Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2158(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0073/2019

Podneseni tekstovi :

A8-0073/2019

Rasprave :

PV 11/03/2019 - 23
CRE 11/03/2019 - 23

Glasovanja :

PV 12/03/2019 - 9.23
CRE 12/03/2019 - 9.23
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0157

Usvojeni tekstovi
PDF 175kWORD 62k
Utorak, 12. ožujka 2019. - Strasbourg Privremeno izdanje
Stanje političkih odnosa EU-a i Rusije
P8_TA-PROV(2019)0157A8-0073/2019

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o stanju političkih odnosa EU-a i Rusije (2018/2158(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. lipnja 2015. o stanju odnosa između EU-a i Rusije(1),

–  uzimajući u obzir sporazume postignute u Minsku 5. i 19. rujna 2014. te 12. veljače 2015.(2),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebice onu od 14. lipnja 2018. o okupiranim teritorijima u Gruziji deset godina nakon ruske invazije(3), kao i onu od 4. veljače 2016. o stanju ljudskih prava na Krimu, osobito krimskih Tatara(4),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Rusiji od 14. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir nagradu Saharov za slobodu mišljenja koja je 2018. godine dodijeljena ukrajinskom redatelju Olegu Sencovu,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. lipnja 2018. o Rusiji, posebice slučaju ukrajinskog političkog zatvorenika Olega Sencova(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. listopada 2018. o stanju na Azovskom moru(7),

–  uzimajući u obzir konačno izvješće OESS-a/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) od 18. ožujka 2018. o predsjedničkim izborima u Ruskoj Federaciji,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0073/2019),

A.  budući da je EU zajednica utemeljena na skupu zajedničkih ključnih vrijednosti kao što su mir, sloboda, demokracija, vladavina prava i poštovanje temeljnih i ljudskih prava;

B.  budući da potvrđuje da načela utvrđena u Povelji UN-a, Helsinškom završnom aktu iz 1975. i Pariškoj povelji OESS-a iz 1990. čine temelj mira na europskom kontinentu;

C.  budući da su te vrijednosti okosnica odnosa EU-a s trećim stranama;

D.  budući da se odnosi EU-a s Rusijom moraju temeljiti na načelima međunarodnog prava, poštovanju ljudskih prava, demokracije i mirnog okončanja sukoba, no da se zbog činjenice da Rusija zanemaruje spomenuta načela njihovi odnosi trenutačno temelje na suradnji u odabranim područjima od zajedničkog interesa utvrđenima u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 14. ožujka 2016. kao i na vjerodostojnom odvraćanju;

E.  budući da je EU i dalje otvoren za snažniji odnos i dijalog koji njemu vodi te da želi obnoviti suradnju s Rusijom pod uvjetom da ruske vlasti ispune svoje međunarodne i pravne obveze i dokažu istinsku predanost Rusije obnavljanju narušenog povjerenja; budući da bi konstruktivan i predvidljiv odnos bio uzajamno koristan i u idealnom slučaju u interesu obiju strana;

F.  budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe i OESS-a, obvezala na načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava; budući da stalna teška kršenja vladavine prava i donošenje restriktivnih zakona posljednjih nekoliko godina sve više dovode u pitanje usklađenost Rusije s njezinim međunarodnim i nacionalnim obvezama; budući da Rusija nije izvršila više od tisuću presuda Europskog suda za ljudska prava;

G.  budući da više vladinih izvješća upućuje na nagli porast neprijateljskih špijunskih aktivnosti Rusije posljednjih godina, koje su dosegle razine nezabilježene od hladnog rata;

H.  budući da su cjelovita provedba sporazumâ iz Minska i veće poštovanje međunarodnog prava i dalje ključni preduvjeti za bližu suradnju s Rusijom; budući da je, kao odgovor na nezakonito pripojenje Krima i hibridni rat protiv Ukrajine, EU donio niz restriktivnih mjera protiv Rusije koje bi trebale ostati na snazi sve do ispunjenja sporazumâ iz Minska;

