Indeks 
Usvojeni tekstovi
Srijeda, 14. studenog 2018. - StrasbourgPrivremeno izdanje
Privremeno izvješće o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora
 Pravila o državnim potporama: nove kategorije državnih potpora *
 Izvoz oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP
 Ovlašćivanje tijela nadležnih za tržišno natjecanje i osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta ***I
 Europski zakonik elektroničkih komunikacija ***I
 Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije ***I
 Emisijske norme CO2 za nova teška vozila ***I
 Potreba za sveobuhvatnim mehanizmom za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava
 Provedba Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Gruzije
 Provedba Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Moldove

Privremeno izvješće o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora
PDF 961kWORD 111k
Rezolucija
Prilog
Prilog
Prilog
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. studenoga 2018. o Prijedlogu uredbe Vijeća o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora (COM(2018)0322 – C8-0000/2018 – 2018/0166R(APP))
P8_TA-PROV(2018)0449A8-0358/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. svibnja 2018. naslovljenu „Moderan proračun Unije koja štiti, osnažuje i brani – višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.” (COM(2018)0321),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 2. svibnja 2018. za Uredbu Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. (COM(2018)0322) i prijedloge Komisije od 2. svibnja 2018. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (COM(2018)0325, COM(2018)0326, COM(2018)0327 i COM(2018)0328),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 2. svibnja 2018 međuinstitucijskog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima te o dobrom financijskom upravljanju (COM(2018)0323),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 2. svibnja 2018. za Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama (COM(2018)0324),

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020. i o reformi sustava vlastitih sredstava Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima(2),

–  uzimajući u obzir da je Europski parlament ratificirao Pariški sporazum 4. listopada 2016.(3) a Vijeće 5. listopada 2016.(4),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a 70/1 od 25. rujna 2015. naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.” koja je stupila na snagu 1. siječnja 2016.,

–  uzimajući u obzir zajedničku obvezu EU-a da ostvari cilj potrošnje 0,7 % bruto nacionalnog dohotka (BND) za službenu razvojnu pomoć (ODA) u vremenskom okviru programa za razdoblje nakon 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(5),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, stajalište u obliku amandmana Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za ustavna pitanja i stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0358/2018),

A.  budući da u skladu s člankom 311. UFEU-a Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje svojih ciljeva i provođenje svojih politika;

B.  budući da su razine odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja u sadašnjem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za 2014. – 2020. prvi put niže nego u prethodnom razdoblju; budući da je kasno donošenje VFO-a i sektorskih zakonodavnih akata vrlo negativno utjecalo na provedbu novih programa;

C.  budući da se ubrzo pokazalo da VFO nije primjeren za pružanje odgovora na niz kriza, novih međunarodnih obveza i novih političkih izazova koji nisu bili integrirani i/ili predviđeni u vrijeme njegova donošenja; budući da je VFO, u svrhu pružanja potrebnih sredstava, iskorišten do svojih granica, uključujući nezapamćeno posezanje za odredbama o fleksibilnosti i posebnim instrumentima, nakon što su iscrpljene raspoložive granice; budući da su uvedeni rezovi u nekim prioritetnim programima EU-a za istraživanje i infrastrukturu tek dvije godine od njihova donošenja;

D.  budući da se pokazalo da je revizija VFO-a u sredini razdoblja pokrenuta krajem 2016. bila ključna za širenje potencijala postojećih odredbi o fleksibilnosti, ali bez revidiranja gornjih granica VFO-a; budući da su tu reviziju pozitivno ocijenili i Parlament i Vijeće;

E.  budući da će uspostava novog VFO-a biti ključan trenutak za Uniju s 27 država članica jer će omogućiti potvrđivanje zajedničke dugoročne vizije i odlučivanje o budućim političkim prioritetima, kao i sposobnost Unije da ih provede; budući da bi VFO za razdoblje 2021. – 2027. Uniji trebao osigurati potrebna sredstva za poticanje održivoga gospodarskog rasta, istraživanja i inovacija, osnaživanje mladih ljudi, učinkovito rješavanje migracijskih izazova, borbu protiv nezaposlenosti, ustrajnog siromaštva i socijalne isključenosti, dodatno jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, rješavanje pitanja održivosti, gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena, jačanje sigurnosti i obrane EU-a, zaštitu njezinih vanjskih granica i pružanje potpore susjednim zemljama;

F.  budući da bi u svjetlu globalnih izazova s kojima se države članice ne mogu same nositi trebalo biti moguće prihvatiti europska zajednička dobra i ocijeniti područja u kojima bi europska potrošnja bila efikasnija od nacionalne potrošnje kako bi se odgovarajuća financijska sredstva prenijela na razinu Unije te stoga ojačati stratešku važnost Unije bez nužnog povećanja ukupne javne potrošnje;

G.  budući da je Komisija 2. svibnja 2018. predstavila niz zakonodavnih prijedloga o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima EU-a, zajedno sa zakonodavnim prijedlozima o uspostavi novih programa i instrumenata EU-a;

1.  naglašava da se VFO-om za razdoblje 2021. – 2027. mora zajamčiti odgovornost i sposobnost Unije da ispuni nove potrebe, dodatne izazove i nove međunarodne obveze te ostvari svoje političke prioritete i ciljeve; ističe ozbiljne probleme povezane s nedovoljnim financiranjem VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. i ponovno naglašava da je potrebno izbjeći ponavljanje prethodnih pogrešaka tako da se otpočetka osigura snažan i vjerodostojan proračun EU-a u korist građana tijekom sljedećeg sedmogodišnjeg razdoblja;

2.  smatra da su prijedlozi Komisije o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. i sustav vlastitih sredstava Unije polazište za predstojeće pregovore; iznosi svoje stajalište o tim prijedlozima, u očekivanju pregovaračkog mandata Vijeća koji još nije dostupan;

3.  naglašava da prijedlog Komisije u vezi s ukupnom razinom sljedećeg VFO-a od 1,08 % BND-a u 27 država Unije (1,11 % nakon integracije Europskog razvojnog fonda) predstavlja, u smislu postotka BND-a, smanjenje u realnim vrijednostima u odnosu na trenutačni VFO; smatra da se predloženom razinom VFO-a Uniji neće omogućiti da ispuni svoje političke obveze i odgovori na važne buduće izazove; stoga namjerava pregovarati o nužnom povećanju;

4.  osim toga, protivi se bilo kakvom smanjenju razine dugoročnih politika EU-a ugrađenih u Ugovore, kao što su kohezijska politika, zajednička poljoprivredna politika i zajednička ribarstvena politika; posebno se protivi svim radikalnim rezovima koji će negativno utjecati na samu prirodu i ciljeve tih politika, kao što su predloženi rezovi za Kohezijski fond ili za Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj; u tom kontekstu dovodi u pitanje prijedlog da se Europski socijalni fond plus (ESF+) smanji unatoč njegovu proširenom području primjene i integraciji četiriju postojećih socijalnih programa, prije svega Inicijative za zapošljavanje mladih;

5.  nadalje, naglašava važnost horizontalnih načela koja bi trebala činiti temelj VFO-a i svih povezanih politika EU-a; u tom pogledu ponovno potvrđuje svoje stajalište da EU mora ispuniti svoju obvezu da bude predvodnik u provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja te izražava žaljenje zbog nedostatka jasne i vidljive predanosti tom cilju u prijedlozima VFO-a; stoga traži uključivanje ciljeva održivog razvoja UN-a u sve politike i inicijative Unije u sljedećem VFO-u; nadalje ističe da bi svi programi u okviru sljedećeg VFO-a trebali biti u skladu s Poveljom o temeljnim pravima; ističe važnost uspostave europskog stupa socijalnih prava, iskorjenjivanja diskriminacije, što uključuje diskriminaciju pripadnika zajednice LGBTI, te stvaranja portfelja za manjine, uključujući Rome, jer je sve to ključno za ispunjavanje obveza EU-a radi ostvarivanja uključive Europe; ističe da bi radi ispunjavanja obveza u okviru Pariškog sporazuma doprinos EU-a ostvarenju klimatskih ciljeva trebao doseći najmanje 25 % rashoda tijekom VFO-a u razdoblju 2021. – 2027., a 30 % što prije, a najkasnije do 2027.;

6.  u tom kontekstu izražava žaljenje zbog toga što unatoč zajedničkoj izjavi o rodno osviještenoj politici priloženoj Uredbi o VFO-u 2014. – 2020. u tom području nije došlo do većeg napretka te zbog toga što Komisija nije uzela u obzir njezinu provedbu u reviziji VFO-a na sredini razdoblja; duboko žali zbog toga što je rodno osviještena politika u prijedlogu VFO-a posve potisnuta u stranu te žali zbog toga što u prijedlozima o relevantnim politikama EU-a nedostaju jasni ciljevi, uvjeti i pokazatelji u pogledu ravnopravnosti spolova; traži da se u godišnjim proračunskim postupcima ocijeni i integrira učinak politika EU-a na jednakost spolova (izrada proračuna uzimajući u obzir rodnu dimenziju); očekuje da se Parlament, Vijeće i Komisija ponovno obvežu na rodno osviještenu politiku u sljedećem VFO-u te na njezino efikasno praćenje, pa i tijekom revizije VFO-a u sredini razdoblja;

7.  ističe da bi se sljedeći VFO trebao temeljiti na većoj odgovornosti, pojednostavljenju, vidljivosti, transparentnosti i izradi proračuna na temelju uspješnosti; u tom kontekstu podsjeća na potrebu jačanja usmjerenosti buduće potrošnje na izvedbu i rezultate, na temelju ambicioznih i relevantnih ciljnih vrijednosti u pogledu uspješnosti te sveobuhvatne i zajedničke definicije europske dodane vrijednosti; traži od Komisije da, uzimajući u obzir navedena horizontalna načela, integrira izvješćivanje o uspješnosti, proširi ga na kvalitativni pristup koji obuhvaća okolišne i socijalne pokazatelje te da jasno predstavi informacije o glavnim izazovima EU-a koje tek treba riješiti;

8.  svjestan je ozbiljnih izazova s kojima se suočava Unija i u potpunosti preuzima svoju odgovornost za pravodobno osiguravanje proračuna koji odgovara potrebama, očekivanjima i brigama građana EU-a; spreman je odmah započeti pregovore s Vijećem radi poboljšanja prijedlogâ Komisije i izrade realističnog VFO-a;

9.  podsjeća da je stajalište Parlamenta već jasno navedeno u njegovim rezolucijama od 14. ožujka 2018. i 30. svibnja 2018., koje čine njegovo političko stajalište o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. i o vlastitim sredstvima; podsjeća da su te rezolucije donesene uz podršku velike većine zastupnika, što pokazuje jedinstvo Parlamenta i njegovu spremnost za predstojeće pregovore;

10.  stoga očekuje da VFO bude među glavnim političkim prioritetima Vijeća i izražava žaljenje zbog toga što dosad nije ostvaren znatan napredak; smatra da bi se redoviti sastanci uzastopnih predsjedništava Vijeća i pregovaračkog tima Parlamenta trebali intenzivirati i otvoriti put službenim pregovorima; očekuje da će se odgovarajući dogovor postići prije izbora za Europski parlament 2019., kako bi se izbjegli ozbiljni zastoji u pokretanju novih programa zbog kasnog donošenja financijskog okvira, kao što se već događalo; naglašava da će taj raspored omogućiti novoizabranom Europskom parlamentu da prilagodi VFO za razdoblje 2021. – 2027. tijekom obvezne revizije u sredini razdoblja;

11.  podsjeća na to da bi prihode i rashode trebalo smatrati jedinstvenim pitanjem u predstojećim pregovorima; stoga naglašava da se dogovor o budućem VFO-u ne može postići ako se ne ostvari odgovarajući napredak u pogledu novih vlastitih sredstava Unije;

12.  naglašava da bi se o svim elementima paketa o VFO-u i vlastitim sredstvima, a posebno iznosima VFO-a, trebalo moći pregovarati sve do postizanja konačnog dogovora; u tom smislu podsjeća na kritički stav Parlamenta o postupku koji je doveo do usvajanja sadašnje Uredbe o VFO-u i na vodeću ulogu koju je Europsko vijeće preuzelo u tom postupku donijevši neopozive odluke o nizu elemenata, uključujući gornje granice VFO-a i niz odredbi o sektorskim politikama kojima se krše i duh i slovo Ugovora; posebno je zabrinut zbog toga što prvi elementi tzv. pregovaračkih okvira za VFO koje je pripremilo predsjedništvo Vijeća slijede istu logiku i sadržavaju pitanja o kojima Vijeće i Parlament trebaju suodlučivati pri donošenju zakonodavstva o uspostavi novih programa EU-a; stoga i svoju strategiju namjerava prilagoditi na odgovarajući način;

13.  smatra da činjenica da se Uredba o VFO-u mora donijeti i revidirati jednoglasno predstavlja stvarnu prepreku u tom procesu; poziva Europsko vijeće da aktivira klauzulu pasarela iz članka 312. stavka 2. UFEU-a kako bi se Uredba o VFO-u u Vijeću mogla donijeti kvalificiranom većinom;

14.  donosi ovu rezoluciju radi utvrđivanja svojeg pregovaračkog mandata o svim aspektima prijedlogâ Komisije, uključujući konkretne izmjene predložene Uredbe o VFO-u i Međuinstitucijskog sporazuma; osim toga, predstavlja tablicu s brojkama za sve politike i programe EU-a zasnovanu na već zauzetim stajalištima Parlamenta u prethodnim rezolucijama o VFO-u; naglašava da će te brojke ujedno biti dio mandata Parlamenta za predstojeće zakonodavne pregovore koji će dovesti do donošenja programâ EU-a za razdoblje 2021. – 2027.;

A.ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA VFO

15.  stoga zahtijeva od Vijeća da uzme u obzir sljedeća stajališta Parlamenta radi postizanja pozitivnog ishoda pregovora o VFO-u za razdoblje 2021. – 2027. i dobivanja suglasnosti Parlamenta u skladu s člankom 312. UFEU-a;

Brojke

16.  ponovno potvrđuje svoje službeno stajalište da razina VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. treba biti 1 324,1 milijardi EUR u cijenama iz 2018., što predstavlja 1,3 % BND-a u 27 država Unije, kako bi se osigurala potrebna razina financiranja za ključne politike EU-a koja će im omogućiti da ostvare svoju zadaću i ciljeve;

17.  u tom kontekstu traži da se osigura sljedeća razina financiranja programa i politika EU-a predstavljenih redom koji odražava strukturu VFO-a, kako ju je predložila Komisija, i koji je repliciran u detaljnoj tablici (prilozi III. i IV. ovoj Rezoluciji); traži da se odgovarajuće gornje granice za obveze i plaćanja prilagode u skladu s time, kao što je navedeno u prilozima I. i II. ovoj Rezoluciji:

   i. povećanje proračuna za Obzor Europa na iznos od 120 milijardi EUR u cijenama iz 2018.;
   ii. povećanje dodjele sredstava za fond InvestEU tako da pobliže odražava razinu iz razdoblja 2014. – 2020. za financijske instrumente integrirane u novi program;
   iii. povećanje razine financiranja za prometnu infrastrukturu u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF);
   iv. udvostručenje konkretnih financijskih sredstava za mala i srednja poduzeća (u usporedbi s programom COSME) u programu jedinstvenog tržišta radi jačanja njihova pristupa tržištima, poboljšanja uvjeta i konkurentnosti poduzeća te promicanja poduzetništva;
   v. daljnje povećanje programa jedinstvenog tržišta radi financiranja novoga cilja nadzora tržišta;
   vi. udvostručenje predložene razine financiranja za program EU-a za borbu protiv prijevara te povećanje razine financiranja programa FISCALIS;
   vii. uvođenje posebnih sredstava za održivi turizam;
   viii. dodatno osnaživanje europskog svemirskog programa, ponajprije kako bi se osnažio program SSA/GOVSATCOM te program Copernicus;
   ix. zadržavanje iznosa za financiranje kohezijske politike EU-a za 27 država Unije na razini proračuna za razdoblje 2014. – 2020. u realnim vrijednostima;
   x. udvostručenje sredstava za suzbijanje nezaposlenosti mladih u programu ESF+ (u odnosu na aktualnu Inicijativu za zapošljavanje mladih), uz istodobno jamčenje učinkovitosti i dodane vrijednosti toga programa;
   xi. uvođenje posebnih sredstava (u iznosu od 5,9 milijardi EUR) za Jamstvo za djecu kako bi se riješio problem dječjeg siromaštva u EU-u i posredstvom njegova vanjskog djelovanja;
   xii. utrostručenje trenutačnog proračuna za program Erasmus+;
   xiii. osiguravanje dostatne razine financiranja za program DiscoverEU (Interrail);
   xiv. povećanje trenutačnog financiranja za program Kreativna Europa;
   xv. povećanje aktualnog financiranja za program Prava i vrijednosti te uvođenje posebnih sredstava za novi potprogram o vrijednostima Unije (s najmanje 500 milijuna EUR) radi pružanja potpore organizacijama civilnog društva koje promiču temeljne vrijednosti i demokraciju u EU-u na lokalnoj i nacionalnoj razini;
   xvi. zadržavanje iznosa za financiranje zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) za 27 država Unije na razini proračuna za razdoblje 2014. – 2020. u realnim vrijednostima uz istodobno obuhvaćanje proračunom početnog iznosa pričuve za poljoprivredu;
   xvii. povećanje za 10 % razine Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, u skladu s njegovom novom zadaćom plavog gospodarstva;
   xviii. udvostručenje aktualnih financijskih sredstava za program Life+, uključujući namjenske omotnice za bioraznolikost i za upravljanje mrežom Natura 2000;
   xix. uvođenje posebnih sredstava (u iznosu od 4,8 milijardi EUR) za novi fond za pravednu energetsku tranziciju radi nošenja s društvenim, socioekonomskim i okolišnim učincima na radnike i zajednice na koje tranzicija s ovisnosti o ugljenu i ugljiku negativno utječe;
   xx. jačanje instrumenta (instrumenata) za podupiranje politike susjedstva i razvojne politike (3,5 milijardi EUR) radi daljnjeg financiranja investicijskog plana za Afriku;
   xxi. vraćanje barem na razinu za 2020. za sve agencije uz istodobnu obranu više razine koju predlaže Komisija, što vrijedi i za agencije kojima su dodijeljene nove nadležnosti i odgovornosti te tražeći sveobuhvatan pristup financiranju iz naknada;
   xxii. zadržavanje razine financiranja u razdoblju 2014. – 2020. za nekoliko programa EU-a (npr. stavljanje izvan pogona nuklearnih postrojenja, suradnja s prekomorskim zemljama i područjima), uključujući one za koje se predlaže spajanje u veće programe (npr. pomoć za najpotrebitije, zdravlje, prava potrošača) i za koje prijedlog Komisije stoga predstavlja realno smanjenje;
   xxiii. postavljanje, ovisno o navedenim promjenama, financijskih omotnica svih drugih programa na razinu koju predlaže Komisija, što uključuje potprograme za energiju i digitalizaciju Instrumenta za povezivanje Europe, program Digitalna Europa, Europski fond za obranu i humanitarnu pomoć;

18.  namjerava osigurati dovoljnu razinu financiranja na temelju prijedloga Komisije za „Migracije i upravljanje granicama” (naslov 4.) i „Sigurnost i obranu” uključujući odgovor na krize (naslov 5.); ponovno potvrđuje svoj davno zauzeti stav da bi dodatne političke prioritete trebalo popratiti dodatnim financijskim sredstvima kako se ne bi ugrozile postojeće politike i programi te njihovo financiranje u okviru novog VFO-a;

19.  namjerava zagovarati prijedlog Komisije o osiguravanju dovoljne razine financiranja za snažnu, učinkovitu i kvalitetnu europsku javnu upravu u službi svih Europljana; podsjeća na to da su institucije, tijela i decentralizirane agencije EU-a tijekom sadašnjeg VFO-a ispunile obvezu smanjenja broja zaposlenika od 5 % i smatra da se na njih ne bi trebala primjenjivati daljnja smanjenja kojima bi se izravno ugrozila provedba politika Unije; još jednom ponavlja svoje snažno suprotstavljanje ponavljanju takozvanog fonda za preraspodjelu za agencije;

20.  odlučan je u sprječavanju još jedne krize plaćanja u prvim godinama VFO-a za razdoblje 2021. – 2027., kao što je bio slučaj u tekućem razdoblju; smatra da se gornjom granicom ukupnog plaćanja mora uzeti u obzir neviđena količina nepodmirenih dospjelih obveza na kraju 2020., a procjena te količine neprekidno raste zbog velikih kašnjenja u provedbi te će se one morati riješiti u sljedećem VFO-u,; stoga zahtijeva da se globalna razina plaćanja te godišnje gornje granice plaćanja, posebice na početku razdoblja, postave na odgovarajuću razinu kojom se uzima u obzir ta situacija; namjerava prihvatiti samo ograničenu i dobro opravdanu razliku između obveza i plaćanja za sljedeći VFO;

21.  na temelju toga predstavlja tablicu u prilozima III. i IV. ovoj Rezoluciji u kojoj su utvrđene precizne brojke za sve politike i programe EU-a; navodi da, u svrhu usporedbe, namjerava zadržati strukturu pojedinačnih programa EU-a, u skladu s prijedlogom Komisije, ne dovodeći u pitanje moguće izmjene koje se mogu zahtijevati tijekom zakonodavnog postupka koji će dovesti do donošenja tih programa;

Revizija u sredini razdoblja

22.  naglašava potrebu za zadržavanjem revizije VFO-a u sredini razdoblja, nadovezujući se na pozitivni presedan uspostavljen sadašnjim okvirom, i poziva na:

   i. obveznu i pravno obvezujuću reviziju u sredini razdoblja, nakon preispitivanja funkcioniranja VFO-a te uzimajući u obzir ocjenu napretka ostvarenog u pogledu ciljne vrijednosti ulaganja u klimatsko djelovanje, uključivanje ciljeva održivog razvoja i ravnopravnosti spolova u politike i učinka mjera pojednostavnjenja na korisnike;
   ii. pravodobno predstavljanje odgovarajućeg prijedloga Komisije kako bi budući Parlament i Komisija mogli provesti smislenu prilagodbu okvira za razdoblje 2021. – 2027., i to najkasnije do 1. srpnja 2023.;
   iii. nesmanjivanje unaprijed dodijeljenih nacionalnih omotnica u okviru te revizije;

Fleksibilnost

23.  pozdravlja prijedloge Komisije o fleksibilnosti koji predstavljaju dobar temelj za pregovore; slaže se s cjelokupnom strukturom mehanizama fleksibilnosti u VFO-u za razdoblje 2021. – 2027.; naglašava da posebni instrumenti imaju različite zadaće i odgovaraju na različite potrebe te je protiv svih pokušaja njihova spajanja; snažno podupire jasnu odredbu da odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanja koja proizlaze iz upotrebe posebnih instrumenata trebaju biti uključena u proračun iznad relevantnih gornjih granica VFO-a, kao i uklanjanje svih ograničenja u pogledu prilagodbi koje proizlaze iz ukupne razlike za plaćanja; poziva na uvođenje niza dodatnih poboljšanja, uključujući sljedeće:

   i. dopunu pričuve Unije za iznos koji je jednak prihodu od novčanih kazni i sankcija;
   ii. trenutačno ponovno iskorištavanje opozvanih sredstava odobrenih tijekom godine n-2, uključujući sredstva koja proizlaze iz obveza preuzetih u okviru sadašnjeg VFO-a;
   iii. stavljanje na raspolaganje isteklih iznosa posebnih instrumenata za sve posebne instrumente, a ne samo za instrument fleksibilnosti;
   iv. veću dodjelu sredstava za instrument fleksibilnosti, pričuvu za pomoć u nuždi, Fond solidarnosti Europske unije i pričuvu za nepredviđene izdatke, bez obvezne kompenzacije za pričuvu za nepredviđene izdatke;

Trajanje

24.  ističe potrebu da trajanje VFO-a postupno prijeđe na razdoblje trajanja od 5 + 5 godina s obveznom revizijom u sredini razdoblja; prihvaća da bi sljedeći VFO trebao trajati sedam godina, što bi bilo prijelazno rješenje koje se primjenjuje posljednji put; očekuje da se detaljni aranžmani povezani s provedbom okvira od 5 + 5 godina prihvate tijekom revizije VFO-a za 2021. – 2027. u sredini razdoblja;

Struktura

25.  prihvaća cjelokupnu strukturu sedam naslova VFO-a, kako ih je predložila Komisija, koja uvelike odgovara prijedlogu Parlamenta; smatra da ta struktura omogućuje veću transparentnost, poboljšava vidljivost rashoda EU-a, a istodobno zadržava potrebnu razinu fleksibilnosti; nadalje, slaže se s izradom „programskih klastera” za koje se očekuje da će dovesti do znatnog pojednostavnjenja i racionalizacije strukture proračuna EU-a i njegova jasnog usklađivanja s naslovima VFO-a;

26.  napominje da Komisija predlaže smanjenje broja programa EU-a za više od jedne trećine; naglašava da će stajalište Parlamenta u vezi sa strukturom i sastavom 37 novih programa biti utvrđeno prilikom donošenja relevantnih sektorskih zakonodavnih akata; u svakom slučaju, očekuje da predložena proračunska nomenklatura odražava sve različite komponente svakog programa, na način kojim se jamči transparentnost i pruža potrebna razina informacija kako bi proračunsko tijelo moglo uspostaviti godišnji proračun i nadzirati njegovo izvršavanje;

Jedinstvo proračuna

27.  pozdravlja predloženo uvrštenje Europskog razvojnog fonda u proračun Unije, što Parlament već odavno zahtijeva za sve izvanproračunske instrumente; podsjeća na načelo jedinstva, prema kojemu se sve stavke prihoda i rashoda Unije prikazuju u proračunu, jer je ono propisano Ugovorom i predstavlja temeljni preduvjet demokracije;

28.  stoga osporava logiku i opravdanje za uspostavu instrumenata izvan proračuna, čime se onemogućava parlamentarni nadzor javnih financija i dovodi u pitanje transparentnost donošenja odluka; smatra da odluke kojima se uspostavljaju takvi instrumenti zaobilaze trostruku odgovornost Parlamenta kao zakonodavnog, proračunskog i nadzornog tijela; smatra da, kad se iznimke smatraju potrebnima za ostvarenje posebnih ciljeva, na primjer primjenom financijskih instrumenata ili uzajamnih fondova, one bi trebale biti potpuno transparentne, propisno opravdane dokazanom dodatnošću i dodanom vrijednošću i temeljiti se na čvrstim odredbama o postupku donošenja odluka i odgovornosti;

29.  međutim, naglašava da integracija tih instrumenata u proračun EU-a ne bi trebala dovesti do smanjenja financiranja drugih politika i programa EU-a; stoga naglašava potrebu za odlučivanjem na globalnoj razini o sljedećem VFO-u bez izračuna dodijeljenih sredstava od 0,03 % BND-a EU-a koji je u skladu s Europskim fondom za razvoj, koji bi trebao biti dodan povrh dogovorene gornje granice;

30.  naglašava da gornje granice VFO-a ne bi smjele ometati financiranje ciljeva politika Unije preko proračuna Unije; stoga očekuje osiguravanje povećanja gornjih granica VFO-a kad god je to potrebno za financiranje novih ciljeva politika, bez korištenja metoda međuvladina financiranja;

B.ZAKONODAVNA PITANJA

Vladavina prava

31.  naglašava važnost novog mehanizma kojim se na države članice koje ne poštuju vrijednosti sadržane u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) primjenjuju financijske posljedice; upozorava, međutim, da krajnji korisnici proračuna Unije nikako ne smiju biti pogođeni time što njihova vlada ne poštuje temeljna prava i vladavinu prava; stoga naglašava da takve mjere ne smiju utjecati na obvezu tijela javne vlasti ili država članica da isplate sredstva krajnjim korisnicima ili primateljima;

Redovni zakonodavni postupak i delegirani akti

32.  naglašava da ciljeve programa i prioritete potrošnje, dodjelu financijskih sredstava, kriterije prihvatljivosti, odabira i dodjele, uvjete, definicije i metode izračuna treba utvrditi u odgovarajućem zakonodavstvu uz puno poštovanje ovlasti Parlamenta kao suzakonodavca; ističe da bi, kad takve mjere koje mogu podrazumijevati važne političke odabire nisu sadržane u temeljnom aktu, njih trebalo donijeti delegiranim aktima; u tom kontekstu smatra da bi se višegodišnji i/ili godišnji programi rada općenito trebali donositi delegiranim aktima;

33.  konstatira namjeru Parlamenta da, kad god je to potrebno, ojača odredbe o upravljanju, odgovornosti, transparentnosti i parlamentarnom nadzoru, o osnaživanju lokalnih i regionalnih vlasti i njihovih partnera te o sudjelovanju nevladinih organizacija i civilnog društva u sljedećoj generaciji programa; također namjerava prema potrebi poboljšati i razjasniti usklađenost i sinergije između i unutar raznih fondova i politika; uviđa potrebu za većom fleksibilnošću pri dodjeli sredstava u određenim programima, ali naglašava da se to ne bi smjelo činiti na štetu njihovih izvornih i dugoročnih političkih ciljeva, na štetu predvidljivosti i prava Parlamenta;

Klauzule o reviziji

34.  ističe da bi detaljne i učinkovite klauzule o reviziji trebale biti uključene u pojedinačne programe i instrumente VFO-a, kako bi se osiguralo da se provedu njihove smislene procjene i da Parlament naknadno bude u potpunosti uključen u sve odluke donesene u vezi s potrebnim prilagodbama;

Zakonodavni prijedlozi

35.  poziva Komisiju da predstavi relevantne zakonodavne prijedloge povrh onih koje je već predstavila, a ponajprije prijedlog uredbe o uspostavi fonda za pravednu energetsku tranziciju te posebnog programa za održivi turizam; nadalje podupire uvođenje europskog jamstva za djecu u okviru programa ESF+, uvrštenje posebnog potprograma za vrijednosti Unije u program Prava i vrijednosti te reviziju Uredbe o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije; žali zbog toga što relevantni prijedlozi Komisije ne sadržavaju mjere koje odgovaraju zahtjevima iz članka 174. UFEU-a u vezi s najsjevernijim regijama s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otočnim, prekograničnim i planinskim regijama; smatra da bi trebalo predložiti i reviziju Financijske uredbe kad god se pojavi potreba za time kao posljedica pregovora o VFO-u;

C.VLASTITA SREDSTVA

36.  ističe da je postojeći sustav vlastitih sredstava vrlo složen, nepravedan, netransparentan i potpuno nerazumljiv za građane EU-a; ponovno poziva na pojednostavnjenje sustava koji će biti razumljiviji građanima EU-a;

37.  u tom kontekstu pozdravlja važan korak prema ambicioznijoj reformi, niz prijedloga Komisije donesenih 2. svibnja 2018. o novom sustavu vlastitih sredstava; poziva Komisiju da uzme u obzir Mišljenje br. 5/2018 Europskog revizorskog suda o prijedlogu Komisije o novom sustavu vlastitih sredstava Europske unije, u kojem se naglašava da je potreban bolji izračun i dodatno pojednostavnjenje sustava;

38.  podsjeća da bi uvođenje novih vlastitih sredstava trebalo imati dvostruku svrhu: kao prvo, trebalo bi dovesti do znatnog smanjenja udjela doprinosa na temelju BND-a, a kao drugo, trebalo bi jamčiti odgovarajuće financiranje potrošnje EU-a u okviru VFO-a za razdoblje nakon 2020.;

39.  podupire predloženu modernizaciju postojećih vlastitih sredstava koja podrazumijeva:

   zadržavanje carina kao tradicionalnih vlastitih sredstava za EU uz smanjivanje postotka koji države članice zadržavaju na ime „troškova naplate” i vraćanje na početnu stopu od 10 %;
   pojednostavnjenje vlastitih sredstava koja se temelje na porezu na dodanu vrijednost, odnosno uvođenje jedinstvene stope koja se beziznimno primjenjuje;
   zadržavanje vlastitih sredstava koja se temelje na BND-u s ciljem postupnog kretanja prema 40 % njihova udjela u financiranju proračuna EU-a uz zadržavanje njihove funkcije uravnoteženja;

40.  u skladu s prijedlogom Komisije traži programirano uvođenje skupa novih vlastitih sredstava koja bi, bez povećanja poreznog opterećenja za građane, odgovarala bitnim strateškim ciljevima EU-a, čija je europska dodana vrijednost očita i nezamjenjiva:

   pravilno funkcioniranje, konsolidacija i jačanje jedinstvenog tržišta, osobito provedbom zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB) kao osnovice za nova vlastita sredstva putem utvrđivanja jedinstvene stope pristojbe na prihode od CCCTB-a i oporezivanja velikih kompanija u digitalnom sektoru koje profitiraju od jedinstvenoga tržišta;
   borba protiv klimatskih promjena i ubrzanje energetske tranzicije mjerama kao što je udio od prihoda iz sustava trgovanja emisijama;
   borba za zaštitu okoliša posredstvom doprinosa koji se temelji na količini nerecikliranog otpada plastične ambalaže;

41.  zahtijeva proširenje popisa mogućih novih vlastitih sredstava, koja bi trebala obuhvaćati:

   vlastita sredstva koja se temelje na porezu na financijske transakcije uz istodobno pozivanje svih država članica da postignu sporazum o učinkovitom sustavu;
   uvođenje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija CO2 kao novo vlastito sredstvo proračuna EU-a, što bi trebalo zajamčiti ravnopravne uvjete u međunarodnoj trgovini i smanjiti izmještanje proizvodnje, uz istodobno uvrštenje troškova klimatskih promjena u cijenu uvezene robe;

42.  odlučno odobrava ukidanje svih rabata i drugih korektivnih mehanizama uz, ako to bude potrebno, ograničeno razdoblje postupnog ukidanja;

43.  ustraje u uvođenju drugih prihoda koji bi trebali činiti dodatni prihod za proračun EU-a te ne bi trebali podrazumijevati odgovarajuće smanjenje doprinosa na temelju BND-a:

   kazni koje plaćaju poduzeća za kršenje pravila Unije ili kazni za zakašnjelo plaćanje doprinosa;
   prihoda od novčanih kazni nastalih odlukama Suda Europske unije, uključujući paušalne iznose ili kaznena plaćanja propisana državama članicama koja proizlaze iz slučajeva kršenja prava;

44.  usto ističe uvođenje drugih oblika prihoda u skladu s prijedlozima Komisije u slučaju:

   naknada povezanih s provedbom mehanizama u izravnoj vezi s EU-om, kao što je europski sustav za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS);
   emisijske dobiti, u obliku namjenskih prihoda, u svrhu financiranja novog mehanizma investicijske stabilnosti;

45.  ponavlja da je potrebno zadržati vjerodostojnost proračuna EU-a u pogledu financijskih tržišta, što podrazumijeva povećanje gornjih granica vlastitih sredstava;

46.  poziva Komisiju da donese prijedlog za rješavanje paradoksalne situacije u kojoj će doprinosi Ujedinjene Kraljevine za reste à liquider (RAL) za razdoblje prije 2021. ući u proračun kao opći prihod i time biti uračunati u gornju granicu vlastitih sredstava, dok će ta gornja granica biti izračunata na osnovi BND-a u 27 država EU-a, drugim riječima bez Ujedinjene Kraljevine, nakon što napusti EU; smatra da bi doprinosi Ujedinjene Kraljevine naprotiv trebali biti izračunati povrh gornje granice vlastitih sredstava;

47.  skreće pozornost na činjenicu da je carinska unija važan izvor financijskog kapaciteta Unije; u tom kontekstu naglašava da je potrebno uskladiti kontrolu i upravljanje carinama na razini Unije kako bi se spriječile i suzbile prijevare i nepravilnosti koje štete financijskim interesima Unije;

48.  snažno potiče na istinsku borbu protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, uvođenjem odvraćajućih sankcija, za odobalna državna područja te poticatelje ili promicatelje takvih aktivnosti, osobito i prvo onih koji djeluju na europskom kopnu; smatra da bi države članice trebale surađivati uspostavljanjem usklađenog sustava za praćenje kretanja kapitala u cilju borbe protiv utaje poreza, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca;

49.  smatra da bi učinkovite mjere protiv korupcije i utaje poreza koje provode multinacionalna poduzeća i najbogatiji pojedinci omogućile da se u proračune država članica vrati iznos koji Europska komisija procjenjuje na bilijun eura godišnje te da Europska unija u tom području uistinu ne radi dovoljno;

50.  čvrsto podupire činjenicu da je Komisija Vijeću podnijela prijedlog uredbe Vijeća o provedbenim mjerama za sustav vlastitih sredstava Europske unije (COM(2018)0327); podsjeća da Parlament mora dati svoju suglasnost za tu uredbu; podsjeća na to da je ta uredba sastavni dio paketa vlastitih sredstava koji je predstavila Komisija i očekuje od Vijeća da uzme u obzir četiri povezana teksta o vlastitim sredstvima kao jedinstveni paket zajedno s VFO-om;

D.IZMJENE PRIJEDLOGA UREDBE O UTVRĐIVANJU VIŠEGODIŠNJEG FINANCIJSKOG OKVIRA ZA RAZDOBLJE 2021. – 2027.

51.  smatra da bi Prijedlog uredbe Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. trebalo izmijeniti kako slijedi:

Tekst koji je predložila Komisija   Promjena
Promjena 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.
(1)  Uzimajući u obzir potrebu za primjerenom razinom predvidljivosti za pripremu i provedbu srednjoročnih ulaganja, trebalo bi odrediti da je trajanje višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) sedam godina, počevši od 1. siječnja 2021.
(1)  Uzimajući u obzir potrebu za primjerenom razinom predvidljivosti za pripremu i provedbu srednjoročnih ulaganja, kao i potrebu za demokratskim legitimitetom i odgovornošću, trebalo bi odrediti da je trajanje ovog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) sedam godina, počevši od 1. siječnja 2021., radi kasnijeg prelaska na razdoblje od pet plus pet godina koje bi bilo usklađeno s političkim ciklusom Europskog parlamenta i Komisije.
Promjena 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  Godišnje gornje granice odobrenih sredstava za preuzete obveze po kategorijama rashoda i godišnje gornje granice odobrenih sredstava za plaćanje utvrđene VFO-om moraju poštovati primjenjive gornje granice za preuzete obveze i vlastita sredstva, koje su utvrđene u skladu s Odlukom Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske, donesenom u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a.
(2)  VFO-om bi trebalo utvrditi godišnje gornje granice odobrenih sredstava za preuzimanje obveza po kategorijama rashoda i godišnje gornje granice odobrenih sredstava za plaćanja kako bi se osiguralo da se rashodi Unije razvijaju uredno i u granicama vlastitih sredstava, istodobno osiguravajući da Unija sebi može osigurati sredstva potrebna za postizanje ciljeva i provođenje politika u skladu s člankom 311. prvim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te da može ispuniti svoje obveze prema trećim stranama u skladu s člankom 323. UFEU-a.
Promjena 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2a)  Potrebno je utvrditi razinu gornjih granica na temelju iznosa nužnih za financiranje i provedbu programa i politika Unije te ostaviti dovoljnu razliku do gornje granice za prilagođavanje budućim potrebama. Nadalje, u gornjim granicama za plaćanja trebalo bi uzeti u obzir velike iznose nepodmirenih obveza koji se očekuju na kraju 2020. godine. Iznose utvrđene u ovoj Uredbi te u temeljnim aktima za programe za razdoblje 2021. – 2027. trebalo bi dogovoriti u cijenama iz 2018. te prilagoditi na temelju fiksnog deflatora od 2 % godišnje radi jednostavnosti i predvidljivosti.
Promjena 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)   Ako je potrebno mobilizirati jamstva dana u okviru općeg proračuna Unije za pružanje financijske pomoći državama članicama odobrene u skladu s člankom 208. stavkom 1.] Uredbe (EU) br. [xxx/201x] Europskog parlamenta i Vijeća („Financijska uredba”), potreban iznos trebao bi se mobilizirati iznad gornjih granica odobrenih sredstava za preuzete obveze i odobrenih sredstava za plaćanje u VFO-u, uz poštovanje gornje granice vlastitih sredstava.
(3)   Ako je potrebno mobilizirati jamstva dana u okviru općeg proračuna Unije za pružanje financijske pomoći državama članicama odobrene u skladu s člankom 208. stavkom 1.] Uredbe (EU) br. [xxx/201x] Europskog parlamenta i Vijeća („Financijska uredba”), potreban iznos trebao bi se mobilizirati iznad gornjih granica odobrenih sredstava za preuzete obveze i odobrenih sredstava za plaćanje u VFO-u, te bi ga stoga trebalo uzeti u obzir prilikom utvrđivanja gornjih granica vlastitih sredstava.
Promjena 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  U VFO-o ne bi se trebale uzimati u obzir proračunske stavke koje se financiraju namjenskim prihodima u smislu Financijske uredbe.
(4)  Namjenski prihodi kojima se financiraju proračunske stavke u smislu Financijske uredbe ne bi trebalo uračunavati u gornje granice VFO-a, ali bi sve dostupne informacije trebalo potpuno transparentno iskazati tijekom postupka donošenja godišnjeg proračuna i tijekom njegova izvršenja.
Promjena 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)   Trebalo bi primijeniti posebnu i najveću moguću fleksibilnost kako bi Unija mogla ispuniti svoje obveze u skladu s člankom 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
(6)   Trebalo bi osigurati najveću moguću fleksibilnost u okviru VFO-a, posebno kako bi se zajamčilo da Unija može ispuniti svoje obveze u skladu s člancima 311. i 323. UFEU-a.
Promjena 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)   Sljedeći posebni instrumenti nužni su kako bi se Uniji omogućilo reagiranje na određene nepredviđene okolnosti ili kako bi se omogućilo financiranje jasno utvrđenih rashoda koji se ne mogu financirati u okviru gornjih granica raspoloživih za jedan ili više naslova kako je utvrđeno u višegodišnjem financijskom okviru, te na taj način olakšao proračunski postupak: Europski fond za prilagodbu globalizaciji, Fond solidarnosti Europske unije, Pričuva za pomoć u nuždi, ukupna razlika do gornje granice za obveze (pričuva Unije), instrument fleksibilnosti i pričuva za nepredviđene izdatke. Pričuva za pomoć u nuždi nije namijenjena za suočavanje s posljedicama kriza povezanih s tržištem koje utječu na poljoprivrednu proizvodnju ili distribuciju. Stoga bi trebalo utvrditi posebne odredbe kako bi se omogućilo da se u proračun unesu odobrena sredstva za preuzete obveze i odgovarajuća odobrena sredstva za plaćanje iznad gornjih granica utvrđenih u VFO-u ako je potrebno upotrijebiti posebne instrumente.
(7)  Sljedeći posebni instrumenti nužni su kako bi se Uniji omogućilo reagiranje na određene nepredviđene okolnosti ili kako bi se omogućilo financiranje jasno utvrđenih rashoda koji se ne mogu financirati u okviru gornjih granica raspoloživih za jedan ili više naslova kako je utvrđeno u višegodišnjem financijskom okviru, čime bi se olakšao godišnji proračunski postupak: Europski fond za prilagodbu globalizaciji, Fond solidarnosti Europske unije, Pričuva za pomoć u nuždi, ukupna razlika do gornje granice za obveze (pričuva Unije za obveze), instrument fleksibilnosti i pričuva za nepredviđene izdatke. Stoga bi trebalo utvrditi posebne odredbe kako bi se omogućilo da se u proračun unesu odobrena sredstva za preuzete obveze i odgovarajuća odobrena sredstva za plaćanje iznad gornjih granica utvrđenih u VFO-u ako je potrebno upotrijebiti posebne instrumente.
Promjena 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7 a)  Konkretno, iako bi Unija i njezine države članice trebale poduzeti maksimalne napore da osiguraju da se obveze koje je odobrilo proračunsko tijelo učinkovito provedu u svoju izvornu svrhu, trebalo bi omogućiti mobiliziranje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza koja nisu izvršena ili koja su opozvana u okviru pričuve Unije za obveze, pod uvjetom da korisnici na taj način ne zaobilaze odgovarajuća pravila o opozivu sredstava.
Promjena 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.
(9)   Trebalo bi utvrditi pravila za druge situacije u kojima će možda biti potrebna prilagodba VFO-a. Te prilagodbe mogu biti povezane s kašnjenjem pri donošenju novih pravila ili programa u okviru podijeljenog upravljanja ili mjerama koje se odnose na dobro gospodarsko upravljanje ili zaštitu proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama, donesenima u skladu s relevantnim temeljnim aktima.
(9)   Trebalo bi utvrditi pravila za druge situacije u kojima će možda biti potrebna prilagodba VFO-a. Te prilagodbe mogu biti povezane s kašnjenjem pri donošenju novih pravila ili programa u okviru podijeljenog upravljanja ili suspenzijom proračunskih obveza u skladu s relevantnim temeljnim aktima.
Promjena 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)   Funkcioniranje VFO-a potrebno je preispitati sredinom razdoblja njegove provedbe. Rezultate tog preispitivanja trebalo bi uzeti u obzir tijekom svake revizije ove Uredbe za preostale godine trajanja VFO-a.
(10)   Kako bi se u obzir uzele nove politike i prioriteti, VFO bi trebalo revidirati u sredini razdoblja na temelju ocjene funkcioniranja i provedbe VFO-a koja bi također trebala sadržavati izvješće kojim se utvrđuju metode za praktičnu provedbu financijskog okvira s razdobljem od pet plus pet godina.
Promjena 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.a (nova)
(10 a)  Kako bi Unija ispunila obvezu da bude predvodnik u provedbi UN-ovih ciljeva održivog razvoja, uključujući ravnopravnost spolova, revizija VFO-a priprema se uzimajući u obzir napredak ostvaren u njihovoj provedbi u okviru svih politika i inicijativa EU-a za VFO 2021. – 2027., mjereno na temelju pokazatelja uspješnosti koje je izradila Komisija te na temelju napretka u podupiranju rodno osviještene politike u svim aktivnostima EU-a. Revizija VFO-a priprema se i uzimajući u obzir napredak ostvaren u vezi s postizanjem ukupnog cilja potrošnje u području klime od 25 % tijekom VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. i postizanjem godišnjeg cilja potrošnje od 30 %, koji je potrebno ostvariti što prije, a najkasnije do 2027., mjereno na temelju pokazatelja uspješnosti u okviru kojih se ublažavanje razlikuje od prilagodbe. U suradnji s nacionalnim i lokalnim dionicima u reviziji bi trebalo ocijeniti je li donesenim mjerama pojednostavnjenja doista ostvareno smanjenje birokracije za korisnike u provedbi programa;
Promjena 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.a (nova)
(12 a)  Svi rashodi na razini Unije namijenjeni provedbi politika Unije na temelju Ugovorâ su rashodi Unije u smislu članka 310. stavka 1. UFEU-a te bi stoga trebali biti uključeni u proračun Unije u skladu s proračunskim postupkom utvrđenim u članku 314. UFEU-a, osiguravajući time poštovanje temeljnih načela demokratske zastupljenosti građana u donošenju odluka, parlamentarnog nadzora javnih financija i transparentnosti donošenja odluka. Gornje granice VFO-a ne smiju ometati financiranje ciljeva politika Unije preko proračuna Unije. Stoga je potrebno predvidjeti povećanje gornjih granica VFO-a kada god je to potrebno za olakšavanje financiranja politika Unije, osobito novih ciljeva politika, bez korištenja metoda međuvladinog ili kvazi-međuvladinog financiranja.
Promjena 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.
(13)  Potrebna su i posebna pravila koja se odnose na velike infrastrukturne projekte čiji je vijek znatno duži od razdoblja obuhvaćenog VFO-om. Potrebno je utvrditi maksimalne iznose za doprinose iz općeg proračuna Unije za te projekte i na taj način osigurati da oni nemaju nikakav učinak na druge projekte koji se financiraju iz tog proračuna.
(13)  Potrebna su i posebna pravila koja se odnose na velike infrastrukturne projekte čiji je vijek znatno duži od razdoblja obuhvaćenog VFO-om. Financiranje tih velikih projekata, koji su od strateške važnosti za Uniju, potrebno je osigurati općim proračunom Unije, no potrebno je utvrditi maksimalne iznose za njegove doprinose za te projekte i na taj način osigurati da moguća prekoračenja troškova nemaju nikakav učinak na druge projekte koji se financiraju iz tog proračuna.
Promjena 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.
(14)   Potrebno je utvrditi opća pravila o međuinstitucijskoj suradnji u proračunskom postupku.
(14)  Potrebno je utvrditi opća pravila o transparentnosti i međuinstitucijskoj suradnji u proračunskom postupku poštujući proračunske ovlasti institucija kako su utvrđene u Ugovorima kako bi se osiguralo da se odluke o proračunu donose što otvorenije i bliže građanima, kao što se zahtijeva u članku 10. stavku 3. UEU-a, te da se proračunski postupak neometano odvija, kao što je predviđeno člankom 312. stavkom 3. drugim odlomkom UFEU-a.
Promjena 15
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  Komisija bi trebala predstaviti prijedlog novog višegodišnjeg financijskog okvira do 1. srpnja 2025. kako bi se institucijama omogućilo da ga donesu dovoljno vremena prije početka narednog višegodišnjeg financijskog okvira. U skladu s člankom 312. stavkom 4. UFEU-a gornje granice koje se odnose na prethodnu godinu utvrđene u ovoj Uredbi trebaju se nastaviti primjenjivati u slučaju da se novi financijski okvir ne donese prije kraja razdoblja VFO-a utvrđenog u ovoj Uredbi.
(15)  Komisija bi trebala predstaviti prijedlog novog višegodišnjeg financijskog okvira do 1. srpnja 2025. Tim će vremenskim okvirom novoimenovana Komisija dobiti vrijeme potrebno za sastavljanje prijedloga, a Europskom parlamentu izabranom na izborima 2024. omogućiti utvrđivanje vlastitog stajališta o VFO-u za razdoblje nakon 2027. godine. Ujedno će se institucijama omogućiti da ga donesu dovoljno vremena prije početka narednog višegodišnjeg financijskog okvira. U skladu s člankom 312. stavkom 4. UFEU-a gornje granice koje se odnose na prethodnu godinu utvrđene u ovoj Uredbi trebaju se nastaviti primjenjivati u slučaju da se novi financijski okvir ne donese prije kraja razdoblja VFO-a utvrđenog u ovoj Uredbi.
Promjena 16
Prijedlog uredbe
Poglavlje 1. – članak 3. – naslov
Poštovanje gornje granice vlastitih sredstava
Odnos prema vlastitim sredstvima
Promjena 17
Prijedlog uredbe
Poglavlje 1. – članak 3. – stavak 4.
4.  Za svaku godinu obuhvaćenu VFO-om ukupna potrebna odobrena sredstva za plaćanje, nakon godišnje prilagodbe i uzimanja u obzir svih drugih prilagodbi i revizija te primjene članka 2. stavaka 2. i 3., ne smiju biti takva da bi dovela do stope zahtjeva za uplatu vlastitih sredstava koja nadilazi gornju granicu vlastitih sredstava utvrđenu u skladu s Odlukom Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije („Odluka o vlastitim sredstvima”), donesenom u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a, koja je na snazi.
4.  Za svaku godinu obuhvaćenu VFO-om ukupna potrebna odobrena sredstva za plaćanje, nakon godišnje prilagodbe i uzimanja u obzir svih drugih prilagodbi i revizija te primjene članka 2. stavaka 2. i 3., ne smiju biti takva da bi dovela do stope zahtjeva za uplatu vlastitih sredstava koja nadilazi ograničenja vlastitih sredstava Unije, ne dovodeći u pitanje obvezu Unije da sebi osigura sredstva potrebna za postizanje ciljeva i provođenje politika u skladu s člankom 311. prvim stavkom UFEU-a i obvezu institucija da osiguraju dostupnost financijskih sredstava kako bi Unija mogla ispuniti svoje pravne obveze u odnosu na treće strane u skladu s člankom 323. UFEU-a.
Promjena 18
Prijedlog uredbe
Poglavlje 1. – članak 3. – stavak 5.
5.  Ako je to potrebno, gornje granice utvrđene u VFO-u snižavaju se kako bi se osiguralo poštovanje gornje granice vlastitih sredstava utvrđene u skladu s Odlukom o vlastitim sredstvima koja je na snazi.
Briše se.
Promjena 19
Prijedlog uredbe
Poglavlje 2. – članak 5. – stavak 4.
4.  Ne dovodeći u pitanje članke 6, 7. i 8., ne smije biti daljnjih tehničkih prilagodbi za predmetnu godinu, ni tijekom godine ni u obliku naknadnih ispravaka tijekom godina koje slijede.
Briše se.
Promjena 20
Prijedlog uredbe
Poglavlje 2. – članak 7. – naslov
Prilagodbe koje se odnose na mjere povezane s dobrim gospodarskim upravljanjem ili zaštitom proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama
Prilagodbe koje se odnose na suspenziju proračunskih obveza
Promjena 21
Prijedlog uredbe
Poglavlje 2. – članak 7.
U slučaju ukidanja, u skladu s odgovarajućim temeljnim aktima, suspenzije proračunskih sredstava za obveze u vezi sa sredstvima Unije u okviru mjera povezanih s dobrim gospodarskim upravljanjem ili zaštitom proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama, iznosi koji odgovaraju suspendiranim obvezama prenose se na naredne godine i odgovarajuće gornje granice VFO-a prilagođavaju se u skladu s time. Suspendirane obveze iz godine n ne mogu se ponovo uključiti u proračun nakon godine n+2.
U slučaju ukidanja, u skladu s odgovarajućim temeljnim aktima, suspenzije proračunskih sredstava za obveze, odgovarajući iznosi prenose se na naredne godine i odgovarajuće gornje granice VFO-a prilagođavaju se u skladu s time. Suspendirane obveze iz godine n ne mogu se ponovo uključiti u proračun nakon godine n+2. Od godine n+3, iznos koji je jednak isteklim obvezama uključuje se u pričuvu Unije za obveze predviđene člankom 12.
Promjena 22
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 10. – stavak 1.
1.  Fond solidarnosti Europske unije, čiji su ciljevi i područje primjene utvrđeni u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2012/2002, ne smije premašiti najveći godišnji iznos od 600 milijuna EUR (u cijenama iz 2018.). Prvog listopada svake godine najmanje četvrtina tog godišnjeg iznosa ostaje na raspolaganju radi pokrivanja potreba koje bi se mogle pojaviti do kraja te godine. Dio godišnjeg iznosa koji nije iskorišten u godini n može se iskoristiti do godine n+1. Dio godišnjeg iznosa koji proizlazi iz prethodne godine koristi se prvi. Dio godišnjeg iznosa iz godine n koji nije iskorišten u godini n+1 prestaje važiti.
1.  Fond solidarnosti Europske unije namijenjen je financijskoj pomoći u slučaju katastrofa velikih razmjera na području države članice ili zemlje kandidatkinje kako je definirano u odgovarajućem temeljnom aktu i ne smije premašiti najveći godišnji iznos od 1 000 milijuna EUR (u cijenama iz 2018.). Prvog listopada svake godine najmanje četvrtina tog godišnjeg iznosa ostaje na raspolaganju radi pokrivanja potreba koje bi se mogle pojaviti do kraja te godine. Dio godišnjeg iznosa koji nije iskorišten u godini n može se iskoristiti do godine n+1. Dio godišnjeg iznosa koji proizlazi iz prethodne godine koristi se prvi. Dio godišnjeg iznosa iz godine n koji nije iskorišten u godini n+1 prestaje važiti.
Promjena 23
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 10. – stavak 1.a (novi)
1a.  Odobrena sredstva za Fond solidarnosti Europske unije uključena su u opći proračun Europske unije kao rezervacija.
Promjena 24
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 11. – stavak 2.
2.  Godišnji iznos pričuve utvrđen je na 600 milijuna EUR (u cijenama iz 2018.) i može se iskoristiti do godine n+1 u skladu s Financijskom uredbom. Ta pričuva unosi se u opći proračun Unije kao rezervacija. Dio godišnjeg iznosa koji proizlazi iz prethodne godine koristi se prvi. Dio godišnjeg iznosa iz godine n koji nije iskorišten u godini n+1 prestaje važiti. Do 1. listopada svake godine najmanje četvrtina godišnjeg iznosa za godinu n ostaje na raspolaganju radi pokrivanja potreba koje bi se mogle pojaviti do kraja te godine. Najviše polovina raspoloživog iznosa do 30. rujna svake godine može se mobilizirati za unutarnje odnosno vanjske operacije. Od 1. listopada preostali dio raspoloživog iznosa može se mobilizirati za unutarnje ili vanjske operacije kako bi se pokrile potrebe koje bi se mogle pojaviti do kraja te godine.
2.  Godišnji iznos pričuve za pomoć u nuždi utvrđen je na 1 000 milijuna EUR (u cijenama iz 2018.) i može se iskoristiti do godine n+1 u skladu s Financijskom uredbom. Ta pričuva unosi se u opći proračun Unije kao rezervacija. Dio godišnjeg iznosa koji proizlazi iz prethodne godine koristi se prvi. Dio godišnjeg iznosa iz godine n koji nije iskorišten u godini n+1 prestaje važiti. Do 1. listopada svake godine najmanje 150 milijuna EUR (u cijenama iz 2018.) godišnjeg iznosa za godinu n ostaje na raspolaganju radi pokrivanja potreba koje bi se mogle pojaviti do kraja te godine. Najviše polovina raspoloživog iznosa do 30. rujna svake godine može se mobilizirati za unutarnje odnosno vanjske operacije. Od 1. listopada preostali dio raspoloživog iznosa može se mobilizirati za unutarnje ili vanjske operacije kako bi se pokrile potrebe koje bi se mogle pojaviti do kraja te godine.
Promjena 25
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 12. – naslov
Ukupna razlika do gornje granice za obveze (pričuva Unije)
Ukupna razlika do gornje granice za obveze (pričuva Unije za obveze)
Promjena 26
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 12. – stavak 1.
1.  Ukupna razlika do gornje granice za obveze (pričuva Unije), koju je potrebno staviti na raspolaganje iznad gornjih granica utvrđenih u VFO-u za razdoblje 2022.–2027. obuhvaća sljedeće:
(a)  razlike koje ostaju na raspolaganju ispod gornjih granica VFO-a za obveze u godini n–1;
(b)  od 2023. godine, uz razlike do gornjih granica iz točke (a), iznos koji je jednak opozvanim odobrenim sredstvima tijekom godine n–2, ne dovodeći u pitanje članak 15.] Financijske uredbe.
1.  Ukupna razlika do gornje granice za obveze (pričuva Unije za obveze), koju je potrebno staviti na raspolaganje iznad gornjih granica utvrđenih u VFO-u za razdoblje 2021.–2027. obuhvaća sljedeće:
(a)  razlike koje ostaju na raspolaganju ispod gornjih granica VFO-a za obveze u prethodnim godinama;
(a a)  neizvršena odobrena sredstva za preuzete obveze u godini n-1;
(b)  iznos koji je jednak opozvanim odobrenim sredstvima tijekom godine n–2, ne dovodeći u pitanje članak 15.] Financijske uredbe;
(b a)  iznos koji je jednak iznosu suspendiranih obveza u godini n-3 koji se više ne može uključiti u proračun u skladu s člankom 7.;
(b b)  iznos koji je jednak iznosu prihoda od kazni i sankcija.
Promjena 27
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 12. – stavak 2.
2.  Europski parlament i Vijeće mogu mobilizirati ukupnu razliku do gornje granice za obveze (pričuvu Unije) ili njezin dio u okviru proračunskog postupka iz članka 314. UFEU-a.
2.  Europski parlament i Vijeće mogu mobilizirati ukupnu razliku do gornje granice za obveze (pričuvu Unije za obveze) ili njezin dio u okviru proračunskog postupka iz članka 314. UFEU-a. Razlike do gornje granice u godini n mogu se mobilizirati za godine n i n+1 u okviru pričuve Unije za obveze pod uvjetom da to nije u suprotnosti s očekivanim ili planiranim izmjenama proračuna.
Promjena 28
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 12. – stavak 3.a (novi)
3a.  Iznosi koji krajem 2027. ostanu na raspolaganju u okviru pričuve Unije za obveze prenose se na sljedeći VFO do 2030.
Promjena 29
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 13. – stavak 1.
Instrument fleksibilnosti može se upotrijebiti za financiranje, u određenoj financijskoj godini, precizno određenog rashoda koji nije moguće financirati u okviru gornjih granica raspoloživih za jedan ili više drugih naslova. Podložno drugom podstavku, gornja granica raspoloživog godišnjeg iznosa za instrument fleksibilnosti utvrđuje se na 1 000 milijuna EUR (u cijenama iz 2018.).
Instrument fleksibilnosti može se upotrijebiti za financiranje, u određenoj financijskoj godini, precizno određenog rashoda koji nije moguće financirati u okviru gornjih granica raspoloživih za jedan ili više drugih naslova ili u okviru Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji, Fonda solidarnosti Europske unije i pričuve za pomoć u nuždi. Podložno drugom podstavku, gornja granica raspoloživog godišnjeg iznosa za instrument fleksibilnosti utvrđuje se na 2 000 milijuna EUR (u cijenama iz 2018.).
Promjena 30
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 14. – stavak 1.
1.  Pričuva za nepredviđene izdatke od najviše 0,03 % bruto nacionalnog dohotka Unije utvrđuje se izvan gornjih granica VFO-a kao instrument zamišljen kao krajnje rješenje za odgovor na nepredviđene okolnosti. Može se mobilizirati samo u vezi s izmjenom proračuna ili godišnjim proračunom.
1.  Pričuva za nepredviđene izdatke od najviše 0,05 % bruto nacionalnog dohotka Unije utvrđuje se izvan gornjih granica VFO-a kao instrument zamišljen kao krajnje rješenje za odgovor na nepredviđene okolnosti. Može se mobilizirati samo u vezi s izmjenom proračuna ili godišnjim proračunom. Može se mobilizirati za odobrena sredstva za preuzimanje obveza i odobrena sredstva za plaćanja, ili samo za odobrena sredstva za plaćanja.
Promjena 31
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 14. – stavak 2.
2.  Korištenje pričuve za nepredviđene izdatke ni u jednoj godini ne smije premašiti maksimalni iznos predviđen godišnjom tehničkom prilagodbom VFO-a i mora biti u skladu s gornjom granicom vlastitih sredstava.
2.  Korištenje pričuve za nepredviđene izdatke ni u jednoj godini ne smije premašiti maksimalni iznos predviđen godišnjom tehničkom prilagodbom VFO-a.
Promjena 32
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 14. – stavak 3.
3.  Iznosi povučeni iz pričuve za nepredviđene izdatke u cijelosti se kompenziraju razlikama u jednom ili više naslova VFO-a za tekuću ili naredne financijske godine.
Briše se.
Promjena 33
Prijedlog uredbe
Poglavlje 3. – članak 14. – stavak 4.
4.  Iznosi kompenzirani u skladu sa stavkom 3. ne mobiliziraju se dodatno u kontekstu VFO-a. Korištenje pričuve za nepredviđene izdatke ne smije prouzročiti prekoračenje ukupnih gornjih granica za odobrena sredstva za preuzete obveze i odobrena sredstva za plaćanje određenih u VFO-u za tekuću i naredne financijske godine.
Briše se.
Promjena 34
Prijedlog uredbe
Poglavlje 4. – naslov
Preispitivanje i revizija VFO-a
Revizije
Promjena 35
Prijedlog uredbe
Poglavlje 4. – članak 15. – stavak 1.
1.  Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 2., članke od 16. do 20. i članak 24., u slučaju nepredviđenih okolnosti VFO se može revidirati u skladu s gornjom granicom vlastitih sredstava utvrđenom u skladu s Odlukom o vlastitim sredstvima koja je na snazi.
1.  Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 2., članke od 16. do 20. i članak 24., relevantne gornje granice VFO-a povećavaju se u slučaju kad je to nužno za olakšavanje financiranja politika Unije, osobito novih ciljeva politika, u okolnostima u kojima bi inače bilo potrebno uspostaviti dodatne metode međuvladinog ili kvazi-međuvladinog financiranja kojima bi se zaobišao proračunski postupak utvrđen u članku 314. UFEU-a.
Promjena 36
Prijedlog uredbe
Poglavlje 4. – članak 15. – stavak 3.
3.  U svakom prijedlogu za reviziju VFO-a u skladu sa stavkom 1. razmatraju se mogućnosti preraspodjele rashoda među programima koji su obuhvaćeni naslovom na koji se odnosi revizija, pri čemu se posebno navode svi očekivani slučajevi kada proračunska sredstva neće biti iskorištena u cijelosti.
Briše se.
Promjena 37
Prijedlog uredbe
Poglavlje 4. – članak 16. – naslov
Preispitivanje u sredini razdoblja VFO-a
Revizija VFO-a u sredini razdoblja
Promjena 38
Prijedlog uredbe
Poglavlje 4. – članak 16.
Komisija do 1. siječnja 2024. predstavlja preispitivanje funkcioniranja VFO-a. To je preispitivanje prema potrebi popraćeno odgovarajućim prijedlozima.
Komisija do 1. srpnja 2023. predstavlja zakonodavni prijedlog o reviziji ove uredbe u skladu s postupcima predviđenima UFEU-om na temelju preispitivanja funkcioniranja VFO-a. Ne dovodeći u pitanje članak 6. ove Uredbe, prethodno dodijeljeni nacionalni iznosi tom se revizijom ne smanjuju.
Prijedlog se priprema uzimajući u obzir procjenu:
—  napretka ostvarenog u vezi s postizanjem cilja potrošnje u području klime od 25 % tijekom VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. te napretka u pogledu cilja od 30 % koji je potrebno ostvariti što prije;
—  uključivanje ciljeva održivog razvoja UN-a,
—  uključivanje rodne perspektive u proračun Unije (uključivanje rodne perspektive u proračunskom planiranju)
—  učinak mjera pojednostavnjenja, koje je potrebno provesti uz savjetovanje s dionicima, na smanjenje birokracije za korisnike u provedbi financijskih programa;
Promjena 39
Prijedlog uredbe
Poglavlje 4. – članak 17.
Pri obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o rezultatima tehničkih prilagodbi VFO-a Komisija prema potrebi podnosi sve prijedloge za reviziju ukupnih odobrenih sredstava za plaćanja koje smatra potrebnima s obzirom na provedbu kako bi osigurala dobro upravljanje godišnjim gornjim granicama za plaćanje, a posebno njihovo uredno napredovanje u skladu s odobrenim sredstvima za preuzete obveze.
Pri obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o rezultatima tehničkih prilagodbi VFO-a, ili kada gornje granice za plaćanja mogu onemogućiti Uniju da poštuje svoje pravne obveze, Komisija podnosi sve prijedloge za reviziju ukupnih odobrenih sredstava za plaćanja koje smatra potrebnima s obzirom na provedbu kako bi osigurala dobro upravljanje godišnjim gornjim granicama za plaćanje, a posebno njihovo uredno napredovanje u skladu s odobrenim sredstvima za preuzete obveze.
Promjena 40
Prijedlog uredbe
Poglavlje 5. – članak 21. – stavak 1.
1.  Za velike projekte u okviru Uredbe XXXX/XX Europskog parlamenta i Vijeća – Svemirski program] na raspolaganju je najveći iznos od 14 196 milijuna EUR (u cijenama iz 2018.) iz općeg proračuna Unije za razdoblje 2021.–2027.
1.  Zajedno za europske programe za satelitsku navigaciju (EGNOS i Galileo) i Copernicus (europski program za praćenje Zemlje) na raspolaganju je najveći iznos iz općeg proračuna Unije za razdoblje 2021. − 2027. Taj najveći iznos utvrđen je na 15 % iznad okvirnih iznosa za oba velika projekta u okviru Uredbe XXXX/XX Europskog parlamenta i Vijeća – Svemirski program]. Svako povećanje u okviru ovog maksimalnog iznosa financira se iz razlika ili posebnih instrumenata i ne dovodi do smanjenja financiranja drugih programa i projekata.
Promjena 41
Prijedlog uredbe
Poglavlje 5. – članak 21. – stavak 2.a (novi)
2a.  Ako se pojave dodatne potrebe financiranja iz proračuna Unije za prethodno navedene velike projekte, Komisija u skladu s time predlaže reviziju gornjih granica VFO-a.
Promjena 42
Prijedlog uredbe
Poglavlje 6. – naslov
Međuinstitucijska suradnja u proračunskom postupku
Transparentnost i međuinstitucijska suradnja u proračunskom postupku
Promjena 43
Prijedlog uredbe
Poglavlje 6. – članak 22.
Međuinstitucijska suradnja u proračunskom postupku
Transparentnost i međuinstitucijska suradnja u proračunskom postupku
Promjena 44
Prijedlog uredbe
Poglavlje 6. – članak 22. – stavak 4.a (novi)
I Europski parlament i Vijeće prilikom održavanja sastanaka na političkoj razini predstavljaju članovi obiju institucija.
Promjena 45
Prijedlog uredbe
Poglavlje 6. – članak 22. – stavak 4.b (novi)
4b.  Europski parlament i Vijeće javno se sastaju prilikom usvajanja svojih stajališta o nacrtu proračuna.
Promjena 46
Prijedlog uredbe
Poglavlje 6. – članak 23.
Svi rashodi i prihodi Unije i Euratoma uključuju se u opći proračun Unije u skladu s člankom 7.] Financijske uredbe, uključujući rashode koji proizlaze iz svake relevantne odluke koju Vijeće donese jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom u okviru članka 332. UFEU-a.
Svi rashodi i prihodi Unije i Euratoma uključuju se u opći proračun Unije u skladu s člankom 310. stavkom 1. UFEU-a, uključujući rashode koji proizlaze iz svake relevantne odluke koju Vijeće donese jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom u okviru članka 332. UFEU-a.
Promjena 47
Prijedlog uredbe
Poglavlje 7. – članak 24.
Komisija podnosi prijedlog novog višegodišnjeg financijskog okvira do 1. srpnja 2025.
Komisija predstavlja, zajedno sa svojim prijedlozima za reviziju u sredini razdoblja, izvješće kojim se utvrđuju metode za praktičnu provedbu financijskog okvira s razdobljem od pet plus pet godina do 1. srpnja 2023.
Komisija podnosi prijedlog novog višegodišnjeg financijskog okvira do 1. srpnja 2025.
Ako se do 31. prosinca 2027. ne donese uredba Vijeća kojom se utvrđuje novi višegodišnji financijski okvir, gornje granice i druge odredbe koje se odnose na prethodnu godinu VFO-a nastavljaju se primjenjivati sve dok se ne donese uredba kojom se uređuje novi financijski okvir. Ako nakon 2020. Uniji pristupi nova država članica, produženi financijski okvir se, prema potrebi, revidira kako bi se uzelo u obzir to pristupanje.

E.IZMJENE PRIJEDLOGA MEĐUINSTITUCIJSKOG SPORAZUMA

52.naglašava da, kao rezultat pregovora i donošenja nove Uredbe o VFO-u, Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima te o dobrom financijskom upravljanju treba izmijeniti kako slijedi:

Promjena 48
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio I.
Odjeljak A – točka 6.a (nova)
6 a  Podaci o poslovanju koji nisu uključeni u opći proračun Unije te o predviđenom razvoju različitih kategorija vlastitih sredstava Unije prikazani su indikativno u posebnim tablicama. Ti se podaci ažuriraju svake godine zajedno s dokumentima priloženima nacrtu proračuna.
Promjena 49
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio I.
Odjeljak A – točka 7.
7.  Za potrebe dobrog financijskog upravljanja institucije u najvećoj mogućoj mjeri osiguravaju da u proračunskom postupku i u trenutku donošenja proračuna za različite naslove VFO-a na raspolaganju ostane dovoljna razlika do gornjih granica.
7.  Za potrebe dobrog financijskog upravljanja institucije u najvećoj mogućoj mjeri osiguravaju da u proračunskom postupku i u trenutku donošenja proračuna za različite naslove VFO-a na raspolaganju ostanu dovoljni iznosi unutar razlika do gornjih granica ili u okviru raspoloživih posebnih instrumenata.
Promjena 50
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio I.
Odjeljak A – točka 8.
Ažuriranje procjena odobrenih sredstava za plaćanje za razdoblje nakon 2027.
8.  Komisija je dužna 2024. ažurirati procjene odobrenih sredstava za plaćanje za razdoblje nakon 2027.
U tom ažuriranju moraju se uzeti u obzir sve relevantne informacije, uključujući stvarno izvršenje proračunskih odobrenih sredstava za preuzete obveze i proračunskih odobrenih sredstava za plaćanje te procjene izvršenja. Moraju se uzeti u obzir i pravila utvrđena kako bi se osiguralo da se odobrena sredstva za plaćanje razvijaju na uredan način u odnosu na odobrena sredstva za preuzete obveze i procjene rasta bruto nacionalnog dohotka Unije.
Ažuriranje procjena odobrenih sredstava za plaćanje
8.  Svake godine Komisija je dužna ažurirati procjene odobrenih sredstava za plaćanje do i nakon 2027.
U tom ažuriranju moraju se uzeti u obzir sve relevantne informacije, uključujući stvarno izvršenje proračunskih odobrenih sredstava za preuzete obveze i proračunskih odobrenih sredstava za plaćanje te procjene izvršenja. Moraju se uzeti u obzir i pravila utvrđena kako bi se osiguralo da se odobrena sredstva za plaćanje razvijaju na uredan način u odnosu na odobrena sredstva za preuzete obveze i procjene rasta bruto nacionalnog dohotka Unije.
Promjena 51
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio I.
Odjeljak B – točka 9.
9.  Kad se ispune uvjeti za mobilizaciju sredstava iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji kako su utvrđeni u odgovarajućem temeljnom aktu, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedlog za prijenos u relevantne proračunske linije.
Prijenosi u vezi s Fondom za prilagodbu globalizaciji provode se u skladu s Financijskom uredbom.
9.  Kad se ispune uvjeti za mobilizaciju sredstava iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji kako su utvrđeni u odgovarajućem temeljnom aktu, Komisija priprema prijedlog za njegovu mobilizaciju. Odluku o mobilizaciji Fonda za prilagodbu globalizaciji zajednički donose Europski parlament i Vijeće.
Istodobno s podnošenjem svojeg prijedloga odluke o mobilizaciji Fonda za prilagodbu globalizaciji, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedlog za prijenos u relevantne proračunske linije.
U slučaju neslaganja, o pitanju se raspravlja na sljedećem trijalogu o proračunu.
Prijenosi u vezi s Fondom za prilagodbu globalizaciji provode se u skladu s Financijskom uredbom.
Promjena 52
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio I.
Odjeljak B – točka 10.
10.  Kad se ispune uvjeti za mobilizaciju sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije kako su utvrđeni u odgovarajućem temeljnom aktu, Komisija u skladu s Financijskom uredbom izrađuje prijedlog za odgovarajući proračunski instrument.
10.  Kad se ispune uvjeti za mobilizaciju sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije kako su utvrđeni u odgovarajućem temeljnom aktu, Komisija izrađuje prijedlog za njegovu mobilizaciju. Odluku o mobilizaciji Fonda solidarnosti zajednički donose Europski parlament i Vijeće.
Istodobno s podnošenjem svojeg prijedloga odluke o mobilizaciji Fonda solidarnosti, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedlog za prijenos u relevantne proračunske linije.
U slučaju neslaganja, o pitanju se raspravlja na sljedećem trijalogu o proračunu.
Prijenosi u vezi s Fondom solidarnosti obavljaju se u skladu s Financijskom uredbom.
Promjena 53
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio I.
Odjeljak B – točka 11.
11.  Kad Komisija smatra da je potrebno iskoristiti sredstva iz pričuve za pomoć u nuždi, ona Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedlog o prijenosu sredstava iz pričuve u odgovarajuće proračunske linije u skladu s Financijskom uredbom.
11.  Kad Komisija smatra da je potrebno iskoristiti sredstva iz pričuve za pomoć u nuždi, ona Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedlog o prijenosu sredstava iz pričuve u odgovarajuće proračunske linije u skladu s Financijskom uredbom.
U slučaju neslaganja, o pitanju se raspravlja na sljedećem trijalogu o proračunu.
Promjena 54
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio I.
Odjeljak B – točka 12.
Instrument fleksibilnosti
12.  Komisija izrađuje prijedlog za mobilizaciju sredstava iz instrumenta fleksibilnosti nakon što ispita sve mogućnosti za preraspodjelu odobrenih sredstava u okviru naslova u kojem su potrebni dodatni rashodi.
U tom se prijedlogu utvrđuju potrebe koje treba pokriti i iznos. Takav prijedlog može se podnijeti samo uz nacrt proračuna ili nacrt izmjene proračuna.
Sredstva iz instrumenta fleksibilnosti mogu mobilizirati Europski parlament i Vijeće u okviru proračunskog postupka iz članka 314. UFEU-a.
Instrument fleksibilnosti
12.  Komisija izrađuje prijedlog za mobilizaciju sredstava iz instrumenta fleksibilnosti nakon što iscrpi razlike do gornjih granica iz odgovarajućih naslova.
U tom se prijedlogu utvrđuju potrebe koje treba pokriti i iznos.
Sredstva iz instrumenta fleksibilnosti mogu mobilizirati Europski parlament i Vijeće u okviru proračunskog postupka iz članka 314. UFEU-a.
Promjena 55
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio I.
Odjeljak B – točka 13.
13.  Mobilizaciju sredstava ili dijela sredstava iz pričuve za nepredviđene izdatke predlaže Komisija nakon pomne analize svih ostalih financijskih mogućnosti. Takav prijedlog može se podnijeti samo uz nacrt proračuna ili nacrt izmjene proračuna.
Sredstva iz pričuve za nepredviđene izdatke mogu mobilizirati Europski parlament i Vijeće u okviru proračunskog postupka iz članka 314. UFEU-a.
13.  Mobilizaciju sredstava ili dijela sredstava iz pričuve za nepredviđene izdatke predlaže Komisija nakon pomne analize svih ostalih financijskih mogućnosti.
Sredstva iz pričuve za nepredviđene izdatke mogu mobilizirati Europski parlament i Vijeće u okviru proračunskog postupka iz članka 314. UFEU-a.
Promjena 56
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio II.
Odjeljak A – točka 14.a (nova)
14.a  Radi lakšeg donošenja novog VFO-a ili njegove revizije te provedbe članka 312. stavka 5. UFEU-a, institucije održavaju redovite sastanke, odnosno:
—  sastanke predsjednika kako je utvrđeno člankom 324. Ugovora;
—  informativne sastanke i izvješćivanja izaslanstva Europskog parlamenta pri Predsjedništvu Vijeća prije i poslije relevantnih sastanaka Vijeća;
—  informativne trilateralne sastanke tijekom postupaka Vijeća s ciljem uzimanja u obzir stajališta Parlamenta u svim dokumentima koje sastavlja Predsjedništvo Vijeća;
—  trijaloge nakon što i Parlament i Vijeće dobiju svoje pregovaračke mandate;
—  zajedničke nastupe Predsjedništva Vijeća u relevantnom parlamentarnom odboru i pregovaračkog tima Parlamenta u relevantnom sastavu Vijeća.
Parlament i Vijeće međusobno dostavljaju sve dokumente koji su službeno doneseni u njihovim pripremnim tijelima ili dokumente koji su službeno podneseni u njihovo ime čim takvi dokumenti postanu dostupni.
Promjena 57
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio II.
Odjeljak B – točka 15. – alineja 2.
—  prihode, rashode, imovinu i obveze Europskog razvojnog fonda (EDF), Europskog instrumenta za financijsku stabilnost (EFSF), Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) i drugih mogućih budućih mehanizama,
—  prihode, rashode, imovinu i obveze Europskog razvojnog fonda (EDF), Europskog instrumenta za financijsku stabilnost (EFSF), Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) i drugih mogućih budućih mehanizama koji se ne financiraju iz proračuna Unije, nego postoje radi potpore ciljevima politike Unije koji proizlaze iz Ugovora,
Promjena 58
Prijedlogu međuinstitucijskog sporazuma
Dio II.
Odjeljak B – točka 15.a (nova)
15.a  Pri odobravanju autonomnih prijenosa u skladu s člankom 30. stavkom 1. Financijske uredbe, Komisija bez odgode obavješćuje proračunsko tijelo o detaljnim osnovama za takve prijenose. Kada Parlament ili Vijeće izraze zadršku u vezi s autonomnim prijenosom, Komisija donosi odluku o toj zadršci uključujući, prema potrebi, opoziv tog prijenosa.
Promjena 59
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Dio III.
Odjeljak A – točka 24.a (nova)
24 a.  Kada proračunsko tijelo, u okviru proračunskog postupka, odlučuje o posebnim povećanim sredstvima, Komisija ne prebija nijedno od tih sredstava u narednim godinama njihova financijskog programiranja, osim ako to proračunsko tijelo izričito zatraži.
Promjena 60
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio A – točka 1.a (nova)
1 a.  Svaka se institucija obvezuje da drugoj instituciji neće prenositi proračunska stanja koja nisu hitna, prijenose ili druge obavijesti koje podrazumijevaju aktiviranje rokova tijekom njihovih razdoblja stanke, kako bi se zajamčilo da svaka institucija može uredno izvršavati svoje proceduralne ovlasti.
Službe institucija međusobno se pravodobno obavješćuju o datumima svojih stanki.
Promjena 61
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio B – točka 2.
2.  Prije nego što Komisija donese nacrt proračuna, pravovremeno se saziva trijalog radi rasprave o mogućim prioritetima proračuna za sljedeću financijsku godinu.
2.  Prije nego što Komisija donese nacrt proračuna, pravovremeno se saziva trijalog radi rasprave o mogućim prioritetima proračuna za sljedeću financijsku godinu i pitanjima koja proizlaze iz provedbe proračuna za tekuću financijsku godinu.
Promjena 62
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio C – točka 8.
8.  U interesu lojalne i dobre institucijske suradnje Europski parlament i Vijeće obvezuju se da će preko svojih pregovarača održavati redovite i aktivne kontakte na svim razinama tijekom čitavog proračunskog postupka te posebno tijekom razdoblja mirenja. Europski parlament i Vijeće obvezuju se da će tijekom postupka mirenja u suradnji s Komisijom osigurati pravovremenu i neprestanu uzajamnu razmjenu relevantnih informacija i dokumenata i na službenoj i na neslužbenoj razini, kao i da će prema potrebi održavati tehničke ili neslužbene sastanke. Komisija je dužna Europskom parlamentu i Vijeću osigurati pravovremen i ravnopravan pristup informacijama i dokumentima.
8.  U interesu lojalne i dobre institucijske suradnje Europski parlament i Vijeće obvezuju se da će preko svojih pregovarača održavati redovite i aktivne kontakte na svim razinama tijekom čitavog proračunskog postupka te posebno tijekom razdoblja mirenja. Europski parlament i Vijeće obvezuju se da će tijekom postupka mirenja u suradnji s Komisijom osigurati pravovremenu i neprestanu uzajamnu razmjenu relevantnih informacija i dokumenata i na službenoj i na neslužbenoj razini, posebice međusobnim dostavljanjem svih proceduralnih dokumenata koji su doneseni u njihovim pripremnim tijelima čim takvi dokumenti postanu dostupni. Nadalje, obvezuju se i da će prema potrebi održavati tehničke ili neslužbene sastanke. Komisija je dužna Europskom parlamentu i Vijeću osigurati pravovremen i ravnopravan pristup informacijama i dokumentima.
Promjena 63
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio D – točka 12.a (nova)
12.a   Europski parlament i Vijeće javno se sastaju prilikom usvajanja svojih stajališta o nacrtu proračuna.
Promjena 64
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio E – točka 15.
15.  Europski parlament i Vijeće u Odboru za mirenje moraju biti zastupljeni na odgovarajućoj razini kako bi svaka delegacija mogla politički obvezati svoju instituciju te kako bi se mogao ostvariti stvaran napredak prema konačnom dogovoru.
15.  I Europski parlament i Vijeće u Odboru za mirenje zastupaju članovi obiju institucija, tako da bi svaka delegacija mogla politički obvezati svoju instituciju te kako bi se mogao ostvariti stvaran napredak prema konačnom dogovoru.
Promjena 65
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio E – točka 19.
19.  Datumi sastanaka Odbora za mirenje i trijalogâ određuju se unaprijed dogovorom triju institucija.
19.  Datumi sastanaka Odbora za mirenje i trijalogâ određuju se unaprijed dogovorom triju institucija. Dodatni sastanci, uključujući na tehničkoj razini, mogu se organizirati, prema potrebi, tijekom razdoblja mirenja.
Promjena 66
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio D – točka 21.a (nova)
21a.   S ciljem potpunog iskorištavanja 21-dnevnog razdoblja mirenja utvrđenog u Ugovoru i omogućivanja institucijama da ažuriraju svoja pregovaračka stajališta, Europski parlament i Vijeće obvezuju se na ispitivanje trenutačnog stanja postupka mirenja na svakom sastanku svojih nadležnih pripremnih tijela tijekom tog perioda te se suzdržavaju od odgađanja ispitivanja do posljednjih faza.
Promjena 67
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio G. – naslov
Dio G. Reste à liquider (RAL)
Dio G. Izvršenje proračuna, plaćanja i Reste à liquider (RAL)
Promjena 68
Prijedlog međuinstitucijskog sporazuma
Prilog
Dio G – točka 36.
36.  S obzirom na potrebu da se osigura uredno povećanje ukupnih odobrenih sredstava za plaćanje u odnosu na odobrena sredstva za preuzete obveze kako bi se izbjegli neuobičajeni pomaci RAL-a između dviju godina, Europski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će pomno pratiti razinu RAL-a kako bi se umanjio rizik od ugrožavanja provedbe programa Unije zbog nedostatka odobrenih sredstava za plaćanje na kraju VFO-a.
Kako bi se osiguralo da se razinom i profilom plaćanja u svim naslovima može upravljati, u svim naslovima dosljedno se primjenjuju pravila o opozivu, a posebno pravila o automatskom opozivu.
Tijekom proračunskog postupka institucije se redovito sastaju radi zajedničkog ocjenjivanja postojećeg stanja i izgleda za izvršenje proračuna u tekućoj i narednim godinama. Ta suradnja provodi se u obliku namjenskih međuinstitucijskih sastanaka na odgovarajućoj razini, prije kojih Komisija priprema detaljne informacije o postojećem stanju, koje su raščlanjene prema fondu i državi članici, a obuhvaćaju izvršenje plaćanja, primljene zahtjeve za povrat i revidirana predviđanja. Konkretno, kako bi se osiguralo da Unija može ispuniti sve svoje financijske obveze koje proizlaze iz postojećih i budućih obveza u razdoblju od 2021. do 2027. u skladu s člankom 323. UFEU-a, Europski parlament i Vijeće analiziraju procjene Komisije u pogledu potrebne razine odobrenih sredstava za plaćanje i raspravljaju o njima.
36.  S obzirom na potrebu da se osigura uredno povećanje ukupnih odobrenih sredstava za plaćanje u odnosu na odobrena sredstva za preuzete obveze kako bi se izbjegli neuobičajeni pomaci RAL-a između dviju godina, Europski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će pomno pratiti predviđanja plaćanja i razinu RAL-a kako bi se umanjio rizik od ugrožavanja provedbe programa Unije zbog nedostatka odobrenih sredstava za plaćanje na kraju VFO-a.
Tijekom proračunskog postupka institucije se redovito sastaju radi zajedničkog ocjenjivanja postojećeg stanja i izgleda za izvršenje proračuna u tekućoj i narednim godinama. Ta suradnja provodi se u obliku namjenskih međuinstitucijskih sastanaka na odgovarajućoj razini, prije kojih Komisija priprema detaljne informacije o postojećem stanju, koje su raščlanjene prema fondu i državi članici, a obuhvaćaju izvršenje plaćanja, primljene zahtjeve za povrat i revidirana predviđanja od kratkoročnih do dugoročnih. Konkretno, kako bi se osiguralo da Unija može ispuniti sve svoje financijske obveze koje proizlaze iz postojećih i budućih obveza u razdoblju od 2021. do 2027. u skladu s člankom 323. UFEU-a, Europski parlament i Vijeće analiziraju procjene Komisije u pogledu potrebne razine odobrenih sredstava za plaćanje i raspravljaju o njima.

53.nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

Prilog I. – VFO za razdoblje 2021. – 2027.: gornje granice i instrumenti izvan gornjih granica (cijene iz 2018.)

(u milijunima EUR – cijene iz 2018.)

