Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 12. veljače 2019. - Strasbourg 
Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Côte d’Ivoirea i Europske unije (2018.–2024.) ***
 Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Côte d’Ivoirea i EU-a (2018.–2024.) (rezolucija)
 Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Maroka ***
 Sporazum za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu ***
 Protokol uz Sporazum o gospodarskom partnerstvu, političkoj koordinaciji i suradnji između EU-a i Meksika (pristupanje Hrvatske) ***
 Program EU-a za borbu protiv prijevara ***I
 Višegodišnji plan za stokove ulovljene u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove ***I
 Mehanizam Unije za civilnu zaštitu ***I
 Minimalni zahtjevi za ponovnu uporabu vode ***I
 Homologacija i nadzor tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo ***I
 Program za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća te europsku statistiku ***I
 PDV: Konačan sustav za oporezivanje trgovine između država članica *
 Strategije integracije Roma
 Provedba odredbi Ugovora u vezi s građanstvom EU-a
 Provedba odredaba Ugovora u pogledu pojačane suradnje
 Provedba odredbi Ugovora o ovlastima Parlamenta za politički nadzor nad Komisijom
 Provedba Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a
 Propisi i opći uvjeti kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana)
 Sveobuhvatna europska industrijska politika o umjetnoj inteligenciji i robotici
 Održiva upotreba pesticida
 Provedba Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi

Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Côte d’Ivoirea i Europske unije (2018.–2024.) ***
PDF 125kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola o provedbi Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Republike Côte d’Ivoirea (2018. – 2024.) (10858/2018 – C8-0387/2018 – 2018/0267(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0063A8-0030/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10858/2018),

–  uzimajući u obzir Protokol o provedbi Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Republike Côte d'Ivoirea (2018. – 2024.) (10856/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0387/2018),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 12. veljače 2019.(1) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A8-0030/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Côte d’Ivoirea.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA-PROV(2019).


Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Côte d’Ivoirea i EU-a (2018.–2024.) (rezolucija)
PDF 136kWORD 52k
Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola o provedbi Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Republike Côte d’Ivoirea (2018. – 2024.) (10858/2018 – C8-0387/2018 – 2018/0267M(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0064A8-0034/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10858/2018),

–  uzimajući u obzir Protokol o provedbi Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Republike Côte d'Ivoirea (2018. – 2024.) (10856/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0387/2018),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 12. veljače 2019. o nacrtu odluke(1),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0034/2019),

A.  budući da je Europska komisija u pregovorima s Vladom Republike Côte d’Ivoirea postigla novi Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu (Sporazum EU-a i Côte d’Ivoirea) i Protokol o njegovoj provedbi na razdoblje od šest godina;

B.  budući da je opći cilj Sporazuma EU-a i Côte d’Ivoirea povećati suradnju između Europske unije i Côte d’Ivoirea u području ribarstva, u interesu obiju stranaka, uz promicanje održive ribarstvene politike i održivog iskorištavanja ribolovnih resursa u isključivom gospodarskom pojasu Côte d’Ivoirea;

C.  budući da je iskorištavanje ribolovnih mogućnosti u okviru prethodnog Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Côte d’Ivoirea u prosjeku iznosilo 79 %, što se općenito smatra dobrim rezultatom; budući da tijekom tog razdoblja plovila s parangalom ipak nisu iskoristila dostupne ribolovne mogućnosti;

D.  budući da je sklapanje uzastopnih sporazuma između EU-a i Côte d’Ivoirea doprinijelo gospodarstvu te zemlje zbog korištenja lokalnih pomoraca, luke i objekata za konzerviranje u Abidjanu, iskorištavanja usputnih ulova tunolovaca plivaričara EU-a i jačanja lokalnih kapaciteta praćenja (čak i ako se oni općenito smatraju slabima);

E.  budući da bi se Sporazumom EU-a i Côte d’Ivoirea trebao promicati djelotvorniji održivi razvoj ribarskih zajednica te zemlje, kao i povezanih industrija i aktivnosti; budući da potpora koja se jamči u okviru Protokola mora biti u skladu s nacionalnim razvojnim planovima, točnije Strateškim planom za razvoj stočarstva, ribarstva i akvakulture i Akcijskim planom za plavi rast, koji je osmišljen u suradnji s Ujedinjenim narodima kako bi se povećala proizvodnja i profesionalizacija sektora i zadovoljile potrebe stanovništva u pogledu prehrane i zapošljavanja; budući da prema navedenom Strateškom planu ispunjenje tih ciljeva iziskuje proračun od preko 140 milijuna EUR;

F.  budući da EU s pomoću Europskog razvojnog fonda doprinosi višegodišnjim proračunom od 273 milijuna EUR za Côte d’Ivoire, s naglaskom na područjima kao što su, među ostalim, infrastruktura, zdravstvo i humanitarna pomoć;

1.  smatra da bi se Sporazumom EU-a i Côte d’Ivoirea trebalo nastojati ostvariti dva istovrijedna cilja: (1) pružanje ribolovnih mogućnosti plovilima EU-a u isključivom gospodarskom pojasu Côte d’Ivoirea na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih mišljenja i uz poštovanje mjera za očuvanje i upravljanje regionalnih organizacija čiji je član Côte d’Ivoire, ponajprije ICCAT-a, ili prekoračenje granica raspoloživog viška; te (2) promicanje suradnje između EU-a i Côte d’Ivoirea u cilju održive ribarstvene politike i odgovornog iskorištavanja ribolovnih resursa u ribolovnoj zoni te zemlje te doprinošenje održivom razvoju ribarstvenog sektora Côte d’Ivoirea s pomoću gospodarske, financijske, tehničke i znanstvene suradnje, uz poštovanje suverenih odluka i strategija te zemlje u pogledu takvog razvoja;

2.  skreće pozornost na zaključke ex post i ex ante ocjene Protokola uz Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Côte d’Ivoirea iz rujna 2017., u kojima se navodi da je Protokol uz Sporazum u razdoblju 2013. – 2018. bio uglavnom učinkovit, djelotvoran, relevantan za različite interese, u skladu sa sektorskom politikom Côte d’Ivoirea i da su ga uključene strane dobro prihvatile, kao i da se preporučuje mogućnost sklapanja novog protokola;

3.  ističe da tijekom provedbe i eventualnih revizija i/ili produženja Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Côte d’Ivoirea i relevantnog Protokola treba voditi računa o Strateškom planu za razvoj stočarstva, ribarstva i akvakulture i Akcijskom planu za plavi rast te da bi novi Sporazum i Protokol trebali biti s njima usklađeni u cilju razvoja ribarstvenog sektora Côte d’Ivoirea, odnosno:

   poboljšanja upravljanja: pripreme i potvrđivanja zakonodavstva i daljnjeg razvoja planova upravljanja;
   jačanja kontrole i nadziranja isključivoga gospodarskog pojasa Côte d’Ivoirea;
   jačanja borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, među ostalim u kopnenim vodama;
   izgradnje i/ili obnove pristaništa i luka, među ostalim, u Abidjanu;
   poboljšanja uvjeta u pušnicama, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti ženama, čime bi se omogućio učinkovitiji sustav konzerviranja;
   potpore poboljšanju radnih uvjeta žena s obzirom na to da se prvenstveno žene bave usputnim ulovom;
   uspostave zaštićenih morskih područja;
   jačanja partnerstava s trećim zemljama na razini sporazuma o ribarstvu jamčenjem transparentnosti u pogledu objavljivanja sadržaja tih sporazuma, ali i osnivanjem regionalnog programa osposobljavanja i korištenja promatrača;
   izgradnje ribarskih tržnica;
   jačanja organizacija koje predstavljaju muškarce i žene u ribarstvu, posebno one koje se bave artizanalnim ribolovom, čime se doprinosi unapređenju tehničkih, upravljačkih i pregovaračkih sposobnosti;
   izgradnje i/ili obnove centara za osnovno i strukovno osposobljavanje, čime bi se poboljšale vještine ribara i pomoraca;
   jačanja znanstvenih istraživačkih kapaciteta i praćenja ribolovnih resursa;
   poboljšanja opće održivosti pomorskih resursa;

4.  smatra da bi pravila u vezi sa zapošljavanjem pomoraca iz afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja na ribarskim plovilima EU-a, do 20 % posade, mogla biti ambicioznija; ponovno naglašava važnost poštovanja načela Međunarodne organizacije rada, inzistira na potpisivanju njezine Konvencije br. 188, što uključuje obvezu poštovanja općih načela slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja radnika te nediskriminacije pri zapošljavanju i na radnom mjestu; nadalje poziva na to da se u obzir uzmu zahtjevi lokalnih sindikata pomoraca koji zahtijevaju bolju provedbu socijalnog, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja za pomorce iz afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja;

5.  smatra da bi bilo korisno prikupiti informacije o koristima provedbe Protokola za lokalna gospodarstva (u pogledu zapošljavanja, infrastrukture, socijalnih poboljšanja);

6.  smatra da bi bilo poželjno povećati količinu i poboljšati pouzdanost podataka o svim ulovima (ciljanim i usputnim) te o statusu očuvanja ribolovnih resursa, ali i primjenu sredstava za sektorsku potporu kako bi se mogao točnije procijeniti utjecaj Sporazuma na morski ekosustav i na ribarske zajednice; poziva Komisiju da promiče redovito i transparentno funkcioniranje tijela odgovornih za praćenje provedbe Sporazuma, uključujući uspostavu zajedničkog znanstvenog odbora, uz sudjelovanje udruga artizanalnih ribara i udruga žena koje suše ribu, sindikata, predstavnika obalnih zajednica i organizacija civilnog društva Côte d’Ivoirea;

7.  poziva Komisiju i države članice da u okviru svojih politika suradnje i službene razvojne pomoći s naglaskom na Côte d’Ivoireu imaju u vidu da bi se Europski razvojni fond i sektorska potpora utvrđene u aktualnom Sporazumu EU-a i Côte d’Ivoirea trebali nadopunjavati kako bi se brže i učinkovitije doprinijelo osnaživanju lokalnih ribarskih zajednica i potpunom ostvarivanju suvereniteta te zemlje nad svojim resursima;

8.  poziva Komisiju da potakne Republiku Côte d’Ivoire da financijski doprinos osiguran Protokolom koristi za jačanje svoje nacionalne ribarstvene industrije na održiv način, poticanje potražnje za lokalnim ulaganjima i industrijskim projektima te otvaranje novih radnih mjesta na lokalnoj razini;

9.  poziva Komisiju da proslijedi Parlamentu i objavi zapisnike i zaključke sa sjednica zajedničkog odbora predviđenog člankom 9. Sporazuma, kao i višegodišnji sektorski program predviđen u članku 4. Protokola i rezultate godišnjih ocjena; poziva Komisiju da omogući predstavnicima Parlamenta da prisustvuju sjednicama zajedničkog odbora kao promatrači i da promiče sudjelovanje ribarskih zajednica Côte d’Ivoirea;

10.  traži od Komisije i Vijeća da, u skladu sa svojim nadležnostima i u skladu s člankom 13. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 218. stavkom 10. Ugovora o funkcioniranju EU-a, ažurno i iscrpno obavještavaju Parlament u svim fazama postupaka koji se odnose na Protokol i njegovo eventualno produženje;

11.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i vladi i parlamentu Republike Côte d’Ivoirea.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA-PROV(2019)0063.


Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Maroka ***
PDF 124kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Kraljevine Maroka, njegova Protokola o provedbi i razmjene pisama koja je priložena Sporazumu (14367/2018 – C8-0033/2019 – 2018/0349(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0065A8-0027/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (14367/2018),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Kraljevine Maroka, Protokola o njegovoj provedbi i razmjene pisama koja je priložena Sporazumu (12983/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0033/2019),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za proračune (A8-0027/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje Sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kraljevine Maroka.


Sporazum za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu ***
PDF 121kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu (10784/2018 – C8-0431/2018 – 2018/0239(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0066A8-0016/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10784/2018),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu (10788/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6, drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0431/2018),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo (A8-0016/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i ostalih stranaka Sporazuma.


Protokol uz Sporazum o gospodarskom partnerstvu, političkoj koordinaciji i suradnji između EU-a i Meksika (pristupanje Hrvatske) ***
PDF 127kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Trećeg dodatnog protokola uz Sporazum o gospodarskom partnerstvu, političkoj koordinaciji i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Sjedinjenih Meksičkih Država, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (15383/2017 – C8-0498/2018 – 2017/0319(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0067A8-0066/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (15383/2017),

–  uzimajući u obzir nacrt trećeg Protokola uz Sporazum o gospodarskom partnerstvu, političkoj koordinaciji i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Sjedinjenih Meksičkih Država, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (15410/2017),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 91., člankom 100. stavkom 2., člancima 207. i 211. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0489/2018),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0066/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Sjedinjenih Meksičkih Država.


Program EU-a za borbu protiv prijevara ***I
PDF 239kWORD 76k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa EU-a za borbu protiv prijevara (COM(2018)0386 – C8-0236/2018 – 2018/0211(COD))
P8_TA(2019)0068A8-0064/2019

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Višegodišnji plan za stokove ulovljene u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove ***I
PDF 266kWORD 78k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za riblje stokove u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1139 o utvrđivanju višegodišnjeg plana za Baltičko more i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007 i (EZ) br. 1300/2008 (COM(2018)0149– C8-0126/2018– 2018/0074(COD))
P8_TA-PROV(2019)0069A8-0310/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0149),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0126/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir službenu obavijest vlade Ujedinjene Kraljevine od 29. ožujka 2017., u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji, o njezinoj namjeri napuštanja Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 12. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0310/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(2);

2.  odobrava zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za ▌ stokove ulovljene u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni uredaba (EU) 2016/1139 i (EU) 2018/973 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) 509/2007 i (EZ) 1300/2008

P8_TC1-COD(2018)0074


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da:

(1)  Konvencijom Ujedinjenih naroda od 10. prosinca 1982. o pravu mora, čija je Unija ugovorna stranka, predviđene su obveze u pogledu očuvanja, koje uključuju održavanje ili obnovu populacija lovljenih vrsta na razinama koje mogu proizvesti najviši održivi prinos („MSY“).

(2)  Na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom u New Yorku 2015. Unija i njezine države članice obvezale su se da će do 2020. djelotvorno regulirati lov i okončati prelov, nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov i štetne ribolovne prakse te provesti znanstveno utemeljene planove upravljanja radi obnove ribljih stokova u najkraćem roku barem do razina koje mogu proizvesti MSY određen njihovim biološkim značajkama.

(3)  Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(5) utvrđena su pravila zajedničke ribarstvene politike (ZRP) u skladu s međunarodnim obvezama Unije. ZRP bi trebao pridonijeti zaštiti morskog okoliša, održivom upravljanju svim komercijalno iskorištavanim vrstama, a posebno postizanju dobroga stanja okoliša do 2020., kako je utvrđeno u članku 1. stavku 1. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6).

(4)  Ciljevi su ZRP-a, među ostalim, osigurati da ribolov i akvakultura budu dugoročno ekološki održivi, da se na upravljanje ribarstvom primjenjuje načelo predostrožnog pristupa te provodi pristup upravljanja ribarstvom koji se temelji na ekosustavu.

(5)  Za postizanje ciljeva ZRP-a potrebno je donijeti niz mjera očuvanja, po potrebi u bilo kojoj kombinaciji, kao što su višegodišnji planovi, tehničke mjere te utvrđivanje i dodjela ribolovnih mogućnosti.

(6)  U skladu s člancima 9. i 10. Uredbe (EU) br. 1380/2013 višegodišnji planovi trebaju se temeljiti na znanstvenim, tehničkim i gospodarskim mišljenjima. U skladu s odredbama tih članaka višegodišnji plan utvrđen u ovoj Uredbi („plan“) trebao bi sadržavati opće ciljeve, mjerljive ciljeve s jasnim rokovima, referentne točke za očuvanje te zaštitne i tehničke mjere namijenjene izbjegavanju i smanjenju neželjenog ulova te što je moguće većem smanjenju utjecaja na morski okoliš, posebno na osjetljiva staništa i zaštićene vrste.

(7)  U ovoj bi se Uredbi u obzir trebala uzeti ograničenja povezana s veličinom artizanalnih plovila i plovila za obalni ribolov koja se upotrebljavaju u najudaljenijim regijama.

(8)  „Najbolje raspoloživo znanstveno mišljenje” trebalo bi tumačiti kao javno dostupno znanstveno mišljenje utemeljeno na najnovijim znanstvenim podacima i metodama koje je izdalo ili preispitalo neovisno znanstveno tijelo priznato na razini Unije ili međunarodnoj razini.

(9)  Komisija bi trebala pribaviti najbolje raspoloživo znanstveno mišljenje o stokovima u okviru plana. U tu svrhu ona sklapa memorandume o razumijevanju s Međunarodnim vijećem za istraživanje mora (ICES). Znanstveno mišljenje, osobito ono koje izdaje ICES ili slično neovisno znanstveno tijelo priznato na razini Unije ili međunarodnoj razini, trebalo bi se temeljiti na ovom planu i trebalo bi posebno navesti raspone FMSY-a i referentne točke za biomasu, odnosno MSY Btrigger i Blim. Te vrijednosti trebalo bi navesti u mišljenju za relevantni stok i po potrebi u svim ostalim javno dostupnim znanstvenim mišljenjima, na primjer i u mišljenju za mješoviti ribolov koje izdaje ICES-a ili slično neovisno znanstveno tijelo priznato na razini Unije ili međunarodnoj razini .

(10)  U uredbama Vijeća (EZ) br. 811/2004(7), (EZ) br. 2166/2005(8), (EZ) br. 388/2006(9), (EZ) br. 509/2007(10) i (EZ) br. 1300/2008(11) utvrđena su pravila za iskorištavanje sjevernih stokova oslića, stokova oslića i škampa u Kantabrijskome moru i zapadno od Iberijskog poluotoka, lista u Biskajskom zaljevu, lista u zapadnom dijelu kanala La Manche, haringe zapadno od Škotske i bakalara u Kattegatu, Sjevernome moru, zapadno od Škotske i Irskome moru. Ti i drugi pridneni stokovi love se u mješovitom ribolovu. Stoga je potrebno utvrditi jedinstveni višegodišnji plan u kojem će se u obzir uzeti takve tehničke interakcije.

(11)  Osim toga, taj višegodišnji plan trebao bi se primjenjivati na pridnene stokove i s njima povezan ribolov u zapadnim vodama, uključujući sjeverozapadne i jugozapadne vode. To su ribe okruglog tijela, plosnatice, hrskavičnjače te škampi (nephrops norvegicus) koji žive na dnu ili pri dnu vodenog stupca.

(12)  Neki pridneni stokovi iskorištavaju se u zapadnim vodama i njima susjednim vodama. Stoga bi područje primjene odredbi plana koje se odnose na ciljeve i zaštitne mjere za stokove koji se uglavnom iskorištavaju u zapadnim vodama trebalo proširiti tako da obuhvaćaju i ta područja izvan zapadnih voda. Također, za stokove koji su prisutni i u zapadnim vodama ali se uglavnom iskorištavaju izvan zapadnih voda, u višegodišnjim je planovima potrebno utvrditi ciljeve i zaštitne mjere za područja izvan zapadnih voda gdje se ti stokovi uglavnom iskorištavaju te područje primjene tih višegodišnjih planova proširiti tako da obuhvaćaju i zapadne vode.

(13)  Geografsko područje primjene plana trebalo bi se temeljiti na geografskoj rasprostranjenosti stokova navedenoj u najnovijem znanstvenom mišljenju o stokovima, osobito mišljenja ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini. U budućnosti će možda biti potrebno izmijeniti geografsku rasprostranjenost stokova utvrđenu u planu zbog boljih znanstvenih podataka ili migracije stokova. Stoga bi Komisiji trebalo dodijeliti ovlasti za donošenje delegiranih akata o prilagodbi geografske rasprostranjenosti stokova utvrđene u planu ako je u znanstvenom mišljenju, osobito mišljenju ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, navedeno da se geografska rasprostranjenost relevantnih stokova promijenila.

(14)  Ako stokove od zajedničkog interesa iskorištavaju i treće zemlje, Unija bi trebala surađivati s tim trećim zemljama kako bi se osiguralo da se tim stokovima upravlja na održiv način u skladu s ciljevima Uredbe (EU) br. 1380/2013, a posebno njezinim člankom 2. stavkom 2., i ciljevima ove Uredbe. Ako se ne postigne službeni dogovor, Unija bi trebala poduzeti sve radi postizanja zajedničkog dogovora za ribolov takvih stokova kako bi se omogućilo održivo upravljanje i pritom promicali ravnopravni uvjeti za poslovne subjekte Unije.

(15)  Cilj plana trebao bi biti doprinos ostvarivanju ciljeva ZRP-a, a posebno postizanju i održavanju MSY-ja za ciljane stokove, provedbi obveze iskrcavanja za pridnene stokove koji podliježu ograničenjima ulova te promicanju pravednog životnog standarda za one koji ovise o ribolovnim aktivnostima, imajući na umu obalni ribolov i društveno-gospodarske aspekte. U planu bi se trebao primjenjivati pristup upravljanju ribarstvom temeljen na ekosustavu kako bi se negativni utjecaji ribarskih aktivnosti na morski ekosustav sveli na najmanju moguću mjeru. Trebao bi biti u skladu sa zakonodavstvom Unije u području zaštite okoliša, a posebno s ciljem postizanja dobrog stanja okoliša do 2020. (u skladu s Direktivom 2008/56/EZ), te ciljevima Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(12) i Direktive Vijeća 92/43/EEZ(13). Planom bi se trebale utvrditi i pojedinosti za provedbu obveze iskrcavanja u zapadnim vodama Unije za sve stokove vrsta na koje se primjenjuje obveza iskrcavanja u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(16)  Člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013 propisano je da se ribolovne mogućnosti utvrđuju u skladu s ciljevima navedenima u njezinu članku 2. stavku 2. te u skladu s ciljevima, vremenskim okvirima i granicama utvrđenima u višegodišnjim planovima.

(17)  Ciljanu stopu ribolovne smrtnosti (F) koja odgovara cilju postizanja i održavanja MSY-ja trebalo bi utvrditi kao raspone vrijednosti koji su u skladu s postizanjem MSY-ja (FMSY). Ti rasponi, utemeljeni na najboljem raspoloživom znanstvenom mišljenju, potrebni su kako bi se omogućila fleksibilnost u pogledu promjene znanstvenog mišljenja, pridonijelo provedbi obveze iskrcavanja i u obzir uzele karakteristike mješovitog ribolova. Raspone FMSY-ja trebao bi izračunati, posebno ▌ ICES, osobito u svojem periodičnom mišljenju o ulovu, ili slično neovisno tijelo priznato na razini Unije ili međunarodnoj razini. Ti bi se rasponi trebali izvoditi na temelju plana kako bi se postiglo smanjenje dugoročnog prinosa od najviše 5 % u usporedbi s MSY-em(14). Gornja granica raspona trebala bi biti ograničena, tako da je mogućnost da stok padne ispod granične referentne točke biomase stoka u mrijestu (Blim) najviše 5 %. Ta bi gornja granica trebala biti u skladu s ICES-ovim „pravilom za izdavanje mišljenja” u kojem se navodi da, kad je biomasa stoka u mrijestu ili brojnost u lošem stanju, F treba smanjiti na vrijednost koja ne prelazi gornju granicu koja je jednaka najvišoj vrijednosti FMSY-ja pomnoženoj s biomasom stoka u mrijestu ili u godini brojnosti u ukupnom dopuštenom ulovu (TAC) podijeljenoj s vrijednošću MSY Btrigger. ICES primjenjuje te podatke i navedeno pravilo pri izradi znanstvenog mišljenja o ribolovnoj smrtnosti i opcijama ulova.

(18)  Radi utvrđivanja ribolovnih mogućnosti trebao bi postojati gornji prag za raspone FMSY-ja pri uobičajenoj upotrebi i, ako se smatra da je predmetni stok u dobrom stanju, gornja granica za određene se slučajeve. Ribolovne mogućnosti trebalo bi moći utvrditi do gornje granice samo ako je na temelju znanstvenog mišljenja ili dokaza potrebno za postizanje ciljeva ove Uredbe u mješovitom ribolovu ili ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta za pojedini stok zbog dinamike stoka unutar vrste ili među vrstama ili kako bi se ograničile promjene ribolovnih mogućnosti koje se ponavljaju iz godine u godinu.

(19)  Relevantno savjetodavno vijeće trebalo bi moći Komisiji preporučiti pristup upravljanju kojim se nastoje ograničiti promjene ribolovnih mogućnosti koje se ponavljaju iz godine u godinu za određeni stok naveden u ovoj Uredbi. Pri utvrđivanju ribolovnih mogućnosti Vijeće bi trebalo moći uzeti u obzir sve takve preporuke pod uvjetom da su te ribolovne mogućnosti u skladu s ciljevima i zaštitnim mjerama u okviru plana.

(20)  Za stokove za koje su ciljevi u vezi s MSY-jem dostupni te radi primjene zaštitnih mjera potrebno je utvrditi referentne točke očuvanja izražene kao granične vrijednosti biomase stoka u mrijestu za riblje stokove i granične razine brojnosti za škampe.

(21)  Trebalo bi predvidjeti odgovarajuće zaštitne mjere za slučaj da veličina stoka padne ispod tih razina. Zaštitne mjere trebale bi obuhvaćati smanjenje ribolovnih mogućnosti i konkretne mjere očuvanja kad se u znanstvenom mišljenju navede da su potrebne korektivne mjere. Te bi mjere trebalo po potrebi dopuniti ostalim mjerama, kao što su mjere Komisije u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) br. 1380/2013 ili mjere država članica u skladu s člankom 13. te Uredbe.

(22)  Trebala bi postojati mogućnost da se TAC za škampe u četiri određena područja upravljanja odredi kao zbroj ograničenja ulova utvrđenih za svaku funkcionalnu jedinicu i statističkih pravokutnika izvan funkcionalnih jedinica u okviru svakog područja upravljanja. Međutim, to ne bi trebalo isključivati donošenje mjera za zaštitu određenih funkcionalnih jedinica.

(23)  Radi primjene regionalnog pristupa očuvanju i održivom iskorištavanju morskih bioloških resursa primjereno je predvidjeti mogućnost donošenja tehničkih mjera za sve stokove u zapadnim vodama.

(24)  Sustav ograničenja ribolovnog napora za list u zapadnom dijelu kanala La Manche pokazao se efikasnim alatom za upravljanje kojim se dopunjuje utvrđivanje ribolovnih mogućnosti. Stoga bi u okviru plana trebalo zadržati takvo ograničenje napora.

(25)  Ako smrtnost zbog rekreacijskog ribolova ima znatan učinak na stok kojim se upravlja na temelju MSY-ja, Vijeće bi trebalo moći utvrditi nediskriminatorna ograničenja za rekreacijske ribolovce. Pri utvrđivanju takvih ograničenja Vijeće bi se trebalo oslanjati na transparentne i objektivne kriterije. Po potrebi, države članice trebale bi poduzeti neophodne i razmjerne mjere za praćenje i prikupljanje podataka radi pouzdane procjene stvarnih razina ulova u rekreacijskom ribolovu.

(26)  Planom bi trebalo predvidjeti dodatne mjere upravljanja kako bi bio u skladu s obvezom iskrcavanja iz članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, koje će se podrobnije utvrditi u skladu s člankom 18. te Uredbe.

(27)  Trebalo bi utvrditi rok za podnošenje zajedničkih preporuka država članica koje imaju izravni upravljački interes kako je propisano Uredbom (EU) br. 1380/2013.

(28)  U skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1380/2013 trebalo bi utvrditi odredbe za periodičnu procjenu Komisije o primjerenosti i učinkovitosti primjene ove Uredbe koju na temelju znanstvenog mišljenja. Plan bi trebalo evaluirati do ... [pet godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] i svakih pet godina nakon toga. To razdoblje omogućuje potpunu provedbu obveze iskrcavanja, donošenje i provedbu regionaliziranih mjera i ostvarivanje učinka na stokove i ribarstvo. To je ujedno i najkraće razdoblje koje zahtijevaju znanstvena tijela.

(29)  Kako bi se pravodobno i na razmjeran način prilagodilo tehničkom i znanstvenom napretku te kako bi se osigurala fleksibilnost i omogućio razvoj određenih mjera, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom ili dopunom ove Uredbe u pogledu prilagodbi koje se tiču stokova obuhvaćenih ovom Uredbom slijedom promjena u geografskoj distribuciji stokova, korektivnih mjera, provedbe obveze iskrcavanja i ograničenja u pogledu ukupnog kapaciteta flota dotičnih država članica. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016(15). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(30)  Kako bi se pružila pravna sigurnost, potrebno je razjasniti da se mjere privremenog prestanka donesene radi ostvarenja ciljeva plana mogu smatrati prihvatljivima za potporu na temelju Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(16).

(31)  Primjenom dinamičnog upućivanja na raspone FMSY-ja i referentne točke za očuvanje osigurava se da se ti parametri, koji su ključni za utvrđivanje ribolovnih mogućnosti, redovito ažuriraju i da Vijeće uvijek može koristiti najbolja raspoloživa znanstvena mišljenja. Osim toga, pristup dinamičnog upućivanja na najbolja raspoloživa znanstvena mišljenja trebalo bi primijeniti i na upravljanje stokovima u Baltičkome moru. Trebalo bi pojasniti i da se obveza iskrcavanja ne primjenjuje na rekreacijski ribolov u područjima koja su obuhvaćena višegodišnjim planom za ribarstvo u Baltičkome moru. Stoga bi trebalo izmijeniti Uredbu (EU) 2016/1139 Europskog parlamenta i Vijeća(17).

(32)  Najmanju referentnu veličinu za očuvanje za škampe u Skagerraku i Kattegatu trebalo bi preispitati. Trebalo bi pojasniti i da se obveza iskrcavanja ne primjenjuje na rekreacijski ribolov u područjima koja su obuhvaćena višegodišnjim planom za ribarstvo u Sjevernom moru. Stoga bi trebalo izmijeniti Uredbu (EU) 2018/973 Europskog parlamenta i Vijeća(18).

(33)  Uredbe Vijeća (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007 i (EZ) br. 1300/2008 trebalo bi staviti izvan snage.

(34)  U skladu s člankom 9. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013 prije finalizacije plana procijenjen je njegov vjerojatan gospodarski i društveni učinak,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom Uredbom utvrđuje se višegodišnji plan („plan”) za ▌ niže navedene pridnene stokove, uključujući dubokomorske stokove, u zapadnim vodama, , i, ako su ti stokovi prošireni izvan zapadnih voda, u njima susjednim vodama, te za ribarstvo koje iskorištava te stokove:

(1)  crni zmijičnjak (aphanopus carbo) u potpodručjima ICES-a 1, 2, 4, 6 – 8, 10 i 14 te zonama 3a, 5a, 5b, 9a i 12b;

(2)  tuponosi grenadir (coryphaenoides rupestris) u potpodručjima 6 i 7 te u zoni 5b ICES-a;

(3)  lubin (dicentrarchus labrax) u zonama ICES-a 4b, 4c, 7a, ▌ 7d – h, 8a i 8b;

(4)  lubin (dicentrarchus labrax) u zonama ICES-a 6a, 7b i 7j;

(5)  lubin (dicentrarchus labrax) u zonama ICES-a 8c i 9a;

(6)  bakalar (gadus morhua) u zoni ICES-a 7a;

(7)  bakalar (gadus morhua) u zonama ICES-a 7e – k;

(8)  patarače (lepidorhombus spp.) u zonama ICES-a 4a i 6a;

(9)  patarače (lepidorhombus spp.) u zoni ICES-a 6b;

(10)  patarače (lepidorhombus spp.) u zonama ICES-a 7b – k, 8a, 8b i 8d;

(11)  patarače (lepidorhombus spp.) u zonama ICES-a 8c i 9a;

(12)  grdobina (lophiidae) u zonama ICES-a 7b – k, 8a, 8b i 8d;

(13)  grdobina (lophiidae) u zonama ICES-a 8c i 9a;

(14)  koljak (melanogrammus aeglefinus) u zoni ICES-a 6b;

(15)  koljak (melanogrammus aeglefinus) u zoni ICES-a 7a;

(16)  koljak (melanogrammus aeglefinus) u zonama ICES-a 7b – k;

(17)  pišmolj (merlangius merlangus) u zonama ICES-a 7b, 7c i 7e – k;

(18)  pišmolj (merlangius merlangus) u potpodručju ICES-a 8 i u zoni 9a;

(19)  oslić (merluccius merluccius) u potpodručjima ICES-a 4, 6 i 7 i u zonama 3a, 8a, 8b i 8d;

(20)  oslić (merluccius merluccius) u zonama ICES-a 8c i 9a;

(21)  manjić morski (molva dypterygia) u potpodručjima 6 i 7 te u zoni 5b ICES-a;

(22)  škamp (nephrops norvegicus) po funkcionalnoj jedinici u potpodručju ICES-a 6 i u zoni 5b:

–  u sjevernome Minchu (funkcionalna jedinica 11);

–  u južnome Minchu (funkcionalna jedinica 12);

–  na području Firth of Clyde (funkcionalna jedinica 13);

–  u zoni 6.a izvan funkcionalnih jedinica (zapadno od Škotske);

(23)  škamp (nephrops norvegicus) po funkcionalnoj jedinici u potpodručju ICES-a 7:

–  u istočnom Irskome moru (funkcionalna jedinica 14);

–  u zapadnom Irskome moru (funkcionalna jedinica 15);

–  u području Porcupine bank (funkcionalna jedinica 16);

–  u području Aran grounds (funkcionalna jedinica 17);

–  u Irskome moru (funkcionalna jedinica 19);

–  u Keltskome moru (funkcionalne jedinice 20 – 21);

–  u Bristolskom kanalu (funkcionalna jedinica 22);

–  izvan funkcionalnih jedinica (južno Keltsko more, jugozapadno od Irske);

(24)  škamp (nephrops norvegicus) po funkcionalnoj jedinici u zonama ICES-a 8a, 8b, 8d i 8e:

–  u sjevernom i središnjem dijelu Biskajskog zaljeva (funkcionalne jedinice 23 – 24);

(25)  škamp (nephrops norvegicus) po funkcionalnoj jedinici na potpodručjima ICES-a 9 i 10 te u zoni CECAF-a 34.1.1:

–  u istočnim atlantskim iberskim vodama, zapadnoj Galiciji i sjevernom Portugalu (funkcionalne jedinice 26 – 27);

–  u istočnim i jugozapadnim atlantskim iberskim vodama i južnom Portugalu (funkcionalne jedinice 28 – 29);

–  u istočnim atlantskim iberskim vodama i u Kadiškom zaljevu (funkcionalna jedinica 30);

(26)  rumenac okan (pagellus bogaraveo) u potpodručju ICES-a 9;

(27)  iverak zlatopjeg (pleuronectes platessa) u zoni ICES-a 7d;

(28)  iverak zlatopjeg (pleuronectes platessa) u zoni ICES-a 7e;

(29)  kolja (pollachius pollachius) u potpodručjima ICES-a 6 i 7;

(30)  list (solea solea) na potpodručjima 5, 12 i 14 te u zoni 6b ICES-a;

(31)  list (solea solea) u zoni ICES-a 7d;

(32)  list (solea solea) u zoni ICES-a 7e;

(33)  list (solea solea) u zonama ICES-a 7f i 7g;

(34)  list (solea solea) u zonama ICES-a 7h, 7j i 7k;

(35)  list (solea solea) u zonama ICES-a 8a i 8b;

(36)  list (solea solea) u zonama ICES-a 8c i 9a.

Ako se u znanstvenom mišljenju, posebno onome ICES-a ili sličnog neovisnog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, upućuje na to da se geografska rasprostranjenost stokova navedenih u prvom podstavku ovog stavka promijenila, Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 18. o izmjeni ove Uredbe prilagodbom područja navedenih u prvom stavku ovog stavka kako bi se u obzir uzela ta promjena. Područja stokova takvim se izmjenama ne smiju proširiti izvan voda Unije u potpodručjima ICES-a od 4 do 10 te u zonama CECAF-a 34.1.1, 34.1.2 i 34.2.0.

2.  Ako na temelju znanstvenog mišljenja Komisija smatra da je popis stokova iz prvog podstavka stavka 1. potrebno izmijeniti, Komisija može podnijeti prijedlog za izmjenu tog popisa.

3.  U pogledu susjednih voda iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se samo članci 4. i 7. te mjere povezane s ribolovnim mogućnostima u skladu s člankom 8. ove Uredbe.

4.  Ova Uredba primjenjuje se i na usputni ulov ulovljen u zapadnim vodama tijekom ribolova stokova navedenih u stavku 1. Međutim, ako su rasponi FMSY-ja i zaštitne mjere povezane s biomasom utvrđeni za te stokove drugim pravnim aktima Unije kojima se utvrđuju višegodišnji planovi, onda se primjenjuju ti rasponi i zaštitne mjere.

5.  Ovom Uredbom utvrđuju se i pojedinosti za provedbu obveze iskrcavanja u zapadnim vodama Unije za sve stokove vrsta na koje se primjenjuje obveza iskrcavanja u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

6.  Ovom se Uredbom propisuju tehničke mjere, kako je utvrđeno u članku 9. važeće za sve stokove u zapadnim vodama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, uz definicije iz članka 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013, članka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009(19) i članka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 850/98(20), primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „zapadne vode” znači sjeverozapadne vode (potpodručja ICES-a 5 (isključujući zonu 5a i samo vode Unije zone 5b), 6 i 7) i jugozapadne vode (potpodručja ICES-a 8, 9 i 10 (vode oko Azora) te zone CECAF-a 34.1.1, 34.1.2 i 34.2.0 (vode oko Madeire i Kanarskih otoka));

(2)  „raspon FMSY-ja” znači raspon vrijednosti navedenih u najboljem raspoloživom znanstvenom mišljenju, posebno u onome ▌ ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, u kojem sve razine ribolovne smrtnosti unutar tog raspona dugoročno dosežu najviše održive prinose (MSY) s obzirom na određeni obrazac ribolova i u trenutačnim prosječnim okolišnim uvjetima bez znatnog utjecanja na proces reprodukcije predmetnog stoka. Raspon je izračunan tako da omogućuje dugoročno smanjenje prinosa za najviše 5 % u odnosu na MSY. Njegova gornja granica određena je tako da je vjerojatnost pada stoka ispod granične referentne točke biomase stoka u mrijestu (Blim) najviše 5 %;

(3)  „MSY Flower” znači najniža vrijednost unutar raspona FMSY-ja;

(4)  „MSY Fupper” znači najviša vrijednost unutar raspona FMSY-ja;

(5)  „najviša vrijednost FMSY-ja” znači vrijednost procijenjene ribolovne smrtnosti koja uz određeni obrazac ribolova i trenutačne prosječne okolišne uvjete omogućuje dugoročni najviši prinos;

(6)  „donji raspon FMSY-ja” znači raspon koji sadržava vrijednosti od referentne točke MSY Flower do najviše vrijednosti FMSY-ja;

(7)  „gornji raspon FMSY-ja” znači raspon koji sadržava vrijednosti od najviše vrijednosti FMSY-ja do MSY Fupper;

(8)  „Blim” znači referentna točka za biomasu stoka u mrijestu koja se navodi u najboljem dostupnom znanstvenom savjetu, osobito mišljenju ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, ispod koje može doći do smanjene sposobnosti razmnožavanja;

(9)  „MSY Btrigger” znači referentna točka za biomasu stoka u mrijestu, ili za brojnost u slučaju škampa, koja se navodi u najboljem dostupom znanstvenom mišljenju, osobito mišljenju ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, ispod koje treba poduzeti konkretne i prikladne mjere upravljanja kako bi se u okviru stopa iskorištavanja u kombinaciji s prirodnim promjenama stokovi obnovili iznad razina koje dugoročno mogu proizvesti MSY-jevi.

POGLAVLJE II.

CILJEVI

Članak 3.

Ciljevi

1.  Planom se doprinosi ostvarenju ciljeva zajedničke ribarstvene politike navedenih u članku 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013, a posebno primjenom načela predostrožnog pristupa za upravljanje ribarstvom, te se jamči da se iskorištavanjem živih morskih bioloških resursa populacija lovljenih vrsta obnavlja i održava iznad razina koje mogu proizvesti MSY.

2.  Planom se doprinosi eliminiranju odbačenog ulova, tako da se, koliko god je to moguće, izbjegava i smanjuje neželjeni ulov, te provedbi obveze iskrcavanja iz članka 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013 za vrste koje podliježu ograničenju ulova i na koje se primjenjuje ova Uredba.

3.  U okviru ovog plana provodi se pristup upravljanju ribarstvom koji se temelji na ekosustavu kako bi se negativni učinci ribarskih aktivnosti na morski ekološki sustav sveli na najmanju mjeru. On je u skladu sa zakonodavstvom Unije u području zaštite okoliša, a posebno s ciljem postizanja dobrog stanja okoliša do 2020., kako je utvrđeno u članku 1. stavku 1. Direktive 2008/56/EZ ▌.

4.  Konkretno, cilj plana jest:

(a)  osigurati da su ispunjeni uvjeti opisani u deskriptoru 3 iz Priloga I. Direktivi 2008/56/EZ; ▌

(b)  doprinijeti ispunjenju drugih relevantnih deskriptora iz Priloga I. Direktivi 2008/56/EZ razmjerno ulozi koju ribolov ima u njihovu ispunjavanju; i

(c)   doprinijeti ostvarivanju ciljeva utvrđenih u člancima 4. i 5. Direktive 2009/147/EZ i člancima 6. i 12. Direktive 92/43/EEZ, posebno kako bi se smanjio negativan učinak ribolovnih aktivnosti na osjetljiva staništa i zaštićene vrste.

5.  Mjere u okviru plana poduzimaju se u skladu s najboljim dostupnim znanstvenim mišljenjem. Ako su dostupni podaci nedovoljni, održava se usporediva razina očuvanja relevantnih stokova.

POGLAVLJE III.

CILJANE VRIJEDNOSTI

Članak 4.

Ciljane vrijednosti

1.  Ciljane vrijednosti ribolovne smrtnosti u skladu s rasponima FMSY-ja iz članka 2. za stokove navedene u članku 1. stavku 1. moraju se postići što prije, progresivno i postupno do 2020., a potom se održavati unutar raspona FMSY-ja u skladu s ovim člankom.

2.  Rasponi FMSY-ja koji se temelje na planu traže se osobito od ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini.

3.  U skladu s člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013 kada utvrđuje ribolovne mogućnosti za pojedini stok Vijeće ih određuje u donjem rasponu FMSY-ja koji je tada dostupan za predmetni stok.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 3., ribolovne mogućnosti za stok mogu se utvrditi na razinama koje su niže od raspona FMSY-ja.

5.  Ne dovodeći u pitanje stavke 3. i 4., ribolovne mogućnosti za pojedini se stok mogu utvrditi u skladu s gornjim rasponom FMSY-ja koji je tada dostupan za taj stok, uz uvjet da je stok iz članka 1. stavka 1. iznad vrijednosti MSY Btrigger:

(a)  ako je to na temelju znanstvenog mišljenja ili dokaza potrebno za ostvarenje ciljeva iz članka 3. u slučaju mješovitog ribolova;

(b)  ako je to na temelju znanstvenog mišljenja ili dokaza potrebno kako bi se izbjegla ozbiljna šteta za pojedini stok zbog dinamike stoka unutar vrste ili među vrstama; ili

(c)  kako bi se ograničile promjene ribolovnih mogućnosti između dviju uzastopnih godina na najviše 20 %.

6.  Ako se za neki stok naveden u članku 1. stavku 1. ne mogu utvrditi rasponi FMSY-ja zbog toga što ne postoje odgovarajuće znanstvene informacije, tada se stokom upravlja u skladu s člankom 5. sve dok ne budu dostupni rasponi FMSY-ja u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

7.  Ribolovne mogućnosti utvrđuju se tako da postoji manje od 5 % vjerojatnosti da će biomasa stoka u mrijestu pasti ispod Blim.

Članak 5.

Upravljanje stokovima usputnog ulova

1.  Mjere upravljanja za stokove iz članka 1. stavka 4., uključujući prema potrebi ribolovne mogućnosti, utvrđuju se uzimajući u obzir najbolje dostupno znanstveno mišljenje i u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 3.

2.  Kada odgovarajući znanstvene informacije nisu na raspolaganju, tim se stokovima upravlja na temelju predostrožnog pristupa upravljanju ribarstvom kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 8. Uredbe (EU) br. 1380/2013 i u skladu s člankom 3. stavkom 5. ove Uredbe.

3.  U skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1380/2013 se pri upravljanju mješovitim ribolovom u pogledu stokova iz članka 1. stavka 4. ove Uredbe u obzir se uzimaju poteškoće u istodobnom ribolovu svih stokova s MSY-jem, posebno u situacijama u kojima to dovodi do prerane zabrane ribolova.

Članak 6.

Ograničenje promjena ribolovnih mogućnosti za određeni stok

1.  Relevantno savjetodavno vijeće može Komisiji preporučiti pristup upravljanju kojim se nastoje ograničiti promjene ribolovnih mogućnosti koje se ponavljaju iz godine u godinu za određeni stok iz članka 1. stavka 1.

2.  Pri utvrđivanju ribolovnih mogućnosti Vijeće može u obzir uzeti sve takve preporuke pod uvjetom da su te ribolovne mogućnosti u skladu s člancima 4. i 8.

POGLAVLJE IV.

ZAŠTITNE MJERE

Članak 7.

Referentne točke očuvanja

Sljedeće referentne točke očuvanja za zaštitu pune reproduktivne sposobnosti predmetnih stokova iz članka 1. stavka 1., traže se, posebno od ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, na temelju ovog plana:

(a)  MSY Btrigger za stokove iz članka 1. stavka 1.;

(b)  Blim za stokove iz članka 1. stavka 1.

Članak 8.

Zaštitne mjere

1.  Ako se u znanstvenom mišljenju pokaže da je u određenoj godini biomasa stoka u mrijestu, a u u slučaju stokova škampa brojnost, bilo kojeg stoka iz članka 1. stavka 1. ispod vrijednosti točke MSY Btrigger, donose se sve odgovarajuće korektivne mjere kako bi se osigurao brz povratak predmetnog stoka ili funkcionalne jedinice na razine koje su iznad razine koja može proizvesti MSY. Konkretno, ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 3. ▌ ribolovne mogućnosti utvrđuju se na razinama koje su u skladu s ribolovnom smrtnosti koja je smanjena ispod gornjeg raspona FMSY-ja, uzimajući u obzir smanjenje biomase.

2.  Ako se u znanstvenom mišljenju upućuje na to da je biomasa stoka u mrijestu, a u slučaju stokova škampa brojnost, bilo kojeg predmetnog stoka iz članka 1. stavka 1. ispod točke Blim, donose se dodatne korektivne mjere kako bi se osigurao brz povratak predmetnog stoka ili funkcionalne jedinice na razine koje su iznad one koja može proizvesti MSY. Konkretno, ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 3. ▌te korektivne mjere mogu uključivati obustavu ciljanog ribolova za predmetni stok ili funkcionalnu jedinicu i odgovarajuće smanjenje ribolovnih mogućnosti.

3.  Korektivne mjere iz ovog članka mogu obuhvaćati:

(a)  hitne mjere u skladu s člancima 12. i 13. Uredbe (EU) br. 1380/2013;

(b)  mjere u skladu s člankom 9. ove Uredbe.

4.  Mjere iz ovog članka odabiru se uzimajući u obzir prirodu, ozbiljnost, trajanje i ponavljanje stanja u kojem je biomasa stoka u mrijestu, a u slučaju škampa brojnost, ispod razina iz članka 7.

POGLAVLJE V.

TEHNIČKE MJERE

Članak 9.

Tehničke mjere

1.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 18. ove Uredbe i člankom 18. Uredbe (EU) br. 1380/2013 radi dopune ove Uredbe u vezi sa sljedećim tehničkim mjerama:

(a)  specifikacijama karakteristika ribolovnog alata i pravilima o njihovoj upotrebi kako bi se zajamčila ili poboljšala selektivnost, smanjio neželjen ulov ili negativan učinak na ekosustav sveo na najmanju moguću mjeru;

(b)  specifikacijama modifikacija ili dodatnih uređaja za ribolovne alate kako bi se zajamčila ili poboljšala selektivnost, smanjio neželjen ulov ili negativan učinak na ekosustav sveo na najmanju moguću mjeru;

(c)  ograničenjima ili zabranama upotrebe određenih ribolovnih alata i ribolovnih aktivnosti na određenim područjima ili u određenim razdobljima kako bi se zaštitila riba u mrijestu, riba ispod najmanje referentne veličine za očuvanje ili neciljane vrste riba ili kako bi se negativan učinak na ekosustav sveo na najmanju moguću mjeru; i

(d)  određivanjem najmanjih referentnih veličina za očuvanje za bilo koji od stokova na koje se primjenjuje ova Uredba kako bi se osigurala zaštita nedoraslih morskih organizama.

2.  Mjere iz stavka 1. ovog članka doprinose postizanju ciljeva iz članka 3.

POGLAVLJE VI.

RIBOLOVNE MOGUĆNOSTI

Članak 10.

Ribolovne mogućnosti

1.  Pri doodjeli ribolovnih mogućnosti koje su im na raspolaganju u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1380/2013 države članice u obzir uzimaju mogući sastav ulova na plovilima koja se bave mješovitim ribolovom.

2.  Države članice mogu, nakon što su obavijestile Komisiju, razmijeniti sve ribolovnih mogućnosti koje su im dodijeljene u skladu s člankom 16. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 1380/2013 ili dio njih.

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 8., TAC za stok škampa u zapadnim vodama može biti utvrđen za područja upravljanja koja odgovaraju svakom području definiranom u članku 1. stavku 1. točkama 22., 23., 24. i 25. U takvim slučajevima TAC za određeno područje upravljanja može biti zbroj ograničenja ulova za funkcionalne jedinice i statističke pravokutnike izvan funkcionalnih jedinica.

Članak 11.

Rekreacijski ribolov

1.  Kada znanstveni savjet pokaže da rekreacijski ribolov ima znatan utjecaj na ribolovnu smrtnost nekog stoka iz članka 1. stavka 1., Vijeće može utvrditi nediskriminatorna ograničenja za rekreacijske ribolovce.

2.  Pri određivanju takvih ograničenja Vijeće poštuje transparentne i objektivne kriterije, uključujući one ekološke, socijalne i gospodarske prirode. Kriteriji koji se koriste mogu uključivati posebno utjecaj rekreacijskog ribolova na okoliš, društvenu važnost te aktivnosti i njihov doprinos gospodarstvu u obalnim područjima.

3.  Prema potrebi, države članice poduzimaju potrebne i razmjerne mjere za praćenje i prikupljanje podataka radi pouzdane procjene stvarnih razina rekreacijskog ulova.

Članak 12.

Ribolovni napor za list u zapadnom dijelu kanala La Manche

1.  TAC za list u zapadnom dijelu kanala La Manche (zona ICES-a 7e) u sklopu ovog plana dopunjava se ograničenjima ribolovnog napora.

2.  Pri utvrđivanju ribolovnih mogućnosti Vijeće godišnje odlučuje o najvećem broju dana koje na moru mogu provesti plovila koja obavljaju ribolov u zapadnom dijelu kanala La Manche i koriste koče s gredom veličina oka mrežnog tega 80 mm ili više te plovila u zapadnom dijelu kanala La Manche koja koriste mreže stajaćice kod kojih veličina oka mrežnog tega iznosi 220 mm ili manje.

3.  Najveći broj dana na moru iz stavka 2. prilagođava se u istom omjeru kao što se ribolovna smrtnost prilagođava promjenama ukupnog dopuštenog ulova.

POGLAVLJE VII.

ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA OBVEZU ISKRCAVANJA

Članak 13.

Odredbe koje se odnose na obvezu iskrcavanja u vodama Unije u zapadnim vodama

1.  U pogledu svih stokova vrsta u zapadnim vodama na koje se primjenjuje obveza iskrcavanja iz članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 18. ove Uredbe i člankom 18. Uredbe (EU) br. 1380/2013 radi dopune ove Uredbe preciznijim utvrđivanjem te obveze kako je predviđeno u članku 15. stavku 5. točkama od (a) do (e) Uredbe (EU) br. 1380/2013.

2.  Obveza iskrcavanja iz članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 ne primjenjuje se na rekreacijski ribolov, među ostalim u slučajevima kad Vijeće utvrđuje ograničenja u skladu s člankom 11. ove Uredbe.

POGLAVLJE VIII.

PRISTUP VODAMA I RESURSIMA

Članak 14.

Odobrenja za ribolov i gornje granice kapaciteta

1.  Za svaku zonu ICES-a iz članka 1. stavka 1. ove Uredbe svaka država članica izdaje odobrenja za ribolov u skladu s člankom 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 za plovila koja plove pod njezinom zastavom i obavljaju ribolovne aktivnosti na tom području. U tim odobrenjima za ribolov države članice mogu ograničiti i ukupni kapacitet ▌ tih plovila koja upotrebljavaju određeni alat.

2.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 16. ove Uredbe i člankom 18. Uredbe (EU) br. 1380/2013 radi dopune ove Uredba ograničavanjem ukupnog kapaciteta flota predmetnih država članica kako bi se olakšalo postizanje ciljeva utvrđenih u članku 3. ove Uredbe.

3.  Svaka država članica uspostavlja i vodi popis plovila koja imaju odobrenja za ribolov iz stavka 1. te ga na svojoj službenoj internetskoj stranici stavlja na raspolaganje Komisiji i drugim državama članicama.

POGLAVLJE IX.

UPRAVLJANJE STOKOVIMA OD ZAJEDNIČKOG INTERESA

Članak 15.

Načela i ciljevi upravljanja stokovima od zajedničkog interesa za Uniju i treće zemlje

1.  Ako stokove od zajedničkog interesa iskorištavaju i treće zemlje, Unija surađuje s tim trećim zemljama kako bi se osiguralo da se tim stokovima upravlja na održiv način u skladu s ciljevima Uredbe (EU) br. 1380/2013, posebno s njezinim člankom 2. stavkom 2., i ciljevima ove Uredbe. Ako se ne postigne službeni dogovor, Unija poduzima sve radi postizanja zajedničkog dogovora za ribolov tih stokova kako bi se omogućilo održivo upravljanje i pritom promicali ravnopravni uvjeti za subjekte Unije.

2.  U kontekstu zajedničkog upravljanja stokovima s trećim zemljama Unija može razmijeniti ribolovne mogućnosti s trećim zemljama u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

POGLAVLJE X.

REGIONALIZACIJA

Članak 16.

Regionalna suradnja

1.  Članak 18. stavci od 1. do 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 primjenjuju se na mjere iz članaka 9. i 13. te članka 14. stavka 2. ove Uredbe.

2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka, države članice koje imaju izravan upravljački interes u sjeverozapadnim vodama mogu podnijeti zajedničke preporuke za sjeverozapadne vode i države članice koje imaju izravan upravljački interes u jugozapadnim vodama mogu podnijeti zajedničke preporuke za jugozapadne vode. Te države članice mogu i skupa podnijeti zajedničke preporuke za te vode u cjelini. Te se preporuke podnose u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 prvi put najkasnije do ... [12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] i potom 12 mjeseci nakon svakog podnošenja evaluacije plana u skladu s člankom 17. ove Uredbe. Predmetne države članice takve preporuke mogu podnijeti i kad ▌je to potrebno, a posebno u slučaju bilo kakvih naglih promjena stanja u vezi s bilo kojim stokom na koji se primjenjuje ova Uredba ili radi rješavanja hitnih situacija utvrđenih u najnovijim znanstvenim mišljenjima. Zajedničke preporuke u pogledu mjera koje se odnose na određenu kalendarsku godinu podnose se najkasnije 1. srpnja prethodne godine.

3.  Ovlastima koje se dodjeljuju člancima 9. i 13. i te člankom 14. stavkom 2. ove Uredbe ne dovode se u pitanje ovlasti dodijeljene Komisiji na temelju drugih odredbi prava Unije, uključujući odredbe iz Uredbe (EU) br. 1380/2013.

POGLAVLJE XI.

EVALUACIJA I POSTUPOVNE ODREDBE

Članak 17.

Evaluacija plana

Do ... [pet godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe], a nakon toga svakih pet godina, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o rezultatima i učinku plana na stokove na koje se primjenjuje ova Uredba i na ribarstvo koje iskorištava te stokove, osobito u pogledu postizanja ciljeva iz članka 3.

Članak 18.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 1., članaka 9. i 10. te članka 14. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 1., članaka 9. i 13. te članka 14. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 1 stavka 1., članaka 9. i 13. te članka 14. stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

POGLAVLJE XII.

POTPORA EUROPSKOG FONDA ZA POMORSTVO I RIBARSTVO

Članak 19.

Potpora Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo

Mjere privremenog prestanka donesene radi ostvarenja ciljeva plana smatraju se privremenim prestankom ribolovnih aktivnosti za potrebe članka 33. stavka 1. točaka (a) i (c) Uredbe (EU) br. 508/2014.

POGLAVLJE XIII.

IZMJENE UREDBI (EU) 2016/1139 I (EU) 2018/973

Članak 20.

Izmjene Uredbe (EU)2016/1139

Uredba (EU) 2016/1139 mijenja se kako slijedi:

1.  članak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013, članka 4. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 i članka 2. Uredbe (EZ) br. 2187/2005. Osim toga, primjenjuju se i sljedeće definicije:

   (1) „stokovi pelagičnih vrsta” znači stokovi navedeni u članku 1. stavku 1. točkama od (c) do (h) ove Uredbe i sve njihove kombinacije;
   (2) „raspon FNOP-a” znači raspon vrijednosti navedenih u najboljem dostupnom znanstvenim mišljenju, posebno u znanstvenom mišljenju ▌ ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, u kojem sve razine ribolovne smrtnosti unutar tog raspona dovode do dugoročno najvišeg održivog prinosa (NOP) s obzirom na određeni obrazac ribolova i u trenutačnim prosječnim okolišnim uvjetima, a bez znatnog utjecaja na proces reprodukcije predmetnog stoka. Raspon je izračunan tako da omogućuje dugoročno smanjenje prinosa za najviše 5 % u odnosu na NOP. Njegova gornja granica ograničena je tako da vjerojatnost pada stoka ispod granične referentne točke biomase stoka u mrijestu (Blim) iznosi najviše 5 %;
   (3) „NOP Flower” znači najniža vrijednost unutar raspona FNOP-a;
   (4) „NOP Fupper” znači najviša vrijednost unutar raspona FNOP-a;
   (5) „najviša vrijednost FNOP-a” znači vrijednost procijenjene ribolovne smrtnosti koja uz određeni obrazac ribolova i trenutačne prosječne okolišne uvjete omogućuje dugoročni najviši prinos;
   (6) „donji raspon NOP-a” znači raspon koji sadržava vrijednosti od referentne točke MSY Flower do najviše vrijednosti FMSY-ja;
   (7) „gornji raspon FNOP-a” znači raspon koji sadržava vrijednosti od najviše vrijednosti FNOP-a do MSY Fupper;
   (8) „Blim” znači referentna točka biomase stoka u mrijestu iz najboljeg dostupnog znanstvenog mišljenja, osobito mišljenja ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, ispod koje može doći do smanjene sposobnosti razmnožavanja;
   (9) „NOP Btrigger” znači najniža referentna točka za biomasu stoka u mrijestu iz najboljeg raspoloživog znanstvenog mišljenja, osobito znanstvenog mišljenja ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, ispod koje treba poduzeti konkretne i prikladne mjere upravljanja kako bi se u okviru stopa iskorištavanja u kombinaciji s prirodnim promjenama stokovi obnovili iznad razina koje dugoročno mogu proizvesti NOP-ovi;
   (10) „predmetne države članice” znači države članice koje imaju izravni upravljački interes, odnosno Danska, Njemačka, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Finska i Švedska.”,

"

2.  članak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 4.

