i globalnog upravljanja koje se temelji na poštovanju međunarodnog prava, uključujući međunarodno humanitarno pravo i pravo u području ljudskih prava; u tom pogledu pozdravlja uspješnu suradnju u borbi protiv piratstva koja se od 2011. vodi u Adenskom zaljevu; poziva EU i njegove države članice da aktivno promiču svoje gospodarske i političke interese i da brane vrijednosti i načela EU-a; ističe da je multilateralizam jedna od temeljnih vrijednosti EU-a u pogledu globalnog upravljanja i da se mora aktivno štititi pri suradnji s Kinom;

4.  napominje da Zajednička komunikacija Visoke predstavnice i Komisije pod nazivom „Elementi za novu strategiju EU-a za Kinu” i zaključci Vijeća od 18. srpnja 2016. donose politički okvir suradnje EU-a s Kinom tijekom sljedećih godina;

5.  naglašava da je Vijeće zaključilo da će države članice, Visoka predstavnica i Komisija u održavanju svojih odnosa s Kinom međusobno surađivati kako bi zajamčili dosljednost s pravom, pravilima i politikama EU-a te da ukupni ishod bude koristan za EU u cjelini;

6.  podsjeća da Kina, kako nastavlja rasti i integrirati se u globalno gospodarstvo putem svoje politike „izlaska” najavljene 2001., nastoji povećati svoj pristup europskom tržištu za kinesku robu i usluge te tehnologiji i znanju radi pružanja potpore planovima kao što je „Proizvedeno u Kini 2025.”, te ojačati svoj politički i diplomatski utjecaj u Europi; ističe da su te ambicije osobito ojačane nakon globalne financijske krize 2008., koja je oblikovala novu dinamiku u odnosima EU-a i Kine;

7.  poziva države članice koje sudjeluju u formatu 16 + 1 da osiguraju da njihovo sudjelovanje u tom formatu omogućuje jednoglasnost EU-a u odnosu s Kinom; poziva spomenute države članice da provode pouzdanu analizu i nadzor predloženih infrastrukturnih projekata u kojima će sudjelovati svi dionici i da zajamče da neće kompromitirati nacionalne i europske interese radi kratkoročne financijske potpore i dugoročnog obvezivanja na sudjelovanje Kine u strateškim infrastrukturnim projektima i njezin potencijalno veći politički utjecaj, čime bi se dovela u opasnost zajednička stajališta EU-a o Kini; svjestan je sve većeg utjecaja Kine na infrastrukturu i tržišta zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u; ističe da je važno održavati transparetnost formata pozivanjem institucija EU-a na svoje sastanke i potpunim obavještavanjem institucija EU-a o svojim aktivnostima kako bi se osiguralo da su svi relevantni aspekti u skladu s politikom i zakonodavstvom EU-a te da pružaju jednake koristi i mogućnosti svim stranama;

8.  primjećuje interes koji je Kina pokazala za ulaganja u stratešku infrastrukturu u Europi; zaključuje da kineska vlada koristi inicijativu „Jedan pojas, jedan put” kao vrlo djelotvoran narativni okvir za elemente svoje vanjske politike i da u svjetlu tih događanja valja ojačati nastojanja javne diplomacije EU-a; podržava poziv Kini da poštuje načela transparentnosti u javnoj nabavi, kao i ekološke i socijalne standarde; poziva sve države članice EU-a da pruže potporu reakcijama EU-a u području javne diplomacije; predlaže da se podaci o svim kineskim ulaganjima u infrastrukturu u državama članicama EU-a i zemljama koje su u postupku pregovora o pridruživanju EU-u dijele s institucijama EU-a i drugim državama članicama; podsjeća da su ta ulaganja dio sveobuhvatne strategije kojom se nastoji postići da poduzeća koja kontrolira ili financira kineska država preuzmu kontrolu nad sektorom bankarstva i energetike, kao i nad drugim opskrbnim lancima; ističe šest sveobuhvatnih izazova inicijative „Jedan pojas, jedan put”: multilateralni pristup upravljanju inicijativom „Jedan pojas, jedan put”, zapošljava se vrlo malo lokalne radne snage, sudjelovanje izvođača iz zemlje primateljice i treće zemlje izrazito je ograničeno (otprilike 86 % projekata u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put” obuhvaća kineske izvođače), građevinski materijal i oprema uvoze se iz Kine, natječaji su netransparentni i postoji mogućnost da se koriste kineske norme umjesto međunarodnih normi; inzistira na tome da inicijativa „Jedan pojas, jedan put” mora obuhvaćati mehanizme zaštite ljudskih prava i vjeruje da je iznimno važan potpuno transparentan razvoj sinergija i projekata u koji su uključeni svi dionici te koji je u skladu sa zakonodavstvom EU-a, a istovremeno treba nadopunjavati politike i projekte EU-a kako bi sve zemlje duž planiranih ruta mogle ostvariti korist; pozdravlja osnivanje Platforme povezivosti EU-a i Kine, kojom se promiče suradnja u prometnoj infrastrukturi na cijelom euroazijskom kontinentu; sa zadovoljstvom primjećuje da je utvrđeno nekoliko infrastrukturnih projekata te ističe da bi se projekti trebali provesti na temelju ključnih načela, kao što su promicanje socioekonomski i okolišno održivih projekata, zemljopisne ravnoteže i jednakih uvjeta među ulagačima i promicateljima projekta, kao i transparentnosti;

9.  sa zadovoljstvom prima na znanje da je politika EU-a o Kini dio sveobuhvatnog političkog pristupa azijsko-pacifičkoj regiji te se njome uvelike iskorištavaju i poštuju bliski odnosi EU-a s partnerima kao što su SAD, Japan, Južna Koreja, zemlje ASEAN-a, Australija i Novi Zeland;

10.  naglašava da suradnja EU-a i Kine treba biti više usmjerena na ljude i donositi više stvarnih koristi za građane radi izgradnje uzajamnog povjerenja i razumijevanja; poziva EU i Kinu da ostvare obećanja donesena povodom 4. dijaloga među narodima na visokoj razini između EU-a i Kine održanog 2017. i da promiču više interakcija među ljudima, primjerice jačanjem kulturne suradnje u području obrazovanja, osposobljavanja, ravnopravnosti spolova i mladih te zajedničkih inicijativa u području razmjena među ljudima;

11.  skreće pozornost na potrebu za većom potporom studentima i znanstvenicima iz Kine koji su u Europi kako bi bili manje izloženi pritiscima kineskih vlasti, koje od njih žele da se međusobno nadziru i da postanu oruđe kineske države, te naglašava važnost opreznog ispitivanja znatnog financiranja akademskih institucija diljem Europe iz kopnenog dijela Kine;

12.  pozdravlja ishod 4. dijaloga među narodima na visokoj razini između EU-a i Kine, koji se održao 13. i 14. studenoga 2017. u Šangaju; ističe da se dijalogom među narodima na visokoj razini treba pomoći u izgradnji uzajamnog povjerenja i konsolidaciji međukulturnog razumijevanja između EU-a i Kine;

13.  pozdravlja inicijativu „2018. – godina turizma EU-a i Kine” (ECTY); naglašava da, osim svog gospodarskog značaja, ta inicijativa predstavlja dobar primjer kulturne diplomacije EU-a u okviru strateškog partnerstva EU-a i Kine, kao i način stvaranja boljeg razumijevanja između europskih naroda i kineskog naroda; ističe da se inicijativa „2018. – godina turizma EU-a i Kine” podudara s Europskom godinom kulturne baštine i da sve veći broj kineskih turista izrazito poštuje kulturno bogatstvo Europe;

