Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/0233(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0421/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0421/2018

Rasprave :

PV 16/01/2019 - 30
CRE 16/01/2019 - 30

Glasovanja :

PV 17/01/2019 - 10.9
CRE 17/01/2019 - 10.9
Objašnjenja glasovanja
PV 17/04/2019 - 8.12

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0039
P8_TA(2019)0404

Usvojeni tekstovi
PDF 230kWORD 73k
Četvrtak, 17. siječanja 2019. - Strasbourg Završno izdanje
Uspostava programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja ***I
P8_TA(2019)0039A8-0421/2018
Tekst
 Pročišćeni tekst

Amandmani koje je usvojio Europski parlament 17. siječnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja (COM(2018)0443 – C8-0260/2018 – 2018/0233(COD))(1)
AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(2)
na Prijedlog Komisije
---------------------------------------------------------
2018/0233(COD)

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0421/2018)
(2)* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.


Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o uspostavi programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 197.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Program Fiscalis 2020., uspostavljen Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(2), koji provodi Komisija u suradnji s državama članicama i pridruženim zemljama, i njegovi prethodnici znatno su doprinijeli olakšavanju i jačanju suradnje poreznih tijela unutar Unije. Porezna tijela zemalja sudionica uvažila su dodanu vrijednost tih programa, uključujući za zaštitu financijskih i gospodarskih interesa država članica Unije i poreznih obveznika. Ako države članice ne potraže rješenje izvan granica svojih administrativnih područja i ne surađuju intenzivno s ostalim državama članicama, često se ne mogu uspješno prevladati utvrđeni izazovi sljedećeg desetljeća.

(2)  Program Fiscalis 2020. osigurava državama članicama okvir Unije unutar kojega će se razvijati te aktivnosti suradnje, što je isplativije nego kad bi svaka država članica uspostavljala svoje individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi, bilo jedna s drugom bilo s trećim zemljama s kojima Unija tijesno surađuje u području oporezivanja. Stoga je potrebno osigurati nastavak tog programa uspostavljanjem novog programa za isto područje, programa Fiscalis („Program”).

(2.a)   Programom bi se trebalo omogućiti jačanje kapaciteta država članica za borbu protiv prijevara, korupcije, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, između ostalog i pružanjem tehničke pomoći za obučavanje ljudskih resursa i razvoj upravnih struktura. Pružanje te pomoći trebalo bi biti transparentno.

(3)  Osiguravajući okvir za djelovanja kojim se podupire jedinstveno tržište, potiče pošteno tržišno natjecanje u Uniji i štite financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica, Program bi trebao doprinijeti sprečavanju i suzbijanju poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i dvostrukog neoporezivanja; sprječavanju i smanjivanju nepotrebnih administrativnih opterećenja za građane i poduzeća u prekograničnim transakcijama; podupiranju pravednijih i učinkovitijih poreznih sustava; ostvarivanju punog potencijala jedinstvenog tržišta i poticanju poštenog tržišnog natjecanja u Uniji te podupiranju zajedničkog nastupa Unije na međunarodnim forumima.

(4)  Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za Program, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucijskog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(5)  Kako bi se podržao postupak pristupanja i pridruživanja trećih zemalja, Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja, kao i potencijalnih kandidata i partnerskih zemalja Europske politike susjedstva, ako su ispunjeni određeni uvjeti. Usto može biti otvoren i ostalim trećim zemljama, osobito najnerazvijenim zemljama, u skladu s uvjetima utvrđenima u posebnim sporazumima Unije i tih zemalja koji obuhvaćaju njihovo sudjelovanje u bilo kojem programu Unije.

(5.a)   Europski parlament definirao je svoje prioritete. Sadašnji nedostatak financijskih sredstava koči ostvarenje ciljeva koje je Parlament utvrdio za višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020. [2017/2052(INI)]. Djelotvornija suradnja u području oporezivanja mogla bi omogućiti uspješnije prikupljanje sredstava potrebnih za provedbu budućeg višegodišnjeg financijskog okvira.

(6)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća(4) (dalje u tekstu „Financijska uredba”) primjenjuje se na ovaj Program. Njome se utvrđuju pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim i pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, javnoj nabavi i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(7)  Djelovanja provedena u okviru programa Fiscalis 2020. pokazala su se primjerenima, pa bi ih stoga trebalo zadržati. Kako bi se osigurala jednostavnija i fleksibilnija provedba Programa, a time i bolje ostvarivanje njegovih ciljeva, djelovanja bi se trebala definirati samo u pogledu ukupnih kategorija s popisom oglednih primjera konkretnih aktivnosti. Međutim, cilj djelovanja trebalo bi biti bavljenje prioritetnim temama za zaštitu financijskih i gospodarskih interesa Unije i njezinih država članica. Program Fiscalis trebao bi suradnjom i izgradnjom kapaciteta ujedno promicati i podupirati uvođenje i iskorištavanje inovacija radi daljnjeg poboljšavanja sposobnosti za ispunjavanje osnovnih prioriteta poreznog sustava.

