Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 17. siječanja 2019. - StrasbourgPrivremeno izdanje
Azerbajdžan, posebno slučaj Mehmana Huseynova
 Sudan
 Program pomoći za razgradnju nuklearnih postrojenja u pogledu nuklearne elektrane Ignalina u Litvi *
 Godišnje izvješće za 2017. o nadzoru financijskih aktivnosti Europske investicijske banke
 Prekogranični zahtjevi za povrat vlasništva nad umjetničkim i kulturnim dobrima ukradenima u oružanim sukobima i ratovima
 Zaštita proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama ***I
 Uspostava programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja ***I
 Uspostava programa Prava i vrijednosti ***I
 Europski instrument za nuklearnu sigurnost koji dopunjuje Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju *
 Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama
 Godišnje izvješće o financijskim aktivnostima Europske investicijske banke
 Diferencirana integracija
 Strateška istraga Europskog ombudsmana OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a

Azerbajdžan, posebno slučaj Mehmana Huseynova
PDF 264kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o Azerbajdžanu, a posebno o slučaju Mehmana Huseynova (2019/2511(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0033RC-B8-0056/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Azerbajdžanu, a posebno one od 15. lipnja 2017. o slučaju azerbajdžanskog novinara Afgana Muhtarlija(1), od 10. rujna 2015. o Azerbajdžanu(2) i od 18. rujna 2014. o progonu branitelja ljudskih prava u Azerbajdžanu(3),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 4. srpnja 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u vezi s pregovorima o sveobuhvatnom sporazumu između EU-a i Azerbajdžana(4),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o europskoj politici susjedstva, a osobito svoju preporuku od 15. studenoga 2017. Vijeću, Komisiji i ESVD-u o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama(6),

–  uzimajući u obzir 15. sjednicu Odbora za parlamentarnu suradnju EU-a i Azerbajdžana održanu u Bakuu 7. i 8. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Azerbajdžana iz 1996. godine i mandat koji je Vijeće usvojilo 14. studenoga 2016., a kojim je Komisiju i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu ovlastilo za pregovore o sveobuhvatnom sporazumu s Azerbajdžanom, kao i pokretanje pregovora o tom sporazumu 7. veljače 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 7. ožujka 2017. o presudi izrečenoj Mehmanu Huseynovu u Azerbajdžanu,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega,

–  uzimajući u obzir najnovije izvješće koje je Radna skupina o proizvoljnom pritvaranju nakon službenog putovanja u Azerbajdžan podnijela Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava(7),

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da Mehman Huseynov, bloger koji se bori protiv korupcije i direktor Instituta za slobodu i sigurnost reportera (IRFS), služi dvogodišnju kaznu zatvora nakon što je 3. ožujka 2017. osuđen zbog toga što se javno požalio na vlastito iskustvo policijskog maltretiranja i mučenja, te zbog kritiziranja vladinih dužnosnika razotkrivanjem njihova bogatstva neobjašnjenog porijekla;

B.  budući da Mehmanu Huseynovu, koji bi trebao biti pušten na slobodu u ožujku 2019., potencijalno prijeti dodatna kazna zatvora u trajanju od pet do sedam godina zbog optužbe za „primjenu nasilja koje nije opasno po život ili zdravlje zaposlenika u zatvorima ili kaznionicama” u skladu s člankom 317. stavkom 2.;

C.  budući da se Mehman Huseynov tereti da je napao zatvorskog čuvara kako bi izbjegao rutinsku provjeru 26. prosinca 2018.; budući da je nakon navodnog napada upućen u samicu bez prava na susret s odvjetnikom; budući da je Mehman Huseynov 28. prosinca započeo štrajk glađu kao protest protiv tih pokušaja da mu se produlji zatvorska kazna i protiv mogućih novih optužbi; budući da se 30. prosinca njegovo zdravstveno stanje pogoršalo i da je izgubio svijest; budući da je na insistiranje rodbine okončao potpuni štrajk glađu i počeo uzimati tekućine; budući da je 11. siječnja 2019. Delegaciji EU-a u Azerbajdžanu omogućen posjet Mehmanu Huseynovu i da je potvrđeno da prima medicinsku pomoć;

D.  budući da ovaj slučaj nije izoliran i da postoje i drugi slučajevi da vlasti podižu nove optužbe protiv političkih zatvorenika čije se zatvorske kazne približavaju kraju; budući da je po informacijama Foruma civilnog društva Istočnog partnerstva ovo peti takav slučaj u posljednjih nekoliko mjeseci;

E.  budući da je 4. siječnja 2019. Okružni sud okruga Nizam u Bakuu donio rješenje o upravnom kažnjavanju osoba koje su prosvjedovale protiv novog kaznenog postupka protiv Mehmana Huseynova, a to su Mete Turksoy, Afghan Sadigov, Nurlan Gahramanli, Elimkhan Aghayev, Sakhavat Nabiyev, Ismayil Islamoghlu, Goshgar Ahmadov,Yashar Khaspoladov, Farid Abdinov, Elchin Rahimzade, Orkhan Mammadov, Bakhtiyar Mammadli, Fatima Movlamli, Matanat Mahmurzayeva i Parvin Abishova; budući da su svi optuženi proglašeni krivima na osnovi članka 513. stavka 2. (kršenje pravila o održavanju skupova, štrajkova i prosvjeda) Zakona o upravnim sporovima;

F.  budući da nema nikakvog značajnijeg napretka u pogledu medijskog okruženja i slobode izražavanja u Azerbajdžanu; budući da se Azerbajdžan nalazi na 163. mjestu (od 180 zemalja) na svjetskom indeksu slobode medija za 2018. godinu koji su objavili Reporteri bez granica; budući da trenutačno u Azerbajdžanu deset novinara služi zatvorske kazne;

G.  budući da je više internetskih stranica neovisnih medija i portala blokirano i da im nije moguće pristupiti u zemlji, među kojima su Azadliq Radio (Radio Free Europe/Radio Liberty i njegova azerbajdžanska podružnica) i njegov međunarodni program, Radio Free Europe Radio Liberty, časopis Azadliq (koji nije ni u kakvoj vezi s radijskom postajom Azadliq Radio), Meydan TV i Azerbaijan Saadi (Azerbaijan Hour) itd.; budući da su krajem 2017. i početkom 2018. mnogi azerbajdžanski građani ispitani zbog objavljivanja kritičnih komentara na Facebooku ili jednostavno zbog toga što su za status na društvenim mrežama kliknuli „sviđa mi se” ili zato što su kliknuli da će prisustvovati na političkim okupljanjima;

H.  budući da je u prosincu 2018. Gospodarski i upravni sud u Bakuu naložio istražnoj novinarki Khadiji Ismayilovoj da plati kaznu veću od 23 000 EUR zbog navodne utaje poreza u predmetu protiv radija Free Europe, gdje je radila kao urednica i nikad nije bila na položaju pravne zastupnice; budući da je njezin odvjetnik Yalchin Imanov jedan od onih koji su izbačeni iz azerbajdžanske Odvjetničke komore; budući da je 10. siječnja 2019. Europski sud za ljudska prava donio presudu u tužbi Khadije Ismayilove protiv vlade Azerbajdžana u vezi s prikazivanjem video-snimaka o njezinu privatnom životu, koja smatra da su joj prekršena prava iz članka 8. (poštovanje privatnog i obiteljskog života) i članka 10. (sloboda izražavanja) Europske konvencije o ljudskim pravima;

I.  budući da se izmjenama Zakona o građanskom i upravnom postupku i Zakona o odvjetničkoj komori iz 2017. zabranjuje odvjetnicima koji nisu članovi Odvjetničke komore da nastupaju pred sudovima i zastupaju svoje klijente; budući da su navedena nova pravila usmjerena na brojne odvjetnike koji zastupaju članove oporbe i aktiviste za ljudska prava, a koji su izbačeni iz Odvjetničke komore ili su izloženi disciplinskim mjerama;

J.  budući da je Azerbajdžan država članica Vijeća Europe i da se time obvezao na poštovanje demokratskih načela, temeljnih prava i vladavine prava; budući da su dva suizvjestitelja za Azerbajdžan u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe i povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe izrazili veliku zabrinutost zbog novih optužbi protiv Mehmana Huseynova; budući da je istu zabrinutost izrazio i predstavnik OESS-a za slobodu medija;

K.  budući da su 11. srpnja 2018. EU i Azerbajdžan utvrdili prioritete svog partnerstva i zajedničke političke prioritete koji će usmjeravati i poboljšati partnerstvo EU-a i Azerbajdžana u godinama koje dolaze;

1.  poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu Mehmana Huseynova i poziva azerbajdžanske vlasti da odbace sve nove optužbe protiv njega; izražava zabrinutost zbog njegova zdravlja i navodi da su mu vlasti dužne pružiti svu neophodnu stručnu medicinsku pomoć i dozvoliti redovne posjete njegovoj obitelji i povlaštenom pravnom zastupniku;

2.  poziva Azerbajdžan da prestane s represijom neslaganja i poziva na trenutačno i bezuvjetno puštanje iz zatvora svih političkih zatvorenika, što obuhvaća i novinare, borce za ljudska prava i druge aktiviste civilnog društva kao što su Afgan Mukhtarli, Ilkin Rustamzadeh, Rashad Ramazanov, Seymur Hazi, Giyas Ibrahimov, Mehman Huseynov, Bayram Mammadov, Araz Guliyev, Tofig Hasanli, Ilgiz Qahramanov i Afgan Sadygov, ali i svih ostalih, te poziva na odbacivanje svih optužbi protiv njih i na to da im se vrate sva politička i građanska prava;

3.  pozdravlja činjenicu da je u proteklih nekoliko godina u Azerbajdžanu oslobođeno nekoliko istaknutih branitelja ljudskih prava, novinara, pripadnika oporbe i aktivista; poziva azerbajdžanske vlasti da zajamče slobodu kretanja onima koji su izloženi restrikcijama, što obuhvaća i Ilgara Mammadova, Intigama Alyieva, Khadiju Ismaiylovu i druge novinare, te da im dopuste slobodno djelovanje; izražava zabrinutost zbog novih kaznenih optužbi protiv Khadije Ismaiylove i poziva na odbacivanje tih optužbi;

4.  podsjeća Azerbajdžan na njegove obveze koje proizlaze iz Europske konvencije o ljudskim pravima i poziva azerbajdžanske vlasti da u potpunosti poštuju i izvrše odluke Europskog suda za ljudska prava;

5.  snažno potiče azerbajdžansku vladu da u potpunosti surađuje s Venecijanskom komisijom Vijeća Europe i povjerenikom za ljudska prava te da primijeni njihove preporuke, kao i posebne postupke UN-a u pogledu branitelja ljudskih prava, te da zajamče neovisnim skupinama civilnog društva i aktivistima da djeluju slobodno i bez restrikcija, između ostalog i izmjenom zakona kojima se znatno ograničava financiranje civilnog društva;

6.  poziva Azerbajdžan da u potpunosti jamči slobodu tiska i medija i u zakonodavstvu i u praksi, na internetu i izvan njega, te da zajamči slobodu izražavanja u skladu s međunarodnim standardima;

7.  potiče azerbajdžanske vlasti da se pobrinu za de facto neovisnost Odvjetničke komore od izvršne vlasti; insistira da se neovisnim odvjetnicima omogući bavljenje profesijom i zastupanje klijenata na temelju javnobilježničke punomoći te poziva na okončanje proizvoljnog isključivanja iz Odvjetničke komore odvjetnika koji zastupaju članove oporbe i aktiviste za ljudska prava;

8.  izražava zabrinutost zbog navoda koji uključuju više članova Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i navodnih pokušaja utjecanja na europske donositelje odluka nezakonitim sredstvima radi onemogućavanja kritike teških kršenja ljudskih prava u Azerbajdžanu;

9.  izražava zabrinutost zbog položaja LGBTI osoba u Azerbajdžanu i poziva azerbajdžansku vladu da prestanu opstrukciju i zastrašivanje boraca za ljudska prava koji promiču i štite prava LGBTI osoba;

10.  ističe važnost novog sporazuma između EU-a i Azerbajdžana; naglašava da demokratske reforme, vladavina prava, dobro upravljanje i poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda moraju biti okosnica novog sporazuma; naglašava da će pomno pratiti situaciju tijekom pregovora o novom sporazumu prije donošenja odluke o davanju suglasnosti na sporazum;

11.  poziva Vijeće, Komisiju, potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da se pobrinu za to da oslobađanje Mehmana Huseynova i svih političkih zatvorenika u Azerbajdžanu ostanu prioritet u bilateralnim odnosima EU-a i Azerbajdžana;

12.  potiče EU i delegacije država članica u Azerbajdžanu da udvostruče napore za potporu i pomoć političkim zatvorenicima, reporterima i blogerima, aktivistima za borbu protiv korupcije, borcima za ljudska prava i članovima civilnog društva;

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Komisiji te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Azerbajdžana, Vijeću Europe i OESS-u.

(1) SL C 331, 18.9.2018., str. 105.
(2) SL C 316, 22.9.2017., str. 207.
(3) SL C 234, 28.6.2016., str. 2.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0294.
(5) SL C 356, 4.10.2018., str. 130.
(6) SL C 337, 20.9.2018., str. 82.
(7) Izvješće A/HRC/36/37/Add.1, 2.8.2017.


Sudan
PDF 268kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o Sudanu (2019/2512(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0034RC-B8-0053/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Sudanu, uključujući one od 31. svibnja 2018.(1), 15. ožujka 2018.(2), 16. studenog 2017.(3) i 6. listopada 2016.(4),

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je ugovorna strana od 1986. i Republika Sudan,

–  uzimajući u obzir činjenicu da je borac za ljudska prava Salih Mahmud Osman 2007. primio Nagradu Saharov za slobodu mišljenja,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Sudanu od 19. studenoga 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu Trojke (Sjedinjene Države, Norveška i Ujedinjena Kraljevina) i Kanade od 8. siječnja 2019. o odgovoru na nastavak prosvjeda u Sudanu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 24. prosinca 2018. i 11. siječnja 2019. o aktualnim prosvjedima u Sudanu,

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

–  uzimajući u obzir Ustav Sudana iz 2005.,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua koji je sudanska vlada potpisala 2005.,

–  uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir interaktivne dijaloge o stanju u području ljudskih prava u Sudanu koje je 11. prosinca 2018. održalo Vijeće UN-a za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je vlada Sudana sredinom prosinca najavila ukidanje subvencija za osnovna dobra kao odgovor na brzo rastuću inflaciju; budući da je inflacija u toj zemlji dosegla 122 % te je trenutačno druga najveća na svijetu(5);

B.  budući da od 19. prosinca 2018. prosvjednici na ulicama Sudana prosvjeduju zbog rasta cijena, smanjenja subvencija na osnovne proizvode i nestašice goriva; budući da su se ti prosvjedi proširili iz manjih gradova i sela do glavnog grada Khartouma;

C.  budući da su se prosvjedi proširili i da su još deseci tisuća ljudi iz svih slojeva društva izašli na ulice kako bi se usprotivili autoritarnom režimu i tražili od predsjednika Omara al-Bašira, koji je na vlasti 29 godina, da odstupi s dužnosti;

D.  budući da su se 22 političke stranke povukle iz vlade iz solidarnosti s prosvjednicima; budući da prosvjede podupiru neki od bivših predsjednikovih saveznika i članova njegove vladajuće stranke, koji se smatraju ozbiljnom prijetnjom za predsjednika al-Bašira koji želi izmijeniti članak 57. Ustava kako bi mogao dobiti doživotan mandat;

E.  budući da su 22 oporbene političke stranke i klubovi zastupnika 1. siječnja zatražili od predsjednika al-Bašira da prenese ovlasti na „suvereno vijeće” i prijelaznu vladu koja bi odredila „prikladan” datum za održavanje demokratskih izbora; budući da bi se sljedeći predsjednički izbori u Sudanu trebali održati 2020.; budući da se prema sudanskom Ustavu predsjednik al-Bašir ne može ponovno kandidirati za predsjednika nakon isteka sadašnjeg mandata; budući da su neki zakonodavci u Sudanu izrazili spremnost na izmjenu Ustava kako bi se produžilo maksimalno trajanje predsjedničkih mandata i omogućilo predsjedniku al-Baširu da se ponovno kandidira na izborima 2020.;

F.  budući da su sudanske vlasti rasporedile snage nacionalne sigurnosti, policiju i paravojne snage, koji su koristili pretjeranu silu kako bi raspršili nenaoružane prosvjednike, tukli ih palicama i ispaljivali bojevo streljivo, gumene metke i suzavac;

G.  budući da je predsjednik al-Bašir jedini aktualni vođa države optužen za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i genocid koje je počinio tijekom svoje kampanje etničkog čišćenja u Darfuru i protiv kojeg je Međunarodni kazneni sud izdao dva neprovedena uhidbena naloga, 4. ožujka 2009. i 12. srpnja 2010.; budući da je Sudan, iako nije država stranka Rimskog statuta, rezolucijom br. 1593 Vijeća sigurnosti UN-a (iz 2005. godine) obvezan na suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom; budući da je predsjednik al-Bašir unatoč uhidbenim nalozima nekažnjeno nastavio sa zločinima, točnije, bombardiranja i napade na civile proširio je s Darfura na sudanske države Plavi Nil i Južni Kordofan;

H.  budući da je prema navodima međunarodnih organizacija za ljudska prava 1. siječnja 2019. broj poginulih iznosio 45; budući da je sudanska vlada izvijestila o samo 24 smrtna slučaja; budući da su 9. siječnja 2019. tijekom prosvjeda protiv vlade u Sudanu ubijena još tri prosvjednika; budući da se istog dana u Khartoumu održavao prvi skup pristaša predsjednika al-Bašira radi pružanja potpore predsjedniku;

I.  budući da je prema navodima sudanske vlade policija u tri tjedna prosvjeda uhitila 816 osoba, no prema tvrdnjama civilnog društva stvaran je broj mnogo veći; budući da je nekoliko članova katedre Sveučilišta iz Khartouma uhićeno nakon što su se pridružili prosvjedima; budući da su brojni oporbeni vođe, novinari, borci za ljudska prava, sveučilišni profesori i studenti, uključujući one teško ozlijeđene, i dalje u pritvoru i da ne smiju primati posjete članova obitelji, odvjetnika ili liječnika;

J.  budući da je Salih Mahmud Osman, sudanski odvjetnik iz područja ljudskih prava i dobitnik Nagrade Saharov iz 2007., uhićen 8. siječnja 2019. u svom odvjetničkom uredu; budući da su vlasti potvrdile da je u pritvoru, ali nisu otkrile na kojoj lokaciji; budući da je obitelj g. Osmana osobito zabrinuta zbog njegova pritvaranja jer boluje od povišenog krvnog tlaka i dijabetesa, zbog čega mu je potrebna liječnička pomoć;

K.  budući da je val uhićenja obuhvatio mnoge borce za ljudska prava i nekoliko članova oporbe;

L.  budući da je bivši potpredsjednik Ali Osman Taha 8. siječnja 2019. upozorio vladine protivnike da će paravojne postrojbe braniti zemlju;

M.  budući da su slobodni, neovisni i nepristrani mediji jedan od glavnih temelja demokratskog društva; budući da je vlada blokirala pristup društvenim medijima i budući da je nekoliko novinskih kuća prestalo tiskati novine nakon što je Nacionalna obavještajna i sigurnosna služba (NISS) izdala ograničenja u pogledu objavljivanja informacija o prosvjedima; budući da je raširena upotreba VPN-a omogućila ljudima da dijele uznemirujuće slike i videozapise ranjenih i ubijenih prosvjednika; budući da se Sudan nalazi na 174. mjestu od 180 zemalja na svjetskom indeksu slobode medija 2018. reportera bez granica; budući da je Udruženje sudanskih stručnjaka, koje među ostalim obuhvaća liječnike, profesore i inženjere, 13. siječnja 2019. pozvalo na održavanje prosvjeda u glavnom gradu Khartoumu i u drugim gradovima kao što su Madani (na istoku), Kosti (na jugu) i Dongola (na sjeveru) povodom „tjedna ustanka”; budući da je prvi puta objavljen poziv na održavanje prosvjeda i u Nyali i Al-Fasheru, u regiji Darfur u kojoj vlada sukob;

N.  budući da se prema navodima boraca za ljudska prava stanovnici regije Darfur posebno suočavaju s uznemiravanjem i uhićenjima diljem zemlje, čak i ako nisu sudjelovali u prosvjedima;

O.  budući da Sudan još nije ratificirao druge ključne opće ugovore o ljudskim pravima, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

P.  budući da je Trojka koju čine SAD, Norveška i UK, a podržava Kanada, javno osudila brutalnu represiju prosvjednika u Sudanu;

Q.  budući da EU održava kontakte na visokoj razini sa sudanskom vladom, uključujući posjete povjerenika Sudanu;

R.  budući da, prema svjetskom indeksu progona kršćana za 2018. godinu koji sastavlja organizacija Open Doors International, Sudan zauzima četvrto mjesto među zemljama u kojima je najteže biti kršćanin; budući da je situacija jednako loša i za druge vjerske manjine i nevjernike;

1.  oštro osuđuje prekomjernu uporabu sile NISS-a tijekom aktualnih prosvjeda građana i aktualnu represiju koju provode vlasti u Sudanu, koje su i dalje usmjerene na aktiviste i borce za ljudska prava, kao i na odvjetnike, učitelje, studente i liječnike;

2.  poziva sudansku vladu da prekine smrtonosnu upotrebu sile, proizvoljna uhićenja i pritvaranja mirnih prosvjednika i da spriječi daljnje krvoproliće i upotrebu mučenja; ističe da bi sva tijela kaznenog progona i sigurnosna tijela trebala djelovati pod izravnom kontrolom vlade i u skladu s ustavnim i međunarodnim obvezama Sudana;

3.  izražava sućut žrtvama nasilja koje je započelo kad su počeli narodni prosvjedi, kao i njihovim obiteljima;

4.  poziva na trenutačno i bezuvjetno oslobođenje dobitnika Nagrade Saharov Saliha Mahmuda Osmana i potiče sudanske vlasti da mu osiguraju hitnu medicinsku skrb i neometan pristup odvjetniku i njegovoj obitelji;

5.  poziva vladu Sudana da poštuje pravo građana da izraze svoju zabrinutost i da dopusti svim borcima za ljudska prava u Sudanu da bez ikakvih ograničenja ili odmazde obavljaju svoj legitimni rad u području zaštite ljudskih prava;

6.  posebno je zabrinut zbog sudbine 32 sveučilišnih studenata iz Darfura koje su sudanske vlasti uhitile 23. prosinca 2018. i koji su prikazivani pred medijima te su navodno optuženi za to da su bili na obuci u Izraelu i okrivljeni za prosvjede koji su u tijeku;

7.  zahtijeva od sudanske vlade da smjesta i bezuvjetno oslobodi sve borce za ljudska prava, novinare, vođe političke oporbe i druge prosvjednike koji su trenutačno u pritvoru bez optužnice ili suđenja i da onima koje čeka suđenje omogući potpuni pristup pravnom zastupanju; poziva vladu Sudana da obznani lokaciju na kojoj su pritvoreni;

8.  poziva sudansku vladu da odmah istraži sve navode o mučenju, zlostavljanju, proizvoljnom pritvaranju i pretjeranoj uporabi sile protiv osoba koje su pritvorili policija i NISS, uključujući uskraćivanje potrebne liječničke pomoći, i da se počiniteljima pošteno sudi, u cilju objave rezultata istraga i privođenja počinitelja pravdi u skladu s međunarodnim standardima;

9.  smatra da slobodni, neovisni i nepristrani mediji čine jedan od ključnih temelja demokratskog društva, u kojem otvorena rasprava ima suštinsku ulogu; poziva EU da uloži još veće napore za promicanje slobode izražavanja u okviru svojih vanjskih politika i instrumenata, među ostalim i u Sudanu;

10.  poziva na to da se odmah ukinu ograničenja pristupa internetu i prekine ograničavanje slobode izražavanja cenzuriranjem novina te potiče Sudan na provođenje reformi kako bi se zajamčila sloboda izražavanja, u skladu s njegovim ustavnim i međunarodnim obvezama, uključujući Sporazum iz Cotonoua kako je prvi put izmijenjen u Luxembourgu 25. lipnja 2005.;

11.  izražava žaljenje zbog progona kršćana, pripadnika drugih religija i nevjernika te zatvaranja i rušenja crkava, koje je odobrila država; ponavlja da su sloboda vjere, savjesti i uvjerenja univerzalna ljudska prava koja treba svugdje štititi i koja moraju svima biti zajamčena;

12.  naglašava važnost pridržavanja izbornog kalendara, ali sa zabrinutošću primjećuje da je počeo postupak izmjene sudanskog Ustava kako bi se omogućilo da se predsjednik al-Bašir ponovno kandidira na predsjedničkim izborima;

13.  ponovno zahtijeva od predsjednika al-Bašira da poštuje međunarodno pravo u skladu s konvencijama i ugovorima kojih je njegova vlada stranka; dodatno podržava ulogu Međunarodnog kaznenog suda u provođenju optužbi za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid koje su protiv njega podignute;

14.  podsjeća na izjavu koju je 31. svibnja 2018. objavio povjerenik Stylianides u Europskom parlamentu i u kojoj je rekao da će se EU nastaviti koristiti različitim sredstvima koja su mu na raspolaganju za promicanje i zaštitu ljudskih prava žena i djevojčica u Sudanu, među ostalim i poboljšanjem njihova pristupa kvalitetnom obrazovanju i uslugama zdravstvene skrbi te podizanjem razine osviještenosti o njihovim pravima među zajednicama, posebno u cilju smanjenja štetnih praksi poput genitalnog sakaćenja žena;

15.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i države članice da zajamče da se mjerama „upravljanja migracijama” i borbe protiv terorizma ne ugrožava potpora za ljudska prava; zabrinut je zbog toga što se suradnja EU-a i pojedinih država članica sa Sudanom u području migracija upotrebljava kao izgovor, kao i za jačanje sposobnosti te zemlje da nadzire i ugnjetava ljude, primjerice jačanjem nadzornog kapaciteta, među ostalim i na granicama, te nabavom opreme, kao što je biometrijska oprema; poziva EU i njegove države članice da stoga osiguraju potpunu transparentnost u pogledu projekata u području sigurnosti u koje je uključen Sudan, uključujući i sve planirane aktivnosti i korisnike financijskih sredstava EU-a i država članica;

16.  ponavlja svoj poziv da se na razini cijelog EU-a zabrani izvoz, prodaja, ažuriranje i održavanje svih oblika sigurnosne opreme koja se može upotrijebiti za unutarnju represiju, uključujući zabranu tehnologije internetskog nadzora za države u kojima je stanje ljudskih prava iznimno loše, poput Sudana;

17.  prima na znanje izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje u kontekstu aktualnih prosvjeda; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da javno osudi zabrinjavajuće stanje u Sudanu i da se koristi svim sredstvima utjecaja kako bi izvršila pritisak na sudanske vlasti da zaustave aktualno nasilje i represiju, masovna uhićenja i ubojstva te da ih potakne na poštovanje njihovih obveza u pogledu međunarodnih normi i zakona;

18.  naglašava angažman EU-a u pružanju humanitarne pomoći i potpore organizacijama civilnog društva u Sudanu i potiče EU i njegove države članice da nastave sa svojim naporima u tim područjima; potiče Komisiju da dodatno ojača financijsku potporu za borce za ljudska prava i organizacije civilnog društva u Sudanu u okviru Europskog razvojnog fonda;

19.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, sudanskoj vladi, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine EU-a i AKP-a i Panafričkom parlamentu.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0233.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0080.
(3) SL C 356, 4.10.2018., str. 50.
(4) SL C 215, 19.6.2018., str. 33.
(5) Izračun profesora Stevea H. Hankea, Johns Hopkins University. https://allafrica.com/stories/201807230267.html


Program pomoći za razgradnju nuklearnih postrojenja u pogledu nuklearne elektrane Ignalina u Litvi *
PDF 536kWORD 56k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o Prijedlogu uredbe Vijeća o uspostavi programa pomoći za razgradnju nuklearnih postrojenja u pogledu nuklearne elektrane Ignalina u Litvi („program Ignalina”) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1369/2013 (COM(2018)0466 – C8-0394/2018 – 2018/0251(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0035A8-0413/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije Vijeću (COM(2018)0466),

–  uzimajući u obzir Akt o pristupanju iz 2003., a posebno članak 3. Protokola br. 4 uz taj akt,

–  uzimajući u obzir zahtjev za mišljenje koji je poslalo Vijeće (C8-0394/2018),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0413/2018),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj Prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti Prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.
(1)  U skladu s Protokolom br. 4 uz Akt o pristupanju iz 2003. o nuklearnoj elektrani Ignalina Litva se obvezala zatvoriti jedinicu 1 nuklearne elektrane Ignalina do 31. prosinca 2004., a jedinicu 2 do 31. prosinca 2009., i zatim ih razgraditi.
(1)  U skladu s Protokolom br. 4 uz Akt o pristupanju iz 2003. o nuklearnoj elektrani Ignalina Litva se obvezala zatvoriti jedinicu 1 nuklearne elektrane Ignalina do 31. prosinca 2004., a jedinicu 2 do 31. prosinca 2009., i zatim ih razgraditi. Protokol br. 4 ostaje pravna osnova programa Ignalina.
_____________
_________________
1 SL L 236, 23.9.2003, str. 944.
1 SL L 236, 23.9.2003, str. 944.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  U skladu s obvezama iz Akta o pristupanju i uz pomoć Unije Litva je isključila te dvije jedinice u zadanim rokovima i ostvarila znatan napredak prema njihovoj razgradnji. Potreban je daljnji rad kako bi se nastavilo smanjivanje razine radiološke opasnosti. Na temelju dostupnih procjena za razdoblje nakon 2020. potrebni su dodatni financijski resursi za tu svrhu.
(2)  U skladu s obvezama iz Akta o pristupanju i uz pomoć Unije Litva je isključila te dvije jedinice u zadanim rokovima i ostvarila znatan napredak u njihovoj razgradnji. Potreban je daljnji rad kako bi se nastavilo smanjivanje razine radiološke opasnosti. Na temelju dostupnih procjena i planiranog datuma konačnog zatvaranja tijekom 2038., za razdoblje nakon 2020. potrebni su dodatni financijski resursi za tu svrhu. Kako bi se do 2038. dovršio plan stavljanja izvan pogona, morat će se premostiti financijski manjak u iznosu od 1 548 milijuna EUR.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Aktivnosti obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi biti u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom. Razgradnja nuklearne elektrane obuhvaćena ovom Uredbom trebala bi se provesti u skladu sa zakonodavstvom o nuklearnoj sigurnosti, odnosno Direktivom Vijeća 2009/71/Euratom(1), i zakonodavstvom o gospodarenju otpadom, odnosno Direktivom Vijeća 2011/70/Euratom(2). Konačnu odgovornost za nuklearnu sigurnost i sigurnost zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada snosi Litva.
(3)  Aktivnosti obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi biti u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom. Razgradnja nuklearne elektrane obuhvaćena ovom Uredbom trebala bi se provesti u skladu sa zakonodavstvom o nuklearnoj sigurnosti, odnosno Direktivom Vijeća 2009/71/Euratom(1), i zakonodavstvom o gospodarenju otpadom, odnosno Direktivom Vijeća 2011/70/Euratom(2). Konačnu odgovornost za nuklearnu sigurnost i sigurnost zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada snosi Litva. Međutim, Direktivom 2011/70/Euratom omogućuje se doprinos Unije širokom spektru projekata razgradnje, uključujući skladištenje i odlaganje istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada. Iako se u Direktivi 2011/70/Euratom navodi da troškove zbrinjavanja istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada snose oni koji su proizveli te materijale, ta se odredba ne može retroaktivno primjenjivati na Litvu, koja je zatvorila nuklearnu elektranu Ignalina prije donošenja te Direktive te stoga nije mogla akumulirati dovoljna sredstva za skladištenje i odlaganje istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada.
_____________
_________________
1 Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).
1 Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).
2 Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom (SL L 199, 2.8.2011., str. 48.).
2 Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom (SL L 199, 2.8.2011., str. 48.).
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  Priznajući da su preuranjeno gašenje i posljedična razgradnja nuklearne elektrane Ignalina s dva reaktora tipa RMBK snage 1 500 MW naslijeđenih iz Sovjetskog Saveza bez presedana te da je to izuzetan financijski teret za Litvu koji nije razmjeran veličini i gospodarskoj snazi te zemlje, u Protokolu br. 4 navodi se da će se pomoć Unije u okviru programa Ignalina nastaviti bez prekida i produljiti nakon 2006., odnosno za razdoblje sljedećih financijskih perspektiva.
(4)  Priznajući da su preuranjeno gašenje i posljedična razgradnja nuklearne elektrane Ignalina s dva reaktora tipa RMBK snage 1 500 MW (moderirani grafitom, kanalnog tipa), sličnih onima koji su se koristili u Černobilu, naslijeđenih iz Sovjetskog Saveza bez presedana s obzirom na to da nigdje u svijetu nema slučajeva demontiranja reaktora slične konstrukcije, te da je to izuzetan financijski teret za Litvu koji nije razmjeran veličini i gospodarskoj snazi te zemlje, u Protokolu br. 4 navodi se da će se pomoć Unije u okviru programa Ignalina nastaviti bez prekida i produljiti nakon 2006., odnosno za razdoblje sljedećih financijskih perspektiva do datuma konačnog zatvaranja koje je trenutno planirano za 2038.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Programom bi isto tako trebalo osigurati širenje znanja stečenog na temelju programa u sve države članice, uz koordinaciju i sinergiju s drugim relevantnim programima Unije za aktivnosti razgradnje u Bugarskoj i Slovačkoj te u Komisijinu Zajedničkom istraživačkom centru jer takve mjere donose najveću dodanu vrijednost Unije.
(10)  Programom bi isto tako trebalo osigurati širenje znanja stečenog na temelju programa u sve države članice, uz koordinaciju i sinergiju s drugim relevantnim programima Unije za aktivnosti razgradnje u Bugarskoj i Slovačkoj te u Komisijinu Zajedničkom istraživačkom centru. Kako bi te mjere donijele najveću dodanu vrijednost Unije, sredstva za širenje znanja ne bi trebala biti dio sredstava za radove u okviru razgradnje, nego bi trebala potjecati iz drugih financijskih izvora Unije.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Razgradnja nuklearne elektrane Ignalina trebala bi se provesti uz najbolje dostupno tehničko znanje i uz dužno poštovanje prirode i tehnoloških specifikacija jedinica koje se trebaju razgraditi, a kako bi se osigurale sigurnost i najveća moguća učinkovitost, uzimajući u obzir najbolju međunarodnu praksu.
(11)  Razgradnja nuklearne elektrane Ignalina trebala bi se provesti uz najbolje dostupno tehničko znanje i uz dužno poštovanje prirode i tehnoloških specifikacija jedinica koje se trebaju razgraditi, a kako bi se osigurale sigurnost i najveća moguća učinkovitost, uzimajući u obzir najbolju međunarodnu praksu i jamčeći kvalificiranom osoblju konkurentne plaće.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.
(12)  Komisija i Litva trebale bi osigurati djelotvorno praćenje i kontrolu razvoja postupka razgradnje nuklearnih postrojenja kako bi osigurale najveću dodanu vrijednost sredstava dodijeljenih na temelju ove Uredbe za Uniju, iako konačnu odgovornost za razgradnju nuklearnih postrojenja snosi Litva. To uključuje djelotvorno mjerenje napretka i rezultata te provedbu korektivnih mjera ako su potrebne.
(12)  Komisija i Litva trebale bi osigurati djelotvorno praćenje i kontrolu razvoja postupka razgradnje nuklearnih postrojenja kako bi osigurale najveću dodanu vrijednost sredstava dodijeljenih na temelju ove Uredbe za Uniju. To uključuje djelotvorno praćenje napretka i rezultata te provedbu korektivnih mjera zajedno s Litvom i Unijom, ako su potrebne.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 16.
(16)  Program bi trebalo provesti uz zajedničko financiranje sredstvima Unije i Litve. U skladu s praksom sufinanciranja utvrđenom u prethodnim programima trebalo bi utvrditi najviši prag sufinanciranja Unije. Uzimajući u obzir praksu iz usporedivih programa Unije i činjenicu da je gospodarstvo Litve ojačalo, od početka programa razgradnje elektrane Ignalina do završetka provedbe aktivnosti financiranih na temelju ove Uredbe stopa sufinanciranja sredstvima Unije ne bi trebala biti viša od 80 % prihvatljivih troškova. Ostatak sufinanciranja trebao bi se pokriti doprinosom Litve i iz izvora koji nisu proračun Unije, konkretno doprinosima međunarodnih financijskih institucija i drugih donatora.
(16)  Program bi trebalo provesti uz zajedničko financiranje sredstvima Unije i Litve. Protokolom br. 4 uz Akt o pristupanju iz 2003. propisuje se da doprinos Unije u okviru programa Ignalina može za određene mjere iznositi do 100 % ukupnih rashoda. U skladu s praksom sufinanciranja utvrđenom u prethodnim programima trebalo bi utvrditi prag sufinanciranja Unije. Uzimajući u obzir zaključke iz izvješća Komisije iz 2018. o evaluaciji i provedbi programâ pomoći EU-a za razgradnju nuklearnih postrojenja u Bugarskoj, Slovačkoj i Litvi i političku obvezu Litve da s 14 % doprinese ukupnim troškovima razgradnje, stopa sufinancirnja sredstvima Unije, od početka programa razgradnje elektrane Ignalina do završetka provedbe aktivnosti financiranih na temelju ove Uredbe ne bi trebala biti viša od 86 % prihvatljivih troškova. Ostatak sufinanciranja osigurava se doprinosom Litve i iz drugih izvora, ali ne iz proračuna Unije. Potrebno je uložiti napore da se pronađe financiranje iz drugih izvora, konkretno doprinosa međunarodnih financijskih institucija i drugih donatora.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 16.a (nova)
(16a)   Izvan područja primjene programa Ignalina, Litva je i dalje je u konačnici odgovorna za razvoj i ulaganje u regiji Ignalina, koja je obilježena niskim primanjima i najvišim stopama nezaposlenosti u zemlji, uglavnom zbog zatvaranja nuklearne elektrane Ignalina, koja je bila najveći poslodavac u regiji.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 19.
(19)  Program je obuhvaćen područjem primjene litavskog nacionalnog programa na temelju Direktive Vijeća 2011/70/Euratom.
(19)  Program je obuhvaćen područjem primjene litavskog nacionalnog programa na temelju Direktive Vijeća 2011/70/Euratom i može doprinijeti njegovoj provedbi ne dovodeći u pitanje ovu Direktivu.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 23.a (nova)
(23 a)   Iz povijesnih razloga potpuno je opravdana financijska potpora Unije za razgradnju nuklearnog reaktora Ignalina, ali se programom ne bi trebao postaviti presedan za korištenje sredstava Unije pri razgradnji drugih nuklearnih reaktora. Etička obveza svake države članice trebala bi biti izbjegavanje stavljanja nepotrebnog tereta na buduće generacije zbog istrošenog goriva i radioaktivnog otpada, uključujući svaki radioaktivni otpad koji nastaje zbog razgradnje postojećih nuklearnih postrojenja. Nacionalne politike moraju se temeljiti na načelu „onečišćivač plaća”.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 23.b (nova)
(23 b)   U okviru Preporuke Komisije 2006/851/Euratom napominje se da bi u skladu s načelom „onečišćivač plaćaˮ nuklearni operater tijekom produktivnog života postrojenja trebao ostaviti sa strane odgovarajuća financijska sredstva za buduće troškove razgradnje.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1.
1.  Opći je cilj programa pomoći Litvi u razgradnji nuklearne elektrane Ignalina, s posebnim naglaskom na upravljanju s tim povezanim pitanjima radiološke sigurnosti, istodobno osiguravajući opsežno širenje time stečenog znanja o razgradnji nuklearnih postrojenja među svim državama članicama EU-a.
1.  Opći je cilj programa na odgovarajući način pomoći Litvi u sigurnoj razgradnji nuklearne elektrane Ignalina, s posebnim naglaskom na upravljanju s tim povezanim pitanjima radiološke sigurnosti, uključujući jamčenje sigurnog skladištenja istrošenoga goriva.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2.
2.  Posebni je cilj programa provesti rastavljanje i dekontaminaciju opreme i osovina reaktora elektrane Ignalina u skladu s planom razgradnje, nastaviti sa sigurnim zbrinjavanjem otpada nastalog tijekom razgradnje i otpada iz prošlosti te širiti stečeno znanje među dionicima iz EU-a.
2.  Glavni je cilj programa provesti rastavljanje i dekontaminaciju opreme i osovina reaktora elektrane Ignalina u skladu s planom razgradnje te nastaviti sa sigurnim zbrinjavanjem otpada nastalog tijekom razgradnje i otpada iz prošlosti.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2.a (novi)
2.a  Program također ima dodatni cilj da se osigura opsežno širenje stečenog znanja o razgradnji nuklearnih postrojenja u svim državama članicama. Dodatni cilj financira se iz programa financijske pomoći za razgradnju nuklearnih postrojenja i zbrinjavanje radioaktivnog otpada (COM(2018)467).
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 3.
3.   Detaljan opis posebnog cilja utvrđen je u Prilogu I. Komisija može provedbenim aktima izmijeniti Prilog I. u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 12. stavka 2.
3.   Detaljan opis glavnog cilja utvrđen je u Prilogu I.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1.
1.  Financijska omotnica za provedbu programa za razdoblje 2021.–2027. iznosi 552 000 000 EUR u tekućim cijenama.
1.  Financijska omotnica za provedbu programa za razdoblje 2021. – 2027. iznosi 780 000 000 EUR u tekućim cijenama za provedbu glavnog cilja programa (aktivnosti razgradnje).
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1.
Najviša stopa sufinanciranja sredstvima Unije primjenjiva u okviru programa ne smije premašiti 80 %. Preostali iznos financiranja osigurava se doprinosom Litve i drugih izvora, ali ne iz proračuna Unije.
Ukupna stopa sufinanciranja sredstvima Unije primjenjiva u okviru programa iznosi 86 %. Preostali iznos financiranja osigurava se doprinosom Litve i drugih izvora, ali ne iz proračuna Unije.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Prilog I. – stavak 4.
4.  Ključni izazovi za radiološku sigurnost u razdoblju financiranja 2021.–2027. obrađuju se u okviru aktivnosti pod stavkama P.1, P.2 i P.4. Rastavljanje jezgri reaktora konkretno je obuhvaćeno stavkom P.2. Manji se izazovi obrađuju u stavci P.3, dok se stavke P.0 i P.5 odnose na aktivnosti potpore razgradnji.
4.  Ključni izazovi za radiološku sigurnost u razdoblju financiranja 2021.–2027. obrađuju se u okviru aktivnosti pod stavkama P.1, P.2, P.3 i P.4. Rastavljanje jezgri reaktora konkretno je obuhvaćeno stavkom P.2. Stavke P.0 i P.5 odnose na aktivnosti potpore razgradnji.
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Prilog I. – stavak 5. – tablica 1. – stavka P.3

Tekst koji je predložila Komisija

TABLICA 1.

#Stavka

Prioritet

P.3

Postupanje s istrošenim nuklearnim gorivom

II

Izmjena

TABLICA 1.

#Stavka

Prioritet

P.3

Postupanje s istrošenim nuklearnim gorivom

I

Amandman 21
Prijedlog uredbe
Prilog I. – stavak 7.
7.  Odlaganje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada u dubokom geološkom odlagalištu nije obuhvaćeno područjem primjene programa te Litva to pitanje mora razraditi u svojem nacionalnom programu za gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom kako se zahtijeva Direktivom Vijeća 2011/70/Euratom.
7.  Iako odlaganje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada u dubokom geološkom odlagalištu nije obuhvaćeno područjem primjene programa u razdoblju 2021. – 2027., Litva i Unija počet će pravodobno savjetovanje o mogućem uključivanju tih aktivnosti u područje primjene programa u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira.

Godišnje izvješće za 2017. o nadzoru financijskih aktivnosti Europske investicijske banke
PDF 394kWORD 64k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. Godišnje izvješće za 2017. o nadzoru financijskih aktivnosti EIB-a (2018/2151(INI))
P8_TA-PROV(2019)0036A8-0479/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće o radu Europske investicijske banke (EIB) za 2017.,

–  uzimajući u obzir financijsko izvješće i statističko izvješće EIB-a za 2017.,

–  uzimajući u obzir tri izvješća za 2017.: izvješće o održivosti, izvješće o procjeni triju stupova za operacije EIB-a unutar EU-a i izvješće o rezultatima koje je Europska investicijska banka postigla izvan EU-a,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Revizorskog odbora za 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće o primjeni politike transparentnosti EIB-a za 2017. i izvješće o korporativnom upravljanju za 2017.,

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana u predmetu 1316/2016/TN o navodnim nedostacima u politici transparentnosti Europske investicijske banke(1),

–  uzimajući u obzir reviziju mehanizma za podnošenje pritužbi koja proizlazi iz odluke Europskog ombudsmana u predmetu 1316/2016/TN o navodnim nedostacima u politici transparentnosti Europske investicijske banke,

–  uzimajući u obzir izvješće o radu ureda glavnog dužnosnika EIB-a za praćenje usklađenosti za 2017. i izvješće o radu Grupe EIB-a za borbu protiv prijevara za 2017.,

–  uzimajući u obzir operativni plan Grupe EIB-a za razdoblje 2017. – 2019.,

–  uzimajući u obzir članke 3. i 9. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 15., 126., 174., 175., 208., 209., 271., 308. i 309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Protokola br. 5 o Statutu EIB-a i Protokola br. 28. o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji,

–  uzimajući u obzir Poslovnik Europske investicijske banke,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 27. travnja 2017. o kontroli financijskih aktivnosti EIB-a za 2015. – godišnje izvješće za 2015.(2), od 3. svibnja 2018. o nadzoru financijskih aktivnosti EIB-a za 2016. – godišnje izvješće za 2016.(3),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1080/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o vanjskom mandatu EIB-a za razdoblje 2007. – 2013.(4) te Odluku br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. kojom se dodjeljuje jamstvo EU-a Europskoj investicijskoj banci za gubitke u okviru financijskih operacija kojima se podržavaju ulagački projekti izvan Unije(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja(6),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 14. rujna 2016. o produljenju trajanja Europskog fonda za strateška ulaganja i uvođenja tehničkih poboljšanja za taj fond i Europski savjetodavni centar za ulaganja (COM(2016)0597), SWD(2016)0297 i SWD(2016)0298),

–  uzimajući u obzir ad hoc reviziju od 8. studenoga 2016. o primjeni Uredbe (EU) 2015/1017 (Uredba o EFSU-u) koju je proveo Ernst & Young,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 28. svibnja 2018. o upravljanju Jamstvenim fondom Europskog fonda za strateška ulaganja u 2017. (COM(2018)345 final),

–  uzimajući u obzir EIB-ovo izvješće o ocjeni funkcioniranja EFSU-a iz lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 29. lipnja 2018. o sveobuhvatnom izvješću Europskom parlamentu i Vijeću o upotrebi jamstva EU-a u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i funkcioniranju jamstvenog fonda Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) (COM(2018)0497),

–  uzimajući u obzir Trostrani sporazum između Europske komisije, Europskog revizorskog suda i Europske investicijske banke iz rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir informativni dokument Revizorskog suda o budućnosti financija EU-a: Reforma načina djelovanja proračuna EU-a iz veljače 2018. i prijedlog Komisije za višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027. iz srpnja 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0479/2018),

A.  budući da je misija EIB-a doprinijeti integraciji, uravnoteženom razvoju te gospodarskoj i socijalnoj koheziji država članica prikupljanjem znatne količine sredstava na tržištima kapitala i pozajmljivanjem tih sredstava pod povoljnim uvjetima za projekte kojima se promiču politički ciljevi EU-a;

B.  budući da se EIB nalazi u središtu napora za gospodarski oporavak na razini Unije, uz dva uzastopna povećanja kapitala i ključnu ulogu u provedbi Plana ulaganja za Europu s pomoću upravljanja Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU);

C.  budući da bi EIB trebao doprinijeti uključivom rastu, održivom i kvalitetnom zapošljavanju i smanjenju nejednakosti;

D.  budući da je redovita i temeljita procjena potreba u raznim sektorima ključna za otkrivanje ulagačkih nedostataka i prepreka u različitim regijama, ali i za utvrđivanje niza prilika s potencijalom za rast i zapošljavanje, za daljnji doprinos ciljevima Pariškog sporazuma iz 2015. te za odgovarajuću kalibraciju prirode i veličine tržišnih nedostataka ovisno o postojećim vanjskim učincima, sektorskim i teritorijalnim razvojnim potrebama;

E.  budući da je uloga EIB-a u korištenju javnih sredstava ključna za sposobnost Unije da odgovori na nove gospodarske i okolišne trendove i geopolitičke nesigurnosti i da im se prilagodi, uz istodobno jačanje i poboljšavanje aktivnosti Grupe EIB-a za nadzor rizika i upravljanje bonitetnim rizicima;

F.  budući da je Grupa EIB-a posljednjih godina u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) zabilježila izrazitu promjenu u prirodi, obujmu, profilu rizika i složenosti poslovanja, s trendom povećanja broja manjih operacija koje se podupiru jamstvom EU-a u okviru EFSU-a, kao i znatnim povećanjem mandata u ime Europske komisije i pružanjem savjetodavnih usluga;

G.  budući da će Brexit utjecati na kapitalnu osnovu EIB-a, dostatnost i budući zajmovni kapacitet;

H.  budući da bi EIB trebao ostvariti dodanu vrijednost uz najvišu razinu integriteta, dobrog upravljanja te osobito, s obzirom na nalaze Europskog ombudsmana u pogledu odluke u predmetu 1316/2016/TN o navodnim nedostacima u politici transparentnosti Europske investicijske banke(7), najvišu razinu transparentnosti i odgovornosti, ali i usklađenost s primjenjivim najboljim bankovnim praksama;

I.  budući da bi borba protiv svih oblika pranja novca, financiranja terorizma i štetnih poreznih praksi trebala i dalje biti stalan prioritet EIB-a;

J.  budući da su se dioničari Europskog investicijskog fonda (EIF) 31. prosinca 2017. sastojali od EIB-a (58,5 %), Unije koju predstavlja Europska komisija (29,7 %) i 32 financijske institucije (11,8 %); budući da se većina operacija EIF-a trenutačno financira u okviru posebnih mandatnih sporazuma s trećim stranama.