14.  poziva države članice EU-a da hitno i odlučno ojačaju suradnju i jedinstvo u pogledu svojih politika o Kini, uključujući u forumima UN-a, s obzirom na to da EU prvi put u povijesti nije dao zajedničku izjavu o stanju u području ljudskih prava u Kini na sastanku Vijeća UN-a za ljudska prava održanom u Ženevi u lipnju 2017.; snažno se zalaže za to da se iskoristi znatno bolji kolektivni pregovarački položaj Europe u odnosu s Kinom te da Europa brani svoje demokracije kako bi se bolje suočila sa sustavnim nastojanjima Kine da utječe na europske političare i civilno društvo radi oblikovanja mišljenja koje više vodi ostvarenju kineskih strateških interesa; u tom pogledu poziva veće države članice da iskoriste svoj politički i gospodarski utjecaj na Kinu za promicanje interesa EU-a; zabrinut je da Kina pokušava utjecati i na obrazovne i akademske ustanove te na njihove planove i programe; predlaže da EU i države članice podupiru visokokvalitetne europske skupine za strateško promišljanje o Kini kako bi se zajamčila dostupnost neovisnih stručnih savjeta za strateško usmjerivanje i odlučivanje;

15.  naglašava da promicanje ljudskih prava i vladavine prava mora biti ključan dio suradnje EU-a i Kine; oštro osuđuje aktualno uznemiravanje, proizvoljna uhićenja i progon branitelja ljudskih prava, odvjetnika, novinara, blogera, akademika i branitelja radničkih prava i njihovih obitelji bez pravičnog postupka, uključujući strane državljane kontinentalnog dijela Kine i u inozemstvu; naglašava da su dinamično civilno društvo i rad branitelja ljudskih prava ključni za otvoreno i napredno društvo; naglašava da je važno da EU čvrsto djeluje u svrhu promicanja potpunog poštovanja ljudskih prava u kontekstu svojeg odnosa s Kinom, koncentrirajući se na neposredne rezultate, primjerice da se zaustavi represija vlade nad braniteljima ljudskih prava, akterima iz civilnog društva i disidentima, da se zaustavi svako sudsko uznemiravanje i zastrašivanje tih osoba, da se odmah i bezuvjetno puste na slobodu svi politički zatvorenici, uključujući građane EU-a, na srednjoročne/dugoročne rezultate kao što su pravne i političke reforme u skladu s međunarodnim pravom u području ljudskih prava, te da razvije, provodi i nastavi prilagođavati strategiju zadržavanja vidljivosti djelovanja EU-a u području ljudskih prava u Kini, uključujući strategiju o javnim komunikacijama; ustraje u tome da se diplomate EU-a i država članica ne smije sprečavati ni ometati u provedbi smjernica Europske unije o braniteljima ljudskih prava; obvezuje se na to da EU mora dati prednost pružanju zaštite i podrške ugroženim braniteljima ljudskih prava;

16.  poziva EU i njegove države članice na provođenje ambicioznije, ujedinjenije i transparentnije politike u pogledu ljudskih prava u Kini i da se uvelike savjetuju s civilnim društvom i surađuju s njime, osobito uoči sastanaka na visokoj razini i dijaloga o ljudskim pravima; naglašava da je EU u 35. krugu dijaloga EU-a i Kine o ljudskim pravima istaknuo sve lošije stanje građanskih i političkih prava u Kini, uključujući ograničenja slobode izražavanja; poziva Kinu da djeluje u pogledu pitanja iznesenih u okviru dijaloga o ljudskim pravima, da ispuni svoje međunarodne obveze i da poštuje vlastite ustavne zaštitne mehanizme za poštovanje vladavine prava; ustraje u održavanju redovitog dijaloga o ljudskim pravima na visokoj razini, usmjerenog na rezultate; zabrinut je zbog toga što ocjena dijaloga o ljudskim pravima s Kinom nikad nije objavljena i nikad nije bila dostupna neovisnim skupinama iz Kine; poziva Europsku uniju da utvrdi jasna mjerila napretka, da zajamči više transparentnosti i da u raspravu uključi neovisne kineske aktiviste; poziva EU i njegove države članice da objave, prikupe i razmotre sve vrste uznemiravanja u pogledu vize (kasno izdavanje ili neizdavanje vize ili zabranjen pristup vizi bez razloga i pritisak kineskih vlasti tijekom provedbe procesa u obliku „intervjua” s kineskim sugovornicima koji se ne žele identificirati) koje se odnosi na znanstvenike, novinare ili članove organizacija civilnog društva;

17.  ozbiljno je zabrinut zbog zaključaka izvješća Kluba stranih dopisnika u Kini za 2017. u kojima se navodi da je kineska vlada pojačala pokušaje da uskrati ili ograniči pristup stranim novinarima u velik dio te zemlje i povećala korištenje postupka produljenja vize kao način vršenja pritiska na nepoželjne dopisnike i medijske organizacije; snažno potiče EU i njegove države članice da od kineskih tijela vlasti zahtijevaju recipročnost u pogledu slobode tiska i upozorava na pritisak koji vanjski dopisnici doživljavaju u svojim matičnim zemljama s obzirom na to da se kineski diplomati obraćaju sjedištima medija kako bi kritizirali rad izvjestitelja na terenu;

18.  napominje da je Narodna Republika Kina drugi trgovinski partner EU-a po veličini te da je EU najveći trgovinski partner Kine; ističe stalan rast trgovine između njih, ali smatra da bilanca trgovine robom preteže u korist Narodne Republike Kine; poziva na kooperacijski pristup i konstruktivan stav kako bi se učinkovito riješila zabrinjavajuća pitanja i iskoristio veliki potencijal trgovine između EU-a i Narodne Republike Kine; poziva Komisiju da pojača suradnju i dijalog s Narodnom Republikom Kinom;

19.  prima na znanje zaključke nedavnih istraživanja prema kojima je Kina od 2008. u Europi stekla imovinu vrijednu 318 milijardi USD; napominje da ta brojka ne obuhvaća nekoliko spajanja, ulaganja i zajedničke pothvate;

20.  napominje da je Narodna Republika Kina važan igrač u svjetskoj trgovini i da bi veliko tržište te zemlje u načelu moglo biti dobra prilika za EU i europska poduzeća, posebno u aktualnom kontekstu svjetske trgovine; podsjeća da se kineska trgovačka društva, uključujući poduzeća u državnom vlasništvu, koriste široko otvorenim tržištima u EU-u; potvrđuje izvanredne rezultate Narodne Republike Kine u izdizanju stotina milijuna građana iz siromaštva tijekom prethodna četiri desetljeća;

21.  napominje da se izlazna izravna strana ulaganja EU-a u Narodnu Republiku Kinu od 2012. jednakomjerno smanjuju, posebno u tradicionalnom proizvodnom sektoru, s usporednim porastom u ulaganjima u usluge visoke tehnologije, komunalne usluge te poljoprivredne i građevinske usluge, dok ulaganja Narodne Republike Kine u EU tijekom prošlih godina eksponencijalno rastu; potvrđuje da je Narodna Republika Kina od 2016. neto ulagač u EU; prima na znanje činjenicu da je 2017. godine 68 % kineskih ulaganja u Europu dolazilo iz poduzeća u državnom vlasništvu; zabrinut je zbog akvizicija u organizaciji države koje bi mogle ometati europske strateške interese, ciljeve javne sigurnosti, konkurentnost i zapošljavanje;

22.  pozdravlja prijedlog Komisije o mehanizmu provjere stranih izravnih ulaganja u područjima sigurnosti i javnog reda, što je jedan od pokušaja EU-a da se prilagodi globalnom okružju koje se mijenja, bez konkretnog usmjeravanja na ijednog od međunarodnih trgovinskih partnera EU-a; upozorava da taj mehanizam ne bi trebao dovesti do prikrivenoga protekcionizma; ipak poziva na njegovo brzo donošenje;

23.  pozdravlja činjenicu da se predsjednik Xi Jinping obvezao na daljnje otvaranje kineskoga tržišta stranim ulagačima i na poboljšanje ulagačkog okružja, na dovršenje preispitivanja negativnog popisa o stranim ulaganjima i ukidanje ograničenja za europska poduzeća te na jačanje zaštite prava intelektualnog vlasništva i izjednačavanje uvjeta natjecanja tako što će kinesko tržište postati transparentnije i bolje uređeno; poziva na ispunjavanje tih obveza;