(8)  S obzirom na sve veću mobilnost poreznih obveznika, broj prekograničnih transakcija, internacionalizaciju financijskih instrumenata, a stoga i povećani rizik od porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, koji uvelike nadilaze granice Unije, prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava na treće zemlje koje nisu pridružene programu te međunarodne organizacije mogli bi biti u interesu Unije ili država članica. Njima bi se posebno izbjegli administrativno opterećenje i troškovi uspostavljanja i rada dvaju sličnih elektroničkih sustava, jednog za Uniju, a drugog za međunarodnu razmjenu informacija. Stoga bi, ako je to opravdano takvim interesom, troškovi prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava za potrebe suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama trebali biti prihvatljivi troškovi u okviru Programa. Pod uvjetom da su u potpunosti financirane prioritetne teme, u okviru Programa bi se, ovisno o potrebi, trebala poticati i posebna djelovanja koja uključuju najnerazvijene zemlje, posebice u pogledu automatske razmjene informacija.

(9)  Imajući u vidu sve veću važnost globalizacije i važnost borbe protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, Programom bi i dalje trebalo predvidjeti mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka u smislu članka 238. Financijske uredbe. Odabir stručnjaka trebao bi biti transparentan i utemeljen na njihovim vještinama, iskustvu i znanju koji su relevantni za konkretno djelovanje, kao i na njihovoj sposobnosti da doprinesu tom djelovanju. Trebalo bi osigurati da ti stručnjaci budu nepristrani i da se ne nalaze ni u kakvom mogućem sukobu interesa sa svojom profesionalnom ulogom. Trebalo bi osigurati uravnoteženu zastupljenost svih relevantnih dionika.

(9.a)   S obzirom na nedavno donesenu Direktivu Vijeća 2014/107/EU(5), Direktivu (EU) 2015/2376(6), Direktivu (EU) 2016/881(7), Direktivu (EU)2016/2258(8), Direktivu (EU) 2018/822(9) i pregovore koji su u tijeku o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit, cilj Programa trebalo bi biti osposobljavanje zaposlenika poreznih uprava kako bi se osigurala stvarna provedba tih direktiva.

(10)  U skladu s obvezom Komisije navedenom u njezinoj komunikaciji od 19. listopada 2010. naslovljenoj „Preispitivanje proračuna EU-a”(10), kad je riječ o osiguravanju usklađenosti i pojednostavnjenja programa financiranja, sredstva bi se trebala dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđena djelovanja u okviru Programa imaju ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja, što međutim isključuje dvostruko financiranje. U djelovanjima u okviru ovog Programa trebala bi se osigurati dosljednost u upotrebi sredstava Unije za potporu poreznoj politici i poreznim tijelima.

(10.a)  Radi isplativosti bi se kroz program Fiscalis trebale iskoristiti moguće sinergije s drugim mjerama Unije u povezanim područjima, kao što su Carinski program, Program EU-a za borbu protiv prijevara, Program za jedinstveno tržište i Program potpore reformi.

(10.b)   Pojedinačne nacionalne inicijative za borbu protiv prijevara mogle bi premjestiti prijevaru u druge, često susjedne, države članice i dovesti do nastanka nerazmjernog administrativnog opterećenja za poduzeća koja postupaju u skladu s propisima i manjka pravne sigurnosti u međunarodnoj trgovini. Stoga je ključno da Komisija uskladi nacionalne mjere za borbu protiv prijevara koordiniranjem nacionalnih najboljnih praksi na razini Unije.

(11)  Znatan dio proračuna u okviru Programa iskoristit će se za djelovanja izgradnje kapaciteta u području informacijskih tehnologija (IT). Stoga bi posebnim odredbama trebalo opisati zajedničke odnosno nacionalne komponente europskih elektroničkih sustava. Nadalje, trebalo bi jasno definirati područje primjene djelovanja i odgovornosti Komisije i država članica. Trebala bi postojati neometana interoperabilnost među zajedničkim i nacionalnim sastavnicama europskih elektroničkih sustava te sinergije s drugim elektroničkim sustavima relevantnih programa Unije.

(12)  Trenutačno ne postoji obveza izrade višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav („MASP-T”) za stvaranje usklađenog i interoperabilnog elektroničkog okruženja za porezni sustav u Uniji. Kako bi se osigurala dosljednost i koordinacija djelovanja u izgradnji kapaciteta IT-a, u Programu bi trebalo osigurati izradu takvog MASP-T-a.

(13)  Ovu bi Uredbu trebalo provoditi prema programima rada. S obzirom na srednjoročnu i dugoročnu prirodu ciljeva koji se žele postići i oslanjajući se na stečeno iskustvo, programi rada trebali bi obuhvaćati nekoliko godina. Prelaskom s godišnjih na višegodišnje programe rada smanjit će se administrativno opterećenje za Komisiju i države članice, no zbog tog ni u kojem slučaju ne smije doći do manjka informacija ili transparentnosti za porezne obveznike. Višegodišnji programi rada trebali bi odražavati sve relevantne informacije nastale u kontekstu godišnjih izvješća ili evidentiranja kako je navedeno u ovoj Uredbi. Ta godišnja izvješća trebala bi biti javno dostupna kako bi porezni obveznici bili upoznati s najboljim praksama, stečenim iskustvima, izazovima i preostalim preprekama utvrđenima u okviru Programa.