Uloga EIB-a u jamčenju strateških javnih ulaganja s dodanom vrijednosti

1.  ističe da su javna ulaganja još uvijek potrebna kako bi se premostile razlike u ulaganjima u različitim sektorima u kojima je razina ulaganja i dalje ispod razine zabilježene prije krize u većini ugroženih država članica i kohezijskih zemalja, a u cilju daljnjeg oporavka od posljedica krize i poticanja dugoročnog i održivog rasta, zapošljavanja i kohezije u Uniji;

2.  prima na znanje da je ukupni upisani kapital EIB-a 243 milijarde EUR; prima na znanje da su među dioničarima EIB-a sve države članice i da se, uz uplaćeni kapital, države članice također obvezuju na pružanje dodatnog kapitala na zahtjev; ističe da su četiri najveća dioničara Njemačka, Francuska, Italija i Ujedinjena Kraljevina, od kojih svaka ima 39,14 milijarde EUR odnosno 16,11 % ukupnog iznosa;

3.  napominje da EIB, u skladu sa svojom operativnom strategijom, ima za cilj pružiti potporu europskim strateškim ciljevima, kao što su obnova konkurentnosti EU-a i dugoročni gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta, olakšavanje pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća, zaštita okoliša i energetska tranzicija financiranjem projekata za prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena, rješavanje krize zapošljavanja s kojima se suočava mlada generacija u EU-u, podupiranje infrastrukturnih projekata i ublažavanje uzroka migracija;

4.  smatra da EIB ima važnu financijsku ulogu, koja može dovesti do značajnih rezultata u smanjenju nejednakosti u Uniji i poziva EIB da se usmjeri na ulaganja kojima se pridonosi ciljevima Pariškog sporazuma iz 2015. i povećava konkurentnost i jednakost mogućnosti te podupire kohezijska politika u manje razvijenim regijama;

5.  poziva EIB da nastavi s uklanjanjem ulagačkih razlika koje se stalno ponavljaju i tekućih strukturnih nedostataka na tržištu osmišljavanjem cjelovite i srednjoročne potrošnje, olakšavanjem sufinanciranja na nacionalnoj razini i investicijskim planovima, između ostalog, prema regijama i područjima Unije s niskim prihodima i onima koje se suočavaju s većim preprekama u ulaganjima;

6.  naglašava da bi prioriteti EIB-a u akcijskom planu za razdoblje 2017. – 2019. trebali biti učinkovita provedba ciljeva strategije Europa 2020. za pametan i održiv razvoj;

7.  naglašava da bi se uvjetima kreditiranja EIB-a trebao olakšati razvoj rubnih regija EU-a i to promicanjem rasta i zapošljavanja; traži od EIB-a da prije prihvaćanja projekata znatno poboljša mehanizme za pružanje tehničke pomoći i financijskog savjetovanja tijelima lokalne i regionalne vlasti kako bi se svim državama članicama olakšao pristup i sudjelovanje, posebno onima s nižom stopom prihvaćenih projekata;

8.  potiče EIB da osmisli održive mogućnosti financiranja i povoljno ulagačko okruženje kojima se odražavaju obveze i ciljevi politika Unije, u cilju poticanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i inovacija unutar Unije, kao i jačanja socijalne i okolišne dimenzije ulaganja EIB-a premošćivanjem investicijskog jaza u socijalnom sektoru i u pogledu sigurnosti infrastrukture; poziva EIB da, u slučaju velikih infrastrukturnih projekata, uzme u obzir sve odgovarajuće rizike utjecaja na okoliš i da financira samo one koji su pokazali stvarnu dodanu vrijednost za lokalno stanovništvo i s okolišnog, društvenog i gospodarskog gledišta; ističe važnost strogog praćenja mogućih rizika od korupcije i prijevara u tom kontekstu te provođenja pomnih ex ante i ex post procjena u pogledu projekata koje je potrebno financirati;

9.  potiče EIB da stalno informira dionike o financijskim mogućnostima i da, kada je to potrebno, pruža odgovarajuće savjetodavne usluge, iako su instrumenti EIB-a usmjereni na potražnju;

10.  naglašava da se u okviru tekućih pregovora o istupanju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije moraju utvrditi detaljni uvjeti o svim obavezama Ujedinjene Kraljevine prema EIB-u kako bi se zajamčilo da sposobnost EIB-a za ostvarenje njegovih ciljeva ne bude narušena;

Poticanje ulaganja u ključna strateška područja

11.  napominje da su, u skladu s financijskim izvješćem EIB-a za 2017., zaključene operacije pozajmljivanja za 2017. iznosile 69,9 milijardi EUR (62,6 milijarde EUR unutar EU-a i 7,3 milijardi EUR izvan EU-a), što je manji iznos u usporedbi s posljednjih 5 godina (2013. – 2016.) te je manji od 70 milijardi EUR, no svejedno je u 10 % u okviru granice fleksibilnosti koja je predviđena operativnim planom EIB-a te prima na znanje stabilnost i kvalitetu ukupnog kreditnog portfelja, s 0,3 % loših kredita, slično kao 2016.;

12.  napominje da Europska unija pruža jamstvo EIB-u što je uobičajeno za financijske institucije koje su imenovale države članice kako bi se ostvarili ciljevi od javnog interesa; ističe, međutim, da situacija iziskuje izuzetno odgovorne politike kreditiranja kako bi se sredstva potrošila u korist čitave Unije, država članica i javnog interesa; poziva EIB, koji djeluje u okviru razvojnog mandata, da snažnije zajamči poštovanje ciljeva politike u području okoliša i socijalne politike i ciljeva održivog razvoja UN-a, uključujući projekte koji se sufinanciraju ili doprinose investicijskim fondovima i fondovima privatnog kapitala;

13.  ponavlja svoju zabrinutost zbog toga što je polovica država članica primila 80 % ukupnih ulaganja EIB-a dostupnih unutar EU-a, a ostalih 14 država članica samo 10 % tih ulaganja; ponavlja da su tri države članice pojedinačno primile 16 %, 15 % odnosno 11 % ulaganja; traži od Banke da u svoj pregled izvješćivanja uključi informacije o svojim ulaganjima u regije s niskim prihodima i visokim prihodima u skladu s njezinim istraživanjem o ulaganju (EIBIS) i s obzirom na mogući učinak uklanjanja razlika u ulaganjima i prepreka u manje povlaštenim regijama u EU-u;

14.  poziva EIB da preispita svoje procjene ulaganja po stanovniku i, prema tome, poredak država članica jer ažurirani podaci naznačuju općeniti poredak koji odgovara poretku u skladu s apsolutnim iznosima koje su primile države članice;

15.  osim toga, napominje da je, prema Godišnjem izvješću EIF-a za 2017., EIF 2017. potpisao transakcije u ukupnom iznosu od 9,3 milijarde EUR, u usporedbi s 9,45 milijardi EUR 2016., čime je potaknuto financiranje u iznosu od 35,4 milijarde EUR za potporu MSP-ovima i poduzećima srednje tržišne kapitalizacije u Europi;

16.  prima na znanje financiranje Grupe EIB-a, kako unutar EU-a tako i izvan EU-a, u 2017. godini radi potpore ciljevima javne politike, u iznosu od (i) 13,8 milijardi EUR za inovacije i vještine, (ii) 18 milijardi EUR za infrastrukturu, (iii) 16,7 milijardi EUR za projekte povezane s okolišem i (iv) 29,6 milijardi EUR za mala i srednja poduzeća te poduzeća srednje tržišne kapitalizacije; ističe činjenicu da su zbog svojih učinaka i važnosti za lokalno i nacionalno gospodarstvo ulaganja u MSP-ove, novoosnovana poduzeća, istraživanja, inovacije, digitalno gospodarstvo i energetsku učinkovitost najbitniji čimbenici za poticanje gospodarskog oporavka u EU-u i promicanje stvaranja kvalitetnih radnih mjesta;

17.  prima na znanje da je količina zajmova EIB-a u Uniji 2017. godine iznosila 18,24 milijarde EUR za horizontalni cilj gospodarske i socijalne kohezije, a Banka je za taj cilj dosegla 29,6 % od 30 % ciljanih ulaganja;

18.  prima na znanje da je EIB 25 % svojih ukupnih sredstava za financiranje namijenio projektima povezanima s klimatskim projektima, a taj će postotak do 2020. porasti na 35 %; ističe da bi taj trend trebalo ocijeniti pozitivno, napominjući da bi financirani projekti trebali biti učinkoviti ne samo u borbi protiv klimatskih promjena, već i financijski isplativi;

19.  prima na znanje da je 16,58 milijardi EUR unutar Unije namijenjeno horizontalnim ciljevima u području klime, čime je EIB pridonio usklađivanju sa Sporazumom iz Pariza iz 2015. i globalnom održivom razvoju; potiče EIB da održi visoku razinu ambicije u tom području;

20.  pozdravlja nastojanje EIB-a da svoje operacije do 2020. uskladi s Pariškim sporazumom iz 2015.; s obzirom na najnovije izvješća IPCC-a poziva EIB da preispita svoju klimatsku strategiju radi njezina usklađivanja s putanjom globalnog zagrijavanja od 1,5 °C;

21.  potiče EIB na jačanje svoje prisutnosti i djelovanja u zemljama zapadnog Balkana jer su strateški važne za EU te je ključno poticati aktivnosti kreditiranja i ulaganja u regiji;

22.  prima na znanje reviziju kriterija EIB-a za kreditiranje u području energije koja je u tijeku; očekuje da će ta revizija biti u skladu s Pariškim sporazumom iz 2015.; ponavlja poziv EIB-u da kao prioritet postavi energetski učinkovite i manje, decentralizirane obnovljive izvore energije i predstavi ambiciozan plan za prekid financiranja projekata povezanih s fosilnim gorivima; poziva EIB da nastoji postati predvodnik u pogledu klimatskog djelovanja i da poveća ulaganje u obnovljivu energiju i sektor energetske učinkovitosti te da taj cilj postavi kao prioritet u reviziji svojih kriterija za kreditiranje u području energije;

23.  u tom kontekstu pozdravlja ulogu EIB-a u izdavanju obveznica za podizanje svijesti o klimi (ili 4,29 milijardi EUR u usporedbi s 3,8 milijardi EUR u 2016.), što odgovara sudjelovanju Banke u klimatskoj politici radi povećanja ulaganja u energetsku učinkovitost i male obnovljive izvore energije s poboljšanim lokalnim i regionalnim učincima;

24.  smatra da bi EIB i dalje trebao jačati svoju ulogu u doprinosu postizanju održivog razvoja i da bi se klimatska politika trebala prvenstveno usredotočiti na čisti prijevoz i proizvodnju energije, na smanjenje potrošnje energije (za grijanje, prijevoz i proizvodnju), na čistu industrijsku proizvodnju i održivu poljoprivredu i opskrbu vodom te na ekološku tranziciju općenito;

25.  podsjeća da su mala i srednja poduzeća okosnica europskog gospodarstva i stoga poziva EIB da riješi njihov problem pristupa kreditiranju poboljšanjem postojećih programa, kao što je Europski mikrofinancijski instrument Progress, te povećanjem financijskih sredstava koja su im namijenjena; poziva da se za posredničke banke koje isplaćuju sredstva EIB-a uspostave proaktivniji zahtjevi u pogledu politika za MSP-ove i mikropoduzeća;

26.  ističe da bi EIB pri pružanju potpore poduzećima iz EU-a u inozemstvu trebao uzeti u obzir trgovinsku strategiju EU-a, uključujući postojeće i buduće sporazume o slobodnoj trgovini, uslugama i ulaganjima; ističe da bi EIB u tom kontekstu trebao posebno voditi računa o zahtjevima internacionalizacije europskih MSP-ova;

27.  ističe da je jedan dio ukupne aktivnosti davanja zajmova EIB-a namijenjen operacijama izvan Unije; napominje da moraju postojati bliska koordinacija i komplementarnost između EIB-ovih aktivnosti vanjskog kreditiranja i plana EU-a za vanjska ulaganja;

28.  uzima u obzir napore EIB-a u pridonošenju ciljevima održivog razvoja i suočavanju s globalnim izazovima koji se odnose na migracije; uključujući izdavanjem obveznica za podizanje svijesti o održivosti radi financiranja 17 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda;

Izvršavanje financijskih operacija EIB-a

29.  sa zadovoljstvom prima na znanje zaključak Odbora za reviziju o tome da financijski izvještaji koje je usvojilo Upravno vijeće EIB-a predstavljaju istinit i točan prikaz financijskog stanja Banke na dan 31. prosinca 2017., kao i rezultate njezina poslovanja i novčane tokove za 2017. u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

30.  ponavlja svoj zahtjev da EIB podnese sveobuhvatnije, detaljnije i usklađenije godišnje izvješće o radu i znatno poboljša prikaz informacija uvrštenjem detaljne i pouzdane raščlambe odobrenih ulaganja koja su potpisana i isplaćena za predmetnu godinu, zatim prikaz izvora financiranja (vlastita sredstva, EFSU, programi kojima središnje upravlja EU itd.) i prikaz informacija o korisnicima (države članice, javni ili privatni sektor, posrednici ili izravni primatelji), podržanim sektorima i rezultatima ex post evaluacija;

31.  uzima u obzir obujam novih posebnih aktivnosti na koje se Banka obvezala 2017. i koji odgovara projektima s višim profilom rizika u iznosu od 18 milijardi EUR (2016.: 13,1 milijarda EUR), od čega je 2,7 milijardi EUR bilo na vlastiti rizik EIB-a, a preostale 15,3 milijarde EUR bile su pokrivene ublažavanjem kreditnog rizika portfelja;

32.  prima na znanje rezultate 26 dovršenih projekata iz 2017., provedenih izvan EU-a, kod kojih procjena preko okvira za mjerenje rezultata za vanjske intervencije omogućuje sagledavanje ne samo očekivanih, nego i ostvarenih rezultata;; međutim, primjećuje da se informacije o aktivnostima unutar EU-a predstavljaju isključivo na temelju mogućeg učinka i očekivanih rezultata novih operacija potpisanih 2017. na osnovu instrumenta za procjenu na temelju tri stupa (3PA); ponavlja svoj poziv Banci da uključi informacije o rezultatima postignutima u dovršenim projektima unutar EU-a te da, ako je to potrebno, prilagodi sustav 3PA;

33.  smatra da postoji potreba za produbljivanjem kriterija za provjeru u pogledu dodatnosti EIB-a kako bi se bolje usmjerila njegova sredstva, izbjeglo dvostruko usmjeravanje i kako bi se ostvarile sve potencijalne sinergije kad god je to moguće;

34.  potiče na to da se kultura uspješnosti u okviru EIB-a potiče postupnim poboljšanjem, osobito kako bi se suzili transverzalni pokazatelji uspješnosti o učinku ključnih operacija EIB-a;

35.  poziva EIB da redovito dostavlja dokaze o održivosti ishoda, učinaka i rezultata s relevantnim i ažuriranim pokazateljima; smatra da je ključno poboljšati primjerenost i relevantnost pokazatelja u tablici pokazatelja ne samo da bi se prikazao razmjer rezultata i učinka, već kako bi se utvrdili načini intervencije koji su uvijek učinkoviti;

36.  smatra da je, osim stvarne razine ulaganja, potrebno raditi na trajnosti, tj. na sposobnosti projekta da dugoročno očuva svoje koristi u okolišnom, financijskom, gospodarskom ili socijalnom smislu (izravne ili ne) nakon završetka projekta;

37.  pozdravlja EIB-ovo donošenje politike isključenosti odobrene u prosincu 2017. i poziva na strogu uporabu tog instrumenta kako bi se iz financiranja EIB-a isključili klijenti uključeni u koruptivne prakse ili prijevare;

Razvoj EFSU-a

38.  prima na znanje da je od kraja 2017. Grupa EIB-a (EIB i EIF) u okviru EFSU-a potpisala 606 operacija ukupne financijske potpore u iznosu od 37,4 milijarde EUR te da se očekuje da će se tim operacijama mobilizirati ulaganja u iznosu od 207,3 milijarde EUR u svih 28 država članica i u svim ciljevima utvrđenima Uredbom o EFSU-u, uz sljedeću raspodjelu za glavne sektore: 30 % za MSP-ove, 24 % za istraživanje, razvoj i inovacije, 21 % za energetski sektor, 10 % za digitalno područje, 8 % za promet, 4 % za socijalnu infrastrukturu i 4 % za okoliš i učinkovito korištenje resursa; potiče EIB da svoja ulaganja u sektore i projekte s visokim emisijama ugljika smanji na najmanju moguću razinu te da poveća svoj udio ulaganja za poboljšanje okoliša i učinkovitosti resursa;

39.  prima na znanje da je EIB od 31. prosinca 2017. u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije (IIW) potpisao 278 operacija za ukupno financiranje u iznosu od 27,4 milijarde EUR, za koje se očekuje da će mobilizirati ulaganja u iznosu od 131,4 milijarde EUR u 27 država članica te da je EIF u okviru dijela za mala i srednja poduzeća potpisao operacije s 305 financijskih posrednika za ukupno financiranje EIF-a od gotovo 10 milijardi EUR, za koje se očekuje da će mobilizirati ulaganja u iznosu od 76 milijardi EUR u svih 28 država članica EU-a; primjećuje da je do kraja 2017. ukupno 135 785 poduzeća dobilo potporu za financiranje s potporom EFSU-a u okviru dijela za MSP-ove te je otvoreno ili podržano 1,5 milijuna radnih mjesta;

40.  ponavlja da se stvarna ulaganja koja je mobilizirao EFSU mogu mjeriti samo na kraju razdoblja ulaganja, uzimajući pritom u obzir da procijenjeni globalni multiplikacijski učinak 606 transakcija koje su odobrene i potpisane u okviru EFSU-a s krajem 2017. iznosi 13,53x, nešto manje od početne pretpostavke i cilja od 15x pri pokretanju EFSU-a; prima na znanje da se informacije o tome kako su izvedeni multiplikatori referentnih vrijednosti trenutačno dijele među službama EIB-a i preporučuje da se sve te informacije prikupe u zaseban dokument;

41.  primjećuje da nije došlo do slučajeva u kojima je zbog neuspjelih operacija EU, u skladu sa svojim jamstvom, morao izdvojiti sredstva iz svog proračuna;

42.  prima na znanje da indikativna ograničenja geografske raspoređenosti, koja je utvrdio Upravljački odbor EFSU-a i koja na kraju razdoblja ulaganja zahtijevaju da udio ulaganja u okviru dijela za infrastrukturu i inovacije (u smislu potpisanih operacija) u bilo koje tri države članice zajedno ne premašuju 45 % ukupnog portfelja EFSU-a, nisu poštovana s obzirom na to da do 31. prosinca 2017. tri države članice s najvećim brojem potpisa (Francuska, Italija i Španjolska) čine otprilike 47 % ukupnog opsega ulaganja; ističe da još uvijek ima prostora za poboljšanje proširenja teritorijalne distribucije sredstava u okviru EFSU-a, čime se istodobno u većoj mjeri povećavaju mogućnosti ulaganja u okviru EFSU-a;

43.  prima na znanje evaluaciju EFSU-a i nalaze u vezi s time da operacije posebne aktivnosti u okviru EFSU-a i one koje nisu povezane s EFSU-om imaju sličan profil rizičnosti, kao i da je kombinacija bespovratnih sredstava EFSU-a i ESIF-a i Instrumenta za povezivanje Europe i dalje ograničena, dok postoji rizik da EFSU nadomjesti financijske instrumente ESIF-a; očekuje uklanjanje nedostataka i rizika utvrđenih u evaluaciji EFSU-a tijekom provedbe EFSU-a 2.0;

44.  pozdravlja poboljšanje transparentnosti objavljivanjem odluka odbora za ulaganja u okviru EFSU-a i dokumenata koje je donio upravni odbor, zajedno sa zapisnicima sa sjednica;

45.  potiče bolju sinergiju između EFSU-a i nacionalnih razvojnih banaka s obzirom na to da je koordinacija s nacionalnim razvojnim bankama trajan proces koji bi mogao doprinijeti djelotvornosti EFSU-a;

Ljudska prava

46.  poziva EIB na uspostavu strategije za ljudska prava i unaprjeđenje dužne pažnje na razini projekta kako bi se u svim aktivnostima i tijekom životnog ciklusa projekata utvrdili i riješili rizici povezani s ljudskim pravima; ujedno poziva EIB na uspostavu djelotvornog mehanizma kojim bi borci za ljudska prava mogli sigurno upozoriti banku na sve nesigurnije okruženje ili rizike od sukoba i odmazde;

Povećanje transparentnosti i odgovornosti u korporativnom upravljanju i aktivnostima EIB-a

47.  prima na znanje primjedbe Revizorskog odbora u njegovu godišnjem izvješću Vijeću guvernera za financijsku godinu 2017. u pogledu:

   (a) važnosti jamčenja dugoročne financijske snage i održivosti EIB-a te održavanje njegovog rejtinga AAA u kontekstu neizvjesnih ekonomskih politika te geopolitičkih, regulatornih i makroekonomskih kretanja;
   (b) potrebe za revizijom i jačanjem okruženja Grupe EIB-a za unutarnju kontrolu i upravljanje rizikom s obzirom na promjenjivu količinu i sve veću složenost aktivnosti Grupe EIB-a;
   (c) potrebe za potpunom provedbom najbolje bankarske prakse, uključujući u područjima u kojima postoje sveprisutne razlike u usklađenosti;
   (d) potrebe za sveobuhvatnim preispitivanjem, a potom i izmjenom postupka odobrenja kredita i povezanih postupaka donošenja odluka u EIB-u, s obzirom na to da se čini da se postupak ocjenjivanja i odobravanja kredita i odgovarajuće kontrolno okruženje u EIB-u nisu u stanju nositi s trenutačnim poslovnim potrebama, što je dokaz o pritisku koji je stavljen na službe EIB-a;

48.  čvrsto se slaže s Revizorskim sudom koji dijeli žaljenje zbog toga što EIB još nije ostvario napredak u rješavanju problema o postojećem kombiniraju odgovornosti među određenim članovima upravnog odbora u tri uzastopne godine (2015., 2016. i 2017.); potpuno se slaže i podržava preporuku Revizorskog odbora da svi članovi upravnog odbora EIB-a trebaju biti u mogućnosti djelovati objektivno, kritički i neovisno te da bi trebalo ukinuti netradicionalnu kombinaciju odgovornosti, kao što je odgovornost za nadzor prve i druge linije obrambenih aktivnosti;

49.  s tim u vezi traži od EIB-a da ozbiljno razmotri tu preporuku i osigura jasnu podjelu odgovornosti na razini upravnog odbora; pozdravlja pokrenutu reformu za izmjenu upravljačke strukture EIB-a;

50.  poziva EIB da ukloni postojeće nedostatke u primjenjivom okviru najboljih bankarskih praksi i očekuje da je taj okvir postao u potpunosti operativan 2018. s obzirom na to da se njegova provedba smatra preduvjetom za očuvanje financijske snage i stabilnosti EIB-a;

51.  izražava zabrinutost u vezi sa zaključkom Odbora za reviziju o tome da se brzo širenje aktivnosti i kapaciteta EIB-a povezanih s provedbom EFSU-a, njegovim mandatima pod upravljanjem u ime trećih strana i pružanjem savjetodavnih usluga ne prati nužno odgovarajućim prilagodbama poslovne strukture ili postupaka; prima na znanje da je Revizorski odbor 2017. zadržao pet preporuka iz 2015. i 2016. koje se odnose na unutarnju kontrolu i rizično okruženje; poziva EIB da provedbu tih preporuka utvrdi kao prioritet i da se pobrine za to da unutarnji procesi, kibersigurnost i upravljanje rizikom ispunjavaju nove i sve veće zahtjeve i izazove stavljene pred Grupu EIB-a;

52.  smatra da bi EIB trebao povećati svoju transparentnost, ne samo prema Europskom parlamentu, već i prema tijelima država članica; vjeruje da bi demokratski predstavnici trebali imati više informacija o aktivnostima EIB-a;

53.  smatra da ima prostora za poboljšanje transparentnosti i u upravljačkim tijelima i na operativnoj razini; ponavlja potrebu za sustavnom objavom sustava 3PA i listova za mjerenje rezultata; traži i objavljivanje informacija iz zapisnika sa sastanaka Upravnog odbora i Vijeća guvernera; sa zadovoljstvom prima na znanje da je EIB 2017. započeo s objavljivanjem zapisnika Upravnog vijeća EIB-a, izjava o nepostojanju sukoba interesa direktora EIB-a te određenih informacija o projektima i to o procjeni utjecaja na okoliš;

54.  ponavlja da transparentnost, snažna dubinska analiza i kontrola u provedbi politika EU-a dovode ne samo do jačanja ukupne korporativne odgovornosti i odgovornosti EIB-a, s jasnim pregledom vrste financijskih posrednika i krajnjih korisnika na temelju iscrpnog postupanja s dužnom pažnjom i politike „upoznaj svog klijenta”, već se time također doprinosi povećanju ukupne učinkovitosti i održivosti financiranih projekata;

55.  ponovno poziva EIB da proširi objavljene informacije o projektima koje provode posrednici uključivanjem informacija o konačnim projektima kojima bi se mogao procijeniti gospodarski i socijalni učinak njegovih ulaganja;

56.  podsjeća da bi postupak upravljanja trebao u većoj mjeri uzeti u obzir rezultate dijaloga ili savjetovanja s organizacijama civilnog društva ili posebne interese ili probleme lokalnih i regionalnih aktera kako bi se omogućilo informiranije i legitimnije demokratsko donošenje odluka;

57.  izražava zabrinutost zbog nalaza utvrđenih u godišnjem izvješću Europskog revizorskog suda prema kojima su otkriveni ozbiljni nedostaci u vezi s Europskim investicijskim fondom: Revizorski sud ukazuje na regulatornu nepravilnost kojom su revizorska tijela država članica bila obvezna revidirati inicijative MSP-ova, ali na temelju zakonodavstva koje je na snazi nisu imala pravo provoditi inspekcije na terenu;

58.  u 30 ulaganja koja je ispitao Revizorski sud financijski posrednici odobrili su zajmove za petero primatelja bez provjeravanja njihova statusa MSP-a; Europski revizorski sud te projekte nije smatrao prihvatljivima, a korisnici su uzeli još četiri zajma za aktivnosti koje su djelomično ili u potpunosti neprihvatljive;

59.  pozdravlja činjenicu da su izmijenjenom Financijskom uredbom u teoriji riješeni problemi koje je otkrio Revizorki sud; poziva EIB da u sljedećem godišnjem izvješću obuhvati pitanja povezana s regulatornim nedostacima te da zajamči da se izmijenjenom Financijskom uredbom revizorskim tijelima država članica omogući provođenje revizija čak i na razini krajnjeg korisnika;

60.  pozdravlja usvajanje privremenog pristupa politici EIB-a prema loše reguliranim, netransparentnim i nekooperativnim jurisdikcijama, koji je u siječnju 2017. donijelo Upravno vijeće, ali očekuje da bi to trebalo dovesti do revizije te politike kako bi se poboljšala porezna dubinska analiza EIB-a u pogledu vanjskog kreditiranja, uz revidirani okvir Grupe EIB-a za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma;

61.  poziva EIB da provede odgovarajuću dubinsku analizu poduzeća i integriteta kako bi se utvrdili stvarni vlasnici svih njegovih klijenata i operacija kao i krajnjih poduzeća u koje se ulaže kada su u pitanju ulaganja EIB-a u fondove vlasničkog kapitala; poziva EIB da na svojim internetskim stranicama objavi podatke o stvarnom vlasništvu koji se odnose na klijente kako bi se povećala vidljivost operacija i pomoglo spriječiti slučajeve korupcije i sukoba interesa;

62.  poziva EIB da, u skladu sa zaključcima Vijeća donesenima 25. svibnja 2018. o standardnoj odredbi EU-a o dobrom upravljanju u poreznim pitanjima za sporazume s trećim zemljama, ojača vezu između financiranja EIB-a i dobrog poreznog upravljanja; smatra da bi EIB trebao dodatno doprinijeti razvoju najboljih praksi za pravedno oporezivanje suzbijanjem utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza; poziva EIB da donese politiku odgovornog oporezivanja kojom bi se osiguralo da EIB ne financira klijente koji su uključeni u mehanizme izbjegavanja plaćanja i utaje poreza ili koji djeluju preko poreznih oaza; poziva EIB da u svoje ugovore sa svim odabranim financijskim posrednicima uključi standardnu odredbu i klauzule o dobrom upravljanju;

63.  naglašava da je u revidiranom mandatu EIB-a za vanjsko kreditiranje jasno da crna lista EU-a postaje obvezujuća za Banku te da se operacijama EIB-a ne podupiru projekti kojima se doprinosi pranju novca, financiranju terorizma, izbjegavanju plaćanja poreza, poreznim prijevarama i utaji poreza;

64.  napominje da je krajem 2017. EIB pod istragom imao 136 slučajeva prijevare, a tri glavne vrste optužbi bile su prijevara s 53,7 %, korupcija s 25,5 % i tajno dogovaranje s 10,7 %;

65.  napominje da su sredstva EIB-a koristila društva upletena u skandal s emisijama, točnije Volkswagen, i da su se ona stoga možda koristila za financiranje neetičkih i ilegalnih aktivnosti;

66.  napominje da se broj novih prihvatljivih pritužbi povećao s 84 u 2016. na novi rekordni broj od 102 u 2017. i da su 2017. obrađene 173 pritužbe; prima na znanje da se 38 pritužbi zaprimljenih u 2017. odnosi samo na dva investicijska projekta EIB-a: transjadranski plinovod i cestovni prilaz luci u Mombasi u Keniji;

67.  prima na znanje reviziju mehanizma za podnošenje pritužbi EIB-a i uključivanje primjera Europskog ombudsmana za definiciju nepravilnosti u upravljanju, koji uključuju oblike manjkavog ili lošeg upravljanja kao što su administrativne nepravilnosti, nezakonita diskriminacija, neutemeljeno uskraćivanje informacija, zlouporaba ovlasti i nepotrebno kašnjenje, međutim, izražava zabrinutost zbog preostalog dijela ishoda revizije;

68.  izražava žaljenje zbog toga što EIB nije uzeo u obzir zabrinutost Parlamenta u pogledu revizije mehanizma za podnošenje pritužbi EIB-a koja je navedena u stavku 86. njegove Rezolucije od 3. svibnja 2018. o godišnjem izvješću o nadzoru financijskih aktivnosti EIB-a za 2016.; iznimno je zabrinut zbog toga što odobrenim revidiranim mehanizmom za podnošenje pritužbi dolazi do ozbiljnog rizika za njegovu neovisnost i transparentnost istraga i zaključaka; poziva EIB da zajamči da je voditelj mehanizma za podnošenje pritužbi EIB-a u mogućnosti donositi sve odluke koje se odnose na dopustivost i prihvatljivost pritužbe, neovisno od drugih službi EIB-a, te da zajamči veću transparentnost postupaka zapošljavanja voditelja mehanizma za podnošenje pritužbi;

69.  prima na znanje odluku Europskog ombudsmana u predmetu 1316/2016 TN na temelju navoda o politici transparentnosti EIB-a od 23. svibnja 2018. i poziva Banku da provede poboljšanja koja je predložio Ombudsman u vezi s uklanjanjem pretpostavke o neotkrivanju povezane s dokumentima prikupljenima i nastalima tijekom inspekcija, istraga i revizija, kao i pri izradi novih nacrta odgovarajućih odredbi svoje politike transparentnosti u vezi s posredničkim zajmovima i rokovima za rješavanje zahtjeva za informacije;

70.  podsjeća da je potrebno predvidjeti stroža pravila o sukobima interesa i jasne, stroge i transparentne kriterije kako bi se spriječio svaki oblik utjecaja ili nedostatka objektivnosti u mehanizmu dodjeljivanja zajmova; ponovno ističe da EIB mora što je prije moguće izmijeniti svoj Kodeks ponašanja kako bi se zajamčilo da njegovi potpredsjednici nisu zaduženi za operacije u svojim matičnim državama članicama, s obzirom na to da to predstavlja opasnost u pogledu neovisnosti te institucije; poziva EIB da, kako bi se bolje spriječili sukobi interesa u njegovim upravljačkim tijelima i potencijalni problem „rotirajućih vrata”, razmotri preporuke Europskog ombudsmana i izmijeni svoj Kodeks ponašanja;

71.  očekuje da će EIB-ova politika zaštite zviždača koja se trenutačno revidira biti ambiciozna i postaviti visoke standarde; potiče EIB da u tu reviziju uvrsti unutarnje i vanjske zviždače te da uspostavi jasne i precizno definirane postupke, rokove i smjernice kako bi se zviždače usmjerilo na najbolji mogući način te ih se zaštitilo od svih mogućih oblika odmazde;

Nadzor Europskog parlamenta

72.  podupire stajalište Europskog revizorskog suda da Revizorski sud treba biti ovlašten za reviziju svih operacija EIB-a, uključujući onih u kojima EIB za svoje operacije upotrebljava sredstva koja nisu povezana s proračunom EU-a;

73.  poziva Odbor za proračunski nadzor da organizira godišnju radionicu / raspravu o aktivnostima i nadzoru operacija EIB-a kojom bi se Parlamentu omogućile dodatne odgovarajuće informacije kao potpora radu na nadzoru EIB-a i njegovih operacija;

Mjere poduzete na temelju preporuka Parlamenta

74.  ponavlja svoj poziv EIB-u da izvijesti o trenutačnom stanju i statusu prethodnih preporuka koje je izdao Parlament u svojim godišnjim rezolucijama, posebno u pogledu:

   (a) učinka aktivnosti pozajmljivanja i ostvarenih rezultata,
   (b) sprečavanja sukoba interesa, posebno članova odbora za ulaganja EFSU-a i upravnog vijeća EIB-a te jamčenja strožih pravila o sukobima interesa u relevantnom Kodeksu ponašanja, a posebno u pravilniku upravnog odbora i upravnog vijeća;
   (c) transparentnosti i objavljivanja informacija o sustavu ugovaranja i podugovaranja u pogledu posrednika i krajnjih primatelja u vezi sa sprečavanjem izbjegavanja plaćanja poreza, prijevara i korupcije;

o
o   o

75.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/95520
(2) SL C 298, 23.8.2018., str. 80.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0198.
(4) SL L 280, 27.10.2011., str. 1.
(5) SL L 135, 8.5.2014., str. 1.
(6) SL L 169, 1.7.2015., str. 1.
(7) https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/95520


Prekogranični zahtjevi za povrat vlasništva nad umjetničkim i kulturnim dobrima ukradenima u oružanim sukobima i ratovima
PDF 281kWORD 58k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o prekograničnim zahtjevima za povrat vlasništva nad umjetničkim i kulturnim dobrima ukradenima u oružanim sukobima i ratovima (2017/2023(INI))
P8_TA-PROV(2019)0037A8-0465/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Hašku konvenciju iz 1954. o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i njezin drugi protokol iz ožujka 1999.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 1995. o povratu opljačkane imovine židovskim zajednicama(1) i svoju Rezoluciju od 16. srpnja 1998. o restituciji imovine žrtava holokausta(2),

–  uzimajući u obzir paket mjera usvojenih u prosincu 2016. radi jačanja sposobnost EU-a za borbu protiv financiranja terorizma i organiziranog kriminala, ispunjavanje obveza preuzetih u Akcijskom planu za jačanje borbe protiv financiranja terorizma od 2. veljače 2016. (COM(2016)0050) i svoj Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2017. o uvozu kulturnih dobara (COM(2017)0375),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. travnja 2015. o uništavanju kulturnih lokaliteta koje je počinila skupina ISIS/Daesh(3),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNIDROIT-a o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima od 24. lipnja 1995.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice(4),

–  uzimajući u obzir članak 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 116/2009 od 18. prosinca 2008. o izvozu kulturnih dobara(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima(6), a posebno njezin članak 7. stavak 4.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2003. o pravnom okviru za slobodno kretanje na unutarnjem tržištu robe vlasništvo nad kojom bi moglo biti osporeno(7),

–  uzimajući u obzir studiju Glavne uprave EP-a za unutarnju politiku iz 2016. naslovljenu „Prekogranični zahtjevi za povrat vlasništva nad umjetničkim djelima ukradenima u oružanim sukobima i ratovima te alternativa sudskim postupcimaˮ,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (8),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara od 14. studenoga 1970.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća 14232/12 od 4. listopada 2012. o stvaranju neformalne mreže tijela kaznenog progona i stručnjaka u području kulturnih dobara (EU CULTNET),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0465/2018),

A.  budući da je prema podacima Interpola, crno tržište umjetničkih djela postalo jednako unosno kao i tržišta droga, oružja i krivotvorene robe;

B.  budući da, prema procjeni učinka Prijedloga uredbe o uvozu kulturnih dobara koji je podnijela Komisija, 80 do 90 % svjetske prodaje antikviteta čini roba nezakonitog podrijetla;

C.  budući da kulturna baština predstavlja jedan od osnovnih elemenata civilizacije, uzimajući u obzir, primjerice, njezinu simboličku vrijednost i kulturno sjećanje čovječanstva koje povezuje ljude; budući da su posljednjih godina niz zločina protiv svjetske kulturne baštine počinile zaraćene frakcije i teroristički subjekti diljem svijeta te da se vrijedne umjetnine, skulpture i arheološki artefakti prodaju i uvoze u EU iz određenih zemalja izvan EU-a, a pritom ostvarena dobit može biti iskorištena za financiranje terorističkih aktivnosti; budući da je neophodno preuzeti čvrstu obvezu protiv nezakonitog trgovanja kulturnim dobrima, kao što su umjetnička djela opljačkana tijekom oružanih sukoba i ratova u Libiji, Siriji i Iraku; budući da su kulturna dobra od velikog značaja za kulturu, umjetnost, povijest i znanost i moraju biti zaštićena od nezakonitog prisvajanja i pljačkanja;

D.  budući da su odmah po završetku Drugog svjetskog rata započeli pokušaji da se ukradena imovina pronađe i vrati u svoju zemlju podrijetla;

E.  budući da je potrebno zajamčiti povrat predmeta kojima se nezakonito trguje i/ili koji su nezakonito iskopani ili stečeni uzimajući u obzir predanost EU-a pravednim postupcima i naknadama za žrtve te ustav i konvencije UNESCO-a u pogledu zaštite baštine;

F.  budući da je u Načelima o umjetničkim djelima koja su konfiscirali nacisti usvojenima na Washingtonskoj konferenciji, na Forumu u Vilniusu te u Terezinskoj deklaraciji o imovini iz doba holokausta i povezanim pitanjima naglašena važnost restitucije nepokretne osobne imovine; budući da se procjenjuje da je nakon Washingtonske konferencije restituirano između 1 000 i 2 000 umjetničkih djela(9); budući da ne postoji potpun popis umjetničkih djela restituiranih u proteklih nekoliko godina;

G.  budući da neka umjetnička djela još uvijek nisu pronađena i da ih tek treba vratiti njihovim zakonskim vlasnicima ili njihovim nasljednicima; budući da je na Washingtonskoj konferenciji 1998. godine Jonathan Petropoulos procijenio da je diljem Europe ukradeno oko 650 000 umjetničkih djela i da je Ronald Lauder izjavio da još uvijek nije pronađeno 11 000 umjetničkih djela čija je vrijednost tada (1998.) iznosila između 10 i 30 milijardi dolara; budući da Konferencija o potraživanjima (WJRO) u načelu smatra da ne postoje točne procjene: ukradeno je otprilike 650 000 umjetničkih djela, a njih 100 000 još uvijek nije pronađeno;

H.  budući da se podnositelji zahtjeva za povrat vlasništva i dalje susreću s pravnim problemima zbog često vrlo specifične prirode svojih potraživanja, s jedne strane, i isteka poslijeratnih zakona o povratu, nemogućnosti retroaktivne primjene normi utvrđenih u konvencijama, nepostojanja definicije ukradenih „umjetnina”, odredbi o zastari za potraživanja ili odredbi o nezakonitom posjedu i dobroj vjeri, s druge strane;

I.  budući da se zahtjevi za povrat ukradenih umjetničkih djela i kulturnih dobara uglavnom rješavaju međunarodnim javnim pravom; budući da ta pravila moraju biti dopunjena strožim pravilima u međunarodnom privatnom pravu;

J.  budući da nedostatno razvijena dimenzija privatnog prava na međunarodnoj i na europskoj razini doprinosi pravnoj nesigurnosti u prekograničnim slučajevima povrata ukradenih umjetničkih djela i kulturnih dobara, ne samo u vezi s transakcijama umjetnina koje su ukrali nacisti već i u pogledu budućih slučajeva;

K.  budući da ne postoji zakonodavstvo EU-a kojim je izričito i sveobuhvatno uređeno pitanje zahtjeva za povrat vlasništva nad umjetničkim djelima i kulturnim dobrima koja su u oružanim sukobima opljačkale privatne osobe;

L.  budući da UNESCO u suradnji s glavnim aukcijskim kućama, muzejima i poznatim kolekcionarima u Europi razvija napredna istraživanja o podrijetlu tih djela kako bi ih se moglo vratiti vlasnicima;

M.  budući da već više od desetljeća Međunarodno vijeće muzeja (ICOM) objavljuje „crvene popise” kategorija predmeta izloženih opasnosti od nezakonite trgovine u cilju dopunjavanja baze podataka Interpola o ukradenoj imovini;

1.  žali zbog toga što nije bilo daljnjih koraka nakon rezolucije o pravnom okviru za slobodno kretanje na unutarnjem tržištu robe nad kojom bi vlasništvo moglo biti osporeno, u kojoj je Parlament pozvao Komisiju da provede studiju o nizu aspekata povezanih s građanskopravnim i postupovnim pitanjima, utvrđivanjem podrijetla, sustavima katalogiziranja, alternativnim mehanizmima za rješavanje sporova i opravdanosti uspostave prekograničnog administrativnog tijela za koordinaciju; smatra da bi članak 81. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije mogao poslužiti kao pravna osnova za to da se Uniji dodijele ovlasti za djelovanje u tom području;

2.  ističe da je pljačka umjetničkih djela i drugih kulturnih dobara tijekom oružanih sukoba i ratova, kao i u mirnodopsko vrijeme, velik zajednički problem koji treba riješiti u smislu prevencije i povrata ukradenih kulturnih dobara kako bi se zaštitio i zajamčio integritet kulturne baštine i identitet društava, zajednica, skupina i pojedinaca;

3.  napominje da se na razini EU-a nije posvetilo dovoljno pozornosti pitanju povrata vlasništva nad umjetničkim djelima i kulturnim dobrima ukradenima ili nezakonito stečenima, među ostalim, u oružanim sukobima, osobito u područjima privatnog prava, međunarodnog privatnog prava i građanskog postupka; poziva Komisiju da zaštiti, podupre i potiče zahtjeve za prekogranični povrat kulturnih dobara koja su bila otuđena i prisvojena u okviru pljački ili otimačine koji su se uz odobrenje vlasti provodili tijekom oružanih sukoba; poziva Komisiju i države članice da izdaju preporuke i smjernice za podizanje razine osviještenosti o potrebi pružanja potpore nacionalnim institucijama u državama članicama u pogledu zahtjeva za povrat vlasništva;

4.  naglašava kako institucije poput UNESCO-a i Interpola pozivaju na jačanje zaštite kulturne baštine i osnaživanje zemalja da poduzmu mjere za olakšavanje povrata;

5.  izražava žaljenje zbog toga što nema pouzdanih statističkih podataka o pravom razmjeru pljačke i nezakonite trgovine kulturnim dobrima; poziva Komisiju i države članice da prikupe pouzdane statističke podatke u tom području;

6.  izražava zabrinutost da je većina postojećih političkih i zakonodavnih inicijativa usredotočena isključivo na javno, upravno i/ili kazneno pravo; naglašava da se, kako bi se uspostavio sveobuhvatni regulatorni okvir, mora intenzivnije u obzir uzeti privatno pravo; poziva nadležna tijela da usvoje sve odgovarajuće mjere i inicijative potrebne za ostvarivanje tog cilja;

7.  smatra da je potrebna daljnja istraga kako bi se rasvijetlilo nepoznato područje nezakonitog trgovanja kulturnim dobrima i dobile bolje informacije o njegovu opsegu, strukturi i veličini, kao što je, primjerice, projekt ILLICID koji se trenutačno provodi u Njemačkoj;

8.  pozdravlja činjenicu da su neke države članice prepoznale da je potrebno riješiti specifične probleme u pogledu zahtjeva za povrat vlasništva nad umjetničkim djelima i kulturnim dobrima ukradenima ili nezakonito stečenima u oružanim sukobima i ratovima kako bi se pronašla pravna rješenja i tako zajamčilo pravo vlasništva pojedinaca, država i institucija lokalne vlasti i vjerskih zajednica koji su nepravedno bili lišeni svojih umjetničkih djela tijekom oružanih sukoba ili ratova;

9.  naglašava važnost podizanja razine kolektivne svijesti kako bi se otklonile nezakonite prakse i podsjeća da svaki predmet otuđen od svojeg vlasnika predstavlja povijesnu i znanstvenu vrijednost koja je zauvijek izgubljena;

10.  napominje da je najučinkovitiji način za suzbijanje trgovanja kulturnim dobrima i razvoja nezakonitog tržišta umjetnina, kao i za pružanje potpore povratu, poticati razvoj poštenih praksi u trgovini umjetninama i povratu iz transnacionalne i globalne perspektive, u smislu njihova predviđenog preventivnog te prisilnog ili kaznenog učinka koji se namjerava postići;

11.  smatra da bi Komisija, kako bi se utvrdio skup pravila kojima se može djelotvorno spriječiti krijumčarenje umjetničkih djela i kulturnih dobara i njihova pljačka te kako bi se postiglo potpuno transparentno, odgovorno i etičko globalno tržište umjetnina, trebala nastojati surađivati s trećim zemljama u cilju uspostave plodnih partnerstava, uzimajući u tom smislu u obzir načela iz Konvencije UNIDROIT-a iz 1995. o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima;

12.  smatra da bi zakonodavne mjere na razini EU-a, uključujući dimenziju međunarodnog privatnog prava, bile primjerene samo za buduće transakcije;

13.  smatra da je vrijeme da se stane na kraj cjepidlačenju i sitničavosti, ako se želi uspostaviti odgovorno i etičko europsko tržište umjetnina; u tom smislu poziva Komisiju da utvrdi kojim bi se mjerama građanskog prava mogli prevladati teški problemi s kojima se susreću privatne osobe koje traže povrat umjetničkih djela koja im pripadaju; istodobno poziva Komisiju da razvije novi okvir za rasprave radi utvrđivanja najboljih praksi i rješenja za sadašnjost i budućnost;

14.  pozdravlja Prijedlog uredbe o uvozu kulturnih dobara koji je podnijela Komisija, kao i izmjene Prijedloga koji je 25. listopada 2018. usvojio Parlament(10); ponovno ističe, u smislu globalnog dosega tržišta umjetnina i broja predmeta u privatnom vlasništvu, potrebu za daljnjim naporima u pogledu prekograničnog povrata umjetničkih djela i kulturnih dobara ukradenih u oružanim sukobima i ratovima; ističe da su se istraživanje podrijetla i europska suradnja pokazali korisnima za identifikaciju i posljedično povrat ukradenih predmeta i u nekim slučajevima sprečavanje financiranja terorističkih skupina ili ratova;

15.  izražava žaljenje što se zbog odsutnosti ili nedorečenosti propisa odnosno razlika u njima između država članica u području istraživanja podrijetla i obveze dužne pažnje, mnogi prekogranični zahtjevi za povrat ne mogu provesti na učinkovit i usklađen način, zbog čega može doći do poticanja pljačke i nezakonitog trgovanja i krijumčarenja; napominje da zbog nedostatka zajedničkih standarda mjerodavni postupak često ostaje nejasan svim dionicima, među kojima su muzeji, trgovci umjetnina, kolekcionari, turisti i putnici; stoga poziva Komisiju da uskladi pravila o istraživanju podrijetla i da uključi neka osnovna načela Konvencije UNIDROIT-a iz 1995. o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima;

16.  naglašava da je prijeko potrebno aktivno promicati sustavno korištenje visokokvalitetnog i neovisnog istraživanja podrijetla kako bi se utvrdila ukradena umjetnička djela, pojednostavnio njihov povrat zakonitim vlasnicima, postiglo potpuno transparentno, odgovorno i etičko tržište umjetninama i učinkovito spriječili pljačka i nezakonito trgovanje umjetničkim i kulturnim dobrima iz oružanih sukoba i ratova te odvratilo od takvog postupanja; prima na znanje mogućnosti koje u tom smjeru pružaju europski financijski instrumenti; poziva Komisiju i države članice da potiču i podupiru posebne programe osposobljavanja u području istraživanja podrijetla na razini Unije i na nacionalnoj razini, kako bi se osobito onima koji sudjeluju u borbi protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima omogućilo da razviju i poboljšaju svoje stručno znanje, uključujući uz pomoć prekograničnih projekata;

17.  smatra da je istraživanje podrijetla usko povezano s obvezom postupanja s dužnom pažnjom koja se primjenjuje pri kupnji umjetničkih djela i da predstavlja važno pitanje za sve dionike na tržištu umjetnina s obzirom na to da je kupnja, svjesno ili nepažnjom, ukradenih umjetničkih djela kažnjiva prema nekim nacionalnim zakonima;

18.  smatra da postoji očita potreba za izradom sveobuhvatnog popisa svih kulturnih dobara, uključujući dobra koja su židovskim vlasnicima ukrali nacisti i njihovi saveznici, od trenutka otuđenja do danas; potiče Komisiju da pruži potporu uspostavi sustava katalogiziranja kojim bi se služili i javne ustanove i privatne umjetničke zbirke, a unutar kojeg bi se prikupili podaci o ukradenim ili nezakonito stečenim kulturnim dobrima i točnom statusu postojećih zahtjeva za povrat; poziva Komisiju da podupre projekte digitalizacije kojima bi se uspostavile digitalne baze podataka ili povezale postojeće kako bi se olakšala razmjena takvih podataka i istraživanja podrijetla;

19.  smatra da je u cilju omogućivanja pravog istraživanja podrijetla potrebno uvođenje evidencije o upotrebi ili što je moguće detaljnijeg registra transakcija; traži od Komisije da aktivno podupre izradu nacrta zajedničkih smjernica o takvim registrima i da donese odgovarajuće mjere kojima bi se potaknule države članice da za sve one koji se profesionalne bave trgovinom umjetnina uvedu opću obvezu vođenja takvog registra transakcija i, općenito, pridržavanja Konvencije UNIDROIT-a iz 1995. o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima;