24.  ponovno ističe važnost obustave svih diskriminirajućih praksi prema stranim ulagačima; u tom smislu podsjeća da će takve reforme biti od koristi i za kineska i za europska poduzeća, osobito mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-ove);

25.  poziva Komisiju da promiče novu Opću uredbu Unije o zaštiti podataka kao zlatni standard u svojim trgovinskim odnosima s Kinom; ističe potrebu za sustavnim dijalogom s Kinom i drugim partnerima WTO-a o regulatornim zahtjevima koji se odnose na digitalizaciju naših gospodarstava i njezin višestruki učinak na trgovinu, proizvodne lance, prekogranične digitalne usluge, 3D tisak, obrasce potrošnje, plaćanja, poreze, zaštitu osobnih podataka, pitanja imovinskih prava, pružanje i zaštitu audiovizualnih usluga, medije i međuljudske kontakte;

26.  poziva Narodnu Republiku Kinu da ubrza proces pristupanja Sporazumu WTO-a o javnoj nabavi i da dostavi ponudu o pristupanju kako bi europskim poduzećima dala pristup svojem tržištu na jednakoj osnovi kao i pristup koji kineska poduzeća već imaju u EU-u; žali zbog činjenice da je kinesko tržište javne nabave i dalje uvelike zatvoreno za strane dobavljače, pri čemu europska poduzeća trpe diskriminaciju i nedostatan pristup kineskom tržištu; poziva Narodnu Republiku Kinu da europskim poduzećima i radnicima dopusti nediskriminirajući pristup javnoj nabavi; poziva Vijeće da brzo donese međunarodni instrument za javnu nabavu; poziva Komisiju da bude na oprezu u pogledu ugovora sklopljenih sa stranim poduzećima za koja se sumnja da provode dampinške prakse i da prema potrebi poduzme mjere;

27.  poziva na koordiniranu suradnju s Narodnom Republikom Kinom u pogledu inicijative „Jedan pojas, jedan put” na temelju recipročnosti, održivog razvoja, dobrog upravljanja te otvorenih i transparentnih pravila, posebno u vezi s javnom nabavom; u tom smislu žali zbog činjenice da memorandumom o razumijevanju koji su potpisali Europski investicijski fond i kineski Fond Puta svile i onim koji su potpisali Europska investicijska banka (EIB), Azijska razvojna banka, Azijska banka za ulaganja u infrastrukturu, Europska banka za obnovu i razvoj, Nova razvojna banka i Svjetska banka još nije poboljšano poslovno okružje za europska poduzeća i radnike; žali zbog nepostojanja stručnih procjena utjecaja održivosti u raznim projektima koji se odnose na inicijativu „Jedan pojas, jedan put” te ističe važnost kvalitete ulaganja, posebno s obzirom na pozitivne učinke na zapošljavanje, radnička prava, ekološki prihvatljivu proizvodnju i ublažavanje klimatskih promjena, u skladu s multilateralnim upravljanjem i međunarodnim standardima;

28.  podupire aktualne pregovore o sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima između EU-a i Narodne Republike Kine započete 2013. i poziva Narodnu Republiku Kinu da se više angažira u tom procesu; poziva obje strane da ulože veće napore kako bi se postigao napredak u pregovorima, koji su usmjereni na ostvarenje uistinu jednakih uvjeta za europska poduzeća i radnike te kako bi se zajamčila recipročnost u pristupu tržištima, a cilj im je uspostava posebnih odredbi o MSP-ovima i javnoj nabavi; poziva obje strane da k tomu iskoriste priliku koju pruža sporazum o ulaganjima i da povećaju suradnju u području prava okoliša i radničkih prava te da u tekst uvrste poglavlje o održivom razvoju;

29.  podsjeća da se trgovačka društva iz EU-a suočavaju s rastućim brojem restriktivnih mjera u pogledu pristupa tržištu u Narodnoj Republici Kini zbog obveza zajedničkog pothvata u nekoliko industrijskih sektora i dodatnih diskriminirajućih tehničkih zahtjeva, uključujući prisilnu lokalizaciju podataka i otkrivanje izvornoga koda, te regulatornih pravila za poduzeća u stranom vlasništvu; u tom pogledu pozdravlja Priopćenje o nekoliko mjera za promicanje daljnjeg otvaranja i aktivnog korištenja vanjskih ulaganja koje je 2017. objavilo Državno vijeće Narodne Republike Kine, ali žali zbog nepostojanja vremenskog okvira za postizanje tih ciljeva; stoga poziva kineske vlasti da brzo ispune te obveze;

30.  poziva EU i njegove države članice i Kinu da pojačaju suradnju radi izgradnje kružnih gospodarstava jer je ta hitna potreba još vidljivija nakon legitimne odluke Kine o zabrani uvoza plastičnog otpada iz Europe; poziva oba partnera da pojačaju gospodarsku i tehnološku suradnju kako bi se spriječilo da globalni lanci proizvodnje, trgovina i promet te usluge u turizmu prouzroče neprihvatljivo gomilanje plastičnog onečišćenja u našim oceanima;

31.  poziva Narodnu Republiku Kinu da nastoji nositi odgovornu ulogu na svjetskoj pozornici, uz potpuno razumijevanje odgovornosti koje proizlaze iz njezine gospodarske prisutnosti i uspješnosti u trećim zemljama i na svjetskim tržištima, uključujući pružanje aktivne potpore multilateralnom trgovinskom sustavu temeljenom na pravilima i u okviru WTO-a; smatra da bi u aktualnom kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca povećane tenzije u međunarodnoj trgovini trebalo riješiti pregovorima uz ponavljanje potrebe da se primijene multilateralna rješenja; u tom pogledu poziva na ispunjenje obveza uvrštenih u Protokol o pristupanju Narodne Republike Kine WTO-u i na zaštitu operativnih mehanizama u njemu; ističe obveze o obavješćivanju i transparentnosti koje proizlaze iz sporazuma WTO-a u pogledu subvencija i izražava zabrinutost zbog aktualne prakse izravnog ili neizravnog subvencioniranja kineskih trgovačkih društava; poziva na koordinaciju s glavnim trgovinskim partnerima EU-a o zajedničkim naporima i mjerama za rješavanje i uklanjanje tržišnih poremećaja koje izaziva država i koji utječu na svjetsku trgovinu;

32.  žali zbog činjenice da unatoč dovršenju postupka reforme metodologije izračuna europskih antidampinških pristojbi Narodna Republika Kina još nije povukla svoj predmet protiv EU-a pred žalbenim tijelom WTO-a;

33.  izražava zabrinutost zbog sve oštrijih carinskih mjera koje poduzimaju Narodna Republika Kina i Sjedinjene Američke Države;

34.  izražava zabrinutost zbog brojnih ograničenja s kojima se europska trgovačka društva, a posebno mikropoduzeća i MSP-ovi, i dalje suočavaju u Narodnoj Republici Kini, uključujući katalog stranih ulaganja za 2017. i Negativni popis slobodne trgovinske zone iz 2017., te u sektorima obuhvaćenima planom „Proizvedeno u Kini 2025.”; poziva na brzo smanjenje tih ograničenja kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal suradnje i sinergije između programa za industriju 4.0 u Europi i strategije „Proizvedeno u Kini 2025.” s obzirom na to da je potrebno restrukturirati naše proizvodne sektore u smjeru inteligentne proizvodnje, što uključuje suradnju u razvoju i definiranju odgovarajućih industrijskih normi na multilateralnim forumima; podsjeća na važnost smanjivanja državnih subvencija u Narodnoj Republici Kini;

35.  poziva Narodnu Republiku Kinu da prestane sve više uvjetovati pristup tržištu prisilnim prijenosima tehnologije, kako je navedeno u dokumentu o stajalištu Gospodarske komore EU-a o Kini iz 2017.;

