Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2056(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0456/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0456/2018

Rasprave :

PV 16/01/2019 - 25
CRE 16/01/2019 - 25

Glasovanja :

PV 17/01/2019 - 10.12
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0042

Usvojeni tekstovi
PDF 159kWORD 57k
Četvrtak, 17. siječanja 2019. - Strasbourg Završno izdanje
Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama
P8_TA(2019)0042A8-0456/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o provedbi Direktive 2011/7/EU o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (2018/2056(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama(1),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Direktive 2011/7/EU (COM(2016)0534) i o njemu priloženom radnom dokumentu službi (SWD(2016)0278),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o pristupu financiranju za mala i srednja poduzeća i povećanju raznolikosti financiranja malih i srednjih poduzeća u uniji tržišta kapitala(3),

–  uzimajući u obzir temeljitu analizu pod nazivom „Direktiva 2011/7/EU o kašnjenjima u plaćanju u poslovnim transakcijama: procjena provedbe na razini Europe”, koju je Služba Europskog parlamenta za istraživanja objavila u srpnju 2018.,

–  uzimajući u obzir Europska izvješća o plaćanjima koja objavljuje Intrum,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0456/2018),

A.  budući da su plaćanja pokretačka energija poduzeća, a u održivim i učinkovitim poslovnim okruženjima ažurna plaćanja pogodna su za poduzeća jer im omogućuju pravodobno podmirivanje dugova, širenje, ulaganje, otvaranje radnih mjesta, stvaranje općeg gospodarskog rasta i općenito pridonošenje europskom gospodarstvu;

B.  budući da se razmjena robe i usluga na unutarnjem tržištu između gospodarskih subjekata ili između ekonomskih subjekata i javnih tijela temelji na odgodi plaćanja, pri čemu dobavljač svojem klijentu daje rok za plaćanje računa, prema dogovoru među strankama, na način utvrđen u računu dobavljača ili relevantnim zakonskim odredbama;

C.  budući da su kašnjenja u plaćanju raširena štetna praksa koja negativno utječe na razvoj europskih poduzeća, osobito malih i srednjih poduzeća, koja pri kašnjenju u plaćanju gube predvidljiv tok likvidnosti;

D.  budući da to osobito utječe na mala i srednja poduzeća, negativno djeluje na njihovu likvidnost, komplicira njihovo financijsko upravljanje i utječe na njihovu konkurentnost i profitabilnost;

E.  budući da velika poduzeća imaju na raspolaganju više sredstava od malih i srednjih poduzeća za zaštitu od kašnjenja u plaćanju, kao što su plaćanje unaprijed, kreditne provjere, naplata dugova, bankovna jamstva ili kreditno osiguranje, te isto tako mogu biti u boljem položaju da globalno okruženje niskih kamatnih stopa iskoriste za povećanje svojih ulaganja i za veću pregovaračku moć;

F.  budući da na temelju Direktive 2011//7/EU (Direktiva o kašnjenju u plaćanju) tijela javne vlasti imaju „posebnu odgovornost”(4) u pogledu poticanja poslovnog okruženja poticajnog za pravovremena plaćanja;

G.  budući da se Direktivom o kašnjenju u plaćanju propisuju, između ostaloga, razdoblja plaćanja za transakcije poduzeća prema drugom poduzeću (B2B) i javnog tijela prema poduzeću (PA2B) , automatsko pravo na kamatu na zakašnjelo plaćanje, najmanje 40 EUR naknade za troškove naplate i zakonska kamata od barem 8 % više od referentne stope Europske središnje banke;

H.  budući da je, unatoč općem smanjenju prosječnog trajanja razdoblja plaćanja u skladu s Direktivom o kašnjenju u plaćanju, šest od deset poduzeća u EU-u u okviru transakcija B2B i dalje plaćeno nakon ugovorom dogovorenog roka;

I.  budući da su među poduzećima raznih veličina mala i srednja poduzeća ta koja će najvjerojatnije prihvatiti dulje rokove ili nepoštene uvjete plaćanja, ili će im veća poduzeća nametnuti takve uvjete, zbog neravnoteže pregovaračke moći te straha od narušavanja poslovnih odnosa i gubitka ugovora u budućnosti;