20.  poziva Komisiju na poticanje istraživačkih aktivnosti diljem Unije i da im pruži financijsku potporu; predlaže da Komisija organizira forum za rasprave u cilju razmjene najboljih praksi i pronalaska najboljih rješenja za sadašnjost i budućnost;

21.  poziva Komisiju da razmotri uspostavljanje posebnog mehanizma za alternativno rješavanje sporova u predmetima povezanima sa zahtjevima za povrat ukradenih umjetničkih i kulturnih dobara kako bi se prevladale postojeće pravne prepreke, primjerice nekim hibridnim oblikom između arbitraže i mirenja; ističe važnost jasnih normi te transparentnih i neutralnih postupaka;

22.  napominje da podnositeljima zahtjeva za povrat probleme često stvara pitanje zastare; poziva Komisiju da razmotri to pitanje kako bi se postigla ravnoteža kad je riječ o razdoblju zastare koje se primjenjuje na zahtjeve za povrat umjetničkih djela otuđenih u doba nacizma, pri čemu bi se u obzir trebala uzeti i zaštita interesa žrtava pljački i krađa i zaštita interesa tržišta; smatra da bi američki Zakon o povratu umjetnina izvlaštenih u doba holokausta u tom smislu mogao poslužiti kao primjer;

23.  poziva Komisiju da razmotri poduzimanje zakonodavnih mjera za jačanje pravnog sustava za prekogranične zahtjeve za povrat umjetničkih i kulturnih dobara ukradenih u oružanim sukobima i ratovima na temelju instrumenata međunarodnog privatnog prava;

24.  poziva nadležne institucije EU-a da potiču države članice na razmjenu informacija o postojećim praksama u vezi s provjerom podrijetla kulturnih dobara te da jačaju njihovu međusobnu suradnju kako bi se uskladile mjere kontrole i administrativni postupci u cilju utvrđivanja podrijetla kulturnih dobara;

25.  skreće pozornost na nedostatak koordinacije na razini država članica u vezi s tumačenjem pojma „dužna pažnja”; poziva Komisiju da pojasni međuodnos pojmova dužne pažnje i dobre vjere; skreće pozornost na članak 16. švicarskog federalnog zakona o međunarodnom prijenosu kulturnih dobara kojim se trgovcima i dražbovateljima umjetnina zabranjuje sudjelovanje u transakcijama umjetninama u slučajevima u kojima imaju razloga za bilo kakvu sumnju u pogledu podrijetla umjetničkog djela; napominje da se u okviru tog zakona teret dokaza djelomično prenosi na prodavatelja; s druge strane, posjednik umjetničkog djela ne može se pozivati na načelo dobre vjere ako ne može dokazati da je u vrijeme stjecanja djelovao s dužnom pažnjom; poziva Komisiju da usvoji mjere usmjerene na podizanje razine osviještenosti tržišta umjetnina kao i potencijalnih kupaca artefakata o važnosti istraživanja podrijetla, s obzirom na to da je takvo istraživanje povezano s obvezom dužne pažnje;

26.  poziva Komisiju da izradi zajednička načela za pristup javnim ili privatnim arhivima koji sadržavaju informacije o identifikaciji i lokaciji dobara te da u tančine popiše postojeće baze podataka o kulturnim dobrima i razmotri stvaranje središnje baze metapodataka kojom bi se u obzir uzimale dostupne informacije, koja bi se redovito ažurirala i bila dostupna svim relevantnim akterima; smatra da bi se na temelju takve središnje baze metapodataka trebao uspostaviti zajednički sustav katalogiziranja koji bi se mogao koristiti standardiziranim identifikacijskim oznakama objekata; traži od Komisije da kao tržišni standard na unutarnjem tržištu u cjelini potiče uvođenje identifikacijskih oznaka objekata koje razvijaju i promiču Međunarodno vijeće muzeja (ICOM) i druge organizacije; ističe da bi takva baza podataka trebala biti povezana s „bazom podataka o ukradenim umjetninama” Interpola i redovito se ažurirati;

27.  smatra da bi se izradom evidencije o upotrebi ili registra transakcija kulturnih dobara, radi omogućivanja temeljitijeg i točnijeg istraživanja podrijetla, moglo dodatno doprinijeti ‑navedenoj bazi podataka; traži od Komisije da donese odgovarajuće mjere kojima bi se potaknule države članice da za sve dionike na tržištu umjetnina uvedu opću obvezu vođenja takve evidencije o upotrebi ili takvog registra transakcija i, općenito, pridržavanja Konvencije UNIDROIT-a iz 1995. o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima;

28.  smatra da bi središnja baza podataka trebala funkcionirati na temelju zajedničkog sustava katalogiziranja kojim bi se predmeti identificirali na standardizirani način (uzimajući u obzir značajke poput materijala, tehnika, mjera, natpisa, naslova, teme, datuma ili razdoblja itd.);

29.  poziva Komisiju da utvrdi zajednička načela o načinu na koji se ostvaruje vlasništvo ili pravo vlasništva, kao i pravila o propisima i standardima dokazivanja i samom konceptu pljačke umjetnina, uzimajući u obzir relevantna pravila u državama članicama;

30.  poziva države članice i države kandidatkinje da ulože sve potrebne napore kako bi donijele mjere kojima se jamči uspostava mehanizama za povrat imovine navedenih u ovoj rezoluciji te da vode računa o tome da je povrat umjetničkih djela ukradenih ili nezakonito stečenih tijekom počinjenja zločina protiv čovječnosti zakonitim podnositeljima zahtjeva za povrat pitanje od javnog interesa, u skladu s člankom 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima;

31.  ističe da bi Komisija, kako bi se utvrdio skup pravila kojima se može djelotvorno spriječiti krijumčarenje umjetničkih djela i kulturnih dobara te njihova pljačka te kako bi se postiglo potpuno transparentno, odgovorno, pouzdano i etičko globalno tržište umjetnina, trebala nastojati surađivati s trećim zemljama i uspostaviti plodna partnerstva kojima se potiče povrat imovine navedene u rezoluciji uz istodobno uzimanje u obzir načela iz Konvencije UNIDROIT-a iz 1995. o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima i članka 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima;

32.  podsjeća na to da se obrazovanjem potiče poštovanje i uvažavanje umjetničkih djela i drugih kulturnih dobara kao simbola kulturne baštine te da stoga ima važnu ulogu u sprečavanju pljačkanja i nezakonitog trgovanja kulturnim dobrima, kao i odvraćanju od takvih postupaka; poziva Komisiju i države članice da potiču i podržavaju obrazovne aktivnosti i aktivnosti podizanja razine osviještenosti u tom pogledu, među ostalim u neformalnim i informalnim okvirima;

33.  poziva Komisiju i sva relevantna nadležna tijela da usvoje mjere usmjerene na podizanje razine osviještenosti tržišta umjetnina kao i potencijalnih kupaca artefakata o važnosti istraživanja podrijetla, s obzirom na to da je takvo istraživanje povezano s obvezom dužne pažnje;

34.  podsjeća da je bliska suradnja između policije i carinskih službi na europskoj i međunarodnoj razini od ključne važnosti za borbu protiv nezakonitog trgovanja umjetničkim i kulturnim dobrima;

35.  podržava ideju da bi se prekogranični postupci koji se odnose na povrat vlasništva nad umjetničkim djelima i kulturnim dobrima ukradenima ili nezakonito stečenima te aktivno promicanje istraživanja podrijetla trebali rješavati u kontekstu inicijative o Europskoj godini kulturne baštine 2018.; stoga poziva Komisiju i radnu skupinu koju je osnovala da tu stavku uključe u svoj plan rada u kojem se podrobno opisuju aktivnosti u okviru inicijative o Europskoj godini kulturne baštine 2018.;

36.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 17, 22.1.1996., str. 199.
(2) SL C 292, 21.9.1998., str. 166.
(3) SL C 346, 21.9.2016., str. 55.
(4) SL L 159, 28.5.2014., str. 1.
(5) SL L 39, 10.2.2009., str. 1.
(6) SL L 351, 20.12.2012., str. 1.
(7) SL C 91E, 15.4.2004., str. 500.
(8) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(9) Prema Konferenciji o zahtjevima za povrat (Inicijativa Svjetske židovske organizacije za restituciju (WJRO) u vezi s opljačkanim umjetničkim djelima i kulturnim dobrima).
(10)Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0418.


Zaštita proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama ***I
PDF 571kWORD 71k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 17. siječnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama (COM(2018)0324 – C8-0178/2018 – 2018/0136(COD))(1)
P8_TA-PROV(2019)0038A8-0469/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.
(1)  Vladavina prava jedna je od temeljnih vrijednosti na kojima se Unija temelji. Kako se podsjeća u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji, te su vrijednosti zajedničke državama članicama.
(1)  Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, kako je utvrđeno u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji i kriterijima za članstvo u Uniji. Kako se podsjeća u članku 2. UEU-a, te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojemu prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.a (nova)
(1a)  Države članice trebale bi poštovati svoje obveze i pružati primjer istinskim ispunjavanjem tih obveza i napretkom prema zajedničkoj kulturi vladavine prava kao univerzalne vrijednosti koju trebaju jednako primjenjivati sve predmetne strane. Puno poštovanje i promicanje tih načela osnovni je preduvjet za legitimnost europskog projekta u cjelini i osnovni uvjet za izgradnju povjerenja građana u Uniju i osiguravanje djelotvorne provedbe njezinih politika.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.b (nova)
(1b)  U skladu s člankom 2., člankom 3. stavkom 1. i člankom 7. UEU-a, Unija ima mogućnost djelovanja kako bi zaštitila svoju „ustavnu jezgru” i zajedničke vrijednosti na kojima se temelji, uključujući svoja proračunska načela. Sve države članice, institucije, tijela, uredi i agencije Unije i zemlje kandidatkinje obvezni su poštovati, štititi i promicati ta načela i vrijednosti te imaju dužnost lojalne suradnje.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  Vladavina prava zahtijeva da se sve javne ovlasti provode u okviru ograničenja utvrđenih propisima, u skladu s vrijednostima demokracije i temeljnih prava, a pod nadzorom neovisnih i nepristranih sudova. Posebice zahtijeva da se poštuje12 načelo zakonitosti7, pravne sigurnosti8, zabrane proizvoljnosti izvršne vlasti9, diobe vlasti10 i učinkovite sudske zaštite koju provode neovisni sudovi11.
(2)  Vladavina prava zahtijeva da se sve javne ovlasti provode u okviru ograničenja utvrđenih propisima, u skladu s vrijednostima demokracije i poštovanja temeljnih prava, a pod nadzorom neovisnih i nepristranih sudova. Posebice zahtijeva da se poštuje12 načelo zakonitosti7, uključujući transparentan, odgovoran i demokratski postupak provedbe zakona, pravne sigurnosti8, zabrane proizvoljnosti izvršne vlasti9, diobe vlasti10, pristupa pravosuđu i učinkovite sudske zaštite pred neovisnim i nepristranim sudovima11. Ta se načela, među ostalim, odražavaju na razini Venecijanske komisije Vijeća Europe i na temelju relevantne sudske prakse Europskog suda za ljudska prava12a.
__________________
__________________
7 Presuda Suda od 29. travnja 2004., CAS Succhi di Frutta, C-496/99 PECLI:EU:C:2004:236, točka 63.
7 Presuda Suda od 29. travnja 2004., CAS Succhi di Frutta, C-496/99 PECLI:EU:C:2004:236, točka 63.
8 Presuda Suda od 12. studenoga 1981., Amministrazione delle finanze dello Stato protiv Srl Meridionale Industria Salumi i drugi; Ditta Italo Orlandi & Figlio i Ditta Vincenzo Divella protiv Amministrazione delle finanze dello Stato. Spojeni predmeti od 212 do 217/80, ECLI:EU:C:1981:270, točka 10.
8 Presuda Suda od 12. studenoga 1981., Amministrazione delle finanze dello Stato protiv Srl Meridionale Industria Salumi i drugi; Ditta Italo Orlandi & Figlio i Ditta Vincenzo Divella protiv Amministrazione delle finanze dello Stato. Spojeni predmeti od 212 do 217/80, ECLI:EU:C:1981:270, točka 10.
9 Presuda Suda od 21. rujna 1989., Hoechst, spojeni predmeti 46/87 i 227/88, ECLI:EU:C:1989:337, točka 19.
9 Presuda Suda od 21. rujna 1989., Hoechst, spojeni predmeti 46/87 i 227/88, ECLI:EU:C:1989:337, točka 19.
10 Presuda Suda od 10. studenoga 2016., Kovalkovas, C-477/16, ECLI:EU:C:2016:861, točka 36.; presuda Suda od 10. studenoga 2016., PPU Poltorak, C-452/16, ECLI:EU:C:2016:858, točka 35.; i presuda Suda od 22. prosinca 2010., DEB, C-279/09, ECLI:EU:C:2010:811, točka 58.
10 Presuda Suda od 10. studenoga 2016., Kovalkovas, C-477/16, ECLI:EU:C:2016:861, točka 36.; presuda Suda od 10. studenoga 2016., PPU Poltorak, C-452/16, ECLI:EU:C:2016:858, točka 35.; i presuda Suda od 22. prosinca 2010., DEB, C-279/09, ECLI:EU:C:2010:811, točka 58.
11 Presuda Suda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses protiv Tribunal de Contas C-64/16, ECLI:EU:C:2018:117, točke 31., 40.–41.
11 Presuda Suda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses protiv Tribunal de Contas C-64/16, ECLI:EU:C:2018:117, točke 31., 40.–41.; presuda Suda od 25. srpnja 2018., LM, C-216/18, PPU, ECLI:EU:C:2018:586, točke 63. – 67.
12 Komunikacija Komisije „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava”, COM(2014) 158 final, Prilog I.
12 Komunikacija Komisije „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava”, COM(2014) 158 final, Prilog I.
12.a Izvješće Venecijanske komisije od 4. travnja 2011. Studija br. 512/2009 (CDL-AD(2011)003rev).
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2a)  Kriteriji za pristupanje ili kopenhaški kriteriji, koje je 1993. utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu i koje je Europsko vijeće u Madridu nadopunilo 1995., ključni su uvjeti koje sve zemlje kandidatkinje moraju zadovoljiti kako bi postale države članice. Ti kriteriji uključuju stabilnost institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava te poštovanje i zaštitu manjina, funkcionalno tržišno gospodarstvo i sposobnost nošenja s tržišnim natjecanjem i tržišnim silama te sposobnost ispunjavanja obveza koje proizlaze iz članstva u Uniji.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.b (nova)
(2b)  Nemogućnost zemlje kandidatkinje da ispuni potrebne standarde, vrijednosti i demokratska načela dovodi do kašnjenja u njezinu pristupanju Uniji, sve dok u potpunosti ne ispuni te standarde. Obveze država kandidatkinja prema kriterijima iz Kopenhagena primjenjuju se na države članice i nakon njihova pristupanja Uniji temeljem članka 2. UEU-a i načela lojalne suradnje koje je sadržano u članku 4. UEU-a. Države članice stoga bi trebalo redovito ocjenjivati kako bi se provjerilo jesu li njihovi zakoni i prakse i dalje u skladu s tim kriterijima i zajedničkim vrijednostima na kojima se Unija temelji, čime se osigurava čvrst pravni i administrativni okvir za provedbu politika Unije.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Vladavina prava preduvjet je za zaštitu drugih temeljnih prava na kojima se Unija temelji: slobode, demokracije, jednakosti i poštovanja ljudskih prava. Poštovanje vladavine prava suštinski je povezano s poštovanjem demokracije i temeljnih prava: demokracija i poštovanje temeljnih prava ne mogu postojati bez poštovanja vladavine prava i obrnuto.
(3)  Iako ne postoji hijerarhija kad je riječ o vrijednostima Unije, vladavina prava ključan je preduvjet za zaštitu drugih temeljnih prava na kojima se Unija temelji: slobode, demokracije, jednakosti i poštovanja ljudskih prava. Poštovanje vladavine prava suštinski je povezano s poštovanjem demokracije i temeljnih prava: demokracija i poštovanje temeljnih prava ne mogu postojati bez poštovanja vladavine prava i obrnuto. Usklađenost i dosljednost unutarnje i vanjske demokracije, vladavine prava i politika o temeljnim pravima ključne su za vjerodostojnost Unije.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  Pravosudna tijela trebala bi djelovati neovisno i nepristrano, a službe za istragu i kazneni progon trebale bi biti u stanju izvršavati svoju funkciju. Trebali bi raspolagati dostatnim resursima i postupcima kako bi mogli postupati učinkovito i uz puno poštovanje prava na pravično suđenje. Ti su uvjeti potrebni kao minimalno jamstvo protiv nezakonitih i proizvoljnih odluka javnih tijela koje bi mogle naštetiti financijskim interesima Unije.
(6)  Neovisnost i nepristranost pravosuđa trebala bi uvijek biti zajamčena, a službe za istragu i kazneni progon trebale bi biti u stanju izvršavati svoju funkciju. Trebali bi raspolagati dostatnim resursima i postupcima kako bi mogli postupati učinkovito i uz puno poštovanje prava na pravično suđenje. Ti su uvjeti potrebni kao minimalno jamstvo protiv nezakonitih i proizvoljnih odluka javnih tijela koje bi mogle narušiti ta temeljna načela i naštetiti financijskim interesima Unije.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7a)   Neovisnost tužiteljstva i pravosuđa sastoji se od formalne (de jure) i stvarne (de facto) neovisnosti tužiteljstva i pravosuđa te pojedinačnih tužitelja i sudaca.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.
(8)  Poštovanje vladavine prava nije važno samo za građane Unije, već i za poslovne inicijative, inovacije, ulaganja i pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, koji će najbolje uspijevati onda kada postoji čvrst pravni i institucijski okvir.
(8)  Poštovanje vladavine prava nije ključno samo za građane Unije, već i za poslovne inicijative, inovacije, ulaganja, gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju i pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, koji će održivo uspijevati samo kada postoji čvrst pravni i institucijski okvir.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.a (nova)
(8a)  Integracijom postojećih mehanizama Unije za praćenje, kao što su Mehanizam suradnje i provjere, Pregled stanja u području pravosuđa i izvješća o borbi protiv korupcije, u širi okvir praćenja vladavine prava mogli bi se osigurati učinkovitiji i efikasniji mehanizmi kontrole za zaštitu financijskih interesa Unije.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.b (nova)
(8b)   Nedostatak transparentnosti, proizvoljna diskriminacija, narušavanje tržišnog natjecanja i nejednaki uvjeti na unutarnjem tržištu i izvan njega, utjecaj na integritet jedinstvenog tržišta i na pravednost, stabilnost i legitimitet poreznog sustava, povećanje gospodarskih nejednakosti, nepošteno tržišno natjecanje među državama, nezadovoljstvo u društvu, nepovjerenje i demokratski deficit samo su neki od negativnih učinaka štetnih poreznih praksi.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.a (nova)
(10a)  Unija raspolaže mnoštvom instrumenata i postupaka za osiguranje potpune i pravilne primjene načela i vrijednosti utvrđenih u UEU-u, ali odgovor institucija Unije trenutačno nije ni brz ni djelotvoran, posebno u pogledu jamčenja dobrog financijskog upravljanja. Postojeće instrumente trebalo bi provesti, ocijeniti i dopuniti u okviru mehanizma vladavine prava kako bi bili primjereni i djelotvorni.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Opći nedostaci u državama članicama u pogledu vladavine prava, koji utječu posebice na pravilno funkcioniranje javnih tijela i učinkoviti sudski nadzor, mogu ozbiljno naštetiti financijskim interesima Unije.
(11)  Opći nedostaci u državama članicama u pogledu vladavine prava, koji utječu posebice na pravilno funkcioniranje javnih tijela i učinkoviti sudski nadzor, mogu ozbiljno naštetiti financijskim interesima Unije. Učinkovite istrage o takvim nedostacima te primjena djelotvornih i razmjernih mjera u slučaju utvrđenog općeg nedostatka potrebne su ne samo za zaštitu financijskih interesa Unije, uključujući efektivno prikupljanje prihoda, već i za jamčenje povjerenja javnosti u Uniju i njezine institucije. U konačnici samo neovisno pravosuđe kojim se podupire vladavina prava i pravna sigurnost u svim državama članicama može jamčiti dovoljnu zaštitu novca iz proračuna Unije.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11a)   Komisija procjenjuje da razmjeri utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza dosežu gotovo bilijun eura godišnje. Negativni učinci takvih praksi na proračune država članica i Unije i na građane očiti su te bi mogli potkopati povjerenje u demokraciju.
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.b (nova)
(11b)   Izbjegavanje plaćanja poreza na dobit ima izravan utjecaj na proračune država članica i Unije, kao i na raščlanjivanje poreznog napora prema kategorijama poreznih obveznika te prema ekonomskim faktorima.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.c (nova)
(11c)   Države članice trebale bi u potpunosti primjenjivati načelo lojalne suradnje u pitanjima poreznog natjecanja.
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.d (nova)
(11d)   Komisija, kao čuvarica Ugovora, trebala bi zajamčiti da se u potpunosti poštuju pravo Unije i načelo lojalne suradnje među državama članicama.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.e (nova)
(11e)   Ocjenjivanjem i praćenjem poreznih politika država članica na razini Unije osiguralo bi se da se u državama članicama ne uvode nove štetne porezne mjere. Praćenjem usklađenosti država članica, njihovih jurisdikcija, regija ili drugih administrativnih struktura sa zajedničkim popisom Unije o nekooperativnim jurisdikcijama štitilo bi se jedinstveno tržište i osiguralo njegovo pravilno i usklađeno funkcioniranje.
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.
(12)  Za utvrđivanje općeg nedostatka potrebno je da Komisija provede kvalitativnu ocjenu. Ocjena se može donijeti na temelju informacija iz svih dostupnih izvora i priznatih institucija, uključujući presude Suda Europske unije, izvješća Revizorskog suda te zaključke i preporuke mjerodavnih međunarodnih organizacija i mreža, primjerice tijela Vijeća Europe, Europske mreže vrhovnih sudova i Europske mreže pravosudnih vijeća.
(12)  Za utvrđivanje općeg nedostatka potrebno je da Komisija provede detaljnu kvalitativnu ocjenu. Ocjena bi trebala biti objektivna, nepristrana i transparentna te bi se trebala donijeti na temelju informacija iz svih relevantnih izvora, uzimajući u obzir kriterije korištene u kontekstu pregovora o pristupanju Uniji, posebno poglavlja pravne stečevine o pravosuđu i temeljnim pravima, o pravdi, slobodi i sigurnosti, o financijskoj kontroli i oporezivanju, kao i smjernice korištene u kontekstu Mehanizma suradnje i provjere za praćenje napretka države članice, te iz priznatih institucija, uključujući presude Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava, rezolucije Europskog parlamenta, izvješća Revizorskog suda te zaključke i preporuke mjerodavnih međunarodnih organizacija, primjerice tijela Vijeća Europe, posebno uključujući popis mjerila za vladavinu prava koji je sastavila Venecijanska komisija, te relevantnih međunarodnih mreža, kao što su Europska mreža vrhovnih sudova i Europska mreža pravosudnih vijeća.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.a (nova)
(12a)  Trebalo bi uspostaviti savjetodavno povjerenstvo neovisnih stručnjaka za ustavno pravo te financijska i proračunska pitanja kako bi se Komisiji pomoglo u procjeni općih nedostataka. To bi povjerenstvo trebalo provoditi neovisnu godišnju ocjenu pitanja povezanih s vladavinom prava u svim državama članicama koja utječu ili bi mogla utjecati na dobro financijsko upravljanje ili zaštitu financijskih interesa Unije, uzimajući u obzir informacije iz svih relevantnih izvora i priznatih institucija. Pri donošenju odluke o usvajanju ili ukidanju mogućih mjera Komisija bi trebala uzeti u obzir relevantna mišljenja tog povjerenstva.
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.
(13)  Trebalo bi utvrditi moguće mjere koje treba donijeti u slučaju općih nedostataka te postupak za njihovo donošenje. Te bi mjere trebale uključivati suspenziju plaćanjâ i obveza, smanjenje sredstava u okviru postojećih obveza i zabranu sklapanja novih obveza s primateljima.
(13)  Trebalo bi utvrditi mjere koje treba donijeti u slučaju općih nedostataka te postupak za njihovo donošenje. Te bi mjere trebale uključivati suspenziju plaćanjâ i obveza, smanjenje sredstava u okviru postojećih obveza i zabranu sklapanja novih obveza s primateljima.
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.a (nova)
(14a)  Važno je da se legitimni interesi krajnjih primatelja i korisnika štite na odgovarajući način pri donošenju mjera u slučaju općih nedostataka. Pri razmatranju donošenja mjera, Komisija bi trebala uzeti u obzir njihov mogući učinak na krajnje primatelje i korisnike. Kako bi se ojačala zaštita krajnjih primatelja ili korisnika, Komisija bi trebala pružiti informacije i smjernice putem internetskih stranica ili portala, zajedno s odgovarajućim alatima za obavješćivanje Komisije o svakoj povredi pravne obveze državnih subjekata i država članica da nastave izvršavati plaćanja nakon donošenja mjera na temelju ove Uredbe. Po potrebi, kako bi se osiguralo da se svi iznosi koje državna tijela ili države članice duguju stvarno isplate krajnjim primateljima ili korisnicima, Komisija bi trebala moći tražiti povrat isplata tim subjektima, ili, gdje je to primjereno, izvršiti financijski ispravak na način da smanji potporu za program i da jednakovrijedan iznos prenese u pričuvu Unije koja će se upotrijebiti u korist krajnjih primatelja ili korisnika.
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  Kako bi se osigurala jedinstvena provedba ove Uredbe te uzimajući u obzir važnost financijskih učinaka mjera koje se uvode u skladu s ovom Uredbom, trebalo bi dodijeliti provedbene ovlasti Vijeću, koje bi trebalo djelovati na temelju prijedloga Komisije. Radi pojednostavnjenja postupka donošenja odluka koje su potrebne kako bi se zaštitili financijski interesi Unije trebalo bi primjenjivati glasovanje obrnutom kvalificiranom većinom.
(15)  Kako bi se osigurala jedinstvena provedba ove Uredbe te uzimajući u obzir važnost financijskih učinaka mjera koje se uvode u skladu s ovom Uredbom, trebalo bi dodijeliti provedbene ovlasti Komisiji.
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.a (nova)
(15a)  U pogledu njihova učinka na proračun Unije, mjere uvedene u skladu s ovom Uredbom trebale bi stupiti na snagu tek nakon što Europski parlament i Vijeće odobre prijenos sredstava u proračunsku pričuvu iznosa koji je jednak vrijednosti donesenih mjera. Kako bi se olakšalo donošenje odluka potrebnih za zaštitu financijskih interesa Unije, takvi prijenosi bi se trebali smatrati odobrenima, osim ako ih u utvrđenom roku Europski parlament ili Vijeće (koje djeluje kvalificiranom većinom) ne izmijeni ili odbije.
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 16.
(16)  Prije predlaganja donošenja bilo koje mjere u skladu s ovom Uredbom Komisija treba obavijestiti predmetnu državu članicu zašto smatra da u toj državi članici postoji opći nedostatak u pogledu vladavine prava. Državi članici trebalo bi omogućiti da dostavi primjedbe. Komisija i Vijeće trebali bi uzeti u obzir te primjedbe.
(16)  Prije predlaganja donošenja bilo koje mjere u skladu s ovom Uredbom Komisija treba obavijestiti predmetnu državu članicu zašto smatra da u toj državi članici postoji opći nedostatak u pogledu vladavine prava. Komisija bi bez odgode trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće o svakoj takvoj obavijesti i njezinom sadržaju. Predmetnoj državi članici trebalo bi omogućiti da dostavi primjedbe. Komisija bi trebala uzeti u obzir te primjedbe.
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.
(17)  Vijeće bi na prijedlog Komisije trebalo ukinuti mjere sa suspenzivnim učinkom ako je situacija koja je dovela do uvođenja tih mjera ispravljena u dostatnoj mjeri.
(17)  Komisija bi trebala ukinuti mjere sa suspenzivnim učinkom i predložiti Europskom parlamentu i Vijeću da u potpunosti ili djelomično ukinu proračunsku rezervu dotičnih mjera ako je situacija koja je dovela do uvođenja tih mjera ispravljena u dostatnoj mjeri.
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  Komisija treba obavještavati Europski parlament o svim mjerama koje su predložene i donesene u skladu s ovom Uredbom.
Briše se.
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka a
(a)  „vladavina prava” odnosi se na vrijednost Unije utvrđenu u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji koja obuhvaća sljedeća načela: načelo zakonitosti, koje podrazumijeva transparentan, odgovoran, demokratski i pluralistički proces donošenja propisa, načelo pravne sigurnosti, načelo zabrane proizvoljnosti izvršnih ovlasti, načelo učinkovite sudske zaštite koju provode neovisni sudovi, uključujući zaštitu temeljnih prava, te načelo diobe vlasti i jednakosti pred zakonom;
(a)  „vladavina prava” tumači se uzimajući u obzir vrijednosti Unije sadržane u članku 2. UEU-a i u kriterijima za članstvo u Uniji koji se spominju u članku 49. UEU-a; ona obuhvaća načelo zakonitosti, koje podrazumijeva transparentan, odgovoran, demokratski i pluralistički proces provedbe zakona, načelo pravne sigurnosti, načelo zabrane proizvoljnosti izvršnih ovlasti, načelo pristupa pravdi, načelo učinkovite sudske zaštite pred neovisnim i nepristranim sudovima, uključujući načelo poštovanja temeljnih prava kako je navedeno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i u međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, načelo diobe vlasti, načelo nediskriminacije i načelo jednakosti pred zakonom;
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka b
(b)  „opći nedostaci u pogledu vladavine prava” znači raširena ili ponavljajuća praksa ili propust ili mjera javnih tijela koji utječu na vladavinu prava;
(b)  „opći nedostaci u pogledu vladavine prava” znači raširena ili ponavljajuća praksa ili propust ili mjera javnih tijela koji utječu na vladavinu prava, kada to utječe ili bi moglo utjecati na načela dobrog financijskog upravljanja ili zaštite financijskih interesa Unije; opći nedostaci u pogledu vladavine prava mogu također biti posljedica sustavne prijetnje vrijednostima Unije iz članka 2. UEU-a koja utječe ili bi mogla utjecati na načela dobrog financijskog upravljanja ili zaštite financijskih interesa Unije;
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka c
(c)  „tijelo javne vlasti” znači sva javna tijela na svim razinama državne uprave, uključujući središnja, regionalna i lokalna tijela, te organizacije država članica u smislu [članka 2. točke 42.] Uredbe (EU, Euratom) br. […] („Financijska uredba”).
(c)  „tijelo javne vlasti” znači svako javno tijelo na svim razinama državne uprave, uključujući središnja, regionalna i lokalna tijela, te organizacije država članica u smislu članka 2. točke 42. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća1a („Financijska uredba”).
__________________
1a Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Članak 2.a (novi)
Članak 2.a
Opći nedostaci
Sljedeći elementi naročito se smatraju općim nedostacima u pogledu vladavine prava kada utječu ili bi mogli utjecati na načelo dobrog financijskog upravljanja ili načelo zaštite financijskih interesa Unije:
(a)  ugrožavanje neovisnosti pravosudne vlasti, uključujući postavljanje svih ograničenja u pogledu mogućnosti samostalnog izvršavanja pravosudnih funkcija vanjskim interveniranjem u jamstva neovisnosti, ograničavanjem presude prema vanjskoj naredbi, samovoljnom revizijom pravila o imenovanju ili uvjetima rada pravosudnog osoblja, utjecanjem na pravosudno osoblje na bilo koji način koji ugrožava njihovu nepristranost ili ometanjem neovisnosti odvjetništva;
(b)  nesprječavanje, neispravljanje i nesankcioniranje proizvoljnih ili nezakonitih odluka javnih tijela, uključujući tijela kaznenog progona, uskraćivanje financijskih i ljudskih resursa kojim se utječe na njihovo pravilno funkcioniranje te neosiguravanje odsutnosti sukoba interesa;
(c)  ograničavanje dostupnosti i djelotvornosti pravnih lijekova, među ostalim restriktivnim postupovnim pravilima, neprovođenjem presuda ili ograničavanjem djelotvorne istrage, kaznenog progona ili sankcioniranja povreda prava;
(d)  ugrožavanje administrativne sposobnosti države članice da poštuje obveze članstva u Uniji, uključujući sposobnost učinkovite provedbe pravila, standarda i politika koje su sastavni dio prava Unije;
(e)  mjere koje oslabljuju zaštitu povjerljive komunikacije između odvjetnika i klijenta.
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Članak 3. – naslov
Mjere
Rizici za financijske interese Unije
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Poduzimaju se odgovarajuće mjere u slučajevima kada opći nedostatak u pogledu vladavine prava u državi članici utječe ili bi mogao utjecati na načelo dobrog financijskog upravljanja ili načelo zaštite financijskih interesa Unije, osobito:
1.  Opći nedostatak u pogledu vladavine prava u državi članici može se utvrditi posebno kad je ugrožen ili bi mogao biti ugrožen jedan ili više sljedećih elemenata:
Amandman 35
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka a
(a)  pravilno funkcioniranje tijela te države članice koja izvršavaju proračun Unije, osobito u kontekstu javne nabave ili postupaka dodjele bespovratnih sredstava, te pri postupcima praćenja i kontrole;
(a)  pravilno funkcioniranje tijela te države članice koja izvršavaju proračun Unije, osobito u kontekstu javne nabave ili postupaka dodjele bespovratnih sredstava;
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka aa (nova)
(aa)  pravilno funkcioniranje tržišnog gospodarstva, u okviru kojeg se poštuju tržišno natjecanje i tržišne snage u Uniji te učinkovito izvršavaju obveze članstva, uključujući poštovanje cilja političke, ekonomske i monetarne unije;
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka ab (nova)
(ab)  pravilno funkcioniranje tijela koja provode financijsku kontrolu, praćenje i unutarnje i vanjske revizije te pravilno funkcioniranje djelotvornih i transparentnih sustava financijskog upravljanja i odgovornosti;
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka b
(b)  pravilno funkcioniranje istražnih službi i državnih odvjetništva pri kaznenom progonu prijevara, korupcije ili drugih povreda prava Unije u vezi s izvršenjem proračuna Unije;
(b)  pravilno funkcioniranje istražnih službi i državnih odvjetništva pri kaznenom progonu prijevara, uključujući porezne prijevare, korupcije ili drugih povreda prava Unije u vezi s izvršenjem proračuna Unije;
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka c
(c)  učinkoviti sudski nadzor radnji ili propusta tijela iz točaka (a) i (b) koji provode neovisni sudovi;
(c)  učinkoviti sudski nadzor radnji ili propusta tijela iz točaka (a), (ab) i (b) koji provode neovisni sudovi;
Amandman 40
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka d
(d)  sprječavanje i sankcioniranje prijevara, korupcije i drugih povreda prava Unije koji se odnose na izvršenje proračuna Unije te kažnjavanje primatelja učinkovitim i odvraćajućim sankcijama koje određuju nacionalni sudovi ili upravna tijela;
(d)  sprječavanje i sankcioniranje prijevara, uključujući porezne prijevare, korupcije i drugih povreda prava Unije koji se odnose na izvršenje proračuna Unije te kažnjavanje primatelja učinkovitim i odvraćajućim sankcijama koje određuju nacionalni sudovi ili upravna tijela;
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka ea (nova)
(ea)   sprečavanje i sankcioniranje utaje poreza i poreznog natjecanja te pravilno funkcioniranje tijela koja doprinose administrativnoj suradnji u poreznim pitanjima;
Amandman 42
Prijedlog uredbe
Članak 3.– stavak 1. – točka f
(f)  učinkovita i pravodobna suradnja s Europskim uredom za borbu protiv prijevara i Uredom europskog javnog tužitelja u njihovim istragama ili kaznenim progonima u skladu s odgovarajućim pravnim aktima i načelom lojalne suradnje.
(f)  učinkovita i pravodobna suradnja s Europskim uredom za borbu protiv prijevara, ako predmetna država članica s njim surađuje, i s Uredom europskog javnog tužitelja u njihovim istragama ili kaznenim progonima u skladu s odgovarajućim pravnim aktima i načelom lojalne suradnje;
Amandman 43
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka fa (nova)
(fa)  pravilno izvršenje proračuna Unije nakon sustavnog kršenja temeljnih prava.
Amandman 44
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2.
2.   Općim nedostacima u pogledu vladavine prava može se smatrati osobito sljedeće:
Briše se.
(a)  ugrožavanje neovisnosti pravosudne vlasti;
(b)  nesprječavanje, neispravljanje i nesankcioniranje proizvoljnih ili nezakonitih odluka javnih tijela, uključujući tijela kaznenog progona, uskraćivanje financijskih i ljudskih resursa kojim se utječe na njihovo pravilno funkcioniranje te neosiguravanje odsutnosti sukoba interesa;
(c)  ograničavanje dostupnosti i učinkovitosti pravnih sredstava, među ostalim restriktivnim postupovnim pravilima, neprovođenjem presuda ili ograničavanjem učinkovite istrage, kaznenog progona ili sankcioniranja povreda prava.
Amandman 45
Prijedlog uredbe
Članak 3.a (novi)
Članak 3.a
Povjerenstvo neovisnih stručnjaka
1.  Komisija uspostavlja povjerenstvo neovisnih stručnjaka („Povjerenstvo”).
Povjerenstvo je sastavljeno od neovisnih stručnjaka za ustavno pravo te financijska i proračunska pitanja. Po jednog stručnjaka imenuje nacionalni parlament svake države članice, a pet stručnjaka imenuje Europski parlament. Sastav Povjerenstva odražava uravnoteženu rodnu zastupljenost.
Kad god je to primjereno, u skladu s pravilima postupanja iz stavka 6. u Povjerenstvo se kao promatrači mogu pozvati predstavnici relevantnih organizacija i mreža, kao što su Europska federacija akademija znanosti i humanističkih znanosti, Europska mreža nacionalnih institucija za ljudska prava, tijela Vijeća Europe, Europska komisija za učinkovitost pravosuđa, Vijeće odvjetničkih komora Europe, Mreža za poreznu pravdu (Tax Justice Network), Ujedinjeni narodi, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj.
2.  Cilj savjetodavne zadaće Povjerenstva je pomoći Komisiji u utvrđivanju od općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama koji utječu ili bi mogli utjecati na načela dobrog financijskog upravljanja ili zaštitu financijskih interesa Unije.
Povjerenstvo svake godine ocjenjuje stanje u svim državama članicama na temelju kvantitativnih i kvalitativnih kriterija i informacija, uzimajući u obzir informacije i smjernice iz članka 5. stavka 2.
3.  Svake godine Parlament objavljuje sažetak svojih zaključaka.
4.  Kao dio svoje savjetodavne zadaće i uzimajući u obzir ishod razmatranja iz stavka 2. Povjerenstvo može izraziti mišljenje o općem nedostatku u pogledu vladavine prava u državi članici.
Pri izražavanju mišljenja povjerenstvo nastoji postići konsenzus. Ako se takav konsenzus ne može postići, Povjerenstvo izražava svoje mišljenje običnom većinom svojih članova.
5.  Pri donošenju provedbenih akata u skladu s člankom 5. stavkom 6. te člankom 6. stavkom 2. Komisija u obzir uzima relevantno mišljenje Povjerenstva u skladu sa stavkom 4. ovog članka.
6.  Povjerenstvo među svojim članovima bira predsjedavajućeg. Povjerenstvo donosi svoj poslovnik.
Amandman 46
Prijedlog uredbe
Članak 4. – naslov
Sadržaj mjera
Mjere za zaštitu proračuna Unije
Amandman 47
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Može se donijeti jedna ili više sljedećih odgovarajućih mjera:
1.  Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 3., može se donijeti jedna od sljedećih mjera ili više njih:
Amandman 48
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 3
3.  Poduzete mjere razmjerne su vrsti, ozbiljnosti i opsegu općeg nedostatka u pogledu vladavine prava. U što većoj su mjeri usmjerene na djelovanja Unije na koja taj nedostatak utječe ili bi mogao utjecati.
3.  Poduzete mjere razmjerne su vrsti, ozbiljnosti, trajanju i opsegu općeg nedostatka u pogledu vladavine prava. U što većoj su mjeri usmjerene na djelovanja Unije na koja taj nedostatak utječe ili bi mogao utjecati.
Amandman 49
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 3.a (novi)
3.a  Komisija preko svojih internetskih stranica ili portala pruža informacije i smjernice za krajnje primatelje ili korisnike o obvezama država članica iz stavka 2.
Komisija na istim internetskim stranicama ili portalu omogućuje i odgovarajuće alate kako bi krajnji primatelji ili korisnici obavijestili Komisiju o svakom kršenju tih obveza koje, prema mišljenju tih krajnjih primatelja ili korisnika, izravno na njih utječe. Ovaj stavak primjenjuje se tako da se osigurava zaštita osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, u skladu s načelima utvrđenim u Direktivi o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije). Informacije koje pružaju krajnji primatelji ili korisnici u skladu s ovim stavkom Komisija može uzeti u obzir samo ako je uz njih priložen dokaz da je predmetni krajnji primatelj ili korisnik podnio službenu pritužbu nadležnom tijelu.
Amandman 50
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 3.b (novi)
3.b  Na temelju informacija koje su dostavili krajnji primatelji ili korisnici u skladu sa stavkom 3.a Komisija osigurava da se svi iznosi koje državna tijela ili države članica duguju u skladu sa stavkom 2. stvarno isplate krajnjim primateljima ili korisnicima.
Prema potrebi:
(a)  u pogledu sredstava iz proračuna Unije kojima se upravlja u skladu s člankom 62. stavkom 1. točkom (c) Financijske uredbe Komisija:
i.  traži povrat isplata izvršenih svakom od tijela iz članka 62. stavka 1. točke (c) podtočaka od v. do vii. Financijske uredbe u iznosu koji je jednak iznosu koji nije isplaćen krajnjim primateljima ili korisnicima, čime je prekršen stavak 2. ovog članka;
ii.  izvršava prijenos iznosa jednakih iznosima iz prethodne točke u pričuvu Unije iz članka 12. Uredbe Vijeća XXX (Uredba o VFO-u). Takav se iznos smatra raspoloživom razlikom do gornje granice u smislu članka 12. stavka 1. točke (a) Uredbe Vijeća XXX (Uredba o VFO-u) i mobilizira se u skladu s člankom 12. stavkom 2. Uredbe Vijeća XXX (Uredba o VFO-u), u što je moguće većoj mjeri u korist krajnjih primatelja ili korisnika iz stavka 2. ovog članka;
(b)  u pogledu sredstava iz proračuna Unije kojima se upravlja u skladu s člankom 62. stavkom 1. točkom (c) Financijske uredbe:
i.  obveza državnih tijela ili država članica iz stavka 2. ovog članka smatraju se obvezama država članica u smislu [članka 63.] Uredbe XXX (Uredba o zajedničkim odredbama). Pri kršenju tih obveza postupa se u skladu s [člankom 98.] Uredbe XXX (Uredba o zajedničkim odredbama).
ii.  Iznos koji proizlazi iz smanjene potpore iz fondova za program na temelju [članka 98.] Uredbe XXX (Uredba o zajedničkim odredbama) Komisija prenosi u pričuvu Unije iz članka 12. Uredbe XXX (Uredba o VFO-u). Takav se iznos smatra raspoloživom razlikom do gornje granice u smislu članka 12. stavka 1. točke (a) Uredbe Vijeća XXX (Uredba o VFO-u) i mobilizira se u skladu s člankom 12. stavkom 2. Uredbe Vijeća XXX (Uredba o VFO-u), u što je moguće većoj mjeri u korist krajnjih primatelja ili korisnika iz stavka 2. ovog članka.
Amandman 51
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1
1.  Ako Komisija utvrdi da postoje opravdani razlozi na temelju kojih može smatrati da su ispunjeni uvjeti iz članka 3., predmetnoj državi članici šalje pisanu obavijest s navedenim razlozima na temelju kojih je došla do svojeg zaključka.
1.  Ako Komisija, uzimajući u obzir mišljenja Povjerenstva, utvrdi da postoje opravdani razlozi na temelju kojih može smatrati da su ispunjeni uvjeti iz članka 3., predmetnoj državi članici šalje pisanu obavijest s navedenim razlozima na temelju kojih je došla do svojeg zaključka. Komisija bez odgode obavještava Europski parlament i Vijeće o takvoj obavijesti i njezinu sadržaju.
Amandman 52
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 2
2.  Komisija u obzir može uzeti sve relevantne informacije, uključujući odluke Suda Europske unije, izvješća Revizorskog suda i zaključke i preporuke relevantnih međunarodnih organizacija.
2.  Pri ocjenjivanju jesu li ispunjeni svi uvjeti iz članka 3., Komisija u obzir uzima sve relevantne informacije, uključujući mišljenja Povjerenstva, odluke Suda Europske unije, rezolucije Europskog parlamenta, izvješća Revizorskog suda i zaključke i preporuke relevantnih međunarodnih organizacija i mreža. Komisija u obzir uzima i kriterije korištene u kontekstu pregovora o pristupanju Uniji, posebno poglavlja pravne stečevine o pravosuđu i temeljnim pravima, o pravdi, slobodi i sigurnosti, o financijskoj kontroli i oporezivanju, kao i smjernice korištene u kontekstu Mehanizma suradnje i provjere za praćenje napretka države članice.
Amandman 53
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 4
4.  Predmetna država članica dostavlja sve tražene informacije te može iznijeti primjedbe u roku koji je odredila Komisija, koji nije kraći od mjesec dana od datuma obavještavanja o zaključku. Države članice u svojim primjedbama mogu predložiti donošenje korektivnih mjera.
4.  Predmetna država članica dostavlja tražene informacije te može iznijeti primjedbe u roku koji je odredila Komisija, koji nije kraći od jednog mjeseca ni duži od tri mjeseca od datuma obavještavanja o zaključku. Države članice u svojim primjedbama mogu predložiti donošenje korektivnih mjera.
Amandman 54
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 5.
5.  Pri odlučivanju o podnošenju prijedloga odluke o odgovarajućim mjerama Komisija uzima u obzir dostavljene informacije i eventualne primjedbe predmetne države članice te primjerenost predloženih korektivnih mjera.
5.  Pri odlučivanju o donošenju odluke o mjerama iz članka 4. Komisija u obzir uzima dostavljene informacije i eventualne primjedbe predmetne države članice te primjerenost predloženih korektivnih mjera. Komisija odlučuje o daljnjim mjerama u vezi s informacijama dobivenima u okvirnom roku od jednog mjeseca, a u svakom slučaju unutar razumnog roka od datuma primitka tih informacija.
Amandman 55
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 5.a (novi)
5 a.  Pri procjeni proporcionalnosti mjera koje će se uvesti, Komisija u obzir uzima informacije i smjernice iz stavka 2.
Amandman 56
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 6
6.  Ako utvrdi da postoji opći nedostatak u pogledu vladavine prava, Komisija Vijeću dostavlja prijedlog provedbenog akta o odgovarajućim mjerama.
6.  Ako utvrdi da postoji opći nedostatak u pogledu vladavine prava, Komisija provedbenim aktom donosi odluku o mjerama iz članka 4.
Amandman 57
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 6.a (novi)
6a.  Kad donosi odluku, Komisija istodobno Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedlog za prijenos sredstava u proračunsku rezervu u iznosu koji je jednak vrijednosti donesenih mjera.
Amandman 58
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 6.b (novi)
6b.  Odstupajući od članka 31. stavaka 4. i 6. Financijske uredbe, Europski parlament i Vijeće raspravljaju o prijedlogu prijenosa u roku od četiri tjedna otkad obje institucije zaprime prijedlog. Prijedlog prijenosa smatra se odobrenim osim ako u roku od četiri tjedna Europski parlament većinom danih glasova ili Vijeće kvalificiranom većinom ne izmijeni ili odbije prijedlog. Ako Europski parlament ili Vijeće izmijene prijedlog prijenosa, primjenjuje se članak 31. stavak 8. Financijske uredbe.
Amandman 59
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 6.c (novi)
6c.  Odluka iz stavka 6. stupa na snagu ako ni Europski parlament ni Vijeće ne odbiju prijedlog prijenosa u roku iz stavka 6.b.
Amandman 60
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 7
7.  Smatra se da je Vijeće donijelo prijedlog ako ga u roku od mjesec dana od Komisijina donošenja ne odbije kvalificiranom većinom.
Briše se.
Amandman 61
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 8
8.  Vijeće može kvalificiranom većinom izmijeniti prijedlog Komisije te donijeti izmijenjeni tekst u obliku odluke Vijeća.
Briše se.
Amandman 62
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 1
1.  Predmetna država članica u bilo kojem trenutku može Komisiji dostaviti dokaze da je opći nedostatak u pogledu vladavine prava ispravljen ili da više ne postoji.
1.  Predmetna država članica u bilo kojem trenutku može Komisiji dostaviti službenu obavijest s dokazima da je opći nedostatak u pogledu vladavine prava ispravljen ili da više ne postoji.
Amandman 63
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 2
2.  Komisija procjenjuje situaciju u predmetnoj državi članici. Nakon što opći nedostaci u pogledu vladavine prava na temelju kojih su donesene odgovarajuće mjere budu u cijelosti ili djelomično uklonjeni, Komisija Vijeću dostavlja prijedlog odluke o djelomičnom ili potpunom ukidanju tih mjera. Primjenjuje se postupak utvrđen u članku 5. stavcima 2., 4., 5., 6. i 7.
2.  Na zahtjev predmetne države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija, uzimajući u obzir mišljenja Povjerenstva, procjenjuje situaciju u predmetnoj državi članici u okvirnom roku od jednog mjeseca, a u svakom slučaju unutar razumnog roka od datuma primitka službene obavijesti. Nakon što opći nedostaci u pogledu vladavine prava na temelju kojih su donesene mjere iz članka 4. budu u cijelosti ili djelomično uklonjeni, Komisija bez odgode donosi odluku o djelomičnom ili potpunom ukidanju tih mjera. Kad donosi odluku, Komisija istodobno Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedlog o potpunom ili djelomičnom ukidanju proračunske rezerve iz članka 5. stavka 6.a. Primjenjuje se postupak utvrđen u članku 5. stavcima 2., 4., 5., 6., 6.b i 6.c.
Amandman 64
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 3
3.  U slučaju ukidanja mjera u vezi sa suspenzijom odobrenja jednog ili više programa ili izmjena programa iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočke i. ili suspenzijom obveza iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočke ii., iznosi koji odgovaraju suspendiranim obvezama unose se u proračun podložno članku 7. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. XXXX (Uredba o VFO-u). Suspendirane obveze za godinu n ne mogu se unositi u proračun nakon godine n + 2.
3.  U slučaju ukidanja mjera u vezi sa suspenzijom odobrenja jednog ili više programa ili izmjena programa iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočke i. ili suspenzijom obveza iz članka 4. stavka 2. točke (b) podtočke ii., iznosi koji odgovaraju suspendiranim obvezama unose se u proračun podložno članku 7. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. XXXX (Uredba o VFO-u). Suspendirane obveze za godinu n ne mogu se unositi u proračun nakon godine n + 2. Od godine n+3, iznos jednak suspendiranim obvezama unosi se u pričuvu Unije za obveze predviđenu člankom 12. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. XXXX (Uredba o VFO-u).
Amandman 65
Prijedlog uredbe
Članak 7.
Članak 7.
Briše se.
Obavještavanje Europskog parlamenta
Komisija odmah obavještava Europski parlament i Vijeće o svim mjerama predloženima ili donesenima u skladu s člancima 4. i 5.
Amandman 66
Prijedlog uredbe
Članak 7.a (novi)
Članak 7.a
Izvješćivanje
Najkasnije pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o njezinoj primjeni, osobito o učinkovitosti eventualno donesenih mjera.
Izvješće je prema potrebi popraćeno odgovarajućim prijedlozima.
Amandman 67
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 1
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od 1. siječnja 2021.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Amandman 68
Prijedlog uredbe
Članak 8.a (novi)
Članak 8.a
Uvrštavanje u Financijsku uredbu
Sadržaj ove Uredbe uvrštava se u Financijsku uredbu pri njezinoj sljedećoj reviziji.

