Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2094(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0427/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0427/2018

Rasprave :

PV 11/02/2019 - 20
CRE 11/02/2019 - 20

Glasovanja :

PV 13/02/2019 - 8.16
CRE 13/02/2019 - 8.16
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0098

Usvojeni tekstovi
PDF 173kWORD 66k
Srijeda, 13. veljače 2019. - Strasbourg Privremeno izdanje
Stanje rasprave o budućnosti Europe
P8_TA-PROV(2019)0098A8-0427/2018

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. veljače 2019. o stanju rasprave o budućnosti Europe (2018/2094(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju te njezin dodatni protokol i njezinu revidiranu verziju,

–  uzimajući u obzir članak 295. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir neformalni sastanak 27 čelnika država ili vlada EU-a od 29. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju i Plan 27 država članica iz Bratislave od 16. rujna 2016. godine,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije razvijanjem potencijala sadržanog u Ugovoru iz Lisabona(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ustavnim, pravnim i institucijskim posljedicama zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona(6),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 1. ožujka 2017. i pet naknadnih dokumenata za razmatranje (COM(2017)2025, COM(2017)0206, COM(2017)0240, COM(2017)0291, COM(2017)0315, COM(2017)0358),

–  uzimajući u obzir Rimsku deklaraciju od 25. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir obavijest Ujedinjene Kraljevine od 29. ožujka 2017. o svojoj namjeri izlaska iz Europske unije,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Bijeloj knjizi Komisije o budućnosti Europe i šire od 6. srpnja 2017.(7),

–  uzimajući u obzir rezoluciju Odbora regija o Bijeloj knjizi Komisije o budućnosti Europe – Razmatranja i scenariji za EU27 do 2025. od 12. svibnja 2017.(8),

–  uzimajući u obzir različite doprinose nacionalnih parlamenata o Bijelog knjizi i dokumentima za razmatranje Komisije o budućnosti Europe,

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Komisije Jeana-Claudea Junckera o stanju Europske unije 2018. održan 12. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir govor predsjednika Komisije Jeana-Claudea Junckera o stanju Europske unije 2017. održan 13. rujna 2017. i njegov plan za ujedinjeniju, snažniju i demokratskiju Uniju od 24. listopada 2017. (COM(2017)0650),

–  uzimajući u obzir govor na sveučilištu Sorbonne francuskog predsjednika Emmanuela Macrona od 26. rujna 2017. pod nazivom „Inicijativa za Europu: Suverena, ujedinjena demokratska Europa”,

–  uzimajući u obzir neformalni sastanak na vrhu čelnika država i vlada EU-a u Tallinu od 29. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir Program čelnika koji je donesen na sastanku Europskog vijeća od 19. i 20. listopada 2017.,

–  uzimajući u obzir međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava Vijeća, Parlamenta i Komisije od 17. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir plan Komisije za produbljenje europske ekonomske i monetarne unije (EMU) od 6. prosinca 2017. (COM(2017)0821) te osobito prijedlog za uspostavu Europskog monetarnog fonda (EMF) (COM(2017)0827), prijedlog za uvođenje sadržaja Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u pravni okvir Unije (COM(2017)0824) i komunikaciju o europskom ministru gospodarstva i financija (COM(2017)0823),

–  uzimajući u obzir sastanak Europskog vijeća od 14. i 15. prosinca 2017. te sastanak čelnika i sastanke na vrhu država europodručja koji su se održavali u njegovu okviru,

–  uzimajući u obzir pismo 26 nacionalnih parlamenata iz 20 država članica od 20. prosinca 2017. o transparentnosti donošenja odluka u Vijeću,

–  uzimajući u obzir izjavu od 10. siječnja 2018. donesenu na sastanku na vrhu južnih zemalja Europske unije (Cipar, Francuska, Grčka, Malta, Portugal i Španjolska) naslovljenu „Poticanje razvoja EU-a u 2018.”, izjavu o budućnosti Europe koju su 26. siječnja 2018. dale zemlje Višegradske skupine (Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka) te zajedničku izjavu europskih ministara financija iz Finske, Danske, Estonije, Irske, Latvije, Litve, Nizozemske i Švedske od 6. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. veljače 2018. naslovljenu „Europa koja ostvaruje rezultate: institucionalne mogućnosti za učinkovitije funkcioniranje Europske unije” (COM(2018)0095),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije (EU) 2018/234 od 14. veljače 2018. o poticanju europskog karaktera i učinkovite provedbe izbora 2019. za Europski parlament(9),

–  uzimajući u obzir neformalni sastanak 27 čelnika država ili vlada EU-a od 23. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. ožujka 2018. o stanju temeljnih prava u EU-u u 2016. godini(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2018. o provedbi odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima(11),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije za Uredbu Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027. od 2. svibnja 2018. (COM(2018)0322),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije za Odluku Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije od 2. svibnja 2018. (COM(2018)0325),

–  uzimajući u obzir sastanak na vrhu EU-a i zemalja zapadnog Balkana održan 17. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Posebno izvješće Europskog ombudsmana u strateškoj istrazi OI/2/2017/TE o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća od 16. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Meseberga od 19. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir sastanak Europskog vijeća od 28. – 29. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2018. naslovljeno „Promišljanje o Europi: glas regionalnih i lokalnih vlasti za obnovu povjerenja u Europsku uniju”,

–  uzimajući u obzir rasprave o budućnosti Europe s čelnicima država ili vlada u prostorima Europskog parlamenta,

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0427/2018),

A.  budući da je od povijesne Schumanove deklaracije od 9. svibnja 1950. Europska unija primjer nadnacionalne integracije bez premca koja je svojim je građanima omogućila dugotrajan mir, blagostanje i dobrobit; budući da su zajednička sigurnost, poštovanje ljudskog dostojanstva, sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava te dobrobit njezinih naroda u središtu njezinih težnji i djelovanja;