Ciljane vrijednosti

1.  Ciljane vrijednosti ribolovne smrtnosti u skladu s rasponima FNOP-a utvrđenima u članku 2. za stokove navedene u članku 1. stavku 1. moraju se postići što prije, progresivno i postupno do 2020., a potom se održavati unutar raspona FNOP-a u skladu s ovim člankom.

2.  Te raspone FNOP-a na temelju ovog plana treba zatražiti posebno od ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini.

3.  U skladu s člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013, kada utvrđuje ribolovne mogućnosti za pojedini stok Vijeće ih određuje u donjem rasponu FNOP-a koji je tada dostupan za predmetni stok.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 3., ribolovne mogućnosti mogu se utvrditi na razinama koje su niže od raspona FNOP-a.

5.  Ne dovodeći u pitanje stavke 3. i 4., ribolovne mogućnosti za pojedini se stok mogu utvrditi u skladu s gornjim rasponom FNOP-a koji je tada dostupan za taj stok, uz uvjet da je stok iz članka 1. stavka 1. iznad vrijednosti MSY Btrigger:

   (a) ako je to na temelju znanstvenog mišljenja ili dokaza potrebno za ostvarenje ciljeva iz članka 3. u slučaju mješovitog ribolova;
   (b) ako je to na temelju znanstvenog mišljenja ili dokaza potrebno kako bi se izbjegla ozbiljna šteta za pojedini stok zbog dinamike stoka unutar vrste ili među vrstama; ili
   (c) kako bi se ograničili promjene ribolovnih mogućnosti između dviju uzastopnih godina na najviše 20 %.

6.  Ribolovne mogućnosti utvrđuju se tako da postoji manje od 5 % vjerojatnosti da će biomasa stoka u mrijestu pasti ispod Blim.”;

"

3.  u poglavlju III. nakon članka 4. umeće se sljedeći članak:"

„Članak 4.a

Referentne točke za očuvanje

Sljedeće referentne točke očuvanja za zaštitu pune reproduktivne sposobnosti predmetnih stokova iz članka 1. stavka 1. traže se posebno od ICES-a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, na temelju ovog plana:

   (a) FNOP Btrigger za stokove iz članka 1. stavka 1.;
   (b) Blim za stokove iz članka 1. stavka 1.”;

"

4.  članak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 5.

Zaštitne mjere

1.  Ako se u znanstvenom mišljenju upućuje na to da je u određenoj godini biomasa stoka u mrijestu bilo kojeg stoka iz članka 1. stavka 1. ispod vrijednosti FNOP Btrigger, donose se sve odgovarajuće korektivne mjere kako bi se osigurao brz povratak predmetnog stoka na razine iznad od onih koje mogu proizvesti NOP. Posebno, ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 3. ▌ ribolovne mogućnosti utvrđuju se na razinama u skladu s ribolovnom smrtnosti koja je smanjena ispod gornjeg raspona FNOP-a uzimajući u obzir smanjenje biomase.

2.  Ako se u znanstvenom mišljenju upućuje na to da je biomasa u mrijestu bilo kojeg stoka iz članka 1. stavka 1. ispod točke Blim, poduzimaju se dodatne korektivne mjere kako bi se osigurao brz povratak predmetnog stoka na razine iznad one koja može proizvesti NOP. Konkretno, ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 3. ▌te korektivne mjere mogu uključivati obustavu ciljanog ribolova za predmetni stok i odgovarajuće smanjenje ribolovnih mogućnosti.

3.  Korektivne mjere iz ovog članka mogu obuhvaćati:

   (a) hitne mjere u skladu s člancima 12. i 13. Uredbe (EU) br. 1380/2013;
   (b) mjere u skladu s člancima 7. i 8. ove Uredbe.

4.  Mjere iz ovog članka odabiru se uzimajući u obzir prirodu, ozbiljnost, trajanje i ponavljanje stanja u kojem je biomasa stoka u mrijestu ispod razina iz članka 4.a.”;

"

5.  u članku 7. dodaje se sljedeći stavak:"

„3. Obveza iskrcavanja iz članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 ne primjenjuje se na rekreacijski ribolov, među ostalim u slučajevima kad Vijeće utvrđuje ograničenja za rekreacijski ribolov.”;

"

6.  prilozi I. i II. brišu se.

Članak 21.

Izmjena Uredbe (EU) 2018/973

Uredba (EU) 2018/973 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 9. dodaje se sljedeći stavak: "

„3. Odstupajući od Priloga XII. Uredbi (EZ) br. 850/98 najmanja referentna veličina za očuvanje škampa (Nephrops norvegicus) u ICES zoni 3a iznosi 105 mm.

Ovaj se stavak primjenjuje do datuma na koji se prestaje primjenjivati Prilog XII. Uredbi (EZ) br. 850/98.”;

"

2.  članak 11. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 11.

Odredbe koje se odnose na obvezu iskrcavanja u vodama Unije u Sjevernome moru

1.  U pogledu svih stokova vrsta u Sjevernome moru na koje se primjenjuje obveza iskrcavanja na temelju članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 16. ove Uredbe i člankom 18. Uredbe (EU) br. 1380/2013 radi dopune ove Uredbe preciznijim utvrđivanjem te obveze kako je predviđeno u članku 15. stavku 5. točkama od (a) do (e) Uredbe (EU) br. 1380/2013.

2.  Obveza iskrcavanja iz članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 ne primjenjuje se na rekreacijski ribolov, među ostalim u slučajevima kad Vijeće utvrđuje ograničenja za rekreacijski ribolov u skladu s člankom 10. stavkom 4. ove Uredbe.”.

"

POGLAVLJE XIV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Stavljanja izvan snage

1.  Stavljaju se izvan snage sljedeće uredbe:

(a)  Uredba (EZ) br. 811/2004;

(b)  Uredba (EZ) br. 2166/2005;

(c)  Uredba (EZ) br. 388/2006;

(d)  Uredba (EZ) br. 509/2007;

(e)  Uredbe (EZ) br. 1300/2008.

2.  Upućivanja na uredbe stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 23.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća

Europski parlament i Vijeće namjeravaju staviti izvan snage ovlasti za donošenje tehničkih mjera delegiranim aktima u skladu s člankom 8. ove Uredbe kada donesu novu uredbu o tehničkim mjerama koja će sadržavati ovlaštenje za donošenje istih mjera.

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 171.
(2) Stajalište zamijenjuje amandmane usvojene na sjednici od 25. listopada 2018. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2018)0425)
(3)SL C 440, 6.12.2018., str. 171.
(4) Stajalište Europskog parlamenta od 12. veljače 2018.
(5)Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).
(6)Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).
(7)Uredba Vijeća (EZ) br. 811/2004 od 21. travnja 2004. o utvrđivanju mjera za obnavljanje stoka sjevernog oslića (SL L 150, 30.4.2004., str. 1.).
(8)Uredba Vijeća (EZ) br. 2166/2005 od 20. prosinca 2005. o uspostavi mjera za oporavak stokova oslića južnih mora i škampa u Kantabrijskom moru i zapadno od Iberijskog poluotoka te o izmjeni Uredbe (EZ) br. 850/98 o očuvanju ribolovnih resursa putem tehničkih mjera za zaštitu nedoraslih morskih organizama (SL L 345, 28.12.2005., str. 5.).
(9)Uredba Vijeća (EZ) br. 388/2006 od 23. veljače 2006. o utvrđivanju višegodišnjeg plana održivog iskorištavanja stoka lista u Biskajskom zaljevu (SL L 65, 7.3.2006., str. 1.).
(10)Uredba Vijeća (EZ) br. 509/2007 od 7. svibnja 2007. o utvrđivanju višegodišnjeg plana održivog iskorištavanja stoka lista u zapadnom dijelu kanala La Manche (SL L 122, 11.5.2007., str. 7.).
(11)Uredba Vijeća (EZ) br. 1300/2008 od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju višegodišnjeg plana za stok haringi koji živi zapadno od Škotske i ribarstvo koje iskorištava taj stok (SL L 344, 20.12.2008., str. 6.).
(12) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).
(13) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).
(14)Zahtjev EU-a da osigura raspone FMSY-ja za odabrane stokove na potpodručjima ICES-a od 5 do 10.
(15)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(16)Uredba (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 20.5.2014., str. 1.).
(17)Uredba (EU) 2016/1139 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o utvrđivanju višegodišnjeg plana za stokove bakalara, haringe i papaline u Baltičkom moru i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2187/2005 i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1098/2007 (SL L 191, 15.7.2016., str. 1.).
(18)Uredba (EU) 2018/973 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2018. o utvrđivanju višegodišnjeg plana za pridnene stokove u Sjevernome moru i za ribarstvo kojim se iskorištavaju ti stokovi, utvrđivanju pojedinosti o provedbi obveze iskrcavanja u Sjevernome moru i o stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 676/2007 i (EZ) br. 1342/2008 (SL L 179, 16.7.2018., str. 1.).
(19) Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Unije za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).
(20) Uredba Vijeća (EZ) br. 850/98 od 30. ožujka 1998. o očuvanju ribolovnih resursa putem tehničkih mjera za zaštitu nedoraslih morskih organizama (SL L 125, 27.4.1998., str. 1.)


Mehanizam Unije za civilnu zaštitu ***I
PDF 245kWORD 79k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (COM(2017)0772/2 – C8-0409/2017 – 2017/0309(COD))
P8_TA-PROV(2019)0070A8-0180/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)(A8-0180/2017),

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2017/0772)2),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 196. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0409/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje češkog Zastupničkog doma, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2018(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 16. svibnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja i stajališta u obliku amandmana Odbora za razvoj, Odbor za proračune, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(3);

2.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  poziva Komisiju da se suzdrži od preraspodjele sredstava za financiranje novih političkih prioriteta koji su dodani tijekom aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira jer će se to sigurno negativno odraziti na provedbu drugih ključnih aktivnosti Unije;

5.  poziva Komisiju da nastavno na aktualnu reviziju Mehanizma Unije za civilnu zaštitu zajamči dostatna sredstva za njegovo financiranje u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, koji se počinje provoditi 2021. godine;

6.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. veljače 2019. radi donošenja Odluke (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu

P8_TC1-COD(2017)0309


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 196.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6),

budući da:

(1)  Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”), koji je uređen Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), jača se suradnja između Unije i država članica i olakšava koordinacija u području civilne zaštite kako bi se poboljšao odgovor Unije na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

(2)  Mehanizmom Unije promiče se solidarnost među državama članicama u skladu s člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) uz istodobno uvažavanje primarne odgovornosti država članica za prevenciju prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, pripravnost za te katastrofe i odgovor na njih.

(3)  Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem mogu se dogoditi bilo gdje na svijetu, često bez upozorenja. Prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem sve su češće, ekstremnije i složenije, a pogoršavaju ih učinci klimatskih promjena i ne ovise o nacionalnim granicama. Katastrofe mogu imati dosad neviđene posljedice za ljude, okoliš, društvo i gospodarstvo.

(4)  Nedavno iskustvo pokazalo je da se oslanjanjem na dobrovoljne ponude uzajamne pomoći, koje se koordiniraju u okviru Mehanizma Unije i čije se pružanje njime olakšava, ne može uvijek osigurati stavljanje na raspolaganje dostatnih kapaciteta za prikladno zadovoljavanje osnovnih potreba ljudi pogođenih katastrofama, kao ni odgovarajuća zaštita okoliša i imovine. To se u prvom redu događa kada države članice istodobno pogađaju katastrofe koje se i ponavljaju i koje su neočekivane, bez obzira na to jesu li prirodne ili uzrokovane ljudskim djelovanjem, a zajednički kapacitet nije dovoljan. Kako bi se prevladali ti nedostaci i suočilo s novim opasnostima, svi instrumenti Unije trebali bi se upotrebljavati potpuno fleksibilno, među ostalim promicanjem aktivnog sudjelovanja civilnog društva.

(5)  Ključno je da države članice poduzmu odgovarajuća djelovanja u području prevencije i pripravnosti, uključujući osiguravanje dostupnosti dostatnog kapaciteta za suočavanje s katastrofama, posebno sa šumskim požarima. Budući da se Unija posljednjih godina suočava s posebno intenzivnim i raširenim šumskim požarima, što je ukazalo na znatne operativne nedostatke u nekoliko država članica i u Europskom kapacitetu za odgovor na hitne situacije (EERC), uspostavljenom u obliku prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica u okviru Odluke br. 1313/2013/EU, trebalo bi poduzeti dodatne mjere i na razini Unije. Prevencija šumskih požara također je od ključne važnosti u kontekstu globalnog angažmana u pogledu smanjenja emisija CO2.

(6)  Prevencija je od ključne važnosti za zaštitu od prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem te zahtijeva daljnje djelovanje. U tu bi svrhu države članice trebale s Komisijom redovito dijeliti sažetke svojih procjena rizika i procjene svoje sposobnosti upravljanja rizicima, s naglaskom na ključnim rizicima. Osim toga, države članice trebale bi razmjenjivati informacije o mjerama prevencije i pripravnosti, posebno onima koje su potrebne za rješavanje ključnih rizika s prekograničnim učincima te prema potrebi, rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka.

(7)  Komisija bi zajedno s državama članicama trebala dodatno razraditi smjernice za olakšavanje razmjene informacija o upravljanju rizicima od katastrofa. Takvim smjernicama trebalo bi se pomoći promicanju usporedivosti takvih informacija, posebno u državama članicama koje su suočene sa sličnim rizicima ili prekograničnim rizicima.

(8)  Prevencija rizika od katastrofa i upravljanje tim rizikom podrazumijevaju potrebu za osmišljavanjem i provedbom mjera za upravljanje rizicima koje uključuju koordinaciju širokog raspona dionika. Prilikom pripreme procjena rizika i mjera za upravljanje rizicima važno je uzeti u obzir trenutačnu promjenjivost klime i predviđena kretanja klimatskih promjena. Priprema karata rizika ključan je aspekt jačanja djelovanja u području prevencije i kapaciteta za odgovor. Od iznimne su važnosti djelovanja za smanjenje ranjivosti stanovništva, gospodarskih aktivnosti, uključujući kritičnu infrastrukturu, dobrobiti životinja i divljih biljaka i životinja, okolišnih i kulturnih resursa kao što su biološka raznolikost, usluga u području šumskih ekosustava i vodnih resursa.

(9)  Kako bi se poboljšalo planiranje i koordinacija prevencije i pripravnosti među državama članicama, Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala moći uspostaviti posebne mehanizme savjetovanja. Nadalje, kada država članica često podnosi zahtjeve za pomoć, Komisija bi trebala moći zatražiti informacije o mjerama prevencije i pripravnosti koje se odnose na posebne rizike. Komisija bi trebala procijeniti takve informacije s ciljem što većeg povećanja cjelokupne potpore Unije za upravljanje rizicima od katastrofa i jačanja razine prevencije i pripravnosti država članica. Trebalo bi smanjiti administrativno opterećenje i ▌ ojačati veze s drugim ključnim politikama i instrumentima Unije, posebno europskim strukturnim i investicijskim fondovima, kako su navedeni u Uredbi (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(8).

(10)  Poplave predstavljaju sve veći rizik za građane Unije. Radi jačanja mjera prevencije i pripravnosti u području civilne zaštite i smanjenja ranjivosti njihova stanovništva u pogledu rizika od poplava potrebno je da države članice prilikom obavljanja svojih procjena rizika na temelju ove Odluke u potpunosti iskoriste, među ostalim, procjene rizika provedene na temelju Direktive 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9) kako bi utvrdile jesu li njihovi vodotoci i obale u opasnosti od poplava te poduzele odgovarajuće i koordinirane mjere za smanjenje takvih rizika.

(11)  Potrebno je pojačati zajedničku sposobnost pripremanja za katastrofe i odgovora na njih, posebno s pomoću uzajamne potpore u Europi. U skladu s novim pravnim okvirom na temelju ove Odluke Europski kapacitet za odgovor na hitne situacije ( ▌EERC), odnosno ▌dobrovoljno udružena sredstva, trebalo bi preimenovati u Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ▌.

(12)  Za jačanje Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu potrebno je pojačano financiranje Unije za pokrivanje troškova prilagodbe i popravka kapaciteta, kao i za pokrivanje operativnih troškova.

(13)  Pored jačanja sveukupnih postojećih kapaciteta, trebalo bi kao krajnju mjeru uspostaviti rescEU kapacitete kako bi se odgovorilo na situacije s teško savladivim posljedicama u kojima postojeći kapaciteti na nacionalnoj razini i kapaciteti koje su države članice prethodno namijenile za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu u tim okolnostima ne mogu osigurati učinkovit odgovor na različite vrste katastrofa.

(14)  Uloga regionalnih i lokalnih tijela u prevenciji katastrofa i upravljanju njima od velike je važnosti, a njihove kapacitete za odgovor treba na odgovarajući način uključiti u sve aktivnosti koordinacije i raspoređivanja koje se provode na temelju ove Odluke, u skladu s institucionalnim i pravnim okvirima država članica, kako bi se preklapanja smanjila na najmanju moguću mjeru i kako bi se potakla interoperabilnost. Takva tijela mogu imati važnu preventivnu ulogu, a isto tako se i prva, skupa s kapacitetima svojih volontera, odazivaju nakon katastrofe. Stoga postoji potreba za stalnom suradnjom na lokalnoj, regionalnoj i prekograničnoj razini s ciljem uspostave zajedničkih sustava za uzbunjivanje za brzu intervenciju prije mobilizacije rescEU kapaciteta kao i za redovitim kampanjama za informiranje javnosti o prvim mjerama odgovora.

(15)  rescEU kapaciteti trebali bi ostati fleksibilni te bi se trebali moći promijeniti kako bi se reagiralo na nove događaje i buduće izazove kao što su posljedice klimatskih promjena.

(16)  Budući da utvrđeni rizici, sveukupni kapaciteti i nedostaci variraju tijekom vremena, postoji potreba za fleksibilnošću u uspostavi rescEU kapaciteta. Komisija bi stoga trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se određuju rescEU kapaciteti , uzimajući u obzir utvrđene rizike, sveukupne kapacitete i nedostatke.

(17)  Kako bi se postiglo funkcioniranje rescEU kapaciteta, trebalo bi staviti na raspolaganje dodatna odobrena sredstva za financiranje djelovanjâ u okviru Mehanizma Unije.

(18)  Unija bi trebala moći pružiti potporu državama članicama sufinanciranjem razvoja rescEU kapaciteta, uključujući njihov najam, zakup ili kupnju. Time bi se znatno poboljšala djelotvornost Mehanizma Unije osiguravanjem dostupnosti kapaciteta u slučajevima kada se učinkovit odgovor na katastrofe ne bi mogao zajamčiti na neki drugi način, posebno u slučaju katastrofa s učincima velikih razmjera koji utječu na znatan broj država članica. Zajedničkom nabavom kapaciteta trebalo bi se omogućiti postizanje ekonomija razmjera i bolju koordinaciju odgovora na katastrofe.

(19)  Iznos financijske pomoći Unije isplaćene za razvoj rescEU kapaciteta trebao bi se utvrditi uzimajući u obzir popis prihvatljivih troškovnih kategorija utvrđenih u ovoj Odluci. Trebalo bi predvidjeti punu financijsku pomoć Unije za kapacitete potrebne kako bi se odgovorilo na rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, koji bi mogli uzrokovati znatne prekogranične učinke i za koje se razine pripravnosti u Uniji ne smatraju odgovarajućima na temelju analiza nedostataka kapaciteta koje su proveli nacionalna tijela za civilnu zaštitu i Komisija. Trebalo bi predvidjeti i znatno sufinanciranje za kapacitete čiji su trošak kupnje i periodični troškovi najviši, kao što su kapaciteti za gašenje šumskih požara iz zraka. Točne stope sufinanciranja trebalo bi utvrditi u godišnjim programima rada.

(20)  Kako bi se uravnotežile nacionalna odgovornost i solidarnost među državama članicama, dio operativnih troškova raspoređivanja rescEU kapaciteta trebao bi biti prihvatljiv za financijsku pomoć Unije.

(21)  Katastrofe u trećim zemljama mogle bi znatno utjecati na države članice ili njihove građane. U takvim situacijama rescEU kapaciteti također bi trebali biti dostupni za raspoređivanja izvan Unije. Zbog solidarnosti među državama članicama, u slučaju raspoređivanja rescEU kapaciteta izvan Unije, operativne troškove trebalo bi pokriti iz proračuna Unije.

(22)  Kako bi se osigurao koordiniran, a istodobno brz odgovor, Komisija bi odluke o raspoređivanju i demobilizaciji te svaku odluku u slučaju proturječnih zahtjeva trebala donijeti u bliskoj koordinaciji s državom članicom koja upućuje zahtjev i državom članicom koja predmetne rescEU kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje. Komisija i država članica koja rescEU kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje trebala bi sklopiti operativne ugovore u kojima se utvrđuju uvjeti za raspoređivanje rescEU kapaciteta.

(23)  Osposobljavanje, istraživanje i inovacije ključni su aspekti suradnje u području civilne zaštite. Kako bi se pojačalo učinkovitost i djelotvornost osposobljavanja i vježbi u području civilne zaštite, promicalo inovacije i dijalog te kako bi se poboljšala suradnja među nacionalnim tijelima i službama država članica zaduženima za civilnu zaštitu, potrebno je uspostaviti Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite ▌. Ta mreža trebala bi se temeljiti na postojećim strukturama, uključujući centre izvrsnosti, sveučilišta, istraživače i druge stručnjake, mlade profesionalce i iskusne volontere u području upravljanja hitnim situacijama. Trebalo bi ojačati i dodatnu suradnju s međunarodnim organizacijama u području osposobljavanja, istraživanja i inovacija te njome, ako je to moguće, obuhvatiti treće zemlje, posebno susjedne zemlje.

(24)  Osobe zadužene za civilnu zaštitu posvećuju svoje živote pomaganju drugima te ulažu vrijeme i trud kako bi pomogli ljudima kojima je to potrebno. Unija bi trebala odati priznanje takvoj hrabrosti i predanosti civilnoj zaštiti Unije.

(25)  Iako je jačanje civilne zaštite u svjetlu rastuće učestalosti katastrofa, kao što su one povezane s vremenom i one povezane s unutarnjom sigurnošću, jedan od glavnih prioriteta u cijeloj Uniji, od presudne je važnosti osigurati jaku teritorijalnu dimenziju i dimenziju pod vodstvom zajednice jer je djelovanje lokalne zajednice najbrži i najučinkovitiji način ograničavanja štete prouzročene katastrofama.

(26)  Potrebno je pojednostavniti i racionalizirati postupke Mehanizma Unije te povećati njihovu fleksibilnost kako bi se osiguralo da države članice mogu brzo pristupiti pomoći i kapacitetima koji su potrebni za što brži i učinkovitiji odgovor na prirodne katastrofe i na katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

(27)  Kako bi se u najvećoj mjeri iskoristili postojeći financijski instrumenti te kako bi se države članice poduprlo u pružanju pomoći, među ostalim kao odgovor na katastrofe izvan Unije, ▌financiranje se odobrava na temelju članaka 21., 22. i 23. Odluke br. 1313/2013/EU u skladu s člankom 191. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća(10). Neovisno o tome financijska sredstva za aktivnosti civilne zaštite, a posebno za humanitarnu pomoć, trebala bi i dalje biti jasno razdvojena i potpuno u skladu s njihovim ciljevima i pravnim zahtjevima.

(28)  Važno je osigurati da države članice poduzimaju sve potrebne mjere za učinkovitu prevenciju prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem i ublažavanje njihovih učinaka. Odredbama ove Odluke trebale bi se pojačati veze između djelovanja u području prevencije, pripravnosti i odgovora u okviru Mehanizma Unije. Trebalo bi također osigurati koherentnost s drugim relevantnim zakonodavstvom Unije o prevenciji katastrofa i upravljanju rizicima od katastrofa, među ostalim za prekogranična preventivna djelovanja i odgovor na prijetnje kao što su ozbiljne prekogranične prijetnje zdravlju, kako je navedeno u Odluci 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća(11). U programima teritorijalne suradnje na osnovi kohezijske politike predviđaju se konkretne mjere kako bi se u obzir uzeli otpornost na katastrofe, prevencija rizika i upravljanje rizicima te bi trebalo poduzeti dodatne napore za snažniju integraciju i veće sinergije. Nadalje, sva djelovanja trebala bi biti usklađena s međunarodnim obvezama kao što su Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030., Pariški sporazum u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda (UN) o klimatskim promjenama i Program UN-a za održivi razvoj do 2030., a njima bi se trebalo i aktivno doprinositi ispunjenju tih obveza.

(29)   Kako bi se osigurala sveobuhvatna i neometana razmjena informacija o kapacitetima i modulima koji su dostupni državama članicama, potrebno je neprestano ažurirati informacije prenesene u zajednički komunikacijski i informacijski sustav za hitne situacije (CECIS). U pogledu informacija koje se pružaju putem CECIS-a, primjereno je i da u njemu države članice registriraju kapacitete koji nisu prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu i koji su im dostupni za potrebe raspoređivanja tih kapaciteta putem Mehanizma Unije.

(30)  Jednako je važno stvarati sinergije te poboljšavati komplementarnost i koordinaciju između Mehanizma Unije i drugih instrumenata Unije, među ostalim s onima kojima se može doprinijeti popravku ili ublažavanju štete uzrokovane katastrofama.

(31)  Kako bi se izmijenile kategorije prihvatljivih troškova koje se upotrebljavaju za utvrđivanje financijske potpore Unije za razvoj rescEU kapaciteta, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ▌. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(12). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(32)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Odluke u pogledu utvrđivanja vrsta i broja ključnih kapaciteta za odgovor koji su potrebni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu; utvrđivanja kapaciteta od kojih se sastoji rescEU, pritom uzimajući u obzir utvrđene rizike, sveukupne kapacitete i nedostatke; uspostave rescEU kapaciteta, upravljanja njima i njihova održavanja; uspostave i organizacije Mreže znanja Unije u području civilne zaštite; kategorija rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka te pripadajućih kapaciteta za upravljanje takvim rizicima; te kriterija i postupaka za odavanje priznanja za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose civilnoj zaštiti Unije, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(13).

(33)  S obzirom na to da cilj ove Odluke, odnosno povećanje kolektivne sposobnosti prevencije katastrofa te pripremanja za katastrofe i odgovora na njih, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(34)  Kako bi se osigurao neometan prijelaz na potpunu provedbu rescEU kapaciteta, Komisija bi u prijelaznom razdoblju trebala moći osigurati financijska sredstva kako bi se osigurala brza dostupnost relevantnih nacionalnih kapaciteta. Kako bi već u ljeto 2019. odgovorile na rizik od šumskih požara, Komisija i države članice trebale bi nastojati pribaviti dodatne kapacitete, uključujući helikoptere za gašenje požara.

(35)  Odluku br. 1313/2013/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(36)  Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih ovom Odlukom, ova bi Odluka trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odluka br. 1313/2013/EU mijenja se kako slijedi:

1.  članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  točka (c) zamjenjuje se sljedećim ▌:"

„(c) olakšavanje brzog i učinkovitog odgovora u slučaju katastrofa ili neposredne opasnosti od katastrofa, među ostalim poduzimanjem mjera za ublažavanje neposrednih posljedica katastrofa;”;

"

ii.  dodaju se sljedeće točke:"

„(e) povećanje dostupnosti i uporabe znanstvenog znanja o katastrofama; i

   (f) povećanje suradnje i aktivnosti koordinacije na prekograničnoj razini i među državama članicama koje su izložene istim vrstama katastrofa.”;

"

(b)  u stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) napredak u provedbi okvira za prevenciju katastrofa, koji se mjeri brojem država članica koje su Komisiji dostavile informacije navedene u članku 6. ▌stavku 1. točki (d);”;

"

2.   u članku 4. dodaje se sljedeća točka:"

„12. „država sudionica” znači treća zemlja koja sudjeluje u Mehanizmu Unije u skladu s člankom 28. stavkom 1.”;

"

3.  u članku 5. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) poduzeti mjere za poboljšanje baze znanja o rizicima od katastrofa te za dodatno olakšavanje i promicanje suradnje i razmjene znanja, rezultata znanstvenih istraživanja i inovacija, najboljih praksi i informacija, među ostalim među državama članicama koje se suočavaju sa zajedničkim rizicima;”;

"

(b)  točka (f) zamjenjuje se sljedećim:"

(f) prikupljati i širiti informacije koje su države članice stavile na raspolaganje; organizirati razmjenu iskustava o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima; i olakšavati razmjenu dobre prakse koja se odnosi na planiranje prevencije i pripravnosti, među ostalim putem dobrovoljnih stručnih provjera;”;

"

(c)  točka (i) zamjenjuje se sljedećim:"

(i) naglašavati važnost prevencije rizika, podupirati države članice u podizanju svijesti, informiranju javnosti i obrazovanju te podupirati napore država članica u informiranju javnosti o sustavima za uzbunjivanje, davanjem smjernica o takvim sustavima, među ostalim na prekograničnoj razini;”;

"

4.  članak 6. ▌zamjenjuje se sljedećim:"

Članak 6.

Upravljanje rizicima

1.  S ciljem promicanja učinkovitog i koherentnog pristupa prevenciji katastrofa i pripravnosti za katastrofe putem razmjene neosjetljivih informacija, to jest informacija čije objavljivanje ne bi bilo u suprotnosti s bitnim interesima sigurnosti država članica, te promicanja razmjene najboljih praksi unutar Mehanizma Unije, države članice dužne su:

   (a) dodatno razvijati procjene rizika na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;
   (b) dodatno razvijati procjenu sposobnosti upravljanja rizicima na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini ▌;
   (c) dodatno razvijati i usavršavati planiranje upravljanjem rizicima od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini ▌;

   (d) Komisiji podnositi sažetak relevantnih elemenata procjena iz točaka (a) i (b), s naglaskom na ključnim rizicima. Za ključne rizike s prekograničnim učincima, kao i, prema potrebi, rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, države članice opisuju prioritetne mjere prevencije i pripravnosti ▌. Sažetak se dostavlja Komisiji do 31. prosinca 2020. i svake tri godine nakon toga te kad god dođe do važnih promjena;
   (e) sudjelovati, na dobrovoljnoj osnovi, u stručnim provjerama procjene sposobnosti upravljanja rizicima.

2.  Komisija u suradnji s državama članicama može uspostaviti i posebne mehanizme savjetovanja za jačanje odgovarajućeg planiranja i koordinacije prevencije i pripravnosti među državama članicama koje su izložene sličnim vrstama katastrofa, među ostalim za prekogranične rizike i rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, utvrđene u skladu sa stavkom 1. točkom (d).

3.  Komisija zajedno s državama članicama do 22. prosinca 2019. dodatno razrađuje smjernice za podnošenje sažetka iz stavka 1. točke (d).

4.  Ako država članica u okviru Mehanizma Unije učestalo traži istu vrstu pomoći za istu vrstu katastrofe, Komisija nakon pažljive analize razloga i okolnosti aktivacije, te s ciljem pružanja potpore dotičnoj državi članici da ojača svoju razinu prevencije i pripravnosti, može:

   (a) zatražiti da ta država članica dostavi dodatne informacije o posebnim mjerama prevencije i pripravnosti povezanima s rizikom koji odgovara toj vrsti katastrofe; i
   (b) prema potrebi, na temelju dostavljenih informacija:
   i) predložiti upućivanje tima stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama prevencije i pripravnosti; ili
   ii) dati preporuke za povećanje razine prevencije i pripravnosti u dotičnoj državi članici. Komisija i ta država članica međusobno se obavješćuju o svim mjerama poduzetima na temelju takvih preporuka.

U slučaju kada država članica u okviru Mehanizma Unije zatraži istu vrstu pomoći za istu vrstu katastrofe tri puta u tri uzastopne godine primjenjuju se točke (a) i (b), osim ako se pažljivom analizom razloga i okolnosti čestih aktivacija pokaže da to nije potrebno.”;

"

5.  u članku 10. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„ ▌1. Komisija i države članice surađuju kako bi se u okviru Mehanizma Unije poboljšalo planiranje operacija odgovora na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem, među ostalim putem izrade scenarija za odgovor na katastrofe na temelju procjena rizika iz članka 6. stavka 1. točke (a) i pregleda rizika iz članka 5. stavka 1. točke (c), prikaza razmještaja sredstava i izrade planova za raspoređivanje kapaciteta za odgovor.”;

"

6.  članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

„Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu”;

"

(b)  stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Uspostavljaju se Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu. Sastoje se od prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica te uključuju module, druge kapacitete za odgovor i kategorije stručnjaka.

1.a  Pomoći koju država članica pruža putem Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu nadopunjuju se postojeći kapaciteti u državi članici koja upućuje zahtjev, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost država članica za prevenciju katastrofa i odgovor na njih na njihovu državnom području.

2.  Na temelju utvrđenih rizika, sveukupnih kapaciteta i nedostataka Komisija provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (f) utvrđuje vrste i broj ključnih kapaciteta za odgovor koji su potrebni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu („ciljevi kapaciteta”).

Komisija u suradnji s državama članicama prati napredak u ostvarivanju ciljeva kapaciteta navedenih u provedbenim aktima iz prvog podstavka ovog stavka, te utvrđuje potencijalno znatne nedostatke kapaciteta za odgovor u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu. Ako se utvrde takvi nedostaci, Komisija ispituje jesu li potrebni kapaciteti dostupni državama članicama izvan Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu. Komisija potiče države članice da riješe znatne nedostatke kapaciteta za odgovor u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu te može pružiti potporu državama članicama u skladu s člankom 20., člankom 21. stavkom 1. točkom (i) i člankom 21. stavkom 2.”;

"

7.  članak 12. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 12.

rescEU

1.  rescEU se uspostavlja se kako bi se pružila pomoć u situacijama s teško savladivim posljedicama u kojima sveukupni postojeći kapaciteti na nacionalnoj razini i kapaciteti koje su države članice prethodno namijenile za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu u takvim okolnostima ne mogu osigurati učinkovit odgovor na različite vrste katastrofa iz članka 1. stavka 2.

Kako bi se zajamčio učinkovit odgovor na katastrofe, Komisija i države članice, prema potrebi, osiguravaju odgovarajuću geografsku rasprostranjenost rescEU kapaciteta.

2.  Komisija provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g) utvrđuje kapacitete od kojih se sastoji rescEU, uzimajući u obzir utvrđene i nove rizike, sveukupne kapacitete i nedostatke na razini Unije, posebno u područjima gašenja šumskih požara iz zraka, kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih incidenata te hitne medicinske pomoći. Tim provedbenima aktima osigurava se dosljednost s drugim primjenjivim pravom Unije. Prvi takav provedbeni akt donosi se do … [tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Odluke].

3.  Države članice kupuju, unajmljuju ili zakupljuju rescEU kapacitete. U tu svrhu Komisija državama članicama može dodijeliti izravna bespovratna sredstva bez poziva na podnošenje prijedloga. Ako Komisija nabavlja rescEU kapacitete u ime država članica, primjenjuje se postupak zajedničke nabave. Financijska pomoć Unije dodjeljuje se u skladu s financijskim pravilima Unije.

Domaćini rescEU kapaciteta su države članice koje kupe, unajme ili zakupe te kapacitete. U slučaju zajedničke nabave domaćini rescEU kapaciteta su države članice u čije se ime nabavljaju rescEU kapaciteti.

4.  Komisija uz savjetovanje s državama članicama utvrđuje zahtjeve kvalitete za kapacitete za odgovor koji su dio rescEU kapaciteta. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje.

5.  Država članica koja rescEU kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje osigurava registraciju tih kapaciteta u CECIS-u, kao i raspoloživost i mogućnost raspoređivanja tih kapaciteta za operacije Mehanizma Unije.

rescEU kapaciteti mogu se upotrebljavati za nacionalne potrebe, kako je navedeno u članku 23. stavku 4.a, samo ako se ne upotrebljavaju odnosno nisu potrebni za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije.

rescEU kapaciteti upotrebljavaju se u skladu s provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g) te operativnim ugovorima između Komisije i države članice koja te kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje, a kojima se dodatno utvrđuju uvjeti raspoređivanja rescEU kapaciteta, uključujući osoblje koje u tome sudjeluje.

6.  rescEU kapaciteti dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a u skladu s člankom 15. ili člankom 16. stavcima od 1. do 9. te 11., 12. i 13. Odluku o njihovu raspoređivanju i demobilizaciji te sve odluke u slučaju proturječnih zahtjeva donosi Komisija u bliskoj suradnji s državom članicom koja upućuje zahtjev i državom članicom koja kapacitet ima u vlasništvu ili taj kapacitet unajmljuje ili zakupljuje, u skladu s operativnim ugovorima kako su utvrđeni u stavku 5. trećem podstavku.

Država članica na čijem se državnom području raspoređuju rescEU kapaciteti odgovorna je za upravljanje operacijama odgovora. U slučaju raspoređivanja kapaciteta izvan Unije, države članice koje su domaćini rescEU kapacitetima odgovorne su za osiguravanje potpune integracije rescEU kapaciteta u cjelokupni odgovor.

7.  U slučaju raspoređivanja Komisija se putem ERCC-a s državom članicom koja upućuje zahtjev dogovara o operativnom raspoređivanju rescEU kapaciteta. Država članica koja upućuje zahtjev olakšava operativnu koordinaciju svojih kapaciteta i aktivnosti rescEU kapaciteta tijekom operacija.

8.  Komisija putem ERCC-a, prema potrebi, omogućuje koordinaciju među različitim kapacitetima za odgovor, u skladu s člancima 15. i 16.

9.  Države članice obavješćuju se o operativnom statusu rescEU kapaciteta putem CECIS-a. ▌

10.  Ako bi katastrofa izvan Unije mogla znatno utjecati na jednu ili više država članica ili njihove građane, moguće je rasporediti rescEU kapacitete u skladu sa stavcima od 6. do 9. ovog članka.

Pri raspoređivanju rescEU kapaciteta u trećim zemljama države članice u posebnim slučajevima mogu odbiti raspoređivanje vlastitog osoblja, u skladu s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g) te kako je dodatno utvrđeno u operativnim ugovorima iz stavka 5. trećeg podstavka ovog članka.”;

"

8.  ▌članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov ▌ se zamjenjuje sljedećim:"

„Mreža znanja Unije u području civilne zaštite”;

"

(b)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:"

1. Komisija uspostavlja mrežu relevantnih dionika i institucija u području civilne zaštite i upravljanja katastrofama, uključujući centre izvrsnosti, sveučilišta i istraživače, koji zajedno s Komisijom čine Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite. Komisija pritom uzima u obzir stručno znanje dostupno u državama članicama i organizacije aktivne na terenu.

Mreža, nastojeći postići rodno uravnotežen sastav, prema potrebi u bliskoj koordinaciji s relevantnim centrima znanja, obavlja sljedeće zadaće u području osposobljavanja, vježbi, naučenih lekcija i širenja znanja:”;

"

ii.  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

(a) uspostava i upravljanje programom osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih. Programom se olakšava razmjena najboljih praksi u području civilne zaštite te on uključuje zajedničke tečajeve i sustav za razmjenu stručnih znanja u području upravljanja hitnim situacijama, uključujući razmjene mladih profesionalaca i iskusnih volontera te upućivanje stručnjaka iz država članica.

Cilj je programa osposobljavanja poboljšati koordinaciju, kompatibilnost i komplementarnost kapaciteta iz članaka 9., 11. i 12. te povećati osposobljenost stručnjaka iz članka 8. točaka (d) i (f);”;

"

iii.  točka (f) zamjenjuje se sljedećim:"

(f) poticanje istraživanja i inovacija te promicanje uvođenja i uporabe relevantnih novih tehnologija za potrebe Mehanizma Unije.”;

"

(c)  dodaje se sljedeći stavak:"

„4. Komisija jača suradnju u pogledu osposobljavanja te jača razmjenu znanja i iskustava između Mreže znanja Unije u području civilne zaštite i međunarodnih organizacija i trećih zemalja kako bi se doprinijelo ispunjenju međunarodnih obveza u pogledu smanjenja rizika od katastrofa, posebno onih iz Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030., usvojenog 18. ožujka 2015. na Trećoj svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o smanjenju rizika od katastrofa održanoj u Sendaiju, u Japanu.”;

"

9.  u članku 15. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Kada katastrofa izbije unutar Unije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena država članica može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Zahtjev mora biti što je moguće precizniji. Zahtjev za pomoć istječe nakon najviše 90 dana, osim ako su ERCC-u dostavljeni novi elementi kojima se opravdava potreba za nastavkom pomoći ili dodatnom pomoći.”;

"

10.  u članku 16. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Kada katastrofa izbije izvan Unije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena zemlja može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Pomoć se također može zatražiti putem ili od strane Ujedinjenih naroda i njegovih agencija ili relevantne međunarodne organizacije. Zahtjev za pomoć istječe nakon najviše 90 dana, osim ako su ERCC-u dostavljeni novi elementi kojima se opravdava potreba za nastavkom pomoći ili dodatnom pomoći.

2.  Intervencije na temelju ovog članka mogu se provesti ili kao autonomna intervencija pružanja pomoći ili kao doprinos intervenciji koju vodi neka međunarodna organizacija. Koordinacija Unije u potpunosti je integrirana u cjelokupni sustav koordinacije koji osigurava Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) te se njome poštuje njegova vodeća uloga. U slučaju katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem ili složenih hitnih situacija Komisija osigurava usklađenost s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći* i poštovanje humanitarnih načela.

__________________

* SL C 25, 30.1.2008., str. 1.”;

"

11.  u članku 19. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Financijska omotnica za provedbu Mehanizma Unije za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 574 028 000 EUR u tekućim cijenama.

Iznos od 425 172 000 EUR u tekućim cijenama proizlazi iz naslova 3. ‚Sigurnost i građanstvo’ višegodišnjeg financijskog okvira, a iznos od 148 856 000 EUR u tekućim cijenama iz naslova 4. ‚Globalna Europa’.”;

"

12.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 20.a

Vidljivost i nagrade

1.  Svakom pomoći ili financiranjem koji se pružaju na temelju ove Odluke osigurava se prikladna vidljivost Unije, među ostalim isticanjem simbola Unije za kapacitete iz članaka 11. i 12. te članka 21. stavka 2. točke (c). Komisija izrađuje komunikacijsku strategiju kako bi se građanima predstavili konkretni rezultati mjera poduzetih u okviru Mehanizma Unije.

2.  Komisija dodjeljuje medalje kako bi odala priznanje za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose civilnoj zaštiti Unije.”;

"

13.  članak 21. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:"

„(j) uspostava rescEU kapaciteta, upravljanje njima i njihovo održavanje u skladu s člankom 12.;”;

"

(b)  stavak 2. mijenja se kako slijedi:

i.  u prvom podstavku točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) troškove koji su potrebni za nadogradnju ili popravak kapaciteta za odgovor do stanja spremnosti i raspoloživosti koje omogućuje da budu razmješteni u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu, u skladu sa zahtjevima kvalitete Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu i, ako je to relevantno, preporukama izrađenima u procesu certifikacije („troškovi prilagodbe”). Ti troškovi mogu uključivati troškove koji se odnose na operabilnost, interoperabilnost modula i drugih kapaciteta za odgovor, autonomiju, samodostatnost, prevozivost, troškove pakiranja i druge nužne troškove, pod uvjetom da se ti troškovi posebno odnose na sudjelovanje kapaciteta u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu.

Troškovi prilagodbe mogu obuhvaćati sljedeće:

   i. 75 % prihvatljivih troškova u slučaju nadogradnje, ako taj iznos ne prekoračuje 50 % prosječnog troška razvoja kapaciteta; i
   ii. 75 % prihvatljivih troškova u slučaju popravka.

Kapaciteti za odgovor koji se financiraju na temelju točaka i. i ii. stavljaju se na raspolaganje u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu tijekom minimalnog razdoblja koje ovisi o primljenim sredstvima, traje od 3 do 10 godina i započinje u trenutku njihove stvarne raspoloživosti u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu, osim ako je njihov gospodarski životni vijek kraći.

Troškovi prilagodbe mogu se sastojati od jediničnih troškova ili paušalnih iznosa određenih prema vrsti kapaciteta.”;

"

ii.  točka (d) u prvom podstavku i drugi podstavak brišu se;

(c)  dodaju se sljedeći stavci:"

„3. Financijska pomoć za djelovanje iz stavka 1. točke (j) obuhvaća ▌ troškove koji su potrebni kako bi se osigurala raspoloživost i mogućnost raspoređivanja rescEU kapaciteta u okviru Mehanizma Unije u skladu s drugim podstavkom ovog stavka.

Komisija osigurava da financijska pomoć iz ovog stavka odgovara iznosu od najmanje 80 % i ne većem od 90 % ukupnog procijenjenog troška koji je potreban kako bi se osigurala raspoloživost i mogućnost raspoređivanja rescEU kapaciteta u okviru Mehanizma Unije. Preostali iznos snose države članice koje su domaćini rescEU kapaciteta. Ukupni procijenjeni trošak za svaku vrstu rescEU kapaciteta utvrđuje se provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g). Ukupni procijenjeni troškovi izračunavaju se uzimajući u obzir kategorije prihvatljivih troškova utvrđene u Prilogu I.a.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akatae u skladu s člankom 30. radi izmjene Priloga I.a u pogledu kategorija prihvatljivih troškova.

Financijska pomoć iz ovog stavka može se provesti u okviru višegodišnjih programa rada. Proračunske obveze u pogledu djelovanja koja se provode dulje od jedne godine mogu se raščlaniti na godišnje obroke.

4.  Za kapacitete koji su uspostavljeni kao odgovor na rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, kako su utvrđeni provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (ha), financijskom pomoći Unije pokrivaju se svi troškovi koji su potrebni kako bi se osiguravala raspoloživost i mogućnost raspoređivanja.

5.  Troškovi iz ▌stavka 3. mogu se, prema potrebi, sastojati od jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa određenih prema kategoriji ili vrsti kapaciteta.”;

"

14.   članak 23. mijenja se kako slijedi:

(a)  ▌naslov se zamjenjuje sljedećim:"

„Prihvatljiva djelovanja povezana s opremom i operacijama”;

"

(b)  umeće se sljedeći stavak:"

„1.a Iznos financijske pomoći Unije za prijevoz kapaciteta koji nisu prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu i raspoređeni su u slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe u Uniji ili izvan nje ne premašuje 75 % ukupnog prihvatljivog troška.”;

"

(c)  stavci 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:"

„▌2. Iznos financijske pomoći Unije za kapacitete koji su prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ne premašuje 75 % operativnih troškova kapaciteta, uključujući troškove prijevoza, u slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe u Uniji ili državi sudionici.

3.  Financijska pomoć Unije za prijevoz ne premašuje 75 % ukupnih prihvatljivih troškova povezanih s prijevozom kapaciteta koji su prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu kada se raspoređuju u slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe izvan Unije kako je navedeno u članku 16.

4.  Financijskom pomoći Unije za prijevozna sredstva ▌može, uz navedeno, biti pokriveno najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova opisanih u točkama (a), (b), (c) i (d) ako je to potrebno radi operativne učinkovitosti udruživanja pomoći država članica te ako se troškovi odnose na jedno od sljedećeg:

   (a) kratkoročni najam skladišnih kapaciteta radi privremene pohrane pomoći država članica s ciljem olakšavanja njihova koordiniranog prijevoza;
   (b) prijevoz iz države članice koja nudi pomoć u državu članicu koja olakšava koordinirani prijevoz te pomoći;
   (c) prepakiranje pomoći država članica kako bi se u najvećoj mjeri iskoristili raspoloživi prijevozni kapaciteti ili ispunili određeni operativni zahtjevi; ili
   (d) lokalni prijevoz, provoz i skladištenje udružene pomoći s ciljem osiguravanja koordinirane isporuke na konačno odredište u zemlji koja upućuje zahtjev.

4.a  Ako se rescEU kapaciteti upotrebljavaju za nacionalne potrebe u skladu s člankom 12. stavkom 5., država članica koja upotrebljava kapacitete pokriva sve troškove, uključujući troškove održavanja i popravka.

4.b  U slučaju raspoređivanja rescEU kapaciteta u okviru Mehanizma Unije, financijskom pomoći Unije pokriva se 75 % operativnih troškova.

Odstupajući od prvog podstavka, financijskom pomoći Unije pokriva se 100 % operativnih troškova rescEU kapaciteta potrebnih za katastrofe male vjerojatnosti, ali visokog učinka, kada se ti kapaciteti raspoređuju u okviru Mehanizma Unije.

4.c  Za raspoređivanja izvan Unije, kako je navedeno u članku 12. stavku 10., financijskom pomoći Unije pokriva se 100 % operativnih troškova.

4.d  Ako se financijskom pomoći Unije iz ovog članka ne pokriva 100 % troškova, podnositelj zahtjeva za pomoć snosi preostali iznos troškova, osim ako je drukčije dogovoreno s državom članicom koja nudi pomoć ili s državom članicom koja je domaćin rescEU kapacitetima.”;

"

(d)  dodaje se sljedeći stavak:"

„8. Troškovi prijevoza mogu se sastojati od jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa određenih prema kategoriji troška.”;

"

15.  u članku 26. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Djelovanja za koja se dodjeljuje financijska pomoć na temelju ove Odluke ne primaju pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije. Međutim, u skladu s člankom 191. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046*, financijskom pomoći odobrenom na temelju članaka 21., 22. i 23. ove Odluke ne sprječava se financiranje iz drugih instrumenata Unije u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Odluci.

Komisija osigurava da joj podnositelji zahtjeva za financijsku pomoć na temelju ove Odluke i korisnici takve pomoći dostave informacije o financijskoj pomoći primljenoj iz drugih izvora, među ostalim iz općeg proračuna Unije, te o tekućim zahtjevima za takvu pomoć.

2.  Razvijaju se sinergije, komplementarnost i veća koordinacija s drugim instrumentima Unije kao što su oni kojima se podupiru područja kohezije, ruralnog razvoja, istraživanja i zdravlja ▌ te migracijska i sigurnosna politika, kao i Fond solidarnosti Europske unije. Kada je riječ o odgovoru na humanitarne krize u trećim zemljama, Komisija osigurava komplementarnost i koherentnost djelovanja koja se financiraju na temelju ove Odluke s djelovanjima koja se financiraju na temelju Uredbe (EZ) br. 1257/96. te osigurava da se ta djelovanja provode u skladu s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.

_____________________

* Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).”;

"

16.  članak 28. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

1. Mehanizam Unije otvoren je za sudjelovanje:

   (a) zemljama Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u, i drugim europskim zemljama kada je to predviđeno sporazumima i postupcima;
   (b) zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima, u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima.

1.a  Sudjelovanje u Mehanizmu Unije uključuje sudjelovanje u njegovim aktivnostima u skladu s ciljevima, zahtjevima, kriterijima, postupcima i rokovima predviđenima u ovoj Odluci te mora biti u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i države sudionice.”;

"

(b)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Međunarodne ili regionalne organizacije ili zemlje koje su dio europske politike susjedstva mogu surađivati u aktivnostima u okviru Mehanizma Unije ako je to dopušteno relevantnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima između tih organizacija ili zemalja i Unije.”;

"

17.  članak 30. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 30.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 19. stavaka 5. i 6. dodjeljuje se Komisiji do 31. prosinca 2020.

3.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 21. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od ... [datum stupanja na snagu ove Odluke o izmjeni].

4.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 19. stavaka 5. i 6. te članka 21. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

5.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

6.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

7.  Delegirani akt donesen na temelju članka 19. stavaka 5. i 6. te članka 21. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”;

"

18.  u članku 32. stavku 1. točke (g) i (h) zamjenjuju se sljedećim:"

„(g) uspostavi rescEU kapaciteta, upravljanju njima i njihovom održavanju, kako je predviđeno člankom 12., uključujući kriterije u pogledu odluka o raspoređivanju, operativne postupke, kao i troškove kako je navedeno u članku 21. stavku 3.;

   (h) uspostavi i organizaciji Mreže znanja Unije u području civilne zaštite, kako je predviđeno člankom 13.;
   (ha) kategorijama rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka te pripadajućim kapacitetima za upravljanje takvim rizicima, kako je navedeno u članku 21. stavku 4.;
   (hb) kriterijima i postupcima za odavanje priznanja za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose civilnoj zaštiti Unije, kako je navedeno u članku 20.a;”;

"

19.  članak 34. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 34.

Evaluacija

1.  Djelovanja koja primaju financijsku pomoć redovito se prate s ciljem nadzora njihove provedbe.

2.  Komisija svake dvije godine Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o operacijama i napretku ostvarenom na temelju članaka 11. i 12. U izvješću se navode informacije o napretku u ostvarivanju ciljeva kapaciteta i uklanjanju preostalih nedostataka, kako je navedeno u članku 11. stavku 2., pri čemu su uzima u obzir uspostava rescEU kapaciteta u skladu s člankom 12. U izvješću se ujedno pruža pregled proračunskih i troškovnih kretanja povezanih s kapacitetima za odgovor te procjena potrebe za daljnjim razvojem tih kapaciteta.

3.  Komisija provodi evaluaciju primjene ove Odluke te do 31. prosinca 2023. i nakon toga svakih pet godina Europskom parlamentu i Vijeću podnosi komunikaciju o učinkovitosti, troškovnoj učinkovitosti i daljnjoj provedbi ove Odluke, posebice u vezi s člankom 6. stavkom 4., i rescEU kapacitetima. Navedenoj komunikaciji prema potrebi se prilažu prijedlozi izmjena ove Odluke.”;

"

(20)  članak 35. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 35.

Prijelazne odredbe

Do 1. siječnja 2025. financijskom pomoći Unije može se pokriti 75 % troškova potrebnih za osiguravanje brzog pristupa nacionalnim kapacitetima koji odgovaraju kapacitetima utvrđenima u skladu s člankom 12. stavkom 2. U tu svrhu Komisija državama članicama može dodijeliti izravna bespovratna sredstva bez poziva na podnošenje prijedloga.

Kapaciteti iz prvog stavka određuju se kao rescEU kapaciteti do isteka tog prijelaznog razdoblja.

Odstupajući od članka 12. stavka 6., odluku o raspoređivanju kapaciteta iz prvog stavka donosi država članica koja ih je stavila na raspolaganje kao rescEU kapacitete. Kada je zbog domaćih hitnih situacija, više sile ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljnih razloga država članica spriječena da u određenoj situaciji katastrofe stavi na raspolaganje te kapacitete, ta država članica što je prije moguće o tome obavješćuje Komisiju uz upućivanje na ovaj članak.”;

"

21.  članak 38. briše se.

22.  upućivanja na „Europski kapacitet za odgovor na hitne situacije”, „EERC” i „dobrovoljno udružena sredstva” zamjenjuju se u cjelokupnom tekstu Odluke upućivanjem na „Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu”.

23.  umeće se Prilog I.a kako je naveden u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Postojeći aranžmani koji su obuhvaćeni člankom 28. Odluke br. 1313/2013/EU nastavljaju se primjenjivati dok ih se, prema potrebi, ne zamijeni.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

Prilog

„Prilog I.a

Kategorije troškova koji mogu biti prihvatljivi u vezi s izračunom ukupnih procijenjenih troškova u skladu s člankom 21. stavkom 3.

1.  Troškovi opreme

2.  Troškovi održavanja, uključujući troškove popravka

3.  Troškovi osiguranja

4.  Troškovi osposobljavanja

5.  Troškovi skladištenja

6.  Troškovi registracije i certifikacije

7.  Troškovi potrošnog materijala

8.  Troškovi osoblja potrebni za osiguravanje raspoloživosti i mogućnosti raspoređivanja rescEU kapaciteta.”

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

Dodatna financijska omotnica za provedbu Mehanizma Unije za civilnu zaštitu za 2019. i 2020. utvrđena je na 205,6 milijuna EUR. Ne dovodeći u pitanje ovlasti proračunskog tijela, dio ukupnog povećanja proračuna rescEU-a trebalo bi ostvariti preraspodjelom u okviru naslova 3. (sigurnost i građanstvo) i naslova 4. (globalna Europa) višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. Tri institucije podsjećaju da je dio preraspodjela već uključen u proračun za 2019. i da je 15,34 milijuna EUR već bilo uključeno u financijsko programiranje za 2020.

U okviru proračunskog postupka za 2020. Komisiju se poziva da predloži dodatnih 18,24 milijuna EUR preraspodjele kako bi se doseglo 50 % za 2019. i 2020. pod istim naslovima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(2) SL C 361, 5.10.2018, str. 37.
(3) Ovo stajalište zamijenjuje amandmane usvojene na sjednici od 31. svibnja 2018. (Usvojeni tekstovi P8_TA(2018)0236)
(4) Mišljenje od 18. listopada 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu).
(5) SL C 361, 5.10.2018., str. 37.
(6) Stajalište Europskog parlamenta od 12. veljače 2019.
(7)Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).
(8) Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347., 20.12.2013., str. 320.).
(9)Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.).
(10)Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
(11)Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (SL L 293, 5.11.2013., str. 1.).
(12) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(13)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).


Minimalni zahtjevi za ponovnu uporabu vode ***I
PDF 342kWORD 87k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode (COM(2018)0337 – C8-0220/2018 – 2018/0169(COD))
P8_TA(2019)0071A8-0044/2019

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Homologacija i nadzor tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo ***I
PDF 174kWORD 47k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni i ispravku Uredbe (EU) br. 167/2013 o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo (COM(2018)0289 – C8-0183/2018 – 2018/0142(COD))
P8_TA-PROV(2019)0072A8-0318/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0289),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0183/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 16. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0318/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 167/2013 o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo

P8_TC1-COD(2018)0142


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Opise vozila kategorija T1 i T2 iz Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(4) potrebno je pojasniti u odnosu na položaj osovine najbliže vozaču za traktore sa zakretnim vozačkim mjestom i u odnosu na metodu izračuna visine težišta. Kako bi se na točan i jedinstven način utvrdila visina težišta za vozila kategorije T2, trebalo bi uputiti na međunarodno primjenjive standarde kojima se određuje težište traktora.