I.  budući da su se od 2015. pojavila nova područja napetosti između EU-a i Rusije, među ostalim: ruska intervencija u Siriji i uplitanje u drugim zemljama, kao što su Libija i Srednjoafrička Republika; opsežne vojne vježbe (Zapad 2017.), rusko uplitanje u odvijanje izbora i referenduma te potpirivanje napetosti u europskim društvima; potpora Kremlja strankama koje se protive EU-u i pokretima krajnje desnice; ograničenje temeljnih sloboda i brojni slučajevi povreda ljudskih prava u Rusiji, širenje negativnog ozračja prema pripadnicima skupine LGBTI; represija nad političkom oporbom; sustavno koncentriranje na borce za ljudska prava, novinare i civilno društvo u Rusiji, uključujući proizvoljno pritvaranje Ojuba Titijeva, voditelja Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji ili slučaj Jurija Dmitrijeva iz karelijskog ogranka „Memoriala”; stigmatiziranje aktivista civilnog društva tako da ih se etiketira kao „strane agente”; teška kršenja ljudskih prava u sjevernom Kavkazu, osobito u Republici Čečeniji (otmice, mučenja, izvansudska pogubljenja, izmišljanje kaznenih predmeta itd.); diskriminacija tatarske manjine na okupiranom Krimu i politički motiviran progon Alekseja Navaljnog i mnogih drugih, kao i ubojstva, među kojima se najviše ističu slučajevi Borisa Njemcova i Sergeja Magnickog; kibernapadi, hibridni napadi i ubojstva na europskom tlu koje su ruski obavještajni agenti počinili koristeći kemijsko oružje; zastrašivanje, uhićivanje i zatvaranje stranih građana u Rusiji, protivno međunarodnom pravu, uključujući Olega Sencova, laureata nagrade Saharov za 2018. i mnoge druge; organizaciju nezakonitih i nelegitimnih izbora u Donbasu; održavanje nedemokratskih predsjedničkih izbora u kojima nije bilo stvarnog odabira i u kojima su temeljne slobode bile ograničene; kampanje dezinformiranja, nezakonita izgradnja mosta Kerč; opsežna militarizacija nezakonito okupiranog i pripojenog Krima, kao i dijelova Crnog mora i Azovskog mora; ograničenja međunarodne plovidbe u Azovskom moru i kroz tjesnac Kerč, među ostalim i za brodove koji plove pod zastavama država članica EU-a; nezakoniti napad na ukrajinske ratne brodove i njihova zapljena te uhićenje ukrajinskih vojnika u tjesnacu Kerč; kršenja sporazuma o kontroli oružja; represivno okruženje kojem su izloženi novinari i nezavisni mediji praćeno kontinuiranim pritvaranjem novinara i blogera; činjenica da se Rusija prema svjetskom indeksu slobode medija za 2018. nalazi na 148. od 180 mjesta;

J.  budući da je do 1. ožujka 2018. Centar za ljudska prava „Memorial” zabilježio 143 slučaja političkih zatvorenika, uključujući njih 97 progonjenih na temelju vjere; budući da analiza popisa političkih zatvorenika koji je sastavio Centar za ljudska prava „Memorial” pokazuje da je 2017. u 23 slučaja došlo do kaznenog progona osoba za kaznena djela u vezi s javnim skupovima (masovni nemiri, nasilno djelovanje protiv javnog tijela), a da je u 21 slučaju, koji su uglavnom povezani s objavama na internetu, došlo do kaznenog progona na temelju „protuekstremističkih” članaka kaznenog zakona;

K.  budući da je Rusija, na izravan ili neizravan način, sudionik u nekoliko dugotrajnih sukoba u zajedničkom susjedstvu, u Pridnjestrovlju, Južnoj Osetiji, Abhaziji, Donbasu i Gorskom Karabahu, koji predstavljaju ozbiljnu prepreku razvoju i stabilnosti dotičnih susjednih zemalja, ugrožavaju njihovu neovisnost i ograničavaju njihova slobodna i suverena opredjeljenja;

L.  budući da sukob u istočnoj Ukrajini traje dulje od četiri godine te je prouzročio gubitak više od 10 000 života, od čega civili čine gotovo jednu trećinu, i tisuće civila ranjenih uslijed tog sukoba;

M.  budući da neprestana napetost i sukob koji trenutačno postoje između EU-a i Rusije nisu u njihovu interesu; budući da je unatoč razočaravajućim rezultatima komunikacijske kanale potrebno zadržati otvorenima; budući da nova podjela kontinenta ugrožava sigurnost i EU-a i Rusije;

N.  budući da je Rusija trenutačno najvažniji vanjski dobavljač prirodnog plina za EU; budući da energija i dalje ima središnju i stratešku ulogu u odnosima između EU-a i Rusije; budući da se Rusija služi energijom kao sredstvom kojim štiti i promiče svoje interese u vanjskoj politici; budući da se ovisnost EU-a o ruskoj opskrbi plinom povećala od 2015.; budući da se otpornost EU-a na vanjske pritiske može povećati diversifikacijom opskrbe energijom i smanjenjem ovisnosti o Rusiji; budući da EU mora djelovati jedinstveno i pokazati snažnu unutarnju solidarnost kada je riječ o energetskoj sigurnosti; budući da snažna ovisnost EU-a o fosilnim gorivima ugrožava razvoj uravnoteženog i dosljednog europskog pristupa Rusiji koji se temelji na vrijednostima; budući da postoji potreba za pouzdanijom i strateškom energetskom infrastrukturom u EU-u, državama članicama i zemljama Istočnog partnerstva kako bi se povećala otpornost na hibridne aktivnosti Rusije;