B.  budući da su slobodno kretanje robe, usluga, kapitala i ljudi, jedinstvena valuta, program Erasmus, regionalne, poljoprivredne i kohezijske politike te Obzor 2020. tek neka od temeljnih postignuća Unije koja doprinose dobrobiti europskih građana; budući da Unija treba raspolagati odgovarajućim ovlastima i sredstvima za suočavanje s izazovima 21. stoljeća;

C.  budući da se u proteklih nekoliko godina Unija suočila s većim brojem kriza kojima su stavljeni na kušnju otpornost i kapacitet za djelovanje na odlučan i ujedinjen način;

D.  budući da je u razdoblju od 2014. do 2017. bilo na snazi više socijalno uravnoteženih i djelotvornih monetarnih i makroekonomskih politika, kao što su nestandardne politike Europske središnje banke, fleksibilnost Pakta o stabilnosti i rastu te Plan ulaganja za Europu, koje su pridonijele gospodarskom i socijalnom oporavku EU-a;

E.  budući da su, iako je Europa uspjela kontrolirati i prebroditi najkritičnije trenutke financijske gospodarske krize, važne i hitne reforme na razini EU-a i država članica u području općeg gospodarskog upravljanja te osobito u europodručju, kao i u smislu daljnjeg jačanja oporavka jedinstvenog tržišta i razvoja socijalnih standarda socijalnih država, još uvijek pred nama;

F.  budući da bi, s obzirom na brojne unutarnje i vanjske trenutačne i buduće izazove s kojima se Unija suočava u nestabilnom i složenom globalnom svijetu, posebno one koji se odnose na migracije, demografski pad, terorizam, sigurnost, klimatske promjene, pitanje okoliša, očuvanje multilateralnog svjetskog poretka, dovršetak EMU-a, globalizaciju, slobodnu i pravednu međunarodnu trgovinu temeljenu na pravilima, vanjske poslove i obranu, razvoj socijalnog stupa i borbu protiv populizma, netolerancije i ksenofobije, EU trebao promicati obnovljeni duh suradnje i solidarnosti među državama članicama na temelju članaka 2. i 3. UEU-a i Povelje o temeljnim pravima, dok bi cilj utvrđen Ugovorom iz Lisabona o stvaranju sve tješnje povezane unije među narodima Europe trebao i dalje nadahnjivati mjere Unije za daljnje jačanje europske integracije i učinkovito rješavanje tih izazova;

G.  budući da je Parlament vrlo zabrinut zbog porasta populističkih, ksenofobnih i antieuropskih pokreta diljem Europe; budući da Unija i njezine države članice moraju ojačati svoje napore za obranu i promicanje demokratskih vrijednosti, temeljnih načela i ciljeva europske integracije;

H.  budući da je referendumom u Ujedinjenoj Kraljevini iz lipnja 2016. koji je rezultirao objavom Ujedinjene Kraljevine od 29. ožujka 2017. o njezinoj namjeri izlaska iz Europske unije ojačana rasprava o budućnosti Unije; budući da su pregovori o planiranom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz EU-a pokazali visoku razinu međuovisnosti država članica, stupanj do kojeg se svi oslanjamo na zajedničke instrumente i politike te troškove svakog izlaska;

I.  budući da se jačanje rasprave o budućnosti Europe, osim u rezolucijama Parlamenta o budućnosti Europe od 16. veljače 2017., odražava i u Deklaraciji i Planu iz Bratislave, Bijeloj knjizi Komisije o budućnosti Europe, Rimskoj deklaraciji, programu čelnika koju je u listopadu 2017. donijelo Europsko vijeće te raznim doprinosima pojedinih država članica ili skupina, kao i Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija, te u plenarnim raspravama u Europskom parlamentu o „Budućnosti Europe” s čelnicima država ili vlada, na međuparlamentarnim sjednicama odbora i u organizaciji dijaloga i savjetovanja s građanima koje provode razne institucije, tijela i države članice;

J.  budući da anketa Parlamenta, provedena između 8. i 26. rujna 2018., pokazuje da 62 % ispitanika smatra da je članstvo u njihovim državama dobro i da 68 % ispitanika smatra da je njihova zemlja imala koristi od članstva u EU-u, što je najviši rezultat zabilježen od 1983.;

K.  budući da vrijednosti i načela na kojima se temelji Unija obilježavaju sferu s kojom se može poistovjetiti svaki europski građanin, bez obzira na političke ili kulturne razlike koje se povezuju s nacionalnim identitetom;

L.  budući da su predstojeći izbori za Europski parlament prilika za razmatranje rasprave o budućnosti Europe i s obzirom na glavne institucionalne prioritete Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća za novo razdoblje;

M.  budući da se EU suočava s iznimno važnim razdobljem izgradnje, s obzirom na prirodu i dimenziju svojih izazova, i budući da se oni mogu riješiti samo zajedničkim radom, većom i boljom integracijom i solidarnošću među državama članicama, te u potpunosti se koristeći postojećim odredbama Ugovora iz Lisabona i reformom Ugovorâ kako bi se poboljšalo institucionalno donošenje odluka i osigurala odgovarajuća ravnoteža nadležnosti;

N.  budući da bi ciljevi institucionalnih reformi trebali biti usmjereni na veću demokratizaciju postupaka donošenja odluka te jačanje transparentnosti donošenja odluka i odgovornosti Unije i njezinih institucija; budući da je sada, s obzirom na te ciljeve, prikladno vrijeme za promicanje istinskog građanskog sudjelovanja u europskom projektu i organiziranje savjetovanja te poticanje redovitog dijaloga s građanima i predstavničkim udrugama, u skladu sa zahtjevima članka 11. UEU-a;