 

Prijedlog Komisije

Stajalište Parlamenta

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza

Ukupno

2021. – 2027.

2021.

2022.

2023.

2024.

2025.

2026.

2027.

Ukupno

2021. – 2027.

I.  Jedinstveno tržište, inovacije i digitalno gospodarstvo

166 303

31 035

31 006

31 297

30 725

30 615

30 757

30 574

216 010

II.  Kohezija i vrijednosti

391 974

60 026

62 887

64 979

65 785

66 686

69 204

67 974

457 540

od čega: Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija

330 642

52 143

52 707

53 346

53 988

54 632

55 286

55 994

378 097

III.  Prirodni resursi i okoliš

336 623

57 780

57 781

57 789

57 806

57 826

57 854

57 881

404 718

IV.  Migracije i upravljanje granicama

30 829

3 227

4 389

4 605

4 844

4 926

5 066

5 138

32 194

V.  Sigurnost i obrana

24 323

3 202

3 275

3 223

3 324

3 561

3 789

4 265

24 639

VI.  Susjedstvo i svijet

108 929

15 368

15 436

15 616

15 915

16 356

16 966

17 729

113 386

VII.  Europska javna uprava

75 602

10 388

10 518

10 705

10 864

10 910

11 052

11 165

75 602

od čega: Administrativni rashodi institucija

58 547

8 128

8 201

8 330

8 432

8 412

8 493

8 551

58 547

UKUPNA ODOBRENA SREDSTVA ZA PREUZETE OBVEZE

1 134 583

181 025

185 293

188 215

189 262

190 880

194 688

194 727

1 324 089

kao postotak BND-a

1,11 %

1,29 %

1,31 %

1,31 %

1,30 %

1,30 %

1,31 %

1,29 %

1,30 %

UKUPNO ODOBRENIH SREDSTAVA ZA PLAĆANJA

1 104 805

174 088

176 309

186 391

187 490

188 675

189 961

191 398

1 294 311

kao postotak BND-a

1,08 %

1,24 %

1,24 %

1,30 %

1,29 %

1,28 %

1,28 %

1,27 %

1,27 %

IZNAD GORNJIH GRANICA VFO-a

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pričuva za pomoć u nuždi

4 200

1 000

1 000

1 000

1 000

1 000

1 000

1 000

7 000

Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF)

1 400

200

200

200

200

200

200

200

1 400

Fond solidarnosti Europske unije (FSEU)

4 200

1 000

1 000

1 000

1 000

1 000

1 000

1 000

7 000

Instrument fleksibilnosti

7 000

2 000

2 000

2 000

2 000

2 000

2 000

2 000

14 000

Europska funkcija stabilizacije ulaganja

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

Europski instrument mirovne pomoći

9 223

753

970

1 177

1 376

1 567

1 707

1 673

9 223

UKUPNO IZNAD GORNJIH GRANICA VFO-a

26 023

4 953

5 170

5 377

5 576

5 767

5 907

5 873

38 623

UKUPNI VFO + IZNAD GORNJIH GRANICA VFO-a

1 160 606

185 978

190 463

193 592

194 838

196 647

200 595

200 600

1 362 712

kao postotak BND-a

1,14 %

1,32 %

1,34 %

1,35 %

1,34 %

1,34 %

1,35 %

1,33 %

1,34 %

Prilog II. – VFO za razdoblje 2021. – 2027.: gornje granice i instrumenti izvan gornjih granica (u tekućim cijenama)

(u milijunima EUR u tekućim cijenama)

 

Prijedlog Komisije

Stajalište Parlamenta

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza

Ukupno

2021. – 2027.

2021.

2022.

2023.

2024.

2025.

2026.

2027.

Ukupno

2021. – 2027.

I.  Jedinstveno tržište, inovacije i digitalno gospodarstvo

187 370

32 935

33 562

34 555

34 601

35 167

36 037

36 539

243 395

II.  Kohezija i vrijednosti

442 412

63 700

68 071

71 742

74 084

76 601

81 084

81 235

516 517

od čega: Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija

373 000

55 335

57 052

58 899

60 799

62 756

64 776

66 918

426 534

III.  Prirodni resursi i okoliš

378 920

61 316

62 544

63 804

65 099

66 424

67 785

69 174

456 146

IV.  Migracije i upravljanje granicama

34 902

3 425

4 751

5 084

5 455

5 658

5 936

6 140

36 448

V.  Sigurnost i obrana

27 515

3 397

3 545

3 559

3 743

4 091

4 439

5 098

27 872

VI.  Susjedstvo i svijet

123 002

16 308

16 709

17 242

17 923

18 788

19 878

21 188

128 036

VII.  Europska javna uprava

85 287

11 024

11 385

11 819

12 235

12 532

12 949

13 343

85 287

od čega: Administrativni rashodi institucija

66 028

8 625

8 877

9 197

9 496

9 663

9 951

10 219

66 028

UKUPNA ODOBRENA SREDSTVA ZA PREUZETE OBVEZE

1 279 408

192 105

200 567

207 804

213 140

219 261

228 107

232 717

1 493 701

kao postotak BND-a

1,11 %

1,29 %

1,31 %

1,31 %

1,30 %

1,30 %

1,31 %

1,29 %

1,30 %

UKUPNO ODOBRENIH SREDSTAVA ZA PLAĆANJA

1 246 263

184 743

190 843

205 790

211 144

216 728

222 569

228 739

1 460 556

kao postotak BND-a

1,08 %

1,24 %

1,24 %

1,30 %

1,29 %

1,28 %

1,28 %

1,27 %

1,27 %

IZNAD GORNJIH GRANICA VFO-a

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pričuva za pomoć u nuždi

4 734

1 061

1 082

1 104

1 126

1 149

1 172

1 195

7 889

Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF)

1 578

212

216

221

225

230

234

239

1 578

Fond solidarnosti Europske unije (FSEU)

4 734

1 061

1 082

1 104

1 126

1 149

1 172

1 195

7 889

Instrument fleksibilnosti

7 889

2 122

2 165

2 208

2 252

2 297

2 343

2 390

15 779

Europska funkcija stabilizacije ulaganja

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

p.m.

Europski instrument mirovne pomoći

10 500

800

1 050

1 300

1 550

1 800

2 000

2 000

10 500

UKUPNO IZNAD GORNJIH GRANICA VFO-a

29 434

5 256

5 596

5 937

6 279

6 624

6 921

7 019

43 633

UKUPNI VFO + IZNAD GORNJIH GRANICA VFO-a

1 308 843

197 361

206 163

213 741

219 419

225 885

235 028

239 736

1 537 334

kao postotak BND-a

1,14 %

1,32 %

1,34 %

1,35 %

1,34 %

1,34 %

1,35 %

1,33 %

1,34 %

Prilog III. – VFO za razdoblje 2021. – 2027.: raščlamba po programu (cijene iz 2018.)

Napomena: U svrhu usporedbe, tablica slijedi strukturu pojedinačnih programa EU-a koju je predložila Komisija, ne dovodeći u pitanje moguće izmjene koje se mogu zahtijevati tijekom zakonodavnog postupka koji će dovesti do donošenja tih programa.

(u milijunima EUR – cijene iz 2018.)

 

VFO 2014. – 2020. (EU27+EDF)

Prijedlog Komisije 2021. – 2027.

Stajalište Parlamenta

2021. – 2027.

I.  Jedinstveno tržište, inovacije i digitalno gospodarstvo

116 361

166 303

216 010

1.  Istraživanje i inovacije

69 787

91 028

127 537

Obzor Europa

64 674

83 491

120 000

Program Euratoma za istraživanje i osposobljavanje

2 119

2 129

2 129

Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor (ITER)

2 992

5 406

5 406

Drugo

2

2

2

2.  Europska strateška ulaganja

31 886

44 375

51 798

Fond InvestEU

3 968

13 065

14 065

Instrument za povezivanje Europe (ukupni H1 doprinos)

uključujući:

17 579

21 721

28 083

Instrument za povezivanje Europe – prometni sektor

12 393

11 384

17 746

Instrument za povezivanje Europe – energetski sektor

4 185

7 675

7 675

Instrument za povezivanje Europe – digitalni sektor

1 001

2 662

2 662

Program Digitalna Europa

172

8 192

8 192

Drugo

9 097

177

177

Decentralizirane agencije

1 069

1 220

1 281

3.  Jedinstveno tržište

5 100

5 672

8 423

Program jedinstvenog tržišta (uključujući COSME)

3 547

3 630

5 823

Program za borbu protiv prijevara u EU-u

156

161

322

Suradnja u području oporezivanja (FISCALIS)

226

239

300

Suradnja u području carina (CARINA)

536

843

843

Održivi turizam

 

 

300

Drugo

61

87

87

Decentralizirane agencije

575

714

748

4.  Svemir

11 502

14 404

15 225

Europski svemirski program

11 308

14 196

15 017

Decentralizirane agencije

194

208

208

Razlika do gornje granice

-1 913

10 824

13 026

II.  Kohezija i vrijednosti

387 250

391 974

457 540

5.  Regionalni razvoj i kohezija

272 647

242 209

272 647

EFRR + Kohezijski fond

uključujući:

272 411

241 996

272 411

Europski fond za regionalni razvoj

196 564

200 622

 

Kohezijski fond

75 848

41 374

 

Od čega doprinos Instrumentu za povezivanje Europe – prometni sektor

11 487

10 000

 

Potpora turskoj zajednici na Cipru

236

213

236

6.  Ekonomska i monetarna unija

273

22 281

22 281

Program potpore reformama

185

22 181

22 181

Zaštita eura od krivotvorenja

7

7

7

Drugo

81

93

93

7.  Ulaganja u ljude, socijalnu koheziju i vrijednosti

115 729

123 466

157 612

Europski socijalni fond+ (uključujući 5,9 milijardi EUR za Jamstvo za djecu)

96 216

89 688

106 781

Od čega zdravstvo, zapošljavanje i socijalne inovacije

1 075

1 042

1 095

Program Erasmus+

13 699

26 368

41 097

Europske snage solidarnosti

373

1 113

1 113

Kreativna Europa

1 403

1 642

2 806

Pravosuđe

316

271

316

Prava i vrijednosti, uključujući najmanje 500 milijuna EUR za potprogram Vrijednosti Unije

594

570

1 627

Drugo

1 158

1 185

1 185

Decentralizirane agencije

1 971

2 629

2 687

Razlika do gornje granice

-1 399

4 018

4 999

III.  Prirodni resursi i okoliš

399 608

336 623

404 718

8.  Poljoprivreda i pomorska politika

390 155

330 724

391 198

EFJP + EPFRR

uključujući:

382 855

324 284

383 255

Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP)

286 143

254 247

 

Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR)

96 712

70 037

 

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo

6 243

5 448

6 867

Drugo

962

878

962

Decentralizirane agencije

95

113

113

9.  Okoliš i klimatske aktivnosti

3 492

5 085

11 520

Program za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE)

3 221

4 828

6 442

Fond za pravednu energetsku tranziciju

 

 

4 800

Decentralizirane agencije

272

257

278

Razlika do gornje granice

5 960

814

1 999

IV.  Migracije i upravljanje granicama

10 051

30 829

32 194

10.  Migracije

7 180

9 972

10 314

Fond za azil i migracije

6 745

9 205

9 205

Decentralizirane agencije*

435

768

1 109

11.  Upravljanje granicama

5 492

18 824

19 848

Fond za integrirano upravljanje granicama

2 773

8 237

8 237

Decentralizirane agencije*

2 720

10 587

11 611

Razlika do gornje granice

-2 621

2 033

2 033

V.  Sigurnost i obrana

1 964

24 323

24 639

12.  Sigurnost

3 455

4 255

4 571

Fond za unutarnju sigurnost

1 200

2 210

2 210

Razgradnja nuklearnih postrojenja

uključujući:

1 359

1 045

1 359

Razgradnja nuklearnih postrojenja (Litva)

459

490

692

Nuklearna sigurnost i razgradnja nuklearnih postrojenja (uklj. u Bugarskoj i Slovačkoj)

900

555

667

Decentralizirane agencije

896

1 001

1 002

13.  Obrana

575

17 220

17 220

Europski fond za obranu

575

11 453

11 453

Vojna mobilnost

0

5 767

5 767

14.  Odgovor na krizu

1 222

1 242

1 242

Mehanizam Unije za civilnu zaštitu (rescEU)

560

1 242

1 242

Drugo

662

p.m.  

p.m.

Razlika do gornje granice

-3 289

1 606

1 606

VI.  Susjedstvo i svijet

96 295

108 929

113 386

15.  Vanjsko djelovanje

85 313

93 150

96 809

Instrument (instrumenti) za podupiranje politike susjedstva i razvojne politike, uključujući sljednika EFR-a i investicijski plan za Afriku

71 767

79 216

82 716

Humanitarna pomoć

8 729

9 760

9 760

Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP)

2 101

2 649

2 649

Prekomorske zemlje i područja (uključujući Grenland)

594

444

594

Drugo

801

949

949

Decentralizirane agencije

144

132

141

16.  Pretpristupna pomoć

13 010

12 865

13 010

Pretpristupna pomoć

13 010

12 865

13 010

Razlika do gornje granice

-2 027

2 913

3 567

VII.  Europska javna uprava

70 791

75 602

75 602

Europske škole i mirovine

14 047

17 055

17 055

Administrativni rashodi institucija

56 744

58 547

58 547

UKUPNO

1 082 320

1 134 583

1 324 089

Kao % BND-a (EU-27)

1,16 %

1,11 %

1,30 %

* Doprinos EP-a za decentralizirane agencije u okviru klastera 10. i 11. obuhvaća financijske učinke prijedloga Komisije od 12. rujna 2018. o Europskom potpornom uredu za azil i europskoj graničnoj i obalnoj straži.

Prilog IV. – VFO za razdoblje 2021. – 2027.: raščlamba po programu (u tekućim cijenama)

(u milijunima EUR u tekućim cijenama)

 

VFO 2014. – 2020. (EU27+EDF)

Prijedlog Komisije 2021. – 2027.

Stajalište Parlamenta

2021. – 2027.

I.  Jedinstveno tržište, inovacije i digitalno gospodarstvo

114 538

187 370

243 395

1.  Istraživanje i inovacije

68 675

102 573

143 721

Obzor Europa

63 679

94 100

135 248

Program Euratoma za istraživanje i osposobljavanje

2 085

2 400

2 400

Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor (ITER)

2 910

6 070

6 070

Drugo

1

3

3

2.  Europska strateška ulaganja

31 439

49 973

58 340

Fond InvestEU

3 909

14 725

15 852

Instrument za povezivanje Europe (ukupni H1 doprinos)

uključujući:

17 435

24 480

31 651

Instrument za povezivanje Europe – prometni sektor

12 281

12 830

20 001

Instrument za povezivanje Europe – energetski sektor

4 163

8 650

8 650

Instrument za povezivanje Europe – digitalni sektor

991

3 000

3 000

Program Digitalna Europa

169

9 194

9 194

Drugo

8 872

200

200

Decentralizirane agencije

1 053

1 374

1 444

3.  Jedinstveno tržište

5 017

6 391

9 494

Program jedinstvenog tržišta (uključujući COSME)

3 485

4 089

6 563

Program za borbu protiv prijevara u EU-u

153

181

363

Suradnja u području oporezivanja (FISCALIS)

222

270

339

Suradnja u području carina (CARINA)

526

950

950

Održivi turizam

 

 

338

Drugo

59

98

98

Decentralizirane agencije

572

804

843

4.  Svemir

11 274

16 235

17 160

Europski svemirski program

11 084

16 000

16 925

Decentralizirane agencije

190

235

235

Razlika do gornje granice

-1 866

12 198

14 680

II.  Kohezija i vrijednosti

380 738

442 412

516 517

5.  Regionalni razvoj i kohezija

268 218

273 240

307 578

EFRR + Kohezijski fond

uključujući:

267 987

273 000

307 312

Europski fond za regionalni razvoj

193 398

226 308

 

Kohezijski fond

74 589

46 692

 

Od čega doprinos Instrumentu za povezivanje Europe – prometni sektor

11 306

11 285

 

Potpora turskoj zajednici na Cipru

231

240

266

6.  Ekonomska i monetarna unija

275

25 113

25 113

Program potpore reformama

188

25 000

25 000

Zaštita eura od krivotvorenja

7

8

8

Drugo

79

105

105

7.  Ulaganja u ljude, socijalnu koheziju i vrijednosti

113 636

139 530

178 192

Europski socijalni fond+ (uključujući 5,9 milijardi EUR u cijenama iz 2018. za Jamstvo za djecu)

94 382

101 174

120 457

Od čega zdravstvo, zapošljavanje i socijalne inovacije

1 055

1 174

1 234

Program Erasmus+

13 536

30 000

46 758

Europske snage solidarnosti

378

1 260

1 260

Kreativna Europa

1 381

1 850

3 162

Pravosuđe

 

305

356

Prava i vrijednosti, uključujući najmanje 500 milijuna EUR u cijenama iz 2018. za potprogram Vrijednosti Unije

 

642

1 834

Drugo

1 131

1 334

1 334

Decentralizirane agencije

1 936

2 965

3 030

Razlika do gornje granice

-1 391

4 528

5 634

III.  Prirodni resursi i okoliš

391 849

378 920

456 146

8.  Poljoprivreda i pomorska politika

382 608

372 264

440 898

EFJP + EPFRR

uključujući:

375 429

365 006

431 946

Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP)

280 351

286 195

 

Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR)

95 078

78 811

 

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo

6 139

6 140

7 739

Drugo

946

990

1 085

Decentralizirane agencije

94

128

128

9.  Okoliš i klimatske aktivnosti

3 437

5 739

12 995

Program za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE)

3 170

5 450

7 272

Fond za pravednu energetsku tranziciju

 

 

5 410

Decentralizirane agencije

267

289

313

Razlika do gornje granice

5 804

918

2 254

IV.  Migracije i upravljanje granicama

9 929

34 902

36 448

10.  Migracije

7 085

11 280

11 665

Fond za azil i migracije

6 650

10 415

10 415

Decentralizirane agencije*

435

865

1 250

11.  Upravljanje granicama

5 439

21 331

22 493

Fond za integrirano upravljanje granicama

2 734

9 318

9 318

Decentralizirane agencije*

2 704

12 013

13 175

Razlika do gornje granice

-2 595

2 291

2 291

V.  Sigurnost i obrana

1 941

27 515

27 872

12.  Sigurnost

3 394

4 806

5 162

Fond za unutarnju sigurnost

1 179

2 500

2 500

Razgradnja nuklearnih postrojenja

uključujući:

1 334

1 178

1 533

Razgradnja nuklearnih postrojenja (Litva)

451

552

780

Nuklearna sigurnost i razgradnja nuklearnih postrojenja (uklj. u Bugarskoj i Slovačkoj)

883

626

753

Decentralizirane agencije

882

1 128

1 129

13.  Obrana

590

19 500

19 500

Europski fond za obranu

590

13 000

13 000

Vojna mobilnost

0

6 500

6 500

14.  Odgovor na krizu

1 209

1 400

1 400

Mehanizam Unije za civilnu zaštitu (rescEU)

561

1 400

1 400

Drugo

648

p.m.

p.m.

Razlika do gornje granice

-3 253

1 809

1 809

VI.  Susjedstvo i svijet

93 381

123 002

128 036

15.  Vanjsko djelovanje

82 569

105 219

109 352

Instrument (instrumenti) za podupiranje politike susjedstva i razvojne politike, uključujući sljednika EFR-a i investicijski plan za Afriku

70 428

89 500

93 454

Humanitarna pomoć

8 561

11 000

11 000

Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP)

2 066

3 000

3 000

Prekomorske zemlje i područja (uključujući Grenland)

582

500

669

Drugo

790

1 070

1 070

Decentralizirane agencije

141

149

159

16.  Pretpristupna pomoć

12 799

14 500

14 663

Pretpristupna pomoć

12 799

14 500

14 663

Razlika do gornje granice

-1 987

3 283

4 020

VII.  Europska javna uprava

69 584

85 287

85 287

Europske škole i mirovine

13 823

19 259

19 259

Administrativni rashodi institucija

55 761

66 028

66 028

UKUPNO

1 061 960

1 279 408

1 493 701

Kao % BND-a (EU-27)

1,16 %

1,11 %

1,30 %

* Doprinos EP-a za decentralizirane agencije u okviru klastera 10. i 11. obuhvaća financijske učinke prijedloga Komisije od 12. rujna 2018. o Europskom potpornom uredu za azil i europskoj graničnoj i obalnoj straži.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0075 i P8_TA(2018)0076.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0226.
(3) SL L 215, 19.6.2018., str. 249.
(4) SL L 282, 19.10.2016., str. 1.
(5) SL C 242, 10.7.2018., str. 24.


Pravila o državnim potporama: nove kategorije državnih potpora *
PDF 243kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. studenoga 2018. o Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EU) 2015/1588 od 13. srpnja 2015. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije horizontalnih državnih potpora (COM(2018)0398 – C8-0316/2018 – 2018/0222(NLE))
P8_TA-PROV(2018)0450A8-0315/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije Vijeću (COM(2018)0398),

–  uzimajući u obzir članak 109. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0316/2018),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0315/2018),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.


Izvoz oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP
PDF 380kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. studenoga 2018. o izvozu oružja: provedba Zajedničkog stajališta 2008/944/ZVSP (2018/2157(INI))
P8_TA-PROV(2018)0451A8-0335/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir načela iz članka 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), posebno u pogledu podrške demokraciji i vladavini prava te očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti,

–  uzimajući u obzir Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme(1) ( „Zajedničko stajalište”),

–  uzimajući u obzir 19. godišnje izvješće EU-a(2) sastavljeno u skladu s člankom 8. stavkom 2. Zajedničkog stajališta,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2018/101/ZVSP od 22. siječnja 2018. o promicanju učinkovitih kontrola izvoza oružja(3) i Odluku Vijeća 2017/915/ZVSP od 29. svibnja 2017. o aktivnostima Unije za širenje suradnje u cilju potpore provedbi Ugovora o trgovini oružjem(4),

–  uzimajući u obzir ažurirani Zajednički popis robe vojne namjene Europske unije koji je Vijeće usvojilo 26. veljače 2018.(5),

–  uzimajući u obzir Smjernice za korisnike Zajedničkog stajališta o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Wassenaara od 12. svibnja 1996. o kontroli izvoza konvencionalnog oružja te robe i tehnologije dvojne namjene, zajedno s popisima te robe, tehnologija i streljiva ažuriranima 2017.(6),

–  uzimajući u obzir Strateški okvir EU-a i Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju od 25. lipnja 2012., posebno ishod 11(e) Akcijskog plana, kao i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.) od 20. srpnja 2015., a posebno njegov cilj 21(d),

–  uzimajući u obzir Ugovor o trgovini oružjem (UTO) koji je Opća skupština UN-a usvojila 2. travnja 2013.(7), a koji je stupio na snagu 24. prosinca 2014.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavnjivanju uvjeta za prijenos obrambenih proizvoda unutar Zajednice(8),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom(9), izmijenjenu Uredbom (EU) br. 599/2014 od 16. travnja 2014., te popis robe i tehnologije s dvojnom namjenom iz njezina Priloga I. (dalje u tekstu „Uredba o dvojnoj namjeni”),

–  uzimajući u obzir UN-ov Program održivog razvoja, a posebno njegov cilj 16. u pogledu promicanja mirnih i uključivih društava za održivi razvoj,

–  uzimajući u obzir Program UN-a za razoružanje 2018. naslovljen „Osiguravanje naše zajedničke budućnosti”,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/2134 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. studenoga 2016. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje(10),

–  uzimajući u obzir Izvješće Ureda Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava Vijeću za ljudska prava o učinku prijenosa oružja na ljudska prava(11),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o tom pitanju, posebno one od 13. rujna 2017.(12) i 17. prosinca 2015.(13) o provedbi Zajedničkog stajališta,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane radi potpore konkurentnosti i inovacijskoj sposobnosti obrambene industrije EU-a (COM(2017)0294) i prijedlog Uredbe o uspostavi Europskog fonda za obranu (COM(2018)0476),

–  uzimajući u obzir rezoluciju o humanitarnoj situaciji u Jemenu od 25. veljače 2016.(14), 15. lipnja 2017.(15) i 30. studenog 2017.(16),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica(17),

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća UN-a za ljudska prava od 17. kolovoza 2018. o stanju ljudskih prava u Jemenu, među ostalim o kršenjima i povredama počinjenima od rujna 2014. (A/HRC/39/43),

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0335/2018),

A.  budući da se prema članku 51. Povelje Ujedinjenih naroda priznaje neotuđivo pravo na pojedinačnu ili kolektivnu samoobranu;

B.  budući da izvoz i prijenos oružja nedvojbeno utječu na ljudska prava i sigurnost ljudi, socioekonomski razvoj i demokraciju; budući da izvoz oružja također pridonosi okolnostima u kojima su ljudi prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje; budući da su to razlozi za uspostavljanje strogog, transparentnog, učinkovitog i općeprihvaćenog i definiranog sustava nadzora oružja;

C.  budući da je Zajedničko stajalište 2008/944/ZVSP pravno obvezujući okvir kojim se utvrđuje osam mjerila; budući da je, kad god oni nisu zadovoljeni, potrebno uskratiti izdavanje dozvole za izvoz (od prvog do četvrtog mjerila) ili bi se ta mogućnost trebala barem razmotriti (od petog do osmog mjerila); budući da prema članku 4. stavku 2. Zajedničkog stajališta odluka o prijenosu ili odbijanju prijenosa vojne tehnologije ili opreme ostaje diskrecijsko pravo svake države članice;

D.  budući da najnoviji podaci(18) pokazuju da je izvoz iz država EU-28 u razdoblju 2013. – 2017. činio 27 % ukupnog svjetskog izvoza oružja, što bi države EU-28, gledane kao cjelinu, činilo drugim najvećim opskrbljivačem oružja u svijetu, iza SAD-a (34 %) i ispred Rusije (22 %); budući da je 2015. i 2016. dodijeljen najveći broj dozvola za izvoz oružja odobren od početka prikupljanja podataka za EU, s ukupnom vrijednošću od 195,95 milijardi EUR 2015. i, prema najnovijim izvješćima Radne skupine za izvoz konvencionalnog oružja (COARM), 191,45 milijarde EUR 2016.(19), budući da su podaci za 2015. i 2016. nažalost obmanjujući i netočni jer broj dozvola djelomično više odražava namjeru, a ne točne podatke o stvarnom izvozu za koji se očekuje da će se ostvariti u budućnosti;

E.  budući da su godišnja izvješća COARM-a trenutačno jedini instrument čija je svrha obuhvatiti provedbu Zajedničkog stajališta; budući da su ta izvješća pomogla povećanju transparentnost izvoza oružja država članica i da se broj smjernica i pojašnjenja u Vodiču za korisnike znatno povećao; budući da se zbog Zajedničkog stajališta povećao opseg informacija o izdavanju dozvola za izvoz oružja;

F.  budući da se i globalno i regionalno sigurnosno okružje dramatično promijenilo, osobito u južnom i istočnom susjedstvu Unije, što ukazuje na hitnu potrebu za tim da metodologije za pružanje informacija za ocjenu rizika pri izdavanju dozvola za izvoz budu bolje i sigurnije;

G.  budući da osam mjerila u okviru članka 3. Zajedničkog stajališta određuje samo minimalne standarde i ne dovodi u pitanje strože mjere kontrole oružja koje mogu uvesti države članice; budući da je proces donošenja odluka o izdavanju ili uskraćivanju dozvola za izvoz oružja isključivo u nadležnosti država članica;

H.  budući da sve države članice EU-a ne šalju potpune informacije COARM-u; budući da su zbog različitih sustava za prikupljanje podataka i postupaka podnošenja zahtjeva pojedinačnih država članica i različitih tumačenja navedenih osam mjerila skupovi podataka nepotpuni i neistovjetni, dok se prakse izvoza oružja uvelike razlikuju; podsjeća da razmjena informacija mora biti u skladu s nacionalnim zakonima i administrativnim postupcima svake države;

I.  budući da trenutno ne postoji mehanizam za standardiziranu i neovisnu provjeru i izvještavanje o ispunjavanju osam mjerila iz Zajedničkog stajališta;

J.  budući da su posljednjih godina donesene mjere protiv krijumčarenja malog i lakog oružja, s ažuriranim popisom robe i tehnologije dvojne namjene u okviru Sporazuma iz Wassenaara; budući da su pitanja kao što je kontrola posredovanja u trgovini oružjem, licencirana proizvodnja izvan EU-a i kontrola krajnjih korisnika stavljena na dnevni red te u određenoj mjeri uključena u Zajedničko stajalište, no mnogi proizvodi, posebno u području robe s dvojnom namjenom, kibernetičke tehnologije i nadzora još uvijek nisu obuhvaćeni sustavom kontrole;

K.  budući da je devetnaesto godišnje izvješće pokazalo da je 40,5 % dozvola za izvoz oružja dodijeljeno zemljama iz Bliskog istoka i sjeverne Afrike u vrijednosti od 77,5 milijardi EUR, s time da je izvoz u Saudijsku Arabiju, Egipat i Ujedinjene Arapske Emirate iznosio 57,9 milijardi EUR;

L.  budući da se, u nekim slučajevima, oružje koje je izvezeno u određene zemlje, npr. u Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i članove koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije, koristilo u sukobima kao što je onaj u Jemenu; budući da se takvim izvozom očito krši Zajedničko stajalište;

M.  budući da je u Rezoluciji Europskog parlamenta od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku pozvana da pokrene inicijativu za nametanje embarga na oružje Saudijskoj Arabiji;

N.  budući da je oružje za koju su države članice EU-a izdale potvrdu za prijenos i koje se naknadno koristilo u trenutnom sukobu u Jemenu imalo katastrofalan učinak na održivi razvoj u Jemenu;

O.  budući da je sektor obrane postao središnja točka politike EU-a jer se u okviru Globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku (EUGS) navodi da je „održiva, inovativna i konkurentna europska obrambena industrija ključna za stratešku autonomiju Europe i za vjerodostojan ZSOP”(20); budući da je izvoz oružja nužan za jačanje industrijske i tehnološke osnove europske obrane i da europska obrambena industrija prvenstveno osigurava obranu i sigurnost država članica Unije pridonoseći ostvarenju ZVSP-a; budući da je glavni zadatak nedavno osnovanog Europskog fonda za obranu te Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP) kao njegova prethodnika „podupirati konkurentnost europske obrambene industrije”(21);

P.  budući da mjere transparentnosti kao što je nadzor izvoza oružja pridonose jačanju povjerenja među državama;

Q.  budući da se u članku 10. Zajedničkog stajališta jasno navodi da pridržavanje osam mjerila ima prvenstvo pred svim gospodarskim, socijalnim, komercijalnim ili industrijskim interesima država članica;

Jačanje zajedničkog stajališta i poboljšanje njegove provedbe

1.  naglašava da države imaju legitimno pravo na nabavu vojne tehnologije u obrambene svrhe; napominje da se očuvanjem obrambene industrije pridonosi samoobrani država članica;

2.  napominje da je europsko obrambeno tržište instrument za jamčenje sigurnosti i obrane država članica i građana Unije te doprinosi provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) te posebno zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP); poziva države članice da nadiđu sadašnji nedostatak učinkovitosti u potrošnji za obranu koji je uzrokovan udvostručavanjem, rascjepkanošću i nedostatkom interoperabilnosti i da teže tomu da EU postane jamac sigurnosti, između ostalog i tako što će bolje kontrolirati izvoz oružja;

3.  uzima u obzir činjenicu da je EU jedina unija zemalja koja ima pravno obvezujući okvir kojim se poboljšava kontrola izvoza oružja, uključujući u krizna područja i zemlje u kojima je poštovanje ljudskih prava dvojbeno; pozdravlja u vezi s time činjenicu da su se europske i neeuropske treće zemlje pridružile sustavu kontrole izvoza oružja na temelju Zajedničkog stajališta; potiče i ostale zemlje kandidatkinje, zemlje koje su u postupku dobivanja statusa kandidata i zemlje koje se na neki drugi način žele uključiti u postupak pristupanja EU-u da primjenjuju odredbe Zajedničkog stajališta;

4.  ističe hitnu potrebu za većom ulogom delegacija EU-a u pružanju pomoći državama članicama i ESVD-u u njihovim procjenama rizika u pogledu izdavanja dozvola za izvoz i provedbi kontrole krajnjih korisnika, kontrole nakon isporuke i inspekcija na licu mjesta;

5.  napominje da se osam mjerila ne primjenjuje i ne tumači jednako u svim državama članicama EU-a; poziva na ujednačenu, dosljednu i usklađenu provedbu osam mjerila i punu provedbu Zajedničkog stajališta sa svim pripadajućim obvezama;

6.  smatra da bi u metodologiju procjene rizika pri izdavanju dozvola za izvoz trebalo uvesti načelo predostrožnosti te da bi države članice, uz procjenu može li se konkretna vojna tehnologija koristiti za unutarnju represiju ili druge neželjene svrhe, trebale također procijeniti rizike na temelju općeg stanja u zemlji odredištu, uzimajući u obzir čimbenike kao što su stanje demokracije i vladavine prava te društveno-ekonomski razvoj;

7.  poziva države članice i ESVD da u skladu s preporukama od 13. rujna 2017. koriste sadašnji postupak preispitivanja za jačanje mehanizama za razmjenu informacija tako da kvalitativno i kvantitativno pružaju bolje informacije za procjene rizika u cilju izdavanja dozvola za izvoz, i to:

   (a) sistematskim i pravovremenim pružanjem više informacija o izdavanju dozvola za izvoz i konkretnom izvozu, s podacima o sumnjivim krajnjim korisnicima, slučajevima preusmjeravanja, krivotvorenim i ostalim sumnjivim potvrdama o krajnjem korisniku te o sumnjivim posrednicima ili prijevoznicima, u skladu s nacionalnim pravom;
   (b) vođenjem popisa subjekata i osoba osuđenih za kršenje zakona u području izvoza oružja, slučajeva dokazanog preusmjeravanja i osoba za koje se zna ili za koje se sumnja da su umiješane u nezakonitu trgovinu oružjem ili u aktivnosti koje predstavljaju prijetnju međunarodnoj i nacionalnoj sigurnosti;
   (c) razmjenom najboljih praksi koje su usvojene za provedbu osam mjerila;
   (d) preoblikovanjem postojećeg Vodiča kako bi se mogao upotrijebiti kao interaktivni resurs na internetu;
   (e) preoblikovanjem, do kraja 2019., godišnjeg izvješća EU-a u otvorenu i javnu internetsku bazu podataka, s tim da bi se novi oblik trebao primjenjivati na podatke za 2017.;
   (f) promicanjem jasnih i dobro uspostavljenih postupaka za suradnju između agencija za provedbu zakona i graničnih službi, na temelju razmjene informacija, kako bi se ojačala suradnja u pogledu sigurnosti i iskorijenila trgovina nezakonitim oružjem, što predstavlja rizik za sigurnost EU-a i njegovih građana;

8.  poziva države članice i ESVD da povećaju broj članova osoblja koji rade na pitanjima povezanima s izvozom, na nacionalnoj i europskoj razini; podupire korištenje sredstava EU-a za jačanje sposobnosti službenika koji izdaju dozvole i policijskih službenika u državama članicama;

9.  podsjeća na to da je jedan od razloga za donošenje Zajedničkog stajališta bio spriječiti da se europsko oružje koristi protiv oružanih snaga država članica te spriječiti kršenje ljudskih prava i produljenje oružanih sukoba; ponovno ističe da su u Zajedničkom stajalištu određeni minimalni zahtjevi koje države članice moraju primjenjivati u području kontrole izvoza oružja te da se prema Zajedničkom stajalištu zahtjev za dozvolu za izvoz mora ocijeniti prema svih osam mjerila navedenih u njemu;

10.  kritizira sustavno nepridržavanje osam mjerila od strane država članica i činjenicu da vojna tehnologija ponekad dođe do odredišta i krajnjih korisnika koji ne ispunjavaju mjerila utvrđena u Zajedničkom stajalištu; ponavlja poziv za provedbom neovisne procjene kako bi se provjerilo poštuju li države članice osam mjerila iz Zajedničkog stajališta; smatra da je potrebno poticati veću usklađenost u primjeni osam mjerila; žali što ne postoje odredbe o sankcijama za države članice koje pri dodjeli dozvola prethodno ne provjeravaju sukladnost s osam mjerila; poziva države članice da poboljšaju dosljednost provedbe Zajedničkog stajališta te im preporučuje da organiziraju neovisne provjere;

11.  smatra da izvoz u Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i ostale članove koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije u Jemenu u najmanju ruku nije u skladu s drugim mjerilom jer te zemlje sudjeluju u teškim kršenjima humanitarnog prava, kako su utvrdila nadležna tijela UN-a; ponavlja svoj poziv od 13. rujna 2017. da se Saudijskoj Arabiji hitno nametne embargo na oružje te poziva visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije i Vijeće da takav embargo prošire i na ostale članove koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije u Jemenu;

12.  smatra da je potrebno pokrenuti postupak kojim bi se uspostavio mehanizam za sankcioniranje država članica koje se ne pridržavaju Zajedničkog stajališta;

13.  napominje da su neke države članice Saudijsku Arabiju i ostale članove koalicije pod vodstvom Saudijske Arabije u Jemenu prestale opskrbljivati oružjem zbog njihovih aktivnosti, dok su ih druge nastavile opskrbljivati vojnom tehnologijom; čestita državama članicama poput Njemačke i Nizozemske koje su promijenile svoju praksu u pogledu sukoba u Jemenu; duboko žali zbog činjenice da ostale države članice ne uzimaju u obzir ponašanje zemlje odredišta i krajnju uporabu izvezenog oružja i streljiva; naglašava da bi ta neusklađena praksa mogla ugroziti cjelokupni režim EU-a za kontrolu naoružanja;

14.  uvelike je zabrinut jer su odobreni gotovo svi zahtjevi za dozvole za izvoz u određene zemlje kao što su Egipat i Saudijska Arabija, iako izvoz u te zemlje nije u najmanju ruku u skladu s mjerilima od prvog do šestog iz Zajedničkog stajališta, uzevši u obzir da neispunjenje mjerila od prvog do četvrtog mora dovesti do odbijanja izdavanja dozvole; žali što su odobreni gotovo svi zahtjevi za izdavanje dozvola (95 %) za izvoz u Saudijsku Arabiju u pogledu kategorije izvoza ML9(22) (ratna plovila), a koji se upotrebljavaju za provođenje pomorske blokade Jemena, i kategorije ML10 (zrakoplov) te ML4 (bombe itd.), koji su bili ključni za zračne napade, čime se doprinosi pogoršanju humanitarnog stanja, narušavanju održivog razvoja cijele zemlje i trajnoj patnji stanovništva Jemena;

15.  zaprepašten je zbog količine oružja i streljiva proizvedenog u EU-u koje je pronađeno kod pripadnika Daiša u Siriji i Iraku; napominje da Bugarska i Rumunjska nisu efektivno primijenile Zajedničko stajalište u pogledu ponovnih prijenosa koji su u suprotnosti s potvrdama o krajnjem korisniku; poziva sve države članice da u budućnosti odbijaju takve prijenose, osobito u SAD i Saudijsku Arabiju, i poziva ESVD i države članice, a posebno Bugarsku i Rumunjsku, da u kontekstu COARM-a ali i javno na sjednici Pododbora za sigurnost i obranu EP-a (SEDE) pojasne koje su korake poduzele u vezi s tim pitanjem; poziva ESVD da prione rješavanju mnogih slučajeva koji su otkriveni u okviru nedavnog izvješća društva Conflict Armament Research te da istraži djelotvornije metode za procjenu rizika preusmjeravanja u okviru COARM-a i drugih relevantnih foruma, što uključuje, u kontekstu postupka revizije, obvezu država članica da odbiju dozvolu za izvoz ako postoji jasan rizik da bi se izvezena vojna tehnologija ili oprema mogla iskoristiti u druge svrhe; odlučuje pokrenuti istragu u vezi s tim predmetom;

16.  zabrinut je zbog mogućnosti da bi opskrba sustavima naoružanja u vrijeme rata i u situacijama znatne političke napetosti mogla nesrazmjerno utjecati na civile; naglašava da bi se sukobi ponajprije trebali rješavati diplomatskim putem; stoga poziva države članice da poduzmu korake u cilju postizanja istinske zajedničke vanjske i sigurnosne politike;

17.  uviđa da bi bolja provedba osmog mjerila predstavljala ključan doprinos ostvarivanju ciljeva EU-a u pogledu usklađenosti politika u interesu razvoja te ciljeva održivog razvoja UN-a, posebno cilja 16.4.; poziva države članice i ESVD da u tom smislu koriste aktualni postupak preispitivanja iz Zajedničkog stajališta; u tom smislu preporučuje državama članicama da ažuriraju Vodič i da se pritom ne usredotoče samo na štetan učinak koji kupovina oružja može imati u zemlji primateljici, već i na potencijalnu štetu koju uporaba oružja može imati na razvoj ne samo zemlje primateljice već i ostalih zemalja;

18.  predlaže istraživanje mogućnosti za potporu državama članicama u pridržavanju osam mjerila iz Zajedničkog stajališta, posebno pružanjem informacija u fazi procjene rizika, provjerama krajnjih korisnika, ex-ante provjerama pošiljaka i dostavljanjem redovito ažuriranog popisa trećih zemalja koje se pridržavaju mjerila iz Zajedničkog stajališta;

19.  prima na znanje da Vijeće provodi ponovnu procjenu provedbe Zajedničkog stajališta i ispunjenja njegovih ciljeva za 2018. godinu, poziva na to da se preispitivanjem Zajedničkog stajališta istraži na koji se način ono provodi na nacionalnoj razini, uključujući ocjenu različitih načina na koje se Zajedničko stajalište provodi u zakonima i propisima država, metoda koje se koriste za ocjenjivanje zahtjeva za izdavanje dozvola te uključenih vladinih agencija i ministarstava; ističe u vezi s tim da projekti koji se financiraju sredstvima iz novoosnovanog Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP) i budućeg Fonda za obranu moraju biti u skladu s nacionalnim i EU-ovim mehanizmima/režimima kontrole i izvješćivanja te podložni potpunoj parlamentarnoj kontroli; smatra da predloženi instrument mirovne pomoći također mora biti pod parlamentarnim nadzorom;

20.  poziva države članice da nadiđu sadašnji nedostatak učinkovitosti u potrošnji za obranu koji je uzrokovan udvostručavanjem, rascjepkanošću i nedostatkom interoperabilnosti i da teže tomu da EU postane jamac sigurnosti, između ostalog i tako što će bolje kontrolirati izvoz oružja;

21.  smatra da bi djelovanja povezana s proizvodima u smislu malog i lakog oružja, ako je razvijeno prije svega u svrhe izvoza, trebalo isključiti iz financiranja Unije u kontekstu nadolazeće uredbe o uspostavi Europskog fonda za obranu (EDF) (COM(2018)0476);

22.  smatra da bi u kontekstu Brexita bilo važno da se Ujedinjena Kraljevina obveže da će i dalje poštovati obveze iz Zajedničkog stajališta te da će operativne odredbe iz Zajedničkog stajališta u budućnosti primjenjivati kao i ostale europske treće zemlje;

23.  nadalje, naglašava da ambicija povećanja konkurentnosti europskog obrambenog sektora ne smije ugroziti primjenu osam mjerila iz Zajedničkog stajališta jer ona imaju prednost pred bilo kojim gospodarskim, komercijalnim, socijalnim ili industrijskim interesima država članica;

24.  smatra da bi provedba Direktive 2009/43/EZ o pojednostavljenju uvjeta za transfer proizvoda za obranu unutar Zajednice trebala biti u skladu sa Zajedničkim stajalištem, posebno kada je riječ o zamjenskim i sastavnim dijelovima; napominje da Zajedničko stajalište nema ograničenja u području primjene te se, u skladu s time, osam mjerila ujedno primjenjuje na prijenose unutar EU-a;

25.  ponovno ističe negativan učinak koji nedovoljno kontroliran izvoz tehnologija za kibernadzor od strane poduzeća iz EU-a može imati na sigurnost digitalne infrastrukture EU-a i poštovanje ljudska prava; ističe, s obzirom na to, važnost brzog, učinkovitog i sveobuhvatnog ažuriranja Uredbe EU-a o dvojnoj namjeni, podsjeća na stajalište Parlamenta o prijedlogu Komisije koji je velikom većinom odobren u siječnju 2018. i predlaže Vijeću da utvrdi stajalište kako bi suzakonodavci postigli dogovor prije kraja ovog zakonodavnog razdoblja; poziva države članice da, u pogledu kontrola izvoza i primjene osam mjerila, posebnu pozornost posvete robi koja se može upotrebljavati u civilne i vojne svrhe, kao što su tehnologija nadzora te komponente koje se mogu koristiti za kibernetičko ratovanje ili kršenja ljudskih prava; snažno potiče države članice i Komisiju da ulože dovoljna sredstva u tehnologiju i ljudske resurse u cilju izobrazbe pojedinaca u posebnim programima u području kibersigurnosti; poziva države članice da na međunarodnoj razini promiču dodavanje te robe na kontrolne popise (osobito onaj Sporazuma iz Wassenaara);

26.  potiče države članice da provedu detaljniji pregled licencirane proizvodnje u trećim zemljama i osiguraju bolju zaštitu od neželjenih uporaba; zahtijeva strogu primjenu Zajedničkog stajališta u pogledu licencirane proizvodnje u trećim zemljama; poziva da se sporazumi o licenciranoj proizvodnji ograniče na zemlje koje su stranke ili potpisnice Ugovora o trgovini oružjem te da se te treće zemlje obvežu da će izvoziti samo opremu koja je proizvedena po licenci i uz izričitu nadležnost izvorne države članice izvoza;

27.  ističe potrebu da se pronađe način rješavanja situacije kada države članice različito interpretiraju osam mjerila iz Zajedničkog stajališta za izvoz proizvoda koji su u biti slični te koji su namijenjeni sličnim odredištima i sličnim krajnjim korisnicima, kako bi se svima osigurali jednaki uvjeti i vjerodostojnost EU-a u inozemstvu;

28.  poziva države članice i ESVD da razviju posebnu strategiju za formalnu zaštitu pojedinaca koji prijavljuju prakse koje provode organizacije i poduzeća iz industrije oružja kojima se krše mjerila i načela Zajedničkog stajališta;

29.  nadalje poziva da se osam mjerila proširi i primjenjuje na prijenos vojnog, sigurnosnog i policijskog osoblja, na usluge povezane s izvozom oružja, prijenos znanja i pružanje osposobljavanja, sigurnosnu tehnologiju te privatne vojne i sigurnosne usluge;

30.  poziva države članice i ESVD na blisku suradnju u sprječavanju rizika koji proizlaze iz preusmjeravanja i gomilanja oružja, kao što su nezakonita trgovina oružjem i krijumčarenje; naglašava da postoji opasnost da oružje izvezeno u treće zemlje bude ponovno uvezeno u EU upravo krijumčarenjem i trgovinom oružjem;

31.  poziva države članice i ESVD da u Zajedničko stajalište uključe novo mjerilo kako bi se zajamčilo da se pri dodjeli dozvola uzima u obzir rizik od korupcije u pogledu relevantnih izvoza;

Godišnje izvješće COARM-a

32.  odaje priznanje naporima COARM-a u pogledu suradnje, koordinacije i konvergencije (osobito u pogledu Smjernica za korisnike Zajedničkog stajališta) te jačanja i provedbe Zajedničkog stajališta, posebno u vezi s kampanjama za podizanje svijesti i postupcima prilagodbe ili usklađivanja u EU-u te u vezi s trećim zemljama;

33.  izražava žaljenje zbog vrlo kasnog objavljivanja 18. godišnjeg izvješća za 2015. u ožujku 2017. i 19. godišnjeg izvješća za 2016. u veljači 2018.; poziva na ujednačenije i pravodobnije postupke izvješćivanja i podnošenja podataka određivanjem strogog roka za podnošenje podataka, najkasnije u siječnju godine nakon koje je izvršen izvoz, te fiksnog datuma za objavu tih podataka, najkasnije u ožujku godine nakon koje je izvršen izvoz;

34.  podsjeća da su u skladu s člankom 8. stavkom 2. Zajedničkog stajališta sve države članice dužne izvješćivati o svojem izvozu oružja te apelira na sve države članice da u potpunosti ispune svoje obveze kako su utvrđene u Zajedničkom stajalištu; naglašava da su visokokvalitetni i neraščlanjeni podaci o stvarnim isporukama ključni za razumijevanje načina na koji se osam mjerila primjenjuje;

35.  kritizira činjenicu da određen broj država članica u 19. godišnjem izvješću nije dostavio potpuna izvješća temeljena na detaljnim podacima razvrstanim po pojedinim državama; zabrinut je zato što zbog toga nedostaju važne informacije u godišnjem izvješću COARM-a koje stoga nisu ažurirane ili ne mogu predstaviti potpunu sliku izvoznih aktivnosti država članica; smatra da bi trebalo uspostaviti standardizirani sustav provjere i izvješćivanja kako bi se pružile detaljnije i iscrpne informacije; ponavlja svoj zahtjev da sve države članice, a posebno glavne zemlje izvoznice oružja koje nisu dostavile potpune podatke, u sljedećem godišnjem izvješću dostave dodatne podatke o svojem prošlom izvozu;

36.  napominje da se prema 19. godišnjem izvješću razlikovala primjena mjerila navedenih prilikom uskraćivanja dozvola, pri čemu se prvo mjerilo navelo 82 puta, drugo mjerilo 119 puta, treće mjerilo 103 puta, četvrto mjerilo 85 puta, peto mjerilo 8 puta, šesto mjerilo 12 puta, sedmo mjerilo 139 puta i osmo mjerilo jednom; sa zabrinutošću primjećuje da je broj odbijenih dozvola pao ukupno i u relativnom smislu (samo 0,76 % zahtjeva za izdavanje dozvole bilo je odbijeno 2016., u usporedbi s gotovo 1 % 2015.); s razočaranjem napominje da u izvješću opet nisu uključeni ishodi savjetovanja u pogledu obavijesti o odbijanju te poziva države članice da te podatke uključe u buduća godišnja izvješća;

37.  predlaže da države članice prikupe dodatne informacije te da ih objave na nacionalnoj razini i u godišnjem izvješću COARM-a; također predlaže da se u godišnje izvješće COARM-a uvrsti pregled usporedbe trendova u odnosu na prethodne godine zajedno s objedinjenim podacima;

Parlament i civilno društvo

38.  napominje da svi nacionalni parlamenti EU-a ne provode kontrolu odluka nacionalnih vlada o izdavanju dozvola; upućuje na Poslovnik Europskog parlamenta u kojem se predviđa mogućnost redovitog reagiranja na godišnja izvješća EU-a o izvozu oružja i u tom smislu poziva na poboljšanje trenutačne situacije te da se zajamči da će Europski parlament odgovoriti na godišnje izvješće COARM-a svojim vlastitim godišnjim izvješćem koje bi trebalo biti izvan kvote; poziva nacionalne parlamente na razmjenu, ako je moguće, njihovih dobrih praksi u području izvješćivanja i nadzora u pogledu izvoza oružja;

39.  naglašava važnu ulogu nacionalnih parlamenata, Europskog parlamenta, tijela za nadzor izvoza oružja i industrijskih udruženja civilnog u pružanju podrške i poticanju dogovorenih standarda iz Zajedničkog stajališta na nacionalnoj i europskoj razini te u uspostavi transparentnog i odgovornog sustava kontrole; stoga poziva na transparentan i pouzdan mehanizam kontrole koji se zalaže za ulogu parlamenata i civilnog društva; potiče nacionalne parlamente, civilno društvo i akademsku zajednicu na provedbu neovisnog nadzora trgovine oružjem te poziva države članice i ESVD da pruže potporu takvim aktivnostima, između ostalog i financijskim sredstvima;

40.  ističe važnost i legitimitet parlamentarnog nadzora u pogledu podataka o kontroli izvoza oružja te načina na koji se ta kontrola provodi; s tim u vezi poziva na donošenje mjera te pružanje potpore i informacija koje su potrebne kako bi se osiguralo da se funkcija javnog nadzora može izvršiti u cijelosti;

41.  predlaže da se izvoz proizvoda financiranih u okviru EDIDP-a i/ili europskog obrambenog fonda zasebno uključi u podatke koji se dostavljaju COARM-u kako bi se osiguralo pomno praćenje onih proizvoda koji su financirani iz europskog proračuna; poziva Vijeće i Parlament da se usuglase oko detaljnog načina tumačenja i provedbe te da nadzorno tijelo, tijelo nadležno za sankcije i etički odbor osiguraju da će se mjerila iz Zajedničkog stajališta primjenjivati barem na proizvode koji se financiraju u okviru EDIDP-a i/ili Europskog fonda za obranu, kako bi se osiguralo da sve uključene zemlje koriste jednaki izvozni okvir; smatra da bi se zajedničko tumačenje i provedba trebali prospektivno primjenjivati na sve izvoze oružja iz država članica;

Međunarodna kontrola naoružanja i razoružanje

42.  ponovno ističe ambicije Unije da djeluje kao globalni akter za mir; zauzima stajalište da bi EU trebao preuzeti veću odgovornost za mir i sigurnost u Europi i svijetu dodatno poboljšanim mehanizmima za kontrolu izvoza i inicijativama za razoružanje, te da bi kao odgovoran globalni čimbenik trebao predvoditi, to jest imati aktivnu ulogu, zajedno s državama članicama koje čine sve što je u njihovoj moći kako bi postigle zajedničko stajalište, u područjima neširenja oružja, globalnog razoružanja i kontrole prijenosa oružja kao i u povećanju istraživanja i razvoja tehnologija i procesa za konverziju iz vojne u civilnu upotrebu, i to mjerama kao što je dodjela izvoznih pogodnosti za takvu robu;

43.  podsjeća da su sve države članice EU-a potpisnice Ugovora o trgovini oružjem; poziva na univerzalizaciju Ugovora o trgovini oružjem i veću usredotočenost na one zemlje koje nisu potpisnice; također pohvaljuje aktivnosti informiranja u vezi s Ugovorom o trgovini oružjem i podržava njegovu učinkovitu provedbu;

44.  potiče države članice da pomažu trećim zemljama u razvoju, ažuriranju, poboljšanju i provedbi sustava za nadzor oružja u skladu sa Zajedničkim stajalištem;

45.  ponavlja svoje stajalište o smrtonosnim autonomnim oružanim sustavima (LAWS); poziva na zabranu izvoza proizvoda koji se koriste za razvoj i proizvodnju takvih oružanih sustava;

46.  ističe da bi se učinkovitim međunarodnim sporazumom o kontroli oružja trebali obuhvatiti svi prijenosi, uključujući oni između država te između država i nedržavnih krajnjih korisnika te zajmovi, darovi, pomoć ili bilo koji drugi oblik prijenosa;

o
o   o

47.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku NATO-a te glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

(1) SL L 335, 13.12.2008., str. 99.
(2) SL C 56, 14.2.2018., str. 1.
(3) SL L 17, 23.1.2018., str. 40.
(4) SL L 139, 30.5.2017., str. 38.
(5) SL C 98, 15.3.2018., str. 1.
(6) http://www.wassenaar.org/control-lists/, „Popis robe, tehnologije i streljiva s dvojnom namjenom” u okviru Sporazuma iz Wassenaara o kontroli izvoza konvencionalnog oružja te robe i tehnologije s dvojnom namjenom.
(7) Ugovor o trgovini oružjem, UN, 13-27217.
(8) SL L 146, 10.6.2009., str. 1.
(9) SL L 134, 29.5.2009., str. 1.
(10) SL L 338, 13.12.2016., str. 1.
(11) A/HRC/35/8.
(12) SL C 337, 20.9.2018, str.63.
(13) SL C 399, 24.11.2017., str. 178.
(14) SL C 35, 31.1.2018., str. 142.
(15) SL C 331, 18.9.2018., str. 146.
(16) C 356, 4.10.2018., str. 104.
(17) SL C 285, 29.8.2017., str. 110.
(18) Trendovi u međunarodnom prijenosu oružja, 2017., informativni članak Međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI), ožujak 2018.
(19) http://enaat.org/eu-export-browser/licence.de.html
(20) „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, Bruxelles, lipanj 2016.
(21) „Pokretanje Europskog fonda za obranu”, COM(2017)0295, 7. lipnja 2017.
(22) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=OJ:C:2017:097:FULL&from=HR


Ovlašćivanje tijela nadležnih za tržišno natjecanje i osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta ***I
PDF 714kWORD 110k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. studenoga 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitije provođenje pravila i osiguravanje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (COM(2017)0142 – C8-0119/2017 – 2017/0063(COD))
P8_TA-PROV(2018)0452A8-0057/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)(C8-0119/2017),

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0142),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 103. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0057/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. studenoga 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta

P8_TC1-COD(2017)0063


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 103. i 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(2),

budući da:

(1)  Članci 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) pitanje su javnog poretka te bi se trebali učinkovito primjenjivati širom Unije kako bi se osiguralo nenarušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Učinkovita provedba članaka 101. i 102. UFEU-a potrebna je kako bi se osigurala pravednija i otvorenija konkurentna tržišta u Uniji, na kojima se poduzetnici više natječu na temelju svoje uspješnosti i bez prepreka pristupanju tržištu koje su postavila trgovačka društva, čime im se omogućuje da generiraju bogatstvo i otvaraju nova radna mjesta. Njome se potrošače i poduzetnike aktivne na unutarnjem tržištu štiti od poslovnih praksi kojima se cijene robe i usluga drže umjetno visokima te im se povećava izbor inovativne robe i usluga.

(2)  Javnu provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a obavljaju nacionalna tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje usporedno s Komisijom u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003(3). Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i Komisija zajedno čine mrežu javnih tijela koja blisko surađuju u primjeni pravila Unije o tržišnom natjecanju („Europska mreža za tržišno natjecanje”).

(3)  Člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003 nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i nacionalni sudovi obvezuju se na primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a na sporazume, na odluke udruženja poduzetnika, na usklađeno djelovanje ili na zlouporabu vladajućeg položaja, koji mogu utjecati na trgovinu među državama članicama. U praksi, većina nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje primjenjuju ▌ nacionalno pravo tržišnog natjecanja usporedno s člancima 101. i 102. UFEU-a. Stoga ova Direktiva, čiji je cilj osigurati da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju jamstva neovisnosti, resurse te provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni koji su potrebni za učinkovitu primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a, neizbježno ima utjecaj na ▌ nacionalno pravo tržišnog natjecanja kada ga nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje usporedno primjenjuju. Nadalje, primjena nacionalnog prava tržišnog natjecanja od strane nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje na sporazume, na odluke udruženja poduzetnika ili na usklađena djelovanja, koji mogu utjecati na trgovinu među državama članicama, ne bi trebala dovesti do ishoda različitog od onog koji nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje postignu na temelju prava Unije u skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003. Stoga je u takvim slučajevima usporedne primjene nacionalnog prava tržišnog natjecanja i prava Unije ključno da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju jednaka jamstva neovisnosti, resurse te provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni koji su potrebni kako bi se osiguralo da se ne postigne različit ishod.

(4)  Osim toga, davanje ovlasti nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje da prikupe sve informacije koje se odnose na poduzetnika koji je predmet istrage, među ostalim u digitalnom obliku, bez obzira na medij na kojem su pohranjene, utjecalo bi i na opseg ovlasti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u slučajevima u kojima ona u ranim fazama svojih postupaka poduzmu odgovarajuću istražnu mjeru na temelju ▌ nacionalnog prava tržišnog natjecanja koje se primjenjuje ▌ usporedno s člancima 101. i 102. UFEU-a. Davanjem nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ovlasti pretrage različitog opsega, ovisno o tome hoće li ona u konačnici primijeniti samo ▌ nacionalno pravo tržišnog natjecanja ili usporedno i članke 101. i 102. UFEU-a, narušila bi se učinkovitost provedbe prava tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. U skladu s tim, područje primjene ove Direktive trebalo bi obuhvaćati i primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a na samostalnoj osnovi i usporednu primjenu nacionalnog prava tržišnog natjecanja na isti predmet. U pogledu zaštite izjava poduzetnika pokajnika i prijedloga za nagodbu, ova bi Direktiva trebala obuhvaćati i primjenu nacionalnog prava tržišnog natjecanja na samostalnoj osnovi.

(5)  Mnogim nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje nacionalno pravo onemogućuje da raspolažu potrebnim jamstvima neovisnosti, resursima te provedbenim ovlastima i ovlastima za izricanje novčanih kazni kako bi ona mogla učinkovito provoditi pravila Unije o tržišnom natjecanju. Time se narušava njihova sposobnost učinkovite primjene članaka 101. i 102. UFEU-a i ▌ primjene nacionalnog prava tržišnog natjecanja usporedno s člancima 101. i 102. UFEU-a. Na primjer, u okviru nacionalnog prava mnoga nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje nemaju učinkovite instrumente za otkrivanje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a ili za izricanje novčanih kazni poduzetnicima koji krše propise ili nemaju odgovarajuće ljudske i financijske resurse te operativnu neovisnost za učinkovitu primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a. To može prouzročiti potpuni izostanak djelovanja nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje ili ograničiti njihove mjere provedbe. Budući da mnoga nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ne raspolažu jamstvima neovisnosti, resursima te provedbenim ovlastima i ovlastima za izricanje novčanih kazni kako bi mogla učinkovito primjenjivati članke 101. i 102. UFEU-a, ishodi postupaka u pogledu poduzetnika koji primjenjuju protutržišne prakse mogu biti vrlo različiti ovisno o državi članici u kojoj posluju. Moguće je da uopće ne podliježu provedbi na temelju članka 101. ili 102. UFEU-a ili da samo podliježu neučinkovitoj provedbi. Primjerice, u nekim državama članicama poduzetnici mogu već s pomoću restrukturiranja izbjeći obvezu plaćanja novčanih kazni.

(6)  Zbog neujednačene provedbe članaka 101. i 102. UFEU-a, bez obzira na to primjenjuju li se na samostalnoj osnovi ili usporedno s ▌ nacionalnim pravom tržišnog natjecanja, propuštaju se prilike uklanjanja prepreka pristupanju tržištu i uspostave pravednijih konkurentnih tržišta širom ▌Unije na kojima se poduzetnici natječu na temelju svoje uspješnosti. Posljedice trpe posebno poduzetnici i potrošači u onim državama članicama u kojima su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje slabije opremljena za učinkovitu provedbu pravila o tržišnom natjecanju. Poduzetnici se ne mogu natjecati na temelju uspješnosti ako postoje sigurna utočišta za protutržišne prakse, na primjer zato što nije moguće prikupiti dokaze o protutržišnim praksama ili zato što poduzetnici mogu izbjeći obvezu plaćanja novčanih kazni. Poduzetnike se stoga odvraća od ulaska na ta tržišta, ostvarivanja svojih prava poslovnog nastana te pružanja robe i usluga na tim tržištima. Potrošači u državama članicama u kojima je provedba slabija ne ostvaruju koristi od učinkovite provedbe tržišnog natjecanja. Stoga se neujednačenom provedbom članaka 101. i 102. UFEU-a, bez obzira na to primjenjuju li se na samostalnoj osnovi ili usporedno s nacionalnim pravom tržišnog natjecanja, širom Unije narušavaju tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu i njegovo pravilno funkcioniranje.

(7)  Nedostaci i ograničenja u instrumentima i jamstvima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje narušavaju sustav usporednih nadležnosti za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a, koji je osmišljen tako da funkcionira kao povezana cjelina na temelju bliske suradnje u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje. Taj sustav ovisi o tome može li se jedno nadležno tijelo osloniti na drugo da u njegovo ime provede mjere utvrđivanja činjeničnog stanja kako bi se potaknula suradnja i uzajamna pomoć među državama članicama. Međutim, to ne funkcionira dobro ako još ima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koja nemaju primjerene instrumente za utvrđivanje činjeničnog stanja. U drugim ključnim aspektima nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ne mogu si pružati uzajamnu pomoć. Na primjer, u većini država članica poduzetnici koji posluju na prekograničnoj osnovi mogu izbjeći plaćanje novčanih kazni već ako nemaju pravnu prisutnost na državnim područjima nekih država članica u kojima posluju. Time se smanjuju poticaji za poštovanje članaka 101. i 102. UFEU-a. Neučinkovitom provedbom koja iz toga proizlazi narušava se tržišno natjecanje za poduzetnike koji posluju u skladu sa zakonom te potkopava povjerenje potrošača u unutarnje tržište, posebno u digitalnom okruženju.

(8)  S ciljem postizanja istinski zajedničkog područja provedbe tržišnog natjecanja u Uniji, na kojem se za poduzetnike koji posluju na unutarnjem tržištu osiguravaju ravnopravniji uvjeti, a za potrošače smanjuju nejednaki uvjeti, postoji potreba da se uspostave temeljna jamstva neovisnosti, odgovarajući financijski, ljudski, tehnički i tehnološki resursi te minimalne provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a i ▌za primjenu nacionalnog prava tržišnog natjecanja usporedno s tim člancima kako bi nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogla biti potpuno učinkovita.

(9)  Primjereno je utemeljiti ovu Direktivu na dvojnoj pravnoj osnovi članaka 103. i 114. UFEU-a. To je zato što se ovom Direktivom ne obuhvaća samo primjena članaka 101. i 102. UFEU-a i usporedno s tim člancima primjena ▌ nacionalnog prava tržišnog natjecanja, nego se njome obuhvaćaju i nedostaci i ograničenja u instrumentima i jamstvima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koji su potrebni za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a jer ti nedostaci i ograničenja negativno utječu i na tržišno natjecanje i na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(10)  Uspostavom temeljnih jamstava kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ujednačeno i učinkovito primjenjuju članke 101. i 102. UFEU-a ne bi se trebalo dovoditi u pitanje sposobnost država članica da zadrže ili uvedu opsežnija jamstva neovisnosti i resurse za nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje te detaljnija pravila o provedbenim ovlastima i ovlastima za izricanje novčanih kazni nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Posebno, države članice trebale bi moći nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, uz temeljni niz ovlasti predviđen ovom Direktivom, dodijeliti dodatne ovlasti kako bi se dodatno poboljšala njihova učinkovitost, kao što su ovlasti za izricanje novčanih kazni fizičkim osobama ili, iznimno, ovlast za provedbu pretraga uz suglasnost onih nad kojima se provode.

(11)  S druge strane, potrebna su detaljna pravila u području uvjeta za dodjelu oslobođenja ili umanjenja za tajne kartele. Poduzetnici će otkriti tajne kartele u kojima su sudjelovali samo ako imaju dovoljnu pravnu sigurnost da će biti oslobođeni od novčanih kazni. Znatne razlike među pokajničkim programima u državama članicama dovode do pravne nesigurnosti za potencijalne podnositelje zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje. To može oslabiti njihove poticaje za podnošenje takvih zahtjeva. Kada bi države članice mogle provoditi ili primjenjivati jasnija i usklađena pravila o oslobođenju ili umanjenju u području obuhvaćenom ovom Direktivom, time bi se ne samo doprinijelo cilju zadržavanja poticaja za podnositelje zahtjeva da otkriju tajne kartele kako bi se provedba tržišnog natjecanja u Uniji učinila što učinkovitijom, nego bi se i jamčilo jednakost uvjeta za sve poduzetnike koji posluju na unutarnjem tržištu. Time se države članice ne bi trebalo spriječiti da primjenjuju pokajničke programe koji obuhvaćaju ne samo tajne kartele, nego i druge povrede članka 101. ▌ UFEU-a i jednakovrijednih ▌odredaba nacionalnog prava tržišnog natjecanja, ili da prihvaćaju zahtjeve fizičkih osoba za oslobođenje ili umanjenje koji djeluju u svoje ime. Ovom se Direktivom također ne bi trebalo dovoditi u pitanje pokajničke programe kojima se isključivo predviđa oslobođenje od sankcija u kaznenom sudskom postupku za provedbu članka 101. UFEU-a.

(12)  Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na nacionalne propise u mjeri u kojoj se njima predviđa izricanje kaznenih sankcija fizičkim osobama, uz iznimku pravila kojima se uređuje interakcija između pokajničkih programa i izricanja sankcija fizičkim osobama. Također se ne bi trebala primjenjivati na nacionalne propise kojima se predviđa izricanje administrativnih sankcija fizičkim osobama koje ne posluju kao neovisan gospodarski subjekt na tržištu.

(13)  U skladu s člankom 35. Uredbe (EZ) br. 1/2003 države članice mogu povjeriti provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a isključivo upravnom tijelu, kao što je slučaj u većini jurisdikcija, ili to mogu povjeriti i pravosudnim i upravnim tijelima. U potonjem slučaju upravno tijelo ima najmanje primarnu odgovornost za provođenje istrage, a pravosudnom tijelu obično je povjerena ovlast za donošenje odluka kojima se izriču novčane kazne i može imati ovlast za donošenje drugih odluka, kao što su one kojima se utvrđuje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a.

(14)  Izvršavanje ovlasti koje su ovom Direktivom dodijeljene nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, uključujući istražne ovlasti, trebalo bi podlijegati odgovarajućim zaštitnim mjerama kojima se barem poštuju opća načela prava Unije i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, posebice u kontekstu postupaka koji bi mogli dovesti do izricanja sankcija. Te zaštitne mjere uključuju pravo na dobru upravu i poštovanje prava poduzetnika na obranu, čija je ključna sastavnica pravo na saslušanje. Posebno, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi obavijestiti stranke pod istragom o preliminarno utvrđenim činjenicama protiv njih u skladu s člankom 101. ili člankom 102. UFEU-a u obliku obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama ili slične mjere prije donošenja odluke kojom se utvrđuje povreda, a te bi stranke trebale imati mogućnost učinkovitog iznošenja svojih stajališta o tim činjenicama prije donošenja te odluke. Stranke koje su obaviještene o preliminarno utvrđenim činjenicama o navodnoj povredi članka 101. ili članka 102. UFEU-a trebale bi imati pravo na uvid u relevantni spis predmeta nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi mogle učinkovito ostvariti svoja prava na obranu.

Pravo na uvid u spis trebalo bi podlijegati legitimnom interesu poduzetnika u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni te ne bi trebalo obuhvaćati povjerljive informacije i interne dokumente i korespondenciju između nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i Komisije. Osim toga, adresati odluka nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, posebno onih odluka kojima se utvrđuje povreda članka 101. ili članka 102. UFEU-a te kojima se određuju mjere ili novčane kazne, trebali bi imati pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Takve ▌ odluke trebale bi biti obrazložene kako bi se omogućilo da adresati tih odluka mogu utvrditi razloge za tu odluku i ostvariti svoje pravo na djelotvoran pravni lijek. Nadalje, u skladu s pravom na dobru upravu države članice trebale bi osigurati da prilikom primjene članaka 101. i 102. UFEU-a nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje postupke provode u razumnom roku, uzimajući u obzir posebnosti svakog slučaja. Zaštitne mjere trebalo bi oblikovati tako da se postigne ravnoteža između poštovanja temeljnih prava poduzetnika i obveze osiguranja učinkovite provedbe članaka 101. i 102. UFEU-a.

(15)  Razmjena informacija među nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje i upotreba tih informacija kao dokaza u svrhu primjene članka 101. ili članka 102. UFEU-a trebale bi se provoditi u skladu s člankom 12. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

(16)  Ovlašćivanje nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da članke 101. i 102. UFEU-a primjenjuju nepristrano i u zajedničkom interesu učinkovite provedbe pravila Unije o tržišnom natjecanju ključna je sastavnica učinkovite i ujednačene primjene tih pravila.

(17)  Trebalo bi ojačati operativnu neovisnost nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi se osigurala učinkovita i ujednačena primjena članaka 101. i 102. UFEU-a. U tu bi svrhu trebalo u nacionalnom pravu predvidjeti izričitu odredbu kako bi se osiguralo da prilikom primjene članaka 101. i 102. UFEU-a nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje budu zaštićena od vanjske intervencije ili političkog pritiska koji mogu ugroziti njihovu neovisnu procjenu predmeta koji im se podnose. U tu bi svrhu u nacionalnom pravu unaprijed trebalo utvrditi razloge u pogledu razrješenja dužnosti u nacionalnom upravnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje onih osoba koje donose odluke izvršavajući ovlasti iz članaka 10., 11., 12., 13. i 16. ove Direktive kako bi se otklonila svaka osnovana sumnja u njihovu nepristranost ▌i njihovu neovisnost od utjecaja vanjskih čimbenika. Slično tomu, u nacionalnom pravu unaprijed bi trebalo utvrditi jasna i transparentna pravila i postupke za odabir, zapošljavanje ili imenovanje tih osoba. Nadalje, radi osiguravanja nepristranosti nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje novčane kazne koje izriču za povrede članaka 101. i 102. UFEU-a ne bi se trebale upotrebljavati za izravno financiranje tih tijela.

(18)  Kako bi se osigurala operativna neovisnost nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, njihovi čelnici, zaposlenici i oni koji donose odluke trebali bi se ponašati pošteno i suzdržavati od svake radnje koja nije u skladu s obavljanjem njihovih dužnosti. Kako bi se spriječilo ugrožavanje neovisne procjene od strane čelnika, zaposlenika i onih koji donose odluke, oni bi se tijekom svojeg zaposlenja ili mandata te tijekom razumnog razdoblja nakon toga trebali suzdržati od svih radnji koje nisu u skladu s obavljanjem njihovih dužnosti, bez obzira na to donose li dobit ili ne.

(19)  To znači da tijekom svojeg zaposlenja ili mandata zaposlenici i oni koji donose odluke ne bi trebali moći baviti se postupcima u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a u kojima su sudjelovali ili koji se izravno tiču poduzetnika ili udruženja poduzetnika u kojima su bili zaposleni ili od kojih su bili drukčije profesionalno angažirani ako to može ugroziti njihovu nepristranost u određenom slučaju. Slično tomu, zaposlenici i oni koji donose odluke te njihova bliska rodbina ne bi trebali imati nikakve interese u poslovnim subjektima ili organizacijama koji su predmet postupka u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a u kojima sudjeluju ako to može ugroziti njihovu ▌nepristranost u određenom slučaju. Prilikom procjene toga bi li njihova nepristranost mogla biti narušena u određenom slučaju trebalo bi uzeti u obzir prirodu i razmjer interesa te razinu sudjelovanja ili angažiranosti dotičnog pojedinca. Ako je to potrebno kako bi se osigurala nepristranost istrage i postupka donošenja odluka, dotični pojedinac trebao bi biti dužan povući se iz određenog slučaja.

(20)  To također znači da tijekom razumnog razdoblja nakon napuštanja nacionalnog upravnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje bivši zaposlenici ili oni koji su donosili odluke, kad god obavljaju zanimanje koje je povezano s postupkom u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a kojima su se bavili tijekom svojeg zaposlenja ili mandata, ne bi trebali sudjelovati u istom predmetu u okviru novog zanimanja.

Trajanje tog razdoblja moglo bi se odrediti uzimajući u obzir vrstu novog zanimanja dotičnih pojedinaca, kao i razinu njihova sudjelovanja i odgovornosti u okviru istog postupka tijekom njihova zaposlenja ili mandata u nacionalnom upravnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje.

(21)  Svako nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje trebalo bi objaviti kodeks ponašanja kojim se, ne dovodeći u pitanje primjenu strožih nacionalnih pravila, obuhvaćaju pravila o sukobu interesa.

(22)  Operativna neovisnost nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje ne isključuje ni sudski nadzor ni parlamentarni nadzor u skladu s nacionalnim pravom. Zahtjevima u pogledu odgovornosti također bi trebalo doprinijeti osiguravanju vjerodostojnosti i legitimnosti djelovanja nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Razmjerni zahtjevi u pogledu odgovornosti uključuju i objavu periodičnih izvješća o aktivnostima nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koja ona podnose vladinom ili parlamentarnom tijelu. Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogla bi podlijegati i kontroli ili nadzoru njihovih financijskih izdataka, pod uvjetom da to ne utječe na njihovu neovisnost.

(23)  Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći odrediti prioritete svojih postupaka za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a kako bi učinkovito upotrebljavala svoje resurse i kako bi se mogla usredotočiti na sprečavanje i otklanjanje protutržišnog ponašanja kojim se narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Ona bi u tu svrhu trebala moći odbaciti pritužbe zbog toga što nisu prioritetne, uz iznimku pritužbi koje podnesu javna tijela koja s nacionalnim upravnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje dijele nadležnost za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a i nacionalnog prava tržišnog natjecanja, ako je primjenjivo. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje ovlast nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da odbace pritužbe iz drugih razloga, kao što je nenadležnost, ili da odluče da ne postoji temelj za njihovo djelovanje. U slučaju službeno podnesenih pritužbi takve odluke o odbacivanju trebale bi podlijegati djelotvornim pravnim lijekovima u skladu s nacionalnim pravom. Ovlašću nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da odrede prioritete svojih postupaka provedbe ne dovodi se u pitanje pravo vlade države članice da za nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje donese pravila u pogledu opće politike ili smjernice u pogledu prioriteta koji nisu povezani sa sektorskim istraživanjima ili posebnim postupcima za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a.

(24)  Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati dostatne resurse, u smislu kvalificiranih zaposlenika koji mogu provoditi stručne pravne i ekonomske procjene, financijskih sredstava, tehničke i tehnološke stručnosti i opreme, uključujući odgovarajuće instrumente informacijske tehnologije, kako bi se osiguralo da mogu učinkovito obavljati svoje zadaće prilikom primjene članaka 101. i 102. UFEU-a. U slučaju da se dužnosti i ovlasti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje na temelju nacionalnog prava prošire, države članice trebale bi osigurati da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju dostatne resurse za obavljanje tih zadaća.

(25)  Neovisnost nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje trebala bi se povećati tako da im se omogući da neovisno odlučuju o potrošnji proračunskih sredstava u svrhu obavljanja svojih dužnosti, ne dovodeći u pitanje nacionalna proračunska pravila i postupke.

(26)  Kako bi se osiguralo da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju potrebne resurse za obavljanje svojih zadaća, mogli bi se razmotriti različiti oblici financiranja, kao što je financiranje iz alternativnih izvora osim državnog proračuna.

(27)  Kako bi se osiguralo učinkovito praćenje provedbe ove Direktive, države članice trebale bi osigurati da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje vladinom ili parlamentarnom tijelu podnose periodična izvješća o svojim aktivnostima i resursima. Ta bi izvješća trebala sadržavati informacije o imenovanjima i razrješenjima članova tijela nadležnog za donošenje odluka, o iznosu sredstava dodijeljenih u relevantnoj godini te o svim promjenama tog iznosa u odnosu na prethodne godine. Ta bi izvješća trebala biti javno dostupna.

(28)  Nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje potreban je minimalni skup zajedničkih istražnih ovlasti i ovlasti za donošenje odluka kako bi mogla učinkovito provoditi članke 101. i 102. UFEU-a.

(29)  Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovite istražne ovlasti za otkrivanje svakog sporazuma, odluke ili usklađenog djelovanja koji su zabranjeni člankom 101. UFEU-a ili svake zlouporabe vladajućeg položaja koja je zabranjena člankom 102. UFEU-a u bilo kojoj fazi postupaka koji se vode pred njima. Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći primjenjivati te ovlasti na poduzetnike i udruženja poduzetnika koji su predmet postupaka u pogledu primjene članaka 101. i 102. UFEU-a, kao i na druge sudionike na tržištu koji bi mogli posjedovati informacije koje su relevantne za te postupke. Dodjelom takvih učinkovitih istražnih ovlasti svim nacionalnim upravnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje trebalo bi se osigurati da ona budu u mogućnosti učinkovito pomagati jedna drugima kada se od njih zatraži da provedu pretragu ili bilo koju drugu mjeru utvrđivanja činjeničnog stanja na svojem državnom području u ime i za račun drugoga nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje u skladu s člankom 22. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

(30)  Istražne ovlasti nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje trebale bi biti primjerene kako bi se s pomoću njih odgovorilo na izazove provedbe u digitalnom okruženju te bi se s pomoću njih nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje trebalo omogućiti da prikupe sve informacije koje se odnose na poduzetnika ili udruženje poduzetnika koji je predmet istražne mjere u digitalnom obliku, uključujući podatke dobivene forenzički, bez obzira na medij na kojem su informacije pohranjene, kao što su prijenosna računala, mobilni telefoni, drugi mobilni uređaji ili pohrana u oblaku.

(31)  Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći provoditi sve potrebne pretrage prostora poduzetnika i udruženja poduzetnika ako, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, mogu dokazati da postoje opravdani razlozi za sumnju na povredu članka 101. ili 102. UFEU-a. Ovom se Direktivom države članice ne bi trebalo sprečavati da za takve pretrage zahtijevaju prethodno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela.

(32)  Kako bi ovlast nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da provode pretrage bila učinkovita, njome bi im se trebao omogućiti pristup informacijama koje su dostupne poduzetniku ili udruženju poduzetnika ili osobi koja podliježe pretrazi i koje se odnose na poduzetnika ili udruženje poduzetnika pod istragom. To bi nužno trebalo uključivati ovlast za pretraživanje dokumenata, spisa ili podataka na uređajima koji nisu unaprijed precizno utvrđeni. Bez takve ovlasti bilo bi nemoguće dobiti informacije koje su nužne za istragu ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika zauzmu opstruktivan stav ili odbiju surađivati. Ovlast za izvršavanje uvida u poslovne knjige ili dokumentaciju trebala bi obuhvaćati sve oblike korespondencije, uključujući elektroničke poruke, bez obzira na to čini li se da su nepročitane ili su izbrisane.

(33)  Kako bi se nepotrebno produljenje pretraga svelo na najmanju moguću mjeru, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlast da nastave pretraživati i da odabiru primjerke ili izvatke iz poslovnih knjiga i poslovne dokumentacije povezane s poslovanjem poduzetnika ili udruženja poduzetnika koji su predmet pretrage u prostorima nadležnog tijela ili u drugim za to određenim prostorima. Prilikom takvih pretraživanja trebalo bi osigurati neprestano poštovanje prava poduzetnikȃ na obranu.

(34)  Iskustvo pokazuje da se poslovna dokumentacija katkad čuva u domovima direktora, rukovoditelja i drugih zaposlenika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, posebno zbog sve većeg korištenja fleksibilnim radnim uvjetima. Kako bi se osigurala učinkovitost pretraga, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlast pristupa svim prostorima, uključujući privatne domove, ako mogu dokazati da postoji opravdana sumnja da se u tim prostorima čuva poslovna dokumentacija ▌koja može biti relevantna za dokazivanje povrede članka 101. ili 102. UFEU-a. Preduvjet za izvršavanje te ovlasti trebalo bi biti da nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje dobije prethodno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela, što u određenim nacionalnim pravnim sustavima može uključivati javnog tužitelja. Time se države članice ne bi trebalo sprečavati da u slučajevima iznimne hitnosti zadaće nacionalnog pravosudnog tijela povjere nacionalnom upravnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje djeluje kao pravosudno tijelo ili da iznimno odobre provedbu takvih pretraga uz suglasnost onih nad kojima se pretraga provodi. Provedbu takvih pretraga nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje moglo bi povjeriti policiji ili ekvivalentnom tijelu za izvršavanje zakonodavstva, pod uvjetom da se pretraga provodi u prisutnosti nacionalnog upravnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo nacionalnog upravnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje da sȃmo provede pretragu i da dobije potrebnu pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva, uključujući pomoć, kao mjeru predostrožnosti, radi svladavanja mogućeg otpora onih nad kojima se pretraga provodi.

(35)  Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovite ovlasti da od poduzetnika ili udruženja poduzetnika zahtijevaju dostavljanje informacija koje su potrebne za otkrivanje povreda članaka 101. i 102. UFEU-a. U tu svrhu nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći zahtijevati otkrivanje informacija koje bi im mogle omogućiti istragu navodnih povreda. To bi trebalo uključivati pravo da zahtijevaju informacije u bilo kojem digitalnom obliku, uključujući e-poštu i poruke s aplikacija za trenutačnu razmjenu poruka, bez obzira na to gdje su pohranjene, među ostalim u oblaku ili na poslužiteljima, pod uvjetom da su dostupne poduzetniku ili udruženju poduzetnika koje je adresat zahtjeva za informacije. Zbog tog se prava poduzetniku ili udruženju poduzetnika ne bi smjela nametati obveza koja je nerazmjerna u odnosu na zahtjeve istrage. Primjerice, to ne bi smjelo dovesti do prekomjernih troškova ili napora za poduzetnika ili udruženje poduzetnika. Iako je pravo zahtijevanja informacija ključno za otkrivanje povreda, opseg tih zahtjeva trebao bi biti primjeren. Tim se zahtjevima ne bi smjelo primorati poduzetnika ili udruženje poduzetnika da prizna da je počinio povredu jer je dokazivanje toga obveza nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje obveze poduzetnika ili udruženja poduzetnika da odgovaraju na činjenična pitanja i dostavljaju dokumentaciju. Slično tomu, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovite instrumente za zahtijevanje od bilo koje druge fizičke ili pravne osobe da dostavi informacije koje mogu biti relevantne za primjenu članaka 101. ili 102. UFEU-a. Države članice trebale bi moći predvidjeti postupovna pravila o tim zahtjevima za informacije, kao što je njihov pravni oblik, pod uvjetom da se tim pravilima omogućuje učinkovita primjena tog instrumenta. Iskustvo također pokazuje da informacije koje su dobrovoljno dostavljene kao odgovor na neobvezne zahtjeve za informacije mogu biti vrijedan izvor informacija za informiranu i strogu provedbu. Slično tomu, dostava informacija na vlastitu inicijativu od strane trećih osoba, kao što su konkurenti, kupci i potrošači na tržištu, može doprinijeti učinkovitoj provedbi te bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje to trebala poticati.

(36)  Iskustvo pokazuje da je ovlast za vođenje razgovora koristan instrument za prikupljanje dokaza i pomaganje tijelima nadležnima za tržišno natjecanje da procijene vrijednost već prikupljanih dokaza. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovita sredstva da na razgovor pozovu bilo kojeg predstavnika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, bilo kojeg predstavnika drugih pravnih osoba i bilo koju fizičku osobu koji bi mogli posjedovati informacije relevantne za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a. Države članice trebale bi moći predvidjeti pravila kojima se uređuje vođenje tih razgovora, pod uvjetom da se tim pravilima omogućuje učinkovita primjena tog instrumenta.

(37)  Neophodno je da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu od poduzetnika i udruženja poduzetnika zahtijevati prestanak povreda članka 101. ili 102. UFEU-a, među ostalim ako se povreda nastavi nakon što su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje službeno pokrenula postupak. Osim toga, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovita sredstva za ponovnu uspostavu tržišnog natjecanja na tržištu uvođenjem strukturnih mjera i mjera praćenja poslovanja koje su razmjerne počinjenoj povredi i koje su potrebne kako bi se ta povreda otklonila. U skladu s načelom proporcionalnosti, pri odabiru između dviju jednako učinkovitih mjera nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi odabrati mjeru koja za poduzetnika predstavlja najmanje opterećenje. Strukturne mjere, kao što su obveze ustupanja udjela u konkurentu ili prodaje poslovne jedinice, utječu na imovinu poduzetnika i može se pretpostaviti da za poduzetnika predstavljaju veće opterećenje od mjera praćenja poslovanja. Međutim, to ne bi trebalo spriječiti nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje da utvrde da okolnosti određene povrede opravdavaju izricanje strukturne mjere zato što bi bila učinkovitija u smislu prestanka povrede nego mjera praćenja poslovanja.

(38)  Privremene mjere mogu biti važan instrument kojim se tijekom istrage osigurava da se povredom koja je predmet istrage ne nanese znatna i nepopravljiva šteta za tržišno natjecanje. Taj je instrument važan kako bi se izbjeglo promjene na tržištu koje bi bilo vrlo teško ispraviti odlukom koju bi na kraju postupka donijelo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje stoga bi trebala imati ovlast za izricanje privremenih mjera odlukom. Ta bi se ovlast trebala primjenjivati barem u slučajevima u kojima je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje utvrdilo prima facie povredu članka 101. ili 102. UFEU-a i ako postoji rizik nanošenja znatne i nepopravljive štete za tržišno natjecanje. Države članice mogu nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje dodijeliti šire ovlasti za izricanje privremenih mjera. Odluka o izricanju privremenih mjera trebala bi biti valjana samo tijekom određenog razdoblja, bilo do zaključenja postupka koji vodi nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje bilo tijekom definiranog razdoblja koje se može produljiti ako je to potrebno i prikladno. Države članice trebale bi osigurati da se zakonitost, uključujući proporcionalnost, takvih mjera može preispitati u okviru ubrzanih žalbenih postupaka ili drugih postupaka kojima se također predviđa ubrzani sudski nadzor. Nadalje, države članice trebale bi stvoriti uvjete potrebne da bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu primjenjivati privremene mjere u praksi. Posebno je potrebno svim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje omogućiti da se nose s promjenama na tržištima koja se brzo mijenjaju i da se stoga u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje razmotri primjena privremenih mjera te da se to iskustvo uzme u obzir u obzir u svakoj odgovarajućoj neobvezujućoj mjeri ili budućem preispitivanju ove Direktive.

