Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 14. veljače 2019. - Strasbourg 
Stanje u Čečeniji i slučaj Ojuba Titijeva
 Zimbabve
 Borci za prava žena u Saudijskoj Arabiji
 Mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu ***I
 Nacrt sporazuma o suradnji između Eurojusta i Gruzije *
 Procjena zdravstvenih tehnologija ***I
 Uspostava okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji ***I
 Interoperabilnost elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanje prekogranične razmjene informacija o vožnji bez plaćanja pristojbi za ceste u Uniji ***I
 Uzajamno priznavanje robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ***I
 Naknade za prekogranična plaćanja u Uniji i naknade za konverziju valute ***I
 Zajednička pravila za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima ***I
 Izmjena Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije ***I
 Pravo na mirno prosvjedovanje i razmjerna primjena sile
 Prava interseksualnih osoba
 Budućnost popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. - 2024.)
 Budućnost Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa i učinak na EU
 NAIADES II ‒ akcijski program za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima
 Zaštita životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega
 Jačanje konkurentnosti unutarnjeg tržišta razvojem carinske unije Europske unije i njezina upravljanja
 Provedba pravnih odredaba i Zajedničke izjave kojima se osigurava parlamentarni nadzor nad decentraliziranim agencijama

Stanje u Čečeniji i slučaj Ojuba Titijeva
PDF 135kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o stanju u Čečeniji i slučaju Ojuba Titijeva (2019/2562(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0115RC-B8-0107/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Čečeniji, a osobito Rezoluciju od 8. veljače 2018. o Rusiji, slučaju Ojuba Titijeva i Centru za ljudska prava „Memorial”(1) te Rezoluciju od 23. listopada 2014. o zatvaranju nevladine organizacije „Memorialˮ (dobitnice nagrade Saharov 2009.) u Rusiji(2),

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednikâ Odbora Europskog parlamenta za vanjske poslove i Pododbora za ljudska prava od 12. siječnja 2018. u kojoj se traži trenutačno puštanje na slobodu branitelja ljudskih prava Ojuba Titijeva,

–  uzimajući u obzir izjavu EU-a od 19. siječnja 2018. o kršenjima ljudskih prava u pogledu Centra za ljudska prava „Memorial” u Rusiji i izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 11. siječnja 2018. o pritvaranju direktora Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji i od 27. lipnja 2018. o slučajevima boraca za ljudska prava Ojuba Titijeva i Jurija Dmitrijeva,

–  uzimajući u obzir članak 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojih je Ruska Federacija stranka, a kojima je propisano da nitko neće biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o braniteljima ljudskih prava koju je 9. prosinca 1998. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir Ustav Ruske Federacije, posebno njegovo poglavlje 2. o ljudskim i građanskim pravima i slobodama,

–  uzimajući u obzir sedmo periodično izvješće Ruske Federacije koje je razmatrao Odbor za ljudska prava UN-a na svojoj 3136. i 3137. sjednici, koje su održane 16. i 17. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće izvjestitelja OESS-a u sklopu moskovskog mehanizma o navodnim kršenjima ljudskih prava i nekažnjavanju u Republici Čečeniji Ruske Federacije od 21. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o braniteljima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se Ruska Federacija, kao potpisnica Opće deklaracije o ljudskim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima, te Konvencije UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava;

B.  budući da međunarodne obveze Ruske Federacije uključuju obvezu zaštite branitelja ljudskih prava; budući da zakon o stranim agentima iz 2012. znatno ograničava mogućnost nevladinih organizacija da djeluju neovisno i učinkovito; budući da je u skladu s tim zakonom Ministarstvo pravosuđa Ruske Federacije proglasilo Centar za ljudska prava „Memorial” „stranim agentom”;

C.  budući da je Čečenija tijekom posljednjih nekoliko godina doživjela dramatično pogoršanje stanja ljudskih prava što efektivno sprječava neovisne novinare i aktiviste za ljudska prava da nastave raditi, a da pritom ne ugroze vlastite živote i živote članova svojih obitelji, prijatelja i kolega; budući da brojna izvješća o sustavnim i ozbiljnim kršenjima ljudskih prava u Čečeniji pokazuju neuspjeh čečenskih i ruskih vlasti u poštovanju vladavine prava;