O.  budući da je Uniji potrebna jača struktura vlasti, uz pojačani demokratski nadzor Parlamenta, kako bi se suočila s izazovima današnjice i budućnosti; budući da su transparentnost i integritet institucija i tijela EU-a ključni za izgradnju povjerenja građana;

P.  budući da zajednička francusko-njemačka Deklaracija iz Meseberga sadrži niz promišljanja i prijedloga za jačanje europske suradnje, posebno u području gospodarskog upravljanja;

Q.  budući da je promicanje europske dimenzije kulture i obrazovanja ključno za jačanje europskog građanstva, uzimajući pritom u obzir da je Unija suočena s nedostatkom znanja, što znači da mlađe generacije postignuća Unije uglavnom uzimaju zdravo za gotovo;

1.  podsjeća da je u rezolucijama Parlamenta o budućnosti Europe od 16. veljače 2017. istaknuta važnost jedinstvenog institucijskog okvira i metode Zajednice te da je u njima predloženo nekoliko prijedloga i inicijativa koji su od osobitog značaja za europsku integraciju kojima se može pridonijeti izgradnji budućnosti Europe;

2.  ističe da se Unija sa svojim izazovima u pogledu svoje budućnosti mora suočiti putem veće i bolje političke integracije, uz potpuno poštovanje i promicanje ljudskih prava, temeljnih sloboda i demokratskih vrijednosti te zajednički rad; ističe da građani žele Europu koja štiti njihova prava, dobrobit i socijalni model na temelju zajedničkog suvereniteta, što zahtijeva odgovarajuću političku integraciju; poziva čelnike država ili vlada da nastave tim putem u obnovljenom duhu solidarnosti i suradnje;

3.  ističe da su čelnici država ili vlada koji su sudjelovali u Parlamentu na plenarnoj sjednici tijekom rasprava o budućnosti Europe potvrdili da je potrebno zajedno se suočiti s izazovima budućnosti te bolje raditi na onom što se može postići samo zajedničkim djelovanjem;

4.  ponavlja svoje uvjerenje da diferencirana integracija mora ostati dostupna svim državama članicama te i dalje predstavljati metodu dublje europske integracije, koju ne treba miješati s idejom Europe à la carte; ustraje u tome da je potrebno izbjeći svaku percepciju stvaranja prvog i drugog razreda članstva u Uniji u trenutačnoj raspravi o diferenciranoj integraciji;

5.  podsjeća da diferencirana integracija ne bi trebala predstavljati način za smanjenje političke integracije;

6.  naglašava da je zbog krize došlo do neravnoteže između glavnih institucija Unije i da Europsko vijeće provodi vlastitu političku inicijativu na štetu prava Komisije na inicijativu podupirući međuvladinu metodu; međutim, smatra da je metoda Zajednice najprikladnija za funkcioniranje Unije; podsjeća na brojne rezolucije koje je Parlament usvojio u tom pogledu te ponavlja svoj poziv Europskom vijeću da u potpunosti poštuje granice svojih nadležnosti koje su sadržane osobito u članku 15. UEU-a;

7.  ponavlja da je jednoglasnost koja se Ugovorima zahtijeva u nekim temeljnim pitanjima gotovo nepremostiva prepreka u važnim trenucima i odlukama te se stoga u pogledu postupaka donošenja odluka zalaže za načelo glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću, a za zakonodavstvo za primjenu redovnog zakonodavnog postupka u svim područjima u kojima je to moguće; podsjeća da se to na temelju postojećih Ugovora može ostvariti primjenom različitih prijelaznih klauzula ili, u slučaju pojačane suradnje, primjenom članka 333. UFEU-a;

8.  u tom pogledu pozdravlja najavu predsjednika Junckera iz njegova govora o stanju Unije od 12. i 13. rujna 2017. o namjeri da se predloži primjena glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću za određena područja politika, no žali zbog toga što se Uredba o VFO-u ne nalazi među njima;

9.  posebno pozdravlja činjenicu da je Komisija predložila upotrebu sustava glasovanja kvalificiranom većinom u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) u pogledu stajališta o pitanjima ljudskih prava u međunarodnim forumima, odluka o uspostavi režima sankcija i odluka o pokretanju ili provedbi civilnih misija kao odgovor na krize u inozemstvu, s obzirom na važnost ubrzavanja postupaka odlučivanja i povećanja njihove učinkovitosti te s obzirom na potrebu za tim da Unija više nastupa jednoglasno;

10.  ponavlja svoj prijedlog da se Vijeće pretvori u istinski zakonodavni dom ravnopravan s Parlamentom, kao što je navedeno u Rezoluciji od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona i o poboljšanju transparentnosti postupka donošenja odluka; u tom kontekstu ukazuje na posebno izvješće Ombudsmana o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća i pismo izaslanstava COSAC-a od 20. prosinca 2017. u kojem se poziva na veću transparentnost u donošenju političkih odluka, osobitu od strane Vijeća i neformalnih tijela kao što je Euroskupina, u skladu sa sličnim zahtjevima Parlamenta u tom pogledu;

11.  smatra da postoje različite mogućnosti kako bi Komisija bila fleksibilnija prilagodbom strukture i metoda rada Kolegija povjerenika, na primjer imenovanjem potpredsjednika odgovornih za skupine politika ili imenovanjem starijih i mlađih povjerenika;