(39)  Ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika, tijekom postupka kojim bi se pojedini sporazum ili postupanje mogli ocijeniti zabranjenima, nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ponude obveze kojima se otklanja njihova zabrinutost, ta bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala moći donositi odluke kojima navedene obveze postaju obvezujuće za dotične poduzetnike ili udruženja poduzetnika i izvršive protiv njih. U načelu takve odluke o prihvaćanju obveza nisu primjerene u slučaju tajnih kartela, u pogledu kojih bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala izreći novčane kazne. U odlukama o prihvaćanju obveza trebalo bi utvrditi da više nema osnove za djelovanje nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, bez donošenja zaključka o postojanju povrede članka 101. ili 102. UFEU-a. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi sama odlučivati o tome hoće li prihvatiti obveze. Odlukama o prihvaćanju obveza ne dovode se u pitanje ovlasti tijela nadležnih za tržišno natjecanje i nacionalnih sudova da utvrde povredu i donesu odluku u predmetu. Nadalje, učinkovita sredstva za praćenje usklađenosti poduzetnika ili udruženja poduzetnika s obvezama i učinkovita sredstva za izricanje sankcija u slučajevima neusklađenosti pokazala su se kao učinkoviti instrumenti za tijela nadležna za tržišno natjecanje. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati učinkovita sredstva za ponovno pokretanje postupaka u slučajevima u kojima je došlo do bitne promjene činjeničnog stanja na kojem se temeljila odluka o prihvaćanju obveza, ako su poduzetnici ili udruženja poduzetnika postupali suprotno svojim obvezama ili ako se odluka o prihvaćanju obveza temeljila na nepotpunim, netočnim ili zavaravajućim informacijama koje su dostavile stranke.

(40)  Kako bi se osigurala učinkovita i ujednačena provedba članaka 101. i 102. UFEU-a, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlast za izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih novčanih kazni poduzetnicima i udruženjima poduzetnika za povrede članka 101. ili 102. UFEU-a, ili izravno sama u vlastitom postupku, posebno u upravnom postupku, pod uvjetom da se takvim postupcima omogućuje izravno izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih novčanih kazni, ili traženjem izricanja novčanih kazni u nekaznenom sudskom postupku. Time se ne dovode u pitanje nacionalni propisi kojima se predviđa izricanje sankcija poduzetnicima i udruženjima poduzetnika od strane sudova u kaznenom postupku zbog povrede članaka 101. i 102. UFEU-a u slučaju kada je povreda kazneno djelo u skladu s nacionalnim pravom i pod uvjetom da se time ne utječe na učinkovitu i ujednačenu provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a.

(41)  Kako bi se osiguralo da se poduzetnike i udruženja poduzetnika potiče da poštuju istražne mjere i odluke nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći ili izricati učinkovite novčane kazne za neusklađenost s mjerama i odlukama iz članaka 6., 8., 9., 10., 11. i 12. izravno sama u vlastitom postupku ili tražiti izricanje novčanih kazni u nekaznenom sudskom postupku. Time se ne dovodi u pitanje nacionalno pravo kojim se predviđa izricanje takvih novčanih kazni poduzetnicima i udruženjima poduzetnika od strane sudova u kaznenom sudskom postupku. ▌

(42)  U skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, u postupcima pred nacionalnim upravnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ili, ovisno o slučaju, u nekaznenom sudskom postupku, novčane kazne trebalo bi izricati ako je povreda počinjena s namjerom ili iz nepažnje. Pojmove namjere i nepažnje trebalo bi tumačiti u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije o primjeni članaka 101. i 102. UFEU-a, a ne u skladu s pojmovima namjere i nepažnje u postupcima koje provode tijela kaznenog progona u vezi s kaznenim stvarima. Time se ne dovode u pitanje nacionalni propisi u skladu s kojima se utvrđivanje povrede temelji na kriteriju objektivne odgovornosti, pod uvjetom da je u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije. Ovom Direktivom ne utječe se na nacionalna pravila o standardu dokazivanja ni na obveze nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da utvrde činjenično stanje u odgovarajućem predmetu, pod uvjetom da su ta pravila i obveze u skladu s općim načelima prava Unije. ▌

(43)  Novčane kazne trebalo bi utvrditi razmjerno ukupnom globalnom prihodu dotičnih poduzetnika i udruženja poduzetnika.

(44)  Periodični penali ključan su instrument za osiguravanje toga da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju učinkovita sredstva za otklanjanje tekućih i budućih neusklađenosti poduzetnika i udruženja poduzetnika s njihovim mjerama i odlukama kako je navedeno u člancima 6., 8., 9., 10., 11. i 12. Oni se ne bi trebali primjenjivati na utvrđene povrede koje su počinjene u prošlosti. Ovlašću za izricanje periodičnih penala ne dovodi se u pitanje ovlast nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da kazne neusklađenost s mjerama iz članka 13. stavka 2. Takve periodične penale trebalo bi utvrditi razmjerno prosječnom dnevnom ukupnom globalnom prihodu dotičnih poduzetnika i udruženja poduzetnika.

(45)   Za potrebe izricanja novčanih kazni i periodičnih penala pojam „odluka” trebao bi obuhvaćati svaku mjeru kojom se proizvode obvezujući pravni učinci koji mogu utjecati na interese adresata uzrokovanjem bitne izmjene njegova pravnog položaja.

(46)  Kako bi se osigurala učinkovita i ujednačena primjena članaka 101. i 102. UFEU-a, pojam „poduzetnika” kako je naveden u člancima 101. i 102. UFEU-a, koji bi se trebao primjenjivati u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, označava gospodarsku jedinicu, čak i ako se ona sastoji od nekoliko pravnih ili fizičkih osoba. U skladu s tim, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći primjenjivati pojam poduzetnika za utvrđivanje odgovornosti matičnog društva i izricanje novčane kazne tom društvu zbog postupanja jednog od njegovih društava kćeri ako to matično društvo i njegovo društvo kći čine jednu gospodarsku jedinicu. Kako bi se spriječilo da poduzetnici s pomoću pravnih ili organizacijskih promjena izbjegnu obvezu plaćanja novčanih kazni za povrede članaka 101. i 102. UFEU-a, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći utvrditi pravne ili gospodarske sljednike odgovornog poduzetnika i izreći im novčane kazne za povrede članaka 101. i 102. UFEU-a, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.

(47)  Kako bi se osiguralo da se novčanim kaznama izrečenima za povrede članaka 101. i 102. UFEU-a odražava gospodarska važnost povrede, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi uzeti u obzir težinu povrede. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi također moći odrediti novčane kazne koje su proporcionalne trajanju povrede. Te bi čimbenike trebalo ocijeniti u skladu s odgovarajućom sudskom praksom Suda Europske unije i tako da se osigura odvraćanje. Težinu bi trebalo ocijeniti na pojedinačnoj osnovi za sve vrste povreda, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja ▌. Čimbenici koji bi se mogli uzeti u obzir uključuju prirodu povrede, zajednički tržišni udio svih dotičnih poduzetnika, zemljopisni opseg povrede, činjenicu je li povreda provedena, vrijednost prodaje robe i usluga poduzetnika na koju se povreda izravno ili neizravno odnosi te veličinu i tržišnu snagu dotičnog poduzetnika. Ponavljanje povreda od strane istog počinitelja pokazuje sklonost takvim povredama i stoga je vrlo bitan pokazatelj ▌ da je razinu sankcije potrebno povećati s ciljem učinkovitog odvraćanja. U skladu s tim, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati mogućnost povećanja iznosa novčane kazne koju se izriče poduzetniku ili udruženju poduzetnika ako su Komisija ili nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje prethodno donijeli odluku kojom se utvrđuje da su taj poduzetnik ili to udruženje poduzetnika povrijedili članak 101. ili 102. UFEU-a te ako taj poduzetnik ili to udruženje poduzetnika nastavlja činiti istu povredu ili počini sličnu povredu. U skladu s Direktivom 2014/104/EU nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći uzeti u obzir moguću naknadu štete koja je isplaćena kao rezultat sporazumne nagodbe. Osim toga, u iznimnim okolnostima, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći uzeti u obzir gospodarsku održivost dotičnog poduzetnika.

(48)  Iskustvo je pokazalo da udruženja poduzetnika redovito sudjeluju u povredama tržišnog natjecanja te bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje stoga trebala moći učinkovito izricati novčane kazne takvim udruženjima. Pri ocjenjivanju težine povrede, kako bi se odredio iznos novčane kazne u postupku protiv udruženja poduzetnika u kojem se povreda odnosi na poslovanje njegovih članova, trebalo bi biti moguće uzeti u obzir zbroj prodaje robe i usluga na koje se povreda izravno ili neizravno odnosi, a koju su ostvarili poduzetnici koji su članovi tog udruženja. Kada se novčana kazna izriče ne samo udruženju nego i njegovim članovima, prihod članova kojima se novčana kazna izriče ne bi se trebao uzimati u obzir prilikom izračuna novčane kazne za udruženje. Kako bi se osigurala učinkovita naplata novčanih kazni koje su izrečene udruženjima poduzetnika za povrede koje su počinila, potrebno je utvrditi uvjete pod kojima nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje slobodno mogu zahtijevati naplatu novčane kazne od članova udruženja ako udruženje nije solventno. Pri tome bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala uzeti u obzir relativnu veličinu poduzetnika koji pripadaju udruženju, a posebno položaj malih i srednjih poduzeća. Plaćanjem novčane kazne od strane jednog ili nekoliko članova udruženja poduzetnika ne dovodi se u pitanje nacionalne propise kojima se predviđa naknada plaćenog iznosa od drugih članova udruženja.

(49)  Velike su razlike u odvraćajućem učinku novčanih kazni u Uniji i u nekim je državama članicama najveći iznos novčane kazne koji se može izreći vrlo nizak. Kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu izreći odvraćajuće novčane kazne, najveći iznos novčane kazne koji se može izreći za svaku povredu članka 101. ili 102. UFEU-a trebalo bi utvrditi na razini koja nije manja od 10 % ukupnoga globalnog prihoda dotičnog poduzetnika. Time se države članice ne bi trebalo spriječiti da zadrže ili uvedu višu najveću novčanu kaznu koja se može izreći.

(50)  Pokajnički programi ključni su instrument za otkrivanje tajnih kartela i njima se stoga doprinosi učinkovitom progonu najtežih povreda prava tržišnog natjecanja te izricanju sankcija za takve povrede. Međutim, trenutačno postoje znatne razlike među pokajničkim programima koji se primjenjuju u državama članicama. Iz tih razlika za poduzetnike koji krše pravila proizlazi pravna nesigurnost u pogledu uvjeta pod kojima mogu podnijeti zahtjev za oslobođenje ili umanjenje i nesigurnost u pogledu njihova statusa oslobođenja na temelju odgovarajućih pokajničkih programa. Takva nesigurnost mogla bi oslabiti poticaje za potencijalne podnositelje zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje da taj zahtjev podnesu. To pak može dovesti do manje učinkovite provedbe tržišnog natjecanja u Uniji jer se otkriva manje tajnih kartela.

(51)  Razlike među pokajničkim programima na razini država članica također ugrožavaju postojanje ravnopravnih uvjeta za poduzetnike koji posluju na unutarnjem tržištu. Stoga je primjereno povećati pravnu sigurnost za poduzetnike na unutarnjem tržištu i povećati privlačnost pokajničkih programa u cijeloj Uniji smanjenjem tih razlika tako da se svim nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje omogući da odobravaju oslobođenje od novčanih kazni i njihovo umanjenje te da prihvaćaju skraćene zahtjeve pod istim uvjetima. U budućnosti bi mogli biti potrebni dodatni napori Europske mreže za tržišno natjecanje na usklađivanju pokajničkih programa.

(52)  Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći poduzetnicima dodijeliti oslobođenje od novčanih kazni i umanjenja novčanih kazni ako se zadovolje određeni uvjeti. Udruženja poduzetnika koja obavljaju gospodarsku djelatnost u svoje ime trebala bi imati pravo na oslobođenje od novčanih kazni ili umanjenja novčanih kazni u slučajevima kada sudjeluju u navodnom kartelu u svoje ime, a ne u ime svojih članova.

(53)  Da bi se kartel smatrao tajnim kartelom, ne moraju svi vidovi njegova postupanja biti tajni. Posebno, kartel se može smatrati tajnim kartelom ako elementi kartela, zbog kojih je teže otkriti cjelokupno postupanje, nisu poznati javnosti ili kupcima ili dobavljačima.

(54)  Kako bi ispunio uvjete za oslobođenje ili umanjenje, podnositelj zahtjeva trebao bi prestati sudjelovati u navodnom tajnom kartelu, osim u slučajevima kada nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje smatra da je njegov nastavak sudjelovanja razumno potreban kako bi se sačuvala cjelovitost istrage, primjerice kako bi se osiguralo da drugi navodni sudionici u kartelu ne otkriju da je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje saznalo za navodni kartel prije nego što ono provede istražne mjere poput nenajavljenih pretraga.

(55)  Kako bi ispunio uvjete za oslobođenje ili umanjenje, podnositelj zahtjeva trebao bi istinski, u potpunosti, trajno i brzo surađivati s nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje. To među ostalim znači da pri razmatranju podnošenja zahtjeva nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje podnositelj zahtjeva ne bi smio uništiti, krivotvoriti ili prikriti dokaze o navodnom tajnom kartelu. Kada poduzetnik razmatra podnošenje zahtjeva, postoji rizik da bi njegovi direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici mogli uništiti dokaze kako bi prikrili svoje sudjelovanje u kartelu, ali uništenje dokaza moglo bi se dogoditi i zbog drugih razloga. Stoga bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala uzeti u obzir posebne okolnosti pod kojima su dokazi uništeni i značenje tog uništavanja pri razmatranju toga dovodi li uništavanje dokaza u pitanje istinsku suradnju podnositelja zahtjeva.

(56)  Kako bi se ispunio uvjet istinske, potpune, trajne i brze suradnje, pri razmatranju podnošenja zahtjeva nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje podnositelj zahtjeva ne bi smio otkriti da namjerava podnijeti zahtjev niti bilo koje dijelove njegova sadržaja, osim drugim nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, Komisiji ili tijelima trećih zemalja nadležnima za tržišno natjecanje. To ne sprječava podnositelja zahtjeva da prijavi svoje ponašanje drugim javnim tijelima kako se zahtijeva relevantnim propisima, nego ga samo sprječava da otkrije činjenicu da razmatra podnošenje zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje i da izjave poduzetnika pokajnika preda tim tijelima. Međutim, prilikom ispunjavanja svojih obveza u skladu s tim relevantnim propisima, podnositelj zahtjeva trebao bi razmotriti i važnost izbjegavanja negativnog utjecaja na potencijalnu istragu nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje.

(57)  Podnositelji zahtjeva trebali bi imati mogućnost podnositi izjave poduzetnika pokajnika, u vezi s punim ili skraćenim zahtjevima, pisanim putem, a nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi također raspolagati sustavom koji im omogućuje prihvaćanje takvih izjava, ili usmeno ili na drugi način kojim se podnositeljima zahtjeva omogućuje da ne posjeduju, čuvaju ili nadziru takve podnesene izjave. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći izabrati na koji način prihvaćaju izjave poduzetnika pokajnika.

(58)  Poduzetnici koji žele podnijeti zahtjev za oslobođenje trebali bi moći nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje prethodno podnijeti zahtjev za zabilježbu za mjesto u redu za oslobođenje ili umanjenje prije nego što službeno podnesu zahtjev za oslobođenje, kako bi se podnositelju zahtjeva dalo vremena za prikupljanje potrebnih informacija i dokaza za zadovoljavanje odgovarajućeg dokaznog praga. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da poduzetnicima omoguće podnošenje zahtjeva za zabilježbu u slučaju zahtjeva za umanjenje novčanih kazni.

(59)  Nadalje, radi smanjenja administrativnog i drugih znatnih opterećenja u smislu vremena podnositelji zahtjeva trebali bi moći podnositi izjave poduzetnika pokajnika u vezi s punim ili skraćenim zahtjevima, kao i u vezi sa zahtjevima za zabilježbe, ili na službenom jeziku države članice dotičnog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili, ako je o tome bilateralno postignut dogovor između nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje i podnositelja zahtjeva, na drugom službenom jeziku Unije. Smatralo bi se da takav dogovor postoji ako nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje općenito prihvaćaju takva podnošenja na tom jeziku.

(60)  S obzirom na to da Komisija i nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje dijele nadležnost za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a, ključno je uspostaviti sustav skraćenih zahtjeva koji neometano funkcionira. Podnositelji zahtjeva koji su zahtjev za oslobođenje ili umanjenje podnijeli Komisiji u pogledu navodnog tajnog kartela trebali bi moći podnijeti skraćene zahtjeve nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u pogledu tog istog kartela, pod uvjetom da zahtjev Komisiji obuhvaća više od triju država članica kao zahvaćena područja. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost da se Komisija bavi slučajevima ako su usko povezani s drugim odredbama Unije koje Komisija može primjenjivati isključivo ili učinkovitije, ako je radi interesa Unije potrebno donošenje odluke Komisije radi razvoja politike tržišnog natjecanja Unije kada se pojavi novo pitanje povezano s tržišnim natjecanjem ili kako bi se osigurala učinkovita provedba.

(61)  Sustavom skraćenih zahtjeva trebalo bi se omogućiti poduzetnicima da nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje podnesu zahtjev za oslobođenje ili umanjenje koji sadržava ograničeni skup informacija ako je Komisiji podnesen puni zahtjev u vezi s tim navodnim kartelom. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi stoga prihvatiti skraćene zahtjeve koji sadržavaju minimalni skup informacija u pogledu navodnog kartela za svaki od elemenata iz članka 22. stavka 2. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost podnositelja zahtjeva da naknadno dostavi detaljnije informacije. Ako podnositelj zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje to zatraži, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi mu dostaviti potvrdu primitka u kojoj se navode datum ii vrijeme primitka. Ako nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje još nije primilo takav prethodni zahtjev za oslobođenje ili umanjenje od drugog podnositelja zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje o istom navodnom tajnom kartelu te smatra da skraćeni zahtjev ispunjava zahtjeve iz članka 22. stavka 2., nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje o tome bi trebalo obavijestiti podnositelja zahtjeva.

(62)  Cilj je sustava skraćenih zahtjeva smanjiti administrativno opterećenje za podnositelje zahtjeva koji podnesu zahtjev za oslobođenje ili umanjenje Komisiji u vezi s navodnim tajnim kartelom koji obuhvaća više od triju država članica kao zahvaćena područja. Budući da Komisija u takvim slučajevima prima puni zahtjev, ona bi trebala biti glavni sugovornik podnositelja zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje u razdoblju dok se ne razjasni hoće li Komisija u cijelosti ili djelomično preuzeti predmet, osobito u pogledu pružanja uputa podnositelju zahtjeva o svim dodatnim unutarnjim istragama. Komisija treba nastojati odlučiti o tom pitanju u razumnom roku i o tome obavijestiti nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 1/2003. U iznimnim okolnostima, kada je to strogo potrebno radi razgraničenja predmeta ili dodjele predmeta, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje trebalo bi moći od podnositelja zahtjeva zatražiti podnošenje punog zahtjeva prije nego što se to razjasni. Ta bi se mogućnost trebala iskorištavati vrlo rijetko. U drugim slučajevima od podnositelja zahtjeva trebalo bi zatražiti da podnese puni zahtjev nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje je primilo skraćeni zahtjev tek kada je jasno da Komisija ne namjerava preuzeti predmet u cijelosti ni djelomično.

(63)  Podnositelji zahtjeva trebali bi imati mogućnost podnositi pune zahtjeve za oslobođenje ili umanjenje nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje kojima su podnijeli skraćene zahtjeve. Ako podnositelji zahtjeva podnesu takve pune zahtjeve u roku koji je odredilo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje, informacije iz tih zahtjeva trebale bi se smatrati podnesenima u vrijeme podnošenja skraćenog zahtjeva, pod uvjetom da skraćeni zahtjev obuhvaća iste zahvaćene proizvode i područja te jednako trajanje navodnog kartela kao i zahtjev za oslobođenje ili umanjenje podnesen Komisiji, koji je možda ažuriran. Ako se promijeni opseg zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje koji su podnositelji zahtjeva podnijeli Komisiji, trebala bi biti dužnost podnositelja zahtjeva da o tome obavijeste nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje kojima su podnijeli skraćene zahtjeve i da na odgovarajući način ažuriraju svoje skraćene zahtjeve. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći provjeriti odgovara li opseg skraćenog zahtjeva opsegu zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje podnesenog Komisiji, putem suradnje u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje.

(64)  Pravna nesigurnost u pogledu zaštićenosti od pojedinačnih sankcija, kao što su novčane kazne, zabrana obavljanja djelatnosti ili kazna zatvora, sadašnjih i bivših direktora, rukovoditelja i drugih zaposlenika podnositelja zahtjeva za oslobođenje mogla bi spriječiti potencijalne podnositelje zahtjeva da podnesu zahtjev za oslobođenje ili umanjenje. S obzirom na njihov doprinos otkrivanju i istrazi tajnih kartela, ti pojedinci trebali bi stoga, u načelu, biti zaštićeni od ▌sankcija u vezi s njihovim sudjelovanjem u tajnom kartelu na koji se zahtjev odnosi, a koje odrede javna tijela u kaznenom, upravnom i nekaznenom sudskom postupku u skladu s nacionalnim propisima kojima se pretežno nastoje ostvariti isti ciljevi kao oni iz članka 101. UFEU-a, kao što su nacionalni propisi o manipuliranju postupkom podnošenja ponuda, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni ovom Direktivom. Jedan je od tih uvjeta da bi zahtjev za oslobođenje trebao biti podnesen prije nego što nadležna nacionalna tijela obavijeste te pojedince o postupku koji bi mogao dovesti do izricanja sankcija. Taj postupak uključuje trenutak kada se te pojedince počne sumnjičiti za povredu tih nacionalnih propisa.

Države članice mogu u okviru nacionalnog prava predvidjeti načine na koje bi ti pojedinci trebali surađivati s odgovarajućim tijelima kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje te zaštite. Zaštita od kaznenih sankcija uključuje slučajeve u kojima se nadležna nacionalna tijela suzdrže od progona pod određenim uvjetima ili na temelju uputa o budućem ponašanju pojedinca.

(65)  Odstupajući od navedenog, kako bi se osiguralo da zaštita od sankcija koje se izriču pojedincima u kaznenim postupcima bude u skladu s postojećim temeljnim načelima njihova pravnog sustava, države članice mogle bi predvidjeti da nadležna tijela mogu izabrati između zaštite pojedinca od sankcija ili samo ublažavanja tih sankcija, ovisno o ishodu odvagivanja interesa progona i/ili sankcioniranja pojedinca u odnosu na doprinos pojedinca otkrivanju i istrazi kartela. Pri procjeni interesa progona i/ili sankcioniranja tih pojedinaca u obzir se može uzeti, među ostalim čimbenicima, njihova osobna odgovornost ili doprinos povredi.

(66)  Države članice ne sprječava se da od sankcija ili od ublažavanja takvih sankcija štite i sadašnje ili bivše direktore, rukovoditelje i druge zaposlenike podnositeljȃ zahtjeva za umanjenje novčanih kazni.

(67)  Kako bi se omogućilo da zaštita funkcionira u situacijama u koje je uključeno više od jedne jurisdikcije, države članice trebale bi predvidjeti da u slučajevima u kojima se tijelo nadležno za sankcioniranje ili kazneni progon ne nalazi u istoj jurisdikciji kao tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje vodi predmet, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u jurisdikciji tijela nadležnog za sankcioniranje ili kazneni progon trebalo bi osigurati potrebne kontakte između tih tijela.

(68)  U sustavu u kojem Komisija i nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju usporedne nadležnosti za provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a potrebna je bliska suradnja među nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje te između nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i Komisije. Posebno kada nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje provodi pretragu ili razgovor u skladu sa svojim nacionalnim pravom u ime drugog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje u skladu s člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003, trebalo bi omogućiti prisutnost i pomoć službenih osoba iz tijela podnositelja zahtjeva kako bi se povećala učinkovitost tih pretraga i razgovora s pomoću pružanja dodatnih resursa, znanja i tehničke stručnosti. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje također bi trebala biti ovlaštena da zatraže pomoć od drugih nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje pri utvrđivanju jesu li poduzetnici ili udruženja poduzetnika propustili pridržavati se istražnih mjera i odluka nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koja su podnositelji zahtjeva.

(69)  Trebalo bi uspostaviti mehanizme kojima se nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje omogućuje da zatraže uzajamnu pomoć u pogledu obavješćivanja, na prekograničnoj osnovi, stranaka u postupcima ili drugih poduzetnika, udruženja poduzetnika ili fizičkih osoba koje mogu biti adresati takvih obavijesti o dokumentima u vezi s primjenom članka 101. ili 102. UFEU-a. Slično tomu, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći zahtijevati izvršenje odluka o izricanju novčanih kazni ili periodičnih penala od strane tijela u drugim državama članicama ako tijelo podnositelj zahtjeva poduzme razumne napore da utvrdi da poduzetnik protiv kojeg se trebaju izvršiti novčana kazna ili periodični penali nema dovoljno imovine u državi članici tijela podnositelja zahtjeva. Države članice također bi trebale predvidjeti da, posebno, ako poduzetnik protiv kojeg se mogu izvršiti novčana kazna ili periodični penali nema poslovni nastan u državi članici tijela podnositelja zahtjeva, tijelo primatelj zahtjeva može izvršiti odluke koje je donijelo tijelo podnositelj zahtjeva, na zahtjev tijela podnositelja zahtjeva. Time bi se osigurala učinkovita provedba članaka 101. i 102. UFEU-a i doprinijelo pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje odvoje dostatne resurse za zahtjeve za uzajamnu pomoć i kako bi se potaknulo takvu pomoć, tijela primatelji zahtjeva trebala bi moći ostvariti povrat troškova nastalih pružanjem te pomoći. Tom uzajamnom pomoći ne dovodi se u pitanje primjena Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP(4).

(70)  Kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje učinkovito provode članke 101. i 102. UFEU-a, potrebno je predvidjeti provediva pravila o ▌ rokovima zastare. Posebno, u sustavu usporednih nadležnosti, nacionalni rokovi zastare trebali bi prestati teći ili se prekinuti tijekom trajanja postupka pred nacionalnim tijelima druge države članice nadležnima za tržišno natjecanje ili Komisijom. Takvim zastojem ili prekidom zastare ne bi se trebalo spriječiti države članice da zadrže ili uvedu rokove apsolutne zastare, pod uvjetom da zbog trajanja tih rokova apsolutne zastare učinkovita provedba članaka 101. i 102. UFEU-a ne postane praktički nemoguća ili pretjerano teška.

(71)  Kako bi se osiguralo da se u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje predmeti rješavaju učinkovito i djelotvorno, u onim državama članicama u kojima su i nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje ▌i nacionalno pravosudno tijelo nadležno za tržišno natjecanje određena kao nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje u svrhu provedbe članaka 101. i 102. UFEU-a kako je navedeno u člancima 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 16. ove Direktive, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći pokrenuti postupak izravno pred nacionalnim pravosudnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje. Osim toga, ako nacionalni sudovi djeluju ▌ u postupcima pokrenutima protiv ▌ odluka koje su donijela nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje koja primjenjuju članak 101. ili 102. UFEU-a, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi biti u potpunosti ovlaštena sudjelovati kao tužitelj ili tuženik u tim postupcima te bi trebala uživati jednaka prava koja te javne stranke imaju u tim postupcima.

(72)  Rizik otkrivanja samooptužujućeg materijala izvan konteksta istrage za čije je potrebe dostavljen mogao bi za potencijalne podnositelje zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje oslabiti poticaje na suradnju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje. Kao posljedica toga, bez obzira na oblik u kojem su podnesene izjave poduzetnika pokajnika, informacije u izjavama poduzetnika pokajnika dobivene uvidom u spis trebale bi se upotrebljavati samo ako je to potrebno za ostvarivanje prava na obranu u postupcima pred nacionalnim sudovima u određenim vrlo ograničenim slučajevima koji su izravno povezani s predmetom za koji je odobren pristup. Time se tijela nadležna za tržišno natjecanje ne bi trebalo spriječiti da svoje odluke objave u skladu s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(73)  Dokazi su važan element u provedbi članaka 101. i 102. UFEU-a. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći razmotriti relevantne dokaze, bez obzira na to jesu li u pisanom, usmenom, elektroničkom ili snimljenom obliku ▌. To bi trebalo uključivati mogućnost razmatranja tajnih snimki koje su izradile fizičke ili pravne osobe koje nisu javna tijela, pod uvjetom da te snimke nisu jedini izvor dokaza. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo na saslušanje ni dovoditi u pitanje dopuštenost svih snimki koje izrade ili pribave javna tijela. Slično tomu, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći uzeti u obzir elektroničke poruke kao relevantne dokaze, bez obzira na to čini li se da su te poruke nepročitane ili su izbrisane.

(74)  Osiguravanjem toga da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju ovlasti koje su im potrebne kako bi mogla učinkovitije provoditi pravila o tržišnom natjecanju učvršćuje se potreba za bliskom suradnjom te učinkovitom multilateralnom i bilateralnom komunikacijom u Europskoj mreži za tržišno natjecanje. To bi trebalo uključivati razvoj neobvezujućih mjera radi olakšavanja i podupiranja provedbe ove Direktive.

(75)  Kako bi se poduprla bliska suradnja u Europskoj mreži za tržišno natjecanje, Komisija bi trebala održavati, razvijati, smjestiti i podupirati središnji informacijski sustav (sustav Europske mreže za tržišno natjecanje) te upravljati njime u skladu s relevantnim standardima povjerljivosti, zaštite podataka i sigurnosti podataka. Učinkovito i djelotvorno djelovanje Europske mreže za tržišno natjecanje temelji se na interoperabilnosti. Opći proračun Unije trebao bi snositi troškove održavanja, razvoja, smještaja, pružanja korisničke podrške i rada sustava Europske mreže za tržišno natjecanje, kao i druge administrativne troškove nastale u vezi s funkcioniranjem Europske mreže za tržišno natjecanje, posebno troškove povezane s organizacijom sastanaka. Predviđeno je da će do 2020. troškovi za sustav Europske mreže za tržišno natjecanje biti pokriveni programom interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira za europske javne uprave, poduzetnike i građane (program ISA2) uspostavljenim Odlukom (EU) 2015/2240 Europskog parlamenta i Vijeća(5), podložno raspoloživim resursima programa, kriterijima prihvatljivosti i kriterijima za određivanje prioriteta.

(76)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest osiguravanje da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju potrebna jamstva neovisnosti, resurse te provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni kako bi mogla učinkovito primjenjivati članke 101. i 102. UFEU-a i nacionalno pravo tržišnog natjecanja usporedno s člancima 101. i 102. UFEU-a te osiguravanje učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i Europske mreže za tržišno natjecanje, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebne učinkovitosti i ujednačenosti u primjeni članaka 101. i 102. UFEU-a oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, posebno uzimajući u obzir teritorijalno područje primjene Direktive, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(77)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(6), države članice obvezale su da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive dostavljanje takvih dokumenata smatra se opravdanim,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom Direktivom utvrđuju se određena pravila kako bi se osiguralo da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju potrebna jamstva neovisnosti, resurse te provedbene ovlasti i ovlasti za izricanje novčanih kazni kako bi im se omogućilo da učinkovito primjenjuju članke 101. i 102. UFEU-a tako da se tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu ne narušava, a potrošači i poduzetnici ne dovode u nepovoljan položaj nacionalnim propisima i mjerama zbog kojih nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ne mogu učinkovito provoditi pravila o tržišnom natjecanju.

2.  Ova Direktiva obuhvaća primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a i usporednu primjenu nacionalnog prava tržišnog natjecanja na isti predmet. U pogledu članka 31. stavaka 3. i 4. ove Direktive, ova Direktiva obuhvaća i primjenu nacionalnog prava tržišnog natjecanja na samostalnoj osnovi.

3.  Ovom Direktivom utvrđuju se određena pravila o uzajamnoj pomoći kako bi se očuvalo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i sustava bliske suradnje unutar Europske mreže za tržišno natjecanje.

Članak 2.

Definicije

1.  Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači tijelo koje je država članica odredila u skladu s člankom 35. Uredbe (EZ) br. 1/2003 kao nadležno za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a; države članice mogu odrediti jedno ili više upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje (nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje), kao i pravosudnih tijela (nacionalna pravosudna tijela nadležna za tržišno natjecanje);

2.  „nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači upravno tijelo koje je država članica odredila za obavljanje svih ili nekih funkcija nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje;

3.  „nacionalno pravosudno tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači pravosudno tijelo koje je država članica odredila za obavljanje nekih funkcija nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje;

4.  „tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje ▌, Komisija ili oboje, ovisno o kontekstu;

5.  „Europska mreža za tržišno natjecanje” znači mreža javnih tijela koju čine nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i Komisija te koja služi kao forum za raspravu i suradnju u pogledu primjene i provedbe članaka 101. i 102. UEFU-a;

6.  „nacionalno pravo tržišnog natjecanja ▌ znači odredbe nacionalnog prava koje se pretežno bave istim ciljem kao članci 101. i 102. UFEU-a te koje se primjenjuju na isti predmet i usporedno s pravom tržišnog natjecanja Unije u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003, kao i odredbe nacionalnog prava koje se pretežno bave istim ciljem kao članci 101. i 102. UFEU-a te koje se primjenjuju na samostalnoj osnovi u pogledu članka 31. stavaka 3. i 4. ove Direktive, ne uključujući odredbe nacionalnog prava kojima se predviđa izricanje kaznenih sankcija fizičkim osobama;

7.  „nacionalni sud” znači sud države članice u smislu članka 267. UFEU-a;

8.  „žalbeni sud” znači nacionalni sud koji je ovlašten, povodom redovnih pravnih sredstava, za preispitivanje odluka nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili za preispitivanje presuda koje se odnose na te odluke, bez obzira na to je li taj sud ovlašten za utvrđivanje povrede prava tržišnog natjecanja;

9.  „postupak provedbe” znači postupak pred tijelom nadležnim za tržišno natjecanje u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a, dok navedeno tijelo nadležno za tržišno natjecanje taj postupak ne okonča donošenjem odluke iz članka 10., 12. ili 13. ove Direktive u slučaju nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili donošenjem odluke iz članka 7., 9. ili 10. Uredbe (EZ) br. 1/2003 u slučaju Komisije ili sve dok tijelo nadležno za tržišno natjecanje ne zaključi da nema osnove za njegovo daljnje postupanje;

10.  „poduzetnik”, kako je naveden u člancima 101. i 102. UFEU-a, znači svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću, bez obzira na njegov pravni status i način na koji se financira ▌;

11.  „ ▌kartel” znači sporazum ▌ili usklađeno djelovanje između dvaju ili više konkurenata kojem je cilj usklađivanje njihovih konkurentnih postupanja na tržištu ▌ili utjecaj na relevantne parametre tržišnog natjecanja putem praksi poput, ali ne ograničujući se na, dogovaranja ili usklađivanja kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih trgovinskih uvjeta, među ostalim u pogledu prava intelektualnog vlasništva, određivanja kvota proizvodnje ili prodaje, dijeljenja tržišta i kupaca, uključujući manipuliranje postupkom podnošenja ponuda, ograničenja uvoza ili izvoza ▌ ili protutržišnih djelovanja protiv drugih konkurenata ▌;

12.  „tajni kartel” znači kartel čije je postojanje ▌ djelomično ili u potpunosti prikriveno;

13.  „oslobođenje od novčanih kazni” znači izuzeće od novčanih kazni koje bi se inače izrekle poduzetniku za njegovo sudjelovanje u tajnom kartelu kako bi ga se nagradilo za suradnju s tijelom nadležnim za tržišno natjecanje u okviru pokajničkog programa;

14.  „umanjenje novčanih kazni” znači umanjenje iznosa novčane kazne koja bi se inače izrekla poduzetniku za njegovo sudjelovanje u tajnom kartelu kako bi ga se nagradilo za suradnju s tijelom nadležnim za tržišno natjecanje u okviru pokajničkog programa;

15.  „oslobođenje ili umanjenje” znači i oslobođenje od novčanih kazni i umanjenje novčanih kazni;

16.  „pokajnički program” znači program povezan s primjenom članka 101. UFEU-a ili odgovarajuće odredbe u okviru nacionalnog prava tržišnog natjecanja na temelju kojeg sudionik u tajnom kartelu, neovisno o drugim poduzetnicima uključenima u kartel, surađuje u istrazi tijela nadležnog za tržišno natjecanje dobrovoljnim iznošenjem svojih saznanja o kartelu i svoje uloge u njemu, za što taj sudionik zauzvrat dobiva, odlukom ili prestankom postupka, oslobođenje od novčanih kazni ili umanjenje novčanih kazni za sudjelovanje u kartelu;

17.  „izjava poduzetnika pokajnika” znači usmeno ili pismeno dobrovoljno izlaganje poduzetnika ili fizičke osobe, ili u ime poduzetnika ili fizičke osobe, tijelu nadležnom za tržišno natjecanje, ili zapis tog izlaganja, u kojem se opisuje upoznatost tog poduzetnika ili fizičke osobe s ▌ kartelom i uloga koju u njemu ima, a koje izlaganje je posebno sastavljeno za podnošenje tijelu nadležnom za tržišno natjecanje radi dobivanja oslobođenja od novčanih kazni ili umanjenja novčanih kazni u okviru pokajničkog programa, ne uključujući ▌ dokaze koji postoje neovisno o postupku provedbe, bez obzira na to nalaze li se te informacije u spisu predmeta tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili ne, odnosno već postojeće informacije;

18.  „prijedlog za nagodbu” znači dobrovoljno izlaganje poduzetnika ili u ime poduzetnika tijelu nadležnom za tržišno natjecanje, u kojem se opisuje priznanje poduzetnika, ili njegovo odustajanje od osporavanja, njegova sudjelovanja u povredi članka 101. ili 102. UFEU-a ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja i njegove odgovornosti za tu povredu, koje je posebno sastavljeno kako bi tijelu nadležnom za tržišno natjecanje omogućilo primjenu pojednostavljenog ili ubrzanog postupka;

19.  „podnositelj zahtjeva” znači poduzetnik koji podnosi zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni ili umanjenje novčanih kazni u okviru pokajničkog programa;

20.  „tijelo podnositelj zahtjeva” znači nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje podnosi zahtjev za uzajamnu pomoć kako je navedeno u članku 24., 25., 26., 27. ili 28.;

21.  „tijelo primatelj zahtjeva” znači nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje primi zahtjev za uzajamnu pomoć te u slučaju zahtjeva za pomoć kako je navedeno u članku 25., 26., 27. ili 28. znači nadležno javno tijelo čija je glavna odgovornost provedba takvih odluka u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima;

22.  „pravomoćna odluka” znači odluka koja se ne može ili više ne može pobijati redovnim pravnim sredstvima.

2.  Za svako upućivanje u ovoj Direktivi na primjenu ili povredu ▌ članaka 101. i 102. UFEU-a smatra se da uključuje usporednu primjenu ▌ nacionalnog prava tržišnog natjecanja ▌ na isti predmet.

POGLAVLJE II.

TEMELJNA PRAVA

Članak 3.

Zaštitne mjere

1.  Postupcima koji se odnose na povrede članka 101. ili 102. UFEU-a, uključujući izvršavanje ovlasti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje koje su navedene u ovoj Direktivi, poštuju se opća načela prava Unije i Povelja Europske unije o temeljnim pravima.

2.  Države članice osiguravaju da izvršavanje ovlasti iz stavka 1. podliježe odgovarajućim zaštitnim mjerama u pogledu poduzetnikova prava na obranu, uključujući pravo na saslušanje i pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom ▌.

3.  Države članice osiguravaju da se postupci provedbe nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje provode u razumnom roku. Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje prije donošenja odluke u skladu s člankom 10. ove Direktive donesu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama.

POGLAVLJE III.

NEOVISNOST I RESURSI

Članak 4.

Neovisnost

1.  Kako bi se zajamčila neovisnost nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje prilikom primjene članaka 101. i 102. UFEU-a, države članice osiguravaju da takva tijela obavljaju svoje dužnosti i izvršavaju svoje ovlasti nepristrano i u interesu učinkovite i ujednačene primjene tih odredbi, podložno razmjernim zahtjevima u pogledu odgovornosti i ne dovodeći u pitanje blisku suradnju među tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u Europskoj mreži za tržišno natjecanje.

2.  Posebno, države članice minimalno osiguravaju da zaposlenici i osobe koje donose odluke izvršavajući ovlasti iz članaka od 10. do 13. i članka 16. ove Direktive u nacionalnim upravnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje:

(a)  mogu obavljati svoje dužnosti i izvršavati svoje ovlasti s ciljem primjene članaka 101. i 102. UFEU-a neovisno o političkom i drugom vanjskom utjecaju;

(b)  ne traže i ne primaju upute od ▌vlade ili bilo kojeg drugog javnog ili privatnog subjekta pri obavljanju svojih dužnosti i izvršavanju svojih ovlasti s ciljem primjene članaka 101. i 102. UFEU-a, ne dovodeći u pitanje pravo vlade države članice da, prema potrebi, donese pravila u pogledu opće politike koja nisu povezana sa sektorskim istraživanjima ili posebnim postupcima provedbe; i

(c)  suzdržavaju se od bilo kojeg djelovanja koje je nespojivo s obavljanjem njihovih dužnosti i/ili izvršavanjem njihovih ovlasti s ciljem primjene članaka 101. i 102. UFEU-a te se na njih primjenjuju postupci kojima se osigurava da se tijekom razumnog razdoblja nakon prestanka svojeg mandata suzdržavaju od rada u postupcima provedbe koji bi mogli dovesti do sukoba interesa.

3.  Osobe koje donose odluke izvršavajući ovlasti iz članaka od 10. do 13. i članka 16. ove Direktive u nacionalnim upravnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ne smije se razriješiti dužnosti u takvim tijelima zbog razloga povezanih s urednim obavljanjem njihovih dužnosti ili urednim izvršavanjem njihovih ovlasti za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a, kako je navedeno u članku 5. stavku 2. ove Direktive. Mogu biti razriješeni dužnosti samo ako prestanu ispunjavati uvjete potrebne za obavljanje svojih dužnosti ili ako su proglašeni krivima za tešku povredu dužnosti na temelju nacionalnog prava. Uvjete koje treba ispunjavati za obavljanje njihovih dužnosti i ono što čini tešku povredu dužnosti unaprijed se utvrđuje nacionalnim pravom, uzimajući u obzir potrebu da se osigura učinkovita provedba.

4.  Države članice osiguravaju da se osobe koje u nacionalnim upravnim tijelima nadležnim za tržišno natjecanje donose odluke izvršavajući ovlasti iz članaka od 10. do 13. i članka 16. ove Direktive odabiru, zapošljavaju ili imenuju u skladu s jasnim i transparentnim postupcima koji su unaprijed utvrđeni nacionalnim pravom.

5.   Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje ovlaštena su odrediti svoje prioritete pri izvršavanju zadaća u primjeni članaka 101. i 102. UFEU-a, kako je navedeno u članku 5. stavku 2. ove Direktive. Ako su nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje dužna razmotriti službene ▌pritužbe, ta tijela imaju ovlasti te pritužbe odbaciti zbog toga što takve pritužbe ne smatraju prioritetom u provedbi. Time se ne dovodi u pitanje ovlast nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da odbace pritužbe zbog drugih razloga utvrđenih nacionalnim pravom.

Članak 5.

Resursi

1.  Države članice minimalno osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju na raspolaganju dostatan broj kvalificiranih zaposlenika te dostatne financijske ▌, tehničke i tehnološke resurse koji su potrebni za učinkovito obavljanje njihovih dužnosti i za učinkovito izvršavanje njihovih ovlasti u primjeni članaka 101. i 102. UFEU-a kako je navedeno u stavku 2. ovog članka.

2.  Za potrebe stavka 1., nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje minimalno mogu provoditi istrage s ciljem primjene članaka 101. i 102. UFEU-a, donositi odluke primjenjujući te odredbe na temelju članka 5. Uredbe (EZ) br. 1/2003; i blisko surađivati u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje u svrhu osiguravanja učinkovite i ujednačene primjene članaka 101. i 102. UFEU-a. Ako je to predviđeno nacionalnim pravom, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje također prema potrebi mogu savjetovati javne institucije i tijela o zakonodavnim, regulatornim i administrativnim mjerama koje mogu imati utjecaj na tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu kao i promicati javnu svijest o člancima 101. i 102. UFEU-a.

3.  Ne dovodeći u pitanje nacionalna proračunska pravila i postupke, države članice osiguravaju da su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje neovisna u trošenju proračuna koji im je dodijeljen za obavljanje dužnosti kako je navedeno u stavku 2.

4.  Države članice osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje vladinom ili parlamentarnom tijelu podnose periodična izvješća o svojim aktivnostima i resursima. Države članice osiguravaju da takva izvješća sadržavaju informacije o imenovanjima i razrješenjima članova tijela nadležnog za donošenje odluka, o iznosu sredstava dodijeljenih u relevantnoj godini te o svim promjenama tog iznosa u odnosu na prethodne godine. Takva su izvješća javno dostupna.

POGLAVLJE IV.

OVLASTI

Članak 6.

Ovlast za pretragu poslovnih prostora

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu provoditi sve potrebne nenajavljene pretrage poduzetnika i udruženja poduzetnika za potrebe primjene članaka 101. i 102. UFEU-a. Države članice osiguravaju da su službene osobe i druge osobe u njihovoj pratnji koje su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ovlastila ili imenovala za provođenje takvih pretraga minimalno ovlaštene:

(a)  ući u sve službene prostore, zemljišta ili prometna sredstva poduzetnika i udruženja poduzetnika;

(b)  izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju, bez obzira na medij na kojem su pohranjene, te imati pravo pristupa svim informacijama koje su dostupne subjektu nad kojim se provodi pretraga;

(c)  uzeti ili zahtijevati, u bilo kojem obliku, primjerke ili izvatke iz navedenih poslovnih knjiga ili poslovne dokumentacije i, ako to smatraju prikladnim, nastaviti takvo pretraživanje informacija i odabir primjeraka ili izvadaka u prostorima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje ili u bilo kojim drugim za to određenim prostorima;

(d)  zapečatiti svaki poslovni prostor, poslovne knjige ili poslovnu dokumentaciju za vrijeme trajanja pretrage i u opsegu koji je potreban za njezino provođenje;

(e)  zatražiti od bilo kojeg predstavnika ili zaposlenika poduzetnika ili udruženja poduzetnika objašnjenja u vezi s činjenicama ili dokumentacijom koji se odnose na predmet i svrhu pretrage te zabilježiti njihove odgovore.

2.  Države članice osiguravaju da poduzetnici i udruženja poduzetnika budu dužni podvrgnuti se pretragama iz stavka 1. Države članice također osiguravaju da, ako se poduzetnik ili udruženje poduzetnika opire pretrazi koju je naložilo nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje i/ili odobrilo nacionalno pravosudno tijelo, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu dobiti potrebnu pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se osiguralo nesmetano provođenje pretrage. Takva pomoć može se dobiti i kao mjera predostrožnosti.

3.  Ovim se člankom ne dovode u pitanje zahtjevi na temelju nacionalnog prava za prethodno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela za takve pretrage.

Članak 7.

Ovlast za pretragu ostalih prostora

1.  Države članice osiguravaju da, ako je razumno za pretpostaviti da se poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija povezane s poslovanjem i predmetom pretrage, koje mogu biti bitan dokaz povrede članka 101. ili članka 102. UFEU-a, čuvaju u prostorima, na zemljištu i u prijevoznim sredstvima koji se ne navode u članku 6. stavku 1. točki (a) ove Direktive, uključujući domove direktora, rukovoditelja i drugih zaposlenika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu provoditi nenajavljene pretrage tih prostora, zemljišta i prijevoznih sredstava.

2.  Takve pretrage ne provode se bez prethodnog odobrenja nacionalnog pravosudnog tijela.

3.  Države članice osiguravaju da službene osobe i druge osobe u njihovoj pratnji koje su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ovlastila ili imenovala za provođenje pretrage u skladu sa stavkom 1. ovog članka minimalno imaju ovlasti navedene u članku 6. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) te članku 6. stavku 2.

Članak 8.

Zahtjevi za informacije

Države članice osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu ▌ od poduzetnika i udruženja poduzetnika zahtijevati da im u određenom i razumnom roku pruže sve potrebne informacije u svrhu primjene članaka 101. i 102. UFEU-a. Ti zahtjevi za informacije moraju biti razmjerni te ne smiju adresate zahtjeva primorati da priznaju povredu članaka 101. i 102. UFEU-a. Obveza pružanja svih potrebnih informacija obuhvaća informacije koje su dostupne takvim poduzetnicima ili udruženjima poduzetnika. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje također su ovlaštena od bilo kojih drugih fizičkih ili pravnih osoba zahtijevati da u određenom i razumnom roku pruže informacije koje mogu biti relevantne za primjenu članka 101. ili 102. UFEU-a.

Članak 9.

Razgovori

Države članice osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje minimalno imaju ovlasti na razgovor pozvati bilo kojeg predstavnika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, bilo kojeg predstavnika drugih pravnih osoba i bilo koju fizičku osobu ako bi taj predstavnik ili ta osoba mogli imati informacije relevantne za primjenu članaka  101. i 102. UFEU-a.

Članak 10.

Utvrđivanje i otklanjanje povrede

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, ako utvrde ▌povredu članka 101. ili članka 102. UFEU-a, mogu odlukom zahtijevati od dotičnih poduzetnika i udruženja poduzetnika da tu povredu otklone. U tu svrhu ona mogu odrediti mjere praćenja poslovanja ili strukturne mjere koje su proporcionalne počinjenoj povredi i neophodne kako bi se ta povreda uspješno otklonila. Pri odabiru između dviju jednako učinkovitih mjera nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje odabiru mjeru koja za poduzetnika predstavlja najmanje opterećenje, u skladu s načelom proporcionalnosti.

Države članice osiguravaju da su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ovlaštena utvrditi da je povreda članka 101. ili članka 102. UFEU-a počinjena u prošlosti.

2.  Ako, nakon što su obavijestila Komisiju u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1/2003, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje odluče da nema osnove za nastavak postupka provedbe i na temelju toga okončaju taj postupak provedbe, države članice osiguravaju da ta nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje o tome obavijeste Komisiju.

Članak 11.

Privremene mjere

1.  Države članice osiguravaju da su nacionalna ▌tijela nadležna za tržišno natjecanje ovlaštena, postupajući na vlastitu inicijativu, odlukom naložiti izricanje privremenih mjera poduzetnicima i udruženjima poduzetnika barem u hitnim slučajevima kada postoji rizik nanošenja znatne i nepopravljive štete za tržišno natjecanje, na temelju dostatnih indicija (prima facie) povrede članka 101. ili članka 102. UFEU-a. Takva odluka razmjerna je i primjenjuje se ili tijekom određenog razdoblja, koje se može produljiti ako je to neophodno i primjereno, ili dok se ne donese pravomoćna odluka. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje obavješćuju Europsku mrežu za tržišno natjecanje o izricanju tih privremenih mjera.

2.  Države članice osiguravaju da se zakonitost, uključujući razmjernost, privremenih mjera iz stavka 1. može preispitati u okviru ubrzanih žalbenih postupaka.

Članak 12.

Obveze

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje u postupcima provedbe koji su pokrenuti s ciljem donošenja odluke kojom se zahtijeva prestanak povrede članka 101. ili članka 102. UFEU-a mogu, nakon što su formalnim ili neformalnim putem zatražila mišljenja sudionika na tržištu, odlukom obvezujućima učiniti ▌obveze koje su poduzetnici ili udruženja poduzetnika ponudili preuzeti ako se takvim obvezama otklanjaju zabrinutosti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Takva se odluka može donijeti za određeno razdoblje i sadržava zaključak da više nema osnove za vođenje postupka od strane dotičnog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje raspolažu djelotvornim ovlastima za praćenje provedbe obveza iz stavka 1.

3.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu ponovno pokrenuti postupak provedbe ako je došlo do bitne promjene činjeničnog stanja na kojem se temeljila odluka iz stavka 1., ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika postupaju suprotno svojim obvezama ili ako se odluka iz stavka 1. temeljila na nepotpunim, netočnim ili zavaravajućim informacijama koje su dostavile stranke.

POGLAVLJE V.

NOVČANE KAZNE I PERIODIČNI PENALI

Članak 13.

Novčane kazne poduzetnicima i udruženjima poduzetnika

1.  ▌Države članice osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu odlukom u vlastitom postupku provedbe poduzetnicima i udruženjima poduzetnika izreći učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće novčane kazne, ili u nekaznenom sudskom postupku zatražiti da im se izreknu takve novčane kazne, ako poduzetnici i udruženja poduzetnika s namjerom ili iz nepažnje krše članak 101. ili 102. UFEU-a.

2.  ▌ Države članice minimalno osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu odlukom u vlastitom postupku provedbe poduzetnicima i udruženjima poduzetnika izreći učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće novčane kazne, ili u nekaznenom sudskom postupku zatražiti da im se izreknu takve novčane kazne. Takve se novčane kazne utvrđuju razmjerno njihovu ukupnom globalnom prihodu ako s namjerom ili iz nepažnje:

(a)  odbiju podvrgnuti se pretrazi kako je navedeno u članku 6. stavku 2.;

(b)  nastane oštećenje pečata koje su stavile službene osobe ili druge osobe u njihovoj pratnji koje su ovlastila ili imenovala nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje kako je navedeno u članku 6. stavku 1. točki (d);

(c)  u odgovoru na pitanje iz članka 6. stavka 1. točke (e) daju netočan ili zavaravajući odgovor odnosno ne dostave ili odbiju dostaviti potpun odgovor;

(d)  dostave netočne, nepotpune ili zavaravajuće informacije kao odgovor na zahtjev ▌iz članka 8. ili ne dostave informacije unutar utvrđenog roka;

(e)  ne odazovu se pozivu na razgovor iz članka 9.;

(f)  ne postupe u skladu s odlukom iz članaka 10., 11. i 12.

3.   Države članice osiguravaju da se postupcima iz stavaka 1. i 2. omogućuje izricanje učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih novčanih kazni.

4.  Ovim člankom ne dovodi se u pitanje nacionalne propise kojima se omogućuje izricanje sankcija u kaznenom sudskom postupku pod uvjetom da se primjenom takvih propisa ne utječe na učinkovitu i ujednačenu provedbu članaka 101. i 102. UFEU-a.

5.  Države članice osiguravaju da se za potrebe izricanja novčanih kazni matičnim društvima te pravnim i gospodarskim sljednicima poduzetnika primjenjuje pojam poduzetnika.

Članak 14.

Izračun novčanih kazni

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje pri određivanju iznosa novčane kazne koja se izriče za povredu članka 101. ili 102. UFEU-a u obzir uzimaju težinu i trajanje povrede.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje pri određivanju iznosa novčane kazne koja se izriče za povredu članka 101. ili 102. UFEU-a mogu uzeti u obzir naknadu štete koja je isplaćena kao rezultat sporazumne nagodbe, u skladu s člankom 18. stavkom 3. Direktive 2014/104/EU.

3.  Države članice osiguravaju da, ako se novčana kazna za povredu članka 101. ili 102. UFEU-a izriče udruženju poduzetnika uzimajući u obzir prihod njegovih članova, a udruženje nije solventno, ono bude dužno od svojih članova zatražiti njihove doprinose radi podmirenja novčane kazne.

4.  Države članice osiguravaju da, ako doprinosi iz stavka 3. nisu udruženju poduzetnika u potpunosti uplaćeni u roku koji su odredila nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu zatražiti plaćanje novčane kazne izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela nadležnih za donošenje odluka tog udruženja. Ako je to potrebno kako bi se osiguralo plaćanje novčane kazne u punom iznosu, nakon što nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje od tih udruženja zatraže plaćanje, ona mogu također zatražiti plaćanje preostalog iznosa novčane kazne od svakog od članova udruženja koji su djelovali na tržištu na kojem je došlo do povrede. Međutim, plaćanje na temelju ovog stavka ne zahtijeva se od onih poduzetnika koji dokažu da nisu proveli odluku udruženja koja predstavlja povredu i koji nisu znali da takva odluka postoji ili su se od takve odluke aktivno ogradili prije početka istrage.

Članak 15.

Najviši iznos novčane kazne

1.  Države članice osiguravaju da ▌ najviši iznos novčane kazne koji nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu izreći svakom poduzetniku ili udruženju poduzetnika koji sudjeluju u povredi članka 101. ili 102. UFEU-a nije manji od 10 % ukupnoga globalnog prihoda poduzetnika ili udruženja poduzetnika u poslovnoj godini koja je prethodila odluci iz članka 13. stavka 1.

2.  Ako se povreda koju je počinilo udruženje poduzetnika odnosi na aktivnosti njegovih članova, najviši iznos novčane kazne nije manji od 10 % zbroja ukupnoga globalnog prihoda svakog člana koji je djelovao na tržištu na kojem je nastupila povreda od strane udruženja poduzetnika. Međutim, financijska obveza svakog poduzetnika koja se odnosi na plaćanje novčane kazne ne prelazi najviši iznos utvrđen u skladu sa stavkom 1.

Članak 16.

Periodični penali

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu poduzetnicima i udruženjima poduzetnika odlukom izreći učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće periodične penale. Ti se periodični penali utvrđuju razmjerno prosječnom dnevnom ukupnom globalnom prihodu tih poduzetnika i udruženja poduzetnika u prethodnoj poslovnoj godini po danu i računaju se od datuma navedenog u toj odluci, kako bi se te poduzetnike i udruženja poduzetnika primoralo da barem:

(a)  dostave potpune i točne informacije kao odgovor na zahtjev iz članka 8.,

(b)  odazovu se pozivu na razgovor iz članka 9.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu poduzetnicima i udruženjima poduzetnika odlukom izreći učinkovite, razmjerne i odvraćajuće periodične penale. Ti se periodični penali utvrđuju razmjerno prosječnom dnevnom ukupnom globalnom prihodu tih poduzetnika i udruženja poduzetnika u prethodnoj poslovnoj godini po danu i računaju se od datuma navedenog u toj odluci, kako bi ih se primoralo da barem:

(a)  podvrgnu se pretrazi kako je navedeno u članku 6. stavku 2.;

(b)  postupe u skladu s odlukom iz članaka 10., 11. i 12.

POGLAVLJE VI.

POKAJNIČKI PROGRAMI ZA TAJNE KARTELE

Članak 17.

Oslobođenje od novčanih kazni

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje raspolažu pokajničkim programima na temelju kojih poduzetnicima za otkrivanje njihova sudjelovanja u tajnim kartelima mogu odobriti oslobođenje od novčanih kazni. Time se nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ne sprječava da raspolažu pokajničkim programima za povrede koje nisu tajni karteli ili pokajničkim programima na temelju kojih mogu odobriti oslobođenje od novčanih kazni fizičkim osobama.

2.  Države članice osiguravaju da se oslobođenje od novčanih kazni odobrava samo ako podnositelj zahtjeva:

(a)  ispunjava uvjete utvrđene u članku 19.;

(b)  otkrije svoje sudjelovanje u tajnom kartelu; i

(c)  prvi podnese dokaze:

i.  kojima se, u trenutku kada primi zahtjev, nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje omogućuje provođenje ciljane pretrage povezane s tajnim kartelom, pod uvjetom da nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje još ne raspolaže dostatnim dokazima za provođenje takve pretrage ili još nije provelo takvu pretragu; ili

ii.  koji su, prema mišljenju nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, dostatni kako bi moglo utvrditi povredu obuhvaćenu pokajničkim programom, pod uvjetom da ▌tijelo još ne raspolaže dostatnim dokazima kojima bi se ta povreda mogla utvrditi i da nijedan drugi poduzetnik nije prethodno ispunio uvjete za priznanje oslobođenja od novčanih kazni na temelju podtočke i. u vezi s tim tajnim kartelom.

3.  Države članice osiguravaju da pravo na oslobođenje od novčanih kazni imaju svi poduzetnici, uz iznimku poduzetnika koji su svojim djelovanjem prisilili druge poduzetnike da se pridruže tajnom kartelu ili da u njemu ostanu.

4.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje obavijeste podnositelja zahtjeva o tome je li mu odobreno uvjetno oslobođenje od novčanih kazni. Podnositelj zahtjeva može tražiti da ga nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u pisanom obliku obavijesti o ishodu njegova zahtjeva. Ako nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje odbaci zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni, dotični podnositelj može od tog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje zatražiti da njegov zahtjev razmotri kao zahtjev za umanjenje novčanih kazni.

Članak 18.

Umanjenje novčanih kazni

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje raspolažu pokajničkim programima na temelju kojih poduzetnicima koji ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje od novčanih kazni mogu odobriti umanjenje novčanih kazni. Time se nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ne sprječava da raspolažu pokajničkim programima za povrede koje nisu tajni karteli ili pokajničkim programima na temelju kojih mogu odobriti umanjenje novčanih kazni fizičkim osobama.

2.  Države članice osiguravaju da se umanjenje novčanih kazni odobrava samo ako podnositelj zahtjeva:

(a)  ispunjava uvjete iz članka 19.;

(b)  otkrije svoje sudjelovanje u tajnom kartelu; i

(c)  podnese dokaze o navodnom tajnom kartelu koji predstavljaju znatnu dodanu vrijednost za dokazivanje povrede obuhvaćene pokajničkim programom, u odnosu na dokaze kojima nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje već raspolaže u vrijeme podnošenja zahtjeva.

3.  Države članice osiguravaju da, ako podnositelj zahtjeva ▌podnese uvjerljive dokaze kojima se nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koristi ▌ za dokazivanje dodatnih činjenica koje dovode do povećanja novčanih kazni u usporedbi s novčanim kaznama koje bi se inače izrekle sudionicima u tajnom kartelu, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje ne uzima u obzir takve dodatne činjenice pri utvrđivanju novčane kazne koju treba izreći podnositelju zahtjeva za umanjenje novčanih kazni koji je dostavio te dokaze.

Članak 19.

Opći uvjeti za oslobođenje ili umanjenje

Države članice osiguravaju da je podnositelj zahtjeva, kako bi ispunio uvjete za oslobođenje ili umanjenje za sudjelovanje u tajnim kartelima, dužan zadovoljiti sljedeće uvjete:

(a)  prestao je sudjelovati u navodnom tajnom kartelu najkasnije odmah po podnošenju zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje, osim u onoj mjeri koja je, prema mišljenju nadležnog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, razumno potrebna kako bi se sačuvala cjelovitost njegove istrage;

(b)  surađuje s nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje istinski, u potpunosti, trajno i brzo od trenutka podnošenja zahtjeva do trenutka kada to tijelo okonča postupak provedbe protiv svih stranaka pod istragom donošenjem odluke ili na drugi način okonča svoj postupak; on u okviru te suradnje:

i.  nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje brzo dostavlja sve relevantne informacije i dokaze povezane s navodnim tajnim kartelom koje podnositelju zahtjeva dođu u posjed ili kojima ima pristup, a osobito:

–  ime i adresu podnositelja zahtjeva;

–  imena svih ostalih poduzetnika koji sudjeluju ili su sudjelovali u navodnom tajnom kartelu;

–  detaljan opis navodnog tajnog kartela, uključujući zahvaćene proizvode, zahvaćena područja, trajanje i vrstu navodnog tajnog kartelnog ponašanja;

–  informacije o svim prijašnjim ili mogućim budućim zahtjevima za oslobođenje ili umanjenje podnesenima nekim drugim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ili tijelima trećih zemalja nadležnima za tržišno natjecanje u vezi s navodnim tajnim kartelom;

ii.  na raspolaganju je nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje radi odgovora na sve upite koji bi mogli doprinijeti utvrđivanju činjenica;

iii.  stavlja direktore, rukovoditelje i druge zaposlenike na raspolaganje za razgovore s nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje te poduzima razumne napore kako bi bivše ▌direktore, rukovoditelje i druge zaposlenike stavio na raspolaganje za razgovore s nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje;

iv.  ne uništava, ne krivotvori i ne prikriva relevantne informacije ili dokaze; i

v.  ne otkriva činjenicu da je podnio zahtjev za oslobođenje ili umanjenje niti dijelove njegova sadržaja prije nego što nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje iznese svoje primjedbe u postupku provedbe koji se vodi pred tim tijelom, osim ako je drukčije dogovoreno; i

(c)  pri razmatranju podnošenja zahtjeva za oslobođenje ili umanjenje nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje ne smije:

i.  uništiti, krivotvoriti ili prikriti dokaze o navodnom tajnom kartelu; ili

ii.  otkriti činjenicu da namjerava podnijeti zahtjev niti dijelove njegova sadržaja, osim drugim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ili tijelima trećih zemalja nadležnima za tržišno natjecanje.

Članak 20.

Oblik izjava poduzetnika pokajnika

1.  Države članice osiguravaju da podnositelji zahtjeva mogu podnositi izjave poduzetnika pokajnika u vezi s punim ili skraćenim zahtjevima, pisanim putem, te osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje također raspolažu sustavom koji im omogućuje prihvaćanje takvih izjava ili usmenim putem ili na drugi način kojim se podnositeljima zahtjeva omogućuje da ne posjeduju, čuvaju ili nadziru takve podnesene izjave.

2.  Ako podnositelj zahtjeva to zatraži, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u pisanom obliku potvrđuje primitak punog ili skraćenog zahtjeva, navodeći datum i vrijeme primitka.

3.  Podnositelji zahtjeva mogu podnijeti izjave poduzetnika pokajnika u vezi s punim ili skraćenim zahtjevima na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice dotičnog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili na drugom službenom jeziku Unije o kojem je bilateralno postignut dogovor između nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje i podnositelja zahtjeva.

Članak 21.

Zabilježbe za zahtjeve za oslobođenje od novčanih kazni

1.  Države članice osiguravaju da se poduzetnicima koji žele podnijeti zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni može na njihov zahtjev prethodno dodijeliti mjesto u redu za oslobođenje ili umanjenje tijekom razdoblja ▌koje na pojedinačnoj osnovi određuje nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje, kako bi podnositelj zahtjeva mogao prikupiti potrebne informacije i dokaze za zadovoljavanje odgovarajućeg dokaznog praga za oslobođenje od novčanih kazni.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju diskrecijsko pravo odlučiti hoće li odobriti zahtjev u skladu sa stavkom 1.

Poduzetnik koji podnosi takav zahtjev nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje, ako su dostupne, pruža informacije kao što su:

(a)  ime i adresa podnositelja zahtjeva;

(b)  razlozi za zabrinutost koji su doveli do zahtjeva;

(c)  imena svih ostalih poduzetnika koji sudjeluju ili su sudjelovali u navodnom tajnom kartelu;

(d)  zahvaćeni proizvodi i područja;

(e)  trajanje i vrsta navodnog tajnog kartelnog ponašanja;

(f)  informacije o svim prijašnjim ili mogućim budućim zahtjevima za oslobođenje ili umanjenje podnesenima nekim drugim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ili tijelima trećih zemalja nadležnima za tržišno natjecanje u vezi s navodnim tajnim kartelom.

3.  Države članice osiguravaju da se informacije i dokazi koje je podnositelj zahtjeva pružio u razdoblju utvrđenom u skladu sa stavkom 1. smatraju podnesenima u vrijeme prvotnog zahtjeva.

4.  Podnositelj zahtjeva može podnijeti zahtjev u skladu sa stavkom 1. na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice dotičnog nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili na drugom službenom jeziku Unije o kojem je bilateralno postignut dogovor između nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje i podnositelja zahtjeva.

5.  Države članice mogu također predvidjeti mogućnost da poduzetnici koji žele podnijeti zahtjev za umanjenje novčanih kazni prethodno podnesu zahtjev za mjesto u redu za oslobođenje ili umanjenje.

Članak 22.

Skraćeni zahtjevi

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje prihvaćaju skraćene zahtjeve od podnositelja zahtjeva koji su Komisiji podnijeli zahtjev za oslobođenje ili umanjenje, ili podnošenjem zahtjeva za zabilježbu ili podnošenjem punog zahtjeva ▌ u vezi s istim navodnim tajnim kartelom, pod uvjetom da ti zahtjevi obuhvaćaju više od triju država članica kao zahvaćena područja.

2.  Skraćeni zahtjevi sastoje se od kratkog opisa svakog od sljedećih ▌elemenata:

(a)  imena i adrese podnositelja zahtjeva;

(b)  imena ostalih sudionika u navodnom tajnom kartelu;

(c)  zahvaćenih proizvoda i područja;

(d)  trajanja i vrste navodnog tajnog kartelnog ponašanja;

(e)  države članice odnosno država članica u kojima se vjerojatno mogu pronaći dokazi o navodnom tajnom kartelu; i

(f)  informacija o svim prijašnjim ili mogućim budućim zahtjevima za oslobođenje ili umanjenje podnesenima nekim drugim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje ili tijelima trećih zemalja nadležnima za tržišno natjecanje u vezi s navodnim tajnim kartelom.

3.   Ako Komisija primi puni zahtjev, a nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje prime skraćene zahtjeve u vezi s istim navodnim tajnim kartelom, Komisija je glavni sugovornik podnositelja zahtjeva u razdoblju dok se ne razjasni namjerava li Komisija u cijelosti ili djelomično preuzeti predmet, osobito u pogledu pružanja uputa podnositelju zahtjeva o svim dodatnim unutarnjim istragama. U tom razdoblju Komisija na njihov zahtjev obavješćuje dotična nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje o trenutačnom stanju.

Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu od podnositelja zahtjeva zatražiti da pruži posebna razjašnjenja samo u pogledu elemenata navedenih u stavku 2. prije nego što zatraže podnošenje punog zahtjeva u skladu sa stavkom 5.

4.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje koja primaju skraćene zahtjeve provjeravaju jesu li ▌već primila skraćeni ili puni zahtjev od drugog podnositelja zahtjeva u vezi s istim navodnim tajnim kartelom u vrijeme primitka tih zahtjeva. Ako nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje nije primilo takav zahtjev od drugog podnositelja zahtjeva te smatra da skraćeni zahtjev ispunjava zahtjeve iz stavka 2., o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva.

5.  Države članice osiguravaju da se, kada Komisija obavijesti dotična nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje da ne namjerava u cijelosti ni djelomično preuzeti predmet, podnositeljima zahtjeva pruži mogućnost da podnesu pune zahtjeve dotičnim nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje. Samo u iznimnim okolnostima, kada je to strogo potrebno radi razgraničenja predmeta ili dodjele predmeta, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje može od podnositelja zahtjeva zatražiti da podnese puni zahtjev prije nego što Komisija obavijesti dotična nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje da ne namjerava preuzeti predmet u cijelosti ni djelomično. Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju ovlasti odrediti razuman rok u kojem podnositelj zahtjeva treba podnijeti puni zahtjev zajedno s odgovarajućim dokazima i informacijama. Time se ne dovodi u pitanje pravo podnositelja zahtjeva da u ranijoj fazi dobrovoljno podnese puni zahtjev.

6.  Države članice osiguravaju da se, ako podnositelj zahtjeva podnese puni zahtjev u skladu sa stavkom 5. u roku koji je odredilo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje, smatra da je puni zahtjev podnesen u vrijeme podnošenja skraćenog zahtjeva, pod uvjetom da skraćeni zahtjev obuhvaća iste zahvaćene proizvode i područja te jednako trajanje navodnog tajnog kartela kao i zahtjev za oslobođenje ili umanjenje podnesen Komisiji, koji je možda ažuriran.

Članak 23.

Interakcija između zahtjeva za oslobođenje od novčanih kazni i sankcija fizičkim osobama

1.  Države članice osiguravaju da sadašnji i bivši ▌ direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici podnositelja zahtjeva za oslobođenje od novčanih kazni tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u potpunosti uživaju zaštitu od ▌ sankcija izrečenih u upravnom i nekaznenom sudskom postupku, u vezi s njihovim sudjelovanjem u tajnom kartelu na koji se odnosi zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni, za povrede nacionalnih propisa kojima se pretežno nastoje ostvariti isti ciljevi kao oni iz članka 101. UFEU-a, ako:

(a)  zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni poduzetnika podnesen tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje vodi predmet zadovoljava zahtjeve navedene u članku 17. stavku 2. točkama (b) i (c);

(b)  ti sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici u tom pogledu aktivno surađuju s tijelom nadležnim za tržišno natjecanje koje vodi predmet; i

(c)  zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni poduzetnika podnesen je prije nego što su ti sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici od nadležnih tijela država članica saznali za postupak koji je doveo do izricanja sankcija iz ovog stavka.

2.  Države članice osiguravaju da sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici podnositelja zahtjeva za oslobođenje od novčanih kazni tijelima nadležnima za tržišno natjecanje uživaju zaštitu od sankcija izrečenih u kaznenom postupku, u vezi s njihovim sudjelovanjem u tajnom kartelu na koji se odnosi zahtjev za oslobođenje od novčanih kazni, za povrede nacionalnih propisa kojima se pretežno nastoje ostvariti isti ciljevi kao oni iz članka 101. UFEU-a, ako ispunjavaju uvjete iz stavka 1. i aktivno surađuju s nadležnim tijelom za kazneni progon. Ako uvjet suradnje s nadležnim tijelom za kazneni progon nije ispunjen, nadležno tijelo za kazneni progon može provesti istragu.

3.  Kako bi se osigurala usklađenost s postojećim temeljnim načelima njihova pravnog sustava, odstupajući od stavka 2., države članice mogu predvidjeti da nadležna tijela mogu ne izreći sankciju ili samo ublažiti sankciju koja se treba izreći u kaznenom postupku ako doprinos pojedinaca iz stavka 2. otkrivanju i istrazi tajnog kartela nadilazi interes kaznenog progona i/ili sankcioniranja tih pojedinaca.

4.  Kako bi se omogućilo da zaštita iz stavaka 1., 2. i 3. funkcionira u situacijama u koje je uključeno više od jedne jurisdikcije, države članice predviđaju da u slučajevima u kojima se tijelo nadležno za sankcioniranje ili kazneni progon nalazi u različitoj jurisdikciji od jurisdikcije tijela nadležnog za tržišno natjecanje koje vodi predmet, potrebne kontakte između njih osigurava nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u jurisdikciji tijela nadležnog za sankcioniranje ili kazneni progon .

5.  Ovim člankom ne dovodi se u pitanje pravo žrtava koje su pretrpjele štetu uzrokovanu povredom prava tržišnog natjecanja da zahtijevaju potpunu naknadu za tu štetu, u skladu s Direktivom 2014/104/EU.

POGLAVLJE VII.

UZAJAMNA POMOĆ

Članak 24.

Suradnja među nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje

1.  Države članice osiguravaju da, ako nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje provode pretragu ili razgovor u ime i za račun drugih nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u skladu s člankom 22. Uredbe (EZ) br. 1/2003, službene osobe i druge osobe u njihovoj pratnji koje je ovlastilo ili imenovalo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje je podnositelj zahtjeva imaju pravo prisustvovati i aktivno pomagati nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje je primatelj zahtjeva, pod nadzorom službenika nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje koje je primatelj zahtjeva, pri provođenju pretrage ili razgovora kada nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje je primatelj zahtjeva izvršava ovlasti iz članaka 6., 7. i 9. ove Direktive.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje budu ovlaštena na svojem državnom području izvršavati ovlasti iz članaka od 6. do 9. ove Direktive u skladu sa svojim nacionalnim pravom u ime i za račun drugih nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi utvrdila jesu li poduzetnici ili udruženja poduzetnika propustili pridržavati se istražnih mjera i odluka nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje koje je podnositelj zahtjeva, kako je navedeno u članku 6. te člancima od 8. do 12. ove Direktive. Nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje je podnositelj zahtjeva i nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje je primatelj zahtjeva imaju ovlasti u tu svrhu razmjenjivati informacije i upotrebljavati ih kao dokaze, podložno zaštitnim mjerama iz članka 12. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

Članak 25.

Zahtjevi za obavješćivanje o preliminarno utvrđenim činjenicama i ostalim dokumentima

Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi oblik obavješćivanja koje u skladu s pravilima na snazi u svojoj državi članici izvršava tijelo podnositelj zahtjeva, države članice osiguravaju da tijelo primatelj zahtjeva, na zahtjev tijela podnositelja zahtjeva te u njegovo ime, obavješćuje adresata o:

(a)  svim preliminarno utvrđenim činjenicama o navodnoj povredi članka 101. ili 102. UFEU-a i o svim odlukama o primjeni tih članaka ▌;

(b)  bilo kojem drugom postupovnom aktu donesenom u kontekstu postupka provedbe o kojem bi trebalo obavijestiti u skladu s nacionalnim pravom; i

(c)  bilo kojim drugim relevantnim dokumentima u vezi s primjenom članka 101. ili 102. UFEU-a, uključujući dokumente koji se odnose na izvršenje odluka kojima se izriču novčane kazne ili periodični penali.

Članak 26.

Zahtjevi za izvršenje odluka kojima se izriču novčane kazne ili periodični penali

1.  Države članice osiguravaju da tijelo primatelj zahtjeva na zahtjev tijela podnositelja zahtjeva izvršava odluke kojima se izriču novčane kazne ili periodični penali koje je u skladu s člancima 13. i 16. donijelo tijelo podnositelj zahtjeva. To se primjenjuje samo ako, nakon što je na svojem državnom području poduzelo razumne napore, tijelo podnositelj zahtjeva utvrdi da poduzetnik ili udruženje poduzetnika protiv kojeg se mogu izvršiti novčana kazna ili periodični penali ▌nema dovoljno imovine u državi članici tijela podnositelja zahtjeva kako bi se omogućila naplata takve novčane kazne ili periodičnih penala.

2.  Za slučajeve koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovog članka, posebno u slučajevima u kojima poduzetnik ili udruženje poduzetnika protiv kojeg se mogu izvršiti novčana kazna ili periodični penali nema poslovni nastan u državi članici tijela podnositelja zahtjeva, države članice predviđaju da tijelo primatelj zahtjeva na zahtjev tijela podnositelja zahtjeva može izvršiti odluke kojima se izriču novčane kazne ili periodični penali koje je u skladu s člancima 13. i 16. donijelo tijelo podnositelj zahtjeva.

Članak 27. stavak 3. točka (d) ne primjenjuje se za potrebe ovog stavka.

3.  Tijelo podnositelj zahtjeva može jedino zahtijevati izvršenje pravomoćne odluke.

4.  Pitanja u pogledu rokova zastare za izvršenje novčanih kazni ili periodičnih penala uređuju se nacionalnim pravom države članice tijela podnositelja zahtjeva.

Članak 27.

Opća načela suradnje

1.  Države članice osiguravaju da tijelo primatelj zahtjeva izvršava zahtjeve iz članaka 25. i 26. u skladu s nacionalnim pravom države članice tijela primatelja zahtjeva.

2.  Zahtjevi iz članaka 25. i 26. izvršavaju se bez odgode putem jedinstvenog instrumenta uz koji se prilaže preslika akta o kojem treba obavijestiti ili koji treba izvršiti. Taj jedinstveni instrument sadržava sljedeće:

(a)  ime i poznatu adresu adresata i sve druge relevantne informacije za identifikaciju adresata;

(b)  sažetak relevantnih činjenica i okolnosti;

(c)  sažetak priložene preslike akta o kojem treba obavijestiti ili koji treba izvršiti;

(d)  ime, adresu i ostale podatke za kontakt tijela primatelja zahtjeva; i

(e)  razdoblje u kojem bi trebalo provesti obavješćivanje ili izvršenje, kao što su zakonski rokovi ili rokovi zastare.

3.  Za zahtjeve iz članka 26., uz zahtjeve navedene u stavku 2. ovog članka jedinstveni instrument sadržava sljedeće:

(a)  informacije o odluci kojom se omogućuje izvršenje u državi članici tijela podnositelja zahtjeva;

(b)  datum kada je odluka postala pravomoćna;

(c)  iznos novčane kazne ili periodičnih penala; i

(d)  informacije koje pokazuju da je tijelo podnositelj zahtjeva poduzelo razumne napore kako bi na svojem državnom području izvršilo odluku.

4.  Jedinstveni instrument koji omogućuje da tijelo primatelj zahtjeva provede izvršenje isključivi je temelj za mjere izvršenja koje provodi tijelo primatelj zahtjeva, podložno zahtjevima iz stavka 2. On ne podliježe nikakvom aktu priznavanja, dopune ili zamjene u državi članici tijela primatelja zahtjeva. Tijelo primatelj zahtijeva poduzima sve potrebne mjere za izvršenje tog zahtjeva, osim ako se tijelo primatelj zahtjeva pozove na stavak 6.

5.  Tijelo podnositelj zahtjeva osigurava da se jedinstveni instrument tijelu primatelju zahtjeva šalje na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice tijela primatelja zahtjeva, osim ako tijelo primatelj zahtjeva i tijelo podnositelj zahtjeva bilateralno postignu dogovor na pojedinačnoj osnovi da se jedinstveni instrument može poslati na nekom drugom jeziku. Ako se to zahtijeva nacionalnim pravom države članice tijela primatelja zahtjeva, tijelo podnositelj zahtjeva dostavlja prijevod akta o kojem treba obavijestiti ili odluke kojom se omogućuje izvršenje novčane kazne ili periodičnih penala na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice tijela primatelja zahtjeva.. Time se ne dovodi u pitanje pravo tijela primatelja zahtjeva i tijela podnositelja zahtjeva da bilateralno postignu dogovor na pojedinačnoj osnovi o tome da se taj prijevod može dostaviti na nekom drugom jeziku.

6.  Tijelo primatelj zahtjeva nije dužno izvršiti zahtjev iz članka 25. ili 26. u sljedećim slučajevima:

(a)  ako zahtjev nije u skladu sa zahtjevima iz ovog članka; ili

(b)  ako je tijelo primatelj zahtjeva u mogućnosti uputiti na opravdane razloge koji pokazuju da bi izvršenje zahtjeva bilo u očitoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj je zatraženo izvršenje.

Ako tijelo primatelj zahtjeva namjerava odbiti zahtjev za pomoć iz članka 25. ili 26. ili traži dodatne informacije, stupa u kontakt s tijelom podnositeljem zahtjeva.

7.  Države članice osiguravaju da, ako to zatraži tijelo primatelj zahtjeva, tijelo podnositelj zahtjeva u potpunosti snosi sve razumne dodatne troškove, uključujući troškove prijevoda, rada i administracije, u vezi s mjerama poduzetima kako je navedeno u članku 24. ili 25.

8.  Tijelo primatelj zahtjeva može naplatiti pune troškove koji su nastali u vezi s mjerama poduzetima kako je navedeno u članku 26. od novčanih kazni ili periodičnih penala koje je prikupilo u ime tijela podnositelja zahtjeva, uključujući troškove prijevoda, rada i administracije. Ako tijelo primatelj zahtjeva ne uspije prikupiti novčane kazne ili periodične penale, može od tijela podnositelja zahtjeva zatražiti da snosi nastale troškove.

Države članice mogu predvidjeti da tijelo primatelj zahtjeva također može naplatiti troškove nastale u vezi s izvršenjem takvih odluka od poduzetnika protiv kojeg se mogu izvršiti novčana kazna ili periodični penali.

Tijelo primatelj zahtjeva naplaćuje nepodmirene iznose u valuti svoje države članice, u skladu sa zakonima i drugim propisima ili praksama u toj državi članici.

Tijelo primatelj zahtjeva, ako je to potrebno, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom, pretvara novčane kazne ili periodične penale u valutu države članice tijela primatelja zahtjeva po deviznom tečaju koji se primjenjuje na datum kada su izrečene novčane kazne ili periodični penali.

Članak 28.

Sporovi u vezi sa zahtjevima za obavješćivanje ili izvršenje odluka kojima se izriču novčane kazne ili periodični penali

1.  Sporovi su u nadležnosti nadležnih tijela države članice tijela podnositelja zahtjeva i na njih se primjenjuje pravo te države članice ako se odnose na:

(a)  zakonitost akta o kojem treba obavijestiti u skladu s člankom 25. ili odluke koju treba izvršiti u skladu s člankom 26.; i

(b)  zakonitost jedinstvenog instrumenta kojim se omogućuje izvršenje u državi članici tijela primatelja zahtjeva.

2.  Sporovi u pogledu mjera izvršenja ▌ poduzetih u državi članici tijela primatelja zahtjeva ili u pogledu valjanosti obavješćivanja koje je izvršilo tijelo primatelj zahtjeva u nadležnosti su nadležnih tijela ▌države članice tijela primatelja zahtjeva i na njih se primjenjuje pravo te države članice.

POGLAVLJE VIII.

ROKOVI ZASTARE

Članak 29.

Pravila o rokovima zastare za izricanje novčanih kazni i periodičnih penala

1.  Države članice osiguravaju zastoj ili prekid zastare za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala od strane nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u skladu s člancima 13. i 16. tijekom trajanja postupka provedbe pred nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje drugih država članica ili pred Komisijom u vezi s povredom koja se odnosi na isti sporazum, odluku udruženja poduzetnika, usklađeno djelovanje ili drugo postupanje koji su zabranjeni člankom 101. ili 102. UFEU-a.

Zastoj zastare počinje, ili prekid zastare nastupa, od obavijesti o prvoj službenoj istražnoj mjeri koja je upućena najmanje jednom poduzetniku koji je predmet postupka provedbe. Primjenjuje se na sve poduzetnike ili udruženja poduzetnika koji su sudjelovali u povredi.

Zastoj ili prekid prestaju na dan kada dotično tijelo nadležno za tržišno natjecanje okonča postupak provedbe donošenjem odluke iz članka 10., 12. ili 13. ove Direktive ili u skladu s člankom 7., 9. ili 10. Uredbe (EZ) br. 1/2003 ili kada zaključi da nema osnove za njegovo daljnje postupanje. Trajanjem tog zastoja ili prekida ne dovodi se u pitanje rokove apsolutne zastare predviđene nacionalnim pravom.

2.  Zastara za izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala od strane nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ne teče ili se prekida sve dok je odluka tog tijela nadležnog za tržišno natjecanje predmet postupka koji je u tijeku pred žalbenim sudom.

3.  Komisija osigurava da se obavijest o prvoj službenoj istražnoj mjeri koju je uputilo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1/2003 stavlja na raspolaganje drugim nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje.

POGLAVLJE IX.

OPĆE ODREDBE

Članak 30.

Uloga nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje pred nacionalnim sudovima

1.  Države članice koje odrede i nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje ▌ i nacionalno pravosudno tijelo nadležno za tržišno natjecanje kao odgovorno za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a osiguravaju mogućnost da nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje može izravno pokrenuti postupak pred nacionalnim pravosudnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje.

2.  Ako nacionalni sudovi djeluju u postupcima protiv ▌odluka koje su donijela nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje izvršavajući ovlasti iz poglavlja IV. te članaka 13. i 16. ove Direktive za primjenu članka 101. ili 102. UFEU-a, uključujući izvršenje novčanih kazni i periodičnih penala izrečenih u tom pogledu, države članice osiguravaju da nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje bude u potpunosti ovlašteno sudjelovati u tim postupcima, ovisno o slučaju, kao tužitelj ili tuženik te da uživa ista prava koja te javne stranke imaju u tim postupcima.

3.  Nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje ovlašteno je s pravima jednakima onima navedenima u stavku 2. podnositi žalbe protiv:

(a)  odluka nacionalnih sudova u pogledu odluka koje su donijela nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje kako je navedeno u poglavlju IV. te člancima 13. i 16. ove Direktive, u pogledu primjene članka 101. ili 102. UFEU-a. uključujući izvršenje novčanih kazni i periodičnih penala izrečenih u tom pogledu; i

(b)  odbijanja nacionalnog pravosudnog tijela da izda prethodno odobrenje pretrage iz članaka 6. i 7. ove Direktive, ako je takvo odobrenje potrebno.