J.  budući da se prema barometru praksi plaćanja poduzeća Atradius 95 % malih i srednjih poduzeća u Europi suočava s kašnjenjima u plaćanju, što je veći udio nego u slučaju velikih poduzeća, iz čega se može zaključiti da mala i srednja poduzeća vrše svoja plaćanja brže nego velika poduzeća, ali se njima kasnije plaća;

K.  budući da kašnjenja u plaćanju utječu na sve gospodarske sektore, ali su osobito raširena u sektorima u kojima u relevantnom vrijednosnom lancu prevladavaju mala i srednja poduzeća (npr. građevinarstvo, komunalne usluge i promet, profesionalne usluge, proizvodnja, prehrambeni proizvodi te informacijske tehnologije/telekomunikacije);

L.  budući da su kašnjenja u plaćanju i dalje uzrok svakog četvrtog stečaja u EU-u;

M.  budući da kašnjenja u plaćanju stvaraju dodatne troškove za poduzeća koja moraju ulagati sredstva u naplaćivanje dugova ili plaćati kamatu na dogovoreni kredit kako bi nastavila s poslovanjem;

N.  budući da kašnjenja u plaćanju ili strah od zakašnjelog plaćanja i dalje predstavljaju jednu od glavnih prepreka sudjelovanju malih i srednjih poduzeća u ugovorima o javnoj nabavi;

O.  budući da bi se za svaki dan smanjenja kašnjenja u plaćanju moglo uštedjeti 158 milijuna EUR financijskih troškova i da bi se dodatnim novčanim tokom moglo financirati dodatnih 6,5 milijuna radnih mjesta u Europi;

P.  budući da je Komisija pokrenula postupke zbog povrede prava protiv četiri države članice (Grčke, Slovačke, Španjolske i Italije) zbog neodgovarajuće primjene Direktive o kašnjenju u plaćanju te je protiv Italije podigla tužbu na Sudu;

Q.  budući da su određene države članice pokrenule inicijative za širenje kulture ažurnog plaćanja s pomoću kodeksâ pravovremenog plaćanja, dobrovoljnog obvezivanja na razini sektora ili jačih sinergija s pravilima o javnoj nabavi;

R.  budući da je u Izvješću Komisije o provedbi Direktive o kašnjenju u plaćanju, objavljenom 2016., donesen zaključak da činjenica da su poduzeća svjesna svojih prava koja proizlaze iz Direktive ipak ne znači da se njima i koriste te da se čini da su glavni čimbenici koji sprečavaju djelotvornu primjenu Direktive nepostojanje zajedničkog sustava za praćenje prosječnih rokova za plaćanje, manjak jasnoće u vezi s nekim ključnim pojmovima iz Direktive i tržišne neravnoteže između većih i manjih poduzeća;

S.  budući da su kašnjenja u plaćanju slojevit i složen problem prouzročen horizontalnim faktorima, koji su svojstveni svim sektorima i svim vrstama transakcija (kao što su problemi s novčanim tokom, neravnoteža snage i veličine među poduzećima, struktura opskrbnog lanca, administrativna neučinkovitost, slaba dostupnost kredita, neznanje u pogledu upravljanja računima i kreditima) te djelovanjem vanjskih čimbenika (npr. gospodarska situacija i nacionalna poslovna kultura), nije moguće izdvojiti jedno rješenje za sve probleme;

T.  budući da Prijedlog direktive o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima između poduzeća u lancu opskrbe hranom (COM(2018)0173) uključuje odredbe o zakašnjelim plaćanjima za pokvarljive proizvode i o tome da države članice trebaju imenovati tijela za provedbu koja će pratiti poštovanje tih propisa;

U.  budući da probleme koji dovode do kašnjenja u plaćanju treba riješiti kombinacijom zakonskih i dobrovoljnih mjera te ciljanim intervencijama koje uključuju Komisiju, države članice i udruženja poduzeća; budući da bi takva kombinacija uključivala preventivne mjere usmjerene na probleme koji nastaju prije provedbe transakcije te korektivna rješenja za probleme koji nastaju nakon provedbe transakcije; budući da bi se u okviru svake regulatorne ili dobrovoljne intervencije trebale uzeti u obzir posebnosti predmetnog gospodarskog sektora;