O.  budući da neodgovorni postupci ruskih borbenih lovaca u blizini zračnog prostora država članica EU-a i NATO-a ugrožavaju sigurnost civilnog zračnog prometa i da bi mogli predstavljati prijetnju sigurnosti europskog zračnog prostora; budući da je Rusija provela provokativne vojne vježbe velikog opsega u neposrednoj blizini EU-a;

P.  budući da Rusija i dalje ignorira presude Europskog suda za ljudska prava, kao i obvezujuće odluke Stalnog arbitražnog suda, poput one u predmetu Naftogaz, čime se potkopavaju mehanizmi rješavanja sporova u međunarodnoj trgovini;

Q.  budući da je ruska vizija policentrične koncentracije sila u suprotnosti sa stavom EU-a o multilateralizmu i međunarodnom poretku koji se temelji na pravilima; budući da bi Rusija poštovanjem multilateralnog poretka koji se temelji na pravilima i njegovim podupiranjem stvorila uvjete za bolje odnose s EU-om;

R.  budući da ruske vlasti i dalje smatraju nezakonito okupirane regije sastavnim dijelom ruskog teritorija jer dopuštaju sudjelovanje predstavnika tih teritorija u zakonodavnim i izvršnim tijelima Ruske Federacije, čime se krši međunarodno pravo;

S.  budući da je Vijeće 21. prosinca 2018., nakon što je ocijenilo provedbu sporazumâ iz Minska, produljilo gospodarske sankcije usmjerene na određene sektore ruskoga gospodarstva do 31. srpnja 2019.;

T.  budući da Rusija svojim djelovanjem krši međunarodno pravo i obveze te dobrosusjedske odnose;

U.  budući da su u strateškim dokumentima Ruske Federacije EU i NATO prikazani kao glavni protivnici Rusije;

Izazovi i zajednički interesi

1.  ističe da nezakonita ruska okupacija i pripojenje ukrajinske regije Krima, izravna i neizravna upletenost Rusije u oružanim sukobima u istočnom dijelu Ukrajine, kao i njezina povreda teritorijalne cjelovitosti Gruzije i Moldove, koja i dalje traje, predstavljaju namjerno kršenje međunarodnog prava, demokratskih načela i temeljnih vrijednosti; snažno osuđuje povrede ljudskih prava za koje su odgovorni ruski predstavnici na okupiranim teritorijima;

2.  ističe da EU smatra postupan „povratak na staro” nemogućim sve dok Rusija u cijelosti ne provede sporazume iz Minska i ne obnovi teritorijalnu cjelovitost Ukrajine; u tom pogledu poziva EU da provede kritičku i sveobuhvatnu ponovnu evaluaciju svojih odnosa s Ruskom Federacijom;

3.  naglašava da u se sadašnjim okolnostima Rusija ne može više smatrati „strateškim partnerom”; smatra da se načela iz članka 2. Sporazuma o partnerstvu i suradnji više ne ispunjavaju te da spomenuti sporazum stoga treba ponovno razmotriti; smatra da se svaki okvir za odnos EU-a i Rusije treba temeljiti na potpunom poštovanju međunarodnog prava, načela OESS-a iz Helsinkija, demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava, te omogućiti dijalog o rješavanju globalnih izazova, jačanju globalnog upravljanja i jamčenju provedbe međunarodnih pravila, osobito u cilju osiguranja europskog mirovnog poretka te sigurnosti u susjedstvu EU-a i na zapadnom Balkanu;

4.  smatra da bi provedba sporazumâ iz Minska bila dokaz dobre volje Rusije da doprinese rješavanju sukoba u istočnoj Ukrajini, kao i njezine sposobnosti jamčenja europske sigurnosti; naglašava da je potrebno ubrzati savjetovanja u okviru Normandijske skupine, kao i osnažiti ulogu EU-a; ponovno ističe svoju potporu suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine;

5.  smatra važnim smiriti aktualne napetosti te započeti savjetovanje s Rusijom kako bi se umanjio rizik od nesporazuma, pogrešnog tumačenja i pogrešnog shvaćanja; međutim, uviđa da EU mora zauzeti čvrst stav u pogledu očekivanja od Rusije; naglašava važnost suradnje između EU-a i Rusije u međunarodnom poretku koji se temelji na pravilima te pozitivnog sudjelovanja u međunarodnim i multilateralnim organizacijama u kojima je Rusija članica, posebno u okviru OESS-a u pogledu spornih pitanja i kriza;

6.  snažno osuđuje upletenost Rusije u slučaju Skripalj, kao i u kampanjama dezinformiranja i kibernapadima koje provode ruske obavještajne službe u cilju destabilizacije javne i privatne komunikacijske infrastrukture te povećanja napetosti unutar EU-a i njegovih država članica;