D.  budući da je Ojub Titijev, direktor čečenskog ureda organizacije „Memorial” uhićen 9. siječnja 2018. i službeno optužen i pritvoren na temelju izmišljenih optužbi nezakonitog nabavljanja i posjedovanja droge; budući da je Ojub Titijev odbio te optužbe, a druge nevladine organizacije i branitelji ljudskih prava tvrde da su krivotvorene i da je to pokušaj sprječavanja njegovog osobnog rada i rada njegove organizacije u području ljudskih prava;

E.  budući da su sudovi u više navrata produžili pritvor Ojuba Titijeva prije početka suđenja na gradskom sudu u Šaliju, u Čečeniji, 19. srpnja 2018.; budući da se presuda očekuje polovicom veljače 2019.; budući da postoji opasnost da se Ojuba Titijeva osudi zbog kaznenog djela koje nije počinio, a zbog čega bi mogao u zatvoru provesti do deset godina;

F.  budući da je obitelj Ojuba Titijeva suočena sa zlostavljanjem i prijetnjama kako bi napustili Čečeniju; budući da je organizacija „Memorial” bila meta i drugih napada tijekom 2018., uključujući podmetanje požara u uredima u Ingušetiji 17. siječnja 2018., napad na automobil odvjetnika Ojuba Titijeva u Dagestanu 22. siječnja 2018. i napad na voditelja ureda organizacije „Memorial” u Dagestanu 28. ožujka 2018.; budući da je 2009. ubijena Natalia Estemirova, prethodnica Ojuba Titijeva na položaju direktora ureda organizacije „Memorial” u Čečeniji, a počinitelji tog zločina i dalje nisu privedeni pravdi;

G.  budući da je organizacija „Memorial” jedna od posljednjih preostalih organizacija koje nastavljaju rad na ljudskim pravima u Čečeniji, tj. dokumentirati i otkrivati kršenja ljudskih prava, pomagati žrtvama tih kršenja i pružiti im pomoć u dobivanju pravde, te je vjerojatno napadnuta iz odmazde za otkrivanje kršenja ljudskih prava i traženje pravde za njih; budući da je organizacija „Memorial” 2009. dobila nagradu Saharov za slobodu mišljenja koju dodjeljuje Europski parlament, a Ojub Titijev je 2018. dobio francusko-njemačku nagradu za ljudska prava i vladavinu prava (prosinac), nagradu Václav Havel za ljudska prava (listopad) i nagradu Moskovske helsinške grupe za ljudska prava (svibanj);

H.  budući da su čečenski dužnosnici opetovano prijetili braniteljima ljudskih prava ili osuđivali njihov rad i nisu javno osudili prijetnje nasiljem protiv njih, čime se stvara i održava atmosfera nekažnjavanja za počinitelje nasilja protiv branitelja ljudskih prava; budući da žrtve stoga uglavnom ne traže pravdu jer ih je strah odmazde lokalnih vlasti;

1.  ponavlja svoj poziv da se odmah oslobodi direktor ureda Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji Ojub Titijev koji je pritvoren 9. siječnja 2018. i optužen za nezakonito nabavljanje i posjedovanje droge te kome bi presuda trebala biti izrečena sredinom veljače 2019.; potiče čečenske vlasti da zajamče potpuno poštovanje ljudskih i zakonskih prava Ojuba Titijeva, uključujući njegovo pravo na pravičan postupak, neometani pristup odvjetniku i zdravstvenoj skrbi te na zaštitu od sudskog uznemirivanja i kriminalizacije;

2.  snažno osuđuje opetovane javne izjave čečenskih dužnosnika kojima se osuđuje rad branitelja ljudskih prava i organizacija ili ciljaju konkretne osobe, kao i činjenicu da prijetnje i činove nasilja protiv tih skupina i pojedinaca ne osuđuju javno te da ne provode istrage u pogledu toga;