Poboljšanje platnog ponašanja u EU-u kombinacijom zakonskih i dobrovoljnih mjera

1.  smatra da se Direktiva o kašnjenju u plaćanju i nacionalno zakonodavstvo o kašnjenju u plaćanju trebaju bolje provoditi, pravodobno i učinkovito, poštovanjem najduljih rokova za plaćanje računa i mjerama usmjerenima na poboljšanje pravila o uvjetima plaćanja i odvraćanje od nepoštenih praksi; napominje da se te mjere mogu razvrstati prema prirodi (zakonske ili dobrovoljne), području primjene (horizontalne ili sektorske) i cilju (preventivne, korektivne ili promjena poslovne kulture); smatra da su istodobno u određenim državama članicama zakonodavstvo na snazi i mjere u pogledu povreda počeli doprinositi promjeni u kulturi javne uprave diljem EU-a, što dovodi do općeg smanjenja kašnjenja u plaćanju;

2.  smatra da ne postoji jedinstven pristup rješavanju problema kašnjenja u plaćanju s obzirom na to da u nekim sektorima poslovanja među poduzećima dulji rokovi plaćanja, koji u svakom slučaju poštuju odredbe iz Direktive 2011/7/EU, mogu ponekad ispuniti potrebe poduzećâ, uzimajući u obzir posebnosti svakog sektora; međutim, ističe da treba uložiti napore za uspostavu rokova za plaćanje od 30 dana te da su rokovi za plaćanje dulji od 60 dana, kako je dopušteno Direktivom 2011/7/EU, rupa u zakonu koja može omogućiti ugovaranje duljih rokova koji mogu štetiti samim poduzećima, a posebice MSP-ovima, uz poštovanje ugovorne slobode poduzeća na tržištu; ističe da je važno uvijek zajamčiti jednake uvjete između poduzeća u dominantnom položaju i malih subjekata;

Preventivne mjere

3.  smatra da bi države članice trebale uvesti strože uvjete plaćanja; napominje da su neke države članice ograničile standardne uvjete plaćanja na 30 dana, dok je tek nekoliko država članica uvelo maksimalan rok plaćanja od kojeg strane ne mogu odstupati; nadalje, napominje da je uvođenje maksimalnog roka plaćanja uobičajenije na sektorskoj razini; smatra da bi zakonodavstvo kojim se propisuju stroži uvjeti plaćanja bilo djelotvorno u smanjenju njihove duljine u određenoj mjeri i da bi, pod uvjetom da se provede, stvorilo jednake uvjete za velika i mala poduzeća; u tom kontekstu ističe da bi se ujednačenijim i pojednostavljenim nizom pravila vjerovnicima i dužnicima moglo pojasniti što mogu očekivati u slučaju kašnjenja u plaćanju i time poboljšati predvidljivost njihovih gospodarskih aktivnosti;

4.  smatra da bi se uvođenjem veće transparentnosti u platnom ponašanju mogla obeshrabriti kašnjenja u plaćanju; smatra da bi pristup tim informacijama mogao djelovati kao poticaj javnim tijelima i poduzećima da poboljšaju svoje prakse plaćanja i ispunjavaju svoje novčane obveze; potiče države članice da razmotre različite moguće oblike obveznog objavljivanja informacija o platnom ponašanju, kao što su baze podataka ili registri, i za privatni i za javni sektor;

5.  potiče države članice da razmotre uspostavu obveznih sustava koji pružaju informacije o dobrom platnom ponašanju (javna pohvala) i promiču kulturu ažurnog plaćanja u poslovnim odnosima, među ostalim, s obzirom na to da se pravovremeno plaćanje pokazalo kao pametna poslovna strategija jer odgovorni platiše mogu dogovoriti bolje poslove i osloniti se na pouzdane dobavljače; poziva Komisiju da provede studiju o postojećim nacionalnim sustavima koji pružaju informacije o dobrom platnom ponašanju (javna pohvala) poduzeća i javnih tijela te da istraži isplativost uspostave zajedničkih kriterija za te sustave na razini EU-a;