36.  poziva na ponovni početak pregovora o Sporazumu o ekološkim dobrima nadogradnjom na uspješnu suradnju između EU-a i Narodne Republike Kine u borbi protiv klimatskih promjena i na snažnu zajedničku predanost provedbi Pariškog sporazuma; naglašava trgovinski potencijal tehnološke suradnje u području čiste tehnologije;

37.  sa zabrinutošću prima na znanje zaključke izvješća Komisije o zaštiti i provedbi prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama, u kojem se Narodna Republika Kina izdvaja kao glavni izvor zabrinutosti; ponavlja da je potrebno zajamčiti zaštitu europskoga gospodarstva temeljenog na znanju; poziva Narodnu Republiku Kinu da se bori protiv toga da se kineska trgovačka društva nezakonito koriste europskim licencijama;

38.  poziva Komisiju da osigura prisutnost Europske unije na Međunarodnom sajmu uvoza u Kini, koji će se održati u Šangaju u studenome 2018. te da posebno MSP-ovima pruži priliku da prikažu svoj rad; poziva Komisiju da stupi u kontakt s gospodarskim komorama, posebno u državama članicama koje trenutačno manje sudjeluju u trgovini s Kinom, radi promicanja te prilike;

39.  izražava zabrinutost zbog državnih mjera Narodne Republike Kine koje su dovele do poremećaja u trgovini, uključujući industrijsku prekapacitiranost u sektoru sirovina kao što su, među ostalima, sektori čelika i aluminija; podsjeća na obveze preuzete na prvom ministarskom sastanku Svjetskog foruma o višku kapaciteta u industriji čelika 2017. koje se odnose na suzdržavanje od davanja subvencija kojima se narušava tržište, ali žali zbog toga što kineska delegacija nije predočila podatke o kapacitetima; poziva Narodnu Republiku Kinu da ispuni svoju obvezu utvrđivanja i otkrivanja podataka o svojim subvencijama i mjerama potpore za industriju čelika i aluminija; svjestan je veze između svjetske industrijske prekapacitiranosti i porasta broja protekcionističkih trgovinskih mjera te i dalje snažno potiče multilateralnu suradnju radi rješavanja strukturnih problema koji stoje iza prekapacitiranosti; pozdravlja predloženo trostrano djelovanje SAD-a, Japana i EU-a na razini WTO-a;

40.  ističe važnost ambicioznog sporazuma o oznakama zemljopisnog podrijetla između EU-a i Narodne Republike Kine koji bi počivao na najvišim međunarodnim normama te pozdravlja zajedničku najavu EU-a i Narodne Republike Kine iz 2017. o popisu 200 kineskih i europskih oznaka zemljopisnog podrijetla o čijoj će se zaštiti pregovarati; međutim smatra da je, s obzirom na to da su pregovori započeli 2010., popis vrlo skroman ishod te žali zbog nedovoljnog napretka u tom pogledu; poziva na rani završetak pregovora i snažno potiče obje strane da razmotre održavanje predstojećeg sastanka na vrhu EU-a i Narodne Republike Kine kao dobru priliku za postizanje učinkovita napretka u tu svrhu; ponovno ističe potrebu za daljnjom suradnjom u području sanitarnih i fitosanitarnih mjera radi smanjenja opterećenja za izvoznike iz EU-a;

41.  pozdravlja odluku Kine da za jednu godinu odgodi primjenu novih certifikacija za uvezenu hranu i piće jer bi se zbog njih drastično smanjio uvoz hrane iz EU-a; usto pozdravlja odgodu primjene novih normi za električna vozila i poziva na sadržajni dijalog i povećanu koordinaciju u pogledu takvih inicijativa;

42.  preporučuje da EU i kineska vlada povedu zajedničku inicijativu u okviru skupine G20 za osnivanje Svjetskog foruma o prekapacitiranosti u sektoru aluminija koji će imati mandat za razmatranje cijeloga vrijednosnog lanca u industriji boksita, aluminijeva oksida i aluminija, uključujući cijene sirovine i ekološke aspekte;

43.  poziva Komisiju da aktivno prati kineske mjere kojima se narušava trgovina, a koje utječu na položaje trgovačkih društava iz EU-a na svjetskim tržištima te da poduzme odgovarajuće mjere u okviru WTO-a i drugih foruma, što uključuje i rješavanje sporova;

44.  napominje da se trenutačno sastavlja novi kineski zakon o stranim ulaganjima; apelira na predmetne kineske strane da teže transparentnosti, odgovornosti, predvidljivosti i pravnoj sigurnosti te da uzmu u obzir prijedloge i očekivanja aktualnog dijaloga EU-a i Kine o trgovinskom i ulagačkom odnosu;

45.  izražava zabrinutost zbog novog zakona o kibersigurnosti, koji među ostalim obuhvaća nove regulatorne zapreke za strana trgovačka društva koja prodaju telekomunikacijsku i IT opremu i usluge; žali zbog činjenice da te nedavno donesene mjere, zajedno s uspostavom skupina Komunističke partije Kine u privatnim trgovačkim društvima, uključujući inozemna društva, i mjere kao što je zakon o nevladinim organizacijama, čine sveukupno poslovno okružje u Narodnoj Republici Kini nepovoljnijim za strane i privatne gospodarske subjekte;

46.  napominje da je 2016. bankovni sustav Narodne Republike Kine pretekao europodručje i postao najveći na svijetu; poziva Narodnu Republiku Kinu da dopusti stranim bankarskim poduzećima da se u ravnopravnim uvjetima natječu s domaćim institucijama i da surađuje s EU-om u području financijske regulacije; pozdravlja odluku Narodne Republike Kine da smanji carine na 187 vrsta robe široke potrošnje i da ukine ograničenja na strano vlasništvo banaka;

47.  podsjeća na svoje izvješće o odnosima između EU-a i Narodne Republike Kine iz 2015., u kojem je pozvao na pokretanje pregovora o bilateralnom sporazumu o ulaganjima s Tajvanom; ističe da je Komisija u više navrata najavila početak pregovora o ulaganjima s Hong Kongom i Tajvanom, no žali zbog činjenice da ti pregovori nisu doista i započeli; ponovno izražava potporu bilateralno sporazumu o ulaganjima s Tajvanom i Hong Kongom; uviđa da bi oba ta partnera za poduzeća iz EU-a mogla poslužiti i kao odskočna daska za kontinentalnu Kinu;

48.  poziva Komisiju da se koordinira s državama članicama i uz savjetovanje s Parlamentom radi formuliranja jedinstvenog europskog stajališta i zajedničke gospodarske strategije prema Narodnoj Republici Kini; poziva sve države članice da se dosljedno pridržavaju te strategije;

49.  ističe moguće posljedice predloženog sustava socijalnih kredita za poslovno okružje te poziva na njegovu provedbu na transparentan, pravedan i pravičan način;

50.  pozdravlja zakonodavni napredak u EU-u u pogledu Uredbe (EU) 2017/821 o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja te slično zakonodavstvo o takvim mineralima u Kini kojim se nastoji zajamčiti da se trgovanjem tim rudama ne financiraju oružani sukobi; ističe da je potrebno spriječiti prerađivanje minerala iz područja pogođenih sukobima za naše mobilne telefone, automobile i nakit; poziva Komisiju i kinesku vladu da uspostave strukturiranu suradnju radi podupiranja provedbe novog zakonodavstva i učinkovitog sprečavanja svjetskih i kineskih talionica i rafinerija, te onih u EU-u, u korištenju minerala iz područja pogođenih sukobima, da zaštite rudare, uključujući djecu, od zlostavljanja i da od trgovačkih društava iz EU-a i Kine zahtijevaju da jamče da uvoze te minerale i metale samo iz odgovornih izvora;