(14)  Radi dopune ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu donošenja programa rada.

(15)  U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(11), potrebno je ocijeniti Program na temelju informacija prikupljenih posebnim zahtjevima za praćenje, istodobno izbjegavajući prekomjerne propise i administrativna opterećenja, posebno za države članice, vodeći pritom računa i o Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT). Ti bi zahtjevi prema potrebi trebali uključivati mjerljive pokazatelje kao osnovu za evaluaciju učinaka ove Uredbe na terenu. Rezultati tog praćenja trebali bi biti predmetom godišnjeg objedinjenog izvješća koje izrađuje Komisija na temelju podataka koje dostavljaju države članice. Izvješće bi trebalo uključivati pregled preostalih prepreka u ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i prioritetnih djelovanja iz članka 7. stavka 2.a u državama članicama, kao i prijedloge najboljih praksi. Osim toga, Komisija bi trebala provesti i privremenu i konačnu evaluaciju Programa. I godišnja izvješća i izvješća o evaluaciji trebala bi biti javno dostupna na posebnoj internetskoj stranici.

(15.a)   Komisija bi dvaput godišnje trebala organizirati seminar na kojem sudjeluju i dva predstavnika države članice korisnice kako bi se raspravljalo o problemima i predložila moguća poboljšanja povezana s temama Programa, uključujući razmjenu informacija između poreznih uprava. Na seminarima sudjeluju predstavnik rukovodećih struktura poreznih uprava, predstavnik sindikata zaposlenih u poreznim upravama i predstavnik Europskog parlamenta i Vijeća.

(16)  Kako bi se primjereno odgovorilo na promjene u prioritetima poreznih politika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene popisa pokazatelja za mjerenje postizanja posebnih ciljeva Programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim savjetovanja na razini stručnjaka, i da se savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(17)  U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(12), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95(13), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96(14) i Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939(15), financijski interesi Unije trebaju se štititi razmjernim mjerama, među ostalim i sprečavanjem, otkrivanjem, ispravljanjem i istragom nepravilnosti i prijevara, povratom izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, izricanjem administrativnih sankcija. Konkretno, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, kako bi se ustanovilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) može provoditi istrage i kazneni progon za prijevare i druge nezakonite aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije, kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća(16). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili subjekt koji primaju sredstva Unije moraju u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti Komisiji, OLAF-u, EPPO-u i Europskom revizorskom sudu nužna prava i pristup te se pobrinuti da sve treće strane koje su uključene u izvršavanje sredstava Unije osiguraju jednakovrijedna prava.

(18)  Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a. Ta su pravila navedena u Financijskoj uredbi i njima se posebno utvrđuje postupak za utvrđivanje i izvršavanje proračuna bespovratnim sredstvima, nagradama, javnom nabavom i neizravnim izvršenjem, kao i provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravilima donesenima na temelju članka 322. UFEU-a usto se uređuje zaštita proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama, imajući u vidu da je poštovanje vladavine prava bitan preduvjet za dobro financijsko upravljanje i djelotvorno financiranje sredstvima EU-a.

(19)  Oblike financiranja i metode provedbe utvrđene ovom Uredbom trebalo bi odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići posebne ciljeve djelovanja i ostvariti rezultate, uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik neusklađivanja. To bi trebalo obuhvatiti i razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnog financiranja i jediničnih troškova te financiranje koje nije povezano s troškovima kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe. Preuzimanje putnih troškova trebalo bi biti prioritet kako bi se osiguralo sudjelovanje nacionalnih stručnjaka u zajedničkim djelovanjima.

(20)  S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti pojedine države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)  Ovom se Uredbom zamjenjuje Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, koju bi stoga trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom se Uredbom uspostavlja program „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja („Program”).

2.  Njome se određuju ciljevi Programa, proračun za razdoblje 2021. – 2027., oblici financiranja koje osigurava Unija i pravila za osiguravanje tog financiranja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „oporezivanje” znači pitanja, uključujući osmišljavanje, upravljanje, provedbu i poštovanje propisa, koja se odnose na sljedeće poreze i pristojbe:

(a)  porez na dodanu vrijednost predviđen Direktivom Vijeća 2006/112/EZ(17);

(b)  trošarine na alkohol predviđene Direktivom Vijeća 92/83/EEZ(18);

(c)  trošarine na duhan predviđene Direktivom Vijeća 2011/64/EU(19);

(d)  poreze na energente i električnu energiju predviđene Direktivom Vijeća 2003/96/EZ(20);

(e)  druge poreze koji su obuhvaćenim člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 2010/24/EU(21), uključujući poreze na dobit trgovačkih društava, u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i administrativnu suradnju država članica;

(2)  „porezna tijela” znači javna tijela i druga tijela koja su odgovorna za oporezivanje ili aktivnosti povezane s porezom;

(3)  „europski elektronički sustavi” znači elektronički sustavi potrebni za oporezivanje i provedbu zadaća poreznih tijela;

(4)  „treća zemlja” znači zemlja koja nije članica Unije;

(4.a)  „najnerazvijena zemlja” znači treća zemlja s niskim prihodima koja je suočena sa velikim strukturnim preprekama održivom razvoju u skladu s definicijom Ujedinjenih naroda.