(2)  Precizna definicija različitih značajki poljoprivrednih traktora na temelju analize njihovih tehničkih karakteristika iznimno je važna za ispravnu i potpunu provedbu ove Uredbe te delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju ove Uredbe. S obzirom na to da se rasprave o definiciji kategorija odvijaju u okviru odgovarajućih međunarodnih foruma u kojima je Unija jedna od stranaka, Komisija bi trebala uzeti u obzir to djelovanje kako bi se spriječili nerazmjerni i negativni učinci na primjenu tehničkih zahtjeva i ispitnih postupaka te negativni učinci na proizvođače, osobito proizvođače visoko specijaliziranih traktora.

(3)  U Uredbi (EU) br. 167/2013 trebalo bi pojasniti da pojam „priključni vučeni strojevi” znači „priključna oprema” te time osigurati dosljednu primjenu terminologije u cijeloj navedenoj uredbi.

(4)  U Uredbi (EU) br. 167/2013 zahtijeva se da uvoznici čuvaju kopiju potvrde o sukladnosti za proizvode koji nisu sukladni toj uredbi ili koji predstavljaju ozbiljnu opasnost. Trebalo bi pojasniti da se pritom upućuje na certifikat EU-a o homologaciji tipa. Tu bi uredbu stoga trebalo izmijeniti tako da upućuje na odgovarajući dokument.

(5)  U Uredbi (EU) br. 167/2013 zahtijeva se da se certifikatu EU-a o homologaciji tipa prilože rezultati ispitivanja. Trebalo bi pojasniti da se pritom upućuje na obrazac s rezultatima ispitivanja. Tu bi uredbu stoga trebalo izmijeniti tako da upućuje na odgovarajući prilog.

(6)  Uredbom (EU) br. 167/2013 Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u petogodišnjem razdoblju koje je isteklo 21. ožujka 2018. Budući da postoji trajna potreba za ažuriranjem raznih elemenata homologacijskog postupka kako je utvrđeno tom uredbom i aktima donesenima u skladu s njom, osobito radi njihove prilagodbe tehničkom napretku ili uvođenja ispravaka, razdoblje izvršavanja delegiranja ovlasti trebalo bi produljiti s mogućnošću daljnjih prešutnih produljenja.

(7)  U Uredbi (EU) br. 167/2013 upućuje se na stavljanje izvan snage Direktive Vijeća 74/347/EEZ(5), a umjesto toga, trebalo bi se upućivati na stavljanje izvan snage Direktive 2008/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6), kojom je kodificirana prethodna Direktiva. Stoga je potrebno izmijeniti odgovarajuće upućivanje u Uredbi (EU) br. 167/2013.

(8)  Budući da se ovom Uredbom mijenja Uredba (EU) br. 167/2013, a da se pritom ne proširuje sadržaj koji se njome uređuje, i da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, nego se, zbog njihova razmjera i njihovih učinaka, oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(9)  Uredbu (EU) br. 167/2013 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) br. 167/2013

Uredba (EU) br. 167/2013 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ova se Uredba ne primjenjuje na priključnu opremu koja je potpuno odignuta od tla ili koja se ne može kretati oko okomite osi kada je vozilo na koje je priključena u uporabi na cesti.”;

"

2.   u članku 4. točke 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„(2) „kategorija T1” obuhvaća traktore na kotačima, s razmakom kotača na osovini najbližoj vozaču od najmanje 1150 mm, mase neopterećenog traktora u voznom stanju veće od 600 kg i zračnosti do tla koja nije veća od 1000 mm; za traktore sa zakretnim vozačkim mjestom (zakretni sjedalo i upravljač), osovina najbliža vozaču jest ona na koju su pričvršćene gume najvećeg promjera;”;

   (3) „kategorija T2” obuhvaća traktore na kotačima, s razmakom kotača manjim od 1150 mm, mase neopterećenog traktora u voznom stanju veće od 600 kg i zračnosti do tla koja nije veća od 600 mm; ako je omjer visine težišta traktora (određeno u skladu s normom ISO 789-6:1982 i mjereno od tla) i srednje vrijednosti razmaka kotača svake osovine veći od 0,90, najveća konstrukcijska brzina ograničena je na 30 km/h;”;

"

3.  u članku 12. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Uvoznici pohranjuju kopiju certifikata EU-a o homologaciji tipa tako da tijelu za homologaciju i tijelu za nadzor tržišta bude na raspolaganju u razdoblju od 10 godina nakon stavljanja vozila na tržište i u razdoblju od pet godina nakon stavljanja na tržište sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice te osiguravaju da se dokumentacija iz članka 24. stavka 10. može staviti na raspolaganje tim tijelima na zahtjev.”;

"

4.  u članku 25. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) obrazac s rezultatima ispitivanja;”;

"

5.  u članku 39. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Prvi se podstavak primjenjuje samo na vozila unutar područja Unije koja su bila obuhvaćena važećom EU homologaciju tipa u vrijeme njihove proizvodnje, ali koja nisu bila ni registrirana ni stavljena u uporabu prije nego što je ta EU homologacija tipa postala nevažeća.”;

"

6.   u članku 71. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 17. stavka 5., članka 18. stavka 4., članka 19. stavka 6., članka 20. stavka 8., članka 27. stavka 6., članka 28. stavka 6., članka 45. stavka 4., članka 49. stavka 3., članka 53. stavka 12., članka 61. i članka 70. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 22. ožujka 2013. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije do 22. lipnja 2022. i devet mjeseci prije kraja svakog narednog petogodišnjeg razdoblja.”;

"

7.  u članku 76. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Ne dovodeći u pitanje članak 73. stavak 2. ove Uredbe, direktive 76/432/EZ, 76/763/EEZ, 77/537/EEZ, 78/764/EEZ, 80/720/EEZ, 86/297/EEZ, 86/298/EEZ, 86/415/EEZ, 87/402/EEZ, 2000/25/EEZ, 2003/37/EEZ, 2008/2/EZ, 2009/57/EZ, 2009/58/EZ, 2009/59/EZ, 2009/60/EZ, 2009/61/EZ, 2009/63/EZ, 2009/64/EZ, 2009/66/EZ, 2009/68/EZ, 2009/75/EZ, 2009/76/EZ i 2009/144/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2016.”.

"

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 104.
(2) SL C 440, 6.12.2018., str. 104.
(3)Stajalište Europskog parlamenta od 12. veljače 2019.
(4)Uredba (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. veljače 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 60, 2.3.2013., str. 1.).
(5) Direktiva Vijeća 74/347/EEZ od 25. lipnja 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje i brisače vjetrobranskog stakla za traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 191, 15.7.1974., str. 5.).
(6) Direktiva 2008/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o vidnom polju i brisačima vjetrobranskog stakla za traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 24, 29.1.2008., str. 30.).


Program za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća te europsku statistiku ***I
PDF 430kWORD 131k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, te europsku statistiku i o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 99/2013, (EU) br. 1287/2013, (EU) br. 254/2014, (EU) br. 258/2014, (EU) br. 652/2014 i (EU) 2017/826 (COM(2018)0441 – C8-0254/2018 – 2018/0231(COD))
P8_TA(2019)0073A8-0052/2019

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


PDV: Konačan sustav za oporezivanje trgovine između država članica *
PDF 217kWORD 64k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu uvođenja detaljnih tehničkih mjera za funkcioniranje konačnog sustava PDV-a za oporezivanje trgovine između država članica (COM(2018)0329 – C8-0317/2018 – 2018/0164(CNS))
P8_TA-PROV(2019)0074A8-0028/2019

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2018)0329),

–  uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0317/2018),

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0028/2019),

1.  prihvaća Prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.  poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.  traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.
(1)   Kada je Vijeće 1967. donijelo zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) direktivama Vijeća 62/227/EEZ1 i 67/228/EEZ2, preuzeta je obveza uspostave konačnog sustava PDV-a za oporezivanje trgovine između država članica koji djeluje slično kao što bi djelovao u jednoj državi članici. Budući da politički i tehnički uvjeti za takav sustav nisu još bili dozreli, kada su 1992. ukinute fiskalne granice među državama članicama donesene su prijelazne odredbe za PDV. Direktivom Vijeća 2006/112/EZ3, koja je trenutačno na snazi, predviđeno je da se ta prijelazna pravila zamijene konačnim odredbama koje se u načelu temelje na oporezivanju isporuke robe ili usluga u državi članici podrijetla.
(1)   Kada je Vijeće 1967. donijelo zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) direktivama Vijeća 62/227/EEZ1 i 67/228/EEZ2, preuzeta je obveza uspostave konačnog sustava PDV-a za oporezivanje trgovine između država članica koji djeluje slično kao što bi djelovao u jednoj državi članici. Budući da politički i tehnički uvjeti za takav sustav nisu još bili dozreli, kada su 1992. ukinute fiskalne granice među državama članicama donesene su prijelazne odredbe za PDV. Direktivom Vijeća 2006/112/EZ3, koja je trenutačno na snazi, predviđeno je da se ta prijelazna pravila zamijene konačnim odredbama koje se u načelu temelje na oporezivanju isporuke robe ili usluga u državi članici podrijetla. Međutim, ta se prijelazna pravila primjenjuju već nekoliko desetljeća, a rezultat toga je složen prijelazni sustav PDV-a podložan prekograničnim prijevarama povezanima s PDV-om unutar Unije. Ta prijelazna pravila imaju brojne nedostatke, zbog čega sustav PDV-a nije potpuno učinkovit niti kompatibilan sa zahtjevima istinskog jedinstvenog tržišta. Podložnost prijelaznog sustava PDV-a prijevarama postala je očita tek nekoliko godina nakon njegova uvođenja. Otad je poduzeto nekoliko zakonodavnih (poboljšanje administrativne suradnje, kraći rokovi za rekapitulacijsko izvješće, sektorski prijenos porezne obveze) i nezakonodavnih mjera. Međutim, nedavna istraživanja o gubicima prihoda od PDV-a pokazuju da su iznosi nenaplaćenog PDV-a i dalje golemi. Ovo je prvi zakonodavni prijedlog od uvođenja postojećih pravila o PDV-u 1992. čiji je cilj pozabaviti se temeljnim uzrocima prekograničnih prijevara. U svojoj komunikaciji od 28. listopada 2015. naslovljenoj „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” Komisija je prepoznala složenost trenutačnih propisa o PDV-u kao jednu od glavnih prepreka za konačnu uspostavu jedinstvenog tržišta. Istodobno raste gubitak prihoda od PDV-a koji je definiran kao razlika između iznosa stvarno prikupljenog PDV-a i teoretskog iznosa za koji se očekuje da će biti prikupljen i koji je 2015. dosegnuo iznos od 151,5 milijardi EUR u 28 država članica EU-a. To ukazuje na potrebu za hitnom i sveobuhvatnom reformom sustava PDV-a u smjeru konačnog sustava PDV-a kako bi se olakšala i pojednostavnila prekogranična trgovina unutar Unije, a sustav učinio otpornijim na prijevare.
__________________
__________________
1 Prva direktiva Vijeća 67/227/EEZ od 11. travnja 1967. o usklađivanju zakonodavstava država članica u vezi s porezima na promet (SL 71, 14.4.1967., str. 1301.).
1 Prva direktiva Vijeća 67/227/EEZ od 11. travnja 1967. o usklađivanju zakonodavstava država članica u vezi s porezima na promet (SL 71, 14.4.1967., str. 1301.).
2 Druga direktiva Vijeća 67/228/EEZ od 11. travnja 1967. o usklađivanju zakonodavstava država članica u vezi s porezima na promet – Struktura i postupci za primjenu zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost (SL 71, 14.4.1967., str. 1303.).
2 Druga direktiva Vijeća 67/228/EEZ od 11. travnja 1967. o usklađivanju zakonodavstava država članica u vezi s porezima na promet – Struktura i postupci za primjenu zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost (SL 71, 14.4.1967., str. 1303.).
3 Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).
3 Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 1.a (nova)
(1 a)  Osim toga, Komisija je u prošlosti uz podršku Europskog parlamenta uvijek isticala da je sustav PDV-a koji se temelji na oporezivanju u zemlji podrijetla ispravan način da se sustav PDV-a u EU-u učini otpornijim na prijevare i da je najviše u skladu s pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta. Međutim, trenutačna se inicijativa temelji na pristupu koji preferiraju države članice, a koji zahtijeva oporezivanje na odredištu kako bi se državama članicama omogućila određena fleksibilnost pri utvrđivanju stopa PDV-a.
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)   Vijeće je uz potporu Europskog parlamenta1 i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora2 potvrdilo da sustav koji se temelji na podrijetlu nije ostvariv i pozvalo Komisiju da nastavi s temeljitim tehničkim radom te proširenim dijalogom s državama članicama kako bi detaljno ispitala različite mogućnosti za provedbu načela odredišta3.
(2)   Vijeće je uz potporu Europskog parlamenta1 i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora2 potvrdilo da sustav koji se temelji na podrijetlu nije ostvariv i pozvalo Komisiju da nastavi s temeljitim tehničkim radom te proširenim dijalogom s državama članicama kako bi detaljno ispitala različite mogućnosti za provedbu načela odredišta3 s ciljem da se zajamči da se isporuka robe iz jedne države članice u drugu oporezuje kao da je roba kupljena i isporučena u istoj državi članici. Stvaranje jedinstvenog europskog područja PDV-a ključno je za smanjenje troškova usklađivanja za poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća koja posluju prekogranično, i rizika od prekograničnih prijevara povezanih s PDV-om te za pojednostavljenje postupaka povezanih s PDV-om. Konačnim sustavom PDV-a ojačat će se unutarnje tržište i stvoriti bolji poslovni uvjeti za prekograničnu trgovinu. U okviru njega trebale bi se uzeti u obzir promjene koje su nužne zbog tehnološkog razvoja i digitalizacije. Ovom Direktivom utvrđuju se tehničke mjere za provedbu tzv. kamena temeljaca, kako je Komisija utvrdila u svojem prijedlogu od 18. siječnja 2018.3a Stoga bi države članice trebale donijeti odluke o tim kamenima temeljcima kako bi brzo započele provedbu ove Direktive.
__________________
__________________
1 Rezolucija Europskog parlamenta od 13. listopada 2011. o budućnosti PDV-a (P7_TA(2011)0436) http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&language=EN&reference=P7-TA-2011-0436.
1 Rezolucija Europskog parlamenta od 13. listopada 2011. o budućnosti PDV-a (P7_TA(2011)0436) http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&language=EN&reference=P7-TA-2011-0436
2 Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. srpnja 2011. o „Zelenoj knjizi o budućnosti PDV-a − Prema jednostavnijem, otpornijem i učinkovitijem sustavu PDV-a” http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:52011AE1168.
2 Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. srpnja 2011. o „Zelenoj knjizi o budućnosti PDV-a − Prema jednostavnijem, otpornijem i učinkovitijem sustavu PDV-a” http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:52011AE1168.
3 Zaključci Vijeća o budućnosti PDV-a – 3167. sastanak Vijeća za ekonomske i financijske poslove, Bruxelles, 15. svibnja 2012. (vidjeti posebno točku B 4) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ecofin/130257.pdf
3 Zaključci Vijeća o budućnosti PDV-a – 3167. sastanak Vijeća za ekonomske i financijske poslove, Bruxelles, 15. svibnja 2012. (vidjeti posebno točku B 4) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ecofin/130257.pdf
3a Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EEZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost COM(2018)0020, 2018/0005(CNS).
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)   Komisija u svojem akcijskom planu o PDV-u1 utvrđuje izmjene sustava PDV-a koje bi bile potrebne da se oporezivanjem prekograničnih isporuka taj sustav razvije za trgovinu unutar Unije koji se temelji na odredištu. Vijeće je kasnije ponovno potvrdilo zaključke iz tog akcijskog plana i navelo, među ostalim, da bi prema njegovu stajalištu načelo oporezivanja na mjestu podrijetla, kako je predviđeno za konačni sustav PDV-a, trebalo zamijeniti načelom oporezivanja u državi članici odredišta2.
(3)   Komisija u svojem akcijskom planu o PDV-u1 utvrđuje izmjene sustava PDV-a koje bi bile potrebne da se oporezivanjem prekograničnih isporuka takav sustav temeljen na odredištu razvije za trgovinu unutar Unije. Vijeće je kasnije ponovno potvrdilo zaključke iz tog akcijskog plana i navelo, među ostalim, da bi prema njegovu stajalištu načelo oporezivanja na mjestu podrijetla, kako je predviđeno za konačni sustav PDV-a, trebalo zamijeniti načelom oporezivanja u državi članici odredišta2. Ta promjena trebala bi doprinijeti smanjenju prekograničnih prijevara povezanih s PDV-om za otprilike 50 milijardi EUR godišnje.
__________________
__________________
1 Akcijski plan o PDV-u, Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za donošenje odluka (COM(2016) 148 final od 7. travnja 2016.).
1 Akcijski plan o PDV-u, Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za donošenje odluka (COM(2016) 148 final od 7. travnja 2016.).
2 Vidjeti: http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/05/25-conclusions-vat-action-plan/
2 Vidjeti: http://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2016/05/25-conclusions-vat-action-plan/
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4 a)  Kako bi se zajamčila učinkovita suradnja među državama članicama, Komisija bi trebala jamčiti transparentnost sustava, osobito godišnjom obveznom objavom prijevara počinjenih u svakoj državi članici. Transparentnost je važna i za razumijevanje razmjera prijevara, osvješćivanje opće javnosti i vršenje pritiska na države članice.
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5 a)  Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti stajalištima Europskog parlamenta zauzetima u zakonodavnim rezolucijama o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu usklađivanja i pojednostavnjenja određenih pravila sustava poreza na dodanu vrijednost i uvođenja konačnog sustava za oporezivanje trgovine među državama članicama (COM(2017)0569 – C8-0363/2017 – 2017/0251(CNS)) i o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost (COM(2018)0020 – C8-0023/2018 – 2018/0005(CNS)) te u Zakonodavnoj rezoluciji od 3. srpnja 2018. o izmijenjenom Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (COM(2017)0706 – C8-0441/2017 – 2017/0248(CNS)).
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 13.
(13)   Opće pravilo za isporuke robe, uključujući isporuke robe unutar Unije, i za isporuke usluga trebalo bi biti to da je dobavljač odgovoran za plaćanje PDV-a.
(13)   Opće pravilo za isporuke robe, uključujući isporuke robe unutar Unije, i za isporuke usluga trebalo bi biti to da je dobavljač odgovoran za plaćanje PDV-a. Ta nova načela omogućit će državama članicama da se lakše bore protiv prijevara povezanih s PDV-om, posebice prijevara s „nepostojećim trgovcem unutar Zajednice” koje se procjenjuju na iznos od barem 50 milijardi EUR godišnje.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 14.a (nova)
(14 a)  Moraju se uspostaviti strogi kriteriji koji će se na usklađen način primjenjivati u svim državama članicama kako bi se odredilo koja poduzeća mogu imati koristi od statusa ovjerenog poreznog obveznika te se trebaju uvesti zajednička pravila i odredbe koji će rezultirati određenim novčanim kaznama i globama za one koji ih se ne pridržavaju.
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 14.b (nova)
(14 b)  Komisija bi trebala biti odgovorna za predstavljanje daljnjih smjernica i trebala bi provjeravati primjenjuju li države članice te usklađene kriterije diljem Unije.
Amandman 10
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.
(15)   Trebalo bi revidirati pravila o privremenoj primjeni mehanizma prijenosa porezne obveze za pokretnu robu kako bi se osigurala njihova dosljednost s uvođenjem novih pravila o osobi koja je odgovorna za plaćanje PDV-a za isporuke robe unutar Unije.
(15)   Trebalo bi revidirati pravila o privremenoj primjeni mehanizma prijenosa porezne obveze za pokretnu robu kako bi se osigurala njihova dosljednost s uvođenjem novih pravila o osobi koja je odgovorna za plaćanje PDV-a za isporuke robe unutar Unije. Provedbom ove Direktive mogla bi postati nepotrebna privremena primjena mehanizma prijenosa porezne obveze. Stoga bi Komisija trebala pravodobno analizirati potrebu za stavljanjem izvan snage prijedloga privremene primjene mehanizma prijenosa porezne obveze.
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 23.
(23)   Kako bi se osigurala dosljednost u obvezama prijave PDV-a za velika poduzeća, učestalost podnošenja prijava PDV-a u skladu s ovom posebnom odredbom trebalo bi revidirati dodavanjem obveze da porezni obveznici koji primjenjuju odredbu moraju podnositi mjesečne prijave PDV-a na temelju odredbe ako je njihov godišnji promet u Uniji veći od 2 500 000 EUR.
(23)   Kako bi se osigurala dosljednost u obvezama prijave PDV-a za velika poduzeća, učestalost podnošenja prijava PDV-a u skladu s ovom posebnom odredbom trebalo bi revidirati dodavanjem obveze da porezni obveznici koji primjenjuju odredbu moraju podnositi mjesečne prijave PDV-a na temelju odredbe ako je njihov godišnji promet PDV-a u Uniji veći od 2 500 000 EUR.
Amandman 12
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 25.a (nova)
(25 a)  Visoka razina neusklađenosti ne stvara samo gospodarske gubitke poreznim obveznicima koji poštuju propise nego ugrožava koheziju i usklađenost fiskalnog sustava te stvara opći dojam nepravednosti zbog narušenosti tržišnog natjecanja. Učinkovit i razumljiv sustav ključan je za stvaranje javnih prihoda te za osjećaj vlasništva građana i poduzeća.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 26.a (nova)
(26 a)  Statistički podaci pokazuju da prevaranti iskorištavaju slabost sustava i prate razvoj gospodarstva, kao i dinamičan rast potražnje za određenim isporukama. Stoga je potrebno uspostaviti dovoljno dinamičan sustav za suočavanje sa štetnim praksama i smanjenje broja namjerne neusklađenosti (prijevara) i nenamjerne neusklađenosti.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 26.b (nova)
(26 b)  Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala uspostaviti sveobuhvatan i javno dostupan internetski informacijski portal Unije o PDV-u za poduzeća, s posebnim naglaskom na potrebama malih i srednjih poduzeća koja prekogranično posluju unutar Zajednice, te kako bi se pojednostavila trgovina i povećala pravna sigurnost na jedinstvenom tržištu. Taj višejezični portal trebao bi omogućavati brz, ažuriran i točan pristup relevantnim informacijama o primjeni sustava PDV-a u raznim državama članicama i posebno o točnim stopama PDV-a za različitu robu i usluge u raznim državama članicama, kao i uvjetima za nultu stopu. Takav portal mogao bi pomoći i u rješavanju postojećih propusta u vezi s PDV-om.
Amandman 15
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 26.c (nova)
(26 c)  Jedinstveno kontaktno mjesto jezgra je novog sustava utemeljenog na oporezivanju na odredištu, bez kojeg bi se složenost sustava PDV-a i administrativno opterećenje znatno povećali. Kako bi se osigurala interoperabilnost, lakoća korištenja i sigurnost od prijevara u budućnosti, jedinstveno kontaktno mjesto za poduzeća trebalo bi funkcionirati s pomoću usklađenog prekograničnog IT sustava koji se temelji na zajedničkim standardima i omogućuje automatsko dohvaćanje i unošenje podataka, primjerice korištenjem ujednačenih standardnih obrazaca.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 28.
(28)   Zbog uvođenja isporuke robe unutar Unije kao novog koncepta primjereno je zamijeniti pojam „Zajednica” pojmom „Unija” kako bi se osigurala ažurirana i dosljedna uporaba izraza.
(28)   Zbog uvođenja isporuke robe unutar Unije kao novog pojma primjereno je u cijeloj Direktivi zamijeniti izraz „Zajednica” izrazom „Unija” kako bi se osigurala ažurirana i dosljedna uporaba izraza.
Amandman 17
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 30.a (nova)
(30 a)  Zakonodavne mjere za reformu sustava PDV-a, borbu protiv prijevara povezanih s PDV-om i smanjenje gubitaka prihoda od PDV-a mogu se ostvariti samo ako porezne uprave država članica uže surađuju u duhu uzajamnog povjerenja i ako razmjenjuju relevantne informacije kako bi mogle izvršavati svoje zadaće.
Amandman 18
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 4.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 8.
(4 a)  članak 8. zamjenjuje se sljedećim:
„Članak 8.
„Članak 8.
Ako Komisija smatra da odredbe utvrđene u člancima 6. i 7. više nemaju opravdanja, posebno u smislu lojalne konkurencije ili vlastitih sredstava, ona Vijeću upućuje primjerene prijedloge.”
Ako Komisija smatra da odredbe utvrđene u člancima 6. i 7. više nemaju opravdanja, posebno u smislu lojalne konkurencije ili vlastitih sredstava, ona Europskom parlamentu i Vijeću upućuje primjerene prijedloge.”
Amandman 19
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 1. – podstavak 3.
Ako je podnositelj zahtjeva porezni obveznik kojemu je dodijeljen status ovlaštenog gospodarskog subjekta u carinske svrhe, smatra se da su kriteriji iz stavka 2. ispunjeni.
Ako je podnositelj zahtjeva porezni obveznik kojemu je dodijeljen status ovlaštenog gospodarskog subjekta u carinske svrhe, smatra se da su kriteriji iz stavka 2. ispunjeni za potrebe ove Direktive.
Amandman 20
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 2. – točka aa (nova)
(a a)  nepostojanje evidencije o teškim kaznenim djelima povezanima s gospodarskom aktivnošću podnositelja zahtjeva uključujući, ali ne isključivo:
i.  pranje novca;
ii.  utaju poreza i poreznu prijevaru;
iii.  zlouporabu fondova i programa Unije;
iv.  prijevaru u vezi sa stečajem ili nesolventnošću;
v.  prijevaru u vezi s osiguranjem ili drugu financijsku prijevaru;
vi.  mito i/ili korupciju;
vii.  kiberkriminalitet;
viii.  sudjelovanje u kriminalnoj organizaciji;
ix.  kaznena djela u području prava tržišnog natjecanja;
x.  izravnu ili neizravnu uključenost u terorističke aktivnosti;
Amandman 21
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 2. – točka c
(c)   podnositelj zahtjeva mora dokazati financijsku solventnost koja se smatra dokazanom ako podnositelj zahtjeva ima dobro financijsko stanje koje mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir karakteristike predmetne poslovne aktivnosti ili ako predoči jamstva osiguravateljskih ili drugih financijskih institucija ili drugih gospodarski pouzdanih trećih osoba.
(c)   podnositelj zahtjeva mora dokazati financijsku solventnost tijekom posljednje tri godine, koja se smatra dokazanom ako podnositelj zahtjeva ima dobro financijsko stanje koje mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir karakteristike predmetne poslovne aktivnosti ili ako predoči jamstva osiguravateljskih ili drugih financijskih institucija ili drugih gospodarski pouzdanih trećih osoba. Podnositelj zahtjeva mora biti vlasnik bankovnog računa u financijskoj instituciji s poslovnim nastanom u Uniji.
Amandman 22
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 2.a (novi)
2 a.  Kako bi se osiguralo usklađeno tumačenje pri odobravanju statusa ovjerenog poreznog obveznika, Komisija provedbenim aktom donosi dodatne smjernice za države članice za evaluaciju tih kriterija koji vrijede diljem Unije. Prvi provedbeni akt donosi se najkasnije jedan mjesec nakon stupanja na snagu ove Direktive.
Amandman 23
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 3.a (novi)
3 a.  Komisija mora uvesti prilagođeni postupak za mala i srednja poduzeća kako bi potaknula prijavljivanje za status ovjerenog poreznog obveznika.
Amandman 24
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 4. – podstavak 1.
Porezni obveznik koji podnosi zahtjev za status ovjerenog poreznog obveznika dostavlja sve informacije koje zahtijevaju porezna tijela, a koje su im potrebne za donošenje odluke.
Porezni obveznik koji podnosi zahtjev za status ovjerenog poreznog obveznika dostavlja sve relevantne informacije koje zahtijevaju porezna tijela, a koje su im potrebne za donošenje odluke. Porezna tijela bez odgode obrađuju zahtjev i trebala bi u pogledu dostave informacija podlijegati usklađenim kriterijima diljem država članica.
Amandman 25
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 4.a (novi)
4 a.  Kada se odobri status ovjerenog poreznog obveznika, informacija o tome mora biti dostupna u sustavu za razmjenu informacija o PDV-u. Promjene tog statusa bez odgode se ažuriraju u sustavu.
Amandman 26
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 5.
5.   Ako je zahtjev odbijen, porezna tijela priopćuju obrazloženje za odbijanje podnositelju zahtjeva zajedno s odlukom. Države članice osiguravaju da podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe na odluku o odbijanju zahtjeva.
5.   Ako je zahtjev odbijen, porezna tijela bez odgode priopćuju obrazloženje za odbijanje podnositelju zahtjeva zajedno s odlukom u kojoj se jasno navode razlozi odbijanja. Države članice osiguravaju da podnositelj zahtjeva u razumnom roku ima pravo žalbe na odluku o odbijanju zahtjeva.
Amandman 27
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 5.a (novi)
5 a.  Ako je zahtjev odbijen, odluka se zajedno s razlozima odbijanja priopćuje poreznim tijelima drugih država članica.
Amandman 28
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 6.
6.   Porezni obveznik kojem je odobren status ovjerenog poreznog obveznika bez odgode obavješćuje porezna tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što je odluka donesena, a koji mogu utjecati na zadržavanje tog statusa. Porezna tijela oduzimaju taj porezni status ako kriteriji utvrđeni u stavku 2. više nisu ispunjeni.
6.   Porezni obveznik kojem je odobren status ovjerenog poreznog obveznika u roku od jednog mjeseca obavješćuje porezna tijela o svim čimbenicima koji nastanu nakon što je odluka donesena, a koji mogu utjecati na zadržavanje tog statusa. Porezna tijela oduzimaju taj porezni status ako kriteriji utvrđeni u stavku 2. više nisu ispunjeni.Porezna tijela država članica koja su odobrila status ovjerenog poreznog obveznika preispituju tu odluku barem svake dvije godine kako bi se osiguralo da su uvjeti i dalje ispunjeni. Ako porezni obveznik nije obavijestio porezna tijela o nekom čimbeniku koji bi mogao utjecati na status ovjerenog poreznog obveznika, kao što je navedeno u provedbenom aktu, ili ako ga je namjerno prikrio, podliježe razmjernim, učinkovitim i odvraćajućim sankcijama, uključujući gubitak statusa ovjerenog poreznog obveznika.
Amandman 29
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 6.a (novi)
6 a.  Porezni obveznik kojem je odbijen status ovjerenog poreznog obveznika ili koji je na svoju inicijativu obavijestio porezno tijelo da više ne ispunjava kriterije utvrđene u stavku 2. može ponovno podnijeti zahtjev za odobravanje statusa ovjerenog poreznog obveznika najranije šest mjeseci nakon datuma odbijanja ili oduzimanja tog statusa ako ispunjava sve relevantne kriterije.
Amandman 30
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 6.b (novi)
6 b.  Komisija donosi odgovarajuće smjernice radi osiguranja jedinstvenih standarda za praćenje stalnog ispunjavanja uvjeta za status ovjerenog poreznog obveznika i ukidanje poreznog statusa unutar države članice i među državama članicama.
Amandman 31
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 6.c (novi)
6 c.  Ako je podnositelju zahtjeva u posljednje tri godine odbijen status ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s Carinskim zakonikom Unije, ne dodjeljuje mu se status ovjerenog poreznog obveznika.
Amandman 32
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 7.
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 13.a – stavak 7.
7.   Porezna tijela svih država članica priznaju status ovjerenog poreznog obveznika odobren u jednoj državi članici.
7.   Porezna tijela svih država članica priznaju status ovjerenog poreznog obveznika odobren u jednoj državi članici. Nacionalni mehanizmi i dalje će se primjenjivati na unutarnje sporove u vezi s PDV-om između predmetnog poreznog obveznika i nacionalnog poreznog tijela;
Amandman 33
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 56.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 145. – stavak 1.
(56 a)  u članku 145. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Komisija će, prema potrebi, što je prije moguće, predstaviti Vijeću prijedloge za određivanje granica opsega izuzeća iz članaka 143. i 144. i utvrditi detaljna pravila za njihovu provedbu.”
„1. Komisija će, prema potrebi, što je prije moguće, predstaviti Europskom parlamentu i Vijeću prijedloge za određivanje granica opsega izuzeća iz članaka 143. i 144. i utvrditi detaljna pravila za njihovu provedbu.”
Amandman 34
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 59.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 150. – stavak 1.
(59 a)  u članku 150. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Komisija će, prema potrebi, što je prije moguće, predstaviti Vijeću prijedloge za određivanje granica opsega izuzeća iz članka 148. i definiranje detaljnih pravila za njihovu provedbu.”
„1. Komisija će, prema potrebi, što je prije moguće, predstaviti Europskom parlamentu i Vijeću prijedloge za određivanje granica opsega izuzeća iz članka 148. i definiranje detaljnih pravila za njihovu provedbu.”
Amandman 35
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 68.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 166.
(68 a)  članak 166. zamjenjuje se sljedećim:
Članak 166.
Članak 166.
„Komisija će, prema potrebi, što je prije moguće, predstaviti Vijeću prijedloge koji se odnose na zajedničke aranžmane za primjenu PDV-a na transakcije iz odjeljaka 1. i 2.”
„Komisija će, prema potrebi, što je prije moguće, predstaviti Europskom parlamentu i Vijeću prijedloge koji se odnose na zajedničke aranžmane za primjenu PDV-a na transakcije iz odjeljaka 1. i 2.”
Amandman 36
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 123.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 293. – stavak 1. – uvodni dio
(123 a)  u članku 293. uvodni dio stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:
„Svake četiri godine, počevši od donošenja ove Direktive, Komisija mora na temelju informacija dobivenih od država članica dostaviti Vijeću izvješće o primjeni ovog poglavlja zajedno s prijedlozima vezanim uz sljedeća pitanja, ako je to potrebno i uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem dugoročne konvergencije nacionalnih propisa:”
„Svake četiri godine, počevši od donošenja ove Direktive, Komisija mora na temelju informacija dobivenih od država članica dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni ovog poglavlja zajedno s prijedlozima vezanim uz sljedeća pitanja, ako je to potrebno i uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem dugoročne konvergencije nacionalnih propisa:”
Amandman 37
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 166.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 395. – stavak 3.
(166 a)  u članku 395. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Komisija je dužna dostaviti Vijeću odgovarajući prijedlog ili, ako se protivi zahtijevanom odstupanju, priopćenje u kojem navodi svoje primjedbe, u roku od tri mjeseca od dostavljanja obavijesti iz drugog podstavka stavka 2.”
„3. Komisija je dužna dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću odgovarajući prijedlog ili, ako se protivi zahtijevanom odstupanju, priopćenje u kojem navodi svoje primjedbe, u roku od tri mjeseca od dostavljanja obavijesti iz drugog podstavka stavka 2.”
Amandman 38
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 166.b (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 396. – stavak 3.
(166 b)  u članku 396. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. Komisija je dužna dostaviti Vijeću odgovarajući prijedlog ili, ako se protivi zahtijevanom odstupanju, priopćenje u kojem navodi svoje primjedbe, u roku od tri mjeseca od dostavljanja obavijesti iz drugog podstavka stavka 2.”
„3. Komisija je dužna dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću odgovarajući prijedlog ili, ako se protivi zahtijevanom odstupanju, priopćenje u kojem navodi svoje primjedbe, u roku od tri mjeseca od dostavljanja obavijesti iz drugog podstavka stavka 2.”
Amandman 39
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 169.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 404.a (novi)
(169 a)  nakon članka 404. umeće se sljedeći novi članak 404.a:
„Članak 404.a
U roku od četiri godine od donošenja Direktive Vijeća (EU) .../...* +, Komisija na temelju informacija dobivenih od država članica Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o provedbi i primjeni novih odredbi ove Direktive zajedno s prijedlozima, ako je to potrebno [i uzimajući u obzir potrebu za stvaranjem dugoročne konvergencije nacionalnih propisa].”
_______________
* Direktiva Vijeća (EU) .../... od ... o izmjeni ... (SL ...).
+ SL: Molimo u tekst unijeti broj Direktive iz dokumenta PE-CONS ... (2018/0164 (CNS)), a u bilješku unijeti broj, datum, naslov i broj iz SL-a za tu Direktivu.
Amandman 40
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 169.b (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 404.b (novi)
(169 b)  nakon članka 404. umeće se sljedeći novi članak 404.a:
„Članak 404.b
U roku od dvije godine od donošenja Direktive Vijeća (EU) .../... * +, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o učinkovitosti razmjene relevantnih informacija među poreznim upravama država članica s obzirom na važnost međusobnog povjerenja za uspjeh konačnog sustava PDV-a.”
________________
* Direktiva Vijeća (EU) .../... od ... o izmjeni ... (SL ...).
+ SL: Molimo u tekst unijeti broj Direktive iz dokumenta PE-CONS ... (2018/0164 (CNS)), a u bilješku unijeti broj, datum, naslov i broj iz SL-a za tu Direktivu.
Amandman 41
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1. – točka 173.a (nova)
Direktiva 2006/112/EZ
Članak 411.a (novi)
(173 a)  umeće se sljedeći novi članak 411.a:
„Članak 411.a
Do 1. lipnja 2020. Komisija u suradnji s državama članicama uspostavlja opsežan, višejezičan i javno dostupan internetski informacijski portal Unije o PDV-u na kojem poduzeća i potrošači mogu brzo i učinkovito dobiti točne informacije o stopama PDV-a, uključujući informacije o tome na koje se robe i usluge primjenjuju smanjene stope ili izuzeća, i dobiti sve relevantne informacije o primjeni konačnih sustava PDV-a u različitim državama članicama.
Kao nadopuna Portalu uspostavlja se automatizirani mehanizam obavješćivanja. Tim mehanizmom osigurava se automatsko obavješćivanje poreznih obveznika o promjenama i ažuriranju stopa PDV-a u državama članicama. Takve automatske obavijesti šalju se prije nego što se promjena počne primjenjivati, a najkasnije pet dana nakon donošenja odluke.”
Amandman 42
Prijedlog direktive
Članak 1.a (novi)
Uredba (EU) br. 904/2010
Članak 34. i članak 49.a (novi)
Članak 1.a
Izmjena Uredbe (EU) br. 904/2010
Uredba (EU) br. 904/2010 mijenja se kako slijedi:
(1)  članak 34. zamjenjuje se sljedećim:
Članak 34.
Članak 34.
1.   Države članice sudjeluju u područjima rada Eurofisc-a po vlastitom izboru i mogu također odlučiti da prekinu svoje sudjelovanje u programu.
1.   Komisija osigurava potrebnu tehničku i logističku potporu za Eurofisc. Komisija ima pristup informacijama navedenima u članku 1., koje se mogu razmjenjivati putem Eurofisca, u okolnostima predviđenima u članku 55. stavku 2.
2.   Države članice nakon što pristanu sudjelovati u području rada Eurofisc-a aktivno sudjeluju u multilateralnoj razmjeni ciljanih informacija između sudjelujućih država članica.
2.   Države članice sudjeluju u područjima rada Eurofisca i aktivno sudjeluju u multilateralnoj razmjeni informacija.
3.   Razmijenjene informacije su povjerljive kako je predviđeno u članku 55.
3.   Koordinatori za područje rada Eurofisca mogu na vlastitu inicijativu ili na zahtjev proslijediti relevantne informacije o najozbiljnijim prekograničnim kaznenim djelima povezanima s PDV-om Europolu i Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF).
3a.  Koordinatori za područje rada Eurofisca mogu zatražiti relevantne informacije od Europola i OLAF-a. Koordinatori za područje rada Eurofisca ostalim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc stavljaju na raspolaganje informacije primljene od Europola ili OLAF-a; te se informacije razmjenjuju elektronički.”
(2)  dodaje se sljedeći novi članak 49.a:
„Članak 49.a
Države članice i Komisija uspostavljaju zajednički sustav za prikupljanje statističkih podataka o prijevarama povezanim s PDV-om unutar Zajednice i nenamjernoj neusklađenosti te na godišnjoj osnovi objavljuju nacionalne procjene gubitaka PDV-a uzrokovanih tim prijevarama, kao i procjene za Uniju kao cjelinu. Komisija provedbenim aktima utvrđuje praktične aranžmane za takav statistički sustav. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.”
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32010R0904)

Strategije integracije Roma
PDF 140kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o potrebi za jačim strateškim okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020. i o osnaživanju borbe protiv anticiganizma (2019/2509(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0075B8-0098/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, Ugovor o funkcioniranju Europske unije i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. travnja 2011. o okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. (COM(2011)0173) i naredna izvješća o provedbi i evaluaciji,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava o priznavanju Roma kao skupine koja treba posebnu zaštitu od diskriminacije,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe br. 2153 (2017) naslovljenu „Promicanje uključivanja Roma i Putnika”,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo(1),

–  uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama(2), zaključke Vijeća od 8. prosinca 2016. o ubrzavanju procesa integracije Roma i zaključke Vijeća od 13. listopada 2016. o tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 14/2016,

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2017. o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma(4);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. povodom Međunarodnog dana Roma – rasna netrpeljivost prema Romima u Europi i priznanje na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu(5),

–  uzimajući u obzir izvješće o temeljnim pravima za 2016. Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) i prvo i drugo istraživanje Europske unije o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS I i II) te brojna druga istraživanja i izvješća o Romima,

–  uzimajući u obzir europsku građansku inicijativu „Sigurnosni paket za manjine” („Minority SafePack”) registriranu 3. travnja 2017.,

–  uzimajući u obzir relevantna izvješća i preporuke romskih organizacija civilnog društva, nevladinih organizacija i istraživačkih institucija,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je anticiganizam(6) posebna vrsta rasizma, ideologija koja se temelji na rasnoj superiornosti, oblik dehumanizacije i institucionalnog rasizma potpirivanog povijesnom diskriminacijom koja se izražava, među ostalim, nasiljem, govorom mržnje, izrabljivanjem, stigmatizacijom i najočitijim oblikom diskriminacije(7);

B.  budući da se u Europi Romima(8) i dalje uskraćuju temeljna ljudska prava;

C.  budući da se u zaključcima Komisijinog Izvješća o evaluaciji okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. naglašava „da je okvir ključan za razvoj instrumenata i struktura na razini EU-a i nacionalnoj razini kojima se nastoji promicati uključivanje Roma, ali i da ambiciozni cilj ‘okončanja isključivanja Roma’ nije postignut”;

D.  budući da je procjena koju je provela Komisija pokazala da se strategijama integracije moraju istodobno postići različiti ciljevi korištenjem sveobuhvatnog pristupa s većom usredotočenošću na borbu protiv anticiganizma; budući da bi se trebao dodati poseban cilj nediskriminacije uz četiri cilja integracije Roma (školovanje, stanovanje, zapošljavanje i zdravstvene usluge);

E.  budući da je napredak u integraciji Roma općenito ograničen; budući da su primijećena poboljšanja u pogledu sprječavanja ranog napuštanja školovanja, ranog i predškolskog odgoja te obveznog školovanja, no segregacija se pogoršala; budući da je samoprocjena zdravstvenog statusa Roma poboljšana, no zdravstveno osiguranje je i dalje ograničeno; budući da u većini država članica nisu primijećena poboljšanja u pristupu zapošljavanju te je udio mladih Roma koji nisu zaposleni, ne školuju se, niti se stručno osposobljavaju čak i povećan; budući da postoji ozbiljna zabrinutost zbog stanovanja i postignut je malen napredak u pogledu siromaštva; budući da anticiganizam i njegove manifestacije, kao što su zločini iz mržnje i govor mržnje na internetu i izvan njega, i dalje izazivaju veliku zabrinutost; budući da se smatralo da je djelovanje EU-a pružilo dodanu vrijednost nacionalnim politikama za Rome i njihovoj provedbi u političkoj, upravljačkoj i financijskoj dimenziji;

F.  budući da su se u procjeni iznijeli nedostaci povezani s početnim osmišljavanjem okvira i njegovom ograničenom učinkovitošću tijekom provedbe;

G.  budući da procjena ukazuje na to da postoji potreba za osiguravanjem osnaživanja i sudjelovanja Roma uvođenjem ciljanih mjera; budući da je osnaživanje i jačanje kapaciteta Roma i nevladinih organizacija ključno;

H.  budući da procjena pokazuje da okvirom EU-a nije posvećena dovoljna pozornost posebnim skupinama Roma, da se treba riješiti problem višestruke i višedimenzionalne diskriminacije i da je potreban pristup snažno usredotočen na rod i pristup usredotočen na djecu;

I.  budući da trenutačnom okviru EU-a nedostaju jasni i mjerljivi ciljevi; budući da nema dovoljno postupaka za kvalitativno i kvantitativno praćenje te preporuke za pojedinu zemlju nisu obvezujuće; budući da se ulažu nedovoljni napori u rješavanje ograničenog sudjelovanja romskih pojedinaca i zajednica u osmišljavanju okvira, provedbi praćenju i ocjeni mjera, programa i projekta koji se odnose na Rome;

J.  budući da većina glavnih programa ne uključuje Rome i da se ciljanim mjerama obuhvaćenima strukturnim fondovima nisu postigle održive pozitivne promjene u životima Roma u najnepovoljnijem položaju;

K.  budući da države članice imaju jasnu odgovornost da poduzmu korektivne mjere protiv praksi kojima se diskriminiraju Romi;

L.  budući da je pitanje izgradnje povjerenja između Roma i neromskog stanovništva ključno za poboljšanje života i mogućnosti Roma; budući da je povjerenje ključno za društvo u cjelini;

1.  ponavlja svoje stajalište, pozive i preporuke koje je pružio i usvojio Rezolucijom od 25. prosinca 2017. o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma; žali zbog činjenice da su se poduzele ograničene mjere temeljem preporuka danih u toj rezoluciji;

2.  poziva Komisiju:

   i. da se odazove pozivima Parlamenta, Vijeća i brojnih nevladinih organizacija i stručnjaka te predloži strateški okvir EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. sa širim skupom prioritetnih područja, jasnim i obvezujućim ciljevima, rokovima i pokazateljima za praćenje i rješavanje posebnih problema i uključivanje raznolikosti romskih zajednica te dodjelu znatnih javnih sredstava u tu svrhu;
   ii. da u dovoljnoj mjeri uključi romske predstavnike, nevladine organizacije i Europsku mrežu tijela za ravnopravnost (Equinet) u osmišljavanje strateškog okvira EU-a, među ostalim kroz vidljiv i pristupačan postupak savjetovanja, te im omogući smisleno sudjelovanje u provedbi, praćenju i procjeni tog okvira kako bi se ojačala njihova uloga u njemu;
   iii. da učini borbu protiv anticiganizma glavnom sastavnicom strateškog okvira EU-a, među ostalim dodavanjem posebnog cilja nediskriminacije zajedno s drugim ciljevima, poput uključivanja Roma u ekološki održivo digitalno društvo, i njihovom ravnopravnom zastupljenošću u svim područjima života, te da se države članice potiče na razvoj ciljanih strategija i konkretnih mjera za borbu protiv anticiganizma, kao i protiv jedne od njegovih manifestacija, društvene i gospodarske isključenosti;
   iv. da osigura da se strateškim okvirom EU-a usredotoči na višestruku i višedimenzionalnu diskriminaciju, rodno osviještenu politiku i pristup prilagođen djeci;
   v. da osigura dodjelu odgovarajućih ljudskih i financijskih resursa za omogućavanje potrebnih kapaciteta za nadzor, podršku i vodstvo u pogledu provedbe nacionalnih strategija integracije Roma, uključujući vodstvo za nacionalne kontaktne točke za Rome (NRCP);
   vi. da ojača Agenciju za temeljna prva (FRA) u pogledu njenog mandata, institucijskog kapaciteta, ljudskih resursa i proračuna kako bi joj se pomoglo osmisliti, provesti, pratiti i ocijeniti nacionalne strategije integracije Roma;
   vii. da usvoji strategiju raznolikosti radne snage i integracije za rad Roma u institucijama EU-a;
   viii. da obrati pozornost na posebne grupe unutar romskog stanovništva u strateškom okviru EU-a, poput Roma građana EU-a koji koriste svoje pravo na slobodu kretanja, Roma koji nisu građani EU-a i Roma u državama pristupnicama;
   ix. da uvrsti proces istine, priznavanja i pomirbe u strateški okvir EU-a u svrhu izgradnje povjerenja te istakne konkretne kulturne i strukturne mjere podržane iz fondova EU-a;
   x. da nastavi provjeravati uključivost glavnih javnih politika država članica u europskom semestru u okviru strategije Europa 2020. i da održava snažnu vezu između strukturnih reformi, ispunjenja ciljeva za integraciju Roma i korištenja sredstava EU-a u državama članicama;

3.  poziva države članice:

   i. da pripreme svoje nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020. sa širim skupom prioritetnih područja, jasnim i obvezujućim ciljevima, rokovima i pokazateljima za praćenje i rješavanje posebnih problema i uključivanje raznolikosti romskih zajednica te dodjelu znatnih javnih sredstava u tu svrhu;
   ii. da primjenjuju pristup odozdo prema gore i uključe romske predstavnike, zajednice, nevladine organizacije i tijela za ravnopravnost u osmišljavanje nacionalnih strategija integracije Roma (strategije) i omoguće njihovo smisleno sudjelovanje u provedbi, praćenju i ocjeni tih strategija;
   iii. da učine borbu protiv anticiganizma, kao i borbu protiv jedne od njegovih manifestacija, društvene i gospodarske isključenosti, glavnom sastavnicom svojih strategija; da osmisle ciljane strategije i konkretne mjere za borbu protiv anticiganizma, poput istraga o trenutačnim i prošlim rasističkim napadima na Rome; da potiču ravnopravnu zastupljenost Roma u svim područjima života, uključujući u medijima, javnim institucijama i političkim tijelima;
   iv. da osiguraju da se njihovim strategijama primjereno usredotoči na višestruku i višedimenzionalnu diskriminaciju, rodno osviještenu politiku i pristup prilagođen djeci;
   v. da djeca budu izričit prioritet pri izradi programa i provedbi njenih nacionalnih strategija integracije Roma; ponavlja važnost zaštite i promicanja jednakog pristupa djece Roma svim pravima;
   vi. da osnaže nacionalne kontaktne točke za Rome u pogledu ovlasti, institucionalnog kapaciteta, ljudskih resursa i proračuna i osiguraju odgovarajuće pozicioniranje tih točaka unutar strukture svojih tijela javne uprave kako bi im se učinkovitom koordinacijom više sektora omogućilo obavljanje posla;
   vii. da obrate pozornost na posebne grupe unutar romskog stanovništva u svojim strategijama, poput Roma građana EU-a koji koriste svoje pravo na slobodu kretanja, Roma koji nisu građani EU-a i Roma u državama pristupnicama;
   viii. da uvrste proces istine, priznavanja i pomirbe u svoje strategije u svrhu izgradnje povjerenja te istaknu konkretne kulturne i strukturne mjere podržane iz fondova EU-a;
   ix. da osiguraju i štite učinkovitu uključivost svojih glavnih javnih politika, da koriste raspoložive strukturne fondove EU-a i poboljšaju životne uvjete i mogućnosti Roma na transparentan i odgovoran način; da istraže trenutačnu i prošlu zloupotrebu relevantnih sredstava i poduzmu pravne korake protiv počinitelja; da poduzmu nužne korake kako bi osigurale apsorpciju svih sredstava namijenjenih romskim zajednicama, među ostalim do kraja trenutačnog VFO-a;

4.  nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, vladama i parlamentima država članica i kandidatkinjama, Agenciji EU-a za temeljna prava, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Odboru za regije, radi distribucije podnacionalnim parlamentima i vijećima, Vijeću Europe i Ujedinjenim Narodima.

(1) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.
(2) SL C 378, 24.12.2013., str. 1.
(3) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.
(4) SL C 346, 27.9.2018., str. 171.
(5) SL C 328, 6.9.2016., str. 4.
(6) Pojam „anticiganizam” ponekad se piše drugačije te se u različitim državama članicama ponekad javlja u neznatno drugačijim oblicima, kao na primjer Antiziganismus.
(7) Opća preporuka politike br. 13 Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) o borbi protiv anticiganizma i diskriminacije Roma.
(8) Riječ „Romi” koristi se kao zajednički naziv za različite povezane skupine diljem Europe bez obzira na to jesu li sjedilačke ili ne, a tu se na primjer ubrajaju Romi, Putnici, Sinti, Manuši, Kale, Romaničeli, Bojaši, Aškali, Egipćani, Jeniši, Domi i Lomi, čije se kulture i životni stilovi mogu razlikovati.