12.  podsjeća da, iako Parlament u skladu s važećim Ugovorima nema formalno pravo na zakonodavnu inicijativu, on može zahtijevati da Komisija podnese odgovarajući prijedlog o pitanjima za koja smatra da zahtijevaju akt Unije u svrhu provedbe Ugovorâ te podsjeća Komisiju, u skladu s člankom 10. Međuinstitucijskog sporazuma od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva(12), na njezinu obvezu brzog i detaljnog razmatranja zahtjevâ za prijedloge akata Unije; nadalje podsjeća da ovaj međuinstitucijski sporazum sadrži i odredbe o međuinstitucijskom godišnjem i višegodišnjem programiranju koje pružaju dodatno sredstvo kojim Parlament usmjerava zakonodavni program;

13.  podsjeća na svoj prijedlog prema kojem bi se, u slučaju moguće buduće revizije Ugovora, pravo na zakonodavnu inicijativu moglo pružiti Parlamentu kao izravnom predstavniku građana EU-a;

14.  inzistira na tome da treba ojačati ovlasti nadzora i pravo na istragu Parlamenta te da mu treba dodijeliti posebne, stvarne i jasno razgraničene ovlasti;

15.  uzima u obzir izvješće Radne skupine za supsidijarnost, proporcionalnost i inicijativu „Činiti manje, ali učinkovitije” od 10. srpnja 2018. u kojem su predstavljene preporuke o novom načinu rada na supsidijarnosti i proporcionalnosti; smatra da je Parlament već naglasio mnoge od tih preporuka, posebno u pogledu uloge nacionalnih parlamenata u Uniji i mogućnosti reforme sustava ranog upozoravanja; podsjeća da je radna skupina utvrdila da u svim postojećim područjima djelovanja EU-a postoji dodana vrijednost EU-a te stoga nije utvrdila ni jednu nadležnost ni područja politike iz Ugovorâ koja bi se u cijelosti ili djelomično ponovno trebala delegirati državama članicama;

16.  pozdravlja preporuke različitih institucija koje pozivaju na aktivniju ulogu nacionalnih parlamenata, posebno u kontroliranju djelovanja njihovih vlada u europskim institucijama; također podsjeća na temeljnu ulogu lokalnih vlasti, a posebno regionalnih parlamenata sa zakonodavnim ovlastima;

17.  ističe važnost suradnje na međuinstitucijskoj razini, poštujući pritom ovlasti svake od institucija kako su navedene u Ugovorima, koja je 13. travnja 2016. dobila novi okvir donošenjem međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva te naglašava da je pojednostavnjenje trajan proces koji za svrhu ima učiniti procese i postupke na razini EU-a razumljivijima, kako bi se zajamčilo da se uzimaju u obzir stajališta svih relevantnih dionika i u konačnici olakšalo sudjelovanje građana u radu Europske unije;

18.  pozdravlja zajedničku izjavu o europskom stupu socijalnih prava koju su potpisali Vijeće, Parlament i Komisija tijekom sastanka na vrhu za pravedno zapošljavanje i rast u Göteborgu; ističe da su nadležnosti i alati potrebno za ostvarenje stupa uglavnom u rukama lokalnih, regionalnih i nacionalnih tijela, kao i socijalnih partnera i civilnog društva, dok Europski semestar nudi okvir za praćenje uspješnosti država članica u tom pogledu; u tom kontekstu nadalje podsjeća da se socijalni dijalog pokazao kao neophodan instrument za poboljšanje donošenja politika i zakona EU-a i jačanje njihove legitimnosti;

19.  napominje da zbog svoje neobvezujuće prirode europski stup socijalnih prava ne može utjecati na EU da se umjesto gospodarske, unutarnje i fiskalne politike usredotoči na socijalne ciljeve; ističe da se u okviru horizontalne socijalne klauzule iz članka 9. UFEU-a zahtijeva od Unije da pomno razmotri učinak zakonodavstva EU-a na socijalne standarde i zapošljavanje, uz dužno savjetovanje sa socijalnim dionicima;

20.  naglašava da zaštita okoliša mora biti glavni prioritet EU-a s obzirom na trenutačnu degradaciju okoliša te da se mora uključiti u sve politike i mjere Unije; naglašava da bi EU trebao poduzeti učinkovite mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova i povećanje udjela obnovljivih izvora energije u kombinaciji izvora energije i uštede energije na razinama potrebnima za postizanje ciljeva utvrđenih u Pariškom sporazumu;

21.  još jednom poziva države članice da potpišu i ratificiraju izmijenjenu Europsku socijalnu povelju i Europsku konvenciju o socijalnoj sigurnosti (ETS br. 78);

22.  naglašava da je važno nastaviti proces produbljivanja i dovršenja ekonomske i monetarne unije kako bi se doprinijelo očuvanju stabilnosti jedinstvene valute i poboljšala konvergencija ekonomskih i fiskalnih politika, politika tržišta rada i socijalnih standarda među državama članicama; ponovno ističe da su, s iznimkom izuzeća Danske, sve države članice obvezne uvesti euro; podržava daljnje mjere u razvoju Europskog stabilizacijskog mehanizma;

23.  u tom pogledu naglašava potrebu za snažnim političkim angažmanom, učinkovitim upravljanjem i demokratskom odgovornošću na europskoj i nacionalnoj razini, a posebno parlamentarnim nadzorom Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u različitim fazama Europskog semestra kako bi se omogućilo gospodarsko i financijsko upravljanje europodručjem s povećanim socijalnim, gospodarskim i demokratskim legitimitetom te poboljšalo praćenje provedbe preporuka Unije;

24.  podsjeća na stajalište iz svoje Rezolucije od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije da bi fiskalna i ekonomska politika trebale postati „podijeljena nadležnost” između Unije i država članica;

25.  prima na znanje približavanje stavova Francuske i Njemačke o ideji proračunskog kapaciteta za europodručje; podsjeća na svoje stajalište da bi takav kapacitet trebalo razviti unutar okvira EU-a;