Članak 3.

Ciljevi Programa

1.  Opći je cilj Programa potpora poreznim tijelima i poreznom sustavu kako bi se poboljšalo funkcioniranje jedinstvenog tržišta, poticalo tržišno natjecanje u Uniji, zaštitili financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica, uključujući i od porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, te poboljšalo prikupljanje poreza.

2.  Poseban je cilj Programa potpora poreznoj politici i njezinoj valjanoj provedbi, poticanje porezne suradnje, razmjene poreznih informacija i izgradnje administrativnih kapaciteta, uključujući jačanje osobnih kompetencija te razvoj i rad europskih elektroničkih sustava, kao i postupna modernizacija izvješćivanja, revizije i softverskih alata koji će se na jednak način primjenjivati u svim državama članicama. Program također pomaže poreznim upravama da olakšaju i poboljšaju provedbu direktiva Unije o oporezivanju i da u tom pogledu osposobe svoje osoblje.

Članak 4.

Proračun

1.  Financijska omotnica za provedbu Programa u razdoblju od 2021. do 2027. iznosi 300 milijuna EUR u cijenama iz 2018. ili 339 milijuna EUR u tekućim cijenama.

2.  Iznosom iz stavka 1. mogu se pokrivati između ostalog i troškovi za pripremu, praćenje, kontrolu, reviziju, evaluaciju i druge aktivnosti upravljanja Programom te evaluacije ostvarivanja njegovih ciljeva. Osim toga, mogu se pokriti troškovi povezani sa studijama i drugim relevantnim pisanim materijalom, sastancima stručnjaka, djelovanjima informiranja i komunikacije, ako su povezani s ciljevima Programa, te troškovi povezani s informacijskim mrežama s naglaskom na obradu i razmjenu informacija, uključujući institucijske alate informacijske tehnologije i drugu tehničku i administrativnu pomoć potrebnu u vezi s upravljanjem Programom.

Članak 5.

Treće zemlje pridružene Programu

Program je otvoren za sljedeće treće zemlje:

(a)  zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidate u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim ugovorima te u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i tih zemalja;

(b)  zemlje na koje se odnosi europska politika susjedstva u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim ugovorima te u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i tih zemalja, uz uvjet da su te zemlje dosegle dovoljnu razinu približavanja relevantnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji;

(c)  ostale treće zemlje u skladu s uvjetima iz posebnih sporazuma o sudjelovanju određene treće zemlje u bilo kojem Unijinu programu ako se tim sporazumom:

—  jamči pravedna ravnoteža u pogledu doprinosa te treće zemlje i koristi koje ona ostvaruje sudjelovanjem u programima Unije;

—  utvrđuju uvjeti sudjelovanja u programima, uključujući obračun financijskih doprinosa pojedinačnim programima i administrativnih troškova tih programa. Ti doprinosi smatraju se namjenskim prihodima u skladu s člankom 21. stavkom 5. Financijske uredbe;

—  trećoj zemlji ne dodjeljuje ovlast za odlučivanje o programu;

—  jamči da Unija ima pravo osigurati dobro financijsko upravljanje i štititi svoje financijske interese.

Pod uvjetom da su u potpunosti financirane prioritetne teme, najnerazvijene zemlje potiču se na sudjelovanje u Programu u skladu s načelima usklađenosti politika radi razvoja i uvjetima utvrđenima u posebnim sporazumima sklopljenima između tih zemalja i Unije kojima je obuhvaćeno sudjelovanje tih zemalja u Programu. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (c), najnerazvijenije zemlje besplatno sudjeluju u Programu, a naglasak tog sudjelovanja je na postizanju međunarodnih poreznih ciljeva, kao što je automatska razmjena poreznih informacija. Posebnim sporazumom jamči se da Unija ima pravo osigurati dobro financijsko upravljanje i štititi svoje financijske interese.

Članak 6.

Provedba i oblici EU-ova financiranja

1.  Program se provodi u okviru izravnog upravljanja u skladu s Financijskom uredbom.

2.  Programom se može omogućiti financiranje u bilo kojem obliku navedenom u Financijskoj uredbi, posebice u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, javne nabave te povrata putnih troškova i dnevnica.

POGLAVLJE II.

PRIHVATLJIVOST

Članak 7.

Prihvatljiva djelovanja

1.  Za financiranje su prihvatljiva samo djelovanja kojima se provode ciljevi navedeni u članku 3.

2.  Djelovanja iz stavka 1. uključuju sljedeće:

(a)  sastanke i slične ad hoc događaje;

(b)  strukturiranu suradnju u okviru projekata, uključujući inspekcije na terenu, i zajedničke revizije; [Am. 2 i  3]

(c)  djelovanja izgradnje kapaciteta u području IT-a, posebno za razvoj i rad europskih elektroničkih sustava ili uspostave zajedničkih registara;

(d)  djelovanja za razvoj osobnih kompetencija i izgradnju kapaciteta;

(e)  potporna i druga djelovanja, uključujući:

(1)  studije i drugi relevantni pisani materijali;

(2)  inovacijske aktivnosti, posebno potvrđivanje koncepata, pilot-projekte i inicijative izrade prototipa;

(3)  zajednički razvijena komunikacijska djelovanja;

(4)  bilo koja druga relevantna djelovanja predviđena u programima rada iz članka 13. koja su potrebna za ostvarivanje ili potporu ciljevima iz članka 3.