Članak 31.

Uvid stranaka u spis i ograničenja u pogledu upotrebe informacija

1.  Države članice mogu predvidjeti da se, ako nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje od fizičke osobe zatraži pružanje informacija na temelju mjera iz članka 6. stavka 1. točke (e), članka 8. ili članka 9., te informacije ne smiju upotrijebiti kao dokazi u svrhu izricanja sankcija toj fizičkoj osobi ili njezinoj bliskoj rodbini.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, njihove službene osobe, zaposlenici i druge osobe koje rade pod nadzorom navedenih tijela ne smiju otkriti informacije koje su pribavili na temelju ovlasti iz ove Direktive te koje su obuhvaćene obvezom čuvanja poslovne tajne, osim ako je takvo otkrivanje dopušteno na temelju nacionalnog prava.

3.  Države članice osiguravaju da se pristup ▌izjavama poduzetnika pokajnika ili prijedlozima za nagodbu odobrava samo strankama na koje se odnose relevantni postupci i samo za potrebe ostvarivanja njihovih prava na obranu ▌.

4.  Države članice osiguravaju da stranka koja je dobila uvid u spis iz postupka provedbe nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje može upotrebljavati informacije iz ▌ izjava poduzetnika pokajnika i prijedloga za nagodbu samo ako je to potrebno za ostvarivanje njezinih prava na obranu u postupcima pred nacionalnim sudovima u predmetima koji su izravno povezani s predmetom za koji je pristup odobren te samo ako se ti postupci odnose na sljedeće:

(a)  raspodjelu novčane kazne među sudionicima kartela koja im je solidarno izrečena od strane nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje; ili

(b)  preispitivanje odluke kojom je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje utvrdilo povredu članka 101. ili 102. UFEU-a ili odredbi nacionalnog prava tržišnog natjecanja.

5.  Države članice osiguravaju da sljedeće kategorije informacija, koje je stranka dobila tijekom postupka provedbe pred nacionalnim tijelom nadležnim za tržišno natjecanje, ta stranka ne upotrebljava u postupku pred nacionalnim sudovima prije nego što nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje okonča svoj postupak provedbe u odnosu na sve stranke pod istragom donošenjem odluke iz članka 10. ili članka 12. ili na drugi način okonča svoj postupak:

(a)  informacije koje su posebno za postupak provedbe nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje pripremile druge fizičke ili pravne osobe; ▌

(b)  informacije koje je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje sastavilo i poslalo strankama tijekom postupka provedbe; i

(c)  povučene prijedloge za nagodbu.

6.  Države članice osiguravaju da se izjave poduzetnika pokajnika razmjenjuju među nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u skladu s člankom 12. Uredbe (EC) br. 1/2003 samo:

(a)  uz suglasnost podnositelja zahtjeva; ili

(b)  ako je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje prima izjavu poduzetnika pokajnika također primilo zahtjev za oslobođenje ili smanjenje u vezi s istom povredom od istog podnositelja zahtjeva kao i nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje koje šalje izjavu poduzetnika pokajnika, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva u vrijeme slanja izjave poduzetnika pokajnika nema mogućnost povući informacije koje je podnio nacionalnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje prima izjavu poduzetnika pokajnika.

7.  Oblik podnošenja izjava poduzetnika pokajnika u skladu s člankom 20. ne utječe na primjenu stavaka od 3. do 6. ovog članka.

Članak 32.

Dopuštenost dokaza pred nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje

Države članice osiguravaju da vrste dokaza koje su dopuštene kao dokazi pred nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje obuhvaćaju dokumente, usmene izjave, elektroničke poruke, snimke i sve druge predmete koji sadržavaju informacije, bez obzira na oblik u kojem su i medij na kojem su informacije pohranjene.

Članak 33.

Rad Europske mreže za tržišno natjecanje

1.  Troškovi Komisije u vezi s održavanjem i razvojem središnjeg informacijskog sustava Europske mreže za tržišno natjecanje (sustav Europske mreže za tržišno natjecanje) i u vezi sa suradnjom unutar Europske mreže za tržišno natjecanje pokrivaju se iz općeg proračuna Unije u granicama raspoloživih odobrenih sredstava.

2.  Europska mreža za tržišno natjecanje može izrađivati i prema potrebi objavljivati najbolje prakse i preporuke o pitanjima poput neovisnosti, resursa, ovlasti, novčanih kazni i uzajamne pomoći.

POGLAVLJE X.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 34.

Prenošenje

1.  Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do … [dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive] ▌. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju ▌upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 35.

Preispitivanje

Komisija do … [šest godina od datuma donošenja ove Direktive] podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o prenošenju i provedbi ove Direktive. Ako je to prikladno, Komisija može preispitati ovu Direktivu i, ako je potrebno, iznijeti zakonodavni prijedlog.

Članak 36.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 37.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije

Komisija prima na znanje tekst članka 11. o privremenim mjerama koji su usuglasili Europski parlament i Vijeće.

Privremene bi mjere mogle postati važan instrument kojim bi tijela nadležna za tržišno natjecanje mogla spriječiti njegovu zlouporabu za vrijeme istrage.

Kako bi tijelima nadležnima za tržišno natjecanje omogućila da učinkovitije drže korak s tržištima koja se brzo razvijaju, Komisija se obvezuje da će u roku od dvije godine od datuma prenošenja ove Direktive analizirati može li se u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje pojednostavniti postupak donošenja privremenih mjera. Rezultate te analize predstavit će Europskom parlamentu i Vijeću.

(1)SL C 345, 13.10.2017., str. 70.
(2)Stajalište Europskog parlamenta od 14. studenoga 2018.
(3)Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L 1, 4.1.2003., str. 1.).
(4)Okvirna odluka Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne (SL L 76, 22.3.2005., str. 16.).
(5)Odluka (EU) 2015/2240 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o uspostavi programa interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira za europske javne uprave, poduzetnike i građane (program ISA2) kao sredstva modernizacije javnog sektora (SL L 318, 4.12.2015., str.1.).
(6)SL C 369, 17.12.2011., str. 14.


Europski zakonik elektroničkih komunikacija ***I
PDF 2015kWORD 322k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. studenoga 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (preinaka) (COM(2016)0590 – C8-0379/2016 – 2016/0288(COD))
P8_TA-PROV(2018)0453A8-0318/2017

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0590),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0379/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Švedskog parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 26. siječnja 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. veljače 2017.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 17. listopada 2016. upućeno Odboru za industriju, istraživanje i energetiku u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 29. lipnja 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0318/2017),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja niže navedeno stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. studenoga 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (preinaka)

P8_TC1-COD(2016)0288


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6),

budući da:

(1)  Direktive 2002/19/EZ(7), 2002/20/EZ(8), 2002/21/EZ(9) i 2002/22/EZ(10) Europskog parlamenta i Vijeća znatno su izmijenjene. S obzirom na to da su potrebne daljnje izmjene te bi direktive radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)  Komisija periodično preispituje provođenje pet direktiva koje su dio postojećeg regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže i usluge, i to direktive 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ i Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11), posebno da bi utvrdila treba li ih izmijeniti s obzirom na tehnološki i tržišni razvoj.

(3)  Komisija je u svojoj Komunikaciji od 6. svibnja 2015. kojom se utvrđuje Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta istaknula da će se preispitivanje telekomunikacijskog okvira usredotočiti na mjere kojima je cilj poticanje ulaganja u širokopojasne mreže velike brzine, dosljedniji pristup unutarnjeg tržišta politici radiofrekvencijskog spektra i upravljanju njime, ostvarivanje uvjeta za istinsko unutarnje tržište uklanjanjem regulatorne rascjepkanosti, osiguravanje učinkovite zaštite potrošača, ravnopravni uvjeti za sve sudionike na tržištu i dosljedna primjena pravila te učinkovitiji regulatorni institucionalni okvir.

(4)  Ova je Direktiva dio Programa za primjerenost propisa (REFIT) kojim su obuhvaćene četiri direktive, i to direktive 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ, i Uredbu (EZ) br. 1211/2009 Europskog parlamenta i Vijeća(12). Svaka od tih direktiva sadržava mjere koje su primjenjive na pružatelje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, u skladu s regulatornom poviješću sektora u kojem su poduzetnici bili vertikalno integrirani, tj. njihove djelatnosti obuhvaćale su pružanje i mreža i usluga. Preispitivanje pruža priliku da se preinakom četiriju direktiva pojednostavni postojeća struktura radi jačanja njezine usklađenosti i dostupnosti, vezano za cilj Programa za primjerenost propisa. Njime se nudi i mogućnost prilagodbe strukture novim tržišnim okolnostima, u kojima pružanje komunikacijskih usluga više nije nužno povezano s pružanjem mreže. Kao što je predviđeno Međuinstitucionalnim sporazumom od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(13), preinaka se sastoji u donošenju novog pravnog akta kojim su u jedinstvenom tekstu obuhvaćene znatne izmjene prethodnoga akta i nepromijenjene odredbe tog akta. Prijedlog preinake uključuje znatne izmjene prethodnog akta, a na sekundarnoj razini obuhvaća kodifikaciju neizmijenjenih odredaba prethodnog akta s tim znatnim izmjenama.

(5)  Ovom Direktivom stvara se pravni okvir za osiguravanje slobode pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, podložan samo uvjetima predviđenima u ovoj Direktivi i svim ograničenjima u skladu s člankom 52. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebno mjerama u vezi s javnom politikom, javnom sigurnošću i javnim zdravljem, i u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(6)  Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje mogućnost da svaka država članica poduzima potrebne mjere s ciljem zaštite njezinih temeljnih sigurnosnih interesa, očuvanja javne politike ▌ i javne sigurnosti te dopuštanja istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela, uzimajući u obzir činjenicu da svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih Poveljom, osobito u njezinim člancima 7., 8. i 11., poput ograničenja u pogledu obrade podataka, treba biti predviđeno zakonom, poštovati bit tih prava i sloboda te biti podložno načelu proporcionalnosti u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje.

(7)  Približavanje sektora telekomunikacija, medija i informatičke tehnologije podrazumijeva da bi sve elektroničke komunikacijske mreže i usluge trebalo u najvećoj mogućoj mjeri obuhvatiti jedinstvenim Europskim zakonikom elektroničkih komunikacija uspostavljenim jedinstvenom direktivom, uz iznimku područja koja se bolje uređuju izravno primjenjivim pravilima koja se utvrđuju uredbama. Uređenje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga potrebno je odvojiti od uređenja sadržaja. Stoga se ovom Direktivom ne obuhvaća sadržaj usluga koje se isporučuju preko elektroničkih komunikacijskih mreža korištenjem elektroničkim komunikacijskim uslugama, kao što su radiodifuzijski sadržaji, financijske usluge i određene usluge informacijskoga društva, te se njime ne dovode u pitanje mjere koje se u vezi s tim uslugama poduzimaju na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu s pravom Unije s ciljem promicanja kulturne i jezične raznolikosti i obrane medijskoga pluralizma. Sadržaj televizijskih programa obuhvaćen je Direktivom 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća(14). Uređenjem audiovizualne politike i sadržaja teži se postizanju ciljeva od općeg interesa kao što su sloboda izražavanja, medijski pluralizam, nepristranost, kulturna i jezična raznolikost, socijalna uključenost, zaštita potrošača i zaštita maloljetnika. Odvajanjem uređenja elektroničkih komunikacija od uređenja sadržaja ne utječe se na pitanje uvažavanja veza koje među njima postoje, posebno kako bi se zajamčio medijski pluralizam, kulturna raznolikost i zaštita potrošača. Nadležna tijela trebala bi, u granicama svojih nadležnosti, doprinositi osiguravanju provedbe politika kojima se nastoje promicati ti ciljevi.

(8)  Ovom Direktivom ne utječe se na primjenu Direktive 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća(15) na radijsku opremu, ali su njome obuhvaćene automobilski radioprijamnici i potrošački radioprijamnici te potrošačka digitalna televizijska oprema.

(9)  Kako bi se nacionalnim regulatornim tijelima i drugim nadležnim tijelima omogućilo da ispune ciljeve navedene u ovoj Direktivi, posebno one o interoperabilnosti s kraja na kraj, područjem primjene Direktive trebalo bi obuhvatiti određene aspekte radijske opreme kako je definirano Direktivom 2014/53/EU i potrošačke opreme koja se upotrebljava za digitalnu televiziju, kako bi se olakšao pristup krajnjim korisnicima s invaliditetom. Važno je da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela potiču suradnju mrežnih operatora i proizvođača opreme kako bi se krajnjim korisnicima s invaliditetom olakšao pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama. Premda nije povezano s gospodarskom aktivnosti, neisključivo korištenje radiofrekvencijskim spektrom radi privatne uporabe radijske terminalne opreme trebalo bi biti podložno ovoj Direktivi kako bi se osigurao usklađeni pristup u pogledu njihova režima ovlaštenja.

(10)  Određene elektroničke komunikacijske usluge na temelju ove Direktive mogle bi biti obuhvaćene definicijom „usluge informacijskog društva” utvrđenom u članku 1. Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća(16). Odredbe te direktive kojima se uređuju usluge informacijskog društva primjenjuju se na te elektroničke komunikacijske usluge u mjeri u kojoj ova Direktiva ili drugi pravni akt Unije ne sadržava preciznije odredbe primjenjive na elektroničke komunikacijske usluge. Međutim, elektroničke komunikacijske usluge kao što su glasovna telefonija, usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte obuhvaćene su ovom Direktivom. Isti poduzetnik, npr. pružatelj internetskih usluga, može istodobno nuditi i elektroničku komunikacijsku uslugu, kao što je pristup internetu, i usluge koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, kao što je pružanje internetskog sadržaja, a ne sadržaja povezanoga s komunikacijama.

(11)  Isti poduzetnik, na primjer operator kabelske televizije, može istodobno nuditi i elektroničku komunikacijsku uslugu, kao što je prijenos televizijskih signala, i usluge koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, kao što je komercijalizacija ponude usluga zvučnih ili televizijskih radiodifuzijskih sadržaja, te se stoga takvom poduzetniku mogu propisati dodatne obveze u odnosu na njegovu aktivnost kao pružatelja ili distributera sadržaja, u skladu s odredbama koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, ne dovodeći pritom u pitanje uvjete iz priloga ovoj Direktivi.

(12)  Regulatorni okvir trebao bi obuhvaćati korištenje radiofrekvencijskim spektrom od strane svih elektroničkih komunikacijskih mreža, uključujući sve prisutnije privatno korištenje radiofrekvencijskim spektrom od strane novih vrsta mreža koje se isključivo sastoje od autonomnih sustava mobilne radijske opreme koja je povezana bežičnim vezama bez središnjeg upravljanja ili centraliziranog mrežnog operatora, a ne upotrebljava se nužno za bilo kakvu posebnu gospodarsku aktivnost. S obzirom na razvoj tehnologije bežičnih komunikacija 5G, takve će se mreže vjerojatno razvijati osobito izvan zgrada i na cestama, za potrebe prijevoza, energetike, istraživanja i razvoja, e-zdravstva, javne zaštite i pružanja pomoći u slučaju katastrofe, interneta stvari, usluga komunikacije između strojeva i umreženih automobila. Zbog toga bi države članice pri primjeni dodatnih nacionalnih zahtjeva na temelju članka 7. Direktive 2014/53/EU za stavljanje takve radijske opreme u uporabu i/ili korištenje njome u odnosu na djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom i izbjegavanje štetnih smetnji trebale imati na umu načela unutarnjeg tržišta.

(13)  Zahtjevi u pogledu mogućnosti elektroničkih komunikacijskih mreža u stalnom su porastu. Dok je u prošlosti naglasak uglavnom bio na povećanju širine pojasa dostupnog sveukupno i svakom pojedinačnom korisniku, sve su važniji drugi parametri kao što su latencija, dostupnost i pouzdanost. Trenutačno se na tu potražnju odgovara sve većim približavanjem optičkog vlakna korisniku, a buduće „mreže vrlo velikog kapaciteta” zahtijevaju parametre učinkovitosti jednakovrijedne onima koje može isporučiti mreža zasnovana na elementima od optičkih vlakana barem do razdjelne točke na konačnoj lokaciji. U slučaju priključka u nepokretnoj mreži to odgovara mrežnoj učinkovitosti jednakovrijednoj onoj koja se može ostvariti instalacijom optičkog vlakna do višestambene zgrade, koja se smatra konačnom lokacijom. U slučaju bežične veze, to odgovara učinkovitosti mreže sličnoj onoj koja se može ostvariti instalacijom optičkog vlakna do bazne stanice koja se smatra konačnom lokacijom. Razlike u kvaliteti s kojima se susreću krajnji korisnici, uzrokovane različitim svojstvima medija s pomoću kojeg se mreža u konačnici povezuje s završnom točkom mreže, ne bi trebalo uzimati u obzir za potrebu utvrđivanja može li se bežičnom mrežom ostvariti slična mrežna učinkovitost. U skladu s načelom tehnološke neutralnosti, ne bi trebalo isključiti ostale tehnologije i medije za prijenos podataka ako su u pogledu kapaciteta usporedivi s navedenim osnovnim scenarijem. Postavljanjem tih „mreža vrlo velikog kapaciteta” vjerojatno će se dodatno povećati mogućnosti mreža i otvoriti put za postavljanje budućih generacija bežičnih mreža na temelju poboljšanih radijskih sučelja i gušće mrežne arhitekture.

(14)  Definicije je potrebno prilagoditi tako da budu u skladu s načelom tehnološke neutralnosti i idu ukorak s tehnološkim razvojem, uključujući nove oblike upravljanja mrežom, poput putem softverske emulacije ili softverski definiranih mreža. Kao posljedica tehnološkog i tržišnog napretka mreže se sve više prebacuju na tehnologiju internetskog protokola (IP), a krajnji korisnici mogu birati među brojnim konkurentskim pružateljima glasovnih usluga. Stoga je pojam „javno dostupne telefonske usluge”, koji se upotrebljava isključivo u Direktivi 2002/22/EZ i općenito se smatra da se odnosi na tradicionalne analogne telefonske usluge, potrebno zamijeniti suvremenijim i tehnološki neutralnim pojmom „usluge glasovnih komunikacija”. Uvjeti pružanja usluge trebali bi biti odvojeni od stvarnih definirajućih elemenata usluge glasovnih komunikacija, tj. javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge za upućivanje i primanje izravnih ili neizravnih, nacionalnih ili međunarodnih poziva putem određenog broja ili brojeva, u nacionalnom ili međunarodnom planu ▌ numeriranja, bez obzira na to temelji li se takva usluga na tehnologiji komutacije kanala ili komutacije paketa. Priroda takve usluge jest da je ona dvosmjerna te objema stranama omogućuje da komuniciraju. Usluga kojom se ne ispunjavaju svi navedeni uvjeti, kao što je primjerice aplikacija „na klik” na internetskim stranicama za podršku kupcima, nije takva usluga. Usluge glasovnih komunikacija također uključuju sredstva komunikacije posebno namijenjena ▌ krajnjim korisnicima s invaliditetom koji se koriste uslugama tekstualnoga prijenosa ili cjelokupnog razgovora.

(15)  Usluge koje se upotrebljavaju za komunikaciju, kao i tehnički načini njihove isporuke, znatno su napredovali. Krajnji korisnici tradicionalnu glasovnu telefoniju, tekstualne poruke (SMS) i usluge elektroničke pošte sve više zamjenjuju funkcionalno jednakovrijednim internetskim uslugama kao što su internetska telefonija (VoIP), usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte na internetu. Kako bi se pri upotrebi funkcionalno jednakovrijednih usluga osigurala učinkovita i jednaka zaštita krajnjih korisnika i njihovih prava, definicija elektroničkih komunikacijskih usluga koja je usmjerena na budućnost ne bi se smjela temeljiti samo na tehničkim parametrima, nego bi se trebala zasnivati na funkcionalnom pristupu. Područje primjene potrebnih propisa trebalo bi biti primjereno za postizanje njihovih ciljeva od općeg interesa. Premda je „prijenos signala” i dalje važan parametar za utvrđivanje usluga obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, definicijom bi trebalo obuhvatiti i druge usluge kojima se omogućuje komunikacija. Iz perspektive krajnjeg korisnika nije relevantno prenosi li sam pružatelj signal ili se komunikacija ostvaruje putem usluge pristupa internetu. Stoga bi definicija elektroničkih komunikacijskih usluga trebala obuhvaćati tri vrste usluga koje se djelomično mogu preklapati, a to su usluge pristupa internetu kako je definirano u članku 2. stavku 2. Uredbe (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća(17), interpersonalne komunikacijske usluge kako su definirane u ovoj Direktivi i usluge koje se uglavnom ili u cijelosti sastoje od prijenosa signala. Definicijom elektroničke komunikacijske usluge trebalo bi ukloniti nejasnoće utvrđene u primjeni definicije kako je postojala prije donošenja ove Direktive i omogućiti prilagođenu primjenu svake pojedinačne odredbe u pogledu posebnih prava i obveza obuhvaćenih okvirom na različite vrste usluga. Obrada osobnih podataka u okviru elektroničkih komunikacijskih usluga, neovisno o tome jesu li plaćene ili besplatne, trebala bi biti usklađena s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(18).

(16)  Kako bi bila obuhvaćena definicijom elektroničke komunikacijske usluge usluga se uobičajeno treba pružati uz naknadu. U digitalnom gospodarstvu sudionici na tržištu sve više smatraju da informacije o korisnicima imaju novčanu vrijednost. Elektroničke komunikacijske usluge često se isporučuju krajnjem korisniku ne samo za novac, već sve više i osobito u zamjenu za pružanje osobnih ili drugih podataka. Stoga bi pojam naknade trebao obuhvaćati i situacije u kojima pružatelj usluge zahtijeva, a krajnji korisnik pružatelju svjesno dostavlja osobne podatke u smislu članka 4. točke 1. Uredbe (EU) 2016/679, ili druge podatke, na izravan ili neizravan način. Trebao bi obuhvaćati i situacije u kojima krajnji korisnik bez ▌ aktivnoga dostavljanja omogućuje pristup informacijama, primjerice osobnim podacima, uključujući IP adresu ili druge informacije koje se automatski generiraju, kao što su informacije koje se prikupljaju i prenose putem kolačića ▌. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije (Sud) o članku 57. UFEU-a(19), naknada postoji i u smislu UFEU-a ako pružatelj usluga plaćanje dobiva od trećih osoba, a ne od primatelja usluge. Stoga bi pojam naknade trebao obuhvaćati i situacije u kojima je krajnji korisnik izložen reklamama kao uvjet za stjecanje pristupa usluzi ili situacije u kojima pružatelj usluga unovčuje osobne podatke koje je prikupio ▌u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(17)  Interpersonalne komunikacijske usluge jesu usluge kojima se omogućuje interpersonalna i interaktivna razmjena informacija, a obuhvaćaju usluge kao što su tradicionalni glasovni pozivi između dvaju osoba, ali i sve vrste e-pošte, usluga slanja poruka ili grupnih razgovora. Interpersonalne komunikacijske usluge obuhvaćaju samo poruke među konačnim brojem fizičkih osoba, tj. broja koji nije potencijalno neograničen, a određuje ga pošiljatelj komunikacije. Komunikacija koja uključuje pravne osobe trebala bi biti unutar opsega definicije kada fizičke osobe djeluju u ime tih pravnih osoba ili su uključene barem na jednoj strani komunikacije. Usluga interaktivne komunikacije podrazumijeva mogućnost da primatelj informacije odgovori. Usluge koje ne ispunjavaju te uvjete, kao što su linearna radiodifuzija, video na zahtjev, internetske stranice, društvene mreže, blogovi ili razmjena informacija između strojeva, ne bi se trebale smatrati interpersonalnim komunikacijskim uslugama. U iznimnim se okolnostima interpersonalnom komunikacijskom uslugom ne bi se trebala smatrati usluga pri kojoj je mogućnost interpersonalne i interaktivne komunikacije manje važna i samo pomoćna značajka neke druge usluge te se iz objektivnih tehničkih razloga ne može upotrebljavati bez te glavne usluge, a njezina integracija nije način za zaobilaženje primjenjivosti pravila kojima se uređuju elektroničke komunikacijske usluge. Pojmove „manje važan” i „samo pomoćni” kao elemente izuzeća od definicije trebalo bi tumačiti u uskom značenju i iz objektivne perspektive krajnjega korisnika. Značajka interpersonalne komunikacije mogla bi se smatrati manje važnom ako je njezina objektivna korist za krajnjeg korisnika vrlo ograničena i ako je u stvarnosti upotrebljavaju samo krajnji korisnici. Primjer ▌značajke za koju se može smatrati da nije obuhvaćena definicijom interpersonalnih komunikacijskih usluga mogao bi biti, u načelu, komunikacijski kanal u internetskim igrama, ovisno o značajkama komunikacijske mogućnosti usluge.

(18)  Interpersonalne komunikacijske usluge koje se koriste brojevima iz nacionalnih ili međunarodnih ▌ planova numeriranja povezane su s javno dodijeljenim brojevnim resursima. Te brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge obuhvaćaju usluge u kojima se brojevi krajnjih korisnika dodjeljuju za potrebe osiguravanja povezivosti s kraja na kraj i usluge koje krajnjim korisnicima omogućuju da stupe u kontakt s osobama kojima su ti brojevi dodijeljeni. Sama upotreba broja kao identifikatora ne bi se smjela smatrati jednakovrijednom upotrebi broja za povezivanje s javno dodijeljenim brojevima, te se stoga sama po sebi ne bi trebala smatrati dovoljnom da se usluga odredi kao brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga. Brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge trebale bi podlijegati obvezama samo ako javni interes nalaže primjenu posebnih regulatornih obveza na sve vrste interpersonalnih komunikacijskih usluga, bez obzira na to koriste li se brojevima za pružanje svoje usluge. Opravdano je drukčije postupati s brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama jer one sudjeluju u javno osiguranom interoperabilnom ekosustavu i stoga od njega imaju i koristi.

(19)  Za regulatorne potrebe završna točka mreže predstavlja granicu između regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže i usluge te uređenja telekomunikacijske terminalne opreme. Utvrđivanje lokacije završne točke mreže odgovornost je nacionalnog regulatornoga tijela. S obzirom na praksu nacionalnih regulatornih tijela i raznolikost fiksnih i bežičnih topologija, Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije („BEREC”) trebalo bi, u bliskoj suradnji s Komisijom, donijeti smjernice o zajedničkom pristupu utvrđivanju završne točke mreže, u skladu s ovom Direktivom, u različitim konkretnim okolnostima.

(20)  Tehnički razvoj krajnjim korisnicima omogućuje pristup hitnim službama ne samo glasovnim pozivima, nego i putem drugih interpersonalnih komunikacijskih usluga. Pojam komunikacije s hitnim službama trebao bi stoga obuhvatiti sve interpersonalne komunikacijske usluge kojima se omogućuje takav pristup hitnim službama. On se temelji na elementima sustava za pozive prema hitnim službama koji su već ugrađeni u pravo Unije, a to su „pristupna točka sigurnosnoga poziva” („PSAP”) i „najprimjereniji PSAP” kako su definirani u Uredbi (EU) 2015/758 Europskog parlamenta i Vijeća(20) te na „hitne službe” kako su definirane u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 305/2013(21).

(21)  Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebala bi imati usklađen skup ciljeva i načela kao potporu svojem radu, i trebala bi, ako je potrebno, u izvršavanju zadaća u sklopu ovog regulatornog okvira usklađivati svoje djelovanje s tijelima drugih država članica i s BEREC-om.

(22)  Zadaćama nadležnih tijela dodijeljenim nadležnim tijelima ovom Direktivom doprinosi se ispunjavanju širih politika u području kulture, zapošljavanja, zaštite okoliša, socijalne kohezije te prostornoga planiranja.

(23)  Tim bi regulatornim okvirom, uz tri postojeća primarna cilja promicanja tržišnog natjecanja, unutarnjeg tržišta i interesa krajnjih korisnika, trebalo nastojati ostvariti i dodatan cilj povezivosti, koji se izražava s obzirom na sljedeće ishode: široka dostupnost i prihvaćanje mreža vrlo velikog kapaciteta za sve građane Unije i poslovne subjekte Unije na temelju razumne cijene i izbora, ▌učinkovitog i poštenoga tržišnog natjecanja, ▌otvorene inovacije, ▌učinkovitoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom, ▌zajedničkih pravila i predvidivih regulatornih pristupa na unutarnjem tržištu te ▌ potrebnih sektorskih pravila radi zaštite interesa građana Unije. Državama članicama, nacionalnim regulatornim tijelima te drugim nadležnim tijelima i dionicima taj cilj povezivosti, s jedne strane, znači nastojanje da se na određenom području uvedu gospodarski održive mreže i usluge najvećega kapaciteta, a s druge strane, ostvarivanje teritorijalne kohezije u smislu konvergencije kapaciteta dostupnih u različitim područjima.

(24)  Napredak prema postizanju općih ciljeva ove Direktive trebalo bi podržati snažnim sustavom za stalnu procjenu i usporedbu država članica od strane Komisije prema referentnim mjerilima u pogledu dostupnosti mreža vrlo velikog kapaciteta u svim glavnim socioekonomskim pokretačima kao što su škole, prometna čvorišta i glavni pružatelji javnih usluga te visoko digitalizirani poslovni subjekti, u pogledu dostupnosti neprekinute pokrivenosti 5G mrežama u urbanim područjima i duž većih kopnenih prometnih pravaca, kao i dostupnosti elektroničkih komunikacijskih mreža koje imaju kapacitet od barem 100 Mbps i koje se mogu brzo nadograditi na gigabitne brzine za sva kućanstva u svakoj državi članici. U tu svrhu Komisija bi trebala nastaviti pratiti uspješnost država članica, uključujući, na primjer, indekse u kojima se sažimaju relevantni pokazatelji uspješnosti Unije u području digitalizacije i kojima se bilježi razvoj država članica u području digitalne konkurentnosti, poput indeksa digitalnoga gospodarstva i društva, i kada je to potrebno, uspostaviti nove metode i nove objektivne, konkretne i mjerljive kriterije za usporedbu učinkovitosti država članica prema referentnim vrijednostima.

(25)  Načelo da bi države članice trebale primjenjivati pravo Unije na tehnološki neutralan način, tj. da nacionalno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo ne bi trebalo nametati upotrebu određenoga tipa tehnologije niti diskriminirati u njegovu korist, ne isključuje poduzimanje proporcionalnih mjera s ciljem promicanja određenih posebnih usluga kad je to opravdano kako bi se ostvarili ciljevi regulatornog okvira, primjerice digitalne televizije kao sredstva za povećanje učinkovitosti radiofrekvencijskog spektra. Povrh toga, to načelo ne isključuje uvažavanje činjenice da neki mediji za prijenos imaju fizikalne i arhitektonske značajke koje mogu biti nadmoćnije u pogledu kvalitete usluge, kapaciteta, troškova održavanja, energetske učinkovitosti, fleksibilnosti pri upravljanju, pouzdanosti, robusnosti i skalabilnosti te u konačnici performansi, što se može odraziti u mjerama koje se poduzimaju radi ostvarivanja raznih regulatornih ciljeva.

(26)  Kako bi se povećao gospodarski rast, inovacije i mogućnosti odabira za potrošače trebalo bi zajedno poticati učinkovita ulaganja i tržišno natjecanje.

(27)  Tržišno se natjecanje najbolje može poticati putem gospodarski učinkovitog stupnja ulaganja u novu i postojeću infrastrukturu, dopunjenog regulativom, ako je to potrebno, kako bi se postiglo učinkovito tržišno natjecanje u maloprodajnim uslugama. Učinkovita razina tržišnog natjecanja koje se temelji na infrastrukturi stupanj je udvostručavanja infrastrukture na kojem se može razumno očekivati da će ulagatelji ostvariti pošten povrat ulaganja na temelju razumnih očekivanja u vezi s razvojem tržišnih udjela.

(28)  Potrebno je dati odgovarajuće poticaje ulaganju u nove mreže vrlo velikog kapaciteta koje podržavaju inovacije u internetskim uslugama bogatog sadržaja i osnažiti međunarodnu konkurentnost Unije. Takve mreže posjeduju ogroman potencijal za pružanje koristi potrošačima i poslovnim subjektima unutar Unije. Stoga je neophodno promicati održivo ulaganje u razvoj tih novih mreža, štiteći pritom tržišno natjecanje, s obzirom na to da su uska grla i prepreke ulasku i dalje prisutni na razini infrastrukture, i potičući odabir potrošača putem regulatorne predvidivosti i dosljednosti.

(29)  Cilj je ove Direktive postupno smanjiti broj ex ante sektorskih pravila ukorak s razvojem tržišnog natjecanja na tržištu, te, u konačnici, osigurati da se područje elektroničkih komunikacija uređuje samo pravom tržišnog natjecanja. S obzirom na jaku konkurentsku dinamiku tržišta elektroničkih komunikacija posljednjih godina, neophodno je da se propišu ex ante regulatorne obveze samo ▌ako na ▌dotičnim tržištima ne postoji učinkovito i održivo tržišno natjecanje. Cilj je ex ante regulatorne intervencije ostvariti koristi za krajnje korisnike postizanjem stvarne i održive konkurentnosti maloprodajnih tržišta. Obveze na veleprodajnoj razini trebalo bi uvesti ako jedno maloprodajno tržište ili više njih vjerojatno ne bi postala stvarno konkurentna bez njihova nametanja. Nacionalna regulatorna tijela vjerojatno će tijekom procesa analize tržišta moći postupno početi smatrati maloprodajna tržišta konkurentnima čak i ako veleprodajna tržišta ne budu regulirana, posebno uzimajući u obzir očekivana poboljšanja u području inovacija i tržišnog natjecanja. U tom slučaju nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi zaključiti da regulacija na veleprodajnoj razini više nije potrebna te ocijeniti relevantno veleprodajno tržište u cilju ukidanja ex ante regulacije. Pritom bi nacionalno regulatorno tijelo trebalo voditi računa o svim učincima poluge između veleprodajnih i povezanih maloprodajnih tržišta zbog kojih bi moglo biti potrebno ukloniti prepreke ulasku na infrastrukturnoj razini kako bi se zajamčilo dugoročno tržišno natjecanje na maloprodajnoj razini.

(30)  Elektroničke komunikacije postaju ključni element sve većeg broja sektora. Internet stvari primjer je kako se prijenos radijskog signala na kojem se temelje elektroničke komunikacije i dalje razvija te oblikuje društvenu i poslovnu stvarnost. Kako bi se iz tih promjena ostvarila najveća korist, ključno je uvođenje i prihvaćanje novih tehnologija i aplikacija bežične komunikacije u području upravljanja radiofrekvencijskim spektrom. S obzirom na rast potražnje za tehnologijama i aplikacijama koje se oslanjaju na radiofrekvencijski spektar, a mogu se poboljšati njihovom integracijom ili kombinacijom s elektroničkim komunikacijama, upravljanje radiofrekvencijskim spektrom trebalo bi se, ako je to primjereno, temeljiti na međusektorskom pristupu kako bi se poboljšalo učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom.

(31)  Strateško planiranje, koordinacija i, ako je to primjereno, usklađivanje na razini Unije može pomoći korisnicima radiofrekvencijskog spektra da iskoriste sve pogodnosti unutarnjeg tržišta te da interesi Unije budu učinkovito zaštićeni u svijetu. U tu svrhu trebalo bi, ako je to primjereno, moći donijeti višegodišnje programe politika radiofrekvencijskog spektra. Prvi takav program uspostavljen je Odlukom br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća(22), kojima se utvrđuju politički smjerovi i ciljevi za strateško planiranje i usklađivanje korištenja radiofrekvencijskim spektrom u Uniji. Trebalo bi biti moguće da se ti politički smjerovi i ciljevi odnose na dostupnost i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom potrebnim za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, u skladu s ovom Direktivom.

(32)  Nacionalne granice sve su manje važne pri određivanju optimalnoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Nepotrebna rascjepkanost nacionalnih politika ▌uzrokuje povećanje troškova i gubitak tržišnih mogućnosti za korisnike radiofrekvencijskog spektra te usporava inovacije na štetu pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, potrošača i cjelokupnoga gospodarstva.

(33)  Odredbe ove Direktive o upravljanju radiofrekvencijskim spektrom trebale bi biti usklađene s radom međunarodnih i regionalnih organizacija koje se bave upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom, kao što su Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) i Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT), kako bi se osiguralo djelotvorno upravljanje i usklađivanje uporabe radiofrekvencijskog spektra u Uniji te između država članica i drugih članica ITU-a.

(34)  U skladu s načelom odvajanja regulatornih i operativnih funkcija države članice trebale bi jamčiti neovisnost nacionalnog regulatornog i drugih nadležnih tijela s ciljem osiguravanja nepristranosti njihovih odluka. Tim zahtjevom za neovisnošću ne dovodi se u pitanje institucionalna autonomija i ustavne obveze država članica ili načelo neutralnosti u vezi s pravilima kojima se u državama članicama uređuje sustav vlasništva utvrđen člankom 345. UFEU-a. Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebala bi biti u posjedu svih potrebnih resursa, u smislu osoblja, stručnjaka i financijskih sredstava za obavljanje svojih zadaća.

(35)  Određene zadaće na temelju Direktive kao što su ex ante regulacija tržišta, uključujući propisivanje obveza pristupa i međupovezivanja, te rješavanje sporova među poduzetnicima, zadaće su koje bi trebala obavljati samo nacionalna regulatorna tijela, tj. tijela koja su neovisna i od sektora i od svih vanjskih intervencija političkoga pritiska. Osim ako je drukčije predviđeno, države članice trebale bi moći ili nacionalnim regulatornim ili drugim nadležnim tijelima dodijeliti druge regulatorne zadaće predviđene ovom Direktivom. Tijekom prenošenja u nacionalno zakonodavstvo države članice trebale bi promicati stabilnost nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela u pogledu dodjele zadaća proizišlih iz prenošenja regulatornog okvira Unije za elektroničke komunikacije, kako je izmijenjen u 2009., posebno onih koji se odnose na tržišno natjecanje ili ulazak na tržište. Ako se zadaće dodjeljuju drugim nadležnim tijelima, ona bi se prije donošenja odluke trebala nastojati savjetovati s nacionalnim regulatornim tijelima. Na temelju načela dobre suradnje nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebala bi razmjenjivati informacije za izvršavanje svojih zadaća.

(36)  Ova Direktiva ne uključuje bitne odredbe o pristupu otvorenom internetu ili roamingu te se njome ne dovodi u pitanje dodjela nadležnosti nacionalnim regulatornim tijelima iz Uredbe (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(23) i Uredbe (EU) br. 2015/2120. S druge strane, ovom se Direktivom propisuje i da su nacionalna regulatorna tijela nadležna za ocjenjivanje i pomno praćenje pristupa tržištu i pitanja tržišnog natjecanja koja mogu utjecati na pravo krajnjih korisnika na pristup otvorenom internetu.

(37)  Neovisnost nacionalnih regulatornih tijela osnažena je preispitivanjem regulatornog okvira Unije za elektroničke komunikacije koje je završeno u 2009. kako bi se osigurala učinkovitija primjena regulatornog okvira te pojačale njihove ovlasti i predvidljivost njihovih odluka. U tu svrhu bilo je potrebno u nacionalnom pravu predvidjeti izričitu odredbu kako bi se osiguralo da nacionalno regulatorno tijelo prilikom izvršavanja svojih zadaća bude zaštićeno od vanjske intervencije ili političkoga pritiska koji mogu ugroziti njegovu neovisnu procjenu pitanja koja mu se podnose. Takav vanjski utjecaj čini nacionalno zakonodavno tijelo neprikladnim za ulogu nacionalnog regulatornoga tijela na temelju regulatornog okvira. U tom je smislu trebalo na početku utvrditi pravila u vezi s osnovama za razrješenje dužnosti čelnika nacionalnog regulatornoga tijela kako bi se otklonila bilo kakva razumna sumnja u neutralnost toga tijela i njegovu neovisnost od utjecaja vanjskih čimbenika. Kako bi se izbjegla arbitrarna razrješenja, razriješeni član trebao bi imati pravo zahtijevati da nadležni sudovi utvrde postoje li valjani razlozi za razrješenje među onima koji su predviđeni ovom Direktivom. Takvo razrješenje trebalo bi se odnositi samo na osobne ili profesionalne kvalifikacije čelnika ili člana. Važno je da nacionalna regulatorna tijela imaju vlastiti proračun koji im posebno omogućuje zapošljavanje dostatnog broja stručnog osoblja. Kako bi se osigurala transparentnost, taj proračun trebalo bi objavljivati jednom godišnje. Nacionalna regulatorna tijela u granicama svojeg proračuna trebala bi autonomno upravljati svojim financijskim i ljudskim resursima. Kako bi osigurale nepristranost, države članice koje zadržavaju vlasništvo ili kontrolu nad poduzetnicima koji administrativnim pristojbama doprinose proračunu nacionalnog regulatornoga ili drugih nadležnih tijela trebale bi osigurati učinkovito strukturno odvajanje aktivnosti povezanih s ostvarivanjem vlasničkih prava ili kontrole od izvršavanja kontrole nad proračunom.

(38)  Potrebno je dodatno ojačati neovisnost nacionalnih regulatornih tijela kako bi se osigurala neovisnost njihovih čelnika i članova od vanjskog pritiska, propisivanjem minimalnih kvalifikacija za imenovanje i najkraćeg trajanja njihova mandata. Nadalje, kako bi se uhvatilo u koštac s rizikom od nelegitimnog utjecaja na regulativu, osigurao kontinuitet i ojačala neovisnost, države članice trebale bi razmotriti ograničavanje mogućnosti obnavljanja mandata čelnika ili članova vijeća i uspostave odgovarajućeg sustava rotacije za odbor i najvišu upravljačku razinu. To bi se, primjerice, moglo organizirati imenovanjem prvih članova kolegijalnoga tijela za različita razdoblja, kako njihovi mandati i mandati njihovih sljednika ne bi istekli u istom trenutku.

(39)  Nacionalna regulatorna tijela trebala bi biti odgovorna za način izvršavanja svojih zadaća i u tom bi smislu trebala imati obvezu izvješćivanja. Ta bi obveza u pravilu trebala biti u obliku godišnje obveze izvješćivanja, a ne u obliku ad hoc zahtjeva za izvješćivanje, koji bi svojom potencijalnom neproporcionalnošću mogli ograničiti neovisnost nacionalnih regulatornih tijela ili ih ometati u izvršavanju njihovih zadaća. Prema sudskoj praksi Suda(24), opsežne ili bezuvjetne obveze izvješćivanja doista mogu neizravno utjecati na neovisnost tijela.

(40)  Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o identitetu nacionalnog regulatornoga i drugih nadležnih tijela. U slučaju tijela nadležnih za dodjelu prava puta, trebalo bi moći zahtjev za obavješćivanje ispuniti upućivanjem na jedinstvenu informacijsku točku uspostavljenu na temelju Direktive 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća(25).

(41)  Za omogućivanje pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga treba upotrebljavati najmanje zahtjevan režim ovlaštenja kako bi se potaknuo razvoj novih komunikacijskih usluga i paneuropskih komunikacijskih mreža i usluga te kako bi se pružateljima usluga i potrošačima omogućilo uživanje pogodnosti ekonomije razmjera na unutarnjem tržištu.

(42)  Najbolji je način postizanja koristi unutarnjeg tržišta za pružatelje usluga i krajnje korisnike kroz režim općeg ovlaštenja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koje nisu brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, bez zahtijevanja izričite odluke ili upravnog akta nacionalnog regulatornoga tijela te ograničavanjem svih postupovnih zahtjeva samo na deklaratornu obavijest. Ako države članice od pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga zahtijevaju obavijest o početku obavljanja njihovih aktivnosti, takva obavijest pružateljima ne bi smjela prouzročiti administrativni trošak i trebala bi biti dostupna preko pristupne točke na internetskim stranicama nadležnih tijela. Kako bi se poduprla učinkovita prekogranična koordinacija, posebno za paneuropske operatore, BEREC bi trebao uspostaviti i održavati bazu podataka o takvim obavijestima. Nadležna tijela trebala bi BEREC-u prosljeđivati samo potpune obavijesti. Države članice ne bi ni na koji način smjele onemogućavati pružanje mreža ili usluga, među ostalim i iz razloga nepotpunosti obavijesti.

(43)  Obavijesti ▌ bi trebale sadržavati samo izjavu pružatelja o namjeri započinjanja pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Od pružatelja bi se samo smjelo zahtijevati da takvu izjavu dopuni informacijama utvrđenim u ovoj Direktive. Države članice ne bi smjele propisivati dodatne ili zasebne zahtjeve u pogledu obavijesti.

(44)  Za razliku od ostalih kategorija elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga kako su definirane ovom Direktivom, brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge ne ostvaruju koristi od uporabe javnih brojevnih resursa i ne sudjeluju u javno osiguranom interoperabilnom ekosustavu. Stoga na te vrste usluga nije primjereno primijeniti režim općeg ovlaštenja.

(5)  Pri dodjeli prava na korištenje za radiofrekvencijski spektar, za brojevne resurse ili prava na instaliranje opreme nadležna tijela trebala bi obavijestiti poduzetnike kojima dodjeljuju ta prava o relevantnim uvjetima. Države članice trebale bi moći odrediti takve uvjete za korištenje radiofrekvencijskim spektrom u pojedinačnim pravima korištenja ili u općem ovlaštenju.

(46)  Opća ovlaštenja trebala bi sadržavati samo uvjete koji su specifični za sektor elektroničkih komunikacija. Ona ne bi smjela podlijegati uvjetima koji su već primjenjivi na temelju nekog drugog postojećeg nacionalnog zakona, osobito u vezi sa zaštitom potrošača, koji nije specifičan za sektor komunikacija. Na primjer, nadležna tijela trebala bi moći obavijestiti ▌poduzetnike o primjenjivim zahtjevima u vezi s okolišem te prostornim planiranjem. Uvjeti propisani na temelju općeg ovlaštenja ne bi smjeli utjecati na određivanje primjenjivoga prava na temelju Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(26).

(47)  Uvjetima koji se mogu povezati s općim ovlaštenjima trebalo bi obuhvatiti posebne uvjete kojima se uređuje mogućnost pristupa korisnika s invaliditetom i potrebu da tijela javne vlasti i hitne službe komuniciraju međusobno i sa širom javnosti prije, tijekom i nakon katastrofa velikih razmjera.

(48)  Za poduzetnike obuhvaćene općim ovlaštenjima potrebno je u tim ovlaštenjima izričito navesti njihova prava i obveze kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u cijeloj Uniji i olakšalo prekogranično pregovaranje o međupovezivanju javnih elektroničkih komunikacijskih mreža.

(49)  Općim ovlaštenjem daje se pravo poduzetnicima koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge javnosti da pregovaraju o međupovezivanju pod uvjetima iz ove Direktive. Poduzetnici koji elektroničke komunikacijske mreže i usluge ne pružaju javnosti mogu ugovarati međupovezivanje pod komercijalnim uvjetima.

(50)  Pri određivanju uvjeta za opće ovlaštenje i primjenu administrativnih pristojbi nadležna tijela trebala bi na odgovarajući način uzeti u obzir situacije u kojima elektroničke komunikacijske mreže ili usluge pružaju fizičke osobe na neprofitnoj osnovi. U slučaju elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koje se ne pružaju javnosti primjereno je propisati manje brojne i lakše uvjete, ako ikakve, u odnosu na one koji su opravdani za elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje se pružaju javnosti.

(51)  Posebne obveze propisane za poduzetnike koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske usluge u skladu s pravom Unije na temelju određivanja poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom kako je definirano u ovoj Direktivi trebale bi se propisati odvojeno od općih prava i obveza na temelju općeg ovlaštenja.

(52)  Moguće je da poduzetnici koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge zatrebaju potvrdu svojih prava na temelju općeg ovlaštenja u pogledu međupovezivanja i prava puta, a posebno radi olakšavanja pregovora s regionalnim ili lokalnim razinama uprave ili s pružateljima usluga u drugim državama članicama. U tu bi svrhu nadležna tijela trebala dati izjave poduzetnicima bilo na njihov zahtjev ili kao automatski odgovor na obavijest na temelju općeg ovlaštenja. Te izjave same po sebi ne bi smjele predstavljati dodjelu prava niti bi o takvoj izjavi trebalo ovisiti bilo koje pravo na temelju općeg ovlaštenja, pravo korištenja ili ostvarivanje tog prava.

(53)  Poduzetnicima koji pružaju elektroničke komunikacijske usluge trebalo bi moći propisati administrativne pristojbe kako bi se financirale aktivnosti nacionalnog regulatornoga tijela ili drugog nadležnoga tijela u pogledu upravljanja režimom općeg ovlaštenja i dodjelom prava korištenja. Takve bi pristojbe trebalo ograničiti na pokrivanje stvarnih administrativnih troškova tih aktivnosti. U tu bi svrhu trebalo osigurati transparentnost prihoda i rashoda nacionalnih regulatornih a i drugih nadležnih tijela godišnjim izvještavanjem o ukupnom iznosu naplaćenih pristojbi i nastalih administrativnih troškova, kako bi se poduzetnicima omogućila provjera njihove uravnoteženosti.

(54)  Sustavima administrativnih pristojbi ne bi se smjelo narušiti tržišno natjecanje niti stvoriti prepreke ulasku na tržište. S uspostavom režima općeg ovlaštenja više nije moguće administrativne troškove, a time ni pristojbe, pripisivati pojedinačnim poduzetnicima, osim za dodjelu prava korištenja brojevnim resursima i radiofrekvencijskim spektrom te prava na instaliranje opreme. Sve primjenjive administrativne pristojbe trebale bi biti u skladu s načelima režima općeg ovlaštenja. Primjer poštenog, jednostavnog i transparentnog rješenja za te kriterije dodjele naknada mogao bi biti ključ raspodjele prema prihodu u poslovanju. Ako su administrativne pristojbe vrlo niske, moglo bi biti primjereno upotrebljavati paušalne pristojbe ili pristojbe koje kombiniraju paušal s elementom vezanim za prihod u poslovanju. U onoj mjeri u kojoj se režim općeg ovlaštenja odnosi i na poduzetnike s vrlo malim tržišnim udjelom, kao što su pružatelji mreže na razini zajednice, ili pružatelji usluga čiji poslovni model stvara vrlo ograničene prihode čak i u slučaju znatnoga tržišnoga prodora u smislu obujma, države članice trebale bi ocijeniti mogućnost određivanja primjerenog de minimis praga za propisivanje administrativnih pristojbi.

(55)  Moguće je da će države članice trebati izmijeniti prava, uvjete, postupke, pristojbe i naknade povezane s općim ovlaštenjima i pravima korištenja kada je to objektivno opravdano. O takvim predloženim izmjenama trebalo bi pravodobno obavijestiti sve zainteresirane strane kako bi mogle odgovarajuće izraziti svoja stajališta o svim takvim izmjenama. ▌Trebalo bi izbjegavati nepotrebne postupke u pogledu manjih izmjena postojećih prava na instaliranje opreme ili prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili resursima numeriranja ako se takvim izmjenama ne utječe na prava trećih strana. ▌Manje izmjene prava i obveza jesu izmjene koje su uglavnom administrativne, ne mijenjaju stvarnu narav općih ovlaštenja i pojedinačnih prava korištenja, pa stoga ne mogu ostvariti nikakvu konkurentsku prednost u odnosu na druge poduzetnike.

(56)  Imajući u vidu važnost osiguravanja pravne sigurnosti i radi promicanja regulatorne predvidivosti kako bi se osiguralo sigurno okružje za ulaganja, posebno za nove bežične širokopojasne komunikacije, sva ograničenja ili oduzimanja bilo kojih postojećih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili brojevnim resursima ili prava instaliranja opreme trebala bi podlijegati predvidivim i transparentnim obrazloženjima i postupcima. Stoga bi se mogli nametnuti stroži zahtjevi ili mehanizam obavješćivanja, osobito za prava korištenja dodijeljena na temelju natječajnih postupaka ili postupaka uspoređivanja i u slučaju usklađenih pojaseva radiofrekvencijskog spektra kojima se treba koristiti za bežične širokopojasne elektroničke komunikacijske usluge ("bežične širokopojasne usluge"). Obrazloženja koja se odnose na djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom i tehnološki razvoj mogla bi se oslanjati na tehničke provedbene mjere donesene na temelju Odluke br. 676/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(27). Nadalje, osim ako su predložene izmjene manje te ako opća ovlaštenja i pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom treba ograničiti, oduzeti ili izmijeniti bez suglasnosti nositelja prava, to se može provesti nakon savjetovanja sa zainteresiranim stranama. Budući da ograničavanje ili oduzimanje općih ovlaštenja ili prava može imati znatne posljedice za njihove nositelje, nadležna tijela trebala bi prije donošenja takvih mjera posebno voditi brigu o potencijalnoj šteti koju takve mjere mogu uzrokovati i procijeniti je unaprijed.

(57)  Nacionalna regulatorna tijela ▌, druga nadležna tijela i BEREC trebaju prikupljati informacije od sudionika na tržištu radi učinkovitog obavljanja svojih zadaća, uključujući ocjenjivanje usklađenosti s općim uvjetima ove Direktive bez suspenzije primjenjivosti tih uvjeta tijekom ocjenjivanja. Iznimno može isto tako biti potrebno prikupljati informacije od drugih poduzetnika koji djeluju u sektorima koji su usko povezani sa sektorom elektroničkih komunikacijskih usluga, kao što su pružatelji sadržaja, koji posjeduju informacije koje bi im mogle biti potrebne za izvršavanje zadaća na temelju prava Unije. Moglo bi biti potrebno prikupiti takve informacije i u ime Komisije ▌kako bi im se omogućilo ispunjavanje njihovih obveza na temelju prava Unije. Zahtjevi za informacije trebali bi biti proporcionalni te se njima ne bi smjelo nepotrebno opterećivati poduzetnike. Informacije koje prikupljaju nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebale bi biti javno dostupne, osim u mjeri u kojoj su povjerljive u skladu s nacionalnim pravilima o javnom pristupu informacijama te podložno pravilima Unije i nacionalnom pravilima o komercijalnoj povjerljivosti.

(58)  Kako bi se osiguralo da nacionalna regulatorna tijela učinkovito obavljaju svoje regulatorne zadaće, podaci koje prikupljaju trebali bi sadržavati računovodstvene podatke o maloprodajnim tržištima koja su povezana s veleprodajnim tržištima na kojima je neki poduzetnik određen kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom, i koje kao takve uređuje nacionalno regulatorno tijelo. Podaci bi također trebali uključivati podatke kojima se nacionalnom regulatornom tijelu omogućuje da procijeni usklađenost s uvjetima povezanima s pravima korištenja, mogući učinak planiranih poboljšanja ili promjena mrežne topologije na razvoj tržišnog natjecanja ili na veleprodajne proizvode koji se stavljaju na raspolaganje drugim stranama. Informacije u pogledu usklađenosti s obvezama pokrivenosti povezanima s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom ključne su kako bi se osigurala potpunost geografskih pregleda u pogledu postavljanja mreža ▌. U tom bi smislu nadležno tijelo trebalo imati mogućnost zatražiti da se takve informacije osiguravaju na raščlanjenoj lokalnoj razini uz odgovarajuću granularnost za provedbu geografskog pregleda mreža.

(59)  Kako bi se smanjilo opterećenje u vezi s obvezama izvješćivanja i informiranja za pružatelje mreža i usluga i dotično nadležno tijelo, takve obveze trebale bi biti proporcionalne, objektivno obrazložene i ograničene na ono što je strogo nužno. Posebno bi trebalo izbjegavati udvostručavanje zahtjeva za informacijama od strane nadležnog tijela i BEREC-a te sustavno i redovno dokazivanje poštovanja svih uvjeta na temelju općeg ovlaštenja ili prava korištenja. Poduzetnici bi trebali biti upoznati s predviđenom namjenom zatraženih informacija. Pristup tržištu ne bi se smio uvjetovati pružanjem informacija. Za statističke potrebe može se zahtijevati obavijest od pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga nakon prestanka njihovih aktivnosti.

(60)  Obveze država članica da pruže informacije za obranu interesa Unije na temelju međunarodnih sporazuma te obveze izvješćivanja na temelju grane prava koja nije specifična za sektor elektroničkih komunikacija, kao što je pravo tržišnog natjecanja, trebale bi ostati nepromijenjene.

(61)  Informacije koje nadležno tijelo smatra povjerljivima trebale bi se moći, u skladu s pravilima Unije i nacionalnim pravilima o poslovnoj tajni i zaštiti osobnih podataka, razmijeniti s Komisijom, BEREC-om i bilo kojim drugim tijelom ako je takva razmjena potrebna za primjenu nacionalnog prava kojim se prenosi ova Direktiva. Razmjena informacija trebala bi se ograničiti na ono što je relevantno i proporcionalno svrsi takve razmjene.

(62)  Budući da su elektroničke komunikacijske širokopojasne mreže sve raznovrsnije u pogledu tehnologije, topologije, upotrijebljenih medija i vlasništva. Stoga se regulatorna intervencija mora oslanjati na detaljne informacije ▌u pogledu postavljanja mreže kako bi bila učinkovita i usmjerena na područja u kojima je potrebna. Te su informacije ključne za promicanje ulaganja, povećanje povezivosti diljem Unije i pružanje informacija svim relevantnim tijelima i građanima. One bi trebale sadržavati preglede u vezi s postavljanjem mreža vrlo velikog kapaciteta, kao i o bitnim nadogradnjama ili proširenjima postojećih bakrenih ili drugih mreža koje nužno ne ispunjavaju sve zahtjeve u pogledu učinkovitosti mreža vrlo velikog kapaciteta, kao što je postavljanje optičkog vlakna do ormarića u vezi s aktivnim tehnologijama kao što je vektoriranje. Relevantne prognoze trebale bi se odnositi na razdoblja od najviše tri godine. Razina detalja i teritorijalna granularnost informacija koje bi nadležna tijela trebala prikupiti trebala bi se voditi specifičnim regulatornim ciljem i trebala bi odgovarati regulatornoj svrsi za koju su namijenjeni. Stoga će se veličina teritorijalne jedinice razlikovati i među državama članicama, ovisno o regulatornim potrebama u posebnim nacionalnim okolnostima te o dostupnosti lokalnih podataka. U većini okolnosti razina 3 u nomenklaturi teritorijalnih jedinica za statistiku (NUTS) vjerojatno neće biti dovoljno malena teritorijalna jedinica. Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela trebala bi se voditi smjernicama BEREC-a o najboljim praksama za izvršavanje takve zadaće, a te će se smjernice moći oslanjati na postojeće iskustvo nacionalnih regulatornih i/ili drugih nadležnih tijela u provedbi geografskog pregleda postavljanja mreža. Ne dovodeći u pitanje zahtjeve u pogledu komercijalne povjerljivosti, nadležna tijela trebala bi omogućiti izravan pristup informacijama prikupljenima tim pregledima u otvorenom formatu u skladu s Direktivom 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(28) i bez ograničenja u vezi s njihovom ponovnom uporabom, ako te informacije već nisu dostupne na tržištu, te bi trebala krajnjim korisnicima staviti na raspolaganje alate za određivanje kvalitete usluge radi podizanja njihove svijesti o dostupnim uslugama povezivosti. Pri prikupljanju svih tih informacija sva dotična tijela trebala bi poštovati načelo povjerljivosti i izbjegavati izazivanje nepovoljnijega konkurentnoga položaja za bilo kojeg poduzetnika.

(63)  Premošćivanje digitalnog jaza u Uniji ključno je kako bi se svim njezinim građanima omogućio pristup internetskim i digitalnim uslugama. U tu bi svrhu, u slučaju konkretnih i dobro definiranih ▌područja, relevantna tijela trebala imati mogućnost pozvati poduzetnike i tijela javne vlasti da izjave namjeru postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta u tim područjima, čime bi im se omogućilo dostatno vremena da daju temeljito promišljen odgovor. Informacije obuhvaćene tim prognozama trebale bi odražavati gospodarske izglede sektora elektroničkih komunikacijskih mreža i namjere poduzetnika u pogledu ulaganja u vrijeme prikupljanja podataka kako bi se omogućilo utvrđivanje dostupne povezivosti u različitim područjima. Ako poduzetnik ili tijelo javne vlasti izjavi namjeru postavljanja mreža na određeno područje, nacionalno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo trebalo bi moći od drugih poduzetnika i tijela javne vlasti zahtijevati da izjave namjeravaju li uvesti mreže vrlo velikih kapaciteta ili znatno unaprijediti ili proširiti svoju mrežu kako bi se na tom području ostvarila brzina preuzimanja od najmanje 100 Mbps. Tim će se postupkom postići transparentnost za poduzetnike i tijela javne vlasti koja su izrazila interes za postavljanje mreže u tom području, tako da pri izradi svojih poslovnih planova mogu ocijeniti konkurenciju koju će vjerojatno predstavljati druge mreže. Pozitivan učinak takve transparentnosti oslanja se na sudionike na tržištu koji odgovaraju istinito i u dobroj vjeri.

(64)  Iako sudionici na tržištu mogu promijeniti svoje planove postavljanja iz nepredviđenih, objektivnih i opravdanih razloga, nadležna tijela trebala bi intervenirati, među ostalim ako se time utječe na javna financijska sredstva, i, ako je to primjereno, izreći sankcije ako im je poduzetnik ili tijelo javne vlasti znajući ili iz krajnje nepažnje dostavilo zavaravajuće, pogrešne ili nepotpune informacije. Za potrebe relevantne odredbe o sankcijama, krajnja nepažnja trebala bi se odnositi na situaciju u kojoj poduzetnike ili tijelo javne vlati dostavlja zavaravajuće, pogrešne ili nepotpune informacije zbog svojeg ponašanja ili unutarnjeg ustroja kojim se ozbiljno zanemaruje dužna pažnja u vezi s dostavljenim informacijama. Krajnja nepažnja ne bi smjela nužno podrazumijevati da su poduzetnik ili o tijelo javne vlasti znali da su dostavljene informacije zavaravajuće, pogrešne ili nepotpune, nego da bi to znali da su djelovali ili bili organizirani s dužnom pažnjom. Važno je da sankcije budu dostatno odvraćajuće s obzirom na negativan učinak na tržišno natjecanje i na javno financirane projekte. Odredbama o sankcijama ne bi se smjelo dovoditi u pitanje nijedno pravo na nadoknadu štete u skladu s nacionalnim pravom.

(65)  Nadležna tijela trebala bi radi predvidljivosti uvjeta ulaganja imati mogućnost razmjene informacija s poduzetnicima i tijelima javne vlasti koja iskazuju interes za postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta o tome jesu li u dotičnom području u tijeku ili su predviđene druge vrste nadogradnje mreža, uključujući i one s brzinom preuzimanja manjom od 100 Mbps.

(66)  Važno je da se nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela savjetuju sa svim zainteresiranim stranama o predloženim odlukama i s obzirom na složenost pitanja omoguće im dostatan vremenski rok da iznesu svoje primjedbe, te da uzmu u obzir njihove primjedbe prije donošenja konačne odluke. Kako bi se osiguralo da odluke na nacionalnoj razini nemaju negativan učinak na jedinstveno tržište ili druge ciljeve iz UFEU-a, nacionalna regulatorna tijela također bi trebala obavijestiti Komisiju i druga nacionalna regulatorna tijela o nacrtima odluka kako bi im omogućila dostavu primjedaba. Primjereno je da se nadležna tijela savjetuju sa zainteresiranim stranama u slučajevima određenima ovom Direktivom o svim nacrtima mjera koji imaju učinak na trgovinu među državama članicama.

(67)  Mišljenja zainteresiranih strana, uključujući korisnike i potrošače, trebala bi se uzeti u obzir u kontekstu tržišnog natjecanja. Kako bi se primjereno uvažili interesi građana, države članice trebale bi uspostaviti odgovarajući mehanizam savjetovanja. Takav mehanizam mogao bi biti uspostavljen u obliku tijela koje bi, neovisno o nacionalnom regulatornom tijelu i pružateljima usluga, provodilo istraživanja o pitanjima koja se odnose na potrošače, kao što su ponašanje potrošača i mehanizmi za promjenu dobavljača, a koja bi djelovala na transparentan način te doprinosila postojećim mehanizmima savjetovanja s dionicima. Nadalje, mehanizam bi mogao biti uspostavljen tako da se omogući odgovarajuća suradnja o pitanjima koja se odnose na promicanje zakonskog sadržaja. Međutim, bilo kakvim postupcima o suradnji dogovorenima na temelju takvog mehanizma ne bi se smio omogućiti sustavan nadzor upotrebe interneta.

(68)  Postupci izvansudskog rješavanja sporova mogu biti brz i troškovno učinkovit način za ostvarivanje prava krajnjih korisnika, a posebno potrošača te mikropoduzetnika i malih poduzetnika kako su definirani u Prilogu Preporuci Komisije 2003/361/EZ(29). ▌

Države članice trebale bi nacionalnom regulatornom tijelu ili drugom odgovornom tijelu ili najmanje jednom neovisnom tijelu s dokazanim stručnim znanjem u bavljenju pravima krajnjih korisnika omogućiti da djeluje kao subjekt za alternativno rješavanje sporova. S obzirom na takvo rješavanje sporova, nadležna tijela ne bi smjela biti podložna nikakvim uputama. Budući da su brojne države članice uspostavile postupke rješavanja sporova i za krajnje korisnike koji nisu potrošači, na koje se ne primjenjuje Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća(30), razumno je zadržati sektorski postupak rješavanja sporova za potrošače i, u slučaju da država članica taj postupak proširi, za druge krajnje korisnike, osobito za mikropoduzetnike i male poduzetnike. U odnosu na izvansudsko rješavanje sporova, države članice trebale bi moći zadržati ili uvesti pravila koja prelaze ona koja su utvrđena Direktivom 2013/11/EU kako bi se osigurala viša razina zaštite potrošača.

(69)  U slučaju spora između poduzetnika u istoj državi članici u području obuhvaćenim ovom Direktivom, na primjer u vezi s obvezama pristupa i međupovezivanja ili načinima prenošenja popisa krajnjih korisnika, oštećena stranka koja je pregovarala u dobroj vjeri, ali nije uspjela postići dogovor, trebala bi imati mogućnost pozvati nacionalno regulatorno tijelo da riješi spor. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći nametnuti rješenje strankama u sporu. U postupku rješavanja spora među pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga ili povezane opreme u državi članici nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi nastojati osigurati usklađenost s obvezama iz ove Direktive.

(70)  Uz prava na žalbu prema pravu Unije ili nacionalnom pravu postoji i potreba za jednostavnim postupkom koji se pokreće na zahtjev jedne od stranaka u sporu s ciljem rješavanja prekograničnih sporova između poduzetnika koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge, ili su za to ovlašteni, u različitim državama članicama.

(71)  Jedna je od važnih zadaća dodijeljenih BEREC-u donošenje, ako je to primjereno, mišljenja u vezi s prekograničnim sporovima. Stoga bi nacionalna regulatorna tijela u takvim slučajevima pri donošenju mjera kojima se propisuju eventualne obveze poduzetniku ili na drugi način rješava spor trebala u potpunosti uzeti u obzir sva mišljenja koja je donio BEREC.

(72)  Manjak koordinacije između država članica pri organiziranju korištenja radiofrekvencijskim spektrom na njihovu državnom području, ako nije riješen bilateralnim pregovorima između država članica, može dovesti do znatnih problema sa smetnjama koji bi mogli ozbiljno utjecati na razvoj jedinstvenog digitalnoga tržišta. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako među njima ne bi došlo do prekograničnih i štetnih smetnji. Skupini za politiku radiofrekvencijskog spektra (RSPG), koja je uspostavljena Odlukom Komisije 2002/622/EZ(31), trebalo bi biti zadužena za potporu potrebnoj prekograničnoj koordinaciji te je imenovati forumom za rješavanje sporova među državama članicama o prekograničnim pitanjima. Na temelju rješenja koje predloži RSPG provedbena mjera može biti potrebna u nekim okolnostima da bi se u potpunosti riješio problem prekograničnih smetnji ili da bi se u okviru prava Unije provelo koordinirano rješenje dogovoreno u bilateralnim pregovorima između dviju ili nekoliko država članica. Manjak koordinacije između država članica i susjednih zemalja Unije može isto tako dovesti do znatnih problema sa smetnjama. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se izbjegle prekogranične i štetne smetnje sa susjednim zemljama Unije te međusobno surađivati na ostvarivanju tog cilja. Na zahtjev država članica Unija bi trebala pružiti punu podršku državama članicama pogođenima prekograničnim smetnjama iz trećih zemalja.

(73)  RSPG je Komisijina savjetodavna skupina na visokoj razini osnovana Odlukom Komisije 2002/622/EZ radi doprinosa razvoju unutarnjeg tržišta i podrške razvoju politike radiofrekvencijskog spektra na razini Unije, uzimajući u obzir gospodarske, političke, kulturne, strateške, zdravstvene i socijalne okolnosti, kao i tehničke parametre. Trebali bi je sačinjavati čelnici tijela koja imaju opću političku odgovornost za stratešku politiku radiofrekvencijskog spektra. RSPG bi trebao potpomagati i savjetovati Komisiju u vezi s politikom radiofrekvencijskog spektra. Time bi se dodatno povećala vidljivost politike radiofrekvencijskog spektra u raznim područjima politike Unije i doprinijelo međusektorskoj usklađenosti na razini Unije te na nacionalnoj razini. RSPG bi na zahtjev trebao savjetovati i Europski parlament i Vijeće. Nadalje, RSPG bi trebao djelovati i kao forum za koordinaciju provedbe obveza država članica na temelju ove Direktive koje se odnose na radiofrekvencijski spektar, a trebao bi imati i središnju ulogu u područjima koja su od ključne važnosti za unutarnje tržište, kao što su prekogranična koordinacija ili normizacija. Mogle bi se osnovati i tehničke ili stručne radne skupine kako bi pomagale u radu plenarnih sjednica na kojima visokorangirani predstavnici država članica i Komisije utvrđuju okvir strateške politike. Komisija je izrazila svoju namjeru da u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive izmijeni Odluku 2002/622/EZ kako bi se uzele u obzir nove zadaće dodijeljene RSPG-u ovom Direktivom.

(74)  Nadležna tijela trebala bi pratiti i osiguravati usklađenost s uvjetima općeg ovlaštenja i pravima korištenja, a posebno radi osiguravanja djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra i udovoljavanja obvezama u pogledu pokrivenosti i kvalitete usluge, u slučaju kršenja uvjeta propisujući administrativne sankcije, uključujući financijske sankcije te zabrane i oduzimanje prava korištenja. Poduzetnici bi nadležnim tijelima trebali dostaviti što je moguće preciznije i potpunije informacije kako bi im omogućila obavljanje njihovih nadzornih zadaća ▌.

(75)  Uvjeti koji se mogu povezati s općim ovlaštenjima i pojedinačnim pravima korištenja trebali bi biti ograničeni samo na ono što je strogo potrebno za osiguravanje poštovanja zahtjeva i obveza iz nacionalnog prava i prava Unije.

(76)  Svaka stranka koja podliježe odluci nadležnog tijela trebala bi imati pravo podnošenja žalbe tijelu koje je neovisno o uključenim stranama i o bilo kakvoj vanjskoj intervenciji ili političkom pritisku, koji bi mogli ugroziti njegovu neovisnu procjenu predmeta koji mu se podnose. To tijelo može biti sud. Nadalje, svaki poduzetnik koji smatra da njegovi zahtjevi za dodjelu prava na instaliranje opreme nisu razmatrani u skladu s načelima iz ove Direktive trebao bi imati mogućnost podnijeti žalbu protiv takve odluke. Tim se žalbenim postupkom ne bi smjelo dovoditi u pitanje podjelu nadležnosti unutar nacionalnih pravosudnih sustava i prava pravnih subjekata ili fizičkih osoba prema nacionalnom pravu. U svakom slučaju, države članice trebale bi omogućiti učinkovito sudsko preispitivanje takvih odluka.

(77)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost za sudionike na tržištu, žalbena tijela trebala bi učinkovito obavljati svoje dužnosti. Osobito se žalbeni postupci ne bi smjeli neopravdano oduljiti. Privremene mjere kojima se suspendiraju pravni učinci odluke nadležnoga tijela trebalo bi odobriti samo u hitnim slučajevima kako bi se spriječila velika i nepopravljiva šteta strani koja traži takve mjere te ako uravnoteženost interesa to zahtijeva.

(78)  Žalbena tijela vrlo različito primjenjuju privremene mjere radi suspenzije odluka nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela. Kako bi se postigla veća dosljednost u pristupu trebalo bi primijeniti zajedničke standarde u skladu sa sudskom praksom Suda. Žalbena bi tijela također trebala imati pravo zahtijevati raspoložive informacije koje objavljuje BEREC. S obzirom na važnost žalbi za cjelokupno djelovanje regulatornog okvira, trebalo bi u svim državama članicama utvrditi mehanizam za prikupljanje informacija u vezi sa žalbama i odlukama o suspenziji odluka koje su donijela nadležna tijela i za izvješćivanje o tim informacijama Komisiji i BEREC-u. Tim bi se mehanizmom trebalo osigurati da Komisija ili BEREC od država članica mogu preuzeti tekstove odluka i presuda radi izrade baze podataka.

(79)  Transparentnost u primjeni mehanizma Unije za jačanje unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija trebalo bi povećati u interesu građana i dionika te kako bi se dotičnim stranama omogućilo da izraze svoja stajališta, među ostalim obvezivanjem nacionalnih regulatornih tijela da svaki nacrt mjere objave u istom trenutku kada ga priopćuju Komisiji, BEREC-u i nacionalnim regulatornim tijelima u drugim državama članicama. Svaki takav nacrt mjere trebao bi biti obrazložen i sadržavati detaljnu analizu.

(80)  Komisija bi trebala moći, vodeći u najvećoj mjeri računa o mišljenju BEREC-a, zahtijevati od nacionalnog regulatornoga tijela povlačenje nacrta mjere u dijelu koji se tiče definicije relevantnih tržišta ili određivanja poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom i ako bi se takvim odlukama zapriječio pristup jedinstvenom tržištu ili one ne bi bile u skladu s pravom Unije, a posebno ciljevima politike koje bi trebala slijediti nacionalna regulatorna tijela. Ovim postupkom ne dovodi se u pitanje postupak obavješćivanja predviđen Direktivom (EU) 2015/1535 ni posebna prava Komisije na temelju UFEU-a u pogledu kršenja prava Unije.

(81)  Savjetovanje na nacionalnoj razini sa zainteresiranim stranama trebalo bi provesti prije savjetovanja na razini Unije u svrhu konsolidacije unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija i u okviru postupka za dosljednu primjenu regulatornih mjera, kako bi se mišljenja zainteresiranih strana mogla uvažiti tijekom savjetovanja na razini Unije. Time bi se ujedno izbjeglo drugo savjetovanje na razini Unije koje bi bilo potrebno u slučaju promjene planirane mjere na temelju savjetovanja na nacionalnoj razini.

(82)  Važno je regulatorni okvir provesti pravodobno. Kada Komisija donese odluku kojom od nacionalnih regulatornih tijela traži da povuku planiranu mjeru, nacionalna regulatorna tijela Komisiji bi trebala povući nacrt mjere ili podnijeti revidiranu mjeru. Trebalo bi utvrditi krajnji rok za obavješćivanje Komisije o revidiranoj mjeri kako bi se sudionike na tržištu upoznalo s trajanjem preispitivanja tržišta i kako bi se povećala pravna sigurnost.

(83)  Mehanizam Unije kojim se Komisiji omogućuje da od nacionalnih regulatornih tijela zatraži da povuku planirane mjere koje se odnose na definiciju tržišta i određivanje poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom znatno je doprinio dosljednom pristupu pri određivanju okolnosti u kojima se može primijeniti ex ante regulacija i onih u kojima poduzetnici podliježu takvoj regulaciji. Na temelju iskustva s postupcima na temelju članaka7. i 7.a Direktive 2002/21/EZ ustanovljeno je da nedosljednosti u primjeni regulatornih mjera od strane nacionalnih regulatornih tijela pod sličnim tržišnim uvjetima ugrožavaju unutarnje tržište elektroničkih komunikacija. Stoga bi Komisija i BEREC, u okviru svojih nadležnosti, trebali sudjelovati u osiguravanju više razine dosljednosti pri primjeni regulatornih mjera u pogledu nacrta mjera koje predlažu nacionalna regulatorna tijela. Nadalje, kada je riječ o nacrtu mjera koje se odnose na proširenje obveza izvan prve sabirne ili razdjelne točke, a koje su potrebne radi uklanjanja visokih i trajnih gospodarskih ili fizičkih prepreka replikaciji, na poduzetnike neovisno o određivanju poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom, ili koje se odnose na regulatorno postupanje u pogledu novih elemenata mreža vrlo visokog kapaciteta, ako se BEREC slaže s razlozima za zabrinutost Komisije, Komisija bi trebala moći zahtijevati od nacionalnog regulatornoga tijela da povuče nacrt mjera. Kako bi iskoristila stručno znanje nacionalnih regulatornih tijela o analizi tržišta, Komisija bi se prije donošenja svojih odluka ili preporuka trebala posavjetovati s BEREC-om.

(84)  Uzimajući u obzir kratke vremenske rokove u mehanizmu savjetovanja na razini Unije, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti da donosi preporuke ili smjernice za pojednostavnjenje postupaka razmjene informacija između Komisije i nacionalnih regulatornih tijela, kao na primjer u slučajevima u vezi sa stabilnim tržištima ili u slučajevima koji uključuju samo manje promjene u prethodno priopćenim mjerama. Komisiji bi trebalo dodijeliti i ovlasti kojima se omogućuje uvođenje izuzeća od obveze obavješćivanja kako bi se racionalizirali postupci u određenim slučajevima.

(85)  Od nacionalnih regulatornih tijela trebalo bi tražiti da na transparentan način surađuju međusobno, s BEREC-om i s Komisijom kako bi se u svim državama članicama osigurala dosljedna primjena ove Direktive.

(86)  Diskrecijsko pravo nacionalnih regulatornih tijela potrebno je uskladiti s razvojem dosljednih regulatornih praksi i s dosljednom primjenom regulatornog okvira kako bi se učinkovito doprinijelo razvoju i dovršenju unutarnjega tržišta. Stoga bi nacionalna regulatorna tijela trebala dati potporu aktivnostima Komisije i BEREC-a u području unutarnjega tržišta.

(87)  Mjere koje bi mogle utjecati na trgovinu među državama članicama jesu mjere koje bi mogle izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno utjecati na obrasce trgovine među državama članicama i to na način kojim se mogu stvoriti prepreke unutarnjem tržištu. Uključuju mjere koje imaju znatan učinak na poduzetnike ili korisnike u drugim državama članicama te obuhvaćaju: mjere koje utječu na cijene za korisnike u drugim državama članicama; mjere koje utječu na sposobnost poduzetnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici da pruža elektroničku komunikacijsku uslugu i posebno mjere koje utječu na mogućnost nuđenja usluga na transnacionalnoj osnovi te mjere koje utječu na strukturu tržišta ili pristup tržištu, s posljedicama na poduzetnike u drugim državama članicama.

(88)  Mehanizmom koordinacije doprinijelo bi se većem stupnju konvergencije uporabe i definicije elemenata postupaka odabira i uvjeta povezanih s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom koji imaju znatan učinak na tržišne uvjete i konkurentnost, uključujući uvjete ulaska i širenja ▌, pri čemu RSPG, na zahtjev nacionalnog regulatornoga tijela ili drugog nadležnoga tijela ili, iznimno, na vlastitu inicijativu, saziva forum za istorazinsku ocjenu radi preispitivanja nacrta mjera prije nego što dotična država članica dodijeli prava korištenja s ciljem razmjene najboljih praksi. Forum za istorazinsku ocjenu instrument je uzajamnog učenja. Trebao bi doprinijeti boljoj razmjeni najboljih praksi među državama članicama i povećanju transparentnosti natječajnih postupaka ili postupaka uspoređivanja. Postupak istorazinske ocjene ne bi smio biti formalan uvjet za nacionalne postupke ovlaštenja. Razmjena mišljenja trebala bi se temeljiti na informacijama koje dostavlja nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo koje zahtijeva uspostavu foruma za istorazinsku ocjenu te bi trebala biti dio obuhvatnije nacionalne mjere, koja u širem smislu može obuhvaćati dodjelu, trgovanje i najam, trajanje, obnovu ili izmjenu prava korištenja. Stoga bi nacionalno regulatorno ili nadležno tijelo trebalo moći dostaviti i informacije o drugim nacrtima nacionalnih mjera ili aspektima tih mjera povezanima s relevantnim postupkom odabira kojim se ograničava pravo korištenja radiofrekvencijskim spektrom koji nije obuhvaćen mehanizmom istorazinske ocjene. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, nacionalno regulatorno ili nadležno tijelo može dostaviti takve informacije putem zajedničkog formata za izvješćivanje, ako je dostupan, za prosljeđivanje članovima RSPG-a.

(89)  Ako se na razini Unije dogovori usklađena dodjela radiofrekvencijskog spektra pojedinačnim poduzetnicima, države članice trebale bi strogo provoditi takve dogovore pri dodjeli prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom iz nacionalnog plana namjena frekvencija.

(90)  Države članice trebale bi pri davanju prava na korištenje moći razmotriti mogućnost zajedničkih postupaka ovlaštenja kada područje očekivanoga korištenja obuhvaća prekogranične slučajeve.

(91)  Svaka odluka Komisije kojom se osigurava usklađena primjena ove Direktive trebala bi biti ograničena na regulatorna načela, pristupe i metodologije. Radi izbjegavanja dvojbi, takvom se odlukom ne bi smjelo propisivati pojedinosti kojima se odražavaju nacionalne okolnosti, te se njome ne bi smjeli zabranjivati alternativni pristupi za koje se može razumno očekivati da imaju jednakovrijedan učinak. Takva bi odluka trebala biti proporcionalna i njome se ne bi smjelo utjecati na odluke koje donose nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela, a koje ne dovode do stvaranja prepreka unutarnjem tržištu.

(92)  Unija i države članice preuzele su u okviru Svjetske trgovinske organizacije obveze u vezi s normama i regulatornim okvirom u sektoru telekomunikacijskih mreža i usluga.

(93)  Normizacija bi i dalje trebala biti prvenstveno proces koji ovisi o kretanjima na tržištu. Međutim, može ipak doći do situacija kada je potrebno zahtijevati usklađenost s utvrđenim normama na razini Unije s ciljem poboljšanja interoperabilnosti, omogućivanja slobode izbora za korisnike i poticanja međupovezivanja na unutarnjem tržištu. Na nacionalnoj razini države članice podliježu Direktivi (EU) 2015/1535. Postupcima normizacije na temelju ove Direktive ne dovode se u pitanje direktive 2014/30/EU(32) i 2014/35/EU(33) Europskog parlamenta i Vijeća te Direktiva 2014/53/EU.

(94)  Od pružatelja javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga trebalo bi zahtijevati da poduzmu mjere za zaštitu sigurnosti njihovih mreža i usluga te da spriječe ili na najmanju moguću mjeru svedu učinak sigurnosnih incidenata. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća, tim bi se mjerama trebala osigurati razina sigurnosti mreža i usluga primjerena riziku kojem su izložene. Sigurnosnim mjerama trebalo bi kao minimum uzeti u obzir sve relevantne aspekte sljedećih elemenata: u pogledu sigurnosti mreža i opreme: fizičku sigurnost i sigurnost okoliša, sigurnost opskrbe, kontrolu pristupa mrežama i njihovu cjelovitost; u pogledu rješavanja sigurnosnih incidenata: postupke za rješavanje, sposobnost otkrivanja sigurnosnih incidenata, izvješćivanje o sigurnosnim incidentima i komunikaciju o njima; u pogledu upravljanja kontinuitetom poslovanja: strategiju za kontinuitet pružanja usluga i planove u slučaju nepredviđenih situacija, sposobnosti za oporavak od katastrofa; u pogledu praćenja, revizije i testiranja: politike praćenja i evidencije, izvršavanje planova u slučaju nepredviđenih situacija, testiranje mreža i usluga, sigurnosne procjene i praćenje usklađenosti i usklađenost s međunarodnim normama.

(95)  S obzirom na sve veću važnost brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga potrebno je osigurati da se i na njih primjenjuju odgovarajući sigurnosni zahtjevi u skladu s njihovim posebnostima i gospodarskom važnosti. Stoga bi pružatelji takvih usluga trebali osigurati i odgovarajuću razinu sigurnosti s obzirom na rizik kojem su izloženi ▌. S obzirom na to da pružatelji brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga obično nemaju stvarnu kontrolu nad prijenosom signala mrežama, stupanj rizika za takve usluge može se u nekim aspektima smatrati nižim od rizika za tradicionalne elektroničke komunikacijske usluge. Stoga bi mjere koje se poduzimaju u okviru brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, kad god je to opravdano na temelju stvarne procjene uključenih sigurnosnih rizika, trebale biti blaže. ▌Isti bi se pristup trebao primijeniti mutatis mutandis na interpersonalne komunikacijske usluge koje se koriste brojevima, a koje nemaju stvarnu kontrolu nad prijenosom signala mrežama.

(96)  Pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga trebali bi obavijestiti korisnike o posebnim i znatnim sigurnosnim prijetnjama te o mjerama koje mogu poduzeti kako bi očuvali sigurnost svojih komunikacija, na primjer upotrebom posebnih vrsta softvera ili tehnologija šifriranja. Obveza obavješćivanja korisnika o takvim rizicima ne bi smjela podrazumijevati oslobađanje pružatelja od obveze da o vlastitom trošku poduzme odgovarajuće i hitne mjere kako bi se otklonili svi sigurnosni rizici i ponovno uspostavila normalna sigurnosna razina usluge. Pružanje takvih informacija o sigurnosnim rizicima trebalo bi biti besplatno za korisnika.

(97)  Kako bi se očuvala sigurnost mreža i usluga, i ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica da osiguraju zaštitu svojih ključnih sigurnosnih interesa i javne sigurnosti, te kako bi se omogućila istraga, otkrivanje i progon kaznenih djela, trebalo bi primjerice poticati upotrebu šifriranja s kraja na kraj, ako je to primjereno, koje bi, prema potrebi, trebalo biti obvezno u skladu s načelima zadane i integrirane sigurnosti i privatnosti.

(98)  Nadležna tijela trebala bi osigurati očuvanje cjelovitosti i dostupnosti javnih elektroničkih komunikacijskih mreža. Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) trebala bi doprinijeti povećanoj razini sigurnosti elektroničkih komunikacija, među ostalim, savjetovanjem i stručnim mišljenjem te promicanjem razmjene najboljih praksi. Nadležna tijela trebala bi imati potrebna sredstva za obavljanje svojih zadaća, uključujući ovlasti za pribavljanje dostatnih informacija kako bi se procijenila razina sigurnosti mreža ili usluga. Ona bi trebala imati i ovlasti za pribavljanje iscrpnih i pouzdanih podataka o stvarnim sigurnosnim incidentima koji znatno utječu na rad mreža ili usluga. Njima bi prema potrebi trebali pomagati timovi za odgovor na računalne sigurnosne incidente (CSIRT-ovi) uspostavljeni Direktivom (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća(34). Od CSIRT-ova se osobito može zahtijevati da nadležnim tijelima dostave informacije o rizicima i sigurnosnim incidentima koji utječu na javne komunikacijske mreže i javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge te da daju preporuku za njihovo uklanjanje.

(99)  Ako se pružanje elektroničkih komunikacija oslanja na javne resurse čije je korištenje podložno posebnom ovlaštenju, države članice trebale bi moći tijelu nadležnom za njihovo izdavanje dodijeliti pravo propisivanja naknada kako bi se osiguralo optimalno korištenje tim resursima, u skladu s postupcima predviđenima ovom Direktivom ▌. U skladu sa sudskom praksom Suda države članice ne mogu ubirati dodatne pristojbe ili naknade za pružanje mreža i elektroničkih komunikacijskih usluga, osim onih koji su predviđeni ovom Direktivom. U tom bi smislu države članice trebale imati dosljedan pristup u pogledu utvrđivanja tih pristojbi ili naknada kako ne bi došlo do nepotrebnog financijskog opterećenja pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga u vezi s postupkom općeg ovlaštenja ili pravima korištenja.