(1)Predmet se vraća nadležnim odborima na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0469/2018).


Uspostava programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja ***I
PDF 542kWORD 73k
Tekst
Pročišćeni tekst
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 17. siječnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja (COM(2018)0443 – C8-0260/2018 – 2018/0233(COD))(1)
P8_TA-PROV(2019)0039A8-0421/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Amandman 1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA(2)
P8_TA-PROV(2019)0039A8-0421/2018
na Prijedlog Komisije
P8_TA-PROV(2019)0039A8-0421/2018
---------------------------------------------------------
P8_TA-PROV(2019)0039A8-0421/2018
2018/0233 (COD)
P8_TA-PROV(2019)0039A8-0421/2018

Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o uspostavi programa „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 197.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Program Fiscalis 2020., uspostavljen Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(4), koji provodi Komisija u suradnji s državama članicama i pridruženim zemljama, i njegovi prethodnici znatno su doprinijeli olakšavanju i jačanju suradnje poreznih tijela unutar Unije. Porezna tijela zemalja sudionica uvažila su dodanu vrijednost tih programa, uključujući za zaštitu financijskih i gospodarskih interesa država članica Unije i poreznih obveznika. Ako države članice ne potraže rješenje izvan granica svojih administrativnih područja i ne surađuju intenzivno s ostalim državama članicama, često se ne mogu uspješno prevladati utvrđeni izazovi sljedećeg desetljeća.

(2)  Program Fiscalis 2020. osigurava državama članicama okvir Unije unutar kojega će se razvijati te aktivnosti suradnje, što je isplativije nego kad bi svaka država članica uspostavljala svoje individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi, bilo jedna s drugom bilo s trećim zemljama s kojima Unija tijesno surađuje u području oporezivanja. Stoga je potrebno osigurati nastavak tog programa uspostavljanjem novog programa za isto područje, programa Fiscalis („Program”).

(2.a)   Programom bi se trebalo omogućiti jačanje kapaciteta država članica za borbu protiv prijevara, korupcije, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, između ostalog i pružanjem tehničke pomoći za obučavanje ljudskih resursa i razvoj upravnih struktura. Pružanje te pomoći trebalo bi biti transparentno.

(3)  Osiguravajući okvir za djelovanja kojim se podupire jedinstveno tržište, potiče pošteno tržišno natjecanje u Uniji i štite financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica, Program bi trebao doprinijeti sprečavanju i suzbijanju poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i dvostrukog neoporezivanja; sprječavanju i smanjivanju nepotrebnih administrativnih opterećenja za građane i poduzeća u prekograničnim transakcijama; podupiranju pravednijih i učinkovitijih poreznih sustava; ostvarivanju punog potencijala jedinstvenog tržišta i poticanju poštenog tržišnog natjecanja u Uniji te podupiranju zajedničkog nastupa Unije na međunarodnim forumima.

(4)  Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za Program, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucijskog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(5), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(5)  Kako bi se podržao postupak pristupanja i pridruživanja trećih zemalja, Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja, kao i potencijalnih kandidata i partnerskih zemalja Europske politike susjedstva, ako su ispunjeni određeni uvjeti. Usto može biti otvoren i ostalim trećim zemljama, osobito najnerazvijenim zemljama, u skladu s uvjetima utvrđenima u posebnim sporazumima Unije i tih zemalja koji obuhvaćaju njihovo sudjelovanje u bilo kojem programu Unije.

(5.a)   Europski parlament definirao je svoje prioritete. Sadašnji nedostatak financijskih sredstava koči ostvarenje ciljeva koje je Parlament utvrdio za višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020. [2017/2052(INI)]. Djelotvornija suradnja u području oporezivanja mogla bi omogućiti uspješnije prikupljanje sredstava potrebnih za provedbu budućeg višegodišnjeg financijskog okvira.

(6)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća(6) (dalje u tekstu „Financijska uredba”) primjenjuje se na ovaj Program. Njome se utvrđuju pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim i pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, javnoj nabavi i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(7)  Djelovanja provedena u okviru programa Fiscalis 2020. pokazala su se primjerenima, pa bi ih stoga trebalo zadržati. Kako bi se osigurala jednostavnija i fleksibilnija provedba Programa, a time i bolje ostvarivanje njegovih ciljeva, djelovanja bi se trebala definirati samo u pogledu ukupnih kategorija s popisom oglednih primjera konkretnih aktivnosti. Međutim, cilj djelovanja trebalo bi biti bavljenje prioritetnim temama za zaštitu financijskih i gospodarskih interesa Unije i njezinih država članica. Program Fiscalis trebao bi suradnjom i izgradnjom kapaciteta ujedno promicati i podupirati uvođenje i iskorištavanje inovacija radi daljnjeg poboljšavanja sposobnosti za ispunjavanje osnovnih prioriteta poreznog sustava.

(8)  S obzirom na sve veću mobilnost poreznih obveznika, broj prekograničnih transakcija, internacionalizaciju financijskih instrumenata, a stoga i povećani rizik od porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, koji uvelike nadilaze granice Unije, prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava na treće zemlje koje nisu pridružene programu te međunarodne organizacije mogli bi biti u interesu Unije ili država članica. Njima bi se posebno izbjegli administrativno opterećenje i troškovi uspostavljanja i rada dvaju sličnih elektroničkih sustava, jednog za Uniju, a drugog za međunarodnu razmjenu informacija. Stoga bi, ako je to opravdano takvim interesom, troškovi prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava za potrebe suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama trebali biti prihvatljivi troškovi u okviru Programa. Pod uvjetom da su u potpunosti financirane prioritetne teme, u okviru Programa bi se, ovisno o potrebi, trebala poticati i posebna djelovanja koja uključuju najnerazvijene zemlje, posebice u pogledu automatske razmjene informacija.

(9)  Imajući u vidu sve veću važnost globalizacije i važnost borbe protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, Programom bi i dalje trebalo predvidjeti mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka u smislu članka 238. Financijske uredbe. Odabir stručnjaka trebao bi biti transparentan i utemeljen na njihovim vještinama, iskustvu i znanju koji su relevantni za konkretno djelovanje, kao i na njihovoj sposobnosti da doprinesu tom djelovanju. Trebalo bi osigurati da ti stručnjaci budu nepristrani i da se ne nalaze ni u kakvom mogućem sukobu interesa sa svojom profesionalnom ulogom. Trebalo bi osigurati uravnoteženu zastupljenost svih relevantnih dionika.

(9.a)   S obzirom na nedavno donesenu Direktivu Vijeća 2014/107/EU(7), Direktivu 2015/2376/EU(8), Direktivu 2016/881/EU(9), Direktivu 2016/2258/EU(10), Direktivu 2018/822/EU(11) i pregovore koji su u tijeku o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit, cilj Programa trebalo bi biti osposobljavanje zaposlenika poreznih uprava kako bi se osigurala stvarna provedba tih direktiva.

(10)  U skladu s obvezom Komisije navedenom u njezinoj komunikaciji od 19. listopada 2010. naslovljenoj „Preispitivanje proračuna EU-a”(12), kad je riječ o osiguravanju usklađenosti i pojednostavnjenja programa financiranja, sredstva bi se trebala dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđena djelovanja u okviru Programa imaju ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja, što međutim isključuje dvostruko financiranje. U djelovanjima u okviru ovog Programa trebala bi se osigurati dosljednost u upotrebi sredstava Unije za potporu poreznoj politici i poreznim tijelima.

(10.a)  Radi isplativosti bi se kroz program Fiscalis trebale iskoristiti moguće sinergije s drugim mjerama Unije u povezanim područjima, kao što su Carinski program, Program EU-a za borbu protiv prijevara, Program za jedinstveno tržište i Program potpore reformi.

(10.b)   Pojedinačne nacionalne inicijative za borbu protiv prijevara mogle bi premjestiti prijevaru u druge, često susjedne, države članice i dovesti do nastanka nerazmjernog administrativnog opterećenja za poduzeća koja postupaju u skladu s propisima i manjka pravne sigurnosti u međunarodnoj trgovini. Stoga je ključno da Komisija uskladi nacionalne mjere za borbu protiv prijevara koordiniranjem nacionalnih najboljnih praksi na razini Unije.

(11)  Znatan dio proračuna u okviru Programa iskoristit će se za djelovanja izgradnje kapaciteta u području informacijskih tehnologija (IT). Stoga bi posebnim odredbama trebalo opisati zajedničke odnosno nacionalne komponente europskih elektroničkih sustava. Nadalje, trebalo bi jasno definirati područje primjene djelovanja i odgovornosti Komisije i država članica. Trebala bi postojati neometana interoperabilnost među zajedničkim i nacionalnim sastavnicama europskih elektroničkih sustava te sinergije s drugim elektroničkim sustavima relevantnih programa Unije.

(12)  Trenutačno ne postoji obveza izrade višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav („MASP-T”) za stvaranje usklađenog i interoperabilnog elektroničkog okruženja za porezni sustav u Uniji. Kako bi se osigurala dosljednost i koordinacija djelovanja u izgradnji kapaciteta IT-a, u Programu bi trebalo osigurati izradu takvog MASP-T-a.

(13)  Ovu bi Uredbu trebalo provoditi prema programima rada. S obzirom na srednjoročnu i dugoročnu prirodu ciljeva koji se žele postići i oslanjajući se na stečeno iskustvo, programi rada trebali bi obuhvaćati nekoliko godina. Prelaskom s godišnjih na višegodišnje programe rada smanjit će se administrativno opterećenje za Komisiju i države članice, no zbog tog ni u kojem slučaju ne smije doći do manjka informacija ili transparentnosti za porezne obveznike. Višegodišnji programi rada trebali bi odražavati sve relevantne informacije nastale u kontekstu godišnjih izvješća ili evidentiranja kako je navedeno u ovoj Uredbi. Ta godišnja izvješća trebala bi biti javno dostupna kako bi porezni obveznici bili upoznati s najboljim praksama, stečenim iskustvima, izazovima i preostalim preprekama utvrđenima u okviru Programa.

(14)  Radi dopune ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu donošenja programa rada.

(15)  U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(13), potrebno je ocijeniti Program na temelju informacija prikupljenih posebnim zahtjevima za praćenje, istodobno izbjegavajući prekomjerne propise i administrativna opterećenja, posebno za države članice, vodeći pritom računa i o Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT). Ti bi zahtjevi prema potrebi trebali uključivati mjerljive pokazatelje kao osnovu za evaluaciju učinaka ove Uredbe na terenu. Rezultati tog praćenja trebali bi biti predmetom godišnjeg objedinjenog izvješća koje izrađuje Komisija na temelju podataka koje dostavljaju države članice. Izvješće bi trebalo uključivati pregled preostalih prepreka u ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i prioritetnih djelovanja iz članka 7. stavka 2.a u državama članicama, kao i prijedloge najboljih praksi. Osim toga, Komisija bi trebala provesti i privremenu i konačnu evaluaciju Programa. I godišnja izvješća i izvješća o evaluaciji trebala bi biti javno dostupna na posebnoj internetskoj stranici.

(15.a)   Komisija bi dvaput godišnje trebala organizirati seminar na kojem sudjeluju i dva predstavnika države članice korisnice kako bi se raspravljalo o problemima i predložila moguća poboljšanja povezana s temama Programa, uključujući razmjenu informacija između poreznih uprava. Na seminarima sudjeluju predstavnik rukovodećih struktura poreznih uprava, predstavnik sindikata zaposlenih u poreznim upravama i predstavnik Europskog parlamenta i Vijeća.

(16)  Kako bi se primjereno odgovorilo na promjene u prioritetima poreznih politika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene popisa pokazatelja za mjerenje postizanja posebnih ciljeva Programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim savjetovanja na razini stručnjaka, i da se savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(17)  U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(14), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95(15), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96(16) i Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939(17), financijski interesi Unije trebaju se štititi razmjernim mjerama, među ostalim i sprečavanjem, otkrivanjem, ispravljanjem i istragom nepravilnosti i prijevara, povratom izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, izricanjem administrativnih sankcija. Konkretno, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, kako bi se ustanovilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) može provoditi istrage i kazneni progon za prijevare i druge nezakonite aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije, kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća(18). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili subjekt koji primaju sredstva Unije moraju u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti Komisiji, OLAF-u, EPPO-u i Europskom revizorskom sudu nužna prava i pristup te se pobrinuti da sve treće strane koje su uključene u izvršavanje sredstava Unije osiguraju jednakovrijedna prava.

(18)  Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a. Ta su pravila navedena u Financijskoj uredbi i njima se posebno utvrđuje postupak za utvrđivanje i izvršavanje proračuna bespovratnim sredstvima, nagradama, javnom nabavom i neizravnim izvršenjem, kao i provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravilima donesenima na temelju članka 322. UFEU-a usto se uređuje zaštita proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama, imajući u vidu da je poštovanje vladavine prava bitan preduvjet za dobro financijsko upravljanje i djelotvorno financiranje sredstvima EU-a.

(19)  Oblike financiranja i metode provedbe utvrđene ovom Uredbom trebalo bi odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići posebne ciljeve djelovanja i ostvariti rezultate, uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik neusklađivanja. To bi trebalo obuhvatiti i razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnog financiranja i jediničnih troškova te financiranje koje nije povezano s troškovima kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe. Preuzimanje putnih troškova trebalo bi biti prioritet kako bi se osiguralo sudjelovanje nacionalnih stručnjaka u zajedničkim djelovanjima.

(20)  S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti pojedine države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)  Ovom se Uredbom zamjenjuje Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, koju bi stoga trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom se Uredbom uspostavlja program „Fiscalis” za suradnju u području oporezivanja („Program”).

2.  Njome se određuju ciljevi Programa, proračun za razdoblje 2021. – 2027., oblici financiranja koje osigurava Unija i pravila za osiguravanje tog financiranja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „oporezivanje” znači pitanja, uključujući osmišljavanje, upravljanje, provedbu i poštovanje propisa, koja se odnose na sljedeće poreze i pristojbe:

(a)  porez na dodanu vrijednost predviđen Direktivom Vijeća 2006/112/EZ(19);

(b)  trošarine na alkohol predviđene Direktivom Vijeća 92/83/EEZ(20);

(c)  trošarine na duhan predviđene Direktivom Vijeća 2011/64/EU(21);

(d)  poreze na energente i električnu energiju predviđene Direktivom Vijeća 2003/96/EZ(22);

(e)  druge poreze koji su obuhvaćenim člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 2010/24/EU(23), uključujući poreze na dobit trgovačkih društava, u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i administrativnu suradnju država članica;

(2)  „porezna tijela” znači javna tijela i druga tijela koja su odgovorna za oporezivanje ili aktivnosti povezane s porezom;

(3)  „europski elektronički sustavi” znači elektronički sustavi potrebni za oporezivanje i provedbu zadaća poreznih tijela;

(4)  „treća zemlja” znači zemlja koja nije članica Unije;

(4.a)  „najnerazvijena zemlja” znači treća zemlja s niskim prihodima koja je suočena sa velikim strukturnim preprekama održivom razvoju u skladu s definicijom Ujedinjenih naroda.

Članak 3.

Ciljevi Programa

1.  Opći je cilj Programa potpora poreznim tijelima i poreznom sustavu kako bi se poboljšalo funkcioniranje jedinstvenog tržišta, poticalo tržišno natjecanje u Uniji, zaštitili financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica, uključujući i od porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, te poboljšalo prikupljanje poreza.

2.  Poseban je cilj Programa potpora poreznoj politici i njezinoj valjanoj provedbi, poticanje porezne suradnje, razmjene poreznih informacija i izgradnje administrativnih kapaciteta, uključujući jačanje osobnih kompetencija te razvoj i rad europskih elektroničkih sustava, kao i postupna modernizacija izvješćivanja, revizije i softverskih alata koji će se na jednak način primjenjivati u svim državama članicama. Program također pomaže poreznim upravama da olakšaju i poboljšaju provedbu direktiva Unije o oporezivanju i da u tom pogledu osposobe svoje osoblje.

Članak 4.

Proračun

1.  Financijska omotnica za provedbu Programa u razdoblju od 2021. do 2027. iznosi 300 milijuna EUR u cijenama iz 2018. ili 339 milijuna EUR u tekućim cijenama.

2.  Iznosom iz stavka 1. mogu se pokrivati između ostalog i troškovi za pripremu, praćenje, kontrolu, reviziju, evaluaciju i druge aktivnosti upravljanja Programom te evaluacije ostvarivanja njegovih ciljeva. Osim toga, mogu se pokriti troškovi povezani sa studijama i drugim relevantnim pisanim materijalom, sastancima stručnjaka, djelovanjima informiranja i komunikacije, ako su povezani s ciljevima Programa, te troškovi povezani s informacijskim mrežama s naglaskom na obradu i razmjenu informacija, uključujući institucijske alate informacijske tehnologije i drugu tehničku i administrativnu pomoć potrebnu u vezi s upravljanjem Programom.

Članak 5.

Treće zemlje pridružene Programu

Program je otvoren za sljedeće treće zemlje:

(a)  zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidate u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim ugovorima te u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i tih zemalja;

(b)  zemlje na koje se odnosi europska politika susjedstva u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim ugovorima te u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i tih zemalja, uz uvjet da su te zemlje dosegle dovoljnu razinu približavanja relevantnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji;

(c)  ostale treće zemlje u skladu s uvjetima iz posebnih sporazuma o sudjelovanju određene treće zemlje u bilo kojem Unijinu programu ako se tim sporazumom:

—  jamči pravedna ravnoteža u pogledu doprinosa te treće zemlje i koristi koje ona ostvaruje sudjelovanjem u programima Unije;

—  utvrđuju uvjeti sudjelovanja u programima, uključujući obračun financijskih doprinosa pojedinačnim programima i administrativnih troškova tih programa. Ti doprinosi smatraju se namjenskim prihodima u skladu s člankom 21. stavkom 5. Financijske uredbe;

—  trećoj zemlji ne dodjeljuje ovlast za odlučivanje o programu;

—  jamči da Unija ima pravo osigurati dobro financijsko upravljanje i štititi svoje financijske interese.

Pod uvjetom da su u potpunosti financirane prioritetne teme, najnerazvijene zemlje potiču se na sudjelovanje u Programu u skladu s načelima usklađenosti politika radi razvoja i uvjetima utvrđenima u posebnim sporazumima sklopljenima između tih zemalja i Unije kojima je obuhvaćeno sudjelovanje tih zemalja u Programu. Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (c), najnerazvijenije zemlje besplatno sudjeluju u Programu, a naglasak tog sudjelovanja je na postizanju međunarodnih poreznih ciljeva, kao što je automatska razmjena poreznih informacija. Posebnim sporazumom jamči se da Unija ima pravo osigurati dobro financijsko upravljanje i štititi svoje financijske interese.

Članak 6.

Provedba i oblici EU-ova financiranja

1.  Program se provodi u okviru izravnog upravljanja u skladu s Financijskom uredbom.

2.  Programom se može omogućiti financiranje u bilo kojem obliku navedenom u Financijskoj uredbi, posebice u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, javne nabave te povrata putnih troškova i dnevnica.

POGLAVLJE II.

PRIHVATLJIVOST

Članak 7.

Prihvatljiva djelovanja

1.  Za financiranje su prihvatljiva samo djelovanja kojima se provode ciljevi navedeni u članku 3.

2.  Djelovanja iz stavka 1. uključuju sljedeće:

(a)  sastanke i slične ad hoc događaje;

(b)  strukturiranu suradnju u okviru projekata, uključujući inspekcije na terenu, i zajedničke revizije; [Am. 2 i  3]

(c)  djelovanja izgradnje kapaciteta u području IT-a, posebno za razvoj i rad europskih elektroničkih sustava ili uspostave zajedničkih registara;

(d)  djelovanja za razvoj osobnih kompetencija i izgradnju kapaciteta;

(e)  potporna i druga djelovanja, uključujući:

(1)  studije i drugi relevantni pisani materijali;

(2)  inovacijske aktivnosti, posebno potvrđivanje koncepata, pilot-projekte i inicijative izrade prototipa;

(3)  zajednički razvijena komunikacijska djelovanja;

(4)  bilo koja druga relevantna djelovanja predviđena u programima rada iz članka 13. koja su potrebna za ostvarivanje ili potporu ciljevima iz članka 3.

Mogući oblici relevantnih djelovanja iz točaka (a), (b) i (d) navedeni su na otvorenom popisu u Prilogu 1.

2.a   Djelovanja iz stavka 1. obuhvaćaju sljedeći popis prioritetnih tema:

(a)  zatvaranje praznina u djelotvornoj provedbi Direktive Vijeća 2011/16/EU(24), kako je izmijenjena;

(b)  uspješna razmjena informacija, uključujući grupne zahtjeve, i razvoj iskoristivih formata uzimajući u obzir inicijative na međunarodnoj razini;

(c)  uklanjanje prepreka za prekograničnu suradnju;

(d)  uklanjanje prepreka za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu u skladu s Direktivom Vijeća 2011/16/EU, kako je izmijenjena;

(e)  borba protiv prekograničnih prijevara u vezi s PDV-om;

(f)  razmjena najboljih praksi pri naplati poreza, uključujući poreze koji nisu plaćeni u skladu s Direktivom EU-a o oporezivanju štednje;

(g)  provedba jedinstvenih nacionalnih alata informacijske tehnologije s ciljem razvijanja zajedničkih sučelja koja bi omogućila međusobno povezivanje nacionalnih IT sustava;

3.  Ako su od interesa za Uniju, za financiranje su prihvatljiva djelovanja koja se sastoje od razvoja i rada prilagodbi ili proširenja zajedničkih komponenti europskih elektroničkih sustava za suradnju s trećim zemljama koje nisu pridružene Programu ili međunarodnim organizacijama. Komisija uspostavlja potrebne administrativne mehanizme kojima se za ta djelovanja može osigurati financijski doprinos od predmetnih trećih osoba.

4.  Ako se djelovanja izgradnje kapaciteta IT-a iz stavka 2. točke (c) odnose na razvoj i rad europskih elektroničkih sustava, za financiranje u okviru Programa prihvatljivi su samo troškovi povezani s odgovornostima povjerenima Komisiji na temelju članka 11. stavka 2. Države članice snose troškove povezane s odgovornostima koje su im povjerene u skladu s člankom 11. stavkom 3.

Članak 8.

Sudjelovanje vanjskih stručnjaka

1.  Ako je to korisno za uspješnost djelovanja u provedbi ciljeva iz članka 3., u djelovanjima organiziranima u okviru Programa mogu u svojstvu vanjskih stručnjaka sudjelovati predstavnici državnih tijela, uključujući predstavnike trećih zemalja koje nisu pridružene Programu u skladu s člankom 5., kao i, prema potrebi, predstavnici međunarodnih i drugih relevantnih organizacija, gospodarskih subjekata i organizacija koje zastupaju gospodarske subjekte te predstavnici civilnog društva. Komisija procjenjuje između ostalog i nepristranost tih vanjskih stručnjaka, osigurava da ne postoji nikakav sukob interesa s njihovim profesionalnim odgovornostima i odlučuje o njihovu sudjelovanju na pojedinačnoj osnovi, ovisno o potrebama.

2.  Troškovi vanjskih stručnjaka iz stavka 1. prihvatljivi su za naknadu troškova u okviru Programa u skladu s odredbama članka 238. Financijske uredbe.

3.  Komisija, nakon provedbe transparentnog i uravnoteženog postupka, odabire vanjske stručnjake na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja relevantnih za pojedino djelovanje i njihove sposobnosti da doprinesu tom djelovanju. Komisija osigurava uravnoteženu zastupljenost svih relevantnih dionika. Komisija precizira sudjeluju li vanjski stručnjaci u svoje ime ili u ime neke druge organizacije ili nekog drugog gospodarskog subjekta. Popis vanjskih stručnjaka objavljuje se na internetskoj stranici Komisije.

POGLAVLJE III.

BESPOVRATNA SREDSTVA

Članak 9.

Dodjela, komplementarnost i kombinirano financiranje

1.  Bespovratna sredstva u okviru Programa dodjeljuju se te se njima upravlja u skladu s glavom VIII. Financijske uredbe.

2.  Za djelovanje za koje je dobiven doprinos u okviru bilo kojeg drugog programa Unije može se dobiti doprinos i iz Programa, uz uvjet da ne pokrivaju iste troškove. Pravila programa Unije iz kojeg je dobiven doprinos primjenjuju se na pripadajući doprinos djelovanju. Kumulativno financiranje ne smije premašiti iznos ukupnih prihvatljivih troškova djelovanja te se potpora iz različitih programa Unije može izračunati na proporcionalnoj osnovi u skladu s dokumentima u kojima su propisani uvjeti za potporu.

3.  U skladu s člankom 198. točkom (f) Financijske uredbe, bespovratna sredstva dodjeljuju se bez poziva za podnošenje prijedloga ako su prihvatljivi subjekti porezna tijela država članica i trećih zemalja koje sudjeluju u Programu kako je navedeno u članku 5. ove Uredbe, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz tog članka.

Članak 10.

Stopa sufinanciranja

1.  Odstupajući od članka 190. Financijske uredbe, iz Programa se može financirati do 100 % prihvatljivih troškova djelovanja.

2.  Primjenjiva stopa sufinanciranja za djelovanja za koja je potrebna dodjela bespovratnih sredstava određuje se u godišnjim programima rada iz članka 13.

POGLAVLJE IV.

POSEBNE ODREDBE ZA DJELOVANJA IZGRADNJE KAPACITETA U PODRUČJU INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

Članak 11.

Odgovornosti

1.  Komisija i države članice zajednički osiguravaju razvoj i rad europskih elektroničkih sustava iz višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav iz članka 12., uključujući osmišljavanje, specifikacije, ispitivanje sukladnosti, uvođenje, održavanje, razvoj, sigurnost, osiguravanje kvalitete i kontrolu kvalitete.

2.  Komisija posebno osigurava sljedeće:

(a)  razvoj i rad zajedničkih komponenti kako je utvrđeno u višegodišnjem strateškom planu za porezni sustav predviđenom u članku 12.;

(b)  općenitu koordinaciju razvoja i rada europskih elektroničkih sustava u cilju njihove funkcionalnosti, međusobne povezanosti i neprekidnog poboljšavanja te njihova usklađenog uvođenja;

(c)  koordinaciju europskih elektroničkih sustava na razini Unije u cilju njihova promicanja i uvođenja na nacionalnoj razini;

(d)  koordinaciju razvoja i rada europskih elektroničkih sustava u pogledu njihove interakcije s trećim stranama, izuzev djelovanja osmišljenih za ispunjavanje nacionalnih zahtjeva;

(e)  koordinaciju europskih elektroničkih sustava s ostalim relevantnim djelovanjima koja se odnose na e-upravu na razini Unije;

(e a)   koordinaciju mjera za borbu protiv prijevara koje se primjenjuju na nacionalnoj razini utvrđivanjem i informiranjem o najboljim nacionalnim praksama na razini Unije.

3.  Države članice posebno osiguravaju sljedeće:

(a)  razvoj i rad nacionalnih komponenti kako je utvrđeno u višegodišnjem strateškom planu za porezni sustav predviđenom u članku 12.;

(b)  koordinaciju razvoja i rada nacionalnih komponenti europskih elektroničkih sustava na razini država članica;

(c)  koordinaciju europskih elektroničkih sustava s ostalim relevantnim djelovanjima koja se odnose na e-upravu na razini država članica.

(d)  redovito dostavljanje informacija Komisiji o mjerama koje su poduzete kako bi se njihovim tijelima ili gospodarskim subjektima omogućilo da potpuno iskoriste europske elektroničke sustave;

(e)  uvođenje europskih elektroničkih sustava na nacionalnoj razini.

Članak 12.

Višegodišnji strateški plan za porezni sustav (MASP-T)

1.  Komisija sastavlja i redovito ažurira višegodišnji strateški plan za porezni sustav u kojem se navode sve zadaće relevantne za razvoj i rad europskih elektroničkih sustava te razvrstavanje svakog sustava ili njegova dijela, poput:

(a)  zajedničke komponente: komponente europskih elektroničkih sustava razvijene na razini Unije koja je dostupna svim državama članicama ili koju je Komisija utvrdila kao zajedničku komponentu zbog učinkovitosti, sigurnosti i racionalizacije;

(b)  nacionalne komponente: komponente europskih elektroničkih sustava razvijene na razini države članice koja je dostupna u državi članici koja je izradila takvu komponentu ili doprinijela njezinoj zajedničkoj izradi;

(c)  ili kombinacije obiju komponenti.

2.  Višegodišnji strateški plan za porezni sustav ujedno uključuje inovacijske i pilot-aktivnosti, kao i potporu metodologijama i alatima povezanima s europskim elektroničkim sustavima.

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o dovršetku svake zadaće koja im je dodijeljena u okviru višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav iz stavka 1. One usto redovito izvješćuju Komisiju o napretku u ispunjavanju tih zadaća u vezi s cijelim Programom.

4.  Države članice najkasnije do 31. ožujka svake godine dostavljaju Komisiji godišnja izvješća o napretku u provedbi višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav iz stavka 1. koja obuhvaćaju razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine. Ta se godišnja izvješća temelje na prethodno utvrđenom formatu. U godišnjim izvješćima o napretku države članice izvješćuju o preprekama na putu k ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i načinu bavljenja prioritetnim temama iz članka 7. stavka 2.a te predlažu najbolje prakse.

5.  Najkasnije do 31. listopada svake godine Komisija na temelju godišnjih izvješća iz stavka 4. izrađuje ▌objedinjeno izvješće o procjeni napretka država članica i Komisije u provedbi plana iz stavka 1., kao i napretka u ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i prioritetnih tema iz članka 7. stavka 2.a. Kako bi procijenila ostvareni napredak, Komisija u svoje objedinjeno godišnje izvješće uključuje pregled preostalih prepreka na putu k ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i prioritetnih tema iz članka 7. stavka 2.a u državama članicama i daje prijedloge najboljih praksi. Objedinjeno godišnje izvješće Komisije objavljuje se na posebnoj internetskoj stranici Komisije i služi kao osnova za buduće višegodišnje programe rada iz članka 13. i izvješća o evaluaciji iz članka 15.

POGLAVLJE V.

PROGRAMIRANJE, PRAĆENJE, EVALUACIJA I KONTROLA

Članak 13.

Program rada

1.  Program se provodi prema višegodišnjim programima rada iz članka 108. Financijske uredbe.

2.  Komisija delegiranim aktima donosi višegodišnje programe rada. Ti se delegirani akti donose u skladu s postupkom iz članka 17.

Članak 14.

Praćenje i izvješćivanje

1.  Pokazatelji za izvješćivanje o napretku Programa u postizanju posebnih ciljeva iz članka 3. navedeni su u Prilogu 2.

2.  Kako bi se osigurala djelotvorna procjena napretka Programa u postizanju njegovih ciljeva, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 17. o izmjeni Priloga 2. radi preispitivanja ili dopune pokazatelja, ako je potrebno, te dopune ove Uredbe odredbama o uspostavljanju okvira za praćenje i evaluaciju.

3.  Sustavom za izvješćivanje o uspješnosti osigurava se da se podaci za praćenje provedbe programa i rezultati prikupljaju djelotvorno, učinkovito i pravodobno. U tom cilju uvode se razmjerne obveze izvješćivanja za korisnike sredstava Unije.

Članak 15.

Evaluacija

1.  Evaluacije se provode pravodobno kako bi se njihovi rezultati uzeli u obzir tijekom postupka odlučivanja. Komisija objavljuje evaluacije na posebnoj internetskoj stranici.

2.  Privremena evaluacija Programa provodi se nakon što bude dostupno dovoljno informacija o njegovoj provedbi, a najkasnije tri godine nakon početka provedbe Programa.

3.  Na kraju provedbe Programa, a najkasnije jednu godinu nakon završetka razdoblja navedenog u članku 1., Komisija provodi završnu evaluaciju Programa.

4.  Komisija dostavlja zaključke evaluacija i svoje primjedbe Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.

Članak 16.

Revizije i istrage

Ako treća zemlja sudjeluje u Programu na temelju odluke u okviru međunarodnog sporazuma ili na temelju bilo kojeg drugog pravnog instrumenta, treća zemlja mora osigurati nužna prava i pristup koji su odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskom revizorskom sudu potrebni za sveobuhvatno izvršavanje njihovih nadležnosti. Kad je riječ o OLAF-u, ta prava uključuju pravo provedbe istraga, uključujući terenske provjere i inspekcije kako je propisano Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

POGLAVLJE VI.

IZVRŠAVANJE DELEGIRANJA OVLASTI I POSTUPAK ODBORA

Članak 17.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 2. i članka 14. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji s trajanjem do 31. prosinca 2028.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 2. i članka 14. stavka 2. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stavka 2. i članka 14. stavka 2. stupa na snagu ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 18.

Postupak Odbora

1.  Komisiji pomaže odbor koji se naziva „Odbor programa Fiscalis”. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Informiranje, komunikacija i promidžba

1.  Korisnici sredstava Unije priznaju porijeklo i jamče vidljivost financiranja Unije (posebice pri promicanju djelovanja i njihovih rezultata) pružajući usklađene, učinkovite i proporcionalne ciljane informacije različitoj publici, uključujući medije i javnost.

2.  Komisija provodi informacijska i komunikacijska djelovanja povezana s Programom, djelovanjima i rezultatima. Financijska sredstva dodijeljena Programu također pridonose ▌priopćavanju političkih prioriteta Unije ako se odnose na ciljeve navedene u članku 3.

Članak 20.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EU) br. 1286/2013 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2021.

Članak 21.

Prijelazne odredbe

1.  Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu predmetnih djelovanja do njihova zaključenja, na temelju Uredbe (EU) br. 1286/2013, koja se nastavlja primjenjivati na predmetna djelovanja do njihova zaključenja.

2.  Financijskom omotnicom za Program mogu se pokriti i troškovi tehničke i administrativne pomoći potrebne radi osiguravanja prijelaza između Programa i mjera donesenih u skladu s prethodnim programom na temelju Uredbe (EU) br. 1286/2013.

3.  Odobrena sredstva mogu se prema potrebi unijeti u proračun nakon 2027. za pokrivanje troškova predviđenih u članku 4. stavku 2. kako bi se omogućilo upravljanje djelovanjima koja nisu dovršena do 31. prosinca 2027.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG 1.

Otvoreni popis mogućih oblika djelovanja iz članka 7. stavka 2. prvog podstavka točaka (a), (b) i (d)

Djelovanja iz članka 7. stavka 2. prvog podstavka točaka (a), (b) i (d) mogu, među ostalim, biti u jednom od sljedećih oblika:

(a)  kad je riječ o sastancima i sličnim ad hoc događajima;

–  seminari i radionice, općenito uz sudjelovanje svih zemalja, na kojima se predstavljaju prezentacije te sudionici intenzivno raspravljaju i rade u pogledu određenog pitanja;

–  radne posjete organizirane kako bi službenici mogli steći ili unaprijediti stručnost ili znanje u pogledu porezne politike;

–  prisutnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u istražnim radnjama;

(b)  kad je riječ o strukturiranoj suradnji:

–  projektne grupe, uglavnom sastavljene od ograničenog broja zemalja, operativne tijekom ograničenog razdoblja radi provođenja unaprijed određenog cilja s precizno utvrđenim ishodom uključujući koordinaciju ili sustavno vrednovanje;

–  timovi stručnjaka, to jest strukturirani oblici suradnje, stalni ili privremeni, koji udružuju stručnost radi obavljanja zadaća u pojedinim područjima ili izvođenja operativnih aktivnosti, uz moguću podršku usluga za internetsku suradnju, administrativnu pomoć te objekte za infrastrukturu i opremu;

–  višestrana ili istodobna kontrola, koja se sastoji od usklađene provjere poreznog stanja jednog ili više povezanih poreznih obveznika koju organiziraju dvije zemlje ili više njih, u koju su uključene barem dvije države članice, s zajedničkim ili upotpunjujućim interesima;

–  zajednička revizija, koja se sastoji od zajedničke provjere poreznog stanja jednog ili više povezanih poreznih obveznika koju provodi jedinstveni revizorski tim iz dvije zemlje ili više njih, u koji su uključene barem dvije države članice, sa zajedničkim ili upotpunjujućim interesima;

–  bilo koji drugi oblik administrativne suradnje uspostavljen Direktivom 2011/16/EU, Uredbom (EU) 904/2010, Uredbom (EU) 389/2012 ili Direktivom 2010/24/EU;

(d)  kad je riječ o djelovanjima za razvoj osobnih kompetencija i izgradnje kapaciteta:

–  zajedničko osposobljavanje ili razvoj e-učenja za podršku u nužnim stručnim vještinama i znanjima u području poreza;

–  tehnička potpora usmjerena na poboljšavanje administrativnih postupaka, osnaživanje administrativnih kapaciteta i poboljšavanje rada i aktivnosti poreznih uprava pokretanjem i razmjenom dobrih praksi.

PRILOG 2.

Pokazatelji

Posebni cilj: potpora poreznoj politici te poreznoj suradnji i jačanju administrativnih kapaciteta, uključujući jačanje osobnih kompetencija te razvoj i rad europskih elektroničkih sustava.

1.  Izgradnja kapaciteta (administrativnih, ljudskih i kapaciteta IT-a):

1.  indeks primjene i provedbe zakonodavstva i politika Unije (broj djelovanja u okviru Programa organiziranih u tom području i preporuka upućenih nakon tih djelovanja)

2.  indeks osposobljenosti (upotrijebljeni moduli osposobljavanja; broj osposobljenih službenika; kvalitativna uspješnost polaznika)

3.  raspoloživost europskih elektroničkih sustava (izraženo u postocima vremena)

4.  raspoloživost zajedničke komunikacijske mreže (izraženo u postocima vremena)

5.  pojednostavnjeni postupci u IT-u za nacionalne uprave i gospodarske subjekte (broj registriranih gospodarskih subjekata, broj prijava i broj izvršenih uvida u različitim elektroničkim sustavima koji su financirani Programom)

2.  Razmjena znanja i umreživanje:

6.  indeks stabilnosti suradnje (razina ostvarenog umreživanja, broj sastanaka uživo, broj internetskih suradničkih skupina)

7.  indeks najboljih praksi i smjernica (broj djelovanja u okviru Programa organiziranih u tom području; postotak poreznih uprava koje su primijenile praksu/smjernicu razvijenu uz potporu iz Programa)

2.a  Dodatni pokazatelji:

1.  prihodi prikupljeni u borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja tijekom zajedničkih revizija

2.   broj zahtjeva za administrativnu i pravosudnu suradnju koji su podneseni, primljeni i na koje je odgovoreno, za svaku državu članicu

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0421/2018)
(2)* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.
(3) OJ C […], […], str. […].
(4) Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 25.).
(5) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(6) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
(7) Direktiva Vijeća 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 359, 16.12.2014., str. 1.).
(8) Direktiva Vijeća (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 332, 18.12.2015., str. 1.).
(9) Direktiva Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (SL L 146, 3.6.2016., str. 8.).
(10) Direktiva Vijeća (EU) 2016/2258 od 6. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu pristupa poreznih tijela informacijama o sprečavanju pranja novca (SL L 342, 16.12.2016., str. 1).
(11) Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje (SL L 139, 5.6.2018., str. 1.).
(12) COM (2010)0700.
(13) Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (SL L 123, 12.5.2016., str. 1.).
(14) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.)
(15) Uredba Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).
(16) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
(17) Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).
(18) Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).
(19) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).
(20) Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 21.).
(21) Direktiva Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. o strukturi i stopama trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan (SL L 176, 5.7.2011., str. 24.).
(22) Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.).
(23) Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31.3.2010., str. 1.).
(24) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).