Mogući oblici relevantnih djelovanja iz točaka (a), (b) i (d) navedeni su na otvorenom popisu u Prilogu 1.

2.a   Djelovanja iz stavka 1. obuhvaćaju sljedeći popis prioritetnih tema:

(a)  zatvaranje praznina u djelotvornoj provedbi Direktive Vijeća 2011/16/EU(22), kako je izmijenjena;

(b)  uspješna razmjena informacija, uključujući grupne zahtjeve, i razvoj iskoristivih formata uzimajući u obzir inicijative na međunarodnoj razini;

(c)  uklanjanje prepreka za prekograničnu suradnju;

(d)  uklanjanje prepreka za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu u skladu s Direktivom Vijeća 2011/16/EU, kako je izmijenjena;

(e)  borba protiv prekograničnih prijevara u vezi s PDV-om;

(f)  razmjena najboljih praksi pri naplati poreza, uključujući poreze koji nisu plaćeni u skladu s Direktivom EU-a o oporezivanju štednje;

(g)  provedba jedinstvenih nacionalnih alata informacijske tehnologije s ciljem razvijanja zajedničkih sučelja koja bi omogućila međusobno povezivanje nacionalnih IT sustava;

3.  Ako su od interesa za Uniju, za financiranje su prihvatljiva djelovanja koja se sastoje od razvoja i rada prilagodbi ili proširenja zajedničkih komponenti europskih elektroničkih sustava za suradnju s trećim zemljama koje nisu pridružene Programu ili međunarodnim organizacijama. Komisija uspostavlja potrebne administrativne mehanizme kojima se za ta djelovanja može osigurati financijski doprinos od predmetnih trećih osoba.

4.  Ako se djelovanja izgradnje kapaciteta IT-a iz stavka 2. točke (c) odnose na razvoj i rad europskih elektroničkih sustava, za financiranje u okviru Programa prihvatljivi su samo troškovi povezani s odgovornostima povjerenima Komisiji na temelju članka 11. stavka 2. Države članice snose troškove povezane s odgovornostima koje su im povjerene u skladu s člankom 11. stavkom 3.

Članak 8.

Sudjelovanje vanjskih stručnjaka

1.  Ako je to korisno za uspješnost djelovanja u provedbi ciljeva iz članka 3., u djelovanjima organiziranima u okviru Programa mogu u svojstvu vanjskih stručnjaka sudjelovati predstavnici državnih tijela, uključujući predstavnike trećih zemalja koje nisu pridružene Programu u skladu s člankom 5., kao i, prema potrebi, predstavnici međunarodnih i drugih relevantnih organizacija, gospodarskih subjekata i organizacija koje zastupaju gospodarske subjekte te predstavnici civilnog društva. Komisija procjenjuje između ostalog i nepristranost tih vanjskih stručnjaka, osigurava da ne postoji nikakav sukob interesa s njihovim profesionalnim odgovornostima i odlučuje o njihovu sudjelovanju na pojedinačnoj osnovi, ovisno o potrebama.

2.  Troškovi vanjskih stručnjaka iz stavka 1. prihvatljivi su za naknadu troškova u okviru Programa u skladu s odredbama članka 238. Financijske uredbe.

3.  Komisija, nakon provedbe transparentnog i uravnoteženog postupka, odabire vanjske stručnjake na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja relevantnih za pojedino djelovanje i njihove sposobnosti da doprinesu tom djelovanju. Komisija osigurava uravnoteženu zastupljenost svih relevantnih dionika. Komisija precizira sudjeluju li vanjski stručnjaci u svoje ime ili u ime neke druge organizacije ili nekog drugog gospodarskog subjekta. Popis vanjskih stručnjaka objavljuje se na internetskoj stranici Komisije.

POGLAVLJE III.

BESPOVRATNA SREDSTVA

Članak 9.

Dodjela, komplementarnost i kombinirano financiranje

1.  Bespovratna sredstva u okviru Programa dodjeljuju se te se njima upravlja u skladu s glavom VIII. Financijske uredbe.

2.  Za djelovanje za koje je dobiven doprinos u okviru bilo kojeg drugog programa Unije može se dobiti doprinos i iz Programa, uz uvjet da ne pokrivaju iste troškove. Pravila programa Unije iz kojeg je dobiven doprinos primjenjuju se na pripadajući doprinos djelovanju. Kumulativno financiranje ne smije premašiti iznos ukupnih prihvatljivih troškova djelovanja te se potpora iz različitih programa Unije može izračunati na proporcionalnoj osnovi u skladu s dokumentima u kojima su propisani uvjeti za potporu.