51.  napominje da su na devetnaestom kongresu Komunističke partije održanom u listopadu 2017. te tijekom posljednje sjednice Svekineskog narodnog kongresa glavni tajnik i predsjednik Xi Jinping učvrstili njegov položaj unutar Partije, čime su otvorili put prema neograničenom produljenju njegova mandata, te povećali kontrolu partijskih organa nad državnim aparatom i gospodarstvom, uključujući uspostavu partijskih ćelija u stranim poduzećima; prima na znanje da je povezana izmjena političkog sustava Narodne Republike Kine popraćena daljnjim preusmjeravanjem političkog fokusa prema politici koja se temelji na snažnom nadzoru u svim područjima;

52.  naglašava da je stvaranje Državnog nadzornog povjerenstva, čiji je pravni status jednak statusu sudova i javnog tužitelja, drastičan korak prema stapanju partijskih i državnih funkcija jer se njime uspostavlja državno nadzorno tijelo koje prima naredbe od partijske Središnje komisije za disciplinsku inspekciju (CCDI) te s njom dijeli urede i osoblje; zabrinut je zbog dalekosežnih osobnih posljedica ovog proširenja nadzora partije na velik broj ljudi jer to znači da se kampanja za borbu protiv korupcije može proširiti na kazneni progon ne samo članova partije nego i javnih službenika, od direktora poduzeća u državnom vlasništvu do sveučilišnih profesora i ravnatelja seoskih škola;

53.  primjećuje da, iako je sustav socijalnih kredita još u fazi izgradnje, crne liste pojedinaca i pravnih subjekata koji se ne pokoravaju, kao i „crvene liste” za izvanredne pojedince i poduzeća, čine srž aktualne faze provedbe, pri čemu je glavni naglasak stavljen na kažnjavanje prijestupnika na crnim listama i nagrađivanje onih na crvenim listama; primjećuje da je početkom 2017. kineski Vrhovni narodni sud izjavio da više od šest milijuna kineskih državljana ima zabranu korištenja usluga avioprijevoza zbog društvenih prijestupa; čvrsto odbacuje javno prozivanje i posramljivanje osoba koje se nalaze na crnim listama kao sastavni dio sustava socijalnih kredita; ističe važnost i potrebu za dijalogom između institucija EU-a i njihovih kineskih kolega o svim ozbiljnim društvenim posljedicama trenutačnoga središnjeg planiranja i lokalnih eksperimenata sa sustavom socijalnih kredita;

54.  izražava zabrinutost zbog kineskih masovnih sustava nadzora nad internetom i poziva na donošenje uredbe o izvršivim pravima na privatnost; osuđuje trajnu represiju nad slobodom interneta koju provode kineska nadležna tijela, osobito slobodu pristupa inozemnim internetskim stranicama, i žali zbog politike autocenzure koju su donijela neka poduzeća sa Zapada koja djeluju u Kini; podsjeća da je osam od 25 najpopularnijih internetskih stranica blokirano u Kini; uključujući internetske stranice velikih poduzeća u sektoru informacijskih tehnologija;

55.  primjećuje da je Xijeva izjava o ključnoj važnosti „dugoročne stabilnosti” u Xinjiangu za uspjeh inicijative „Jedan pojas, jedan put” dovela do intenziviranja dugotrajnih strategija kontrole pojačanih različitim tehnološkim inovacijama i brzim povećanjem rashoda na domaću sigurnost, te do korištenja mjera borbe protiv terorizma za kriminalizaciju neslaganja i disidenata primjenom široke definicije terorizma; zabrinut je zbog činjenica da država provodi mjere kako bi zajamčila „sveobuhvatan nadzor” regije s pomoću postavljanja kineskog elektroničkog nadzora „Skynet” u velikim urbanim područjima, s pomoću postavljanja uređaja za GPS praćenje u sva motorna vozila, korištenja skenera za prepoznavanje lica na kontrolnim točkama, na željezničkim i benzinskim postajama te akcijom prikupljanja krvi koju je provodila policija u Xinjiangu radi daljnjeg širenja kineske baze podataka o DNK-u; izražava najdublju zabrinutost zbog slanja tisuća Ujgura i etničkih Kazahsa u političke kampove za ponovnu edukaciju na temelju analize podataka prikupljenih u okviru sustava „prognostičkog rada policije”, među ostalim zbog putovanja u inozemstvo ili ako je procijenjeno da su previše angažirani vjernici; osuđuje činjenicu da je Xijeva izjava da će inicijativa „Jedan pojas, jedan put” donijeti „koristi ljudima diljem svijeta” jer će se temeljiti na „duhu puta svile”, koji se temelji na „miru i suradnji, otvorenosti i uključivosti”, što je itekako daleko od stvarnosti s kojom su suočeni Ujguri i etnički Kazahsi u Xinjiangu; potiče kineske vlasti da oslobode osobe koje su navodno pritvorene zbog svojih uvjerenja ili kulturnih praksi i identiteta;

56.  naglašava da se u institucijskom i financijskom jačanju kineske diplomacije odražava velika prednost koju je Xi Jinping dao vanjskoj politici u sklopu svoje vizije da Kina do 2049. postane svjetska sila; primjećuje da prebacivanje odgovornosti za vanjske poslove tijekom zadnje sjednice Svekineskog narodnog kongresa dokazuje rastuću ulogu vanjske politike u postupku donošenja odluka Partije; ističe činjenicu da osnivanje Državne agencije za međunarodnu razvojnu suradnju pokazuje veliku važnost koju vodstvo Xi Jinpinga pridaje jačanju svojih svjetskih sigurnosnih interesa gospodarskim sredstvima, primjerice u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put”, koja bolje služi svrsi; stoga zaključuje da će tijekom sljedećih pet godina Kina biti više prisutna i angažirana u inozemstvu, što diplomatskim, što gospodarskim inicijativama za koje EU i njegove države članice moraju pronaći zajednička rješenja i strategije;

57.  naglašava važnost jamčenja mira i sigurnosti u Južnom kineskom moru i Istočnom kineskom moru za stabilnost u regiji; ističe važnost jamčenja slobode i sigurnosti plovidbe u regiji za mnoge azijske i europske države; primjećuje da kopnene strukture izgrađene tijekom posljednje godine na otočju Spratly i Paracel u Južnom kineskom moru obuhvaćaju velike hangare duž 3 km dugih uzletišta, ojačana skloništa za platforme za rakete, velika podzemna skladišta, brojne upravne zgrade, opremu za vojno ometanje, velike mreže visokofrekvencijskih radara i senzora za mjerenja iznad obzora te da to upućuje na fazu konsolidacije i daljnje izgradnje dalekosežnih nadzornih i vojnih sposobnosti, dok daljnja militarizacija otoka postavljanjem još naprednijih vojnih platformi može zadržati kao potencijalna odmazda za nova pravna djelovanja ili proširenu mornaričku prisutnost SAD-a; poziva Kinu i Zajednicu naroda jugoistočne Azije (ASEAN) da ubrzaju savjetovanja u pogledu kodeksa ponašanja za mirno rješavanje sporova i prijepora u tom području; ustraje u tome da se pitanje treba riješiti u skladu s međunarodnim pravom usklađenim s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); ističe da EU i njegove države članice, kao ugovorne strane Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), priznaju odluku arbitražnog suda; ponovno poziva Kinu da prizna presudu suda; ističe da bi EU želio zadržati međunarodni poredak utemeljen na vladavini prava;

58.  izrazito je zabrinut zbog sve manjeg prostora djelovanja civilnog društva otkako je Xi Jinping preuzeo vlast 2012. godine, osobito s obzirom na Zakon o upravljanju prekomorskim nevladinim organizacijama, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., a kojim se stvara povećano administrativno opterećenje i gospodarski pritisak za sve strane nevladine organizacije, uključujući skupine za strateško promišljanje i akademske institucije, te ih se stavlja pod strogi nadzor Odjela za nadzor pri Ministarstvu javne sigurnosti, uz snažan negativan učinak na njihovo poslovanje i financiranje; očekuje da će europske nevladine organizacije u Kini uživati iste slobode koje kineske nevladine organizacije uživaju u EU-u; poziva kineske vlasti da stave izvan snage ograničavajuće zakonodavstvo, kao što je Zakon o stranim nevladinim organizacijama, koji je nedosljedan s pravom na slobodu udruživanja, mišljenja i izražavanja;