Provedba odredbi Ugovora u vezi s građanstvom EU-a
PDF 190kWORD 65k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o provedbi odredbi Ugovora u vezi s građanstvom EU-a (2018/2111(INI))
P8_TA-PROV(2019)0076A8-0041/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 9., 10., 11., 12., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 9., 10., 15., 18., 20., 21., 22., 23., 24., 26., 45., 46., 47., 48., 153. i 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 10. i 11. UEU-a i izjavu iz članka 10. stavka 3. da „svaki građanin ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije”,

–  uzimajući u obzir članak 3. stavak 2. UEU-a kojim se utvrđuje pravo na slobodno kretanje osoba,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2020. do 2027.,

–   uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane”(3) za razdoblje 2014. – 2020,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2016. o Europskoj mreži službi za zapošljavanje (EURES), pristupu radnika uslugama mobilnosti i daljnjoj integraciji tržišta rada i izmjeni uredaba (EU) br. 492/2011 i (EU) br. 1296/2013(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacijai Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta(7),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Vijeća o uspostavljanju privremene putne isprave EU-a i stavljanju izvan snage Odluke 96/409/ZVSP (COM(2018)0358),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća (EU) 2015/637 od 20. travnja 2015. o mjerama koordinacije i suradnje za olakšavanje pružanja konzularne zaštite građanima Unije bez predstavništva u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Odluke 95/553/EZ(8),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Prava i vrijednosti (COM(2018)0383),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2009. o smjernicama za bolji prijenos i primjenu Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice (COM(2009)0313),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 24. siječnja 2017. naslovljeno „Jačanje prava građana u Uniji demokratskih promjena – Izvješće o građanstvu EU-a za 2017.” (COM(2017)0030),

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 12. rujna 2018. o mrežama suradnje u području izbora, transparentnosti na internetu, zaštiti od kibersigurnosnih incidenata i borbi protiv kampanja dezinformiranja u kontekstu izbora za Europski parlament (C(2018)5949),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o europskoj građanskoj inicijativi(10) i Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj građanskoj inicijativi (COM(2017)0482),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o građanstvu Europske unije na prodaju(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. ožujka 2017. o Uredbi Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane” za razdoblje 2014. – 2020.(13),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2017. o preprekama slobodnom kretanju i radu građana EU-a na unutarnjem tržištu(14),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2013. naslovljeno „Jačanje građanstva EU-a: promicanje biračkih prava građana EU-a”,

–  uzimajući u obzir studije koje je 2016. objavio Resorni odjel C Europskog parlamenta naslovljene „Prepreke za pravo građana EU-a i njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak”,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava iz 2018., naslovljeno „Poduzimanje koraka da prava građana EU-a postanu stvarnost: nacionalni sudovi provode slobodu kretanja i povezana prava”,

–  uzimajući u obzir rezultate Eurobarometra 89/2018,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2018. o sastavu Europskog parlamenta(15),

–   uzimajući u obzir svoje stajalište od 4. srpnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o izmjeni Akta o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima, priloženog Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976. (Izborni Akt)(16),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 7. veljače 2018. o reviziji Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske Komisije(17),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima(18),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021.–2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora(19),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Osiguravanje slobodnih i poštenih europskih izbora” (COM(2018)0637),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za predstavke (A8-0041/2019),

A.  budući da su građanstvo EU-a i njegova povezana prava prvotno uvedeni 1992. Ugovorom iz Maastrichta te su dodatno ojačani Ugovorom iz Lisabona, koji je stupio na snagu u prosincu 2009., ali su provedeni samo djelomično;

B.  budući da se pravima, vrijednostima i načelima na kojima se temelji Unija i koja su istaknuta u člancima 2. i 6. UEU-a građane stavlja u samo središte europskog projekta; budući da rasprava o budućnosti Europe stoga podrazumijeva i razmatranje snage našeg zajedničkog identiteta;

C.  budući da su načela transparentnosti, integriteta i odgovornosti institucija EU-a te postupaka donošenja odluka, koja proizlaze iz članaka 10. i 11. UEU-a i članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, bitni elementi koncepta građanstva te su ključni za izgradnju i jačanje vjerodostojnosti i povjerenja u Uniju kao cjelinu; budući da se pribjegavanjem ad hoc i međuvladinim sporazumima i instrumentima u nekoliko područja politike EU-a, kao i pribjegavanjem neslužbenim tijelima za donošenje odluka te izbjegavanjem i deinstitucionalizacijom redovnog zakonodavnog postupka, riskira ozbiljno narušavanje tih načela;

D.  budući da je EU imao poteškoća u suočavanju s brojnim krizama koje su imale velike socioekonomske posljedice, što je dovelo do nastanka populističkih i nacionalističkih ideologija zasnovanih na ekskluzivnosti identiteta i suprematističkim kriterijima koji su u suprotnosti s europskim vrijednostima;

E.  budući da je nezadovoljavajuće upravljanje različitim krizama povećalo razočaranje građana u neke od rezultata projekta integracije EU-a; budući da je ključno zajamčiti da se građanstvo EU-a među građanima smatra dragocjenim privilegijem, među ostalim obnavljanjem njihova povjerenja u projekt EU-a, davanjem prednosti promicanju svih prava građana, uključujući i građanska, politička i socijalna prava, unapređenjem kvalitete demokracije u Uniji, praktičnog uživanja temeljnih prava i sloboda te mogućnošću da svaki građanin sudjeluje u demokratskom životu Unije, pri čemu treba osigurati i veću uključenost civilnog društva u postupke donošenja odluka i provedbe;

F.  budući da je cilj trenutačne revizije europske građanske inicijative poboljšati njezinu učinkovitost te unaprijediti participativnu demokraciju i aktivno građanstvo;

G.  budući da se pristup građanstvu EU-a stiče na temelju državljanstva jedne od država članica, koje je uređeno nacionalnim zakonima; budući da su prava i obveze koji proizlaze iz građanstva EU-a istodobno utvrđeni pravom EU-a i ne ovise o državama članicama te da ih one stoga ne mogu neopravdano ograničiti;

H.  budući da u kontekstu pristupa nacionalnom državljanstvu države članice trebaju podlijegati načelima prava EU-a, kao što su proporcionalnost, vladavina prava i nediskriminacija, koja su detaljno razrađena u sudskoj praksi Suda Europske unije;

I.  budući da je mogućnošću Brexita istaknuta važnost prava koja proizlaze iz građanstva EU-a, osobito za mlade Europljane, i njihova uloga u životu milijuna građana EU-a, te je također porasla razina svijesti u EU-u o mogućnosti gubitka tih prava obaju strana;

J.  budući da je prosječan odaziv na izborima za Europski parlament 2014. iznosio 42,6 %; budući da je prema najnovijem istraživanju Eurobarometra objavljenom u svibnju 2018. samo 19 % ispitanih Europljana znalo datum sljedećih europskih izbora;

K.  budući da građani EU-a gotovo uopće nisu svjesni postojanja ureda Europe Direct, iako je njihova glavna uloga informiranje;

L.  budući da diljem EU-a postoji više od 400 informacijskih centara Europe Direct, koji doprinose komunikaciji Komisije o politikama EU-a koje su od izravnog interesa za građane, s ciljem angažiranja građana na lokalnoj i regionalnoj razini;

M.  budući da se u okviru građanstva definira odnos građana s političkom zajednicom, uključujući njihova prava, dužnosti i odgovornosti; budući da se člankom 20. UFEU-a građanima Unije dodjeljuje pravo da glasuju i budu birani na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u državi članici u kojoj imaju boravište, pod istim uvjetima kao i državljani te države;

N.  budući da europske građane izravno predstavlja Europski parlament i da institucije EU-a moraju obratiti jednaku pozornost na sve građane; budući da se člankom 8. UFEU-a uspostavlja načelo rodno osviještene politike i da se u njemu navodi da „u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena”;

O.  budući da je Sud Europske unije u brojnim predmetima utvrdio da se na prava koja proizlaze iz građanstva EU-a državljani određene države članice mogu pozivati i u pogledu te države(20);

P.  budući da nekoliko država članica nudi takozvane „zlatne vizne programe” i režime za investitore kao načine stjecanja njihova državljanstva;

Q.  budući da sloboda kretanja građanima EU-a omogućuje da putuju, studiraju, rade i žive u drugim zemljama EU-a; budući da više od 16 milijuna Europljana koristi pravo na boravak u drugoj zemlji EU-a;

R.  budući da je pravo slobode kretanja od ključne važnosti za građanstvo EU-a te da se njime nadopunjuju druge slobode na unutarnjem tržištu EU-a; budući da je sloboda kretanja od posebne važnosti za mlade Europljane te da se ona smatra najpozitivnijim postignućem EU-a nakon mira u Europi;

S.  budući da se u provedbi Direktive 2004/38/EZ u praksi naišlo na poteškoće i da je Europljanima i dalje teško preseliti se ili živjeti u drugoj državi članici zbog diskriminacije koja proizlazi iz zahtjeva u pogledu državljanstva, ulaska i boravka; budući da postoji značajna sudska praksa Suda čija je namjena pojasniti pojmove koji su ključni za mobilne građane EU-a;

T.  budući da je pravo na konzularnu zaštitu zajamčeno člancima 20. i 23. UFEU-a i da građani EU-a stoga imaju pravo, na državnom području treće zemlje u kojoj država članica čiji su državljani nema svoje predstavništvo, na zaštitu bilo koje države članice, pod istim uvjetima kao i državljani te države; budući da izvanredna stanja, prirodne katastrofe ili događaji poput terorističkih napada mogu utjecati na europske građane koji dolaze iz države članice koja nema predstavništvo u dotičnoj trećoj zemlji;

U.  budući da je Komisija u Izvješću o građanstvu EU-a za 2017. pokazala svoju predanost zadaći da na cijelom području EU-a organizira kampanju za podizanje razine obaviještenosti i osviještenosti o pravima koja proizlaze iz građanstva EU-a kako bi pomogla građanima da bolje razumiju svoja prava; budući da države članice i civilno društvo moraju podijeliti odgovornost za bolje informiranje građana EU-a o njihovim pravima i obvezama;

V.  budući da, u skladu s Izvješćem Komisije o građanstvu za 2017., od 2012. raste broj osoba koje prijavljuju da su doživjele neku vrstu diskriminacije;

W.  budući da su stvaranje schengenskog područja i uvrštavanje schengenske pravne stečevine u okvir EU-a uvelike doprinijeli povećanju slobode kretanja u EU-u te da su ta postignuća među najvećim postignućima procesa europske integracije;

X.  budući da je uvođenje europskog građanstva postignuće europskog projekta koje još treba realizirati svoj puni potencijal; ističe da je to jedinstvena tvorevina koja nije viđena nigdje drugdje u svijetu;

1.  smatra da nisu sve odredbe o građanstvu EU-a provedene na način da bi mogle ostvariti svoj puni potencijal, iako bi se time omogućilo učvršćivanje europskog identiteta; ističe da je stvaranje građanstva Unije pokazalo da može postojati oblik građanstva koji nije određen nacionalnošću i da ono čini temelj političkog područja iz kojeg proizlaze prava i obveze određeni pravom Europske unije, a ne državnim pravom; poziva institucije Unije da poduzmu potrebne mjere kako bi se poboljšali provedba, područje primjene i učinkovitost odredbi Ugovora u vezi s građanstvom, kao i odgovarajućih odredbi u Povelji Europske unije o temeljnim pravima; ističe da europski građani nisu u potpunosti upoznati sa svojim pravima koja proizlaze iz građanstva Unije;

2.  podsjeća na to da se građanstvo EU-a dodaje državljanstvu države članice; ističe da građanstvo EU-a građanima omogućuje komplementarnost više identiteta te da isključivi nacionalizam i populističke ideologije ugrožavaju tu mogućnost; smatra da je aktivno građanstvo i poticanje građanskog sudjelovanja ključno za jačanje osjećaja pripadnosti političkom projektu radi poticanja razvoja zajedničkog osjećaja europskog identiteta, uzajamnog razumijevanja, međukulturnog dijaloga i transnacionalne suradnje te izgradnje otvorenih, uključivih, povezanih i otpornih društava;

3.  smatra da potpuna provedba Povelje Europske unije o temeljnim pravima od strane institucija, tijela, ureda i agencija EU-a te aktivno promicanje u njoj sadržanih prava i načela predstavljaju ključnu polugu za jamčenje stvarne uključenosti građana u demokratski proces EU-a te za konkretizaciju odredbi sadržanih u članku 20. UFEU-a;

4.  ističe da se prava i obveze koji proizlaze iz građanstva Unije ne smiju neopravdano ograničiti; u tom pogledu potiče države članice da iskoriste svoje pravo da dodjeljuju državljanstvo u duhu pravedne suradnje, među ostalim u slučajevima djece građana EU-a suočene s poteškoćama u ispunjavanju kriterija za državljanstvo u skladu s nacionalnim pravilima; ističe da uspješno ostvarivanje prava građana podrazumijeva zaštitu i promicanje svih prava i sloboda utvrđenih u Povelji o temeljnim pravima, među ostalim i za osobe s invaliditetom, koje bi trebale moći ostvariti svoja temeljna prava na isti način kao i svi ostali građani, te da se rodno osviještena politika provodi kako bi se zajamčilo da žene u potpunosti uživaju prava povezana s građanstvom EU-a;

5.  podsjeća na to da građanstvo Unije također ima šire posljedice te se na temelju građanstva Unije stječu prava u području demokratskog sudjelovanja, kako proizlazi iz članka 11. UEU-a i članka 24. UFEU; naglašava da bi za ostvarivanje prava na sudjelovanje u demokratskom životu Unije odluke trebalo donositi na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima te da je stoga ključno pri donošenju odluka i u borbi protiv korupcije pružiti odgovarajuća jamstva o transparentnosti;

6.  žali zbog toga što neke države članice ne primjenjuju dijelove Ugovora, zbog čega se prava građana dovode u pitanje i stvaraju se istinske razlike među njima, iako ona u skladu s Ugovorima trebaju biti jednaka;

7.  napominje da program Erasmus+, Program o pravima, jednakosti i građanstvu te program Europa za građane sa sobom nose brojne koristi za građane EU-a i osobito mlade, i to podizanjem njihove razine svijesti o njihovu statusu građana EU-a te povećanjem njihovih znanja o pravima koja proizlaze iz tog statusa i vrijednostima na kojima se on temelji; smatra da su europski volonterski programi kao što su Europska volonterska služba i Europske snage solidarnosti također sastavni dio izgradnje europskog građanstva; ističe presudnu važnost takvih programa, posebno među mladima, te poziva na to da ih se financijski ojača;

Politička prava

8.  zabrinut je zbog trenda smanjenja odaziva birača na nacionalnim izborima i izborima za Europski parlament, osobito među mladima; uvjeren je da jačanje europskog javnog prostora i potpuno ostvarivanje europskog građanstva mogu pomoći preokrenuti taj trend povećanjem osjećaja pripadnosti građana europskoj zajednici i jačanjem predstavničke demokracije;

9.  prepoznaje napore Komisije u promicanju programa kojima se potiču europsko građanstvo i svijest građana o njihovim političkim pravima; primjećuje, međutim, slab napredak u provedbi članka 165. UFEU-a kao pravne osnove za promicanje europskog aspekta obrazovanja građana; smatra da je nužno promicati sudjelovanje građana u demokratskom životu EU-a i vjeruje da razvoj kurikuluma EU-a u obrazovnim sustavima treba biti prioritet kako bi se i dalje razvijao potencijal građanstva EU-a;

10.  ponovno žali zbog činjenice da neki građani EU-a nemaju pravo glasa u državi članici čiji su državljani i da ne mogu sudjelovati u nacionalnim parlamentarnim izborima u državi članici u kojoj imaju boravište; ističe da bi gubitak biračkih prava koji proizlazi iz boravka u drugoj državi članici mogao odvratiti građane od preseljenja u drugu državu članicu te bi stoga mogao predstavljati povredu članka 18. UFEU-a;

11.   smatra da je u sustavu predstavničke demokracije ključno osigurati pravilno funkcioniranje institucija EU-a kako bi se zaštitila sva politička prava građana EU-a; naglašava važnost dostupnosti informacija o građanstvu EU-a i pravima koja proizlaze iz njegova posjedovanja na svim službenim jezicima Europske unije kako bi se ojačao pojam građanstva EU-a; žali zbog činjenice da od stupanja Ugovora iz Lisabona na snagu još uvijek nije u potpunosti proveden članak 15. stavak 3. UFEU-a, koji je postao pravna osnova za javni pristup dokumentima i kojim se proširuju pravila o pristupu svim institucijama, tijelima, agencijama i uredima Unije; smatra da države članice sustavno ometaju napredak u donošenju novih propisa;

Sloboda kretanja

12.  pozdravlja koristi koje sloboda kretanja sa sobom nosi za građane EU-a i gospodarstva država članica; skreće pozornost na to da prava koja proizlaze iz Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice nisu uvijek poznata niti se uvijek poštuju, što dovodi do prepreka slobodnom kretanju i boravištu građana EU-a i njihovih obitelji te do diskriminacije nad njima; podsjeća na obvezu država članica da štite pravo na slobodu kretanja, uključujući spajanje obitelji, za istospolne bračne drugove;

13.  izražava zabrinutost zbog toga što se tumačenje nacionalnih sudova u pogledu određenih odredbi i uvjeta Direktive 2004/38/EZ razlikuje ne samo među državama članicama nego katkad i unutar iste jurisdikcije; sa zabrinutošću napominje da nacionalna tijela nisu uvijek u potpunosti upoznata s pravima i obvezama utvrđenima u skladu s Direktivom 2004/38/EZ;

14.  ističe problem nedostatka informacija i pružanja netočnih ili nejasnih informacija o zahtjevima za vizu za članove obitelji i o pravima boravka; insistira na tome da bi se države članice trebale pobrinuti da se uklone nepotrebne prepreke pravu na ulazak/boravište, posebno za državljane trećih zemalja koji su članovi obitelji građana EU-a;

15.  zabrinut je zbog poteškoća s kojima se susreću građani kada je riječ o priznavanju njihovih stručnih kvalifikacija diljem Europe; vjeruje da su Direktiva o priznavanju stručnih kvalifikacija i Europski kvalifikacijski okvir pridonijeli lakšem uzajamnom priznavanju u državama članicama; vjeruje i da je priznavanje stručnih kvalifikacija ključno kako bi se osigurao veći stupanj mobilnosti studenata i stručnjaka; poziva Komisiju da nastavi trend olakšavanja priznavanja stručnih kvalifikacija;

16.  duboko je zabrinut zbog rezultata istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava u okviru kojeg je utvrđena diskriminacija prilikom traženja posla, pristupa različitim uslugama kao što su najam automobila ili stana ili određene bankarske usluge te u području obrazovanja i oporezivanja; naglašava da diskriminacija na temelju državljanstva može stvoriti prepreke slobodnom kretanju građana Unije; poziva EU i države članice da posebnu pažnju obrate na praćenje takvih slučajeva diskriminacije i da poduzmu odlučne mjere kako bi ih spriječile;

17.  naglašava ulogu mobilnosti u osobnom razvoju mladih poboljšanjem obrazovnih i kulturnih razmjena te poboljšanjem razumijevanja aktivnog građanstva i njegove prakse; potiče države članice da podrže programe EU-a kojima se promiče mobilnost;

18.  cijeni važnost kulture, umjetnosti i znanosti kao sastavnih aspekata aktivnog građanstva EU-a; ističe njihovu ulogu u jačanju zajedničkog osjećaja pripadnosti građana Uniji, poticanju međusobnog razumijevanja i međukulturnog dijaloga;

Konzularna zaštita

19.  napominje da trenutačno gotovo sedam milijuna građana EU-a živi u zemljama izvan EU-a i da se očekuje da će se do 2020. taj broj povećati na najmanje 10 milijuna;

20.  smatra da pravo na konzularnu zaštitu koristi svim građanima EU-a i podsjeća na to da se konzularna zaštita u okviru Direktive Vijeća 2015/637 tumači u najširem mogućem smislu, odnosno kao bilo kakav oblik konzularne pomoći; naglašava da je razina svijesti o tim pravima i dalje ograničena;

21.  poziva Komisiju da objavi ocjenu provedbe Direktive Vijeća (EU) 2015/637 i da po potrebi pokrene postupke zbog povrede; poziva države članice da razviju hitne protokole, uzimajući u obzir građane bez predstavništva, kako bi se komunikacija u hitnim slučajevima poboljšala u suradnji s drugim predstavništvima država članica i delegacijama EU-a; podsjeća na svoje dugogodišnje pozive da se ojača uloga delegacija EU-a u trećim zemljama i ističe dodanu vrijednost koju pruža diplomatska mreža EU-a na terenu;

Podnošenje predstavki Europskom parlamentu i pritužbi Europskom ombudsmanu

22.  ističe važnost prava na podnošenje predstavki, kako je utvrđeno člankom 227. UFEU-a, odnosno člankom 44. Povelje o temeljnim pravima, kao i prava na obraćanje Europskom ombudsmanu u skladu s člankom 228. UFEU-a i člankom 43. Povelje o temeljnim pravima; pohvaljuje rad ombudsmanice u borbi protiv nepravilnosti u postupanju institucija, tijela i agencija Unije, posebno u području transparentnosti; naglašava važnost transparentnosti za pravilno demokratsko funkcioniranje i sudjelovanje u Uniji koje stvara povjerenje među njenim građanima; u tom pogledu podupire preporuke koje je ombudsmanica iznijela u svojem nedavnom tematskom izvješću o transparentnosti zakonodavnog postupka Vijeća;

Preporuke

23.  preporučuje da Komisija iskoristi svoje ovlasti na temelju članka 258. UFEU-a kako bi od Suda EU-a zatražila da odluči o tome treba li oduzimanje glasačkih prava zbog boravka u drugoj državi članici smatrati povredom slobode kretanja i boravka; ponovno poziva države članice da provedu kodeks Venecijanske komisije u pogledu dobre prakse u izbornim pitanjima, uključujući ukidanje oduzimanja glasačkog prava iseljenika na izborima za nacionalne parlamente;

24.  predlaže da Komisija postupkom uspostavljenim člankom 25. UFEU-a proširi prava navedena u članku 20. stavku 2. UFEU-a kako bi se građanima EU-a omogućilo da odaberu žele li glasovati u državi članici čiji su državljani ili državi članici u kojoj imaju boravište te da se tim proširenjem obuhvate svi izbori, u skladu s ustavnim mogućnostima svake države članice;

25.  poziva države članice da uvedu alate e-demokracije na lokalnoj i nacionalnoj razini te da ih na odgovarajući način integriraju u politički proces, olakšavajući demokratsko sudjelovanje i za građane i za stanovnike;

26.  smatra da revizija pravnog okvira kojim se uređuje europska građanska inicijativa (EGI) pruža mogućnost povećanja sudjelovanja građana u oblikovanju politika na razini EU-a na način da se taj instrument učini dostupnijim i manje birokratičnim;

27.  poziva Komisiju da izradi otpornije prakse u pogledu političkog i pravnog praćenja uspješnih europskih građanskih inicijativa.

28.   ustraje u tome da je potrebno uložiti više sredstava u stvaranje dodatnih programa i inicijativa čiji je cilj poticanje europskog javnog prostora u kojem su uživanje temeljnih prava i sloboda, socijalno blagostanje i ostvarivanje europskih vrijednosti model za identitet građana; pozdravlja program Prava i vrijednosti kao vrijedan primjer aktivne potpore Unije vrijednostima i pravima koji proizlaze iz građanstva EU-a i sadržana su u Ugovorima, uključujući pružanje potpore organizacijama civilnog društva koje promiču i štite ta prava i vrijednosti; naglašava važnost očuvanja trenutačnog proračuna za program Prava i vrijednosti; izričito se protivi smanjenju novog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. koje je predložila Komisija;

29.  snažno potiče europske političke stranke i njihove članove da zajamče rodno uravnoteženu zastupljenost svojih kandidata s pomoću zaključanih popisa ili drugih jednakovrijednih načina;

30.  predlaže znatno povećanje vidljivosti ureda Europe Direct; ističe da bi ti uredi trebali djelovati kao posrednici koji surađuju s državnim upravama država članica i civilnim društvom (uključujući sindikate, udruženja poduzeća te javna i privatna tijela) kako bi aktivno informirali europske građane o njihovim pravima i obvezama i poticali sudjelovanje građana u demokratskom životu Europske unije na lokalnoj razini; potiče države članice i subjekte na regionalnoj i lokalnoj razini da aktivno surađuju s tim uredima; ističe da bi se oni trebali uskladiti s programima kao što je Europa za građane; traži od Komisije da se pobrine da ti uredi centraliziraju relevantne informacije koje građanima EU-a omogućuju ostvarivanje njihovih prava te da olakša ostvarivanje prava koja proizlaze iz građanstva EU-a; smatra da bi trebalo dodatno racionalizirati službu SOLVIT kako bi se djelotvornije djelovalo u zaštiti prava građana EU-a prije nego što zatraže bilo kakav pravni ili upravni pravni lijek;

31.  u tom kontekstu poziva Komisiju da podnese prijedlog kojim se jačaju i uloga ureda Europe Direct i ostvarivanje građanstva EU-a na temelju prava koja su dodijeljena radnicima primjenom Direktive 2014/54/EU, uključujući pravo građana EU-a na zaštitu od diskriminacije, ostvarivanje glasačkih prava u skladu s člankom 22. UFEU-a, pravo na slobodno kretanje utvrđeno u članku 21. UFEU-a i Direktivi 2004/38/EZ te pravo na slobodno kretanje članova njihovih obitelji;

32.  poziva Komisiju da sustavno reagira na povrede Direktive 2004/38/EZ koje počine države članice i traži izmjenu smjernica EU-a o primjeni i tumačenju zakonodavstva koje se odnosi na građane EU-a kako bi se obuhvatili nedavni razvoji u okviru Suda EU-a i time osigurala potpuna učinkovitost prava EU-a;

33.  poziva na dosljednu provedbu rodno osviještene politike u svim aktivnostima EU-a, posebno prilikom donošenja zakonodavstva i provedbe politika povezanih s građanstvom EU-a;

34.  podsjeća na to da je Parlament u mnogo navrata od 2014. izrazio svoju zabrinutost u pogledu toga da svaki nacionalni režim koji uključuje izravnu ili neizravnu prodaju građanstva EU-a ugrožava sam koncept europskog građanstva; traži od Komisije da nadzire takve režime i podnese izvješće o nacionalnim režimima kojima se investitorima odobrava građanstvo EU-a, kako je predviđeno u Izvješću o građanstvu iz 2017.;

35.  žali zbog toga što se u Izvješću Komisije o građanstvu za 2017. ne spominju Povelja Europske unije o temeljnim pravima, pravo na podnošenje predstavki, pravo na obraćanje Europskom ombudsmanu, pravo na pristup dokumentima ni pravo na potporu europskoj građanskoj inicijativi; poziva Komisiju da u sljedećoj evaluaciji posveti punu pozornost odredbama Povelje i ukloni te nedostatke;

36.  naglašava da je sve veći broj europskih građana koji su terorističke napade doživjeli izvan svoje zemlje te stoga u skladu s Direktivom (EU) 2017/541 o borbi protiv terorizma hitno poziva na uvođenje protokola u državama članicama kako bi se europskim građanima koji nisu državljani dotične države članice pomoglo u slučaju terorističkog napada;

37.  predlaže državama članicama da 9. svibnja proglase europskim državnim praznikom radi jačanja osjećaja europske pripadnosti i stvaranja prostora za građanske pokrete i aktivnosti;

38.  ponovno poziva Komisiju da podnese prijedlog o provedbi preporuka Parlamenta o mehanizmu EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava;

39.  čvrsto vjeruje da je načelo nediskriminacije temelj građanstva Unije, kao i opće načelo i temeljna vrijednost prava EU-a, u skladu s člankom 2. UEU-a; potiče Vijeće na donošenje horizontalne direktive EU-a o suzbijanju diskriminacije kako bi se dodatno zajamčila daljnja temeljna prava u Uniji donošenjem konkretnog zakonodavstva EU-a, kojim bi se u potpunosti horizontalno proveli članci 18. i 19. UFEU-a; žali zbog činjenice da Vijeće cijelo desetljeće nakon objave prijedloga Komisije i dalje blokira Direktivu o borbi protiv diskriminacije;

40.  podsjeća da je u Ugovorima utvrđena obveza pristupanja Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; poziva Komisiju da poduzme potrebne korake za dovršetak pristupanja Europske unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima te za pristupanje Europskoj socijalnoj povelji;

41.  naglašava da je kvalitetno građansko obrazovanje za sve dobi (formalno i neformalno) ključno za sigurno ostvarivanje demokratskih prava građana i pravilno funkcioniranje demokratskog društva; napominje da se samo trajnim obrazovnim naporima mogu osigurati veće sudjelovanje u izborima na europskoj razini i poboljšati međukulturno razumijevanje i solidarnost u Europi te prevladati diskriminacija, predrasude i rodna nejednakost; preporučuje da se članci 165., 166. i 167. UFEU-a koriste kao pravna osnova za istraživanje potencijala obrazovanja, strukovnog osposobljavanja i politika za mlade;

42.  podsjeća na doprinos političkih stranaka na europskoj razini „stvaranju europske političke svijesti i izražavanju volje građana Unije” (članak 10. Stavak 4. UEU-a); stoga poziva da se pojedinačnim građanima EU-a pruži mogućnost da se izravno prijave za članstvo u političkim strankama na europskoj razini;

43.  podsjeća na potrebu za promicanjem europske dimenzije europskih parlamentarnih izbora u cilju pružanja doprinosa potencijalnom budućem radu Parlamenta korištenjem prava na zakonodavnu inicijativu koja mu je dodijeljena u skladu s člankom 225. UFEU-a; poziva Komisiju i države članice da ulažu više napora u promicanje građanskih prava među europskim građanima, uključujući prava povezana s pravom glasa; ističe da bi se boljim i ciljanijim informacijama o europskim politikama i utjecaju zakonodavstva EU-a na svakodnevni život građana poboljšao odaziv birača na izborima za Europski parlament; podsjeća da je potrebno promicati sudjelovanje na europskim izborima povećanjem vidljivosti europskih političkih stranaka; ponavlja da je promicanje sudjelovanja na europskim izborima zajednička odgovornost građana, država članica i EU-a; naglašava da je potrebno informirati građane o nedavnoj reformi izbornog zakona i postupku odabira vodećih kandidata („Spitzenkandidaten”); naglašava političku i simboličku važnost tog položaja kad je riječ o jačanju građanstva Unije;

44.  podsjeća na to da je Europski parlament parlament cijele Unije te da on ima ključnu ulogu u jamčenju legitimiteta političkih institucija EU-a tako što jamči odgovarajući parlamentarni nadzor i time osigurava njihovo polaganje računa; stoga insistira na tome da se moraju zajamčiti, konsolidirati i ojačati zakonodavne ovlasti i prava kontrole Parlamenta;

45.  podsjeća na smjernice Komisije o primjeni zakona Unije o zaštiti podataka u izbornom kontekstu i na njezinu komunikaciju od 12. rujna 2018. o osiguravanju slobodnih i poštenih europskih izbora (COM(2018)0637); poziva na to da se poduzmu svi mogući napori kako bi se osigurali izbori bez neprikladnog uplitanja; naglašava da je potrebna definirana politika EU-a za suzbijanje antieuropske propagande i ciljanog širenja dezinformacija;

46.  potiče Komisiju da intenzivira promicanje demokratskog sudjelovanja jačanjem dijaloga s građanima, unapređenjem razumijevanja građana kad je riječ o ulozi zakonodavstva EU-a u svakodnevnom životu te isticanjem njihova prava da glasuju i da se kandidiraju na izborima na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini;

47.  s tim u vezi poziva Komisiju da iskoristi društvene medije i digitalne alate, s posebnim naglaskom na povećanju sudjelovanja mladih i osoba s invaliditetom; poziva na razvoj i primjenu alata e-demokracije kao što su internetske platforme kako bi se građani izravnije uključili u demokratski život EU-a, čime bi se ojačalo njihovo sudjelovanje;

48.  podržava proizvodnju i širenje tiskanih i multimedijskih materijala na svim službenim jezicima EU-a, u kojima je naglasak na jačanju osviještenosti građana EU-a o njihovim pravima i njihove sposobnosti da djelotvorno ostvaruju ta prava u svim državama članicama;

49.  smatra da s obzirom na sve veći utjecaj društvenih medija na živote građana europske institucije trebaju nastaviti razvijati nove mehanizme i javne politike namijenjene zaštiti temeljnih prava pojedinaca u digitalnom okruženju; ističe potrebu za sigurnom, pravednom i transparentnom razmjenom podataka građana; ističe da su slobodni mediji i pristup pluralizmu mišljenja neizostavan dio zdrave demokracije, kao i da je medijska pismenost od ključne važnosti te bi se trebala početi razvijati već u ranoj dobi;

50.  potiče primjenu članka 25. UFEU-a kako bi se poduzele mjere kojima bi se moglo olakšati ostvarivanje europskog građanstva u svakodnevnom životu;

51.  poziva Komisiju da u sljedećem izvješću o građanstvu u skladu s člankom 25. UFEU-a uzme u obzir razvoj prava koja proizlaze iz građanstva EU-a u sekundarnom zakonodavstvu i sudskoj praksi te da predloži plan za objedinjavanje svih pomaka u tom smislu kako bi se službeno zabilježio razvoj Unije u tom području;

52.  naglašava da bi to u skladu s postupkom iz članka 25. UFEU-a u konačnici trebalo dovesti do konkretnih inicijativa za konsolidaciju prava i sloboda građana u skladu sa Statutom EU-a o državljanstvu, slično kao s europskim stupom socijalnih prava, uključujući temeljna prava i slobode sadržane u Povelji o temeljnim pravima, kao i socijalna prava utvrđena u europskom stupu socijalnih prava i vrijednosti utvrđene člankom 2. UEU-a kao određujuće elemente europskog „javnog prostora”, uključujući, među ostalim, model upravljanja relevantan za taj javni prostor, dostojanstvo, slobodu, vladavinu prava, demokraciju, pluralizam, toleranciju, pravdu i solidarnost, jednakost i nediskriminaciju, što bi se uzelo u obzir u budućoj ili eventualnoj reformi Ugovorâ;

o
o   o

53.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL L 145, 31.5.2001., str. 43.
(2) SL L 158, 30.4.2004., str. 77.
(3) SL L 115, 17.4.2014., str. 3.
(4) SL L 141, 27.5.2011., str. 1.
(5) SL L 107, 22.4.2016., str. 1.
(6) SL L 255, 30.9.2005., str. 22.
(7) SL L 354, 28.12.2013., str. 132.
(8) SL L 106, 24.4.2015., str. 1.
(9) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.
(10) SL C 355, 20.10.2017., str. 17.
(11) SL C 482, 23.12.2016., str. 117.
(12) SL C 58, 15.2.2018., str. 57.
(13) SL C 263, 25.7.2018., str. 28.
(14) SL C 263, 25.7.2018., str. 98.
(15) SL C 463, 21.12.2018., str. 83.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0282.
(17) SL C 463, 21.12.2018., str. 89.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0226.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0449.
(20) Primjerice, Presuda Suda od 8. ožujka 2011., Gerardo Ruiz Zambrano protiv Office national de l’emploi (ONEm), C-34/09, ECLI:EU:C:2011:124, Presuda Suda Europske unije od 2. ožujka 2010., Janko Rottman protiv Freistaat Bayern, C-135/08, ECLI:EU:C:2010:104, Presuda Suda Europske unije od 5. svibnja 2011., Shirley McCarthy protiv Secretary of State for the Home Department, C-434/09, ECLI:EU:C:2011:277 i Presuda Suda Europske unije od 15. Studenog 2011., Murat Dereci and Others protiv Bundesministerium für Inneres, C-256/11, ECLI:EU:C:2011:734.


Provedba odredaba Ugovora u pogledu pojačane suradnje
PDF 163kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o provedbi odredbi Ugovora o pojačanoj suradnji (2018/2112(INI))
P8_TA-PROV(2019)0077A8-0038/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odredbe Ugovora povezane s pojačanom suradnjom, posebno članak 20., članak 42. stavak 6. te članke 44., 45. i 46. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), kao i članke 82., 83., 86., 87., 187., 188., 326., 327., 328., 329., 330., 331., 332., 333. i 334, Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir odredbe Ugovora o drugim postojećim oblicima diferencirane integracije, a posebno članke 136., 137. i 138. UFEU-a o posebnim odredbama za države članice čija je valuta euro,

–  uzimajući u obzir Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (TSCG),

–  uzimajući u obzir Protokol 10. o stalnoj strukturiranoj suradnji uspostavljenoj člankom 42. Ugovora o Europskoj uniji, Protokol 14. o Euroskupini i Protokol 19. o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ustavnim, pravnim i institucijskim posljedicama zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2019. o diferenciranoj integraciji(5),

–  uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 1. ožujka 2017. (COM(2017)2025) i pet naknadnih dokumenata za razmatranje (COM(2017)0206, COM(2017)0240, COM(2017)0291, COM(2017)0315, COM(2017)0358),

–  uzimajući u obzir Rimsku deklaraciju od 25. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0038/2019),

A.  budući da Unija ima poseban interes u pogledu provedbe pojačane suradnje u određenim područjima neisključivih nadležnosti EU-a kako bi se europski projekt unaprijedio i olakšao život građana;

B.  budući da bi, u skladu s člankom 20. stavkom 2. UEU-a, pojačana suradnja trebala biti krajnja mjera kada Unija kao cjelina ne može ostvariti ciljeve takve suradnje u razumnom roku;

C.  budući da se pojačana suradnja ne bi smjela smatrati instrumentom za isključenje ili podjelu država članica, već kao pragmatično rješenje za unapređenje europske integracije;

D.  budući da osjetljiva priroda određenih područja politika otežava praćenje redovnog zakonodavnog postupka, ne samo zbog zahtjeva o jednoglasnosti, nego i zbog ustaljene prakse u Vijeću da je uvijek potrebno postići konsenzus među državama članicama, čak i ako bi kvalificirana većina bila dovoljna za donošenje odluke;

E.  budući da su se, uz izuzeće poreza na financijske transakcije, sve inicijative pojačane suradnje mogle usvojiti u Vijeću glasovanjem kvalificiranom većinom da se utvrdilo to pravilo umjesto jednoglasnog glasovanja;

F.  budući da postoji niz slučajeva u kojima podskupine država članica međusobno provode bilateralnu ili multilateralnu suradnju izvan okvira Ugovora, primjerice u područjima kao što je obrana; budući da je pritisak ekonomske i monetarne krize da se donose brze odluke i prevlada problem jednoglasnosti u određenim područjima doveo do usvajanja međuvladinih instrumenata izvan pravnog okvira EU-a, kao što su Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) i Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (TSCG ili „Fiskalni ugovor”);

G.  budući da je pojačana suradnja postupak u sklopu kojeg najmanje devet država članica može uspostaviti unaprijeđenu suradnju u području unutar struktura EU-a, ali bez sudjelovanja ostalih država članica; budući da pojačana suradnja omogućuje uključenim državama članicama da ostvare zajednički cilj ili inicijativu te da nadiđu zastoj u pregovorima ili blokadu koju prouzrokuje neka druga država članica ili više njih kada je potrebna jednoglasna odluka; budući da bi u skladu s člankom 20. stavkom 4. UEU-a akti usvojeni u okviru pojačane suradnje trebali obvezivati samo države članice koje u njoj sudjeluju; budući da je pojačana suradnja ograničena na područja u kojima EU nema isključivu nadležnost;

H.  budući da u skladu s člankom 328. stavkom 1. UFEU-a Komisija i države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji moraju zajamčiti da će promicati sudjelovanje što većeg broja država članica;

I.  budući da iskustvo pokazuje da je pojačana suradnja dala zadovoljavajuće rezultate u pogledu zakonodavstva o razvodu(6) i da se njome nude zanimljive mogućnosti u pogledu pravila o sustavu vlasništva(7), europskog jedinstvenog patenta i Ureda europskog javnog tužitelja;

J.  budući da su početna iskustva s pojačanom suradnjom ukazala na poteškoće povezane s primjenom tog koncepta zbog ograničenog broja odredbi dostupnih u Ugovorima u pogledu praktične provedbe pojačane suradnje i nedostatka daljnjih mjera koje provode institucije Unije;

K.  budući da je analizom različitih saveznih modela koji se koriste u državama članicama EU-a i savezima izvan Unije utvrđeno da se fleksibilni mehanizmi suradnje često koriste u podsaveznim subjektima u područjima od zajedničkog interesa;

L.  budući da se, bez korištenja prijelazne klauzule kako bi se prešlo s jednoglasnog glasovanja na glasovanje kvalificiranom većinom u Vijeću te u nedostatku temeljite reforme Ugovorâ, čini mogućim da će u budućnosti države članice trebati primjenjivati odredbe o pojačanoj suradnji kako bi se riješili zajednički problemi i postigli zajednički ciljevi;

M.  budući da je za neometanu primjenu pojačane suradnje važno da se sastavi popis pitanja koja treba riješiti te da se izradi plan za učinkovito funkcioniranje pojačane suradnje u skladu s tekstom i duhom Ugovora;

Glavne primjedbe

1.  izražava zabrinutost zbog činjenice da, iako pojačana suradnja pruža rješenje za zajednički problem, koristeći se institucionalnom strukturom Unije i smanjujući time administrativne troškove država članica sudionica, njome se nije u potpunosti uklonila potreba za korištenjem rješenja za podgrupiranje na međuvladinoj razini izvan Ugovora, koja negativno utječu na dosljednu primjenu pravnog okvira EU-a te stoga dovode do nedostatka odgovarajućeg demokratskog nadzora;

2.  vjeruje da bi trebalo očuvati jedinstveni institucionalni okvir EU-a u cilju postizanja njegovih zajedničkih ciljeva i jamčenja načela jednakosti svih građana; ustraje u tome da bi se trebala poštovati metoda Zajednice ili Unije;

3.  ističe da je, za razliku od međuvladinih ugovora, pojačana suradnja alat za rješavanje problema koji nije samo zakonit već i praktičan jer se temelji na odredbama Ugovora i funkcionira u okviru institucionalne strukture Unije;

4.  ističe da, iako pojačana suradnja od svog začetka u Ugovoru iz Amsterdama nije u velikoj mjeri korištena zbog toga što je u osnovi krajnja mjera, čini se da dobiva na važnosti i da se njome ostvaruju konkretni rezultati;

5.  napominje da, na temelju postojećeg iskustva, do pojačane suradnje najčešće dolazi u područjima koja su uređena posebnim zakonodavnim postupkom koji zahtijeva jednoglasnost, a uglavnom se koristila u području pravosuđa i unutarnjih poslova;

6.  ističe da je do sada postupak za sudjelovanje i provedbu pojačane suradnje bio prilično dugotrajan, ponajprije zbog nejasne definicije razumnog razdoblja u kojem je potrebno utvrditi da se potreban prag za glasovanje ne može postići te zbog nedostatka snažne političke volje za brži napredak;

7.  napominje da je sklapanje pojačane suradnje manje vjerojatno zbog nedostatka jasnih operativnih smjernica za stvaranje i primjenu pojačane suradnje, na primjer mjerodavno pravo za zajedničke institucije ili postupke povlačenja iz već postojeće suradnje;

8.  podsjeća da iako pojačana suradnja ima koristi od institucijskog i pravnog poretka Unije, nije predviđeno njezino automatsko uključivanje u pravnu stečevinu;

9.  smatra da je pojačana suradnja, iako se smatra drugim najboljim scenarijem, još uvijek održiva mjera za rješavanje problema na razini Unije i alat za prevladavanje nekih institucionalnih zastoja;

10.  smatra da na isti niz pitanja treba odgovoriti kako bi se učinkovito provela i organizirala pojačana suradnja, neovisno o području politike na koje se odnosi ili obliku u kojem se koristi;

Preporuke

11.  stoga predlaže da se odgovori na određena pitanja i da se prati sljedeći plan kako bi se osigurala neometana i učinkovita provedba pojačane suradnje;

Postupak donošenja odluka

12.  ističe da bi politički poticaj za pojačanu suradnju trebao dolaziti od država članica, ali da bi se rasprave o njezinom sadržaju trebale temeljiti na prijedlogu Komisije;

13.  podsjeća da se člankom 225. UFEU-a Parlamentu daje pravo na kvazizakonodavnu inicijativu, što bi trebalo tumačiti kao mogućnost da Parlament pokreće pojačanu suradnju na temelju prijedloga Komisije o kojem se nije uspjelo postići dogovor tijekom redovnog postupka donošenja odluka u okviru mandata dvaju uzastopnih predsjedništava Vijeća;

14.  smatra da je potrebno zaključiti da Unija kao cjelina ne može ostvariti ciljeve suradnje, u skladu sa zahtjevom iz članka 20. UEU-a, ako tijekom razdoblja koje obuhvaća dva uzastopna predsjedništva Vijeća nije postignut znatan napredak u Vijeću;

15.  preporučuje da se zahtjevi država članica za uspostavu pojačane suradnje između njih u načelu trebaju temeljiti na ciljevima koji su barem jednako ambiciozni kao i ciljevi koje je predstavila Komisija, prije nego što se utvrdi da Unija u razumnom roku ne može ostvariti ciljeve;

16.  snažno preporučuje da se posebna prijelazna klauzula uvrštena u članak 333. UFEU-a aktivira za prelazak sa sustava jednoglasnog glasovanja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom te za prelazak s posebnog na redovni zakonodavni postupak odmah nakon što Vijeće odobri sporazum o početku pojačane suradnje kako bi se izbjegle nove blokade ako je broj država članica sudionica znatan;

17.  smatra nužnim da se odlukom o odobrenju pojačane suradnje odredi okvir za odnose s državama članicama koje ne sudjeluju u pojačanoj suradnji; smatra da bi države članice koje ne sudjeluju u takvoj pojačanoj suradnji ipak trebale biti uključene u rasprave o temi koja je takvom suradnjom obuhvaćena;

18.  podsjeća da tajništva Komisije i Vijeća imaju važnu ulogu u osiguravanju da države članice koje ne sudjeluju u pojačanoj suradnji nisu isključene na način koji otežava njihovo sudjelovanje u kasnijoj fazi;

Administracija

19.  preporučuje da Komisija aktivno sudjeluje u svim fazama pojačane suradnje, od prijedloga i rasprava do provedbe pojačane suradnje;

20.  potvrđuje se da je potrebno zadržati jedinstvo institucija EU-a te da pojačana suradnja ne bi trebala dovesti do stvaranja paralelnih institucionalnih mehanizama, već bi se njome mogla omogućiti uspostava posebnih tijela kada je to prikladno, unutar pravnog okvira EU-a i ne dovodeći u pitanje nadležnosti i ulogu institucija i tijela Unije;

Parlamentarni nadzor

21.  podsjeća da je Parlament zadužen za parlamentarni nadzor pojačane suradnje; poziva na veću uključenost nacionalnih parlamenata i regionalnih parlamenata (u onim državama članicama u kojima je to relevantno) uz Europski parlament u demokratskom nadzoru pojačane suradnje kada je riječ o političkim područjima podijeljene nadležnosti; poziva na mogućnost uspostave međuparlamentarnog foruma koji bi bio sličan Međuparlamentarnoj konferenciji u skladu s člankom 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji te Međuparlamentarnoj konferenciji za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP) te zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP), kada je to potrebno i ne dovodeći u pitanje ovlasti Parlamenta;

22.  naglašava potrebu da države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji uključe one regije koje imaju zakonodavne ovlasti u pitanjima koja ih se tiču, u cilju poštovanja unutarnje podjele ovlasti i jačanja socijalne legitimnosti takve pojačane suradnje;

23.  preporučuje da Parlament ima veću ulogu u pojačanoj suradnji predlaganjem Komisiji novih oblika suradnje u skladu s člankom 225. UFEU-a te praćenjem prijedloga ili postojeće suradnje; izražava uvjerenje da bi Parlament trebao biti uključen u svaku fazu pojačane suradnje, umjesto da se od njega samo očekuje pristanak, te da treba redovito primati izvješća i moći komentirati provedbu pojačane suradnje;

24.  poziva Vijeće da uključi Parlament u mogući budući postupak pojačane suradnje prije podnošenja zahtjeva za suglasnost Parlamenta o konačnom tekstu kako bi se zajamčila maksimalna suradnja između suzakonodavaca Unije;

25.  međutim, žali zbog toga što, unatoč konstruktivnom i odmjerenom pristupu Parlamenta postupku pojačane suradnje, Vijeće nije pokazalo puno interesa za formalno uključivanje Parlamenta prije podnošenja zahtjeva za suglasnost Parlamenta o konačnom dogovorenom tekstu;

26.  smatra nužnim da Parlament poboljša svoju unutarnju organizaciju u vezi s pojačanom suradnjom; u tu svrhu smatra da bi odgovarajući stalni odbor trebao slijediti svaki slučaj pojačane suradnje i preporučuje stoga da se Poslovnikom Parlamenta odobri osnivanje ad hoc pododbora u kojima se članstvo u prvom redu dodjeljuje zastupnicima izabranima u državama članicama koje sudjeluju u takvoj pojačanoj suradnji;

Proračun

27.  smatra da bi troškove rada povezane s pojačanom suradnjom trebale snositi države članice sudionice, a ako se ti troškovi podmiruju iz proračuna EU-a, državama članicama koje ne sudjeluju trebao bi biti vraćen novac, osim ako Vijeće nakon savjetovanja s Parlamentom i u skladu s člankom 332. UFEU-a odluči da se takva suradnja financira iz proračuna EU-a, čime takav rashod postaje dijelom proračuna EU-a i stoga podliježe godišnjem proračunskom postupku;

28.  smatra da ako se aktivnošću koja je uređena pojačanom suradnjom stvara prihod, ti prihodi trebaju biti namijenjeni pokrivanju troškova rada koji su povezani s pojačanom suradnjom;

Nadležnost

29.  smatra da bi pojačana suradnja trebala biti u izravnoj nadležnosti Suda Europske unije, ne dovodeći u pitanje mogućnost uspostave arbitražnog postupka ili prvostupanjskog suda za rješavanje sporova potrebnog za funkcioniranje određenog slučaja pojačane suradnje, osim ako nije drugačije navedeno u Ugovoru, što bi trebalo navesti u pravnom aktu o uspostavi takve pojačane suradnje;

30.  ističe da bi, ako se u slučaju pojačane suradnje zahtijeva uspostava posebnog mehanizma arbitraže ili suda, konačno arbitražno tijelo uvijek trebao biti Sud Europske unije;

Prilagodbe institucijske strukture Unije

31.  predlaže osnivanje posebne jedinice za pojačanu suradnju u Komisiji, pod vodstvom povjerenika odgovornog za međuinstitucijske odnose, kako bi se koordinirala i pojednostavnila institucionalna uspostava inicijativa za pojačanu suradnju;

32.  smatra da je potrebno da uloga tajništva Komisije i Vijeća postane proaktivnija u kontekstu pojačane suradnje te stoga predlaže da, zajedno s Odborom regija i posebno s njegovom platformom Europska grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS), aktivno traže područja u kojima bi pojačana suradnja mogla biti korisna za napredak europskog projekta ili za područja bliska postojećim oblicima pojačane suradnje kako bi se izbjegla preklapanja i proturječnosti;

Povlačenje ili izbacivanje država članica

33.  ističe da u Ugovorima ne postoje odredbe u pogledu mogućnosti država članica da se povuku iz postojećih slučajeva pojačane suradnje povuku ili da budu izbačene iz postojećih slučajeva pojačane suradnje, uz iznimku stalne strukturirane suradnje (PESCO);

34.  smatra da bi trebalo utvrditi jasna pravila u svim slučajevima pojačane suradnje u vezi s povlačenjem države članice koja više ne želi sudjelovati i izbacivanjem države članice koja više ne ispunjava uvjete pojačane suradnje; savjetuje da se u aktu o uspostavi pojačane suradnje trebaju utvrditi uvjeti za moguće povlačenje ili izbacivanje određene države članice;

Preporuke za budući razvoj pojačane suradnje

35.  smatra da je potrebno razviti postupak za brzo odobravanje pojačane suradnje u područjima od velike političke važnosti koju je potrebno ostvariti u roku kraćem od trajanja dva uzastopna predsjedništva Vijeća;

36.  poziva države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji da rade na uključivanju pojačane suradnje u pravnu stečevinu;

37.  poziva Komisiju da predloži uredbu, na temelju članka 175. trećeg podstavka ili članka 352. UFEU-a, kako bi se pojednostavnio i ujednačio odgovarajući pravni okvir za pojačanu suradnju (na primjer, vodeća načela o mjerodavnom pravu za zajedničke institucije ili povlačenje članice), čime se olakšava sklapanje takve suradnje;

38.  predlaže da se sljedećom revizijom Ugovora razmotri mogućnost da regije ili podnacionalni subjekti imaju ulogu u pojačanoj suradnji kada se ona odnosi na područje isključive nadležnosti dotične razine, uz poštovanje nacionalnih ustava;

o
o   o

39.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.
(2) SL C 252, 18.7.2018., str. 201.
(3) SL C 252, 18.7.2018., str. 235.
(4) SL C 263, 25.7.2018., str. 125.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0044.
(6) Uredba Vijeća (EU) br. 1259/2010 od 20. prosinca 2010. o provedbi pojačane suradnje u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu, SL L 343, 29.12.2010., str. 10.
(7) Uredba Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016 o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima, SL L 183, 8.7.2016., str. 1.


Provedba odredbi Ugovora o ovlastima Parlamenta za politički nadzor nad Komisijom
PDF 158kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o provedbi odredbi Ugovora o ovlastima Parlamenta za politički nadzor nad Komisijom (2018/2113(INI))
P8_TA-PROV(2019)0078A8-0033/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odredbe Ugovora o političkom nadzoru Europskog parlamenta nad Europskom komisijom, a posebno članke 14., 17. i 25. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 121., 159., 161., 175., 190., 225., 226., 230., 233., 234., 249., 290., 291., 319. i 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 17. UEU-a kojim se Komisiji povjerava promicanje općeg interesa Unije i monopol na pokretanje inicijativa „u tu svrhu”,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva iz 2016. i Međuinstitucionalni sporazum o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju iz 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 7. veljače 2018. o reviziji Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, a posebno njezine stavke 2. i 8., kojima se dodatno potvrđuje da se postupak vodećih kandidata sastoji od uspješne ustavne i političke prakse koja odražava međuinstitucijsku ravnotežu iz Ugovorâ(3),

–  uzimajući u obzir Zakonodavnu rezoluciju Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu i o stavljanju izvan snage Odluke 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(4) te međuinstitucijske pregovore koji su u tijeku,

–  uzimajući u obzir izvješće Europskog ombudsmana o sastancima i pregledu dokumenata u spojenim predmetima 488/2018/KR i 514/2018/KR o imenovanju novog glavnog tajnika Komisije, kao i njegove preporuke o tim predmetima,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0033/2019),

A.  budući da se u institucionalnom okviru Unije, kao što je utvrđeno Ugovorima, Parlamentu kao zakonodavnom tijelu Unije daje odgovornost političkog nadzora nad Komisijom;

B.  budući da Parlament raspolaže nizom instrumenata za pozivanje Komisije na odgovornost, kao što je prijedlog za izglasavanje nepovjerenja (članak 17. UEU-a i članak 234. UFEU-a), mogućnost da se od predsjednika Komisije zatraži da uskrati povjerenje povjereniku (članak 118. stavak 10. Poslovnika Parlamenta), pravo na istragu (članak 226. UFEU-a), ovlast nadzora nad delegiranim i provedbenim aktima (članci 290. i 291. UFEU-a), pravo na postavljanje pitanja za usmeni ili pisani odgovor (članak 230. stavak 2. UFEU-a) te pravo da pokrene sudski postupak protiv Komisije o pitanju zakonitosti (članak 263. UFEU-a) ili u slučaju nedjelovanja Komisije;

C.  budući da Parlament, osim tim instrumentima, raspolaže nizom instrumenata parlamentarnog nadzora zahvaljujući kojima može proaktivno oblikovati europski politički program;

D.  budući da je proračun najvažniji alat Europske unije za postizanje njezinih ciljeva i strategija te je stoga proračunski nadzor iznimno bitan;

E.  budući da postupak vodećih kandidata odražava međuinstitucijsku ravnotežu između Parlamenta i Komisije te je znatno ojačao vezu između tih dviju institucija, što je dovelo do veće politizacije Komisije, što bi trebalo rezultirati pojačanim parlamentarnim nadzorom nad njezinim izvršnim funkcijama;

F.  budući da je člankom 17. UEU-a određeno da predsjednika Komisije bira Parlament na prijedlog čelnika država i vlada EU-a, uzimajući pritom u obzir rezultate europskih izbora i savjetovanja s Parlamentom; budući da se člankom 17. UEU-a također predviđa da se isti postupak provede u slučaju da Parlament odbije predloženog kandidata, uključujući savjetovanje s Parlamentom;

G.  budući da svi kandidati za povjerenike podliježu saslušanju prije potvrđivanja Kolegija povjerenika i da Parlament tijekom svojeg mandata može preispitati obveze i prioritete koje su kandidati za povjerenike naveli tijekom saslušanja o imenovanju, uključujući procjenu o tome da li njihova osobna pozadina ispunjava uvjete za obnašanje te funkcije;

H.  budući da Ugovori ovlašćuju Parlament da glasa o prijedlogu za izglasavanje nepovjerenja cijeloj Komisiji, ali ne i da uskrati svoje povjerenje pojedinom povjereniku;

I.  budući da bi Parlament, unatoč kolektivnoj odgovornosti Kolegija povjerenika, trebao osigurati učinkovit politički nadzor nad pojedinačnim radom svakog povjerenika;

J.  budući da je nedavno imenovanje novog glavnog tajnika Komisije izazvalo ozbiljnu zabrinutost zbog uloge i političkog utjecaja viših dužnosnika Komisije;

K.  budući da se novi postupak, koji je u skladu s pravilima, za popunjavanje radnog mjesta glavnog tajnika Komisije treba provesti kada se 2019. imenuju novi predsjednik Komisije i novi povjerenici;

L.  budući da Komisija na temelju Ugovora mora redovito izvještavati Parlament kako slijedi: na godišnjoj osnovi o općim aktivnostima Unije (članak 249. UFEU-a); svake tri godine o primjeni odredaba o nediskriminaciji i građanstvu Unije (članak 25. UFEU-a); o rezultatima multilateralnog nadzora nad gospodarskom politikom (članak 121. stavak 5. UFEU-a); svake tri godine o napretku u području socijalne politike (članci 159. i 161. UFEU-a); svake tri godine o napretku postignutom u smislu ostvarenja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije (članak 175. UFEU-a); na godišnjoj osnovi o aktivnostima istraživanja u Uniji (članak 190. UFEU-a); na godišnjoj osnovi o borbi protiv prijevara (članak 325. UFEU-a); i prilikom vođenja pregovora s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama (članak 207. UFEU-a);

M.  budući da je Komisija, u pogledu sekundarnog zakonodavstva, ovlaštena preispitati i ocijeniti razne direktive i uredbe te izvijestiti o svojim nalazima;

N.  budući da je donošenjem Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije Parlament dobio dodatni utjecaj u oblikovanju zakonodavnog programa, koji Komisija svake godine predlaže u programu rada Komisije;

O.  budući da je od usvajanja Ugovora iz Lisabona Parlament postao istinski suzakonodavac u području proračuna i ima odgovornost dati razrješnicu Komisiji za provedbu proračuna Unije;

P.  budući da je nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona Parlament proširio utjecaj na kontrolu vanjskih politika EU-a tako što je dobio pravo na davanje suglasnosti za sklapanje međunarodnih sporazuma i prema čemu je Komisija dužna odmah i u potpunosti izvijestiti Europski parlament o svim fazama tog postupka (članak 218. UFEU-a, članak 50. UEU-a);

Q.  budući da su uvjeti pod kojima su se odvijali pregovori s Ujedinjenom Kraljevinom o njezinu povlačenju iz Europske unije bili primjer u pogledu transparentnosti i sudjelovanja Parlamenta;

R.  budući da se pravo Parlamenta na nadzor uvelike razlikuje između delegiranih i provedbenih akata; budući da Parlament ima pravo veta na delegirani akt i/ili na opoziv delegiranja ovlasti, a kada je riječ o provedbenim aktima njegov je utjecaj znatno manji;

S.  budući da trenutačna institucijska struktura Unije i nedostatak precizne definicije izvršne vlasti u Ugovorima čine pojam izvršne vlasti EU-a složenim i raštrkanim na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini;

T.  budući da je jača suradnja između Europskog parlamenta i nacionalnih i regionalnih parlamenata, u skladu s njihovim ustavnim nadležnostima i u skladu s člankom 10. stavkom 2. UEU-a, nužna za rješavanje pitanja parlamentarnog nadzora izvršnih funkcija kada je riječ o provedbi europskog zakonodavstva;

U.  budući da su transparentnost i aktivno sudjelovanje Parlamenta u pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom imali pozitivan učinak na njihov ishod, stvarajući ozračje povjerenja i jedinstva te bi stoga trebali poslužiti kao inspiracija za buduće međunarodne prakse pregovora;

Glavni zaključci

1.  podsjeća da je nadzor nad tijelima EU-a jedna od glavnih uloga Europskog parlamenta i da je odgovornost Komisije Parlamentu temeljno načelo funkcioniranja EU-a i unutarnje demokratske kontrole;

2.  smatra da Parlament ne koristi dovoljno sve svoje instrumente političkog nadzora nad izvršnom vlasti, iz niza razloga, od kojih su neki povezani s institucionalnom strukturom Unije, a neki su, primjerice, posljedice promjene međuinstitucijske dinamike koja je dovela do toga da se neki od instrumenata teško primjenjuju ili nisu dovoljno učinkoviti;

3.  prima na znanje potencijal i uspješnu provedbu postupka vodećih kandidata, prema kojem svi građani imaju izravni utjecaj na izbor predsjednika Komisije glasovanjem za listu koju predvodi njihov odabrani kandidat; stoga snažno podupire nastavak te prakse za buduće u budućim europskim izborima i potiče sve političke snage da sudjeluju u tom procesu;

4.  podsjeća da zbog čvršće političke veze stvorene između Parlamenta i Komisije, koja je rezultat postupka vodećih kandidata, ne bi smjelo doći do toga da se nad Komisijom vrši manje strog parlamentarni nadzor;

5.  podsjeća da je namjera praga za izglasavanje nepovjerenja utvrđenog Ugovorima očuvati učinkovito korištenje tim instrumentom u ozbiljnim slučajevima; potvrđuje da, kao u većini parlamentarnih demokracija, mogućnost prijedloga za izglasavanje nepovjerenja većinom ima odvraćajući učinak; unatoč tome predlaže da se u kontekstu buduće izmjene Ugovora prouče ili razmotre mogućnosti umjerenog sniženja praga, zadržavajući pritom institucionalnu ravnotežu predviđenu Ugovorima;

6.  ističe da je politizacija Komisije izravna posljedica promjena uvedenih Ugovorom iz Lisabona; prima na znanje da te promjene ne uključuju usvajanje odredbi kojima bi se omogućilo da odgovornost snose i pojedinačni povjerenici;

7.  izražava duboko žaljenje zbog činjenice da, prema riječima Ombudsmana, Komisija pri imenovanju svojeg glavnog tajnika „nije postupala u skladu sa slovom ili duhom mjerodavnih pravila”;

8.  ističe da Ugovori ne pružaju jasnu definiciju izvršne vlasti EU-a i da se odgovorne institucije razlikuju u različitim područjima politika, ovisno o tome smatra li se da one pripadaju zajedničkoj ili isključivoj nadležnosti Unije;

9.  smatra da je potrebno uspostaviti istinski dvodomni zakonodavni sustav koji bi uključivao Vijeće i Parlament, pri čemu bi Komisija djelovala kao izvršno tijelo;

10.  ističe da se nadležnosti nacionalnih parlamenata nad izvršnim tijelima kada je riječ o europskim pitanjima nadopunjuju ulogom Parlamenta u nadzoru nad izvršnim tijelom; smatra da je takva odgovornost osnova uloge domova nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji;

11.  smatra da je provedba kontrole Parlamenta nad izvršnim tijelom u skladu s člankom 14. UEU-a otežana, a ponekad i nemoguća, zbog nedostatka jasno određenih nadležnosti i politika Unije i zbog višeslojne podjele nadležnosti između europskih, nacionalnih i regionalnih izvršnih tijela;

12.  podsjeća na to da se Ugovorima Europskom vijeću ne dodjeljuju zakonodavne funkcije ili pravo na zakonodavne inicijative; zabrinut je zbog činjenice da je posljednjih godina Europsko vijeće, protivno slovu i duhu Ugovora, donijelo nekoliko važnih političkih odluka izvan okvira Ugovora, čime su te odluke de facto isključene iz nadzora Parlamenta i čime se potkopava demokratsku odgovornost koja je ključna u pogledu takvih europskih politika;

13.  podsjeća na to da Ugovor Parlamentu daje znatne ovlasti političke kontrole s pomoću godišnjih proračunskih postupaka i razrješnica;

14.  podsjeća da je postupak davanja razrješnice godišnji politički postupak kojim se osigurava ex-post demokratska kontrola provedbe proračuna Europske unije koju vrši Komisija pod vlastitom odgovornošću i u suradnji s državama članicama;

15.  ističe da se postupak davanja razrješnice pokazao snažnim alatom koji je imao učinak na pozitivan razvoj proračunskog sustava EU-a, na financijsko upravljanje, oblikovanje programa i način na koji se politike EU-a definiraju i provode te se njime pridonijelo povećanju političkog utjecaja Parlamenta;

16.  naglašava da se člankom 318. UFEU-a dodaje novi instrument za davanje razrješnice: ocjena financija Unije na temelju postignutih rezultata;

17.  sa zabrinutošću napominje da ne postoji stvarna pravna sankcija ako Parlament odluči da neće dati razrješnicu Komisiji; međutim, smatra da se nedavanjem razrješnice upućuje snažna politička poruka, jer podrazumijeva da Parlament nema dovoljno povjerenja u odgovornost Komisije, te stoga taj čin ne bi trebao ostati bez odgovora Komisije, već bi trebao dovesti do poduzimanja daljnjih mjera za poboljšanje situacije;

18.  žali zbog činjenice da zbog nedostatka lojalne suradnje Vijeća nije moguće temeljito pregledati proračun Vijeća u okviru institucionalne prakse davanja razrješnice Parlamenta te da ta situacija predstavlja ozbiljno nepoštovanje obveza iz Ugovora koje određuju da Parlament nadzire cijeli proračun Unije;

19.  predlaže, s ciljem proširenja ovlasti proračunske kontrole Parlamenta na cijeli proračun Unije, da se vode pregovori između Vijeća, Komisije i Parlamenta kako bi se osiguralo da Parlament ima pravo pristupa informacijama o načinu na koji Vijeće izvršava svoj proračun, izravno ili putem Komisije, te da Vijeće odgovara na pisana pitanja Parlamenta te prisustvuje saslušanjima i raspravama o izvršenju svog proračuna; smatra da bi, u slučaju da ti pregovori propadnu, Parlament trebao dati razrješnicu samo Komisiji i u sveukupnu razrješnicu uvrstiti odvojene rezolucije koje se odnose na različite institucije, tijela i agencije Unije te tako zajamčiti da se nijedan dio proračuna EU-a ne provodi bez odgovarajućeg nadzora;

20.  podsjeća da institucije još nisu ispunile svoju obvezu utvrđivanja kriterija za razgraničenje uporabe delegiranih i provedbenih akata, iako je Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva poboljšana transparentnost postupka delegiranih akata;

21.  podsjeća da u skladu s člankom 247. Financijske uredbe Komisija mora do 31. srpnja sljedeće financijske godine Parlamentu dostaviti integrirani skup financijskih izvještaja i izvješća o odgovornosti, uključujući posebno konsolidirane financijske izvještaje, godišnje izvješće o upravljanju i uspješnosti te ocjenu financija Unije na temelju postignutih rezultata, kako je navedeno u članku 318. UFEU-a; ustraje na tome da godišnje izvješće o upravljanju i uspješnosti treba uključivati procjenu svih preventivnih i korektivnih mjera poduzetih protiv toga da financiranje postane podloga za korupciju ili sukob interesa;

Preporuke

22.  predlaže da se kombiniraju instrumenti za pozivanje Komisije na odgovornost i oni za nadziranje kako bi se maksimalno povećala njihova učinkovitost;

23.  ustraje u tome da je potrebno zajamčiti, učvrstiti i ojačati zakonodavne ovlasti i prava Parlamenta na provođenje nadzora, među ostalim i sklapanjem međuinstitucijskih sporazuma i primjenom odgovarajuće pravne osnove od strane Komisije;

24.  smatra da je potrebno da Parlament provede reformu svojih metoda rada kako bi ojačao izvršavanje svojih funkcija političkog nadzora nad Komisijom;

25.  poziva Komisiju da ozbiljnije razmotri zakonodavne inicijative koje je pokrenuo Parlament u skladu s člankom 225. UFEU-a.; poziva sljedećeg predsjednika Komisije da se posveti tom cilju i u tom pogledu pozdravlja izjave vodećih kandidata ; želi da više inicijativa rezultira zakonodavnim prijedlozima; podsjeća da u skladu s člankom 10. MIS-a o boljoj izradi zakonodavstva Komisija mora hitno i detaljno razmotriti zahtjeve za prijedloge akata Unije;

26.  pohvaljuje Komisiju zbog pozitivnog odgovora na preporuke Parlamenta iznesene u Rezoluciji od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona;

27.   smatra da bi, iako Parlament u skladu s postojećim Ugovorima ne posjeduje formalno pravo na zakonodavnu inicijativu, u kontekstu buduće izmjene Ugovora trebalo ozbiljno razmotriti mogućnost da dobije pravo na zakonodavnu inicijativu;

28.  potiče razmjenu najboljih praksi među nacionalnim parlamentima u pogledu parlamentarnog nadzora, kao što su održavanje redovitih rasprava između pojedinih ministara i specijaliziranih odbora u nacionalnim parlamentima prije i nakon sjednica Vijeća te s povjerenicima Europske komisije u odgovarajućem okruženju i vremenskom okviru kao i sastanaka između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta; potiče na uspostavu redovitih razmjena dužnosnika institucija i klubova zastupnika između administracija Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, Europskog odbora regija i regija država članica koje imaju zakonodavne ovlasti;

29.  smatra da bi se uspostavom godišnjeg europskog tjedna zastupnicima u Europskom parlamentu i povjerenicima, posebno potpredsjednicima zaduženima za klastere, omogućilo da pred svim nacionalnim parlamentarnim skupštinama objasne europski program i raspravljaju o njemu s parlamentarnim zastupnicima i predstavnicima civilnog društva; smatra da bi se tom inicijativom mogla ojačati demokratska odgovornost Komisije koja se zahtijeva Ugovorom iz Lisabona;

30.  poziva Parlament da ojača svoje kapacitete za nadzor pripreme i procjenu provedbe delegiranih i provedbenih akata;

31.  pozdravlja napore koje tri institucije trenutno ulažu u uspostavu jasnih kriterija za određivanje načina na koji bi se trebali upotrebljavati delegirani i provedbeni akti; poziva na što skoriju primjenu tih kriterija;

32.  potiče nacionalne, kao i prema potrebi regionalne, parlamente da povećaju kapacitete za provođenje nadzora nad svojim izvršnim tijelima pri donošenju odluka ili predlaganju uredbi radi provedbe ili delegiranja europskog zakonodavstva ;

33.  smatra da je u budućoj izmjeni Ugovora potrebno poboljšati instrumente koji se odnose na mogućnost Parlamenta da pojedine povjerenike tijekom njihova mandata pozove na odgovornost, na temelju već postojećih, ali pomalo ograničenih odredbi iz Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije;

34.  poziva Komisiju i Vijeće, u skladu s načelom pravedne suradnje, da što prije uspostave politički dijalog o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta o pravu na istragu kako bi se Parlamentu zaista povjerilo izvršenje tog osnovnog parlamentarnog instrumenta za nadziranje izvršnog tijela, što je apsolutno neophodno u parlamentarnim sustavima u cijelom svijetu;

35.  uvjeren je u korist parlamentarnih pitanja kao instrumenta za nadzor; stoga smatra da je potrebno temeljito ocijeniti kvalitetu odgovora koje je Komisija dala zastupnicima, kao i kvantitetu i kvalitetu pitanja koja su postavili zastupnici;

36.  smatra da je vrijeme za pitanja važan element parlamentarnog nadzora nad izvršnom vlasti; traži od Konferencije predsjednika da vrijeme za pitanja vrati na dnevni red plenarne sjednice u skladu s člankom 129. Poslovnika;

37.  ponovno poziva Komisiju da revidira svoje administrativne postupke za imenovanje svog glavnog tajnika, glavnih direktora i direktora, kako bi se u potpunosti osigurao odabir najboljih kandidata u okviru maksimalne transparentnosti i jednakih mogućnosti;

o
o   o

38.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, nacionalnim parlamentima država članica te Europskom odboru regija.