3.  U skladu s člankom 198. točkom (f) Financijske uredbe, bespovratna sredstva dodjeljuju se bez poziva za podnošenje prijedloga ako su prihvatljivi subjekti porezna tijela država članica i trećih zemalja koje sudjeluju u Programu kako je navedeno u članku 5. ove Uredbe, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz tog članka.

Članak 10.

Stopa sufinanciranja

1.  Odstupajući od članka 190. Financijske uredbe, iz Programa se može financirati do 100 % prihvatljivih troškova djelovanja.

2.  Primjenjiva stopa sufinanciranja za djelovanja za koja je potrebna dodjela bespovratnih sredstava određuje se u godišnjim programima rada iz članka 13.

POGLAVLJE IV.

POSEBNE ODREDBE ZA DJELOVANJA IZGRADNJE KAPACITETA U PODRUČJU INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

Članak 11.

Odgovornosti

1.  Komisija i države članice zajednički osiguravaju razvoj i rad europskih elektroničkih sustava iz višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav iz članka 12., uključujući osmišljavanje, specifikacije, ispitivanje sukladnosti, uvođenje, održavanje, razvoj, sigurnost, osiguravanje kvalitete i kontrolu kvalitete.

2.  Komisija posebno osigurava sljedeće:

(a)  razvoj i rad zajedničkih komponenti kako je utvrđeno u višegodišnjem strateškom planu za porezni sustav predviđenom u članku 12.;

(b)  općenitu koordinaciju razvoja i rada europskih elektroničkih sustava u cilju njihove funkcionalnosti, međusobne povezanosti i neprekidnog poboljšavanja te njihova usklađenog uvođenja;

(c)  koordinaciju europskih elektroničkih sustava na razini Unije u cilju njihova promicanja i uvođenja na nacionalnoj razini;

(d)  koordinaciju razvoja i rada europskih elektroničkih sustava u pogledu njihove interakcije s trećim stranama, izuzev djelovanja osmišljenih za ispunjavanje nacionalnih zahtjeva;

(e)  koordinaciju europskih elektroničkih sustava s ostalim relevantnim djelovanjima koja se odnose na e-upravu na razini Unije;

(e a)   koordinaciju mjera za borbu protiv prijevara koje se primjenjuju na nacionalnoj razini utvrđivanjem i informiranjem o najboljim nacionalnim praksama na razini Unije.

3.  Države članice posebno osiguravaju sljedeće:

(a)  razvoj i rad nacionalnih komponenti kako je utvrđeno u višegodišnjem strateškom planu za porezni sustav predviđenom u članku 12.;

(b)  koordinaciju razvoja i rada nacionalnih komponenti europskih elektroničkih sustava na razini država članica;

(c)  koordinaciju europskih elektroničkih sustava s ostalim relevantnim djelovanjima koja se odnose na e-upravu na razini država članica.

(d)  redovito dostavljanje informacija Komisiji o mjerama koje su poduzete kako bi se njihovim tijelima ili gospodarskim subjektima omogućilo da potpuno iskoriste europske elektroničke sustave;

(e)  uvođenje europskih elektroničkih sustava na nacionalnoj razini.

Članak 12.

Višegodišnji strateški plan za porezni sustav (MASP-T)

1.  Komisija sastavlja i redovito ažurira višegodišnji strateški plan za porezni sustav u kojem se navode sve zadaće relevantne za razvoj i rad europskih elektroničkih sustava te razvrstavanje svakog sustava ili njegova dijela, poput:

(a)  zajedničke komponente: komponente europskih elektroničkih sustava razvijene na razini Unije koja je dostupna svim državama članicama ili koju je Komisija utvrdila kao zajedničku komponentu zbog učinkovitosti, sigurnosti i racionalizacije;

(b)  nacionalne komponente: komponente europskih elektroničkih sustava razvijene na razini države članice koja je dostupna u državi članici koja je izradila takvu komponentu ili doprinijela njezinoj zajedničkoj izradi;

(c)  ili kombinacije obiju komponenti.

2.  Višegodišnji strateški plan za porezni sustav ujedno uključuje inovacijske i pilot-aktivnosti, kao i potporu metodologijama i alatima povezanima s europskim elektroničkim sustavima.

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o dovršetku svake zadaće koja im je dodijeljena u okviru višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav iz stavka 1. One usto redovito izvješćuju Komisiju o napretku u ispunjavanju tih zadaća u vezi s cijelim Programom.

4.  Države članice najkasnije do 31. ožujka svake godine dostavljaju Komisiji godišnja izvješća o napretku u provedbi višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav iz stavka 1. koja obuhvaćaju razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine. Ta se godišnja izvješća temelje na prethodno utvrđenom formatu. U godišnjim izvješćima o napretku države članice izvješćuju o preprekama na putu k ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i načinu bavljenja prioritetnim temama iz članka 7. stavka 2.a te predlažu najbolje prakse.