59.  ustraje u tome da kineske vlasti moraju zajamčiti da se sa svim pritvorenicima mora postupati u skladu s međunarodnim normama te da im se mora omogućiti pristup pravnom savjetovanju i medicinskoj skrbi, u skladu sa Skupom načela UN-a za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora;

60.  potiče Kinu, s obzirom na to da se približava njezina 20. obljetnica potpisivanja Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, da ga ratificira i da zajamči njegovu potpunu provedbu, među ostalim ukidanjem svih oblika zlouporabe i, prema potrebi, prilagodbom svojeg zakonodavstva;

61.  osuđuje primjenu smrtne kazne te podsjeća da je Kina dosad pogubila više osoba nego sve ostale zemlje zajedno, a tijekom 2016. izvršila je oko 2 000 smrtnih kazni; potiče Kinu da omogući uvid u broj smaknuća u zemlji i da zajamči pravosudnu transparentnost; poziva EU da pojača svoje diplomatske napore i da zahtijeva poštovanje ljudskih prava i ukidanje smrtne kazne;

62.  iznimno je zabrinut da će glavni sadržaj novih vjerskih propisa dovesti do toga da će kineska vlada svim religijama i nereligijskim etičkim udrugama, dopuštenim ili nedopuštenim, pripisati određene etikete; ističe činjenicu da u Kini postoji mnogo kongregacija kućnih crkava koje zbog teoloških razloga odbijaju pristupiti Odboru Domoljubnog pokreta triju načela samoodređenja i Kršćanskom vijeću koje partija i država odobravaju; poziva kinesku vladu da omogući brojnim kućnim crkvama koje to žele da se registriraju izravno u vladinu Odjelu za građanske poslove kako bi se zaštitila prava i interesi njih kao društvenih organizacija;

63.  snažno potiče Kinu da preispita svoje politike u Tibetu; poziva Kinu da preispita i izmijeni zakone, propise i mjere donesene tijekom posljednjih godina kojima se ozbiljno ograničavaju ostvarenja građanskih i političkih prava Tibetanaca, uključujući njihovu slobodu izražavanja i njihovu vjersku slobodu; potiče kinesko vodstvo da donese razvojne i ekološke politike kojima se poštuju gospodarska, društvena i kulturna prava Tibetanaca i u kojima sudjeluje lokalno stanovništvo, u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda; poziva kinesku vladu da istraži aktualne slučajeve prisilnih nestanaka, mučenja i lošeg postupanja prema Tibetancima i da poštuje njihova prava na slobodu udruživanja, mirno okupljanje, slobodu vjeroispovijedi i uvjerenja u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava; naglašava da se pitanje narušavanja ljudskih prava u Tibetu mora sustavno postavljati na svakom sastanku na vrhu EU-a i Kine; traži nastavak konstruktivnog i mirnog dijaloga između kineskih vlasti i predstavnika Tibetanaca; apelira na Kinu da diplomatima, novinarima i građanima EU-a dopusti nesputan pristup Tibetu u recipročnosti sa slobodnim i otvorenim pristupom cjelovitim teritorijima država članica EU-a kojim se koriste kineski putnici; poziva kineske vlasti da omoguće Tibetancima u Tibetu da slobodno putuju te da poštuju njihovo pravo na slobodu kretanja; potiče kineske vlasti da dopuste neovisnim promatračima, uključujući Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, pristup Tibetu; snažno potiče institucije EU-a da ozbiljno razmotre pitanje pristupa Tibetu u raspravama o sporazumu o pojednostavnjenju viznog režima između EU-a i Kine;

64.  primjećuje da je u Godišnjem izvješću za 2017. o Posebnom upravnom području Hong Kong (SAR), koji su izradili Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europska komisija, zaključeno da je, unatoč određenim izazovima, načelo „jedna zemlja, dva sustava” dobro funkcioniralo, da je prevladavala vladavina prava te da se općenito poštuju sloboda govora i sloboda informiranja; međutim, u tom izvješću također su navedene zabrinutosti o postupnom narušavanju načela „jedna zemlja, dva sustava”, što dovodi do opravdanih pitanja o njegovoj provedbi i dugoročno visokoj razini autonomije Hong Konga; naglašava da se u Godišnjem izvješću spominje da su dva negativna trenda u pogledu slobode govora i slobode informacija postala vidljivija, osobito autocenzura pri izvješćivanju o promjenama u kineskoj unutarnjoj i vanjskoj politici te pritisak na novinare; u cijelosti pruža potporu činjenici da EU potiče Posebno upravno područje Hong Kong i tijela središnje vlade da nastave s izbornom reformom u skladu s Temeljnim zakonom i da postignu sporazum o izbornom sustavu koji je demokratski, pošten, otvoren i transparentan; ističe da stanovnici Hong Konga imaju zakonito pravo i dalje se oslanjati na pouzdano pravosuđe, raširenost vladavine prava i niske razine korupcije, transparentnost, ljudska prava, slobodu mišljenja i visoke norme javnog zdravlja i sigurnosti; naglašava da bi se potpunim poštovanjem autonomije Hong Konga mogao pružiti model za proces korjenitih demokratskih političkih reformi u Kini te osigurati postupna liberalizacija i otvaranje kineskog društva;

65.  traži od EU-a i njegovih država članica da čine sve što je u njihovoj moći da potaknu Narodnu Republiku Kinu da se suzdrži od daljnjeg vojnog provociranja Tajvana i ugrožavanja mira i stabilnosti u Tajvanskom prolazu; ističe da je sve sporove u odnosima Kine i Tajvana potrebno riješiti mirnim putem u skladu s međunarodnim pravom; izražava zabrinutost zbog jednostrane odluke Kine o početku korištenja novih ruta letova iznad Tajvanskog prolaza; potiče nastavak službenih dijaloga između Pekinga i Taipeija; ponovno ističe svoju dosljednu potporu konstruktivnom sudjelovanju Tajvana u međunarodnim organizacijama kao što su Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO), u kojima trajna isključenost Tajvana nije u skladu s interesima EU-a;

66.  podsjeća da Kina, kao najveći trgovinski partner Sjeverne Koreje i glavni izvor hrane i energije, i dalje ima, zajedno s međunarodnom zajednicom, ključnu ulogu u rješavanju provokacija Sjeverne Koreje koje predstavljaju globalnu prijetnju; stoga pozdravlja nedavno izraženu sklonost Kine da poštuje neke od međunarodnih sankcija protiv Pjongjanga, uključujući obustavu uvoza ugljena iz Sjeverne Koreje te ograničenje financijskih aktivnosti pojedinaca i poduzeća iz Sjeverne Koreje i ograničenja u trgovini tekstilom i prehrambenim proizvodima iz mora; također pozdravlja napore Pekinga u uspostavljanju dijaloga s Pjongjangom; snažno potiče EU da jednoglasno pregovara s Kinom kako bi preuzeo konstruktivnu ulogu u pružanju potpore nadolazećem sastanku na vrhu između Koreja, kao i na sastanku na vrhu Sjeverne Koreje i SAD-a u svrhu pružanja aktivne pomoći stvarnoj denuklearizaciji Sjeverne Koreje i uspostave trajnog mira na Korejskom poluotoku;

67.  pohvaljuje Kinu za poštovanje sankcija nametnutih Sjevernoj Koreji; poziva Kinu da konstruktivno pridonese rješavanju stanja na Korejskom poluotoku i da nastavi primjenjivati sankcije prema Sjevernoj Koreji dok ne ostvari značajan napredak u odustajanju od nuklearnog oružja, promijeni retoriku u pogledu Južne Koreje i Japana i dok ne počne poštovati ljudska prava;

68.  ističe važnost napora Kine u svrhu postizanja mira, sigurnosti i stabilnosti na Korejskom poluotoku;