Uspostava programa Prava i vrijednosti ***I
PDF 722kWORD 95k
Amandmani koje je usvojio Europski parlament 17. siječnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Prava i vrijednosti (COM(2018)0383 – C8-0234/2018 – 2018/0207(COD))(1)
P8_TA-PROV(2019)0040A8-0468/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Naslov
Prijedlog
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o uspostavi programa Prava i vrijednosti
o uspostavi programa Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.
(1)  U skladu s člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji „Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca”. Isto tako, u članku 3. navodi se da je „cilj Unije promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda” te da među ostalim „poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te osigurava očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe”. Te su vrijednosti potvrđene i izražene u pravima, slobodama i načelima utvrđenima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.
(1)  U skladu s člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji „Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina.” Među tim pravima i vrijednostima, ljudsko dostojanstvo, kako je priznato u okviru Opće deklaracije o ljudskim pravima, glavna je osnova svih temeljnih ljudskih prava. „Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca”. Isto tako, u članku 3. navodi se da je „cilj Unije promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda” te da među ostalim „poštuje svoju bogatu kulturnu i jezičnu raznolikost te osigurava očuvanje i unapređenje kulturnog nasljeđa Europe”. Te su vrijednosti potvrđene i izražene u pravima, slobodama i načelima utvrđenima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.a (nova)
(1a)   U svojoj Rezoluciji od 30. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru i vlastitim sredstvima za razdoblje 2021. – 2027. Europski parlament naglasio je važnost horizontalnih načela koja bi trebala biti temelj višegodišnjem financijskom okviru (VFO) i svim povezanim politikama Unije, uključujući uvrštavanje ciljeva održivog razvoja UN-a u sve politike i inicijative Unije u okviru sljedećeg VFO-a, naglasio da je suzbijanje diskriminacije ključno kako bi se ispunile obveze Unije u pogledu ostvarenja uključive Europe te izrazio žaljenje zbog nedostatka rodno osviještene politike i napora u pogledu rodne ravnopravnosti u politikama Unije, kao što je predstavljeno u prijedlozima VFO-a.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.b (nova)
(1b)   U svojoj Rezoluciji od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: Pripremajući stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020., Europski parlament izrazio je podršku programima u području kulture, obrazovanja, medija, mladih, sporta, demokracije, građanstva i civilnog društva koji su jasno dokazali svoju europsku dodanu vrijednost i koji uživaju trajnu popularnost među korisnicima, istaknuo je da se jača i ambicioznija Unija može postići samo ako joj se pruže dostatna financijska sredstva te je preporučio uspostavu internog Europskog fonda za demokraciju radi jačanja potpore civilnom društvu i nevladinim organizacijama koje djeluju u području demokracije i ljudskih prava, kojim bi trebala upravljati Komisija. Potrebno je pružiti trajnu potporu postojećim politikama, povećati sredstva za vodeće programe Unije te na dodatne zadaće odgovoriti dodatnim financijskim sredstvima.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  Ta se prava i te vrijednosti moraju i dalje promicati i jačati, biti zajedničke građanima i narodima EU-a i okosnica projekta EU-a. Stoga se u proračunu EU-a osniva novi Fond za pravosuđe, prava i vrijednosti koji se sastoji od programa Prava i vrijednosti i programa Pravosuđe. U vremenima kad se europska društva suočavaju s ekstremizmom, radikalizmom i podjelama, važnije je nego ikad promicati, jačati i braniti pravdu, prava i vrijednosti EU-a: poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava. To će imati znatan utjecaj na politički, društveni, kulturni i gospodarski život u EU-u. Kao dio novog fonda programom Pravosuđe i dalje će se podupirati daljnji razvoj područja pravosuđa EU-a i prekogranične suradnje. Programom Prava i vrijednosti objedinit će se program o pravima, jednakosti i građanstvu za razdoblje 2014.–2020. uspostavljen Uredbom (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća8 i program Europa za građane uspostavljen Uredbom Vijeća (EU) br. 390/20149 (dalje u tekstu „prethodni programi”).
(2)  Unija i države članice trebaju i dalje dosljedno u svim politikama aktivno kultivirati, štititi i promicati ta prava i vrijednosti, jačati ih i razmjenjivati među građanima i narodima EU-a, te oni trebaju biti okosnica projekta EU-a s obzirom na to da svako pogoršanje zaštite tih prava i vrijednosti u bilo kojoj državi članici može imati štetne posljedice na Uniju kao cjelinu. Stoga se u proračunu EU-a osniva novi Fond za pravosuđe, prava i vrijednosti koji se sastoji od programa Prava i vrijednosti i programa Pravosuđe. U vremenima kad se europska društva suočavaju s ekstremizmom, radikalizmom i podjelama te sa sve manje prostora za neovisno civilno društvo, važnije je nego ikad promicati, jačati i braniti pravdu, prava i vrijednosti EU-a: ljudska prava, poštovanje ljudskog dostojanstva, slobodu, demokraciju, ravnopravnost, nediskriminaciju i vladavinu prava. To će imati znatan utjecaj na politički, društveni, kulturni i gospodarski život u EU-u. Kao dio novog fonda programom Pravosuđe i dalje će se podupirati daljnji razvoj područja pravosuđa EU-a i prekogranične suradnje. Programom Građani, ravnopravnost, prava i vrijednosti („Program”) objedinit će se program o pravima, jednakosti i građanstvu za razdoblje 2014.–2020. uspostavljen Uredbom (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća8 i program Europa za građane uspostavljen Uredbom Vijeća (EU) br. 390/20149 (dalje u tekstu „prethodni programi”) i on će biti prilagođen za rješavanje novih izazova za europske vrijednosti.
__________________
__________________
8 Uredba (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavi programa o pravima, jednakosti i građanstvu za razdoblje 2014.–2020. (SL L 354, 28.12.2013., str. 62.).
8 Uredba (EU) br. 1381/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavi programa o pravima, jednakosti i građanstvu za razdoblje 2014.–2020. (SL L 354, 28.12.2013., str. 62.).
9 Uredba Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane” za razdoblje 2014.–2020. (SL L 115, 17.4.2014., str. 3.).
9 Uredba Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane” za razdoblje 2014.–2020. (SL L 115, 17.4.2014., str. 3.).
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Fond za pravosuđe, prava i vrijednosti i njegova dva temeljna programa financiranja bit će prvenstveno usmjereni na građane i subjekte koji doprinose našim zajedničkim vrijednostima i pravima te održavanju naše bogate raznolikosti živom i dinamičnom. Krajnji je cilj njegovanje i održavanje uključivog i demokratskog društva utemeljenog na pravima. To uključuje dinamično civilno društvo, poticanje demokratskog, građanskog i društvenog sudjelovanja građana i promicanje bogate raznolikosti europskog društva, koje se temelji na zajedničkoj povijesti i zajedničkom sjećanju. U članku 11. Ugovora o Europskoj uniji navodi se da institucije građanima i predstavničkim udrugama na odgovarajući način omogućuju da objave i javno razmijene svoje stavove u svim područjima djelovanja Unije.
(3)  Fond za pravosuđe, prava i vrijednosti i njegova dva temeljna programa financiranja bit će usmjereni na građane i subjekte koji doprinose našim zajedničkim vrijednostima, ravnopravnosti i pravima te održavanju naše bogate raznolikosti živom i dinamičnom. Krajnji je cilj njegovanje i održavanje ravnopravnog, otvorenog, uključivog i demokratskog društva utemeljenog na pravima financiranjem aktivnosti kojima se promiče dinamično, dobro razvijeno, otporno i osnaženo civilno društvo, uključujući zagovaranje promicanja i zaštite naših zajedničkih vrijednosti, a koje potiču demokratsko, građansko i društveno sudjelovanje građana te stvaraju mir i bogatu raznolikost europskog društva koje se temelji na zajedničkim vrijednostima, zajedničkoj povijesti te zajedničkom sjećanju i baštini. U članku 11. Ugovora o Europskoj uniji zahtijeva se da institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s civilnim društvom te građanima i predstavničkim udrugama na odgovarajući način omogućuju da objave i javno razmijene svoje stavove u svim područjima djelovanja Unije.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.a (nova)
(3 a)  Komisija bi trebala osigurati redoviti otvoren i transparentan dijalog s korisnicima Programa i ostalim relevantnim dionicima uspostavom Skupine za civilni dijalog. Skupina za civilni dijalog trebala bi pridonijeti razmjeni iskustava i dobrih praksi te raspravi o razvoju politika u područjima i ciljevima obuhvaćenima Programom i povezanim područjima. Skupina za civilni dijalog treba se sastojati od organizacija koje su odabrane za primanje bespovratnih sredstava za poslovanje ili djelovanje u okviru Programa i drugih organizacija i dionika koji su izrazili interes za Program ili djeluju u tom području politike, ali ne primaju nužno potporu Programa.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  Programom Prava i vrijednosti („Program”) trebao bi se omogućiti razvoj sinergija radi rješavanja izazova koji su zajednički promicanju i zaštiti vrijednosti te radi postizanja konkretnih rezultata na terenu. To bi se trebalo postići nadovezivanjem na pozitivna iskustva stečena provedbom prethodnih programa. Time će se omogućiti potpuno iskorištavanje potencijala sinergija kako bi se pružila učinkovitija podrška obuhvaćenim područjima politike i kako bi se povećao njihov potencijal dopiranja do građana. Kako bi program bio djelotvoran, njime se mora obuhvatiti posebna narav različitih politika, njihovih različitih ciljnih skupina i posebnih potreba tih skupina s pomoću prilagođenih pristupa.
(4)  Programom bi se trebao omogućiti razvoj sinergija radi rješavanja izazova koji su zajednički promicanju i zaštiti vrijednosti sadržanih u Ugovorima te radi postizanja konkretnih rezultata na terenu. To bi se trebalo postići nadovezivanjem na pozitivna iskustva stečena provedbom prethodnih programa i daljnjim razvijanjem tih iskustava. Time će se omogućiti potpuno iskorištavanje potencijala sinergija kako bi se pružila učinkovitija podrška obuhvaćenim područjima politike i kako bi se povećao njihov potencijal dopiranja do građana. Kako bi Program bio djelotvoran, njime se mora obuhvatiti posebna narav različitih politika, njihovih različitih ciljnih skupina te posebnih potreba i mogućnosti sudjelovanja s pomoću prilagođenih i ciljanih pristupa, uključujući promicanje svih vrsta ravnopravnosti, pa tako i ravnopravnosti spolova.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4a)  Potpuno poštovanje i promicanje vladavine prava i demokracije od temeljne je važnosti za izgradnju povjerenja građana u Uniju. Poštovanje vladavine prava unutar Unije preduvjet je za zaštitu temeljnih prava te za očuvanje svih prava i obveza utvrđenih u Ugovorima. Način na koji se vladavina prava provodi u državama članicama ima ključnu ulogu u osiguravanju uzajamnog povjerenja među državama članicama i njihovim pravnim sustavima. Program bi stoga trebao promicati i čuvati temeljna prava, demokraciju i vladavinu prava na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.b (nova)
(4b)  Vladavina prava, sadržava u članku 2. UEU-a kao jedna od vrijednosti Unije, obuhvaća načelo zakonitosti, koje podrazumijeva transparentan, odgovoran, demokratski i pluralistički proces provođenja prava, načelo pravne sigurnosti, načelo zabrane proizvoljnosti izvršne vlasti, načelo učinkovite sudske zaštite koju provode neovisni sudovi, uključujući zaštitu temeljnih prava te načelo diobe vlasti i jednakosti pred zakonom.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.
(5)  Kako bi se Europska unija približila svojim građanima potreban je niz koordiniranih djelovanja. Okupljanje građana u projektima bratimljenja gradova ili mreža gradova i potpora organizacijama civilnog društva u područjima obuhvaćenima Programom pridonijet će povećanju uključenosti građana u društvo i konačno njihovom uključivanju u demokratski život Unije. Istodobno se podupiranjem aktivnosti kojima se promiče uzajamno razumijevanje, raznolikost, dijalog i poštovanje drugih potiče osjećaj zajedništva i europskog identiteta na temelju zajedničkog razumijevanja europskih vrijednosti te europske kulture, povijesti i baštine. Promicanje snažnijeg osjećaja pripadnosti Uniji i vrijednosti Unije osobito je važno među građanima najudaljenijih regija EU-a zbog njihove udaljenosti od kontinentalne Europe.
(5)  Kako bi se Europska unija približila svojim građanima, kako bi se potaknulo demokratsko sudjelovanje i osnažilo građane da se koriste svojim pravima povezanima s europskim građanstvom, potreban je niz koordiniranih djelovanja kojima je cilj ostvariti uravnoteženu geografsku raspodjelu. Okupljanje građana u projektima bratimljenja gradova ili mreža gradova i potpora organizacijama civilnog društva na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini u područjima obuhvaćenima Programom pridonijet će povećanju uključenosti građana u društvo i, u konačnici, njihovom aktivnom sudjelovanju u demokratskom životu Unije te oblikovanju političkog plana Unije. Istodobno se podupiranjem aktivnosti kojima se promiče uzajamno razumijevanje, međukulturni dijalog, kulturna i jezična raznolikost, pomirenje, socijalna uključenost i poštovanje drugih potiče osjećaj pripadanja Uniji i zajedničkog građanstva u okviru europskog identiteta, na temelju zajedničkog razumijevanja europskih vrijednosti te europske kulture, povijesti i baštine. Promicanje snažnijeg osjećaja pripadnosti Uniji i vrijednosti Unije osobito je važno među građanima najudaljenijih regija EU-a zbog njihove udaljenosti od kontinentalne Europe.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5a)   Sve veća pluralnost i globalna kretanja migranata povećavaju važnost međukulturnog i međuvjerskog dijaloga u našim društvima. Programom bi trebalo u cijelosti podupirati međukulturni i međuvjerski dijalog kao dio socijalne usklađenosti u Europi i ključni element u poticanju socijalne uključenosti i kohezije. Iako bi međuvjerski dijalog mogao pomoći istaknuti pozitivan doprinos vjere socijalnoj koheziji, religijska nepismenost mogla bi dovesti do zlouporabe vjerskog osjećaja među stanovništvom. Stoga bi se Programom trebali podupirati projekti i inicijative za razvoj religijske pismenosti, poticanje međuvjerskog dijaloga i uzajamno razumijevanje.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  Aktivnosti sjećanja i kritičko promišljanje o europskom povijesnom pamćenju nužni su za upoznavanje građana sa zajedničkom prošlošću, koja je temelj zajedničke budućnosti, moralne svrhe i zajedničkih vrijednosti. U obzir bi se trebala uzeti i važnost povijesnih, kulturalnih i međukulturalnih aspekata, kao i veze između sjećanja i stvaranja europskog identiteta i osjećaja zajedništva.
(6)  Aktivnosti sjećanja te kritičko i kreativno razmišljanje o europskom povijesnom pamćenju nužni su za upoznavanje građana, a posebno mladih, s njihovom zajedničkom prošlošću, koja je temelj zajedničke budućnosti. U obzir bi se trebala uzeti i važnost povijesnih, socijalnih, kulturnih i međukulturalnih aspekata, kao i tolerancija i dijalog u cilju promicanja zajedničke osnove utemeljene na zajedničkim vrijednostima, solidarnosti, raznolikosti i miru, te veze između sjećanja i stvaranja europskog identiteta i osjećaja zajedništva.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)  Isto tako, građani bi trebali bolje poznavati svoja prava koja proizlaze iz građanstva Unije i trebali bi se osjećati ugodno dok borave, studiraju, rade i volontiraju u drugoj državi članici te bi trebali osjećati da mogu uživati u svim tim pravima i ostvariti ih, kao i imati povjerenje u jednak pristup, u potpuno ostvarivanje i zaštitu svojih prava bez ikakve diskriminacije i bez obzira na to gdje se u Uniji nalaze. Civilno je društvo potrebno podupirati u promicanju i zaštiti zajedničkih vrijednosti EU-a iz članka 2. UEU-a i podizanju razine osviještenosti o njima te u doprinosu stvarnom uživanju prava zajamčenih na temelju zakonodavstva Unije.
(7)  Građani Unije nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima koja proizlaze iz građanstva Unije, kao što je pravo glasovanja na europskim i lokalnim izborima ili pravo na konzularnu zaštitu od veleposlanstava drugih država članica. Građane bi trebalo bolje upoznati s tim pravima te bi se trebali osjećati ugodno dok borave, studiraju, rade i volontiraju u drugoj državi članici te bi trebali osjećati da mogu uživati u svim tim pravima i ostvariti ih, kao i imati povjerenje u jednak pristup, u potpuno ostvarivanje i zaštitu svojih prava bez ikakve diskriminacije i bez obzira na to gdje se u Uniji nalaze. Civilno je društvo potrebno ojačati na svim razinama u promicanju i zaštiti zajedničkih vrijednosti EU-a iz članka 2. UEU-a i podizanju razine osviještenosti o njima te u doprinosu stvarnom uživanju prava zajamčenih na temelju zakonodavstva Unije.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7a)   Rezolucija Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu i Zaključci Vijeća od 9. – 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi ističu važnost očuvanja sjećanja na prošlost kao načina izgradnje zajedničke budućnosti te ističu vrijednost uloge Unije u olakšavanju, dijeljenju i poticanju kolektivnog sjećanja na te zločine kako bi se udahnuo novi život u zajednički pluralistički i demokratski europski identitet.
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.
(8)  Jednakost žena i muškaraca predstavlja temeljnu vrijednost i cilj Europske unije. Diskriminacijom žena i nejednakim postupanjem prema ženama krše se njihova temeljna prava i sprečava njihovo potpuno političko, socijalno i gospodarsko sudjelovanje u društvu. Usto, zbog strukturnih i kulturnih prepreka onemogućava se stvarna rodna ravnopravnost. Promicanje rodne ravnopravnosti u svim aktivnostima Unije stoga je ključno djelovanje Unije i pokretač gospodarskog rasta te bi se trebalo podržati Programom.
(8)  Rodna ravnopravnost predstavlja temeljnu vrijednost i cilj Europske unije. Na temelju članka 8. ove Uredbe zadaća je Unije ukloniti nejednakosti i promicati ravnopravnost između žena i muškaraca u svim njezinim aktivnostima. Unatoč tome, ukupni je napredak u pogledu ravnopravnosti spolova spor, što se odražava u indeksu ravnopravnosti spolova za 2017. godinu, koji je objavio Europski institut za ravnopravnost spolova. Često se tihom i skrivenom diskriminacijom žena te nejednakim postupanjem prema ženama i djevojčicama kao i različitim oblicima nasilja nad ženama krše njihova temeljna prava i sprečava njihovo potpuno političko, socijalno i gospodarsko sudjelovanje u društvu. Usto, zbog političkih, strukturnih i kulturnih prepreka onemogućava se stvarna rodna ravnopravnost. Promicanje ravnopravnosti spolova u svim aktivnostima Unije, što podrazumijeva i potporu rodno osviještenoj politici i ciljevima suzbijanja diskriminacije, te aktivnom borbom protiv stereotipova i tihe diskriminacije stoga je ključno djelovanje Unije i pokretač gospodarskog rasta te bi se trebalo podržati Programom.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.
(9)  Rodno uvjetovanim nasiljem i nasiljem nad djecom i mladima teško se krše temeljna prava. Nasilje je prisutno diljem Unije, u svim društvenim i gospodarskim kontekstima, te ima ozbiljne posljedice na fizičko i duševno zdravlje žrtava, kao i na cjelokupno društvo. Nasilju su posebno izloženi mladi, djeca i žene, ponajprije u bliskim odnosima. Potrebno je poduzeti mjere u svrhu promicanja prava djece i doprinosa zaštiti djece od ozljeda i nasilja koji su opasnost za njihovo fizičko i duševno zdravlje i kojima se krše njihova prava na razvoj, zaštitu i dostojanstvo. Borba protiv svih oblika nasilja, promicanje prevencije te zaštita i podupiranje žrtava prioriteti su Unije kojima se pojedincima pomaže u ostvarivanju njihovih temeljnih prava i pridonosi jednakosti žena i muškaraca. Ti bi se prioriteti trebali podržati Programom.
(9)  Rodno uvjetovano nasilje i nasilje nad djecom, mladima i starijim osobama, osobama s invaliditetom, izbjeglicama i migrantima te pripadnicima različitih manjinskih skupina, kao što su pripadnici etničkih manjinskih skupina i pripadnici zajednice LGBTQI, predstavljaju teško kršenje temeljnih prava. Nasilje je prisutno diljem Unije, u svim društvenim i gospodarskim kontekstima, te ima ozbiljne posljedice na fizičko i duševno zdravlje žrtava, kao i na cjelokupno društvo. Za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja potrebni su višedimenzionalni pristup koji obuhvaća pravne, obrazovne i zdravstvene aspekte, uključujući spolna reproduktivna prava, gospodarske i druge društvene aspekte, kao što su potpora organizacijama za prava žena, pružanje savjeta i pomoći te projekti kojima se nastoji ostvariti društvo s većom ravnopravnosti spolova. Postoji potreba za aktivnim rješavanjem problema štetnih stereotipova i normi od rane dobi kao i svih oblika govora mržnje i nasilja na internetu. Potrebno je poduzeti mjere u svrhu promicanja prava djece i doprinosa zaštiti djece od ozljeda i nasilja koji su opasnost za njihovo fizičko i duševno zdravlje i kojima se krše njihova prava na razvoj, zaštitu i dostojanstvo. Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) „nasilje nad ženama” definira se kao „sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu;”. Borba protiv svih oblika nasilja, promicanje prevencije te zaštita i podupiranje žrtava prioriteti su Unije kojima se pojedincima pomaže u ostvarivanju njihovih temeljnih prava i pridonosi jednakosti žena i muškaraca. Ti bi se prioriteti trebali podržati Programom. Sprečavanje i potpora zaštiti prava žrtava trebali bi biti oblikovani u suradnji s ciljnom skupinom te treba osigurati da se pritom zadovoljavaju posebne potrebe višestruko ranjivih osoba.
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.a (nova)
(9a)  Žene bez osobnih dokumenata posebno su izložene nasilju i seksualnom zlostavljanju i nemaju pristup potpori. Od ključne je važnosti provoditi pristup usmjeren na žrtve i ponuditi odgovarajuće usluge za pružanje pomoći svim ženama u Uniji, bez obzira na njihov boravišni status. Potreba za rodno osviještenom perspektivom u postupcima azila vrlo je važna za višedimenzionalni rad i može pridonijeti povećanju rodne ravnopravnosti.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Radi sprečavanja i borbe protiv svih oblika nasilja i radi zaštite žrtava potrebni su snažna politička volja i usklađeno djelovanje na temelju metoda i rezultata prethodnih programa Daphne, programa o pravima, jednakosti i građanstvu i programa Pravosuđe. Posebno je financiranje u okviru programa Daphne za potporu žrtvama nasilja i borbu protiv nasilja nad ženama, djecom i mladima bilo izuzetno uspješno od njegova pokretanja 1997. u pogledu popularnosti koju uživa među zainteresiranih stranama (tijelima javne vlasti, akademskim institucijama i nevladinim organizacijama) i u pogledu učinkovitosti financiranih projekata. Sredstvima iz programa Daphne financirani su projekti podizanja razine osviještenosti, pružanja usluga potpore žrtvama i podupiranja aktivnosti nevladinih organizacija koje rade na terenu. Program Daphne bavio se svim oblicima nasilja poput nasilja u obitelji, seksualnog nasilja, trgovanja ljudima, kao i novim oblicima nasilja poput kibernasilja. Stoga je važno nastaviti sa svim tim aktivnostima i osigurati da su u provedbi Programa u obzir uzeti ti rezultati i stečena iskustva.
(10)  Radi sprečavanja i borbe protiv svih oblika nasilja i radi zaštite žrtava potrebni su snažna politička volja i usklađeno djelovanje na temelju metoda i rezultata prethodnih programa Daphne, programa o pravima, jednakosti i građanstvu i programa Pravosuđe. Posebno je financiranje u okviru programa Daphne za potporu žrtvama nasilja i borbu protiv nasilja nad ženama, djecom i mladima bilo izuzetno uspješno od njegova pokretanja 1997. u pogledu popularnosti koju uživa među zainteresiranih stranama (tijelima javne vlasti, akademskim institucijama i nevladinim organizacijama) i u pogledu učinkovitosti financiranih projekata. Sredstvima iz programa Daphne financirani su projekti podizanja razine osviještenosti, pružanja usluga potpore žrtvama i podupiranja aktivnosti nevladinih organizacija koje rade na terenu. Program Daphne bavio se svim oblicima nasilja poput nasilja u obitelji, seksualnog nasilja, trgovanja ljudima, uhođenja i tradicionalnim štetnim postupcima kao što je genitalno sakaćenje žena, kao i novim oblicima nasilja poput kibernasilja i uznemiravanja na internetu. Stoga je važno nastaviti sa svim tim aktivnostima uz dodjelu zasebnih proračunskih sredstava za program Daphne i osigurati da su u provedbi Programa u obzir uzeti ti rezultati i stečena iskustva.
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Nediskriminacija je temeljno načelo Unije. Člankom 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđena je borba protiv diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije. Nediskriminacija je utvrđena i u članku 21. Povelje. Potrebno je uzeti u obzir posebne značajke različitih oblika diskriminacije te usporedno s time razviti odgovarajuće mjere za sprečavanje i borbu protiv diskriminacije na temelju jedne osnove ili više njih. Programom bi se trebale podupirati mjere za sprečavanje i borbu protiv diskriminacije, rasizma, ksenofobije, antisemitizma, mržnje prema muslimanima i drugih oblika netolerancije. U tom je kontekstu posebnu pažnju potrebno posvetiti i sprečavanju te borbi protiv svih oblika nasilja, mržnje, segregacije i stigmatizacije, kao i borbi protiv vršnjačkog nasilja, uznemiravanja i netolerantnog ponašanja. Program bi se trebao provoditi zajedno s ostalim aktivnostima Unije koje imaju iste ciljeve, posebno s onima navedenima u Komunikaciji Komisije od 5. travnja 2011. pod nazivom „Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.10” i Preporuci Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama11.
(11)  Nediskriminacija je temeljno načelo Unije. Člankom 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđena je borba protiv diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije. Nediskriminacija je utvrđena i u članku 21. Povelje. Potrebno je uzeti u obzir posebne značajke različitih oblika diskriminacije, uključujući izravnu, neizravnu i strukturnu diskriminaciju, te usporedno s time razviti odgovarajuće mjere za sprečavanje i borbu protiv diskriminacije na temelju jedne osnove ili više njih. Programom bi se trebale podupirati mjere za sprečavanje i borbu protiv diskriminacije, rasizma, ksenofobije, afrofobije, antisemitizma, anticiganizma, mržnje prema muslimanima, homofobije i drugih oblika netolerancije na internetu i izvan njega, vodeći pritom računa o višestrukim razinama diskriminacije s kojima se susreću žene. U tom je kontekstu posebnu pažnju potrebno posvetiti i sprečavanju te borbi protiv svih oblika nasilja, mržnje, segregacije i stigmatizacije, kao i borbi protiv vršnjačkog nasilja, uznemiravanja i netolerantnog ponašanja. Program bi se trebao provoditi zajedno s ostalim aktivnostima Unije koje imaju iste ciljeve, posebno s onima navedenima u Komunikaciji Komisije od 5. travnja 2011. pod nazivom „Okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020.10” i Preporuci Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama11.
__________________
__________________
10 COM(2011) 173.
10 COM(2011) 173.
11 SL C 378, 24.12.2013., str. 1.
11 SL C 378, 24.12.2013., str. 1.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.
(12)  Kad je riječ o osobama s invaliditetom, prepreke koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te prepreke koje postoje u okolišu, kao i nemogućnost pristupa onemogućuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugima. Osobe s invaliditetom među ostalim nailaze na prepreke pristupu tržištu rada, uključivom i kvalitetnom obrazovanju, izbjegavanju siromaštva i socijalne isključenosti, pristupu kulturnim inicijativama i medijima ili ostvarivanju svojih političkih prava. Kao stranka Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) Unija i njezine države članice obvezale su se promicati, štititi te osigurati puno i ravnopravno uživanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svim osobama s invaliditetom. Odredbe UNCRPD-a postale su sastavni dio pravnog poretka Unije.
(12)  Kad je riječ o osobama s invaliditetom, prepreke koje proizlaze iz stajališta njihove okoline te prepreke koje postoje u okolišu, kao i nemogućnost pristupa onemogućuju njihovo puno i djelotvorno sudjelovanje u društvu na izjednačenoj osnovi s drugima. Osobe s invaliditetom, uključujući osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, među ostalim nailaze na prepreke pristupu tržištu rada, uključivom i kvalitetnom obrazovanju, izbjegavanju siromaštva i socijalne isključenosti, pristupu kulturnim inicijativama i medijima ili ostvarivanju svojih političkih prava. Kao stranka Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) Unija i njezine države članice obvezale su se promicati, štititi te osigurati puno i ravnopravno uživanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svim osobama s invaliditetom. Odredbe UNCRPD-a, čija je provedba obavezna, postale su sastavni dio pravnog poretka Unije. U tom bi smislu u okviru Programa trebalo financirati i posebnu pozornost posvetiti aktivnosti podizanja razine osviještenosti o izazovima s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju dok ostvaruju svoja prava kao ravnopravni građani i u potpunosti sudjeluju u društvu.
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.
(13)  Pravo svakoga na poštovanje njegova privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja (pravo na privatnost) temeljno je pravo sadržano u članku 7. Povelje o temeljnim pravima. Zaštita osobnih podataka temeljno je pravo sadržano u članku 8. Povelje o temeljnim pravima i članku 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Poštovanje pravila o zaštiti osobnih podataka podliježe kontroli neovisnih nadzornih tijela. Pravnim okvirom Unije, posebno Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća12 i Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća13 propisuju se odredbe kako bi se osigurala djelotvorna zaštita prava na zaštitu osobnih podataka. Tim je pravnim instrumentima nacionalnim tijelima za nadzor zaštite podataka povjerena zadaća osvješćivanja javnosti i razumijevanja rizika, pravila, zaštitnih mjera i prava u vezi s obradom osobnih podataka. Unija bi trebala moći provoditi aktivnosti podizanja svijesti, studije i druge relevantne aktivnosti s obzirom na značaj prava na zaštitu osobnih podataka u vrijeme brzog tehnološkog razvoja.
(13)  Pravo svakoga na poštovanje njegova privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja (pravo na privatnost) temeljno je pravo sadržano u članku 7. Povelje o temeljnim pravima. Zaštita osobnih podataka temeljno je pravo sadržano u članku 8. Povelje o temeljnim pravima i članku 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Poštovanje pravila o zaštiti osobnih podataka podliježe kontroli neovisnih nadzornih tijela. Pravnim okvirom Unije, posebno Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća12 i Direktivom (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća13 propisuju se odredbe kako bi se osigurala djelotvorna zaštita prava na zaštitu osobnih podataka. Tim je pravnim instrumentima nacionalnim tijelima za nadzor zaštite podataka povjerena zadaća osvješćivanja javnosti i razumijevanja rizika, pravila, zaštitnih mjera i prava u vezi s obradom osobnih podataka. Unija bi trebala moći provoditi aktivnosti podizanja svijesti, podupirati organizacije civilnog društva u zagovaranju zaštite podataka u skladu sa standardima Unije, provoditi studije i druge relevantne aktivnosti s obzirom na značaj prava na zaštitu osobnih podataka u vrijeme brzog tehnološkog razvoja.
__________________
__________________
12 SL L 119, 4.5.2016., str. 1. – 88.
12 SL L 119, 4.5.2016., str. 1. – 88.
13 SL L 119, 4.5.2016, str. 89. – 131.
13 SL L 119, 4.5.2016, str. 89. – 131.
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.a (nova)
(13a)   Sloboda izražavanja i informiranja upisana je u Povelju Europske unije o temeljnim pravima. Slobodan pristup informacijama, evaluacija okvirnih uvjeta za medije te odgovorno i sigurno korištenje informacijskih i komunikacijskih mreža izravno su povezani sa slobodnim razvojem javnog mnijenja i ključni su za jamčenje funkcionalne demokracije. Potrebno je da javnost stekne vještine medijske pismenosti potrebne za kritičko razmišljanje i prosudbu te sposobnost analize složenih okolnosti, prepoznavanja razlike između mišljenja i činjenica, kao i sposobnost odupiranja svim oblicima poticanja na mržnju. Unija bi u tu svrhu trebala poticati razvoj medijske pismenosti za sve građane, neovisno o dobi, s pomoću osposobljavanja, podizanja razine osviještenosti, studija i drugih relevantnih aktivnosti.
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.
(14)  Člankom 24. UFEU-a obvezuju se Europski parlament i Vijeće da donesu odredbe za postupke i uvjete potrebne radi građanske inicijative u smislu članka 11. Ugovora o Europskoj uniji. To je postignuto donošenjem Uredbe [(EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća14]. Programom bi se trebalo podržati financiranje tehničke i organizacijske potpore provedbi Uredbe [(EU) br. 211/2011], a na taj način i ostvarivanje prava građana na pokretanje i podržavanje europskih građanskih inicijativa.
(14)  Europska građanska inicijativa prvi je nadnacionalni instrument participativne demokracije koji stvara izravnu vezu između europskih građana i institucija Unije. Člankom 24. UFEU-a obvezuju se Europski parlament i Vijeće da donesu odredbe za postupke i uvjete potrebne radi građanske inicijative u smislu članka 11. Ugovora o Europskoj uniji. To je postignuto donošenjem Uredbe [(EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća14]. Programom bi se trebalo podržati financiranje tehničke i organizacijske potpore provedbi Uredbe [(EU) br. 211/2011], a na taj način i ostvarivanje prava građana na pokretanje i podržavanje te poticanje drugih na podržavanje europskih građanskih inicijativa.
_________________
_________________
14 Uredba (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o građanskoj inicijativi (SL L 65, 11.3.2011., str. 1.).
14 Uredba (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o građanskoj inicijativi (SL L 65, 11.3.2011., str. 1.).
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  U skladu s člancima 8. i 10. UFEU-a Program bi u svim svojim aktivnostima trebao podržavati rodno osviještenu politiku i integriranje ciljeva nediskriminacije.
(15)  U skladu s člancima 8. i 10. UFEU-a Program bi u svim svojim aktivnostima trebao podržavati rodno osviještenu politiku i integriranje ciljeva nediskriminacije te poticati izradu proračuna u kojem se vodi računa o ravnopravnosti spolova i ocjenjivanje utjecaja na spolove na svim razinama proračunskog postupka Unije. Pravilno provođenje rodno osviještene politike iziskuje izradu proračuna u kojem se u svim proračunskim linijama vodi računa o ravnopravnosti spolova, dodjelu odgovarajućih sredstava i transparentnost u proračunskim linijama za promicanje ravnopravnosti spolova i suzbijanje diskriminacije na temelju spola. Pojedinačni projekti i Program trebali bi se preispitati na kraju razdoblja financiranja kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri doprinijeli provedbi navedenih načela.
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.
(17)  U skladu sa zakonodavnim aktima Unije koji se odnose na jednako postupanje države članice trebale bi uspostaviti neovisna tijela za promicanje jednakog postupanja poznatija kao „tijela za ravnopravnost” s ciljem borbe protiv diskriminacije na temelju rase i etničkog podrijetla, kao i spola. Mnoge su države članice međutim učinile i više nego što se od njih zahtijevalo i osigurale da tijela za ravnopravnost mogu poduzimati radnje radi suzbijanja diskriminacije na drugim osnovama poput dobi, spolne orijentacije, religije i uvjerenja, invaliditeta itd. Tijela za ravnopravnost imaju važnu ulogu u promicanju jednakosti i osiguravanju djelotvorne primjene zakonodavstva o jednakom postupanju, posebno pružanjem neovisne pomoći žrtvama diskriminacije, provođenjem neovisnih istraživanja o diskriminaciji, objavljivanjem neovisnih izvješća i davanjem preporuka o svim pitanjima povezanima s diskriminacijom u njihovoj zemlji. Nužno je da se u tom pogledu rad tijela za ravnopravnost koordinira na razini Unije. Mreža EQUINET osnovana je 2007. Njezini su članovi nacionalna tijela za promicanje jednakog postupanja, kako su uspostavljena direktivama Vijeća 2000/43/EZ15 i 2004/113/EZ16 i direktivama 2006/54/EZ17 i 2010/41/EU18 Europskog parlamenta i Vijeća. EQUINET je u iznimnom položaju jer je jedini subjekt koji osigurava koordinaciju aktivnosti tijela za ravnopravnost. Ta je njegova zadaća ključna za osiguravanje kvalitetne provedbe antidiskriminacijskog zakonodavstva Unije u državama članicama i trebala bi se podupirati Programom.
(17)  U skladu sa zakonodavnim aktima Unije koji se odnose na jednako postupanje države članice trebale bi uspostaviti neovisna tijela za promicanje jednakog postupanja poznatija kao „tijela za ravnopravnost” s ciljem borbe protiv diskriminacije na temelju rase i etničkog podrijetla, kao i spola. Mnoge su države članice međutim učinile i više nego što se od njih zahtijevalo i osigurale da tijela za ravnopravnost mogu poduzimati radnje radi suzbijanja diskriminacije na drugim osnovama poput jezika, dobi, spolne orijentacije, religije i uvjerenja, invaliditeta itd. Tijela za ravnopravnost imaju važnu ulogu u promicanju jednakosti i osiguravanju djelotvorne primjene zakonodavstva o jednakom postupanju, posebno pružanjem neovisne pomoći žrtvama diskriminacije, provođenjem neovisnih istraživanja o diskriminaciji, objavljivanjem neovisnih izvješća i davanjem preporuka o svim pitanjima povezanima s diskriminacijom u njihovoj zemlji. Nužno je da se u tom pogledu rad svih relevantnih tijela za ravnopravnost koordinira na razini Unije. Mreža EQUINET osnovana je 2007. Njezini su članovi nacionalna tijela za promicanje jednakog postupanja, kako su uspostavljena direktivama Vijeća 2000/43/EZ15 i 2004/113/EZ16 i direktivama 2006/54/EZ17 i 2010/41/EU18 Europskog parlamenta i Vijeća. Komisija je 22. lipnja 2018. donijela Preporuku o standardima za tijela za jednakost, koja se odnosi na mandat, neovisnost, učinkovitost i koordinaciju te suradnju tijela za jednakost. EQUINET je u iznimnom položaju jer je jedini subjekt koji osigurava koordinaciju aktivnosti tijela za ravnopravnost. Ta je njegova zadaća ključna za osiguravanje kvalitetne provedbe antidiskriminacijskog zakonodavstva Unije u državama članicama i trebala bi se podupirati Programom.
__________________
__________________
15 Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, 19.7.2000., str. 22.).
15 Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, 19.7.2000., str. 22.).
16 Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (SL L 373, 21.12.2004., str. 37.).
16 Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (SL L 373, 21.12.2004., str. 37.).
17 Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).
17 Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).
18 Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ (SL L 180, 15.7.2010., str. 1.).
18 Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ (SL L 180, 15.7.2010., str. 1.).
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.a (nova)
(17a)  Kako bi se povećala dostupnost te pružile nepristrane smjernice i praktične informacije u vezi sa svim aspektima Programa, države članice trebaju uspostaviti kontaktne točke u cilju pružanja pomoći korisnicima i podnositeljima zahtjeva. Kontaktne točke Programa trebale bi moći svoje funkcije obavljati neovisno, bez izravne podređenosti ili uplitanja javnih tijela u njihovo odlučivanje. Kontaktnim točkama mogu upravljati države članice ili organizacije civilnog društva ili njihov konzorcij. Kontaktne točke Programa nemaju nikakvu odgovornost u pogledu odabira projekata;
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  Neovisna tijela za ljudska prava i organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u promicanju i zaštiti zajedničkih vrijednosti EU-a iz članka 2. UEU-a i podizanju razine osviještenosti o njima te u doprinosu stvarnom uživanju prava zajamčenih na temelju zakonodavstva Unije, uključujući Povelju EU-a o temeljnim pravima. Kao što je navedeno u Rezoluciji Europskog parlamenta od 18. travnja 2018., odgovarajuća financijska potpora ključna je za razvoj poticajnog i održivog okruženja za organizacije civilnog društva kako bi mogle ojačati svoju ulogu i obavljati svoje zadaće neovisno i djelotvorno. Financijskim bi se sredstvima EU-a stoga trebalo pridonijeti – dopunjavanjem aktivnosti na nacionalnoj razini – potpori, osnaživanju i izgradnji kapaciteta organizacija civilnog društva aktivnih u promicanju ljudskih prava, čijim se aktivnostima olakšava strateška provedba prava na temelju prava EU-a i Povelje EU-a o temeljnim pravima, uključujući putem aktivnosti zagovaranja i nadzora, kao i promicanju, zaštiti i podizanju razine osviještenosti o zajedničkim vrijednostima Unije na nacionalnoj razini.
(18)  Neovisna tijela za ljudska prava, organizacije civilnog društva i branitelji ljudskih prava imaju ključnu ulogu u promicanju i zaštiti zajedničkih vrijednosti EU-a iz članka 2. UEU-a i podizanju razine osviještenosti o njima te u doprinosu stvarnom uživanju prava zajamčenih na temelju zakonodavstva Unije, uključujući Povelju EU-a o temeljnim pravima. Kao što je navedeno u Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. travnja 2018., povećanje financiranja i dostatna financijska potpora ključni su za razvoj poticajnog i održivog okruženja za organizacije civilnog društva kako bi mogle ojačati svoju ulogu i obavljati svoje zadaće neovisno i djelotvorno. Financijskim bi se sredstvima EU-a stoga trebalo pridonijeti – dopunjavanjem aktivnosti na nacionalnoj razini – potpori, osnaživanju i izgradnji kapaciteta organizacija civilnog društva aktivnih u promicanju vrijednosti Unije kao što su demokracija, vladavina prava, temeljna prava, uključujući odgovarajućim temeljnim financiranjem i pojednostavnjenim mogućnostima obračuna troškova, financijskim pravilima i postupcima, čijim se aktivnostima olakšava strateška provedba prava na temelju prava EU-a i Povelje EU-a o temeljnim pravima, uključujući putem aktivnosti zagovaranja i nadzora, kao i promicanju, zaštiti i podizanju razine osviještenosti o zajedničkim vrijednostima Unije na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini.
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 19.
(19)  Komisija bi trebala osigurati sveukupnu dosljednost, komplementarnost i sinergije s radom tijela, ureda i agencija Unije, posebno Europskog instituta za ravnopravnost spolova i Agencije Europske unije za temeljna prava, te bi trebala uzeti u obzir rad drugih nacionalnih i međunarodnih aktera u područjima obuhvaćenima Programom.
(19)  Komisija bi trebala osigurati sveukupnu dosljednost, komplementarnost i sinergije s radom tijela, ureda i agencija Unije, posebno Europskog instituta za ravnopravnost spolova i Agencije Europske unije za temeljna prava, te bi trebala uzeti u obzir rad drugih nacionalnih i međunarodnih aktera u područjima obuhvaćenima Programom. Komisija bi trebala aktivno usmjeravati sudionike ovog Programa da se koriste izvješćima i sredstvima koja stvaraju ta tijela, uredi i agencije Unije, kao što su alati za izradu proračuna u kojem se vodi računa o ravnopravnosti spolova i ocjenjivanje utjecaja na spolove koje je razvio Europski institut za ravnopravnost spolova.
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 19.a (nova)
(19 a)  Sveobuhvatan mehanizam Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava trebao bi jamčiti redovitu i jednaku reviziju svih država članica, pružajući informacije potrebne za aktivaciju mjera povezanih s općim nedostacima vrijednosti Unije u državama članicama.
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 20.
(20)  U Programu bi uz određene uvjete trebale moći sudjelovati članice Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) i članice EFTA-e koje nisu članice EGP-a te ostale europske zemlje. Zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalni kandidati koji uživaju pogodnosti pretpristupne strategije trebali bi isto tako moći sudjelovati u Programu.
(20)  U pogledu provedbe posebnih ciljeva promicanja ravnopravnosti spolova i prava, promicanja uključenosti i sudjelovanja građana u demokratskom životu Unije na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini te borbe protiv nasilja, u Programu bi uz određene uvjete trebale moći sudjelovati članice Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) i članice EFTA-e koje nisu članice EGP-a te ostale europske zemlje. Zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalni kandidati koji uživaju pogodnosti pretpristupne strategije trebali bi isto tako moći sudjelovati u Programu.
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 21.
(21)  Kako bi se osigurala učinkovita dodjela sredstava iz općeg proračuna Unije potrebno je osigurati europsku dodanu vrijednost svih provedenih djelovanja te njihovu komplementarnost s aktivnostima država članica, a potrebno je težiti dosljednosti, komplementarnosti i sinergijama s programima financiranja kojima se podupiru međusobno usko povezana područja politike, posebno unutar Fonda za pravosuđe, prava i vrijednosti i stoga s programom Pravosuđe, kao i programom Kreativna Europa i programom ERASMUS+, kako bi se ostvario potencijal kulturnih hibrida u području kulture, medija, umjetnosti, obrazovanja i kreativnosti. Potrebno je stvoriti sinergije s drugim europskim programima financiranja, posebno u području zapošljavanja, unutarnjeg tržišta, poduzetništva, mladih, zdravlja, građanstva, pravosuđa, migracija, sigurnosti, istraživanja, inovacija, tehnologije, industrije, kohezije, turizma, vanjskih odnosa, trgovine i razvoja.
(21)  Kako bi se osigurala učinkovita dodjela sredstava iz općeg proračuna Unije potrebno je osigurati europsku dodanu vrijednost svih provedenih djelovanja, uključujući na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, usmjerenih na promicanje i očuvanje vrijednosti iz članka 2. Ugovora o Europskoj uniji. Komisija bi trebala težiti dosljednosti, sinergijama i komplementarnosti s aktivnostima država članica i drugim programima financiranja kojima se podupiru područja politike usko povezana s Fondom za pravosuđe, prava i vrijednosti, uključujući s programom Kreativna Europa i programom ERASMUS+ te relevantnim politikama Unije.
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 21.a (nova)
(21a)  U skladu s člankom 9. UFEU-a trebala bi se promicati visoka razina zapošljavanja, jamčiti dostatna socijalna zaštita te bi se trebalo boriti protiv društvene isključenosti. Mjerama u okviru Programa bi se stoga trebale promicati sinergije između borbe protiv siromaštva, socijalne isključenosti i isključenosti s tržišta rada te promicanja jednakosti i borbe protiv svih oblika diskriminacije. Stoga bi se Program trebao provoditi na način da se osiguraju maksimalne sinergije i nadopunjavanje između njegovih potprograma i Europskog socijalnog fonda plus. Nadalje, trebalo bi osigurati sinergije s programom Erasmus i Europskim socijalnim fondom plus kako bi se osiguralo da ti fondovi zajednički pridonose osiguravanju visokokvalitetnog obrazovanja te jednakih mogućnosti za sve.
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 22.a (nova)
(22 a)  Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, pri čemu je također potrebno osigurati pravnu sigurnost i dostupnost programa svim sudionicima;
Amandman 35
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 22.b (nova)
(22 b)  Vodeća načela za ostvarenje ciljeva ovog programa trebala bi biti poboljšanje provedbe i kvalitete potrošnje uz istovremeno osiguranje optimalnog iskorištavanja financijskih sredstava.
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 23.
(23)  Uredba (EU, Euratom) br. [nova Financijska uredba] („Financijska uredba”) primjenjuje se na ovaj Program. Njome se utvrđuju pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim i pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, javnoj nabavi, neizravnom izvršenju, financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima.