26.  prima na znanje prijedlog Komisije o europskoj funkciji stabilizacije ulaganja i raspravlja o novim proračunskim alatima usmjerenima na stabilizaciju;

27.  prima na znanje prijedlog Programa potpore reformama koji je iznijela Komisija; naglašava da je važno da se ne oslabi moć suodlučivanja i nadzora Parlamenta u potrošnji sredstava iz fondova EU-a; zabrinut je zbog toga što je u razdoblju 2011. – 2017. u potpunosti provedeno samo 9 % preporuka za pojedine zemlje; prima na znanje instrument za konvergenciju, kojim će se državama članicama izvan europodručja koje imaju održive fiskalne i ekonomske politike pružati poticaj i pomoć u provedbi reformi i ispunjavanju kriterija za uvođenje eura;

28.  pozdravlja budući program InvestEU i naglašava da bi fond trebao nastaviti smanjivati investicijski jaz u EU-u; podupire ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu, uključujući kulturnu baštinu, u cilju poticanja rasta, ulaganja i zapošljavanja, s posebnim naglaskom na malim i srednjim poduzećima, društvima male i srednje tržišne kapitalizacije i socijalnim poduzećima, čime bi se doprinijelo poboljšanju blagostanja, ravnopravnijoj raspodjeli dohotka i ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji u Uniji;

29.  prima na znanje komunikaciju Komisije o europskom ministru gospodarstva i financija; ističe da bi se povezivanjem stajališta potpredsjednika Komisije za gospodarstvo i predsjednika Euroskupine mogla poboljšati parlamentarna odgovornost na europskoj razini;

30.  smatra da bi se budućim proračunom EU-a trebala promicati europska dodana vrijednost u smislu socioekonomskog učinka, podupirati modernizacija politika EU-a, osigurati financijska sredstva za nove izazove, nastaviti raditi na gospodarskoj i socijalnoj konvergenciji i koheziji između država članica i unutar njih kako bi se unaprijedila europska solidarnost, stabilnost i jednakost te pametan, održiv i uključiv rast, među ostalim i u svjetlu obveza EU-a u okviru Pariškog sporazuma, osigurati poštovanje i promicanje temeljnih vrijednosti iz članaka 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te osigurati nova vlastita sredstva, uzimajući u obzir rad Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva;

31.  pozdravlja činjenicu da se prijedlogom Komisije o vlastitim sredstvima uvode nova stvarna vlastita sredstva, kako je zatražio Parlament, ali žali što nije uveden nijedan drugi mogući izvor prihoda; izražava zabrinutost zbog prijedloga Komisije za VFO za razdoblje 2021. – 2027. jer ne postoji financijska obveza za suočavanje s trenutačnim izazovima za EU, kao i s onima koji predstoje; žali zbog stava nekih država članica koje, unatoč jednoglasnom prepoznavanju potrebe za suočavanjem s novim izazovima i odgovornostima, te stoga i potrebe za više financijskih sredstava, odbijaju EU-u omogućiti više sredstava; ističe da se potrošnjom na razini EU-a može uštedjeti na nacionalnoj razini izbjegavanjem udvostručavanja i preko ekonomija razmjera;

32.  naglašava da je važno osigurati uzlaznu gospodarsku i socijalnu konvergenciju u postupku europskog semestra; priznaje važnost uspostave europskog stupa socijalnih prava; napominje da je europski semestar ojačan i pojednostavljen, ali ističe da bi se većim sudjelovanjem nacionalnih parlamenata pomoglo u jačanju njihova osjećaja odgovornosti, što bi dovelo do bolje provedbe preporuka za pojedine zemlje te bi se time poboljšao postupak europskog semestra; napominje da je odgovornost ponajprije država članica da odaberu odgovarajuće i održive fiskalne i ekonomske politike;

33.  žali zbog toga što dosad nije došlo do praktičnog naknadnog postupanja niti u vezi s pozivom na kodeks o konvergenciji – koji bi se trebao donijeti suodlučivanjem – radi učinkovitijeg okvira za usklađivanje gospodarskih politika; nadalje podsjeća da je Parlament, iako priznaje da je europski semestar već pojednostavnjen, pozvao na zaključenje međuinstitucijskog sporazuma kako bi Parlament dobio važniju ulogu u europskom semestru; u tom kontekstu, posebno u skladu sa svojom rezolucijom o provedbi odredbi Ugovora o nacionalnim parlamentima, podsjeća na svoj prijedlog da se proračunski kalendari na nacionalnoj i europskoj razini bolje usklade tijekom postupka kako bi se Europski parlament i nacionalne parlamente više uključilo u europski semestar;

34.  naglašava važnost predanosti procesu dovršavanja bankovne unije i potrebu za jamčenjem otvorenosti i jednakog postupanja prema svim državama članicama koje sudjeluju u bankovnoj uniji; podsjeća na to da se mora nastaviti s dovršetkom bankovne unije, uključujući europski sustav osiguranja depozita i fiskalni zaštitni mehanizam za jedinstveni fond za sanaciju, kao i s mjerama za postizanje smanjenja rizika;

35.  pozdravlja prijedloge povezane sa sprečavanjem pranja novca koje je Komisija predstavila u kontekstu revizije Europskog sustava financijskog nadzora; potiče Vijeće da s Parlamentom dovrši zakonodavne pregovore prije kraja ovog parlamentarnog saziva jer je potrebno ojačati politike o sprečavanju pranja novca kako bi se u budućnosti izbjegle situacije u kojima financijske institucije aktivno olakšavaju pranje novca;

36.  poziva Komisiju da s pomoću europskih nadzornih tijela utvrdi i ukloni prepreke unutarnjem tržištu te da pomaže u jamčenju zaštite potrošača; mišljenja je da bi jedan od glavnih prioriteta Komisije trebalo biti djelotvorno izvršavanje zakonodavstva EU-a;