69.  pozdravlja doprinose Kine održavanju mira koje provode Ujedinjeni narodi i Afrička unija; napominje da EU želi ojačati svoju suradnju s Kinom u pogledu vanjske politike i sigurnosnih pitanja poticanjem Kine da mobilizira svoje diplomatske i ostale resurse kako bi podržala međunarodnu sigurnost te da želi pridonijeti miru i sigurnosti u susjedstvu EU-a na temelju međunarodnog prava; primjećuje da je suradnja s Kinom u području kontrole izvoza, razoružanja, pitanja neširenja oružja i denuklearizacije Korejskog poluotoka od ključne važnosti za osiguranje stabilnosti u regiji istočne Azije;

70.  pozdravlja cilj Kine da razvije održivo gospodarstvo; naglašava da EU može podržati kineski program gospodarske reforme svojim znanjem; ističe da je Kina ključan partner EU-a u pogledu borbe protiv klimatskih promjena i globalnih ekoloških izazova; želi surađivati s Kinom u svrhu ubrzanja provedbe Pariškog klimatskog sporazuma;

71.  pozdravlja reforme koje je Kina poduzela nakon što je proglašen cilj ostvarenja „ekološke civilizacije”; smatra da poseban status nevladinih organizacija za zaštitu okoliša pred sudovima, provjere utjecaja na okoliš rada službenika te velika ulaganja u električnu mobilnost i čistu energiju predstavljaju pomake u pravom smjeru;

72.  pozdravlja akcijski plan Kine iz 2016. za suzbijanje antimikrobne otpornosti; naglašava da je u borbi protiv te globalne prijetnje važna suradnja između EU-a i Kine, u kojoj se godišnje troši polovica antimikrobnih lijekova na svjetskoj razini; ustraje u tome da bi odredbe o dobrobiti životinja trebalo uvrstiti u bilateralne trgovinske sporazume između EU-a i Kine;

73.  prima na znanje odluku Kine da zabrani uvoz krutog otpada, što naglašava važnost postupka osmišljavanja, proizvodnje, popravka, ponovne uporabe i recikliranja proizvoda uz osobit naglasak na proizvodnji i upotrebi plastike; podsjeća na nedavni pokušaj Kine da zabrani izvoz rijetkih zemnih elemenata i traži od Komisije da pri određivanju prioriteta politika EU-a vodi računa o međuovisnosti svjetskih gospodarstava;

74.  smatra da postoji mogućnost, interes i potreba da EU i Zajednica naroda jugoistočne Azije (ASEAN) rade zajedno na izradi zajedničke strategije kružnoga gospodarstva; smatra da bi Kina mogla imati ključnu ulogu u iznošenju te inicijative pred ASEAN-om;

75.  tvrdi da će Kina i Europska unija imati koristi od promicanja održivosti u svojim gospodarstvima i od razvijanja višesektorskog održivog i kružnog biogospodarstva;

76.  pozdravlja dogovor o povećanju suradnje na istraživanju i inovacijama u području vodećih inicijativa kao što su inicijative u vezi s hranom, poljoprivredom i biotehnologijom, okolišem i održivom urbanizacijom, zemaljskim prijevozom, sigurnijim i ekološki prihvatljivijim zračnim prijevozom te biotehnologijom za okoliš i ljudsko zdravlje koje su dogovorene tijekom 3. dijaloga o suradnji u području inovacija između EU-a i Kine u lipnju 2017. te odgovarajućega plana za znanstvenu i tehnološku suradnju EU-a i Kine iz listopada 2017.; poziva EU i Kinu da nastave s tim naporima i da rezultate projekata istraživanja i razvoja provedu u praksu;

77.  ističe da su EU i Kina izrazito ovisne o fosilnim gorivima i zajedno čine oko jednu trećinu ukupne svjetske potrošnje, a Kina se nalazi na vrhu popisa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u pogledu zagađenosti zraka opasne po život; naglašava da veća trgovina biogospodarskim proizvodima izrađenim od obnovljivih materijala može pomoći smanjenju ovisnosti gospodarstava Kine i Unije o fosilnom gorivu; poziva EU i Kinu da prodube svoje odnose u drugim područjima ublažavanja emisija stakleničkih plinova kao što su električna mobilnost, obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost, da nastave i prošire plan za energetsku suradnju EU-a i Kine na razdoblje nakon 2020. te da pojačaju zajedničke napore oko razvoja instrumenata za zeleno financiranje, osobito klimatsko financiranje; poziva Kinu i EU da istraže i da se uključe u planiranje i razvoj prekograničnih vodova za prijenos električne energije upotrebom tehnologije istosmjerne struje visokoga napona kako bi obnovljivi izvori energije postali dostupniji;

78.  potiče Uniju i Kinu da nastave svoje partnerstvo u pogledu održive urbanizacije, uključujući područja kao što su čist promet, poboljšanje kvalitete zraka, kružno gospodarstvo i ekološki dizajn; ističe potrebu za daljnjim mjerama zaštite okoliša imajući na umu da više od 90 % gradova ne poštuje nacionalnu normu koncentracije onečišćenja zraka od 2,5 PM i da u Kini više od milijun stanovnika svake godine umre od bolesti povezanih s onečišćenjem zraka;

79.  naglašava obostrani interes EU-a i Kine za promicanje niskougljičnog razvoja i rješavanje problema emisija stakleničkih plinova na transparentnim, javnim i dobro reguliranim energetskim tržištima; smatra da je vrijednost strateškog partnerstva EU-a i Kine potrebna za provedbu Pariškog sporazuma i za učinkovitu borbu protiv klimatskih promjena; poziva EU i Kinu da iskoriste svoj politički utjecaj kako bi unaprijedili provedbu Pariškog sporazuma kao i Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja te snažno potiče kooperativan pristup na Konferenciji stranaka Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama i na Političkom forumu UN-a na visokoj razini; poziva obje strane da usvoje zajedničku izjavu o klimatskim aktivnostima kako bi pokazale svoju obostranu predanost čvrstoj provedbi Pariškog sporazuma i aktivno sudjelovanje u dijalogu Talanoa 2018. te na konferenciji COP24; potiče obje strane da preuzmu odgovornu ulogu u međunarodnim pregovorima tako što će doprinijeti cilju ograničenja globalnog zatopljenja s pomoću svojih nacionalnih klimatskih politika te financijskim doprinosom kako bi dosegli cilj od 100 milijardi USD godišnje do 2020. za ublažavanje i prilagodbu;

80.  pozdravlja pokretanje nacionalnog sustava trgovanja emisijama u Kini u prosincu 2017.; prima na znanje uspješnu suradnju tijekom pripremne faze između Kine i EU-a kojom je omogućeno pokretanje; uviđa spremnost kineskog vodstva da smanji emisije stakleničkih plinova i iščekuje rezultate rada koji je u tijeku, a odnosi se na praćenje, izvješćivanje i provjeru, jer je to ključno za dobro funkcioniranje sustava; naglašava važnost djelovanja cjelokupnog gospodarstva u pogledu klimatskih promjena te pozdravlja namjeru za proširenjem pokrivenosti na industrijske sektore te za poboljšanjem trgovinskih dogovora u sustavu; poziva EU i Kinu da nastave svoje partnerstvo u sklopu projekta suradnje za razvoj kineskog tržišta ugljika kako bi postao djelotvoran instrument kojim se stvaraju konkretni poticaji za smanjenje emisija i njegovo daljnje usklađivanje sa sustavom trgovanja emisijama EU-a; poziva obje strane da nastave promicati mehanizme za određivanje cijena ugljika u drugim zemljama i regijama korištenjem vlastitih iskustava, stručnog znanja i razmjenjivanjem najbolje prakse te sudjelovanjem u uspostavi suradnje između postojećih tržišta ugljika u cilju postizanja jednakih uvjeta za sve na globalnoj razini;