6.  naglašava važnost pružanja više informacija i obrazovanja poduzetnicima, osobito malim i srednjim poduzećima, o upravljanju kreditima i računima; podsjeća da se učinkovitim upravljanjem kreditima skraćuje prosječno razdoblje naplate i stoga održava optimalni novčani tok, čime se smanjuje rizik od neplaćanja i povećava potencijal za rast; smatra da službenici u javnoj upravi također trebaju imati pristup osposobljavanju te da obrazovanje i podrška mogu potaknuti mala i srednja poduzeća da koriste pravne lijekove iz Direktive o kašnjenju u plaćanju; napominje da mala i srednja poduzeća nažalost često nemaju kapaciteta za ulaganje u osposobljavanje i da trenutačno na razini EU-a ili nacionalnoj razini ne postoje programi usmjereni na poboljšanje znanja poduzećâ o upravljanju kreditima i računima; smatra da bi se više sredstava iz EU-a trebalo usmjeriti prema financijskom obrazovanju malih i srednjih poduzeća i stoga odlučno poziva tijela država članica da ulože dodatne napore u organizaciju dodatnog osposobljavanja za mala i srednja poduzeća o pitanjima upravljanja kreditima; osim toga, smatra da bi osposobljavanje i potpora trebali uključivati i smjernice za nadoknadu zakašnjelog plaćanja u prekograničnim transakcijama i stoga poziva Komisiju da nastavi s integracijom tih smjernica i drugih korisnih informacija, kao što su prava i instrumenti dostupni poduzetnicima u sudskim sporovima s dužnicima, na portal Vaša Europa i osiguranjem potpore za poduzeća preko Europske poduzetničke mreže;

Korektivne mjere

7.  poziva države članice i udruženja poduzeća da razmotre uspostavu besplatnih i povjerljivih nacionalnih i regionalnih službi za mirenje (posredovanje, mirenje, arbitraža i donošenje presuda), koje bi bile dostupne svim poduzećima kao alternativa sudskim postupcima za rješavanje sporova u pogledu plaćanja i održavanje poslovnih odnosa, ali i za obrazovanje poduzeća o njihovim pravima i pravnim lijekovima protiv kašnjenja u plaćanju; naglašava da bi te usluge posredovanja bile osobito korisne za mala i srednja poduzeća koja često ne raspolažu adekvatnim financijskim sredstvima za sudske sporove i zbog toga odustaju od svojih prava; nadalje, poziva države članice da razmotre mogućnost javnog financiranja neovisnih pravobranitelja zaduženih za istragu sporova zbog zakašnjelih plaćanja i neplaćanja, koji pomažu malim poduzećima u rješavanju sporova zbog zakašnjelih plaćanja i neplaćanja, savjetuju ih o djelovanju u slučaju nepodmirenih obveza i predlažu rješenja, posebice malim i srednjim poduzećima; poziva države članice i Komisiju da zajamče učinkovit pristup pravosuđu u pitanjima koja se odnose na povrat duga u prekograničnim transakcijama;

8.  poziva države članice da provode svoje nacionalno zakonodavstvo te potiču i postrože kontrole, na primjer među velikim poduzećima, kao i primjenu administrativnih sankcija koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, čime bi se pridonijelo poboljšanju platnog ponašanja; smatra da bi izravna intervencija javnih tijela, s obzirom na to da upravo ona provode administrativne sankcije, mogla pomoći u prevladavanju čimbenika straha i oslobađanju vjerovnika odgovornosti da poduzmu mjere protiv dužnika jer bi tijela izravno provodila zakone i poduzimala diskrecijske mjere protiv poduzećâ s lošom praksom plaćanja; smatra da bi iznos administrativnih sankcija i njihova kumulativna priroda mogli odvratiti poduzeća od kašnjenja u plaćanju te naglašava da bi se taj režim trebao postupno primjenjivati ovisno o razini usklađenosti poduzeća;

9.  ističe da, unatoč činjenici da je Direktiva o kašnjenju u plaćanju donesena u veljači 2011. i unatoč novim mehanizmima za zaštitu poduzetnika koje su neke države članice nedavno uspostavile, svake godine tisuće malih i srednjih poduzeća i novoosnovanih poduzeća u cijeloj Europi ode u stečaj dok čekaju da im dužnici, uključujući nacionalna javna tijela, plate račune; poziva Komisiju i države članice da razmotre obvezne oblike odgovarajuće kompenzacije, kao što su prijeboj i druge potporne mjere, na primjer, jamstveni fondovi za mala i srednja poduzeća i faktoring za poduzeća kojima javna uprava duguje novac kako zbog toga ne bi otišla u stečaj;

10.  naglašava da bi porezne i fiskalne dugove trgovačkih društava te njihove dugove za socijalno osiguranje trebalo kompenzirati nepodmirenim iznosima koje njima duguju javna tijela;