3.  izražava duboku zabrinutost zbog problematičnog trenda uhićenja, napada i zastrašivanja neovisnih novinara, branitelja ljudskih prava i njihovih pobornika te građana općenito, što se čini dijelom koordiniranih kampanja; smatra da je slučaj Ojuba Titijeva dobar primjer brojnih drugih slučajeva kaznenog progona temeljenih na krivotvorenim dokazima, što je osnova manjkavog pravosudnog sustava u Republici Čečeniji i Ruskoj Federaciji; podsjeća na to da su slične optužbe za posjedovanje droge također upućene novinaru internetskog portala Kavkaški čvor Žalaudiju Gerijevu i aktivistu za ljudska prava Ruslanu Kutaevu te poziva na to da se i njih oslobodi;

4.  potiče vlasti Republike Čečenije i Ruske Federacije da stanu na kraj zlostavljanju i progonu vlastitih građana i da stanu na kraj ozračju nekažnjavanja počinitelja nasilja nad braniteljima ljudskih prava, članovima njihovih obitelji, kolegama i pobornicima te njihovim organizacijama;

5.  poziva Rusku Federaciju da štiti sve svoje građane uz potpuno poštovanje ljudskih prava, da poštuje vlastiti Ustav i zakone i da poštuje svoje međunarodne obveze u pogledu vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava svih svojih građana, uključujući one koji posvećuju vrijeme, resurse i rad borbi za prava drugih građana;

6.  poziva ruske vlasti da stave izvan snage zakon iz 2015. o „nepoželjnim organizacijama” i zakon iz 2012. o „stranim agentima”, kao i druge povezane zakone, koji su konstantno korišteni u cilju zlostavljanja i napadanja branitelja ljudskih prava i organizacija civilnog društva; izražava zabrinutost zbog činjenice da su neke ruske nevladine organizacije morale prekinuti s radom kako ih se ne bi stigmatiziralo kao „strane agente” i kako bi izbjegle kazneni progon;

7.  poziva da se odmah stane na kraj zlostavljanju i uhićenju branitelja ljudskih prava u Čečeniji koje se progoni na temelju krivotvorenih optužbi, da se stane na kraj napadima na njihove kolege i članove obitelji i da se stane na kraj zastrašivanju njihovih pobornika, što ima kao cilj spriječiti legitimno i korisno djelovanje njihovih organizacija te okončati takvo djelovanje;

8.  ponavlja svoj poziv Komisiji, ESVD-u i državama članicama da nastave pomno pratiti stanje ljudskih prava u Čečeniji, uključujući suđenje Ojubu Titijevu, da pozovu da se odmah stane na kraj navedenim kršenjima ljudskih prava, da u relevantnim sastancima s ruskim predstavnicima spomenu sve slučajeve osoba koje su kazneno gonjene iz političkih razloga te da nastave nuditi brzu i učinkovitu pomoć žrtvama progona i članovima njihovih obitelji, među ostalim i kad je riječ o zahtjevima za azil;

9.  poziva Komisiju da stupi u kontakt s međunarodnim organizacijama za ljudska prava koje su aktivne u Ruskoj Federaciji te s ruskim organizacijama za ljudska prava i civilnim društvom usprkos ruskom zakonu o „stranim agentima” te da nastavi pružiti svoju potporu organizaciji „Memorial” i drugim sličnim organizacijama;

10.  poziva međunarodne sportske ličnosti i umjetnike da ne sudjeluju u javnim događanjima u Čečeniji ili u događanjima koja su pod pokroviteljstvom čelnika Republike Čečenije; ponavlja svoju potporu „zakonu Magnicki” Europske unije kojim bi se sankcionirali počinitelji ozbiljnih kršenja ljudskih prava i poziva Vijeće da bez odgode nastavi sa svojim radom u tom pogledu; u vezi s time ističe da počinitelji kršenja ljudskih prava u Republici Čečeniji Ruske Federacije ne bi trebali dobivati vize EU-a niti bi im se trebalo dozvoliti da drže imovinu u državama članicama EU-a;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije i čečenskim vlastima.