(100)  Kako bi se osiguralo optimalno korištenje tim resursima, naknade bi trebale odražavati gospodarsko i tehničko stanje dotičnog tržišta kao i sve druge bitne čimbenike koji određuju njihovu vrijednost. Istodobno je naknade potrebno odrediti na način kojim se osigurava učinkovita dodjela i uporaba radiofrekvencijskog spektra. Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje namjena naknada za prava korištenja i prava na instaliranje opreme. Takve bi se naknade trebale moći upotrebljavati, na primjer, za financiranje aktivnosti nacionalnih regulatornih i drugih nadležnih tijela koje se ne mogu pokriti administrativnim pristojbama. Ako se, u slučaju natječajnih postupaka ili postupaka uspoređivanja, naknade za prava na korištenje radiofrekvencijskim spektrom u cijelosti ili djelomično sastoje od jednokratnog iznosa, načinima plaćanja trebalo bi se osigurati da takve naknade u praksi ne dovedu do izbora na osnovi kriterija koji nisu povezani s ciljem osiguravanja optimalnoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Komisija bi trebala moći redovito objavljivati usporedne studije i, ako je to primjereno, druge smjernice o najboljim praksama dodjele radiofrekvencijskog spektra, dodjele brojevnih resursa ili dodjele prava puta.

(101)  Naknade koje se propisuju poduzetnicima za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom mogu utjecati na odluke o podnošenju zahtjeva za takva prava i korištenju resursima radiofrekvencijskog spektra. S ciljem osiguravanja optimalnoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom države članice trebale bi stoga odrediti rezervirane cijene na način kojim se dovodi do učinkovite dodjele tih prava, bez obzira na vrstu korištenoga postupka odabira. Države članice mogle bi uzeti u obzir i moguće troškove povezane s ispunjavanjem uvjeta ovlaštenja propisanih radi ostvarivanja ciljeva politika ▌. Pritom bi trebalo obratiti pozornost i na konkurentnost na dotičnom tržištu, uključujući moguće alternativne upotrebe resursa.

(102)  Optimalno korištenje resursima radiofrekvencijskog spektra ovisi o dostupnosti primjerenih mreža i povezane opreme. U tom bi smislu države članice, u slučaju da nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela primjenjuju naknade za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i za prava instaliranja opreme, trebale nastojati osigurati da ona uvaže potrebu da se olakša trajni razvoj infrastrukture u svrhu najučinkovitijega korištenja resursima. Stoga bi države članice trebale nastojati u najboljoj mogućoj mjeri osigurati primjenu načina plaćanja naknada za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom povezanih sa stvarnom dostupnošću resursa tako da se podupiru ulaganja potrebna za promicanje razvoja takve infrastrukture i pružanje povezanih usluga. Te bi načine plaćanja trebalo odrediti na objektivan, transparentan, proporcionalan i nediskriminirajući način prije pokretanja postupaka za dodjelu prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom.

(103)  Za potrebe dodjele prava na instaliranje opreme trebalo bi osigurati pravodobne, nediskriminirajuće i transparentne postupke kojima se jamči pošteno i učinkovito tržišno natjecanje. Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje nacionalne odredbe kojima se uređuje izvlaštenje ili upotrebu zemljišta, uobičajeno ostvarivanje vlasničkih prava, uobičajenu upotrebu javne domene, ili načelo neutralnosti u vezi s vlasničkopravnim uređenjem u državama članicama.

(104)  Dozvole izdane pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga koje im omogućuju pristup imovini u javnom ili privatnom vlasništvu, neophodni su čimbenici za uspostavu elektroničkih komunikacijskih mreža ili novih mrežnih elemenata. Nepotrebna složenost i kašnjenje u postupcima za dodjelu prava puta stoga mogu predstavljati važne zapreke razvoju tržišnog natjecanja. Stoga bi trebalo pojednostavniti način na koji ovlašteni poduzetnici stječu prava puta. Nadležna tijela trebala bi koordinirati stjecanje prava puta i na svojim internetskim stranicama omogućiti pristup relevantnim informacijama.

(105)  Potrebno je osnažiti ovlasti država članica u vezi s nositeljima prava puta kako bi se na pravedan, učinkovit i okolišno odgovoran način, neovisno o eventualnim obvezama poduzetnika određenog kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom s ciljem omogućivanja pristupa svojoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, osigurali ulazak ili postavljanje nove mreže. Poboljšanjem zajedničkog korištenja infrastrukturom mogu se sniziti okolišni troškovi razmještanja elektroničke komunikacijske infrastrukture i ostvariti ciljevi javnog zdravlja, javne sigurnosti kao i ciljevi prostornog planiranja. Nadležna tijela trebalo bi ovlastiti da od poduzetnika koji su imali koristi od prava na instaliranje opreme na imovini u javnom ili privatnom vlasništvu, odnosno preko ili ispod takve imovine, zahtijevaju da se zajednički koriste takvom opremom ili imovinom (uključujući fizičku kolokaciju) nakon primjerenog razdoblja javnog savjetovanja tijekom kojih bi svim zainteresiranim stranama trebalo omogućiti da iznesu svoja stajališta, na posebnim područjima na kojima se zbog razloga od općeg interesa nameće takvo zajedničko korištenje. To, primjerice, može biti slučaj kada je podzemlje pretrpano infrastrukturom ili je potrebno premostiti prirodnu prepreku. Nadležna tijela osobito bi trebala moći propisati zajedničko korištenje mrežnim elementima i povezanom opremom, kao što su kabelski kanali, cijevi, antenski stupovi, šahtovi, ormarići, antene, tornjevi i druge potporne građevine, zgrade ili ulazi u zgrade, kao i bolju koordinaciju građevinskih radova na temelju politike okoliša i drugih javnih politika. Nasuprot tome, nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći odrediti pravila o raspodjeli troškova zajedničkog korištenja opremom ili nekretninama kako bi se osigurala odgovarajuća raspodjela rizika među dotičnim poduzetnicima. S obzirom na obveze propisane Direktivom 2014/61/EU, nadležna tijela, posebno lokalne vlasti, također bi trebala utvrditi odgovarajuće postupke koordinacije, u suradnji s nacionalnim regulatornim tijelima, u odnosu na javne radove i druge odgovarajuće javne objekte ili nekretnine, koji mogu uključiti postupke kojima se jamči da zainteresirane strane raspolažu informacijama o odgovarajućim javnim objektima ili nekretninama te javnim radovima koji su u tijeku ili se planiraju, da su pravodobno obaviještene o takvim radovima, te da je zajedničko korištenje omogućeno u najvećoj mogućoj mjeri.

(106)  Ako se od operatora mreža pokretnih komunikacija za potrebe zaštite okoliša zahtijeva zajednička upotreba tornjeva ili stupova, ta propisana zajednička upotreba može rezultirati smanjenjem maksimalne razine prenesene snage dopuštene svakom operatoru iz razloga javnog zdravlja, što zauzvrat može dovesti do toga da operatori moraju postaviti više transmisijskih postaja s ciljem osiguravanja nacionalne pokrivenosti. Nadležna tijela trebala bi nastojati uskladiti dotične zahtjeve za očuvanjem okoliša i zaštitom javnog zdravlja, uzimajući u obzir pristup predostrožnosti utvrđen u Preporuci Vijeća 1999/519/EZ(35).

(107)  Radiofrekvencijski spektar oskudan je javni resurs koji ima važnu javnu i tržišnu vrijednost. On je ključan uvjet za elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje se temelje na radijskim frekvencijama, te bi, u mjeri u kojoj se odnosi na takve mreže i usluge, nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela njegovu namjenu i dodjelu trebala učinkovito provoditi u skladu s usklađenim ciljevima i načelima kojima se uređuje njihovo djelovanje, kao i objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima kojima se uzimaju u obzir demokratski, socijalni, jezični i kulturni interesi povezani s korištenjem radiofrekvencijskim spektrom ▌. Odlukom br. 676/2002/EZ uspostavlja se okvir za usklađivanje radiofrekvencijskog spektra.

(108)  Aktivnostima u vezi s politikom radiofrekvencijskog spektra u Uniji ne bi trebalo dovoditi u pitanje mjere koje se poduzimaju, na razini Unije ili na nacionalnoj razini, u skladu s pravom Unije, za potrebe ostvarenja ciljeva od općeg interesa, posebno u vezi s javnim vladinim mrežama i obrambenim mrežama, regulacijom sadržaja te audiovizualnom i medijskom politikom, kao ni pravo država članica da ustroje i koriste se svojim radiofrekvencijskim spektrom za javni poredak, javnu sigurnost i obranu. ▌

(109)  Osiguravanje rasprostranjene povezivosti u svakoj državi članici nužno je zbog gospodarskog i društvenog razvoja, sudjelovanja u javnom životu te socijalne i teritorijalne kohezije. Budući da povezivost i korištenje elektroničkim komunikacijama postaju sastavni element europskog društva i blagostanja, države članice trebale bi nastojati osigurati pokrivenost bežičnim širokopojasnim vezama diljem Unije. Takva bi se pokrivenost trebala postići time što bi države članice propisale odgovarajuće zahtjeve u pogledu pokrivenosti koji bi trebali biti prilagođeni svakom opsluživanom području i ograničeni na proporcionalna opterećenja kako se pružatelje usluga ne bi usporavalo pri postavljanju. S obzirom na važnu ulogu velikih sustava poput radijskih lokalnih mreža (RLAN-ovi) u osiguravanju bežičnih širokopojasnih veza visoke brzine u zatvorenim prostorima, trebalo bi poduzeti mjere za osiguravanje oslobađanja dostatnog radiofrekvencijskog spektra u pojasevima koji su posebno važni za troškovno učinkovito postavljanje bežičnih mreža s univerzalnom pokrivenošću, posebno u zatvorenim prostorima. Nadalje, dosljednim i koordiniranim mjerama za osiguravanje visokokvalitetne zemaljske bežične pokrivenosti u cijeloj Uniji, koje se nadovezuju na najbolje nacionalne prakse u pogledu obveza koje su u okviru dozvola propisane operatorima, trebalo bi težiti ostvarivanju cilja iz programa za politiku radiofrekvencijskog spektra da svi građani Unije do 2020. imaju pristup, i u zatvorenim i u otvorenim prostorima, najvećim širokopojasnim brzinama od najmanje 30 Mbit/s, kao i ostvarivanju ambiciozne vizije za gigabitno društvo u Uniji. Takvim mjerama promicat će se inovativne digitalne usluge i osigurati dugoročne društvene i gospodarske koristi. Pokrivenost državnog područja, kao i povezivost među državama članicama trebala bi biti pouzdana i ostvarena u najvećoj mogućoj mjeri s ciljem promicanja unutargraničnih i prekograničnih usluga i aplikacija, kao što su umreženi automobili i e-zdravstvo. ▌

(110)  Neophodno je osigurati da građani nisu izloženi elektromagnetskim poljima na razini štetnoj za javno zdravlje. Države članice tom bi pitanju diljem Unije trebale pristupiti na usklađen način, osobito uzimajući u obzir pristup predostrožnosti iz Preporuke br. 1999/519/EZ, kako bi se radilo na osiguravanju dosljednijih uvjeta postavljanja. Kada je to relevantno, države članice trebale bi primijeniti postupak utvrđen u Direktivi (EU) 2015/1535 kako bi se ujedno dionicima pružila transparentnost, a drugim državama članicama i Komisiji omogućilo da reagiraju.

(111)  Usklađivanje i koordinacija radiofrekvencijskog spektra i reguliranje opreme popraćeno normizacijom međusobno su komplementarni i potrebno ih je blisko koordinirati kako bi se učinkovito ostvarili njihovi zajednički ciljevi, uz potporu RSPG-a. Koordinacijom sadržaja i vremenski raspored mandata dodijeljenih Europskoj konferenciji poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT) na temelju Odluke br. 676/2002/EZ o radiofrekvencijskom spektru i zahtjevima za normizaciju upućenima tijelima za normizaciju kao što je Europski institut za telekomunikacijske norme, uključujući i one o parametrima radioprijamnika, trebalo bi se olakšati uvođenje budućih sustava, podržati mogućnosti zajedničkog korištenja radiofrekvencijskim spektrom i osigurati učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom.

(112)  Potražnja za usklađenim radiofrekvencijskim spektrom nije ravnomjerna posvuda u Uniji. Ako na regionalnoj ili nacionalnoj razini ne postoji potražnja za čitavim usklađenim pojasom ili njegovim dijelom, države članice mogle bi iznimno dopustiti alternativnu uporabu pojasa, primjerice za pokrivanje nedostatka ponude na tržištu za određene uporabe dokle god postoji takav nedostatak potražnje, uz uvjet da se alternativnom uporabom ne dovodi u pitanje usklađena uporaba pojasa od strane drugih država članica te da ona prestane kada nastane potreba za usklađenom uporabom.

(113)  Prilagodljivost upravljanja radiofrekvencijskim spektrom i pristup radiofrekvencijskom spektru uspostavljen je putem ovlaštenja na temelju tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga, i kako bi se omogućilo korisnicima radiofrekvencijskog spektra da odaberu najbolje tehnologije i usluge za primjenu u pojasu radiofrekvencijskog spektra za koji je navedeno da je dostupan za elektroničke komunikacijske usluge unutar relevantnih nacionalnih planova namjene frekvencija u skladu s pravom Unije („načelo tehnološke neutralnosti i načelo neutralnosti usluga”). Administrativno određivanje tehnologija i usluga trebalo bi primijeniti samo kada u pitanje dođu ciljevi od općeg interesa te bi ih trebalo jasno obrazložiti i redovito preispitivati.

(114)  Ograničenja u vezi s načelom tehnološke neutralnosti trebala bi biti prikladna i opravdana potrebom da se izbjegnu štetne smetnje, na primjer propisivanjem emisijskih maski i razina snage, kako bi se osigurala zaštita javnog zdravlja ograničavanjem izlaganja djelovanju elektromagnetskih polja, osiguralo ispravno funkcioniranje usluga putem odgovarajuće razine tehničke kvalitete usluge, a da nije nužno isključiti mogućnost upotrebe više od jedne usluge u istom pojasu radiofrekvencijskog spektra, osiguralo pravilno zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom, posebno kada korištenje njime podliježe isključivo općim ovlaštenjima, jamčilo učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom ili ispunili ciljevi od općeg interesa u skladu s pravom Unije.

(115)  Korisnicima radiofrekvencijskog spektra trebalo bi omogućiti slobodan izbor usluga koje žele ponuditi u okviru radiofrekvencijskog spektra. S druge strane, trebalo bi dopustiti mjere koje zahtijevaju pružanje posebne usluge kako bi se ispunili jasno utvrđeni ciljevi od općeg interesa kao što su zaštita ljudskih života, potreba za promicanjem društvene, regionalne i teritorijalne povezanosti ili izbjegavanje neučinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, kada su te mjere nužne i proporcionalne. Ti bi ciljevi trebali uključiti promicanje kulturne i jezične raznolikosti i medijskoga pluralizma koje su odredile države članice u skladu s pravom Unije. Osim ako je potrebno zaštititi ljudske živote ili, iznimno, ispuniti druge ciljeve od općeg interesa koje su odredile države članice u skladu s pravom Unije, iznimke ne bi smjele imati za posljedicu usluge s ekskluzivnim pravom korištenja, već bi im se trebala dati prednost tako da, u najvećoj mogućoj mjeri, i druge službe ili tehnologije mogu istodobno postojati u istom pojasu radiofrekvencijskog spektra. U nadležnosti je država članica da odrede opseg i narav svih iznimaka u vezi s promicanjem kulturne i jezične raznolikosti te medijskoga pluralizma.

(116)  Budući da je određivanje namjene radiofrekvencijskog spektra za određene tehnologije ili usluge iznimka od načela tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluga te da smanjuje slobodu odabira u pogledu pruženih usluga ili uporabljene tehnologije, bilo koji prijedlog za takvo određivanje namjene trebao bi biti transparentan te bi o njemu trebalo provesti javno savjetovanje.

(117)  Kada države članice iznimno odluče ograničiti slobodu pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga zbog razloga javne politike, javne sigurnosti ili javnog zdravlja, one bi trebale objasniti razloge za takvo ograničenje.

(118)  Radiofrekvencijskim spektrom trebalo bi upravljati tako da se osigura izbjegavanje štetnih smetnji. Stoga bi taj osnovni koncept štetnih smetnji trebalo pravilno definirati kako bi se osiguralo da regulatorna intervencija bude ograničena u mjeri koja je potrebna za sprečavanje takve smetnje, vodeći računa i o potrebi da se u obzir uzmu napredne metode za zaštitu od štetnih smetnji s ciljem primjene tih tehnologija i metoda upravljanja spektrom kako bi se izbjegla, u najvećoj mogućoj mjeri, primjena načela nesmetanja i nezaštićivanja. Prekograničnost je bitan element prijevoza, a njegova digitalizacija donosi izazove. Vozila (kao što su vozila podzemne željeznice, autobusi, automobili, kamioni, vlakovi.) postaju sve autonomnija i sve povezanija. Na unutarnjem tržištu vozilima se lakše putuje izvan nacionalnih granica. Pouzdane komunikacije i izbjegavanje štetnih smetnji ključni su za sigurno i dobro funkcioniranje vozila i njihovih ugrađenih komunikacijskih sustava.

(119)  S obzirom na porast potražnje za radiofrekvencijskim spektrom i nove raznovrsne aplikacije i tehnologije koje zahtijevaju fleksibilniji pristup i korištenje radiofrekvencijskim spektrom, države članice trebale bi promicati zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom uspostavljanjem najprimjerenijih režima ovlaštenja za svaki scenarij te određivanjem primjerenih i transparentnih povezanih pravila i uvjeta. Zajedničkim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom sve više se osigurava njegova djelotvorna i učinkovita uporaba tako što se nekolicini neovisnih korisnika ili uređaja dopušta pristup istom pojasu radiofrekvencijskog spektra na temelju različitih tipova pravnih sustava, kako bi se oslobodili dodatni resursi radiofrekvencijskog spektra, podigla učinkovitost uporabe i novim korisnicima olakšao pristup radio frekvencijskom spektru. Zajedničko korištenje može se temeljiti na općim ovlaštenjima ili korištenju za koje se ne izdaje dozvola kojima se, pod posebnim uvjetima zajedničkog korištenja, nekolicini korisnika dopušta pristup i korištenje istim radiofrekvencijskim spektrom u različitim geografskim područjima ili u različito vrijeme. Zajedničko korištenje može se temeljiti i na pojedinačnim pravima korištenja na temelju aranžmana kao što je zajednički pristup za koji je izdana dozvola pri čemu svi korisnici (uz postojećega korisnika i novi korisnici) prihvaćaju uvjete zajedničkoga pristupa, uz nadzor nadležnih tijela, tako da se osigura minimalna zajamčena kvaliteta radioprijenosa. Kada dopuštaju zajedničko korištenje na temelju različitih režima ovlaštenja, države članice ne bi smjele propisati znatnu razliku u trajanju takve uporabe unutar različitih vrsta režima ovlaštenja.

(120)  Općim ovlaštenjima za korištenje radiofrekvencijskim spektrom može se olakšati najučinkovitije korištenje tim spektrom te u nekim slučajevima poduprijeti inovacije i poticati tržišno natjecanje, dok u drugim slučajevima pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom mogu biti najprikladniji režim ovlaštenja u nekim specifičnim okolnostima. Pojedinačna prava korištenja trebalo bi razmotriti, primjerice, kada se poželjnim značajkama propagacije radiofrekvencijskog spektra ili predviđenom razinom snage prijenosa podrazumijeva da se općim ovlaštenjem ne mogu riješiti problemi povezani sa smetnjom s obzirom na traženu kvalitetu usluge. Tehničkim mjerama kao što su rješenja za poboljšanje otpornosti prijamnika mogla bi omogućiti uporaba općih ovlaštenja ili zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom te, po mogućnosti, izbjeći sustavno pribjegavanje načelu nesmetanja i nezaštićivanja.

(121)  Kako bi osigurale predvidivost i zaštitile pravnu sigurnost i stabilnost ulaganja, države članice trebale bi pri provedbi uvjeta povezanih s pojedinačnim pravima korištenja i općim ovlaštenjima unaprijed utvrditi primjerene kriterije za utvrđivanje usklađenosti s ciljem učinkovitoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom od strane nositelja prava. Zainteresirane strane trebale bi sudjelovati u određivanju tih uvjeta te bi trebale biti obaviještene na transparentan način o tome kako će se ocjenjivati njihovo ispunjavanje obveza.

(122)  Kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka ulasku na tržište, i to stvaranjem pričuve koja je protivna propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, provedba uvjeta povezanih s pravima na radiofrekvencijski spektar od strane država članica trebala bi biti učinkovita te bi, ako je to potrebno, u njoj trebala sudjelovati sva nadležna tijela. Uvjeti provedbe trebali bi obuhvaćati i primjenu klauzule „iskoristi ili izgubi”. Kako bi se osigurala pravna sigurnost s obzirom na moguću izloženost bilo kojim sankcijama zbog nekorištenja radiofrekvencijskim spektrom, trebalo bi unaprijed odrediti pragove korištenja, među ostalim u pogledu vremena, količine ili identiteta radiofrekvencijskog spektra. Trgovanjem radiofrekvencijskim spektrom i njegovim najamom trebalo bi se osigurati da se izvorni nositelj prava njime učinkovito koristi.

(123)  Ako su usklađeni uvjeti za pojas radiofrekvencijskog spektra utvrđeni na temelju Odluke 676/2002/EZ, nadležna tijela trebaju odlučiti o najprikladnijem režimu ovlaštenja koji se primjenjuje na taj pojas ili njegove dijelove. Ako je vjerojatno da će sve države članice biti suočene sa sličnim problemima u slučaju kojih bi različita rješenja mogla rascjepkati unutarnje tržište opreme i time odgoditi uvođenje 5G sustava, može biti potrebno da Komisija, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir mišljenje RSPG-a, preporuči zajednička rješenja, pri čemu se uvažavaju tehničke mjere usklađivanja koje su na snazi. Time bi se mogli osigurati zajednički alati za države članice koje bi mogle uzeti u obzir pri utvrđivanju primjerenih dosljednih režima ovlaštenja koji se primjenjuju na pojas ili dio pojasa, ovisno o čimbenicima kao što su gustoća naseljenosti, karakteristike propagacije pojaseva, razlike između urbanih i ruralnih namjena, moguća potreba za zaštitom postojećih usluga i posljedice za ekonomije razmjera u proizvodnji.

(124)  Zajedničkim korištenjem mrežne infrastrukture, a u nekim slučajevima i zajedničkim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom, može se ostvariti djelotvornija i učinkovitija uporaba radiofrekvencijskog spektra i osigurati brzo postavljanje mreža, posebno u manje naseljenim područjima. Pri utvrđivanju uvjeta koje treba povezati s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom nadležna tijela trebala bi razmotriti i ovlaštenja za razne oblike zajedničkog korištenja ili koordinacije među poduzetnicima radi osiguravanja djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra ili usklađenosti s obvezama pokrivenosti, u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja.

(125)  Zahtjev za poštovanjem načela tehnološke neutralnosti i neutralnosti usluge pri dodjeli prava korištenja, zajedno s mogućnosti prijenosa prava među poduzetnicima, temelj su slobodi i sredstvima pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga javnosti, čime se također olakšava i postizanje ciljeva od općeg interesa. Ovom se Direktivom ne pravi razlika između izravne dodjele radiofrekvencijskog spektra pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i dodjele subjektima koji se koriste tim mrežama ili uslugama. Takvi subjekti mogu biti pružatelji radijskih ili televizijskih radiodifuzijskih sadržaja. U svakom slučaju poduzetnik kojem je dodijeljeno pravo korištenja radiofrekvencijskim spektrom odgovoran je za usklađenost s uvjetima povezanima s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom i relevantnim uvjetima povezanima s općim ovlaštenjem. Određenim obvezama propisanim radiodifuzijskim kućama za pružanje usluga audiovizualnih medija može se zahtijevati primjena posebnih kriterija i postupaka za davanje prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom radi ostvarenja određenog cilja od općeg interesa koji su odredile države članice u skladu s pravom Unije. Međutim, postupak za dodjelu tog prava u svakom bi slučaju trebao biti objektivan, transparentan, nediskriminirajuć i proporcionalan.

(126)  U skladu sa sudskom praksom Suda bilo koja nacionalna ograničenja pravâ koja su zajamčena člankom 56. UFEU-a trebala bi biti objektivno obrazložena i proporcionalna te ne bi smjela prelaziti ono što je potrebno za postizanje tih ciljeva. Povrh toga, radiofrekvencijski spektar za koji su prava dodijeljena bez otvorenoga postupka ne bi se smio upotrebljavati za namjene koje nisu ciljevi od općeg interesa za koje su bila dodijeljena. U tom bi slučaju zainteresirane strane trebale imati mogućnost iznošenja svojih primjedaba u razumnom roku. U okviru postupka podnošenja zahtjeva za dodjelu prava države članice trebale bi provjeriti je li podnositelj zahtjeva sposoban poštovati uvjete koje treba povezati s takvim pravima. Ti bi se uvjeti trebali odražavati u objektivnim, transparentnim, proporcionalnim i nediskriminirajućim kriterijima prihvatljivosti prije pokretanja bilo kakvog natječajnoga postupka odabira. Za potrebe primjene takvih kriterija može se od podnositelja zahtjeva zahtijevati podnošenje potrebnih informacija kojima dokazuje svoju sposobnost poštovanja tih uvjeta. Zahtjev za pravo korištenja radiofrekvencijskim spektrom može se odbiti ako podnositelj zahtjeva ne dostavi takve informacije.

(127)  Države članice trebale bi prije dodjele prava isključivo propisati provjeru elemenata koje prosječno pažljivi podnositelj zahtjeva može razumno dokazati, pri čemu uzimaju u obzir važnost javne i tržišne vrijednosti radiofrekvencijskog spektra kao rijetkog javnog resursa. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost naknadne provjere ispunjavanja kriterija prihvatljivosti, primjerice na temelju ključnih etapa, u slučaju kada se kriteriji prvotno nisu mogli razumno ispuniti. Kako bi se očuvala djelotvorna i učinkovita uporaba radiofrekvencijskog spektra, države članice ne bi trebale dodjeljivati prava ako njihova ocjena upućuje na to da podnositelji zahtjeva nisu sposobni ispuniti uvjete, ne dovodeći u pitanje mogućnost vremenski ograničene eksperimentalne uporabe. Dovoljno dugačkim rokom ovlaštenja za korištenje radiofrekvencijskim spektrom trebalo bi povećati predvidivost ulaganja i doprinijeti bržem postavljanju mreža i boljim uslugama te stabilnosti kao potpora trgovanju radiofrekvencijskim spektrom i njegovu najmu. Ako se ovlaštenje za korištenje radiofrekvencijskim spektrom ne izdaje na neodređeni rok, takvim bi se trajanjem trebali uzeti u obzir zadani ciljevi te bi ono trebalo biti dovoljno dugačko da omogući povrat ulaganja. Premda se duljim rokom može osigurati predvidivost ulaganja, mjere za osiguravanje djelotvorne i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, kao što su ovlasti nadležnoga tijela da izmijeni ili oduzme pravo u slučaju neusklađenosti s uvjetima povezanima s pravima korištenja, ili za pospješivanje trgovanja radiofrekvencijskim spektrom i njegova najma, poslužit će sprečavanju neprimjerenoga gomilanja radiofrekvencijskog spektra i podupirati jačanje fleksibilnosti pri distribuciji resursa radiofrekvencijskog spektra. Širom uporabom godišnjih naknada osigurava se i stalna procjena uporabe radiofrekvencijskog spektra od strane nositelja prava.

(128)  Uzimajući u obzir važnost tehničkih inovacija, države članice trebale bi moći izdavati prava na korištenje radiofrekvencijskim spektrom u eksperimentalne svrhe, podložno posebnim ograničenjima i uvjetima koji su strogo opravdani eksperimentalnom naravi takvih prava.

(129)  Nadležna tijela trebala bi pri odlučivanju o obnovi dodijeljenoga prava korištenja usklađenim radiofrekvencijskim spektrom uzeti u obzir u kojoj bi se mjeri obnovom doprinijelo ciljevima regulatornog okvira i drugim ciljevima na temelju prava Unije i nacionalnoga prava. Sve takve odluke trebale bi biti predmet otvorenog, nediskriminirajućeg i transparentnoga postupka i temeljiti se na preispitivanju o tome kako su ispunjeni uvjeti povezani s dotičnim pravima. Države članice trebale bi pri procjeni potrebe obnavljanja prava korištenja ocijeniti učinak obnove dodijeljenih prava na tržišno natjecanje u odnosu na promicanje učinkovitijeg iskorištavanja ili inovativnih novih uporaba koji bi se mogli postići otvaranjem pojasa novim korisnicima. Nadležna tijela trebala bi u tom smislu moći odlučiti samo u pogledu ograničenog razdoblja za obnovu kako bi se izbjegli ozbiljni prekidi postojeće uporabe. Iako bi se odlukama o obnovi prava dodijeljenih prije početka primjene ove Direktive trebala poštovati sva pravila koja su već primjenjiva, države članice trebale bi osigurati i da se time ne dovode u pitanje ciljevi ove Direktive.

(130)  Države članice trebale bi pri obnavljanju postojećih prava korištenja usklađenim radiofrekvencijskom spektrom, uz procjenu potrebe obnove prava, preispitati i s njima povezane naknade kako bi osigurala da se tim naknadama i dalje promiče optimalno korištenje, uzimajući u obzir među ostalim razvoj tržišta i tehnološki razvoj. Radi pravne sigurnosti primjereno je sve prilagodbe postojećih naknada temeljiti na načelima koja se primjenjuju na dodjelu novih prava korištenja.

(131)  Učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom može se osigurati i kontinuiranim učinkovitim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom koji je već dodijeljen. Kako bi se nositeljima prava osigurala pravna sigurnost, mogućnost obnove prava korištenja trebalo bi razmotriti u primjerenom roku prije isteka dotičnih prava, primjerice najmanje dvije godine prije isteka prava ako su ona dodijeljena na 15 ili više godina, osim ako je mogućnost obnove bila izričito isključena u vrijeme dodjele pravâ. Radi kontinuiranog upravljanja resursima nadležna tijela trebala bi imati mogućnost da obnovu prava razmotre na vlastitu inicijativu ili na zahtjev primatelja prava. Obnova prava korištenja ne bi se smjela dodijeliti suprotno volji primatelja.

(132)  Prijenos prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom može biti djelotvorno sredstvo za povećanje učinkovitoga korištenja njima. Radi prilagodljivosti i učinkovitosti te da bi se omogućilo tržišno vrednovanje radiofrekvencijskog spektra države članice trebale bi u pravilu dopustiti korisnicima radiofrekvencijskog spektra da na treće strane prenose ili takvim stranama daju u najam svoja prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, i to na temelju provedbe jednostavnoga postupka i podložno uvjetima povezanima s takvim pravima, odnosno pravilima o tržišnom natjecanju, pod nadzorom nadležnih nacionalnih regulatornih tijela. Kako bi se olakšao takav prijenos ili davanje u najam, uz uvjet poštovanja mjera usklađivanja donesenih na temelju Odluke br. 676/2002/EZ, države članice trebale bi ujedno razmotriti zahtjeve o razdiobi ili raščlambi prava na radiofrekvencijski spektar ili o preispitivanju uvjeta korištenja.

(133)  O mjerama koje se pri dodjeli ili obnovi prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom poduzimaju posebno radi promicanja tržišnog natjecanja trebala bi odlučiti nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela, koja raspolažu potrebnim gospodarskim, tehničkim i tržišnim znanjem. Uvjeti dodjele radiofrekvencijskog spektra mogu utjecati na stanje tržišnog natjecanja na tržištima elektroničkih komunikacija i uvjete ulaska. Ograničen pristup radiofrekvencijskom spektru, osobito kada postoji oskudica radiofrekvencijskog spektra, može biti prepreka ulasku ili spriječiti ulaganja, postavljanje mreža, pružanje novih usluga ili aplikacija, inovacije i tržišno natjecanje. Na postojeće tržišno natjecanje mogu utjecati i nova prava korištenja, uključujući ona koja su stečena prijenosom ili najmom, te uvođenje novih fleksibilnih kriterija korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Ako se nepravilno primjenjuju, određeni uvjeti namijenjeni promicanju tržišnog natjecanja mogu imati druge učinke; na primjer, ograničenja radiofrekvencijskog spektra ili njegovo rezerviranje mogu dovesti do umjetne oskudice, obveze veleprodajnog pristupa mogu u nedostatku tržišne snage neopravdano ograničavati poslovne modele, a ograničavanje prijenosa može priječiti razvoj sekundarnih tržišta. Stoga je pri nametanju takvih uvjeta nužan dosljedan i objektivan test tržišnog natjecanja, koji bi trebalo dosljedno primjenjivati. Uporaba tih mjera stoga se treba temeljiti na temeljitoj i objektivnoj procjeni tržišta i uvjeta tržišnog natjecanja na njemu, koju provode nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela. Nacionalna nadležna tijela trebala bi, međutim, osigurati djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom te izbjegavati narušavanje tržišnog natjecanja stvaranjem pričuve koja je protivna propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

(134)  Na temelju mišljenja RSPG-a može biti potrebno donijeti zajednički krajnji rok za odobravanje korištenja pojasom radiofrekvencijskog spektra koji je usklađen na temelju Odluke br. 676/2002/EZ kako bi se izbjegle prekogranične smetnje i u potpunosti iskoristile prednosti povezanih mjera tehničkog usklađivanja za tržišta opreme i postavljanje mreža i usluga vrlo velikog kapaciteta. Dopuštanje korištenja pojasom radiofrekvencijskog spektra podrazumijeva dodjelu radiofrekvencijskog spektra na temelju režima općeg ovlaštenja ili pojedinačnih prava korištenja kako bi se radiofrekvencijskim spektrom mogao koristiti odmah po završetku postupka dodjele. U svrhu dodjele pojaseva radiofrekvencijskog spektra moglo bi biti potrebno osloboditi pojas koji su zauzeli drugi korisnici te potonjima osigurati nadoknadu.

Međutim, na provedbu zajedničkog roka za dopuštanje korištenja usklađenim pojasevima za elektroničke komunikacijske usluge, među ostalim za 5G, u određenoj državi članici mogli bi utjecati problemi zbog neriješenih pitanja prekogranične koordinacije među državama članicama ili s trećim zemljama, složenosti osiguravanja tehničke migracije postojećih korisnika pojasa, ograničenja u pogledu korištenja pojasom utemeljenog na cilju od općeg interesa, zaštite nacionalne sigurnosti i obrane ili više sile. U svakom slučaju države članice trebale bi poduzeti sve mjere kako bi na najmanju moguću mjeru svele sve odgode u smislu geografske pokrivenosti, vremenskog rasporeda i dometa radiofrekvencijskog spektra. Povrh toga, ako se to smatra prikladnim, države članice trebale bi moći s obzirom na vlastitu ocjenu relevantnih okolnosti zatražiti da Unija pruži pravnu, političku i tehničku potporu u rješavanju pitanja koordinacije radiofrekvencijskog spektra sa susjednim zemljama Unije, uključujući države kandidatkinje i pristupnice, tako da dotične države članice mogu poštovati svoje obveze koje im nalaže pravo Unije.

(135)  Kako bi se do 2020. osigurala usklađenija dostupnost radiofrekvencijskog spektra za postizanje vrlo visoke brzine fiksnih i bežičnih mreža u kontekstu5G-a, RSPG je odredio da su pojasevi 3,4 – 3,8 GHz i 24,25 – 27,5 GHz prioritetni pojasevi s pomoću kojih se do 2020. mogu ostvariti ciljevi iz Akcijskog plana za 5G. Pojasevi 40,5 – 43,5 GHz i 66 – 71 GHz također su utvrđeni za daljnju studiju. Stoga je potrebno osigurati da do 31. prosinca 2020. pojasevi 3,4 – 3,8 GHz i 24,25 – 27,5 GHz ili dijelovi tih pojaseva budu dostupni za zemaljske sustave kojima se mogu pružati bežične širokopojasne usluge na temelju usklađenih uvjeta utvrđenih tehničkim provedbenim mjerama donesenim u skladu s člankom 4. Odluke br. 676/2002/EZ, čime se dopunjuje Odluka (EU) 2017/899 Europskog parlamenta i Vijeća(36), s obzirom na to da ti pojasevi u pogledu pokrivenosti i kapaciteta podataka imaju posebna svojstva koja omogućuju njihovo prikladno kombiniranje radi ispunjenja zahtjeva za 5G. Države članice mogle bi, međutim, biti pogođene smetnjama koje bi vjerojatno mogle proizići iz trećih zemalja koje su, u skladu s Radijskim propisima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), utvrdile te pojaseve za usluge koje se ne odnose na međunarodne mobilne telekomunikacije. To bi moglo utjecati na obvezu poštovanja zajedničkoga datuma početka provedbe. Buduća uporaba pojasa 26 GHz za zemaljske bežične 5G usluge vjerojatno će, među ostalim, biti usmjerena na urbana područja i prigradska područja pristupa, pri čemu se uvođenje u određenoj mjeri može predvidjeti i duž glavnih cesta i željezničkih pruga u ruralnim područjima. Time se omogućuje uporaba pojasa 26 GHz za druge usluge koje nisu bežične 5G usluge izvan tih geografskih područja, primjerice za komunikacije u poslovne svrhe ili uporabu u zatvorenim prostorima, čime se stoga državama članicama omogućuje da odrede i učine taj pojas dostupnim na neisključivoj osnovi.

(136)  Kad potražnja za pojasom radiofrekvencijskog spektra prelazi raspoloživost, a država članica zbog toga zaključi da se prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom moraju ograničiti, trebalo bi primijeniti odgovarajuće transparentne postupke za dodjelu tih prava kako bi se izbjegla svaka diskriminacija i optimizirala upotreba tog oskudnog resursa. Takva bi ograničenja trebala biti objektivno opravdana, proporcionalna i utemeljena na temeljitoj ocjeni tržišnih uvjeta, uz pravilno vrednovanje ukupnih koristi za korisnike te ciljeva nacionalnih tržišta i unutarnjega tržišta. Ciljeve na kojima se temelje svi postupci ograničavanja trebalo bi unaprijed utvrditi. Države članice trebale bi pri odabiru najprimjerenijega postupka odabira, te u skladu s mjerama koordinacije poduzetima na razini Unije, provesti pravodobno i transparentno savjetovanje sa svim zainteresiranim stranama u pogledu opravdanosti, ciljeva i uvjeta tog postupka. Za dodjelu radiofrekvencijskog spektra ili brojevnih resursa od izuzetnoga gospodarskog značaja države članice trebale bi moći upotrebljavati, među ostalim, natječajne postupke ili postupke uspoređivanja. Pri provedbi tih postupaka nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir ciljeve ove Direktive. Ako utvrdi da bi u određenom pojasu mogla biti dostupna dodatna prava, država članica trebala bi pokrenuti postupak kojim bi se ta prava učinila dostupnima.

(137)  Snažan rast potražnje za radiofrekvencijskim spektrom i potražnje krajnjih korisnika za bežičnim širokopojasnim kapacitetom zahtijeva rješenja kojima se omogućuju alternativna, komplementarna i spektralno učinkovita rješenja, uključujući bežične pristupne sustave male snage kratkog dometa, kao što su RLAN-ovi i mreže ćelijskih pristupnih točaka male snage i veličine. Takvim bi se komplementarnim sustavima bežičnoga pristupa, posebno javno dostupnim pristupnim točkama RLAN-a, krajnjim korisnicima poboljšao pristup internetu, a operatorima mreža pokretnih komunikacija omogućilo rasterećenje prometa u mrežama pokretnih komunikacija. RLAN-ovi se koriste usklađenim radiofrekvencijskim spektrom bez potrebe za pojedinačnim ovlaštenjem ili pravom korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Do sada, većinu pristupnih točaka RLAN-a upotrebljavali su privatni korisnici kao lokalni bežični dodatak svojem širokopojasnom priključku u nepokretnoj mreži. Krajnje korisnike se u okviru njihove internetske pretplate ne bi trebalo sprečavati da pristup svojem RLAN-u dijele s drugima kako bi se na taj način povećao broj dostupnih pristupnih točaka, osobito u gusto naseljenim područjima, povećao bežični podatkovni kapacitet ponovnim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom i stvorila troškovno učinkovita dopunska bežična širokopojasna infrastruktura dostupna drugim krajnjim korisnicima. Stoga bi trebalo ukloniti i nepotrebna ograničenja za postavljanje i međupovezivanje pristupnih točaka RLAN-a.

(138)  Tijela javne vlasti ili pružatelji javnih usluga koji se u svojim prostorijama koriste RLAN-ovima za potrebe svojeg osoblja, posjetitelja ili korisnika, npr. kako bi se olakšao pristup uslugama e-vlade ili za informacije o javnom prijevozu ili upravljanju cestovnim prometom, također bi mogli pružati pristup takvim pristupnim točkama za opću uporabu građana kao pomoćnu uslugu u okviru javnih usluga koje nude u tim prostorijama, u mjeri u kojoj je to dopušteno pravilima o tržišnom natjecanju i javnoj nabavi. Povrh toga, pružatelji tih usluga lokalnoga pristupa elektroničkim komunikacijskim mrežama unutar ili oko imovine u privatnom vlasništvu ili na ograničenom javnom prostoru na nekomercijalnoj osnovi ili kao pomoćna usluga drugoj aktivnosti koja ne ovisi o dotičnom pristupu kao što su točke pristupa RLAN-u dostupne kupcima drugih komercijalnih aktivnosti ili javnosti u tom području mogu podlijegati zahtjevima u pogledu usklađenosti s općim ovlaštenjima za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, ali ne bi smjeli biti podložni uvjetima ili zahtjevima povezanima s općim ovlaštenjima koja su primjenjiva na pružatelje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga ili obvezama u pogledu krajnjih korisnika ili međupovezivanja. Međutim, takav pružatelj trebao bi i dalje podlijegati pravilima o odgovornosti utvrđenim u Direktivi 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(37). Pojavljuju se i druge tehnologije, primjerice LiFi, kojima će se nadopuniti trenutačne mogućnosti RLAN-ova i bežičnih pristupnih točaka u pogledu radiofrekvencijskog spektra uključivanjem optičkih pristupnih točaka temeljenih na vidljivom svjetlu, što će dovesti do hibridnih lokalnih mreža kojima se omogućuje optička bežična komunikacija.

(139)  S obzirom na to da bežične pristupne točke male snage i kratkog dometa, kao što su femtoćelije, pikoćelije, metroćelije ili mikroćelije, mogu biti vrlo male i u radu se koristiti neupadljivom opremom sličnom opremi za rutere RLAN-a u kućanstvima, za koje nisu potrebne dozvole osim onoga što je potrebno za korištenje radiofrekvencijskim spektrom, i uzimajući u obzir pozitivan učinak takvih pristupnih točaka na korištenje radiofrekvencijskim spektrom i razvoj bežičnih komunikacija, svako ograničenje njihova postavljanja trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri biti limitirano. Slijedom toga, kako bi se olakšalo postavljanje bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa i ne dovodeći u pitanje bilo koje primjenjive zahtjeve povezane s upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom, države članice ne bi smjele nametnuti pojedinačne dozvole za postavljanje takvih uređaja zgradama koji nisu službeno zaštićene kao dio posebno utvrđenog područja ili zbog njihove posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti, osim iz razloga javne sigurnosti. U tu svrhu, njihove značajke, kao što su maksimalna veličina, masa i značajke emisije, trebalo bi utvrditi na razini Unije na proporcionalan način za lokalno postavljanje i kako bi se osigurala visoka razina zaštite javnog zdravlja kako je utvrđeno u Preporuci 1999/519/EZ. Na rad bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa trebao bi se primijenjivati članak 7. Direktive 2014/53/EU. Time se ne dovode u pitanje prava na privatno vlasništvo utvrđena u pravu Unije ili u nacionalnom pravu.

Postupak za razmatranje zahtjeva za izdavanje dozvola trebalo bi pojednostavniti i njime se ne bi smjelo dovoditi u pitanje bilo kakve komercijalne sporazume, a sve uključene administrativne naknade trebalo bi ograničiti na administrativne troškove obrade zahtjeva. Postupak ocjenjivanja zahtjeva za izdavanje dozvole trebao bi trajati što je kraće moguće, a u načelu ne dulje od četiri mjeseca.

(140)  Javne zgrade i ostalu javnu infrastrukturu svakodnevno posjećuje i upotrebljava znatan broj krajnjih korisnika kojima je potrebna povezivost kako bi iskoristili usluge e-uprave, e-prijevoza i druge usluge. Ostali elementi javne infrastrukture, kao što su stupovi ulične rasvjete, semafori, predstavljaju vrlo vrijedne lokacije za upotrebu malih ćelija, primjerice zbog svoje su gustoće raspoređenosti. Ne dovodeći u pitanje mogućnost nadležnih tijela da postavljanje bežične pristupne točke kratkog dometa uvjetuju pojedinačnim prethodnim dozvolama, operatori bi trebali imati pravo na pristup tim javnim mjestima kako bi mogli na odgovarajući način zadovoljiti potražnju. Stoga bi se države članice trebale pobrinuti da takve javne zgrade, kao i ostala javna infrastruktura, pod razumnim uvjetima budu dostupne za postavljanje malih ćelija, nadopunjujući Direktivu 2014/61/EU i ne dovodeći u pitanje načela utvrđena u ovoj Direktivi. Direktiva 2014/61/EU slijedi funkcionalan pristup i nameće obveze pristupa fizičkoj infrastrukturi samo ako je fizička infrastruktura dio mreže i samo ako je u vlasništvu mrežnog operatora ili se on njome koristi, čime mnoge zgrade koje su u vlasništvu tijela javne vlasti ili kojima se tijela javne vlasti koriste nisu uključene u područje njezine primjene. Nasuprot tome, posebna obveza nije potrebna za fizičku infrastrukturu, kao što su vodovi ili stupovi, koja se upotrebljava za inteligentne prometne sustave koji su u vlasništvu mrežnih operatora (pružatelji usluga prijevoza ili pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža) i koji udomljavaju dijelove mreže te time ulaze u područje primjene Direktive 2014/61/EU.

(141)  Odredbe ove Direktive u pogledu pristupa i međupovezivanja primjenjuju se na javne elektroničke komunikacijske mreže.. Pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža koje nisu javne nemaju obveze na temelju ove Direktive u pogledu pristupa ili međupovezivanja osim ako takve mreže zbog činjenice da se koriste pristupom javnim mrežama mogu podlijegati uvjetima koje su utvrdile države članice.

(142)  Pojam „pristup” ima širok raspon značenja te je stoga nužno točno definirati kako se on upotrebljava u ovoj Direktivi, a da se time ne dovodi u pitanje njegova moguća uporaba u okviru drugih mjera Unije. Operator može biti vlasnik mreže ili opreme ili ih može potpuno ili djelomično uzeti u najam.

(143)  Na otvorenom i konkurentnom tržištu ne bi trebalo biti ograničenja kojim bi se spriječila poduzetnike da međusobno pregovaraju u svrhu postizanja dogovora o pristupu i međupovezivanju, a posebno o prekograničnim sporazumima, što podliježe pravilima o tržišnom natjecanju utvrđenim u UFEU-u. Radi stvaranja učinkovitijeg, istinskog paneuropskoga tržišta s učinkovitim tržišnim natjecanjem, većim izborom i konkurentnim uslugama za krajnje korisnike, poduzetnici koji zaprime zahtjeve za pristup ili međupovezivanje od drugih poduzetnika koji podliježu općem ovlaštenju radi pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga javnosti trebali bi pregovarati u dobroj vjeri i takve sporazume načelno zaključiti na komercijalnoj osnovi.

(144)  Na tržištima gdje i dalje postoje velike razlike u pregovaračkoj snazi među poduzetnicima i gdje neki poduzetnici za obavljanje svojih usluga ovise o infrastrukturi drugih, primjereno je uspostaviti regulatorni okvir kojim bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje tržišta. U slučaju neuspjeha komercijalnih pregovora nacionalna regulatorna tijela trebala bi biti ovlaštena za osiguravanje odgovarajućega pristupa, međupovezivanja i interoperabilnosti usluga u interesu krajnjih korisnika. Ona osobito mogu osigurati povezivost s kraja na kraj propisivanjem proporcionalnih obveza poduzetnicima koji podliježu općem ovlaštenju i koji kontroliraju pristup krajnjim korisnicima. Kontrola načina pristupa može podrazumijevati vlasništvo ili kontrolu nad fizičkom vezom (u nepokretnoj ili pokretnoj mreži) do krajnjeg korisnika ili mogućnost promjene ili oduzimanja nacionalnog broja ili brojeva potrebnih za pristup završnoj točki mreže krajnjega korisnika. To bi se, primjerice, dogodilo kad bi operatori mreže krajnjem korisniku neopravdano ograničili pristup internetskim portalima i uslugama.

(145)  S obzirom na načelo nediskriminacije nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati da se svi poduzetnici, neovisno o njihovoj veličini i poslovnom modelu te jesu li vertikalno integrirani ili su odvojeni, mogu međupovezati pod razumnim uvjetima, kako bi se ostvarila povezivost s kraja na kraj i pristup internetu.

(146)  Nacionalne zakonske ili administrativne mjere prema kojima uvjeti za pristup ili međupovezivanje ovise o aktivnostima strane koja zatraži međupovezivanje, a posebno o visini njezina ulaganja u mrežnu infrastrukturu, a ne o pruženim uslugama međupovezivanja ili pristupa, mogu dovesti do narušavanja tržišta i biti neuskladive s pravilima tržišnog natjecanja.

(147)  Operatori mreže koji kontroliraju pristup svojim vlastitim kupcima to čine na temelju jedinstvenih brojeva ili adresa iz objavljenog raspona numeriranja ili adresiranja. Drugi operatori mreže trebaju biti u stanju tim kupcima isporučiti promet i stoga moraju imati mogućnost izravnog ili neizravnog međupovezivanja. Stoga je primjereno utvrditi prava i obveze za pregovore o međupovezivanju.

(148)  Interoperabilnost je korisna za krajnje korisnike te je važan cilj tog regulatornog okvira. Poticanje interoperabilnosti jedan je od ciljeva nacionalnih regulatornih i drugih nadležnih tijela kako je utvrđeno u tom okviru. Tim se okvirom također predviđa da bi Komisija trebala objaviti popis normi ili specifikacija kojima su obuhvaćeni pružanje usluga, tehnička sučelja ili mrežne funkcije kao osnova za poticanje usklađivanja u elektroničkim komunikacijama. Države članice trebale bi poticati uporabu objavljenih normi ili specifikacija u onoj mjeri u kojoj je to nužno potrebno za osiguravanje interoperabilnosti usluga i poboljšanje slobode izbora za korisnike.

(149)  Povezivost s kraja na kraj i pristup hitnim službama trenutačno ovise o tome da se krajnji korisnici koriste brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama. Budući tehnološki razvoj ili povećana uporaba brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga mogli bi dovesti do nedovoljne interoperabilnosti među komunikacijskim uslugama. Zbog toga bi mogle nastati znatne prepreke ulasku na tržište i daljnjim inovacijama, što bi moglo osjetno ugroziti ▌ učinkovitu povezivost s kraja na kraj među krajnjim korisnicima ▌.

(150)  Ako nastanu takvi problemi u pogledu interoperabilnosti Komisija bi trebala moći zahtijevati izvješće BEREC-a koje bi trebalo sadržavati činjeničnu procjenu stanja na tržištu na razini Unije i na razini države članice. Komisija bi, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir izvješće BEREC-a i druge dostupne dokaze te učinke na unutarnjem tržištu, trebala odlučiti postoji li potreba za regulatornom intervencijom nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela. Ako Komisija smatra da bi nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela trebala razmotriti takvu regulatornu intervenciju, ona bi trebala moći donijeti provedbene mjere kojima se određuju priroda i područje primjene mogućih regulatornih intervencija nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela, uključujući posebno obveze objavljivanja i omogućivanja uporabe, izmjene i redistribucije relevantnih informacija od strane tijela i drugih pružatelja te mjere kojima se svim ili određenim pružateljima nameće obvezna uporaba normi ili specifikacija.

(151)  Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela trebala bi s obzirom na posebne nacionalne okolnosti procijeniti je li bilo kakva intervencija potrebna i opravdana za osiguravanje povezivosti s kraja na kraj ▌te, ako jest, propisati tim pružateljima brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga sa znatnom razinom pokrivenosti i prihvaćenosti među korisnicima proporcionalne obveze u skladu s provedbenim mjerama Komisije. Pojam „znatno“ trebalo bi tumačiti na način da geografska pokrivenost i broj krajnjih korisnika dotičnoga pružatelja predstavljaju kritičnu masu za postizanje cilja osiguravanja povezanosti s kraja na kraj među krajnjim korisnicima. Pružatelji s ograničenim brojem krajnjih korisnika ili ograničenom geografskom pokrivenošću, koji bi samo neznatno doprinijeli postizanju tog cilja, obično ne bi trebali podlijegati takvim obvezama u pogledu interoperabilnosti.

(152)  U slučajevima u kojima je poduzetnicima uskraćen pristup održivim alternativama žičanim instalacijama, kabelima i povezanoj opremi unutar zgrada bez mogućnosti replikacije ili do prve sabirne ili razdjelne točke te s ciljem promicanja konkurentnih ishoda u interesu krajnjih korisnika, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati ovlasti nametanja obveza pristupa svim poduzetnicima, neovisno o određivanju poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom ▌ tržišnom snagom. U tom bi smislu nacionalna regulatorna tijela trebala uzeti u obzir sve tehničke i gospodarske prepreke budućoj replikaciji mreža. Međutim, budući da takve obveze u određenim slučajevima mogu biti nametljive, ugrožavati poticaje za ulaganja i imati učinak jačanja položaja prevladavajućih sudionika, trebalo bi ih nametnuti samo ako je to opravdano i proporcionalno kako bi se ostvarilo održivo tržišno natjecanje na relevantnim tržištima. Samu činjenicu da već postoji više od jedne takve infrastrukture ne bi trebalo uvijek tumačiti kao potvrdu mogućnosti replikacije njezine imovine. U kombinaciji s takvim obvezama pristupa poduzetnici bi se, prema potrebi, trebali moći osloniti i na obveze pristupa fizičkoj infrastrukturi na temelju Direktive 2014/61/EU. Sve obveze koje nacionalno regulatorno tijelo nameće na temelju ove Direktive i odluke koje nadležna tijela donose na temelju Direktive 2014/61/EU kako bi se osigurao pristup fizičkoj infrastrukturi unutar zgrada ili fizičkoj infrastrukturi do pristupne točke, trebale bi biti usklađene.

(153)  Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći, u mjeri u kojoj je to potrebno, poduzetnicima propisati obveze da osiguraju pristup opremi iz priloga ovoj Direktivi, odnosno aplikacijskim programskim sučeljima (API) i elektroničkim programskim vodičima (EPG), kako bi se krajnjim korisnicima osigurala ne samo dostupnost digitalnih radijskih i televizijskih radiodifuzijskih usluga, nego i povezanih komplementarnih usluga. Takve komplementarne usluge trebale bi moći uključivati usluge povezane s programom posebno namijenjene poboljšanju dostupnosti za krajnje korisnike s invaliditetom te usluge umrežene televizije u vezi s programom.

(154)  Važno je da nacionalna regulatorna tijela pri procjeni sabirne ili razdjelne točke do koje namjeravaju propisati pristup odaberu točku u skladu sa smjernicama BEREC-a. Odabir točke koja je bliža krajnjim korisnicima u većoj će mjeri pogodovati konkurenciji u području infrastrukture i postavljanju mreža vrlo velikog kapaciteta. Na taj bi način nacionalno regulatorno tijelo trebalo prvo razmotriti odabir točke u zgradi ili odmah izvan zgrade. Moglo bi biti opravdano proširiti obveze pristupa na žičane instalacije i kabele iza prve sabirne ili razdjelne točke ▌, uz istodobno ograničavanje takvih obveza na točke koje su najbliže moguće krajnjim korisnicima, a na koje se može povezati dovoljan broj krajnjih korisnika, ako se dokaže da se replikacijom nailazi na visoke i trajne fizičke ili gospodarske prepreke, koje vode do znatnih problema u području tržišnog natjecanja ili tržišnih nedostataka na maloprodajnoj razini na štetu krajnjih korisnika. Procjena mogućnosti replikacije mrežnih elemenata zahtijeva preispitivanje tržišta koje se razlikuje od analize kojom se ocjenjuje značajna tržišna snaga, tako da nacionalno regulatorno tijelo ne treba utvrditi značajnu tržišnu snagu kako bi propisalo te obveze. S druge strane, takvim preispitivanjem zahtijeva se dostatna ekonomska procjena tržišnih uvjeta kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni kriteriji potrebni za propisivanje obveza s druge strane prve sabirne ili razdjelne točke. Vjerojatnije je da će takve proširene obveze pristupa biti potrebne u geografskim područjima u kojima je ekonomska opravdanost za postavljanje alternativne infrastrukture u većoj mjeri upitna, primjerice zbog niske gustoće naseljenosti ili zbog ograničenog broja višestambenih zgrada. Suprotno tome, visoka koncentracija kućanstava mogla bi ukazivati na to da je uvođenje takvih obveza nepotrebno. Nacionalna regulatorna tijela također bi trebala razmotriti može li se takvim obvezama ojačati položaj poduzetnika određenih kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći nametnuti pristup aktivnim ili virtualnim mrežnim elementima koje se upotrebljavaju za pružanje usluga na takvoj infrastrukturi ako bi pristup pasivnim elementima bio gospodarski neučinkovit ili fizički neizvediv i ako nacionalno regulatorno tijelo smatra da bi se u nedostatku takve intervencije zaobišla svrha obveze pristupa. S ciljem poboljšanja dosljedne regulatorne prakse diljem Unije Komisija bi trebala moći zahtijevati od nacionalnog regulatornog tijela da povuče svoje nacrte mjera kojim se proširuju obveze pristupa iza prve sabirne ili razdjelne točke ako se BEREC slaže s ozbiljnim sumnjama Komisije u pogledu usklađenosti nacrta mjere s pravom Unije, a posebno s regulatornim ciljevima iz ove Direktive.

(155)  U takvim slučajevima može biti primjereno da nacionalna regulatorna tijela radi usklađenosti s načelom proporcionalnosti izuzmu određene kategorije vlasnika i/ili poduzetnika od obveza koje prelaze prvu sabirnu ili razdjelnu točku, koju bi trebala utvrditi nacionalna regulatorna tijela, s obzirom na to da bi obveza pristupa koja se ne temelji na određivanju poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom ugrozila ekonomsku opravdanost za nedavno uvedene mrežne elemente, osobito putem malih lokalnih projekata. Isključivo veleprodajni poduzetnici ne bi smjeli podlijegati takvim obvezama pristupa ako nude učinkovit alternativni pristup mreži vrlo velikog kapaciteta na komercijalnoj osnovi pod poštenim, nediskriminirajućim i razumnim uvjetima, među ostalim u pogledu cijene. Trebalo bi biti moguće tu iznimku proširiti pod istim uvjetima na druge pružatelje. Ta iznimka ne mora biti nužno prikladna za pružatelje koji primaju javna sredstva.

(156)  Zajedničko korištenje pasivnom ▌ infrastrukturom koje se upotrebljava u pružanju bežičnih elektroničkih komunikacijskih usluga ▌ u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja može biti posebno korisno za maksimiziranje povezivosti vrlo velikog kapaciteta u cijeloj Uniji, posebno u slabije naseljenim područjima u kojima je replikacija neizvediva te postoji rizik od toga da će krajnjim korisnicima biti uskraćena takva povezivost. Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela trebala bi iznimno imati ovlasti propisati obvezu takvog zajedničkog korištenja ▌ ili lokaliziranog roaming pristupa, u skladu s pravom Unije, ako je ta mogućnost jasno utvrđena prvotnim uvjetima dodjele prava korištenja i ako postoji dokazana korist od takvog zajedničkog korištenja u smislu nadilaženja nepremostivih gospodarskih ili fizičkih prepreka i da je zbog toga ozbiljno narušen ili uopće ne postoji pristup mrežama ili uslugama te uzimajući u obzir više čimbenika, uključujući posebno potrebu za pokrivenošću duž glavnih prometnih pravaca, izbor i veću kvalitetu usluga za krajnje korisnike te potrebu da se očuvaju inicijative za postavljanje infrastrukture. U okolnostima u kojima krajnji korisnici nemaju pristup, a zajedničko korištenje pasivnom infrastrukturom samo po sebi nije dovoljno za rješavanje te situacije, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost nametanja obveze zajedničkoga korištenja aktivnom infrastrukturom. Pritom nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela zadržavaju mogućnost da odaberu najprikladniju obvezu zajedničkog korištenja ili pristupa koja bi trebala biti proporcionalna i opravdana na temelju prirode utvrđenoga problema.

(157)  Premda je u nekim slučajevima primjereno da nacionalno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo nametne obveze poduzetnicima neovisno o tome jesu li određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom kako bi se postigli ciljevi kao što su povezivost s kraj na kraj ili interoperabilnost usluga, potrebno je osigurati da se takve obveze propisuju u skladu s regulatornim okvirom te, posebice, njegovim postupcima obavješćivanja. Takve bi se obveze smjele propisati samo ako su opravdane radi zaštite ciljeva ove Direktive i ako su objektivno opravdane, transparentne, proporcionalne i nediskriminirajuće za potrebe promicanja učinkovitosti, održivoga tržišnog natjecanja, učinkovitih ulaganja i inovacija, kao i osiguravanja najvećih mogućih koristi za krajnje korisnike, te su propisane u skladu s relevantnim postupcima obavješćivanja.

(158)  Kako bi se nadvladale nepremostive gospodarske ili fizičke prepreke pružanju usluga ili mreža krajnjim korisnicima koje se oslanjaju na uporabu radiofrekvencijskog spektra te ako su prisutne praznine u pokrivenosti mrežama pokretnih komunikacija, njihovo otklanjanje može zahtijevati pristup pasivnoj infrastrukturi i zajedničko korištenje tom infrastrukturom ili, kada takvo što nije dovoljno, zajedničko korištenje aktivnom infrastrukturom, ili sporazume o lokaliziranom roaming pristupu. Ne dovodeći u pitanje obveze zajedničkoga korištenja povezane s pravima korištenja na temelju drugih odredaba ove Direktive, a posebno mjerama kojima se promiče tržišno natjecanje, ako nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela namjeravaju poduzeti mjere kako bi nametnula zajedničko korištenje pasivnom infrastrukturom ili, u slučaju da pasivni pristup i pasivno zajedničko korištenje nisu dopušteni, zajedničko korištenje aktivnom infrastrukturom ili sporazume o lokaliziranom roaming pristupu, njih se ipak može pozvati da razmotre mogući rizik za sudionike na tržištu na nedovoljno pokrivenim područjima.

(159)  Pravila tržišnog natjecanja sama po sebi ne moraju uvijek biti dovoljna da se osigura kulturna raznolikost i pluralizam medija u području digitalne televizije. Zbog tehnološkog i tržišnog razvoja potrebno je da država članica za svoje nacionalno tržište redovito ▌preispituje obveze za pružanje uvjetovanog pristupa na pošten, razuman i nediskriminirajući način▌, a posebno kako bi utvrdila je li opravdano proširivanje obveza na EPG-ove i API-ove, u onoj mjeri u kojoj je krajnjim korisnicima nužno osigurati pristup posebnim digitalnim radiodifuzijskim uslugama. Države članice trebale bi moći putem zakonodavnih, regulatornih ili administrativnih propisa koja smatraju potrebnima utvrditi digitalne radiodifuzijske usluge do kojih krajnji korisnici trebaju imati osiguran pristup.

(160)  Države članice također bi trebale moći svojem nacionalnom regulatornom tijelu dopustiti preispitivanje obveza u vezi s uvjetovanim pristupom digitalnim radiodifuzijskim uslugama kako bi se putem analize tržišta ocijenilo treba li povući ili izmijeniti uvjete za poduzetnike koji nemaju značajnu tržišnu snagu na relevantnom tržištu. Takvo povlačenje ili izmjena ne bi smjeli negativno utjecati na pristup krajnjih korisnika takvim uslugama ili na izglede za učinkovito tržišno natjecanje.

(161)  U određenim okolnostima postoji potreba za ex ante obvezama da bi se osigurao razvoj konkurentnog tržišta, čiji uvjeti pogoduju postavljanju i prihvaćanju mreža i usluga vrlo velikog kapaciteta i krajnjim korisnicima osiguravaju najveće moguće koristi. Definicija značajne tržišne snage koja se upotrebljava u ovoj Direktivi jednaka je konceptu vladajućeg položaja kako je definiran u sudskoj praksi Suda.

(162)  Za dva ili više poduzetnika ne mora se smatrati da zajedno imaju prevladavajući položaj isključivo ako među njima postoje strukturalne ili druge veze, nego i ako je struktura relevantnoga tržišta takva da se njome pogoduje koordiniranim učincima, tj. potiče usporedno ili usklađeno ponašanje na tržištu koje je protivno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

(163)  Neophodno je da se ex ante regulatorne obveze nametnu samo na veleprodajnom tržištu na kojem postoji jedan ili više poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom kako bi se osiguralo održivo tržišno natjecanje ▌i ako regulatorne mjere na temelju Unijina i nacionalnog prava tržišnog natjecanja nisu dovoljne za rješavanje tog problema. Komisija je u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja izradila smjernice na razini Unije kojima bi se nacionalna regulatorna tijela rukovodila u ocjenjivanju učinkovitosti tržišnog natjecanja na nekom tržištu i značajne tržišne snage. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi utvrditi jesu li određeni proizvod ili usluga stvarno konkurentni u određenom geografskom području, koje može u cijelosti ili jednim dijelom biti na državnom području dotične države članice ili je mogu činiti susjedni dijelovi državnih područja država članica. Analiza učinkovitoga tržišnog natjecanja trebala bi sadržavati analizu o tome razvija li se tržište u smjeru tržišnog natjecanja, odnosno je li izostanak učinkovitog natjecanja trajan. Te se smjernice trebaju baviti i pitanjem tržišta u nastajanju na kojima de facto tržišni predvodnik vjerojatno drži značajni tržišni udio, ali ga ne treba podvrgavati neprimjerenim obvezama. Komisija bi trebala redovito preispitivati smjernice, posebno u pogledu preispitivanja postojećeg prava, uzimajući u obzir razvoj sudske prakse Suda, ekonomsku znanost i konkretno tržišno iskustvo kako bi se osigurala njihova primjerenost tržištu koje se brzo razvija. Nacionalna regulatorna tijela trebat će surađivati kad se za relevantno tržište utvrdi da je transnacionalno.

(164)  U ocjenjivanju toga ima li neki poduzetnik značajnu tržišnu snagu na određenom tržištu nacionalna regulatorna tijela trebala bi djelovati u skladu s pravom Unije, pridajući najveću pozornost smjernicama Komisije o analizi tržišta i procjeni značajne tržišne snage.

(165)  Nacionalna regulatorna tijela trebala bi odrediti relevantna geografska tržišta na svojem državnom području uvažavajući pritom u najvećoj mjeri Preporuku Komisije o relevantnim tržištima proizvoda i usluga („Preporuka”), koja je donesena na temelju ove Direktive, te uzimajući u obzir nacionalne i lokalne okolnosti. Zbog toga bi nacionalna regulatorna tijela trebala barem analizirati tržišta obuhvaćena Preporukom, uključujući ona tržišta koja unatoč tome što su navedena nisu više uređena u konkretnom nacionalnom ili lokalnom kontekstu. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi i analizirati tržišta koja nisu obuhvaćena tom Preporukom, ali su uređena na području njihove jurisdikcije na temelju prethodnih tržišnih analiza, ili druga tržišta, ako imaju dovoljno razloga smatrati da ispunjavaju tri kriterija iz ove Direktive.

(166)  Transnacionalna tržišta mogu se odrediti ako je to opravdano definicijom geografskog tržišta, uzimajući u obzir sve čimbenike na strani ponude i na strani potražnje u skladu s načelima prava tržišnog natjecanja. BEREC je najprimjerenije tijelo za poduzimanje takve analize jer se može osloniti na opsežno kolektivno iskustvo nacionalnih regulatornih tijela pri određivanju tržišta na nacionalnoj razini. Pri provođenju analize potencijalnih transnacionalnih tržišta trebalo bi uzeti u obzir nacionalne okolnosti. Ako su transnacionalna tržišta određena te je na njima potrebna regulatorna intervencija, dotična nacionalna regulatorna tijela trebala bi surađivati pri određivanju primjerenog regulatornog odgovora, među ostalim i u postupku obavješćivanja Komisije. Ona mogu na isti način sudjelovati i kada transnacionalna tržišta nisu određena, ali su tržišni uvjeti na njihovim državnim područjima dovoljno homogeni da bi bilo korisno primijeniti koordinirani regulatorni pristup, npr. u pogledu sličnih troškova, tržišnih struktura ili operatora ili u slučaju transnacionalne ili usporedive potražnje krajnjih korisnika.

(167)  U nekim su situacijama geografska tržišta definirana kao nacionalna ili podnacionalna, npr. zbog postavljanja mreže na nacionalnoj ili lokalnoj razini, što određuje granice potencijalne tržišne snage poduzetnika u odnosu na veleprodajnu ponudu, ali i dalje postoji znatna transnacionalna potražnja jedne ili više kategorija krajnjih korisnika. To osobito vrijedi za potražnju poslovnih krajnjih korisnika koji posluju na više lokacija u različitim državama članicama. Ako dobavljači ne mogu u dovoljnoj mjeri zadovoljiti tu transnacionalnu potražnju, npr. ako su rascjepkani nacionalnim granicama ili lokalno, mogu nastati prepreke unutarnjem tržištu. Stoga bi BEREC trebao imati ovlasti davanja smjernica nacionalnim regulatornim tijelima o zajedničkim regulatornim pristupima kako bi se osiguralo zadovoljavajuće ispunjavanje transnacionalne potražnje, čime se pruža osnova za interoperabilnost proizvoda za veleprodajni pristup diljem Unije i, unatoč rascjepkanosti na strani ponude, omogućuju učinkovitost i ekonomija razmjera. Smjernice BEREC-a trebale bi biti temelj za odluke nacionalnih regulatornih tijela kada ona, u nastojanju da ostvare cilj unutarnjeg tržišta, propisuju regulatorne obveze za poduzetnike određene kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom na nacionalnoj razini, te bi trebale osigurati smjernice za usklađivanje tehničkih specifikacija proizvoda za veleprodajni pristup kojima se može zadovoljiti takva utvrđena transnacionalna potražnja, u interesu unutarnjeg tržišta.

(168)  Cilj je svih ex ante regulatornih intervencija u konačnici ostvariti koristi krajnjim korisnicima u pogledu cijene, kvalitete i odabira postizanjem održivog i učinkovitoga tržišnog natjecanja na maloprodajnim tržištima. Nacionalna regulatorna tijela vjerojatno će mnoga maloprodajna tržišta postupno utvrditi kao konkurentna, čak i ako veleprodajna tržišta ne budu regulirana, posebno uzimajući u obzir očekivana poboljšanja u području inovacija i tržišnog natjecanja.

(169)  Analiza odgovarajućih maloprodajnih tržišta nacionalnim regulatornim tijelima početna je točka za utvrđivanje veleprodajnih tržišta podložnih ex ante regulaciji. Analiza učinkovitoga tržišnog natjecanja na maloprodajnoj i veleprodajnoj razini provodi se iz perspektive okrenute budućnosti unutar određenog vremenskog okvira, vodi se pravom tržišnog natjecanja i, ako je to primjereno, uključuje relevantnu sudsku praksu Suda. Ako se utvrdi da bi se dotično maloprodajno tržište, uz izostanak ex ante regulacije na odgovarajućim relevantnim veleprodajnim tržištima, razvijalo u smjeru djelotvornoga tržišnog natjecanja, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi zaključiti da regulacija na relevantnoj veleprodajnoj razini više nije potrebna.

(170)  Tijekom postupnog prelaska na deregulirana tržišta komercijalni sporazumi, uključujući one za zajedničko ulaganje i pristup, između operatora postupno će postajati sve češći, a ako se pokažu održivima i poboljšaju dinamiku tržišnog natjecanja, mogu doprinijeti zaključku da za određeno veleprodajno tržište nije potrebna ex ante regulacija. Slična bi se logika mogla primijeniti u obratnom smjeru, na nepredviđene raskide komercijalnih sporazuma na dereguliranom tržištu. Pri analizi takvih sporazuma trebalo bi uzeti u obzir da mogućnost regulacije vlasnicima mreža može biti poticaj da započnu komercijalne pregovore. Kako bi se na odgovarajući način uzeo u obzir učinak regulacije propisane za povezana tržišta pri utvrđivanju potrebe za ex ante regulacijom na određenom tržištu, nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati da se tržišta analiziraju na dosljedan način te, ako je moguće, istodobno ili uz najkraći vremenski odmak.

(171)  Pri procjeni regulacije na veleprodajnom tržištu radi rješavanja problema na maloprodajnoj razini, nacionalna regulatorna tijela trebala bi uzeti u obzir činjenicu da određenom maloprodajnom tržištu nekoliko veleprodajnih tržišta može pružati veleprodajne uzlazne inpute i, obratno, da jedno veleprodajno tržište može pružati veleprodajne uzlazne inpute različitim maloprodajnim tržištima. Povrh toga, na dinamiku tržišnog natjecanja na određenom tržištu mogu utjecati tržišta koja su susjedna, ali nisu u vertikalnom odnosu, kao što je slučaj s nekim tržištima usluga u mrežama nepokretnih i pokretnih komunikacija. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi tu procjenu provesti za svako pojedinačno veleprodajno tržište za koje se razmatra uvođenje regulacije, počevši od regulatornih mjera za pristup građevinskoj infrastrukturi jer se takvim mjerama obično potiče održivije tržišno natjecanje, uključujući i konkurenciju u području infrastrukture, a zatim analizirati sva veleprodajna tržišta za koja se smatra da su pogodna za ex ante regulaciju zbog njihove vjerojatne prikladnosti za rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja na maloprodajnoj razini. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi pri odlučivanju o konkretnoj regulatornoj mjeri koju treba nametnuti ocijeniti njezinu tehničku izvedivost te provesti analizu troškova i koristi, uzimajući u obzir stupanj primjerenosti tog sredstva za rješavanje utvrđenih problema tržišnog natjecanja na maloprodajnoj razini te osiguravajući tržišno natjecanje koje se temelji na diferencijaciji i tehnološkoj neutralnosti. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi razmotriti posljedice nametanja bilo koje konkretne regulatorne mjere koja bi, u slučaju da je izvediva samo na određenim mrežnim topologijama, mogla destimulirati postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta u interesu krajnjih korisnika.

(172)  Ne dovodeći u pitanje načelo tehnološke neutralnosti, nacionalna regulatorna tijela trebala bi omogućiti poticaje putem nametnutih regulatornih mjera te, kada je to moguće, razvoj fleksibilne i otvorene mrežne arhitekture prije postavljanja infrastrukture, čime bi se u konačnici smanjilo opterećenje i složenost regulatornih mjera nametnutih u kasnijoj fazi. U svakoj fazi procjene, prije nego što utvrdi bi li poduzetniku određenom kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom trebalo nametnuti dodatnu regulatornu mjeru koja ga jače opterećuje, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi nastojati utvrditi bi li u tome slučaju na dotičnom maloprodajnom tržištu postojalo djelotvorno tržišno natjecanje, ujedno uzimajući u obzir sve relevantne komercijalne sporazume ili druge okolnosti veleprodajnoga tržišta, uključujući druge vrste regulacije na snazi, primjerice opće obveze pristupa imovini mreže bez mogućnosti replikacije ili obveze na temelju Direktive 2014/61/EU, te svu regulaciju koju nacionalno regulatorno tijelo već smatra primjerenom za poduzetnika određenog kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom. Takvom se procjenom, čiji je cilj osigurati da se nametnu samo najprimjerenije regulatorne mjere potrebne za učinkovito rješavanje svih problema utvrđenih pri analizi tržišta, ne sprečava nacionalno regulatorno tijelo da zaključi da kombinacija takvih regulatornih mjera, čak i ako su one različite jačine, u skladu s načelom proporcionalnosti pruža najmanje nametljiv način rješavanja problema. Čak i ako takve razlike ne dovedu do utvrđivanja odvojenih geografskih tržišta, njima bi se trebalo moći opravdati razlikovanje primjerenih regulatornih mjera koje su nametnute s obzirom na različitu jačinu ograničenja tržišnom natjecanju.

(173)  Smatra se da je ex ante regulacija, koja je nametnuta na veleprodajnoj razini i koja je u načelu manje nametljiva od regulacije na maloprodajnoj razini, dovoljna za rješavanje potencijalnih problema u području tržišnog natjecanja na povezanom silaznom maloprodajnom tržištu ili tržištima. Napredak u pogledu funkcioniranja tržišnog natjecanja od uvođenja regulatornog okvira za elektroničke komunikacije vidljiv je iz sve veće deregulacije maloprodajnih tržišta diljem Unije. Nadalje, pravila o nametanju ex ante regulatornih mjera poduzetnicima određenima kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom trebalo bi, ako je to moguće, pojednostavniti i učiniti ih predvidljivijima. Stoga bi trebalo prevladati ▌ nametanje ex ante regulatornih kontrola na temelju određivanja poduzetnika kao poduzetnika sa značajnom tržišnom snagom na veleprodajnim tržištima.

(174)  Ako nacionalno regulatorno tijelo povuče regulatorne mjere za veleprodajno tržište, trebalo bi odrediti odgovarajući rok za obavješćivanje kako bi se osigurao održiv prijelaz na deregulirano tržište. Nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi pri određivanju takvog roka za obješćivanje uzeti u obzir postojeće sporazume između pružatelja usluga pristupa i tražitelja pristupa sklopljene na temelju nametnutih regulatornih obveza. Konkretno, takvim se sporazumima tražiteljima pristupa može osigurati pravna zaštita u utvrđenom vremenskom razdoblju. Nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi u obzir uzeti i stvarnu mogućnost da sudionici na tržištu prihvate komercijalne ponude za veleprodajni pristup ili zajedničko ulaganje prisutne na tržištu te potrebu izbjegavanja duljih razdoblja moguće regulatorne arbitraže. Nakon što započne razdoblje obavješćivanja, prijelaznim aranžmanima koje je uvelo nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi uzeti u obzir opseg i rokove regulatornog nadzora u postojećim sporazumima.

(175)  Kako bi se sudionicima na tržištu pružila sigurnost u pogledu regulatornih uvjeta, neophodno je odrediti rok za preispitivanje tržišta. Važno je analizu tržišta provoditi redovito i u razumnom i prikladnom vremenskom okviru. Ako nacionalno regulatorno tijelo ne uspije analizirati tržište u roku, postoji rizik ugrožavanja unutarnjeg tržišta te da uobičajeni postupci zbog kršenja neće na vrijeme dati željeni učinak. Alternativno, dotično nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi moći zatražiti pomoć BEREC-a kako bi dovršilo analizu tržišta. Takva bi pomoć, na primjer, mogla biti u obliku posebne radne skupine sastavljene od predstavnika drugih nacionalnih regulatornih tijela.

(176)  Zbog visoke razine tehnoloških inovacija i vrlo dinamičnih tržišta u sektoru elektroničkih komunikacija, potrebno je brzo, koordinirano i usklađeno prilagođavanje pravnog uređenja na razini Unije jer je iskustvo pokazalo da razlike u provedbi regulatornog okvira među nacionalnim regulatornim tijelima mogu stvoriti prepreku unutarnjem tržištu.

(177)  Međutim, radi veće stabilnosti i predvidljivosti regulatornih mjera, najdulje dopušteno razdoblje između dviju analiza tržišta potrebno je produljiti s tri na pet godina, uz uvjet da u međuvremenu ne dođe do promjena na tržištu koje zahtijevaju novu analizu. Pri utvrđivanju toga je li nacionalno regulatorno tijelo ispunilo svoju obvezu u pogledu analiziranja tržišta i obavijestilo o odgovarajućem nacrtu mjere najmanje jedanput svakih pet godina, isključivo obavijest s novom procjenom definicije tržišta i značajne tržišne snage smatrat će se početkom novoga petogodišnjeg tržišnog ciklusa. Ta obveza neće se smatrati ispunjenom isključivo na temelju same obavijesti o novim ili izmijenjenim regulatornim mjerama nametnutima na temelju prethodne i nerevidirane analize tržišta. Nepoštovanje obveze provođenja analize tržišta u redovitim intervalima utvrđene u ovoj Direktivi od strane nacionalnog regulatornoga tijela ne bi se samo po sebi smjelo smatrati osnovom za ništavost ili neprimjenjivost postojećih obveza koje je to nacionalno regulatorno tijelo nametnulo na dotičnom tržištu.

(178)  Nametanje specifične obveze poduzetniku određenom kao poduzetniku sa značajnom tržišnom snagom ne zahtijeva dodatnu analizu tržišta, nego samo obrazloženje da je dotična obveza potrebna i proporcionalna s obzirom na narav utvrđenoga problema na dotičnom tržištu te na povezanom maloprodajnom tržištu.

(179)  Nacionalna regulatorna tijela trebala bi pri procjeni proporcionalnosti obveza i uvjeta koje treba nametnuti uzeti u obzir različite uvjete tržišnog natjecanja koji postoje u različitim područjima u njihovim državama članicama, posebno uzimajući u obzir rezultate geografskog pregleda provedenoga u skladu s ovom Direktivom.

(180)  Kada razmatraju treba li nametnuti regulatorne mjere za nadzor cijena te, u slučaju potvrdnog odgovora, njihova oblika, nacionalna regulatorna tijela trebala bi nastojati da se ulagatelju omogući pošten povrat ulaganja u određeni novi ulagački projekt. Konkretno, postoje rizici povezani s ulagačkim projektima koji se posebno odnose na nove pristupne mreže kojima se podržavaju proizvodi za kojima je potražnja u vrijeme ulaganja nesigurna.

(181)  Preispitivanje obveza nametnutih poduzetnicima određenima kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom u vremenskom okviru tržišne analize trebalo bi nacionalnim regulatornim tijelima omogućiti da uzmu u obzir učinak novih kretanja na uvjete tržišnog natjecanja, na primjer nedavno sklopljenih dobrovoljnih sporazuma između poduzetnika, kao što su sporazumi o pristupu i zajedničkom ulaganju, kojima se omogućuje fleksibilnost koja je iznimno važna u kontekstu duljih regulatornih ciklusa. Sličnu logiku trebalo bi primjenjivati u slučaju nepredviđenog kršenja ili raskida komercijalnih sporazuma, ili ako se učinak takvih sporazuma razlikuje od analize tržišta. U slučaju raskida postojećeg sporazuma na dereguliranom tržištu moguće je da će biti potrebna provedba nove tržišne analize. U slučaju izostanka ijedne važne promjene na tržištu, pri čemu se ipak radi o dinamičnim tržištima, može biti potrebno provoditi analizu tržišta češće od svakih pet godina, primjerice najranije svake tri godine, kao što je to bio slučaj do datuma početka primjene ove Direktive. Tržišta bi se trebala smatrati dinamičnima ako je vjerojatno da će se tehnološki razvoj i obrasci potražnje krajnjih korisnika razvijati tako da će zaključci analize srednjoročno zastarjeti u odnosu na znatan broj geografskih područja ili krajnjih korisnika unutar geografskoga tržišta i tržišta proizvoda koje je utvrdilo nacionalno regulatorno tijelo.

(182)  Transparentnost uvjeta za pristup i međupovezivanje, uključujući cijene, služi ubrzavanju pregovora i izbjegavanju sporova, a tržišnim sudionicima daje pouzdanje da se usluga ne obavlja prema diskriminacijskim načelima. Otvorenost i transparentnost tehničkih sučelja mogu biti posebno važni u osiguravanju interoperabilnosti. Ako nacionalno regulatorno tijelo nameće obveze objavljivanja informacija, ono bi također trebalo moći specificirati način na koji informacije treba staviti na raspolaganje te treba li to učiniti besplatno, pri čemu uzima u obzir narav i svrhu dotičnih informacija.

(183)  S obzirom na raznolikost mrežnih topologija, pristupnih proizvoda i okolnosti na tržištu koji su se pojavili od 2002., ciljevi Priloga II. Direktivi 2002/19/EZ o izdvojenom pristupu lokalnoj petlji i pristupnim proizvodima pružateljima usluga digitalne televizije i radija mogu se bolje i fleksibilnije ostvariti smjernicama o minimalnim kriterijima za standardnu ponudu koje treba izraditi i periodično ažurirati BEREC. Stoga bi taj prilog trebalo brisati.

(184)  Načelom nediskriminacije osigurava se da poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom ne narušavaju tržišno natjecanje, posebno ako su oni vertikalno integrirani poduzetnici koji pružaju usluge poduzetnicima s kojima se natječu na silaznim tržištima.

(185)  Radi rješavanja i sprečavanja diskriminirajućeg ponašanja koje nije povezano s cijenom, istovjetnost inputa načelno je najsigurniji način ostvarivanja učinkovite zaštite od diskriminacije. S druge strane, osiguravanje reguliranih veleprodajnih inputa na temelju istovjetnosti inputa vjerojatno bi dovelo do viših troškova usklađenosti u usporedbi s drugim oblicima obveza nediskriminacije. Te više troškove usklađenosti trebalo bi mjeriti u odnosu na koristi od povećanoga tržišnog natjecanja na silaznim tržištima i važnost jamstava nediskriminacije u okolnostima u kojima poduzetnik određen kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom ne podliježe izravnim nadzorima cijena. Konkretno, nacionalna regulatorna tijela mogla bi smatrati vjerojatnijim da će se osiguravanjem veleprodajnih inputa putem novih sustava u skladu s istovjetnosti inputa ostvariti dostatne neto koristi te da će se takvim osiguravanjem zadovoljiti načelo proporcionalnosti s obzirom na to da su inkrementalni troškovi osiguravanja usklađenosti novoizgrađenih sustava s načelom istovjetnosti inputa usporedno manji. S druge strane, nacionalna regulatorna tijela također bi trebala razmotriti jesu li obveze proporcionalne u odnosu na zahvaćene poduzetnike, na primjer uzimajući u obzir troškove provedbe, te procijeniti mogućnost da bi se strožim regulatornim obvezama moglo destimulirati uvođenje novih sustava u odnosu na inkrementalne nadogradnje. U državama članicama s velikim brojem manjih poduzetnika određenih kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom, nametanje načela istovjetnosti inputa svim poduzetnicima može se pokazati neproporcionalnim.

(186)  Računovodstvenim razdvajanjem omogućuje se da unutarnje transferne cijene budu vidljive, a nacionalnom regulatornom tijelu da provjeri usklađenost s obvezama nediskriminacije, ako je to primjenjivo. Komisija je u vezi s time objavila Preporuku 2005/698/EZ(38).

(187)  Građevinska infrastruktura koja može podržavati elemente elektroničke komunikacijske mreže ključna je za uspješno postavljanje novih mreža ▌ zbog visokih troškova njihova udvostručavanja te ostvarivanja znatnih ušteda tamo gdje se ona ponovno može upotrijebiti. Stoga je, uz pravila o fizičkoj infrastrukturi utvrđenih Direktivom 2014/61/EU, potrebno donijeti konkretnu regulatornu mjeru u okolnostima kada je građevinska infrastruktura u vlasništvu poduzetnika određenog kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom. Ako građevinska infrastruktura postoji i može se ponovno upotrijebiti, pozitivni učinak ostvarivanja učinkovitoga pristupa toj infrastrukturi pri postavljanju konkurentske infrastrukture vrlo je visok te je stoga nužno osigurati da se pristup toj infrastrukturi može upotrijebiti kao samostalna regulatorna mjera za poboljšanje dinamike tržišnog natjecanja i postavljanja na svim silaznim tržištima, koju treba razmotriti prije procjene potrebe propisivanja drugih potencijalnih regulatornih mjera, a ne samo kao pomoćna mjera za druge veleprodajne proizvode i usluge ili kao regulatorna mjera ograničena na poduzetnike koji se koriste drugim veleprodajnim proizvodima ili uslugama. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi vrednovati stariju građevinsku infrastrukturu koja se može ponovno upotrijebiti na temelju regulatorne računovodstvene vrijednosti umanjenje za akumuliranu amortizaciju u trenutku obračuna i indeksirane odgovarajućim cjenovnim indeksom, kao što je indeks maloprodajnih cijena, te isključujući imovinu koja je u cijelosti amortizirana tijekom razdoblja od najmanje 40 godina, ali koja je i dalje u uporabi.