5.  Najkasnije do 31. listopada svake godine Komisija na temelju godišnjih izvješća iz stavka 4. izrađuje ▌objedinjeno izvješće o procjeni napretka država članica i Komisije u provedbi plana iz stavka 1., kao i napretka u ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i prioritetnih tema iz članka 7. stavka 2.a. Kako bi procijenila ostvareni napredak, Komisija u svoje objedinjeno godišnje izvješće uključuje pregled preostalih prepreka na putu k ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i prioritetnih tema iz članka 7. stavka 2.a u državama članicama i daje prijedloge najboljih praksi. Objedinjeno godišnje izvješće Komisije objavljuje se na posebnoj internetskoj stranici Komisije i služi kao osnova za buduće višegodišnje programe rada iz članka 13. i izvješća o evaluaciji iz članka 15.

POGLAVLJE V.

PROGRAMIRANJE, PRAĆENJE, EVALUACIJA I KONTROLA

Članak 13.

Program rada

1.  Program se provodi prema višegodišnjim programima rada iz članka 108. Financijske uredbe.

2.  Komisija delegiranim aktima donosi višegodišnje programe rada. Ti se delegirani akti donose u skladu s postupkom iz članka 17.

Članak 14.

Praćenje i izvješćivanje

1.  Pokazatelji za izvješćivanje o napretku Programa u postizanju posebnih ciljeva iz članka 3. navedeni su u Prilogu 2.

2.  Kako bi se osigurala djelotvorna procjena napretka Programa u postizanju njegovih ciljeva, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 17. o izmjeni Priloga 2. radi preispitivanja ili dopune pokazatelja, ako je potrebno, te dopune ove Uredbe odredbama o uspostavljanju okvira za praćenje i evaluaciju.

3.  Sustavom za izvješćivanje o uspješnosti osigurava se da se podaci za praćenje provedbe programa i rezultati prikupljaju djelotvorno, učinkovito i pravodobno. U tom cilju uvode se razmjerne obveze izvješćivanja za korisnike sredstava Unije.

Članak 15.

Evaluacija

1.  Evaluacije se provode pravodobno kako bi se njihovi rezultati uzeli u obzir tijekom postupka odlučivanja. Komisija objavljuje evaluacije na posebnoj internetskoj stranici.

2.  Privremena evaluacija Programa provodi se nakon što bude dostupno dovoljno informacija o njegovoj provedbi, a najkasnije tri godine nakon početka provedbe Programa.

3.  Na kraju provedbe Programa, a najkasnije jednu godinu nakon završetka razdoblja navedenog u članku 1., Komisija provodi završnu evaluaciju Programa.

4.  Komisija dostavlja zaključke evaluacija i svoje primjedbe Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.

Članak 16.

Revizije i istrage

Ako treća zemlja sudjeluje u Programu na temelju odluke u okviru međunarodnog sporazuma ili na temelju bilo kojeg drugog pravnog instrumenta, treća zemlja mora osigurati nužna prava i pristup koji su odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskom revizorskom sudu potrebni za sveobuhvatno izvršavanje njihovih nadležnosti. Kad je riječ o OLAF-u, ta prava uključuju pravo provedbe istraga, uključujući terenske provjere i inspekcije kako je propisano Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

POGLAVLJE VI.

IZVRŠAVANJE DELEGIRANJA OVLASTI I POSTUPAK ODBORA

Članak 17.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 2. i članka 14. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji s trajanjem do 31. prosinca 2028.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 2. i članka 14. stavka 2. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stavka 2. i članka 14. stavka 2. stupa na snagu ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 18.

Postupak Odbora

1.  Komisiji pomaže odbor koji se naziva „Odbor programa Fiscalis”. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Informiranje, komunikacija i promidžba

1.  Korisnici sredstava Unije priznaju porijeklo i jamče vidljivost financiranja Unije (posebice pri promicanju djelovanja i njihovih rezultata) pružajući usklađene, učinkovite i proporcionalne ciljane informacije različitoj publici, uključujući medije i javnost.

2.  Komisija provodi informacijska i komunikacijska djelovanja povezana s Programom, djelovanjima i rezultatima. Financijska sredstva dodijeljena Programu također pridonose ▌priopćavanju političkih prioriteta Unije ako se odnose na ciljeve navedene u članku 3.

Članak 20.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EU) br. 1286/2013 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2021.

Članak 21.

Prijelazne odredbe

1.  Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu predmetnih djelovanja do njihova zaključenja, na temelju Uredbe (EU) br. 1286/2013, koja se nastavlja primjenjivati na predmetna djelovanja do njihova zaključenja.

2.  Financijskom omotnicom za Program mogu se pokriti i troškovi tehničke i administrativne pomoći potrebne radi osiguravanja prijelaza između Programa i mjera donesenih u skladu s prethodnim programom na temelju Uredbe (EU) br. 1286/2013.

3.  Odobrena sredstva mogu se prema potrebi unijeti u proračun nakon 2027. za pokrivanje troškova predviđenih u članku 4. stavku 2. kako bi se omogućilo upravljanje djelovanjima koja nisu dovršena do 31. prosinca 2027.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG 1.