7.  izražava duboku zabrinutost zbog veza između ruske vlade i stranaka ekstremne desnice i populističkih nacionalističkih stranaka i vlada u EU-u, koje predstavljaju prijetnju temeljnim vrijednostima Unije utvrđenima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji i iskazanima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, uključujući poštovanje demokracije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava;

8.  nadalje, izražava žaljenje zbog nastojanja Rusije da destabilizira zemlje kandidatkinje za pristupanje EU-u, posebno, primjerice, u pogledu potpore koju je Moskva pružila organizacijama i političkim snagama koje se protive Prespanskom sporazumu koji bi trebao okončati dugotrajni spor oko imena između bivše jugoslavenske republike Makedonije i Grčke;

9.  smatra da su se ruski državni akteri upleli u kampanju za referendum o Brexitu korištenjem otvorenih i prikrivenih metoda, uključujući društvene medije i potencijalno nezakonitu financijsku potporu, koju vlasti Ujedinjene Kraljevine trenutačno istražuju;

10.  ističe da je veća međusobna transparentnost u vojnim aktivnostima i graničnom nadzoru važna kako bi se izbjegla dodatna napetost; snažno osuđuje povrede zračnog prostora država članica EU-a za koje je odgovorna Rusija; poziva na donošenje jasnog kodeksa ponašanja u zračnom prostoru za vojne i civilne letjelice; u tom kontekstu snažno osuđuje opetovane povrede teritorijalnih voda i zračnog prostora zemalja u regiji Baltičkog mora za koje je Rusija odgovorna; osuđuje Rusku Federaciju zbog njezine odgovornosti u obaranju zrakoplova na letu MH17 nad istočnom Ukrajinom 2014., što je dokazala međunarodna skupina istražitelja, te poziva na privođenje odgovornih osoba pravdi;

11.  izražava žaljenje zbog značajnog pogoršanja stanja ljudskih prava, raširenih i neopravdanih ograničenja prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja u Rusiji te izražava duboku zabrinutost zbog trenutačne represije nad borcima za ljudska prava, prosvjednicima i drugim kritičarima i njihova uznemiravanja i progona;

12.  izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da Rusija u tolikoj mjeri demonstrira svoju vojnu snagu, upućuje prijetnje drugim zemljama i pokazuje volju i spremnost na uporabu vojne sile u praksi protiv drugih država, uključujući napredno nuklearno oružje, kako je predsjednik Putin u više navrata ponovio tijekom 2018.;

13.  osuđuje oštre mjere koje vlada kontinuirano provodi, usmjerene protiv neslaganja i slobode medija, te represiju nad aktivistima, političkom oporbom i onima koji otvoreno izražavaju svoje nezadovoljstvo vladom;

14.  izražava zabrinutost zbog izvješća o proizvoljnom pritvaranju i mučenju muškaraca u Čečeniji za koje se smatra da su homoseksualci te osuđuje izjave čečenske vlade u kojima se negira postojanje homoseksualaca u njihovoj zemlji i potiče nasilje nad pripadnicima skupine LGBTI;

15.  ističe da globalni izazovi koje predstavljaju klimatske promjene, okoliš, energetska sigurnost i digitalizacija, zajedno s algoritamskim donošenjem odluka i umjetnom inteligencijom, vanjskim i sigurnosnim pitanjima, neširenjem oružja za masovno uništenje te borbom protiv terorizma i organiziranog kriminala, kao i razvojem događaja u osjetljivom arktičkom području, iziskuju selektivnu suradnju s Rusijom;

16.  izražava zabrinutost zbog potencijalnih više stotina milijardi eura koje ruska poduzeća i pojedinci koji žele ozakoniti prihod stečen korupcijom svake godine operu u EU-u i poziva na istrage tih kaznenih djela;

17.  ističe da Rusija koristi pranje novca i financijske aktivnosti organiziranog kriminala za subverzivne političke svrhe te da to predstavlja prijetnju europskoj sigurnosti i stabilnosti; smatra da je opseg tog pranja novca tolik da čini dio neprijateljskog djelovanja usmjerenog na potkopavanje, dezinformiranje i destabilizaciju, pri čemu se istodobno podupiru kriminalne aktivnosti i korupcija; napominje da ruske aktivnosti pranja novca u EU-u predstavljaju prijetnju suverenitetu i vladavini prava u svim državama članicama u kojima Rusija provodi takve aktivnosti; navodi da je to prijetnja europskoj sigurnosti i stabilnosti, te najveći izazov za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije;