(188)  Kad određuju obveze za pristup novim i poboljšanim infrastrukturama, nacionalna regulatorna tijela trebala bi osigurati da uvjeti pristupa odražavaju okolnosti na kojima se temelji odluka o ulaganju, pri čemu, među ostalim, uzimaju u obzir troškove postavljanja, očekivanu brzinu prihvaćanja novih proizvoda i usluga te očekivanu razinu maloprodajnih cijena. Povrh toga, kako bi se ulagateljima pružila sigurnost pri planiranju, nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći utvrditi, ako je to primjenjivo, uvjete pristupa koji ostaju dosljedni tijekom odgovarajućih razdoblja preispitivanja. U slučaju da se nadzori cijena smatraju prikladnima, ti uvjeti mogu uključivati dogovore o cijenama, koji ovise o količinama ili trajanju ugovora u skladu s pravom Unije te uz uvjet da nemaju diskriminirajući učinak. Svakim bi se nametnutim uvjetom pristupa trebala uzeti u obzir potreba da se očuva učinkovito tržišno natjecanje u pružanju usluga potrošačima i poslovnim subjektima.

(189)  Obveza dodjele pristupa mrežnoj infrastrukturi može se opravdati kao sredstvo za povećavanje tržišnog natjecanja, ali nacionalna regulatorna tijela trebaju uravnotežiti prava vlasnika infrastrukture da iskorištava svoju infrastrukturu u svoju korist i prava drugih pružatelja usluge na pristup opremi, što je osnova za obavljanje konkurentnih usluga.

(190)  Vjerojatnije je da će krajnji korisnici imati koristi od poboljšanja kvalitete mreže, na osnovi tržišnog natjecanja koje se temelji na infrastrukturi, na tržištima na kojima se u budućnosti može očekivati povećan broj pristupnih mreža nego na tržištima na kojima postoji samo jedna mreža. Primjerenost tržišnog natjecanja u pogledu ostalih parametara, kao što su cijena i izbor, vjerojatno će ovisiti o nacionalnim i lokalnim okolnostima tržišnog natjecanja. Pri procjeni primjerenosti tržišnog natjecanja prema takvim parametrima i potrebe za regulatornom intervencijom nacionalna regulatorna tijela također bi trebala uzeti u obzir činjenicu je li veleprodajni pristup dostupan svakom zainteresiranom poduzetniku pod razumnim komercijalnim uvjetima kojima se omogućuju održivi konkurentni ishodi za krajnje korisnike na maloprodajnom tržištu. Na ▌ tržištima koja odlikuje održivo i djelotvorno tržišno natjecanje koje se temelji na infrastrukturi primjena općih pravila tržišnog natjecanja trebala bi biti dovoljna.

(191)  Ako su poduzetnicima nametnute obveze ispunjenja razumnih zahtjeva u pogledu pristupa i uporabe mrežnih elemenata i povezane opreme, takvi bi se zahtjevi trebali odbiti samo na temelju objektivnih kriterija kao što je tehnička izvedivost ili potreba za održanjem cjelovitosti mreže. Ako se pristup odbije, oštećena stranka trebala bi moći pokrenuti sporove prema postupku za rješavanje sporova na temelju ove Direktive. Od poduzetnika kojem je određena obveza pristupa ne može se tražiti da daje one vrste pristupa za čije pružanje nije ovlašten. Obvezom dodjele pristupa koju nameću nacionalna regulatorna tijela i kojom se kratkoročno povećava tržišno natjecanje ne bi se smjelo obeshrabriti tržišne natjecatelje da ulažu u alternativnu opremu kojom će se dugoročno osigurati održivo tržišno natjecanje ili kvalitetnija usluga i koristi krajnjim korisnicima. Pri odabiru najmanje nametljive regulatorne intervencije i u skladu s načelom proporcionalnosti, nacionalna regulatorna tijela mogla bi, na primjer, odlučiti preispitati obveze nametnute poduzetnicima određenima kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom i izmijeniti sve prethodne odluke, među ostalim ukidanjem obveza, nametanjem ili bez nametanja novih obveza pristupa, ako je to u interesu korisnika i održivoga tržišnog natjecanja. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći pružateljima ili korisnicima pristupa u pogledu kojeg je propisana obveza dodjele nametnuti tehničke i operativne uvjete u skladu s pravom Unije. Posebice, propisivanje tehničkih normi trebalo biti u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535.

(192)  Nadzor cijena može biti potreban kada analiza tržišta na određenom tržištu otkrije nedovoljno tržišno natjecanje. Poduzetnici određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom posebno bi trebali izbjegavati istiskivanja niskom cijenom, kada razlika između njihovih maloprodajnih cijena i cijena za međupovezivanje ili pristup koje se naplaćuju konkurentima koji pružaju slične maloprodajne usluge nije dovoljna da se osigura održivo tržišno natjecanje. Kad nacionalno regulatorno tijelo izračuna troškove nastale pri uspostavi usluge koja je određena na temelju ove Direktive, potrebno je dopustiti razuman prinos na uloženi kapital, uključujući potrebne troškove radne snage i građevinske troškove, uz prilagodbu vrijednosti kapitala ako je potrebno odraziti trenutačnu vrijednost imovine i djelotvornost operacija. Metoda povrata troškova trebala bi biti prilagođena okolnostima te bi se njome trebalo uzeti u obzir potrebu da se unaprijedi učinkovitost, održivo tržišno natjecanje i postavljanje mreža vrlo velikog kapaciteta, a time i maksimizira korist za krajnjeg korisnika, kao i potrebu za predvidivim i stabilnim veleprodajnim cijenama u korist svih operatora koji nastoje uvesti nove i poboljšane mreže, u skladu s Preporukom Komisije 2013/466/EU(39).

(193)  Zbog neizvjesnosti u pogledu konkretne potražnje za pružanjem širokopojasnih usluga sljedeće generacije važno je operatorima koji ulažu u nove ili nadograđene mreže omogućiti određeni stupanj fleksibilnosti pri određivanju cijena u cilju promicanja učinkovitog ulaganja i inovacija. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći odlučiti da će zadržati ili da neće propisati regulirane veleprodajne cijene pristupa za mreže sljedeće generacije ako postoje dostatne mjere za zaštitu tržišnog natjecanja. Konkretnije, kako bi se spriječile pretjerane cijene na tržištima na kojima postoje poduzetnici određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom, fleksibilnost pri određivanju cijena trebalo bi kombinirati s dodatnim mjerama zaštite kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje ili interesi krajnjih korisnika, primjerice stroge obveze nediskriminacije, mjere za osiguravanje mogućnosti tehničke i ekonomske replikacije proizvoda na silaznom tržištu i dokazivo ograničenje maloprodajnih cijena zbog konkurencije u području infrastrukture ili cjenovnog sidra koje se temelji na drugim reguliranim pristupnim proizvodima, ili oboje. Tim se mjerama za zaštitu tržišnog natjecanja ne dovodi u pitanje mogućnost da nacionalna regulatorna tijela utvrde drugačije okolnosti u kojima ne bi bilo primjereno propisati regulirane cijene pristupa za određene veleprodajne inpute, primjerice kada zbog visoke cjenovne elastičnosti potražnje krajnjih korisnika poduzetniku određenom kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom nije profitabilno naplaćivati cijene koje su osjetno više od konkurentne razine ili kada zbog manje gustoće stanovništva postoje smanjeni poticaji za razvoj mreža vrlo velikog kapaciteta, a nacionalno regulatorno tijelo utvrdi da je osiguran učinkovit i nediskriminirajući pristup putem obveza propisanih u skladu s ovom Direktivom.

(194)  Ako nacionalno regulatorno tijelo propiše obveze provedbe sustava troškovnog računovodstva u svrhu postizanja nadzora cijena, ono bi trebalo moći poduzeti godišnju reviziju kako bi osiguralo usklađenost s takvim sustavom troškovnog računovodstva, pod uvjetom da ima na raspolaganju potrebno kvalificirano osoblje, ili da zatraži da takvu reviziju provede drugo kvalificirano tijelo, neovisno o dotičnom poduzetniku.

(195)  Sustav naplate u Uniji za veleprodajnu uslugu završavanja glasovnog poziva temelji se na načelu „mreža pozivatelja plaća”. Analiza zamjenjivosti potražnje i ponude pokazuje da trenutačno ili u doglednoj budućnosti ne postoje zamjene na veleprodajnoj razini koje bi mogle ograničiti određivanje pristojbi za završavanje poziva u određenoj mreži. S obzirom na to da tržišta završavanja poziva obilježava dvosmjernost pristupa, mogu nastati i drugi problemi u vezi s tržišnim natjecanjem, kao što je unakrsno subvencioniranje između operatora. Ti su mogući problemi u vezi s tržišnim natjecanjem zajednički tržištima završavanja glasovnih poziva u mrežama nepokretnih i pokretnih komunikacija. Također, budući da operatori završetka poziva mogu cijene dignuti znatno iznad troškova te im je u interesu da to učine, troškovna usmjerenost smatra se najprimjerenijim sredstvom za srednjoročno rješavanje tog problema. Budućim kretanjima na tržištu može se izmijeniti dinamika tih tržišta do te mjera da regulacija više ne bi bila potrebna.

(196)  S ciljem dosljednog smanjenja regulatornog opterećenja pri rješavanju problema tržišnog natjecanja u pogledu veleprodajnih usluga završavanja glasovnih poziva diljem Unije, Komisija bi delegiranim aktom trebala utvrditi jedinstvenu maksimalnu cijenu završavanja glasovnih poziva za usluge u mreži pokretnih komunikacija i jedinstvenu maksimalnu cijenu završavanja glasovnih poziva za usluge u mreži nepokretnih komunikacija koje se primjenjuju u cijeloj Uniji.

(197)  Ovom Direktivom trebali bi se utvrditi detaljni kriteriji i parametri na temelju kojih se određuje vrijednost cijena završavanja glasovnih poziva. Cijene završavanja poziva diljem Unije trajno se snizuju te se očekuje da će se nastaviti smanjivati. Ako Komisija u prvom delegiranom aktu koji donese na temelju ove Direktive utvrdi maksimalne cijene završavanja poziva, trebala bi zanemariti sva neopravdana iznimna nacionalna odstupanja od tog trenda.

(198)  Zbog trenutačne neizvjesnosti u pogledu konkretne potražnje za širokopojasnim uslugama vrlo velikog kapaciteta kao i opće ekonomije razmjera i gustoće, sporazumi o zajedničkom ulaganju nude znatne koristi u pogledu grupiranja troškova i rizika, što manjim poduzetnicima omogućuje ekonomski racionalno ulaganje, čime se promiče održivo, dugoročno tržišno natjecanje, među ostalim u područjima u kojima konkurencija u području infrastrukture ne bi bila učinkovita. Takva zajednička ulaganja mogu biti različitih oblika, uključujući suvlasništvo nad imovinom mreže ili dugoročnu podjelu rizika putem sufinanciranja ili sporazumâ o kupnji. U tom kontekstu sporazumi o kupnji koji čine zajednička ulaganja podrazumijevaju stjecanje posebnih prava na kapacitet strukturne naravi, uključujući određeni stupanj suodlučivanja i omogućujući suulagateljima da se učinkovito i održivo natječu na silaznim tržištima na kojima je poduzetnik određen kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom aktivan. S druge strane, sami komercijalni sporazumi o pristupu koji su ograničeni na najam kapaciteta ne dovode do takvih prava i stoga ih ne bi trebalo smatrati zajedničkim ulaganjima.

(199)  Ako poduzetnik određen kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom pod poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima iznese ponudu za zajedničko ulaganje u mreže vrlo velikog kapaciteta ▌ koje se do prostora krajnjeg korisnika ili bazne stanice sastoje od elemenata od optičkih vlakana, čime se pruža mogućnost poduzetnicima različitih veličina i financijske sposobnosti da postanu suulagatelji u infrastrukturu, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi moći suzdržati se od nametanja obveza na temelju ove Direktive u pogledu novih mreža vrlo velikog kapaciteta ako je najmanje jedan potencijalni suulagatelj sklopio sporazum o zajedničkom ulaganju s tim poduzetnikom. Ako nacionalno regulatorno tijelo odluči ponudu o zajedničkom ulaganju koja još nije rezultirala sporazumom učiniti obvezujućom i odluči da neće propisati dodatne regulatorne obveze, ono to može učiniti pod uvjetom da se takav sporazum treba zaključiti prije nego što mjera deregulacije počne proizvoditi učinke.

Ako je tehnički nepraktično uvesti elemente od optičkih vlakana do prostora krajnjeg korisnika, regulatorno postupanje u pogledu mreža vrlo velikog kapaciteta koje se sastoje od elemenata od optičkih vlakana koji se pružaju do neposredne blizine takvih prostora, odnosno do područja koja su odmah izvan tih prostora, trebalo bi biti jednako.

(200)  Pri odlučivanju o suzdržavanju od propisivanja obveza nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi poduzeti takve korake nakon što osigura da su ponude zajedničkog ulaganja u skladu s potrebnim kriterijima i da su iznesene u dobroj vjeri. Različito regulatorno postupanje prema novim mrežama vrlo velikoga kapaciteta trebalo bi podlijegati preispitivanju u naknadnim analizama tržišta kojima se, posebno nakon određenog vremena, mogu zahtijevati prilagodbe regulatornoga postupanja. U propisno opravdanim okolnostima nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći propisati obveze u vezi s takvim novim mrežnim elementima kada utvrde da bi se određena tržišta, u nedostatku regulatorne intervencije, suočila s ozbiljnim problemima tržišnog natjecanja. Konkretno, kada postoji više silaznih tržišta koja nisu dosegla istu razinu tržišnog natjecanja, nacionalna regulatorna tijela mogla bi zahtijevati posebne asimetrične regulatorne mjere za promicanje učinkovitoga tržišnog natjecanja, kao što su, među ostalim, maloprodajne tržišne niše, poput proizvoda elektroničkih komunikacija za poslovne krajnje korisnike. Kako bi se zadržala konkurentnost tržištâ, nacionalna regulatorna tijela također bi trebala štititi prava tražitelja pristupa koji ne sudjeluju u određenom zajedničkom ulaganju. To bi se trebalo postići zadržavanjem postojećih pristupnih proizvoda ili, ako su elementi povijesne mreže na vrijeme uklonjeni, nametanjem pristupnih proizvoda koji imaju barem usporedivu funkcionalnost i kvalitetu u odnosu na one prethodno dostupne na povijesnoj infrastrukturi, koji u oba slučaja podliježu odgovarajućem prilagodljivom mehanizmu koji je potvrdilo nacionalno regulatorno tijelo i kojim se ne šteti poticajima za suulagatelje.

(201)  S ciljem poboljšanja usklađene regulatorne prakse diljem Unije, ako su nacionalna regulatorna tijela zaključila da su ispunjeni uvjeti, ponude zajedničkog ulaganja, Komisija bi trebala moći od nacionalnog regulatornoga tijela zahtijevati da povuče svoje nacrte mjera ili suzdržavanjem od uvođenja obveza ili intervencijom s pomoću regulatornih obveza kako bi se riješili znatni problemi tržišnog natjecanja, ako se BEREC slaže s ozbiljnim sumnjama Komisije u pogledu usklađenosti nacrta mjere s pravom Unije, a posebno s regulatornim ciljevima iz ove Direktive. Za potrebe učinkovitosti nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi moći Komisiji dostaviti jedinstvenu obavijest o nacrtu mjere u vezi s programom zajedničkog ulaganja koji ispunjava odgovarajuće uvjete. Ako Komisija ne izvrši svoje ovlasti u pogledu zahtjeva za povlačenjem nacrta mjere, bilo bi nerazmjerno da naknadne pojednostavnjene obavijesti o pojedinačnim nacrtima odluka nacionalnog regulatornoga tijela na temelju istog programa, uključujući i dokaze o stvarnom sklapanju sporazuma s najmanje jednim suulagateljem, podliježu odluci kojom se zahtijeva povlačenje u nedostatku promjene u okolnostima. Nadalje, nastavljaju se primjenjivati obveze nametnute poduzetnicima, neovisno o tome jesu li oni određeni kao poduzetnici za značajnom tržišnom snagom, na temelju ove Direktive ili Direktive 2014/61/EU. Obvezama u vezi sa sporazumima o zajedničkom ulaganju ne dovodi se u pitanje primjena prava Unije.

(202)  Svrha je funkcionalnog odvajanja, pri čemu se od vertikalno integriranog poduzetnika traži da osnuje operativno odvojene poslovne subjekte, osigurati potpuno jednake pristupne proizvode svim podoperatorima, uključujući i vlastita silazna ovisna društva vertikalno integriranog operatora. Funkcionalnim odvajanjem može se poboljšati tržišno natjecanje na nekoliko relevantnih tržišta tako da se znatno smanji poticaj za diskriminaciju te olakša potvrđivanje i ostvarenje usklađenosti s obvezama nediskriminacije. U iznimnim slučajevima funkcionalno razdvajanje trebalo bi se moći opravdati kao regulatorna mjera kada se konzistentno ne uspijeva postići djelotvorna nediskriminacija na nekoliko dotičnih tržišta i kada ima malo ili nimalo izgleda za infrastrukturnu konkurenciju u razumnom vremenskom okviru nakon primjene jedne ili više regulatornih mjera koje su se prethodno smatrale primjerenima. Međutim, vrlo je važno osigurati da se uvođenjem funkcionalnog odvajanja dotični poduzetnik ne odvrati od ulaganja u svoju mrežu te da ne dovede do bilo kakvih mogućih negativnih učinaka na dobrobit potrošača. Uvođenje funkcionalnog odvajanja zahtijeva usklađenu analizu različitih relevantnih tržišta vezanih uz pristupnu mrežu, u skladu s postupkom tržišne analize. Kad započnu analizu tržišta i kada oblikuju pojedinosti te regulatorne mjere, nacionalna regulatorna tijela trebala bi posebnu pozornost posvetiti proizvodima kojima će upravljati funkcionalno odvojeni poslovni subjekti, uzimajući u obzir opseg postavljanja mreže i stupanj tehnološkog napretka, koji mogu imati negativan utjecaj na zamjenjivost fiksnih i bežičnih usluga. Kako bi se izbjegli poremećaji u tržišnom natjecanju na unutarnjem tržištu, Komisija bi trebala unaprijed odobriti prijedloge za funkcionalno odvajanje.

(203)  Provedbom funkcionalnog odvajanja ne bi se smjeli spriječiti odgovarajući mehanizmi koordinacije između različitih odvojenih poslovnih subjekata kako bi se osigurala zaštita gospodarskih prava i prava nadzora uprave matičnoga društva.

(204)  Kad vertikalno integrirani poduzetnik odluči prenijeti značajan dio ili svu svoju imovinu lokalne pristupne mreže funkcionalno odvojenom pravnom subjektu pod drugačijim vlasništvom ili osnivanjem funkcionalno odvojenoga poslovnog subjekta koji bi se bavio pristupnim proizvodima, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi procijeniti učinak namjeravanoga prijenosa, uključujući sve obveze u pogledu pristupa koje je taj poduzetnik ponudio, na sve postojeće regulatorne obveze propisane vertikalno integriranom poduzetniku kako bi se osigurala usklađenost bilo kakvog novoga dogovora s ovom Direktivom. Dotično nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi izvršiti novu analizu tržišta na kojima djeluje funkcionalno odvojeni subjekt i prema tomu propisati, zadržati, izmijeniti ili ukinuti obveze. U tu svrhu nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi imati mogućnost da od poduzetnika zahtijeva informacije.

(205)   Već je danas na nekim tržištima moguće da u okviru analize tržišta poduzetnici određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom mogu moći ponuditi obveze čiji je cilj rješavanje problemâ tržišnog natjecanja koje je utvrdilo nacionalno regulatorno tijelo i koje nacionalno regulatorno tijelo zatim uzima u obzir pri odlučivanju o primjerenim regulatornim obvezama. Pri odlučivanju o najprimjerenijim regulatornim mjerama trebalo bi uzeti u obzir sva nova tržišna kretanja. Međutim, ne dovodeći u pitanje odredbe o regulatornom postupanju u pogledu zajedničkih ulaganja , prirodom ponuđenih obveza kao takvom ne ograničava se diskrecijsko pravo na izricanje regulatornih mjera poduzetnicima određenim kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom koje je dodijeljeno nacionalnom regulatornom tijelu. Kako bi se povećala transparentnost i pružila pravna sigurnost diljem Unije, u ovoj bi Direktivi trebalo utvrditi postupak na temelju kojeg poduzetnici nude obveze, a nacionalna regulatorna tijela ih procjenjuju, uzimajući u obzir stajališta sudionika na tržištu s pomoću ispitivanja tržišta, te, ako je primjereno, čine ih obvezujućima za poduzetnika koji se obvezuje i izvršivima od strane nacionalnog regulatornoga tijela. Osim ako je nacionalno regulatorno tijelo učinilo obveze u pogledu zajedničkih ulaganja obvezujućim i odlučilo ne propisati obveze, tim se postupkom ne dovode u pitanje primjena postupka analize tržišta i obveza izricanja odgovarajućih i proporcionalnih regulatornih mjera za rješavanje utvrđenoga tržišnog nedostatka.

(206)  Nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći učiniti neke ili sve obveze obvezujućima, u cijelosti ili djelomično, za određeno razdoblje koje ne bi trebalo biti dulje od razdoblja za koje se nude, nakon provedenog ispitivanja tržišta putem javnog savjetovanja sa zainteresiranim stranama. Ako su obveze postale obvezujućima, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi razmotriti posljedice te odluke u svojoj analizi tržišta i uzeti ih u obzir pri odabiru najprimjerenije regulatorne mjere ili više njih. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi razmotriti preuzete obveze iz perspektive održivosti okrenute budućnosti, posebno pri odabiru razdoblja za koje su postale obvezujuće, i voditi računa o vrijednosti koju su odredili dionici u javnom savjetovanju u pogledu stabilnih i predvidivih tržišnih uvjeta. Obvezujućim obvezama povezanima s dobrovoljnim razdvajanjem vertikalno integriranoga poduzetnika određenog kao poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom na jednom ili više relevantnih tržišta mogu se pojačati predvidljivost i transparentnost postupka utvrđivanjem postupka provedbe planiranog razdvajanja, primjerice izradom plana provedbe s jasno utvrđenim ključnim koracima i predvidljivim posljedicama u slučaju da se neki ključni korak ne ostvari.

(207)  Obveze mogu uključivati imenovanje nadzornog upravitelja, čiji bi identitet i mandat trebalo potvrditi nacionalno regulatorno tijelo, i obvezu poduzetnika koji im nudi podnositi periodična izvješća o provedbi.

(208)  Vlasnici mreža ▌kojima je poslovni model ▌ograničen na pružanje veleprodajnih usluga drugima mogu doprinijeti stvaranju uspješnog veleprodajnog tržišta, s pozitivnim učincima na tržišno natjecanje na maloprodajnim silaznim tržištima. Osim toga, njihov bi poslovni model mogao biti privlačan mogućim financijskim ulagateljima u manje nestabilnu infrastrukturnu imovinu s dugoročnim perspektivama postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta. No prisutnost poduzetnika koji posluje isključivo na veleprodajnom tržištu ne vodi nužno do djelotvornoga tržišnog natjecanja na maloprodajnim tržištima, a poduzetnici koja posluju isključivo na veleprodajnom tržištu mogu biti određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom za određeni proizvod i geografska tržišta. Određene opasnosti za tržišno natjecanje uzrokovane ponašanjem poduzetnika koji posluju isključivo na veleprodajnom tržištu mogle bi biti manje nego za vertikalno integrirane poduzetnike, uz uvjet da je model poslovanja isključivo na veleprodajnom tržištu autentičan i da ne postoje poticaji za diskriminiranje među silaznim pružateljima. Stoga bi regulatorni odgovor trebao razmjerno biti manje nametljiv, ali bi trebao posebno zadržati mogućnost uvođenja obveza u vezi s poštenim i razumnim određivanjem cijena. S druge strane, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost intervencije ako dođe do problema u vezi s tržišnim natjecanjem na štetu krajnjih korisnika.

Poduzetnik aktivan na veleprodajnom tržištu koji nudi maloprodajne usluge isključivo poslovnim korisnicima većima od malih i srednjih poduzetnika trebao bi se smatrati isključivo veleprodajnim poduzetnikom.

(209)  Kako bi se olakšala migracija s povijesnih bakrenih mreža na mreže sljedeće generacije, što je u interesu krajnjih korisnika, nacionalna regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost pratiti vlastite inicijative mrežnih operatora u tom pogledu, a prema potrebi utvrditi uvjete za primjeren postupak migracije, primjerice s pomoću prethodne obavijesti, transparentnost i dostupnost alternativnih pristupnih proizvoda barem usporedive kvalitete, nakon što je vlasnik mreže pokazao namjeru i spremnost ▌da prijeđe na nadograđene mreže. Kako bi se izbjegla neopravdana kašnjenja migracije, trebalo bi ovlastiti nacionalna regulatorna tijela da ukinu obveze pristupa u pogledu bakrene mreže nakon uspostave odgovarajućeg postupka migracije i osiguravanja usklađenosti s uvjetima i postupkom za migraciju s povijesne infrastrukture. Međutim, vlasnici mreža trebali bi moći staviti povijesne mreže izvan uporabe. Tražiteljima pristupa koji migriraju s pristupnog proizvoda utemeljenog na povijesnoj infrastrukturi na pristupni proizvod utemeljen na naprednijoj tehnologiji ili mediju trebalo bi se omogućiti da nadograde svoj pristup svim reguliranim proizvodima s većim kapacitetom, no to se od njih ne bi trebalo zahtijevati. Tražitelji pristupa trebali bi u slučaju nadogradnje poštovati regulatorne uvjete za pristup pristupnom proizvodu većeg kapaciteta, kako je u svojoj analizi tržišta utvrdilo nacionalno regulatorno tijelo.

(210)  Liberalizacija sektora telekomunikacija i porast tržišnog natjecanja i izbora komunikacijskih usluga idu ruku pod ruku s usporednom akcijom stvaranja usklađenog regulatornog okvira koji osigurava pružanje univerzalne usluge. Koncept univerzalne usluge trebao bi se razvijati s ciljem odražavanja tehnološkog napretka, razvoja tržišta i promjena u korisničkoj potražnji.

(211)  Na temelju članka 169. UFEU-a Unija treba doprinijeti zaštiti potrošača.

(212)  Univerzalna usluga sigurnosna je mreža kojom se osigurava da je skup barem minimalnih usluga dostupan svim krajnjim korisnicima te po pristupačnoj cijeni za potrošače ako rizik socijalnog isključivanja zbog nedostatka takvog pristupa građanima priječi potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje u društvu.

(213)  Osnovni širokopojasni pristup internetu dostupan je gotovo posvuda u Uniji i naširoko se koristi za širok raspon djelatnosti. Međutim, stopa ukupnog prihvaćanja niža je od dostupnosti jer i dalje postoje osobe koje nisu povezane zbog nedostatka osviještenosti, troškova, vještina ili zbog odabira. Odgovarajući širokopojasni pristup internetu po pristupačnoj cijeni od ključne je važnosti za društvo i šire gospodarstvo. Temelj je sudjelovanja u digitalnom gospodarstvu i društvu s pomoću osnovnih internetskih usluga.

(214)  Temeljni je zahtjev univerzalne usluge svim potrošačima po pristupačnoj cijeni osigurati pristup dostupnim uslugama odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i uslugama glasovnih komunikacija, ▌ na fiksnoj lokaciji. Države članice trebale bi imati i mogućnost da građanima koji su u pokretu osiguraju cjenovnu pristupačnost usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija, koje se ne pružaju na fiksnoj lokaciji ▌, ako smatraju da je to potrebno kako bi se osiguralo potpuno socijalno i gospodarsko sudjelovanje potrošačâ u društvu. Posebnu bi pozornost u tom kontekstu trebalo posvetiti osiguravanju jednakog pristupa krajnjih korisnika s invaliditetom. Ne bi smjelo biti ograničenja u smislu tehničkih načina putem kojih se osigurava priključak, neovisno o tomu je li riječ o žičanim ili bežičnim tehnologijama, niti bi smjelo biti ograničenja u pogledu kategorije pružatelja u smislu pružanja svih obveza iz univerzalne usluge, odnosno njihova dijela.

(215)  Brzina pristupa internetu za pojedinoga korisnika ovisi o različitim čimbenicima, uključujući i jednog ili više pružatelja usluge internetske povezivosti, kao i određene aplikacije za koju se priključak upotrebljava. Države članice, uzimajući u obzir izvješće BEREC-a o najboljim praksama, same utvrđuju odgovarajući širokopojasni pristup internetu s obzirom na nacionalne uvjete i minimalnu širinu pojasa koja je raspoloživa većini potrošača na državnom području pojedine države članice kako bi omogućile odgovarajuću razinu socijalne uključenosti i sudjelovanja u digitalnom gospodarstvu i društvu na svojem državnom području. Usluga odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu po pristupačnoj cijeni trebala bi imati odgovarajuću širinu pojasa kako bi podržavala pristup i uporabu barem minimalnog skupa osnovnih usluga koje odgovaraju uslugama kojima se koristi većina krajnjih korisnika. Komisija bi u tu svrhu trebala pratiti razvoj uporabe interneta kako bi utvrdila one internetske usluge kojima se koristi većina krajnjih korisnika diljem Unije, nužne za socijalno i gospodarsko sudjelovanje u društvu, te bi trebala u skladu s time ažurirati popis. Na sve bi se usluge odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu trebali primjenjivati zahtjevi prava Unije u pogledu otvorenog interneta, posebice one iz Uredbe (EU) br. 2015/2120.

(216)  Potrošači ne bi smjeli biti dužni pristupati uslugama koje ne žele, stoga bi prihvatljivim potrošačima trebalo omogućiti da na zahtjev ograniče cjenovno pristupačnu univerzalnu uslugu na uslugu glasovnih komunikacija.

(217)  Države članice trebale bi moći mjere u vezi s cjenovnom pristupačnošću i kontrolom izdataka proširiti na mikropoduzetnike, male i srednje poduzetnike te neprofitne organizacije, pod uvjetom da ispunjavaju relevantne uvjete.

(218)  Nacionalna regulatorna tijela trebala bi u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima moći pratiti razvoj i razinu maloprodajnih tarifa za usluge koje su obuhvaćene područjem primjene obveza pružanja univerzalne usluge. Takvo bi se praćenje trebalo provoditi na način koji ne predstavlja pretjerano administrativno opterećenje ni za nacionalna regulatorna tijela i druga nadležna tijela, ni za pružatelje takvih usluga.

(219)  Pristupačna cijena znači cijena koju države članice utvrđuju na nacionalnoj razini uvažavanjem posebnih nacionalnih uvjeta. Ako utvrde da maloprodajne cijene usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija nisu cjenovno pristupačne za potrošače s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama, uključujući starije osobe, krajnje korisnike s invaliditetom i potrošače koji žive u ruralnim ili geografski izoliranim područjima, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere. U tu bi svrhu države članice mogle za komunikacijske potrebe tim potrošačima osigurati izravnu pomoć, koja bi mogla biti u obliku socijalnih naknada ili, primjerice, bonova ili izravnih isplata tim potrošačima. To može biti primjerena alternativa, uzimajući u obzir potrebu da se narušavanje tržišta svede na najmanju moguću mjeru. Države članice bi, alternativno ili dopunski, mogle od svih pružatelja takvih usluga zahtijevati da tim potrošačima ponude osnovne tarifne opcije ili pakete.

(220)  Osiguravanje cjenovne pristupačnosti može uključivati posebne tarifne opcije ili pakete s pomoću kojih se udovoljava potrebama korisnika s niskim primanjima ili korisnika s posebnim socijalnim potrebama ▌. Kako bi se izbjegli poremećaji u funkcioniranju tržišta, takve ponude trebale bi uključivati samo osnovne značajke. Cjenovna pristupačnost za pojedinačne potrošače trebala bi se temeljiti na njihovu pravu sklapanja ugovora s pružateljem, dostupnosti broja, stalnoj povezanosti usluge i njihovoj sposobnosti praćenja i kontrole vlastitih izdataka.

(221)  Ako država članica od pružatelja zahtijeva da potrošačima s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama ponude tarifne opcije ili pakete koji se razlikuju od onih koji se nude pod uobičajenim komercijalnim uvjetima, te tarifne opcije ili pakete trebali bi nuditi svi pružatelji usluga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija. U skladu s načelom proporcionalnosti, obveza svih pružatelja usluga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija da ponude takve tarifne opcije ili pakete ne bi smjela dovesti do pretjeranog administrativnog ili financijskog opterećenja za te pružatelje ili države članice. Ako na temelju objektivne ocjene dokaže postojanje takvog pretjeranog administrativnog ili financijskog opterećenja, država članica iznimno može donijeti odluku kojom se samo pružateljima koje je odredila nameće obveza da ponude posebne tarifne opcije ili pakete. U okviru objektivne ocjene trebalo bi ujedno razmotriti prednosti koje nastaju za potrošače s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama temeljem toga da mogu odabrati pružatelja, kao i prednosti za sve pružatelje jer mogu ostvarivati koristi zbog činjenice da su pružatelji univerzalne usluge. Ako obvezu ponude posebnih tarifnih opcija ili paketa iznimno odluči propisati samo za pružatelje koje je odredila, država članica trebala bi osigurati da potrošači s niskim primanjima ili posebnim društvenim potrebama mogu birati između više pružatelja koji nude socijalne tarife. Države članice, međutim, u određenim situacijama možda neće moći osigurati izbor pružatelja, primjerice ako na području boravištu korisnika usluge nudi samo jednog poduzetnika ili ako bi osiguravanje odabira dovelo do pretjeranog dodatnog organizacijskog ili financijskog opterećenja za državu članicu.

(222)  Cjenovna pristupačnost ne bi više smjela biti prepreka za pristup potrošača minimalnom skupu usluga povezivosti. Pravo na sklapanje ugovora s pružateljem trebalo bi značiti da bi potrošači koji bi mogli biti odbijeni, posebice oni s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama, trebali imati mogućnost sklopiti ugovor za osiguravanje usluge odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija po pristupačnim cijenama barem na fiksnoj lokaciji s bilo kojim pružateljem takvih usluga na toj lokaciji ili s pružateljem koji je određen, ako je država članica iznimno odlučila odrediti jednog ili više pružatelja koji treba ponuditi te tarifne opcije ili pakete. Kako bi se na najmanju moguću mjeru sveli financijski rizici kao što su neplaćanje računa, pružatelji bi trebali imati mogućnost ponuditi ugovor s uvjetima plaćanja unaprijed, na temelju plaćanja unaprijed za jedinice pristupačne cijene.

(223)  Kako bi se osiguralo da se s građanima može stupiti u kontakt s pomoću usluge glasovnih komunikacija, države članice trebale bi osigurati dostupnost broja u razumnom razdoblju, uključujući i razdoblja kada se usluge glasovnih komunikacija ne upotrebljavaju. Pružatelji bi trebali imati mogućnost uvesti mehanizme radi provjere toga je li potrošač i dalje zainteresiran zadržati dostupnost broja.

(224)  Nadoknada troškova pružateljima takvih usluga u takvim okolnostima ne treba imati za posljedicu narušavanje tržišnog natjecanja, pod uvjetom da se tim pružateljima nadoknadi specifičan neto trošak do kojeg je došlo te pod uvjetom da se opterećenje neto troška nadoknadi na način koji je neutralan u smislu tržišnog natjecanja.

(225)  Nacionalna regulatorna tijela u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima trebala bi radi procjene potrebe za pristupačnim cijenama moći pratiti razvoj i detalje ponuda tarifnih opcija ili paketa za potrošače s niskim primanjima ili posebnim socijalnim potrebama.

(226)  Države članice trebale bi utvrditi mjere kojima se promiče stvaranje tržišta za cjenovno pristupačne proizvode i usluge koji uključuju značajke za krajnje korisnike s invaliditetom, uključujući opremu s pomoćnim tehnologijama. To se, među ostalim, može postići upućivanjem na europske norme ili podupiranjem provedbe zahtjeva na temelju prava Unije kojima se usklađuju zahtjevi u pogledu dostupnosti proizvoda i usluga. Države članice trebale bi utvrditi primjerene mjere u skladu s nacionalnim okolnostima, koje državama članicama omogućuju fleksibilnost u poduzimanju posebnih mjera, primjerice ako se na tržištu ne nude cjenovno pristupačni proizvodi i usluge sa značajkama za potrošače s invaliditetom pod uobičajenim gospodarskim uvjetima. Te mjere mogle bi uključivati izravnu financijsku potporu krajnjim korisnicima. Troškovi usluga prijenosa za potrošače s invaliditetom trebali bi biti jednaki prosječnom trošku usluga glasovnih komunikacija.

(227)  Usluge prijenosa odnose se na usluge kojima se omogućuje dvosmjerna komunikacija na daljinu među krajnjim korisnicima koji upotrebljavaju različite modalitete komunikacije (npr. tekst, znakove, govor) uz konverziju među tim modalitetima komunikacije, koju obično obavlja ljudski operator. Tekst u stvarnom vremenu definiran je u skladu s pravom Unije o usklađivanju zahtjeva u pogledu dostupnosti proizvoda i usluga te se odnosi na oblik tekstualnog razgovora dvostrane ili višestrane konferencijske komunikacije u kojoj se uneseni tekst šalje znak po znak, pri čemu korisnik komunikaciju poima kao neprekinutu.

(228)  Priključci u nepokretnoj mreži za podatkovne komunikacije s brzinom prijenosa podataka kojom se omogućuje usluga odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu dostupni su gotovo posvuda u Uniji te se njima služi većina njezinih građana. Pokrivenost standardnim fiksnim širokopojasnim pristupom i dostupnost u Uniji iznosila je 97 % kućanstava u 2015. s prosječnom stopom prihvaćanja od 72 %, a usluge temeljene na bežičnim tehnologijama imaju i veći domet. Međutim, među državama članicama postoje razlike u pogledu dostupnosti i cjenovne pristupačnosti fiksnog širokopojasnog pristupa u urbanim i ruralnim područjima.

(229)  Tržištu je namijenjena vodeća uloga u pogledu osiguravanja dostupnosti širokopojasnog pristupa internetu uz stalni rast kapaciteta. U područjima u kojima tržište ne ostvaruje željene rezultate drugi instrumenti javnih politika namijenjeni podupiranju dostupnosti veza za odgovarajući širokopojasni pristup internetu čine se, u načelu, troškovno učinkovitijima i te manje štetnima za tržište u odnosu na obveze pružanja univerzalne usluge, primjerice primjena financijskih instrumenata kao što su instrumenti dostupni u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja i Instrumenta za povezivanje Europe, uporaba javnih sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, povezivanje obveza pokrivenosti s pravom korištenja radiofrekvencijskim spektrom radi potpore postavljanju širokopojasnih mreža u manje naseljenim područjima i javna ulaganja u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

(230)  Ako se nakon provedbe temeljite procjene, pri čemu se u obzir uzimaju rezultati geografskog pregleda postavljanja mreža, koje je provelo nadležno tijelo, ili najnovije informacije kojima raspolažu države članice prije nego li su dostupni rezultati prvoga geografskog pregleda, pokaže da se krajnjim korisnicima u nekim područjima ni tržišnim mehanizmima ni mehanizmima javne intervencije vjerojatno neće osigurati veza koja omogućuje uslugu odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu, kako je definiraju države članice, i usluge glasovnih komunikacija na fiksnoj lokaciji, države članice trebale bi imati mogućnost iznimno odrediti različite pružatelje ili skupinu pružatelja tih usluga u različitim relevantnim dijelovima državnog područja. Državama članicama trebalo bi omogućiti da uz geografski pregled prema potrebi upotrijebe sve dodatne dokaze kako bi utvrdile u kojem su opsegu na fiksnoj lokaciji dostupne usluge odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluge glasovnih komunikacija. Ti dodatni dokazi mogli bi uključivati podatke koji su raspoloživi nacionalnim regulatornim tijelima na temelju postupka analize tržišta i podataka prikupljenih od korisnika. Države članice mogu obveze pružanja univerzalne usluge radi dostupnosti usluge odgovarajućeg širokopojasnog pristupa internetu ograničiti na primarnu lokaciju ili boravište krajnjeg korisnika. Ne bi trebala postojati ograničenja s obzirom na tehnička sredstva kojima se osiguravaju usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija na fiksnoj lokaciji, neovisno o tomu je li riječ o žičanim ili bežičnim tehnologijama, niti bi trebalo biti ograničenja za poduzetnike u smislu pružanja svih obveza iz univerzalne usluge, odnosno njihova dijela.

(231)  U skladu s načelom supsidijarnosti, države članice na temelju objektivnih kriterija odlučuju koji se poduzetnici određuju kao pružatelji univerzalne usluge, prema potrebi uzimajući u obzir sposobnost i spremnost poduzetnika za prihvaćanjem svih ili dijela obveza pružanja univerzalne usluge. Navedenim se ne isključuje da države članice u postupku određivanja uključe posebne uvjete na temelju učinkovitosti, uključujući grupiranje geografskih područja ili dijelova ili utvrđivanje minimalnih razdoblja za određivanje.

(232)  Potrebno je procijeniti troškove osiguravanja dostupnosti veze koja omogućuje uslugu odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu u skladu s ovom Direktivom i uslugu glasovnih komunikacija na fiksnoj lokaciji po pristupačnoj cijeni u okviru obveza pružanja univerzalne usluge, posebno procjenom očekivanoga financijskog tereta pružateljima i korisnicima u sektoru elektroničkih komunikacija.

(233)  Zahtjevima osiguravanja potpune nacionalne teritorijalne pokrivenosti koji se propisuju postupkom određivanja vjerojatno će se a priori određeni poduzetnici isključiti ili odvratiti od toga da podnesu zahtjev da ih se odredi kao pružatelje univerzalne usluge. Određivanje pružatelja s obvezama pružanja univerzalne usluge na predug ili neodređen rok može dovesti i do a priori isključivanja određenih pružatelja. Ako je država članica odlučila odrediti jednog ili više pružatelja za potrebe cjenovne pristupačnosti, trebalo bi biti moguće da su ti pružatelji različiti od onih koji su određeni u svrhu dostupnosti univerzalne usluge.

(234)  Kada je pružatelju iznimno određeno da pruži tarifne opcije ili pakete koji se razlikuju od onih koji se pružaju u uobičajenim komercijalnim uvjetima, kako je utvrđeno u skladu s ovom Direktivom ili da na fiksnoj lokaciji osigura dostupnost usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu ili usluga glasovnih komunikacija, kako je utvrđeno u skladu s ovom Direktivom, odluči svu svoju imovinu lokalne pristupne mreže na državnom području ili znatan dio tih sredstava s obzirom na obvezu pružanja univerzalne usluge, prenijeti na odvojeni pravni subjekt u drugom krajnjem vlasništvu, nadležno tijelo trebalo bi procijeniti učinke prijenosa kako bi se utvrdio nastavak obveza pružanja univerzalne usluge na cijelom državnom području ili na njegovim dijelovima. U tu bi svrhu taj pružatelj o prijenosu trebao unaprijed obavijestiti nadležno tijelo koje je propisalo obvezu pružanja univerzalnih usluga. Procjenom nadležnoga tijela ne bi se trebalo utjecati na dovršetak prijenosa.

(235)  Države članice trebale bi radi stabilnosti i potpore postupnom prelasku moći i dalje osiguravati pružanje univerzalne usluge na svojem državnom području, osim usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija na fiksnoj lokaciji, koje su obuhvaćene njihovim obvezama pružanja univerzalne usluge na temelju Direktive 2002/22/EZ na datum stupanja na snagu ove Direktive, uz uvjet da usluge ili usporedive usluge nisu dostupne pod uobičajenim komercijalnim okolnostima. Omogućivanjem nastavka pružanja usluga javnih govornica za širu javnost, koje primaju kovanice, kreditne ili debitne kartice ili kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima, koje uključuju kartice za uporabu s pozivnim kodovima, telefonskih imenika i službi davanja obavijesti o brojevima pretplatnika u okviru obveze pružanja univerzalne usluge, dok god potreba za njima postoji, državama članicama pružila bi se potrebna fleksibilnost da odgovore na promjenjive nacionalne okolnosti. To može uključivati osiguravanje javnih telefonskih govornica na glavnim ulaznim točkama u zemlju, poput zračnih luka ili željezničkih i autobusnih kolodvora, kao i na mjestima koja se upotrebljavaju u hitnim slučajevima, poput bolnica, policijskih postaja i područja za zaustavljanje u hitnim slučajevima na autocesti, kako bi se ispunile razumne potrebe krajnjih korisnika, uključujući posebice krajnje korisnike s invaliditetom.

(236)  Države članice trebale bi pratiti situaciju potrošača u vezi s njihovom uporabom usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija, posebno u vezi s njihovom cjenovnom pristupačnosti. Cjenovna pristupačnost usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija povezana je s informacijama koje korisnici primaju u vezi s troškovima uporabe kao i s relativnim troškovima uporabe u usporedbi s drugim uslugama, a također je povezana i s njihovom sposobnošću kontrole izdataka. Cjenovna pristupačnost stoga znači dati prava potrošačima putem obveza propisanih pružateljima. Te obveze uključuju točno određenu razinu izdavanja raščlanjenih računa po stavkama, mogućnost potrošača da selektivno blokiraju određene pozive, poput skupih poziva za usluge s posebnom tarifom, da kontroliraju izdatke putem plaćanja unaprijed te ublaže plaćanje unaprijed naknada za priključak. Takve mjere možda će trebati preispitati i promijeniti u kontekstu razvoja tržišta. Na računima sa stavkama, koji se odnose na uporabu pristupa internetu, trebali bi biti navedeni samo vrijeme, trajanje i količina potrošnje tijekom sesije korisnika te na njima ne bi smjele biti navedene internetske stranice ili krajnje točke s kojima se korisnik povezao tijekom takve sesije.

(237)  Osim u slučaju opetovanoga kašnjenja s plaćanjem ili neplaćanja računa, potrošači koji imaju pravo na cjenovno pristupačne tarife trebali bi dok traje rješavanje spora biti zaštićeni od neposrednog isključenja s mreže zbog neplaćenog računa te bi, posebno u slučaju spora uzrokovanog visokim računima za usluge s posebnom tarifom, trebali i dalje imati pristup osnovnim uslugama glasovnih komunikacija i minimalnoj razini usluga pristupa internetu, kako su utvrdile države članice. Države članice trebale bi moći odlučiti da se takav pristup treba i dalje pružati samo ako pretplatnik nastavi plaćati najam linije ili pristojbe za osnovni pristup internetu.

(238)  Ako osiguravanje usluga odgovarajućeg širokopojasnoga pristupa internetu i usluga glasovnih komunikacija ili pružanje drugih ▌usluga u skladu s ovom Direktivom uzrokuju nepravedno opterećenje određenoga pružatelja, uzimajući u obzir troškove i prihode, kao i nematerijalnu korist, koji proizlaze iz pružanja dotičnih usluga, navedeno nepravedno opterećenje može biti uključeno u sve neto izračune obveza pružanja univerzalne usluge.

(239)  Države članice trebale bi, kada je to potrebno, uspostaviti mehanizme za financiranje neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge u slučajevima kada se dokaže da se te obveze mogu pružiti samo uz gubitak odnosno uz neto troškove koji su izvan uobičajenih tržišnih standarda. Važno je osigurati da su neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge ispravno izračunani, da se bilo kakav oblik financiranja provodi uz minimalno narušavanje tržišta, odnosno poduzetnikâ, i da je u skladu s člancima 107. i 108. UFEU-a.

(240)  U svim izračunima neto troškova obveze pružanja univerzalne usluge trebalo bi na odgovarajući način uzeti u obzir troškove i prihode, kao i nematerijalnu korist koja proizlazi iz pružanja univerzalne usluge, no oni ne bi smjeli biti prepreka dosezanju općega cilja, a to je osigurati da strukture cijena odražavaju troškove. Bilo koji neto troškovi obveza pružanja univerzalne usluge trebali bi se izračunati na temelju transparentnih postupaka.

(241)  Uzeti u obzir nematerijalnu korist znači da bi financijsku procjenu indirektne koristi koju će određeni poduzetnik ostvariti na temelju svojeg položaja kao pružatelja univerzalne usluge trebalo oduzeti od izravnih neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge s ciljem određivanja ukupnog troškovnog opterećenja.

(242)  Kad obveza pružanja univerzalne usluge predstavlja nepravedno opterećenje za pružatelja, prikladno je dopustiti državama članicama uspostavu mehanizama za učinkovitu naknadu neto troškova. Naknada putem javnih sredstava predstavlja jednu od metoda naknade neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge. Druga je metoda podjela neto troškova obveza pružanja univerzalne usluge među pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Države članice također bi trebale moći financirati neto troškove različitih elemenata univerzalne usluge putem različitih mehanizama ili financirati neto troškove nekih ili svih elemenata obaju mehanizama, odnosno njihovu kombinaciju. Odgovarajući širokopojasni pristup internetu donosi koristi ne samo sektoru elektroničkih komunikacija, nego i širem internetskom gospodarstvu te društvu u cjelini. Omogućivanje priključaka koji podupiru brzine širokopojasnog interneta sve većem broju krajnjih korisnika omogućuje im uporabu internetskih usluga, a time i aktivno sudjelovanje u digitalnom društvu. Osiguravanje tih priključaka na temelju obveza pružanja univerzalne usluge služi i javnom interesu i interesima pružateljâ elektroničke komunikacije. Države članice trebale bi te činjenice uvažiti pri odabiru i osmišljavanju mehanizama za naknadu neto troškova.

(243)  Pri naknadi troškova na temelju raspodjele neto troškova obveze pružanja univerzalne usluge među pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga države članice trebale bi osigurati da se metoda raspodjele među pružateljima temelji na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima te je u skladu s načelom proporcionalnosti. Ovim načelom ne sprečava se države članice da izuzmu iz njega nove sudionike na tržištu koji nisu postigli znatniju prisutnost na tržištu. Bilo kojim mehanizmom financiranja trebalo bi osigurati da sudionici na tržištu doprinose samo financiranju obveza pružanja univerzalne usluge, a ne drugim aktivnostima koje nisu izravno povezane s obvezom pružanja univerzalne usluge. Mehanizmima povrata troškova trebalo bi poštovati načela prava Unije, a u slučaju mehanizama podjele troškova osobito načela nediskriminacije i proporcionalnosti. Svakim mehanizmom financiranja trebalo bi se osigurati da korisnici u jednoj državi članici ne doprinose troškovima pružanja univerzalne usluge u drugoj državi članici. Trebalo bi moći neto troškove obveza pružanja univerzalne usluge podijeliti među svim ili određenim posebnim kategorijama pružatelja. Države članice trebale bi osigurati da se mehanizmom podjele troškova poštuju načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i proporcionalnosti. Minimalno narušavanje tržišta znači da bi se povrat doprinosa trebao osigurati na način kojim se u najvećoj mogućoj mjeri umanjuje utjecaj financijskog opterećenja krajnjih korisnika, na primjer tako da se doprinosi rašire što je više moguće.

(244)  Pružatelji koji ostvaruju korist od financiranja univerzalne usluge trebali bi nacionalnim regulatornim tijelima pružiti dovoljno detaljan prikaz specifičnih elemenata koji traže takvo financiranje kako bi opravdali svoj zahtjev. Programe država članica o troškovima i financiranju obveza pružanja univerzalne usluge trebalo bi dostaviti Komisiji na provjeru njihove usklađenosti s UFEU-om. Države članice trebale bi osigurati učinkovitu transparentnost i kontrolu sredstava kojima se financiraju obveze pružanja univerzalne usluge. Izračunavanje neto troška pružanja univerzalne usluge trebalo bi se temeljiti na objektivnoj i transparentnoj metodologiji kako bi se osiguralo troškovno najučinkovitije pružanje univerzalne usluge i promicali jednaki uvjeti natjecanja za sudionike na tržištu. Transparentnost bi se mogla povećati i objavljivanjem metodologije kojom se namjeravaju izračunati neto troškovi pojedinačnih elemenata univerzalne usluge prije početka primjene izračuna.

(245)  Državama članicama nije dopušteno nametati sudionicima na tržištu financijske doprinose koji se odnose na mjere koje nisu dio obveza pružanja univerzalne usluge. Svaka država članica i dalje ima slobodu nametnuti posebne mjere (izvan opsega obveza pružanja univerzalne usluge) te ih financirati u skladu s pravom Unije, ali ne na teret doprinosa od strane sudionika na tržištu.

(246)  Radi učinkovite potpore slobodnom kretanju robe, usluga i osoba unutar Unije, trebalo bi biti moguće izvanteritorijalno korištenje određenim nacionalnim brojevnim resursima, a posebno određenim nezemljopisnim brojevima, to jest izvan državnog područja države članice koja ih dodjeljuje. S obzirom na znatan rizik prijevare u pogledu interpersonalnih komunikacija, takvo izvanteritorijalno korištenje trebalo bi omogućiti samo za osiguravanje elektroničkih komunikacijskih usluga koje nisu interpersonalne komunikacijske usluge. Države članice trebale bi osigurati izvršavanje relevantnih nacionalnih zakona, posebice pravila za zaštitu potrošača i drugih pravila povezanih s uporabom brojevnih resursa, neovisno o ▌ tome gdje su prava korištenja ▌dodijeljena i gdje se brojevni resursi upotrebljavaju u Uniji. Države članice i dalje su nadležne primjenjivati svoje nacionalno pravo na brojevne resurse koji se upotrebljavaju na njihovu državnom području, među ostalim i u slučaju da su prava dodijeljena u drugoj državi članici.

(247)  U slučaju uporabe brojevnih resursa iz druge države članice nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela država članica nemaju kontrolu nad tim brojevnim resursima. Stoga je važno da bi nacionalna regulatorna tijela ili drugo nadležno tijelo države članice koje dodjeljuje prava izvanteritorijalne uporabe jednako tako trebala osigurati učinkovitu zaštitu krajnjih korisnika u državama članicama u kojima se ti brojevi upotrebljavaju. Kako bi se osigurala učinkovita zaštita, nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo koje dodjeljuje prava izvanteritorijalne uporabe trebalo bi utvrditi uvjete poslovanja u skladu s ovom Direktivom u pogledu pružateljeva poštovanja pravila o zaštiti potrošača i drugih pravila povezanih s uporabom brojevnih resursa u onim državama članicama u kojima će se ti resursi upotrebljavati.

(248)  Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela onih država članica u kojima se upotrebljavaju brojevni resursi trebala bi moći zatražiti potporu nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela koja su odobrila prava uporabe brojevnih resursa kako bi im pomogla u izvršenju svojih pravila. Mjere izvršenja nacionalnih regulatornih ili drugih nadležnih tijela koja su dodijelila prava korištenja trebala bi uključivati odvraćajuće sankcije te, posebice u slučaju ozbiljnog kršenja, oduzimanje prava izvanteritorijalne uporabe brojevnih resursa dodijeljenih dotičnom poduzetniku. Zahtjevima za izvanteritorijalnu uporabu ne bi se smjele dovoditi u pitanje ovlasti država članica da spriječe, na temelju pojedinačnih slučajeva, pristup brojevima ili uslugama kada je to opravdano zbog mogućih slučajeva prijevare ili zlouporabe. Izvanteritorijalnom uporabom brojevnih resursa ne bi se smjela dovoditi u pitanje pravila Unije o pružanju usluga roaminga, uključujući pravila o sprečavanju zlouporabe ili prekomjerne uporabe usluga roaminga koje podliježu regulaciji maloprodajnih cijena, a uživaju koristi od reguliranih veleprodajnih cijena za roaming. Države članice trebale bi i dalje moći sklapati posebne sporazume o izvanteritorijalnoj uporabi brojevnih resursa s trećim zemljama.

(249)  Države članice trebale bi promicati prenošenje brojevnih resursa na daljinu kako bi se olakšala promjena pružatelja elektroničkih komunikacija. Prenošenje brojevnih resursa na daljinu omogućuje se reprogramiranje identifikatora komunikacijske opreme bez fizičkog pristupa dotičnim uređajima. Ta je značajka osobito relevantna za usluge komunikacije između strojeva, tj. za usluge koje uključuju automatizirani prijenos podataka i informacija između uređaja ili aplikacija temeljenih na softveru s ograničenim sudjelovanjem ljudi ili bez njega. Postoji mogućnost da pružatelji tih usluga komunikacije između strojeva neće imati fizički pristup svojim uređajima zbog njihove uporabe u uvjetima na daljinu ili zbog velikog broja upotrijebljenih uređaja ili načina njihove uporabe. S obzirom na novo tržište komunikacije između strojeva i nove tehnologije države članice trebale bi pri promicanju prenošenja na daljinu nastojati osigurati tehnološku neutralnost.

(250)  Pristup brojevnim resursima na osnovi transparentnih, objektivnih i nediskriminirajućih kriterija ključan je za poduzetnike koji se natječu na tržištu u sektoru elektroničkih komunikacija. Države članice trebale bi moći dodijeliti prava korištenja brojevnim resursima poduzetnicima koji nisu pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga s obzirom na sve veću važnost brojeva u raznim uslugama na internetu stvari. Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela trebala bi upravljati svim elementima nacionalnih planova numeriranja, uključujući i kodne točke koje se upotrebljavaju u mrežnom adresiranju. Ako je potrebno uskladiti brojevne resurse u Uniji s ciljem podupiranja razvoja paneuropskih usluga ili prekograničnih usluga, posebno novih usluga koje se temelje na komunikaciji između strojeva, kao što su umreženi automobili, i ako se potražnja ne može zadovoljiti postojećim brojevnim resursima, Komisija uz pomoć BEREC-a može poduzeti provedbene mjere.

(251)  Trebalo bi moći ispuniti zahtjeve u pogledu objavljivanja odluka o dodjeli prava korištenja brojevnim resursima tako da se te odluke učine dostupnima javnosti na internetskim stranicama.

(252)  Uzimajući u obzir posebne okolnosti vezane uz prijavu nestale djece, države članice trebale bi nastaviti djelovati kako bi osigurale stvarnu uspostavu djelotvorne službe za prijavljivanje nestanka djece na svojim državnim područjima, pod brojem „116000”. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale dostatnu razinu kvalitete usluge za upravljanje brojem „116000”.

(253)  Usporedno s dežurnom linijom „116000” za prijavu nestanka djeteta, mnoge države članice ujedno osiguravaju da djeca s pomoću dežurne linije pod brojem „116111” imaju pristup službi koja im je prilagođena i koja pomaže djeci kojoj je potrebna skrb i zaštita. Takve države članice i Komisija trebale bi se pobrinuti za podizanje svijesti građana, posebice djece i nacionalnih sustava za zaštitu djece, o postojanju dežurne linije „116111”.

(254)  Unutarnje tržište podrazumijeva da krajnji korisnici imaju mogućnost pristupa svim brojevima koji su uključeni u nacionalne planove numeriranja drugih država članica i pristupnim uslugama nezemljopisnih brojeva, uključujući besplatno telefoniranje i brojeve s posebnom tarifom, unutar Unije, osim u slučaju kada je pozvani krajnji korisnik odabrao, iz komercijalnih razloga, ograničavanje pristupa s određenih geografskih područja. Krajnji korisnici također bi trebali imati pristup brojevima iz Univerzalnih međunarodnih brojeva besplatnih telefonskih usluga (UIFN). Prekogranični pristup brojevnim resursima i povezanim uslugama ne bi trebalo sprečavati, osim u slučajevima koji su objektivno opravdani, na primjer kako bi se spriječila prijevara ili zlouporaba (primjerice kod povezivanja s određenim uslugama s posebnom tarifom), kada se broj definira kao broj koji ima samo nacionalni opseg (primjerice nacionalni pozivni brojevi) ili kada je to ▌ ekonomski neizvedivo. Tarife koje se naplaćuju strankama koje zovu izvan dotične države članice ne trebaju biti iste kao one koje se naplaćuju strankama koje zovu unutar te države članice. Korisnici bi trebali biti jasno, u potpunosti i unaprijed obaviješteni o svim vrstama pristojbi koje se primjenjuju na brojeve besplatnih telefonskih poziva, kao što su pristojbe za međunarodne pozive za brojeve koji su dostupni putem standardnih međunarodnih pozivnih brojeva. Ako pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga zbog prijevare ili zlouporabe uskrate prihode od međupovezivanja ili drugih usluga, države članice trebale bi se pobrinuti za to da se zadržani prihodi od usluga, ako je to moguće, vrate krajnjim korisnicima koji su bili pogođeni relevantnim prijevarama ili zlouporabama.

(255)  U skladu s načelom proporcionalnosti, niz odredaba o pravima krajnjih korisnika iz ove Direktive ne bi se smjele primjenjivati na mikropoduzetnike koji pružaju samo brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge. U skladu sa sudskom praksom Suda definiciju malih i srednjih poduzetnika, koja uključuje mikropoduzetnike, treba strogo tumačiti. Kako bi se obuhvatilo samo poduzetnike koji su stvarno neovisni mikropoduzetnici, potrebno je ispitati strukturu mikropoduzetnika koji čine gospodarsku skupinu, a čija moć nadmašuje moć mikropoduzetnika, te osigurati da se definicija mikropoduzetnika ne zaobilazi na temelju isključivo formalnih razloga.

(256)  Za dovršenje jedinstvenog tržišta elektroničkih komunikacija potrebno je ukloniti prepreke krajnjim korisnicima za prekograničan pristup elektroničkim komunikacijskim uslugama diljem Unije. Pružatelji elektroničkih komunikacija javnosti ne bi smjeli uskraćivati ili ograničavati pristup ili praviti razliku među krajnjim korisnicima na temelju njihova državljanstva ▌ , ili države članice boravka ili poslovnog nastana. Međutim, razlikovanje bi trebalo biti moguće na temelju objektivno opravdanih razlika u troškovima i rizicima, koji nisu ograničeni na mjere predviđene Uredbom (EU) br. 531/2012 u pogledu zlouporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga.

(257)  Različitom provedbom pravila o zaštiti krajnjeg korisnika stvorene su brojne prepreke na unutarnjem tržištu koje utječu i na pružatelje elektroničkih komunikacijskih usluga i na krajnje korisnike. Te bi se prepreke trebale smanjiti primjenom istih pravila, čime bi se osigurala visoka zajednička razina zaštite diljem Unije. Prilagođenim potpunim usklađivanjem prava krajnjih korisnika obuhvaćenih ovom Direktivom trebala bi se bitno povećati pravna sigurnost krajnjim korisnicima i pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga te znatno sniziti prepreke ulasku i nepotreban teret usklađenosti koji proizlazi iz rascjepkanosti pravila. Potpuno usklađivanje doprinosi uklanjanju prepreka funkcioniranju unutarnjeg tržišta koje su posljedica takvih nacionalnih odredaba o pravima krajnjih korisnika, koje istodobno štite nacionalne pružatelje od konkurencije iz drugih država članica. Kako bi se ostvarila visoka zajednička razina zaštite, trebalo bi u ovoj Direktivi razumno doraditi nekoliko odredaba o pravima krajnjih korisnika uzimajući u obzir najbolje prakse u državama članicama. Potpunim usklađivanjem njihovih prava jača se povjerenje krajnjih korisnika na unutarnjem tržištu jer pri uporabi elektroničkih komunikacijskih usluga uživaju jednako visoku razinu zaštite ne samo u svojoj državi članici, nego i kada putuju, rade ili žive u drugim državama članicama. Potpunim usklađivanjem trebalo bi se obuhvatiti samo pitanja koja su obuhvaćena odredbama o pravima krajnjih korisnika u ovoj Direktivi. Ono stoga ne bi trebalo utjecati na nacionalno pravo u odnosu na one aspekte zaštite krajnjih korisnika, uključujući neke aspekte mjera transparentnosti, koji nisu obuhvaćeni tim odredbama. Primjerice, mjere koje se odnose na obveze u pogledu transparentnosti, koje nisu obuhvaćene ovom Direktivom, trebale bi se smatrati sukladnim s načelom potpunog usklađivanja, dok bi se dodatni zahtjevi u pogledu pitanja transparentnosti obuhvaćenih ovom Direktivom, kao što je objava informacija, trebali smatrati nesukladnim. Povrh toga, države članice trebale bi i dalje moći zadržati ili uvoditi nacionalne odredbe o pitanjima koja nisu posebno uređena ovom Direktivom, posebice s ciljem odgovora na novonastala pitanja.

(258)  Ugovori su važno oruđe za krajnje korisnike kojima se osigurava transparentnost informacija i pravna sigurnost. Većina pružatelja usluga u okružju tržišnog natjecanja sklopit će ugovore sa svojim kupcima zbog komercijalne poželjnosti. Uz ovu Direktivu, na transakcije s potrošačima u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga primjenjuju se zahtjevi iz postojećega prava Unije o zaštiti potrošača koje se odnosi na ugovore, a posebno Direktive Vijeća 93/13/EEZ(40) i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća(41). Uvrštavanje zahtjeva u pogledu informacija u ovu Direktivu, što bi se moglo zahtijevati i na temelju Direktive 2011/83/EU, ne bi smjelo dovoditi do udvostručivanja informacija u predugovornoj i ugovornoj dokumentaciji. Za relevantne informacije pružene u skladu s ovom Direktivom, uključujući sve zahtjeve kojima se traže preskriptivnije i detaljnije informacije, trebalo bi se smatrati da ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve na temelju Direktive 2011/83/EU.

(259)  Neke od tih odredaba o zaštiti krajnjih korisnika koje se a priori primjenjuju samo na potrošače, to jest odredbe o informacijama o ugovoru, najvećem mogućem trajanju ugovora i paketima, ne bi trebale biti korisne samo za potrošače, nego i za mikropoduzetnike i male poduzetnike, te za neprofitne organizacije kako su definirane u nacionalnom pravu. Pregovarački položaj tih kategorija poduzetnika i organizacija usporediv je s pregovaračkim položajem potrošača te bi se stoga na njih trebala primjenjivati ista razina zaštite, osim ako se izričito odreknu tih prava. Obveze o informacijama o ugovoru iz ove Direktive, uključujući obveze iz Direktive 2011/83/EU na koje se upućuje u ovoj Direktivi, trebale bi se primjenjivati neovisno o tome je li plaćanje izvršeno i o iznosu plaćanja koje treba izvršiti kupac. Obveze u pogledu informacija o ugovorima, uključujući one iz Direktive 2011/83/EU, trebale bi se automatski primjenjivati na mikropoduzetnike, male poduzetnike i neprofitne organizacije, osim ako radije žele dogovoriti individualizirane ugovorne uvjete s pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga. Za razliku od mikropoduzetnika, malih poduzetnika i neprofitnih organizacija, veći poduzetnici obično imaju jači pregovarački položaj i stoga ne ovise o istim zahtjevima u pogledu ugovornih informacija kao potrošači. Ostale odredbe, kao što je prenosivost broja, koje su bitne i većim poduzetnicima trebale bi se primjenjivati na sve krajnje korisnike. Neprofitne organizacije pravni su subjekti koji ne stvaraju dobit za svoje vlasnike ili članove. Neprofitne organizacije u pravilu su dobrovoljne organizacije ili druge vrste organizacija od javnog interesa. Stoga je s obzirom na usporedivu situaciju opravdano, kada je riječ o pravima krajnjih korisnika, prema takvim organizacijama postupati na jednak način kao i prema mikropoduzetnicima ili malim poduzetnicima na temelju ove Direktive.

(260)  Posebnosti sektora elektroničkih komunikacija zahtijevaju ograničen broj dodatnih odredaba o zaštiti krajnjih korisnika uz horizontalna pravila o ugovorima. Krajnji korisnici bi trebali biti obaviješteni, među ostalim, o svim ponuđenim razinama kvalitete usluge, uvjetima za promotivne akcije i raskid ugovorâ, primjenjive tarifne planove i tarife za usluge koje podliježu posebnim uvjetima određivanja cijene. Te informacije relevantne su za pružatelje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga koje nisu usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za pružanje usluga komunikacije između strojeva. Ne dovodeći u pitanje primjenjiva pravila o zaštiti osobnih podataka, pružatelj javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ne bi trebao biti podložan obvezama u pogledu zahtjeva o informacijama za ugovore ako pružatelj i povezana društva ili osobe ne dobivaju nikakvu naknadu koja je izravno ili neizravno povezana s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga, kao , primjerice, kad sveučilište u svojim objektima posjetiteljima daje slobodan pristup mreži bežičnog interneta, pri čemu ne prima naknadu ni u obliku plaćanja od korisnika ni u obliku prihoda od oglašavanja.

(261)  Kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da odluke donose na temelju potpunih informacija, nužno je prije sklapanja ugovora staviti na raspolaganje zahtijevane relevantne informacije na jasnom i razumljivom jeziku te na trajnom mediju ili, ako to nije izvedivo i ne dovodeći u pitanje definiciju trajnog medija iz Direktive 2011/83/EU, u okviru dokumenta koji pružatelj stavlja na raspolaganje i o njemu obavješćuje korisnika, pri čemu se taj dokument lako može preuzeti, otvoriti i pretraživati na uređajima kojima se potrošači obično služe. Radi olakšavanja odabira, pružatelji usluga trebali bi predočiti sažetak glavnih ugovornih uvjeta. Kako bi se olakšala usporedba i smanjili troškovi usklađenosti, Komisija bi trebala, nakon savjetovanja s BEREC-om, donijeti predložak takvih sažetaka ugovora. Predugovorno osigurane informacije i predložak sažetka trebali bi biti sastavni dio konačnog ugovora. Sažetak ugovora trebao bi biti jezgrovit i lako čitljiv te po mogućnosti ne dulji od jedne jednostrane stranice formata A4 ili, u slučaju da se jedinstveni ugovor odnosi na paket različitih usluga, ne dulji od tri jednostrane stranice formata A4.

(262)  Nakon donošenja Uredbe (EU) 2015/2120 odredbe ove Direktive o informacijama o uvjetima kojima se ograničava pristup ili korištenje uslugama i aplikacijama kao i informacijama o oblikovanju prometa zastarjele su i trebalo bi ih staviti izvan snage.

(263)  Uzimajući u obzir terminalnu opremu, ugovori s kupcima trebali bi navoditi sve uvjete koje nameće pružatelj s obzirom na korištenje opreme, na primjer u pogledu zaključavanja SIM kartice mobilnih uređaja, ako takvi uvjeti nisu zabranjeni na temelju nacionalnog prava, te sve pristojbe vezane uz raskid ugovora, prije ili na datum istjecanja ugovora, uključujući sve troškove koji su nametnuti kako bi se zadržala oprema. Ako krajnji korisnik odluči zadržati terminalnu opremu koja je u trenutku sklapanja ugovora stigla u paketu, nastala nadoknada ne bi smjela premašivati njezinu vrijednost pro rata temporis izračunanu na temelju vrijednosti u trenutku sklapanja ugovora ili preostaloga dijela naknade za uslugu do isteka ugovora, ovisno o tome koji je iznos manji. Države članice trebale bi moći odabrati druge metode izračuna visine nadoknade ako je ta nadoknada jednaka ili manja od navedene izračunate nadoknade. Pružatelj bi trebao besplatno ukloniti sva ograničenja u vezi s upotrebom terminalne opreme na drugim mrežama najkasnije po plaćanju takve nadoknade.

(264)  Ne dovodeći u pitanje materijalnu obvezu pružatelja usluga u pogledu sigurnosti na temelju ove Direktive, u ugovoru bi se trebala navesti vrsta djelovanja koju pružatelj može poduzeti u slučaju sigurnosnih incidenata, prijetnji ili ranjivosti. Uz navedeno, u ugovoru bi ujedno trebalo navesti sve aranžmane u pogledu nadoknada i povrata, koji su dostupni ako pružatelj na odgovarajući način ne odgovori na sigurnosni incident, među ostalim u slučaju da je do sigurnosnog incidenta o kojem je pružatelj obaviješten došlo zbog poznatih nedostataka programske ili strojne opreme, a u vezi s kojima je proizvođač ili programer izdao zakrpe koje pružatelj usluge nije primijenio niti poduzeo druge odgovarajuće protumjere.

(265)  Dostupnost transparentnih, ažuriranih i usporedivih informacija o ponudama i uslugama ključan je čimbenik za potrošače u konkurentnim tržištima kada nekoliko pružatelja usluga nudi svoje usluge. Krajnji korisnici trebali bi moći jednostavno usporediti cijene različitih usluga koje se nude na tržištu na temelju informacija koje se objavljuju u lako dostupnom obliku. Kako bi im se omogućila jednostavna usporedba cijena i usluga, nadležna tijela, ako je to relevantno, u koordinaciji s nacionalnim regulatornim tijelima, trebala bi moći zahtijevati od pružatelja usluga pristupa internetu ili javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga veću transparentnost u pogledu informacija, među ostalim tarifa, kvalitete usluge, uvjeta koji se odnose na terminalnu opremu koja se isporučuje i drugih relevantnih statističkih podataka. Svim takvim zahtjevima trebalo bi na odgovarajući način uzeti u obzir značajke tih mreža ili usluga. Njima bi također trebalo osigurati da treće strane imaju pravo besplatnoga korištenja javno dostupnih informacija koje navedeni poduzetnici objavljuju kako bi osigurala alate za usporedbu.

(266)  Krajnji korisnici pri korištenju elektroničkih komunikacijskih usluga često nisu svjesni troška svoje potrošnje ili s poteškoćama procjenjuju utrošeno vrijeme ili podatkovni promet. Kako bi se povećala transparentnost i krajnjim korisnicima omogućio bolji nadzor nad njihovim komunikacijskim proračunima, važno im je omogućiti mogućnosti pravodobnog praćenja njihove potrošnje. Uz navedeno, države članice trebale bi moći zadržati ili uvesti odredbe o ograničenjima potrošnje kojima se krajnji korisnici štite od iznenađujuće visokih računa, među ostalim u vezi s uslugama s posebnom tarifom i drugim uslugama na koje se odnose posebni uvjeti određivanja cijena. Time se nadležnim tijelima omogućuje da zahtijevaju stavljanje na raspolaganje informacija o takvim cijenama prije pružanja usluge, pri čemu se ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da zadrže ili uvedu opće obveze za usluge s posebnom tarifom u svrhu osiguravanja učinkovite zaštite krajnjih korisnika.

(267)  Neovisni alati za usporedbu, kao što su internetske stranice, učinkovit su način kojima se krajnjim korisnicima omogućuje procjena prednosti različitih pružatelja usluga pristupa internetu i interpersonalnih komunikacijskih usluga, ako se te usluge pružaju u zamjenu za ponavljajuća izravna novčana plaćanja ili izravna novčana plaćanja temeljena na potrošnji, te dobivanje nepristranih informacija, posebice usporedbom cijena, tarifa i parametara kvalitete na jednom mjestu. Takvi alati trebali bi biti operativno neovisni od pružatelja usluga, pri čemu se ni jednom pružatelju usluga ne bi trebala davati prednost pri rezultatima pretraživanja. Takvi bi alati trebali težiti stavljanju na raspolaganje informacija koje su jasne, jezgrovite, potpune i iscrpne. Osim toga, njima bi se trebao obuhvatiti najširi mogući raspon ponuda kako bi se dobio reprezentativni pregled, a istodobno obuhvatio znatan dio tržišta. Informacije koje se pružaju na takvim mjestima trebale bi biti pouzdane, nepristrane i transparentne. Krajnji korisnici trebali bi biti obaviješteni o dostupnosti tih alata. Države članice trebale bi na svojim državnim područjima osigurati da krajnji korisnici imaju slobodan pristup najmanje jednom takvom alatu. Ako u državi članici postoji samo jedan alat, koji više ne djeluje ili više ne zadovoljava kriterije kvalitete, država članica trebala bi osigurati da se krajnjim korisnicima u razumnom roku osigura pristup drugom alatu za usporedbu na nacionalnoj razini.

(268)  Neovisnim alatima za usporedbu ▌ mogu upravljati privatni poduzetnici, izravno ili u ime nadležnih tijela, uz uvjet da se njima upravlja u skladu s određenim kriterijima kvalitete, uključujući zahtjev za pružanjem podrobnih podataka o njihovim vlasnicima te točnih i ažuriranih informacija, navođenje vremena posljednjeg ažuriranja te jasnih, objektivnih kriterija na kojima će se temeljiti usporedba te isticanje širokog raspona ponuda ▌ koje pokrivaju znatan dio tržišta. Države članice trebale bi imati mogućnost utvrditi koliko često su alati za usporedbu obvezni preispitati i ažurirati informacije koje pružaju krajnjim korisnicima, uzimajući u obzir učestalost kojom pružatelji usluga pristupu internetu i javno dostupnih ▌ interpersonalnih komunikacijskih usluga općenito ažuriraju informacije o svojim tarifama i kvaliteti. ▌

(269)  Kako bi se riješila pitanja javnog interesa u vezi s korištenjem uslugama pristupa internetu i javno dostupnim brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama te se potaknula zaštita prava i sloboda drugih, države članice trebale bi moći proizvesti i širiti ili naložiti da se šire, uz pomoć pružatelja takvih usluga, informacije od javnog interesa, povezane s korištenjem takvim uslugama. Takve informacije trebale bi moći uključivati informacije od javnog interesa u vezi s najčešćim kršenjima i njihovim pravnim posljedicama, primjerice u pogledu kršenja autorskog prava, drugu nezakonitu uporabu i širenje štetnog sadržaja, savjete i mjere vezane uz zaštitu od rizika za osobnu sigurnost, koji primjerice mogu proizaći iz otkrivanja osobnih informacija u određenim okolnostima, kao i rizike vezane uz privatnost i osobne podatke, te dostupnost softverskih rješenja koja su prilagodljiva i jednostavna za korištenje ili softverskih rješenja koja omogućuju zaštitu djece ili ranjivih osoba. Informacije bi se mogle koordinirati putem postupka suradnje uspostavljenoga ovom Direktivom. Takve informacije od javnog interesa trebale bi se prema potrebi ažurirati i predstavljati u lako razumljivim oblicima, kako je određeno u pojedinoj državi članici, te na internetskim stranicama nacionalnih tijela javne vlasti. Države članice trebale bi pružatelje usluga pristupa internetu i javno dostupnih brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga moći obvezati da te standardizirane informacije dostave svim svojim kupcima na način koji ▌nacionalna tijela javne vlasti smatraju prikladnim. Međutim, širenje takvih informacija ne bi smjelo nametati pretjerano opterećenje pružateljima. Ako je to slučaj, države članice trebale bi zahtijevati takvo širenje na način na koji to čine pružatelji u komunikaciji s krajnjim korisnicima koja se odvija tijekom uobičajenog poslovanja.

(270)  U nedostatku relevantnih pravila u okviru prava Unije, sadržaj, aplikacije i usluge smatraju se zakonskima ili štetnima u skladu s nacionalnim materijalnim i postupovnim pravom. Odluka, u skladu s odgovarajućim postupkom, o tome jesu li sadržaj, aplikacije ili usluge zakonite ili štetne, zadaća je države članice, a ne samog operatora pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga. Ovom Direktivom ▌ i Direktivom 2002/58/EZ ne dovodi se u pitanje Direktiva 2000/31/EZ koja, među ostalim, sadržava pravilo „samo prijenosnik informacija” u pogledu posrednih davatelja usluga, kako su definirani u navedenoj direktivi.

(271)  Nacionalna regulatorna tijela u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima ili, ako je relevantno, druga nadležna tijela u koordinaciji s nacionalnim regulatornim tijelima, trebala bi biti ovlaštena za praćenje kvalitete usluga te za sustavno prikupljanje informacija o kvaliteti usluga koje nude pružatelji usluga pristupa internetu i javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, u mjeri u kojoj su potonji sposobni ponuditi minimalne razine kvalitete usluga, putem nadzora barem nekih elemenata mreže ili na temelju sporazuma o razini usluge sklopljenoga u tu svrhu, uključujući kvalitetu povezanu s pružanjem usluga ▌krajnjim korisnicima s invaliditetom. Te bi informacije trebalo prikupljati na temelju kriterija kojima se omogućuje usporedba između različitih pružatelja usluga te između država članica. Pružatelji takvih elektroničkih komunikacijskih usluga, koji djeluju u okružju tržišnog natjecanja, vjerojatno će odgovarajuće ažurirane informacije o svojim uslugama učiniti javno dostupnima zbog tržišne prednosti. Nacionalna regulatorna tijela u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima ili, ako je relevantno, druga nadležna tijela u koordinaciji s nacionalnim regulatornim tijelima, trebala bi ipak moći zahtijevati objavljivanje takvih informacija kada se pokaže da takve informacije nisu u dostatnom opsegu dostupni javnosti. Ako kvaliteta usluga javno dostupnih interpersonalnih komunikacijskih usluga ovisi o vanjskim čimbenicima, kao što su nadzor prijenosa signala ili mrežna povezivost, nacionalna regulatorna tijela u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima trebala bi moći zahtijevati od pružatelja takvih usluga da o tome na odgovarajući način obavijeste svoje potrošače.

(272)  Nacionalna regulatorna tijela, u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima, trebala bi utvrditi i metode mjerenja koje pružatelji usluga trebaju primjenjivati kako bi se poboljšala usporedivost dostavljenih podataka. Kako bi se olakšala usporedivost diljem Unije i smanjili troškovi usklađenosti, BEREC bi trebao donijeti smjernice o relevantnim parametrima kvalitete usluge koje bi nacionalna regulatorna tijela, u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima, trebala uzeti u obzir u najvećoj mogućoj mjeri.

(273)  Kako bi u potpunosti mogli iskoristiti konkurentno okružje, potrošači bi trebali imati mogućnost odabira na temelju informacija i promijeniti pružatelje usluga kada je to u njihovu najboljem interesu. Neophodno je osigurati da ih se pri tome ne sprečava pravnim, tehničkim ili praktičnim preprekama, među ostalim ugovornim uvjetima, postupcima i pristojbama. Time se pružatelje ne sprečava da u potrošačkim ugovorima odrede razumna minimalna ugovorna razdoblja u trajanju od najviše 24 mjeseca. Države članice, međutim, trebale bi imati mogućnost zadržati ili uvesti odredbe za kraće razdoblje maksimalnog trajanja te dopustiti potrošačima da promijene tarifne planove ili raskinu ugovor unutar ugovornog razdoblja bez dodatnih troškova, ovisno o nacionalnim uvjetima, kao što su razine tržišnog natjecanja i stabilnost ulaganja u mreže. Neovisno o ugovoru o elektroničkim komunikacijskim uslugama, potrošači možda više žele dulja razdoblja otplate za fizičke priključke i koristi od njih. Te obveze potrošača mogu biti važan čimbenik lakšeg postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta do prostora krajnjeg korisnika ili vrlo blizu njih, među ostalim i s pomoću programa okrupnjavanja potražnje, kojima ulagatelji u mreže mogu sniziti rizike početnog prihvaćanja. Međutim, prava potrošača da zamijene jednog pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga drugim, kako je utvrđeno ovom Direktivom, ne bi se trebala ograničiti tim razdobljima otplate u ugovorima za fizičke priključke te takvi ugovori ne bi smjeli obuhvaćati terminalnu opremu ili opremu za unutarnji pristup, kao što su mobilni uređaji, ruteri ili modemi. Države članice trebale bi osigurati jednako postupanje prema subjektima, uključujući operatore, koji financiraju postavljanje fizičkih priključaka vrlo velikog kapaciteta u prostore krajnjih korisnika, među ostalim kada se financiranje provodi putem ugovora o obročnom plaćanju.

(274)  Moguće je i automatsko produljenje ugovora za elektroničke komunikacijske usluge. U tim slučajevima krajnji korisnici trebali bi imati mogućnost raskida ugovora bez ikakvih troškova ▌nakon isteka ▌trajanja ugovora.

(275)  Sve promjene ugovornih uvjeta koje predlože pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga osim brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, a koje ne idu u korist krajnjeg korisnika ▌, na primjer u pogledu pristojbi, tarifa, ograničenja podatkovnog prometa, brzine podatkovnog prometa, pokrivenosti ili obrade osobnih podataka, trebali bi dati pravo da raskine ugovor bez ikakvih troškova, čak i ako su kombinirane s nekim korisnim promjenama. Stoga bi pri svakoj promjeni ugovornih uvjeta od strane pružatelja krajnji korisnik trebao imati pravo na raskid ugovora, osim ako je promjena sama po sebi u korist krajnjeg korisnika ili su promjene isključivo administrativne naravi, kao što je promjena adrese pružatelja, i ne utječu negativno na krajnjeg korisnika, ili su promjene strogo propisane zakonodavnim ili regulatornim promjenama, primjerice zbog novih zahtjeva povezanih s informacijama o ugovoru, koji su propisani pravom Unije ili nacionalnim pravom. Ocjena o tome radi li se o promjeni koja je isključivo u korist krajnjih korisnika trebala bi se provesti na temelju objektivnih kriterija. Pravo krajnjeg korisnika na raskid ugovora trebalo bi isključiti samo ako pružatelj može dokazati da su sve promjene ugovora isključivo u korist krajnjeg korisnika ili su isključivo administrativne naravi te ne utječu negativno na krajnjeg korisnika.

(276)  Krajnje korisnike trebalo bi o svim promjenama ugovornih uvjeta obavijestiti putem trajnog medija. Što se tiče usluga prijenosa koje se upotrebljavaju za usluge komunikacije između strojeva, navedena prava na raskid ugovora u slučaju izmjene ugovora ne bi se trebala primjenjivati na krajnje korisnike koji nisu potrošači, mikropoduzetnici ili mali poduzetnici ili neprofitne organizacije. Države članice trebale bi moći posebno zaštititi krajnje korisnike kada prekidaju ugovor zbog promjene boravišta. Odredbama o raskidu ugovora ne bi se smjele dovoditi u pitanje druge odredbe prava Unije ili nacionalnog prava u pogledu razloga na temelju kojih pružatelj ili krajnji korisnik mogu raskinuti ugovore ili promijeniti ugovorne uvjete.

(277)  Mogućnost promjene pružatelja ključan je uvjet učinkovitog natjecanja u okruženju tržišnog natjecanja. Dostupnošću transparentnih, točnih i pravodobnih informacija o promjeni pružatelja usluga trebalo bi se povećati povjerenje krajnjih korisnika u pogledu te promjene te im omogućiti da se aktivnije uključe u tržišno natjecanje. Pružatelji usluga trebali bi osigurati kontinuitet usluge tako da krajnji korisnici mogu promijeniti pružatelja usluge a da ih u tome ne sprečava rizik od gubitka usluge te, ako je to tehnički moguće, omogućiti promjenu pružatelja usluga na datum koji je zatražio krajnji korisnik.

(278)  Prenosivost broja ključni je čimbenik koji olakšava izbor potrošača, kao i učinkovitoga tržišnog natjecanja na konkurentnim tržištima elektroničkih komunikacija. Krajnji korisnici, koji to zatraže, trebaju moći zadržati svoje brojeve neovisno o pružatelju usluge i na ograničeno vrijeme dok mijenjaju pružatelja usluge. Pružanje ove mogućnosti između priključaka na javnoj telefonskoj mreži na fiksnoj lokaciji i lokaciji koja nije fiksna nije obuhvaćeno ovom Direktivom. Ipak, države članice trebale bi moći primijeniti odredbe o prijenosu brojeva između mreža koje pružaju usluge na fiksnoj lokaciji i pokretnih mreža.

(279)  Utjecaj prenosivosti broja značajno je osnažen ako postoje transparentne informacije o tarifama, kako za krajnje korisnike, koji prenose svoje brojeve, tako i za krajnje korisnike koji nazivaju one koji su prenijeli svoje brojeve. Nacionalna regulatorna tijela trebala bi, ako je to izvedivo, olakšati odgovarajuću tarifnu transparentnost kao dio provedbe prenosivosti broja.

(280)  Kada osiguravaju da određivanje cijene međupovezivanja u vezi s pružanjem usluge prenosivosti broja bude ekonomično, nacionalna regulatorna tijela trebala bi moći također uzeti u obzir cijene dostupne na sličnim tržištima.