(1) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.
(2) SL C 252, 18.7.2018., str. 201.
(3) SL C 463, 21.12.2018., str. 89.
(4) SL C 443, 22.12.2017., str. 39.


Provedba Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a
PDF 180kWORD 63k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o provedbi Povelje Europske unije o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a (2017/2089(INI))
P8_TA-PROV(2019)0079A8-0051/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 7., 9., 10., 11., 21., 23. i 49. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 9., 10., 11., 12., 15., 16., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 67. stavak 1., 258., 263., 267. i 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju između Vijeća Europe i Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenja i popis kriterija za vladavinu prava Venecijanske komisije,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), te svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2007. o poštovanju Povelje Europske unije o temeljnim pravima u zakonodavnim prijedlozima Komisije: metodologija za sustavno i strogo praćenje(2),

–  uzimajući u obzir svoje godišnje rezolucije o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o transparentnosti, odgovornosti i integritetu u institucijama EU-a(5),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 168/2007 od 15. veljače 2007. o osnivanju Agencije Europske unije za temeljna prava(7),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. travnja 2005. naslovljenu „Usklađenost zakonodavnih prijedloga Komisije s Poveljom o temeljnim pravima – Metodologija za sustavno i strogo praćenje” (COM (2005) 0172),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 29. travnja 2009. o praktičnom funkcioniranju metodologije za sustavno i strogo praćenje poštovanja Povelje o temeljnim pravima (COM(2009)0205),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. listopada 2010. naslovljenu „Strategija za učinkovitu provedbu Povelje Europske unije o temeljnim pravima” (COM(2010)0573),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 6. svibnja 2011. po naslovom „Operativne smjernice o razmatranju temeljnih prava prilikom izrade procjena učinka koje sastavlja Komisija” (SEC(2011)0567),

–  uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 12. prosinca 2011. naslovljenu „Ljudska prava i demokracija u središtu vanjskog djelovanja EU-a – za učinkovitiji pristup” (COM(2011)0886),

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji od 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir smjernice Vijeća od 20. siječnja 2015. o metodološkim koracima koje treba poduzeti radi provjere usklađenosti s temeljnim pravima u pripremnim tijelima Vijeća,

–  uzimajući u obzir smjernice za pripremna tijela Vijeća naslovljene „Usklađenost s temeljnim pravima”,

–  uzimajući u obzir izvješće sa seminara predsjedništva Vijeća od 13. svibnja 2016. naslovljeno „Primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima u nacionalnim politikamaˮ,

–  uzimajući u obzir Smjernice Komisije od 19. svibnja 2015. o analizi utjecaja na ljudska prava u procjenama učinka za inicijative u području trgovine,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir godišnje kolokvije Komisije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 20. rujna 2016. u spojenim predmetima C-8/15 P do C-10/15 P, Ledra Advertising Ltd protiv Europske komisije i Europske središnje banke (ESB)(8),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 6. studenog 2018. u spojenim predmetima C-569/16 i C-570/16, Stadt Wuppertal protiv Maria Elisabeth Bauer i Volker Willmeroth protiv Martina Broßonn(9),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 2/13 Suda Europske unije od 18. prosinca 2014. o pristupanju Europske unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda(10),

–  uzimajući u obzir Mišljenje 4/2018 Agencije Europske unije za temeljna prava od 24. rujna 2018. naslovljeno „Izazovi i prilike za provedbu Povelje o temeljnim pravima”,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća o temeljnim pravima Agencije Europske unije za temeljna prava,

–  uzimajući u obzir Priručnik Agencije Europske unije za temeljna prava iz listopada 2018. pod naslovom „Primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima u pravu i donošenju politika na nacionalnoj razini – Smjernice”,

–  uzimajući u obzir paket instrumenata za bolju regulativu, posebno alat br. 28 „Temeljna prava i ljudska prava”,

–  uzimajući u obzir članak 38. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje glavnog tajnika Vijeća Europe od 2. prosinca 2016. o inicijativi Europske unije za uspostavu europskog stupa socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir dokument nizozemskog izaslanstva COSAC-a iz studenog 2017. o transparentnosti EU-a pod naslovom „Otvaranje zatvorenih vrata: veća transparentnost Europske unije za njezine građaneˮ i pismo izaslanstava COSAC-a institucijama EU-a od 20. prosinca 2017. o transparentnosti donošenja političkih odluka u EU-u,

–  uzimajući u obzir studije naslovljene „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”, „Tumačenje članka 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima: dilema strože ili šire primjene Povelje na nacionalne mjere” i „Europska socijalna povelja u kontekstu provedbe Povelje EU-a o temeljnim pravima”, koje je objavila Glavna uprava za unutarnju politiku Europskog parlamenta 22. studenog 2016., 15. veljače 2016. i 12. siječnja 2016.(11),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za predstavke (A8-0051/2019),

A.  budući da je Ugovorom iz Lisabona Povelji Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu: Povelja) u pravnom okviru EU-a dodijeljen status primarnog zakonodavstva, što znači da ima istu pravnu snagu kao i Ugovori;

B.  budući da se u ovom izvješću ne ocjenjuje svako pojedinačno pravo iz Povelje već se analizira provedba Povelje kao instrumenta primarnog prava;

C.  budući da su socijalne odredbe ključan dio Povelje i pravne strukture Unije; budući da je važno osigurati poštovanje i isticati važnost temeljnih prava u cijeloj Uniji;

D.  budući da su, prema Sudu Europske unije, temeljna prava priznata Poveljom u središtu pravne strukture EU-a i budući da je poštovanje tih prava nužan preduvjet za zakonitost akata EU-a;

E.  budući da Povelja, u skladu sa zahtjevima međunarodnog prava o ljudskim pravima i svoga članka 51., obuhvaća i negativne (nepovrede) i pozitivne (aktivno promicanje) obveze koje bi trebale biti jednako ispunjene kako bi se zajamčio puni operativni karakter njezinih odredbi;

F.  budući da se člankom 51. Povelje njezino područje primjene ograničava u vezi s poštovanjem načela supsidijarnosti, ovlasti država članica i Unije te ograničenja nadležnosti koje su Uniji dodijeljene u Ugovorima;

G.  budući da se člankom 51. stavkom 2. Povelje pojašnjava da se njome ne proširuje područje primjene prava Unije izvan ovlasti Unije, ne uspostavlja nova ovlast ni zadaća za Uniju niti se mijenjaju ovlasti i zadaće kako su utvrđene u Ugovorima;

H.  budući da Povelja stalno obvezuje institucije, tijela, urede i agencije Unije, čak i kada djeluju izvan pravnog okvira EU-a;

I.  budući da se u skladu s člankom 51. odredbe Povelje odnose na države članice samo kada primjenjuju pravo Unije; budući da je, međutim, zbog neizvjesnih granica takvog zahtjeva teško utvrditi primjenjuje li se Povelja u praksi i na koji konkretan način;

J.  budući da potencijal socijalnih i ekonomskih prava utvrđenih Poveljom do sada nije na odgovarajući način iskorišten; budući da, podsjećajući na mišljenje glavnog tajnika Vijeća Europe, poštovanje socijalnih prava nije samo etički imperativ i pravna obveza već i gospodarska nužnost;

K.  budući da se člankom 6. UEU-a također naglašava da temeljna prava, kako su zajamčena Europskom konvencijom o ljudskim pravima, čine opća načela prava Unije;

L.  budući da se članak 151. UFEU-a odnosi na temeljna socijalna prava kao što su ona utvrđena u Europskoj socijalnoj povelji;

M.  budući da u svojoj studiji od 22. studenog 2016 naslovljenoj „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”(12), među ostalim, razmatra važnost Povelje za aktivnosti Komisije u okviru Ugovora o uspostavi Europskog stabilizacijskog mehanizma (Ugovor o ESM-u) te u kontekstu europskog semestra; budući da se u okviru gospodarskog upravljanja Unije posvećuje malo pažnje socijalnim pravima iz Povelje; budući da se ta prava trebaju smatrati istinskim temeljnim pravima;

N.  budući da se obvezom u okviru europskog stupa socijalnih prava u pogledu pružanja novih i djelotvornijih prava građanima u području jednakih mogućnosti i lakšeg pristupa tržištu rada, pravednim radnim uvjetima te socijalnoj zaštiti i uključenosti dodatno doprinosi pravima sadržanima u Povelji;

O.  budući da je načelo rodne ravnopravnosti temeljno načelo Europske unije utvrđeno u Ugovorima EU-a i u Povelji; budući da se člankom 8. UFEU-a uspostavlja načelo rodno osviještene politike i da se u njemu navodi da „u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena”;

P.  budući da je transparentnost zakonodavnih postupaka i postupaka donošenja odluka u EU-u posljedica prava na dobru upravu, kako je utvrđeno u članku 41. Povelje, te bitan preduvjet kako bi građani mogli ocijeniti i pravilno nadzirati provedbu Povelje u institucijama EU-a;

Q.  budući da bi promicanje širokog spektra prava predviđenih u Povelji, od strane institucija, tijela, ureda i agencija Unije, od građanskih i političkih do socijalnih i gospodarskih prava te prava treće generacije, predstavljalo ključan poticaj za razvoj europskog javnog prostora i dalo opipljiv izraz konceptu europskog građanstva i participativnoj dimenziji EU-a sadržanoj u Ugovorima;

R.  budući da je Agencija EU-a za temeljna prava pripremila niz preporuka za učinkovitu provedbu Povelje u svojim mišljenjima pod naslovom „Poboljšani pristup pravnom lijeku u području poslovanja i ljudskih prava na razini EU-a”(13) i „Izazovi i prilike za provedbu Povelje o temeljnim pravima”(14);

S.  budući da se člankom 24. Povelje utvrđuju prava djeteta, čime se javna tijela i privatne ustanove obvezuju da će najboljim interesima djece posvetiti primarnu pozornost;

T.  budući da se člankom 14. Povelje naglašava pravo svakog djeteta na besplatno obrazovanje;

Jačanje integracije Povelje u zakonodavne postupke i postupke donošenja odluka

1.  čvrsto vjeruje da strategija Komisije za učinkovitu provedbu Povelje o temeljnim pravima u Europskoj uniji (COM(2010)0573) predstavlja početni napor nakon stupanja Povelje na snagu, ali je hitno treba ažurirati; pozdravlja godišnja izvješća o primjeni Povelje od strane Komisije i poziva na reviziju te strategije koja je razrađena 2010. kako bi se ažurirala i njome uzeli u obzir novi izazovi i institucionalna stvarnost, osobito nakon Brexita;

2.  prepoznaje nekoliko važnih koraka koje su institucije EU-a postigle u pogledu uključivanja Povelje u zakonodavne postupke i postupke donošenja odluka; napominje da je glavna uloga Povelje osigurati potpunu usklađenost zakonodavstva EU-a s pravima i načelima sadržanima u njoj te priznaje poteškoće u vezi s aktivnim promicanjem tih prava i načela te osiguravanjem njihova ostvarenja;

3.  naglašava da je važno da se svim prijedlozima za zakonodavstvo Unije poštuju temeljna prava sadržana u Povelji;

4.  podsjeća na to da su postupci koje su uspostavile institucije EU-a za ocjenu usklađenosti zakonodavnih prijedloga s Poveljom uglavnom unutarnje naravi; traži da se omoguće bolji oblici savjetovanja, procjene učinka, uključujući posebne procjene učinka s obzirom na spol, i pravne kontrole uz sudjelovanje neovisnih stručnjaka u području temeljnih prava; poziva Komisiju da promiče strukturiranu i reguliranu suradnju s tijelima za zaštitu ljudskih prava, kao što su Agencija Europske unije za temeljna prava, Europski institut za ravnopravnost spolova i relevantna tijela Vijeća Europe i Ujedinjenih naroda te organizacije civilnog društva koje djeluju u tom području, svaki put kad se zakonodavnim predmetom potencijalno promiču temeljna prava ili se negativno utječe na njih;

5.  poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da revidiraju Uredbu (EZ) br. 168/2007 kako bi se Agenciji Europske unije za temeljna prava omogućilo davanje neobvezujućih mišljenja o nacrtu zakonodavstva EU-a na vlastitu inicijativu i kako bi se promicala sustavna savjetovanja s Agencijom;

6.  poziva Komisiju, druge institucije EU-a te nacionalne i regionalne vlade država članica da se savjetuju s Agencijom za temeljna prava kada su u pitanju temeljna prava;

7.  prepoznaje ključnu ulogu Agencije za temeljna prava u procjeni usklađenosti s Poveljom i pozdravlja rad Agencije; potiče Agenciju za temeljna prava da nastavi savjetovati i podupirati institucije EU-a i države članice u pogledu poboljšanja kulture temeljnih prava u cijeloj Uniji; pozdravlja nedavno usvojenu Strategiju Agencije za temeljna prava za razdoblje 2018. – 2022.;

8.  prima na znanje interaktivni alat na internetu „Clarity” koji je Agencija za temeljna prava osmislila da se lako utvrdi koje je najprikladnije nesudbeno tijelo s nadležnostima u području ljudskih prava za pojedino pitanje u vezi s ljudskim pravima;

9.  poziva Komisiju da osigura sveobuhvatne procjene učinka uravnoteženom evaluacijom gospodarskih, socijalnih i ekoloških posljedica i revizijom svoje odluke o podjeli svojih razmatranja o temeljnim pravima u tri postojeće kategorije – gospodarske, socijalne i ekološke učinke – te da stvori dvije posebne kategorije pod naslovom „Učinci na temeljna prava” i „Procjena učinaka s obzirom na spol” kako bi se zajamčilo da se procjenjuju svi aspekti temeljnih prava;

10.  poziva Komisiju da sustavno djeluje na razini Unije kako bi se podržale i ispunile odredbe Povelje i kako bi se zajamčilo prilagođavanje prava Unije imajući u vidu pravni i pravosudni razvoj u pogledu međunarodnog prava o ljudskim pravima; u tom pogledu ponavlja svoj poziv Komisiji da podnese prijedlog za ostvarenje Rezolucije Parlamenta od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava(15), čime bi se omogućilo sustavno praćenje zbivanja u institucijama i tijelima EU-a, kao i u državama članicama koje bi tražile da se poduzmu mjere za zaštitu i ostvarivanje prava, sloboda i načela iz Povelje; posebno predlaže da se uvjeti utvrđeni u kopenhaškim kriterijima koji se odnose na temeljna prava ne koriste samo jednom kao preduvjeti za pristupanje, već da se države članice redovito ocjenjuju u pogledu njihova ispunjavanja;

11.  napominje da i ombudsmanica ima važnu ulogu u jamčenju poštovanja temeljnih prava u kontekstu Povelje, ne samo u vezi s člankom 41. o pravu na dobru upravu kao takvom, nego i uzimajući u obzir činjenicu da je ta dobra uprava temelj u pogledu osiguravanja ostalih temeljnih prava; podsjeća na egzemplarni rad ombudsmanice u području transparentnosti i slobode informiranja, kao i na tematsko izvješće o Frontexu(16) u ovom parlamentarnom sazivu koje se posebno bavi pravima tražitelja azila i migranata na podnošenje pritužbi;

12.  shvaća da će sudska praksa imati utjecaj na područje primjene Povelje i da se to mora uzeti u obzir;

13.  poziva zakonodavce EU-a da priznaju ishode presude Općeg suda od 22. ožujka 2018. (predmet T-540/15) o pristupu dokumentima u okviru trijaloga(17) te da djeluju u skladu s time; ustraje u potrebi povećanja transparentnosti i pristupa dokumentima među institucijama EU-a kako bi se razvila učinkovitija međuinstitucijska suradnja, uključujući odgovornost u pitanjima koja se odnose na temeljna prava; apelira na Vijeće da brzo odgovori na zabrinutost u odnosu na transparentnost njegova postupka donošenja odluka i pristup dokumentima u skladu s relevantnim preporukama Europskog ombudsmana;

Uključivanje Povelje u politike EU-a

14.  podsjeća na to da se donošenje politika EU-a oslanja na načela i ciljeve iz članaka 2., 3., 4., 5. i 6. UEU-a te da se pri tome moraju u potpunosti podržavati i primjenjivati zahtjevi sadržani u odredbama glave II. dijela I. UFEU-a koje imaju opću primjenu;

15.  poziva institucije EU-a da ojačaju provedbu rodno osviještene politike u svim aktivnostima EU-a u cilju borbe protiv rodne diskriminacije i zalaganja za promicanje rodne ravnopravnosti;

16.  ponovno potvrđuje da svi pravni akti Unije moraju biti u potpunosti u skladu sa svim odredbama Povelje, uključujući njezine socijalne odredbe; ističe da je važno uključiti izričita upućivanja na Povelju u pravnom okviru kojim se uređuje ekonomska i monetarna politika EU-a; ističe da korištenje međuvladinim dogovorima ne oslobađa institucije EU-a od ispunjavanja njihovih obveza ocjenjivanja kompatibilnosti takvih instrumenata s pravom EU-a, uključujući Povelju;

17.  smatra ključnim da Unija poduzme odlučne korake kako bi ojačala vlastite obveze u jamčenju uživanja svih prava iz Povelje, uključujući socijalna prava;

18.  poziva Komisiju da osigura usklađenost procesa europskog semestra, uključujući godišnji pregled rasta i preporuke po državama članicama, s normativnim komponentama socijalnih prava iz Povelje;

19.  podržava uvođenje strogih i dosljednih klauzula o temeljnim pravima u operativne tekstove nacrta uredbi o osnivanju fondova EU-a;

20.  poziva Komisiju i Vijeće na to da se u makroekonomskim odlukama uzmu u obzir procjene temeljnih prava, na temelju cijelog niza građanskih, političkih i socijalnih prava zajamčenih europskim i međunarodnim instrumentima prava o ljudskim pravima;

21.  poziva Komisiju da razmotri korake potrebne za pristupanje Europske unije Europskoj socijalnoj povelji i da predloži vremenski okvir za postizanje tog cilja;

22.  podsjeća da je, na temelju ovlasti utvrđenih Ugovorima, prvenstveno odgovornost država članica da provedu socijalnu politiku u praksu, a time i da daju učinkovitost i opipljiv izraz socijalnim odredbama utvrđenima u Povelji; ponavlja, međutim, svoj prijedlog da se, u kontekstu njihove moguće revizije, u Ugovore uključi socijalni protokol kako bi se ojačala temeljna socijalna prava u vezi s gospodarskim slobodama;

23.  prima na znanje de facto ključnu, ali neformalnu ulogu Euroskupine u gospodarskom upravljanju europodručjem te učinak koji njezine odluke mogu imati na donošenje politika, a da im se ne stvara protuteža odgovarajućim mehanizmima demokratske odgovornosti i sudskog nadzora; podsjeća svoje članove na njihove horizontalne obveze koje proizlaze iz članaka 2. i 6. UEU-a i iz Povelje;

24.  poziva Komisiju i Europsku središnju banku da u potpunosti poštuju Povelju pri ispunjavanju svojih zadaća u okviru Europskog stabilizacijskog mehanizma, uključujući njegovu praksu davanja zajmova, s obzirom na sudsku praksu Suda.

25.  podsjeća da se djelovanje Unije na međunarodnoj sceni mora voditi načelima iz članka 21. stavka 1. UEU-a; uvjeren je da poštovanje i promicanje odredbi Povelje unutar EU-a predstavlja mjerilo za ocjenu legitimnosti i vjerodostojnosti ponašanja Unije u međunarodnim odnosima, među ostalim u okviru procesa proširenja u skladu s člankom 49. UEU-a;

26.  prima na znanje ograničenu nadležnost Suda Europske unije u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) te upozorava na to da se ni u kojem slučaju ne smije ograničiti pravo na učinkovit pravni lijek, kako je utvrđeno u Povelji;

27.  podsjeća institucije EU-a na njihove obveze u pogledu ljudskih prava u okviru područja primjene Povelje, također i u području trgovinske politike; potiče Komisiju da provede posebne procjene učinka na ljudska prava prije zaključenja svih trgovinskih pregovora, pozivajući se na vodeća načela UN-a o procjenama utjecaja trgovinskih i investicijskih sporazuma na ljudska prava;

28.  podsjeća na to da se i u Ugovorima i u Povelji spominju zaštita nacionalnih manjina i diskriminacija na temelju jezika; poziva na poduzimanje konkretnih administrativnih koraka unutar institucija EU-a kako bi se nacionalne vlade potaknule ne to da pronađu održiva rješenja, kao i radi promicanja kulture jezične raznolikosti u državama članicama, koja nadilazi službene jezike EU-a;

29.  podsjeća na obvezu iz članka 6. UEU-a da pristupi Europskoj konvenciji o ljudskim pravima; poziva Komisiju da poduzme potrebne korake za uklanjanje pravnih prepreka koje ometaju zaključivanje procesa pristupanja i da predstavi novi nacrt sporazuma o pristupanju Unije Europskoj konvenciji o ljudskim pravima kojim se pružaju pozitivna rješenja za prigovore koje je iznio Sud Europske unije u mišljenju br. 2/13 od 18. prosinca 2014.; smatra da bi se dovršenjem tog procesa uvele dodatne zaštitne mjere kojima bi se zaštitila temeljna prava građana Unije i osoba koje u njoj borave te osigurao dodatni mehanizam za provedbu ljudskih prava, odnosno mogućnost podnošenja žalbe Europskom sudu za ljudska prava u vezi s kršenjem ljudskih prava koje proizlazi iz djelovanja institucije EU-a ili države članice koja provodi pravo EU-a te je u nadležnosti Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava; nadalje smatra da će se sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava pružiti dodatni doprinos sadašnjem i budućem djelovanju EU-a u pogledu poštovanja i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u područjima građanskih sloboda, pravosuđa i unutarnjih poslova, uz sudsku praksu Suda Europske unije u tom području;

30.  poziva na to da se bez odgađanja dovrši donošenje horizontalne direktive EU-a o suzbijanju diskriminacije(18) kako bi se konkretnim zakonodavstvom EU-a dodatno zajamčila temeljna prava u Uniji;

Povelja i agencije EU-a

31.  ističe potencijal određenih agencija EU-a za pružanje potpore državama članicama u ispunjavanju njihovih obveza koje proizlaze iz Povelje, često djelujući kao operativna veza između EU-a i nacionalnih sfera; ističe da se taj zadatak može učinkovito obaviti samo razvojem sveobuhvatne prakse temeljnih prava unutar agencija koje djeluju u području pravosuđa i unutarnjih poslova i/ili onih čije bi djelovanje moglo utjecati na prava i načela koja proizlaze iz Povelje, uzimajući u obzir unutarnje i vanjske dimenzije zaštite i promicanja temeljnih prava;

32.  poziva nadležne agencije EU-a da pojačaju rad na provedbi načela rodne ravnopravnosti utvrđenih u Povelji, uključujući da se pobrinu za to da sve institucije i agencije EU-a provode politiku nulte tolerancije prema svim vrstama seksualnog nasilja i fizičkog ili psihološkog uznemiravanja; poziva sve institucije i agencije EU-a da u potpunosti provedu Rezoluciju EP-a od 26. listopada 2017. o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u(19);

33.  prima na znanje diferencirani raspon politika i instrumenata koje su razne agencije razvile kako bi izvršile svoje obveze u pogledu temeljnih ljudskih prava, što dovodi do različitih stupnjeva provedbe; naglašava da je potrebno promicati međusobnu suradnju agencija u EU-u, kao i strukturirane dijaloge s neovisnim stručnjacima za ljudska prava, te nadovezati se na postojeće najbolje prakse kako bi se unaprijedio zajednički i osnaženi okvir ljudskih prava;

34.  poziva agencije EU-a koje djeluju u području pravosuđa i unutarnjih poslova i/ili one čije bi aktivnosti mogle utjecati na prava i načela koja proizlaze iz Povelje da usvoje interne strategije o temeljnim pravima te da na svim razinama za svoje osoblje promiču redovita osposobljavanja o temeljnim pravima i Povelji;

35.  žali zbog toga što u mnogim uredbama o osnivanju agencija EU-a nema izričitog upućivanja na Povelju; poziva suzakonodavce da po potrebi popune tu prazninu te da, kad god se uredbe ili odluke kojima se osnivaju agencije sastavljaju ili revidiraju, uzimajući u obzir mandat i posebnosti svake pojedine agencije, osiguraju dodatne operativne mehanizme, uz jamstvo usklađenosti s Poveljom;

Potpora državama članicama u provedbi Povelje na nacionalnoj razini

36.  podsjeća na to da su europska i nacionalna dimenzija Povelje neodvojivo povezane te se međusobno nadopunjuju kako bi se osiguralo da se odredbe Povelje dosljedno primjenjuju u okviru cjelokupnog pravnog okvira EU-a;

37.  ističe trajni nedostatak osviještenosti u vezi s Poveljom, njezinim područjem primjene i stupnjem primjene među nositeljima prava koji imaju korist od njezine zaštite te stručnjacima za pravna pitanja i ljudska prava te žali zbog nedostatka nacionalnih mjera usmjerenih na ispravljanje takvog nedostatka;

38.  poziva Komisiju da ojača svoje aktivnosti za podizanje razine osviještenosti u vezi s Poveljom, uz puno sudjelovanje organizacija civilnog društva, te da promiče i financira module osposobljavanja u vezi s Poveljom za nacionalne suce, pravosudne djelatnike i državne službenike, također u cilju unaprjeđenja znanja o politikama i pravu Unije, uključujući među ostalim materijalno i postupovno pravo, unaprjeđenje upotrebe instrumenata EU-a za pravosudnu suradnju, poznavanje relevantne sudske prakse Suda Europske unije, pravnog jezika i komparativnog prava; nadalje poziva Komisiju da državama članicama osigura praktične smjernice koje će im pružati potporu u provedbi Povelje na nacionalnoj razini; u tom kontekstu traži od Komisije da aktivno promiče nedavno objavljeni Priručnik Agencije Europske unije za temeljna prava o primjeni Povelje u pravu i donošenju politika na nacionalnoj razini;

39.  potiče države članice da redovito razmjenjuju informacije i iskustva o upotrebi i primjeni Povelje te nadzoru nad njom te da uključe primjere najboljih praksi koje su već razvijene na nacionalnoj razini; potiče države članice da preispitaju svoja postupovna pravila o pravnoj kontroli i procjenama učinka zakonodavnih prijedloga iz perspektive Povelje; napominje da bi takvi postupci trebali izričito upućivati na Povelju, na isti način kao što upućuju i na nacionalne instrumente o ljudskim pravima, kako bi se rizik od zanemarivanja Povelje sveo na najmanju moguću mjeru;

40.  ističe da propusti u prijenosu i pravilnoj primjeni prava EU-a u državama članicama mogu imati stvarni utjecaj na uživanje temeljnih prava EU-a; u tom kontekstu podsjeća na ulogu Komisije kao čuvarice Ugovora, čime ona ima konačnu, ako ne i primarnu odgovornost za očuvanje temeljnih prava, po potrebi i putem postupaka zbog povrede prava; u tom pogledu poziva na odlučnije vodstvo u osiguravanju odgovarajuće primjene zakonodavstva EU-a;

Ususret dosljednijem tumačenju Povelje

41.  uvjeren je da različita tumačenja u vezi s primjenom odredaba Povelje od strane institucija, tijela, ureda i agencija EU-a i država članica, negativno utječu na dodanu vrijednost Povelje, a to je da predstavlja zajedničke minimalne standarde zaštite koje treba primjenjivati horizontalno na sve institucionalne subjekte, politike i aktivnosti povezane s područjem EU-a;

42.  naglašava da se uključivanjem Povelje u primarno zakonodavstvo EU-a, bez proširenja nadležnosti Unije i uz poštovanje načela supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 51., stvaraju nove odgovornosti za institucije koje donose i provode odluke, kao i za države članice pri provedbi zakonodavstva EU-a na nacionalnoj razini, te da europski i nacionalni sudovi stoga mogu izravno provoditi odredbe Povelje;

43.  potiče institucije EU-a i države članice da omoguće jednostavniju primjenu Povelje kao cjeline;

44.  izražava žaljenje zbog toga što se Republika Poljska i Ujedinjena Kraljevina još nisu odlučile povući iz Protokola br. 30 iz Ugovora;

o
o   o

45.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 337, 20.9.2018., str. 167.
(2) SL C 301 E, 13.12.2007., str. 229.
(3) SL C 215, 19.6.2018., str. 162.
(4) SL C 242, 10.7.2018., str. 24.
(5) SL C 337, 20.9.2018., str. 120.
(6) SL L 145, 31.5.2001., str. 43.
(7) SL L 53, 22.2.2007., str. 1.
(8) ECLI:EU:C:2016:701.
(9) ECLI:EU:C:2018:871.
(10) ECLI:EU:C:2014:2454.
(11) Studija naslovljena „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucijskom okviru EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C, 22. studenog 2016.; studija naslovljena „Tumačenje članka 51. Povelje EU-a o temeljnim pravima: dilema strože ili šire primjene Povelje na nacionalne mjere”, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C, 15. veljače 2016. i studija naslovljena „Europska socijalna povelja u kontekstu provedbe Povelje EU-a o temeljnim pravima” od 12. siječnja 2016.
(12) „Provedba Povelje o temeljnim pravima u institucionalnom okviru EU-a”, Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, Resorni odjel C – Građanska prava i ustavna pitanja, 22. studenog 2016.
(13) Mišljenje FRA 1/2017 od 10. travnja 2017.
(14) Mišljenje FRA 4/2018 od 24. rujna 2018.
(15) SL C 215, 19.6.2018., str. 162.
(16) Rezolucija Europskog parlamenta od 2. prosinca 2015. o Posebnom izvješću Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex, SL C 399, 24.11.2017., str. 2.
(17) Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018., Emilio de Capitani protiv Europskog parlamenta, T-540/15, ECLI:EU:T:2018:167.
(18) Prijedlog Komisije od 2. srpnja 2008. za direktivu Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu opredijeljenost (COM(2008)426).
(19) SL C 346, 27.9.2018., str. 192.


Propisi i opći uvjeti kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana)
PDF 166kWORD 63k
Rezolucija
Prilog
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o Nacrtu uredbe Europskog parlamenta o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana) i o stavljanju izvan snage Odluke 94/262/EZUČ, EZ, Euratom (2018/2080(INL)2019/0900(APP))
P8_TA-PROV(2019)0080A8-0050/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 228. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a stavak 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir članke 41. i 43. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članke 45. i 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenje Odbora za predstavke (A8-0050/2019),

1.  donosi priloženi Nacrt uredbe;

2.  nalaže svojem predsjedniku da priloženi Nacrt uredbe proslijedi Vijeću i Komisiji u skladu s postupkom utvrđenim u članku 228. stavku 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.  nalaže svojem predsjedniku da, nakon dobivanja mišljenja Komisije i odobrenja Vijeća za priloženi Nacrt uredbe, tu Uredbu da na objavu u Službenom listu Europske unije.

PRILOG REZOLUCIJI

Nacrt uredbe Europskog parlamenta o utvrđivanju pravila i općih uvjeta kojima se uređuje obavljanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana) te o stavljanju izvan snage Odluke 94/262/EZUČ, EZ, Euratom

EUROPSKI PARLAMENT,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 228. stavak 4.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a stavak 1.,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir suglasnost Vijeća,

uzimajući u obzir mišljenje Komisije,

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Pravila i opće uvjete kojima se uređuje obavljanje dužnosti Europskog ombudsmana trebalo bi utvrditi u skladu s odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije, posebno s člankom 20. stavkom 2. točkom (d) i člankom 228., te u skladu s odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(2)  Osobito, u članku  41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima priznaje se pravo na dobru upravu kao temeljno pravo europskih građana. Člankom 43. Povelje se pak priznaje pravo na obraćanje Europskom ombudsmanu u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda i agencija Unije. Kako bi ta prava zaista bila djelotvorna te kako bi se povećala sposobnost Europskog ombudsmana za provedbu temeljitih i nepristranih istraga, trebalo bi mu na raspolaganje staviti sve alate neophodne za uspješno obavljanje dužnosti iz Ugovora i ove Uredbe.

(3)  Odluka Europskog parlamenta 94/262/EZUČ, EZ, Euratom(1) zadnji je put izmijenjena 2008. godine. Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. uspostavljen je novi pravni okvir za Uniju. Osobito, člankom 228. stavkom 4. UFEU-a Europskom parlamentu se omogućuje da, nakon što zatraži mišljenje Komisije i uz odobrenje Vijeća, donese uredbe o utvrđivanju propisa i općih uvjeta kojima se uređuje obavljanje dužnosti Europskog ombudsmana. Stoga je poželjno staviti izvan snage Odluku 94/262/EZUČ, EU, Euratom i zamijeniti je uredbom u skladu s trenutno važećom pravnom osnovom.

(4)  Utvrđivanje uvjeta pod kojima se može podnijeti pritužba Europskom ombudsmanu trebalo bi biti u skladu s načelom potpunog, slobodnog i jednostavnog pristupa, bez obzira na posebna ograničenja koja se odnose na nove ili neriješene pravne i upravne postupke.

(5)  Europski ombudsman ima pravo davati preporuke ako utvrdi da institucija, tijelo, ured ili agencija Unije ne primjenjuje odluku suda na pravilan način.

(6)  Potrebno je utvrditi postupke koji treba slijediti ako se u istragama Europskog ombudsmana otkriju slučajevi nepravilnosti u djelovanju. Trebalo bi predvidjeti i odredbe za podnošenje sveobuhvatnog izvješća Europskog ombudsmana Europskom parlamentu na kraju svakog godišnjeg zasjedanja.

(7)  Kako bi se ojačala uloga Europskog ombudsmana, poželjno je omogućiti mu, ne dovodeći u pitanje njegovu primarnu dužnost obrade pritužbi, da provodi istrage na vlastitu inicijativu u cilju utvrđivanja opetovanih ili posebno ozbiljnih slučajeva nepravilnosti u djelovanju i promicanja najboljih administrativnih praksi u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije.

(8)  Kako bi se povećala djelotvornost njegova djelovanja, Europski ombudsman trebao bi imati pravo da na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbe provodi istrage koje se nastavljaju na prethodne istrage kako bi se utvrdilo jesu li i u kojoj su mjeri dotična institucija, tijelo, ured ili agencija postupili u skladu s preporukama. Europski ombudsman trebao bi imati pravo i da u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu uključi ocjenu stope usklađenosti s preporukama koje je dao i ocjenu prikladnosti resursa koji su Europskom ombudsmanu na raspolaganju za obavljanje dužnosti iz Ugovora i ove Uredbe.

(9)  Europski ombudsman trebao bi imati pristup svim elementima potrebnim za obavljanje svojih dužnosti. U tu su svrhu institucije, tijela, uredi i agencije Unije dužne Europskom ombudsmanu dostaviti sve podatke koje on od njih zatraži, ne dovodeći u pitanje obvezu Europskog ombudsmana na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(2). Na pristup klasificiranim podacima ili dokumentima trebala bi se primjenjivati pravila predmetne institucije, tijela, ureda ili agencije Unije o obradi povjerljivih podataka. Institucije, tijela, uredi ili agencije koji dostavljaju klasificirane podatke ili dokumente trebali bi obavijestiti Europskog ombudsmana o klasifikaciji tih podataka ili dokumenata. Za provedbu pravila o obradi povjerljivih podataka od strane dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije Europski ombudsman trebao bi s dotičnom institucijom, tijelom, uredom ili agencijom unaprijed dogovoriti uvjete postupanja s klasificiranim podacima ili dokumentima te ostalim podacima koji podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne. Ako utvrdi da neće dobiti traženu pomoć, Europski ombudsman trebao bi obavijestiti Europski parlament, koji bi trebao poduzeti odgovarajuće korake.

(10)  Europski ombudsman i njegovo osoblje dužni su postupati povjerljivo sa svim podacima koje su dobili tijekom obavljanja svojih dužnosti. Međutim, Europski ombudsman trebao bi obavijestiti nadležna tijela o činjenicama za koje smatra da bi se mogle odnositi na kazneno pravo i koje su mu postale poznate tijekom njegovih istraga. Europski ombudsman trebao bi također imati mogućnostobavijestiti dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o činjenicama koje u pitanje dovode ponašanje člana njihova osoblja.

(11)  Trebalo bi u obzir uzeti nedavne promjene koje se odnose na zaštitu financijskih interesa Unije od kaznenih djela, posebno uspostavu Ureda europskog javnog tužitelja Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939(3), kako bi se Europskom ombudsmanu omogućilo da taj Ured obavijesti o svim informacijama koje su u nadležnosti potonjeg. Isto tako, kako bi se u potpunosti poštovala pretpostavka nedužnosti i prava obrane sadržana u članku 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, poželjno je da kada Europski ombudsman Uredu europskog javnog tužitelja dostavlja informacije koje spadaju u nadležnost potonjeg, Europski ombudsman o tome obavještava dotičnu osobu i podnositelja pritužbe.

(12)  U skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom trebalo bi predvidjeti mogućnost suradnje između Europskog ombudsmana i istovrsnog tijela u državama članicama. Poželjno je i poduzeti korake kako bi se Europskom ombudsmanu omogućila suradnja s Agencijom Europske unije za temeljna prava jer zahvaljujući takvoj suradnji obavljanje dužnosti Europskog ombudsmana može postati djelotvornije.

(13)  Europski parlament imenuje Europskog ombudsmana na početku parlamentarnog saziva i za cijelo trajanje tog saziva, pri čemu ga izabire među osobama koje su građani Unije i imaju sva potrebna jamstva u pogledu neovisnosti i stručnosti. Trebalo bi i utvrditi uvjete za prestanak dužnosti Europskog ombudsmana te za njegovu zamjenu.

(14)  Europski ombudsman trebao bi obavljati svoje dužnosti potpuno neovisno. Pri preuzimanju dužnosti Europski ombudsman trebao bi svečano prisegnuti pred Sudom Europske unije. Trebalo bi utvrditi nespojivost, primitke od rada, povlastice i imunitete Europskog ombudsmana.

(15)  Potrebno je donijeti odredbe o sjedištu Europskog ombudsmana koje bi trebalo biti sjedište Europskog parlamenta. Trebalo bi donijeti odredbe ne samo u vezi s dužnosnicima i ostalim službenicima tajništva Europskog ombudsmana koji će mu pomagati već i njegov proračun.

(16)  Europski ombudsman trebao bi donijeti provedbene odredbe za ovu Uredbu. Kako bi se zajamčila pravna sigurnost i najviši standardi pri obavljanju dužnosti Europskog ombudsmana, potrebno je utvrditi minimalni sadržaj provedbenih odredbi koje treba donijeti u skladu s ovom Uredbom,

DONIO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.  Ovom Uredbom utvrđuju se pravila i opći uvjeti kojima se uređuje obavljanje dužnosti Europskog ombudsmana (Statut Europskog ombudsmana).

2.  Europski ombudsman djeluje neovisno o institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, u skladu s ovlastima koje su mu dodijeljene Ugovorima te uzimajući u obzir članak 20. stavak 2. točku (d) i članak 228. UFEU-a te članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima o pravu na dobru upravu.

3.  U obavljanju svojih dužnosti iz Ugovora i ove Uredbe Europski ombudsman ne smije intervenirati u predmetima pred sudovima ni dovoditi u pitanje osnovanost sudske presude ili nadležnost suda za donošenje presudu.

Članak 2.

1.  Europski ombudsman pomaže u otkrivanju nepravilnosti u djelovanju institucija, tijela, ureda i agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije kad djeluje u svojoj sudbenoj ulozi, te, prema potrebi, daje preporuke kako bi se takvo postupanje okončalo. Radnje drugih tijela ili osoba ne mogu biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu.

2.  Svaki građanin Unije ili svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili registriranim sjedištem u državi članici može izravno ili preko zastupnika u Europskom parlamentu uputiti pritužbu Europskom ombudsmanu u pogledu slučaja nepravilnosti u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije kad djeluje u svojoj sudbenoj ulozi. Europski ombudsman obavještava tu instituciju, tijelo, ured ili agenciju čim Europski ombudsman primi pritužbu, poštujući pritom standarde Unije u području zaštite osobnih podataka.

3.  U pritužbi se jasno upućuje na njezin predmet i identitet podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe može zahtijevati da pritužba ili njezini dijelovi ostanu povjerljivi.

4.  Pritužba se podnosi u roku od tri godine od dana kad je podnositelj pritužbe saznao za činjenice na kojima se ona zasniva, a prije podnošenja pritužbe moraju se poduzeti odgovarajući administrativni koraci u vezi s tim institucijama, tijelima, uredima i agencijama.

5.  Europski ombudsman utvrđuje je li pritužba u okviru njegova mandata i, ako jest, je li dopuštena. Ako je pritužba izvan mandata ili nedopuštena, Europski ombudsman može prije zaključenja predmeta podnositelju pritužbe savjetovati da je uputi drugom tijelu.

6.  Pritužbe koje su podnesene Europskom ombudsmanu ne utječu na rokove za žalbe u upravnim ili sudskim postupcima.

7.  Kad Europski ombudsman, zbog sudskih postupaka u tijeku ili zaključenih sudskih postupaka u vezi s činjenicama koje su mu predstavljene, mora pritužbu proglasiti nedopuštenom ili obustaviti obradu te pritužbe, rezultati istraga koje je Europski ombudsman do tada proveo arhiviraju se.

8.  Uz iznimku pritužbi koje se odnose na slučajeve seksualnog uznemiravanja, Europskom ombudsmanu smije se podnijeti pritužba koja se odnosi na radne odnose između institucija, tijela, ureda i agencija Unije te njihovih dužnosnika i ostalih službenika samo ako je dotična osoba iskoristila sve mogućnosti za podnošenje internih upravnih zahtjeva i pritužbi, osobito postupke iz članka 90. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije iz Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68(4) („Pravilnik o osoblju”) i ako je rok za odgovor dotičnih institucija, tijela, ureda ili agencija tijela istekao.

9.  Europski ombudsman što je prije moguće obavještava podnositelja pritužbe o mjerama koje je poduzeo u vezi s njegovom pritužbom.

Članak 3.

1.  Europski ombudsman na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbe obavlja sve istrage, uključujući one koje se nastavljaju na prethodne istrage, koje smatra opravdanima kako bi se razjasnile sumnje u nepravilnost u djelovanju institucija, tijela, ureda i agencija Unije. Europski ombudsman ne treba prethodno odobrenje za postupanje te o tim radnjama pravodobno obavještava dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju. Ta institucija, tijelo, ured ili agencija mogu Europskom ombudsmanu dati korisne primjedbe ili dokaze. Europski ombudsman može od dotične institucije, tijela, ureda ili agencije tražiti da dostavi takve primjedbe ili dokaze.

2.  Ne dovodeći u pitanje primarnu dužnost Europskog ombudsmana, odnosno dužnost obrade pritužbi, Europski ombudsman može na vlastitu inicijativu provoditi istrage koje su više strateške prirode u cilju utvrđivanja opetovanih ili posebno ozbiljnih slučajeva nepravilnosti u djelovanju, promicanja dobrih administrativnih praksi u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i proaktivnog rješavanja strukturnih pitanja od javnog interesa koja su u nadležnosti Europskog ombudsmana.

3.  Europski ombudsman može sudjelovati u strukturiranom i redovitom dijalogu s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i organizirati javna savjetovanja prije davanja preporuka ili u bilo kojoj fazi nakon toga. Europski ombudsman može također sustavno analizirati i ocijenjivati napredak dotične institucije, tijela, ureda ili agencije i izdavati daljnje preporuke.

4.  Institucije, tijela, uredi i agencije Unije Europskom ombudsmanu dostavljaju sve podatke koji on zatraži i omogućuju pristup relevantnoj dokumentaciji. Pristup klasificiranim podacima ili dokumentima u skladu je s pravilima o obradi povjerljivih podataka od strane dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije.

Institucije, tijela, uredi i agencije koje dostavljaju klasificirane podatke ili dokumente u skladu s prvim podstavkom unaprijed obavještavaju Europskog ombudsmana o klasifikaciji tih podataka i dokumenata.

Za provedbu pravila iz prvog podstavka Europski ombudsman s dotičnom institucijom, tijelom, uredom ili agencijom unaprijed dogovara uvjete postupanja s klasificiranim podacima ili dokumentima.

Dotične institucije, tijela, uredi ili agencije omogućuju pristup dokumentima koji potječu iz neke od država članica i koji su po zakonu klasificirani kao tajni samo nakon što su službe Europskog ombudsmana u skladu s člankom 9. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i u skladu s pravilima o sigurnosti dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Unije donijele zaštitne mjere i ostale odgovarajuće mjere za postupanje s dokumentima kojima se jamči jednaka razina povjerljivosti.

Dužnosnici i ostali službenici institucija, tijela, ureda i agencija Unije na zahtjev Europskog ombudsmana svjedoče o činjenicama povezanim s tekućim istragama Europskog ombudsmana. Oni govore u ime svoje institucije, tijela, ureda ili agencije te su i dalje dužni poštovati obveze koje proizlaze iz pravila koja se na njih primjenjuju. Kad su dužni poštovati obvezu poslovne tajne, to se ne smije tumačiti tako da to obuhvaća informacije relevantne za pritužbe ili istrage u vezi s uznemiravanjem ili nepravilnostima u djelovanju.

5.  Europski ombudsman periodično ispituje postupke povezane s administrativnim djelovanjem institucija, tijela, ureda i agencija Unije te ocjenjuje mogu li oni djelotvorno spriječiti sukobe interesa, jamčiti nepristranost i osigurati potpuno poštovanje prava na dobru upravu. Europski ombudsman može utvrditi i ocijeniti moguće slučajeve sukoba interesa na svim razinama koji bi mogli predstavljati izvor nepravilnosti u postupanju, a u tom slučaju sastavlja konkretne zaključke i obavještava Europski parlament o nalazima.

6.  U mjeri u kojoj to dopušta nacionalno pravo nadležna tijela država članica na zahtjev Europskog ombudsmana ili na vlastitu inicijativu Europskom ombudsmanu žurno dostavljaju sve podatke ili dokumente koji mu mogu pomoći u razjašnjavanju slučajeva nepravilnosti u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije. Ako se na te podatke ili dokumente primjenjuje nacionalno pravo o obradi povjerljivih podataka ili odredbe koje sprečavaju njihovo priopćivanje, dotična država članica može Europskom ombudsmanu dopustiti pristup tim podacima ili dokumentima pod uvjetom da se Europski ombudsman obveže da će s njima postupati u dogovoru s tijelom koje je izvorno za njih nadležno. Opis dokumenta dostavlja se u svakom slučaju.

7.  Ako nije dobio traženu pomoć, Europski ombudsman obavještava Europski parlament, koji poduzima odgovarajuće korake.

8.  Ako su slučajevi nepravilnosti u djelovanju otkriveni nakon istrage, Europski ombudsman obavještava dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju te po potrebi daje preporuke. Obaviještena institucija, tijelo, ured ili agencija šalje Europskom ombudsmanu detaljno mišljenje u roku od tri mjeseca. Na obrazložen zahtjev dotične institucije, tijela, ureda ili agencije Europski ombudsman može odobriti produljenje tog roka koje ne smije biti dulje od dva mjeseca. Ako dotična institucija, tijelo, ured ili agencija ne dostave mišljenje u roku od tri mjeseca ili u produljenom roku, Europski ombudsman može zaključiti istragu bez tog mišljenja.

9.  Europski ombudsman tada šalje izvješće dotičnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji, a posebno ako je to potrebno zbog prirode ili opsega otkrivenog slučaja nepravilnosti u djelovanju, izvješće šalje Europskom parlamentu. Ombudsman u izvješću može dati preporuke. Europski ombudsman obavještava podnositelja pritužbe o rezultatima istrage, mišljenju dotične institucije, tijela, ureda ili agencije te o svojim eventualnim preporukama koje je dao u izvješću.

10.  Ako je to potrebno u vezi s istragom aktivnosti institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, Europski ombudsman može se, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Europskog parlamenta, pojaviti pred Europskim parlamentom na najprimjerenijoj razini.

11.  U mjeri u kojoj je to moguće, Europski ombudsman traži rješenje zajedno s dotičnom institucijom, tijelom, uredom ili agencijom kako bi se otklonili slučajevi nepravilnosti u djelovanju i kako bi se riješila pritužba. Europski ombudsman obavještava podnositelja pritužbe o predloženom rješenju te o eventualnim primjedbama dotične institucije, tijela, ureda ili agencije. Podnositelj pritužbe ima pravo Europskom ombudsmanu u bilo kojoj fazi dostaviti svoje primjedbe, ako to želi, ili dodatne informacije koje nisu bile poznate u vrijeme podnošenja pritužbe.

12.  Na kraju svakog godišnjeg zasjedanja Europski ombudsman podnosi Europskom parlamentu izvješće o rezultatima svojih istraga. Izvješće uključuje ocjenu usklađenosti s preporukama Europskog ombudsmana i ocjenu prikladnosti resursa koji su mu na raspolaganju za obavljanje dužnosti. Navedene ocjene mogu biti teme zasebnih izvješća.

Članak 4.

Europski ombudsman i njegovo osoblje rješavaju zahtjeve za javni pristup dokumentima, osim onima iz članka 6. stavka 1, u skladu s uvjetima i ograničenjima iz Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

Kad je riječ o pritužbama u pogledu prava na javni pristup dokumentima koje je sastavila ili zaprimila institucija, tijelo, ured ili agencija Unije, Europski ombudsman, nakon odgovarajuće analize i svih potrebnih razmatranja, izdaje preporuku koja se odnosi na pristup tim dokumentima. Institucija, tijelo, ured ili agencija trebaju odgovoriti u roku predviđenom Uredbom (EZ) br. 1049/2001. Ako dotična institucija, tijelo, ured ili agencija ne slijedi preporuku ombudsmana za omogućavanje pristupa dokumentima, ona mora propisno obrazložiti svoje odbijanje. U tom slučaju Europski ombudsman obavještava podnositelja pritužbe o dostupnim pravnim lijekovima, uključujući postupke koji su na raspolaganju za upućivanje predmeta Sudu Europske unije.

Članak 5.

Europski ombudsman redovito ocjenjuje politike i preispituje postupke uspostavljene u relevantnim institucijama, tijelima i agencijama Unije u skladu s člankom 22.a Pravilnika o osoblju („zviždanje”) te po potrebi daje konkretne preporuke za poboljšanja kako bi se osigurala potpuna zaštita dužnosnika ili drugih službenika koji prijave činjenice u skladu s člankom 22.a Pravilnika o osoblju. Europski ombudsman može, na zahtjev, uz očuvanje povjerljivosti, pružati informacije, nepristrane savjete i stručne smjernice dužnosnicima ili drugim službenicima o pravilnom postupanju u slučaju postojanja činjenica iz članka 22.a Pravilnika o osoblju, među ostalim u opsegu relevantnih odredbi prava Unije.