11.  potiče države članice da uspostave jamstvene fondove za MSP-ove, koji će služiti kao jamstvo za dugove prema bankama onih MSP-ova kojima su dužna javna tijela;

12.  s velikom je zabrinutošću svjestan situacije u nekim državama članicama u kojima su javna tijela znatno odgodila plaćanja robe i/ili usluga koje su im pružili poduzetnici (zdravstveni sektor jedan je od najpogođenijih), u ugovore o isporuci uključivala odredbe o neustupanju i (pravno) sprječavala dobavljače da izvrše svoja potraživanja pred sudom, što je ta poduzeća dovelo u velike financijske poteškoće; smatra da bi države članice, kako bi pružile potporu poduzećima čije je financijsko upravljanje dodatno otežano zbog kašnjenja javnih tijela u plaćanju, trebale uspostaviti brže i djelotvornije postupke povrata PDV-a i povrata potraživanja, osobito za mala i srednja poduzeća;

13.  ističe da kodeksi pravovremenog plaćanja te povelje i mjere društveno odgovornog poslovanja, zajedno s kriterijima unutarnje revizije i unutarnje provedbe, pridonose stvaranju odgovorne kulture plaćanja i osiguravanju poštenih odnosa i povjerenja među poduzećima;

14.  smatra da bi se određeni pojmovi iz Direktive, kao što je „posebno nepravedno” u vezi s ugovornim uvjetima plaćanja i trgovačkim praksama, te početak i završetak ugovornih uvjeta plaćanja trebali pojasniti smjernicama Komisije; ističe i sudsku praksu Suda u pogledu tumačenja određenih pojmova iz Direktive (odnosno „poduzeće”, „poslovne transakcije” i „posebno nepravedno” u predmetima C-256/15 i C-555/14);

15.  smatra da je važno spriječiti javni sektor da odstupa od pravila iz Direktive koja se odnose na rokove plaćanja; stoga poziva države članice i Komisiju da s obzirom na nedavnu sudsku praksu Suda (predmet C-555/14) poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da javna tijela pravovremeno plaćaju svojim dobavljačima i da vjerovnici primaju automatske zakonske kamate i naknadu u slučaju zakašnjelih plaćanja bez potrebe za sporom zbog zakašnjelog plaćanja i poziva Komisiju da predloži automatski izračun kamata;

16.  naglašava da je brzo plaćanje vrlo važno za preživljavanje i rast poduzećâ, osobito MSP-ova; napominje da financijske i digitalne tehnologije radikalno mijenjaju načine i brzinu plaćanja; stoga očekuje naglo povećanje elektroničkog izdavanja računa i postupnu zamjenu tradicionalnih načina plaćanja inovativnim načinima plaćanjima (npr. financiranje opskrbnog lanca, otkup potraživanja itd.), tako da vjerovnik može biti plaćen u stvarnom vremenu čim izda račun;

17.  s velikim interesom prima na znanje postupke uspostavljene u određenim državama članicama u slučaju zakašnjelog plaćanja javnih tijela, u okviru kojih središnja državna uprava može izdati upozorenje lokalnom tijelu ako ono nije pravovremeno platilo svojim dobavljačima te može, ako se kašnjenja u plaćanju nastave, dobavljačima platiti izravno za pruženu robu ili usluge i odgoditi dodjelu sredstava proračunu lokalnog tijela koje ne ispunjava obveze; smatra da je takav sustav, kojim se objedinjuje pouzdano praćenje rezultata javnih tijela u pogledu plaćanja i djelotvoran plan upozorenja te koji se nakon uspostave priopćuje svima, dao rezultate koje treba detaljnije analizirati te bi ga trebalo prenijeti državama članicama kao primjer dobre prakse;

18.  sa zabrinutošću prima na znanje zaključke izvješća Komisije u kojem je navedeno da vjerovnici ne ostvaruju svoja prava kako je predviđeno Direktivom o kašnjenju u plaćanju poglavito zato što se boje da će to štetiti njihovim dobrim poslovnim odnosima; u tom pogledu smatra da treba poduzeti mjere kako bi se malim i srednjim poduzećima olakšalo ostvarivanje prava zajamčenih Direktivom o kašnjenju u plaćanju; u tom kontekstu traži da se dodatno ispita mogućnost predviđena člankom 7. stavkom 5. Direktive o kašnjenju u plaćanju da se organizacije koje su službeni predstavnici poduzeća obrate sudovima država članica ako su ugovorni uvjeti ili postupci posebno nepravedni;