(1) SL C 463, 21.12.2018., str. 31.
(2) SL C 274, 27.7.2016., str. 21.


Zimbabve
PDF 143kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Zimbabveu (2019/2563(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0116RC-B8-0110/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir završno izvješće misije EU-a za promatranje izbora o usklađenim izborima u Zimbabveu 2018. i pismo o ključnim zaključcima završnog izvješća koje je 10. listopada glavni promatrač u misiji EU-a za promatranje izbora uputio predsjedniku Mnangagwu,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 17. siječnja 2019. o stanju u Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir izjave glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o Zimbabveu od 24. srpnja 2018. i 18. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje doneseno nakon sastanka ministara vanjskih poslova EU-a i Afričke unije održanog 21. i 22. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće o praćenju o općem štrajku održanom od 14. do 16. siječnja 2019. i popratnim nemirima, koje je objavila Komisija za ljudska prava Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir izvješće zimbabveanske komisije za istragu o nasilnim izgredima koji su uslijedili nakon izbora 1. kolovoza,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 2. kolovoza 2018. o izborima u Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu međunarodnih misija za promatranje usklađenih izbora u Zimbabveu od 2. kolovoza 2018. u kojoj se osuđuje pretjerana upotreba sile od strane policije i vojske kako bi ugušili prosvjedi,

–  uzimajući u obzir zajedničku lokalnu izjavu od 9. kolovoza 2018. delegacije EU-a, voditelja misija država članica EU-a u Harareu i voditelja misija Australije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država o represiji oporbe u Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a od 22. siječnja 2018. tekućoj političkoj tranziciji u Zimbabveu,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2017/288 od 17. veljače 2017. o izmjeni Odluke 2011/101/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Zimbabvea(1),

–  uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz lipnja 1981., koju je Zimbabve ratificirao,

–  uzimajući u obzir Ustav Zimbabvea,

–  uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da narod Zimbabvea godinama trpi autoritarni režim na čelu s predsjednikom Mugabeom, koji je održavao vlast zahvaljujući korupciji, nasilju, izborima prepunima nepravilnosti i nemilosrdnom sigurnosnom aparatu;

B.  budući da su 30. srpnja 2018. u Zimbabveu održani prvi predsjednički i parlamentarni izbori nakon ostavke Roberta Mugabea u studenom 2017.; budući da su izbori zemlji pružili priliku da se prekine niz spornih izbora koji su bili obilježeni zlouporabom političkih i ljudskih prava i nasiljem pod pokroviteljstvom države;

C.  budući da je 3. kolovoza 2018. zimbabveanska izborna komisija (ZEC) proglasila Emmersona Mnangagwu pobjednikom predsjedničkih izbora s 50,8 % glasova u odnosu na od 44,3 % protivničkog kandidata Nelsona Chamisa; budući da je oporba odmah osporila rezultate za koje su tvrdili da su namješteni; budući da je Ustavni sud odbacio te optužbe zbog nedostatka dokaza i da je predsjednik Mnangagwa službeno ponovno imenovan na dužnost 26. kolovoza;

D.  budući da se u završnom izvješću misije EU-a za promatranje izbora navodi da podaci koje je iznio ZEC odražavaju brojne nepravilnosti i netočnosti te dovode u pitanje točnost i pouzdanost prikazanih brojki;

E.  budući da je dan nakon izbora zbog kašnjenja u objavi rezultata već došlo do izbijanja nasilja na prosvjedima koje je organizirala oporba, a uslijed čega je smrtno stradalo šest osoba, uz brojne ranjene; budući da su međunarodni promatrači, uključujući EU, osudili nasilje i prekomjernu uporabu sile od strane vojske i snaga unutarnje sigurnosti;

F.  budući da je 10. kolovoza 2018. Povjerenstvo Zimbabvea za ljudska prava u svojoj izjavi o usklađenim izborima i postizbornom okruženju potvrdilo da je vojska napala prosvjednike, izrazivši duboku zabrinutost zbog brutalnosti i nasilnog ponašanja policije te navodeći da su prekršena temeljna prava prosvjednika; budući da je Komisija pozvala vladu da uspostavi nacionalni dijalog;