(281)  Prenosivost broja ključni je čimbenik kojim se olakšava izbor potrošača i učinkovito tržišno natjecanje na konkurentnim tržištima elektroničkih komunikacija te bi se trebala primijeniti uz minimalna kašnjenja, tako da se broj funkcionalno aktivira unutar jednog radnog dana i krajnji korisnik ne gubi pristup uslugama dulje od jednog radnog dana od dogovorenoga datuma. Pravo na prijenos broja trebalo bi se dodijeliti krajnjem korisniku koji s pružateljem ima relevantni ugovor (za plaćanje usluga unaprijed ili za plaćanje usluga po ispostavljenom računu). Kako bi se krajnjim korisnicima omogućila nesmetana promjena pružatelja usluga na jednom mjestu, postupak promjene trebao bi voditi novi pružatelj javnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Nacionalna regulatorna tijela ili, ako je to relevantno, druga nadležna tijela, trebala bi moći propisati cjelovite postupke promjene pružatelja i prijenosa brojeva, uzimajući u obzir nacionalne odredbe o ugovorima i tehnološki napredak. To bi po mogućnosti trebalo uključivati zahtjev da se prenošenje obavi na daljinu, osim ako krajnji korisnik ne zatraži suprotno. Iskustva u određenim državama članicama pokazala su da postoji rizik od prebacivanja krajnjih korisnika na drugog pružatelja usluga, bez njihova prethodnog pristanka. Dok je to s jedne strane pitanje koje je prije svega potrebno uputiti tijelima za izvršavanje zakonodavstva, države članice također bi trebale moći propisati minimalne proporcionalne mjere s obzirom na postupak promjene operatora, uključujući i odgovarajuće sankcije koje su potrebne za svođenje takvih rizika na najmanju moguću mjeru, te kako bi se osigurala zaštita krajnjih korisnika tijekom postupka promjene operatora, a da taj postupak krajnjim korisnicima ne postane manje privlačan. Pravo na prijenos brojeva ne bi se smjelo ograničiti ugovornim uvjetima.

(282)  Kako bi se promjena pružatelja usluge i prijenos broja obavili u rokovima predviđenim ovom Direktivom, države članice trebale bi propisati da pružatelji na jednostavan i pravodoban način isplate nadoknadu krajnjim korisnicima u slučaju nepoštovanja ugovora sklopljenog između pružatelja i krajnjeg korisnika. Takve mjere trebale bi biti proporcionalne duljini kašnjenja u poštovanju ugovora. Krajnji korisnici trebali bi primiti nadoknadu barem za kašnjenja pri aktivaciji usluge, prijenosu broja ili gubitku usluge, koja traju dulje od jednog radnog dana, kao i u slučaju da pružatelji propuste dogovoreni termin za pružanje usluge ili instalaciju. Dodatna nadoknada mogla bi biti i u obliku automatskog smanjenja plaćanja u slučajevima kada zamijenjeni pružatelj treba nastaviti pružati svoje usluge do aktivacije usluga novog pružatelja.

(283)  Paketi koji sadržavaju barem uslugu pristupa internetu ili javno dostupne brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge te druge usluge, kao što su javno dostupne brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, ▌linearna radiodifuzija i usluge komunikacije između strojeva ili terminalna oprema, postaju sve rašireniji te su važan element tržišnog natjecanja. Za potrebe ove Direktive trebalo bi se smatrati da paket postoji kada elemente paketa pruža ili prodaje isti pružatelj u okviru istog ili usko povezanog ugovora. Premda paketi potrošačima često pružaju koristi, oni mogu i otežati promjenu pružatelja usluge ili je učiniti skupom i podići rizik ugovorne „ovisnosti” o pružatelju usluga. Ako različite usluge i terminalna oprema obuhvaćeni paketom podliježu različitim pravilima o raskidu ugovora i promjeni pružatelja usluge ili o ugovornim obvezama u pogledu stjecanja terminalne opreme, u stvarnosti su ugrožena prava potrošača iz ove Direktive da prijeđu na konkurentske ponude za cijeli paket ili njegove dijelove. Stoga bi se određene ključne odredbe ove Direktive koje se odnose na informacije o sažetku ugovora, transparentnost, trajanje ugovora te raskid i promjenu pružatelja trebale primjenjivati na sve elemente paketa, uključujući terminalnu opremu, druge usluge kao što su digitalni sadržaj ili digitalne usluge, te elektroničke komunikacijske usluge koje nisu izravno obuhvaćene područjem primjene tih odredaba. Sve obveze krajnjeg korisnika koje se na temelju ove Direktive primjenjuju na određenu elektroničku komunikacijsku uslugu kada se ona pruža ili prodaje kao samostalna usluga trebale bi se također primjenjivati i kada je ta usluga dio paketa koji sadrži barem uslugu pristupa internetu ili javno dostupnu brojevno utemeljenu interpersonalnu komunikacijsku uslugu. Na ostala ugovorna pitanja, kao što su pravna sredstva u slučaju neusklađenosti s ugovorom, trebala bi se primjenjivati pravila koja se primjenjuju na određeni element paketa, npr. pravila ugovorâ za prodaju robe ili za isporuku digitalnog sadržaja. Međutim, potrošač bi trebao imati pravo na raskid svih elemenata paketa na temelju prava na raskid bilo kojeg elementa paketa koji se sastoji barem od usluge pristupa internetu ili javno dostupne brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge prije isteka dogovorenog trajanja ugovora zbog neusklađenosti ili propuštanja pružanja usluge. Radi zadržavanja njihove sposobnosti da jednostavno promjene pružatelja, potrošači također ne bi smjeli ostati ovisni o pružatelju zbog de facto produljenja početnog ugovornog razdoblja.

(284)  Pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga imaju obvezu pružanja pristupa hitnim službama s pomoću komunikacija prema hitnim službama. U iznimnim okolnostima, npr. zbog tehničke neizvedivosti, oni možda neće moći osigurati pristup hitnim službama ili lokaciji pozivatelja, ili nijednom od navedenih. U takvim bi slučajevima trebali svoje kupce na odgovarajući način obavijestiti u ugovoru. Takvi pružatelji usluga trebali bi svojim kupcima pružiti jasne i transparentne informacije u prvotnom ugovoru i ažurirati ga u slučaju svih mogućih izmjena u pružanju pristupa hitnim službama, na primjer u vezi s računima. Navedene informacije trebale bi uključivati sva ograničenja vezana uz teritorijalnu pokrivenost na temelju planiranih tehničkih operativnih parametara komunikacijske usluge i dostupne infrastrukture. Kada se usluga ne pruža putem priključka kojim se upravlja radi ostvarivanja određene kvalitete usluge, informacije bi također trebale uključivati razinu pouzdanosti pristupa kao i informacije o lokaciji pozivatelja, u usporedbi s uslugom koja se pruža putem takvog priključka, uzimajući u obzir postojeću tehnologiju i mjerila kvalitete, kao i sve druge parametre kvalitete usluge, navedene u ovoj Direktivi.

(285)  Krajnji korisnici trebali bi imati mogućnost besplatnog pristupa hitnim službama putem komunikacija prema hitnim službama s bilo kojeg uređaja kojim se omogućuju brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge, uključujući i tijekom uporabe usluga roaminga u državi članici. Komunikacije prema hitnim službama sredstvo su komunikacije koje uz usluge glasovne komunikacije uključuju i SMS, usluge slanja poruka, videokomunikacije i druge vrste komunikacija, primjerice usluge teksta u stvarnom vremenu, cjelokupnog razgovora i prijenosa. Uzimajući u obzir mogućnosti i tehničku opremu PSAP-ova, države članice trebale bi imati mogućnost utvrditi koje su brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge primjerene za hitne službe, kao i ograničiti te opcije na usluge glasovne komunikacije i njihov ekvivalent za krajnje korisnike s invaliditetom ili, u dogovoru s nacionalnim PSAP-ovima, uvesti dodatne opcije. Komunikacije prema hitnim službama u ime osobe može aktivirati poziv prema hitnim službama ugrađen u vozilo ili eCall kako je definiran u Uredbi (EU) 2015/758.

(286)  Države članice trebale bi osigurati da pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga osiguravaju pouzdan i točan pristup hitnim službama, uzimajući u obzir nacionalne specifikacije i kriterije te mogućnosti nacionalnih PSAP-ova. Države članice trebale bi razmotriti sposobnost PSAP-a da komunikaciju prema hitnim službama obavlja na više jezika. Ako se brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge ne pružaju putem priključka kojim se upravlja radi ostvarivanja određene kvalitete usluge, pružatelj možda ne može osigurati istu pouzdanost usmjeravanja poziva prema hitnim službama ostvarenih putem njihove usluge na najprimjereniji PSAP. Takvim pružateljima koji nisu ovisni o određenoj mreži, to jest pružateljima koji nisu integrirani s pružateljem usluge javne komunikacijske mreže, osiguravanje informacija o lokaciji pozivatelja možda nije uvijek tehnički izvedivo. Države članice trebale bi osigurati da se što prije primijene norme kojima se osiguravaju precizne i pouzdane usluge usmjeravanja i povezivanja s hitnim službama kako bi se pružateljima brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji nisu ovisni o određenoj mreži omogućilo ispunjavanje obveza povezanih s pristupom hitnim službama i pružanjem informacija o lokaciji pozivatelja na razini koja je usporediva s onom koja se zahtijeva od drugih pružatelja takvih komunikacijskih usluga. Ako takve norme i povezani sustavi PSAP-ova još nisu uvedeni, za pružanje pristupa hitnim službama ne bi trebalo zahtijevati brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge neovisne o mreži, osim na način koji je tehnički izvediv ili ekonomski održiv. To na primjer može uključivati situaciju kada država članica imenuje jedinstvenog središnjeg PSAP-a za zaprimanje komunikacije usmjerene prema hitnim službama. Međutim, takvi pružatelji usluga trebali bi informirati krajnje korisnike ako pristup jedinstvenom europskom broju za hitne slučajeve „112” ili informacijama o lokaciji pozivatelja nije podržan.

(287)  Kako bi se poboljšalo izvješćivanje i mjerenje uspješnosti koja provode države članice u području upravljanja pozivima prema hitnim službama i odgovara na takve pozive, Komisija bi svake dvije godine trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o djelotvornosti provedbe jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve „112”.

(288)  Države članice trebale bi poduzeti posebne mjere kako bi osigurale da su hitne službe, uključujući i jedinstveni europski broj za hitne slučajeve „112”, jednako dostupne ▌ krajnjim korisnicima s invaliditetom, posebno gluhim krajnjim korisnicima i krajnjim korisnicima s oštećenjem sluha, s poteškoćama u govoru, te gluhoslijepim krajnjim korisnicima te u skladu s pravom Unije o usklađivanju zahtjeva u pogledu dostupnosti proizvoda i usluga. Navedeno bi moglo uključivati posebne terminalne uređaje za krajnje korisnike s invaliditetom kada drugi načini komunikacije nisu prikladni za njih.

(289)  Važno je povećati osviještenost o postojanju jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve „112” kako bi se poboljšala razina zaštite i sigurnosti građana koji putuju Unijom. U tu svrhu, tijekom putovanja u bilo kojoj državi članici, građani bi trebali u potpunosti biti upoznati s mogućnosti korištenja jedinstvenim europskim brojem za hitne slučajeve „112” kao jedinstvenog broja za hitne slučajeve diljem Unije, a posebno putem navođenja tih informacija na međunarodnim autobusnim terminalima, željezničkim stanicama, u lukama ili zračnim lukama, telefonskim imenicima, u materijalima namijenjenima krajnjim korisnicima te kod izdavanja računa. Navedeno je prije svega odgovornost država članica, no Komisija bi trebala nastaviti pružati potporu i dopunjavati inicijative država članica, kako bi se povisila razina osviještenosti o broju jedinstvenom europskom broj za hitne slučajeve „112” te povremeno procijeniti razinu osviještenosti javnosti o dotičnom broju.

(290)  Informacijama o lokaciji pozivatelja, koje se upotrebljavaju za sve komunikacije prema hitnim službama, povećava se razina zaštite i sigurnost krajnjih korisnika i pomaže se hitnim službama u obavljanju njihovih dužnosti, uz uvjet da nacionalni sustav PSAP-ova jamči prijenos komunikacije prema hitnim službama i s njom povezanih podataka dotičnim hitnim službama. Primitak i uporabu informacija o lokaciji pozivatelja, što uključuje i informacije o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži, a kad su dostupne i napredne informacije o lokaciji pozivatelja dobivene iz mobilnih uređaja, trebalo bi uskladiti s relevantnim pravom Unije o obradi osobnih podataka i sigurnosnim mjerama. Poduzetnici koji pružaju informacije o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži trebali bi hitnim službama omogućiti dostupnost informacija o lokaciji pozivatelja čim poziv dođe do te službe, bez obzira na korištenu tehnologiju. Međutim, tehnologije koje se temelje na lokalizaciji mobilnog uređaja pokazale su se znatno preciznijima i troškovno učinkovitijima zbog dostupnosti podataka koje omogućuju Europski geostacionarni navigacijski sustav i satelitski sustav Galileo te drugi globalni sustavi za satelitsku navigaciju i podaci Wi-Fi mreža. Stoga bi informacije o lokaciji pozivatelja dobivene iz mobilnog uređaja trebale nadopunjavati informacije o lokaciji pozivatelja utemeljene na mreži, čak i ako informacije iz telefonskog uređaja postanu dostupne tek nakon uspostave komunikacija prema hitnim službama. Države članice trebale bi osigurati da se informacije o lokaciji pozivatelja dobivene iz mobilnog uređaja, ako su dostupne, stave na raspolaganje najprimjerenijem PSAP-u. To možda nije uvijek moguće, primjerice kada lokacija nije dostupna na mobilnom uređaju ili putem upotrijebljene interpersonalne komunikacijske usluge, ili ako dobivanje tih informacija nije tehnički izvedivo. Nadalje, države članice trebale bi osigurati da PSAP-ovi mogu preuzeti dostupne informacije o lokaciji pozivatelja i njima upravljati, ako je to izvedivo. Utvrđivanje i prijenos informacija o lokaciji pozivatelja trebalo bi biti besplatno i za krajnjeg korisnika i za tijelo koje upravlja komunikacijama prema hitnim službama bez obzira na način uspostave, primjerice putem mobilnog uređaja ili mreže pokretnih komunikacija, ili način prijenosa, primjerice putem glasovnog kanala, SMS poruke ili IP-a.

(291)  Kako bi mogla reagirati na tehnološki razvoj u pogledu točnih informacija o lokaciji pozivatelja, jednakog pristupa za ▌krajnje korisnike s invaliditetom i usmjeravanja poziva do najprimjerenijeg PSAP-a, Komisiju bi trebalo ovlastiti da delegiranim aktima donosi mjere potrebne za osiguravanje kompatibilnosti, interoperabilnosti, kvalitete, pouzdanosti i kontinuiteta komunikacija prema hitnim službama u Uniji, kao što su funkcionalne odredbe kojima se određuje uloga različitih sudionika u komunikacijskom lancu, na primjer pružatelja brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga, mrežnih operatora i PSAP-ova, kao i tehničke odredbe kojima se određuju tehnička sredstva za ostvarivanje funkcionalnih odredaba. Takvim mjerama ne bi se smjela dovoditi u pitanje organizacija hitnih službi u državama članicama.

(292)  Građanin jedne države članice, koji treba kontaktirati hitne službe u drugoj državi članici, trenutačno to ne može učiniti jer hitne službe možda nemaju nikakve kontaktne informacije o hitnim službama u drugim državama članicama. Stoga bi trebalo uspostaviti sigurnu bazu podataka na razini Unije s brojevima glavne hitne službe u svakoj zemlji. U tu svrhu BEREC bi trebao održavati sigurnu bazu podataka brojeva hitnih službi država članica u formatu E.164, u slučaju da tu bazu podataka ne održava druga organizacija, kako bi osigurao da hitne službe iz jedne države članice mogu stupiti u kontakt s hitnim službama u drugoj.

(293)  Došlo je do razlika u nacionalnom pravu u pogledu prijenosa javnih upozorenja koja se odnose na neposredne ili tekuće izvanredne okolnosti i katastrofe velikih razmjera putem elektroničkih komunikacijskih usluga. Radi usklađivanja prava u tom području, ovom bi se Direktivom trebalo predvidjeti da, u slučaju postojanja sustava upozoravanja javnosti, pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga u mreži pokretnih komunikacija javna upozorenja dostavljaju svim dotičnim krajnjim korisnicima. Dotičnim krajnjim korisnicima trebalo bi smatrati one koji se nalaze na geografskim područjima koja bi potencijalno mogla biti pod utjecajem neposrednih ili tekućih izvanrednih okolnosti i katastrofa velikih razmjera tijekom razdoblja upozorenja, a koje su kao takve odredila nadležna tijela.

(294)  Ako je osiguran učinkovit doseg svih dotičnih krajnjih korisnika, neovisno o njihovu mjestu ili državi članici boravišta, te je ispunjena najviša razina sigurnosti podataka, države članice trebale bi moći predvidjeti prijenos javnih upozorenja javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama koje nisu brojevno utemeljene interpersonalne komunikacijske usluge u mreži pokretnih komunikacija niti su druge usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za radiodifuziju ili putem mobilnih aplikacija koje se prenose putem usluga pristupa internetu. Kako bi se krajnji korisnici koji ulaze u državu članicu informirali o postojanju takvog sustava upozoravanja javnosti, ta bi država članica trebala osigurati da ti krajnji korisnici bez nepotrebne odgode i besplatno automatski putem SMS poruke prime lako razumljive informacije o tome kako primati javna upozorenja, među ostalim putem pokretne terminalne opreme kojom se ne omogućuju usluge pristupa internetu. Javna upozorenja koja nisu ovisna o brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama u mreži pokretnih komunikacija trebala bi se krajnjim korisnicima dostavljati na način da ih ti korisnici lako mogu primiti. Ako sustav upozoravanja javnosti ovisi o aplikaciji, od krajnjih korisnika ne bi se smjele zahtijevati prijava ili registracija pri tijelima ili pružatelju aplikacije. Uporaba podataka o lokaciji krajnjih korisnika trebala bi biti u skladu s Direktivom 2002/58/EZ. Prijenos javnih upozorenja trebao bi biti besplatan za krajnje korisnike. Tijekom svojeg preispitivanja provedbe ove Direktive Komisija bi ujedno mogla procijeniti je li, u skladu s pravom Unije, moguće i izvedivo uspostaviti jedinstven sustav upozoravanja javnosti na razini Unije kako bi se javnost upozorila u slučaju neposredne ili tekuće katastrofe ili izvanrednog stanja velikih razmjera u različitim državama članicama.

(295)  Države članice trebale bi moći utvrditi jesu li prijedlozi alternativnih sustava koji ne ovise o brojevno utemeljenim interpersonalnim komunikacijskim uslugama u mreži pokretnih komunikacija doista jednaki takvim uslugama, pri čemu u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir odgovarajuće smjernice BEREC-a. Takve bi se smjernice trebale izraditi uz savjetovanje s nacionalnim tijelima nadležnima za PSAP-ove kako bi se osiguralo sudjelovanje stručnjaka za hitne službe u njihovoj izradi i postiglo zajedničko shvaćanje tijela različitih država članica o tome što je potrebno za potpunu provedbu takvih sustava upozoravanja javnosti u državama članicama, pri čemu se osigurava učinkovita zaštita građana Unije tijekom njihova putovanja u drugoj državi članici.

(296)  U skladu s ciljevima Povelje i obvezama sadržanima u Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, regulatornim okvirom trebalo bi osigurati da svi krajnji korisnici, uključujući ▌ krajnje korisnike s invaliditetom, starije osobe te korisnike s posebnim socijalnim potrebama, imaju olakšan i jednaki pristup cjenovno pristupačnim visokokvalitetnim uslugama, neovisno o njihovu mjestu boravišta unutar Unije. Deklaracijom 22. priloženoj Završnom aktu iz Amsterdama predviđa se da institucije Unije trebaju uzeti u obzir potrebe osoba s invaliditetom pri donošenju mjera na temelju članka 114. UFEU-a.

(297)  Kako bi se ▌krajnjim korisnicima s invaliditetom osigurala ista mogućnost iskorištavanja prednosti tržišnog natjecanja i izbora pružatelja usluga, koje ima većina krajnjih korisnika, nadležna tijela trebala bi, ako je to primjereno i s obzirom na nacionalne uvjete te nakon savjetovanja s krajnjim korisnicima s invaliditetom, utvrditi zahtjeve za zaštitu potrošača u slučaju krajnjih korisnika s invaliditetom, koje trebaju ispuniti pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Navedeni zahtjevi mogu, prije svega, uključivati to da pružatelji ▌krajnjim korisnicima s invaliditetom osiguraju mogućnost odgovarajućeg iskorištavanja prednosti koje nude njihove usluge, pod jednakim uvjetima poslovanja, uključujući cijene, tarife i kvalitetu, kao što su one koje se nude drugim krajnjim korisnicima, te bez obzira na sve moguće dodatne troškove koje bi ti pružatelji morali snositi. Drugi zahtjevi mogu se odnositi na veleprodajne ugovore među pružateljima. Kako bi se izbjeglo pretjerano opterećenje pružatelja usluga, nadležna tijela trebala bi provjeriti mogu li se ciljevi jednakog pristupa i izbora usluga postići bez primjene tih mjera.

(298)  Uz pravo Unije o usklađivanju zahtjeva za dostupnost proizvoda i usluga ovom se Direktivom utvrđuju novi poboljšani zahtjevi za cjenovnu pristupačnost i dostupnost u pogledu povezane terminalne opreme te posebne opreme i posebnih usluga za krajnje korisnike s invaliditetom. Zbog toga je odgovarajuća obveza iz Direktive 2002/22/EZ kojom se od država članica zahtijeva da potiču dostupnost terminalne opreme za ▌korisnike s invaliditetom zastarjela i trebalo bi je staviti izvan snage.

(299)  U području pružanja usluga telefonskog imenika i usluga službe za korisnike razvilo se učinkovito natjecanje, među ostalim na temelju članka 5. Direktive Komisije 2002/77/EZ(42). Radi održavanja djelotvornogtržišnog natjecanja svi ▌pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga, koji brojeve iz plana numeriranja dodjeljuju svojim krajnjim korisnicima, trebali bi i dalje imati obvezu relevantne informacije staviti na raspolaganje na pošten, troškovno usmjeren i nediskriminirajući način.

(300)  Krajnje korisnike trebalo bi informirati o njihovu pravu odabira s obzirom na unošenje njihovih osobnih podataka u imenik. Pružatelji brojevno utemeljenih interpersonalnih komunikacijskih usluga trebali bi pri pružanju podataka pružateljima usluge imenika poštovati odabir krajnjih korisnika. Člankom 12. Direktive 2002/58/EZ krajnjim korisnicima osigurava se pravo na privatnost u vezi s uključivanjem njihovih osobnih informacija u javni telefonski imenik.

(301)  Mjere na razini veleprodaje kojima se osigurava uključivanje podataka o krajnjem korisniku u baze podataka trebale bi biti u skladu sa zaštitnim mjerama koje se odnose na zaštitu osobnih podataka na temelju ▌Uredbe (EU) 2016/679 i članka 12. Direktive 2002/58/EZ. Troškovno orijentirano podnošenje navedenih podataka pružateljima usluga, uz postojanje mogućnosti za države članice da uspostave centralizirani mehanizam za pružanje cjelovitih zbirnih informacija pružateljima usluga imenika, kao i omogućivanje pristupa mreži pod razumnim i transparentnim uvjetima, trebalo bi se provesti kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da u potpunosti koriste prednosti tržišnog natjecanja, kojim je u velikoj mjeri omogućeno uklanjanje propisa s obzirom na navedene usluge na razini maloprodaje, kao i pružanje ponuda usluga imenika u okviru razumnih i transparentnih uvjeta.

(302)  Nakon ukidanja obveze pružanja univerzalne usluge za usluge imenika te s obzirom na postojanje funkcionalnog tržišta za takve usluge, više nije nužno pravo pristupa uslugama upita vezanih uz imenik. Međutim, nacionalna regulatorna tijela trebala bi i dalje imati mogućnost propisati obveze i uvjete poduzetnicima koji nadziru pristup krajnjim korisnicima kako bi na tom tržištu zadržali pristup i tržišno natjecanje ▌.

(303)  Krajnji korisnici trebali bi imati mogućnost da im se jamči interoperabilnost u pogledu sve opreme koja se prodaje u Uniji a namijenjena je radijskom prijamu u novim vozilima kategorije M i prijamu digitalne televizije. Države članice trebale bi moći zahtijevati minimum usklađenih normi u vezi s takvom opremom. Takve bi se norme mogle s vremena na vrijeme prilagoditi tehnološkom razvoju te razvoju na tržištu.

(304)  Ako države članice odluče donijeti mjere u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 u pogledu interoperabilnosti potrošačkih radioprijamnika, oni bi radi očuvanja interoperabilnosti trebali moći primati i reproducirati radijske usluge koje se pružaju putem digitalne zemaljske radijske radiodifuzije ili putem IP mreža. To može rezultirati i poboljšanjem javne sigurnosti jer se korisnicima omogućuje da se oslone na širi skup tehnologija za pristup informacijama o izvanrednim okolnostima i za njihov primitak u državama članicama.

(305)  Poželjno je potrošačima omogućiti postizanje najbolje povezivosti s digitalnim televizijskim prijemnicima. Interoperabilnost je koncept koji se tek razvija na dinamičnim tržištima. Tijela za normizaciju trebala bi učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurala da se odgovarajuće norme razvijaju usporedno s dotičnim tehnologijama. Isto tako, važno je osigurati da na digitalnim televizijskim prijemnicima postoje konektori koji su u mogućnosti prenositi sve nužne elemente digitalnog signala, uključujući prijenos zvuka i slike, informacije o uvjetovanom pristupu, uslužne informacije, informacije o API-ju te informacije o zaštiti od neovlaštenoga kopiranja. Stoga bi se ovom Direktivom trebalo osigurati da funkcionalnost povezana sa ili implementirana u konektorima nije ograničena od strane mrežnih operatora, pružatelja usluga ili proizvođača opreme te da se nastavlja razvijati u skladu s tehnološkim razvojem. Stvaranje zajedničke norme putem mehanizma koji ovisi o kretanjima na tržištu prepoznato je kao nešto što ide u korist potrošača kada je riječ o prikazivanju i prezentaciji umreženih televizijskih usluga. Države članice i Komisija trebale bi moći pokrenuti političke inicijative, u skladu s Ugovorima, kako bi potakle ovakav razvoj.

(306)  Odredbama o interoperabilnosti potrošačke radijske i televizijske opreme ne sprečava se mogućnost da automobilski radioprijamnici u novim vozilima kategorije M primaju i reproduciraju radijske usluge koje se osiguravaju putem analogne zemaljske radijske radiodifuzije, niti se njima sprečavaju države članice da propisuju obveze radi osiguravanja da se digitalnim radioprijamnicima može primati i reproducirati analogna zemaljska radiodifuzija.

(307)  Ne dovodeći u pitanje pravo Unije, ovom se Direktivom države članice ne sprečava da donesu tehničke propise koji se odnose na digitalnu zemaljsku televizijsku opremu kako bi pripremile migraciju potrošača na nove standarde zemaljske radiodifuzije i kako bi se izbjegla nabava opreme koja ne bi bila usklađena sa standardima koje treba uvesti.

(308)  Države članice trebale bi moći odrediti proporcionalne "obveze prijenosa" poduzetnicima pod njihovom nadležnošću, u interesu legitimnih zahtjeva javne politike, no takve obveze trebale bi se propisati samo tamo gdje su potrebne kako bi se ispunili ciljevi od općeg interesa koje su jasno utvrdile države članice u skladu s pravom Unije, te bi trebale biti proporcionalne i transparentne. "Obveze prijenosa" trebale bi se moći primijeniti za odgovarajuće radijske i televizijske prijenosne kanale i popratne usluge koje utvrđuje utvrđeni pružatelj medijskih usluga. Obveze koje propišu države članice trebale bi biti razumne, drugim riječima, trebale bi biti proporcionalne i transparentne u kontekstu jasno definiranih ciljeva od općeg interesa. Države članice trebale bi osigurati objektivno opravdanje "obveza prijenosa" koje propišu u svojem nacionalnom pravu kako bi osigurale transparentnost te proporcionalnu i odgovarajuću jasnu definiciju navedenih obveza. Obveze bi trebale biti osmišljene tako da se njima osiguraju dostatni poticaji za učinkovito ulaganje u infrastrukturu.

(309)  "Obveze prijenosa" trebale bi podlijegati periodičnim preispitivanjima barem svakih pet godina kako bi se prema potrebi ažurirale u skladu s tehnološkim i tržišnim razvojem te kako bi se osigurala njihova proporcionalnost s ciljevima koje je potrebno ostvariti. Takve bi obveze mogle, ako je to primjereno, sadržavati odredbu o proporcionalnoj naknadi koja bi trebala biti utvrđena u nacionalnom pravu. Kada je to slučaj, nacionalnim pravom bi trebalo utvrditi i metodologiju koja se primjenjuje na izračun odgovarajuće naknade. Ta metodologija ne bi smjela biti neusklađena s regulatornim mjerama za pristup koje nacionalna regulatorna tijela mogu propisati pružateljima usluga prijenosa koje se upotrebljavaju za radiodifuziju koji su određeni kao pružatelji sa značajnom tržišnom snagom. Međutim, ako se u ugovoru s fiksnim trajanjem koji je potpisan prije ... [datuma stupanja na snagu ove Direktive] predviđa drukčija metodologija, trebalo bi moći nastaviti primjenjivati tu metodologiju tijekom trajanja ugovora. Ako ne postoje nacionalne odredbe o naknadi, pružateljima radijskih ili televizijskih radiodifuzijskih kanala i pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža koje se upotrebljavaju za prijenos tih radijskih ili televizijskih radiodifuzijskih kanala trebalo bi omogućiti da se ugovorno dogovore o proporcionalnoj naknadi.

(310)  Elektroničke komunikacijske mreže i usluge koje se upotrebljavaju za distribuciju radijskog ili televizijskog emitiranja za javnost uključuju kabelske, IPTV, satelitske i zemaljske radiodifuzijske mreže. One također mogu uključiti druge mreže u onoj mjeri u kojoj se znatan broj krajnjih korisnika služi takvim mrežama kao glavnim sredstvom prijama radijskog i televizijskog emitiranja. "Obveze prijenosa" za analogne televizijske radiodifuzijske prijenose trebalo bi razmotriti samo ako bi nedostatak takve obveze uzrokovao znatan poremećaj za velik broj krajnjih korisnika ili ako ne postoje drugi načini prijenosa za određene televizijske radiodifuzijske kanale. "Obveze prijenosa" mogu uključivati prijenos usluga koje su posebno osmišljene kako bi krajnjim korisnicima s invaliditetom omogućile jednaki pristup. U skladu s tim, popratne usluge uključuju usluge koje su osmišljene u svrhu unaprjeđivanja pristupa za krajnje korisnike s invaliditetom, kao što su videotekst, podnaslovi za krajnje korisnike koji su gluhi i nagluhi, zvučni opis, izgovoreni podnaslovi i prevođenje na znakovni jezik te bi ako je potrebno mogle uključivati pristup povezanim neobrađenim podacima. S obzirom na sve veću ponudu i prijam usluga umrežene televizije i trajne važnosti elektroničkih programskih vodiča (EPG-ovi) za izbor krajnjih korisnika, prijenos podataka povezanih s programom, koji su potrebni za podršku funkcionalnostima umrežene televizije i EPG-ova, može se uključiti u "obveze prijenosa". Takvi podaci povezani s programom trebali bi moći uključivati informacije o sadržaju programa i o tome kako mu pristupiti, ali ne i sam programski sadržaj.

(311)  Mogućnosti prikaza broja pozivatelja obično su dostupne na modernim telefonskim centralama te ih je stoga sve lakše pružati uz minimalan trošak, odnosno besplatno. Od država članica ne zahtijeva se nametanje obveza u vezi s pružanjem tih mogućnosti ako su one već dostupne. Direktiva 2002/58/EZ štiti privatnost korisnika u vezi s raščlanjenim računima po stavkama, pružajući im načine na koje mogu zaštititi svoje pravo na privatnost prilikom primjene prikaza broja pozivatelja. Razvoj tih usluga na paneuropskoj osnovi bio bi od koristi potrošačima, a ova ga Direktiva potiče. Uobičajena praksa pružatelja usluga pristupa internetu jest kupcima pružiti adresu e-pošte uz uporabu svojeg poslovnog imena ili žiga. Kako bi se osiguralo da krajnji korisnici ne budu pogođeni učinkom ovisnosti o pružatelju u vezi s rizikom od gubitka pristupa porukama e-pošte pri promjeni usluga pristupa internetu, države članice trebale bi moći propisati obveze za pružatelje takvih usluga da, na zahtjev, ili omoguće pristup svojim porukama e-pošte ili prenesu poruke e-pošte poslane relevantnom računu e-pošte ili većem broju računa. Ta bi se mogućnost trebala pružati bez naknade i dokle god nacionalno regulatorno tijelo to smatra primjerenim.

(312)  Objava informacija od strane država članica omogućit će tržišnim sudionicima i potencijalnim novim sudionicima da shvate svoja prava i obveze i da saznaju gdje mogu pronaći relevantne podrobne informacije. Objava u nacionalnom službenom glasilu pomaže zainteresiranim stranama u drugim državama članicama da pronađu relevantne informacije.

(313)  S ciljem osiguravanja djelotvornog i učinkovitog paneuropskoga tržišta elektroničkih komunikacija, Komisija bi trebala pratiti i objavljivati informacije o pristojbama koje doprinose određivanju cijena za krajnje korisnike.

(314)  U svrhu određivanja pravilne primjene prava Unije, Komisija treba znati koji su poduzetnici određeni kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom i koje su obveze nacionalna regulatorna tijela odredila tržišnim sudionicima. Osim objave tih informacija na nacionalnoj razini, potrebno je i da države članice te informacije podnesu Komisiji. Ako su države članice dužne Komisiji poslati informacije, to bi trebale moći učiniti u elektroničkom obliku, podložno dogovoru o primjerenim postupcima autentifikacije.

(315)  Kako bi se uzeo u obzir tržišni, društveni i tehnološki razvoj, među ostalim razvoj tehničkih normi, radi upravljanja rizicima za sigurnost mreža i usluga i osiguravanja učinkovitoga pristupa hitnim službama s pomoću komunikacija prema hitnim službama, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s ▌ određivanjem jedinstvene maksimalne cijene završavanja glasovnih poziva na tržištima usluga u nepokretnoj i pokretnoj mreži na razini Unije; ▌ donošenjem mjera povezanih s komunikacijama prema hitnim službama u Uniji te prilagodbom prilogâ ovoj Direktivi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(43). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(316)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje odluka o rješavanju prekograničnih štetnih smetnji između država članica; za utvrđivanje usklađenog ili koordiniranog pristupa u svrhu rješavanja problema nedosljedne provedbe općih regulatornih pristupa od strane nacionalnih regulatornih tijela u vezi s uređenjem tržišta elektroničkih komunikacija, numeriranja, uključujući brojevni raspon, prenosivosti brojeva i identifikatora, sustava pretvaranje brojeva i adresa, te pristup hitnoj službi putem jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve '112'; za propisivanje obvezne provedbe normi ili specifikacija, ili uklanjanja normi ili specifikacija iz obveznog dijela popisa normi; za donošenje primjerenih i proporcionalnih tehničkih i ustrojstvenih mjera kako bi na odgovarajući način upravljali rizicima za sigurnost mreža i usluga te okolnosti, format i postupci koji se primjenjuju na obavješćivanje o sigurnosnim incidentima; ▌za utvrđivanje odgovarajućih pojedinosti u vezi s pojedinačnim pravima kojima je moguće trgovati u standardiziranom elektroničkom formatu kada prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom nastanu; za utvrđivanje fizičkih i tehničkih svojstva bežičnih pristupnih točaka kratkog dometa; za ovlašćivanje nacionalnog regulatornog tijela da poduzetnicima određenim kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom propiše određene obveze za pristup ili međupovezivanje ili odvraćanje nacionalnog regulatornog tijela od toga; za usklađivanje posebnih brojeva ili raspona numeriranja radi zadovoljavanja prekogranične ili paneuropske potrebe za brojevnim resursima; te za utvrđivanje predloška sažetka ugovora koji se treba pružiti potrošačima. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(44).

(317)  Konačno, Komisija bi trebala moći prema potrebi i uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri mišljenje BEREC-a, donositi preporuke u pogledu utvrđivanja relevantnih tržišta proizvoda i usluga, obavješćivanja u okviru postupka konsolidacije unutarnjeg tržišta i usklađene primjene odredaba regulatornog okvira.

(318)  Komisija bi povremeno trebala preispitivati djelovanje ove Direktive, posebno s ciljem utvrđivanja potrebe za izmjenama s obzirom na promjenjivost tehnoloških ili tržišnih uvjeta.

(319)  (319) Pri preispitivanju funkcioniranja ove Direktive Komisija bi trebala s obzirom na razvoj tržišta te uvažavajući tržišno natjecanje i zaštitu potrošača procijeniti jesu li još potrebne odredbe o sektorskoj ex ante regulaciji ili bi te odredbe trebalo izmijeniti ili staviti izvan snage. Budući da se ovom Direktivom uvode novi pristupi uređivanju sektora elektroničkih komunikacija, kao što je mogućnost proširenja primjene simetričnih obveza izvan prve sabirne ili razdjelne točke i regulatornog postupanja prema zajedničkim ulaganjima, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti procjeni njihova funkcioniranja.

(320)  Budući tehnološki razvoj i razvoj tržišta, osobito promjene u uporabi različitih elektroničkih komunikacijskih usluga i njihovoj sposobnosti za osiguravanje učinkovitoga pristupa hitnim službama, mogli bi ugroziti ostvarivanje ciljeva ove Direktive u pogledu krajnjih korisnika. BEREC bi stoga trebao pratiti taj razvoj u državama članicama i redovito objavljivati svoje mišljenje, uključujući ocjenu učinka takvog razvoja na primjenu u praksi odredaba ove Direktive koje se odnose na krajnje korisnike. Komisija bi, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri mišljenje BEREC-a, trebala objaviti izvješće i podnijeti zakonodavni prijedlog ako smatra da je to potrebno radi osiguravanja ispunjavanja ciljeva ove Direktive.

(321)  Direktive 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ, 2002/22/EZ i članak 5. Odluke 243/2012/EU trebalo bi staviti izvan snage.

(322)  Komisija bi trebala pratiti prelazak s postojećega regulatornog okvira na novi okvir.

(323)  S obzirom na to da cilj ove Direktive, a to je određivanje usklađenog i pojednostavnjenog regulatornog okvira za elektroničke komunikacijske mreže, elektroničke komunikacijske usluge te povezanu opremu i povezane usluge, za uvjete ovlašćivanja mreža i usluga, za korištenje radiofrekvencijskim spektrom i za brojevne resurse, za pristupa i međupovezivanja elektroničkih komunikacijskih mreža i povezane opreme te za zaštitu krajnjih korisnika ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(324)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(45), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(325)  Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s direktivama stavljenim izvan snage. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi na temelju direktiva stavljenih izvan snage.

(326)  Ovom Direktivom ne bi se smjele dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene direktiva, koji su navedeni u dijelu B Priloga XII.,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

DIO I.

OKVIR (OPĆA PRAVILA ZA ORGANIZACIJU SEKTORA)

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE, CILJEVI I DEFINICIJE

POGLAVLJE I.

PREDMET, CILJ I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet, područje primjene i ciljevi

1.  Ovom se Direktivom utvrđuje usklađeni okvir za pravno uređenje elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničkih komunikacijskih usluga, povezane opreme i povezanih usluga te određenih značajki terminalne opreme. Ovom se Direktivom navode zadaće nacionalnih regulatornih tijela i, ako je primjenjivo, drugih nadležnih tijela i utvrđuje niz postupaka kako bi se osigurala usklađena primjena regulatornog okvira u cijeloj Uniji.

2.  Ciljevi su ove Direktive:

(a)  provedba unutarnjeg tržišta u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga iz kojega proizlazi postavljanje i prihvaćanje osiguranih mreža vrlo velikoga kapaciteta, održivo tržišno natjecanje, interoperabilnost elektroničkih komunikacijskih usluga, dostupnost, sigurnost mreža i usluga te pogodnosti za krajnje korisnike; i

(b)  osiguravanje pružanja kvalitetnih, cjenovno pristupačnih i javno dostupnih usluga na području cijele Unije putem učinkovitoga tržišnog natjecanja i odabira, poboljšati okolnosti u kojima na tržištu potrebe krajnjih korisnika, uključujući korisnike▌ s invaliditetom radi jednakoga pristupa uslugama kakav imaju ostali korisnici, nisu uspješno zadovoljene te utvrditi potrebna prava krajnjih korisnika.

3.  Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje:

(a)  obveze koje se propisuju nacionalnim pravom u skladu s pravom Unije ili pravom Unije u vezi s pružanjem usluga uporabom elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga;

(b)  mjere donesene na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu sa pravom Unije, u vezi s postizanjem ciljeva od općeg interesa, posebno što se tiče zaštite osobnih podataka i privatnosti, uređivanja sadržaja i audiovizualne politike;

(c)  djelovanja koja poduzimaju države članice za javni poredak te potrebe javne sigurnosti i obranu;

(d)  uredbe (EU) br. 531/2012 i (EU) 2015/2120 i Direktiva 2014/53/EU.

4.  Komisija, Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije („BEREC”) i relevantna tijela osiguravaju usklađenost svoje obrade osobnih podataka s pravilima Unije o zaštiti podataka.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „elektronička komunikacijska mreža” znači sustavi prijenosa, bez obzira na to temelje li se na stalnoj infrastrukturi ili centraliziranom upravljačkom kapacitetu, i, ako je to primjenjivo, opremu za prespajanje ili usmjeravanje te druga sredstva, uključujući mrežne elemente koji nisu aktivni, a koji dopuštaju prijenos signala žičanim, radijskim, optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvom, što uključuje satelitske mreže, zemaljske nepokretne (s prespajanjem kanala, prespajanjem paketa podataka, uključujući internet) i pokretne mreže, elektroenergetske kabelske sustave, u mjeri u kojoj se rabe za prijenos signala, mreže koje se rabe za radijsku i televizijsku radiodifuziju te mreže kabelske televizije, bez obzira na vrstu informacija koju prenose;

(2)  „mreža vrlo velikog kapaciteta” znači elektronička komunikacijska mreža koju ▌ u potpunosti čine elementi od optičkih vlakana najmanje do razdjelne točke na konačnoj lokaciji ili elektronička komunikacijska mreža koja u uobičajenim uvjetima u vrijeme vršnog opterećenja može ostvariti sličan rad mreže u pogledu propusne širine silazne veze i uzlazne veze, otpornosti, parametara povezanih s pogreškama te latencije i njezine varijacije; rad mreže može se smatrati sličnim neovisno o tome varira li iskustvo krajnjeg korisnika zbog svojstveno različitih značajki medija kojim se mreža u konačnici povezuje s završnom točkom mreže;

(3)  „transnacionalna tržišta” znači tržišta utvrđena u skladu s člankom 65., koja obuhvaćaju Uniju ili njezin znatan dio, a koja se nalaze u više od jedne države članice;

(4)  „elektronička komunikacijska usluga” znači usluga koja se uobičajeno pruža uz naknadu putem elektroničkih komunikacijskih mreža, a obuhvaća, uz izuzetak usluga pružanja sadržaja ili obavljanja uredničkog nadzora nad sadržajem koji se prenosi uporabom elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, sljedeće vrste usluga:

(a)  „uslugu pristupa internetu” kako je definirana u članku 2. drugom stavku točki 2. Uredbe (EU) 2015/2120;

(b)  „interpersonalnu komunikacijsku uslugu”; i

(c)  usluge koje se sastoje u cijelosti, ili većim dijelom, od prijenosa signalâ kao što su usluge prijenosa koje se upotrebljavaju za pružanje usluga komunikacije između strojeva i za radiodifuziju;

(5)  „interpersonalna komunikacijska usluga” znači usluga koja se uobičajeno pruža uz naknadu, a omogućuje izravnu interpersonalnu i interaktivnu razmjenu informacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža između ograničenog broja osoba, pri čemu osobe koje pokreću komunikaciju ili sudjeluju u njoj određuju njezina primatelja ili više njih i ne uključuje usluge koje omogućuju interpersonalnu i interaktivnu komunikaciju samo kao manje bitnu pomoćnu značajku koja je suštinski povezana s drugom uslugom;

(6)  „brojevno utemeljena interpersonalna komunikacijska usluga” znači interpersonalna komunikacijska usluga koja se povezuje ili omogućuje komunikaciju s javno dodijeljenim brojevnim resursima, odnosno brojem ili brojevima u nacionalnim ili međunarodnim ▌ planovima numeriranja;

(7)  „brojevno neovisna interpersonalna komunikacijska usluga” znači interpersonalna komunikacijska usluga koja se ne povezuje s javno dodijeljenim brojevnim resursima, odnosno brojem ili brojevima u nacionalnim ili međunarodnim ▌ planovima numeriranja ili koja ne omogućuje komunikaciju brojem ili brojevima u nacionalnim ili međunarodnim ▌ planovima numeriranja;

(8)  „javna elektronička komunikacijska mreža” znači elektronička komunikacijska mreža koja se u cijelosti ili većim dijelom upotrebljava za pružanje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, koje podržavaju prijenos informacija među završnim točkama mreže;

(9)  „završna točka mreže” znači fizička točka na kojoj se krajnjem korisniku omogućuje pristup javnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, a koja se, kada se radi o mrežama koje uključuju prespajanje ili usmjeravanje, prepoznaje uz pomoć posebne mrežne adrese koja može biti povezana s brojem ili imenom krajnjeg korisnika;

(10)  „povezana oprema” znači povezane usluge, fizička infrastruktura i druga oprema ili elementi povezani s elektroničkom komunikacijskom mrežom ili elektroničkom komunikacijskom uslugom kojima se omogućuje ili podržava pružanje usluga putem te mreže ili usluge, ili koji za to imaju potencijala te koji uključuju zgrade ili ulaze u zgrade, žičane instalacije unutar zgrada, antene, tornjeve i druge potporne građevine, kabelske kanale, cijevi, antenske stupove, šahtove i ormariće;

(11)  „povezana usluga” znači usluga povezana s elektroničkom komunikacijskom mrežom ili elektroničkom komunikacijskom uslugom, kojom se omogućuje ili podržava pružanje, samostalno pružanje ili automatizirano pružanje usluga putem te mreže ili usluge, ili za to imaju potencijala, a uključuju pretvaranje brojeva ili sustave koji nude jednaku funkcionalnost, sustave uvjetovanoga pristupa i elektroničke programske vodiče,▌ kao i druge usluge kao što je usluga utvrđivanja identiteta, lokacije i prisutnosti;

(12)  „sustav uvjetovanoga pristupa” znači bilo koja tehnička mjera, sustav autentifikacije i/ili rješenje kojim se omogućuje pristup zaštićenim radijskim ili televizijskim radiodifuzijskim uslugama u razumljivom obliku, uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog ovlaštenja;

(13)  „korisnik” znači fizička ili pravna osoba koja koristi ili zahtijeva javno dostupnu elektroničku komunikacijsku uslugu;

(14)  „krajnji korisnik” znači korisnik koji ne pruža javne elektroničke komunikacijske mreže niti javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge;

(15)  „potrošač” znači svaka fizička osoba koja koristi ili traži javno dostupnu elektroničku komunikacijsku uslugu u svrhe koje nisu namijenjene njezinoj poslovnoj djelatnosti, obrtu ili djelatnosti slobodnog zanimanja;

(16)  „pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža” znači uspostava, rad, kontrola ili osiguravanje raspoloživosti takvih mreža;

(17)  „napredna oprema za digitalnu televiziju” znači uređaji kojima je svrha spajanje na televizijski prijamnik ili integralni digitalni televizijski prijamnik, koji može primati digitalne interaktivne televizijske usluge;

(18)  „aplikacijsko programsko sučelje” ili „API” znači softversko sučelje između aplikacijskih programa koje su radiodifuzijske kuće elektroničkih medija ili pružatelji usluga učinili dostupnim, kao i sredstva u naprednoj digitalnoj opremi za usluge digitalnog radija i televizije;

(19)  „namjena radiofrekvencijskog spektra” znači određivanje namjene određenog pojasa radiofrekvencijskog spektra za jednu ili više vrsta radiokomunikacijskih službi,ako je to primjereno, pod određenim uvjetima;

(20)  „štetna smetnja” znači smetnja kojom se dovodi u opasnost djelovanje radionavigacijske službe ili drugih sigurnosnih službi, ili kojom se na drugi način znatno umanjuje kvaliteta, ometa ili opetovano prekida radiokomunikacijska služba koja radi u skladu s mjerodavnim međunarodnim propisima, nacionalnim propisima ili propisima Unije;

(21)  „sigurnost mreža i usluga” znači sposobnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga da odolijevaju, na određenoj razini pouzdanosti, bilo kojoj radnji kojom se ugrožava dostupnost, autentičnost, cjelovitost ili povjerljivost tih mreža i usluga, pohranjenih ili prenesenih ili obrađenih podataka ili srodnih usluga koje te elektroničke komunikacijske mreže ili usluge nude ili kojima omogućuju pristup;

(22)  „opće ovlaštenje” znači pravni okvir koji je utvrdila država članica, a kojim se osiguravaju prava za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i utvrđuju posebne sektorske obveze koje se mogu primijeniti na sve ili određene vrste elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, u skladu s ovom Direktivom;

(23)  „bežična pristupna točka kratkog dometa” znači oprema za pristup bežičnoj mreži male snage, male veličine i kratkog dometa, koja se koristi radiofrekvencijskim spektrom za koji je izdana dozvola ili radiofrekvencijskim spektrom za koji se ne izdaje dozvola ili njihovom kombinacijom, kojom se može koristiti kao diijelom javne elektroničke komunikacijske mreže i koja može biti opremljena najmanje jednom vizualno neupadljivom antenom , te kojom se korisnicima omogućuje bežični pristup elektroničkim komunikacijskim mrežama neovisno o tome je li osnovna mrežna topologija mobilna ili fiksna;

(24)  „radijska lokalna mreža” ili „RLAN” znači sustav bežičnog pristupa male snage kratkog dometa i s malim rizikom od smetnji za druge takve sustave koje su u blizini postavili ostali korisnici, koji se na neisključivoj osnovi koristi usklađenim radiofrekvencijskim spektrom;

(27)  „usklađeni radiofrekvencijski spektar” znači radiofrekvencijski spektar za koji su utvrđeni usklađeni uvjeti u pogledu njegove dostupnosti i djelotvornog korištenja putem tehničkih provedbenih mjera u skladu s člankom 4. Odluke br. 676/2002/EZ;

(26)  „zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom” znači pristup dvaju ili više korisnika korištenju istim pojasevima radiofrekvencijskog spektra na temelju dogovora o definiranom zajedničkom korištenju, koji je odobren ▌ na temelju općeg ovlaštenja, pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili njihove kombinacije, uključujući regulatorne pristupe kao što je zajednički pristup za koji je izdana dozvola s ciljem olakšavanja zajedničkog korištenja pojasom radiofrekvencijskog spektra, a koji je podložan obvezujućem sporazumu svih uključenih strana, u skladu s pravilima zajedničkog korištenja kako su uključena u njihova prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom kako bi se svim korisnicima zajamčili predvidljivi i pouzdani dogovori o zajedničkom korištenju i ne dovodeći u pitanje primjenu prava tržišnog natjecanja;

(27)  „pristup” znači da se drugom poduzetniku stavljaju na raspolaganje oprema ili usluge uz utvrđene uvjete, na isključivoj ili neisključivoj osnovi, radi pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga, uključujući kada se one upotrebljavaju za pružanje usluga informacijskog društva ili usluga radiodifuzije sadržaja; obuhvaća, među ostalim, pristup mrežnim elementima i povezanoj opremi, koji mogu obuhvaćati povezivanje opreme fiksnim ili bežičnim putem (ovo posebno uključuje pristup lokalnoj petlji te opremi i uslugama potrebnima za pružanje usluga putem lokalne petlje); pristup fizičkoj infrastrukturi koja uključuje zgrade, kabelske kanale i antenske stupove; pristup relevantnim softverskim sustavima, uključujući sustave za operativnu potporu; pristup informatičkim sustavima ili bazama podataka za zahtjeve za naručivanje unaprijed, pribavljanje, naručivanje, održavanje i popravke, te izdavanje računa; pristup pretvaranju brojeva ili sustavima koji nude jednaku funkcionalnost; pristup nepokretnim i pokretnim mrežama, ▌ posebno za roaming; pristup sustavima uvjetovanoga pristupa za usluge digitalne televizije te pristup virtualnim mrežnim uslugama;

(28)  „međupovezivanje (interkonekcija)” znači posebna vrsta pristupa koji se provodi između operatora javnih mreža fizičkim i logičkim povezivanjem javnih elektroničkih komunikacijskih mreža kojima se koristi isti ili drugi poduzetnik kako bi se korisnicima usluga jednog poduzetnika dopustilo da komuniciraju s korisnicima istog ili drugoga poduzetnika ili da pristupe uslugama koje pruža drugi poduzetnik kada takve usluge mogu pružati međusobno povezane strane ili druge strane koje imaju pristup mreži;

(29)  „operator” znači poduzetnik koji daje ili koji je ovlašten davati na korištenje javnu komunikacijsku mrežu ili povezanu opremu;

(30)  „lokalna petlja” znači fizički put signala elektroničke komunikacije kojima se završna točka mreže povezuje s razdjelnikom ili jednakom opremom u nepokretnoj javnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži;

(31)  „poziv” znači veza uspostavljena putem javno dostupne interpersonalne komunikacijske usluge koja omogućuje dvosmjernu glasovnu komunikaciju;

(32)  „usluga glasovne komunikacije” znači javno dostupna elektronička komunikacijska usluga za slanje i primanje, izravno ili neizravno, nacionalnih ili nacionalnih i međunarodnih poziva putem broja ili brojeva iz nacionalnog ili međunarodnoga plana ▌numeriranja;

(33)  „zemljopisni broj” znači broj iz nacionalnoga plana ▌numeriranja u kojem dio njegovih znamenaka ima zemljopisno značenje koje se upotrebljava za usmjeravanje poziva na fizičko mjesto završne točke mreže;

(34)  „nezemljopisni broj” znači broj iz nacionalnoga plana ▌numeriranja koji nije zemljopisni broj, kao što su brojevi u pokretnoj mreži, brojevi usluga besplatnog poziva i brojevi usluga s posebnom tarifom;

(35)  „usluga cjelokupnog razgovora” znači multimedijski razgovor u stvarnom vremenu kojim se u stvarnom vremenu omogućuje dvosmjeran simetričan prijenos videozapisa, teksta i govora između korisnika na dvije ili više lokacija;

(36)  „pristupna točka sigurnosnog poziva” ili „PSAP” znači fizička lokacija na kojoj se najprije prima komunikacija prema hitnim službama, u nadležnosti tijela javne vlasti ili privatne organizacije koju priznaje država članica;

(37)  „najprimjereniji PSAP” znači PSAP koji su nadležna tijela unaprijed odredila za primanje komunikacije prema hitnim službama u određenom području ili za komunikaciju prema hitnim službama određene vrste;

(38)  „komunikacija prema hitnim službama” znači komunikacija putem interpersonalnih komunikacijskih usluga između krajnjeg korisnika i PSAP-a s ciljem traženja i primanja hitne pomoći od hitnih službi;

(39)  „hitna služba” znači služba koju kao takvu priznaje država članica, koja pruža trenutačnu i brzu pomoć u situacijama u kojima osobito postoji izravna opasnost po život i od tjelesnih ozljeda, za pojedinca ili javno zdravlje ili sigurnost, za privatnu ili javnu imovinu ili za okoliš, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;

(40)  „informacije o lokaciji pozivatelja” znači, u javnim pokretnim mrežama, obrađeni podaci koji proizlaze iz mrežne infrastrukture ili mobilnih uređaja, koji ukazuju na geografski položaj mobilne terminalne opreme krajnjega korisnika, a u javnim nepokretnim mrežama znači podaci o fizičkoj adresi završne točke mreže;

(41)  „terminalna oprema” znači terminalna oprema kako je definirana u članku 1. točki 1. Direktive Komisije 2008/63/EZ(46);

(42)  „sigurnosni incident” znači događaj koji ima stvarni negativni učinak na sigurnost elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga.

POGLAVLJE II.

CILJEVI

Članak 3.

Opći ciljevi

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela u izvršavanju svojih regulatornih zadaća navedenih u ovoj Direktivi poduzmu sve razumne mjere koje su potrebne i proporcionalne za ostvarivanje ciljeva utvrđenih u stavku 2. Države članice, Komisija, Skupina za politiku radiofrekvencijskog spektra (RSPG) i BEREC također doprinose postizanju tih ciljeva.

Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela doprinose u okviru svoje nadležnosti osiguravanju provedbe politika koje imaju za cilj promicanje slobode izražavanja i informiranja, kulturne i jezične raznolikosti kao i medijskoga pluralizma.

2.  U kontekstu ove Direktive, nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela, kao i BEREC, Komisija i države članice ostvaruju svaki od sljedećih općih ciljeva, koji nisu navedeni prema redoslijedu prioriteta:

(a)  promiču povezivost i pristup mrežama vrlo velikog kapaciteta uključujući nepokretne ▌, pokretne i bežične mreže, te korištenje njima od strane svih građana i poslovnih subjekata u Uniji;

(b)  promiču tržišno natjecanje u pružanju elektroničkih komunikacijskih mreža i povezane opreme, uključujući učinkovito tržišno natjecanje koje se temelji na infrastrukturi, te u pružanju elektroničkih komunikacijskih usluga i povezanih usluga;

(c)  doprinose razvoju unutarnjeg tržišta uklanjanjem preostalih prepreka i olakšavanjem konvergentnih uvjeta u pogledu ulaganja u elektroničke komunikacijske mreže, elektroničke komunikacijske usluge, povezanu opremu i povezane usluge u cijeloj Uniji, kao i u pogledu njihova pružanja, razvijanjem zajedničkih pravila i predvidljivih regulatornih pristupa, davanjem prednosti djelotvornom, učinkovitom i koordiniranom korištenju radiofrekvencijskim spektrom, otvorenim inovacijama, uspostavi i razvoju transeuropskih mreža, pružanju, dostupnosti i interoperabilnosti paneuropskih usluga i povezivosti s kraja na kraj;

(d)  promiču interese građana Unije ▌ osiguravanjem povezivosti i široko raširene dostupnosti te uporabe mreža vrlo velikog kapaciteta, uključujući nepokretne▌, pokretne i bežične mreže, te elektroničkih komunikacijskih usluga, omogućivanjem najvećih mogućih pogodnosti u pogledu odabira, cijene i kvalitete na temelju učinkovitoga tržišnog natjecanja, održavanjem sigurnosti mreža i usluga, osiguravanjem visoke i zajedničke razine zaštite za krajnje korisnike putem nužnih posebnih sektorskih pravila i odgovaranjem na potrebe, kao što su ▌ pristupačne cijene, potrebe posebnih društvenih skupina, osobito ▌ krajnjih korisnika s invaliditetom, krajnjih korisnika starije dobi i krajnjih korisnika s posebnim socijalnim potrebama, te izbora i jednakog pristupa za krajnje korisnike s invaliditetom.

3.  Kada Komisija utvrđuje referentne vrijednosti i izvješćuje o učinkovitosti mjera država članica za postizanje ciljeva iz stavka 2., Komisiji, prema potrebi, pomažu države članice, nacionalna regulatorna tijela, BEREC i RSPG.

4.  U provođenju ciljeva politike iz stavka 2. i navedenih u ovom stavku nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela, ▌među ostalim:

(a)  promiču regulatornu predvidljivost osiguravajući dosljedan regulatorni pristup tijekom odgovarajućih rokova preispitivanja i surađujući međusobno, ▌s BEREC-om, s RSPG-om i ▌s Komisijom;

(b)  osiguravaju da u sličnim okolnostima nema diskriminacije u postupanju prema pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga;

(c)  primjenjuju pravo Unije na tehnološki neutralan način, u mjeri u kojoj je to u skladu s postizanjem ciljeva iz stavka 1.;

(d)  promiču djelotvorno ulaganje i inovacije u nove i poboljšane infrastrukture, pritom osiguravajući da se svakom obvezom pristupa u obzir uzme rizik koji stvaraju poduzetnici-ulagatelji i dopuštajući različite dogovore o suradnji između ulagatelja i strana koje traže pristup kako bi se diversificirao rizik ulaganja te istodobno osiguralo očuvanje tržišnog natjecanja i načelo nediskriminacije;

(e)  uzimaju na odgovarajući način u obzir raznolikost uvjeta koji se odnose na infrastrukturu, tržišno natjecanje, okolnosti krajnjih korisnika, a osobito potrošača u različitim geografskim područjima unutar države članice, uključujući lokalnu infrastrukturu kojom upravljaju fizičke osobe na neprofitnoj osnovi;

(f)  propisuju ex ante regulatorne obveze samo u mjeri potrebnoj kako bi se osiguralo učinkovito i održivo tržišno natjecanje u interesu krajnjih korisnika te ublažavaju ili ukidaju takve obveze čim se ispuni taj uvjet.

Države članice jamče da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela djeluju nepristrano, objektivno, transparentno, proporcionalno i bez diskriminacije.

Članak 4.

Strateško planiranje i koordinacija politike radiofrekvencijskog spektra

1.  Države članice surađuju međusobno i s Komisijom pri strateškom planiranju, koordinaciji i usklađivanju korištenja radiofrekvencijskim spektrom u Uniji u skladu s politikama Unije za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta elektroničkih komunikacija. U tom smislu, one uzimaju u obzir, među ostalim, gospodarske, sigurnosne i zdravstvene aspekte, ▌javni interes, slobodu izražavanja, kulturne, znanstvene, društvene i tehničke aspekte politika Unije te različite interese zajednica korisnika radiofrekvencijskim spektrom kako bi optimizirale korištenje radiofrekvencijskim spektrom i izbjegle štetne smetnje.

2.  Međusobnom suradnjom i suradnjom s Komisijom države članice promiču koordinaciju pristupa politikama radiofrekvencijskog spektra u Uniji i, ako je to primjereno, usklađene uvjete u vezi s dostupnosti i učinkovitim korištenjem radiofrekvencijskim spektrom, koji su potrebni radi uspostave i funkcioniranja unutarnjega tržišta elektroničkih komunikacija.

3.  Države članice ▌ putem RSPG-a surađuju međusobno i s Komisijom u skladu sa stavkom 1. te na njihov zahtjev s Europskim parlamentom i Vijećem kako bi podržale strateško planiranje i koordinaciju pristupa politikama radiofrekvencijskog spektra u Uniji na sljedeće načine:

(a)  razvijanjem najbolje prakse u pogledu pitanja povezanih s radiofrekvencijskim spektrom s ciljem provedbe ove Direktive;

(b)  olakšavanjem koordinacije među državama članicama s ciljem provedbe ove Direktive i drugog prava Unije te doprinosa razvoju unutarnjeg tržišta;

(c)  koordiniranjem pristupa dodjeli radiofrekvencijskog spektra i ovlaštenju da se njime služe te objavljivanjem izvješća ili mišljenja o pitanjima u vezi s radiofrekvencijskim spektrom.

BEREC sudjeluje u pitanjima koja se tiču njegove nadležnosti u vezi s regulacijom tržišta i tržišnim natjecanjem koji se odnose na radiofrekvencijski spektar.

4.  Komisija, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje RSPG-a, ▌može podnijeti zakonodavne prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću radi utvrđivanja višegodišnjih programa za politiku radiofrekvencijskog spektra, utvrđujući smjer i ciljeve politike za strateško planiranje i usklađivanje korištenja radiofrekvencijskim spektrom u skladu s ovom Direktivom, kao i radi oslobađanja usklađenog radiofrekvencijskog spektra za zajedničko korištenje i korištenje koje ne podliježe pojedinačnim pravima.

GLAVA II.

INSTITUCIONALNI USTROJ I UPRAVLJANJE

POGLAVLJE I.

NACIONALNA REGULATORNA I DRUGA NADLEŽNA TIJELA

Članak 5.

Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela

1.  Države članice osiguravaju da se svakom zadaćom utvrđenom u ovoj Direktivi bavi nadležno tijelo.

Unutar područja primjene ove Direktive nacionalna regulatorna tijela nadležna su barem za sljedeće zadaće:

(a)  provedbu ex ante regulacije tržišta, uključujući nametanje obveza pristupa i međupovezivanja;

(b)  osiguravanje rješavanja sporova između poduzetnika ▌;

(c)   obavljanje poslova upravljanja radiofrekvencijskim spektrom i odluka ili, ako su te zadaće dodijeljene drugim nadležnim tijelima, pružanje savjeta o oblikovanju tržišta i ▌ elementima tržišnog natjecanja nacionalnih postupaka u vezi s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom za elektroničke komunikacijske mreže i usluge;

(d)   doprinos zaštiti prava krajnjih korisnika u sektoru elektroničkih komunikacija, ako je relevantno, u koordinaciji s drugim nadležnim tijelima;

(e)   procjenu i pomno praćenje oblikovanja tržišta i pitanja tržišnog natjecanja u pogledu pristupa otvorenom internetu;

(f)   ▌ocjenjivanje nepravednog opterećenja te izračun neto troška pružanja univerzalne usluge;

(g)  osiguravanje prenosivosti broja između pružatelja;

(h)  izvođenje bilo koje druge zadaće koju ova Direktiva rezervira za nacionalna regulatorna tijela.

Države članice mogu nacionalnim regulatornim tijelima dodijeliti i druge zadaće predviđene ovom Direktivom i drugim pravom Unije, a posebno one koje se odnose na tržišno natjecanje ili ulazak na tržište, kao što su opće ovlaštenje i oni koje se odnose na bilo koju ulogu dodijeljenu BEREC-u. Ako su drugim nadležnim tijelima dodijeljene zadaće povezane s tržišnim natjecanjem ili ulaskom na tržište, ona se prije donošenja odluke nastoje savjetovati s nacionalnim regulatornim tijelom. Radi doprinosa zadaćama BEREC-a nacionalna regulatorna tijela imaju pravo prikupljati potrebne podatke i druge informacije od sudionika na tržištu.

Države članice također mogu nacionalnim regulatornim tijelima dodijeliti druge zadaće na temelju nacionalnoga prava, uključujući nacionalno pravo kojim se provodi pravo Unije.

Države članice posebno promiču stabilnost nadležnosti nacionalnih regulatornih tijela pri prenošenju ove Direktive u vezi s dodjelom zadaća koje proizlaze iz regulatornog okvira Unije za elektroničke komunikacije kako je izmijenjen 2009.

2.  Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela iste države članice ili različitih država članica prema potrebi ▌sklapaju međusobne dogovore o suradnji radi olakšavanja regulatorne suradnje.

3.  Države članice objavljuju, u lako dostupnom obliku, zadaće koje nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela moraju izvršavati, posebno ako su te zadaće dodijeljene više nego jednom tijelu. Države članice osiguravaju, kad je to potrebno, savjetovanje i suradnju među tim tijelima, kao i među njima i nacionalnim tijelima koja su zadužena za primjenu prava tržišnog natjecanja ili prava o pravima potrošača, u pogledu pitanja od općeg interesa. Kada je za takva pitanja zaduženo više od jednog tijela, država članica osigurava objavu informacija o zadaćama svakoga od njih u lako dostupnom obliku.

4.  Države članice obavješćuju Komisiju o svim nacionalnim regulatornim i drugim nadležnim tijelima kojima su dodijeljene zadaće na temelju ove Direktive i njihovim odgovornostima povezanima s tim zadaćama te o svim njihovim izmjenama.

Članak 6.

Neovisnost nacionalnih regulatornih i drugih nadležnih tijela

1.  Države članice jamče neovisnost nacionalnih regulatornih i drugih nadležnih tijela i osiguravaju njihovu pravnu odvojenost i funkcionalnu neovisnost od bilo koje fizičke ili pravne osobe koje pružaju elektroničke komunikacijske mreže, opremu ili usluge. Države članice koje su zadržale vlasništvo ili kontrolu nad poduzetnicima koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge osiguravaju učinkovito strukturalno odvajanje regulatorne funkcije od djelatnosti koje se tiču vlasništva ili kontrole.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela izvršavaju svoja prava nepristrano, transparentno i pravodobno. Države članice osiguravaju im odgovarajuća tehnička i financijska sredstva te ljudske resurse kako bi mogla provoditi dodijeljene im zadaće.

Članak 7.

Imenovanje i razrješenje članova nacionalnih regulatornih tijela

1.  Čelnik nacionalnog regulatornoga tijela ili, prema potrebi, članovi kolegijalnoga tijela koji obavljaju tu funkciju u okviru nacionalnog regulatornoga tijela ili njihovi zamjenici, imenuju se na mandat od najmanje tri godine i odabiru se među osobama priznatog ugleda i stručnog iskustva, na temelju postignuća, vještina, znanja i iskustva te prema otvorenom i transparentnom postupku odabira. ▌ Države članice osiguravaju kontinuitet donošenja odluka▌ .

2.  Države članice osiguravaju da se čelnik nacionalnog regulatornoga tijela ili, ako je to primjenjivo, članovi kolegijalnog tijela, koji obavljaju tu funkciju u okviru nacionalnog regulatornoga tijela ili njihovi zamjenici, mogu razriješiti dužnosti tijekom njihova mandata samo ako više ne ispunjavaju uvjete potrebne radi izvršenja njihovih dužnosti, koje su unaprijed utvrđene u nacionalnom pravu prije njihova imenovanja

3.  Odluka o razrješenju dužnosti čelnika nacionalnog regulatornoga tijela ili, ako je to primjenjivo, članova kolegijalnog tijela koji obavljaju tu funkciju, objavljuje se prilikom razrješenja. Razriješenom čelniku nacionalnog regulatornoga tijela ili, prema potrebi, razriješenim članovima kolegijalnog tijela koji obavljaju tu funkciju dostavlja se obrazloženje razrješenja. Ako obrazloženje nije objavljeno, ono se objavljuje na zahtjev te osobe. Države članice osiguravaju da ta odluka podliježe preispitivanju suda u pogledu činjeničnih i pravnih pitanja.

Članak 8.

Politička neovisnost i odgovornost nacionalnih regulatornih tijela

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 10., nacionalna regulatorna tijela djeluju samostalno i objektivno, među ostalim u oblikovanju unutarnjih postupaka i organizaciji osoblja, te transparentno i odgovorno u skladu s pravom Unije i ni od jednog drugog tijela ne smiju tražiti ni primati upute u vezi s izvršenjem zadaća koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava kojim se provodi pravo Unije. To ne sprečava nadzor u skladu s nacionalnim ustavnim pravom. Samo žalbena tijela osnovana u skladu s člankom 31. imaju ovlasti suspendirati primjenu ili ukinuti odluke nacionalnih regulatornih tijela.

2.  Nacionalna regulatorna tijela jednom godišnje izvješćuju među ostalim o stanju tržišta elektroničkih komunikacija, odlukama koje objavljuju, svojim ljudskim i financijskim resursima i kako se ti resursi raspodjeljuju te o budućim planovima. Njihova se izvješća objavljuju.

Članak 9.

Regulatorna sposobnost nacionalnih regulatornih tijela

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela imaju odvojene godišnje proračune te da imaju autonomiju u primjeni dodijeljenog proračuna. Ti se proračuni objavljuju.

2.  Ne dovodeći u pitanje obvezu osiguravanja da nacionalna regulatorna tijela imaju odgovarajuće financijske i ljudske resurse za izvođenje zadaća koje su im dodijeljene, financijskom autonomijom ne sprečava se nadzor ili kontrola u skladu s nacionalnim ustavnim pravom. Svaka kontrola u pogledu proračuna nacionalnih regulatornih tijela izvodi se na transparentan način i objavljuje.

3.  Države članice također osiguravaju nacionalnim regulatornim tijelima odgovarajuća financijska sredstva i ljudske resurse kako bi im omogućile da aktivno sudjeluju i pomažu BEREC-u.

Članak 10.

Sudjelovanje nacionalnih regulatornih tijela u BEREC-u

1.  Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela daju aktivnu potporu ciljevima BEREC-a u pogledu promicanja veće regulatorne koordinacije i dosljednosti.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela, kada donose vlastite odluke za svoja nacionalna tržišta, u najvećoj mjeri vode računa o smjernicama, mišljenjima, preporukama, zajedničkim stajalištima, najboljoj praksi i metodologijama koje je donio BEREC.

Članak 11.

Suradnja s nacionalnim tijelima

Nacionalna regulatorna tijela, druga nadležna tijela na temelju ove Direktive i nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja razmjenjuju informacije potrebne u vezi s primjenom ove Direktive. U vezi s razmjenom informacija primjenjuju se pravila Unije u pogledu zaštite podataka, a tijelo koje prima informacije osigurava za njih isti stupanj povjerljivosti kao i tijelo koje ih šalje.

POGLAVLJE II.

OPĆA OVLAŠTENJA

ODJELJAK 1.

OPĆI DIO

Članak 12.

Opće ovlaštenje za elektroničke komunikacijske mreže i usluge

1.  Države članice osiguravaju slobodu pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga uz poštovanje uvjeta utvrđenih u ovoj Direktivi. U tu svrhu države članice ne smiju sprečavati poduzetnika u pružanju elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga, osim ako je to nužno zbog razloga utvrđenih u članku 52. stavku 1. UFEU-a. Svako takvo ograničenje slobode pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga mora biti propisno obrazloženo te se o njemu obavješćuje Komisija.

2.  Pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga, osim brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, može biti podložno isključivo općem ovlaštenju, ne dovodeći u pitanje posebne obveze iz članka 13. stavka 2. ili prava korištenja iz članaka 46. i 94.

3.  Ako država članica smatra da je za poduzetnike koji podliježu općem ovlaštenju zahtjev za obavješćivanjem opravdan, ta država članica od takvih poduzetnika može zahtijevati samo da dostave obavijest nacionalnom regulatornom tijelu ili drugom nadležnom tijelu. Država članica ne smije od takvih poduzetnika zahtijevati da ishode izričitu odluku ili bilo koji drugi upravni akt od takvog tijela ili od bilo kojeg drugog tijela prije početka korištenja pravima koja proizlaze iz općeg ovlaštenja.

Nakon obavješćivanja ▌, kada se ono zahtijeva, poduzetnik može započeti djelatnost, što prema potrebi podliježe odredbama o pravima korištenja na temelju ove Direktive. ▌

4.  Obavijest iz stavka 3. ne obuhvaća više od izjave fizičke ili pravne osobe nacionalnom regulatornom tijelu ili drugom nadležnom tijelu o namjeri započinjanja pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i podnošenje minimalnih informacija potrebnih kako bi BEREC i to tijelo mogli voditi evidenciju ili popis pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Te se informacije ograničavaju na:

(a)  naziv pružatelja;

(b)  pružateljev pravni status, oblik i registracijski broj, ako je pružatelj registriran u trgovačkom ili drugom sličnom javnom registru u Uniji;

(c)  fizičku adresu pružateljeva glavnog poslovnog nastana u Uniji i, ako je to primjenjivo, drugih podružnica u državi članici;

(d)  adresu pružateljeve internetske stranice, ako j toe primjenjivo, povezanu s pružanjem elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga;

(e)  osobu i pojedinosti za kontakt;

(f)  kratak opis mreža ili usluga koje se namjeravaju pružati;

(g)  dotične države članice; i

(h)  predviđeni datum početka aktivnosti.

Države članice ne smiju propisati dodatne ili odvojene zahtjeve za obavješćivanje.

Radi usklađivanja zahtjeva za obavješćivanje, BEREC objavljuje smjernice za obrazac za obavješćivanje i vodi bazu podataka Unije s obavijestima koje se šalju nadležnim tijelima. U tu svrhu nadležna tijela bez nepotrebne odgode elektroničkim putem prosljeđuju BEREC-u svaku zaprimljenu obavijest. Obavijesti koje se nadležnim tijelima dostave prije … [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive] prosljeđuju se BEREC-u do … [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Članak 13.

Uvjeti povezani s općim ovlaštenjem i pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima te posebne obveze

1.  Opće ovlaštenje za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i prava korištenja brojevnim resursima mogu podlijegati samo uvjetima navedenima u Prilogu I. Takvi uvjeti moraju biti nediskriminirajući, proporcionalni i transparentni. U slučaju prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, takvim se uvjetima mora osiguravati njihovo djelotvorno i učinkovito korištenje te oni moraju biti u skladu s člancima 45. i 51., a u slučaju prava korištenja brojevnim resursima, u skladu s člankom 94.

2.  Posebne obveze koje se mogu nametnuti poduzetnicima koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge na temelju članka 61. stavcima 1. i 5. i članaka 62., 68. i 83. ili onima koji su određeni za pružanje univerzalne usluge u skladu s ovom Direktivom, moraju biti pravno odvojene od prava i obveza iz općeg ovlaštenja. Kako bi se osigurala transparentnost, u općem ovlaštenju se upućuje na kriterije i postupke za nametanje tih posebnih obveza pojedinačnim poduzetnicima.

3.  Opće ovlaštenje sadržava samo uvjete koji se izričito odnose na taj sektor, a koji su navedeni u dijelovima A, B i C Priloga I. i u njemu se ne smiju ponavljati uvjeti koji se na poduzetnike primjenjuju na temelju drugog nacionalnog prava.

4.  Države članice ne smiju ponavljati uvjete iz općeg ovlaštenja kod dodjele prava korištenja radiofrekvencijskim spektorm ili brojevnim resursima.

Članak 14.

Izjave za olakšavanje izvršavanja prava na instalaciju opreme i prava na međupovezivanje

Nadležna tijela u roku od jednog tjedna od zahtjeva poduzetnika izdaju izjave u standardiziranom obliku kojima se potvrđuje, ako je to primjenjivo, da je poduzetnik dostavio obavijest na temelju članka 12. stavka 3. U tim se izjavama navode okolnosti u kojima svaki poduzetnik koje pruža elektroničke komunikacijske mreže ili usluge na temelju općeg ovlaštenja ima pravo podnijeti zahtjev za dodjelu prava na instalaciju opreme, pregovarati o međupovezivanju i dobivanju pristupa ili međupovezivanja kako bi se olakšalo korištenje tim pravima, na primjer na drugim upravnim razinama ili u odnosu na druge poduzetnike. Ako je to primjereno, te izjave mogu se izdavati i kao automatski odgovor na obavijest iz članka 12. stavka 3.

ODJELJAK 2.

PRAVA I OBVEZE U OKVIRU OPĆEG OVLAŠTENJA

Članak 15.

Minimalni popis prava koja proizlaze iz općeg ovlaštenja

1.  Poduzetnici koji podliježu općem ovlaštenju na temelju članka 12. imaju pravo:

(a)  na pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga;

(b)  na to da njihov zahtjev za stjecanje potrebnih prava na instalaciju opreme bude razmatran u skladu s člankom 43.;

(c)  na korištenje, podložno člancima 13., 46. i 55., radiofrekvencijskim spektrom u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama;

(d)  na to da njihov zahtjev za stjecanje potrebnih prava korištenja brojevnim resursima bude razmatran u skladu s člankom 94.

2.  Ako takvi poduzetnici pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge javnosti, tada im opće ovlaštenje daje pravo:

(a)  na to da s drugim pružateljima javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javnih elektroničkih komunikacijskih usluga koji su obuhvaćeni općim ovlaštenjem u Uniji pregovaraju o međupovezivanju i, ako je to primjenjivo, dobiju pristup drugim pružateljima odnosno međupovezivanje od drugih pružatelja u skladu s ovom Direktivom;

(b)  na to da im se pruži mogućnost da budu određeni za pružanje različitih elemenata univerzalne usluge ili za pokrivanje različitih dijelova državnog područja u skladu s člankom 86. ili 87.

Članak 16.

Administrativne pristojbe

1.  Sve administrativne pristojbe propisane za poduzetnike koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge na temelju općeg ovlaštenja ili kojima je dodijeljeno pravo korištenja:

(a)  pokrivaju, u ukupnom iznosu, samo administrativne troškove nastale prilikom upravljanja, kontrole i provedbe režima općeg ovlaštenja, prava korištenja i posebnih obveza iz članka 13. stavka 2., a koji mogu uključivati troškove za međunarodnu suradnju, usklađivanje i normizaciju, analizu tržišta, praćenje usklađenosti i ostalu kontrolu tržišta, kao i regulatorne poslove na izradi i provedbi sekundarnog zakonodavstva i upravnih odluka, kao što su odluke o pristupu i međupovezivanju; i

(b)  nameću se pojedinačnim poduzetnicima na objektivan, transparentan i proporcionalan način kojim se na najmanju mjeru svode dodatni administrativni troškovi i pripadajuće pristojbe.

Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati administrativne pristojbe na poduzetnike čiji je prihod ▌ ispod određenoga praga ili čije poslovanje ne postiže minimalan udio na tržištu ili koji imaju vrlo ograničen teritorijalni obuhvat.

2.  Kad nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela propisuju administrativne pristojbe, ona objavljuju godišnji pregled svojih administrativnih troškova i ukupan iznos naplaćenih pristojbi. Ako postoji razlika između ukupnog iznosa pristojbi i administrativnih troškova, izvršavaju se odgovarajuće prilagodbe.

Članak 17.

Računovodstveno razdvajanje i financijska izvješća

1.  Države članice zahtijevaju od poduzetnika koji pružaju javne elektroničke komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge, a koja imaju posebna ili isključiva prava pružanja usluga u drugim sektorima u istoj ili drugoj državi članici sljedeće:

(a)  vođenje razdvojenog računovodstva za aktivnosti povezane s pružanjem elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga, u mjeri u kojoj bi to bilo potrebno kad bi te aktivnosti obavljala pravno neovisni subjekti, kako bi se identificirali svi elementi troškova i prihoda, s osnovama njihova izračuna i detaljima o metodama pripisivanja, u odnosu na takve aktivnosti, uključujući i popis dugotrajne imovine i strukturalnih troškova po stavkama; ili

(b)  strukturalno razdvajanje aktivnosti u odnosu na pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga.

Države članice mogu odlučiti ne primjenjivati zahtjeve iz prvog podstavka na poduzetnike čiji godišnji prihod u poslovanju povezanom s elektroničkim komunikacijskim mrežama ili uslugama u Uniji iznosi manje od 50 milijuna EUR.

2.  Ako poduzetnici koja pružaju javne elektroničke komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge ne podliježu zahtjevima prava trgovačkih društava i ne zadovoljavaju kriterije prava Unije o računovodstvu malih i srednjih poduzetnika, dužni su sastavljati računovodstvenu dokumentaciju i podnositi je neovisnom revizoru te je objavljivati. Njihova se revizija obavlja u skladu s relevantnim pravilima Unije i nacionalnim pravilima.

Prvi podstavak ovog stavka također se odnosi na razdvojeno računovodstvo na temelju stavka 1. prvog podstavka točke (a).

ODJELJAK 3.

IZMJENA I ODUZIMANJE

Članak 18.

Izmjena prava i obveza

1.  Države članice osiguravaju da se prava, uvjeti i postupci u vezi s općim ovlaštenjima i pravima korištenja radiofrekvencijskmi spektrom ili brojevnim resursima ili prava za instalaciju opreme mogu mijenjati samo u objektivno opravdanim slučajevima i na proporcionalan način, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, posebne uvjete koji se primjenjuju na prenosiva prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima.

2.  Osim ako su predložene izmjene manjeg značaja i ako su dogovorene s nositeljem prava ili općeg ovlaštenja, na prikladan način daje se ▌obavijest o namjeri da se izvrše takve izmjene. Zainteresiranim stranama, uključujući korisnike i potrošače, odobrava se dostatan vremenski rok da iznesu svoja stajališta o predloženim izmjenama. Taj rok iznosi najmanje četiri tjedna, osim u iznimnim okolnostima.

Izmjene se objavljuju zajedno s njihovim obrazloženjem.

Članak 19.

Ograničenje ili oduzimanje prava

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 30. stavke 5. i 6., države članice ne smiju ograničavati niti oduzimati prava za instalaciju opreme ili prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili brojevnim resursima prije isteka roka za koji su odobrena, osim kada je to opravdano na temelju stavka 2. ovoga članka i, ako je to primjenjivo, u skladu s Prilogom I. i relevantnim nacionalnim odredbama u vezi s nadoknadom za oduzimanje prava.

2.  U skladu s potrebom za osiguravanjem djelotvornog i učinkovitog korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili provedbe tehničkih provedbenih mjera donesenih na temelju članka 4. Odluke br. 676/2002/EZ, države članice mogu dopustiti ograničenje ili oduzimanje prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, uključujući prava iz članka 49. ove Direktive, na temelju prethodno utvrđenih i jasno definiranih postupaka, u skladu s načelima proporcionalnosti i nediskriminacije. U takvim slučajevima, nositeljima prava mogu se, ako je to primjereno i u skladu s pravom Unije i relevantnim nacionalnim odredbama, ta prava primjereno nadoknaditi.

3.  Sama izmjena korištenja radiofrekvencijskim spektrom proizašla iz primjene članka 45. stavaka 4. ili 5. ne predstavlja osnovu za oduzimanje prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom.

4.  Svaka namjera ograničavanja ili oduzimanja prava u okviru općeg ovlaštenja ili pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili brojevnim resursima bez suglasnosti nositelja prava podliježe ▌savjetovanju sa zainteresiranim stranama u skladu s člankom 23.

POGLAVLJE III

Mehanizam pružanja informacija, pregledi i savjetovanja

Članak 20.

Zahtjev poduzetnicima za dostavu informacija

1.  Države članice osiguravaju da poduzetnici koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge, povezanu opremu ili povezane usluge dostave sve informacije, uključujući financijske informacije, koje su potrebne nacionalnim regulatornim tijelima, drugim nadležnim tijelima i BEREC-u za osiguravanje usklađenosti s odredbama, odlukama ili mišljenjima donesenima u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća(47)(48). Nacionalna regulatorna tijela i, ako je potrebno za izvršavanje njihovih zadaća, druga nadležna tijela posebno su ovlaštena da od tih poduzetnika zahtijevaju dostavljanje informacija o razvoju budućih mreža ili usluga koje bi mogle utjecati na usluge veleprodaje, a koje stavljaju na raspolaganje konkurentima, kao i informacije o elektroničkim komunikacijskim mrežama i povezanoj opremi raščlanjene na lokalnoj razini i dovoljno detaljne da omoguće geografski pregled i određivanje područja u skladu s člankom 22. ▌

Ako informacije prikupljene u skladu s prvim podstavkom nisu dovoljne nacionalnim nadležnim tijelima, drugim nadležnim tijelima i BEREC-u za provedbu njihovih regulatornih zadaća na temelju prava Unije, takve se informacije mogu zatražiti od drugih relevantnih poduzetnika aktivnih u sektoru elektroničkih komunikacija ili blisko povezanim sektorima.

Od poduzetnika određenih kao poduzetnici sa značajnom tržišnom snagom na veleprodajnim tržištima također se može tražiti da dostave računovodstvene podatke o maloprodajnim tržištima koja su povezana s tim veleprodajnim tržištima.

Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela mogu zatražiti informacije od jedinstvenih informacijskih točaka uspostavljenih na temelju Direktive 2014/61/EU.

Svaki zahtjev za informacijama mora biti proporcionalan izvršenju te zadaće.

Poduzetnici zatražene informacije dostavljaju bez odgode, u skladu sa zahtijevanim rokovima i razinom pojedinosti.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela Komisiji na obrazložen zahtjev dostavljaju informacije koje su joj potrebne za izvršavanje zadaća iz UFEU-a. Informacije koje zatraži Komisija moraju biti proporcionalne izvršenju tih zadaća. Ako se te informacije tiču informacija koje su poduzetnici ranije na zahtjev dali tom tijelu, ti poduzetnici o tome se obavješćuju. U mjeri u kojoj je to potrebno, osim u slučajevima kad je tijelo koje dostavlja informacije izričito i obrazloženo zatražilo da se to ne čini, Komisija dobivene informacije stavlja na raspolaganje drugom takvom tijelu u drugoj državi članici.