18.  osuđuje aktivnosti pranja novca, nezakonite financijske aktivnosti i druga sredstva gospodarskog ratovanja kojima se Rusija koristi; poziva tijela EU-a nadležna za financije da poboljšaju međusobnu suradnju, kao i suradnju s relevantnim obavještajnim i sigurnosnim službama, u cilju suzbijanja ruskih aktivnosti pranja novca;

19.  ponavlja da su, dok je stav EU-a o sankcijama protiv Rusije čvrst, dosljedan i usklađen, te će se one nastaviti sve dok Rusija ne prestane kršiti međunarodno pravo, potrebni dodatna koordinacija i usklađenost u pogledu vanjskopolitičkog i sigurnosnog pristupa prema Rusiji; poziva, u tom kontekstu, države članice da ukinu programe „zlatnih viza i putovnica”, kojima se koriste ruski oligarsi koji često podupiru Kremlj, te kojima se može narušiti učinkovitost međunarodnih sankcija; ponovno poziva na donošenje europskog zakona Magnicki (globalni režim sankcija EU-a u vezi s ljudskim pravima);te poziva Vijeće da se posveti tom pitanju bez nepotrebnih odgoda; poziva države članice da u potpunosti surađuju na europskoj razini u pogledu svoje politike prema Rusiji;

20.  naglašava da restriktivne ciljane mjere povezane s istočnom Ukrajinom i okupiranim Krimom nisu usmjerene protiv ruskog naroda nego protiv određenih pojedinaca i poduzeća povezanih s ruskim vodstvom;

21.  u tom pogledu naglašava da su usklađenost između njegovih unutarnjih i vanjskih politika, kao i bolja koordinacija vanjskih politika, ključni za dosljedniju, učinkovitiju i uspješniju vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, uključujući u pogledu Rusije; ističe da se to posebno odnosi na područja politika kao što su europska obrambena unija, europska energetska unija, kiberobrana i strateški komunikacijski alati;

22.  osuđuje rusko narušavanje teritorijalne cjelovitosti susjednih zemalja, uključujući nezakonitim otmicama državljana tih zemalja kako bi im se sudilo pred ruskim sudom; nadalje, osuđuje zlouporabu Interpola od strane Rusije, koja u cilju progona političkih protivnika izdaje „upozorenja o traženim osobama”, takozvane „crvene obavijesti”;

23.  osuđuje postupke Rusije u Azovskom moru, kojima se krše međunarodno pomorsko pravo i međunarodne obveze Rusije, kao i izgradnju mosta Kerč i polaganje podvodnih kabela do nezakonito pripojenog Krimskog poluotoka bez suglasnosti Ukrajine; i dalje je duboko zabrinut zbog ruske militarizacije Azovskog mora, regije Crnog mora i Kalinjingradskog okruga, kao i opetovanog kršenja teritorijalnih voda europskih zemalja u Baltičkom moru;

24.  ponovno ističe svoju bezrezervnu podršku suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Gruzije; zahtijeva da Ruska Federacija prekine okupaciju gruzijskog teritorija Abhazije i regije Činvali/Južne Osetije, te da u potpunosti poštuje suverenost i teritorijalni integritet Gruzije; naglašava da Ruska Federacija mora bezuvjetno ispuniti sve odredbe Sporazuma o prekidu vatre od 12. kolovoza 2008., posebno obvezu povlačenja svih svojih vojnih snaga s teritorija Gruzije;

25.  ističe da rusko nepridržavanje međunarodnih pravila, u ovom slučaju slobode mora, nepoštovanje bilateralnih sporazuma te nezakonito pripajanje Krima predstavljaju prijetnju susjedima Rusije u svim dijelovima Europe, ne samo u regiji Crnog mora nego i u regiji Baltičkog mora i na Mediteranu; naglašava koliko je važno da se u pogledu svega navedenog zauzme čvrsta politika prema Rusiji;

26.  napominje da je predsjedničke izbore održane 18. ožujka 2018. promatrala Međunarodna misija za promatranje izbora u okviru Misije ODIHR-a za promatranje izbora i Parlamentarne skupštine OESS-a; napominje da je u završnom izvješću Misije ODIHR-a za promatranje izbora navedeno da su izbori održani u prekomjerno kontroliranom pravnom i političkom okruženju obilježenom stalnim pritiskom na kritičare, ograničenjima temeljnih sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja, kao i registracije kandidata, te stoga nije bilo istinskog natjecanja;

27.  izražava zabrinutost zbog potpore koju Rusija kontinuirano pruža autoritarnim režimima i zemljama kao što su Sjeverna Koreja, Iran, Venezuela, Sirija, Kuba, Nikaragva i druge te zbog stalne prakse blokiranja bilo kakvog međunarodnog djelovanja primjenom prava na veto u Vijeću sigurnosti UN-a;

