Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2019/2562(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odaberite dokument :

Podneseni tekstovi :

RC-B8-0107/2019

Rasprave :

PV 14/02/2019 - 8.1
CRE 14/02/2019 - 8.1

Glasovanja :

PV 14/02/2019 - 10.1

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0115

Usvojeni tekstovi
PDF 135kWORD 52k
Četvrtak, 14. veljače 2019. - Strasbourg Privremeno izdanje
Stanje u Čečeniji i slučaj Ojuba Titijeva
P8_TA-PROV(2019)0115RC-B8-0107/2019

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o stanju u Čečeniji i slučaju Ojuba Titijeva (2019/2562(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Čečeniji, a osobito Rezoluciju od 8. veljače 2018. o Rusiji, slučaju Ojuba Titijeva i Centru za ljudska prava „Memorial”(1) te Rezoluciju od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije „Memorialˮ (dobitnice nagrade Saharov 2009.) u Rusiji(2),

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednikâ Odbora Europskog parlamenta za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava od 12. siječnja 2018. u kojoj se traži trenutačno puštanje na slobodu branitelja ljudskih prava Ojuba Titijeva,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a od 19. siječnja 2018. o kršenjima ljudskih prava u pogledu Centra za ljudska prava „Memorial” u Rusiji i izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 11. siječnja 2018. o pritvaranju direktora Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji i od 27. lipnja 2018. o slučajevima boraca za ljudska prava Ojuba Titijeva i Jurija Dmitrijeva,

–  uzimajući u obzir članak 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojih je Ruska Federacija stranka, a kojima je propisano da nitko neće biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o braniteljima ljudskih prava koju je 9. prosinca 1998. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Ustav Ruske Federacije, posebno njegovo poglavlje 2. o ljudskim i građanskim pravima i slobodama,

–  uzimajući u obzir sedmo periodično izvješće Ruske Federacije koje je razmatrao Odbor za ljudska prava UN-a na svojoj 3136. i 3137. sjednici, koje su održane 16. i 17. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće izvjestitelja OESS-a u sklopu moskovskog mehanizma o navodnim kršenjima ljudskih prava i nekažnjavanju u Republici Čečeniji Ruske Federacije od 21. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o braniteljima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Ruska Federacija, kao potpisnica Opće deklaracije o ljudskim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima, te Konvencije UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava;

B.  budući da međunarodne obveze Ruske Federacije uključuju obvezu zaštite branitelja ljudskih prava; budući da zakon o stranim agentima iz 2012. znatno ograničava mogućnost nevladinih organizacija da djeluju neovisno i učinkovito; budući da je u skladu s tim zakonom Ministarstvo pravosuđa Ruske Federacije proglasilo Centar za ljudska prava „Memorial” „stranim agentom”;

C.  budući da je Čečenija tijekom posljednjih nekoliko godina doživjela dramatično pogoršanje stanja ljudskih prava što efektivno sprječava neovisne novinare i aktiviste za ljudska prava da nastave raditi, a da pritom ne ugroze vlastite živote i živote članova svojih obitelji, prijatelja i kolega; budući da brojna izvješća o sustavnim i ozbiljnim kršenjima ljudskih prava u Čečeniji pokazuju neuspjeh čečenskih i ruskih vlasti u poštovanju vladavine prava;

D.  budući da je Ojub Titijev, direktor čečenskog ureda organizacije „Memorial” uhićen 9. siječnja 2018. i službeno optužen i pritvoren na temelju izmišljenih optužbi nezakonitog nabavljanja i posjedovanja droge; budući da je Ojub Titijev odbio te optužbe, a druge nevladine organizacije i branitelji ljudskih prava tvrde da su krivotvorene i da je to pokušaj sprječavanja njegovog osobnog rada i rada njegove organizacije u području ljudskih prava;

E.  budući da su sudovi u više navrata produžili pritvor Ojuba Titijeva prije početka suđenja na gradskom sudu u Šaliju, u Čečeniji, 19. srpnja 2018.; budući da se presuda očekuje polovicom veljače 2019.; budući da postoji opasnost da se Ojuba Titijeva osudi zbog kaznenog djela koje nije počinio, a zbog čega bi mogao u zatvoru provesti do deset godina;

F.  budući da je obitelj Ojuba Titijeva suočena sa zlostavljanjem i prijetnjama kako bi napustili Čečeniju; budući da je organizacija „Memorial” bila meta i drugih napada tijekom 2018., uključujući podmetanje požara u uredima u Ingušetiji 17. siječnja 2018., napad na automobil odvjetnika Ojuba Titijeva u Dagestanu 22. siječnja 2018. i napad na voditelja ureda organizacije „Memorial” u Dagestanu 28. ožujka 2018.; budući da je 2009. ubijena Natalia Estemirova, prethodnica Ojuba Titijeva na položaju direktora ureda organizacije „Memorial” u Čečeniji, a počinitelji tog zločina i dalje nisu privedeni pravdi;

G.  budući da je organizacija „Memorial” jedna od posljednjih preostalih organizacija koje nastavljaju rad na ljudskim pravima u Čečeniji, tj. dokumentirati i otkrivati kršenja ljudskih prava, pomagati žrtvama tih kršenja i pružiti im pomoć u dobivanju pravde, te je vjerojatno napadnuta iz odmazde za otkrivanje kršenja ljudskih prava i traženje pravde za njih; budući da je organizacija „Memorial” 2009. dobila nagradu Saharov za slobodu mišljenja koju dodjeljuje Europski parlament, a Ojub Titijev je 2018. dobio francusko-njemačku nagradu za ljudska prava i vladavinu prava (prosinac), nagradu Václav Havel za ljudska prava (listopad) i nagradu Moskovske helsinške grupe za ljudska prava (svibanj);