Države članice osiguravaju, poštujući zahtjeve iz stavka 3., da informacije koje su dostavljene jednom tijelu mogu, nakon obrazloženog zahtjeva, biti stavljene na raspolaganje i drugom takvom tijelu, u istoj ili u drugoj državi članici, i BEREC-u, kada je to potrebno radi omogućivanja bilo kojemu od tih tijela, ili BEREC-u, izvršavanje obveza na temelju prava Unije.

3.  Kada nacionalno regulatorno tijelo ili drugo nadležno tijelo smatra informacije prikupljene na temelju stavka 1., uključujući informacije prikupljene u kontekstu geografskog pregleda, povjerljivima u skladu s pravilima Unije i nacionalnim pravilima o komercijalnoj povjerljivosti ▌, Komisija, BEREC i sva druga dotična nadležna tijela osiguravaju takvu povjerljivost. Takvom se povjerljivošću ne sprečava pravovremena razmjena informacija između nadležnih tijela, Komisije, BEREC-a i svih drugih dotičnih nadležnih tijela u svrhu preispitivanja, praćenja i nadziranja primjene ove Direktive.

4.  Države članice osiguravaju, u skladu s nacionalnim pravilima o javnom pristupu informacijama i podložno pravilima Unije i nacionalnim pravilima o komercijalnoj povjerljivosti i zaštiti osobnih podataka, da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela objavljuju one informacije koje doprinose otvorenom tržištu i tržišnom natjecanju.

5.  Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela objavljuju uvjete javnoga pristupa informacijama kako je navedeno u stavku 4., uključujući postupke za dobivanje takvog pristupa.

Članak 21.

Zahtijevane informacije u pogledu općeg ovlaštenja, pravâ korištenja i posebnih obveza

1.  Ne dovodeći u pitanje nijednu informaciju koja se traži na temelju članka 20. te obveze informiranja i izvješćivanja na temelju nacionalnog prava koje se ne odnosi na opće ovlaštenje, nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela mogu od poduzetnikâ ▌zahtijevati dostavu informacija u pogledu općeg ovlaštenja, pravâ korištenja ili posebnih obveza iz članka 13. stavka 2., a koje su proporcionalne i objektivno opravdane posebno radi:

(a)  sustavne ili pojedinačne provjere usklađenosti s uvjetom 1. dijela A, uvjetima 2. i 6. dijela D i uvjetima 2. i 7. dijela E Priloga I. te usklađenosti s obvezama iz članka 13. stavka 2.;

(b)  pojedinačne provjere usklađenosti s uvjetima utvrđenima u Prilogu I. u slučaju da je zaprimljena žalba ili ako nadležno tijelo ima razloga vjerovati da se uvjet ne poštuje, ili u slučaju istrage nadležnoga tijela na vlastitu inicijativu;

(c)  provođenja postupaka za ocjenu zahtjevâ za dodjelu prava korištenja i provođenje sâme ocjene tavih zahtjeva;

(d)  objavljivanja usporednih pregleda kvalitete i cijene usluga u interesu potrošača;

(e)  pripremanja jasno definirane statistike, izvješća ili studija;

(f)  provođenja analiza tržišta za potrebe ove Direktive, uključujući podatke o silaznim ili maloprodajnim tržištima povezanima s tržištima koja su predmet analize tržišta;

(g)  zaštite učinkovitoga korištenja i osiguravanja učinkovitog upravljanja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima;

(h)  procjene budućeg razvoja mreže ili usluga koji bi mogao imati utjecaj na veleprodajne usluge stavljene na raspolaganje konkurentima, teritorijalnu pokrivenost, povezivost dostupnu krajnjim korisnicima ili određivanje ▌ područja na temelju članka 22.;

(i)  provedbe geografskih pregleda;

(j)  odgovaranja na utemeljene zahtjeve za informacije koje je uputio BEREC.

Informacije iz točaka (a) i (b), te od (d) do (j) prvog podstavka ne smiju se zahtijevati prije, ili kao uvjet, pristupa tržištu.

BEREC može razviti obrasce za zahtjeve za informacije kada je to potrebno za olakšavanje konsolidiranoga prikazivanja i analize dobivenih informacija.

2.  U pogledu prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, informacije iz stavka 1. osobito odnose na djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom te na usklađivanje sa svakom obvezom pokrivenosti i kvalitete usluge povezanom s pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom i njihovom provjerom.

3.  Ako nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo od poduzetnikâ zahtijeva dostavu informacija iz stavka 1., oni ih obavješćuju o konkretnoj namjeni za koju će se informacije upotrijebiti.

4.  Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela ne smiju ponavljati zahtjeve za informacije koje je BEREC već poslao na temelju članka 40. Uredbe (EU) 2018/… (49) ako je BEREC tim tijelima stavio na raspolaganje zaprimljene informacije.

Članak 22.

Geografski pregledi postavljanja mreže

1.  Nacionalna regulatorna i/ili druga nadležna tijela provode geografski pregled obuhvata elektroničkih komunikacijskih mreža koje mogu osigurati širokopojasni pristup („širokopojasne mreže”) do … [pet godina od ▌datuma stupanja na snagu ove Direktive] ▌i ažuriraju ga najmanje svake tri godine nakon toga.

Taj geografski pregled uključuje pregled trenutačnoga geografskog obuhvata širokopojasnih mreža unutar njihova državnog područja, kako se zahtijeva za izvođenje zadaća nacionalnih regulatornih i/ili drugih nadležnih tijela na temelju ove Direktive i za preglede potrebne za primjenu pravila o državnoj potpori ▌.

Taj geografski pregled može sadržavati i prognozu, za razdoblje koje utvrdi relevantno tijelo, obuhvata širokopojasnih mreža, uključujući mreže vrlo velikog kapaciteta unutar njihova državnog područja.

Takva prognoza sadržava sve relevantne informacije, uključujući informacije o planiranim postavljanjima, od strane bilo kojeg poduzetnika ili tijela javne vlasti, mreža vrlo velikog kapaciteta te o informacije o znatnim nadogradnjama ili proširenjima ▌ mreža na brzine preuzimanja od najmanje 100 Mbps. U tu svrhu nacionalna regulatorna i/ili druga nadležna tijela traže od poduzetnikâ i tijela javne vlasti da pruže takve informacije u onoj mjeri u kojoj je to dostupno i može se pružiti uz razuman napor.

U pogledu zadaća koje su mu posebno dodijeljene ovom Direktivom, nacionalno regulatorno tijelo odlučuje o tome u kojoj je mjeri primjereno pouzdati se u sve ili dio informacija prikupljenih u kontekstu takve prognoze.

Ako geografski pregled ne provodi nacionalno regulatorno tijelo, on se provodi u suradnji s tim tijelom u mjeri u kojoj to može biti relevantno za njegove zadaće.

Informacije prikupljene geografskim pregledom moraju biti na odgovarajućoj razini lokalnih pojedinosti i uključivati dovoljno informacija o kvaliteti usluge i njezinim parametrima te se s njima postupa u skladu s člankom 20. stavkom 3.

2.  Nacionalna regulatorna i/ili druga nadležna tijela mogu utvrditi ▌područje s jasnim teritorijalnim granicama gdje se na temelju prikupljenih informacija i svih pripremljenih prognoza na temelju stavka 1. utvrđuje da tijekom trajanja relevantnog razdoblja prognoze ▌ nijedan poduzetnik ni tijelo javne vlasti nije uvelo niti planira uvesti mrežu vrlo velikog kapaciteta niti znatno nadograditi ili proširiti svoju mrežu tako da pruža brzine preuzimanja od najmanje 100 Mbps ▌. Nacionalna regulatorna i/ili druga nadležna tijela objavljuju informacije o utvrđenim ▌ područjima.

3.  Relevantna tijela mogu unutar utvrđenoga ▌područja pozvati poduzetnike i tijela javne vlasti da izjave svoju namjeru postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta tijekom razdoblja relevantne prognoze. Ako taj poziv dovede do izjave poduzetnika ili tijela javne vlasti o njihovoj namjeri da to i učine, relevantno tijelo moglo bi od drugih poduzetnika i tijela javne vlasti zahtijevati da izjave imaju li namjeru uvesti mrežu vrlo velikog kapaciteta ili znatno nadograditi ili proširiti svoju mrežu tako da pruža brzine preuzimanja od najmanje 100 Mbps u tom području. Relevantno tijelo navodi sve informacije koje treba uključiti u takve podneske kako bi se osigurala barem slična razina detalja kao što je uzeta u obzir u svakoj prognozi na temelju stavka 1. Također obavješćuje svakog poduzetnika ili tijelo javne vlasti koje je pokazalo interes o tome je li utvrđeno ▌ područje pokriveno ili je vjerojatno da će biti pokriveno pristupnom mrežom sljedeće generacije koja omogućuje brzine preuzimanja manje od 100 Mbps na temelju informacija prikupljenih u skladu sa stavkom 1.

4.  Mjere na temelju stavka 3. poduzimaju se u skladu s učinkovitim, objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim postupkom, pri čemu nijedan poduzetnik nije unaprijed ▌isključen. ▌

5.  Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela, te lokalna, regionalna i nacionalna tijela nadležna za dodjelu javnih sredstava za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža, za sastavljanje nacionalnih planova širokopojasnih mreža, za definiranje obveza pokrivenosti povezanih s pravima korištenja radiofrekvencijskog spektra i za provjeru dostupnosti usluga obuhvaćenih obvezom pružanja univerzalne usluge na njihovu teritoriju uzimaju u obzir rezultate geografskog pregleda i svakog utvrđenoga ▌područja na temelju stavaka 1., 2. i 3.

Države članice osiguravaju da tijela koja provode geografske preglede dostave te rezultate pod uvjetom da tijelo primatelj osigura istu razinu povjerljivosti i zaštite poslovnih tajni kao tijelo pošiljatelj te obavijeste strane koje su dale informacije. Ti se rezultati stavljaju na raspolaganje i BEREC-u te Komisiji na njihov zahtjev i pod istim uvjetima.

6.  Ako relevantne informacije nisu dostupne na tržištu, nadležna tijela osiguravaju da su podaci iz geografskih pregleda, koji ne podliježu komercijalnoj povjerljivosti, izravno dostupni u skladu s Direktivom 2003/98/EZ kako bi se mogli ponovno koristiti. Osim toga, ako takvi alati nisu dostupni na tržištu, ta tijela stavljaju na raspolaganje dostupne alate za informiranje koji omogućuju krajnjim korisnicima ▌da odrede dostupnost povezivosti u različitim područjima, uz pojedinosti koje im olakšavaju da odaberu operatora ili pružatelja usluga.

7.  Kako bi se doprinijelo dosljednoj primjeni geografskih pregleda i prognoza, a nakon savjetovanja s dionicima i u bliskoj suradnji s Komisijom i relevantnim nacionalnim tijelima, BEREC do … [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] izdaje smjernice za pomoć nacionalnim regulatornim i/ili drugim nadležnim tijelima u dosljednoj provedbi njihovih obveza na temelju ovog članka.

Članak 23.

Mehanizam savjetovanja i transparentnosti

1.  Osim u slučajevima obuhvaćenima člankom 26. ili člankom 27. ili člankom 32. stavkom 10., države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela, kada namjeravaju poduzeti mjere u skladu s ovom Direktivom, ili kada namjeravaju propisati ograničenja u skladu s člankom 45. stavkom 4. i stavkom 5., a koja imaju značajan utjecaj na relevantno tržište, pruže zainteresiranim stranama mogućnost davanja primjedaba na nacrt mjere u razumnom roku, uzimajući u obzir kompleksnost pitanja i u svakom slučaju ne kraćem od 30 dana, osim u iznimnim okolnostima.

2.  Za potrebe članka 35., nadležna tijela u trenutku objave obavješćuju RSPG o svakom nacrtu mjere koja je obuhvaćena područjem primjene postupka uspoređivanja ili natječajnoga postupka na temelju članka 55. stavka 2. i koja se odnosi na korištenje radiofrekvencijskim spektrom za koji su usklađeni uvjeti utvrđeni putem tehničkih provedbenih mjera u skladu s Odlukom br. 676/2002/EZ kako bi se omogućila njegova upotreba za bežične širokopojasne elektroničke komunikacijske mreže i usluge („bežične širokopojasne mreže i usluge”).

3.  Nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela objavljuju svoje nacionalne postupke savjetovanja.

Države članice osiguravaju osnivanje jedinstvene informacijske točke preko koje se može pristupiti svim aktualnim savjetovanjima.

4.  Rezultati postupka savjetovanja stavljaju se na raspolaganje javnosti, osim kada su informacije povjerljive u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom o komercijalnoj povjerljivosti.

Članak 24.

Savjetovanje sa zainteresiranim stranama

1.  Države članice osiguravaju da, ako je primjereno, nadležna tijela u koordinaciji, ako je relevantno, s nacionalnim regulatornim tijelima uzmu u obzir stajališta krajnjih korisnika, osobito potrošača i krajnjih korisnika s invaliditetom, proizvođača i poduzetnika koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge, u vezi s pitanjima koja se odnose na sva prava krajnjih korisnika i potrošača, uključujući jednak pristup i izbor za krajnje korisnike s invaliditetom, a s obzirom na javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge, posebno u slučajevima kada oni imaju značajan utjecaj na tržište.

Države članice osiguravaju da nadležna tijela u koordinaciji, ako je relevantno, s nacionalnim regulatornim tijelima uspostavljaju mehanizam savjetovanja, pristupačan krajnjim korisnicima s invaliditetom, kojim se osigurava da se, kod donošenja odluka o pitanjima koja se odnose na prava krajnjih korisnika i potrošača s obzirom na javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge, u obzir uzimaju interesi potrošača u području elektroničkih komunikacija.

2.  Zainteresirane strane mogu pod vodstvom nadležnih tijela u koordinaciji, ako je to relevantno, s nacionalnim regulatornim tijelima, razviti mehanizme koji uključuju potrošače, korisničke skupine i pružatelje usluga, s ciljem poboljšanja opće kvalitete pružanja usluga, među ostalim, putem izrade i nadziranja kodeksa ponašanja i operativnih normi.

3.  Ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila u skladu s pravom Unije o promicanju ciljeva u području kulture i ciljeva politike medija, kao što su kulturna i jezična raznolikost te pluralizam medija, nadležna tijela u koordinaciji s nacionalnim regulatornim tijelima, ako je to relevantno, ▌ mogu promicati suradnju između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i sektora zainteresiranih za promicanje zakonskog sadržaja putem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Navedena suradnja može uključivati i omogućivanje koordinacije informacija od javnog interesa koje treba pružiti na temelju članka 103. stavka 4.

Članak 25.

Izvansudsko rješavanje sporova

1.  Države članice osiguravaju da je nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo odgovorno za primjenu članaka od 102. do 107. i članka 115. ove Direktive ili barem jedno neovisno tijelo s dokazanim stručnim znanjem u primjeni članaka od 102. do 107. i članka 115. ove Direktive uvršteno na popis subjekata za alternativno rješavanje sporova u skladu s člankom 20. stavkom 2. Direktive 2013/11/EU s ciljem rješavanja sporova između pružatelja i potrošača koji proizađu i ove Direktive i koji se odnose na provedbu ugovora. Države članice mogu proširiti pristup postupcima za alternativno rješavanje sporova koje to tijelo pruža ▌krajnjim korisnicima koji nisu potrošači, a posebice mikropoduzetnicima i malim poduzetnicima.

2.  Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2013/11/EU, ako takvi sporovi uključuju stranke u različitim državama članicama, države članice usklađuju svoje napore s ciljem omogućivanja rješavanja spora.

Članak 26.

Rješavanje sporova između poduzetnika

1.  U slučaju spora koji nastane u vezi s postojećim obvezama na temelju ove Direktive između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga u određenoj državi članici, ili između takvih poduzetnika i drugih poduzetnika u toj državi članici koje imaju koristi od obveza pristupa ili međupovezivanja ili između pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga u državi članici i pružatelja na korištenje povezane opreme, dotično nacionalno regulatorno tijelo, na zahtjev bilo koje stranke i ne dovodeći u pitanje stavak 2., donosi obvezujuću odluku radi rješavanja spora u najkraćem mogućem roku na temelju jasnih i učinkovitih postupaka, a u svakom slučaju, u roku od četiri mjeseca, osim u iznimnim okolnostima. Dotična država članica zahtijeva da sve stranke u potpunosti surađuju s nacionalnim regulatornim tijelom.

2.  Države članice mogu donijeti odredbu kojom se nacionalnim regulatornim tijelima omogućuje odbijanje rješavanja spora ako postoje drugi mehanizmi, uključujući mirenje, koji bi bolje doprinijeli pravodobnom rješavanju spora u skladu s ciljevima utvrđenim u članku 3. Nacionalno regulatorno tijelo o tome obavješćuje stranke u sporu bez odgode. Ako nakon četiri mjeseca spor nije riješen, i ako stranka koja je tražila rješavanje spora nije iznijela isti pred sud, nacionalno regulatorno tijelo, na zahtjev bilo koje stranke i u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od četiri mjeseca, donosi obvezujuću odluku radi rješavanja spora.

3.  Pri rješavanju spora nacionalno regulatorno tijelo donosi odluke radi postizanja ciljeva navedenih u članku 3. Sve obveze koje nacionalno regulatorno tijelo nametne poduzetniku s ciljem rješavanja spora moraju biti u skladu s odredbama ove Direktive.

4.  Odluka nacionalnog regulatornoga tijela javno se objavljuje, uz poštovanje zahtjeva u pogledu komercijalne povjerljivosti. Nacionalno regulatorno tijelo strankama u sporu dostavlja cjelovito obrazloženje o razlozima na kojima se odluka zasniva.

5.  Postupci iz stavaka 1., 3. i 4. ne sprečavaju stranke u sporu da pokrenu postupak pred sudom.

Članak 27.

Rješavanje prekograničnih sporova

1.  U slučaju spora koji proizlazi na temelju ove Direktive između poduzetnika u različitim državama članicama primjenjuju se stavci 2., 3. i 4. Te se odredbe ne primjenjuju na sporove u vezi s koordinacijom radiofrekvencijskog spektra obuhvaćenom člankom 28.

2.  Svaka stranka može iznijeti spor pred dotično nacionalno regulatorno tijelo ili tijela. Ako spor utječe na trgovinu između država članica, nadležno nacionalno regulatorno tijelo ili tijela o sporu obavješćuju BEREC kako bi donijeli usklađeno rješenje spora ▌u skladu s ciljevima iz članka 3.

3.  Ako je takva obavijest dostavljena, BEREC iznosi mišljenje kojim se dotično nacionalno regulatorno tijelo ili tijela pozivaju da poduzmu određenu mjeru kako bi se riješio spor ili da se suzdrže od djelovanja, u najkraćem mogućem roku i u svakom slučaju u roku od četiri mjeseca, osim u iznimnim okolnostima.

4.  Dotično nacionalno regulatorno tijelo ili tijela čekaju mišljenje BEREC-a prije poduzimanja mjera za rješavanje spora. U iznimnim okolnostima, ako postoji potreba za žurnim djelovanjem kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje ili interesi krajnjih korisnika, bilo koje od nadležnih nacionalnih regulatornih tijela može donijeti privremene mjere na zahtjev stranaka ili na vlastitu inicijativu.

5.  Svaka obveza koje nacionalno regulatorno tijelo nametne nekom poduzetniku kao dio rješavanja spora mora biti u skladu s ovom Direktivom, u najvećoj mjeri u obzir mora uzimati mišljenje koje je donio BEREC te se mora donijeti se u roku od mjesec dana od takvog mišljenja.

6.  Postupak iz stavka 2. ne sprečava nijednu stranku da predmet iznese pred sud.

Članak 28.

Koordinacija radiofrekvencijskog spektra među državama članicama

1.  Države članice i njihova nadležna tijela osiguravaju da se korištenje radiofrekvencijskim spektrom na njihovu državnom području organizira tako da se nijedna druga država članica ne sprečava u tome da na njezinu državnom području dopusti upotrebu usklađenoga radiofrekvencijskog spektra u skladu s pravom Unije, osobito zbog prekograničnih štetnih smetnji između država članica.

U tu svrhu države članice poduzimaju sve potrebne mjere ne dovodeći u pitanje svoje obveze prema međunarodnom pravu i relevantnim međunarodnim sporazumima kao što su Radijski propisi Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) i radijski regionalni sporazumi ITU-a.

2.  Države članice surađuju međusobno i, ako je to primjereno, putem RSPG-a,▌ na prekograničnoj koordinaciji korištenja radiofrekvencijskim spektrom kako bi:

(a)  osigurale usklađenost sa stavkom 1.;

(b)  riješile probleme ili sporove povezane s prekograničnom koordinacijom ili prekograničnim štetnim smetnjama između država članica kao i sa trećim zemljama koje sprečavaju države članice u korištenju usklađenim radiofrekvencijskim spektrom na njihovu državnom području.

3.  Kako bi osigurala usklađenost sa stavkom 1. svaka zahvaćena država članica ▌ može zatražiti od RSPG-a da posreduje u rješavanju bilo kojeg problema ili spora povezanog s prekograničnom koordinacijom ili prekograničnim štetnim smetnjama. RSPG može, ako je to primjereno, izdati mišljenje u kojem predlaže koordinirano rješenje u pogledu takvoga problema ili spora.

4.  Ako se mjerama iz stavka 2. ili 3. nije riješio problem ili spor, te na zahtjev svake zahvaćene države članice ▌, Komisija može, uzimajući u najvećoj mjeri u obzir svako mišljenje RSPG-a kojim se preporuča koordinirano rješenje na temelju stavka 3., donijeti odluke za rješavanje prekograničnih štetnih smetnji između dvije države članice ili više njih koje ih sprečavaju u korištenju usklađenim radiofrekvencijskim spektrom na njihovu državnom području, a koje se dostavljaju državama članicama koje su zahvaćene nerazriješenim pitanjem štetnih smetnji putem provedbenih akata.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 118. stavka 4.

5.  Unija na zahtjev svake zahvaćene države članice pruža pravnu, političku i tehničku potporu u rješavanju pitanja koordinacije radiofrekvencijskog spektra sa susjednim zemljama Unije, uključujući države kandidatkinje i pristupnice, tako da dotične države članice mogu poštovati svoje obveze na temelju prava Unije. Prilikom pružanja takve pomoći Unija promiče provedbu politika Unije.

GLAVA III.

PROVEDBA

Članak 29.

Sankcije

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama, uključujući prema potrebi novčane kazne i nekaznene unaprijed utvrđene ili periodične sankcije, koje se primjenjuju u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive ili kršenja bilo koje ▌obvezujuće odluke koju je donijela Komisija, nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo na temelju ove Direktive te donose sve potrebne mjere kako bi osigurale da se ona provode. Unutar ograničenja nacionalnog ▌prava nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela ovlaštena su za izricanje takvih sankcija. Predviđene sankcije moraju biti primjerene, učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. ▌

2.  Države članice predviđaju sankcije u okviru postupka iz članka 22. stavka 3. samo ako poduzetnik ili tijelo javne vlasti znajući ili iz krajnje nepažnje dostavlja zavaravajuće, pogrešne ili nepotpune informacije.

Pri određivanju iznosa novčanih kazni ili periodičnih sankcija koje se izriču poduzetniku ili tijelu javne vlasti jer je znajući ili iz krajnje nepažnje dostavljalo zavaravajuće, pogrešne ili nepotpune informacije u okviru postupka iz članka 22. stavka 3., u obzir se među ostalim uzima je li postupanje poduzetnika ili tijela javne vlasti imalo negativan učinak na tržišno natjecanje, a posebno, je li, suprotno prethodno dostavljenim informacijama ili ažuriranim informacijama, poduzetnik ili tijelo javne vlasti uvelo, proširilo ili unaprijedilo mrežu ili nije uvelo mrežu, a nije pružilo objektivno opravdanje za tu izmjenu plana.

Članak 30.

Usklađenost s uvjetima općeg ovlaštenja ili uvjetima prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima te usklađenost s posebnim obvezama

1.  Države članice osiguravaju da njihova relevantna nadležna tijela prate i nadziru usklađenost s uvjetima općeg ovlaštenja ili uvjetima prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima s određenim obvezama iz članka 13.stavka 2. i s obvezom djelotvornog i učinkovitoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom u skladu s člankom 4., člankom 45.stavkom 1. te člankom 47.

Nadležna tijela imaju ovlasti zahtijevati od poduzetnika koji podliježu općem ovlaštenju ili koji uživaju prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili brojevnim resursima, da u skladu s člankom 21. dostave sve informacije potrebne za potvrđivanje usklađenosti s uvjetima općeg ovlaštenja ili prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima ili usklađenosti s posebnim obvezama iz članka 13. stavka 2. ili članka 47.

2.  Ako▌ nadležno tijelo utvrdi da se neki poduzetnik ne pridržava jednog ili više uvjeta općeg ovlaštenja ili prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima, ili se ne pridržava posebnih obveza iz članka 13. stavka 2., ono o zaključcima obavješćuje tog poduzetnika te poduzetniku pruža mogućnost da iznese svoja stajališta u razumnom roku.

3.  Nadležno tijelo ima ovlasti zahtijevati prestanak kršenja uvjeta iz stavka 2. bez odgode ili u razumnom roku te donosi odgovarajuće i proporcionalne mjere kojima je cilj osigurati usklađenost s uvjetima.

U tom smislu, države članice ovlašćuju nadležna tijela da:

(a)  ako je to primjereno, izriču odvraćajuće financijske sankcije, koje mogu uključiti periodične sankcije s retroaktivnim učinkom; i

(b)  izdaju naloge da se prekine ili odgodi pružanje usluga ili paketa usluga koje bi ▌, ako bi se nastavilo, znatno naštetilo tržišnom natjecanju, dok se ne postigne usklađenost s obvezama pristupa propisanima nakon analize tržišta provedene u skladu s člankom 67.

Nadležna tijela o mjerama i razlozima na kojima se temelje bez odgode obavješćuju dotičnog poduzetnika te mu određuju razumni rok za usklađivanje s tim mjerama.

4.  Neovisno o stavcima 2. i 3. ovoga članka države članice ovlašćuju nadležno tijelo da poduzetnicima, ako je to primjereno, izrekne financijske sankcije za nedostavljanje informacija u skladu s obvezama propisanima na temelju članka 21. stavka 1. prvog podstavka točaka (a) ili (b) i članka 69. u razumnom roku koji predviđa ▌ nadležno tijelo.

5.  U slučajevima ozbiljnog kršenja ili opetovanih kršenja uvjeta općeg ovlaštenja ili prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima, ili kršenja posebnih obveza iz članka 13. stavka 2. ili članka 47. stavaka 1. i 2., kada mjere kojima je cilj osigurati usklađenost iz stavka 3. ovoga članka nisu bile uspješne, države članice ovlašćuju ▌ nadležna tijela da spriječe poduzetnika u nastavljanju pružanja elektroničke komunikacijske mreže ili usluge, ili suspendiraju ili povuku prava korištenja. Države članice ovlašćuju nadležno tijelo za izricanje sankcija koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Takve sankcije mogu se primjenjivati za razdoblje trajanja kršenja, pa čak i kada je kršenje naknadno ispravljeno.

6.  Neovisno o stavcima 2., 3. i 5. ovoga članka, nadležno tijelo može donijeti hitne privremene mjere da bi riješilo situaciju prije donošenja konačne odluke, ako ima dokaz o kršenju uvjeta općeg ovlaštenja, prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i brojevnim resursima ili posebnih obveza iz članka 13. stavka 2. ili članka 47. stavaka 1. ili 2. koje predstavlja izravnu i ozbiljnu prijetnju javnom redu, javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju ili rizik od stvaranja ozbiljnih gospodarskih ili operativnih problema drugim pružateljima ili korisnicima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga ili drugim korisnicima radiofrekvencijskog spektra. Nadležno tijelo dotičnom poduzetniku daje razumnu mogućnost da iznese svoja stajališta i predloži regulatorne mjere. Ako je to primjereno, nadležno tijelo može potvrditi privremene mjere koje su na snazi najviše tri mjeseca, ali koje se mogu produljiti za dodatno razdoblje do tri mjeseca ako postupci izvršenja nisu privedeni kraju.

7.  Poduzetnici imaju pravo žalbe protiv mjera donesenih na temelju ovoga članka u skladu s postupkom iz članka 31.

Članak 31.

Pravo na žalbu

1.  Države članice osiguravaju učinkovit mehanizam na nacionalnoj razini na temelju kojeg bilo koji korisnik ili poduzetnik, koji pružaju elektroničke komunikacijske mreže ▌ili usluge ili povezanu opremu, a na koje utječe odluka nadležnog tijela, imaju pravo uložiti žalbu protiv te odluke žalbenom tijelu koje je ▌ neovisno o umiješanim strankama i bilo kakvoj vanjskoj intervenciji ili političkom pritisku koji bi mogli ugroziti njegovu neovisnu procjenu predmeta kojima se bavi. To tijelo, koje može biti sud, mora imati odgovarajuće stručno znanje koje mu omogućuje da učinkovito obavlja svoje zadaće. Države članice osiguravaju da se osnovanost zahtjeva valjano uzme u obzir.

Do ishoda žalbe na snazi ostaje odluka nadležnog tijela, osim ako se donesu privremene mjere u skladu s nacionalnim pravom.

2.  Ako žalbeno tijelo iz stavka 1. nije sudbeno prema svojim značajkama, ono uvijek daje pisano obrazloženje svoje odluke. Isto tako, u takvim slučajevima njegova je odluka podložna preispitivanju suda u smislu članka 267. UFEU-a.

Države članice osiguravaju učinkovitost žalbenog mehanizma.

3.  Države članice prikupljaju informacije o općem predmetu žalbe, broju zahtjeva za žalbu, trajanju žalbenih postupaka i broju rješenja žalbi kako bi donijele privremene mjere. Države članice takve informacije, odluke ili presude dostavljaju Komisiji i BEREC-u na njihove obrazložene zahtjeve.

GLAVA IV.

POSTUPCI UNUTARNJEG TRŽIŠTA

POGLAVLJE I.

Članak 32.

Konsolidiranje unutarnjega tržišta elektroničkih komunikacija

1.  Pri obavljanju svojih zadaća na temelju ove Direktive nacionalna regulatorna tijela u najvećoj mogućoj mjeri vode računa o ciljevima utvrđenima u članku 3., .

2.  Nacionalna regulatorna tijela doprinose razvoju unutarnjeg tržišta međusobnom suradnjom te suradnjom s Komisijom i BEREC-om na transparentan način, kako bi se u svim državama članicama osigurala dosljedna primjena ove Direktive. U tu svrhu, ona posebno rade s Komisijom i BEREC-om na određivanju najpogodnijih vrsta instrumenata i regulatornih mjera kako bi odgovorili na određene vrste situacija na tržištu.

3.  Osim ako je drukčije predviđeno u preporukama ili smjernicama donesenima na temelju članka 34. nakon završetka javnog savjetovanja iz članka 23., ako je ono potrebno, kada nacionalno regulatorno tijelo namjerava poduzeti mjeru:

(a)  obuhvaćenu člancima 61., 64., 67., 68. ili 83.; i

(b)  koja bi utjecala na trgovinu između država članica;

ono objavljuje nacrt mjere i dostavlja ga istodobno Komisiji, BEREC-u i nacionalnim regulatornim tijelima u drugim državama članicama, istodobno navodeći razloge za mjeru, u skladu s člankom 20. stavkom 3.▌ Nacionalna regulatorna tijela, BEREC i Komisija mogu dostaviti primjedbe na nacrt mjere u roku od mjesec dana. Jednomjesečni rok ne može se produljiti.

4.  Nacrt mjere iz stavka 3. ovog članka ne donosi se u sljedeća dva mjeseca ako je cilj te mjere:

(a)  definiranje relevantnoga tržišta koje se razlikuje od onih navedenih u preporuci iz članka 64. stavka 1.; ili

(b)  određivanju nekog poduzetnika kao poduzetnika koji, samostalno ili zajedno s drugima, ima značajnu tržišnu snagu na temelju članka 67. stavaka 3. ili 4.;

i koja bi utjecala na trgovinu između država članica, a Komisija je nacionalno regulatorno tijelo obavijestila da smatra da bi nacrt te mjere stvorio prepreku unutarnjem tržištu, ili da ozbiljno sumnja u usklađenost te mjere s pravom Unije, a posebno s ciljevima iz članka 3. Taj se rok od dva mjeseca ne može produljiti. Komisija obavješćuje BEREC i nacionalna regulatorna tijela o svojim rezervama u takvom slučaju i istodobno ih objavljuje.

5.  BEREC objavljuje mišljenje o rezervama Komisije iz stavka 4., u kojem navodi smatra li da bi nacrt mjere trebalo zadržati, izmijeniti ili povući i u tom smislu, ako je primjereno, dostavlja određene prijedloge.

6.  U roku od dva mjeseca iz stavka 4. Komisija može:

(a)  donijeti odluku kojom od dotičnog nacionalnog regulatornoga tijela traži da povuče nacrt mjere; ili

(b)  donijeti odluku da ukine svoje rezerve iz stavka 4.

Prije donošenja odluke, Komisija u najvećoj mjeri uzima u obzir mišljenje BEREC-a.

Uz odluke iz prvog podstavka točke (a) dostavlja se detaljna i nepristrana analiza razloga zbog kojih Komisija smatra da nacrt mjere ne treba donijeti, zajedno s određenim prijedlozima za izmjenu nacrta mjera.

7.  Kada je Komisija donijela odluku u skladu sa stavkom 6. prvim podstavkom točkom (a) ovoga članka, kojom od nacionalnog regulatornoga tijela traži da povuče nacrt mjere, nacionalno regulatorno tijelo mijenja ili povlači nacrt mjere u roku od šest mjeseci od datuma odluke Komisije. Ako se nacrt mjere mijenja, nacionalno regulatorno tijelo provodi javno savjetovanje u skladu s člankom 23., te Komisiju, u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, obavješćuje o izmijenjenom nacrtu mjere.

8.  Dotično nacionalno regulatorno tijelo u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir primjedbe drugih nacionalnih regulatornih tijela, BEREC-a i Komisije te može, osim u slučajevima obuhvaćenima stavkom 4. i stavkom 6. točkom (a), donijeti pripremljeni nacrt mjere i, ako to učini, dostaviti ga Komisiji.

9.  Nacionalno regulatorno tijelo obavješćuje Komisiju i BEREC o svim donesenim konačnim mjerama koje su obuhvaćene stavkom 3. točkama (a) i (b).

10.  U iznimnim okolnostima, ako nacionalno regulatorno tijelo smatra da, odstupajući od postupaka navedenih u stavcima 3. i 4., postoji potreba za žurnim djelovanjem kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje i interesi korisnika, to nacionalno regulatorno tijelo može odmah donijeti proporcionalne i privremene mjere. Nacionalno regulatorno tijelo te mjere bez odgode, s potpunim obrazloženjem, dostavlja Komisiji, drugom nacionalnom regulatornom tijelu i BEREC-u. Odluka nacionalnog regulatornog tijela da takve mjere učini trajnima ili da produlji razdoblje njihove primjene podložna je stavcima 3. i 4.

11.  Nacionalno regulatorno tijelo može u bilo kojem trenutku povući nacrt mjere.

Članak 33.

Postupak dosljedne primjene regulatornih mjera

1.  Ako je cilj predložene mjere obuhvaćene člankom 32.stavkom 3. određivanje, izmjena ili ukidanje obveze poduzetnika pri primjeni članaka 61. ili 67. u vezi s ▌ člancima od 69. do 76. i člankom 83., Komisija može, u roku od jednog mjeseca iz članka 32. stavka 3. obavijestiti dotično nacionalno regulatorno tijelo i BEREC o razlozima na temelju kojih smatra da bi nacrt mjera stvorio prepreku unutarnjem tržištu ili o svojim ozbiljnim sumnjama u vezi s njegovom usklađenošću s pravom Unije. U tom slučaju, nacrt mjere ne donosi se još sljedeća tri mjeseca od obavijesti Komisije.

Ako ne dobije takvu obavijest, dotično nacionalno regulatorno tijelo može donijeti nacrt mjere, u najvećoj mjeri uzimajući u obzir sve primjedbe koje je dala Komisija, BEREC ili bilo koje drugo nacionalno regulatorno tijelo.

2.  U tromjesečnom roku iz stavka 1. ovoga članka Komisija, BEREC i dotično nacionalno regulatorno tijelo blisko surađuju na utvrđivanju najprimjerenije i najdjelotvornije mjere s obzirom na ciljeve utvrđene u članku 3., istodobno obraćajući dužnu pozornost na stajališta sudionika na tržištu i potrebu da se osigura razvoj dosljedne regulatorne prakse.

3.  U roku razdoblju od šest tjedana od početka tromjesečnog roka iz stavka 1. BEREC ▌objavljuje mišljenje o obavijesti Komisije iz stavka 1., u kojem navodi smatra li da bi nacrt mjera trebalo izmijeniti ili povući i, ako je primjereno, dostavlja određene prijedloge u tu svrhu. To se mišljenje obrazlaže i objavljuje.

4.  Ako je u svom mišljenju izrazio da se slaže s Komisijom u vezi s ozbiljnom sumnjom, BEREC blisko surađuje s dotičnim nacionalnim regulatornim tijelom pri određivanju najprimjerenije i najdjelotvornije mjere. Prije kraja tromjesečnog roka iz stavka 1. nacionalno regulatorno tijelo može:

(a)  izmijeniti ili povući svoj nacrt mjere, u najvećoj mogućoj mjeri vodeći računa o obavijesti Komisije iz stavka 1. te o mišljenju BEREC-a; ili

(b)  zadržati svoj nacrt mjere.

5.  Komisija, u roku od jednog mjeseca nakon isteka tromjesečnog roka iz stavka 1., i u najvećoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje BEREC-a ako postoji, može:

(a)  dati preporuku kojom od dotičnog nacionalnog regulatornoga tijela zahtijeva da izmijeni ili povuče nacrt mjera, uključujući određene prijedloge u tu svrhu i navodeći razloge za svoju preporuku, posebno ako se BEREC ne slaže s ozbiljnim sumnjama Komisije;

(b)  donijeti odluku o ukidanju svojih rezervi navedenih u skladu sa stavkom 1.; ili

(c)  za nacrt mjera obuhvaćenih člankom 61. stavkom 3. drugim podstavkom ili člankom 76. stavkom 2. donijeti odluku kojom se od dotičnog nacionalnog regulatornoga tijela zahtijeva da povuče nacrt mjere ako BEREC i Komisija imaju ozbiljne sumnje u pogledu toga, popraćenu detaljnom i nepristranom analizom razloga zbog kojih Komisija smatra da nacrt mjera ne bi trebalo donijeti, zajedno s određenim prijedlozima za izmjenu nacrta mjera, podložno postupku iz članka 32. stavka 7. koji se primjenjuje mutatis mutandis.

6.  U roku od jednog mjeseca nakon što je Komisija izdala preporuku u skladu sa stavkom 5. točkom (a) ili ukinula svoje rezerve u skladu sa stavkom 5. točkom (b), dotično nacionalno regulatorno tijelo dostavlja Komisiji i BEREC-u donesene konačne mjere.

To se razdoblje može produljiti kako bi se nacionalnom regulatornom tijelu omogućilo da provede javno savjetovanje u skladu s člankom 23.

7.  Ako odluči da neće izmijeniti ili povući nacrt mjere na temelju preporuke dane na temelju stavka 5. točke (a), nacionalno regulatorno tijelo o tome dostavlja obrazloženje.

8.  Nacionalno regulatorno tijelo može povući predloženi nacrt mjera u bilo kojoj fazi postupka.

Članak 34.

Provedbene odredbe

Nakon javnog savjetovanja i savjetovanja s nacionalnim regulatornim tijelima, te u najvećoj mogućoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje BEREC-a, Komisija može donijeti preporuke ili smjernice u vezi s člankom 32. kojima se utvrđuje oblik, sadržaj i detaljni podaci koji se navode u obavijestima u skladu s člankom 32. stavkom 3., okolnosti u kojima se ne bi tražile obavijesti, i izračun rokova.

POGLAVLJE II.

DOSLJEDNA DODJELA RADIOFREKVENCIJSKOG SPEKTRA

Članak 35.

Postupak istorazinske ocjene

1.  Ako nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo namjerava provesti postupak odabira u skladu s člankom 55. stavkom 2. u odnosu na radiofrekvencijski spektar za koji su tehničkim provedbenim mjerama u skladu s Odlukom br. 676/2002/EZ utvrđeni usklađeni uvjeti kako bi se omogućila njegova upotreba za bežične širokopojasne mreže i usluge, ono na temelju članka 23. obavješćuje RSPG o svakom nacrtu mjere koja je obuhvaćena područjem primjene postupka uspoređivanja ili natječajnoga postupka na temelju članka 55. stavka 2. i navodi zahtijeva li od RSPG-a sazivanje foruma za istorazinsku ocjenu i kada ga zahtijeva.

Kada se to od njega zatraži RSPG organizira forum za istorazinsku ocjenu radi rasprave i razmjene mišljenja o dostavljenim nacrtima mjera i olakšava razmjenu iskustava i najboljih praksi o nacrtima mjera.

Forum za istorazinsku ocjenu sastoji se od članova RSPG-a, a organizira ga i njime predsjeda predstavnik RSPG-a.

2.   Najkasnije tijekom javnog savjetovanja provedenoga na temelju članka 23. RSPG može iznimno na vlastitu inicijativu sazvati forum za istorazinsku ocjenu u skladu s poslovnikom za njegovu organizaciju u cilju razmjene iskustava i najboljih praksi o nacrtu mjera koji se odnosi na postupak odabira ako smatra da bi se nacrtom mjera znatno dovela u pitanje sposobnost nacionalnog regulatornog tijela ili drugog nadležnoga tijela da ostvari ciljeve utvrđene u člancima 3., 45., 46. i 47.

3.  RSPG unaprijed definira i objavljuje objektivne kriterije za iznimno sazivanje foruma za istorazinsku ocjenu.

4.  Tijekom foruma za istorazinsku ocjenu nadležno tijelo ili nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo objašnjava kako se nacrtom mjere:

(a)  promiče razvoj unutarnjeg tržišta, prekogranično pružanje usluga, kao i tržišno natjecanje te maksimalno povećavaju koristi za potrošače i općenito postižu ciljevi utvrđeni u člancima 3., 45., 46. i 47. ove Direktive kao i u odlukama 676/2002/EZ i 243/2012/EU;

(b)  osigurava djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom; i

(c)  osiguravaju stabilni i predvidljivi uvjeti ulaganja za postojeće i potencijalne korisnike radiofrekvencijskog spektra prilikom postavljanja mreža za pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga koje se oslanjaju na radiofrekvencijski spektar.

5.  Forum za istorazinsku ocjenu otvoren je za dobrovoljno sudjelovanje stručnjaka iz drugih nadležnih tijela i BEREC-a.

6.  Forum za istorazinsku ocjenu saziva se samo jednom tijekom čitavog nacionalnoga postupka pripreme i savjetovanja za pojedinačan postupak odabira u vezi s jednim pojasom radiofrekvencijskog spektra ili više njih, osim ako nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo zatraže njegovo sazivanje.

7.  Na zahtjev nacionalnog regulatornog ili drugog nadležnog tijela koje je zatražilo sastanak, RSPG može donijeti izvješće o tome kako se nacrtom mjera postižu ciljevi iz stavka 4. te prenose mišljenja razmijenjena u okviru foruma za istorazinsku ocjenu.

8.  RSPG u veljači svake godine objavljuje izvješće o nacrtu mjera o kojem se raspravljalo na temelju stavaka 1. i 2. U izvješću se navode zabilježena iskustva i najbolje prakse.

9.  Nakon foruma za istorazinsku ocjenu, na zahtjev nacionalnog regulatornog ili drugog nadležnog tijela koje je zatražilo sastanak, RSPG može donijeti mišljenje o nacrtu mjera.

Članak 36.

Usklađena dodjela radiofrekvencijskog spektra

Ako je korištenje radiofrekvencijskim spektrom već usklađeno, a uvjeti pristupa i postupci dogovoreni, i poduzetnici kojima se dodjeljuje radiofrekvencijski spektar izabrani u skladu s međunarodnim sporazumima i odredbama Unije, države članice pravo korištenja tim radiofrekvencijskim spektrom dodjeljuju u skladu s prethodno navedenim. Pod uvjetom da su svi nacionalni uvjeti povezani s pravom na korištenje dotičnim radiofrekvencijskim spektrom zadovoljeni u slučaju zajedničkoga postupka odabira, države članice ne smiju nametati dodatne uvjete, dodatne kriterije ili postupke kojima bi se ograničila, izmijenila ili odgodila ispravna primjena zajedničke dodjele takvog radiofrekvencijskog spektra.

Članak 37.

Zajednički postupak ovlaštenja za dodjelu pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom

Dvije ili više država članica mogu surađivati međusobno i s RSPG-om, uzimajući u obzir interes koji su izrazili sudionici na tržištu, zajedničkim utvrđivanjem zajedničkih aspekata postupka ovlaštenja te, ako je to primjereno, zajedničkom provedbom postupka odabira za dodjelu pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom. ▌

Pri oblikovanju zajedničkog postupka ovlaštenja, države članice mogu uzeti u obzir sljedeće kriterije:

(a)  pojedinačne nacionalne postupke ovlaštenja pokreću i provode nadležna tijela u skladu sa zajednički dogovorenim rasporedom;

(b)  ako je to primjereno, predviđaju se zajednički uvjeti i postupci odabira i dodjele pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom među dotičnim državama članicama;

(c)  ako je to primjereno, predviđaju se zajednički ili usporedivi uvjeti koji se povezuju s pojedinačnim pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom među dotičnim državama članicama, kojima se među ostalim korisnicima omogućuje dodjela sličnih blokova radiofrekvencijskog spektra;

(d)  zajednički postupak ovlaštenja otvoren je u bilo kojem trenutku za druge države članice sve dok se njegova provedba ne dovrši.

Ako, unatoč interesu koji su izrazili sudionici na tržištu, države članice ne djeluju zajednički, one obavješćuju te sudionike na tržištu o razlozima svoje odluke.

POGLAVLJE III.

POSTUPCI USKLAĐIVANJA

Članak 38.

Postupci usklađivanja

1.  Ako Komisija utvrdi da bi odstupanja među nacionalnim regulatornim ili drugim nadležnim tijelima u provedbi regulatornih zadaća utvrđenih u ovoj Direktivi mogla stvoriti prepreku unutarnjem tržištu, Komisija može, u najvećoj mogućoj mjeri uzimajući u obzir mišljenje BEREC-a, ili RSPG-a ako je relevantno, donositi preporuke ili, u podložno stavku 3. ovoga članka, odluke putem provedbenih akata kako bi se osigurala usklađena primjena ove Direktive i promicalo ostvarivanje ciljeva utvrđenih u članku 3.

2.  Države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna i druga nadležna tijela pri obavljanju svojih zadaća u najvećoj mogućoj mjeri poštuju preporuke iz stavka 1. Kada nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo odluči ne slijediti preporuku, o tome obavješćuje Komisiju obrazlažući svoje stajalište.

3.  Odluke donesene na temelju stavka 1. uključuju samo utvrđivanje usklađenog ili koordiniranoga pristupa radi rješavanja sljedećih pitanja:

(a)  nedosljedne provedbe općih regulatornih pristupa u vezi s uređenjem tržišta elektroničkih komunikacija pri primjeni članaka 64. i 67. od strane nacionalnih regulatornih tijela, kada to predstavlja prepreku unutarnjem tržištu; takve se odluke ne odnose na posebne obavijesti koje nacionalna regulatorna tijela na izdaju temelju članka 32.; u takvom slučaju, Komisija predlaže nacrt odluke samo:

i.  nakon isteka najmanje dvije godine od donošenja preporuke Komisije koja se odnosi na isti predmet; i

ii.  nakon što je u najvećoj mogućoj mjeri uzela u obzir mišljenje BEREC-a o donošenju takve odluke, koje BEREC daje u roku od tri mjeseca od zahtjeva Komisije;

(b)  numeriranja, uključujući brojevne raspone, prenosivosti brojeva i identifikatora, sustavâ za pretvaranje brojeva i adresa, te pristup hitnoj službi putem jedinstvenog europskog broja za hitne slučajeve '112'.

4.  Provedbeni akti iz stavka 1. ovoga članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 118. stavka 4.

5.  BEREC može na vlastitu inicijativu obavijestiti Komisiju bi li trebalo donijeti mjeru na temelju stavka 1.

6.  Ako Komisija nije donijela preporuku ni odluku u roku od jedne godine nakon donošenja mišljenja BEREC-a u kojem se navodi da postoje odstupanja među nacionalnim regulatornim a ili drugim nadležnim tijelima u provedbi regulatornih zadaća utvrđenih u ovoj Direktivi te da bi takva odstupanja mogla stvoriti prepreku unutarnjem tržištu, Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o razlozima zašto to nije učinila i objavljuje te razloge.

Ako je Komisija donijela preporuku u skladu sa stavkom 1., ali je nedosljedna provedba koja stvara prepreke unutarnjem tržištu i dalje prisutna dvije godine nakon toga, Komisija podložno stavku 3. donosi odluku putem provedbenih akata u skladu sa stavkom 4.

Ako Komisija ne donese odluku u roku od još jedne godine od preporuke donesene na temelju drugog podstavka, obavješćuje Europski parlament i Vijeće o razlozima zašto to nije učinila i objavljuje te razloge.

Članak 39.

Normizacija

1.  Komisija ▌ sastavlja i objavljuje u Službenom listu Europske unije popis neobaveznih normi ili specifikacija koje trebaju služiti kao osnova za poticanje usklađenoga pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničkih komunikacijskih usluga te povezane opreme i povezanih usluga. Ako je to potrebno, Komisija može, nakon savjetovanja s odborom osnovanim Direktivom (EU) 2015/1535, zahtijevati da norme izrade europske organizacije za normizaciju (Europski odbor za normizaciju (CEN), Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (Cenelec) i Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI)).

2.  Države članice potiču upotrebu normi ili specifikacija iz stavka 1. za pružanje usluga, tehničkih sučelja ili mrežnih funkcija, samo u onoj mjeri koja je nužna za osiguravanje interoperabilnosti usluga, povezivosti s kraja na kraj, omogućivanja promjene pružatelja i prenosivosti brojeva i identifikatora te povećanja slobode izbora za korisnike.

U nedostatku objave normi ili specifikacija u skladu sa stavkom 1., države članice potiču primjenu normi ili specifikacija koje su donijele europske organizacije za normizaciju.

U nedostatku takvih normi ili specifikacija, države članice potiču provedbu međunarodnih normi ili preporuka koje su donijele Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU), Europska konferencija poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT), Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) i Međunarodna elektrotehnička komisija (IEC).

Ako postoje međunarodne norme, države članice potiču europske organizacije za normizaciju da se koriste tim normama, ili njihovim relevantnim dijelovima, kao temeljem za norme koje uspostavljaju, osim u slučajevima kad bi takve norme ili relevantni dijelovi bili neučinkoviti.

Nijednom normom ni specifikacijom iz stavka 1. ili iz ovog stavka ne sprečava se pristup kakav se može zahtijevati na temelju ove Direktive, ako je to izvedivo.

3.  Ako norme ili specifikacije iz stavka 1. nisu pravilno provedene tako da se interoperabilnost usluga u jednoj ili više država članica ne može osigurati, primjena tih normi ili specifikacija može se učiniti obveznom u skladu s postupkom navedenim u stavku 4., samo u onoj mjeri koja je nužna za osiguravanje navedene interoperabilnosti i povećanja slobode izbora za korisnike.

4.  Ako Komisija namjerava propisati obveznu provedbu određenih normi ili specifikacija, ona objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije i poziva sve zainteresirane strane da javno iznesu svoje primjedbe. Komisija putem provedbenih akata propisuje obveznu provedbu relevantnih normi, upućivanjem na njih kao na obvezne norme u popisu normi ili specifikacija objavljenom u Službenom listu Europske unije.

5.  Ako Komisija smatra da norme ili tehničke specifikacije iz stavka 1. više ne doprinose pružanju usklađenih elektroničkih komunikacijskih usluga ili više ne zadovoljavaju potrebe potrošača ili da sprečavaju tehnološki razvoj, ona ih uklanja s popisa normi ili specifikacija iz stavka 1.

6.  Ako Komisija smatra da norme ili specifikacije iz stavka 4. više ne doprinose pružanju usklađenih elektroničkih komunikacijskih usluga ili više ne zadovoljavaju potrebe potrošača ili da sprečavaju tehnološki razvoj, ona putem provedbenih akata uklanja te norme ili specifikacije s popisa normi ili specifikacija iz stavka 1.

7.  Provedbeni akti iz stavaka 4. i 6. ovoga članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 118. stavka 4.

8.  Ovaj se članak ne primjenjuje ni na jedan ključan zahtjev, specifikaciju sučelja ili usklađenu normu na koje se primjenjuje Direktiva 2014/53/EU.

GLAVA V.

SIGURNOST ▌

Članak 40.

Sigurnost mreža i usluga

1.  Države članice osiguravaju da pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga donesu primjerene i proporcionalne tehničke i ustrojstvene mjere kako bi na odgovarajući način upravljali rizicima za sigurnost mreža i usluga. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća, ovim se mjerama osigurava razina sigurnosti primjerena predviđenoj opasnosti. Posebno se poduzimaju mjere, uključujući ako je primjereno šifriranje, kojima se sprečava i svodi na najmanju moguću mjeru učinak sigurnosnih incidenata na korisnike i na druge mreže i usluge.

Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost („ENISA”) olakšava u skladu s Uredbom (EU) br. 526/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(50) koordinaciju država članica kako bi se izbjegli različiti nacionalni zahtjevi kojima se mogu stvoriti sigurnosni rizici i prepreke unutarnjem tržištu.

2.  Države članice osiguravaju da pružatelji javne elektroničke komunikacijske mreže ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obavijeste bez nepotrebne odgode nadležno tijelo o sigurnosnom incidentu koji je znatno utjecao na rad mreža ili usluga.

Kako bi se odredila važnost učinka nekog sigurnosnog incidenta, osobito se uzimaju u obzir sljedeći parametri, ako su dostupni:

(a)  broj korisnika na koje sigurnosni incident utječe;

(b)  trajanje sigurnosnog incidenta;

(c)  geografski obuhvat područja na koje sigurnosni incident utječe;

(d)  mjera u kojoj se utječe na funkcioniranje mreže ili usluge;

(e)  opseg utjecaja na gospodarsko i društveno djelovanje.

Dotično nadležno tijelo, ako je to primjereno, obavješćuje nadležna tijela u drugim državama članicama i ENISA-u. Ako utvrdi da je objava sigurnosnog incidenta u interesu javnosti, dotično nadležno tijelo može o tome obavijestiti javnost ili zatražiti od pružatelja da to učine.

Jednom godišnje dotično nadležno tijelo dostavlja Komisiji i ENISA-i sažeto izvješće o obavijestima koje je primilo i o poduzetim mjerama u skladu s ovim stavkom.

3.  Države članice osiguravaju da u slučaju posebne i znatne prijetnje od sigurnosnog incidenta u javnim elektroničkim komunikacijskim mrežama ili javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama pružatelji takvih mreža ili usluga obavješćuju svoje korisnike na koje bi takva prijetnja mogla utjecati o svim mogućim zaštitnim mjerama ili pravnim sredstvima koje krajnji korisnici mogu upotrijebiti. Ako je to primjereno, pružatelji bi trebali obavijestiti i svoje korisnike o samoj prijetnji.

4.  Ovim se člankom ne dovodi u pitanje Uredba (EU) 2016/679 ni Direktiva 2002/58/EZ.

5.  Komisija, uzimajući u najvećoj mogućoj mjeri u obzir mišljenje ENISA-e, može donijeti provedbene akte u kojima se navode tehničke i organizacijske mjere iz stavka 1., kao i okolnosti, format i postupci koji se primjenjuju na zahtjeve za obavješćivanjem na temelju stavka 2. Oni se u najvećoj mogućoj mjeri temelje na europskim i međunarodnim normama te ne sprečavaju države članice da donesu dodatne zahtjeve kako bi ispunile ciljeve utvrđene u stavku 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 118. stavka 4.

Članak 41.

Provedba i izvršenje

1.  Države članice osiguravaju da radi provedbe članka 40. nadležna tijela imaju ovlasti izdavati obvezujuće upute, uključujući one koji se odnose na mjere potrebne za rješavanje sigurnosnog incidenta ili sprečavanje pojave sigurnosnog incidenta kada se utvrdi znatna prijetnja i vremenske rokove provedbe, pružateljima javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga.

2.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlasti zahtijevati od pružatelja javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga da:

(a)  dostave informacije potrebne za procjenu sigurnosti ▌ svojih mreža i usluga, uključujući dokumente vezane uz sigurnosnu politiku; i

(b)  podvrgnu se sigurnosnoj reviziji, koju je izvršilo kvalificirano nezavisno tijelo ili nadležno tijelo, te rezultate te procjene stave na raspolaganje nadležnom tijelu; trošak revizije snosi pružatelj.

3.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju sve potrebne ovlasti da ispitaju slučajeve nepridržavanja odredaba, kao i njihove posljedice na sigurnost mreža i usluga.

4.  Kako bi se primijenio članak 40. države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlasti dobiti pomoć tima za odgovor na računalne sigurnosne incidente („CSIRT”) imenovanog na temelju članka 9. Direktive (EU) 2016/1148 u pogledu pitanja obuhvaćenih zadaćama CSIRT-ova na temelju točke 1. Priloga I. toj direktivi.

5.  Ako je to primjereno i u skladu s nacionalnim pravom, nadležna tijela savjetuju se i surađuju s relevantnim nacionalnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva, nadležnim tijelima u smislu članka 8. stavka 1. Direktive (EU) 2016/1148 i nacionalnim tijelima za zaštitu podataka.

DIO II.

MREŽE

GLAVA I.

ULAZAK NA TRŽIŠTE I POSTAVLJANJE

POGLAVLJE I.

NAKNADE

Članak 42.

Naknade za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom i prava na instalaciju opreme

1.   Države članice mogu nadležnom tijelu dopustiti da nametne naknade za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ili za prava na instalaciju opreme na imovini u javnom ili privatnom vlasništvu, odnosno iznad ili ispod takve imovine, koja se upotrebljava za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga i povezane opreme, kako bi se osiguralo optimalno korištenje tim resursima. Države članice osiguravaju da su te naknade objektivno opravdane, transparentne, nediskriminirajuće i proporcionalne u odnosu na njihovu namjenu i uzimaju u obzir opće ciljeve ove Direktive.

2.  U pogledu prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom države članice nastoje osigurati da su primjenjive naknade utvrđene na razini kojom se osigurava učinkovita dodjela i korištenje radiofrekvencijskim spektrom, među ostalim:

(a)  utvrđivanjem rezervirane cijene kao minimalne naknade za prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom uzimajući u obzir vrijednost prava pri njihovim mogućim alternativnim načinima korištenja;

(b)  uzimanjem u obzir troškova koje uključuju uvjeti povezani s tim pravima; i

(c)  primjenom, u mjeri u kojoj je to moguće, načina plaćanja povezanih sa stvarnom raspoloživošću korištenja radiofrekvencijskim spektrom.

POGLAVLJE II.

PRISTUP ZEMLJIŠTU

Članak 43.

Prava puta

1.  Države članice osiguravaju, kada nadležno tijelo razmatra zahtjev za dodjelu prava:

–  na instaliranje opreme na imovini u javnom ili privatnom vlasništvu, odnosno preko ili ispod takve imovine, poduzetniku koji je ovlašten za pružanje javnih elektroničkih komunikacijskih mreža, ili

–  na instaliranje opreme na javnoj imovini, iznad ili ispod te imovine, poduzetniku koji je ovlašten za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža koje nisu namijenjene javnosti,

da ono:

(a)  postupa na temelju jednostavnih, učinkovitih, transparentnih i javno dostupnih postupaka, primijenjenih na nediskriminirajući način i bez odgode, te u svakom slučaju donosi odluku u roku od šest mjeseci od primjene, osim u slučaju izvlaštenja; i

(b)  poštuje načela transparentnosti i nediskriminacije pri određivanju uvjeta za svako takvo pravo.

Postupci iz točaka (a) i (b) mogu se razlikovati ovisno o tome je li podnositelj zahtjeva pružatelj javne elektroničke komunikacijske mreže.

2.  Ako tijela javne ili lokalne vlasti zadržavaju vlasništvo ili kontrolu nad poduzetnicima koji pružaju javne elektroničke komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge, države članice osiguravaju učinkovito strukturno razdvajanje funkcije za dodjelu prava iz stavka 1. od aktivnosti povezanih s vlasništvom ili kontrolom.

Članak 44.

Kolokacija i zajedničko korištenje mrežnim elementima i povezanom opremom za pružatelje elektroničkih komunikacijskih mreža

1.  Ako je operator ostvario pravo na temelju nacionalnog prava da instalira opremu na imovini u javnom ili privatnom vlasništvu, odnosno preko ili ispod takve imovine, ili je iskoristio postupak za izvlaštenje imovine ili korištenje njome, nadležna tijela ▌ mogu propisati kolokaciju i zajedničko korištenje mrežnim elementima i povezanom opremom instaliranima na toj osnovi kako bi se zaštitili okoliš, javno zdravlje, javna sigurnost ili ostvarili ciljevi prostornoga planiranja.

Kolokacija ili zajedničko korištenje mrežnim elementima i opremom te zajedničko korištenje imovinom mogu se propisati samo nakon odgovarajućeg razdoblja javnog savjetovanja, tijekom kojeg se svim zainteresiranim stranama daje prilika da izraze svoje mišljenje i samo u određenim područjima gdje se takvo zajedničko korištenje smatra potrebnim radi ostvarivanja ciljeva predviđenih u prvom podstavku. Nadležna tijela mogu propisati zajedničko korištenje takvom opremom ili imovinom, uključujući zemljište, zgrade, ulaze u zgrade, žičane instalacije unutar zgrada, antenske stupove, antene, tornjeve i druge potporne građevine, kabelske kanale, cijevi, šahtove, ormariće ili mjere kojima se olakšava koordinacija javnih radova. Ako je potrebno država članica može odrediti nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo za jednu ili više sljedećih zadaća:

(a)  koordinaciju postupka predviđenoga ovim člankom;

(b)  djelovanje u svojstvu jedinstvene točke informiranja;

(c)  određivanje pravila o raspodjeli troškova zajedničkog korištenja opremom ili imovinom i o koordinaciji građevinskih radova.

2.  Mjere koje poduzima nadležno tijelo u skladu s ovim člankom moraju biti nepristrane, transparentne, nediskriminirajuće i proporcionalne. Ako je to relevantno, te se mjere provode u koordinaciji s nacionalnim regulatornim tijelima.

POGLAVLJE II.

PRISTUP RADIOFREKVENCIJSKOM SPEKTRU

Odjeljak 1.

Ovlaštenja

Članak 45.

Upravljanje radiofrekvencijskim spektrom

1.  Vodeći računa o činjenici da je radiofrekvencijski spektar javno dobro koje ima važnu društvenu, kulturnu i gospodarsku vrijednost, države članice na svojem državnom području osiguravaju učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom za elektroničke komunikacijske mreže i usluge u skladu s člancima 3. i 4. Države članice osiguravaju da se određivanje namjene, izdavanje općih ovlaštenja i dodjeljivanje pojedinačnih prava korištenja za radiofrekvencijski spektar za elektroničke komunikacijske mreže i usluge, što obavljaju nadležna tijela, temelje na objektivnim, transparentnim, konkurentnim, nediskriminirajućim i proporcionalnim kriterijima.

Prilikom primjene ovoga članka države članice moraju poštovati relevantne međunarodne sporazume, uključujući Radijske propise ITU-a i druge sporazume donesene u okviru ITU-a koji se primjenjuju na radiofrekvencijski spektar, poput sporazuma postignutoga na Regionalnoj konferenciji radiokomunikacija 2006., te mogu uzeti u obzir javne politike.

2.  Države članice promiču usklađivanje korištenja radiofrekvencijskim spektrom za elektroničke komunikacijske mreže i usluge diljem Unije, u skladu s potrebom da osiguraju njegovo djelotvorno i učinkovito korištenje te koristi za potrošače, kao što je tržišno natjecanje, ekonomija razmjera te interoperabilnost mreža i usluga. Pritom one postupaju u skladu s člankom 4. ove Direktive i s Odlukom br. 676/2002/EZ, među ostalim:

(a)  ustrajanjem na osiguravanju bežične širokopojasne pokrivenosti svojeg državnog područja i stanovništva visoke kvalitete i brzine, kao i pokrivenosti bitnih nacionalnih i europskih prometnih putova, uključujući transeuropsku prometnu mrežu kako je navedena u Uredbi (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(51);

(b)  olakšavanjem brzog razvoja novih bežičnih komunikacijskih tehnologija i aplikacija u Uniji, uključujući ako je primjereno u međusektorskom pristupu;

(c)  osiguravanjem predvidljivosti i dosljednosti pri dodjeli, obnovi, izmjeni, ograničavanju i oduzimanju prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom radi promicanja dugoročnih ulaganja;

(d)  osiguravanjem sprečavanja prekograničnih ili nacionalnih štetnih smetnji u skladu s člancima 28. i 46. te poduzimanjem odgovarajućih preventivnih i korektivnih mjera u tu svrhu;

(e)  promicanjem zajedničkog korištenja radiofrekvencijskim spektrom za slične ili različite upotrebe radiofrekvencijskog spektra ▌ u skladu s pravom tržišnog natjecanja;

(f)  primjenom najprimjerenijeg i najmanje zahtjevnog režima ovlaštenja u skladu s člankom 46. tako da se maksimalno povećaju fleksibilnost, zajedničko korištenje i učinkovitost u korištenju radiofrekvencijskim spektrom;

(g)  primjenom pravila za dodjelu, prijenos, obnovu, izmjenu i oduzimanje prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom koja su jasno i transparentno utvrđena ▌ radi jamčenja regulatorne sigurnosti, dosljednosti i predvidljivosti;

(h)  ustrajanjem na dosljednosti i predvidljivosti u cijeloj Uniji načina na koji se korištenje radiofrekvencijskim spektrom odobrava u pogledu zaštite javnog zdravlja, uzimajući u obzir Preporuku 1999/519/EZ.

Za potrebe prvog podstavka i u kontekstu izrade tehničkih provedbenih mjera za pojas radiofrekvencijskog spektra na temelju Odluke br. 676/2002/EZ, Komisija može zatražiti od RSPG-a da izda mišljenje u kojem se preporučuju najprikladniji režimi ovlaštenja za korištenje radiofrekvencijskim spektrom u tom radiofrekvencijskom pojasu ili njegovim dijelovima. Ako je to primjereno i uzimajući u obzir u najvećoj mogućoj mjeri takvo mišljenje, Komisija može donijeti preporuku s ciljem promicanja dosljednoga pristupa u Uniji s obzirom na režime ovlaštenja za korištenje tim pojasom.

Ako Komisija razmatra donošenje mjera u skladu s člankom 39. stavcima 1., 4., 5. i 6. ona može tražiti mišljenje RSPG-a u pogledu implikacija bilo koje takve norme ili specifikacije za koordinaciju, usklađivanje i dostupnost radiofrekvencijskog spektra. Komisija u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir mišljenje RSPG-a pri poduzimanju sljedećih koraka.

3.  U slučaju slabe nacionalne ili regionalne potražnje na tržištu za korištenjem pojasom usklađtenog radiofrekvencijskog spektra države članice mogu dopustiti alternativno korištenje cijelim tim pojasom ili njegovim dijelom, uključujući postojeće korištenje, u skladu sa stavcima 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom:

(a)  da se tvrdnja o slaboj potražnji na tržištu za korištenjem takvim pojasom temelji na javnom savjetovanju u skladu s člankom 23., uključujući na budućnost usmjerenu procjenu potražnje na tržištu;

(b)  da takvo alternativno korištenje ne sprečava niti ometa dostupnost ili korištenje takvim pojasom u drugim državama članicama; i

(c)  da dotične države članice propisno uzimaju u obzir dugoročnu dostupnost takvog pojasa u Uniji ili korištenje njime te ekonomije razmjera za opremu koja proizlazi iz korištenja usklađenim radiofrekvencijskim spektrom u Uniji.

Svaka odluka da se ▌iznimno dopusti ▌alternativno korištenje podliježe redovitom preispitivanju i u svakom se slučaju odmah preispituje na valjano opravdan zahtjev potencijalnoga korisnika za korištenje radiofrekvencijskim pojasom u skladu s tehničkog provedbenom mjerom podnesen nadležnom tijelu. Država članica obavješćuje Komisiju i druge države članice o donesenoj odluci, zajedno s njezinim obrazloženjem, te o ishodu svakoga preispitivanja.

4.  Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, države članice osiguravaju da se sve vrste tehnologije koje se upotrebljavaju za pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga mogu upotrebljavati u radiofrekvencijskom spektru koji je proglašen dostupnim za elektroničke komunikacijske usluge u njihovu nacionalnom planu namjene frekvencija u skladu s pravom Unije.

Međutim, države članice mogu predvidjeti proporcionalna i nediskriminirajuća ograničenja za vrste radijskih mreža ili tehnologija bežičnog pristupa koje se upotrebljavaju za elektroničke komunikacijske usluge kada je nužno:

(a)  izbjeći štetne smetnje;

(b)  zaštititi javno zdravlje od elektromagnetskih polja, uzimajući u najvećoj mjeri u obzir Preporuku 1999/519/EZ;

(c)  osigurati tehničku kvalitetu usluge;

(d)  osigurati najveće moguće zajedničko korištenje ▌radiofrekvencijskim spektrom;

(e)  zaštititi učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom; ili

(f)  osigurati ispunjenje ciljeva od općeg interesa u skladu sa stavkom 5.

5.  Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, države članice osiguravaju da se sve vrste elektroničkih komunikacijskih usluga mogu pružati u radiofrekvencijskom spektru koji je proglašen dostupnim za elektroničke komunikacijske usluge u njihovu nacionalnom planu namjene frekvencija u skladu s pravom Unije. Međutim, države članice mogu predvidjeti proporcionalna i nediskriminirajuća ograničenja za vrste elektroničkih komunikacijskih usluga koje treba pružiti, uključujući, prema potrebi, ispunjenje zahtjeva Radijskih propisa ITU-a.

Mjere koje zahtijevaju pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga u određenom radiofrekvencijskom pojasu dostupnom za elektroničke komunikacijske usluge opravdavaju se kako bi se osiguralo ispunjenje ciljeva od općeg interesa koje su utvrdile države članice u skladu s pravom Unije, uključujući, ali ne ograničavajući se na:

(a)  zaštitu ljudskih života;

(b)  promicanje socijalne, regionalne ili teritorijalne kohezije;

(c)  izbjegavanje neučinkovitoga korištenja radiofrekvencijskim spektrom; ili

(d)  promicanje kulturne i jezične raznolikosti i pluralizma medija, na primjer ▌pružanjem usluga radijske i televizijske radiodifuzije.

Mjere kojima se zabranjuje pružanje bilo koje druge elektroničke komunikacijske usluge u određenom radiofrekvencijskom pojasu mogu se predvidjeti samo ako je to opravdano potrebom osiguravanja zaštite službi namijenjenih zaštiti ljudskih života. U iznimnim slučajevima države članice mogu proširiti takvu mjeru kako bi se ispunili drugi ciljevi od općeg interesa koje su države članice utvrdile u skladu s pravom Unije.

6.  Države članice redovito preispituju potrebu uvođenja ograničenja iz stavaka 4. i 5. te objavljuju rezultate takvih preispitivanja.

7.  Ograničenja utvrđena prije 25. svibnja 2011. u skladu su sa stavcima 4 i 5. do ... [datum stupanja na snagu ove Direktive].

Članak 46.

Ovlaštenje korištenja radiofrekvencijskim spektrom

1.  Države članice olakšavaju korištenje radiofrekvencijskim spektrom, uključujući zajedničko korištenje, na temelju općih ovlaštenja i ograničavaju dodjelu pojedinačnih prava ili korištenja za radiofrekvencijski spektar na situacije u kojima su takva prava potrebna za maksimalno povećanje učinkovitoga korištenja u pogledu potražnje i uzimajući u obzir kriterije utvrđene u drugom podstavku. U svim ostalim slučajevima one utvrđuju uvjete za korištenje radiofrekvencijskim spektrom u okviru općeg ovlaštenja.

U tu svrhu države članice odlučuju o najprimjerenijem režimu za ovlaštenje korištenja radiofrekvencijskim spektrom, uzimajući u obzir:

(a)  posebne značajke dotičnog radiofrekvencijskog spektra;

(b)  potrebu za zaštitom od štetne smetnje;

(c)  razvoj pouzdanih uvjeta za zajedničko korištenje radiofrekvencijskog spektra, ako je to primjereno;

(d)  potrebu za osiguravanjem tehničke kvalitete komunikacija ili usluge;

(e)  ciljeve od općeg interesa kako su ih utvrdile države članice u skladu s pravom Unije;

(f)  potrebu za zaštitom učinkovitog korištenja radiofrekvencijskim spektrom.

Pri razmatranju izdavanju općeg ovlaštenja ili dodjele pojedinačnih prava korištenja za usklađeni radiofrekvencijski spektar, uzimajući u obzir mjere donesene u skladu s člankom 4.Odluke br. 676/2002/EZ,, države članice nastoje smanjiti probleme štetnih smetnji, uključujući u slučajevima zajedničkog korištenja radiofrekvencijskim spektrom na temelju kombinacije općeg ovlaštenja i pojedinačnih prava korištenja. ▌

Ako je to primjereno, države članice razmatraju mogućnost ovlašćivanja korištenja radiofrekvencijskim spektrom na temelju kombinacije općeg ovlaštenja i pojedinačnih prava korištenja, uzimajući u obzir vjerojatne učinke različitih kombinacija općih ovlaštenja i pojedinačnih prava korištenja te postupnog prijelaza iz jedne kategorije u drugu na tržišno natjecanje, inovacije i ulazak na tržište.

Države članice nastoje na najmanju moguću mjeru smanjiti ograničenja korištenja radiofrekvencijskim spektrom vodeći pritom računa o tehnološkim rješenjima za upravljanje štetnim smetnjama kako bi se nametnuo najmanje zahtjevan režim ovlaštenja.

2.  Kada donose odluku na temelju stavka 1. radi olakšavanja zajedničkog korištenja radiofrekvencijskim spektrom, nadležna tijela osiguravaju da su ▌ uvjeti za zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom jasno utvrđeni. Takvim se uvjetima olakšava učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom, tržišno natjecanje i inovacije.

Članak 47.

Uvjeti povezani s pojedinačnim pravima korištenja radiofrekvencijskim spektrom

1.  Nadležna tijela utvrđuju uvjete za pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom u skladu s člankom 13. stavkom 1. tako da se osigura optimalno i najdjelotvornije te najučinkovitije korištenje radiofrekvencijskim spektrom ▌. Ona prije dodjele ili obnove takvih prava jasno utvrđuju sve takve uvjete, uključujući potrebnu razinu korištenja i mogućnost ispunjenja tog uvjeta putem trgovanja ili najma, kako bi se osigurala provedba tih uvjeta u skladu s člankom 30. Uvjetima povezanima s obnovom prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ne smiju se pružati nedopuštene prednosti postojećim nositeljima tih prava.

Takvim se uvjetima određuju svi primjenjivi parametri, uključujući svaki rok za ostvarenje tih prava korištenja, zbog čijih bi neostvarivanja nadležno tijelo imalo ovlast oduzeti pravo korištenja ili nametnuti druge mjere.

Nadležna tijela, pravodobno i na transparentan način, savjetuju se sa zainteresiranim stranama i obavješćuju ih o uvjetima povezanima s pojedinačnim pravima korištenja ▌prije njihova nametanja. Ona unaprijed utvrđuju i na transparentan način obavješćuju zainteresirane strane o kriterijima za ocjenu ispunjavanja tih uvjeta.

2.  Prilikom utvrđivanja uvjeta za pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom nadležna tijela mogu, osobito s ciljem osiguravanja djelotvornog i učinkovitog korištenja radiofrekvencijskim spektrom, predvidjeti sljedeće mogućnosti:

(a)  zajedničko korištenje pasivnom ili aktivnom infrastrukturom, koja se oslanja na radiofrekvencijski spektar, ili radiofrekvencijskim spektrom;

(b)  komercijalne sporazume o roaming pristupu;

(c)  zajedničko postavljanje ▌ infrastruktura za pružanje mreža ili usluga koje se oslanjaju na korištenje radiofrekvencijskim spektrom

Nadležna tijela ne smiju sprečavati zajedničko korištenje radiofrekvencijskim spektrom pod uvjetima koji su povezani s pravom korištenja radiofrekvencijskim spektrom. Provedba povezanih uvjeta u skladu s ovim stavkom koju izvršavaju poduzetnici i dalje podliježe pravu tržišnog natjecanja.

Odjeljak 2.

Prava korištenja

Članak 48.

Dodjela pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom

1.  Ako je potrebno dodijeliti pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, države članice, na zahtjev, dodjeljuju takva prava svakom poduzetniku koji pruža elektroničku komunikacijsku mrežu ili usluge na temelju općeg ovlaštenja iz članka 12., podložno članku 13., članku 21. stavku 1. točki (c), članku 55. te svim drugim pravilima kojima se osigurava učinkovito korištenje tim resursima u skladu s ovom Direktivom.

2.  Ne dovodeći u pitanje posebne kriterije i postupke koje su donijele države članice da bi dodijelile pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom pružateljima usluga radijskih ili televizijskih radiodifuzijskih sadržaja kako bi se slijedili ciljevi od općeg interesa u skladu s pravom Unije, pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom dodjeljuju se putem otvorenih, nepristranih, transparentnih, nediskriminirajućih i proporcionalnih postupaka i u skladu s člankom 45.

3.  Iznimka u odnosu na zahtjev za otvorenim postupcima može se primijeniti kada je dodjela pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom pružateljima usluga radijskih ili televizijskih radiodifuzijskih sadržaja nužna kako bi se postigli ciljevi od općeg interesa koje su utvrdile države članice u skladu s pravom Unije.

4.  Nadležna tijela razmatraju zahtjeve za pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom u kontekstu postupaka odabira na temelju objektivnih, transparentnih, proporcionalnih i nediskriminirajućih kriterija prihvatljivosti koji su unaprijed utvrđeni i odražavaju uvjete koji se povezuju s takvim pravima. Nadležna tijela mogu zahtijevati sve potrebne informacije od podnositelja zahtjeva kako bi na temelju tih kriterija ocijenili njihovu sposobnost da ispune te uvjete. Ako nadležno tijelo zaključi da podnositelj zahtjeva ne posjeduje traženu sposobnost, ono dostavlja propisno obrazloženu odluku u tu svrhu.

5.  Prilikom dodjele pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, države članice određuju može li nositelj prava prenositi ili dati u najam ta prava te pod kojim uvjetima. Primjenjuju se članci 45. i 51.

6.  Nadležno tijelo donosi, dostavlja i objavljuje odluke o dodjeli pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom što je moguće prije nakon primitka potpunog zahtjeva te u roku od šest tjedana u slučaju radiofrekvencijskog spektra proglašenoga dostupnim za elektroničke komunikacijske usluge u njihovu nacionalnom planu namjene frekvencija. Tim se rokom ne dovodi u pitanje članak 55. stavak 7. ni bilo koji primjenjivi međunarodni sporazum koji se odnosi na korištenje radiofrekvencijskim spektrom ili orbitalnim pozicijama.

Članak 49.

Trajanje prava

1.  Kada države članice ovlašćuju korištenje radiofrekvencijskim spektrom putem pojedinačnih prava korištenja na ograničeni vremenski rok, one osiguravaju da se pravo korištenja dodjeljuje za razdoblje koje je primjereno s obzirom na ciljeve kojima se teži u skladu s člankom 55. stavkom 2., vodeći računa o potrebi da se osigura tržišno natjecanje te, osobito, djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom te promiču inovacije i učinkovita ulaganja, među ostalim omogućivanjem odgovarajućeg roka za amortizaciju ulaganja.

2.  Ako države članice dodjeljuju pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom za koji su tehničkim provedbenim mjerama u skladu s Odlukom br. 676/2002/EZ utvrđeni usklađeni uvjeti kako bi se omogućila njegova upotreba za bežične širokopojasne elektroničke komunikacijske usluge („bežične širokopojasne usluge”) u ograničenom vremenskom razdoblju, one osiguravaju regulatornu predvidljivost za nositelje prava tijekom razdoblja od najmanje 20 godina u pogledu uvjeta za ulaganja u infrastrukturu koja se oslanja na korištenje tim radiofrekvencijskim spektrom, uzimajući u obzir zahtjeve iz stavka 1. ovog članka. Ovaj članak podliježe, ako je to relevantno, svakoj promjeni uvjeta povezanih s tim pravima korištenja u skladu s člankom 18.

U tu svrhu države članice dužne su osigurati da takva prava vrijede najmanje 15 godina i da uključuju, kada je to potrebno radi usklađenosti s prvim podstavkom, njihovo primjereno produljenje, pod uvjetima utvrđenima u ovom stavku.

Države članice stavljaju na raspolaganje opće kriterije za produljenje trajanja prava korištenja na transparentan način svim zainteresiranim stranama prije dodjele prava korištenja, kao dio uvjeta utvrđenih u skladu s člankom 55. stavcima 3. i 6. Takvi opći kriteriji odnose se na:

(a)  potrebu da se osigura djelotvorno i učinkovito korištenje radiofrekvencijskim spektrom, ciljeve kojima se teži na temelju članka 45. stavka 2. točaka (a) i (b) ili potrebu da se ispune ciljevi od općeg interesa kojima se osigurava zaštita ljudskih života, javni poredak, javna sigurnost ili obrana; i

(b)  potrebu da se osigura neometano tržišno natjecanje.

Najkasnije dvije godine prije isteka prvotnoga trajanja pojedinačnog prava korištenja nadležno tijelo provodi na budućnost usmjerenu i objektivnu procjenu općih kriterija utvrđenih za produljenje tog prava korištenja u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (c). Pod uvjetom da nadležno tijelo nije započelo mjere izvršenja za nepoštovanje uvjeta u pogledu prava korištenja na temelju članka 30., dodjeljuje produljenje prava korištenja, osim ako zaključi da takvo produljenje ne bi bilo u skladu s općim kriterijima utvrđenim u trećem podstavku točkama (a) ili (b) ovoga stavka.

Na temelju te ocjene nadležno tijelo obavješćuje nositelja prava treba li mu se dodijeliti produljenje trajanja prava korištenja.

Ako takvo produljenje prava korištenja ne treba biti dodijeljeno, nadležno tijelo primjenjuje članak 48. za dodjelu prava korištenja za određeni pojas radiofrekvencijskog spektra.

Svaka mjera na temelju ovog stavka mora biti proporcionalna, nediskriminirajuća, transparentna i obrazložena.

Odstupajući od članka 23., zainteresirane strane imaju mogućnost davanja primjedaba na svaki nacrt mjere na temelju trećeg i četvrtoga podstavka ovog stavka u razdoblju od najmanje tri mjeseca.

Ovim se stavkom ne dovodi u pitanje primjena članaka 19. i 30.

Pri utvrđivanju naknada za prava korištenja države članice uzimaju u obzir mehanizme predviđene na temelju ovog stavka.

3.  Ako je to opravdano, države članice mogu odstupiti od stavka 2. ovog članka u sljedećim slučajevima:

(a)  u ograničenim geografskim područjima u kojima je pristup mrežama velike brzine ozbiljno narušen ili uopće ne postoji te je to nužno kako bi se osiguralo postizanje ciljeva iz članka 45. stavka 2.;

(b)  za određene kratkoročne projekte;

(c)  za eksperimentalno korištenje;

(d)  za korištenje radiofrekvencijskim spektrom koji, u skladu s člankom 45. stavcima 4. i 5. može koegzistirati s bežičnom širokopojasnom službom; ili

(e)  za alternativno korištenje radiofrekvencijskim spektrom u skladu s člankom 45. stavkom 3.

4.  Države članice mogu prilagoditi trajanje prava korištenja utvrđena u ovome članku kako bi osigurale istodobni istek trajanja prava u jednom ili nekoliko radiofrekvencijskih pojaseva.

Članak 50.

Obnova pojedinačnih prava korištenja usklađenim radiofrekvencijskim spektrom

1.  Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela donose odluku o obnovi pojedinačnih prava korištenja usklađenim radiofrekvencijskim spektrom pravodobno, prije isteka trajanja tih prava, osim ako je u vrijeme dodjele mogućnost obnove bila izričito isključena. U tu svrhu ta tijela procjenjuju potrebu za takvom obnovom ▌ na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nositelja prava, u potonjem slučaju najranije pet godina prije isteka trajanja dotičnih prava. Time se ne dovode u pitanje klauzule o obnovi primjenjive na postojeća prava.

2.  Prilikom donošenja odluke na temelju stavka 1. ovog članka nadležna tijela, među ostalim, razmatraju sljedeće:

(a)  postizanje ciljeva iz članka 3., članka 45. stavka 2. i članka 48. stavka 2. te ciljeve javne politike na temelju prava Unije ili nacionalnoga prava

(b)  provedbu tehničke provedbene mjere donesene u skladu s člankom 4. Odluke br. 676/2002/EZ;

(c)  preispitivanje odgovarajuće provedbe uvjeta povezanih s dotičnim pravom;

(d)  potrebu promicanja, ili izbjegavanja narušavanja, tržišnog natjecanja u skladu s člankom 52.;

(e)  poboljšanje učinkovitosti korištenja radiofrekvencijskim spektrom s obzirom na tehnološki ili tržišni razvoj;

(f)  potrebu za izbjegavanjem ozbiljnih prekida u pružanju usluga.

3.  Prilikom razmatranja moguće obnove pojedinačnih prava korištenja usklađenim radiofrekvencijskim spektrom za koji je broj prava korištenja ograničen u skladu sa stavkom 2. ovog članka, nadležna tijela provode otvoren, transparentan i nediskriminirajući postupak ▌te među ostalim:

(a)  svim zainteresiranim stranama ▌ daju priliku izraziti mišljenje putem javnog savjetovanja u skladu s člankom 23.; i

(b)  jasno navode razloge za takvu moguću obnovu.

Nacionalno regulatorno ili drugo nadležno tijelo uzima u obzir sve dokaze koji proizlaze iz savjetovanja na temelju ovog stavka prvog podstavka ▌o potražnji na tržištu među poduzetnicima koji nisu nositelji prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom u dotičnom radiofrekvencijskom pojasu pri donošenju odluke o tome hoće li produljiti prava uporabe ili organizirati novi postupak odabira radi dodjele prava korištenja u skladu s člankom 55.

4.  Odluci o obnovi pojedinačnih prava korištenja usklađenim radiofrekvencijskim spektrom može se priložiti preispitivanje naknada, kao i ostali uvjeti poslovanja koji su joj priloženi. Nacionalna regulatorna ili druga nadležna tijela, ako je primjenjivo, mogu prilagoditi naknade za prava korištenja u skladu s člankom 42.

Članak 51.

Prijenos ili davanje u najam pojedinačnih prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom

1.  Države članice osiguravaju da poduzetnici mogu drugim poduzetnicima prenijeti ili dati u najam pojedinačna prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom▌.

Države članice mogu ▌ odrediti da se ovaj stavak ne primjenjuje ako je pojedinačno pravo poduzetnika na korištenja radiofrekvencijskim spektrom prvotno besplatno izdano ili dodijeljeno za radiodifuzijsko emitiranje.

2.  Države članice osiguravaju da se o namjeri nekog poduzetnika da prenese ili da u najam prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom, kao i o njihovom izvršenom prijenosu, obavijesti ▌nadležno tijelo u skladu s nacionalnim postupcima ▌ te da se to objavi. U slučaju usklađenog radiofrekvencijskog spektra, svaki takav prijenos mora poštovati takvo usklađeno korištenje.

3.  Države članice dopuštaju prijenos ili davanje u najam prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ako se zadržavaju izvorni uvjeti povezani s pravima korištenja. Ne dovodeći u pitanje potrebu osiguravanja nenarušavanja tržišnog natjecanja, osobito u skladu s člankom 52., države članice:

(a)  obavljaju prijenose i davanje u najam prema najmanje zahtjevnom postupku;

(b)  ne odbijaju davanje u najam prava korištenja radiofrekvencijskim spektrom ako se najmodavac obveže preuzeti odgovornost za ispunjavanje prvotnih uvjeta povezanih s pra