81.  nada se da gospodarski rast u Kini više neće nužno biti povezan s ekološkom degradacijom, odnosno da će Kina zaštitu biološke raznolikosti uključiti u svoje postojeće globalne strategije, olakšati ostvarenje Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. i ciljeva održivog razvoja te učinkovito provesti zabranu trgovine bjelokosti; potvrđuje rad bilateralnog koordinacijskog mehanizma EU-a i Kine na provedbi zakonodavstva i upravljanju u području šuma (FLEG) kako bi se na svjetskoj razini suzbila nezakonita sječa šuma; no snažno potiče Kinu da istraži znatnu neprijavljenu trgovinu drvnom sirovinom između država potpisnica Dobrovoljnog partnerskog sporazuma o FLEGT-u i Kine;

82.  preporučuje donošenje obveznih kineskih političkih smjernica o odgovornom prekomorskom ulaganju u šumarstvo koje bi se provodile zajednički sa zemljama dobavljačima, uključujući kineske kompanije u suzbijanje nezakonite trgovine drvnom sirovinom;

83.  pozdravlja činjenicu da su Kina i EU potpisali memorandum o razumijevanju o vodnoj politici radi jačanja dijaloga o razvoju i provedbi zakonodavstva o zaštiti vodnih resursa; snažno podupire Izjavu iz Turkua iz rujna 2017. koju su potpisali EU i Kina te u kojoj je naglašeno da pri dobrom gospodarenju vodnim resursima treba dati prednost ekologiji i zelenom razvoju, staviti očuvanje vodnih resursa na istaknuto mjesto i obnoviti vodne ekosustave; ističe da se Memorandumom o razumijevanju o uspostavi političkog dijaloga EU-a i Kine o vodnim resursima ne obogaćuje samo sadržaj strateškog partnerstva Kine i EU-a nego se i određuju smjer, područje primjene, metodologija i financijski mehanizmi za suradnju;

84.  uviđa ključnu ulogu kooperacijskoga projekta između europskih i kineskih organizacija koji je financirala Komisija, a koji se provodio od 2014. do 2017. pod okriljem Instrumenta za suradnju u području nuklearne sigurnosti, koja se očitovala u ocjenjivanju normi i mjera za upravljanje u slučaju radiološke i nuklearne opasnosti u Kini i u jačanju kapaciteta kineskog Instituta za istraživanje tehnologije nuklearne energije u području smjernica za upravljanje teškim nesrećama;

85.  potiče kineske i europske ulagače na donošenje boljih općih standarda društvene i ekološke odgovornosti te na poboljšanje sigurnosnih normi njihovih ekstraktivnih industrija u cijelome svijetu; ponavlja da u pogledu pregovora o sveobuhvatnom sporazumu o ulaganju s Kinom Europska unija mora pružiti potporu za inicijative održivog razvoja poticanjem odgovornog ulaganja i promicanjem temeljnih normi zaštite okoliša i rada; traži od kineskih i europskih tijela da uvedu poticaje kako bi kineska i europska rudarska poduzeća provodila svoje aktivnosti u zemljama u razvoju u skladu s međunarodnim normama ljudskih prava i kako bi se potaknulo ulaganje u izgradnju kapaciteta za prijenos znanja i tehnologije te zapošljavanje lokalnog stanovništva;

86.  pozdravlja najavu Kine u kontekstu sastanka na vrhu „Jedan planet” u prosincu 2017. prema kojoj će utjecaj na okoliš kompanija u Kini i kineskih ulaganja u inozemstvu biti transparentniji; zabrinut je da bi infrastrukturni projekti kao što je kineska inicijativa „Jedan pojas, jedan put” mogli imati negativan učinak na okoliš i klimu te dovesti do veće upotrebe fosilnih goriva u drugim zemljama koje sudjeluju u razvoju infrastrukture ili su pod njegovim utjecajem; poziva institucije i države članice EU-a da provedu procjene utjecaja na okoliš i da u sve kooperacijske projekte u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put” uvrste klauzule o održivosti; inzistira na osnivanju zajedničkog odbora koji će biti sačinjen od predstavnika uključenih zemalja i trećih strana kako bi se nadzirao utjecaj na okoliš i klimu; pozdravlja inicijativu Europske komisije i ESVD-a da se sastavi strategija povezivosti EU-a i Azije u prvoj polovici 2018. godine; ustraje u tome da bi ta strategija trebala obuhvaćati čvrsto obvezivanje na održivost, zaštitu okoliša i klimatsko djelovanje;

87.  pozdravlja napredak Kine u unapređenju normi sigurnosti hrane, što su glavne sastavnice u zaštiti kineskih potrošača i sprečavanju prijevara s hranom; naglašava da je poboljšanje položaja potrošača važan korak u napretku kulture potrošača u Kini;

88.  potiče kinesku i europsku policiju i službe za provedbu zakona da poduzmu zajedničku mjeru za kontrolu izvoza nezakonitih droga i da dijele obavještajne podatke o trgovini drogom razmjenom informacija za utvrđivanje pojedinaca i kriminalnih mreža; napominje da prema navodima u Europskom izvješću o drogama – Trendovi i razvoj za 2017. koje je objavio Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama, veliki dio novih psihoaktivnih tvari koje stižu u Europu potječe iz Kine, kemijske i farmaceutske tvrtke u Kini u velikim količinama proizvode nove tvari, odakle se prevoze u Europu, gdje se prerađuju u proizvode, pakiraju i prodaju;

89.  prima na znanje da su kao odgovor na sušu i druge prirodne katastrofe obitelji i pojedinci migrirali i da su kineske vlasti kao odgovor na to planirale nekoliko velikih projekata preseljenja; zabrinut je zbog izvješća iz regije Nignxia koja upućuju na brojne probleme s novim gradovima te na odmazde za osobe koje su odbile preseljenje; izražava zabrinutost zbog činjenice da se borci za okoliš pritvaraju, kazneno progone i kažnjavaju te da se registrirane domaće nevladine organizacije za zaštitu okoliša suočavaju sa sve većim nadzorom kineskih nadzornih tijela;

90.  traži od Kine da dodatno proširi svoje djelovanje na provedbi zakona kako bi se zaustavio nezakoniti ribolov jer kineske ribarske brodice i dalje provode krivolov u stranim vodama, uključujući korejsko Žuto more, Istočno kinesko more, Južno kinesko more, Indijski ocean te čak i Južnu Ameriku;

91.  traži od kineskih izvoznika i europskih uvoznika da smanje otrovne ostatke na odjeći proizvedenoj u Kini utvrđivanjem uredbi o propisnom upravljanju kemikalijama i postupnim ukidanjem upotrebe olova, nonilfenol etoksilata, ftalata, perfluoriranih kemikalija, formaldehida i ostalih toksičnih proizvoda koji se mogu naći u tekstilu;

92.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, država pristupnica i država kandidatkinja, vladi Narodne Republike Kine, Svekineskom narodnom kongresu Kine, tajvanskoj vladi i tajvanskom zakonodavnom tijelu Yuanu.

(1) SL L 250, 19.9.1985., str. 2.
(2) SL L 6, 11.1.2000., str. 40.
(3) https://www.iom.int/migration-and-climate-change
(4) SL C 239 E, 20.8.2013., str. 1.
(5) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 33.
(6) SL C 36, 29.1.2016., str. 123.
(7) SL C 93, 24.3.2017., str. 93.
(8) SL C 443, 22.12.2017., str. 83.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0024.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493.
(11) SL C 305 E, 14.12.2006., str. 219.
(12) SL C 67 E, 18.3.2010., str. 132.
(13) SL C 36, 29.1.2016., str. 126.
(14) SL C 181, 19.5.2016., str. 45.
(15) SL C 181, 19.5.2016., str. 52.
(16) SL C 399, 24.11.2017., str. 92.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0495.
(18) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 121.
(19) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 69.
(20) SL C 468, 15.12.2016., str. 208.
(21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0505.
(22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0089.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0308.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0014.
(25) SL C 288 E, 25.11.2006., str. 59.
(26) Y. Zhen, J. Pan, X. Zhang, „Relocation as a policy response to climate change vulnerability in Northern China”, ISSC i UNESCO 2013., World Social Science Report 2013., Changing Global Environments, str. 234. – 241.

Pravna napomena