Područja od zajedničkog interesa

28.  ponovno izražava potporu pet načela kojima se vodi politika EU-a prema Rusiji te poziva na daljnje definiranje načela selektivne suradnje; preporučuje da u središtu pozornosti budu pitanja povezana s Bliskim istokom i sjevernom Afrikom, regijom sjevera i Arktika, terorizmom, nasilnim ekstremizmom, neširenjem i kontrolom oružja, strateškom stabilnosti u kiberprostoru, organiziranim kriminalom, migracijama i klimatskim promjenama, uključujući zajedničke napore za očuvanje Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana s Iranom koji je podržalo Vijeće sigurnosti UN-a, te okončanje rata u Siriji; ističe da, premda treba nastaviti sa savjetovanjima između EU-a i Rusije o kiberterorizmu i organiziranom kriminalu, sustavne hibridne prijetnje Rusije zahtijevaju snažan kapacitet odvraćanja; poziva, u tom kontekstu, na dijalog o povezivosti između EU-a, Rusije, Kine i središnje Azije;

29.  ističe da je EU trenutačno najveći trgovinski partner Rusije te da će i u doglednoj budućnosti ostati ključni ekonomski partneri, no da Sjeverni tok 2 osnažuje ovisnost EU-a o ruskoj opskrbi plinom, ugrožava unutarnje tržište EU-a te nije u skladu s energetskom politikom ni sa strateškim interesima EU-a, zbog čega ga treba zaustaviti; naglašava da je EU i dalje predan dovršenju europske energetske unije i diversifikaciji svojih energetskih resursa; ističe da ne bi trebalo provoditi nove projekte bez prethodne pravne procjene njihove pravne usklađenosti s pravom EU-a i dogovorenim političkim prioritetima; ne odobrava rusku politiku korištenja energetskih resursa kao političkog sredstva za provedbu, održavanje i povećanje političkog utjecaja i pritiska na područje za koje smatra da je pod njezinim utjecajem te na krajnje potrošače;

30.  naglašava da programi prekogranične suradnje između EU-a i Rusije i konstruktivna suradnja u sklopu partnerstava u okviru Sjeverne dimenzije i Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora donose opipljivu korist građanima prekograničnih područja te pružaju potporu održivom razvoju tih područja; u tom kontekstu preporučuje da se i dalje potiču sva navedena pozitivna područja konstruktivne suradnje;

31.  napominje važnost kontakta među narodima, na primjer putem obrazovanja i kulture;

32.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije i države članice da ulože više napora u okončanje takozvanih „zamrznutih sukoba” u istočnom susjedstvu kako bi se zajamčila veća sigurnost i stabilnost istočnih partnera EU-a;

Preporuke

33.  ističe važnost kontinuirane političke i financijske potpore za kontakte među narodima općenito, te, konkretno, za aktiviste civilnog društva, borce za ljudska prava, blogere, nezavisne medije, istraživačke novinare, akademike prisutne u javnosti, javne osobe i nevladine organizacije; poziva Komisiju da iz postojećih instrumenata za vanjsko financiranje predvidi izdvajanje izdašnije i dugoročnije financijske i institucijske potpore ruskom civilnom društvu, kao i potpore za izgradnju kapaciteta, i poziva države članice da dodatno pridonesu toj potpori; potiče države članice da aktivno provode Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava pružanjem učinkovite i pravodobne potpore i zaštite borcima za ljudska prava, novinarima i drugim aktivistima; posebno potiče države članice da borcima za ljudska prava koji su izloženi riziku i članovima njihovih obitelji izdaju vize za dugotrajni boravak; podržava izdašnije financiranje osposobljavanja novinara i razmjena s europskim novinarima, te instrumenata koji unapređuju ljudska prava i demokraciju, kao što su Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) i Europska zaklada za demokraciju (EED);

34.  poziva na više kontakta među narodima s naglaskom na mlade, bolji dijalog i veću suradnju među stručnjacima, istraživačima, civilnim društvima i lokalnim tijelima iz EU-a i Rusije, te na pojačane razmjene studenata, strukovnih pripravnika i mladih, osobito u okviru programa Erasmus +; u tom kontekstu podupire povećanje financiranja novog programa Erasmus + za razdoblje 2021. – 2027.; napominje da EU pruža najveći broj prilika za akademsku mobilnost u Rusiji u usporedbi s drugim međunarodnim partnerskim zemljama;

35.  poziva na bezuvjetno oslobođenje svih boraca za ljudska prava i drugih osoba koje su pritvorene zbog mirnog ostvarenja svojih prava na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja, uključujući Ojuba Titijeva, ravnatelja Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji, kojem se sudi na temelju izmišljene optužbe za posjedovanje droge; snažno potiče ruske vlasti da osiguraju potpuno poštovanje ljudskih i zakonskih prava tih osoba, uključujući pristup odvjetniku i medicinskoj skrbi, tjelesni integritet i dostojanstvo te zaštitu od sudskog uznemiravanja, kriminalizacije i proizvoljnog uhićenja;