19.  pozdravlja određene inicijative na razini sektora u nekim državama članicama na temelju kojih su društva sudionici sastavila jamstvo s konkretnim detaljnim koracima koje će poduzeti kako bi osigurala da se njihovim manjim dobavljačima plaća brže za proizvode ili usluge koje pružaju; napominje da bi pozitivno javno prozivanje (javna pohvala) moglo dati željene rezultate putem samoregulacije na razini sektora i pružiti znatnu potporu za MSP-ove;

20.  ističe da je javna nabava važno sredstvo za poboljšanje funkcioniranja jedinstvenog tržišta; poziva na razmatranje poboljšanih sinergija između Direktive o kašnjenju u plaćanju i pravila o javnoj nabavi, osobito mogućnosti da javni naručitelji poduzmu mjere da se ugovaratelji koji ne ispunjavaju obveze isključe iz budućih nabava ako glavni ugovaratelj nije na vrijeme platio podugovaratelje kada se to zahtijeva (Direktiva o javnoj nabavi)(5), šire upotrebe mogućnosti utvrđene člankom 71. stavkom 3. Direktive o javnoj nabavi u pogledu omogućavanja izravnog plaćanja podugovarateljima pod određenim uvjetima i utvrđivanja platnog ponašanja prema podugovarateljima kao jednog od kriterija za ocjenjivanje financijske sposobnosti potencijalnih ugovaratelja u javnim natječajima; poziva države članice da zajamče transparentnost i sljedivost plaćanja javnih tijela ugovarateljima i podugovarateljima te plaćanja ugovaratelja njihovim podugovarateljima ili dobavljačima;

Zaključci i preporuke

21.  potiče države članice da preuzmu potpunu odgovornost u provedbi plaćanja javne uprave te da poboljšaju svoje zakonodavstvo jamčeći ispravnu provedbu svih dijelova Direktive o kašnjenju u plaćanju, između ostalog i ukidanjem domaćih zakona, propisa ili ugovornih praksi koji se primjenjuju u javnom sektoru, a nisu sukladni s ciljevima Direktive, kao što su zabrane provedbe i ustupanja potraživanja u javnom sektoru; istodobno ponavlja da Komisija treba poduzeti sve napore da pokuša zajamčiti potpunu i odgovarajuću provedbu postojećih obveza;

22.  poziva države članice i Komisiju da promiču „odlučan pomak prema kulturi ažurnog plaćanja”(6) poduzimanjem najprikladnijih mjera, uključujući izdavanje smjernica o najboljim praksama, te po potrebi i ako je primjereno, zakonodavne inicijative, uzimajući u obzir prethodno navedene prijedloge, u cilju stvaranja pouzdanog poslovnog okruženja za poduzeća i kulture pravovremenog plaćanja;

23.  odlučno poziva države članice da postupke plaćanja učine djelotvornijima, pri čemu osobito naglašava da se postupci provjere računa ili sukladnosti robe i usluga s ugovornim specifikacijama ne bi smjeli upotrebljavati za umjetno produljenje razdoblja plaćanja na razdoblja duža od rokova propisanih Direktivom;

24.  podsjeća države članice i Komisiju da je ažurno plaćanje glavni zahtjev za održivo poslovno okruženje i da bi se kao takvo trebalo uključiti u sve politike i zakonodavne inicijative koje utječu na poduzeća (npr. društveno odgovorno poslovanje, novoosnovana poduzeća i odnosi između platformi i poduzeća);

25.  poziva države članice i Komisiju da za podizanje razine osviještenosti o pravnim lijekovima protiv kašnjenja u plaćanju među poduzećima upotrebljavaju stručne publikacije, promotivne kampanje i sve druge instrumente;

26.  poziva Komisiju da olakša i promiče pristup odgovarajućim izvorima financiranja za europske poduzetnike;

o
o   o

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL L 48, 23.2.2011., str. 1.
(2) SL C 76, 28.2.2018., str. 112.
(3) SL C 204, 13.6.2018., str. 153.
(4) Uvodna izjava 6. Direktive 2011/7/EZ.
(5) Članak 57. stavak 4. točka (g) Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ.
(6) Uvodna izjava 12. Direktive 2011/7/EZ.

Posljednje ažuriranje: 13. prosinca 2019.Pravna napomena