Europski ombudsman može također otvoriti istrage na temelju informacija koje pruže dužnosnici ili drugi službenici skladu s člankom 22.a Pravilnika o osoblju, koji mogu izvješćivati u povjerenju i anonimno, ako opisane činjenice mogu predstavljati nepravilnosti u djelovanju u instituciji, tijelu, uredu ili agenciji Unije. U tu je svrhu moguće odstupanje od važećeg Pravilnika o osoblju u pogledu tajnosti.

Članak 6.

1.  Europski ombudsman i njegovo osoblje, na koje se primjenjuje članak 339. UFEU-a i članak 194. Ugovora o Euratomu, ne smiju otkrivati podatke ili dokumente dobivene tijekom svojih istraga. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., od njih se osobito zahtijeva da ne otkrivaju nikakve klasificirane podatke ni klasificirane dokumente dostavljene Europskom ombudsmanu ni dokumente iz područja primjene prava Unije u vezi sa zaštitom osobnih podataka, kao ni podatke koji bi mogli štetiti podnositelju pritužbe ili drugim uključenim osobama.

2.  Ako smatra da bi se činjenice koje je saznao tijekom istrage mogle odnositi na kazneno pravo, Europski ombudsman odmah obavještava nadležna nacionalna tijela i, u mjeri u kojoj je slučaj u njihovoj nadležnosti, Europski ured za borbu protiv prijevara i Ured europskog javnog tužitelja. Prema potrebi, Europski ombudsman obavješćuje i instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije u čijoj je nadležnosti dotični dužnosnik ili drugi službenik i koji mogu primijeniti drugi podstavak članka 17. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije.

Europski ombudsman može obavijestiti i dotičnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju Unije o činjenicama koje u pitanje dovode ponašanje člana njihova osoblja, kao i o svim kontinuiranim aktivnostima koje otežavaju tekuću istragu.

Europski ombudsman o tim obavijestima izvještava podnositelja pritužbe i ostale uključene osobe čiji je identitet poznat.

Članak 7.

1.  Europski ombudsman može surađivati s istovrsnim tijelima u državama članicama pod uvjetom da poštuje primjenjivo nacionalno pravo.

2.  U okviru svojih dužnosti Europski ombudsman surađuje s Agencijom Europske unije za temeljna prava te s drugim institucijama i tijelima, izbjegavajući pritom svako preklapanje njihovih aktivnosti.

Članak 8.

1.  Europski ombudsman bira se te može biti ponovno imenovan u skladu s člankom 228. stavkom 2. UFEU-a.

2.  Europski ombudsman izabire se među osobama koje su građani Unije, imaju puna građanska i politička prava i sva potrebna jamstva neovisnosti, koje u prethodne tri godine nisu bile članovi nacionalnih vlada ili institucija Unije te ispunjavaju uvjete nepristranosti koji su jednaki uvjetima potrebnim za obnašanje sudačke dužnosti u svojoj zemlji te imaju priznatu stručnost i iskustvo za obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana.

Članak 9.

1.  Europski ombudsman prestaje obnašati dužnosti iz Ugovorâ i ove Uredbe istekom mandata odnosno ostavkom ili smjenom s dužnosti.

2.  Osim u slučaju smjene s dužnosti, Europski ombudsman ostaje na dužnosti sve do izbora novog Europskog ombudsmana.

3.  U slučaju ranijeg prestanka obnašanja dužnosti, novi Europski ombudsman imenuje se u roku od tri mjeseca od trenutka odlaska s funkcije za preostalo razdoblje mandata Europskog parlamenta. Dok novi Europski ombudsman ne bude izabran, glavni službenik iz članka 13. stavka 2. odgovoran je za hitna pitanja koja su u nadležnosti Europskog ombudsmana.

Članak 10.

Ako Europski parlament namjerava zatražiti smjenu s dužnosti Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. stavkom 2. UFEU-a, prije podnošenja takvog zahtjeva on saslušava Europskog ombudsmana.

Članak 11.

1.  U obavljanju dužnosti iz Ugovora i ove Uredbe Europski ombudsman djeluje u skladu s člankom 228. stavkom 3. UFEU-a. Europski ombudsman suzdržava se od svake radnje koja je nespojiva s prirodom navedenih dužnosti.

2.  Pri preuzimanju dužnosti Europski ombudsman svečano priseže pred Sudom Europske unije koji zasjeda u punom sastavu da će dužnosti iz Ugovorâ i ove Uredbe obavljati potpuno neovisno i nepristrano te da će u potpunosti poštovati obveze koje nastaju tijekom i nakon njegovog mandata. Svečana prisega posebno uključuje dužnost časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica nakon isteka mandata.

Članak 12.

1.  Tijekom trajanja mandata Europskog ombudsmana, Europski ombudsman ne smije obnašati nikakve druge političke ni administrativne dužnosti niti se baviti drugim zanimanjem, bilo plaćenim bilo neplaćenim.

2.  Europski ombudsman ima jednak položaj u pogledu primitaka od rada, dodataka i mirovine kao sudac Suda Europske unije.

3.  Članci od 11. do 14. i članak 17. Protokola br. 7 primjenjuju se i na Europskog ombudsmana te na dužnosnike i ostale službenike tajništva Europskog ombudsmana.

Članak 13.

1.  Europskom ombudsmanu dodjeljuje se odgovarajući proračun, dovoljan za osiguranje njegove neovisnosti i za obavljanje dužnosti iz Ugovorâ i ove Uredbe.

2.  Europskom ombudsmanu pomaže tajništvo i on imenuje njegova glavnog službenika.

3.  Europski ombudsman trebao bi nastojati postići rodnu jednakost u sastavu tajništva Europskog ombudsmana.

4.  Na dužnosnike i druge službenike tajništva Europskog ombudsmana primjenjuju se pravila i propisi koji važe za dužnosnike i ostale službenike Unije. Njihov se broj utvrđuje svake godine kao dio proračunskog postupka i primjeren je za pravilno obavljanje dužnosti Europskog ombudsmana i radno opterećenje.

5.  Dužnosnici i drugi službenici Unije i država članica imenovani u tajništvo Europskog ombudsmana upućuju se u interesu službe te im je zajamčen automatski povratak u instituciju, tijelo, ured ili agenciju iz koje su upućeni.

6.  U pitanjima koja se odnose na njegovo osoblje Europski ombudsman ima isti status kao institucije u smislu članka 1.a Pravilnika o osoblju.

Članak 14.

Europski ombudsman ocjenjuje uspostavljene postupke za sprečavanje svih vrsta uznemiravanja u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, kao i mehanizme za kažnjavanje odgovornih. Europski ombudsman sastavlja odgovarajuće zaključke o tome jesu li ti postupci u skladu s načelima proporcionalnosti, prikladnosti i energičnog djelovanja te pružaju li žrtvama učinkovitu zaštitu i podršku.

Europski ombudsman pravodobno ispituje rješavaju li institucije, tijela, uredi i agencije Unije primjereno slučajeve uznemiravanja bilo koje vrste i prirode pravilnom primjenom postupaka koji su predviđeni u vezi s pritužbama u tom području. Europski ombudsman sastavlja odgovarajuće zaključke o toj temi.

U svojem tajništvu Europski ombudsman imenuje osobu ili određuje strukturu koja ima stručno znanje u pogledu uznemiravanja i koja može pravodobno procijeniti rješavaju li slučajevi uznemiravanja bilo koje vrste i prirode, uključujući seksualno uznemiravanje, na odgovarajući način u institucijama, agencijama i tijelima Unije te, prema potrebi, pružiti savjete njihovim dužnosnicima i drugim službenicima .

Članak 15.

Sjedište Europskog ombudsmana je sjedište Europskog parlamenta.

Članak 16.

Sva komunikacija s nacionalnim tijelima država članica u svrhu primjene ove Uredbe obavlja se preko njihovih stalnih predstavništava pri Europskoj uniji.

Članak 17.

Europski ombudsman donosi provedbene odredbe za ovu Uredbu. One moraju biti u skladu s ovom Uredbom i uključivati barem odredbe o:

(a)  postupovnim pravima podnositelja pritužbe i dotične institucije, tijela, ureda ili agencije;

(b)  osiguravanju zaštite dužnosnika ili drugih službenika koji prijavljuju slučajeve seksualnog uznemiravanja i povrede prava Unije u institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, u skladu s člankom 22.a Pravilnika o osoblju („zviždanje”);

(c)  primitku, obradi i zaključenju pritužbe;

(d)  istragama na vlastitu inicijativu;

(e)  daljnjim istragama; i

(f)  djelatnostima prikupljanja podataka.

Članak 18.

Odluka 94/262/EZUČ, EZ, Euratom stavlja se izvan snage.

Članak 19.

Ova Uredba stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament

Predsjednik

(1) Odluka Europskog parlamenta 94/262/EZUČ, EZ, Euratom od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (SL L 113, 4.5.1994., str. 15.).
(2) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).
(3) Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).
(4) SL L 56, 4.3.1968., str. 1.


Sveobuhvatna europska industrijska politika o umjetnoj inteligenciji i robotici
PDF 240kWORD 82k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o sveobuhvatnoj europskoj industrijskoj politici o umjetnoj inteligenciji i robotici (2018/2088(INI))
P8_TA-PROV(2019)0081A8-0019/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. s preporukama Komisiji o pravilima građanskog prava o robotici(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2018. o autonomnim oružanim sustavima(3);

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o jezičnoj ravnopravnosti u digitalnom dobu(4),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije od 6. lipnja 2018. o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027. (COM(2018)0434);

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2018/1488 od 28. rujna 2018. o osnivanju Zajedničkog poduzeća za europsko računalstvo visokih performansi(5);

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za pravne poslove, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0019/2019),

A.  budući da bi transparentna i etična umjetna inteligencija i robotika mogle obogatiti naše živote i poboljšati naše sposobnosti, i kao pojedinaca i radi općeg interesa;

B.  budući da se razvoj umjetne inteligencije odvija ubrzanim tempom i budući da je umjetna inteligencija već nekoliko godina prisutna u našoj svakodnevnici; budući da umjetna inteligencija i robotika potiču inovacije, dovode do novih poslovnih modela te imaju ključnu ulogu u preobrazbi naših društava i digitalizaciji naših gospodarstava u mnogim sektorima, kao što su industrija, zdravstvo, građevinarstvo i promet;

C.  budući da su za sve veću integraciju robotike u ljudske sustave potrebne snažne političke smjernice o načinu povećanja prednosti i smanjenja rizika za društvo te osiguravanje sigurnog i pravednog razvoja umjetne inteligencije;

D.  budući da je umjetna inteligencija jedna od strateških tehnologija za 21. stoljeće na globalnoj i europskoj razini te donosi pozitivne promjene za europsko gospodarstvo, omogućujući inovativnost, produktivnost, konkurentnost i dobrobit;

E.  budući da se otprilike četvrtina svih industrijskih robota i polovica svih robota za profesionalne usluge u svijetu proizvodi u europskim poduzećima te da EU stoga već ima važne resurse na kojima treba temeljiti svoju europsku industrijsku politiku;

F.  budući da bi umjetna inteligencija i robotika mogle preoblikovati mnoge industrije i dovesti do veće učinkovitosti proizvodnje te pridonijeti globalnoj konkurentnosti europske industrije te malih i srednjih poduzeća; budući da je dostupnost skupova podataka velikih razmjera te objekata za testiranje i eksperimentiranje ključna za razvoj umjetne inteligencije;

G.  budući da će zajednički pristup olakšati razvoj tehnologija umjetne inteligencije na korist društva, istodobno rješavajući izazove koje te tehnologije predstavljaju kako bi se potaknule inovacije, poboljšala kvaliteta proizvoda i usluga omogućenih umjetnom inteligencijom, poboljšalo iskustvo potrošača i njihovo povjerenje u tehnologije umjetne inteligencije i robotiku te izbjegla rascjepkanost unutarnjeg tržišta;

H.  budući da se računalna učinkovitost u Uniji mora održati na vodećoj razini, čime bi se trebale pružiti prilike za opskrbnu industriju EU-a i povećati njezina učinkovitost u preusmjeravanju tehnoloških razvoja na proizvode i usluge koji se traže i temeljene na aplikacijama, što bi dovelo do njihova povećanja i sve veće primjene na temelju umjetne inteligencije;

I.  budući da je EU-u hitno potreban koordiniran pristup na europskoj razini kako bi se mogao natjecati s golemim ulaganjima trećih zemalja, osobito SAD-a i Kine;

J.  budući da se Komisija 25. travnja 2018.(6) obvezala predložiti europski pristup umjetnoj inteligenciji razradom nacrta smjernica o umjetnoj inteligenciji u suradnji s dionicima iz Europskog saveza za umjetnu inteligenciju, skupinom stručnjaka za umjetnu inteligenciju, kako bi se u Europi podržale aplikacije i poslovni subjekti utemeljeni na umjetnoj inteligenciji;

K.  budući da je potrebno revidirati te, prema potrebi, izmijeniti postojeća pravila i procese kako bi se uzelo u obzir umjetnu inteligenciju i robotiku;

L.  budući da se europski okvir za umjetnu inteligenciju mora oblikovati uz potpuno poštovanje prava utvrđenih u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito u pogledu načela zaštite podataka, privatnosti i sigurnosti;

M.  budući da se razvoj umjetne inteligencije može i treba oblikovati tako da se očuvaju dostojanstvo, autonomija i samoodređenje pojedinca;

N.  budući da je u svojoj rezoluciji od 16. veljače 2017. s preporukama Komisiji o pravilima građanskog prava o robotici Parlament pozvao Komisiju da predloži usklađeni pravni okvir u pogledu razvoja robotike, uključujući autonomne sustave i pametne autonomne robote;

O.  budući da u razvoj umjetne inteligencije i robotike treba uključiti društvo u cjelini; međutim, budući da ruralna područja u 2017. uglavnom nisu profitirala od umjetne inteligencije jer 8 % domova nije bilo pokriveno nikakvom fiksnom mrežom, a njih 53 % nije bilo pokriveno pristupnom tehnologijom sljedeće generacije (VDSL, Cable Docsis 3.0 ili FTTP);

P.  budući da razvoj usluga i proizvoda omogućenih umjetnom inteligencijom zahtijeva povezivost, slobodan protok podataka i pristupačnost podataka u EU-u; budući da uporaba naprednih tehnika rudarenja podataka u uslugama i proizvodima može pridonijeti povećanju kvalitete odlučivanja, a time i izbora potrošača, te poboljšati poslovne rezultate;

Q.  budući da razvoj tehnologije pametnih proizvoda i usluga može koristiti gospodarstvu znanja, koje se temelji na količini, kvaliteti i pristupačnosti dostupnih informacija, i stoga može dovesti do bolje prilagodbe potrebama potrošača;

R.  budući da je kibersigurnost ključna kako bi se zajamčilo da se podatke zlonamjerno ne oštećuje ili zloupotrebljava s namjerom da umjetna inteligencija djeluje na način koji šteti građanima ili poduzećima, što bi potkopalo povjerenje industrije i potrošača u umjetnu inteligenciju; budući da se razvojem umjetne inteligencije povećava oslanjanje na te sustave u poduzimanju radnji i donošenju odluka, što zahtijeva visoke standarde kiberotpornosti u EU-u radi zaštite od povreda i propusta u području kibersigurnosti;

S.  budući da trend usmjeren na automatizaciju zahtijeva da subjekti uključeni u razvoj i stavljanje na tržište aplikacija umjetne inteligencije od samog početka razmišljaju o sigurnosti i etici, čime se priznaje da oni moraju biti spremni prihvatiti pravnu odgovornost za kvalitetu tehnologije koju proizvode;

T.  budući da bi se izgradnja pouzdanog ekosustava za razvoj tehnologije umjetne inteligencije trebala temeljiti na arhitekturi politike za postupanje s podacima; budući da to podrazumijeva stvaranje razumljivih i pojednostavljenih programa za prikupljanje podataka i upravljanje njima u svrhu obrazovnih istraživanja kako bi se omogućio razvoj umjetne inteligencije u mnogim područjima: medicinskom, financijskom, biološkom, energetskom, industrijskom, kemijskom ili javnom sektoru; budući da bi ekosustav umjetne inteligencije koji se temelji na podacima mogao obuhvaćati paneuropske inicijative pokrenute na temelju otvorenih standarda, uzajamnog priznavanja certifikata i transparentnih pravila o interoperabilnosti;

U.  budući da se korištenjem same umjetne inteligencije ne jamči istina ili pravednost jer način prikupljanja podataka i pisanja algoritma može dovesti do pojave elementa pristranosti koji može proizlaziti iz pristranosti u društvu; budući da bi se kvalitetom podataka, zajedno s algoritamskim dizajnom i stalnim postupcima ponovnih evaluacija trebala spriječiti pristranost;

V.  budući da bi umjetnu inteligenciju i robotiku trebalo razviti i primjenjivati na način usmjeren na ljude u svrhu pružanja potpore na radnom mjestu i kod kuće; budući da se umjetna inteligencija može iskoristiti i za izbjegavanje izlaganja ljudi radu na opasnim radnim mjestima;

W.  budući da daljnji razvoj i povećana upotreba automatiziranog i algoritamskog donošenja odluka nesumnjivo utječe na konačne odluke potrošačke, poslovne ili administrativne prirode koje donosi pojedinac (primjerice poslovni subjekt ili internetski korisnik) ili administrativno, pravosudno ili drugo javno tijelo; budući da je u postupak automatiziranog i algoritamskog donošenja odluka potrebno uvrstiti zaštitne mjere i mogućnost ljudske kontrole i verifikacije;

X.  budući da se strojnim učenjem također postavljaju izazovi u pogledu jamčenja nediskriminacije, pravednog postupka, transparentnosti i razumljivosti u postupcima donošenja odluka;

Y.  budući da umjetna inteligencija predstavlja važan alat za rješavanje globalnih društvenih izazova te da bi države članice stoga trebale u okviru javne politike promicati ulaganja, stavljati na raspolaganje sredstva za istraživanje i razvoj te rješavati prepreke razvoju i prihvaćanju umjetne inteligencije;

Z.  budući da su komercijalne platforme za umjetnu inteligenciju prešle iz faze testiranja na stvarnu primjenu u zdravstvu, okolišu, energiji i prometu; budući da su tehnike strojnog učenja u središtu svih glavnih internetskih platformi i aplikacija utemeljenih na velikim podacima;

AA.  budući da se istraživači i poduzeća u Europi bave širokim rasponom tema u području ulančanih blokova koje obuhvaćaju lanac opskrbe, državne službe, financije, internet stvari, zdravstvo, medije, pametne gradove, energetiku i promet; budući da je Europa snažan akter u važnim područjima povezanim s ulančanim blokovima kao što je umjetna inteligencija; budući da ulančani blokovi mogu imati važnu ulogu u poboljšanju europskih inovacija;

AB.  budući da su tehnologije kibersigurnosti kao što su digitalni identiteti, kriptografija ili otkrivanje neovlaštenog ulaska te njihova primjena u područjima kao što su financije, industrija 4.0, energetika, prijevoz, zdravstvena skrb i e-uprava ključne za osiguravanje zaštite i povjerenja u internetske aktivnosti i transakcije građana, javnih uprava i poduzeća;

AC.  budući da rudarenje teksta i podataka služi kao temelj za umjetnu inteligenciju i primjenu strojnog učenja te da je od ključnog značaja za mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća jer im omogućuje pristup velikim količinama podataka za oblikovanje algoritama umjetne inteligencije;

AD.  budući da se umjetna inteligencija može pokazati vrlo energetski intenzivnom; budući da je s obzirom na to važno da uporaba umjetne inteligencije napreduje u skladu s postojećim ciljevima EU-a u pogledu učinkovitosti i ciljeva kružnog gospodarstva;

AE.  budući da bi se umjetnom inteligencijom trebali u cijelosti podržavati svi europski jezici kako bi se svim Europljanima pružile jednake mogućnosti iskorištavanja prednosti suvremenog razvoja umjetne inteligencije u okviru višejezičnog europskog informacijskog društva;

AF.  budući da je u industriji i uslugama povezanima s visokom tehnologijom umjetna inteligencija ključ koji će Europi omogućiti da s pomoću najnovijih tehnologija za poticanje rasta postane „start-up kontinent”, osobito u domenama zdravstvene tehnologije, zdravstvenih usluga i programa, otkrivanja lijekova, robotske i robotski potpomognute kirurgije, liječenja kroničnih bolesti te medicinskog snimanja i bilježenja, kao i osiguravanja održivog okruženja i sigurne proizvodnje hrane; budući da Europa trenutačno zaostaje u odnosu na Sjevernu Ameriku i Aziju u smislu istraživanja i patentiranja umjetne inteligencije;

AG.  budući da bi razvoj tehnologija umjetne inteligencije mogao pomoći da se poboljša život osoba s kroničnim bolestima i invaliditetom te da se savladaju društveni izazovi kao što je starenje stanovništva s pomoću zdravstvenih tehnologija koje bi bile preciznije i djelotvornije u pružanju zdravstvene zaštite;

AH.  budući da umjetna inteligencija i robotika imaju brojne moguće primjene u zdravstvenoj skrbi, kao što je upravljanje zdravstvenim kartonima i podacima, izvođenje rutinskih zadataka (analiza testova, rendgen, CT snimke, unos podataka), planiranje liječenja, digitalno savjetovanje (primjerice, medicinsko savjetovanje temeljeno na osobnoj povijesti bolesti i općem znanju medicine), virtualne medicinske sestre, davanje lijekova, otkrivanje lijekova, precizna medicina (kao što je genetička i genomička pretraga mutacija i povezivanje bolesti s informacijama iz DNK-a), praćenje zdravlja i analiza zdravstvenog sustava, među ostalim primjenama;

AI.  budući da pristupačnost ne znači jednake usluge i uređaje za sve; budući da se pristupačnost umjetne inteligencije i robotike temelji na uključivom planiranju i dizajnu; budući da potrebe, želje i iskustva korisnika trebaju biti početna točka u dizajnu;

AJ.  budući da postoje snažne etičke, psihološke i pravne dvojbe u vezi s autonomijom robota, njihovim očitim nedostatkom ljudske empatije i utjecajem na odnos liječnika i pacijenta koje još nisu istražene na odgovarajući način na razini Unije, osobito u vezi sa zaštitom osobnih podataka pacijenata, odgovornošću za njihove postupke te s novim gospodarskim i radnim odnosima koji će nastati; budući da „autonomija” kao takva može biti samo osobina ljudskih bića; budući da postoji potreba za snažnim pravnim i etičkim okvirom u pogledu umjetne inteligencije;

AK.  budući da se uvođenje umjetne inteligencije osobito u područje zdravlja uvijek mora temeljiti na načelu odgovornosti „čovjek upravlja strojem”;

1.Umjetna inteligencija i robotika kao potporanj društva

1.1.Rad u doba umjetne inteligencije i robotike

1.  naglašava da će automatizacija u kombinaciji s umjetnom inteligencijom dovesti do povećanja produktivnosti, a time i ostvarenja; napominje da će se, kao i u okviru prethodnih tehnoloških revolucija, neka radna mjesta zamijeniti drugima i da će se stvoriti nova radna mjesta koja će transformirati živote i radne prakse; ističe da bi se povećanom uporabom robotike i umjetne inteligencije također trebala smanjiti izloženost ljudi štetnim i opasnim uvjetima te da bi se njima također trebalo pomoći u stvaranju kvalitetnijih i dostojanstvenih radnih mjesta i poboljšanju produktivnosti;

2.  potiče države članice da se usmjere na prekvalificiranje radnika u industrijama na koje automatizacija zadaća najviše utječe; naglašava da bi nove obrazovne programe trebalo usmjeriti na razvijanje vještina radnika kako bi mogli iskoristiti poslovne prilike povezane s novim radnim mjestima stvorenima s pomoću umjetne inteligencije; potiče razvoj programa digitalne pismenosti u školama, razvoj naukovanja i prioriteta strukovnog osposobljavanja kako bi se radnicima pomoglo da se prilagode tehnološkim promjenama;

3.  preporučuje da države članice, zajedno s akterima iz privatnog sektora, utvrde rizike i razviju strategije kako bi se zajamčio razvoj relevantnih programa ponovnog osposobljavanja i prekvalifikacije; naglašava da sama poduzeća moraju ulagati u osposobljavanje i prekvalifikaciju postojeće radne snage kako bi zadovoljila svoje potrebe;

4.  naglašava da će razvoj robotike u EU-u imati snažan učinak na industrijske odnose; smatra da taj učinak treba rješavati na uravnotežen način kako bi se promicala reindustrijalizacija i omogućilo radnicima da također uživaju u povećanju produktivnosti;

5.  napominje da u postojećoj strukturi industrije postoji osjetljiva ravnoteža između vlasnika i radnika; smatra da bi napredak u provedbi umjetne inteligencije u industriji trebalo ostvariti s pomoću opsežnog savjetovanja sa socijalnim partnerima jer su za potencijalnu promjenu broja osoba koje rade u industriji potrebne proaktivne politike kako bi se radnicima pomoglo u prilagodbi na nove zahtjeve te kako bi se osiguralo da dobici budu široko rasprostranjeni; napominje da je potrebno ponovno razmatranje i oblikovanje politika tržišta rada, sustava socijalne sigurnosti i oporezivanja;

6.  poziva države članice da uklone prepreke priključivanju radnoj snazi kao što su prekomjerne kvalifikacije;

7.  smatra da je digitalna pismenost jedan od najvažnijih čimbenika za budući razvoj umjetne inteligencije te potiče Komisiju i države članice da razviju i nastave sa strategijama za osposobljavanje i prekvalifikaciju u području digitalnih vještina; napominje da se digitalnom pismenošću može podržati široko sudjelovanje u rješenjima podatkovnog gospodarstva te olakšati komunikacija i suradnja sa svim dionicima;

8.  napominje da je, uzimajući u obzir da će to utjecati na građane svake dobi, potrebno prilagoditi obrazovne kurikule, uključujući s pomoću uspostave novih načina učenja i upotrebe novih tehnologija isporuke; naglašava da bi na odgovarajući način trebalo pristupiti obrazovnim aspektima; osobito smatra da je obrazovanjem i osposobljavanjem, od ranih školskih dana do cjeloživotnog učenja, potrebno obuhvatiti digitalne vještine, uključujući kodiranje;

1.2.Zlouporaba umjetne inteligencije i temeljnih prava

9.  naglašava da bi zlonamjerna ili nemarna upotreba umjetne inteligencije mogla značiti prijetnju za digitalnu te fizičku i javnu sigurnost jer bi se mogla upotrijebiti za opsežne, precizne i iznimno uspješne napade na usluge informacijskog društva i s njima povezane strojeve te za kampanje širenja dezinformacija i općenito smanjivanje prava pojedinaca na samoodređenje; ističe da bi se zlonamjernom ili nemarnom upotrebom umjetne inteligencije moglo ugroziti demokraciju i temeljna prava;

10.  poziva Komisiju da predloži okvir kojim se kažnjavaju prakse manipulacije percepcijom kad personalizirani sadržaji ili novosti prouzrokuju negativne osjećaje i iskrivljuju percepciju stvarnosti, što bi moglo imati negativne posljedice (primjerice u pogledu ishoda izbora ili iskrivljene percepcije o društvenim pitanjima kao što su migracije);

11.  naglašava važnost prepoznavanja, utvrđivanja i praćenja disruptivnog razvoja u području umjetne inteligencije; potiče da se istraživanje u području umjetne inteligencije usmjeri i na otkrivanje slučajno ili zlonamjerno oštećene umjetne inteligencije i robotike;

12.  poziva Komisiju da uzme u obzir društvene izazove na temelju praksi koje proizlaze iz rangiranja građana; ističe da se građani ne bi smjeli diskriminirati na temelju njihova ranga i trebaju imati pravo na „drugu priliku”;

13.  izražava veliku zabrinutost zbog primjene aplikacija umjetne inteligencije, uključujući prepoznavanje lica i glasa, u programima „emocionalnog nadzora”, odnosno praćenje psihičkog stanja radnika i građana kako bi se povećala produktivnost i očuvala socijalna stabilnost, čemu se katkad pridodaju i sustavi „socijalnih kredita”, kakvi su, primjerice, već uspostavljeni u Kini; naglašava da je priroda takvih programa sama po sebi u suprotnosti s europskim vrijednostima i standardima kojima se štite prava i slobode pojedinaca;

2.Tehnološki put prema umjetnoj inteligenciji i robotici

2.1.Istraživanje i razvoj

14.  podsjeća na činjenicu da Europa ima vodeću svjetsku zajednicu za istraživanje umjetne inteligencije, koja čini 32 % svih istraživačkih instituta u području umjetne inteligencije u svijetu;

15.  pozdravlja prijedlog Komisije o programu Digitalna Europa i proračun od 2,5 milijardi EUR koji je namijenjen za umjetnu inteligenciju, kao i povećano financiranje u okviru programa Obzor 2020; razumije da je važno financiranjem EU-a nadopunjavati proračune država članica i proračune za industrijska istraživanja u području umjetne inteligencije te da je potrebna suradnja između javnih i privatnih istraživačkih programa te istraživačkih programa EU-a;

16.  podržava operativne ciljeve programa Digitalna Europa u pogledu izgradnje i jačanja ključnih kapaciteta u području umjetne inteligencije u Uniji kako bi bili dostupni svim poduzećima i javnim upravama te kako bi se jačali i povezali postojeći objekti za testiranje i eksperimentiranje u području umjetne inteligencije u državama članicama;

17.  potiče države članice da razvijaju partnerske odnose s više sudionika u cijeloj industriji i istraživačkim institutima, kao i zajedničke centre izvrsnosti za umjetnu inteligenciju;

18.  naglašava da bi istraživanja u području umjetne inteligencije trebala ulagati ne samo u razvoj tehnologije umjetne inteligencije i inovacija u području umjetne inteligencije nego i u društvena i etička područja te područja odgovornosti povezana s umjetnom inteligencijom; smatra da bi svaki uvedeni model umjetne inteligencije trebao imati integrirana etička načela;

19.  naglašava da bi se istraživačke i druge aktivnosti u području umjetne inteligencije trebale provoditi u skladu s načelom predostrožnosti i temeljnim pravima te istodobno poticati napredak za društvo i okoliš; naglašava da bi svi koji su uključeni u razvoj, provedbu, širenje i upotrebu umjetne inteligencije trebali uzeti u obzir i poštovati ljudsko dostojanstvo i samoodređenje te fizičku i psihološku dobrobit pojedinaca i cijelog društva, predvidjeti moguće sigurnosne učinke te poduzeti mjere predostrožnosti proporcionalne razini zaštite, uključujući brzo otkrivanje čimbenika koji bi mogli ugroziti javnost ili okoliš;

20.  naglašava da je konkurentno istraživačko okruženje također ključno za razvoj umjetne inteligencije; naglašava važnost podupiranja izvrsnih istraživanja, uključujući temeljne znanosti te visokorizične i vrlo isplative projekte, te poticanja europskog istraživačkog područja privlačnim uvjetima za financiranje, mobilnost i pristup infrastrukturi i tehnologiji u cijeloj Uniji na temelju načela otvorenosti prema trećem zemljama i stručnosti koja se nalazi izvan Unije, pod uvjetom da se time ne ugrožava kibernetička sigurnost EU-a;

21.  naglašava činjenicu da istraživači u EU-u i dalje zarađuju znatno manje od svojih kolega u SAD-u i Kini, što je poznato kao glavni razlog njihova odlaska iz Europe; poziva Komisiju i države članice da se usredotoče na privlačenje vrhunskih talenata u europska poduzeća, a države članice da stvore privlačne uvjete;

22.  naglašava da Europa mora nove vodeće inicijative FET(7) posvetiti umjetnoj inteligenciji, s posebnim naglaskom na pristupu usmjerenom na čovjeka i jezične tehnologije;

23.  smatra da se umjetnom inteligencijom, strojnim učenjem i eksponencijalnim skokovima u dostupnosti podataka i računalstvu u oblaku potiču istraživačke inicijative u svrhu razumijevanja biologije na molekularnoj i staničnoj razini, usmjerava razvoj liječenja i analiziraju tokovi podataka radi otkrivanja opasnosti za zdravlje, predviđanja pojave bolesti i savjetovanja pacijenata; napominje da se tehnike rudarenja podataka i navigacije podacima mogu primjenjivati za utvrđivanje nedostataka, rizika, trendova i obrazaca povezanih sa skrbi;

24.  naglašava da je, kad je opasnost neizbježan i sastavni dio istraživanja umjetne inteligencije, potrebno sastaviti i poštovati stroge protokole za procjenu rizika i upravljanje njima uzimajući u obzir da opasnost od štete ne bi trebala biti veća od one u svakodnevnom životu (tj. ljudi ne bi trebali biti izloženi većim ili dodatnim opasnostima u odnosu na one kojima su izloženi u uobičajenom načinu života);

2.2.Ulaganja

25.  napominje da su veća ulaganja u ovo područje važna radi zadržavanja konkurentnosti; iako uviđa da većina ulaganja i inovacija u tom području potječe od poduzeća u privatnom sektoru, ujedno smatra da bi trebalo potaknuti države članice i Komisiju na daljnje ulaganje u istraživanja u tom sektoru i utvrđivanje prioriteta u pogledu razvoja; pozdravlja prijedlog u okviru programa InvestEU i druga javno-privatna partnerstva kojima će se poticati privatno financiranje; smatra da treba poticati koordinaciju između ulaganja javnog i privatnog sektora s ciljem jamčenja usmjerenog razvoja;

26.  naglašava da bi se ulaganja u umjetnu inteligenciju, koja se mogu okarakterizirati kao u znatnoj mjeri nesigurna, trebala dopuniti financiranjem EU-a, primjerice sredstvima Europske investicijske banke (EIB) ili Europskog investicijskog fonda (EIF), fonda InvestEU i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), programa koji mogu pomoći u podjeli rizika;

27.  potiče Komisiju da ne dopusti financiranje EU-a za umjetnu inteligenciju u svrhu naoružanja; potiče Komisiju da isključi iz financiranja EU-a poduzeća koja istražuju i razvijaju umjetnu svijest;

28.  preporučuje Komisiji da zajamči da EU i europska sveučilišta zadrže intelektualno vlasništvo nad istraživanjima koja su financirana sredstvima EU-a;

2.3.Inovacije, društveno prihvaćanje i odgovornost

29.  napominje da je za svaki veliki tehnološki napredak bilo potrebno prijelazno razdoblje u kojem je većinski dio društva trebao bolje shvatiti tehnologiju i integrirati je u svoj svakodnevni život;

30.  napominje da budućnost te tehnologije ovisi o društvenom prihvaćanju te da se veći naglasak mora staviti na adekvatno informiranje o njezinim koristima s ciljem jamčenja boljeg razumijevanja te tehnologije i njezine primjene; isto tako napominje da će, ukoliko društvo ne bude informirano o tehnologiji umjetne inteligencije, to dovesti do manjka motivacije za inovacije u tom sektoru;

31.  smatra da prihvaćanje javnosti ovisi o tome kako se javnost informira o mogućnostima, izazovima i razvoju umjetne inteligencije; preporučuje državama članicama i Komisiji da olakšaju pristup vjerodostojnim informacijama koje se odnose na glavne probleme u vezi s umjetnom inteligencijom i robotikom, kao što su privatnost, sigurnost i transparentnost donošenja odluka;

32.  pozdravlja to što se u suradnji s regulatornim tijelima primjenjuju regulatorna kontrolirana i sigurna testna okruženja (eng. sandboxes) za uvođenje novih ideja, čime se od samog početka omogućuje uvođenje zaštitnih mjera u tehnologiju, a time i olakšava i potiče njezin ulazak na tržište; naglašava potrebu za uvođenjem regulatornih kontroliranih i sigurnih testnih okruženja svojstvenih za umjetnu inteligenciju u cilju ispitivanja sigurne i učinkovite upotrebe tehnologija umjetne inteligencije u stvarnom okruženju;

33.  napominje da se za veće društveno prihvaćanje umjetne inteligencije mora zajamčiti sigurnost i zaštita sustava koji se primjenjuju;

34.  napominje da umjetna inteligencija i jezična tehnologija mogu imati važne primjene u cilju promicanja ujedinjenosti Europe u njezinoj raznolikosti: automatizirani prijevod, razgovorni agenti i osobni asistenti, govorna sučelja za robote i internet stvari, pametna analitika, automatizirano prepoznavanje internetske propagande, lažnih vijesti, govora mržnje;

2.4.Povoljni uvjeti: povezivost, pristupačnost podataka i računalstvo visokih performansi te infrastruktura u oblaku

35.  ističe da je za integraciju robotike i tehnologije umjetne inteligencije u gospodarstvo i društvo potrebna digitalna infrastruktura kojom se omogućuje sveprisutna povezivost;

36.  naglašava da je povezivost preduvjet da Europa postane dio gigabitskog društva te da je umjetna inteligencija jasan primjer eksponencijalnog rasta potražnje za visokokvalitetnom, brzom, sigurnom i sveobuhvatnom povezivosti; smatra da bi Unija i države članice trebale nastaviti promicati mjere za poticanje ulaganja u mreže vrlo visokog kapaciteta u EU-u te njihovo uvođenje;

37.  naglašava da je brz, zaštićen i siguran razvoj 5G tehnologije nužan kako bi se Uniji omogućilo da u cijelosti iskoristi prednosti umjetne inteligencije i ponudi zaštitu od prijetnji kibersigurnosti, što omogućuje obnovu i razvoj industrija i usluga, koje su okosnica europskog gospodarstva, kao i podupiranje nastanka novih usluga, proizvodnje i tržišta, a to je nužno za osiguravanje novih radnih mjesta i visoke razine zaposlenosti;

38.  podsjeća da je dostupnost visokokvalitetnih i značajnih podataka ključna za stvarnu konkurentnost u sektoru umjetne inteligencije i poziva javna tijela da zajamče načine prikupljanja i dijeljenja javnih podataka te upravljanja njima tako što bi ih učinila zajedničkim dobrom, uz istodobnu zaštitu privatnosti i osjetljivih podataka;

39.  naglašava važnost kvalitete podataka koji se upotrebljavaju u okviru dubokog učenja; napominje da upotreba zastarjelih, nepotpunih ili netočnih podataka loše kvalitete može dovesti do loših predviđanja te potom diskriminacije i pristranosti;

40.  smatra da novi skup pravila kojima se uređuje slobodni protok neosobnih podataka u Uniji omogućuje sve veću dostupnost podataka za inovacije koje se temelje na podacima, olakšavajući time MSP-ovima i start-up poduzećima da razvijaju inovativne usluge omogućene umjetnom inteligencijom i da ulaze na nova tržišta, istodobno omogućujući građanima i poduzećima da ostvaruju koristi od boljih proizvoda i usluga;

41.  napominje da umjetna inteligencija ima potencijal da se njome povećaju učinkovitost, udobnost i dobrobit u mnogim sektorima ako istaknuti industrijski dionici budu surađivali s razvojnim programerima umjetne inteligencije; nadalje napominje da je velika količina podataka koji nisu osobne prirode trenutačno u posjedu dionika te se u okviru partnerstava mogu upotrebljavati za povećanje njihove učinkovitosti; smatra da je uspostava suradnje između korisnika i razvojnih programera u području umjetne inteligencije preduvjet kako bi se to ostvarilo;

42.  naglašava važnost interoperabilnosti i istinitosti podataka kako bi se osigurala visoka razina pouzdanosti i sigurnosnih standarda u novim tehnologijama.

43.  smatra da je za uspjeh aplikacija umjetne inteligencije koje su prilagođene korisnicima u cijelom EU-u često potrebno opsežno znanje o lokalnim tržištima, kao i pristup odgovarajućim lokalnim podacima za osposobljavanje skupova podataka i njihova upotreba te ispitivanje i provjera valjanosti sustava, osobito u sektorima povezanima s obradom prirodnog jezika; traži od država članica da potiču dostupnost visokokvalitetnog, interoperabilnog i otvorenog javnog sektora, kao i podataka u privatnom vlasništvu;

44.  naglašava potrebu za osiguravanjem najveće moguće usklađenosti s politikom Europske unije u području velikih podataka;

45.  pozdravlja mjere za olakšavanje i podupiranje razmjene i dijeljenja podataka preko granica;

46.  napominje da je dijeljenje podataka trenutačno znatno ispod svojega potencijala te da su velike količine podataka nedovoljno iskorištene;

47.  priznaje da postoji oklijevanje u pogledu dijeljenja podataka i ističe potrebu za djelovanjem kako bi se ono potaknulo; napominje da nepostojanje zajedničkih standarda također ima veliku ulogu u sposobnosti za dijeljenje podataka;

48.  pozdravlja propise kao što je Uredba o slobodnom protoku podataka i njezinu važnost u području kao što je umjetna inteligencija kako bi se omogućili djelotvorniji i učinkovitiji postupci;

49.  prepoznaje da je potrebno uspostaviti veće tržišno utemeljene poticaje radi poticanja pristupa i dijeljenja podataka; primjećuje da otvorenost podataka nosi rizik ponajprije za ulaganje u podatke;

50.  poziva da se osigura veća jasnoća u pogledu pravila o vlasništvu nad podacima i uspostavljenih pravnih okvira; napominje da regulatorna nesigurnost dovodi do previše opreznog odgovora industrije;

51.  naglašava važnost europskih inicijativa o računalstvu u oblaku i računalstvu visokih performansi kojima će se dodatno poboljšati razvoj algoritama za duboko učenje i obrada velikih podataka; čvrsto vjeruje da infrastruktura treba biti otvorena javnim i privatnim subjektima sa sjedištem u Uniji i drugdje te da se njome treba upravljati s pomoću najmanje restriktivnih kriterija za pristup kako bi inicijative bile uspješne i relevantne za razvoj umjetne inteligencije;

52.  pozdravlja osnivanje Europskog zajedničkog poduzeća za računalstvo visokih performansi; naglašava da su superračunala i podatkovna infrastruktura nužni za jamčenje konkurentnog ekosustava inovacija za razvoj tehnologija i aplikacija umjetne inteligencije;

53.  naglašava da računalstvo u oblaku ima ključnu ulogu u poticanju uvođenja umjetne inteligencije; ističe da pristup uslugama u oblaku omogućuje privatnim poduzećima, javnim institucijama, istraživačkim i akademskim institucijama te korisnicima da razvijaju i upotrebljavaju umjetnu inteligenciju na učinkovit i gospodarski održiv način;

3.Industrijska politika

54.  iako se umjetna inteligencija i robotika već dugo primjenjuju u industriji, podsjeća da se napreci u području umjetne inteligencije i robotike proširuju i nude široke i raznolike primjene u svim ljudskim aktivnostima; smatra da svaki regulatorni okvir mora obuhvaćati fleksibilnost kojom se omogućuju inovacije i neometan razvoj novih tehnologija i primjena umjetne inteligencije;

55.  naglašava da bi utvrđivanje opsega i primjene umjetne inteligencije trebalo biti rezultat postupka oblikovanja koji se temelji na potrebama i načelima kojima se uzima u obzir željeni rezultat i najbolji način za njegovo postizanje s gospodarskog i socijalnog stajališta; smatra da će postojanje jasnih politika u svim fazama razvoja dovesti do provedbe prikladne za tu svrhu te potaknuti na rješavanje rizika i nedostataka;

56.  preporučuje primjenu i promicanje javno-privatnih partnerstava za traženje rješenja za ključne izazove kao što je izgradnja ekosustava podataka i promicanje pristupa podacima te dijeljenja i protoka podataka, istovremeno pružajući zaštitu prava osoba na privatnost;

57.  naglašava da je znatan izazov za budućnost sustava umjetne inteligencije nedosljedna kvaliteta tehnologije za proizvodnju softvera te stoga ističe veliku potrebu za standardizacijom izgradnje i upotrebe sustava umjetne inteligencije;

58.  primjećuje napore koji se ulažu na globalnoj razini i prepoznaje potrebu za proaktivnom suradnjom s partnerima, osobito u okviru OECD-a i skupine G20, u pogledu utvrđivanja smjera u kojemu se ova industrija kreće kako bi se zajamčilo da EU ostane konkurentan i očuva jednak pristup među državama, kao i da podijeli koristi razvoja umjetne inteligencije u što širem opsegu;

59.  sa zabrinutošću napominje da se brojna poduzeća izvan Europe i subjekti iz trećih zemalja sve više služe prediktivnim modelima temeljenima na umjetnoj inteligenciji kako bi pružali usluge i ostvarili dodanu vrijednost na tržištima EU-a, osobito na lokalnoj razini, te pratili i po mogućnosti utjecali na politička stajališta, zbog čega predstavljaju potencijalnu prijetnju tehnološkom suverenitetu građana EU-a;

60.  naglašava da bi javna potpora za umjetnu inteligenciju trebala biti usmjerena na one strateške sektore u kojima industrija EU-a ima najveće mogućnosti za vodeću ulogu na globalnoj razini i koji imaju dodanu vrijednost u pogledu općeg javnog interesa;

3.1.Prioritetni sektori

3.1.1.Javni sektor

61.  naglašava da postoji niz prednosti koje se mogu ostvariti s pomoću umjetne inteligencije i robotike u javnom sektoru te pozdravlja povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj s ciljem jamčenja napretka u tom pogledu;

62.  naglašava da bi države članice trebale ulagati i u programe obrazovanja i osposobljavanja za umjetnu inteligenciju kako bi pomogle zaposlenicima javnog sektora da prihvate upotrebu umjetne inteligencije i robotike; napominje da bi ujedno trebalo organizirati informativne kampanje za građane koji će se služiti uslugama javnog sektora koje omogućuju sustavi umjetne inteligencije i robotika radi smirivanja strahova zbog gubitka kontrole nad osobnim podacima i uspostavljanja povjerenja;

63.  naglašava da informacije javnog sektora predstavljaju izvanredan izvor podataka kojim se može pridonijeti brzom napretku i stvaranju nove strategije za prihvaćanje novih digitalnih tehnologija, osobito umjetne inteligencije;

64.  smatra da se usvajanjem pouzdane umjetne inteligencije u okviru javnog sektora može snažno poduprijeti reforma javne uprave u pogledu donošenja odluka i poboljšati javne usluge, kao i potaknuti na šire prihvaćanje umjetne inteligencije u drugim industrijama;

65.  prima na znanje korištenje automatizacije postupaka s pomoću robotike i njezin učinak na poboljšanje postupaka javnog sektora; zapaža njezinu interoperabilnost s postojećim sustavima;

66.  traži od država članica da predvode tu digitalnu transformaciju tako da zauzmu položaj kao primarno odgovorni korisnici i kupci pouzdane tehnologije umjetne inteligencije; naglašava da u tom kontekstu države članice moraju prilagoditi svoje politike postupanja s podacima, među ostalim u pogledu prikupljanja javnih podataka, njihove upotrebe, spremanja ili bilježenja, kako bi se omogućilo uvođenje umjetne inteligencije u svim javnim sektorima;

67.  naglašava potrebu za uključivanjem javnosti u proces razvoja umjetne inteligencije; stoga poziva Komisiju da objavi sve algoritme, alate ili tehnologiju koju financira ili sufinancira javnost kao otvoreni izvor;

68.  smatra da će umjetna inteligencija predstavljati veliku prednost u smislu provedbe načela „samo jednom”, omogućujući kombiniranje baza podataka i informacija iz različitih izvora te olakšavajući time interakciju građana s javnim upravama;

69.  poziva Komisiju da zajamči zaštitu građana od svih sustava odlučivanja na temelju rangiranja umjetne inteligencije u javnim upravama, sličnih onima koji se planiraju primjenjivati u Kini;

3.1.2.Zdravlje

70.  naglašava da je ljudski kontakt jedan od ključnih aspekata ljudske njege;

71.  napominje da bi umjetna inteligencija i robotika sa sobom mogle donijeti prednosti u sektoru pružanja skrbi kako se produžuje očekivani životni vijek, između ostaloga jer liječnicima i medicinskim sestrama ostavljaju više vremena za aktivnosti visoke vrijednosti (npr. interakciju s pacijentima);

72.  prima na znanje da je umjetna inteligencija već utjecala na dobrobit, prevenciju, dijagnostiku i istraživanje te uviđa njezin velik potencijal za pružanje personalizirane skrbi; smatra da to naposljetku dovodi do održivijeg i učinkovitijeg zdravstvenog ekosustava utemeljenog na rezultatima;

73.  napominje da je stopa pogreške kod dijagnoza koje se postavljaju kombiniranjem umjetne inteligencije i liječničke dijagnoze u načelu znatno niža nego kod dijagnoza koje postavlja samo liječnik(8);

74.  ističe da se upotreba podataka u zdravstvenom sektoru mora pažljivo i etično pratiti i da se njome ne smije ni na koji način ometati pristup socijalnoj zaštiti ili osiguranju;

75.  smatra da bi u slučaju kada se umjetna inteligencija upotrebljava u medicinskim proizvodima za ugradnju, pacijent trebao imati pravo pregledati i mijenjati izvorni kod koji se upotrebljava u proizvodu;

76.  potrebno je obratiti posebnu pozornost na uporabu velikih podataka (engl. „big data”) u području zdravstva s ciljem povećanja prilika koje ona može donijeti, primjerice, poboljšanje zdravlja pojedinih pacijenata te rad sustava javnog zdravstva država članica, bez snižavanja etičkih standarda i bez ugrožavanja privatnosti ili sigurnosti građana;

77.  ističe, međutim, da postojeći sustav odobravanja medicinskih uređaja možda nije prikladan za tehnologije umjetne inteligencije; poziva Komisiju da pomno prati napredak tih tehnologija i da po potrebi predloži izmjene regulatornog okvira s ciljem izrade okvira koji se odnosi na podjelu građanskopravne odgovornosti između korisnika (liječnika/stručnjaka), proizvođača tehnološkog rješenja i zdravstvene ustanove koja nudi liječenje; naglašava da je pravna odgovornost za štetu u pogledu uporabe umjetne inteligencije glavno pitanje u zdravstvenom sektoru; ističe da je potrebno osigurati da se korisnici ne navode na to da uvijek daju prednost dijagnostičkom rješenju ili liječenju koje se preporučuje tehnološkim instrumentom zbog straha od tužbi za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti u slučaju kada svojom stručnom i informiranom prosudbom donesu zaključke koji se djelomično razlikuju;

78.  poziva države članice i Komisiju da povećaju izdvajanja za tehnologije umjetne inteligencije u zdravstvu u javnom i privatnom sektoru; u tom kontekstu pozdravlja potpisivanje deklaracije o suradnji između 24 države članice EU-a i Norveške s ciljem jačanja učinka ulaganja u umjetnu inteligenciju na europskoj razini; poziva države članice i Komisiju da razmotre trebaju li se programi obuke medicinskog i zdravstvenog osoblja modernizirati i ujednačiti na europskoj razini kako bi se osigurale visoke razine stručnosti i jednaki uvjeti za sve u različitim državama članicama u pogledu znanja i uporabe najnaprednijih tehnoloških instrumenata kirurške i biomedicinske robotike te umjetne inteligencije u svrhu radioloških pretraga;

79.  poziva Komisiju da radi na strategijama i politikama s pomoću kojih EU može zauzeti položaj globalnog predvodnika u rastućem području tehnologije zdravstvene skrbi, istodobno jamčeći da pacijenti imaju pristup neometanoj i učinkovitoj medicinskoj skrbi;

80.  uviđa da bi se boljim postavljanjem dijagnoza moglo spasiti milijune života jer je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 89 % preuranjenih smrti diljem Europe prouzročeno neprenosivim bolestima;

81.  ističe doprinos umjetne inteligencije i robotike inovativnim preventivnim, kliničkim i rehabilitacijskim praksama i tehnikama u zdravstvenom sektoru, s posebnim naglaskom na koristi koju donose pacijentima s invaliditetom;

82.  uviđa da je povećanom uporabom senzora u području robotike proširen opseg pružanja skrbi te da je moguće pacijentima pružiti liječenje i usluge koji su prilagođeniji njihovim potrebama i na daljinu skrbiti o pacijentima koji su u vlastitim domovima te na taj način istovremeno dobiti korisnije podatke;

83.  uviđa da se, prema anketi Eurobarometra iz svibnja 2017.(9), građani EU-a i dalje ne osjećaju ugodno pri pomisli na korištenje robota u svakodnevnoj zdravstvenoj skrbi; poziva Komisiju i države članice da razviju strategije i kampanje priopćivanja u cilju podizanja razine osviještenosti o prednostima upotrebe robota u svakodnevnom životu; prije svega navodi ambiciju japanske strategije u području robotike;

3.1.3.Energija

84.  napominje da se s pomoću umjetne inteligencije dobavljačima omogućuje prelazak s preventivnog na prediktivno održavanje imovine i postizanje učinkovitije proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, posebice poboljšanjem pouzdanosti te utvrđivanjem najprikladnijih lokacija za nova postrojenja, čime bi se zajamčilo bolje upravljanje potražnjom i odazivom;

85.  prepoznaje da će točniji podaci koje proizvodi umjetna inteligencija o potencijalu proizvodnje obnovljive energije stvoriti veću investicijsku sigurnost za poduzeća i pojedince te time ubrzati energetsku tranziciju prema obnovljivim izvorima energije i pridonijeti dugoročnoj strategiji Unije za klimatski neutralno gospodarstvo;

86.  napominje da se rješenja koja uključuju senzore već upotrebljavaju za upravljanje potrošnjom energije u kućama te da su zbog toga ostvarene znatne uštede energije i novca;

87.  pozdravlja potencijal umjetne inteligencije u oblikovanju, prepoznavanju i ublažavanju učinka ljudskih aktivnosti na klimu; napominje da se, iako zbog povećane digitalizacije nastaju nove energetske potrebe, njome ujedno može uvesti veću učinkovitost u energetski intenzivne sektore i omogućiti bolje razumijevanje postupaka te dovesti do njihova poboljšanja;

88.  naglašava da veća digitalizacija sektora energije dovodi do nastanka većih energetskih mreža koje su izloženije kiberprijetnjama; poziva države članice i Komisiju da digitalnu transformaciju u energetskim sektorima poprate mjerama, kao što je umjetna inteligencija, kojima se poboljšava kibersigurnost;

3.1.4.Promet

89.  pozdravlja činjenicu da se uvođenjem autonomnih vlakova i motornih vozila s pomoću umjetne inteligencije i robotike mogu znatno poboljšati naši prometni sustavi; poziva na povećanje broja istraživanja i veća ulaganja u tom području s ciljem jamčenja njegova sigurnog i učinkovitog razvoja; ističe goleme mogućnosti i za velika tehnološka poduzeća i za mala i srednja poduzeća;

90.  napominje da se smanjenjem faktora ljudske pogreške u sektoru prometa može poboljšati učinkovitost sustava, uz manji broj nesreća zahvaljujući jasnijim procjenama i predvidljivoj prirodi tehnologije, manje kašnjenja, mogućnost mapiranja uzoraka u prometu i pružanje usluga prema rasporedu te veće uštede, s manje pogrešaka vozača i pojednostavnjenim internim procesima;

91.  napominje da će zbog većeg broja autonomnih vozila u budućnosti nastati rizici u pogledu privatnosti podataka i tehnički kvarovi te će odgovornost prijeći s vozača na proizvođača, zbog čega će osiguravajuća društva morati promijeniti način na koji računaju rizik koji će preuzeti;

92.  napominje da se glasovna komunikacija sve više upotrebljava u interakciji s vozilima i sustavima prijevoza, no te su značajke dostupne samo na nekoliko europskih jezika te bi stoga trebalo zajamčiti da se svi Europljani mogu služiti tom mogućnošću na materinskom jeziku;

3.1.5.Poljoprivreda i lanac opskrbe hranom

93.  napominje da se umjetnom inteligencijom može ubrzati disruptivna transformacija postojećeg prehrambenog sustava u raznolikiji, otporniji, regionalno prilagođeniji i zdraviji model za budućnost;

94.  ističe ulogu koju umjetna inteligencija može imati u naporima koji se ulažu u rješavanje pitanja sigurnosti opskrbe hranom, predviđanje pojava gladi i bolesti koje se prenose hranom, smanjenje gubitaka i rasipanja hrane te poboljšanje održivog upravljanja zemljištem, vodom i drugim okolišnim resursima koji su ključni za zdravlje ekosustava;

95.  naglašava da se umjetnom inteligencijom može intervenirati na kritičnim točkama lanca vrijednosti prehrambenog sustava od proizvodnje do potrošnje te poboljšati naša sposobnost da iz temelja promijenimo način na koji proizvodimo, obrađujemo i kupujemo hranu boljim informiranjem o praksama planiranja upotrebe zemljišta;

96.  napominje da se umjetnom inteligencijom može poboljšati upravljanje resursima i ulazna učinkovitost, smanjiti rasipanje nakon žetve te utjecati na odluke o potrošnji;

97.  napominje da umjetna inteligencija u obliku precizne poljoprivrede ima potencijal za narušavanje poljoprivredne proizvodnje, kao i za šire upravljanje zemljištem, poboljšanjem planiranja upotrebe zemljišta, predviđanja prenamjene zemljišta i praćenja zdravlja usjeva te istodobni potencijal za uvođenje radikalnih promjena u predviđanje ekstremnih vremenskih uvjeta;

98.  napominje da se umjetnom inteligencijom može radikalno mijenjati isporuka ulaznih materijala, suzbijanje nametnika i upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima, utjecati na poljoprivredne prakse, mijenjati način isporuke proizvoda osiguranja i pomoći u predviđanju i izbjegavanju buduće pojave gladi i teške akutne pothranjenosti;

99.  napominje da se umjetnom inteligencijom može omogućiti donošenje optimalnih odluka o tome kako upravljati poljoprivrednim sustavima i potaknuti razvoj sustava za potporu odlučivanju i preporuke poboljšavanjem učinkovitosti poljoprivrednih gospodarstava i njihova zdravlja;

3.1.6.Kibersigurnost

100.  napominje da je kibersigurnost važan aspekt umjetne inteligencije, osobito s obzirom na izazove u pogledu transparentnosti umjetne inteligencije visoke razine; smatra da bi tehnološku perspektivu, uključujući reviziju izvornog koda i zahtjeva u pogledu transparentnosti i odgovornosti, trebalo nadopuniti institucionalnim pristupom koji se bavi izazovima uvođenja umjetne inteligencije razvijene u drugim zemljama na jedinstveno tržište EU-a;

101.  poziva na brzu provedbu Akta o kibersigurnosti; napominje da bi se razvojem programa EU-a za certificiranje trebao zajamčiti otporniji razvoj i provedba sigurnih sustava umjetne inteligencije i robotike;

102.  smatra da umjetna inteligencija istodobno može biti prijetnja kibersigurnosti i sredstvo za borbu protiv kibernapada; smatra da bi Agencija EU-a za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) trebala pripremiti akcijski plan o kibersigurnosti u području umjetne inteligencije, kojim bi se trebali procijeniti i riješiti prijetnje i nedostaci svojstveni za umjetnu inteligenciju;