36.  napominje da su organizacije civilnog društva često preslabe da bi imale znatan utjecaj na borbu protiv korupcije u Rusiji, dok se sustavno obeshrabruje aktivno sudjelovanje nevladinih organizacija u bilo kakvoj borbi protiv korupcije ili u promicanju javnog integriteta; naglašava da je neophodno uključiti civilno društvo u neovisan nadzor učinkovitosti politika protiv korupcije; poziva Rusiju da ispravno provodi međunarodne standarde borbe protiv korupcije utvrđene, primjerice, u Konvenciji UN-a protiv korupcije i Konvenciji OECD-a o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnim poslovnim transakcijama (Konvencija o borbi protiv podmićivanja);

37.  naglašava da promicanje ljudskih prava i vladavine prava mora biti ključan dio suradnje EU-a i Rusije; stoga poziva EU i države članice da u svim kontaktima s ruskim dužnosnicima nastave s iznošenjem pitanja koja se odnose na ljudska prava; potiče EU da kontinuirano poziva Rusiju da stavi izvan snage ili izmijeni sve zakone i propise koji nisu u skladu s međunarodnim standardima o ljudskim pravima, uključujući odredbe kojima se ograničava pravo na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja;

38.  izražava uvjerenje da je članstvo Rusije u Vijeću Europe važan element u trenutačnom okruženju institucionalnih odnosa u Europi; nada se da se mogu pronaći načini kako bi se Rusiju uvjerilo da ne napušta članstvo Vijeća Europe;

39.  osuđuje pokušaje ruske vlade da blokira internetske usluge za razmjenu poruka i internetske stranice; potiče vladu Rusije da poštuje temeljna prava na slobodu izražavanja i privatnost, na internetu i izvan njega;

40.  poziva institucije EU-a i države članice da ulože više napora u povećanje otpornosti, osobito u području medija i kiberprostora, uključujući mehanizme za otkrivanje i suzbijanje uplitanja u izbore; poziva na povećanje otpornosti od kibernapada; izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da su reakcija i odgovor EU-a na rusku propagandnu kampanju i snažne otvorene napade dezinformacijama bili nedovoljni te ih je potrebno dodatno osnažiti, posebno prije predstojećih europskih izbora u svibnju 2019.; naglašava, u tom kontekstu, da EU mora znatno povećati financijska sredstva i ljudske resurse radne skupine East Stratcom; poziva na to da se diljem EU-a pruži potpora europskoj industriji kibersigurnosti, funkcioniranju digitalnog unutarnjeg tržišta i većem sudjelovanju u istraživanju; potiče radnu skupinu East Stratcom, u tom kontekstu, na promicanje europskih vrijednosti na ruskom jeziku; pozdravlja usvajanje Akcijskog plana EU-a za borbu protiv dezinformacija i poziva države članice i sve relevantne dionike EU-a na provedbu postupaka i mjera u okviru plana, posebno uoči predstojećih europskih izbora u svibnju 2019.;

41.  poziva EU da razmotri uspostavu obvezujućeg pravnog okvira i na razini EU-a i na međunarodnoj razini za borbu protiv hibridnog ratovanja koji bi omogućio snažan odgovor Unije na kampanje kojima se ugrožavaju demokracija i vladavina prava, uključujući ciljane sankcije protiv odgovornih za organizaciju i provedbu tih kampanja;

42.  smatra da stvarni dijalog zahtijeva veće jedinstvo država članica i jasniju komunikaciju EU-a u pogledu linija koje se ne smiju prelaziti; stoga naglašava da EU treba biti spreman za donošenje dodatnih sankcija, među ostalim ciljanih osobnih sankcija, te ograničavanje pristupa financijama i tehnologiji ako Rusija nastavi s povredama međunarodnog prava; naglašava, međutim, da te mjere nisu usmjerene protiv ruskog naroda nego protiv određenih pojedinaca; poziva Vijeće da provede detaljnu analizu učinkovitosti i strogosti postojećeg režima sankcija; pozdravlja odluku Vijeća o uvođenju restriktivnih mjera za europska poduzeća uključena u nezakonitu izgradnju mosta Kerč; ponovno izražava zabrinutost zbog uključenosti tih poduzeća, koja su time svjesno ili nesvjesno narušila režim sankcija EU-a; u tom kontekstu poziva Komisiju da ocijeni i verificira područje primjene restriktivnih mjera EU-a koje su na snazi te poziva države članice da razmjenjuju informacije o svim nacionalnim carinskim i kaznenim istragama mogućeg kršenja tih mjera;

43.  poziva na uspostavu mehanizma na razini EU-a koji bi omogućio provjeru financiranja političkih stranaka te, slijedom toga, poduzimanje mjera kako bi se izbjeglo da se neke stranke i pokreti koriste za unutarnju destabilizaciju europskog projekta;