H.  budući da su čečenski dužnosnici opetovano prijetili braniteljima ljudskih prava ili osuđivali njihov rad i nisu javno osudili prijetnje nasiljem protiv njih, čime se stvara i održava atmosfera nekažnjavanja za počinitelje nasilja protiv branitelja ljudskih prava; budući da žrtve stoga uglavnom ne traže pravdu jer ih je strah odmazde lokalnih vlasti;

1.  ponavlja svoj poziv da se odmah oslobodi direktor ureda Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji Ojub Titijev koji je pritvoren 9. siječnja 2018. i optužen za nezakonito nabavljanje i posjedovanje droge te kome bi presuda trebala biti izrečena sredinom veljače 2019.; potiče čečenske vlasti da zajamče potpuno poštovanje ljudskih i zakonskih prava Ojuba Titijeva, uključujući njegovo pravo na pravičan postupak, neometani pristup odvjetniku i zdravstvenoj skrbi te na zaštitu od sudskog uznemirivanja i kriminalizacije;

2.  snažno osuđuje opetovane javne izjave čečenskih dužnosnika kojima se osuđuje rad branitelja ljudskih prava i organizacija ili ciljaju konkretne osobe, kao i činjenicu da prijetnje i činove nasilja protiv tih skupina i pojedinaca ne osuđuju javno te da ne provode istrage u pogledu toga;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog problematičnog trenda uhićenja, napada i zastrašivanja neovisnih novinara, branitelja ljudskih prava i njihovih pobornika te građana općenito, što se čini dijelom koordiniranih kampanja; smatra da je slučaj Ojuba Titijeva dobar primjer brojnih drugih slučajeva kaznenog progona temeljenih na krivotvorenim dokazima, što je osnova manjkavog pravosudnog sustava u Republici Čečeniji i Ruskoj Federaciji; podsjeća na to da su slične optužbe za posjedovanje droge također upućene novinaru internetskog portala Kavkaški čvor Žalaudiju Gerijevu i aktivistu za ljudska prava Ruslanu Kutaevu te poziva na to da se i njih oslobodi;

4.  potiče vlasti Republike Čečenije i Ruske Federacije da stanu na kraj zlostavljanju i progonu vlastitih građana i da stanu na kraj ozračju nekažnjavanja počinitelja nasilja nad braniteljima ljudskih prava, članovima njihovih obitelji, kolegama i pobornicima te njihovim organizacijama;

5.  poziva Rusku Federaciju da štiti sve svoje građane uz potpuno poštovanje ljudskih prava, da poštuje vlastiti Ustav i zakone i da poštuje svoje međunarodne obveze u pogledu vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava svih svojih građana, uključujući one koji posvećuju vrijeme, resurse i rad borbi za prava drugih građana;

6.  poziva ruske vlasti da stave izvan snage zakon iz 2015. o „nepoželjnim organizacijama” i zakon iz 2012. o „stranim agentima”, kao i druge povezane zakone, koji su konstantno korišteni u cilju zlostavljanja i napadanja branitelja ljudskih prava i organizacija civilnog društva; izražava zabrinutost zbog činjenice da su neke ruske nevladine organizacije morale prekinuti s radom kako ih se ne bi stigmatiziralo kao „strane agente” i kako bi izbjegle kazneni progon;

7.  poziva da se odmah stane na kraj zlostavljanju i uhićenju branitelja ljudskih prava u Čečeniji koje se progoni na temelju krivotvorenih optužbi, da se stane na kraj napadima na njihove kolege i članove obitelji i da se stane na kraj zastrašivanju njihovih pobornika, što ima kao cilj spriječiti legitimno i korisno djelovanje njihovih organizacija te okončati takvo djelovanje;

8.  ponavlja svoj poziv Komisiji, ESVD-u i državama članicama da nastave pomno pratiti stanje ljudskih prava u Čečeniji, uključujući suđenje Ojubu Titijevu, da pozovu da se odmah stane na kraj navedenim kršenjima ljudskih prava, da u relevantnim sastancima s ruskim predstavnicima spomenu sve slučajeve osoba koje su kazneno gonjene iz političkih razloga te da nastave nuditi brzu i učinkovitu pomoć žrtvama progona i članovima njihovih obitelji, među ostalim i kad je riječ o zahtjevima za azil;

9.  poziva Komisiju da stupi u kontakt s međunarodnim organizacijama za ljudska prava koje su aktivne u Ruskoj Federaciji te s ruskim organizacijama za ljudska prava i civilnim društvom usprkos ruskom zakonu o „stranim agentima” te da nastavi pružiti svoju potporu organizaciji „Memorial” i drugim sličnim organizacijama;

10.  poziva međunarodne sportske ličnosti i umjetnike da ne sudjeluju u javnim događanjima u Čečeniji ili u događanjima koja su pod pokroviteljstvom čelnika Republike Čečenije; ponavlja svoju potporu „zakonu Magnicki” Europske unije kojim bi se sankcionirali počinitelji ozbiljnih kršenja ljudskih prava i poziva Vijeće da bez odgode nastavi sa svojim radom u tom pogledu; u vezi s time ističe da počinitelji kršenja ljudskih prava u Republici Čečeniji Ruske Federacije ne bi trebali dobivati vize EU-a niti bi im se trebalo dozvoliti da drže imovinu u državama članicama EU-a;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije i čečenskim vlastima.

(1) SL C 463, 21.12.2018., str. 31.
(2) SL C 274, 27.7.2016., str. 21.

Posljednje ažuriranje: 15. veljače 2019.Pravna napomena