37.  poziva Komisiju da dade prednost uredbama pred direktivama kao zakonodavnom instrumentu za zakonodavstvo u području bankovne unije i financijskih usluga, po potrebi i na temelju pojedinačnih slučajeva, kako bi se izbjegla fragmentacija i stvaranje situacije u kojoj se nadzornici moraju baviti različitim nacionalnim sustavima;

38.  naglašava da je hitno potrebno dovršiti uniju tržišta kapitala; ističe da su razvijena i dobro integrirana tržišta kapitala komplementarna s bankovnom unijom jer doprinose podjeli rizika u privatnom sektoru, povećavaju gospodarsku konvergenciju i pomažu ublažiti buduće šokove te potencijalno mogu dovesti do bolje dodjele sredstava gdje je to potrebno; poziva na provođenje sveobuhvatne studije o najprikladnijem okviru kako bi se bolje u obzir uzela priroda financijskih usluga koja se brzo razvija; ističe činjenicu da bi bolji pristup dodatnim izvorima financiranja bio posebno koristan za novoosnovana poduzeća i MSP-ove, tako što bi se promicao njihov stabilan rast i održivi razvoj;

39.  pozdravlja dosad obavljeni posao i smatra da je potrebno nastaviti sa sveobuhvatnom revizijom postojećeg zakonodavstva o PDV-u; snažno naglašava da je potrebno ojačati borbu protiv poreznih prijevara, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza; prima na znanje rad Komisije u području pravednog oporezivanja digitalnog gospodarstva;

40.  poziva sve institucije i tijela EU-a, uključujući Komisiju, Europsku središnju banku, Europsku investicijsku banku i jedinstveni nadzorni mehanizam, da još više povećaju svoje napore u području komunikacije kako bi bolje objasnili svoj rad i poboljšali informacije dostupne građanima EU-a;

41.  naglašava da je Europa pozitivna sila u svijetu te da bi to trebala i ostati putem poštovanja svojih vrijednosti, multilateralizma i međunarodnog prava; podsjeća da Unija i njezine države članice najviše doprinose međunarodnoj razvojnoj pomoći;

42.  pozdravlja Odluku Vijeća o uspostavi stalne strukturirane suradnje (PESCO), koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane (CARD) i Europski fond za obranu (EDF) kao važne korake prema zajedničkoj obrambenoj politici te prima na znanje prijedloge određenih država članica za Europsko vijeće sigurnosti i Europsku inicijativu za intervencije; podsjeća na svoje pozive na uspostavu stalnog Vijeća ministara obrane kojim bi predsjedala potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te ističe važnost odgovarajuće demokratske odgovornosti za odluke koje se donose u tom području i potrebu za pojačanom suradnjom Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata;

43.  pozdravlja jačanje Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu i ponovno poziva na stvaranje europskog tijela za civilnu zaštitu s obzirom na to da postojeći Ugovori pružaju dobar temelj za to;

44.  podsjeća da se očekuje skoro pristupanje Unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima; i poziva na uključivanje odredbi Ugovora o Euratomu u UEU i UFEU;

45.  žali zbog nedostatka dogovora među državama članicama o prioritetima i provedbi sveobuhvatne imigracijske politike na razini EU-a, čime bi se, između ostalih ciljeva, omogućili organizacija i uređenje migracijskih tokova, učinkovitija kontrola vanjskih granica EU-a, suradnja sa zemljama podrijetla i tranzita te jamčenje poštovanja temeljnih prava migranata i tražitelja azila; ističe da je potrebno prevladati očite proturječnosti u pogledu interesa koje pokazuju države članice, kao i nezadovoljstvo građana, kako se ne bi ugrozio europski integracijski projekt, koji trpi zbog instrumentalizacije migracije koju provode euroskeptične stranke;

46.  podsjeća na svoje stajalište o reviziji Dublinskog sustava; nadalje ističe važnost jačanja partnerstva s Afrikom i prima na znanje komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. naslovljenu „Poboljšanje zakonitih načina dolaska u Europu: neizostavan dio uravnotežene i sveobuhvatne migracijske politike kojima se uspostavljaju pravni kanali za migracije” (COM (2018) 0635);

47.  ističe da je važno zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) podupirati dobrim proračunom; podsjeća na središnji značaj ZPP-a za povijest Unije; skreće pozornost na temeljnu ulogu koju on ima u osiguranju dinamičnih ruralnih regija i sigurne opskrbe hranom; napominje da je predstojeća reforma ZPP-a prilika za snažniji rad na ostvarivanju njegovih ciljeva; ističe da je ZPP jedna od najstarijih politika te da i dalje mora ostati jedna od najvažnijih i najintegriranijih politika, da će ona nastaviti doprinositi izgradnji budućnosti Europe većom integracijom, očuvanjem okoliša te sigurnošću hrane i sigurnošću opskrbe hranom za građane EU-a; napominje da politike poljoprivrednog i ruralnog razvoja imaju golem potencijal u smislu pružanja javnih dobara; naglašava da europska poljoprivreda ima ključnu ulogu u prehranjivanju planeta i pružanju radnih mjesta za 46 milijuna ljudi; ističe ulogu ZPP-a u očuvanju zdravlja i stanja tla, vode i ostalih prirodnih resursa; naglašava da poljoprivreda ima ključnu ulogu u prioritetima Unije u pogledu ublažavanja učinaka klimatskih promjena i promicanja održivog razvoja; naglašava važnost dobro financiranog i reformiranog ZPP-a za svladavanje mnogih izazova s kojima će se Unija morati suočiti u budućnosti; ističe da ZPP ne obuhvaća samo poljoprivredu i poljoprivrednike, već da je u ZPP-u riječ o potpori širim ruralnim zajednicama u kojima djeluju poljoprivrednici i njihovu razvoju;