(23)  Uredba (EU, Euratom) br. [nova Financijska uredba] („Financijska uredba”) primjenjuje se na ovaj Program. Njome se utvrđuju pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim i pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, javnoj nabavi, neizravnom izvršenju, financijskoj pomoći, financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima te se zahtijeva potpuna transparentnost pri upotrebi sredstava, dobro financijsko upravljanje i razborita upotreba sredstava. Konkretno, pravila o mogućnosti da se lokalne, regionalne, nacionalne i transnacionalne organizacije civilnog društva, uključujući lokalne organizacije civilnog društva, financiraju putem višegodišnjih bespovratnih sredstava za poslovanje, kaskadnih bespovratnih sredstava (financijska potpora za treće strane) te odredbe koje osiguravaju brze i fleksibilne postupke za dodjelu bespovratnih sredstava, kao što je postupak podnošenja u dva koraka, postupci prijave i izvješćivanja prilagođeni korisnicima, trebaju biti potpuno funkcionalni i dodatno ojačani u okviru provedbe ovog Programa.
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 24.
(24)  Vrste financiranja i načini provedbe predviđeni ovom Uredbom trebali bi se odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići posebne ciljeve djelovanja i ostvariti rezultate uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik nepoštovanja. To bi trebalo uključivati razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova, kao i financiranja koje nije povezano s troškovima, kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe. U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća20, Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/9521, Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/9622 i Uredbom Vijeća (EU) 2017/193923, financijski interesi Unije trebaju se štititi razmjernim mjerama, među ostalim i sprečavanjem, otkrivanjem, ispravljanjem i istragom nepravilnosti i prijevara, povratom izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, izricanjem administrativnih sankcija. Konkretno, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, kako bi se ustanovilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) može provoditi istrage i kazneni progon za prijevare i druge kaznena djela kojima se šteti financijskim interesima Unije, kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća24. U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili subjekt koji primaju sredstva Unije moraju u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti Komisiji, OLAF-u, EPPO-u i Europskom revizorskom sudu (ERS) nužna prava i pristup te se pobrinuti da sve treće strane koje su uključene u izvršavanje sredstava Unije osiguraju jednakovrijedna prava.
(24)  Oblici financiranja te načini provedbe u okviru ove Uredbe trebali bi se odabrati na temelju njihove mogućnosti ostvarivanja posebnih ciljeva djelovanja i postizanja rezultata, uzimajući u obzir posebno troškove kontrola, administrativno opterećenje, veličinu i kapacitete relevantnih dionika i ciljnih korisnika i očekivani rizik nesukladnosti. To bi trebalo uključivati razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnih stopa, jediničnih troškova i kaskadnih bespovratnih sredstava, kao i kriterija za sufinanciranje kojima se uzima u obzir volonterski rad i financiranja koje nije povezano s troškovima, kao što je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe. Zahtjevi sufinanciranja trebali bi biti prihvaćeni u naravi i mogu biti izostavljeni u slučajevima ograničenog komplementarnog financiranja. U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća20, Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/9521, Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/9622 i Uredbom Vijeća (EU) 2017/193923, financijski interesi Unije trebaju se štititi razmjernim mjerama, među ostalim i sprečavanjem, otkrivanjem, ispravljanjem i istragom nepravilnosti i prijevara, povratom izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, izricanjem administrativnih sankcija. Konkretno, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, kako bi se ustanovilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) može provoditi istrage i kazneni progon za prijevare i druge kaznena djela kojima se šteti financijskim interesima Unije, kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća24. U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili subjekt koji primaju sredstva Unije moraju u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti Komisiji, OLAF-u, EPPO-u i Europskom revizorskom sudu (ERS) nužna prava i pristup te se pobrinuti da sve treće strane koje su uključene u izvršavanje sredstava Unije osiguraju jednakovrijedna prava.
__________________
__________________
20 Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).
20 Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).
21Uredba Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).
21Uredba Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).
22Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
22Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
23 Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).
23 Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).
24Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).
24Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 25.
(25)  Treće zemlje koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o EGP-u, kojim se predviđa provedba programa odlukom na temelju tog Sporazuma. Treće zemlje mogu sudjelovati i na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu je Uredbu potrebno uvrstiti posebnu odredbu kako bi se dužnosniku odgovornom za ovjeravanje, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskom revizorskom sudu dodijelila nužna prava i omogućio pristup koji su potrebni za sveobuhvatno izvršavanje njihovih nadležnosti.
(25)  U vezi s provedbom posebnih ciljeva promicanja ravnopravnosti spolova i prava, promicanja uključenosti i sudjelovanja građana u demokratskom životu Unije na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini te borbe protiv nasilja, treće zemlje koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o EGP-u, kojim se predviđa provedba programa odlukom na temelju tog Sporazuma. Treće zemlje mogu sudjelovati i na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu je Uredbu potrebno uvrstiti posebnu odredbu kako bi se dužnosniku odgovornom za ovjeravanje, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskom revizorskom sudu dodijelila nužna prava i omogućio pristup koji su potrebni za sveobuhvatno izvršavanje njihovih nadležnosti.
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 26.a (nova)
(26 a)  Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama želi se Uniju osposobiti da bolje štiti svoj proračun kada nedostaci u okviru vladavine prava ugrožavaju ili bi mogli ugroziti dobro financijsko upravljanje financijskim interesima Unije. Njime bi se trebao nadopuniti program Prava i vrijednosti čija je uloga drugačija odnosno financiranje politika u skladu s temeljnim pravima i europskim vrijednostima u čijoj su srži životi građana i njihovo sudjelovanje.
Amandman 40
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 27.
(27)  U skladu s [referenca će se na odgovarajući način ažurirati u skladu s novom odlukom o prekomorskim zemljama i područjima: člankom 94. Odluke Vijeća 2013/755/EU25] osobe i subjekti s boravištem odnosno poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima (PZP-ovi) ispunjavaju uvjete za financiranje, podložno pravilima i ciljevima Programa i mogućem režimu koji se primjenjuje na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili područje povezani.
(27)  U skladu s [referenca će se na odgovarajući način ažurirati u skladu s novom odlukom o prekomorskim zemljama i područjima: člankom 94. Odluke Vijeća 2013/755/EU25] osobe i subjekti s boravištem odnosno poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima (PZP-ovi) ispunjavaju uvjete za financiranje, podložno pravilima i ciljevima Programa i mogućem režimu koji se primjenjuje na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili područje povezani. Pri provedbi Programa moraju se uzeti u obzir ograničenja koja proizlaze iz udaljenosti prekomorskih zemalja i područja, a njihovo efektivno sudjelovanje u Programu mora se pratiti i redovito ocjenjivati.
__________________
__________________
25Odluka Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 344, 19.12.2013., str. 1.).
25Odluka Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 344, 19.12.2013., str. 1.).
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 28.
(28)  Imajući na umu važnost borbe protiv klimatskih promjena u skladu s Unijinom obvezom provedbe Pariškog sporazuma i UN-ovim ciljevima održivog razvoja, ovaj će Program pridonijeti uključivanju klimatskih pitanja i ostvarivanju općeg cilja podupiranja klimatskih ciljeva s 25 % proračunskih rashoda EU-a. Relevantne će se aktivnosti utvrditi tijekom pripreme i provedbe Programa te će se ponovno procijeniti u kontekstu njegove evaluacije sredinom provedbenog razdoblja.
(28)  Odražavajući važnost borbe protiv klimatskih promjena u skladu s preuzetim obvezama Unije za provedbu Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, ovim Programom pridonijet će se uključivanju klimatskih mjera i postizanju ukupnog cilja od 25 % proračunskih rashoda EU-a za podržavanje klimatskih ciljeva tijekom VFO-a u razdoblju 2021. – 2027., te godišnjeg cilja od 30 % koji je potrebno ostvariti što je prije moguće, a najkasnije do 2027. Relevantne će se aktivnosti utvrditi tijekom pripreme i provedbe Programa te će se ponovno procijeniti u kontekstu njegove evaluacije sredinom provedbenog razdoblja.
Amandman 42
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 29.
(29)  U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. postoji potreba za evaluacijom ovog Programa na temelju informacija prikupljenih putem posebnih zahtjeva za praćenje tako da se pritom izbjegnu prekomjerni propisi i administrativna opterećenja, osobito za države članice. Ti zahtjevi prema potrebi mogu uključivati mjerljive pokazatelje kao osnovu za evaluaciju učinaka Programa na terenu.
(29)  U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. postoji potreba za evaluacijom ovog Programa na temelju informacija prikupljenih putem posebnih zahtjeva za praćenje tako da se pritom izbjegnu prekomjerni propisi i administrativna opterećenja, osobito za države članice. U tom kontekstu primjeri podnositelja zahtjeva i korisnika koji nemaju odgovarajuća sredstva i osoblje za ispunjavanje zahtjeva u pogledu praćenja i izvješćivanja mogu se smatrati organizacijama civilnog društva, lokalnim javnim tijelima, socijalnim partnerima itd. Ti zahtjevi prema potrebi mogu uključivati mjerljive pokazatelje kao osnovu za evaluaciju učinaka Programa na terenu.
Amandman 43
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 30.
(30)  Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, ovlast za donošenje akata trebalo bi delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu pokazatelja kako su navedeni u člancima 14. i 16. te Prilogu II. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
(30)  Radi dopune ove Uredbe u cilju provedbe Programa i osiguravanja učinkovite procjene njegova napretka u ostvarivanju njegovih ciljeva, ovlast za donošenje akata trebalo bi delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu programâ rada u skladu s člankom 13. i pokazatelja kako su navedeni u člancima 14. i 16. te Prilogu II. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
Amandman 44
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 31.
(31)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća26 .
Briše se.
__________________
26 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Amandman 45
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1.
Ovom se Uredbom utvrđuje program Prava i vrijednosti (dalje u tekstu „Program”).
Ovom se Uredbom utvrđuje program Građani, jednakost, prava i vrijednosti (dalje u tekstu „Program”).
Amandman 46
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 2.
Njome se određuju ciljevi Programa, proračun za razdoblje 2021.–2027., oblici financiranja koje osigurava Unija i pravila za osiguravanje tog financiranja.
Njome se određuju ciljevi i područje primjene Programa, proračun za razdoblje 2021.–2027., oblici financiranja koje osigurava Unija i uvjeti za osiguravanje tog financiranja.
Amandman 47
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1.
1.  Opći je cilj Programa očuvanje i promicanje prava i vrijednosti kako su utvrđeni u Ugovorima EU-a, uključujući podupiranjem organizacija civilnog društva, radi očuvanja otvorenih, demokratskih i uključivih društava.
1.  Opći je cilj Programa očuvanje i promicanje prava i vrijednosti kako su utvrđeni Ugovorima, uključujući demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava kako su utvrđena u članku 2. UEU-a, posebice podupiranjem organizacija civilnog društva na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini, osobito na najnižoj razini lokalne zajednice te izgradnjom njihovih kapaciteta i poticanjem građanskog i demokratskog sudjelovanja, radi očuvanja i daljnjeg razvoja otvorenih, demokratskih, uključivih društava utemeljenih na pravima i jednakosti.
Amandman 48
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka -a (nova)
(-a)  Zaštita i promicanje demokracije i vladavine prava na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini (potprogram Vrijednosti Unije);
Amandman 49
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka a
(a)  promicanje jednakosti i prava (potprogram Jednakost i prava);
(a)  promicanje jednakosti, uključujući jednakost spolova, prava, nediskriminaciju i promicanje rodno osviještene politike (potprogram Jednakost, prava i jednakost spolova),
Amandman 50
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka b
(b)  promicanje uključivanja građana i njihova sudjelovanja u demokratskom životu Unije (potprogram Uključivanje i sudjelovanje građana);
(b)  podizanje razine osviještenosti građana, osobito mladih, o važnosti Unije aktivnostima čiji je cilj očuvanje sjećanja na povijesne događaje koji su doveli do njezina nastanaka te promicanje demokracije, slobode izražavanja, pluralizma, uključivanja građana, njihovih susreta i aktivnog sudjelovanja u demokratskom životu Unije (potprogram Aktivno građanstvo);
Amandman 51
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka c
(c)  suzbijanje nasilja (potprogram Daphne).
(c)  suzbijanje nasilja, uključujući nasilje na temelju spola (potprogram Daphne).
Amandman 52
Prijedlog uredbe
Članak 2.a (novi)
Članak 2.a
Potprogram Vrijednosti Unije
U okviru općeg cilja navedenog u članku 2. stavku 1. i u okviru posebnog cilja navedenog u članku 2. stavku 2. točki (-a) Program je usredotočen na:
(a)   zaštitu i promicanje demokracije i vladavine prava, uključujući podupiranjem aktivnosti civilnog društva koje promiču neovisnost pravosuđa i učinkovitu sudsku zaštitu od strane neovisnih sudova, uključujući temeljna prava; pružanje potpore nezavisnim braniteljima ljudskih prava i organizacijama civilnog društva koje se bave praćenjem sukladnosti s vladavinom prava, za obranu zviždača i za inicijative koje promiču zajedničku kulturu transparentnosti, dobrog upravljanja i borbu protiv korupcije;
(b)   promicanje izgradnje demokratskije Unije kao i zaštite i jačanja svijesti o pravima i vrijednostima utvrđenima u Ugovorima pružanjem financijske potpore neovisnim organizacijama civilnog društva koje promiču i obrađuju ta prava i vrijednosti na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini, čime se stvara okruženje koje omogućuje demokratski dijalog i jačanje slobode izražavanja, mirnog okupljanja ili udruživanja, slobodu medija i pluralizam medija te akademsku slobodu.
Amandman 53
Prijedlog uredbe
Članak 3. – glava
Potprogram Jednakost i prava
Tematsko područje Jednakost, prava i jednakost spolova
Amandman 54
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – uvodni dio
U okviru posebnog cilja navedenog u članku 2. stavku 2. točki (a) Program je usredotočen na:
U okviru općeg cilja navedenog u članku 2. stavku 1. i u okviru posebnog cilja navedenog u članku 2. stavku 2. točki (a) Program je usredotočen na:
Amandman 55
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka a
(a)  Sprečavanje i suzbijanje nejednakosti i diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije i potporu sveobuhvatnim politikama za promicanje ravnopravnosti spolova i nediskriminacije te njihovu uključivanju, kao i politikama za suzbijanje rasizma i svih oblika netolerancije;
(a)  Poticanje jednakosti, sprečavanje i suzbijanje nejednakosti i diskriminacije na temelju spola, rasnog, društvenog ili etničkog podrijetla, boje kože, genetskih odličja, jezika, vjere ili vjerovanja, političkog i drugog uvjerenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije ili na nekoj drugoj osnovi i potporu sveobuhvatnim politikama za promicanje ravnopravnosti i nediskriminacije te njihovu uključivanju, kao i politikama za suzbijanje rasizma i svih oblika netolerancije na internetu i izvan njega;
Amandman 56
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka aa (nova)
(a a)  podupiranje sveobuhvatnih politika i programa za promicanje prava žena, rodne ravnopravnosti, osnaživanja žena i rodno osviještene politike;
Amandman 57
Prijedlog uredbe
Članak 4. – glava
Potprogram Uključivanje i sudjelovanje građana
Potprogram Aktivno građanstvo
Amandman 58
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – uvodni dio
U okviru posebnog cilja navedenog u članku 2. stavku 2. točki (b) Program je usredotočen na:
U okviru posebnog cilja navedenog u članku 2. stavku 2. točki (c) Program je usredotočen na sljedeće svrhe:
Amandman 59
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka a
(a)  povećanje razumijevanja Unije, njezine povijesti, kulturne baštine i raznolikosti među građanima;
(a)  podupiranje projekata koje predlože građani, s posebnim naglaskom na mlade ljude, koji su usmjereni na poticanje ljudi da ne samo pamte događaje koji su prethodili uspostavi Unije, koji čine srž njezine povijesne memorije, već i da uče više o svojoj zajedničkoj povijesti, kulturi i vrijednostima te da steknu osjećaj bogatstva zajedničke kulturne baštine te kulturne i jezične raznolikosti, koja je temelj zajedničke budućnosti; Jačanje razumijevanja Unije, njezina podrijetla, svrhe i postignuća te jačanje svijesti o sadašnjim i budućim izazovima te o važnosti međusobnog razumijevanja i tolerancije koji su u samom središtu europskog projekta;
Amandman 60
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka aa (nova)
(aa)   promicanje i podupiranje razmjena dobrih praksi u vezi s formalnim i neformalnim obrazovanjem za europsko građanstvo;
Amandman 61
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka b
(b)  promicanje razmjene i suradnje među građanima različitih zemalja; promicanje građanskog i demokratskog sudjelovanja omogućavajući građanima i predstavničkim udrugama da objave i javno razmijene svoje stavove u svim područjima djelovanja Unije.
(b)  promicanje javnog dijaloga kroz bratimljenje gradova, sastanci građana, posebno mladih ljudi, i kroz suradnju između općina, lokalnih zajednica i organizacija civilnog društva u različitim zemljama kako bi im se pružila izravna praktična iskustva o bogatstvu kulturne raznolikosti i baštine u Uniji te kako bi se povećala uključenost građana u društvo
Amandman 62
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka ba (nova)
(ba)  poticanje i jačanje građanskog sudjelovanja u demokratskom životu Unije na lokalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini; da se građanima i udrugama omogući promicanje međukulturnog dijaloga i odgovarajuće javne rasprave o svim područjima djelovanja Unije, čime se doprinosi oblikovanju političkog programa Unije; podupiranje organizacija zajedničkih inicijativa u obliku građanskih udruga i mreža pravnih subjekata za učinkovitije provođenje ciljeva utvrđenih u prethodnim stavcima;
Amandman 63
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – uvodni dio
U okviru posebnog cilja navedenog u članku 2. stavku 2. točki (c) Program je usredotočen na:
U okviru općeg cilja navedenog u članku 2. stavku 1. i u okviru posebnog cilja navedenog u članku 2. stavku 2. točki (c) Program je usredotočen na:
Amandman 64
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – točka -a (nova)
(-a)  sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja prema ženama na temelju spola te promicanje potpune provedbe Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) na svim razinama; i
Amandman 65
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – točka a
(a)  sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad djecom, mladima i ženama te drugim ugroženim skupinama;
(a)  sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja nad djecom, mladima te drugim ugroženim skupinama, kao što su pripadnici zajednice LGBTQI, osobe s invaliditetom, pripadnici manjina, starije osobe, izbjeglice i migranti;
Amandman 66
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – točka b
(b)  pružanje podrške žrtvama takvog nasilja i njihovu zaštitu.
(b)  podupiranje i zaštita žrtava takvog nasilja, uključujući podupiranjem aktivnosti organizacija civilnog društva kojima se olakšava i osigurava pristup pravosuđu, službama za potporu žrtvama i sigurnom kaznenom izvješćivanju za sve žrtve nasilja te podupiranju i osiguranju iste razine zaštite u cijeloj Uniji za žrtve rodno uvjetovanog nasilja.
Amandman 67
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 1.
1.  Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje 2021.2027. iznosi [641 705 000] EUR u tekućim cijenama.
1.  Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje 2021. - 2027. iznosi [1 627 000 000] EUR u cijenama iz 2018. [1 834 000 000] EUR u tekućim cijenama].
Amandman 68
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 2. – točka -a (nova)
(-a)  [754 062 000 u cijenama iz 2018.] [850 000 000 EUR u tekućim cijenama] (tj. 46,34 % ukupne financijske omotnice) za posebne ciljeve iz članka 2. stavak 2. točke (-a);
Amandman 69
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 2. – točka a
(a)  [408 705 000] EUR za posebne ciljeve iz članka 2 stavka 2. točke (a) i članka 2. stavka 2. točke (c);
(a)  [429 372 000 u cijenama iz 2018. ] [484 000 000 EUR] (tj. 26,39 % ukupne financijske omotnice ) za posebne ciljeve iz članka 2. stavak 2. točaka (a ) i (c);
Amandman 70
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 2. – točka b
(b)  [233 000 000] EUR za posebni cilj iz članka 2. stavka 2. točke (b).
(b)  [443 566 000 u cijenama iz 2018. ] [500 000 000 EUR] (tj. 27,26 % ukupne financijske omotnice ) za posebne ciljeve iz članka 2. stavak 2. točke (b).
Amandman 71
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 2. – podstavak 1.a (novi)
Komisija dodjeljuje barem 50% sredstava iz točke (-a) i (a) prvog podstavka ovog stavka, za potporu organizacijama civilnoga društva, od čega se barem 65% dodjeljuje lokalnim i regionalnim organizacijama.
Komisija ne odstupa od dodijeljenih postotaka financijske omotnice, kako je navedeno u Prilogu I (-a), za više od 5 postotnih bodova. Ako se pokaže da je potrebno premašiti to ograničenje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16. za izmjenu Priloga I (-a) korekcijom dodijeljenih postotaka programskih sredstava za pet do deset postotnih bodova.
Amandman 72
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 5.
5.  Sredstva dodijeljena državama članicama na temelju podijeljenog upravljanja mogu se, na njihov zahtjev, prenijeti u Program. Komisija ta sredstva izvršava izravno u skladu s člankom 62. stavkom 1. točkom (a) Financijske uredbe ili neizravno u skladu s člankom 62. stavkom 1. točkom (c). Ako je moguće, ta će se sredstva upotrebljavati u korist predmetne države članice.
5.  Sredstva dodijeljena državama članicama na temelju podijeljenog upravljanja mogu se, na njihov zahtjev ili zahtjev Komisije, prenijeti u Program. Komisija ta sredstva izvršava izravno u skladu s člankom 62. stavkom 1. točkom (a) Financijske uredbe. Ako je moguće, ta će se sredstva upotrebljavati u korist države članice.
Amandman 73
Prijedlog uredbe
Članak 6.a (novi)
Članak 6.a
Mehanizam za potporu vrijednostima
1.   U iznimnim slučajevima, kada postoji ozbiljno i brzo pogoršanje u državi članici u odnosu na usklađenost s vrijednostima Unije iz članka 2. UEU-a, te postoji opasnost da se dovoljno ne štite i ne promiču te vrijednosti, Komisija može pokrenuti poziv za podnošenje prijedloga u obliku ubrzanog postupka za podnošenje zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava organizacijama civilnog društva u cilju olakšavanja, podupiranja i jačanja demokratskog dijaloga u dotičnoj državi članici te rješavanja problema nedovoljne usklađenosti s vrijednostima iz članka 2. UEU-a.
2.   Komisija namjenjuje do 5 % iznosa iz članka 6(2)(-a) mehanizmu za potporu vrijednostima iz stavka 1. ovog članka. Na kraju svake proračunske godine Komisija prenosi sredstva za koja nisu preuzete obveze u okviru ovog mehanizma za potporu drugim mjerama koje su u okviru ciljeva Programa.
3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 16. kako bi se pokrenuo mehanizam za potporu vrijednostima iz stavka 1. ovog članka. Pokretanje mehanizma temelji se na sveobuhvatnom i redovitom praćenju na temelju dokaza i ocjenjivanju stanja u svim državama članicama u pogledu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava.
Amandman 74
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 1.
1.  Program se provodi u okviru izravnog upravljanja u skladu s Financijskom uredbom ili neizravnog upravljanja s tijelima navedenima u članku 61. stavku 1. točki (c) Financijske uredbe.
1.  Program se provodi u okviru izravnog upravljanja u skladu s Financijskom uredbom ili neizravnog upravljanja s tijelima navedenima u članku 62. stavku 1. točki (c) Financijske uredbe.
Amandman 75
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 2.
2.  Programom se može omogućiti financiranje u bilo kojem obliku navedenom u Financijskoj uredbi.
2.  Programom se može omogućiti financiranje u bilo kojem obliku navedenom u Financijskoj uredbi, prvenstveno putem bespovratnih sredstava za djelovanje, kao i godišnjih i višegodišnjih bespovratnih sredstava za poslovanje. To financiranje se provodi tako što se jamči dobro financijsko upravljanje, pametna uporaba javnih sredstava, nisko administrativno opterećenje za operatora programa i korisnike, kao i dostupnost sredstava Programa potencijalnim korisnicima. Mogu se koristiti jednokratni iznosi, jedinični troškovi, fiksne stope i bespovratna sredstva s kaskadnim učinkom (financijska potpora trećim osobama). Sufinanciranje se prihvaća u naravi i može se izostaviti u slučajevima ograničenog komplementarnog financiranja.
Amandman 76
Prijedlog uredbe
Članak 9. – stavak 1.
Aktivnosti kojima se pridonosi ostvarivanju posebnog cilja navedenog u članku 2. mogu se financirati u skladu s ovom Uredbom. Posebno su aktivnosti navedene u Prilogu I. prihvatljive za financiranje.
1.   Aktivnosti kojima se pridonosi ostvarivanju općeg ili posebnog cilja navedenog u članku 2. mogu se financirati u skladu s ovom Uredbom. Posebno su aktivnosti navedene u članku 9.a prihvatljive za financiranje.
Amandman 77
Prijedlog uredbe
Članak 9. – stavak 2. (novi)
2.   U skladu s člankom 11. stavkom 2. UEU-a Komisija osniva Skupinu za civilni dijalog čiji je cilj osigurati redovit, otvoren i transparentan dijalog s korisnicima Programa i drugih relevantnih dionika radi razmjene iskustava i dobrih praksi te radi raspravljanja o političkim događanjima u područjima i ciljevima obuhvaćenima Programom i povezanim područjima.
Amandman 78
Prijedlog uredbe
Članak 9.a (novi)
Članak 9.a
Aktivnosti koje ispunjavaju uvjete za financiranje
Opći i posebni ciljevi Programa utvrđeni u članku 2. provodit će se posebice, ali ne isključivo, podupiranjem sljedećih aktivnosti:
(a)   podizanja razine osviještenosti, javnog obrazovanja, promicanja i širenja informacija radi boljeg poznavanja politika, načela i prava u okviru područja obuhvaćenih Programom;
(b)   uzajamnog učenja razmjenom dobrih praksi među dionicima radi unapređenja znanja i postizanja većeg uzajamnog razumijevanja te građanskog i demokratskog angažmana;
(c)   aktivnosti analitičkog praćenja, izvješćivanja i zagovaranja radi boljeg razumijevanja stanja u državama članicama i na razini Unije u područjima obuhvaćenima Programom te radi boljeg ispravnog prenošenja i provedbe zakona Unije, politika i zajedničkih vrijednosti Unije u državama članicama, takve aktivnosti trebaju, na primjer, obuhvaćati prikupljanje podataka i statistike; razvoj zajedničkih metodologija i prema potrebi pokazatelja ili mjerila; studije, istraživanja, analize i ankete; evaluacije; procjenu učinka; izradu i objavu vodiča, izvješća i obrazovnog materijala.
(d)   osposobljavanja relevantnih dionika radi njihova boljeg poznavanja politika i prava u područjima obuhvaćenima Programom te jačanja neovisnosti relevantnih dionika i njihove sposobnosti zagovaranja politika i prava u područjima obuhvaćenima Programom, pa i u okviru strateških sudskih postupaka;
(e)   osvješćivanja javnosti i razumijevanja rizika, pravila, zaštitnih mjera i prava u vezi sa zaštitom osobnih podataka, privatnosti i digitalne sigurnosti;
(f)   jačanja osviještenosti građana o glavnim europskim vrijednostima i njihovoj predanosti pravdi, jednakosti, vladavini prava i demokraciji te o njihovim pravima i obvezama koje proizlaze iz građanstva Unije kao što su pravo na putovanje, rad, studij i život u drugoj državi članici, preko kampanja informiranja i promicanja uzajamnog razumijevanja, međukulturnog dijaloga i poštovanja raznolikosti u Uniji;
(g)   jačanja osviještenosti među građanima, posebno mladima, o europskoj kulturi, kulturnome naslijeđu, identitetu, povijesti i sjećanju te učvršćenja njihova osjećaja pripadnosti u Uniji, posebno preko inicijativa za promišljanje o uzrocima totalitarnih režima u modernoj povijesti Europe i u spomen na žrtve tih zločina, počinjene nepravde i aktivnosti koje se odnose na druge prijelomne trenutke u novijoj europskoj povijesti;
(h)   okupljanja građana različitih državljanstava i kultura tako da im se pruži mogućnost da sudjeluju u aktivnostima bratimljenja gradova i projektima malih razmjera i projektima civilnoga društva, čime se stvaraju uvjeti za jačanje pristupa „odozdo prema gore”;
(i)   poticanja i omogućivanja aktivnog i uključivog sudjelovanja, s posebnim naglaskom na marginaliziranim društvenim skupinama, u izgradnji demokratskije Unije te podizanja osviještenosti te promicanja i obrane temeljnih prava, prava i vrijednosti pružanjem potpore organizacijama civilnog društva aktivnima u područjima obuhvaćenima Programom na svim razinama, kao i razvijanja kapaciteta europskih mreža i organizacija civilnog društva radi doprinošenja razvoju, podizanju osviještenosti i praćenju provedbe prava Unije, političkih ciljeva, vrijednosti i strategija;
(j)   financiranja tehničke i organizacijske potpore provedbi Uredbe [(EU) br. 211/2011], čime se podupire ostvarivanje prava građana na pokretanje europskih građanskih inicijativa i pruža potpora tim inicijativama;
(k)   boljeg poznavanja Programa, širenja i prenosivosti njegovih rezultata te poticanja informiranja građana i civilnog društva, pa i osnivanjem neovisnih programskih kontaktnih točaka i pružanjem potpore tim kontaktnim točkama;
(l)  jačanja kapaciteta i nezavisnosti branitelja ljudskih prava i organizacija civilnog društva koje prate stanje vladavine prava te podupiru aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini;
(m)   pružanja potpore obrani zviždača, uključujući inicijative i mjere za uspostavljanje sigurnih kanala za izvješćivanje unutar organizacija i javnim vlastima ili drugim relevantnim tijelima te mjera za zaštitu zviždača od otkaza, nazadovanja ili drugih oblika osvete, pa i s pomoću informacija i osposobljavanja za relevantna javna tijela i dionike;
(n)   pružanja potpore inicijativama i mjerama za promicanje i zaštitu slobode i pluralizma medija te za izgradnju kapaciteta za nove izazove kao što su novi mediji i suprotstavljanje govoru mržnje kao i ciljanim pogrešnim informacijama podizanjem razine osviještenosti, osposobljavanjem, studijama i aktivnostima praćenja;
(o)   pružanja potpore organizacijama civilnog društva koje djeluju na promicanju i praćenju integriteta, transparentnosti i odgovornosti javne uprave i javnih tijela i na borbi protiv korupcije;
(p)   pružanja potpore organizacijama koje pomažu, udomljuju i štite žrtve nasilja i osobe suočene s prijetnjama, uključujući skloništa za žene;
Amandman 79
Prijedlog uredbe
Članak 10. – stavak 1.
1.  Bespovratna sredstva u okviru Programa dodjeljuju se te se njima upravlja u skladu s glavom VIII. Financijske uredbe.
1.  Bespovratna sredstva u okviru Programa dodjeljuju se te se njima upravlja u skladu s glavom VIII. Financijske uredbe te obuhvaćaju bespovratna sredstva za djelovanje, višegodišnja bespovratna sredstva za poslovanje i kaskadna bespovratna sredstva.
Amandman 80
Prijedlog uredbe
Članak 10. – stavak 2.
2.  Članovi komisije za evaluaciju mogu biti vanjski stručnjaci.
2.  Članovi komisije za evaluaciju mogu biti vanjski stručnjaci. Sastav komisije za evaluaciju mora odražavati uravnoteženu rodnu zastupljenost.
Amandman 81
Prijedlog uredbe
Članak 11. – stavak 1.
1.  Za aktivnost za koju je dobiven doprinos u okviru Programa može se dobiti doprinos i iz bilo kojeg drugog programa Unije, uključujući fondove s podijeljenim upravljanjem, uz uvjet da ne pokrivaju iste troškove. [Kumulativno financiranje ne smije premašiti ukupne prihvatljive troškove aktivnosti, a potpora iz različitih programa Unije može se izračunati na proporcionalnoj osnovi].
1.  Za aktivnost za koju je dobiven doprinos u okviru Programa može se dobiti doprinos i iz bilo kojeg drugog programa Unije, uključujući fondove s podijeljenim upravljanjem, uz uvjet da ne pokrivaju iste troškove te da se dvostruko financiranje izbjegne jasnim navođenjem izvora financiranja za svaku kategoriju rashoda u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja. [Kumulativno financiranje ne smije premašiti ukupne prihvatljive troškove aktivnosti, a potpora iz različitih programa Unije može se izračunati na proporcionalnoj osnovi].
Amandman 82
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2. – točka a – alineja 1.
–  državi članici ili prekomorskoj zemlji ili prekomorskom području koje je s njom povezano,
–  državi članici ili prekomorskoj zemlji ili prekomorskom području povezanima s tom državom članicom,
Amandman 83
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2. – točka a – alineja 2.
—  trećoj zemlji pridruženoj Programu,
—  za posebne ciljeve navedene u članku 2. stavku 2. točkama (a) i (c), trećoj zemlji pridruženoj Programu u skladu s člankom 7. ove Uredbe,
Amandman 84
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2. – točka b
(b)  svaki pravni subjekt osnovan u skladu s pravom Unije ili svaka međunarodna organizacija.
(b)  svaki neprofitni pravni subjekt osnovan u skladu s pravom Unije ili svaka međunarodna organizacija.
Amandman 85
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 3.
3.  Bespovratna sredstva za poslovanje mogu se dodijeliti Europskoj mreži tijela za ravnopravnost (EQUINET) bez poziva na podnošenje prijedloga radi pokrivanja izdataka povezanih s njezinim stalnim programom rada.
3.  Bespovratna sredstva za poslovanje mogu se dodijeliti Europskoj mreži tijela za ravnopravnost (EQUINET) bez poziva na podnošenje prijedloga, prema članku 6. stavku 2. točki (a), radi pokrivanja izdataka povezanih s njezinim stalnim programom rada pod uvjetom da je za njihov radni program provedena procjena utjecaja na spolove.
Amandman 86
Prijedlog uredbe
Članak 13. – glava
Program rada
Program rada i višegodišnji prioriteti
Amandman 87
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 1.
1.  Program se provodi prema programima rada iz članka 110. Financijske uredbe.
1.  Program se ostvaruje prema programima rada iz članka 110. Financijske uredbe.
Amandman 88
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 1.a (novi)
1.a  Komisija primjenjuje načelo partnerstva pri odlučivanju o svojim prioritetima u okviru Programa i osigurava sveobuhvatnu uključenost dionika u planiranje, provedbu, praćenje i evaluaciju ovog Programa i njegovih programa rada u skladu s člankom 15.a.
Amandman 89
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 2.
2.  Komisija provedbenim aktom donosi program rada. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 19.
2.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16. radi dopune ove Uredbe uspostavljanjem odgovarajućeg programa rada.
Amandman 90
Prijedlog uredbe
Članak 14. – stavak 1.
1.  Pokazatelji za izvješćivanje o napretku Programa prema ostvarivanju posebnih ciljeva iz članka 2. navedeni su u Prilogu II.
1.  Pokazatelji za izvješćivanje o napretku Programa prema ostvarivanju posebnih ciljeva iz članka 2. prikupljaju se, ako je primjenjivo, razvrstani po spolu. Popis pokazatelja naveden je u Prilogu II.
Amandman 91
Prijedlog uredbe
Članak 14. – stavak 3.
3.  Sustavom za izvješćivanje o uspješnosti osigurava se da se podaci za praćenje provedbe Programa i rezultati prikupljaju djelotvorno, učinkovito i pravodobno. U tom cilju uvode se razmjerne obveze izvješćivanja za korisnike sredstava Unije i države članice.
3.  Sustavom za izvješćivanje o uspješnosti osigurava se da se podaci za praćenje provedbe Programa i rezultati prikupljaju djelotvorno, učinkovito i pravodobno. U tom cilju uvode se razmjerne i najmanje opterećujuće obveze izvješćivanja za korisnike sredstava Unije i države članice. Kako bi se olakšalo ispunjavanje zahtjeva izvješćivanja, Komisija stavlja na raspolaganje formate prilagođene korisnicima te osigurava programe orijentacije i potpore posebno usmjerene na organizacije civilnog društva koje možda nemaju uvijek stručno znanje i vještine te odgovarajuća sredstva i osoblje kako bi ispunile zahtjeve izvješćivanja.
Amandman 92.
Prijedlog uredbe
Članak 15. – stavak 1.
1.  Evaluacije se provode pravodobno kako bi se njihovi rezultati uzeli u obzir tijekom postupka odlučivanja.
1.  U evaluacijama se u obzir uzima dimenzija spola i one sadržavaju podatke razvrstane po spolu, uključujući posebno poglavlje za svaki potprogram kao i broj uključenih osoba, njihove povratne informacije i zemljopisnu pokrivenost; evaluacije se provode pravodobno kako bi se njihovi rezultati uzeli u obzir tijekom postupka odlučivanja.
Amandman 93
Prijedlog uredbe
Članak 15. – stavak 2.
2.  Privremena evaluacija Programa provodi se nakon što bude dostupno dovoljno informacija o njegovoj provedbi, a najkasnije četiri godine nakon početka provedbe Programa. U evaluaciji sredinom provedbenog razdoblja u obzir se uzimaju rezultati evaluacija dugoročnog učinka prethodnih programa (programa o pravima, jednakosti i građanstvu i programa Europa za građane).
2.  Privremena evaluacija Programa provodi se nakon što bude dostupno dovoljno informacija o njegovoj provedbi, a najkasnije četiri godine nakon početka provedbe Programa. U privremenoj evaluaciji u obzir se uzimaju rezultati evaluacija dugoročnog učinka prethodnih programa (programa o pravima, jednakosti i građanstvu i programa Europa za građane). Privremena evaluacija uključuje procjenu utjecaja na spolove kako bi se procijenilo u kojoj su mjeri ciljevi ravnopravnosti spolova iz Programa ostvareni, osiguralo da nijedna sastavnica Programa nema neželjene negativne učinke na ravnopravnost spolova i utvrdile preporuke za načine na koje se mogu sastaviti budući pozivi na podnošenje ponuda i operativne odluke o dodjeli bespovratnih sredstava radi aktivnog promicanja razmatranja na temu ravnopravnosti spolova.
Amandman 94
Prijedlog uredbe
Članak 15. – stavak 4.
4.  Komisija dostavlja zaključke evaluacija i svoje primjedbe Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.
4.  Komisija dostavlja zaključke evaluacija i svoje primjedbe Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija. Komisija evaluaciju objavljuje na svojoj internetskoj stranici u lako dostupnom formatu.
Amandman 95
Prijedlog uredbe
Članak 16. – stavak 2.
2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 14. dodjeljuje se Komisiji s trajanjem do 31. prosinca 2027.
2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 13. i 14. dodjeljuje se Komisiji s trajanjem do 31. prosinca 2027.
Amandman 96
Prijedlog uredbe
Članak 16. – stavak 3.
3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 14. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 13. i 14. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
Amandman 97
Prijedlog uredbe
Članak 16. – stavak 4.
4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Sastav skupine stručnjaka mora odražavati uravnoteženu rodnu zastupljenost. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija osigurava pravodobno i istodobno slanje svih dokumenata, uključujući nacrte akata, Europskom parlamentu i Vijeću u isto vrijeme kada i stručnjacima iz država članica. Ako to smatraju potrebnim, Europski parlament i Vijeće mogu pojedinačno poslati stručnjake na sastanke stručnih skupina iz Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata i na koje su pozvani stručnjaci iz država članica. U tu svrhu Europski parlament i Vijeće primaju plan za sljedeće mjesece i pozive na sve sastanke stručnjaka.
Amandman 98
Prijedlog uredbe
Članak 16. – stavak 5.
5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću. Na temelju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., građani i ostali dionici mogu izraziti mišljenje o nacrtu teksta delegiranog akta tijekom razdoblja od četiri tjedna. O nacrtu teksta savjetuje se s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija na temelju iskustva nevladinih organizacija te lokalnih i regionalnih vlasti s obzirom na provedbu Programa.
Amandman 99
Prijedlog uredbe
Članak 16. – stavak 6.
6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 14. stupa na snagu ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 13. ili 14. stupa na snagu ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Amandman 100
Prijedlog uredbe
Članak 18. – stavak 1.
1.  Korisnici sredstava Unije priznaju porijeklo i jamče vidljivost financiranja Unije (posebice pri promicanju aktivnosti i njihovih rezultata) pružajući usklađene, djelotvorne i proporcionalne ciljane informacije različitoj publici, uključujući medije i javnost.
1.  Korisnici sredstava Unije priznaju porijeklo i jamče vidljivost financiranja Unije (posebice pri promicanju aktivnosti i njihovih rezultata) pružajući usklađene, djelotvorne i proporcionalne ciljane informacije različitoj publici, uključujući medije i javnost i, prema potrebi, korisnike tako financiranih aktivnosti i njihove sudionike, i u obliku koji je dostupan osobama s invaliditetom, upućujući time na dodanu vrijednost koja nastaje zahvaljujući Uniji i pomažući Komisiji u prikupljanju podataka kako bi se povećala proračunska transparentnost.
Amandman 101
Prijedlog uredbe
Članak 18. – stavak 2.
2.  Komisija provodi aktivnosti informiranja i priopćavanja u pogledu Programa, njegovih djelovanja i rezultata. Financijska sredstva dodijeljena Programu troše se i na institucijsko priopćavanje političkih prioriteta Unije ako se oni odnose na ciljeve navedene u članku 2.
2.  Komisija provodi aktivnosti informiranja i priopćavanja u pogledu Programa, njegovih djelovanja i rezultata.
Amandman 102
Prijedlog uredbe
Članak 18.a (novi)
Članak 18.a
Kontaktne točke Programa
U svakoj državi članici uspostavlja se nezavisna nacionalna kontaktna točka s kvalificiranim osobljem čija je zadaća posebno pružanje nepristranih smjernica, praktičnih informacija i pomoći dionicima i korisnicima Programa u pogledu svih aspekata Programa, pa i u pogledu postupka prijave.
Amandman 103
Prijedlog uredbe
Članak 19.
Članak 19.
Briše se.
Postupak Odbora
1.  Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
3.  Odbor se može sastajati u različitim sastavima kako bi raspravljao o pojedinim potprogramima.
Amandman 104
Prijedlog uredbe
Prilog - I. (novi)
Prilog - I.
Financijska sredstva dostupna u okviru Programa iz članka 6. stavka 1. raspodjeljuju se kako slijedi:
(a)  u okviru iznosa iz članka 6. stavka 2. točke (a):
–  najmanje 15 % za aktivnosti kojima se provode posebni ciljevi iz točke (aa) članka 3.;
–  najmanje 40 % za aktivnosti kojima se provode posebni ciljevi iz točke (-a) članka 5.; i
–  najmanje 45 % za aktivnosti kojima se provode posebni ciljevi iz točaka (a) i (b) članka 3. i točaka (a) i (b) članka 5.;
(b)  u okviru iznosa iz članka 6. stavka 2. točke (b):
–  15 % za aktivnosti sjećanja;
–  60 % za demokratsko sudjelovanje;
–  10 % za promotivne aktivnosti; i
–  10 % za upravljanje.
Amandman 105
Prijedlog uredbe
Prilog I.
Prilog I.
Briše se.
Aktivnosti Programa
Posebni ciljevi Programa iz članka 2. stavka 2. nastojat će se među ostalim ostvariti podupiranjem sljedećih aktivnosti:
(a)   podizanja razine osviještenosti i širenja informacija radi boljeg poznavanja politika i prava u područjima obuhvaćenima Programom;
(b)   uzajamnog učenja razmjenom dobrih praksi među dionicima radi unapređenja znanja, postizanja većeg uzajamnog razumijevanja te građanskog i demokratskog angažmana;
(c)   analitičkih aktivnosti i aktivnosti praćenja1 radi boljeg razumijevanja stanja u državama članicama i na razini EU-a u područjima obuhvaćenima Programom, kao i radi bolje provedbe prava i politika EU-a;
(d)   osposobljavanja relevantnih dionika radi njihova boljeg poznavanja politika i prava u obuhvaćenima područjima;
(e)   razvoja i održavanja alata informacijske i komunikacijske tehnologije;
(f)   jačanja svijesti građana o europskoj kulturi, povijesti i sjećanju, kao i njihova osjećaja pripadnosti Uniji;
(g)   okupljanja Europljana različitih državljanstava i kultura dajući im mogućnost da sudjeluju u aktivnostima bratimljenja gradova;
(h)   poticanja i olakšavanja aktivnog sudjelovanja u stvaranju demokratičnije Unije, kao i jačanja svijesti o pravima i vrijednostima pružanjem potpore organizacijama civilnog društva;
i.   financiranja tehničke i organizacijske potpore provedbi Uredbe [(EU) br. 211/2011], čime se podupire ostvarivanje prava građana na pokretanje europskih građanskih inicijativa i pruža potpora tim inicijativama;
(j)   razvoja kapaciteta europskih mreža radi promicanja i daljnjeg razvoja prava, ciljeva politike i strategija Unije, kao i organizacija civilnog društva aktivnih u područjima obuhvaćenima Programom;
(k)   boljeg poznavanja Programa, širenja i prenosivosti njegovih rezultata te poticanjem informiranja građana, uključujući otvaranjem programskih ureda/uspostavom mreže nacionalnih kontakata i pružanjem potpore tim uredima/mrežama.
1.   Te aktivnosti obuhvaćaju primjerice prikupljanje podataka i statističkih podataka; razvoj zajedničkih metodologija i prema potrebi pokazatelja ili mjerila; studije, istraživanja, analize i ankete; evaluacije; procjenu učinka; izradu i objavu vodiča, izvješća i obrazovnog materijala.
Amandman 106
Prijedlog uredbe
Prilog II. – stavak 1. – uvodni dio
Program će se pratiti na temelju niza pokazatelja kojima se određuje mjera u kojoj su ostvareni opći i posebni ciljevi Programa i s ciljem smanjenja administrativnog opterećenja i troškova. U tu će se svrhu prikupljati podaci povezani sa sljedećim nizom pokazatelja:
Program će se pratiti na temelju niza pokazatelja rezultata kojima se određuje mjera u kojoj su ostvareni opći i posebni ciljevi Programa i s ciljem smanjenja administrativnog opterećenja i troškova. Ako je to moguće, pokazatelji se raščlanjuju prema dobi, spolu i drugim podacima koje je moguće prikupiti kao što su primjerice etnička pripadnost, invaliditet i rodni identitet. U tu će se svrhu prikupljati podaci povezani sa sljedećim nizom pokazatelja:
Amandman 107
Prijedlog uredbe
Prilog II. – stavak 1. – tablica
Broj osoba do kojih su doprle:
Broj osoba, razvrstanih prema spolu i dobi, do kojih su doprle:
i.  aktivnosti osposobljavanja;
i.  aktivnosti osposobljavanja;
ii.  aktivnosti uzajamnog učenja i razmjene dobre prakse;
ii.  aktivnosti uzajamnog učenja i razmjene dobre prakse;
iii.  aktivnosti podizanja razine svijesti, informiranja i širenja informacija.
iii.  aktivnosti podizanja razine svijesti, informiranja i širenja informacija.
Amandman 108
Prijedlog uredbe
Prilog II. – stavak 1. – redak 1.a (novi)
Komisija isto tako svake godine objavljuje sljedeće pokazatelje ostvarenja:
Amandman 109
Prijedlog uredbe
Prilog II. – stavak 1. – redak 1.b (novi)
Broj zahtjeva i aktivnosti financiranih prema popisu u članku 9. stavku 1. i po potprogramu
Amandman 110
Prijedlog uredbe
Prilog II. – stavak 1. – redak 1.c (novi)
Razinu financiranja koju su zatražili podnositelji zahtjeva i koja je odobrena uz navođenje popisa iz članka 9. stavka 1. i po potprogramu
Amandman 111
Prijedlog uredbe
Prilog II. – tablica – redak 6.
Broj transnacionalnih mreža i inicijativa usredotočenih na europsko pamćenje i europsku baštinu kao rezultat intervencije Programa
Broj transnacionalnih mreža i inicijativa usredotočenih na europsko sjećanje i europsku baštinu te civilni dijalog kao rezultat intervencije Programa
Amandman 112
Prijedlog uredbe
Prilog II. – tablica – redak 6.a (novi)
Geografska rasprostranjenost projekata