Otvoreni popis mogućih oblika djelovanja iz članka 7. stavka 2. prvog podstavka

točaka (a), (b) i (d)

Djelovanja iz članka 7. stavka 2. prvog podstavka točaka (a), (b) i (d) mogu, među ostalim, biti u jednom od sljedećih oblika:

(a)  kad je riječ o sastancima i sličnim ad hoc događajima;

–  seminari i radionice, općenito uz sudjelovanje svih zemalja, na kojima se predstavljaju prezentacije te sudionici intenzivno raspravljaju i rade u pogledu određenog pitanja;

–  radne posjete organizirane kako bi službenici mogli steći ili unaprijediti stručnost ili znanje u pogledu porezne politike;

–  prisutnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u istražnim radnjama;

(b)  kad je riječ o strukturiranoj suradnji:

–  projektne grupe, uglavnom sastavljene od ograničenog broja zemalja, operativne tijekom ograničenog razdoblja radi provođenja unaprijed određenog cilja s precizno utvrđenim ishodom uključujući koordinaciju ili sustavno vrednovanje;

–  timovi stručnjaka, to jest strukturirani oblici suradnje, stalni ili privremeni, koji udružuju stručnost radi obavljanja zadaća u pojedinim područjima ili izvođenja operativnih aktivnosti, uz moguću podršku usluga za internetsku suradnju, administrativnu pomoć te objekte za infrastrukturu i opremu;

–  višestrana ili istodobna kontrola, koja se sastoji od usklađene provjere poreznog stanja jednog ili više povezanih poreznih obveznika koju organiziraju dvije zemlje ili više njih, u koju su uključene barem dvije države članice, s zajedničkim ili upotpunjujućim interesima;

–  zajednička revizija, koja se sastoji od zajedničke provjere poreznog stanja jednog ili više povezanih poreznih obveznika koju provodi jedinstveni revizorski tim iz dvije zemlje ili više njih, u koji su uključene barem dvije države članice, sa zajedničkim ili upotpunjujućim interesima;

–  bilo koji drugi oblik administrativne suradnje uspostavljen Direktivom 2011/16/EU, Uredbom (EU) br. 904/2010, Uredbom (EU) br. 389/2012 ili Direktivom 2010/24/EU;

(d)  kad je riječ o djelovanjima za razvoj osobnih kompetencija i izgradnje kapaciteta:

–  zajedničko osposobljavanje ili razvoj e-učenja za podršku u nužnim stručnim vještinama i znanjima u području poreza;

–  tehnička potpora usmjerena na poboljšavanje administrativnih postupaka, osnaživanje administrativnih kapaciteta i poboljšavanje rada i aktivnosti poreznih uprava pokretanjem i razmjenom dobrih praksi.

PRILOG 2.

Pokazatelji

Posebni cilj: potpora poreznoj politici te poreznoj suradnji i jačanju administrativnih kapaciteta, uključujući jačanje osobnih kompetencija te razvoj i rad europskih elektroničkih sustava.

1.  Izgradnja kapaciteta (administrativnih, ljudskih i kapaciteta IT-a):

1.  indeks primjene i provedbe zakonodavstva i politika Unije (broj djelovanja u okviru Programa organiziranih u tom području i preporuka upućenih nakon tih djelovanja)

2.  indeks osposobljenosti (upotrijebljeni moduli osposobljavanja; broj osposobljenih službenika; kvalitativna uspješnost polaznika)

3.  raspoloživost europskih elektroničkih sustava (izraženo u postocima vremena)

4.  raspoloživost zajedničke komunikacijske mreže (izraženo u postocima vremena)

5.  pojednostavnjeni postupci u IT-u za nacionalne uprave i gospodarske subjekte (broj registriranih gospodarskih subjekata, broj prijava i broj izvršenih uvida u različitim elektroničkim sustavima koji su financirani Programom)

2.  Razmjena znanja i umreživanje:

6.  indeks stabilnosti suradnje (razina ostvarenog umreživanja, broj sastanaka uživo, broj internetskih suradničkih skupina)

7.  indeks najboljih praksi i smjernica (broj djelovanja u okviru Programa organiziranih u tom području; postotak poreznih uprava koje su primijenile praksu/smjernicu razvijenu uz potporu iz Programa)

2.a  Dodatni pokazatelji:

1.  prihodi prikupljeni u borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja tijekom zajedničkih revizija

2.   broj zahtjeva za administrativnu i pravosudnu suradnju koji su podneseni, primljeni i na koje je odgovoreno, za svaku državu članicu

(1) OJ C […], […], str. […].
(2) Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 25.).
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
(5) Direktiva Vijeća 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 359, 16.12.2014., str. 1.).
(6) Direktiva Vijeća (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 332, 18.12.2015., str. 1.).
(7) Direktiva Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 146, 3.6.2016., str. 8.).
(8) Direktiva Vijeća (EU) 2016/2258 od 6. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu pristupa poreznih tijela informacijama o sprečavanju pranja novca (SL L 342, 16.12.2016., str. 1).
(9) Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje (SL L 139, 5.6.2018., str. 1.).
(10) COM(2010)0700.
(11) Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (SL L 123, 12.5.2016., str. 1.).
(12) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.)
(13) Uredba Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).
(14) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
(15) Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).
(16) Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).
(17) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).
(18) Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 21.).
(19) Direktiva Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. o strukturi i stopama trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan (SL L 176, 5.7.2011., str. 24.).
(20) Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.).
(21) Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31.3.2010., str. 1.).
(22) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).

Posljednje ažuriranje: 13. prosinca 2019.Pravna napomena