48.  ističe da zajednička trgovinska politika mora ostati temelj vanjske politike Unije s obzirom na to da ima izravan učinak na živote građana te da mora pomoći Uniji u njezinoj prilagodbi novoj ulozi u svijetu u kojemu je na međunarodnoj sceni više vodećih aktera; apelira na Vijeće, Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da surađuju na sljedećim područjima:

   (a) osnaživanju zajedničke trgovinske politike njezinom integracijom u širi politički okvir; preuzimanju inicijative u svjetskoj trgovinskoj politici na multilateralnoj i bilateralnoj razini;
   (b) preuzimanju uloge predvodnika u zaštiti otvorenog, pravednog i održivog globalnog trgovinskog sustava koji se temelji na propisima i usmjeren je prema razvoju te jamčenju da poduzeća iz EU-a mogu djelovati na globalnoj razini u okviru jednakih uvjeta, predvidljivih propisa, poštenog tržišnog natjecanja i utvrđenih obveza, što bi trebalo uključivati konstruktivan rad na zajedničkom stajalištu Unije u međuvladinim pregovorima u okviru UN-a o odgovornosti za povrede ljudskih prava te promicanje korporativne odgovornosti i obveza u pogledu dužne pažnje koje se odnose na opskrbne i proizvodne lance;
   (c) podrobnom i pravodobnom obavještavanju Parlamenta o pregovorima i mandatu Vijeća, kao i tijekom provedbe međunarodnih sporazuma, u cilju jamčenja da je u stanju koristiti svoje ovlasti i prava; pojednostavnjenju i skraćenju pregovaračkih postupaka te povećanju nadzorne uloge Parlamenta u njima; povećanju transparentnosti prema građanima EU-a objavom pregovaračkih smjernica (mandata) za trgovinske sporazume prije početka pregovora; potpunom poštovanju odredbi Ugovora i nedavne sudske prakse EU-a kojima se utvrđuje da je zajednička trgovinska politika u isključivoj nadležnosti Unije;
   (d) sustavnom uključivanju poglavlja o digitalnoj trgovini, malim i srednjim poduzećima i obveznoj provedbi poglavlja o trgovini i održivom razvoju te odredbi o rodnoj ravnopravnosti u trgovinskim sporazumima, kao i predvođenju multilateralnih rasprava o tim temama; zaštiti privatnosti podataka građana EU-a;
   (e) jačanju usklađenosti zajedničke trgovinske politike sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom (ZVSP), europskom razvojnom politikom i klimatskom politikom u cilju jamčenja vrijednosti i ciljeva iz članka 3. stavka 5. Ugovora o Europskoj uniji i članaka 21., 207. i 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uz cjelovito pridržavanje Europskog konsenzusa o razvoju;

49.  smatra da bi Unija trebala nastaviti unapređivati međunarodnu trgovinu i pritom braniti socijalne, radne i ekološke standarde; upozorava na trgovinske ratove u kojima nema pobjednika i koji povećavaju političke i sigurnosne napetosti;

50.  podsjeća da prema članku 17. stavku 7. UEU-a, „uzimajući u obzir izbore za Europski parlament i nakon održavanja odgovarajućih savjetovanja, Europsko vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, predlaže Europskom parlamentu kandidata za predsjednika Komisije”; ističe odlučnost da se nastavi s postupkom vodećih kandidata (Spitzenkandidaten) u izboru sljedećeg predsjednika Komisije te pozdravlja potporu koju su u tom pogledu pružile Komisija i određene države članice; naglašava da su u postupku imenovanja predsjednika Komisije od ključne važnosti odgovarajuća savjetovanja s Parlamentom jer će nakon izbora odrediti kandidata kojeg može podržati većina zastupnika te će rezultate svojih unutarnjih rasprava poslati Europskom vijeću; podsjeća da se kandidat mora imenovati kao vodeći kandidat jedne od europskih političkih stranaka i da mora voditi kampanju za mjesto predsjednika Komisije uoči europskih izbora; smatra da je ta praksa uvelike dokazala svoju vrijednost time što jača društvenu legitimnost europskih izbora i nadnacionalnu uloga Europskog parlamenta kao predstavnika europskog građanstva i europske demokracije; ponovno upozorava da će Europski parlament biti spreman odbiti bilo kojeg kandidata u postupku imenovanja za mjesto predsjednika Komisije koji nije bio imenovan kao vodeći kandidat uoči europskih izbora;

51.  žali zbog učestalog i raširenog iskušenja da se Bruxellesu pripišu nepopularne odluke, a da se nacionalna tijela oslobodi njihove političke odgovornosti, s obzirom na to da taj nepravedan i oportunistički stav šteti Europi, promiče antieuropsko raspoloženje i nacionalizam te diskreditira institucije EU-a; nadalje smatra da su ta pripisivanja u suprotnosti s imperativom odgovornosti djelovanja vlada; naglašava da je pravilna provedba i primjena prava EU-a ključna za ostvarivanje politika Unije i za poticanje uzajamnog povjerenja između Unije, država članica i građana te izražava zabrinutost zbog djelovanja država članica koje to svojevoljno ne čine;

52.  naglašava potrebu za snažnijom procjenom društvenih i ekoloških posljedica politika EU-a, imajući na umu i troškove nedonošenja zakonodavstva na europskoj razini (takozvana „cijena nedjelovanja na europskoj razini ”);

53.  ističe da potrebno posvetiti posebnu pozornost upravnom pravu EU-a, kako je navedeno u Rezoluciji Parlamenta od 9. lipnja 2016. u kojoj se poziva na otvorenu, učinkovitu i neovisnu upravu Europske unije(13);