103.  naglašava važnost jačanja industrijske baze kao strateške sastavnice sigurnog razvoja umjetne inteligencije; naglašava da Europa mora ulagati u svoju tehnološku neovisnost kako bi se zajamčila ambiciozna razina kibersigurnosti, zaštita podataka i pouzdane usluge IKT-a; naglašava da EU hitno mora razviti vlastitu infrastrukturu, podatkovne centre, oblake i sastavnice kao što su grafički procesori i čipovi;

104.  napominje da se umjetna inteligencija razvija i da hakeri postaju napredniji te će stoga biti nužno imati snažna rješenja za kibersigurnost;

105.  uviđa da će se provedbom rješenja umjetne inteligencije u kibersigurnosti omogućiti predviđanje, sprječavanje i ublažavanje prijetnji;

106.  naglašava da je, iako će umjetna inteligencija moći pružiti bolju pokrivenost u pogledu otkrivanja prijetnji, nužno osigurati ljudsko tumačenje tih prijetnji kako bi se otkrilo jesu li stvarne;

107.  poziva Komisiju da istraži upotrebu aplikacija za kibersigurnost koje se temelje na tehnologiji ulančanih blokova kojima se poboljšavaju otpornost, povjerenje i pouzdanost infrastrukture umjetne inteligencije s pomoću modela šifriranja podataka bez posrednika; poziva Komisiju da istraži mogućnost nagrađivanja građana za njihove podatke putem tokena;

108.  poziva Komisiju na jačanje kapaciteta EU-a u pogledu kibersigurnosti dodatnim objedinjavanjem i koordiniranjem napora diljem Europe;

3.1.7.Mala i srednja poduzeća

109.  uviđa važnost MSP-ova za uspjeh umjetne inteligencije; pozdravlja inicijativu Komisije da uspostavi platformu za umjetnu inteligenciju na zahtjev kojom će se potaknuti prijenos tehnologije i ubrzati rast novoosnovanih poduzeća te malih i srednjih poduzeća; poziva Komisiju da promiče digitalnoinovacijske centre za umjetnu inteligenciju koji ne dovode do stvaranja dodatnih administrativnih slojeva nego su usmjereni na ubrzanje ulaganja u projekte koji su dokazano učinkoviti;

110.  napominje da troškovi ulaganja u umjetnu inteligenciju dovode do velikih prepreka uključivanju MSP-ova; potvrđuje da bi rasprostranjeno prihvaćanje umjetne inteligencije među potrošačima smanjilo rizik tih ulaganja za MSP-ove;

111.  ističe potrebu za promicanjem i prihvaćanja umjetne inteligencije od strane MSP-ova i njezina korištenja od strane potrošača;

112.  naglašava važnost ciljanih mjera kako bi se zajamčilo da mala i srednja poduzeća i novoosnovana poduzeća mogu prihvatiti tehnologije umjetne inteligencije te imati koristi od njih; smatra da bi procjene učinka novog zakonodavstva EU-a o tehnološkom razvoju umjetne inteligencije trebale biti obvezne i da bi se takve procjene učinka ujedno trebale razmatrati na nacionalnoj razini;

113.  naglašava da umjetna inteligencija može biti ključno sredstvo za MSP-ove, ali i povećati utjecaj subjekata koji su napredni u prihvaćanju novih tehnologija i razvojnih programera; ističe stoga da je, sa stajališta konkurencije, potrebno zajamčiti da se nova narušavanja ispravno procjenjuju i rješavaju;

4.Pravni okvir za umjetnu inteligenciju i robotiku

114.  poziva Komisiju da u cilju poticanja regulatornog okruženja koje pogoduje razvoju umjetne inteligencije te u skladu s načelima bolje regulative redovito preispituje postojeće zakonodavstvo kako bi zajamčila njegovu primjerenost svrsi u pogledu umjetne inteligencije, uz istodobno poštovanje temeljnih vrijednosti EU-a, te da nastoji izmijeniti ili zamijeniti nove prijedloge u kojima se pokazalo da to nije slučaj;

115.  pozdravlja uspostavu participativnih platformi koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, čime se građanima omogućuje da se njihov glas uistinu čuje i da se obraćaju vladama davanjem prijedloga, uključujući putem participativnih proračuna i drugih instrumenata izravne demokracije; naglašava da se projektima u kojima se primjenjuje pristup „odozdo prema gore” može poticati sudjelovanje građana i pomoći ljudima da donose informirane odluke na učinkovit i više demokratski način;

116.  napominje da je umjetna inteligencija pojam koji obuhvaća širok spektar proizvoda i primjena, od automatizacije, algoritama, ograničene umjetne inteligencije do opće umjetne inteligencije; smatra da bi donošenju sveobuhvatnog zakona ili uredbe o umjetnoj inteligenciji trebalo pristupiti s oprezom jer se sektorskim uređenjem mogu pružiti politike koje su dovoljno općenite, ali i dorađene do razine na kojoj su značajne za industrijski sektor;

117.  naglašava da okvir politike mora biti osmišljen kako bi se njime potaknuo razvoj svih vrsta umjetne inteligencije, a ne samo sustavi dubokog učenja, koji zahtijevaju golemu količinu podataka;

4.1.Unutarnje tržište za umjetnu inteligenciju

118.  naglašava važnost načela međusobnog priznavanja u prekograničnoj upotrebi pametne robe, uključujući robote i robotske sustave; podsjeća da se, prema potrebi, ispitivanjem, certificiranjem i sigurnošću proizvoda treba zajamčiti integrirana i zadana sigurnost određene robe; u ovom kontekstu primjećuje važnost rada i na etičkim aspektima umjetne inteligencije;

119.  naglašava da se zakonodavstvom EU-a u pogledu provedbe strategije jedinstvenog digitalnog tržišta trebaju ukloniti prepreke uvođenju umjetne inteligencije; poziva Komisiju da ocijeni u kojim je područjima potrebno ažurirati politike i regulatorne okvire kako bi se izgradilo jedinstveno europsko tržište za umjetnu inteligenciju;

120.  uviđa da se robotika i umjetna inteligencija sve više koriste u autonomnim vozilima, poput autonomnih automobila i civilnih dronova; skreće pozornost na činjenicu da neke države članice već donose zakonodavstvo u tom području ili ga pak razmatraju, što bi moglo rezultirati mozaikom nacionalnih zakonodavstava kojim bi se otežao razvoj autonomnih vozila; stoga poziva na donošenje niza jedinstvenih propisa Unije kojima će se postići prava ravnoteža između interesa korisnika, poduzeća i ostalih zainteresiranih strana i potencijalnih rizika za njih, a čime će se izbjeći prekomjerna regulacija u području robotike i sustava umjetne inteligencije;

121.  potiče države članice da moderniziraju svoje sustave stručnog osposobljavanja i obrazovanja kako bi uzele u obzir znanstveni napredak i razvoj u području umjetne inteligencije, u skladu s Direktivom o ispitivanju proporcionalnosti(10) i Direktivom o priznavanju stručnih kvalifikacija(11), te kako bi profesionalne usluge EU-a učinile globalno konkurentnima u predstojećim desetljećima;

122.  naglašava da se umjetna inteligencija primjenjuje u različitim sektorima u kojima je standardizacija od velike važnosti, kao što su pametna proizvodnja, robotika, autonomna vozila, virtualna stvarnost, zdravstvo i analiza podataka, te smatra da će standardizacija umjetne inteligencije na razini cijelog EU-a potaknuti inovacije i zajamčiti visoku razinu zaštite potrošača; prepoznaje da je zbog postojanja znatnog broja standarda u vezi s pitanjima kao što su sigurnost, pouzdanost i interoperabilnost potrebno dodatno promicati i razvijati zajedničke standarde za robotiku i umjetnu inteligenciju i da to treba biti među prioritetima Unije; poziva Komisiju da se u suradnji s tijelima EU-a za normizaciju nastavi povezivati s međunarodnim tijelima za normizaciju radi poboljšanja standarda u ovom području;

123.  podsjeća da su mnogi aspekti politike koji su bitni za usluge omogućene umjetnom inteligencijom, uključujući pravila o zaštiti potrošača i politiku o etici i odgovornosti, obuhvaćeni postojećim regulatornim okvirom za usluge, odnosno Direktivom o uslugama(12), Direktivom o priznavanju stručnih kvalifikacija i Direktivom o e-trgovini(13); naglašava, u tom kontekstu, da ljudi uvijek moraju imati krajnju odgovornost za donošenje odluka, osobito u području profesionalnih usluga kao što su zdravstvena, pravna i računovodstvena struka; smatra da je potrebno razmisliti o tome je li potreban nadzor kvalificiranog stručnjaka, u cilju zaštite legitimnih ciljeva od javnog interesa i pružanja usluga visoke kvalitete;

124.  uviđa važnost poboljšanih digitalnih usluga, kao što su virtualni pomoćnici, „chatbots” i virtualni agenti, koji donose dosad neviđenu operativnu učinkovitost te istodobno prepoznaje potrebu za razvojem umjetne inteligencije usmjerene na čovjeka i utemeljene na potrebama tržišta za donošenje boljih i pouzdanijih odluka s obzirom na ograničenja autonomije umjetne inteligencije i robotike;

4.2.Osobni podaci i privatnost

125.  naglašava da je potrebno pružiti visoku razinu sigurnosti, zaštite i privatnosti podataka koji se upotrebljavaju u ljudskoj komunikaciji s robotima i umjetnom inteligencijom; stoga poziva Komisiju i države članice da načela integrirane sigurnosti i privatnosti uključe u svoje politike povezane s robotikom i umjetnom inteligencijom;

126.  ponavlja da se pravo na zaštitu privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, u skladu s člancima 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima i člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, primjenjuju na sva područja robotike i umjetne inteligencije te da je potrebno u cijelosti poštovati pravni okvir Unije za zaštitu podataka; ističe odgovornost programera sustava robotike i umjetne inteligencije da razvijaju proizvode na način da budu sigurni i prilagođeni svrsi te da slijede postupke za obradu podataka u skladu s postojećim zakonodavstvom, povjerljivošću, anonimnošću te pravednim i zakonitim postupanjem;

127.  poziva Komisiju da zajamči da sve zakonodavstvo Unije o umjetnoj inteligenciji sadrži mjere i pravila kojima se uzima u obzir brz tehnološki razvoj u tom području kako bi se zajamčilo da zakonodavstvo Unije ne zaostaje za krivuljom tehnološkog razvoja i stavljanja tehnologije u upotrebu; naglašava potrebu za time da takvo zakonodavstvo bude u skladu s pravilima o privatnosti i zaštiti podataka; poziva na preispitivanje pravila, načela i kriterija u vezi s upotrebom kamera i senzora u robotima i u vezi s umjetnom inteligencijom, u skladu s pravnim okvirom Unije za zaštitu podataka;

128.  poziva Komisiju da zajamči da se svim budućim regulatornim okvirima EU-a za umjetnu inteligenciju zajamče privatnost i povjerljivost komunikacije, zaštita osobnih podataka, uključujući načela zakonitosti, pravednosti i transparentnosti, integrirana i zadana zaštita podataka, ograničenje svrhe, ograničenje skladištenja, točnost i smanjenje količine podataka u skladu sa zakonodavstvom Unije o zaštiti podataka te sigurnost, osobna sigurnost i druga temeljna prava, kao što je pravo na slobodu izražavanja i informacija;

129.  naglašava da se pravo na privatnost uvijek mora poštovati te da se osobe ne smije pojedinačno identificirati; smatra da bi razvojni programeri umjetne inteligencije uvijek trebali imati jasno, nedvosmisleno i informirano odobrenje te da su programeri umjetne inteligencije odgovorni za razvijanje i poštovanje postupaka za valjano odobrenje, povjerljivost, anonimnost te pravedno i zakonito postupanje; smatra da programeri moraju poštovati sve zahtjeve za uništavanje svih relevantnih podataka ili za njihovo uklanjanje iz skupova podataka;

130.  podsjeća da se u Uredbi (EU) 2018/1807 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o okviru za slobodan protok neosobnih podataka u Europskoj uniji(14) navodi da se, u slučaju da tehnološki razvoj omogući da se anonimizirani podaci pretvore u osobne podatke, takvi podaci trebaju smatrati osobnim podacima i da se Opća uredba o zaštiti podataka(15) treba primjenjivati na odgovarajući način;

4.3.Odgovornost

131.  pozdravlja inicijativu Komisije za osnivanje stručne skupine o odgovornosti i novim tehnologijama kako bi se EU-u omogućila stručna znanja o primjenjivosti Direktive o odgovornosti za proizvode(16) na tradicionalne proizvode, nove tehnologije i nove društvene izazove (uspostava Direktive o odgovornosti za proizvode) te mu se pomoglo u razvoju načela koja mogu poslužiti kao smjernice za moguće prilagodbe primjenjivih zakona koji se odnose na nove tehnologije (uspostava novih tehnologija) na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

132.  međutim, izražava žaljenje zbog toga što tijekom ovog parlamentarnog saziva nije podnesen zakonodavni prijedlog, čime se odgađa ažuriranje pravila o odgovornosti na razini EU-a i ugrožava pravna sigurnost u cijelom EU-u u tom području, i za trgovce i za potrošače;

133.  napominje da inženjeri za umjetnu inteligenciju ili poduzeća koja ih zapošljavaju i dalje trebaju biti odgovorni za društvene i ekološke posljedice sustava umjetne inteligencije i robotike, kao i za njihove posljedice za ljudsko zdravlje sadašnjih i budućih generacija;

4.4.Zaštita potrošača i osnaživanje

134.  naglašava da je povjerenje potrošača ključno za razvoj umjetne inteligencije i da sustavi koji se temelje na umjetnoj inteligenciji obrađuju sve više podataka o potrošačima, što ih čini glavnom metom kibernapada; također naglašava činjenicu da umjetna inteligencija mora funkcionirati na način koji nije štetan za građane i potrošače i smatra da integritet podataka i algoritmi na koje se oslanja stoga moraju biti zajamčeni;

135.  smatra da bi tehnologije umjetne inteligencije razvijene za proizvodnju i za osobnu uporabu trebale podlijegati provjerama sigurnosti proizvoda koje provode tijela odgovorna za nadzor tržišta i pravilima o zaštiti potrošača kako bi se, prema potrebi, zajamčili minimalni sigurnosni standardi i smanjio rizik od nesreća koje proizlaze iz interakcije s ljudima ili rada u blizini ljudi; smatra da se etičke dvojbe i pitanja zaštite podataka, uključujući podatke trećih strana i osobne podatke, građansku odgovornost i kibersigurnost, trebaju razmatrati u svim politikama o umjetnoj inteligenciji;

4.5.Prava intelektualnog vlasništva

136.  podsjeća na svoju prethodno spomenutu rezoluciju od 16. veljače 2017. u kojoj je istaknuo da ne postoje posebne pravne odredbe za robotiku, ali da se postojeći pravni režimi i doktrine mogu primijeniti na robotiku, s time da neke aspekte treba posebno razmotriti; ponovno upućuje svoj poziv iz te rezolucije Komisiji da podrži horizontalan i tehnološki neutralan pristup intelektualnom vlasništvu koji se primjenjuje na različite sektore u kojima bi se mogla koristiti robotika;

137.  u tom smislu pozdravlja komunikaciju Komisije institucijama o smjernicama o određenim aspektima Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi prava intelektualnog vlasništva(17) (COM(2017)0708), ali ističe potrebu za praćenjem mjerodavnosti i učinkovitosti pravila o pravima intelektualnog vlasništva za upravljanje razvojem umjetne inteligencije; u tom kontekstu naglašava važnost provjera prikladnosti;

5.Etički aspekti

138.  smatra da djelovanja i primjene umjetne inteligencije trebaju biti u skladu s etičkim načelima i relevantnim nacionalnim i međunarodnim pravom te pravom Unije;

139.  poziva na donošenje etičke povelje s najboljim praksama u području umjetne inteligencije i robotike koju bi poduzeća i stručnjaci trebali primjenjivati;

140.  poziva Komisiju i države članice da promiču snažnu i transparentnu suradnju među javnim i privatnim sektorom te akademskim krugovima, čime bi se pojačala razmjena znanja, te da promiču obrazovanje i osposobljavanje programera u pogledu etičkih posljedica, sigurnosti i poštovanja temeljnih prava te obrazovanje i osposobljavanje potrošača u pogledu korištenja robotike i umjetne inteligencije, s posebnim naglaskom na sigurnosti i privatnosti podataka;

141.  poziva Komisiju da zajamči da aplikacije temeljene na umjetnoj inteligenciji ne upotrebljavaju podatke prikupljene iz različitih izvora bez prethodnog pristanka ispitanika; poziva Komisiju da uspostavi okvir kojim se osigurava da će pristanak ispitanika generirati podatke samo za predviđene svrhe;

142.  poziva Komisiju da poštuje pravo građana na život izvan interneta i da zajamči da neće biti diskriminacije građana o kojima nema zabilježenih podataka;

5.1.Tehnologija usmjerena na čovjeka

143.  naglašava da je potrebno utvrditi etička pravila s ciljem jamčenja razvoja umjetne inteligencije usmjerenog na čovjeka, odgovornosti i transparentnosti algoritamskih sustava za donošenje odluka, jasnih pravila o odgovornosti i pravednosti;

144.  pozdravlja inicijativu Komisije da uspostavi Stručnu skupinu na visokoj razini za umjetnu inteligenciju te mrežu saveza EU-a za umjetnu inteligenciju u cilju izrade etičkih smjernica za umjetnu inteligenciju; traži od Komisije da zajamči najšire moguće prihvaćanje tih etičkih smjernica u industriji, akademskoj zajednici i javnim upravama; preporučuje da države članice uvrste smjernice u svoje nacionalne strategije o umjetnoj inteligenciji te razviju stvarne strukture odgovornosti za industrije i vlade u oblikovanju i primjeni umjetne inteligencije;

145.  smatra da je nužno kontinuirano pratiti provedbu etičkih smjernica u pogledu umjetne inteligencije i njihova utjecaja na razvoj umjetne inteligencije usmjerene na čovjeka; traži od Komisije da analizira jesu li dobrovoljne etičke smjernice dovoljne da zajamče da uključivo uvođenje umjetne inteligencije s integriranim etičkim načelima ne dovede do gospodarskih i društvenih podjela u društvima EU-a te da prema potrebi predloži regulatorne i političke mjere;

146.  napominje nedavne promjene u praćenju analitike ponašanja i prilagodbi na nju; poziva Komisiju da izradi etički okvir kojim se ograničava njezina upotreba; potiče Komisiju da podigne razinu osviještenosti o umjetnoj inteligenciji i pokrene informativnu kampanju o umjetnoj inteligenciji i njezinoj upotrebi u odnosu na analitiku ponašanja;

5.2.Vrijednosti ugrađene u tehnologiju – integrirana etika

147.  ističe da bi okvirne etičke smjernice trebale biti utemeljene na načelima djelovanja u interesu dobrobiti, neštetnosti, autonomije i pravde, kao i na načelima i vrijednostima utvrđenima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji i u Povelji o temeljnim pravima, kao što su ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost, pravda i jednakost, nediskriminacija, informirani pristanak, zaštita privatnog i obiteljskog života i podataka, kao i na drugim temeljnim načelima i vrijednostima prava Unije kao što su nestigmatizacija, transparentnost, autonomija, individualna i društvena odgovornost, te na postojećoj etičkoj praksi i kodeksima;

148.  smatra da Europa treba biti svjetski predvodnik u uvođenju isključivo umjetne inteligencije s integriranim etičkim načelima; naglašava da je za to potrebno zajamčiti upravljanje etičkim načelima u umjetnoj inteligenciji na različitim razinama; preporučuje da države članice uspostave tijela za praćenje etičkih načela umjetne inteligencije i nadzor nad njima te da potiču poduzeća koja razvijaju umjetnu inteligenciju da uspostave etičke odbore i izrade etičke smjernice za svoje razvojne programere umjetne inteligencije;

149.  naglašava da se europski standardi za umjetnu inteligenciju moraju temeljiti na načelima digitalne etike, ljudskog dostojanstva, poštovanja temeljnih prava, zaštite podataka i sigurnosti, doprinoseći tako izgradnji povjerenja među korisnicima; ističe da je važno iskoristiti potencijal EU-a za stvaranje snažne infrastrukture za sustave umjetne inteligencije na temelju visokih standarda podataka i poštovanja čovjeka; napominje da transparentnost i objašnjivost trebaju biti sastavni dio razvoja umjetne inteligencije;

150.  napominje da bi automatizirani sustavi oružja i dalje trebali imati pristup umjetnoj inteligenciji koji podrazumijeva da čovjek zapovijeda;

5.3.Donošenje odluka – ograničenja autonomije umjetne inteligencije i robotike

151.  ističe teškoću i složenost predviđanja budućeg ponašanja mnogih složenih sustava umjetne inteligencije i novih ponašanja sustava umjetne inteligencije koji su u međusobnoj interakciji; traži od Komisije da procijeni postoji li potreba za posebnim zakonodavstvom u pogledu donošenja odluka s pomoću umjetne inteligencije;

152.  napominje da će umjetna inteligencija ostati koristan alat za suradnju u okviru ljudskog djelovanja radi poboljšanja uspješnosti i smanjenja pogrešaka;

153.  poziva na to da se zajamči pravo na informiranje, pravo ulaganja žalbe i pravo na naknadu u slučajevima kada se umjetna inteligencija upotrebljava za donošenje odluka koje utječu na pojedince i koje predstavljaju znatan rizik za prava i slobode pojedinca ili im mogu naštetiti;

154.  naglašava da se algoritmi koji se upotrebljavaju u sustavima za donošenje odluka ne smiju primijeniti bez prethodne procjene učinka algoritma, osim ako je jasno da nemaju značajan utjecaj na život pojedinaca;

155.  smatra da bi umjetna inteligencija, osobito sustavi s ugrađenom autonomijom i mogućnošću samostalnog izdvajanja, prikupljanja i dijeljenja osjetljivih informacija s različitim dionicima te mogućnošću samostalnog učenja, pa čak i samoizmjene, trebala podlijegati pouzdanim načelima; naglašava da sustavi umjetne inteligencije ne smiju čuvati ili otkrivati povjerljive osobne informacije bez izričitog odobrenja izvora te informacije;

5.4.Transparentnost, pristranost i objašnjivost algoritama

156.  ističe da, iako umjetna inteligencija sa sobom nosi brojne koristi u pogledu automatizacije i donošenja odluka, ujedno nosi i inherentni rizik u slučaju kada su algoritmi statički i netransparentni; u tom kontekstu ističe potrebu za većom transparentnošću u pogledu algoritama;

157.  poziva Komisiju, države članice i tijela za zaštitu podataka da utvrde algoritamsku diskriminaciju i pristranost te poduzmu sve moguće mjere kako bi ih suzbili ili sveli na minimalnu razinu, kao i da osmisle čvrst zajednički etički okvir za transparentnu obradu osobnih podataka i automatizirano donošenje odluka za usmjeravanje upotrebe podataka i provedbe zakonodavstva Unije;

158.  ističe da se svaki sustav umjetne inteligencije mora razvijati poštujući načela transparentnosti i odgovornosti povezane s algoritmima tako da se omogući ljudsko razumijevanje njegovih postupaka; napominje da korisnici moraju znati kako se njihovi podaci, drugi podaci i podaci izvedeni iz njihovih podataka upotrebljavaju pri komuniciranju sa sustavom umjetne inteligencije ili s ljudima koji se koriste sustavom umjetne inteligencije ako se želi izgraditi povjerenje u umjetnu inteligenciju i omogućiti njezin napredak; smatra da će korisnici tako moći bolje razumjeti strojeve i imati više povjerenja u njih; naglašava da razumljivost odluka mora biti standard EU-a u skladu s člancima 13., 14. i 15. Opće uredbe o zaštiti podataka; podsjeća na to da se Općom uredbom o zaštiti podataka već pruža pravo pojedinca da bude informiran o logici obrade podataka; naglašava da pojedinci, u skladu s člankom 22. Opće uredbe o zaštiti podataka, imaju pravo na ljudsku intervenciju kad odluka koja se temelji na automatiziranoj obradi uvelike utječe na njih;

159.  ističe da bi stoga Komisija, Europski odbor za zaštitu podataka, nacionalna tijela za zaštitu podataka i druga neovisna nadzorna tijela u budućnosti trebala imati ključnu ulogu u promicanju transparentnosti i zakonitog postupanja, opće pravne sigurnosti i, točnije, konkretnih normi kojima se štite temeljna prava te jamstva povezana s primjenom obrade i analize podataka; poziva na bliskiju suradnju među tijelima nadležnima za nadzor ponašanja ili upravljanje ponašanjem u digitalnom okruženju; poziva na odgovarajuće financiranje tih tijela te zapošljavanje dovoljnog broja zaposlenika;

160.  prepoznaje da se algoritmi strojnog učenja osposobljavaju za samostalno učenje bez programiranja te pridonose automatizaciji i donošenju odluka; poziva na to da se smjernicama o umjetnoj inteligenciji rješavaju pitanja povezana s algoritamskom transparentnošću, odgovornošću i pravednošću;

161.  naglašava važnost objašnjivosti rezultata, procesa i vrijednosti sustava umjetne inteligencije jer ih to čini razumljivima korisnicima koji su laici u području tehnike, kojima se na taj način pružaju korisne informacije, a to je nužno za procjenu pravednosti i stjecanje povjerenja;

162.  ističe da se zbog nedostatka transparentnosti tih tehnologija i njihovih primjena postavlja niz etičkih pitanja;

163.  napominje da bi sustavi umjetne inteligencije trebali biti shvatljivi ljudima i pružati značajne informacije kako bi se mogle dati povratne informacije; prepoznaje da snaga modela umjetne inteligencije ovisi o povratnim informacijama i ponovnoj procjeni te potiče taj postupak;

164.  napominje da su građani zabrinuti zbog toga što ne znaju kad se umjetna inteligencija upotrebljava i koje će se informacije obrađivati; preporučuje jasno objavljivanje u slučajevima kada se građani koriste umjetnom inteligencijom; ističe da je važno da podaci koji se prenose budu sigurni kako bi se održalo povjerenje potrošača;

165.  smatra da bi tvorci politika trebali regulirati odgovornost povezanu s algoritmima s pomoću procjena učinaka utemeljenih na utvrđenim parametrima;

166.  napominje da se samim otkrivanjem računalnog koda neće riješiti pitanje transparentnosti umjetne inteligencije jer se time ne bi otkrilo postojeće inherentne pristranosti te se ne bi objasnio proces strojnog učenja; ističe da transparentnost ne podrazumijeva samo transparentnost koda nego i podataka i automatiziranog donošenja odluka;

167.  uviđa da bi transparentnost izvornog koda mogla dovesti do zlouporabe algoritama i poigravanja s njima;

168.  naglašava važnost suzbijanja pristranosti razvojnih programera, a time i potrebu za raznolikom radnom snagom u svim područjima sektora informacijske tehnologije te sigurnosnim mehanizmima za sprečavanje da pristranosti na temelju spola i dobi budu dio sustava umjetne inteligencije;

169.  priznaje da bi otkrivanje koda ili poslovnih tajni ujedno odvratilo poduzeća od istraživanja i razvijanja novog koda jer bi njihovo intelektualno vlasništvo bilo ugroženo; napominje da bi se razvojem umjetne inteligencije trebala poticati razumljivost modela i njihova interakcija s ulaznim podacima i podacima o osposobljavanju;

170.  priznaje da transparentnost i objašnjivost, iako mogu omogućiti otkrivanje nedostataka, ne jamče pouzdanost, sigurnost i pravednost; smatra da je stoga odgovornost ključna za postizanje pouzdane umjetne inteligencije, što se može ostvariti na različite načine, kao što su procjene učinka algoritama, revizije i certificiranje;

171.  naglašava potrebu za razvojem protokola za kontinuirano praćenje i otkrivanje algoritamskih pristranosti;

172.  ističe da tvorci algoritama trebaju zajamčiti poštovanje ključnih zahtjeva kao što su pravednost ili objašnjivost od početka faze oblikovanja i tijekom razvojnog ciklusa;

173.  napominje da su potrebne smjernice u kojima se opisuju dobre razvojne prakse;

174.  naglašava važnost prikazivanja podrijetla kako bi se mogla pratiti povijest modela umjetne inteligencije; smatra da će to poboljšati razumijevanje modela i pomoći pri uspostavi povjerenja na temelju njihove povijesti;

175.  smatra da se upotreba sustava umjetne inteligencije mora jasno definirati pri interakciji s korisnicima;

176.  naglašava da se širenje umjetne inteligencije i robotike mora provesti uz potpuno poštovanje ljudskih prava te da se ni u kojem slučaju u strojevima i robotima ne smiju replicirati stereotipovi protiv žena ni bilo koji drugi oblik diskriminacije;

177.  ističe da čak i visokokvalitetni podaci za osposobljavanje mogu dovesti do održavanja postojeće diskriminacije i nepravde kad se ne upotrebljavaju oprezno i savjesno; napominje da upotreba nekvalitetnih, zastarjelih, nepotpunih ili netočnih podataka u različitim fazama obrade podataka može dovesti do loših predviđanja i procjena, a time i do pristranosti koja može dovesti do kršenja temeljnih prava pojedinaca ili jednostavno netočnih zaključaka ili lažnih ishoda; stoga smatra da je u eri velikih podataka važno osigurati da se algoritmi osposobljavaju na reprezentativnom uzorku visokokvalitetnih podataka kako bi se postigao statistički paritet; naglašava da, čak i uz upotrebu visokokvalitetnih podataka, prognostička analiza temeljena na umjetnoj inteligenciji može ponuditi samo statističku vjerojatnost; podsjeća da, u okviru Opće uredbe o zaštiti podataka, daljnja obrada osobnih podataka u statističke svrhe, uključujući u svrhu razvijanja umjetne inteligencije, može dovesti samo do zbirnih podataka koji se ne mogu ponovno primijeniti na pojedince;

178.  poziva Komisiju da zajamči da onaj tko stvori uvjerljiv krivotvoreni sadržaj ili sintetički videozapis ili bilo koji drugi sintetički videozapis koji izgleda realistično izričito izjavi da nije riječ o izvorniku;

179.  napominje da se umjetna inteligencija po svojoj prirodi oslanja na prikupljanje velikih količina podataka, a često i na stvaranje novih baza podataka koje se upotrebljavaju za donošenje pretpostavki o ljudima; smatra da bi naglasak trebalo staviti na utvrđivanje i izgradnju mehanizama za odgovor na potencijalne prijetnje kako bi se zajamčilo ublažavanje negativnih učinaka;

180.  ponavlja da se sustavima umjetne inteligencije ne smije stvarati ili jačati pristranost; naglašava da je u razvoj i upotrebu algoritama potrebno uključiti razmatranja o pristranosti i pravednosti u svim fazama, od oblikovanja do provedbe; smatra da je skup podataka i algoritam potrebno procijeniti i redovito ispitivati kako bi se zajamčila točnost pri donošenju odluka;

6.Upravljanje

6.1.Koordinacija na razini Unije

181.  poziva Komisiju da radi na razvoju snažnog vodstva EU-a kojim se mogu spriječiti udvostručavanje i fragmentacija napora te zajamčiti usklađene politike na nacionalnim razinama i razmjena najboljih praksi za širu upotrebu umjetne inteligencije;

182.  pozdravlja različite nacionalne strategije koje su osmislile države članice; pozdravlja koordinirani plan Komisije o umjetnoj inteligenciji, objavljen 7. prosinca 2018.; poziva na bolju koordinaciju između država članica i Komisije u tom pogledu;

183.  napominje da države članice već imaju svoje nacionalne strategije o umjetnoj inteligenciji i pozdravlja činjenicu da su sve države članice potpisale Izjavu o suradnji u području umjetne inteligencije u travnju 2018.; također pozdravlja predstojeći koordinirani plan o umjetnoj inteligenciji između Komisije i država članica, ali poziva sve uključene strane da teže najvišoj mogućoj razini suradnje;

184.  smatra da je potrebna pojačana suradnja između država članica i Komisije kako bi se zajamčila usklađena prekogranična pravila u Uniji kojima se potiče suradnja među europskim industrijama i omogućuje da se u cijeloj Uniji primjenjuje umjetna inteligencija koja je usklađena s potrebnom razinom zaštite i sigurnosti, kao i s etičkim načelima iz zakonodavstva Unije;

185.  naglašava da će se usklađenim, naprednim okvirom politike EU-a za postupanje s podacima koji se temelji na riziku povećati povjerenje i podržati put umjetne inteligencije u Europi, čime bi se zajamčio dovršetak jedinstvenog digitalnog tržišta i povećala produktivnost europskih poduzeća;

186.  preporučuje da postojeće i buduće inicijative i pilot-projekti povezani s umjetnom inteligencijom koje provodi Komisija budu pomno koordinirani, po mogućnosti u skladu sa smjernicama predloženog nadzornog mehanizma, kako bi se ostvario učinak sinergije i zajamčilo stvaranje stvarne dodane vrijednosti te na taj način izbjegle skupe dvostruke strukture;

187.  poziva Komisiju i države članice da razmotre osnivanje europske regulatorne agencije za umjetnu inteligenciju i algoritamsko donošenje odluka koja bi imala sljedeće zadaće:

   utvrđivanje matrice za procjenu rizika za klasifikaciju vrsta algoritama i domena primjene u skladu s njihovim potencijalom da znatno negativno utječu na građane;
   istraživanje upotrebe algoritamskih sustava ako postoji sumnja na kršenje ljudskih prava (npr. dokazi koje navode zviždači);
   savjetovanje drugih regulatornih agencija u pogledu algoritamskih sustava koji su u njihovoj nadležnosti;
   unapređenje djelotvornosti mehanizma deliktne odgovornosti kao sredstva za reguliranje odgovornosti algoritamskih sustava pružanjem kontaktne točke za građane koji nisu upoznati s pravnim postupcima;
   revizija procjena učinka algoritma sustava visokog utjecaja kako bi se odobrila ili odbila predložena upotreba algoritamskog donošenja odluka u iznimno osjetljivim područjima primjene ili područjima primjene u kojima je sigurnost ključni aspekt (npr. privatna zdravstvena skrb); procjena učinka algoritma za primjene u privatnom sektoru mogla bi se provesti nakon postupka vrlo sličnog onome koji je predložen za javni sektor, uz moguću razliku da se razne faze javnog objavljivanja mogu smatrati povjerljivom komunikacijom upućenoj regulatornoj agenciji (u okviru ugovora o povjerljivosti) kako bi se zaštitile ključne poslovne tajne;
   istraživanje slučajeva u kojima se sumnja na kršenja prava u algoritamskim sustavima donošenja odluka, i kad je riječ o pojedinačnim slučajevima donošenja odluka (npr. pojedinačni problematični ishodi) i o statističkim obrascima za donošenje odluka (npr. diskriminirajuća pristranost); istrage se mogu pokrenuti na temelju podnesene pritužbe ili na temelju dokaza koje navode zviždači, istraživački novinari ili neovisni istraživači (uključujući nevladine organizacije i pripadnike akademske zajednice);

188.  prima na znanje aktualne napore Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO) u pogledu umjetne inteligencije i poziva države članice da koordiniraju svoje članove ISO-a kako bi se prilikom razvoja normi u tom području na najbolji mogući način zastupali europski interesi;

6.2.Međunarodno upravljanje

189.  pozdravlja osnivanje Opservatorija OECD-a za politiku u području umjetne inteligencije i poziva na veću ambicioznost u pogledu izrade plana za daljnju suradnju;

190.  naglašava da se u trećim zemljama, posebno u SAD-u, Kini, Rusiji i Izraelu, izrađuju različiti modeli, te skreće pozornost na pristup utemeljen na vrijednostima koji se primjenjuje u Europi te potrebu za suradnjom s međunarodnim partnerima u bilateralnim i multilateralnim okruženjima radi etičkog unapređenja i prihvaćanja umjetne inteligencije; uviđa da ta tehnologija ne poznaje granice te da je potrebna suradnja na razini koja nadilazi same države članice EU-a;

191.  poziva Komisiju da djeluje na međunarodnoj razini kako bi zajamčila najveću moguću usklađenost među međunarodnim akterima te da zagovara etička načela EU-a diljem svijeta;

192.  naglašava da je umjetna inteligencija tehnologija s globalnim utjecajem te da se njome pružaju zajedničke koristi i postavljaju slični izazovi; ističe potrebu za globalnim pristupom, kao u slučaju gospodarskog sustava, a osobito u slučaju tehnologije sa znatnim utjecajem na tržišta; ističe da je umjetnu inteligenciju potrebno staviti na dnevni red postojećih institucija i organizacija te poziva na procjenu potrebe za dodatnim forumima, koje bi trebalo uspostaviti ako se za tim pokaže potreba;

o
o   o

193.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 252, 18.7.2018., str. 239.
(2) SL C 307, 30.8.2018., str. 163.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0341.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0332.
(5) SL L 252, 8.10.2018., str. 1.
(6) COM(2018)0237.
(7) Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju.
(8) OECD Digital Economy Outlook 2017.
(9) Posebno izvješće Eurobarometra 460.
(10) Direktiva (EU) 2018/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije, SL L 173, 9.7.2018., str. 25.
(11) Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”), SL L 354, 28.12.2013., str. 132.
(12) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, SL L 376, 27.12.2006., str. 36.
(13) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini), SL L 178, 17.7.2000., str. 1.
(14) SL L 303, 28.11.2018., str. 59.
(15) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(16) Direktiva Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode, SL L 210, 7.8.1985., str. 29.
(17)SL L 195, 2.6.2004., str. 16.


Održiva upotreba pesticida
PDF 192kWORD 69k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o provedbi Direktive 2009/128/EZ o održivoj upotrebi pesticida (2017/2284(INI))
P8_TA-PROV(2019)0082A8-0045/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (Uredba o maksimalnim razinama ostataka pesticida)(3),

–  uzimajući u obzir članak 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ(4),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ(5),

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe Uredbe i njezinih relevantnih priloga na razini Europe koju je u travnju 2018. objavila Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009(6),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/24/EZ od 7. travnja 1998. o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika na radu od rizika povezanih s kemijskim sredstvima(7) i Direktivu 2004/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim ili mutagenim tvarima na radu(8),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktiva o staništima)(9) i Direktivu 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o stanju zaštite divljih ptica (Direktiva o divljim pticama)(10),

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju(11),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike(12),

–  uzimajući u obzir Direktivu Komisije 2009/90/EZ od 31. srpnja 2009. o utvrđivanju tehničkih specifikacija za kemijsku analizu i praćenje stanja voda u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/127/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o izmjeni Direktive 2006/42/EZ u pogledu strojeva za primjenu pesticida(14),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o izmjeni direktiva 2000/60/EZ i 2008/105/EZ u odnosu na prioritetne tvari u području vodne politike(15),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2018) 392),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Poljoprivreda i održivo upravljanje vodom u EU-u” (SWD(2017)153),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. srpnja 2006. upućenu Vijeću, Europskom parlamentu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Europskom odboru regija naslovljenu „Tematska strategija o održivoj uporabi pesticida” COM(2006) 0373 – SEC(2006) 0894 – SEC(2006) 895 – SEC(2006) 0914(16),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. lipnja 2016. o jačanju inovacija i gospodarskog razvoja u upravljanju europskim poljoprivrednim gospodarstvima u budućnosti(17),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. lipnja 2016. o tehničkim rješenjima za održivu poljoprivredu u EU-u(18),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. veljače 2017. o pesticidima niskog rizika biološkog podrijetla(19),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. listopada 2017. o nacrtu provedbene uredbe Komisije o produljenju odobrenja aktivne tvari glifosata u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011(20),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 1. ožujka 2018. o mogućnostima i izazovima za pčelarski sektor EU-a(21),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja(22),

–  uzimajući u obzir aktualnu procjenu provedbe Direktive 2009/128/EZ o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida koja se provodi na razini EU-a i izvješće koje je Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) objavila 15. listopada 2018.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1185/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009. o utvrđivanju statističkih podataka o pesticidima(23),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Uredbe (EZ) br. 1185/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o statističkim podacima o pesticidima (COM(2017)0109),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda iz 2014. naslovljeno „Uključivanje ciljeva vodne politike EU-a u zajedničku poljoprivrednu politiku tek je djelomično uspješno”,

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 10. listopada 2017. o nacionalnim akcijskim planovima država članica i o napretku u provedbi Direktive 2009/128/EZ o održivoj upotrebi pesticida (COM(2017) 0587),

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće iz listopada 2017. koje je sastavila Glavna uprava Europske komisije za zdravlje i sigurnost hrane (DG SANTE) o provedbi mjera država članica za postizanje održive upotrebe pesticida u skladu s Direktivom 2009/128/EZ(24),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost: Europske mjere za održivost” (COM(2016)0739),

–  uzimajući u obzir Sedmi program djelovanja za okoliš(25),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na hranu iz 2017. sastavljeno na temelju rezolucija Vijeća UN-a za ljudska prava 6/2, 31/10 i 32/8(26),

–  uzimajući u obzir Provedbeni plan za povećanje dostupnosti proizvoda za zaštitu bilja niskog rizika i ubrzanje provedbe plana integrirane zaštite bilja u državama članicama, koji je izradila Stručna skupina za održivu zaštitu bilja i koji je Vijeće odobrilo 28. lipnja 2016.(27),

–  uzimajući u obzir rezoluciju francuskog Senata od 19. svibnja 2017. o ograničavanju upotrebe pesticida u Europskoj uniji(28),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju o postupku Unije za odobravanje pesticida od 16. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir znanstvenu studiju o biomasi krilatih kukaca koja je objavljena 18. listopada 2017.(29),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. toj odluci,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0045/2019),

A.  budući da je Direktivom 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o održivoj upotrebi pesticida (dalje u tekstu: Direktiva) predviđen niz mjera za postizanje održive upotrebe pesticida u EU-u smanjenjem rizika i posljedica upotrebe pesticida na zdravlje ljudi i na okoliš te promicanjem upotrebe integrirane zaštite bilja i primjene alternativnih metoda ili postupaka za zaštitu bilja, kao što su nekemijske alternative i sredstva za zaštitu bilja niskog rizika definirana Uredbom (EZ) 1107/2009, s ciljem smanjenja ovisnosti o pesticidima i zaštite zdravlja ljudi i životinja te očuvanja okoliša;

B.  budući da je Direktiva dragocjen alat za zaštitu okoliša, ekosustava te zdravlja ljudi i životinja od opasnih tvari u pesticidima koji istodobno omogućuje održiva i ekološka rješenja za veći i raznovrsniji skup alata kako bi se uklonili i spriječili gubici prinosa nastali zbog nametnika, bolesti, korova i invazivnih stranih vrsta te služi u borbi protiv stvaranja otpornosti patogena; budući da je potpuna i sveobuhvatna provedba Direktive preduvjet za postizanje visokog stupnja zaštite i ostvarenje prijelaza na održivu poljoprivredu, proizvodnju sigurne i zdrave hrane te netoksičan okoliš koji pruža visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i životinja;

C.  budući da je bez obzira na činjenicu da integrirana zaštita bilja može pridonijeti sprečavanju gubitaka u prinosima uzrokovanih štetnicima njezina glavna svrha da se korisnicima pesticida omogući prelazak na prakse i proizvode s najmanjim mogućim rizikom za zdravlje ljudi i okoliš, kao što je navedeno u članku 14. Direktive; napominje da su, u svakom slučaju, mnoge studije pokazale da se upotreba pesticida može znatno smanjiti bez ikakvog negativnog učinka na prinos;

D.  budući da se Direktiva mora tumačiti u vezi s ostalim dvama glavnim zakonodavnim aktima kojima se obuhvaća cjelokupni životni ciklus pesticida koji počinje njegovim stavljanjem na tržište (Uredba (EZ) br. 1107/2009) i završava utvrđivanjem maksimalnih razina ostataka pesticida (Uredba (EZ) br. 396/2005); budući da je stoga nemoguće postići cilj Direktive u pogledu zaštite zdravlja ljudi i okoliša od rizika povezanih s upotrebom pesticida bez potpune primjene i pravilne provedbe cjelokupnog „paketa mjera u vezi s pesticidima”;

E.  budući da bi Komisija i države članice, u cilju smanjenja rizika i posljedica upotrebe pesticida na zdravlje ljudi i okoliš, trebale riješiti pitanje krivotvorenih i ilegalnih pesticida, ali i zabrinjavajući problem uvezenih poljoprivrednih proizvoda tretiranih kemikalijama koje su u EU-u zabranjene ili im je upotreba ograničena;

F.  budući da trenutačna praksa Komisije i država članica u vezi s odobravanjem aktivnih tvari i odobravanjem sredstava za zaštitu bilja nije usklađena s ciljevima i svrhom Direktive; budući da se tim trenutačnim praksama otežava postizanje najviše moguće razine zaštite i prelazak na održivi poljoprivredni sektor i netoksičan okoliš;

G.  budući da dostupni dokazi jasno ukazuju na to da provedba Direktive nije dostatno usklađena s odgovarajućim politikama EU-a u području pesticida, poljoprivrede i održivog razvoja, osobito, ali ne isključivo, sa zajedničkom poljoprivrednom politikom i Uredbom o sredstvima za zaštitu bilja; budući da Direktiva, kao i s njome povezana djelovanja na razini EU-a, imaju velik potencijal za daljnje poboljšanje i dodavanje vrijednosti nacionalnim naporima i djelovanjima u poljoprivrednom sektoru te jačanje zaštite okoliša i zdravlja ljudi;

H.  budući da je sadašnji regulatorni okvir, uključujući zahtjeve u pogledu podatka, osmišljen za procjenu i upravljanje kemijskim sredstvima za zaštitu bilja i stoga nije prikladan za biološki aktivne tvari i sredstva niskog rizika; budući da se tim neprikladnim okvirom znatno usporava ulazak na tržište bioloških sredstava za zaštitu bilja niskog rizika, što često odvraća podnositelje zahtjeva; budući da se time ometaju inovacije i sprječava konkurentnost poljoprivrede EU-a; budući da zbog toga ujedno postoji više od 60 aktivnih tvari koje je Europska komisija utvrdila kao kandidate za zamjenu i koje se ne zamjenjuju zbog nepostojanja sigurnijih alternativnih proizvoda, uključujući i biološke aktivne tvari niskog rizika;

I.  budući da ponuda sredstava za zaštitu bilja niskog rizika, uključujući biološka sredstva, nije dostatna; budući da je samo 13 od gotovo 500 tvari dostupnih na tržištu EU-a odobreno kao aktivne tvari niskog rizika i da je 12 od njih biološkog podrijetla; budući da je zbog nedostatne provedbe Direktive de facto došlo do nejednakih uvjeta u Europi, pri čemu se različitim nacionalnim praksama otežava optimalna primjena održivih alternativa na tržištu; budući da je zbog te situacije otežan dostatan ulazak alternativnih proizvoda niskog rizika i nekemijskih sredstava na tržište EU-a, čime se smanjuje njihova privlačnost za poljoprivrednike koji bi se umjesto toga mogli kratkoročno odlučiti na isplativije alternative; budući da nedostatna ponuda sredstava za zaštitu bilja niskog rizika, uključujući biološka, otežava razvoj i provedbu integrirane zaštite bilja;

J.  budući da ekološka poljoprivreda kao sustav sa smanjenom upotrebom pesticida ima važnu ulogu i da bi je trebalo dodatno poticati;

K.  budući da postoji sve više dokaza o aktualnom golemom padu populacija kukaca u Europi, što se povezuje s razinama pesticida koje se trenutačno koriste; budući da utvrđeno naglo smanjenje broja kukaca negativno utječe na cijeli ekosustav i biološku raznolikost, ali i na poljoprivredni sektor i njegovu buduću gospodarsku dobrobit i proizvodnju;

L.  budući da je Europa trenutačno na prekretnici koja će odrediti budućnost poljoprivrednog sektora i mogućnost Unije da postigne održivu upotrebu pesticida, osobito u okviru reforme zajedničke poljoprivredne politike; budući da reforma zajedničke poljoprivredne politike predstavlja važnu mogućnost za pojačano pojednostavnjenje i usklađivanje politika te provedbu Direktive i olakšavanje prelaska na ekološki prihvatljivije poljoprivredne prakse;

M.  budući da je upotreba konvencionalnih sredstava za zaštitu bilja sve češće predmet javne rasprave zbog potencijalnih rizika koje ti proizvodi predstavljaju za zdravlje ljudi i životinja te okoliš;

N.  budući da je važno promicati razvoj alternativnih postupaka ili metoda za smanjenje ovisnosti o konvencionalnim pesticidima i rješavati problem sve veće otpornosti na konvencionalna sredstva za zaštitu bilja;

O.  budući da u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Vijeće mora osigurati uključivanje načela integrirane zaštite bilja, uključujući dobru praksu zaštite bilja i nekemijske postupke zaštite bilja, suzbijanja korova i uzgoja bilja u obvezne zahtjeve za upravljanje u skladu s Prilogom III. Uredbi Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima(30);

P.  budući da je u skladu s Direktivom provedba integrirane zaštite bilja obvezna u EU-u; budući da bi države članice i lokalne vlasti trebale staviti veći naglasak na održivu upotrebu pesticida, uključujući alternativne proizvode za zaštitu bilja niskog rizika;

Q.  budući da se „održiva upotreba” pesticida ne može ostvariti bez uzimanja u obzir izloženosti ljudi kombinacijama aktivnih tvari i koformulantima te mogućih kumulativnih i sinergijskih učinaka na zdravlje ljudi;

Glavni zaključci

1.  podsjeća na posebne ciljeve tematske strategije za održivu upotrebu pesticida kao što su, između ostalog, smanjivanje opasnosti i rizika za zdravlje i okoliš od upotrebe pesticida; poboljšani nadzor upotrebe i distribucije pesticida; smanjenje razine štetnih aktivnih tvari, uključujući zamjenu najopasnijih tvari sigurnijim tvarima, uključujući nekemijske alternativne proizvode; poticanje poljoprivrednog uzgoja sa smanjenom upotrebom pesticida ili bez njih; i uspostavljanje transparentnog sustava za izvješćivanje i praćenje napretka u postizanju ciljeva strategije, uključujući s pomoću razvoja odgovarajućih pokazatelja;

2.  smatra da provedbu Direktive treba ocijeniti u vezi sa širom politikom EU-a koja se odnosi na pesticide, uključujući pravila utvrđena u Uredbi o sredstvima za zaštitu bilja, Uredbi (EU) br. 528/2012 (Uredba o biocidima)(31), Uredbi o maksimalnim razinama ostataka pesticida i Uredbi (EZ) br. 178/2002 (Uredba o općim propisima o hrani)(32);

3.  žali zbog činjenice da je unatoč uloženim naporima ukupni stupanj napretka država članica u provedbi nedovoljan za postizanje glavnih ciljeva Direktive i oslobađanje njezina punog potencijala za smanjenje ukupnih rizika koji proizlaze iz upotrebe pesticida uz istodobno smanjenje ovisnosti o njima, promicanje prelaska na ekološki održive metode zaštite koje su sigurne za biljke i stvaranje hitno potrebnih poboljšanja u pogledu okoliša i zdravlja radi kojih je Direktiva upravo osmišljena; žali zbog trogodišnjeg kašnjenja Komisije s podnošenjem izvješća o provedbi Direktive;

4.  naglašava da provedba Direktive mora biti sveobuhvatna i obuhvaćati sve obvezne aspekte te da djelomična provedba, tj. provedba samo nekih dijelova, uz zanemarivanje drugih, nije dovoljna za postizanje glavnog cilja Direktive koji se odnosi na održivu upotrebu pesticida; ističe činjenicu da provedba praksi integrirane zaštite bilja, kao što su nekemijske alternative i sredstva za zaštitu bilja niskog rizika ima osobito važnu ulogu u postizanju tog cilja;

5.  primjećuje da su u izvješću Komisije o napretku 2017. utvrđene znatne razlike među nacionalnim akcijskim planovima država članica, što upućuje na slabiju posvećenost zaštiti okoliša i zdravlja u nekim državama, što bi moglo dovesti do nepoštenog tržišnog natjecanja i narušavanja jedinstvenog tržišta; zadržava pravo da države članice koje ne ispunjavaju obveze prijavi povjerenici za tržišno natjecanje;

6.  izražava zabrinutost zbog činjenice da otprilike 80 % nacionalnih akcijskih planova država članica ne sadržava nikakve konkretne informacije o načinu mjerenja ostvarenja velikog broja ciljeva, osobito u pogledu integrirane zaštite bilja i mjera zaštite vodnog okoliša; naglašava da se time uvelike otežava postupak mjerenja napretka država članica u ostvarenju glavnih ciljeva i svrhe Direktive;

7.  izražava zabrinutost zbog činjenice da su nacionalni akcijski planovi neusklađeni u pogledu utvrđivanja kvantitativnih ciljeva, mjera i vremenskih planova za različita područja, zbog čega nije moguće procijeniti napredak; izražava žaljenje što je u samo pet nacionalnih akcijskih planova postavljen skup mjerljivih ciljeva na visokoj razini, a četiri plana odnose se na smanjenje rizika, a samo jedan na smanjenje upotrebe; žali zbog činjenice da je do sada samo jedanaest država članice izradilo revidirani nacionalni akcijski plan, iako je rok za reviziju bio krajem 2017.;

8.  žali zbog činjenice da u mnogim državama članicama ne postoji dostatna predanost praksama integrirane zaštite bilja na temelju osam načela uz davanje prednosti nekemijskim alternativama u odnosu na pesticide; žali zbog toga što se čini da je jedan od glavnih izazova u pogledu provedbe integrirane zaštite bilja, koja je temelj Direktive, trenutačni nedostatak odgovarajućih instrumenata nadzora i metoda za procjenu usklađenosti u državama članicama te jasnih pravila i smjernica; ističe činjenicu da je sveobuhvatna provedba integrirane zaštite bilja jedna od ključnih mjera za smanjenje ovisnosti o upotrebi pesticida u održivoj poljoprivredi koja je ekološki prihvatljiva, gospodarski održiva i društveno odgovorna te kojom se pridonosi sigurnosti hrane u Europi i istodobno jača biološka održivost i zdravlje ljudi i životinja, potiče ruralno gospodarstvo i smanjuju troškovi za poljoprivrednike olakšavanjem uvođenja nekemijskih alternativa i sredstava za zaštitu bilja niskog rizika na tržište u različitim područjima Europe; naglašava potrebu za dodatnim financijskim poticajima i obrazovnim mjerama za jačanje uvođenja praksi integrirane zaštite bilja na pojedinačnim poljoprivrednim gospodarstvima;

9.  smatra da integrirana zaštita bilja predstavlja vrijedan alat za poljoprivrednike u borbi protiv štetnika i bolesti te za osiguranje prinosa proizvodnje; primjećuje da povećana primjena integrirane zaštite bilja služi dvostrukoj svrsi jačanja zaštite okoliša i biološke raznolikosti, kao i smanjenju troškova za poljoprivrednike u pogledu prelaska na održivije alternative i smanjenja upotrebe konvencionalnih pesticida; smatra da su potrebni veći napori za poticanje prihvaćanja integrirane zaštite bilja s pomoću istraživanja i savjetodavnih tijela država članica; podsjeća da integrirana zaštita bilja može imati važnu ulogu u smanjenju količina i vrsta pesticida koji se upotrebljavaju;

10.  primjećuje da u integriranoj zaštiti bilja biološka kontrola obuhvaća poticanje ili uvođenje korisnih vrsta koje uništavaju i tako reguliraju populacije štetnika, držeći ih pod nadzorom; stoga ističe važnost davanja prednosti održivim biološkim, fizičkim i drugim nekemijskim metodama pred kemijskim pesticidima, ako one omogućuju zadovoljavajuću kontrolu štetnika; također ističe važnost selektivne i ciljane upotrebe kemijskih pesticida, jer bi u protivnom ta korisna sredstva za suzbijanje štetnika mogla prestati biti djelotvorna, a poljoprivredne kulture u budućnosti postati još podložnije napadima;

11.  zabrinut je zbog činjenice da je ostvaren vrlo mali napredak u promicanju i poticanju inovacija, razvoja i uvođenja alternativa niskog rizika i nekemijskih alternativa pesticidima; napominje da samo nekoliko nacionalnih akcijskih planova obuhvaća poticaje za registraciju takvih alternativnih proizvoda i metoda; ističe da su upotrebe u manjoj količini posebno ranjive zbog nedostatka odgovarajućih aktivnih tvari;

12.  ističe da je održiva i odgovorna upotreba pesticida preduvjet za odobravanje sredstava za zaštitu bilja;

13.  žali zbog nedostatka dostupnih aktivnih tvari i sredstava za zaštitu bilja niskog rizika, uzrokovanog dugotrajnim postupkom ocjenjivanja, odobravanja i registracije koji je djelomično posljedica činjenice da se na razini država članica rijetko ispuni skraćeni rok za odobrenje od 120 dana za takve slučajeve; naglašava da trenutačna situacija nije u skladu s načelima promicanja i provedbe integrirane zaštite bilja te ističe važnost dostupnosti pesticida niskog rizika, odgovarajućeg istraživanja i razmjene najboljih praksi unutar i između država članica kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal integrirane zaštite bilja; smatra da bi brži postupak odobrenja potaknuo industrijsko istraživanje za razvoj novih niskorizičnih sastojaka, uključujući inovativne niskorizične tvari, što bi osiguralo da poljoprivrednici imaju na raspolaganju dovoljno alata za zaštitu bilja i pomoglo im da brže prijeđu na održiva sredstva za zaštitu bilja i da povećaju učinkovitost integrirane zaštite bilja;

14.  podsjeća da se zbog povećane otpornosti na pesticide povećava uporaba i ovisnost; primjećuje da povećana upotreba pesticida i ovisnost o njima podrazumijevaju velike troškove za poljoprivrednike, kako zbog visokih ulaznih troškova tako i zbog gubitka prinosa prouzročenog propadanjem tla i smanjenja njegove kvalitete;

15.  napominje da bi veća dostupnost niskorizičnih proizvoda za zaštitu bilja na tržištu smanjila rizik od otpornosti na aktivne sastojke i posljedice za neciljne vrste koje se povezuju s proizvodima za zaštitu bilja koji se obično upotrebljavaju;

16.  u tom pogledu primjećuje da je otpornost na aktivne tvari u pesticidima biološki neizbježna kod štetnika i bolesti koji se brzo razmnožavaju i da predstavlja sve veći problem; stoga ističe da se održivim biološkim, fizičkim i drugim nekemijskim metodama mora dati prednost pred kemijskim pesticidima, ako one omogućuju zadovoljavajuću kontrolu štetnika; podsjeća da bi se kemijski pesticidi trebali upotrebljavati selektivno i ciljano; ističe da postoji rizik da takva korisna sredstva za kontrolu štetnika prestanu biti djelotvorna, čime kulture u budućnosti postaju još osjetljivije na napade;