(1)Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0468/2018).


Europski instrument za nuklearnu sigurnost koji dopunjuje Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju *
PDF 530kWORD 63k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o Prijedlogu uredbe Vijeća o uspostavi Europskog instrumenta za nuklearnu sigurnost koji dopunjuje Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju na temelju Ugovora o Euratomu (COM(2018)0462) – C8-0315/2018 – 2018/0245(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0041A8-0448/2018

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2018)0462),

—  uzimajući u obzir članak 203. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0315/2018),

—  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0448/2018),

1.  prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2.a)  Stoga bi obveze u pogledu nuklearne sigurnosti i zaštite, neširenja nuklearnog oružja, kao i ciljeva održivog razvoja te sveukupnih interesa Unije trebale imati ključnu ulogu u smjernicama za programiranje djelovanja na temelju ove Uredbe.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Cilj postojećeg programa „Europski instrument za nuklearnu sigurnost koji dopunjuje Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju na temelju Ugovora o Euratomu” trebao bi biti promicanje uspostave učinkovite i djelotvorne nuklearne sigurnosti, zaštite od radijacije i primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearne materijale u trećim zemljama, na temelju vlastitih aktivnosti unutar Unije.
(3)  Cilj postojećeg programa „Europski instrument za nuklearnu sigurnost koji dopunjuje Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju na temelju Ugovora o Euratomu” („Instrument”) trebao bi biti promicanje uspostave učinkovite i djelotvorne nuklearne sigurnosti, zaštite od radijacije i primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearne materijale u trećim zemljama, na temelju regulatornih okvira i dijeljenja najboljih postojećih praksi unutar Unije.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.a (nova)
(3.a)  Ovim Instrumentom ni na koji način ne bi se smjelo promicati korištenje nuklearne energije u trećim zemljama i Uniji nego bi njegov naglasak trebao biti isključivo na poboljšanju standarda nuklearne sigurnosti u svijetu te promicanju visoke razine zaštite od zračenja i primjeni učinkovitih mjera zaštite za nuklearne materijale.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.b (nova)
(3.b)  Nuklearne nesreće koje su se dogodile u nuklearnim elektranama u Černobilu 1986. i u Fukushima Daiichi 2011. jasno su potvrdile da nuklearne nesreće imaju pogubne globalne posljedice za građane i okoliš. Time se naglašava potreba za najvišim standardima i zaštitnim mjerama u pogledu nuklearne sigurnosti i trajnim naporima za poboljšanje tih standarda i zaštitnih mjera na globalnoj razini, kao i potreba za sudjelovanjem Zajednice u podupiranju tih ciljeva u trećim zemljama. Ti standardi i zaštitne mjere trebali bi biti odraz najnovijih praksi, posebno u području upravljanja i regulatorne neovisnosti.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  Ova je Uredba dio okvira osmišljenog za planiranje suradnje i trebala bi dopunjavati mjere za nuklearnu suradnju koje se financiraju u okviru [Uredba NDICI].
(4)  Ova je Uredba dio okvira osmišljenog za planiranje suradnje i trebala bi dopunjavati mjere za nuklearnu suradnju koje se financiraju u okviru [Uredba NDICI] koja je obuhvaćena Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovim člancima 209. i 212. i člankom 322. stavkom 1.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5.a)  Zajednica je članica Konvencije o nuklearnoj sigurnosti (1994.) i članica Zajedničke konvencije o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada (1997.).
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.b (nova)
(5.b)  Transparentnost i javne informacije u vezi s nuklearnom sigurnosti, zaštitnim mjerama, razgradnjom i aktivnostima gospodarenja otpadom, kao što je to propisano, na primjer, Konvencijom iz Aarhusa (1998.), važan su element za sprečavanje negativnog utjecaja radioaktivnog materijala na građane i okoliš te bi stoga trebali biti zajamčeni u okviru Instrumenta.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  Zajednica bi trebala nastaviti blisku suradnju, u skladu s poglavljem 10. Ugovora o Euratomu, s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA), u pogledu nuklearne sigurnosti i nuklearnih zaštitnih mjera, u promicanju ciljeva poglavlja 3. i 7. glave II.
(6)  Zajednica bi trebala nastaviti blisku suradnju, u skladu s poglavljem 10. Ugovora o Euratomu, s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA), u pogledu nuklearne sigurnosti i nuklearnih zaštitnih mjera, u promicanju ciljeva poglavlja 3. i 7. glave II. Trebala bi surađivati i s drugim istaknutim međunarodnim organizacijama u tom području, kao što su Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj / Agencija za nuklearnu energiju, Europska banka za obnovu i razvoj i Partnerstvo Sjeverne dimenzije za zaštitu okoliša, koje imaju slične ciljeve u području nuklearne sigurnosti kao Zajednica. Usklađenost, komplementarnost i suradnja između ovog Instrumenta i tih organizacija i njihovih programa mogu povećati opseg, učinkovitost i djelotvornost mjera u području nuklearne sigurnosti u cijelom svijetu. Trebalo bi izbjeći nepotrebna dupliciranja i preklapanja.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6.a)  Radi konstantnog povećanja nuklearne sigurnosti i poboljšanja propisa Unije u tom području, Vijeće je usvojilo direktive 2009/71/Euratom, 2011/70/Euratom i 2013/59/Euratom. Te direktive i visoki standardi nuklearne sigurnosti i razgradnje postrojenja u Zajednici služe kao smjernice za djelovanja koja se financiraju u okviru ovog instrumenta i motiviraju treće zemlje koje surađuju na provedbu propisa i standarda iste razine sigurnosti.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.b (nova)
(6.b)  Instrumentom bi trebalo promicati i međunarodnu suradnju na temelju konvencija o nuklearnoj sigurnosti i zbrinjavanju radioaktivnog otpada. Partnerske zemlje trebalo bi poticati da potpišu te konvencije kako bi se omogućilo periodično istorazinsko ocjenjivanje njihovih nacionalnih sustava uz pomoć Međunarodne agencije za atomsku energiju. Istorazinske ocjene pružaju vanjsko stajalište o trenutačnom stanju i izazovima u području nuklearne sigurnosti u trećim zemljama i mogu se upotrebljavati za planiranje potpore Unije na visokoj razini. Instrument može koristiti ocjene uglednih međunarodnih agencija za nuklearnu energiju koje provode istorazinska ocjenjivanja i o tome izvješćuju potencijalne korisnike Instrumenta. Zaključcima i preporukama na temelju tih istorazinskih ocjena, koji se daju na raspolaganje nacionalnim tijelima, ujedno se može pridonijeti određivanju prioriteta u pogledu konkretnih mjera potpore dotičnim trećim zemljama.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.c (nova)
(6.c)  Pojmovi nuklearne sigurnosti i nuklearne zaštite neraskidivo su povezani jer nedostatak nuklearne sigurnosti, npr. kad je riječ o sigurnim radnim procesima, može dovesti do rizika za nuklearnu zaštitu, a rizici za nuklearnu zaštitu, posebno novi rizici kao što su oni u području kibersigurnosti, mogu dovesti do novih izazova za nuklearnu sigurnost. Stoga bi aktivnosti Unije u području nuklearne sigurnosti u trećim zemljama, kako su utvrđene u Prilogu II. Uredbi [COD br. 2018/0243 (NDICI)], i aktivnosti koje se financiraju tim Instrumentom, trebale biti usklađene i komplementarne.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)  Ovim Instrumentom trebalo bi se osigurati djelovanje za potporu tih ciljeva, a trebao bi se temeljiti na djelovanjima koja su se prethodno podupirala u okviru Uredbe (Euratom) br. 237/201424 u vezi s nuklearnom sigurnošću i nuklearnim zaštitnim mjerama u trećim zemljama, posebno u zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima.
(7)  Ovim Instrumentom trebalo bi se osigurati djelovanje za potporu tih ciljeva, a trebao bi se temeljiti na djelovanjima koja su se prethodno podupirala u okviru Uredbe (Euratom) br. 237/201424 u vezi s nuklearnom sigurnošću, sigurnim zbrinjavanjem radioaktivnog otpada, sigurnom razgradnjom i čišćenjem bivših lokaliteta povezanih s nuklearnim elektranama i nuklearnim zaštitnim mjerama u trećim zemljama, posebno u zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima, kao i u susjedstvu u smislu... [COD 2018/0243, NDICI]. U cilju uvođenja najviših standarda nuklearne sigurnosti te utvrđivanja nedostataka u postojećim mjerama sigurnosti, Instrumentom bi se mogla pružiti potpora nuklearnim regulatornim tijelima u sveobuhvatnim procjenama rizika i sigurnosti („testiranja otpornosti na stres”) u postojećim postrojenjima, i nuklearnim elektranama koje se grade, na temelju pravne stečevine Zajednice o nuklearnoj sigurnosti i radioaktivnom otpadu, provedbi preporuka i praćenju relevantnih mjera. Komisija bi trebala redovito obavješćivati Europski parlament o aktivnostima u području nuklearne sigurnosti koje se provode u trećim zemljama i o statusu njihove provedbe.
_______________
_________________
24 Uredba Vijeća (Euratom) br. 237/2014 od 13. prosinca 2013. o Instrumentu suradnje u području nuklearne sigurnosti (SL L 77, 15.3.2014., str. 109.).
24 Uredba Vijeća (Euratom) br. 237/2014 od 13. prosinca 2013. o Instrumentu suradnje u području nuklearne sigurnosti (SL L 77, 15.3.2014., str. 109.).
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7.a)  U skladu s člankom 3. UFEU-a, cilj Unije je poboljšati dobrobit ljudi. Ovim se Instrumentom Uniji pruža prilika za održivo poboljšanje socioekonomskog i zdravstvenog stanja ljudi u cijelom svijetu, unutar i izvan njezinih granica. Projekti koji se financiraju ovim Instrumentom trebali bi biti u skladu s unutarnjim i vanjskim politikama Unije, npr. na način da doprinose postizanju ciljeva održivog razvoja kao što su dobro zdravlje i dobrobit, čista voda te sanitarne i klimatske mjere. Sam Instrument trebao bi slijediti načela dobrog upravljanja i tako doprinijeti ostvarenju cilja održivog razvoja koji se odnosi na mir, pravdu i snažne institucije.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.b (nova)
(7.b)  Instrumentom bi trebalo nastojati potaknuti zemlje koje primaju financijsku pomoć u skladu s ovom Uredbom da poštuju obveze koje proizlaze iz sporazuma o udruživanju, partnerstvu i suradnji s Unijom i Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, da se obvežu na pridržavanje relevantnih međunarodnih konvencija, da poštuju standarde u području nuklearne sigurnosti i zaštite od radijacije te da se obvežu na provedbu relevantnih preporuka i mjera uz najviše standarde transparentnosti i oglašavanja.
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.c (nova)
(7.c)  Tim bi se Instrumentom, odnosno projektima koji se u okviru njega financiraju, trebala u potpunosti pružiti potpora u pogledu nuklearne sigurnosti i mjera zaštite te potpora poboljšanju zdravstvenog stanja ljudi u trećim zemljama, posebno onih koji žive u blizini nuklearnih elektrana i/ili područja u kojima se rudari uranij, uključujući sigurnu sanaciju bivših lokacija povezanih s uranijem u trećim zemljama, posebno u srednjoj Aziji i u Africi, iz koje, iz zemalja kao što su Južna Afrika, Niger i Namibija, trenutačno dolazi otprilike 18 % globalne opskrbe uranija.
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.d (nova)
(7.d)  Instrumentom bi trebalo nastojati potaknuti zemlje koje primaju financijsku pomoć u skladu s ovom Uredbom da rade na poboljšanju demokratskih načela, vladavine prava i ljudskih prava te da poštuju obveze koje proizlaze iz konvencija iz Espoa i Aarhusa.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.
(8)  Gdje je bitno, provedba ove Uredbe trebala bi se temeljiti na savjetovanjima s nacionalnim tijelima država članica te na dijalogu s partnerskim zemljama.
(8)  Prema potrebi, provedba ove Uredbe trebala bi se temeljiti na savjetovanjima s nacionalnim tijelima Unije i država članica, kao što je Skupina europskih regulatora za nuklearnu sigurnost, te na dijalogu s partnerskim zemljama. Takva savjetovanja osobito bi se trebala provoditi tijekom izrade i prije donošenja višegodišnjih okvirnih programa. Ako se takvim dijalogom ne riješi zabrinutost Unije u pogledu nuklearne sigurnosti, ne bi trebalo odobriti vanjsko financiranje u skladu s ovom Uredbom.
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.a (nova)
(8.a)  Trebalo bi promicati pojedinačni diferencirani pristup prema zemljama koje primaju potporu u okviru ovog Instrumenta. Primjena Instrumenta trebala bi se temeljiti na procjeni posebnih potreba zemalja koje primaju potporu i na temelju očekivane cjelokupne koristi Instrumenta, posebno strukturnih promjena u dotičnim zemljama.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.b (nova)
(8.b)  Regulatorna tijela država članica, organizacije za tehničku podršku, poduzeća koja se bave nuklearnim inženjeringom i nuklearne elektrane raspolažu potrebnom stručnošću i znanjem u pogledu primjene najviših standarda nuklearne sigurnosti i zaštite od radijacije u različitim regulatornim sustavima država članica, i mogu biti koristan izvor potpore partnerskim zemljama koje su u svojim nacionalnim regulatornim i industrijskim okvirima uspostavile iste ciljeve.
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.
(9)  Kad god je to moguće i primjereno, potrebno je pratiti i procjenjivati rezultate vanjskog djelovanja Zajednice na temelju unaprijed definiranih, transparentnih i mjerljivih pokazatelja specifičnih za pojedine zemlje i prilagođenih posebnostima i ciljevima Instrumenta te, po mogućnosti, utemeljenih na okviru rezultata zemlje partnera.
(9)  Potrebno je pratiti i procjenjivati rezultate vanjskog djelovanja Zajednice na temelju unaprijed definiranih, transparentnih i mjerljivih pokazatelja specifičnih za pojedine zemlje i prilagođenih posebnostima i ciljevima Instrumenta te, po mogućnosti, utemeljenih na okviru rezultata zemlje partnera. Pokazatelji bi trebali biti usmjereni na učinkovitost i rezultate kako bi se od zemalja korisnica, Unije i država članica zahtijevala veća odgovornost u pogledu postignutih rezultata u provedbi mjera za poboljšanje sigurnosti.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Unija i Zajednica trebale bi tražiti najučinkovitiji način uporabe dostupnih resursa kako bi poboljšale učinak svojeg vanjskog djelovanja. U tu svrhu trebalo bi osigurati dosljednost i komplementarnost među instrumentima za financiranje vanjskog djelovanja Unije te sinergije s drugim politikama i programima Unije. Kako bi se maksimalno povećao učinak kombiniranih intervencija za postizanje zajedničkog cilja, ovom bi se Uredbom trebalo omogućiti kombinirano financiranje s drugim programima Unije, tako dugo dok se doprinosima ne pokrivaju isti troškovi.
(10)  Unija i Zajednica trebale bi tražiti optimalan i najučinkovitiji način uporabe dostupnih resursa te bi trebale nastojati poboljšati provedbu i kvalitetu potrošnje kako bi poboljšale učinak svojeg vanjskog djelovanja. U tu svrhu trebalo bi osigurati dosljednost i komplementarnost među instrumentima za financiranje vanjskog djelovanja Unije te sinergije s drugim politikama i programima Unije, kao što su programi istraživanja i osposobljavanja Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). Kako bi se maksimalno povećao učinak kombiniranih intervencija za postizanje zajedničkog cilja, ovom bi se Uredbom trebalo omogućiti kombinirano financiranje s drugim programima Unije, tako dugo dok se doprinosima ne pokrivaju isti troškovi.
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.
(14)  Oblici financiranja te načini provedbe u okviru ove Uredbe trebali bi se odabrati na temelju njihove mogućnosti ostvarivanja posebnih ciljeva djelovanja i postizanja rezultata, uzimajući u obzir posebno troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik nesukladnosti. Pritom bi trebalo razmotriti i primjenu jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova, kao i financiranja koje nije povezano s troškovima, kao što je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe.
(14)  Oblici financiranja te načini provedbe u okviru ove Uredbe trebali bi se odabrati na temelju njihove mogućnosti ostvarivanja posebnih ciljeva djelovanja i postizanja rezultata, uzimajući u obzir posebno troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik nesukladnosti, vodeći pritom računa o njihovoj dostupnosti potencijalnim partnerima i njihovoj sposobnosti za stvaranje pravne sigurnosti. Pritom bi trebalo razmotriti i primjenu jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova, kao i financiranja koje nije povezano s troškovima, kao što je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe.
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.a (nova)
(15.a)  Kako bi se omogućila učinkovita i pravovremena provedba najviših standarda nuklearne sigurnosti u trećim zemljama, postupci odlučivanja i pregovora unutar Komisije i s trećim zemljama moraju biti učinkoviti i brzi.
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1.
1.  Cilj ove Uredbe jest dopuniti aktivnosti nuklearne suradnje koje se financiraju u okviru [Uredba NDICI], posebno kako bi se pružila potpora promicanju visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama na temelju aktivnosti unutar Zajednice i u skladu s odredbama ove Uredbe.
1.  Cilj ove Uredbe jest dopuniti aktivnosti nuklearne suradnje koje se financiraju u okviru [Uredba NDICI], posebno kako bi se pružila potpora promicanju visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama na temelju regulatornih okvira i najboljih praksi unutar Zajednice i u skladu s odredbama ove Uredbe te doprinoseći čisto civilnoj upotrebi nuklearnog materijala, a time i zaštiti građana i okoliša. U okviru tog cilja, ovom se Uredbom također nastoji pružiti potpora tijelima u trećim zemljama u prakticiranju transparentnosti pri donošenju odluka u pogledu nuklearnih pitanja.
Promicanje nuklearne energije nije cilj suradnje koju Unija pruža u području nuklearne sigurnosti i zaštitnih mjera u skladu s ovom Uredbom.
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka a
(a)  promicanje osviještenosti o nuklearnoj sigurnosti i provedba najviših standarda nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja te stalno poboljšanje nuklearne sigurnosti;
(a)  promicanje osviještenosti o nuklearnoj sigurnosti i upravljanju njome, stalnog poboljšavanja nuklearne sigurnosti te provedba najviših standarda nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja koji postoje unutar Zajednice i na međunarodnoj razini za relevantne nuklearne aktivnosti;
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka b
(b)  odgovorno i sigurno upravljanje potrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom, razgradnja i čišćenje bivših lokaliteta nuklearnih elektrana i instalacija;
(b)  odgovorno i sigurno upravljanje radioaktivnim otpadom, od njegova nastajanja do konačnog odlagališta, uključujući potrošeno gorivo (tj. priprema obrade, obrada, prerada, skladištenje i odlaganje) te sigurna i učinkovita razgradnja i čišćenje bivših lokaliteta nuklearnih elektrana i instalacija kao i preostalih lokaliteta povezanih s rudarskim iskopavanjem urana i potopljenih radioaktivnih predmeta i materijala;
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka c
(c)  uspostava učinkovitih i djelotvornih zaštitnih sustava.
(c)  uspostava učinkovitih, djelotvornih i transparentnih zaštitnih mjera za nuklearni materijal;
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka ca (nova)
(ca)  poticanje na promicanje sveukupne transparentnosti i otvorenosti tijela vlasti u trećim zemljama, kao i informiranje i sudjelovanje javnosti, u procesima odlučivanja koji se odnose na sigurnost nuklearnih postrojenja i učinkovite prakse gospodarenja radioaktivnim otpadom, u skladu s relevantnim međunarodnim konvencijama i instrumentima;
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 2. – točka cb (nova)
(cb)  primjena znanja i djelovanja Instrumenta na jačanje političkog utjecaja u međunarodnim organizacijama u području energetike i sigurnosti;
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1.
1.  U provedbi ove Uredbe osiguravaju se dosljednost, sinergije i komplementarnost s Uredbom (EU) br. XXX/XXX (NDICI), ostalim programima vanjskog djelovanja Unije i s ostalim relevantnim politikama i programima Unije, kao i dosljednost razvojne politike.
1.  U provedbi ove Uredbe osiguravaju se dosljednost, sinergije i komplementarnost s Uredbom (EU) br. XXX/XXX (NDICI), ostalim programima vanjskog djelovanja Unije i s ostalim relevantnim politikama Unije i zakonodavnim aktima, kao što su direktive Vijeća 2009/71/Euratom, 2011/70/Euratom i 2013/59/Euratom, ciljevima i vrijednostima Unije i programima Unije, kao što je Program za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju koji nadopunjuje program Obzor Europa, kao i dosljednost razvojne politike.
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2.a (novi)
2.a  Komisija koordinira svoju suradnju s trećim zemljama i s međunarodnim organizacijama koje se zalažu za slične ciljeve, osobito s IAEA-om i OECD/NEA-om. Tom će se koordinacijom omogućiti Zajednici i relevantnim organizacijama izbjegavanje udvostručenja aktivnosti i financiranja u vezi s trećim zemljama. Komisija će u izvršavanje svoje zadaće uključiti i nadležna tijela država članica i europske operatore, promičući tako kvalitetu europskog stručnog znanja u području nuklearne sigurnosti i zaštitnih mjera.
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1.
Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje 2021.–2027. iznosi 300 milijuna EUR u tekućim cijenama.
Financijska omotnica za provedbu ove Uredbe za razdoblje 2021.–2027. iznosi 266 milijuna EUR u stalnim cijenama.
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1.
Sporazumi o pridruživanju, sporazumi o partnerstvu i suradnji, višestrani sporazumi i drugi sporazumi kojima se uspostavlja pravno obvezujući odnos sa zemljama partnerima, kao i zaključci Europskog vijeća i zaključci Vijeća, izjave sa sastanaka na vrhu ili zaključci sastanaka na visokoj razini sa zemljama partnerima, komunikacije Komisije ili zajedničke komunikacije Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjska pitanja i sigurnosnu politiku tvore sveobuhvatni okvir politike za provedbu ove Uredbe.
Pravna stečevina Zajednice u vezi s nuklearnom sigurnošću i sigurnim upravljanjem potrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom, sporazumi o pridruživanju, sporazumi o partnerstvu i suradnji, višestrani sporazumi i drugi sporazumi kojima se uspostavlja pravno obvezujući odnos sa zemljama partnerima, kao i zaključci Europskog vijeća i zaključci Vijeća, izjave sa sastanaka na vrhu ili zaključci sastanaka na visokoj razini sa zemljama partnerima, komunikacije Komisije ili zajedničke komunikacije Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjska pitanja i sigurnosnu politiku tvore sveobuhvatni okvir politike za provedbu ove Uredbe.
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 2.
2.  Cilj je višegodišnjih okvirnih programa pružanje dosljednog okvira za suradnju između Zajednice i relevantnih trećih zemalja ili regija, u skladu s općom svrhom i područjem primjene, ciljevima, načelima i politikom Zajednice i na temelju političkog okvira koji se navodi u članku 5.
2.  Cilj je višegodišnjih okvirnih programa pružanje dosljednog okvira za suradnju između Zajednice i relevantnih trećih zemalja, regija ili međunarodnih organizacija, u skladu s općom svrhom i područjem primjene, ciljevima, načelima i politikom Zajednice i na temelju političkog okvira koji se navodi u članku 5.
Amandman 35
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 3.
3.   Višegodišnji okvirni programi tvore opći temelj za suradnju i njima se utvrđuju ciljevi Zajednice za suradnju u okviru ove Uredbe, uzimajući u obzir potrebe država na koje se primjenjuju, prioritete Zajednice, međunarodnu situaciju te aktivnosti navedenih trećih zemalja. U višegodišnjim okvirnim programima navodi se i dodana vrijednost suradnje i način izbjegavanja preklapanja s drugim programima i inicijativama, osobito programima i inicijativama međunarodnih organizacija sa sličnim ciljevima, i velikim donatorima.
3.   Višegodišnji okvirni programi tvore opći temelj za suradnju i njima se utvrđuju ciljevi Zajednice za suradnju u okviru ove Uredbe, uzimajući u obzir potrebe i okolnosti država na koje se primjenjuju, prioritete Zajednice, međunarodnu situaciju te aktivnosti navedenih trećih zemalja. U višegodišnjim okvirnim programima navodi se i dodana vrijednost suradnje i način izbjegavanja preklapanja s drugim programima i inicijativama, osobito programima i inicijativama međunarodnih organizacija sa sličnim ciljevima, i velikim donatorima.
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 3.a (novi)
3.a  Višegodišnjim okvirnim programima nastoji se potaknuti zemlje koje primaju financijsku pomoć u skladu s ovom Uredbom da poštuju obveze koje proizlaze iz sporazuma s Unijom i Ugovora o neširenju nuklearnog oružja da se obvežu na pridržavanje relevantnih međunarodnih konvencija, da poštuju standarde u području nuklearne sigurnosti i zaštite od radijacije te da se obvežu na provedbu relevantnih preporuka i mjera uz najviše standarde transparentnosti i oglašavanja.
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 4.a (novi)
4.a  Višegodišnjim okvirnim programima trebao bi se utvrditi okvir za kvalificiran i neovisan nadzor kako bi se povećala razina nuklearne sigurnosti u partnerskim zemljama. Oni bi mogli uključivati odredbe za potporu nuklearnih regulatornih tijela u provođenju sveobuhvatnih procjena rizika i sigurnosti („testiranja otpornosti na stres”) nuklearnih elektrana na temelju pravne stečevine Zajednice o nuklearnoj sigurnosti i radioaktivnom otpadu, kao i u provedbi preporuka na temelju tih testiranja otpornosti na stres te pri praćenju primjene odgovarajućih mjera, osobito u zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama te zemljama koje su dio Europske politike susjedstva.
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 5.
5.  Višegodišnji okvirni programi temelje se na dijalogu sa zemljama ili regijama partnerima.
5.  Višegodišnji okvirni programi temelje se na dijalogu sa zemljama ili regijama partnerima. Komisija bi se pri razradi tih programa i prije njihova donošenja trebala savjetovati sa Skupinom europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG) te po potrebi s odgovarajućim nacionalnim tijelima država članica.
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 6.
6.  Komisija donosi višegodišnje okvirne programe u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 2. Primjenjujući isti postupak Komisija preispituje te po potrebi ažurira te okvirne programe.
6.  Komisija donosi višegodišnje okvirne programe u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 2. Primjenjujući isti postupak Komisija sredinom njihova provedbenog razdoblja preispituje te po potrebi ažurira te okvirne programe.
Amandman 40
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 3. – podstavak 1. − točka a
(a)  akcijske planove, pojedinačne mjere i mjere potpore za koje financiranje Unije ne premašuje 10 milijuna EUR;
(a)  pojedinačne mjere i mjere potpore za koje financiranje Unije ne premašuje 10 milijuna EUR;
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 2. – točka b
(b)  rashode povezane s informiranjem i komuniciranjem, uključujući razvoj komunikacijskih strategija i poslovne komunikacije, kao i vidljivost političkih prioriteta Unije.
(b)  rashode povezane s informiranjem i komuniciranjem, uključujući razvoj komunikacijskih strategija i poslovne komunikacije, kao i vidljivost političkih prioriteta, ciljeva i vrijednosti Unije.
Amandman 42
Prijedlog uredbe
Članak 11.a (novi)
Članak 11.s
Kriteriji koji se primjenjuju na međunarodnu suradnju u području nuklearne sigurnosti
1.   Zajedničko tumačenje i uzajamni sporazum između treće zemlje i Zajednice potvrđuju se upućivanjem službenog zahtjeva Komisiji, kojim se relevantna vlada obvezuje.
2.   Treće zemlje koje žele surađivati sa Zajednicom moraju biti članice Ugovora o neširenju nuklearnog oružja te bi trebale imati dodatni protokol ili sporazum o zaštitnim mjerama s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju koji su dovoljni da bi se dalo vjerodostojno jamstvo da neće doći do korištenja prijavljenog nuklearnog materijala u druge svrhe koje nisu miroljubive nuklearne aktivnosti ni do korištenja neprijavljenog nuklearnog materijala ili djelatnosti u toj državi kao cjelini. Moraju biti potpisnice temeljnih sigurnosnih načela predviđenih u okviru sigurnosnih standarda IAEA-a i stranke relevantnih konvencija, kao što su Konvencija o nuklearnoj sigurnosti i Zajednička konvencija o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada, ili moraju dokazati da su poduzele korake kojima potvrđuju čvrstu namjeru pristupanja takvim konvencijama. U slučaju aktivne suradnje ta se obveza preispituje svake godine uzimajući u obzir nacionalna izvješća i druge dokumente o provedbi relevantnih konvencija. Na temelju takve procjene donosi se odluka o nastavku suradnje. U izvanrednim situacijama iznimno se pokazuje fleksibilnost u primjeni tih načela.
3.   Kako bi se osigurala i pratila sukladnost s ciljevima suradnje iz ove Uredbe, dotična treća zemlja prihvaća procjenu poduzetih mjera u skladu sa stavkom 2. Ta procjena omogućuje praćenje i provjeru sukladnosti s dogovorenim ciljevima i može biti uvjet za nastavka isplate doprinosa Zajednice.
Amandman 43
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 1.
(1)  Praćenje, izvješćivanje i evaluacija provode se u skladu s člankom 31. stavcima 2., 4., 5. i 6. te člancima 32. i 36. Uredbe (EU) br. XXX/XXX NDICI.
(1)  Praćenje, izvješćivanje i evaluacija provode se u skladu s člankom 31. stavcima 2., 4., 5. i 6. te člancima 32. i 36. Uredbe (EU) br. XXX/XXX NDICI. O posebnim evaluacijama, kako su navedene u članku 32. stavku 2. Uredbe (EU) br. XXX/XXX NDICI, koje se odnose na nuklearnu sigurnost i zaštitu od radijacije, nakon savjetovanja sa skupinom ENSREG, raspravlja se u odboru Europskog instrumenta za međunarodnu suradnju u području nuklearne sigurnosti te se one podnose Europskom parlamentu.
Amandman 44
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2. – točka a
(a)  broja pripremljenih, podnesenih i/ili preispitanih pravnih i regulatornih akata i
(a)   broja pripremljenih, podnesenih i/ili preispitanih pravnih i regulatornih akata i uspješnosti njihove provedbe, kao i njihova utjecaja na standarde nuklearne sigurnosti i zaštitne mjere u relevantnim zemljama, uključujući utjecaj na građane i okoliš;
Amandman 45
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2. – točka b
(b)  broja projektnih studija, koncepata ili studija izvedivosti za izgradnju postrojenja u skladu s najvišim standardima nuklearne sigurnosti.
(b)   broja projektnih studija, koncepata ili studija izvedivosti za izgradnju postrojenja u skladu s najvišim standardima nuklearne sigurnosti i uspješnosti provedbe rezultata tih studija.
Amandman 46
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2. – točka ba (nova)
(ba)  mjera za poboljšanje nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i učinkovitosti i djelotvornosti zaštitnih mjera, utemeljenih na najvišim standardima nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i nuklearnih zaštitnih mjera, uključujući rezultate međunarodnih istorazinskih ocjena, i provedenih u nuklearnim postrojenjima.
Amandman 47
Prijedlog uredbe
Članak 12.a (novi)
Članak 12.a
Transparentnost
Komisija i treće zemlje koje surađuju s Unijom u okviru ovog Instrumenta osiguravaju da potrebne informacije u vezi s mjerama za jamčenje nuklearne sigurnosti koje se poduzimaju u tim zemljama uz pomoć ovog Instrumenta i općenito u vezi s nuklearnim sigurnosnim standardima tih zemalja budu na raspolaganju radnicima i široj javnosti, posebno uzimajući u obzir lokalne vlasti, stanovništvo i dionike u blizini nuklearnog postrojenja. Ta obveza uključuje brigu o tome da nadležno regulatorno tijelo i nositelji dozvole pružaju informacije u svojim područjima nadležnosti. Informacije se stavljaju na raspolaganje javnosti u skladu s odgovarajućem zakonodavstvom i međunarodnim instrumentima, pod uvjetom da se time ne ugrožavaju drugi nadređeni interesi, kao što je sigurnost, priznati u odgovarajućem zakonodavstvu ili međunarodnim instrumentima.

Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama
PDF 354kWORD 57k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17 siječnja 2019. o provedbi Direktive 2011/7/EU o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (2018/2056(INI))
P8_TA-PROV(2019)0042A8-0456/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama(1),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Direktive 2011/7/EU (COM(2016)0534) i o njemu priloženom radnom dokumentu službi (SWD(2016)0278),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o pristupu financiranju za mala i srednja poduzeća i povećanju raznolikosti financiranja malih i srednjih poduzeća u uniji tržišta kapitala(3),

–  uzimajući u obzir temeljitu analizu pod nazivom „Direktiva 2011/7/EU o kašnjenjima u plaćanju u poslovnim transakcijama: procjena provedbe na razini Europe”, koju je Služba Europskog parlamenta za istraživanja objavila u srpnju 2018.,

–  uzimajući u obzir Europska izvješća o plaćanjima koja objavljuje Intrum,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0456/2018),

A.  budući da su plaćanja pokretačka energija poduzeća, a u održivim i učinkovitim poslovnim okruženjima ažurna plaćanja pogodna su za poduzeća jer im omogućuju pravodobno podmirivanje dugova, širenje, ulaganje, otvaranje radnih mjesta, stvaranje općeg gospodarskog rasta i općenito pridonošenje europskom gospodarstvu;

B.  budući da se razmjena robe i usluga na unutarnjem tržištu između gospodarskih subjekata ili između ekonomskih subjekata i javnih tijela temelji na odgodi plaćanja, pri čemu dobavljač svojem klijentu daje rok za plaćanje računa, prema dogovoru među strankama, na način utvrđen u računu dobavljača ili relevantnim zakonskim odredbama;

C.  budući da su kašnjenja u plaćanju raširena štetna praksa koja negativno utječe na razvoj europskih poduzeća, osobito malih i srednjih poduzeća, koja pri kašnjenju u plaćanju gube predvidljiv tok likvidnosti;

D.  budući da to osobito utječe na mala i srednja poduzeća, negativno djeluje na njihovu likvidnost, komplicira njihovo financijsko upravljanje i utječe na njihovu konkurentnost i profitabilnost;

E.  budući da velika poduzeća imaju na raspolaganju više sredstava od malih i srednjih poduzeća za zaštitu od kašnjenja u plaćanju, kao što su plaćanje unaprijed, kreditne provjere, naplata dugova, bankovna jamstva ili kreditno osiguranje, te isto tako mogu biti u boljem položaju da globalno okruženje niskih kamatnih stopa iskoriste za povećanje svojih ulaganja i za veću pregovaračku moć;

F.  budući da na temelju Direktive 2011//7/EU (Direktiva o kašnjenju u plaćanju) tijela javne vlasti imaju „posebnu odgovornost”(4) u pogledu poticanja poslovnog okruženja poticajnog za pravovremena plaćanja;

G.  budući da se Direktivom o kašnjenju u plaćanju propisuju, između ostaloga, razdoblja plaćanja za transakcije poduzeća prema drugom poduzeću (B2B) i javnog tijela prema poduzeću (PA2B) , automatsko pravo na kamatu na zakašnjelo plaćanje, najmanje 40 EUR naknade za troškove naplate i zakonska kamata od barem 8 % više od referentne stope Europske središnje banke;

H.  budući da je, unatoč općem smanjenju prosječnog trajanja razdoblja plaćanja u skladu s Direktivom o kašnjenju u plaćanju, šest od deset poduzeća u EU-u u okviru transakcija B2B i dalje plaćeno nakon ugovorom dogovorenog roka;

I.  budući da su među poduzećima raznih veličina mala i srednja poduzeća ta koja će najvjerojatnije prihvatiti dulje rokove ili nepoštene uvjete plaćanja, ili će im veća poduzeća nametnuti takve uvjete, zbog neravnoteže pregovaračke moći te straha od narušavanja poslovnih odnosa i gubitka ugovora u budućnosti;

J.  budući da se prema barometru praksi plaćanja poduzeća Atradius 95 % malih i srednjih poduzeća u Europi suočava s kašnjenjima u plaćanju, što je veći udio nego u slučaju velikih poduzeća, iz čega se može zaključiti da mala i srednja poduzeća vrše svoja plaćanja brže nego velika poduzeća, ali se njima kasnije plaća;

K.  budući da kašnjenja u plaćanju utječu na sve gospodarske sektore, ali su osobito raširena u sektorima u kojima u relevantnom vrijednosnom lancu prevladavaju mala i srednja poduzeća (npr. građevinarstvo, komunalne usluge i promet, profesionalne usluge, proizvodnja, prehrambeni proizvodi te informacijske tehnologije/telekomunikacije);

L.  budući da su kašnjenja u plaćanju i dalje uzrok svakog četvrtog stečaja u EU-u;

M.  budući da kašnjenja u plaćanju stvaraju dodatne troškove za poduzeća koja moraju ulagati sredstva u naplaćivanje dugova ili plaćati kamatu na dogovoreni kredit kako bi nastavila s poslovanjem;

N.  budući da kašnjenja u plaćanju ili strah od zakašnjelog plaćanja i dalje predstavljaju jednu od glavnih prepreka sudjelovanju malih i srednjih poduzeća u ugovorima o javnoj nabavi;

O.  budući da bi se za svaki dan smanjenja kašnjenja u plaćanju moglo uštedjeti 158 milijuna EUR financijskih troškova i da bi se dodatnim novčanim tokom moglo financirati dodatnih 6,5 milijuna radnih mjesta u Europi;

P.  budući da je Komisija pokrenula postupke zbog povrede prava protiv četiri države članice (Grčke, Slovačke, Španjolske i Italije) zbog neodgovarajuće primjene Direktive o kašnjenju u plaćanju te je protiv Italije podigla tužbu na Sudu;

Q.  budući da su određene države članice pokrenule inicijative za širenje kulture ažurnog plaćanja s pomoću kodeksâ pravovremenog plaćanja, dobrovoljnog obvezivanja na razini sektora ili jačih sinergija s pravilima o javnoj nabavi;

R.  budući da je u Izvješću Komisije o provedbi Direktive o kašnjenju u plaćanju, objavljenom 2016., donesen zaključak da činjenica da su poduzeća svjesna svojih prava koja proizlaze iz Direktive ipak ne znači da se njima i koriste te da se čini da su glavni čimbenici koji sprečavaju djelotvornu primjenu Direktive nepostojanje zajedničkog sustava za praćenje prosječnih rokova za plaćanje, manjak jasnoće u vezi s nekim ključnim pojmovima iz Direktive i tržišne neravnoteže između većih i manjih poduzeća;

S.  budući da su kašnjenja u plaćanju slojevit i složen problem prouzročen horizontalnim faktorima, koji su svojstveni svim sektorima i svim vrstama transakcija (kao što su problemi s novčanim tokom, neravnoteža snage i veličine među poduzećima, struktura opskrbnog lanca, administrativna neučinkovitost, slaba dostupnost kredita, neznanje u pogledu upravljanja računima i kreditima) te djelovanjem vanjskih čimbenika (npr. gospodarska situacija i nacionalna poslovna kultura), nije moguće izdvojiti jedno rješenje za sve probleme;

T.  budući da Prijedlog direktive o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima između poduzeća u lancu opskrbe hranom (COM(2018)0173) uključuje odredbe o zakašnjelim plaćanjima za pokvarljive proizvode i o tome da države članice trebaju imenovati tijela za provedbu koja će pratiti poštovanje tih propisa;

U.  budući da probleme koji dovode do kašnjenja u plaćanju treba riješiti kombinacijom zakonskih i dobrovoljnih mjera te ciljanim intervencijama koje uključuju Komisiju, države članice i udruženja poduzeća; budući da bi takva kombinacija uključivala preventivne mjere usmjerene na probleme koji nastaju prije provedbe transakcije te korektivna rješenja za probleme koji nastaju nakon provedbe transakcije; budući da bi se u okviru svake regulatorne ili dobrovoljne intervencije trebale uzeti u obzir posebnosti predmetnog gospodarskog sektora;

Poboljšanje platnog ponašanja u EU-u kombinacijom zakonskih i dobrovoljnih mjera

1.  smatra da se Direktiva o kašnjenju u plaćanju i nacionalno zakonodavstvo o kašnjenju u plaćanju trebaju bolje provoditi, pravodobno i učinkovito, poštovanjem najduljih rokova za plaćanje računa i mjerama usmjerenima na poboljšanje pravila o uvjetima plaćanja i odvraćanje od nepoštenih praksi; napominje da se te mjere mogu razvrstati prema prirodi (zakonske ili dobrovoljne), području primjene (horizontalne ili sektorske) i cilju (preventivne, korektivne ili promjena poslovne kulture); smatra da su istodobno u određenim državama članicama zakonodavstvo na snazi i mjere u pogledu povreda počeli doprinositi promjeni u kulturi javne uprave diljem EU-a, što dovodi do općeg smanjenja kašnjenja u plaćanju;

2.  smatra da ne postoji jedinstven pristup rješavanju problema kašnjenja u plaćanju s obzirom na to da u nekim sektorima poslovanja među poduzećima dulji rokovi plaćanja, koji u svakom slučaju poštuju odredbe iz Direktive 2011/7/EU, mogu ponekad ispuniti potrebe poduzećâ, uzimajući u obzir posebnosti svakog sektora; međutim, ističe da treba uložiti napore za uspostavu rokova za plaćanje od 30 dana te da su rokovi za plaćanje dulji od 60 dana, kako je dopušteno Direktivom 2011/7/EU, rupa u zakonu koja može omogućiti ugovaranje duljih rokova koji mogu štetiti samim poduzećima, a posebice MSP-ovima, uz poštovanje ugovorne slobode poduzeća na tržištu; ističe da je važno uvijek zajamčiti jednake uvjete između poduzeća u dominantnom položaju i malih subjekata;

Preventivne mjere

3.  smatra da bi države članice trebale uvesti strože uvjete plaćanja; napominje da su neke države članice ograničile standardne uvjete plaćanja na 30 dana, dok je tek nekoliko država članica uvelo maksimalan rok plaćanja od kojeg strane ne mogu odstupati; nadalje, napominje da je uvođenje maksimalnog roka plaćanja uobičajenije na sektorskoj razini; smatra da bi zakonodavstvo kojim se propisuju stroži uvjeti plaćanja bilo djelotvorno u smanjenju njihove duljine u određenoj mjeri i da bi, pod uvjetom da se provede, stvorilo jednake uvjete za velika i mala poduzeća; u tom kontekstu ističe da bi se ujednačenijim i pojednostavljenim nizom pravila vjerovnicima i dužnicima moglo pojasniti što mogu očekivati u slučaju kašnjenja u plaćanju i time poboljšati predvidljivost njihovih gospodarskih aktivnosti;

4.  smatra da bi se uvođenjem veće transparentnosti u platnom ponašanju mogla obeshrabriti kašnjenja u plaćanju; smatra da bi pristup tim informacijama mogao djelovati kao poticaj javnim tijelima i poduzećima da poboljšaju svoje prakse plaćanja i ispunjavaju svoje novčane obveze; potiče države članice da razmotre različite moguće oblike obveznog objavljivanja informacija o platnom ponašanju, kao što su baze podataka ili registri, i za privatni i za javni sektor;

5.  potiče države članice da razmotre uspostavu obveznih sustava koji pružaju informacije o dobrom platnom ponašanju (javna pohvala) i promiču kulturu ažurnog plaćanja u poslovnim odnosima, među ostalim, s obzirom na to da se pravovremeno plaćanje pokazalo kao pametna poslovna strategija jer odgovorni platiše mogu dogovoriti bolje poslove i osloniti se na pouzdane dobavljače; poziva Komisiju da provede studiju o postojećim nacionalnim sustavima koji pružaju informacije o dobrom platnom ponašanju (javna pohvala) poduzeća i javnih tijela te da istraži isplativost uspostave zajedničkih kriterija za te sustave na razini EU-a;

6.  naglašava važnost pružanja više informacija i obrazovanja poduzetnicima, osobito malim i srednjim poduzećima, o upravljanju kreditima i računima; podsjeća da se učinkovitim upravljanjem kreditima skraćuje prosječno razdoblje naplate i stoga održava optimalni novčani tok, čime se smanjuje rizik od neplaćanja i povećava potencijal za rast; smatra da službenici u javnoj upravi također trebaju imati pristup osposobljavanju te da obrazovanje i podrška mogu potaknuti mala i srednja poduzeća da koriste pravne lijekove iz Direktive o kašnjenju u plaćanju; napominje da mala i srednja poduzeća nažalost često nemaju kapaciteta za ulaganje u osposobljavanje i da trenutačno na razini EU-a ili nacionalnoj razini ne postoje programi usmjereni na poboljšanje znanja poduzećâ o upravljanju kreditima i računima; smatra da bi se više sredstava iz EU-a trebalo usmjeriti prema financijskom obrazovanju malih i srednjih poduzeća i stoga odlučno poziva tijela država članica da ulože dodatne napore u organizaciju dodatnog osposobljavanja za mala i srednja poduzeća o pitanjima upravljanja kreditima; osim toga, smatra da bi osposobljavanje i potpora trebali uključivati i smjernice za nadoknadu zakašnjelog plaćanja u prekograničnim transakcijama i stoga poziva Komisiju da nastavi s integracijom tih smjernica i drugih korisnih informacija, kao što su prava i instrumenti dostupni poduzetnicima u sudskim sporovima s dužnicima, na portal Vaša Europa i osiguranjem potpore za poduzeća preko Europske poduzetničke mreže;

Korektivne mjere

7.  poziva države članice i udruženja poduzeća da razmotre uspostavu besplatnih i povjerljivih nacionalnih i regionalnih službi za mirenje (posredovanje, mirenje, arbitraža i donošenje presuda), koje bi bile dostupne svim poduzećima kao alternativa sudskim postupcima za rješavanje sporova u pogledu plaćanja i održavanje poslovnih odnosa, ali i za obrazovanje poduzeća o njihovim pravima i pravnim lijekovima protiv kašnjenja u plaćanju; naglašava da bi te usluge posredovanja bile osobito korisne za mala i srednja poduzeća koja često ne raspolažu adekvatnim financijskim sredstvima za sudske sporove i zbog toga odustaju od svojih prava; nadalje, poziva države članice da razmotre mogućnost javnog financiranja neovisnih pravobranitelja zaduženih za istragu sporova zbog zakašnjelih plaćanja i neplaćanja, koji pomažu malim poduzećima u rješavanju sporova zbog zakašnjelih plaćanja i neplaćanja, savjetuju ih o djelovanju u slučaju nepodmirenih obveza i predlažu rješenja, posebice malim i srednjim poduzećima; poziva države članice i Komisiju da zajamče učinkovit pristup pravosuđu u pitanjima koja se odnose na povrat duga u prekograničnim transakcijama;

8.  poziva države članice da provode svoje nacionalno zakonodavstvo te potiču i postrože kontrole, na primjer među velikim poduzećima, kao i primjenu administrativnih sankcija koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, čime bi se pridonijelo poboljšanju platnog ponašanja; smatra da bi izravna intervencija javnih tijela, s obzirom na to da upravo ona provode administrativne sankcije, mogla pomoći u prevladavanju čimbenika straha i oslobađanju vjerovnika odgovornosti da poduzmu mjere protiv dužnika jer bi tijela izravno provodila zakone i poduzimala diskrecijske mjere protiv poduzećâ s lošom praksom plaćanja; smatra da bi iznos administrativnih sankcija i njihova kumulativna priroda mogli odvratiti poduzeća od kašnjenja u plaćanju te naglašava da bi se taj režim trebao postupno primjenjivati ovisno o razini usklađenosti poduzeća;

9.  ističe da, unatoč činjenici da je Direktiva o kašnjenju u plaćanju donesena u veljači 2011. i unatoč novim mehanizmima za zaštitu poduzetnika koje su neke države članice nedavno uspostavile, svake godine tisuće malih i srednjih poduzeća i novoosnovanih poduzeća u cijeloj Europi ode u stečaj dok čekaju da im dužnici, uključujući nacionalna javna tijela, plate račune; poziva Komisiju i države članice da razmotre obvezne oblike odgovarajuće kompenzacije, kao što su prijeboj i druge potporne mjere, na primjer, jamstveni fondovi za mala i srednja poduzeća i faktoring za poduzeća kojima javna uprava duguje novac kako zbog toga ne bi otišla u stečaj;

10.  naglašava da bi porezne i fiskalne dugove trgovačkih društava te njihove dugove za socijalno osiguranje trebalo kompenzirati nepodmirenim iznosima koje njima duguju javna tijela;

11.  potiče države članice da uspostave jamstvene fondove za MSP-ove, koji će služiti kao jamstvo za dugove prema bankama onih MSP-ova kojima su dužna javna tijela;

12.  s velikom je zabrinutošću svjestan situacije u nekim državama članicama u kojima su javna tijela znatno odgodila plaćanja robe i/ili usluga koje su im pružili poduzetnici (zdravstveni sektor jedan je od najpogođenijih), u ugovore o isporuci uključivala odredbe o neustupanju i (pravno) sprječavala dobavljače da izvrše svoja potraživanja pred sudom, što je ta poduzeća dovelo u velike financijske poteškoće; smatra da bi države članice, kako bi pružile potporu poduzećima čije je financijsko upravljanje dodatno otežano zbog kašnjenja javnih tijela u plaćanju, trebale uspostaviti brže i djelotvornije postupke povrata PDV-a i povrata potraživanja, osobito za mala i srednja poduzeća;

13.  ističe da kodeksi pravovremenog plaćanja te povelje i mjere društveno odgovornog poslovanja, zajedno s kriterijima unutarnje revizije i unutarnje provedbe, pridonose stvaranju odgovorne kulture plaćanja i osiguravanju poštenih odnosa i povjerenja među poduzećima;

14.  smatra da bi se određeni pojmovi iz Direktive, kao što je „posebno nepravedno” u vezi s ugovornim uvjetima plaćanja i trgovačkim praksama, te početak i završetak ugovornih uvjeta plaćanja trebali pojasniti smjernicama Komisije; ističe i sudsku praksu Suda u pogledu tumačenja određenih pojmova iz Direktive (odnosno „poduzeće”, „poslovne transakcije” i „posebno nepravedno” u predmetima C-256/15 i C-555/14);

15.  smatra da je važno spriječiti javni sektor da odstupa od pravila iz Direktive koja se odnose na rokove plaćanja; stoga poziva države članice i Komisiju da s obzirom na nedavnu sudsku praksu Suda (predmet C-555/14) poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale da javna tijela pravovremeno plaćaju svojim dobavljačima i da vjerovnici primaju automatske zakonske kamate i naknadu u slučaju zakašnjelih plaćanja bez potrebe za sporom zbog zakašnjelog plaćanja i poziva Komisiju da predloži automatski izračun kamata;

16.  naglašava da je brzo plaćanje vrlo važno za preživljavanje i rast poduzećâ, osobito MSP-ova; napominje da financijske i digitalne tehnologije radikalno mijenjaju načine i brzinu plaćanja; stoga očekuje naglo povećanje elektroničkog izdavanja računa i postupnu zamjenu tradicionalnih načina plaćanja inovativnim načinima plaćanjima (npr. financiranje opskrbnog lanca, otkup potraživanja itd.), tako da vjerovnik može biti plaćen u stvarnom vremenu čim izda račun;

17.  s velikim interesom prima na znanje postupke uspostavljene u određenim državama članicama u slučaju zakašnjelog plaćanja javnih tijela, u okviru kojih središnja državna uprava može izdati upozorenje lokalnom tijelu ako ono nije pravovremeno platilo svojim dobavljačima te može, ako se kašnjenja u plaćanju nastave, dobavljačima platiti izravno za pruženu robu ili usluge i odgoditi dodjelu sredstava proračunu lokalnog tijela koje ne ispunjava obveze; smatra da je takav sustav, kojim se objedinjuje pouzdano praćenje rezultata javnih tijela u pogledu plaćanja i djelotvoran plan upozorenja te koji se nakon uspostave priopćuje svima, dao rezultate koje treba detaljnije analizirati te bi ga trebalo prenijeti državama članicama kao primjer dobre prakse;

18.  sa zabrinutošću prima na znanje zaključke izvješća Komisije u kojem je navedeno da vjerovnici ne ostvaruju svoja prava kako je predviđeno Direktivom o kašnjenju u plaćanju poglavito zato što se boje da će to štetiti njihovim dobrim poslovnim odnosima; u tom pogledu smatra da treba poduzeti mjere kako bi se malim i srednjim poduzećima olakšalo ostvarivanje prava zajamčenih Direktivom o kašnjenju u plaćanju; u tom kontekstu traži da se dodatno ispita mogućnost predviđena člankom 7. stavkom 5. Direktive o kašnjenju u plaćanju da se organizacije koje su službeni predstavnici poduzeća obrate sudovima država članica ako su ugovorni uvjeti ili postupci posebno nepravedni;

19.  pozdravlja određene inicijative na razini sektora u nekim državama članicama na temelju kojih su društva sudionici sastavila jamstvo s konkretnim detaljnim koracima koje će poduzeti kako bi osigurala da se njihovim manjim dobavljačima plaća brže za proizvode ili usluge koje pružaju; napominje da bi pozitivno javno prozivanje (javna pohvala) moglo dati željene rezultate putem samoregulacije na razini sektora i pružiti znatnu potporu za MSP-ove;

20.  ističe da je javna nabava važno sredstvo za poboljšanje funkcioniranja jedinstvenog tržišta; poziva na razmatranje poboljšanih sinergija između Direktive o kašnjenju u plaćanju i pravila o javnoj nabavi, osobito mogućnosti da javni naručitelji poduzmu mjere da se ugovaratelji koji ne ispunjavaju obveze isključe iz budućih nabava ako glavni ugovaratelj nije na vrijeme platio podugovaratelje kada se to zahtijeva (Direktiva o javnoj nabavi)(5), šire upotrebe mogućnosti utvrđene člankom 71. stavkom 3. Direktive o javnoj nabavi u pogledu omogućavanja izravnog plaćanja podugovarateljima pod određenim uvjetima i utvrđivanja platnog ponašanja prema podugovarateljima kao jednog od kriterija za ocjenjivanje financijske sposobnosti potencijalnih ugovaratelja u javnim natječajima; poziva države članice da zajamče transparentnost i sljedivost plaćanja javnih tijela ugovarateljima i podugovarateljima te plaćanja ugovaratelja njihovim podugovarateljima ili dobavljačima;

Zaključci i preporuke

21.  potiče države članice da preuzmu potpunu odgovornost u provedbi plaćanja javne uprave te da poboljšaju svoje zakonodavstvo jamčeći ispravnu provedbu svih dijelova Direktive o kašnjenju u plaćanju, između ostalog i ukidanjem domaćih zakona, propisa ili ugovornih praksi koji se primjenjuju u javnom sektoru, a nisu sukladni s ciljevima Direktive, kao što su zabrane provedbe i ustupanja potraživanja u javnom sektoru; istodobno ponavlja da Komisija treba poduzeti sve napore da pokuša zajamčiti potpunu i odgovarajuću provedbu postojećih obveza;

22.  poziva države članice i Komisiju da promiču „odlučan pomak prema kulturi ažurnog plaćanja”(6) poduzimanjem najprikladnijih mjera, uključujući izdavanje smjernica o najboljim praksama, te po potrebi i ako je primjereno, zakonodavne inicijative, uzimajući u obzir prethodno navedene prijedloge, u cilju stvaranja pouzdanog poslovnog okruženja za poduzeća i kulture pravovremenog plaćanja;

23.  odlučno poziva države članice da postupke plaćanja učine djelotvornijima, pri čemu osobito naglašava da se postupci provjere računa ili sukladnosti robe i usluga s ugovornim specifikacijama ne bi smjeli upotrebljavati za umjetno produljenje razdoblja plaćanja na razdoblja duža od rokova propisanih Direktivom;

24.  podsjeća države članice i Komisiju da je ažurno plaćanje glavni zahtjev za održivo poslovno okruženje i da bi se kao takvo trebalo uključiti u sve politike i zakonodavne inicijative koje utječu na poduzeća (npr. društveno odgovorno poslovanje, novoosnovana poduzeća i odnosi između platformi i poduzeća);

25.  poziva države članice i Komisiju da za podizanje razine osviještenosti o pravnim lijekovima protiv kašnjenja u plaćanju među poduzećima upotrebljavaju stručne publikacije, promotivne kampanje i sve druge instrumente;

26.  poziva Komisiju da olakša i promiče pristup odgovarajućim izvorima financiranja za europske poduzetnike;

o
o   o

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL L 48, 23.2.2011., str. 1.
(2) SL C 76, 28.2.2018., str. 112.
(3) SL C 204, 13.6.2018., str. 153.
(4) Uvodna izjava 6. Direktive 2011/7/EZ.
(5) Članak 57. stavak 4. točka (g) Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ.
(6) Uvodna izjava 12. Direktive 2011/7/EZ.


Godišnje izvješće o financijskim aktivnostima Europske investicijske banke
PDF 375kWORD 59k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o godišnjem izvješću o financijskim aktivnostima Europske investicijske banke (2018/2161(INI))
P8_TA-PROV(2019)0043A8-0415/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir izvješće o radu Europske investicijske banke (EIB) za 2017. pod nazivom „Utječemo na budućnost”,

–  uzimajući u obzir financijsko izvješće i statističko izvješće EIB-a za 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće EIB-a iz 2018. pod nazivom „Operacije EIB-a u Europskoj uniji u 2017.: rezultati i učinak”,

–  uzimajući u obzir izvješće EIB-a iz 2018. pod nazivom „EIB izvan Europske unije – 2017.: financiranje s globalnim učinkom”,

–  uzimajući u obzir izvješće o održivosti za 2017. Grupe EIB,

–  uzimajući u obzir članke 15., 126., 175., 177., 208., 209., 271., 308. i 309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Protokol br. 5 o Statutu EIB-a koji mu je priložen,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

—  uzimajući u obzir Politiku EIB-a prema loše reguliranim, netransparentnim i nekooperativnim jurisdikcijama (Politika u području nekooperativnih jurisdikcija), objavljenu 25. prosinca 2010. i dodatak Politici u području nekooperativnih jurisdikcija objavljen 8. travnja 2014.,

–  uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0415/2018),

A.  budući da je primarna svrha EIB-a osigurati dugoročno financiranje i stručno znanje za projekte te iskoristiti dodatna ulaganja kako bi se ostvarili ciljevi EU-a;

B.  budući da je EIB jedina banka koju posjeduju države članice EU-a i koja predstavlja njihove interese;

C.  budući da se EIB smatra financijskim ogrankom EU-a i ključnom institucijom za održavanje javnih i privatnih ulaganja u EU-u, pri čemu je više od 90 % njegovih zajmova usmjereno unutar Unije;

D.  budući da se EIB-ove aktivnosti pozajmljivanja uglavnom financiraju izdavanjem obveznica na međunarodnim tržištima kapitala;

E.  budući da EIB-ov godišnji program financiranja iznosi oko 60 milijardi EUR;

F.  budući da je 33 % obveznica koje je EIB izdao 2017. i 37 % onih koje je izdao 2016. bilo izdano u američkim dolarima;

G.  budući da su obveznice EIB-a najveće kreditne kvalitete i da tri glavne agencije za kreditni rejting EIB-u daju rejting „AAA”, između ostalog zbog toga što je on u vlasništvu država članica i zbog njegova konzervativnog upravljanja rizicima, što je dovelo do stvaranja stabilnog kreditnog portfelja sa samo 0,3 % loših kredita;

H.  budući da bi se financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima mogao povećati učinak proračuna EU-a;

I.  budući da je EIB prirodni partner EU-a pri provedbi financijskih instrumenata u bliskoj suradnji s nacionalnim, regionalnim ili multilateralnim financijskim institucijama;

J.  budući da EIB zbog svojih vanjskih aktivnosti kreditiranja ima važnu ulogu i izvan EU-a kao najveći svjetski multilateralni zajmoprimac i zajmodavac;

K.  budući da EIB nastavlja jačati europsku integraciju i da se od početka financijske krize 2008. pokazalo da je njegova uloga još važnija;

L.  budući da su prioriteti EIB-a, utvrđeni u Korporativnom operativnom planu (COP) za razdoblje 2017. – 2019., usmjereni na ciljeve strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast u područjima energetike, prometa i mobilnosti, zdravlja, razvoja ruralne infrastrukture i podrške poljoprivrednom poslovanju, malih i srednjih poduzeća (MSP) i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije te okoliša i inovacija;

M.  budući da bi Grupa EIB-a trebala održati jaku kreditnu sposobnost kao osnovnu prednost svojeg poslovnog modela te vrlo kvalitetan i pouzdan portfelj imovine s kvalitetnim projektima ulaganja u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU-a) i svih financijskih instrumenata u svojem portfelju;

Postignuća EIB-a u proteklih 60 godina

1.  čestita EIB-u na 60 godina uspješnog poslovanja tijekom kojih je uložio 1,1 bilijun EUR i financirao 11 800 projekata u 160 zemalja kao najveći svjetski multilateralni zajmoprimac i zajmodavac;

2.  pozdravlja činjenicu da će zajmovi Grupe EIB unutar EU-a odobreni u razdoblju 2015. – 2016. podržati ulaganja u iznosu od 544 milijardi EUR, povećati BDP za 2,3 % i otvoriti 2,25 milijuna radnih mjesta do 2020.; apelira na EIB da dodatno unaprijedi svoje aktivnosti koje doprinose dugoročnom i održivom rastu;

3.  ističe prilike koje EIB ima za oblikovanje tržišta u skladu s ciljevima politike EU-a; svjestan je EIB-ove sposobnosti da ulaže protuciklički radi rješavanja pitanja nedovoljne razvijenosti i recesije koje su nastale kao posljedica financijske krize i poteškoća u pristupu financiranju za mala i srednja poduzeća i inovatore;

4.  ističe važnu ulogu koju EIB ima kao banka EU-a, jedina međunarodna financijska institucija koja je u cijelosti u vlasništvu država članica EU-a i koja se u potpunosti vodi politikama i standardima EU-a;

5.  poziva na jačanje savjetodavnih aktivnosti EIB-a te na rješavanje, u suradnji s Komisijom, državama članicama i nacionalnim službenim razvojnim financijskim institucijama, sustavnih nedostataka koji sprečavaju određene regije ili zemlje da u potpunosti iskoriste prednosti EIB-ovih financijskih aktivnosti;

6.  naglašava da će 700 000 MSP-ova imati koristi od boljeg pristupa financiranju i napominje da Odjel EIB-a za gospodarstvo i Komisijin Zajednički istraživački centar procjenjuju da su operacije EFSU-a već poduprle više od 750 000 radnih mjesta, pri čemu se očekuje da bi se taj broj trebao povećati na 1,4 milijuna do 2020., te da je Junckerov plan već utjecao na povećanje BDP-a EU-a za 0,6 %, a do 2020. bi se trebao povećati za 1,3 %;

7.  pozdravlja uspostavu inicijative EIB-a za gospodarsku otpornost koja je usmjerena na pomoć zemljama zapadnog Balkana i južnom susjedstvu EU-a pri suočavanju s izazovima nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja; poziva na povećanje financijskih sredstava za ovu inicijativu i veću uključenost EIB-a u tim regijama kako bi se pružila potpora humanitarnom djelovanju, otvaranju radnih mjesta, gospodarskom rastu i poboljšanju infrastrukture; u tom pogledu pozdravlja odobrenje prvih projekata Europskog plana za vanjska ulaganja (EEIP) u Africi te se raduje snažnijoj ulozi EIB-a;

8.  ističe činjenicu da je samo u 2017. odobren rekordni broj od 901 projekta, uključujući više od 78 milijardi EUR za inovacije, okoliš, infrastrukturu te MSP-ove;

9.  ističe aktivnosti EIB-a kao potporu gospodarskoj i socijalnoj koheziji koje su u posljednjih 10 godina obuhvaćale financiranje regija s više od 200 milijardi eura;

Opće napomene

10.  pozdravlja korake koje je EIB poduzeo kako bi bolje mjerio učinak svojih ulaganja, umjesto da samo daje podatke o količinskim obujmovima financiranja;

11.  podsjeća na činjenicu da je EIB odgovorio na krizu znatnim proširenjem svojih aktivnosti; smatra da je imao i ima pozitivnu ulogu u smanjenju nedostatka ulaganja; apelira na EIB da posveti dodatnu pozornost riziku istiskivanja privatnih ulaganja sada kada se gospodarski uvjeti normaliziraju;