44.  osuđuje sve veći opseg i broj ruskih vojnih vježbi, u kojima ruske snage vježbaju scenarije napada uz upotrebu nuklearnog oružja;

45.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da bez odgode pripreme zakonodavni prijedlog zakona Magnicki na razini EU-a, kojim bi se omogućilo uvođenje zabrana izdavanja viza i ciljanih sankcija kao što je blokiranje imovine i udjela u imovini unutar nadležnosti EU-a za pojedine javne dužnosnike ili osobe koje djeluju u službenom svojstvu, a odgovorne su za djela korupcije ili teške povrede ljudskih prava; naglašava važnost toga da se bez odgode sastavi popis sankcija kako bi se zajamčila učinkovita provedba europskog zakona Magnicki;

46.  poziva EU da provjeri primjenu restriktivnih mjera EU-a koje su na snazi, te razmjenu informacija između država članica kako bi se osiguralo da se režim sankcija EU-a protiv djelovanja Rusije ne narušava, nego se primjenjuje razmjerno prijetnji koju Rusija predstavlja; ističe opasnost koju predstavlja slabljenje sankcija a da Rusija prije toga djelima, a ne samo riječima, jasno pokaže da poštuje granice Europe, suverenitet svojih susjeda i drugih država, kao i međunarodna pravila i sporazume; ponavlja da je povratak na staro moguć tek nakon što Rusija počne u potpunosti poštovati pravila i odluči se na isključivo miroljubivo djelovanje;

47.  ponavlja da Rusija nema pravo veta na euroatlantske težnje europskih nacija;

48.  poziva Komisiju da pomno prati posljedice ruskih protusankcija na gospodarske dionike, te da, prema potrebi, razmotri mogućnost kompenzacijskih mjera;

49.  ističe da za sukob u istočnoj Ukrajini postoje samo politička rješenja; potiče mjere za izgradnju povjerenja u regiji Donbas; podupire mandat za razmještaj mirovnih snaga UN-a u spomenutu regiju istočne Ukrajine; ponavlja svoj poziv za imenovanje posebnog izaslanika EU-a za Krim i regiju Donbas;

50.  osuđuje samovoljan način postupanja zabranjivanjem pristupa na rusko državno područje političarima EU-a, među ostalim trenutačnim i nekadašnjim zastupnicima u Europskom parlamentu te dužnosnicima EU-a; poziva na to da se smjesta i bezuvjetno ukine zabrana ulaska u zemlju;

51.  poziva Rusiju da bez odgađanja oslobodi političke zatvorenike, uključujući strane državljane i novinare;

52.  poziva Rusiju da u potpunosti surađuje na međunarodnoj istrazi o padu zrakoplova na letu MH17, koji bi se mogao okarakterizirati ratnim zločinom; osuđuje svaku odluku o amnestiranju odgovornih osoba, ili pokušaja da se odgodi njihov progon, s obzirom na to da počinitelje treba privesti pravdi;

53.  poziva rusku vladu da se suzdrži od blokiranja rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o stanju u Siriji kojima je cilj zaustavljanje nasilja koje se provodi nad civilima, uključujući uporabu kemijskog oružja, teške povrede Ženevske konvencije i povrede univerzalnih ljudskih prava;

54.  podržava brzu uspostavu integrirane europske energetske unije koja bi u budućnosti uključivala istočne partnere; naglašava ulogu koju ambiciozna politika može imati u području energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije; snažno osuđuje pritisak Rusije na Bjelarus da se, u suštini, odrekne svoje neovisnosti; naglašava da, neovisno o napretku strategije EU-a prema Rusiji, EU mora povećati svoju predanost i potporu svojim istočnim partnerima te poduprijeti reforme usmjerene na jačanje sigurnosti i stabilnosti, demokratskog upravljanja i vladavine prava;

55.  podržava izdašnije financiranje Europske zaklade za demokraciju, razmjene vijesti na ruskom jeziku i drugih instrumenata za širenje demokracije i ljudskih prava u Rusiji i drugdje;

56.  poziva ruska nadležna tijela da osude komunizam i sovjetski režim te da kazne počinitelje zločina i kaznenih djela počinjenih pod tim režimom;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

(1) SL C 407, 4.11.2016., str. 35.
(2) Protokol o rezultatima savjetovanja trilateralne kontaktne skupine, potpisan 5. rujna 2014. i Paket mjera za provedbu sporazumâ iz Minska, usvojen 12. veljače 2015.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0266.
(4) SL C 35, 31.1.2018., str. 38.
(5) SL C 408, 30.11.2017., str. 43.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0259.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0435.

Posljednje ažuriranje: 13. ožujka 2019.Pravna napomena