17.  primjećuje, nadalje, da su najizgledniji način za smanjenje pesticida sustavne promjene koje smanjuju mogućnost izloženosti napadima nametnika, pogoduju strukturnoj i biološkoj raznolikosti umjesto monokulturama i kontinuiranim usjevima i smanjuju otpornost nametnika na aktivne sastojke; stoga ističe da se treba usmjeriti na poljoprivredno-ekološke metode koje će cijeli poljoprivredni sustav učiniti otpornim na nametnike i da ih treba financirati i uvrstiti među redovne postupke;

18.  naglašava da zajednička poljoprivredna politika u svojem sadašnjem obliku nedovoljno potiče smanjenje ovisnosti poljoprivrednih gospodarstava o pesticidima i primjenu ekoloških metoda proizvodnje; smatra da su za razdoblje nakon 2020. potrebno posebni instrumenti u okviru zajedničke poljoprivredne politike kako bi se pridonijelo promjeni ponašanja poljoprivrednika u pogledu upotrebe pesticida;

19.  izražava žaljenje zbog činjenice da prijedlog Komisije o novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici za razdoblje nakon 2020. ne sadržava načelo integrirane zaštite bilja u obveznim zahtjevima za upravljanje iz Priloga III. tom prijedlogu; naglašava da će nedostatak sukladnosti između Direktive i novog modela zajedničke poljoprivredne politike biti stvarna prepreka za smanjenje ovisnosti o pesticidima;

20.  napominje da se većina država članica koristi nacionalnim pokazateljima rizika kako bi potpuno ili djelomično procijenile štetne posljedice upotrebe pesticida; podsjeća da države članice unatoč izričitoj obvezi iz članka 15. Direktive još nisu usuglasile usklađene pokazatelje rizika na razini EU-a, zbog čega je gotovo nemoguće usporediti napredak koji je postignut u različitim državama članicama i cijeloj Uniji; pozdravlja činjenicu da je Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje (odbor PAFF) 25. siječnja 2019. usvojio usklađene pokazatelje rizika;

21.  naglašava ključnu važnost biološke raznolikosti i snažnih ekosustava, osobito pčela i drugih kukaca oprašivača koji su ključni za zdrav i održiv poljoprivredni sektor; ističe da zaštita biološke raznolikosti nije isključivo pitanje zaštite okoliša, nego i sredstvo kojim će se u budućnosti osigurati trajna sigurnost opskrbe hranom u Europi;

22.  izražava duboku zabrinutost zbog kontinuiranog i moguće nepovratnog gubitka biološke raznolikosti u Europi te uznemirujućeg smanjenja broja krilatih kukaca, uključujući oprašivače, o čemu svjedoče rezultati znanstvenog istraživanja o biomasi krilatih kukaca iz listopada 2017.(33), prema kojem se populacija krilatih kukaca u 63 zaštićena prirodna područja u Njemačkoj u 27 godina smanjila za više od 75 %; nadalje, naglašava važan pad populacija uobičajenih vrsta ptica diljem Europe, koji bi mogao biti posljedica smanjenog broja kukaca; štoviše, ističe i nenamjerne učinke pesticida na tlo i organizme u tlu(34) i druge neciljane vrste; smatra da su pesticidi jedan od glavnih čimbenika koji su odgovorni za smanjenje broja kukaca, poljskih ptica i drugih neciljanih organizama te dodatno ističe potrebu za prelaskom na održiviju upotrebu pesticida i povećanjem broja nekemijskih alternativa i sredstava za zaštitu bilja niskog rizika za poljoprivrednike u Europi;

23.  ustraje u tvrdnji da su za zabrinjavajuće smanjenje populacija pčela diljem Europe posebno zaslužni pesticidi na bazi neonikotinoida, što potvrđuju brojne međunarodne studije na temelju kojih su stotine tisuća građana s cijelog kontinenta potpisivale peticije;

24.  prepoznaje važnost nacionalnih akcijskih planova i integrirane zaštite bilja za znatno smanjenje upotrebe pesticida radi izbjegavanja nepovratnog gubitka biološke raznolikosti uz istodobno poticanje agroekoloških mjera i ekološkog uzgoja kad god je to moguće;

25.  dodatno ističe da je potrebno razviti održive poljoprivredne mogućnosti kako bi se smanjili utjecaji klimatskih promjena na sigurnost opskrbe hranom;

26.  izražava osobitu zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe pesticida koji sadržavaju aktivne tvari koje su mutagene, kancerogene ili toksične za reprodukciju ili imaju svojstva koja prouzročuju poremećaje endokrinog sustava i štetne su za ljude i životinje; naglašava da upotreba takvih pesticida nije sukladna s ciljevima i svrhom Direktive;

27.  ističe da je vodni okoliš osobito osjetljiv na pesticide; pozdravlja činjenicu da su neke države članice poduzele niz mjera za njegovu zaštitu od pesticida; međutim, žali zbog činjenice da većina država članica nije utvrdila kvantitativne ciljeve i vremenske planove za mjere zaštite vodnog okoliša od pesticida, a one koje su to učinile nisu jasno navele kako će se ostvarenje ciljeva mjeriti; smatra da bi trebalo poboljšati praćenje pesticida koji se trenutačno primjenjuju u vodnom okolišu;

28.  primjećuje da je poljoprivreda jedan od glavnih razloga zbog kojih vodni okoliš ne postiže dobro kemijsko stanje jer dovodi do onečišćenja pesticidima; ističe da je sprečavanje prodiranja pesticida u slatkovodne sustave isplativije od tehnologija za njihovo uklanjanje te da države članice u tom pogledu moraju osigurati odgovarajuće poticaje za poljoprivrednike; u tom pogledu također prepoznaje važnost provedbe Okvirne direktive o vodama za poboljšanje kvalitete vode; pozdravlja napredak koji su države članice postigle u rješavanju prioritetnih tvari, što je dovelo do smanjenja broja vodnih tijela koja ne zadovoljavaju standarde u pogledu tvari kao što su kadmij, olovo i nikal te pesticidi;

29.  izražava žaljenje zbog činjenice što pogoršanje stanja vodnih resursa sve više dovodi do toga da operatori dodatno obrađuju vodu za piće kako bi osigurali da voda za ljudsku potrošnju bude u skladu s ograničenjima za pesticide iz Direktive Vijeća 98/83/EZ o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju, pri čemu troškove te dodatne obrade snose potrošači, a ne onečišćivači;

30.  naglašava da su neki pesticidi međunarodno priznati kao postojane organske onečišćujuće tvari (POP-ovi, engl. persistent organic pollutants) zbog njihove mogućnosti prijenosa na velike udaljenosti, postojanosti u okolišu i sposobnosti za biološko povećanje u prehrambenom lancu i bioakumulaciju u ekosustavima, kao i njihovog znatnog negativnog djelovanja na zdravlje ljudi;

31.  pozdravlja činjenicu da su sve države članice uspostavile programe osposobljavanja i certificiranja u pogledu upotrebe sredstava za zaštitu bilja, ali žali zbog toga što u nekim državama članicama nisu ispunjene obveze u pogledu osposobljavanja za sve tražene predmete navedene u Prilogu I.; naglašava važnost osposobljavanja korisnika radi sigurne i održive upotrebe proizvoda za zaštitu bilja; smatra da treba razlikovati profesionalne i neprofesionalne korisnike jer ne podliježu istim obavezama; ističe da bi i profesionalnim i neprofesionalnim korisnicima sredstava za zaštitu bilja trebalo omogućiti odgovarajuće osposobljavanje;

32.  primjećuje potencijal upotrebe inteligentne tehnologije i precizne poljoprivrede kao sredstava za bolju primjenu sredstava za zaštitu bilja i sprečavanje njihova raspršivanja u područja u kojima nisu potrebna, primjerice bespilotnim letjelicama ili preciznom tehnologijom na temelju GPS-a; osim toga, naglašava da bi se primjena takvih rješenja u državama članicama mogla poboljšati kad bi ona bila bolje uključena u tečajeve osposobljavanja i programe certificiranja za korisnike pesticida u okviru nacionalnih akcijskih planova;

33.  naglašava da se sredstva za zaštitu bilja ne upotrebljavaju samo u poljoprivredi, nego i za kontrolu korova i nametnika u područjima koja koriste građani ili ranjive skupine definirane u članku 12.a. Direktive, npr. u javnim parkovima i na željezničkim prugama; ističe da upotreba sredstava za zaštitu bilja u tim područjima nije primjerena; pozdravlja činjenicu da su neke države članice i mnoge regionalne i lokalne jedinice vlasti poduzele mjere za ograničavanje ili zabranu upotrebe pesticida na javnim površinama ili površinama kojima se služe ranjive skupine; međutim, primjećuje da u većini država članica nisu predviđeni mjerljivi ciljevi;

34.  izražava zabrinutost zbog toga što mnoge države članice nisu pravilno tumačile odredbu članka 12. točke (a) smatrajući da se ona odnosi samo na upotrebu u nepoljoprivredne svrhe, dok zapravo ranjive skupine, kao što su one definirane Uredbom 1107/2009, obuhvaćaju stanovnike koji se tijekom duljeg vremena izlažu visokoj razini pesticida; osim toga, primjećuje da je Komisija potvrdila da ne postoji pravni razlog zašto bi poljoprivredna primjena trebala biti isključena iz odredbi članka 12.;

35.  primjećuje da države članice i dalje podupiru ekološku poljoprivredu kao sustav smanjene upotrebe pesticida; pozdravlja činjenicu da broj ekoloških gospodarstava u Uniji i dalje raste, ali primjećuje da se napredak i dalje znatno razlikuje među državama;

36.  primjećuje da su ekološki poljoprivrednici izloženi gospodarskim gubitcima jer su njihovo tlo i ekološki proizvodi kontaminirani zbog upotrebe pesticida na susjednim gospodarstvima, primjerice zbog zanošenja pesticida prilikom prskanja i kretanja postojanih aktivnih tvari u okolišu; ističe da tako ekološki poljoprivrednici, zbog djelovanja koja su izvan njihove kontrole, mogu biti prisiljeni prodavati svoje proizvode kao konvencionalne, izgubiti svoje cjenovne premije ili čak svoje certifikate;

37.  primjećuje da su točnost i upotreba podataka o akutnom trovanju pesticidima upitne bez obzira na činjenicu da države članice uglavnom imaju sustave za prikupljanje takvih podataka; naglašava činjenicu da se sustavi za prikupljanje podataka o kroničnom trovanju još ne primjenjuju široko;

38.  ističe da je posljednje izvješće EFSA-e o ostacima pesticida u hrani pokazalo da je 97,2 % uzoraka diljem Europe bilo u granicama utvrđenim zakonodavstvom EU-a, što svjedoči o izrazito strogom i sigurnom sustavu proizvodnje hrane;

Preporuke

39.  poziva države članice da bez daljnjeg odgađanja dovrše provedbu Direktive;

40.  poziva Komisiju i države članice da zajamče uključenost svih relevantnih dionika, uključujući javnost, u sve aktivnosti dionika koje se odnose na pesticide, kao što je predviđeno Direktivom 2003/35/EZ i Aarhuškom konvencijom;

41.  poziva države članice da preuzmu proaktivnu ulogu u praktičnoj provedbi Direktive kako bi utvrdile nedostatke i posebna područja kojima je potrebno posvetiti posebnu pozornost u pogledu zaštite zdravlja ljudi i okoliša te da se ne ograničavaju samo na uobičajene nacionalne mehanizme prenošenja u nacionalne pravne sustave i mehanizme nadzora;

42.  poziva države članice da prepoznaju da EU mora hitno djelovati kako bi ostvario prelazak na održivu upotrebu pesticida i da su države članice najodgovornije za provedbu takvih praksi; naglašava da je nužno poduzeti hitne mjere;

43.  poziva države članice da se pridržavaju utvrđenih rokova za dostavu revidiranih nacionalnih akcijskih planova; odlučno poziva države članice koje još nisu dostavile revidirane akcijske planove da to hitno učine te da ovaj put navedu jasne kvantitativne ciljeve i mjerljiv opći cilj u pogledu trenutačnog i dugoročnog stvarnog smanjenja rizika i posljedica upotrebe pesticida, uključujući jasno definirane godišnje ciljeve smanjenja, s posebnim naglaskom na mogućem utjecaju na oprašivače poticanje i uvođenje održivih nekemijskih alternativa i sredstava za zaštitu bilja niskog rizika, u skladu s načelima integrirane zaštite bilja;

44.  poziva Komisiju da predloži ambiciozan obvezujući cilj na razini EU-a za ograničenje upotrebe pesticida;

45.  poziva Komisiju da dodatno razvije smjernice za sva načela integrirane zaštite bilja i njihovu provedbu; zahtijeva da Komisija u tom pogledu uspostavi smjernice za utvrđivanje kriterija za mjerenje i procjenu provedbe integrirane zaštite bilja u državama članicama;

46.  poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne mjere za promicanje pesticida niskog rizika i daju prednost nekemijskim rješenjima i metodama koje sa sobom nose najmanji rizik od nastanka štete za zdravlje i prirodni okoliš, uz istodobno osiguravanje učinkovite i djelotvorne zaštite poljoprivrednih kultura; naglašava da se za postizanje tog cilja moraju pojačati gospodarski poticaji kojima bi se poljoprivrednike potaknulo da odaberu takva rješenja;

47.  poziva Komisiju i države članice da stave veći naglasak na promicanje razvoja, istraživanja, registriranja i promidžbe niskorizičnih i bioloških alternativa, među ostalim i povećanjem mogućnosti financiranja u okviru programa Obzor Europa i višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027.; podsjeća na važnost davanja prednosti održivim biološkim, fizičkim i drugim nekemijskim metodama pred kemijskim pesticidima, ako one omogućuju zadovoljavajuću kontrolu štetnika; podsjeća na važnost dodane vrijednosti ekološki održivih i sigurnih metoda za zaštitu biljaka;

48.  poziva Komisiju da bez daljnjeg odgađanja ispuni svoju obvezu u okviru Sedmog programa djelovanja EU-a za okoliš i izradi strategiju Unije za netoksičan okoliš koja će pridonositi inovacijama i razvoju održivih zamjenskih sredstava, uključujući nekemijska rješenja; očekuje od Komisije da će u toj strategiji posebno voditi računa o djelovanju pesticida na okoliš i zdravlje ljudi;

49.  potiče stavljanje većeg naglaska na smanjenje rizika jer bi raširena upotreba tvari niskog rizika mogla biti štetnija od ograničene upotrebe tvari visokog rizika;

50.  poziva Komisiju i države članice da zajamče bolju usklađenost Direktive i njezine provedbe s povezanim zakonodavstvom i politikama EU-a, osobito s odredbama zajedničke poljoprivredne politike i Uredbe (EZ) br. 1107/2009 te da, prije svega, načela integrirane zaštite bilja uključe u zajedničku poljoprivrednu politiku kao pravne obveze, u skladu s člankom 14. Direktive;

51.  poziva Komisiju i države članice da strogo ograniče broj odstupanja od osnovne uporabe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 i da ažuriraju relevantne smjernice kako bi se osiguralo da procjena rizika pesticida odražava izloženost u stvarnim uvjetima te da uzima u obzir sve moguće učinke na zdravlje i okoliš;

52.  preporučuje da se državama članicama omogući fleksibilnost u primjeni integrirane zaštite bilja kao dijela mjera ekologizacije u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

53.  pozdravlja činjenicu da je Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje (odbor PAFF) nedavno usvojio usklađene pokazatelje rizika i poziva države članice da nastave s usvajanjem i provedbom usklađenih pokazatelja rizika, u skladu s nedavnim prijedlogom Komisije, u cilju valjanog praćenja smanjenja učinaka pesticida;

54.  poziva Komisiju da uspostavi potpuno operativan i transparentan sustav za redovito prikupljanje statističkih podataka o upotrebi pesticida, utjecaju profesionalne i neprofesionalne izloženosti pesticidima na zdravlje ljudi i životinja te prisutnosti ostataka pesticida u okolišu, posebno u tlu i vodi;

55.  poziva Komisiju i države članice na promicanje istraživačkih programa usmjerenih na utvrđivanje utjecaja upotrebe pesticida na ljudsko zdravlje, uzimajući u obzir cijeli niz toksikoloških i dugoročnih učinaka, uključujući imunotoksičnost, endokrine poremećaje i neurorazvojnu toksičnost te s naglaskom na učinke prenatalne izloženosti pesticidima na zdravlje djece;

56.  odlučno poziva Komisiju da u upravljanju sredstvima za zaštitu bilja koja se nalaze u širokoj primjeni i njihovoj upotrebi zauzme pristup koji je zasnovan na riziku i poduprt nezavisnim stručno recenziranim znanstvenim dokazima;

57.  poziva Komisiju da pred kraj svojeg tekućeg mandata podnese konkretan zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1107/2009, izvan okvira opće revizije u vezi s inicijativom REFIT, radi dodavanja definicije i posebne kategorije „tvari koje se pojavljuju u prirodi” i „tvari identičnih prirodnima”, za koje bi kriterij bio postojeća prisutnost i izloženost tvari u prirodi, kao i radi uspostave strogog ubrzanog postupka evaluacije, odobravanja i registracije za biološke pesticide niskog rizika u skladu s rezolucijom Parlamenta od 15. veljače 2017. o pesticidima niskog rizika biološkog podrijetla i rezolucijom od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe o sredstvima za zaštitu bilja;

58.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju učinkovitu provedbu obveza Unije u skladu s Protokolom uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. i Stockholmskom konvencijom o postojanim organskim onečišćujućim tvarima iz 2004., te da povećaju napore kako bi zaustavile proizvodnju, stavljanje na tržište i upotrebu pesticida koji pokazuju svojstva postojanih organskih onečišćujućih tvari, zajedno s uspostavljanjem odredbi o zbrinjavanju otpada koji sadržava takve tvari ili je njima kontaminiran;

59.  poziva države članice da osiguraju dostupnost profesionalno osposobljenih i neovisnih savjetodavnih službi za savjetovanje i osposobljavanje krajnjih korisnika u vezi s održivom upotrebom pesticida, a osobito o integriranoj zaštiti bilja;

60.  poziva Komisiju i države članice da stave veći naglasak na daljnja ulaganja i istraživanje u području razvoja i uvođenja tehnologija za preciznu i digitalnu poljoprivredu kako bi sredstva za zaštitu bilja bila učinkovitija i kako bi se znatno smanjila ovisnost o pesticidima, u skladu s ciljevima Direktive, čime bi se smanjila izloženost i profesionalnih korisnika i građana; smatra da uporaba digitalne ili precizne poljoprivrede ne bi smjela dovesti do ovisnosti o sredstvima ili do financijske zaduženosti poljoprivrednika;

61.  poziva Komisiju i države članice da više ne dopuštaju upotrebu sredstava za zaštitu bilja u područjima koja koriste građani ili ranjive skupine u skladu s odredbama članka 3. stavka 14. Uredbe (EZ) br. 1107/2009;

62.  poziva Komisiju i države članice da posebnu pozornost posvete zaštiti ranjivih skupina, u skladu s odredbama članka 3. stavka 14. Uredbe 1107/2009, osobito s obzirom na trenutačno nepostojanje zaštite stanovništva koje živi u ruralnim područjima u blizini usjeva; stoga poziva Komisiju i države članice da predlože hitnu zabranu upotrebe pesticida u područjima koja se nalaze na određenoj udaljenosti od kuća, škola, igrališta, vrtića i bolnica;

63.  poziva Komisiju i države članice da ulažu u daljnja istraživanja o utjecaju pesticida na vrste koje ne pripadaju ciljnoj skupini te da poduzmu hitne mjere kako bi se taj utjecaj sveo na najmanju moguću mjeru;

64.  poziva Komisiju i države članice na promicanje poljoprivrednog modela koji se temelji na preventivnim i neizravnim strategijama za zaštitu bilja čiji je cilj smanjenje upotrebe vanjskih sredstava te na višenamjenskim tvarima koje se pojavljuju u prirodi; prepoznaje potrebu za dodatnim istraživanjem i razvojem preventivnih i neizravnih agroekoloških strategija za zaštitu zdravlja bilja;

65.  poziva države članice da povećaju svoja ulaganja u prakse prilagodbe kojima se sprečava da kemijske tvari iz poljoprivrede dospiju do površinskih i podzemnih voda, kao i u mjere kojima je cilj sprečavanje mogućeg isticanja tih tvari u vodene tokove, rijeke i mora; preporučuje da se zabrani upotreba tih tvari u tlima iz kojih bi one mogle otjecati u podzemne vode;

66.  naglašava da je osobito potrebno redovito provjeravati razmjer između prodane količine pesticida i poljoprivrednog područja na kojem se oni primjenjuju, na temelju korisničkih baza podataka i evidencije o prodaji;

67.  poziva Komisiju i države članice da zajamče potpunu i ujednačenu primjenu kriterija za isključenje temeljenih na opasnosti za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene ili toksične za reprodukciju ili imaju svojstva koja prouzročuju poremećaje endokrinog sustava;

68.  poziva države članice da se strogo pridržavaju zabrane uvoza zabranjenih pesticida u EU iz trećih zemalja i da pojačaju kontrolu uvezene hrane;

69.  poziva Komisiju da pozorno razmotri sve dostupne mjere za jamčenje usklađenosti, uključujući pokretanje postupaka radi utvrđivanja povrede prava protiv država članica koje ne ispune obvezu potpune provedbe Direktive;

70.  poziva Komisiju da poduzme odlučne mjere protiv država članica koje sustavno zloupotrebljavaju odstupanja u pogledu zabranjenih pesticida koji sadržavaju neonikotinoide;

71.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju potpunu primjenu i učinkovitu provedbu načela „onečišćivač plaća” u pogledu zaštite vodnih resursa;

72.  poziva da se u okviru programa Obzor Europa osiguraju dostatna sredstva za promicanje razvoja strategija zdravstvene zaštite bilja temeljenih na sustavnom pristupu kojim se kombiniraju inovativne ekološke poljoprivredne metode i preventivne mjere za maksimalno smanjenje upotrebe vanjskih sredstava;

73.  poziva Komisiju da uspostavi paneuropsku platformu za održivu upotrebu pesticida kojom bi se okupili sektorski dionici i predstavnici na lokalnoj i regionalnoj razini radi olakšavanja razmjene informacija i najboljih praksi u pogledu smanjenja upotrebe pesticida;

o
o   o

74.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 309, 24.11.2009., str. 71.
(2) SL L 158, 30.4.2004., str. 7.
(3) SL L 70, 16.3.2005., str. 1.
(4) SL L 136, 29.5.2007., str. 3.
(5) SL L 309, 24.11.2009., str. 1.
(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 608.
(7) SL L 131, 5.5.1998., str. 11.
(8) SL L 229, 29.6.2004., str. 23.
(9) SL L 206, 22.7.1992., str. 7.
(10) SL L 20, 26.1.2010., str. 7.
(11) SL L 330, 5.5.1998., str. 32.
(12) SL L 327, 22.12.2000., str. 1.
(13) SL L 201, 1.8.2009., str. 36.
(14) SL L 310, 25.11.2009., str. 29.
(15) SL L 226, 24.8.2013, str. 1.
(16) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:52006DC0372
(17) SL C 86, 6.3.2018., str. 62.
(18) SL C 86, 6.3.2018., str. 51.
(19) SL L 252, 18.7.2018., str. 184.
(20) SL C 346, 27.9.2018., str. 117.
(21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0057.
(22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0356.
(23) SL L 324, 10.12.2009., str. 1.
(24) http://ec.europa.eu/food/audits-analysis/overview_reports/details.cfm?rep_id=114
(25) SL L 354, 28.12.2013., str. 171.
(26) http://www.pan-uk.org/site/wp-content/uploads/United-Nations-Report-of-the-Special-Rapporteur-on-the-right-to-food.pdf
(27) http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-10041-2016-ADD-1/en/pdf
(28) http://www.senat.fr/leg/ppr16-477.html
(29) Caspar A. Hallmann et al., „Pad od više od 75 % ukupne biomase krilatih kukaca u zaštićenim područjima tijekom 27 godina”, PLOS, 18. listopada 2017. – https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0185809
(30) SL L 270, 21.10.2003., str. 1.
(31) Uredba (EZ) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.).
(32) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
(33) https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0185809
(34) https://esdac.jrc.ec.europa.eu/public_path/shared_folder/doc_pub/EUR27607.pdf


Provedba Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi
PDF 184kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. o provedbi Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (2018/2108(INI))
P8_TA-PROV(2019)0083A8-0046/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi(1),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 168.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka, te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(3),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. lipnja 2011. o modernim i održivim zdravstvenim sustavima koji odgovaraju potrebama(4),

–  uzimajući u obzir višegodišnje zdravstvene programe za razdoblje 2003. – 2008.(5), 2008. – 2013.(6) i 2014. — 2020.(7),

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije od 4. rujna 2015. i od 21. rujna 2018. o primjeni Direktive o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (COM(2015)0421, COM(2018)0651),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. travnja 2018. o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva (COM(2018)0233),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. srpnja 2018. o podacima država članica o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi za 2016.(8),

–  uzimajući u obzir Provedbenu odluku Komisije br. 2011/890/EU od 22. prosinca 2011. o utvrđivanju pravila za uspostavljanje, upravljanje i funkcioniranje mreže nacionalnih tijela odgovornih za e-zdravstvo(9),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za e-zdravstvo 2012. – 2020., posebice izričitu prekograničnu dimenziju (COM(2012)0736),

–  uzimajući u obzir Komisijinu evaluaciju na sredini provedbenog razdoblja Akcijskog plana za e-zdravstvo 2012. – 2020. (COM(2017)0586),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. studenoga 2008. o rijetkim bolestima (COM(2008)0679) i Preporuku Vijeća od 8. lipnja 2009. o djelovanju u području rijetkih bolesti(10),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 5. rujna 2014. o provedbi njezine komunikacije o rijetkim bolestima (COM(2014)0548),

–  uzimajući u obzir Preporuke o europskim referentnim mrežama za rijetke bolesti Odbora stručnjaka EU-a za rijetke bolesti (EUCERD) od 31. siječnja 2013. i njihovu dopunu od 10. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Dokument Revizorskog suda s pregledom osnovnih informacija o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi u EU-u iz svibnja 2018.(11),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. rujna 2017. o poticanju rasta i kohezije u graničnima regijama EU-a (COM(2017)0534),

–  uzimajući u obzir međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava(12),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0046/2019),

A.  budući da su zdravstveni sustavi koji su pristupačni svima u EU-u i njegovim državama članicama ključni za jamčenje visoke razine javnog zdravlja, socijalne zaštite, socijalne kohezije i socijalne pravde, očuvanjem i jamčenjem univerzalnog pristupa te budući da se priznaje kvalitetu života pacijenata kao važnu komponentu procjene troškove učinkovitosti zdravstvene skrbi;

B.  budući da se Direktivom 2011/24/EU (u daljnjem tekstu „Direktiva”), u skladu s člankom 168. stavkom 7. UFEU-a, poštuje sloboda svake države članice da donosi odgovarajuće zdravstvene odluke te da se njome ne ometaju niti ugrožavaju temeljni etički izbori relevantnih tijela država članica; budući da postoje razlike u uslugama koje pružaju države članice te u načinu na koji se financiraju; budući da direktiva pruža druge mogućnosti zdravstvene skrbi europskim građanima, uz one dostupne u njihovoj zemlji;

C.  budući da se zdravlje može smatrati temeljnim pravom u skladu s člankom 2. (pravo na život) i člankom 35. (zdravstvena zaštita) Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

D.  budući da su zdravstveni sustavi u Uniji suočeni s izazovima u pogledu starenja stanovništva, proračunskih ograničenja, sve veće prisutnosti kroničnih i rijetkih bolesti, poteškoća u jamčenju osnovne zdravstvene skrbi u ruralnim područjima i visoke cijene lijekova; budući da su države članice odgovorne za razvoj, čuvanje i razmjenu prekograničnih informacija o ažuriranom katalogu nestašice lijekova kako bi se osigurala dostupnost osnovnih lijekova;

E.  budući da se zdravstvena skrb potrebna građanima ponekad najbolje pruža u drugoj državi članici zbog njezine blizine, lakoće pristupa, specijalizirane prirode skrbi ili nedostatka kapaciteta u matičnoj državi članici, poput nestašice osnovnih lijekova;

F.  budući da rezultati izvješća o primjeni Direktive pokazuju da neke države članice 2015. nisu u potpunosti ili ispravno provele Direktivu;

G.  budući da je zdravstveni sektor ključan dio gospodarstva Unije te iznosi 10 % njezina BDP-a, a taj bi iznos zbog socioekonomskih čimbenika do 2060. mogao porasti na 12,6 %;

H.  budući da se u skladu s člankom 20. Direktive od Komisije očekuje da svake tri godine podnese provedbeno izvješće o primjeni Direktive; budući da Komisija treba kontinuirano ocjenjivati i redovito dostavljati informacije o tokovima pacijenata, o administrativnoj, socijalnoj i financijskoj dimenziji mobilnosti pacijenata te o funkcioniranju europskih referentnih mreža i nacionalnih kontaktnih točaka;

I.  budući da je prema izvješću Komisije od 21. rujna 2018. o primjeni Direktive građanima i dalje teško pronaći informacije o načinu na koji mogu iskoristiti svoja prava u pogledu prekogranične zdravstvene skrbi; budući da je za ostvarivanje sigurne mobilnosti pacijenata potrebno dodatno pojasniti uvjete pod kojima posluju pružatelji zdravstvene zaštite te povećati njihovu transparentnost;

J.  budući da Komisija u Komunikaciji o e-zdravlju od 25. travnja 2018. primjećuje da zdravstveni sustavi i sustavi skrbi iziskuju reforme i inovativna rješenja kako bi postali otporniji, pristupačniji i učinkovitiji; budući da je stoga potrebno pojačati uporabu novih tehnologija i digitalnih alata kako bi se postigla veća kvaliteta i održivost usluga zdravstvene skrbi;

K.  budući da Direktiva pruža jasnu pravnu osnovu za europsku suradnju u pogledu procjene zdravstvenih tehnologija, e-zdravstva, rijetkih bolesti te standarda sigurnosti i kvalitete zdravstvenih usluga i proizvoda;

L.  budući da građani EU-a imaju pravo na pristup specijaliziranoj skrbi u vlastitoj državi članici; budući da, međutim, broj pacijenata koji u skladu s Direktivom koriste svoje pravo na prekograničnu skrb, uključujući preventivne medicinske pretrage, provjere i zdravstvene preglede, raste vrlo sporo;

M.  budući da programi cijepljenja nisu obuhvaćeni Direktivom, iako su jedna od najučinkovitijih politika EU-a, te imajući na umu poteškoće s kojima se osobe u nekim državama članicama susreću pri pristupu tim programima;

N.  budući da nisu sve države članice bile u stanju pružiti podatke ili informacije o pacijentima koji putuju u inozemstvo i budući da prikupljanje podataka nije uvijek usporedivo među državama članicama;

O.  budući da je 83 % osoba ispitanih u nedavnom savjetovanju Komisije podržalo otkrivanje medicinskih podataka za potrebe provođenja istraživanja i poboljšanja zdravstvenih uvjeta pacijenata(13); budući da se u bilo kakvoj budućoj integraciji zdravstvenih sustava mora, s digitalnog stajališta, zajamčiti da su zdravstveni sustavi krajnja instancija kada je riječ o čuvanju tih informacija i upravljanju njima kako bi se pacijentima zajamčila pravednost, održivost i sigurnost;

P.  budući da je mobilnost pacijenata u Uniji koja je obuhvaćena područjem primjene Direktive i dalje relativno niska i da nije imala znatan proračunski učinak na održivost nacionalnih zdravstvenih sustava;

Q.  budući da su države članice odgovorne građanima pružiti pristup zdravstvenoj skrbi koja im je potrebna i osigurati nadoknadu svih relevantnih troškova; budući da su nacionalne zdravstvene službe država članica odgovorne za određivanje kriterija u skladu s kojima se građanima dopušta dobivanje zdravstvene skrbi u drugoj državi članici; budući da se u znatnom broju država članica pacijenti i dalje susreću sa značajnim preprekama kada ulaze u kontakt sa zdravstvenim sustavima; budući da bi administrativno opterećenje moglo stvoriti kašnjenja u nadoknadi troškova; budući da se time samo produbljuje fragmentacija pristupa uslugama, što bi stoga trebalo poboljšati koordinacijom među državama članicama;

R.  budući da je europska kartica zdravstvenog osiguranja uređena Uredbom o koordinaciji sustavâ socijalne sigurnosti, a njezina se provedba uvelike razlikuje među državama članicama; budući da su ujednačena provedba europske kartice zdravstvenog osiguranja i veća koordinacija među državama članicama ključni za smanjenje postojećeg administrativnog opterećenja i jamčenje brze i nediskriminirajuće nadoknade troškova za pacijente, jamčeći pritom slobodu kretanja građana EU-a;

S.  budući da se pacijenti i dalje suočavaju s praktičnim i pravnim poteškoćama pri korištenju liječničkih recepata u drugim državama članicama;

T.  budući da je uloga nacionalnih kontaktnih točaka osigurati da pacijenti dobiju točne informacije za donošenje informirane odluke;

U.  budući da nacionalne kontaktne točke još nisu u dovoljnoj mjeri poznate javnosti, što utječe na njihovu djelotvornost; budući da učinkovitost i doseg nacionalnih kontaktnih točaka ovise o potpori koju primaju i od EU-a i od država članica, o kanalima za komunikaciju, razmjeni dobrih praksi i informacija, uključujući podatke za kontakt, te smjernicama za uputnice za pacijente;

V.  budući da postoje velike razlike između različitih nacionalnih kontaktnih točaka u pogledu funkcioniranja, pristupačnosti, vidljivosti i dodjele sredstava, i u pogledu kvalitete i u pogledu kvantitete;

W.  budući da prema istraživanju Eurobarometra iz svibnja 2015.(14) pacijenti nisu u dovoljnoj mjeri informirani o svojim pravima na prekograničnu zdravstvenu skrb te manje od 20 % građana smatra da je dobro informirano;

X.  budući da će prekogranična zdravstvena skrb biti učinkovita samo ako su pacijenti, zdravstveni djelatnici i ostali dionici dobro informirani o njoj i ako su pravila koja su u njoj sadržana lako dostupna i općenito pristupačna;

Y.  budući da pacijenti, skrbnici i zdravstveni djelatnici općenito i dalje nisu dovoljno informirani o pravima pacijenata općenito, a posebice o onima u okviru Direktive;

Z.  budući da se zdravstveni djelatnici suočavaju s nekim veoma osjetljivim temama u vezi s pacijentima za koje je potrebna jasna i razumljiva komunikacija; budući da bi jezične barijere mogle ugroziti prijenos informacija između zdravstvenih djelatnika i njihovih pacijenata;

AA.  budući da postoji znatan prostor za poboljšanje i pojednostavljenje postupka nadoknade troškova u nekoliko država članica, osobito u pogledu recepata, lijekova za rijetke bolesti, magistralnih lijekova i naknadnih terapija i postupaka;

AB.  budući da šest država članica i Norveška trenutačno nemaju uspostavljen sustav prethodnog odobrenja, čime se pacijentima pruža sloboda izbora i smanjuje administrativno opterećenje;

AC.  budući da postoji niz bilateralnih sporazuma između susjednih država članica i regija, koji bi mogli poslužiti kao temelj za izvrsne najbolje prakse u daljnjem razvoju prekogranične zdravstvene skrbi u cijeloj Uniji;

Provedba

1.  pozdravlja mjere koje je Komisija poduzela kako bi ocijenila jesu li države članice ispravno prenijele Direktivu u svoje zakonodavstvo;

2.  prima na znanje prednosti Direktive u pogledu pojašnjenja pravila o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi i jamčenja pristupa sigurnoj i visokokvalitetnoj prekograničnoj zdravstvenoj skrbi u Uniji, kao i u pogledu ostvarivanja mobilnosti pacijenata u skladu sa sudskom praksom Suda; izražava razočaranje jer znatan broj država članica nije učinkovito provodio zahtjeve u pogledu jamčenja prava pacijenata; stoga potiče države članice da osiguraju pravilnu provedbu Direktive i zajamče visoku razinu zaštite javnog zdravlja koja pridonosi poboljšanju zdravlja građana, poštujući pritom načelo slobodnog kretanja osoba na unutarnjem tržištu;

3.  poziva Komisiju da nastavi s trogodišnjim izvješćima o evaluaciji primjene Direktive i da ih redovito podnosi Parlamentu i Vijeću; naglašava važnost prikupljanja informacija za statističke svrhe o pacijentima koji putuju u inozemstvo za liječenje i analiziranja razloga zbog kojih pacijenti putuju iz jedne države u drugu; nadalje, poziva Komisiju da kad je to moguće te na godišnjoj osnovi objavljuje raščlambe pruženih usluga i ukupnih iznosa koje je svaka država članica nadoknadila kao prekogranične zdravstvene usluge;

4.  poziva Komisiju da kvalitetu života pacijenata i ishod za pacijente uzima u obzir pri ocjenjivanju troškovne učinkovitosti provedbe Direktive;

5.  podsjeća države članice na njihovu obvezu da Komisiji pružaju pomoć i sve potrebne raspoložive informacije u svrhu provedbe njezine ocjene i pripreme navedenih izvješća;

6.  poziva Komisiju da uspostavi smjernice za provedbu, osobito u onim područjima u kojima Direktiva i Uredba o koordinaciji sustavâ socijalne sigurnosti interagiraju te da u tom pogledu zajamči bolju koordinaciju između relevantnih dionika unutar institucija;

7.  naglašava da bi države članice trebale ispravno prenijeti Direktivu kako bi se zajamčila visokokvalitetna i pristupačna prekogranična zdravstvena zaštita za pacijente, uz potpuno poštovanje rokova provedbe navedenih u zakonodavstvu; uviđa da se mogu napraviti konkretna poboljšanja u pogledu pristupa lijekovima koji se izdaju na recept i kontinuiteta liječenja; poziva Komisiju da razmotri mogućnost proširenja područja primjene Direktive na programe cijepljenja;

8.  sa zadovoljstvom primjećuje pozitivan učinak inicijativa kao što je europska kartica zdravstvenog osiguranja, koja se izdaje besplatno i omogućava svakome tko je osiguran u okviru zakonskog sustava socijalnog osiguranja ili je obuhvaćen sustavom obvezne socijalne zaštite da u drugoj državi članici primi besplatno liječenje ili da primi liječenje po sniženoj cijeni; ističe važnost uspješne suradnje između institucija kako bi se izbjegla zlouporaba europske kartice zdravstvenog osiguranja;

9.  naglašava da je potrebno osigurati jasnoću i transparentnost u pogledu uvjeta pod kojima posluju pružatelji zdravstvene skrbi; naglašava da je važno da pružatelji zdravstvene zaštite i stručnjaci imaju osiguranje od profesionalne građanske odgovornosti, kako je predviđeno u Direktivi i u Direktivi 2005/36/EU, u cilju poboljšanja kvalitete zdravstvenih usluga i veće zaštite pacijenata;

Financiranje

10.  ističe da je financiranje prekogranične zdravstvene skrbi u nadležnosti država članica, koje nadoknađuju troškove u skladu s relevantnim propisima; nadalje ističe da Komisija putem zdravstvenih programa podupire suradnju iz poglavlja IV. Direktive;

11.  izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi s time zbog predloženog smanjenja financijskih sredstava za zdravstveni program; ponovno poziva da se zdravstveni program obnovi kao stabilan samostalni program s većim financijskim sredstvima u idućem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) (2021. – 2027.) kako bi se proveli UN-ovi ciljevi održivog razvoja u području javnog zdravlja, zdravstvenih sustava i problema povezanih s okolišem te zajamčila ambiciozna zdravstvena politika s naglaskom na prekograničnim izazovima, uključujući, posebno, znatno povećanje zajedničkih napora EU-a u borbi protiv raka, prevenciji, ranom otkrivanju i upravljanju kroničnim i rijetkim bolestima, uključujući genetske i pandemijske bolesti te rijetke oblike raka, u borbi protiv antimikrobne otpornosti te u jamčenju lakšeg pristupa prekograničnoj zdravstvenoj skrbi;

12.  ističe važnost Europskog socijalnog fonda, europskih strukturnih i investicijskih fondova za zdravlje i Europskog fonda za regionalni razvoj, uključujući program Interreg, za poboljšanje zdravstvenih usluga i smanjenje zdravstvenih nejednakosti među regijama i društvenim skupinama u državama članicama; traži da se omogući upotreba strukturnih i kohezijskih fondova i za poboljšanje i olakšavanje prekogranične zdravstvene skrbi u sljedećem VFO-u;

Mobilnost pacijenata

13.  navodi četiri razloga za nisku mobilnost pacijenata: i. neke države članice prilično su kasnile s provedbom Direktive, ii. upoznatost građana s njihovim općim pravima na nadoknadu troškova iznimno je niska, iii. države članice postavile su određene prepreke prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, poput administrativnog opterećenja i iv. informacije o pacijentima koji traže zdravstvenu skrb u inozemstvu na temelju Direktive nedostaju ili su nepotpune;

14.  napominje da se čini da su određeni sustavi prethodnog odobrenja nepotrebno strogi i/ili restriktivni u pogledu broja zahtjeva svake godine; traži od Komisije da nastavi sa strukturiranim dijalozima s državama članicama, čime se osigurava veća jasnoća kada je riječ o zahtjevima u pogledu prethodnog odobrenja i povezanim uvjetima za nadoknadu troškova;

15.  traži od Komisije da izradi smjernice za države članice kako bi se osobama, u slučaju uspostave prethodnog odobrenja, omogućilo da uspoređuju liječenje u inozemstvu s onim dostupnim u vlastitoj državi članici, pri čemu vodeće načelo treba biti troškovna učinkovitost za pacijente;

16.  podsjeća države članice da bi svako ograničenje primjene Direktive, poput zahtjeva u pogledu prethodnog odobrenja ili ograničenja nadoknade troškova, trebalo biti nužno i proporcionalno te da ne bi smjelo uzrokovati proizvoljnu ili društvenu diskriminaciju, ne bi smjelo stvarati neopravdane prepreke slobodnom kretanju pacijenata i usluga i ne bi trebalo staviti preveliki teret na nacionalne javne zdravstvene sustave; poziva države članice da uzmu u obzir poteškoće s kojima se suočavaju pacijenti s niskim primanjima koji moraju unaprijed platiti prekogranično liječenje; napominje da je cilj sustava prethodnog odobrenja da se državama članicama omogući planiranje i da se pacijente zaštiti od liječenja povezanih s ozbiljnim i konkretnim razlozima za zabrinutost u pogledu kvalitete ili sigurnosti skrbi;

17.  sa zabrinutošću navodi da osiguravatelji u nekim državama članicama provode proizvoljnu diskriminaciju ili stvaraju neopravdane prepreke slobodnom kretanju pacijenata i usluga što ima negativne financijske posljedice za pacijente;

18.  potiče države članice da obavijeste Komisiju o svakoj odluci o uvođenju ograničenja za nadoknadu troškova u skladu s člankom 7. stavkom 9. Direktive te da spomenute odluke obrazlože;

19.  žali zbog činjenice da neke države članice ponekad odobravaju nižu razinu nadoknade troškova za prekograničnu zdravstvenu skrb koju pružaju privatni ili neugovorni pružatelji zdravstvene skrbi na njihovom teritoriju nego za onu koju pružaju javni ili ugovorni pružatelji zdravstvene skrbi; smatra da je potrebno zajamčiti istu razinu nadoknade troškova za privatnu zdravstvenu skrb kao i za javnu zdravstvenu skrb, pod uvjetom da se može osigurati kvaliteta i sigurnost skrbi;

20.  poziva Komisiju i države članice da zajedno rade na procjeni, usklađivanju i pojednostavljenju postupaka nadoknade troškova za pacijente koji primaju prekograničnu skrb, među ostalim pojašnjenjem nadoknade troškova naknadne skrbi i postupaka, te da uspostave koordinacijske jedinstvene kontaktne točke kod relevantnih zdravstvenih osiguravatelja;

21.  žali zbog činjenice da je primjena Direktive u pogledu telemedicine (zdravstvene usluge pružene na daljinu) dovela do određenog nedostatka jasnoće u pogledu sustava nadoknade troškova jer neke države članice nadoknađuju troškove savjetovanja s liječnicima opće prakse ili specijalistima na daljinu i takvo savjetovanje omogućuju, a druge države članice to ne rade; poziva Komisiju da podrži prihvaćanje pravila za nadoknadu troškova u skladu s člankom 7. stavkom 1. i člankom 4. stavkom 1. kako bi se po potrebi primjenjivali na telemedicinu; potiče države članice da usklade svoje pristupe s nadoknadom troškova telemedicine;

Pogranična područja

22.  potiče države članice i pogranična područja da na učinkovit i financijski održiv način prodube prekograničnu zdravstvenu suradnju, među ostalim pružanjem pristupačnih, dostatnih i razumljivih informacija, kako bi se zajamčila najbolja moguća skrb za pacijente; traži od Komisije da podržava i potiče strukturnu razmjenu najboljih praksi među graničnim područjima; potiče države članice da iskoriste te najbolje prakse kako bi unaprijedile zdravstvenu skrb u drugim regijama;

23.  pozdravlja prijedlog Komisije da se uspostavom prekograničnog mehanizma EU-a riješe neke od pravnih i administrativnih prepreka s kojima se pogranična područja suočavaju kako bi se pojačala njihova kohezija;

Informacije za pacijente

24.  podsjeća na ključnu ulogu nacionalnih kontaktnih točaka u pružanju informacija pacijentima i pomaganju pacijentima da donesu informirane odluke o zdravstvenoj skrbi u inozemstvu unutar EU-a; poziva Komisiju i države članice da dodatno ulažu u razvoj i promicanje pristupačnih i jasno vidljivih nacionalnih kontaktnih točaka i platformi e-zdravstva za pacijente koje pacijentima i zdravstvenim djelatnicima trebaju pružati digitalno pristupačne informacije prilagođene korisnicima, bez prepreka i na više jezika;

25.  preporučuje Komisiji da zajedno s organizacijama pacijenata izradi smjernice o funkcioniranju nacionalnih kontaktnih točaka kako bi se olakšali i znatno poboljšali načini na koje sustavno razmjenjuju informacije i prakse, u cilju uspostave usklađenih i pojednostavljenih postupaka, obrazaca ili priručnika prilagođenih pacijentima i uspostave veze između nacionalnih kontaktnih točaka i izvora informacija i stručnog znanja dostupnih u državama članicama;

26.  poziva države članice da svojim nacionalnim kontaktnim točkama osiguraju dostatna financijska sredstva kako bi one mogle pripremiti sveobuhvatne informacije te traži od Komisije da pojača suradnju među nacionalnim kontaktnim točkama u cijeloj Uniji;

27.  ističe potencijal e-zdravstva u poboljšanju pristupa pacijenata informacijama o mogućnostima prekogranične zdravstvene skrbi i o njihovim pravima u okviru Direktive;

28.  poziva države članice da apeliraju na pružatelje zdravstvene skrbi i bolnice da unaprijed pruže pacijentima točnu i ažurnu procjenu troškova liječenja u inozemstvu, uključujući lijekove, honorare, noćenja i dodatne pristojbe;

29.  traži od Komisije da pojasni, na dobrobit nacionalnih stručnjaka i putem informativnih kampanja, složenost trenutačne pravne situacije, koja je rezultat interakcije između Direktive i Uredbe o koordinaciji sustavâ socijalne sigurnosti;

30.  traži od Komisije da u suradnji s nadležnim nacionalnim tijelima, nacionalnim kontaktnim točkama, europskim referentnim mrežama, organizacijama pacijenata i mrežama zdravstvenih djelatnika organizira sveobuhvatne javne informativne kampanje, uključujući iskorištavanjem novih digitalnih mogućnosti, koje bi trebale biti osmišljene na način da se njima potiče strukturna osviještenost o pravima i obvezama pacijenata u okviru Direktive;

31.  potiče Komisiju da potiče države članice da učine lako dostupnima informacije o postupcima kojima pacijenti mogu podnijeti pritužbe u slučajevima kada se njihova prava u okviru Direktive ne poštuju ili čak krše;

32.  preporučuje Komisiji da izradi smjernice koje se odnose na vrstu informacija koje bi nacionalne kontaktne točke trebale pružati, posebno u pogledu popisa liječenja za koja je potrebno prethodno odobrenje i onih za koja nije potrebno, kriterija koji se primjenjuju, postupaka na snazi itd.;

33.  poziva Komisiju i države članice da ocijene potrebu za utvrđivanjem razloga za odobravanje pristupa prekograničnoj zdravstvenoj skrbi na način kojim se jamči slobodno kretanje, ali da zdravstvena skrb pritom nije sama po sebi cilj sve dok je organizacija zdravstvenih sustava u nacionalnoj nadležnosti;

34.  potiče Komisiju da promiče veću suradnju između tijela država članica općenito, a ne samo putem nacionalnih kontaktnih točaka, te da dodatno procijeni koristi od postojećih inicijativa za suradnju, osobito u prekograničnim regijama, čime se jamči pristup sigurnoj, visokokvalitetnoj i učinkovitoj zdravstvenoj skrbi za građane;

Rijetke bolesti, rijetki oblici raka i europske referentne mreže

35.  naglašava da je suradnja na razini EU-a važna za jamčenje učinkovitog objedinjavanja znanja, informacija i resursa za djelotvorno suzbijanje rijetkih i kroničnih bolesti, uključujući rijetkih oblika raka, diljem Unije; u tom pogledu potiče Komisiju da podrži uspostavu specijaliziranih centara za rijetke bolesti u EU-u, što bi trebalo u potpunosti biti integrirano u europske referentne mreže;

36.  podržava već poduzete korake za povećanje javne svijesti i razumijevanja rijetkih bolesti i rijetkih oblika raka te za povećanje financijskih sredstava za istraživanje i razvoj; traži od Komisije da dodatno zajamči pristup informacijama, lijekovima i liječenju za pacijente s rijetkim bolestima u cijelom EU-u te da teži unaprjeđenju pristupa ranom i točnom dijagnosticiranju; apelira na Komisiju da se pozabavi pitanjem niske stope registracije rijetkih bolesti i da dalje razvije i promiče zajednički standard za razmjenu podataka u registrima rijetkih bolesti;

37.  ističe ključnu potrebu za poboljšanjem modela pridržavanja uputa za liječenje koji se temelje na najstabilnijim rezultatima metaanaliza i opsežnih empirijskih istraživanja, a koji odražavaju realnost medicinskih praksi i nude preporuke za poboljšanje posvećenosti pacijenata liječenju, posebno kada je riječ o upravljanju kroničnim bolestima, što je ključni čimbenik za mjerenje učinkovitosti i djelotvornosti sustava zdravstvene skrbi;

38.  ističe važnost i dodanu vrijednost mobilnosti zdravstvenih djelatnika diljem EU-a tijekom njihove kako obrazovne tako i profesionalne karijere, kao i njihove posebne uloge u poboljšanju znanja i stručnosti u području rijetkih bolesti;

39.  smatra da bi Komisija trebala objaviti novi poziv za uvođenje novih europskih referentnih mreža te da bi trebala nastaviti podupirati razvoj i širenje modela europskih referentnih mreža u cilju prevladavanja zemljopisnih nejednakosti i nedostataka u stručnom znanju; naglašava, međutim, da proširenje europskih referentnih mreža ne smije ugroziti rad postojećih europskih referentnih mreža, tijekom njihove početne faze;

40.  žali zbog nesigurnosti u pogledu operativnih načela europskih referentnih mreža te njihove interakcije s nacionalnim sustavima zdravstvene skrbi i drugim programima EU-a; stoga traži od Komisije da podrži države članice i europske referentne mreže u uspostavi jasnih i transparentnih pravila za upućivanje pacijenata te da postigne sporazum o obliku potpore koju će države članice pružati europskim referentnim mrežama;

41.  poziva Komisiju da provede akcijski plan, preko zajedničkog europskog programa o rijetkim bolestima, za daljnji održivi razvoj i financiranje europskih referentnih mreža putem mreža pacijenata koje ih podržavaju; potiče države članice da podrže pružatelje zdravstvene skrbi u europskim referentnim mrežama i da integriraju europske referentne mreže u svoje zdravstvene sustave, adaptirajući vlastite pravne i regulatorne okvire i upućujući na europske referentne mreže u vlastitim nacionalnim planovima o rijetkim bolestima i o raku;

Uzajamno priznavanje (e-)recepata

42.  žali zbog poteškoća s kojima se pacijenti, osobito oni u pograničnim područjima, susreću pri osiguravanju pristupa lijekovima u drugim državama članicama i nadoknade troškova za njih zbog različitih mogućnosti i administrativnih pravila diljem Unije; poziva države članice i njihova tijela koja su nadležna u području zdravstva da se uhvate u koštac s pravnim i praktičnim problemima koji ometaju uzajamno priznavanje liječničkih recepata diljem EU-a te potiče Komisiju da u tom pogledu poduzme mjere kojima će poduprijeti napore država članica;

43.  žali zbog poteškoća s kojima se pacijenti susreću pri osiguravanju pristupa lijekovima u drugim državama članicama i nadoknade troškova za njih zbog različitih mogućnosti i pravila diljem Unije;

44.  poziva Komisiju da osmisli akcijski plan za sustavno rješavanje problema visokih cijena lijekova i velikih razlika u cijenama lijekova među državama članicama;

45.  poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se osiguralo da se recepti koje izdaju centri izvrsnosti povezani s europskim referentnim mrežama prihvaćaju za nadoknadu troškova u svim državama članicama;

46.  pozdravlja potporu iz Instrumenta za povezivanje Europe u okviru napora za uspješan razvoj postojećih pilot-projekata u pogledu razmjene e-recepata i sažetaka o pacijentima te za pripremanje puta drugim državama članicama do 2020.; inzistira na tome da je tu potporu potrebno zadržati i u sljedećem VFO-u;

E-zdravstvo

47.  uviđa da se s pomoću e-zdravstva može osigurati održivost zdravstvenih sustava smanjenjem određenih troškova i da ono može biti važan dio odgovora EU-a na izazove današnjice u pogledu zdravstvene skrbi; naglašava da bi interoperabilnost e-zdravstva trebala postati prioritet radi poboljšanja sveukupne zdravstvene evidencije pacijenata i kontinuiteta skrbi, jamčeći pritom privatnost pacijenata; smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti omogućavanju jednostavnog pristupa zdravstvenoj skrbi svim pacijentima, uključujući starije osobe i osobe s invaliditetom; u tom pogledu preporučuje da države članice poduzmu korake za ulaganje u digitalnu pismenost građana te da prošire nova rješenja za stanovništvo koje je sve starije, koristeći se pritom svim sredstvima koja su im na raspolaganju kako bi zajamčili sprečavanje isključivanja putem digitalizacije;

48.  pozdravlja uspostavljanje infrastrukture za digitalne usluge e-zdravstva (eHDSI) na razini EU-a, kojom će se poticati prekogranična razmjena zdravstvenih podataka, konkretno e-recepata i sažetaka o pacijentima;

49.  poziva države članice da hitno poduzmu mjere za povezivanje svojih zdravstvenih sustava s eHDSI-jem preko posebne nacionalne kontaktne točke za e-zdravstvo, u skladu s vlastitim procjenama rizika, te traži od Komisije da olakša taj proces;

50.  poziva Komisiju da kao prioritet odgovori na digitalne zdravstvene potrebe u državama članicama; pozdravlja potporu Komisije za davanje stalnih financijskih resursa u cilju jamčenja snažnih nacionalnih digitalnih strategija u području zdravstva i stvaranja odgovarajućeg okvira za zajedničko djelovanje na razini EU-a u cilju sprječavanja udvostručavanja napora i jamčenja razmjene najboljih praksi za rašireniju upotrebu digitalne tehnologije u državama članicama;

51.  traži od država članica da dodatno pojačaju suradnju u cijeloj Europi među tijelima država članica nadležnima za zdravstvo u cilju povezivanja podataka e-zdravstva i osobnih kartona s alatima za elektroničko izdavanje recepata, čime bi se zdravstvenim djelatnicima omogućilo da svojim pacijentima pružaju personaliziranu skrb uz dobru informiranost i poticala suradnja među liječnicima, uz potpuno poštovanje zakonodavstva EU-a o zaštiti podataka; poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi se olakšalo takvo djelovanje;

52.  poziva države članice da brzo provedu Opću uredbu o zaštiti podataka kako bi se zaštitili podaci pacijenata upotrjebljeni u aplikacijama e-zdravstva i ističe važnost, osobito u pogledu zdravlja, praćenja provedbe Uredbe (EU) br. 910/2014 o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu(15); ističe da je potrebno da se građanima omogući pristup vlastitim zdravstvenim podacima i njihovo korištenje, u skladu s načelima utvrđenima u Općoj uredbi o zaštiti podataka;

Brexit

53.  poziva Komisiju da putem pregovora dogovori čvrst sporazum o zdravstvu s Ujedinjenom Kraljevinom u razdoblju nakon Brexita, s posebnim naglaskom na prekograničnim pravima pacijenata i funkcioniranju europskih referentnih mreža;

54.  pozdravlja namjeru Europskog revizorskog suda da provede reviziju o učinkovitosti provedbe Direktive te da posebno ispita praćenje i nadzor te provedbe koje vrši Komisija, dosad postignute rezultate u pružanju pristupa prekograničnoj zdravstvenoj skrbi i učinkovitost okvira za financiranje EU-a u pogledu aktivnosti koje se iz njega financiraju;

55.  poziva države članice da na ispravan način i u potpunoj suradnji s Komisijom provedu sve odredbe Direktive;

o
o   o

56.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 88, 4.4.2011., str. 45.
(2) SL L 166, 30.4.2004., str. 1.
(3) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(4) SL L 202, 8.7.2011., str. 10.
(5) Odluka br. 1786/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o usvajanju programa djelovanja Zajednice u području javnog zdravlja (2003. – 2008.), SL L 271, 9.10.2002., str. 1.
(6) Odluka br. 1350/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uspostavljanju drugog programa aktivnosti Zajednice u području zdravstva (2008. – 2013.), SL L 301, 20.11.2007., str. 3.
(7) Uredba (EU) br. 282/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. O uspostavi trećeg Programa djelovanja Unije u području zdravlja (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1350/2007/EZ, SL L 86, 21.3.2014., str. 1.
(8) https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/cross_border_care/docs/2016_msdata_en.pdf
(9) SL L 344, 28.12.2011., str. 48.
(10) SL L 151, 3.7.2009, str. 7.
(11) https://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/BP_CBH/BP_Cross-border_healthcare_EN.pdf
(12) SL C 428, 13.12.2017., str. 10.
(13) Sažeto izvješće Komisije o savjetovanju pod naslovom „Transformacija zdravlja i skrbi na jedinstvenom digitalnom tržištu”, 2018., https://ec.europa.eu/health/sites/health/files/ehealth/docs/2018_consultation_dsm_en.pdf
(14) Posebno izvješće Eurobarometra 425: Prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi u Europskoj uniji.
(15) SL L 257, 28.8.2014., str. 73.

Pravna napomena