12.  naglašava da su aktivnosti EIB-a bile ključne za oporavak nakon krize i za razine ulaganja, koje su i dalje neujednačene među državama članicama i regijama te među sektorima; poziva EIB da dodatno ulaže u države članice kako bi doprinio njihovu gospodarskom oporavku; ističe da poseban naglasak treba staviti na financiranje u sektorima inovacija i infrastrukture, u kojima je nedostatak ulaganja posebno velik;

13.  napominje da je gotovo trećina financijskih sredstava EIB-a denominirana u dolarima, čime se EIB izlaže potencijalnim sankcijama SAD-a; traži od EIB-a da postupno smanji svoje financiranje u dolarima;

14.  napominje da Europski revizorski sud jednom godišnje provodi reviziju EIB-a; prima na znanje raspravu o mogućnosti uvođenja nadzora nad njegovim operacijama kreditiranja od strane ESB-a; upozorava da bi to moglo znatno utjecati na prirodu i funkcioniranje EIB-a te na upravljanje EIB-om;

Inovacije i vještine

15.  uviđa da EIB daje prednost inovacijama i vještinama kako bi potaknuo rast i osigurao dugoročnu konkurentnost Europe, uz zajmove u iznosu od 13,9 milijardi EUR u 2017. namijenjene, između ostalog, za 7,4 milijuna digitalnih veza velike brzine i postavljanje 36,8 milijuna pametnih brojila;

Okoliš i održivost

16.  pozdravlja činjenicu da je EIB 2017. pozajmio 16,6 milijardi EUR za projekte kojima se podupiru njegovi ciljevi politike okoliša financiranjem projekata u području zaštite okoliša, energije iz obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti, bioraznolikosti, čistog zraka, čiste vode, gospodarenja vodom i otpadom i održivog prijevoz, te što je više od 25 % ukupnog kreditiranja u svim svojim područjima javne politike namijenio zajmovima u vezi s klimom, čime je premašio početnu namjenu za 3,2 %;

17.  naglašava da bi institucije EU-a trebale pružiti primjer kada je riječ o postizanju održivosti financiranja; priznaje status EIB-a kao najvećeg svjetskog izdavatelja zelenih obveznica te da njegove obveznice za klimatsku osviještenost ulagateljima nude transparentnu poveznicu s projektima u području obnovljive energije i energetske učinkovitosti koji ostvaruju korist od dobiti EIB-ovih zelenih obveznica, što se temelji na EIB-ovom izvještajnom sustavu o klimatskim koristima projekata, uključujući pokazatelje učinka kao što su izbjegnute emisije stakleničkih plinova, razine apsolutnih emisija, ušteda potrošnje energije i instalirana dodatna proizvodnja energije;

18.  u tom pogledu pozdravlja prvo izdavanje obveznica EIB-a za osviještenost o održivosti u iznosu od 500 milijuna EUR koje će biti namijenjene projektima s velikim učinkom kojima se podupiru ciljevi održivog razvoja UN-a, uz osiguravanje povjerenja socijalno odgovornih ulagača zahvaljujući rigoroznoj transparentnosti i tržišnim standardima;

19.  pozdravlja činjenicu da je EIB ostvario svoj cilj od 25 % financiranja u području klime; no sa zabrinutošću napominje da Komisija nije dostigla cilj od 20 %;

20.  pozdravlja pokretanje inicijative „Pametno financiranje za pametne zgradeˮ, čiji je cilj ulaganja u projekte energetske učinkovitosti stambenih zgrada učiniti privlačnijima privatnim investitorima i to s pomoću inteligentnog korištenja bespovratnih sredstava EU-a kao jamstva; pozdravlja činjenicu da je EIB nedavno počeo ulagati u socijalno stanovanje;

21.  preporučuje da EIB usvoji energetsku strategiju koja je u potpunosti usklađena s ciljem Pariškog sporazuma, uzimajući u obzir istraživačke dokaze i preporuke iz izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) o učinku globalnog zatopljenja od 1,5 °C iznad predindustrijskih razina i povezanih globalnih kretanja emisija stakleničkih plinova u kontekstu jačanja globalnog odgovora na opasnost od klimatskih promjena, održivog razvoja te napora za iskorjenjivanje siromaštva;

22.  poziva EIB da zadrži zajmove kojima se podupiru ciljevi europske energetske politike;

23.  poziva EIB da dodatno podupire projekte povezane s klimatskim promjenama i zaštitom okoliša, s obzirom na to da je EU jedan od potpisnika Pariškog sporazuma i podsjećajući na obvezu EU-a da do 2030. smanji svoje emisije za najmanje 40 %;

24.  naglašava važnost EIB-ova financiranja u razvoju kapaciteta u području obnovljive energije i poboljšanja energetske učinkovitosti u sektorima kao što su industrija i promet;

25.  poziva EIB da surađuje s malim sudionicima na tržištu i zadrugama u zajednici radi objedinjavanja malih projekata u području obnovljivih izvora energije kako bi stekli uvjete za financiranje iz EIB-a;

Infrastruktura

26.  ističe da EIB pruža podršku sigurnoj i učinkovitoj infrastrukturi za opskrbu energijom, promet i urbana područja, što se očituje u odobravanju kredita u vrijednosti od 18 milijardi EUR za ostvarenje svog infrastrukturnog cilja i više od 22 milijardi EUR godine za kredite za urbani razvoj 2017. godine;

27.  poziva EIB da zadrži zajmove kojima se podupiru ciljevi europske energetske politike;

MSP-ovi i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije

28.  pozdravlja snažnu potporu Grupe EIB MSP-ovima i poduzećima srednje tržišne kapitalizacije s ukupnim ulaganjem od 29,6 milijardi EUR, što je imalo pozitivan učinak na 287 000 poduzeća koja zapošljavaju 3,9 milijuna ljudi;

29.  podsjeća na to da je, prema EIB-u, dvostruko veća vjerojatnost da će velika poduzeća biti inovatori u odnosu na MSP-ove, a inovativna mlada poduzeća će u 50 % više slučajeva biti kreditno ograničena u usporedbi s drugim poduzećima; apelira na EIB da manjim zajmovima podrži manja poduzeća kako bi ona mogla imati veći učinak na širi presjek europskog gospodarstva;

30.  s obzirom na ključnu ulogu MSP-ova, smatra da bi strategija EIB-a za MSP-ove trebala uključivati jačanje njegovih administrativnih i savjetodavnih kapaciteta za pružanje informacija i tehničke podrške MSP-ovima u pogledu razvoja i podnošenja zahtjeva za financiranje;

31.  pozdravlja deset normi utvrđenih u Priručniku EIB-a za okolišna i socijalna pitanja koje služe kao preduvjet za sudjelovanje u kreditiranju EIB-a, među ostalim u područjima sprečavanja i smanjivanja onečišćenja, bioraznolikosti i ekosustava, klimatskih standarda, kulturne baštine, nesvojevoljnog preseljenja, prava i interesa ranjivih skupina, radnih standarda, zdravlja na radu i javnog zdravlja te sigurnosti i sudjelovanja dionika;

Odgovornost, transparentnost i komunikacija

32.  apelira na EIB i njegove dionike da razmotre reforme koje su potrebne kako bi se osigurala demokratizacija njegova upravljanja te povećala transparentnost i održivost njegova poslovanja;

33.  poziva EIB da pojača napore koje ulaže u komunikaciju; smatra da je ostvarivanje dijaloga s građanima EU-a neophodno kako bi se bolje objasnio cilj EIB-ovih politika; smatra da se u tom pogledu treba početi razmišljati o jačanju sposobnosti EIB-a za financiranje ne bi li se tako, među ostalim, konkretno pokazao doprinos EU-a svakodnevnom životu njegovih građana;

34.  sa zabrinutošću primjećuje daljnje povećanje općih administrativnih troškova, prvenstveno zbog povećanja troškova koji se odnose na osoblje; upozorava na rizik daljnjeg porasta omjera troškova i prihoda za kapitalnu osnovu EIB-a; traži od EIB-a da zadrži troškovnu disciplinu, održi optimalnost i učinkovitost svoje upravljačke strukture i da ne se pobrine da se ona ne pretvori u prebrojnu rukovoditeljsku strukturu;

35.  prima na znanje EIB-ova nedavna poboljšanja u pogledu transparentnosti, kao što je objava zapisnika sa sastanaka Upravnog vijeća i tablice pokazatelja za projekte koji primaju potporu iz EFSU-a i obrazloženja odluke neovisnog Odbora za ulaganja, u skladu s revidiranom Uredbom o EFSU-u; razumije da banka ne može objavljivati poslovno osjetljive informacije;

36.  podsjeća na činjenicu da se politika transparentnosti Grupe EIB-a temelji na pretpostavci o objavljivanju podataka te na tome da svi mogu pristupiti njezinim dokumentima i informacijama; poziva EIB da dodatno poveća transparentnost, na primjer objavljivanjem detaljnih zapisnika i odobravanjem pristupa informacijama i interno, Parlamentu i drugim institucijama, te javnosti, posebno u vezi sa sustavom ugovaranja i podugovaranja, rezultatima internih istraga te odabirom, praćenjem i evaluacijom aktivnosti i programa;

37.  smatra da je adekvatan nadzor ključan izazov s kojim se EIB suočava; smatra da je, s obzirom na ulogu i institucionalni ustroj banke, potrebna nadzorna struktura;

38.  prima na znanje reviziju politike i postupaka EIB-ova Pritužbenog mehanizma; podsjeća na svoje stajalište o EIB-ovu Pritužbenom mehanizmu izraženo u Rezoluciji od 3. svibnja 2018. o godišnjem izvješću o nadzoru financijskih aktivnosti EIB-a za 2016.(1); apelira na EIB da ojača neovisnost i učinkovitost svojeg Ureda za pritužbeni mehanizam te da poduzme dodatne mjere kako bi smanjio birokraciju, povećao kapacitet za makroekonomsku analizu i unaprijedio rodnu zastupljenost na visokim položajima;

39.  pozdravlja činjenicu da se sada Parlamentu na zahtjev moraju staviti na raspolaganje dokumenti za mjerenje rezultata za projekte ulaganja obuhvaćene jamstvom EU-a;

40.  podsjeća da je potrebna visoka razina transparentnosti financijskih posrednika koje koristi EIB (posebice komercijalnih banaka, ali i mikrofinancijskih institucija i zadruga), kako bi se osiguralo da se na posredovane zajmove primjenjuju isti zahtjevi za transparentnost kao i na ostale vrste zajmova;

41.  pozdravlja Inicijativu EIB-a za gospodarsku otpornost (ERI) kao dio zajedničkog odgovora EU-a na migracijsku i izbjegličku krizu, s naglaskom na rješavanju glavnih uzroka migracija; ustraje na bliskoj koordinaciji i komplementarnosti s planom EU-a za vanjska ulaganja; napominje da će dosad pokrenutih 26 projekata ERI-ja te 2,8 milijardi EUR ulaganja moći iskoristi više od 1 500 manjih poduzeća i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, čime će se osigurati više od 100 000 radnih mjesta;

42.  poziva EIB da poduzme sve potrebne mjere na temelju iskustva stečenog zahvaljujući EFSU-u i da ostvari maksimalne rezultate budućim programom InvestEU, posvećujući osobitu pozornost regionalnim i društvenim nejednakostima i državama članicama koje su najteže pogođene gospodarskom krizom;

43.  pozdravlja povećanje financiranja za južno susjedstvo i zapadni Balkan u okviru ERI-ja u iznosu od 6 milijardi EUR tijekom petogodišnjeg razdoblja koje počinje od listopada 2016., uz već predviđenih 7,5 milijardi EUR, te naglasak na održivu i ključnu infrastrukturu;

44.  naglašava važnost razvoja gospodarske otpornosti u zemljama domaćinima i tranzitnim zemljama podupiranjem stvaranja radnih mjesta i izgradnjom infrastrukture koja je potrebna za lokalno stanovništvo i raseljenu populaciju; pozdravlja činjenicu da izbjegličke zajednice također mogu iskoristiti mogućnosti kako bi razvile svoju samostalnost i živjele dostojanstveno; naglašava da bi ulaganja u gospodarsku otpornost trebala pridonijeti spremnosti regija na buduće vanjske šokove te većoj stabilnosti u nestabilnim zemljama;

45.  konstatira treću godišnjicu EFSU-a i potvrđuje njegova postignuća, a usto pozdravlja ulaganja u iznosu od 335 milijardi EUR mobilizirana diljem Unije otkada su suzakonodavci donijeli Uredbu o EFSU-u (Uredba (EU) 2015/2017)(2), u okviru kojih je odobreno 898 operacija u 28 država članica, od čega dvije trećine potječu iz privatnih resursa, čime se nadmašilo izvorni cilj od 315 milijardi EUR koji je utvrđen 2015.; skreće pozornost na odluku Europskog vijeća i Europskog parlamenta da produlji trajanje EFSU-a i poveća njegov kapacitet na 500 milijardi EUR do kraja 2020.;

46.  naglašava potrebu za ubrzanjem rada na izgradnji unije tržišta kapitala, čime će se EIB-u omogućiti da se uistinu usredotoči na popunjavanje praznina u slučaju tržišnih nedostataka ili da financira visokorizične projekte;

47.  ponovno ističe da prepoznaje potrebu da se osigura kontinuitet u potpori mehanizama koji su utemeljeni na potražnji, kao što je EFSU, kojima se podupiru dugoročna ulaganja u realno gospodarstvo, mobiliziraju privatna ulaganja i stvara znatan makroekonomski učinak te otvaraju radna mjesta u sektorima koji su važni za budućnost Unije izvan postojećeg VFO-a;

48.  potiče pravodobno uspostavljanje popratne inicijative za razdoblje nakon 2020. kako bi se osigurao spomenuti kontinuitet, a koja bi trebala integrirati iskustva stečena u okviru EFSU-a i zadržati ključne čimbenike uspjeha;

49.  smatra da je Grupa EIB-a ključna u uspjesima EFSU-a kao jedini sugovornik za korisnike i posrednike te kao isključivi provedbeni partner; smatra da je za svaki budući program InvestEU, kako bi se izbjeglo udvostručavanje, EIB prirodni partner EU-a za provedbu bankovnih zadaća (upravljanje novčanim sredstvima, upravljanje imovinom, procjena rizika) u vezi s provedbom financijskih instrumenata;

50.  poziva na intenzivniju suradnju Grupe EIB s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama (NPBI) i poziva EIB da nastavi jačati svoj rad s nacionalnim razvojnim bankama i institucijama kako bi se zajamčilo pružanje pomoći i dodatno razvile savjetodavne aktivnosti i tehnička pomoć za poticanje geografske ravnoteže u dugoročnom razdoblju; konstatira veliku raznolikost iskustava u pogledu projekata EFSU-a; podupire i potiče daljnju razmjenu primjera dobre prakse između EIB-a i država članica kako bi se osigurala veća gospodarska učinkovitost;

Kreditiranje izvan EU-a

51.  pozdravlja važnu ulogu EIB-a u kreditiranju izvan EU-a preko aktivnosti vanjskog kreditiranja; ističe EIB-ovo učinkovito upravljanje mandatom za vanjsko kreditiranje, kako je potvrđeno neovisnom evaluacijom u lipnju 2018., u kojoj se prepoznaje njegova relevantnost i djelotvornost u osiguravanju financiranja EU-a za treće zemlje uz minimalne troškove za proračun Unije; traži da Europski revizorski sud izradi tematsko izvješće o rezultatima EIB-ova vanjskog kreditiranja i njegovoj usklađenosti s politikama EU-a;

52.  smatra da bi EIB trebao zadržati vodeću ulogu u uspostavi budućih mehanizama financiranja EU-a u trećim zemljama, osiguravajući pritom da je to u interesu lokalnih poduzetnika koji žele uspostaviti lokalna poduzeća, a često mikropoduzeća i mala poduzeća, radi doprinosa prvenstveno lokalnom gospodarstvu, što je prioritet u odlukama EIB-a o davanju zajmova;

53.  smatra da bi EIB trebao zadržati svoje dosadašnje vanjskopolitičke aktivnosti, između ostalog kroz instrumente kao što su mandati za pozajmljivanje trećim zemljama; pozdravlja EIB-ovo upravljanje Investicijskim instrumentom za zemlje AKP-a koji uglavnom pruža projekte kojima se promiče razvoj privatnog sektora; u tom pogledu naglašava da je ključno da se središnja uloga EIB-a, kao bilateralnog financijskog ogranka EU-a, čvrsto odražava u arhitekturi financiranja nakon 2020. za financiranje izvan Unije;

54.  smatra da se aktivnosti EIB-a moraju provoditi potpuno u skladu s ostalim politikama i aktivnostima Europske unije, u skladu s člankom 7. UFEU-a i Poveljom o temeljnim pravima;

55.  ističe važnost godišnjeg izvješćivanja EIB-a o svojim operacijama izvan Unije u pogledu usklađenosti s načelom koherentnosti politike kao vodećim načelom vanjskog djelovanja Unije, Programa UN-a za 2030. za održivi razvoj i Pariškog klimatskog sporazuma;

56.  podsjeća EIB da mora djelovati u skladu sa svojim razvojnim mandatom u okviru mandata za vanjsko kreditiranje kako bi se osiguralo da ulaganja u zemlje u razvoju donose prihode lokalnim poreznim tijelima;

57.  prima na znanje činjenicu da pola svih EIB-ovih zajmova u okviru mandata za vanjsko kreditiranje (ELM) odlazi lokalnim financijskim posrednicima u cilju poticanja mikrokredita i traži od EIB-a da dostavi potpunije i sustavnije informacije u pogledu kreditiranja od strane njegovih financijskih posrednika;

58.  podsjeća da aktivnosti EIB-a moraju odražavati unutarnje i vanjske politike Unije; naglašava da bi se njegovim uvjetima kreditiranja trebalo olakšati postizanje predmetnih ciljeva politike, osobito razvoj rubnih regija Unije, promicanjem rasta i zapošljavanja; traži od EIB-a da prije prihvaćanja projekata znatno intenzivira mehanizme za pružanje tehničke pomoći i financijskog savjetovanja tijelima lokalne i regionalne vlasti kako bi se svim državama članicama olakšao pristup i sudjelovanje, posebno onima s najnižom stopom prihvaćenih projekata;

59.  poziva EIB da poduzme značajna ulaganja u ekološku tranziciju u zemljama istočnog susjedstva;

60.  poziva EIB da pojača svoje napore u pružanju financijskih sredstava za diversifikaciju svih ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljivu energiju i kružno gospodarstvo u cijelom svijetu, što zahtijeva djelovanje koje nadilazi nacionalne granice i obuhvaća razne regije, vladine jedinice i manja poduzeća, te poziva da se zaustavi financiranje projekata koji predstavljaju ozbiljan rizik za okoliš i prirodne resurse;

61.  ističe važnost EIB-ovih aktivnosti financiranja u istočnom susjedstvu; traži od EIB-a da daje više zajmova zemljama istočnog susjedstva i time pruži potporu ulaganjima u zemljama koje provode sporazume o pridruživanju s EU-om;

Porezna usklađenost

62.  pozdravlja Okvir za borbu protiv pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma koji je EIB donio u siječnju 2018., a kojim se utvrđuju ključna načela koja uređuju AML-CFT i povezane aspekte integriteta u aktivnostima Grupe EIB-a;

63.  pozdravlja napredak EIB-a u usvajanju najviših standarda u cilju sprječavanja poreznih prijevara, utaja poreza, pranja novca i financiranja terorizma, izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja, koji je ostvaren zahvaljujući potpunoj primjeni politika i standarda EU-a, što pokazuje primjer EU-ova popisa nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe; u tom pogledu poziva EIB da prekine suradnju s posrednicima, zemljama i jurisdikcijama koji su na tom popisu; naglašava da je apsolutno nužno da EIB stalno pažljivo prati razvoj događaja te da prilagođava svoje aktivnosti promjenjivim okolnostima u vezi s tim praksama;

64.  potiče EIB da nastavi s pojačanom dubinskom analizom za svaku operaciju s utvrđenim višim faktorima rizika, kao što su veza s nekooperativnim jurisdikcijama, pokazatelji poreznih rizika i operacije sa složenim strukturama s više jurisdikcija, bez obzira na postojanje veza s nekooperativnim jurisdikcijama;

65.  naglašava važnost osiguranja visoke kvalitete informacija o krajnjim korisnicima i učinkovitog sprečavanja transakcija koje uključuju financijske posrednike kao što su komercijalne banke i investicijska društva s negativnim presedanima u pogledu transparentnosti, prijevare, korupcije, organiziranog kriminala i pranja novca;

66.  pozdravlja činjenicu da EIB uzima u obzir porezni učinak u zemljama u kojima su izvršena ulaganja i način na koji se tim ulaganjima doprinosi gospodarskom razvoju, otvaranju radnih mjesta i smanjenju nejednakosti;

67.  poziva EIB da pojača napore koje ulaže u komunikaciju; smatra da je ključno da surađuje s građanima EU-a kako bi bolje objasnio ciljeve svojih politika i na konkretan način predstavio doprinos EU-a svakodnevnom životu njegovih građana;

68.  očekuje da će EIB svoju unutarnju politiku prilagoditi novo donesenom pravnom okruženju kako bi se, osim borbe protiv utaje poreza, također poduzele mjere protiv izbjegavanja plaćanja poreza, kako je opisano u Komunikaciji Komisije od 21. ožujka 2018. o novim zahtjevima za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza u zakonodavstvu EU-a koji su posebno usmjereni na operacije financiranja i ulaganja (COM(2018)0756);

69.  potiče EIB-ovu suradnju s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF) i nacionalnim tijelima u cilju sprečavanja prijevara i pranja novca;

Brexit

70.  poziva pregovarače Brexita da postignu dogovor o postupnom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz portfelja EIB-a osnovanog sudjelovanjem Ujedinjene Kraljevine, o povratu uplaćenog kapitala Ujedinjene Kraljevine te da se nastave zaštitni mehanizmi za EIB i njegovu imovinu u Ujedinjenoj Kraljevini; naglašava da povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a ne smije utjecati na EIB-ov rejting AAA;

71.  poziva na pravedno rješenje za britanske zaposlenike EIB-a;

72.  pozdravlja razvoj regionalnih platformi za ulaganja u cilju rješavanja tržišnih nedostataka i potreba specifičnih za pojedine države;

73.  ponavlja da je potrebno smanjiti neravnomjernu zemljopisnu raspodjelu EIB-ovih financiranja s obzirom na to da je 2017. godine 70 % sredstava dodijeljeno u šest država članica, iako je jedan od EIB-ovih ciljeva gospodarska i socijalna kohezija u Uniji; umjesto toga poziva na dinamičnu, poštenu i transparentnu zemljopisnu raspodjelu projekata i ulaganja među državama članicama s posebnim naglaskom na slabije razvijene regije;

o
o   o

74.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0198.
(2) SL L 169, 1.7.2015., str. 1.


Diferencirana integracija
PDF 266kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o diferenciranoj integraciji (2018/2093(INI))
P8_TA-PROV(2019)0044A8-0402/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komisijinu Bijelu knjigu o budućnosti Europe: razmatranja i scenariji za EU27 do 2025. (COM(2017)2025) od 1. ožujka 2017. i popratne dokumente za razmatranje o budućnosti financija EU-a, o budućnosti europske obrane, o produbljenju ekonomske i monetarne unije, o iskorištavanju globalizacije i o socijalnoj dimenziji Europe,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o ustavnim problemima višerazinskog upravljanja u Europskoj uniji(3),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za proračune (A8-0402/2018),

A.  budući da je diferencirana integracija polisemični koncept kojim se mogu definirati različite pojave i iz političke i iz tehničke perspektive;

B.  budući da su integracijski procesi u EU-u karakterizirani brzim rastom broja i vrsta situacija, što podrazumijeva diferenciranu integraciju u kontekstu primarnog i sekundarnog zakonodavstva;

C.  budući da se politička percepcija diferencirane integracije uvelike razlikuje ovisno o nacionalnom kontekstu; budući da u nekim država članicama koje su duže u Uniji to može imati pozitivnu konotaciju i biti povezano s idejom stvaranja „skupine pionira” koja treba postići brzi napredak u produbljenju integracije, dok se u državama članicama koje su se nedavno pridružile često doživljava kao put prema stvaranju država članica prve i druge klase;

D.  budući da se diferencirana integracija također odnosi na širok raspon različitih mehanizama koji mogu imati vrlo različite učinke na europsku integraciju; budući da je moguće razlikovati između vremenske diferencijacije, odnosno Europe s više brzina, pri kojoj su ciljevi isti, a mijenja se brzina potrebna za njihovo postizanje, diferencijacije prema načinu, odnosno Europe „à la carte” i prostorne diferencijacije koja se često odnosi na „varijabilnu geometriju”;

E.  budući da je diferencijacija stabilna značajka europske integracije, i to ne samo u područjima u kojima EU ima nadležnost, te je ponekad omogućila istovremeno produbljenje i proširenje Unije; budući da zbog toga nije moguće prikazati diferencijaciju i integraciju kao suprotne pojmove ili predstaviti diferencijaciju kao inovativan put za budućnost Unije;

F.  budući da diferenciranu integraciju, iako ona može biti pragmatično rješenje za poticanje europske integracije, treba koristiti na razborit način i unutar usko definiranih granica, s obzirom na rizik od fragmentacije Unije i njezina institucijskog okvira; budući da je konačni cilj diferencirane integracije promicanje uključivanja država članica, a ne njihova isključivanja;

G.  budući da iskustvo pokazuje da, dok međuovisnost djeluje kao faktor na kojem se temelji integracija, politizacija često djeluje kao prepreka integraciji; budući da su, kao posljedica toga, područja politike EU-a s najdubljom integracijom, poput usklađivanja i regulacije tržišta, ona koja su, uglavnom, najmanje politizirana, dok će se diferencirana integracija najvjerojatnije pojaviti u političkom područjima obilježenim visokom političkom polarizacijom, poput monetarne politike, obrane, kontrole granica, temeljnih prava ili oporezivanja;

H.  budući da uspostava političkih veza i međuovisnosti između država članica daje odlučujući doprinos njihovoj integraciji u Uniji;

I.  budući da Ugovori predviđaju mogućnost da države članice krenu različitim putevima prema integraciji, tj. preko pojačane suradnje (članak 20. Ugovora o Europskoj uniji (UEU)) i stalne strukturirane suradnje (članak 46. UEU-a), ali ne sadrže odredbe za stalnu fleksibilnost ili diferenciranu integraciju kao dugoročni cilj ili načelo europske integracije; budući da bi te različite puteve integracije trebalo primijeniti samo na ograničen broj politika, trebali bi biti uključivi, kako bi se svim državama članicama omogućilo sudjelovanje, i ne bi trebalo dovesti u pitanje proces stvaranja sve tješnje povezane unije, kao što se navodi u članku 1. UEU-a;

budući da je, nadalje, pojačana suradnja u području zajedničke sigurnosne i obrambene politike sada stvarnost i da to doprinosi izgradnji istinske europske obrambene unije;

J.  budući da su se, uz izuzeće poreza na financijske transakcije, svi postojeći slučajevi diferencirane integracije mogli usvojiti u Vijeću glasovanjem kvalificiranom većinom da se člankom 329. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije primjenjivalo to pravilo umjesto jednoglasnosti;

K.  budući da neki oblici diferencirane integracije mogu imati centripetalne učinke kojima se privlače dodatne države članice da se kasnije pridruže inicijativi;

L.  budući da je proces diferencijacije doveo do stvaranja inicijativa unutar pravnog okvira EU-a, ali i do fleksibilnijih međuvladinih pravnih aranžmana, što je dovelo do stvaranja složenog sustava koji je teško razumljiv za građane;

M.  budući da države članice nisu jedini potencijalni akteri diferencirane integracije; budući da se Uredbom (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS)(4) već dozvoljava transnacionalna suradnja na temelju zajedničkog interesa;

1.  inzistira na tome da rasprava o diferenciranoj integraciji ne bi trebala biti usredotočena na argumente za i protiv diferencijacije, već na najbolje načine za primjenu diferencirane integracije, koja je već politička realnost, unutar institucionalnog okvira EU-a u najboljem interesu Unije i njezinih građana;

2.  podsjeća na svoje zaključke da međuvladine strukture i postupci odlučivanja povećavaju kompleksnost institucijske odgovornosti, a smanjuju transparentnost i demokratsku odgovornost i da je za funkcioniranje Unije najbolja metoda Zajednice;

3.  smatra da bi diferencirana integracija trebala odražavati ideju da Europa ne radi na jedinstvenom pristupu za sve već se treba prilagoditi potrebama i željama svojih građana; smatra da diferencijacija može ponekad biti nužna za svrhe pokretanja novih europskih projekata i prevladavanja zastoja uzrokovanih nacionalnim političkim okolnostima koje nisu povezane sa zajedničkim projektom; nadalje, smatra da bi diferencijaciju trebalo koristiti pragmatički kao ustavni alat kako bi se zajamčila fleksibilnost, a da se pritom ne dovede u pitanje opći interes Unije i jednakost prava i mogućnosti njezinih građana; ponavlja da diferencijaciju treba smatrati samo privremenim korakom prema učinkovitijem i integriranijem donošenju politika;

4.   smatra da bi Europsko vijeće trebalo uzeti vrijeme koje mu je potrebno da oblikuje program Europske unije tako što će dokazati koristi zajedničkih djelovanja i pokušati uvjeriti sve države članice da sudjeluju u njima; naglašava da je stoga svaka vrsta diferencirane integracije o kojoj se postigne sporazum rezervno rješenje, a ne strateški prioritet;

5.  ponavlja svoje uvjerenje da diferencirana integracija, kao što je predviđeno člancima 20. i 46. UEU-a mora ostati otvorena svim državama članicama i mora i dalje služiti kao primjer dublje europske integracije u kojoj nijedna država članica nije dugoročno isključena iz neke politike, te je se ne smije smatrati sredstvom olakšavanja rješenja „à la carte” kojima se dovodi u pitanje metoda Unije i institucionalni sustav EU-a;

6.  tvrdi da bi svaka inicijativa diferencijacije koja bi dovela do stvaranja ili do percepcije stvaranja država članice Unije prve i druge klase bila golemi politički neuspjeh sa štetnim posljedicama za projekt EU-a;

7.  poziva na to da svi budući modeli diferencirane integracije budu osmišljeni tako da državama članicama koje teže modelu sudjelovanja pružaju potporu i potiču ih u njihovim naporima gospodarskog razvoja i promjenama kojima se nastoje ispuniti nužni kriteriji u razumnom vremenskom roku;

8.  smatra da bi jedan prikladan odgovor na potrebu za fleksibilnim alatima bio rješavanje jednog od uzroka problema; stoga poziva da se pri glasovanju u Vijeću napravi dodatan pomak s upotrebe jednoglasnog donošenja odluka na donošenje odluka kvalificiranom većinom, s pomoću primjene klauzule iz članka 48. stavka 7. UEU-a;

9.  smatra da bi se diferencirana integracija uvijek trebala primjenjivati u okviru odredbi Ugovora, trebala bi održavati jedinstvo institucija Unije i ne bi trebala dovoditi do stvaranja paralelnih institucionalnih mehanizama ili mehanizama kojima se neizravno krše duh i temeljna načela prava EU-a, već bi se njome trebala omogućiti uspostava posebnih tijela kada je to prikladno, ne dovodeći u pitanje nadležnosti i ulogu institucija i tijela Unije; ističe da se fleksibilnost i prilagodba nacionalnim, regionalnim i lokalnim posebnostima mogu zajamčiti i odredbama u sekundarnom pravu;

10.  naglašava da diferencirana integracija ne bi trebala dovesti do složenijih postupaka donošenja odluka kojima bi se dovela u pitanje demokratična odgovornost institucija EU-a.

11.  smatra Brexit prilikom za prelazak s modela izuzeća prema modelima sudjelovanja bez diskriminacije i uz pružanje potpore; naglašava da ti modeli sudjelovanja ne bi sveli napredak prema sve tješnje povezanoj uniji na najmanji zajednički nazivnik jedinstvenog rješenja za sve, već bi omogućili nužnu fleksibilnost za napredak, uz ostavljanje prostora državama članicama koje su voljne i sposobne ispuniti potrebne kriterije;

12.  traži da se budućom revizijom Ugovora dovede red u trenutne postupke diferencijacije tako što će se stati na kraj praksama trajnih izuzeća od primarnog prava EU-a za individualne države članice jer to dovodi do negativne diferencijacije u primarnom pravu EU-a, općenito narušava homogenost prava EU-a i dovodi u pitanje socijalnu koheziju EU-a;

13.  međutim, uviđa da bi mogla biti potrebna određena prijelazna razdoblja za nove članove isključivo na izvanrednoj i privremenoj osnovi za pojedinačni slučaj; inzistira na tome da bi trebalo uvesti određene jasne i provedive pravne odredbe kako bi se izbjeglo da ta razdoblja postanu trajna;

14.  stoga inzistira na tome da bi za članstvo u Uniji bila potrebna potpuna usklađenost s primarnim pravom EU-a u svim područjima politike, dok bi državama članicama koje žele bliski odnos s EU-om, ali ne žele u potpunosti poštovati primarno pravo i koje se ne žele ili ne mogu pridružiti EU-u trebalo ponuditi neki oblik partnerstva; smatra da bi taj odnos trebao biti popraćen obvezama koje odgovaraju povezanim pravima, kao na primjer doprinos proračunu EU-a, te bi trebalo biti uvjetovano poštovanjem temeljnih vrijednosti Unije, vladavine prava i, kad je riječ o sudjelovanju na unutarnjem tržištu, njezinih četiriju sloboda;

15.  ističe da su poštovanje i zaštita temeljnih vrijednosti EU-a osnova Europske unije kao zajednice utemeljene na vrijednostima i one povezuju države članice; stoga smatra da diferencijacija ne bi trebala biti dozvoljena kad je riječ o poštovanju postojećih temeljnih prava i vrijednosti sadržanih u članku 2. UEU-a; nadalje, inzistira na tome da diferencijacija ne bi trebala biti moguća u područjima politike u kojima bi države članice koje ne sudjeluju mogle stvoriti negativne vanjske učinke, poput ekonomskog ili socijalnog dampinga; traži da Komisija pažljivo razmotri moguće centrifugalne učinke, među ostalim u dugoročnoj perspektivi, kada podnosi prijedlog za pojačanu suradnju;

16.  podsjeća na svoju preporuku da se definira partnerstvo kako bi se uspostavio krug partnera oko EU-a za države koje ne mogu ili ne žele pristupiti Uniji, ali unatoč tome žele blisko surađivati s EU-om(5);

17.  predlaže uspostavu posebnog postupka koji bi, nakon određenog broja godina, nakon pokretanja pojačane suradnje u nekoliko država članica čiji broj odgovara kvalificiranoj većini u Vijeću i nakon pristanka Europskog parlamenta, omogućio integraciju odredbi u pogledu pojačane suradnje u pravnu stečevinu EU-a;

18.  naglašava činjenicu da bi fleksibilnost i diferencijacija trebale biti usko povezane s jačanjem zajedničkih propisa u ključnim područjima kako bi se zajamčilo da diferencijacija ne dovodi do političke fragmentacije; stoga smatra da bi budući europski institucionalni okvir trebao sadržavati neizbježne europske stupove o političkim, ekonomskim, socijalnim i okolišnim pravima;

19.  uviđa da regionalna suradnja ima važnu ulogu u jačanju europske integracije i smatra da njezin daljnji razvoj ima veliki potencijal za konsolidaciju i produbljenje integracije putem prilagodbe lokalnim posebnostima i otvorenosti suradnji;

20.  predlaže razvoj odgovarajućih alata unutar prava EU-a i uspostavu proračuna Unije za testiranje prekograničnih inicijativa o pitanjima koja su od interesa na razini EU-a, a koji bi se potom mogli pretvoriti u zakonodavne prijedloge ili pojačanu suradnju;

21.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

(1) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.
(2) SL C 252, 18.7.2018., str. 201.
(3) SL C 468, 15.12.2016., str. 176.
(4) SL L 210, 31.7.2006., str. 19.
(5) SL C 252, 18.7.2018., str. 207.


Strateška istraga Europskog ombudsmana OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a
PDF 348kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 17. siječnja 2019. o strateškoj istrazi Europskog ombudsmana OI/2/2017 o transparentnosti zakonodavnih rasprava u okviru pripremnih tijela Vijeća EU-a (2018/2096(INI))
P8_TA-PROV(2019)0045A8-0420/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 15. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i njegove odredbe o pristupu dokumentima institucija Unije,

–  uzimajući u obzir članak 228. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 11.,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 7. Statuta Europskog ombudsmana,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o javnom pristupu dokumentima (članak 116. stavak 7. Poslovnika) za 2014. i 2015.(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o transparentnosti, odgovornosti i integritetu u institucijama EU-a(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o tumačenju i provedbi Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva(5),

–  uzimajući u obzir članke 2.6 i 2.7 doprinosa s LIX. sjednice COSAC-a, usvojenog na plenarnoj sjednici održanoj u Sofiji od 17. do 19. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Europskog ombudsmana dostavljeno Europskom parlamentu nakon strateške istrage OI/2/2017/TE o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0420/2018),

A.  budući da članak 228. UFEU-a i članak 3. Statuta Europskog ombudsmana dopuštaju Europskom ombudsmanu da provodi istrage za koje smatra da su opravdane, na temelju pritužbe ili na vlastitu inicijativu;

B.  budući da je člankom 1. i člankom 10. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) utvrđeno da se odluke na razini Unije donose na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima;

C.  budući da su Europski parlament, kao institucija koja izravno zastupa građane, i Vijeće Europske unije, koje predstavlja države članice, dva sastavna dijela europske zakonodavne vlasti i čine dvostruki izvor legitimnosti Europske unije;

D.  budući da Europski parlament u svom zakonodavnom postupku, uključujući razmatranje u odborima, primjenjuje visoku razinu transparentnosti kako bi građanima, medijima i dionicima omogućio da jasno prepoznaju različita stajališta unutar Parlamenta i izvor konkretnih prijedloga, te da prate donošenje konačnih odluka;

E.  budući da se prema članku 16. stavku 8. UEU-a Vijeće sastaje javno kada raspravlja i glasuje o nacrtu zakonodavnog akta;

F.  budući da Vijeće većinu odluka koje se mogu donositi kvalificiranom većinom glasova donosi konsenzusom i bez formalnog glasovanja;

G.  budući da je ombudsmanica pokrenula istragu o transparentnosti zakonodavnih rasprava u pripremnim tijelima Vijeća te je 10. ožujka 2017. uputila 14 pitanja Vijeću i pokrenula javno savjetovanje;

H.  budući da je ombudsmanica istragom utvrdila da nedovoljna transparentnost Vijeća u pogledu javnog pristupa njegovim zakonodavnim dokumentima i postojećoj praksi u postupku donošenja odluka – posebno tijekom pripremne faze na razini Corepera i radnih skupina – predstavljaju nepravilnost u postupanju;

I.  budući da je ombudsmanica 9. veljače 2018. Vijeću dala šest prijedloga za poboljšanja i tri posebne preporuke u vezi s transparentnošću pripremnih tijela te je od Vijeća zatražila odgovor;

J.  budući da Vijeće nije odgovorilo na preporuke iz izvješća ombudsmanice unutar zakonski propisanog roka od tri mjeseca i da je ombudsmanica, s obzirom na važnost pitanja zakonodavne transparentnosti, odlučila da Vijeću neće odobriti produljenje roka te je izvješće dostavila Parlamentu;

1.  izuzetno je zabrinut zbog toga što je manjak demokracije uobičajena kritika Europske unije; stoga naglašava da je činjenica da jedna od triju institucija odluke donosi netransparentno, za razliku od onoga što se od svake demokratske ustanove očekuje, štetna za ambiciozan pothvat kakav europski projekt želi biti;

2.  duboko je uvjeren da je potpuno demokratsko i vrlo transparentno donošenje odluka na europskoj razini neophodno kako bi se povećalo povjerenje građana u europski projekt i institucije EU-a, osobito uoči europskih izbora u svibnju 2019., te je stoga odlučan povećati demokratsku odgovornost svih institucija EU-a;

3.  dijeli mišljenje ombudsmanice da je jamčenje mogućnosti građanima da podrobno razumiju, prate i sudjeluju u zakonodavnom postupku pravna obveza utvrđena Ugovorom i osnovna pretpostavka moderne demokracije;

4.  naglašava da je visoka razina transparentnosti u svim fazama zakonodavnog postupka ključna kako bi građani, mediji i dionici mogli pozivati na odgovornost svoje izabrane predstavnike i vlade;

5.  smatra da visoka razina transparentnosti djeluje kao zaštita protiv širenja špekulacija, lažnih vijesti i teorija zavjere jer čini činjeničnu osnovu za javno odbijanje takvih tvrdnji;

6.  podsjeća da Europski parlament predstavlja interese europskih građana na otvoren i transparentan način, što je potvrdila i ombudsmanica, te prima na znanje napredak Komisije u poboljšanju svojih standarda transparentnosti; izražava žaljenje da Vijeće još uvijek ne slijedi slične standarde transparentnosti;

7.  ističe da je rad pripremnih tijela Vijeća, to jest odborâ stalnih predstavnika (Coreper I + II) i više od 150 radnih skupina, sastavni dio postupka donošenja odluka u Vijeću;

8.  žali zbog činjenice da su, za razliku od sastanaka odbora u Parlamentu, sastanci pripremnih tijela Vijeća kao i većina rasprava u Vijeću zatvoreni za javnost; smatra da građani, mediji i dionici moraju na odgovarajući način imati pristup sastancima Vijeća i njegovih pripremnih tijela, uključujući putem internetskog prijenosa uživo ili na zahtjev, te da bi zapisnici s tih sastanaka trebali biti objavljeni kako bi se zajamčila visoka razina transparentnosti zakonodavnog postupka u obje sastavnice europske zakonodavne vlasti; ističe da, u skladu s načelom demokratskog legitimiteta, javnost mora biti u mogućnosti obje sastavnice zakonodavne vlasti pozivati na odgovornost za njihov rad;

9.  žali zbog činjenice da Vijeće proaktivno ne objavljuje većinu dokumenata povezanih sa zakonodavnim predmetima, čime se građanima onemogućuje da znaju koji dokumenti već postoje i čime se uskraćuje njihovo pravo da zatraže pristup dokumentima; žali zbog činjenice da su dostupne informacije o zakonodavnim dokumentima u Vijeću navedene u registru koji je nepotpun i nije jednostavan za korištenje; poziva Vijeće da u svom javnom registru navede sve dokumente povezane sa zakonodavnim predmetima bez obzira na njihov format ili klasifikaciju; u tom smislu ističe napore Komisije, Parlamenta i Vijeća da uspostave zajedničku bazu podataka za zakonodavne predmete i ističe da su sve tri institucije odgovorne za njezinu brzu finalizaciju;

10.  smatra da praksa Vijeća po kojoj se dokumenti distribuirani u njegovim pripremnim tijelima koji se odnose na zakonodavne predmete sustavno klasificiraju pod oznakom „LIMITE” predstavlja kršenje sudske prakse(6) Suda Europske unije te pravne obveze prema kojoj bi javnost trebala imati najširi mogući pristup zakonodavnim dokumentima; poziva Vijeće da u cijelosti izvrši presude Suda Europske unije i da ukine postojeće nedosljednosti i različite prakse; podsjeća da oznaka „LIMITE” nema čvrstu pravnu osnovu i smatra da bi interne smjernice Vijeća trebalo preispitati kako bi se zajamčilo da se dokumenti mogu označavati oznakom „LIMITE” samo u valjano opravdanim slučajevima u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije;

11.  izražava žaljenje zbog toga što je nakon presude Suda Europske unije u predmetu Access Info Europe izrečene 2013. godine Coreper odlučio da će, u pravilu, osoba koja sastavlja dokument nazive država članica unijeti u dokumente koji se odnose na postojeće zakonodavne postupke „kad je to primjereno”; smatra neprihvatljivim da se stajališta koja su u pripremnim tijelima Vijeća zauzele pojedine države članice ne objavljuju niti sustavno bilježe, zbog čega građani, mediji i dionici nisu u mogućnosti učinkovito nadzirati ponašanje svojih izabranih vlada;

12.  ističe da se takvim nedostatkom informacija otežava i mogućnost nacionalnih parlamenata da nadziru djelovanje nacionalnih vlada u Vijeću, što je bitna funkcija nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a, a članovima nacionalnih vlada omogućuje se da se na nacionalnoj razini distanciraju od odluka donesenih na europskoj razini koje su sami oblikovali i donijeli; smatra da je ta praksa u suprotnosti s duhom Ugovora i da je neodgovorno da članovi nacionalnih vlada potkopavaju povjerenje u Europsku uniju optužujući Bruxelles za odluke u koje su sami bili uključeni; smatra da bi ih sustavno evidentiranje stajališta država članica u pripremnim tijelima Vijeća odvratilo od te prakse, kojoj treba odmah stati na kraj; smatra da ona ide na ruku političarima koji žele oduzeti legitimitet Europskoj uniji u očima javnosti;

13.  smatra da je nespojivo s demokratskim načelima da u okviru međuinstitucijskih pregovora između suzakonodavaca nedostatak transparentnosti u Vijeću dovodi do neravnoteže u vezi s dostupnim informacijama, a time i do strukturne prednosti Vijeća u odnosu na Europski parlament; ponavlja svoj poziv na poboljšanje razmjene dokumenata i informacija između Parlamenta i Vijeća te na odobrenje pristupa predstavnicima Parlamenta sastancima Vijeća i njegovih tijela, posebno kad je riječ o zakonodavstvu, na isti način kao što Parlament daje pristup svojim sastancima Vijeću;

14.  podsjeća da nakon strateške istrage ombudsmanice o transparentnosti trijaloga preporuke nisu uzete u obzir, uglavnom zbog nesklonosti Vijeća; smatra da bi se visoka razina transparentnosti trebala primjenjivati i na trijaloge jer su oni postali uobičajeni način postizanja sporazuma o zakonodavnim predmetima; smatra da bi to trebalo uključivati i proaktivno objavljivanje relevantnih dokumenata, utvrđivanje međuinstitucijskog kalendara i opće pravilo po kojemu pregovori mogu započeti tek nakon usvajanja javnog mandata, u skladu s načelima javnosti i transparentnosti svojstvenog zakonodavnom procesu u EU-u;

15.  traži da Vijeće, kao jedna od dviju sastavnica europske zakonodavne vlasti, uskladi svoje metode rada sa standardima parlamentarne i participativne demokracije, kako je propisano Ugovorima, umjesto da djeluje kao diplomatski forum što nije njegova predviđena funkcija;

16.  smatra da vlade država članica građane lišavaju prava na informiranje i zaobilaze standarde transparentnosti te vlastitu demokratsku kontrolu pripremanjem, ili određivanjem unaprijed, dalekosežnih gospodarskih i financijskih odluka u neformalnim formatima kao što su Euroskupina ili sastanci na vrhu država europodručja; insistira na tome da se zakonodavstvo EU-a o transparentnosti i pristupu dokumentima primjenjuje bez odgode na neformalna tijela i pripremna tijela u Vijeću, posebno na Euroskupinu, radnu skupinu Euroskupine, Odbor za financijske usluge i Odbor za gospodarska i financijska pitanja; poziva da se Euroskupina u potpunosti formalizira pri sljedećoj izmjeni Ugovorâ kako bi se zajamčio odgovarajući pristup javnosti i parlamentarni nadzor;

17.   ponavlja svoj poziv da se Vijeće preobrazi u istinski zakonodavni dom čime bi se uspostavio istinski dvodomni zakonodavni sustav koji bi uključivao Vijeće i Parlament, a Komisija bi djelovala kao izvršno tijelo; sugerira da se postojeće posebne konfiguracije Vijeća sa zakonodavnom ulogom pretvore u pripremna tijela samo jednog zakonodavnog Vijeća koja bi se sastajala javno, slično funkcioniranju odbora u Europskom parlamentu, pri čemu bi se sve zakonodavne odluke Vijeća donosile u samo jednom zakonodavnom Vijeću;

18.  smatra da je javno glasovanje temeljna značajka demokratskog postupka donošenja odluka; apelira na Vijeće da iskoristi mogućnost glasovanja kvalificiranom većinom te da se suzdrži, ako je to moguće, od prakse donošenja odluka konsenzusom, odnosno bez formalnog javnog glasovanja;

19.  u potpunosti podržava preporuke ombudsmanice Vijeću i poziva Vijeće da u najmanju ruku poduzme sve mjere potrebne za što bržu moguću provedbu tih preporuka, a to su:

   a) sustavno evidentiranje identiteta vlada država članica prilikom njihova izražavanja stajališta u pripremnim tijelima;
   b) razvoj jasnih i javno dostupnih kriterija za označivanje dokumenata oznakom „LIMITE” u skladu s pravom EU-a;
   c) sustavno preispitivanje statusa dokumenata s oznakom „LIMITE” u ranoj fazi, prije konačnog donošenja zakonodavnog akta, uključujući prije početka neformalnih pregovora u okviru trijaloga jer je Vijeće u tom trenutku već donijelo početno stajalište o prijedlogu;

20.  smatra da se pozivanje na profesionalnu tajnu ne može sustavno koristiti za sprečavanje registriranja i objave dokumenata;

21.  prima na znanje izjavu austrijskog predsjedništva pred zajedničkim odborom za ustavna pitanja i za predstavke o potrebi da se Europski parlament obavještava o napretku tekućih razmatranja Vijeća o tome kako poboljšati svoja pravila i postupke u pogledu zakonodavne transparentnosti, te o spremnosti na to da se na odgovarajućoj razini zajedno s Parlamentom razmatraju teme za koje je potrebna međuinstitucionalna koordinacija i izražava žaljenje da dosad Parlamentu nije podnesena nikakva informacija;

22.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskoj ombudsmanici, Europskom vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 145, 31.5.2001., str. 43.
(2) SL C 66, 21.2.2018., str. 23.
(3) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.
(4) SL C 337, 20.9.2018., str. 120.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0225.
(6) Za načelo najšireg mogućeg javnog pristupa vidi: spojene predmete C-39/05 P i C-52/05 P Švedska i Turco protiv Vijeća [2008.] ECLI:EU:C:2008:374, t. 34.; predmet C-280/11 P Vijeće protiv Access Info Europe [2013.] ECLI:EU:C:2013:671, t. 27.; i predmet T-540/15 De Capitani protiv Parlamenta [2018.] ECLI:EU:T:2018:167, t. 80.

Pravna napomena