54.  ističe potrebu za jačanjem europskog javnog prostora kao nadnacionalnog područja demokracije; naglašava da se glavni izazovi s kojima se Europa suočava moraju razmotriti i raspraviti u okviru europske perspektive, a ne samo iz nacionalne perspektive, primjenjujući pritom u potpunosti odredbe sadržane u člancima 10. i 11. UEU-a; ističe da zbog toga europska demokracija mora ojačati transnacionalnu dimenziju svojih ciljeva i izazova, uz istodobno promicanje europskog građanstva koje se temelji na zajedničkim vrijednostima u Europskoj uniji, više europskog institucijskog obrazovanja, savjetodavnim i participativnijim društvenim okvirom, kao i više europski i manje nacionalno usmjerenom kampanjom za predstojeće europske izbore 2019. godine;

55.  pozdravlja pristup EU-a pregovorima o urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije i ističe iznimno jedinstvo koje su pokazale institucije i države članice EU-a; primjećuje da je iskustvo u pregovorima pokazalo iznimnu složenost takvih odluka;

56.  ističe da se ni nacionalnom suverenošću ni supsidijarnošću ne može opravdati ili ozakoniti sustavno odbijanje neke države članice da poštuje temeljne vrijednosti Europske unije kojima su nadahnuti uvodni članci Ugovorâ EU-a koje su sve države članice dobrovoljno potpisale i koje su se obvezale poštovati; nadalje ističe da je poštovanje tih vrijednosti temelj kohezije europskog projekta, prava svih europskih građana i uzajamnog povjerenja potrebnog među državama članicama; ponovno poziva Komisiju da brzo podnese prijedlog kojim će se provesti rezolucija od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava;

57.  podsjeća da su, prema Sudu (spojeni predmeti C-8/15 P do C-10/15 P(14)), europske institucije obvezne poštovati i podupirati odredbe Povelje EU-a o temeljnim pravima čak i kad djeluju izvan pravnog okvira EU-a;

58.  ponavlja da se u kontekstu rasprave o budućnosti Europe treba razmotriti kako bi se proračunski sustav Unije mogao reformirati na način da se omogući odgovarajući proračun kojim bi se zajamčili financiranje planiranih politika i bolja ravnoteža između predvidljivosti i sposobnosti reagiranja, te zajamčilo da opći financijski mehanizmi ne budu složeniji no što je to nužno za ostvarivanje ciljeva politika Unije i jamčenje odgovornosti; smatra da treba po potrebi i bez ugrožavanja funkcionalnosti programâ ojačati uvjetovanje politika kako bi se osiguralo učinkovito i dobro financijsko upravljanje u provedbi potrošnje Unije;

59.  naglašava važnost fokusiranja osobito na učinkovitije korištenje sredstava i na demokratske mehanizme proračuna EU-a za kontrolu; poziva sve institucije EU-a da unaprijede postupke i prakse kojima se nastoje zaštititi financijski interesi Unije i da aktivno doprinose postupku davanja razrješnice usmjerenom na rezultate; u tom kontekstu smatra da je postupak davanja razrješnice neophodan instrument demokratske odgovornosti prema građanima Unije i podsjeća na poteškoće do kojih se više puta došlo zbog nedostatka suradnje Vijeća; ustraje u tome da Vijeće mora biti odgovorno i transparentno, kao što su i druge institucije; naglašava da u tome ne bi trebalo biti iznimaka;

60.  skreće pozornost na fenomen korupcije koji ima značajne financijske posljedice i predstavlja ozbiljnu prijetnju za demokraciju, vladavinu prava i javna ulaganja; ističe važnost čuvanja novca poreznih obveznika EU-a od prijevara i drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije;

61.  ponavlja da, uzimajući u obzir trenutačno stanje projekta integracije, EU mora iscrpiti sve mogućnosti kako bi se osigurala puna provedba Ugovora iz Lisabona; ističe da bi se naknadna revizija Ugovora trebala temeljiti na sazivanju konvencije – kojom bi se jamčila uključivost na temelju sudjelovanja svih predstavnika i osigurala platforma za promišljanje i uključivanje dionika i građana – u cilju razmatranja i donošenja zaključaka na temelju različitih doprinosa institucija i drugih tijela Unije u postupku promišljanja o budućnosti Europe te prijedloga koje su iznijeli čelnici država ili vlada, nacionalni parlamenti i civilno društvo te građani;

62.  naglašava da je proces promišljanja o budućnosti Europe već započeo na temelju različitih stajališta o reformi EU-a koja su zauzeli Parlament, Europsko vijeće i Komisija; žali zbog toga što su, unatoč tim stajalištima, predviđene samo marginalne reforme; naglašava da bi nakon uspostave novog Parlamenta i Komisije trebalo iskoristiti napore ostvarene u prethodnom zakonodavnom razdoblju i početi raditi na podnesenim prijedlozima;

63.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 215, 19.6.2018., str. 162.
(2) SL C 242, 10.7.2018., str. 24.
(3) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.
(4) SL C 252, 18.7.2018., str. 201.
(5) SL C 252, 18.7.2018., str. 235.
(6) SL C 263, 25.7.2018., str. 125.
(7) SL C 345, 13.10.2017., str. 11.
(8) SL C 306, 15.9.2017., str. 1.
(9) SL L 45, 17.2.2018., str. 40.
(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0056.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0186.
(12) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(13) SL C 86, 6.3.2018., str. 126.
(14) Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. rujna 2016., Ledra Advertising Ltd i dr. protiv Europske komisije i Europske središnje banke., ECLI:EU:C:2016:701.

Posljednje ažuriranje: 14. veljače 2019.Pravna napomena