G.  budući da je predsjednik Emmerson Mnangagwa na polaganju zakletve 26. kolovoza 2018. u Harareu obećao bolju, zajedničku budućnost za sve građane Zimbabvea, bez obzira na stranačku pripadnost, s vladom koja je predana ustavnim odredbama, učvršćivanju vladavine prava, načelu diobe vlasti, neovisnosti pravosuđa i politikama koje bi mogle privući domaći i strani kapital;

H.  budući da je u rujnu 2018. predsjednik Mnangagwa osnovao istražno povjerenstvo koje je u prosincu 2018. zaključilo da su prosvjede zbog kojih je došlo do znatne materijalne štete i ozljeda potaknule i organizirale sigurnosne snage i članovi Saveza Pokreta za demokratske promjene (Movement for Democratic Change – MDC) te da je raspoređivanje vojske opravdano i u skladu s Ustavom; budući da je oporba odbila to izvješće; budući da je povjerenstvo pozvalo na pokretanje istrage u okviru sigurnosnih snaga i na kazneni progon osoba koje su počinile zločine te preporučilo plaćanje naknade žrtvama;

I.  budući da su se političke napetosti drastično povećale od izbora, ozbiljno ugrožavajući demokratski napredak pokrenut toj zemlji;

J.  budući da su kolaps ekonomije, manjak pristupa socijalnim uslugama i porast cijena najosnovnijih proizvoda izazvali ljutnju kod građana; budući da je u Zimbabveu u razdoblju od 14. do 18. siječnja 2019. došlo do naglog porasta broja prosvjeda i demonstracija tijekom općeg štrajka u čitavoj zemlji na inicijativu Kongresa sindikata Zimbabvea (ZCTU) zbog povećanja cijena goriva od 150 %; budući da su prosvjedi također bili odgovor na sve veće siromaštvo, slabu ekonomiju i pad životnog standarda;

K.  budući da je, s obzirom na taj prosvjedni pokret, vlada 14. siječnja 2019. osudila „namjerni plan za potkopavanje ustavnog poretka” te je zajamčila da će „na odgovarajući način reagirati na urote kojima je cilj potkopavanje mira”;

L.  budući da je interventna policija odgovorila pretjeranim nasiljem i kršenjima ljudskih prava, uključujući korištenje bojnog streljiva, proizvoljna uhićenja, otmice, pretres zdravstvenih ustanova u kojima su liječene žrtve represije, brza i masovna suđenja uhićenim osobama, mučenje uhićenih osoba, slučajeve silovanja i uništavanje privatnih i javnih dobara;

M.  budući da je Komisija za ljudska prava koju je imenovala vlada objavila izvješće u kojem se navodi da su vojnici i policija koristili sustavno mučenje;

N.  budući da je od tada ubijeno 17 ljudi, a stotine su ranjene; budući da je oko tisuću osoba uhićeno, što podrazumijeva i djecu u dobi od 9 do 16 godina, a oko dvije trećine uhićenih osoba odbijen je zahtjev za jamčevinu; budući da su mnogi i dalje nezakonito pritvoreni te su navodno pretučeni i napadani dok su bili u pritvoru;

O.  budući da je iz dokaza vidljivo da je vojska u velikoj mjeri odgovorna za ubojstva, silovanja i oružane pljačke; budući da se stotine aktivista i oporbenih službenika još uvijek skriva;

P.  budući da su lokalni i međunarodni akteri, uključujući EU, u velikoj mjeri osudili reakciju vlade na prosvjede kao „nerazmjernu” i „prekomjernu”;

Q.  budući da se režim koristi prekidom telekomunikacija kao instrumentom kojim se sprječava koordinacija demonstracija organiziranih na društvenim mrežama; budući da su mobilne i fiksne telefonske linije, kao i internet i društvene mreže, u više navrata bili blokirani kako bi se onemogućili pristup informacijama i komunikacija te kako bi se prikrila masovna kršenja ljudskih prava koja se vlada spremala počiniti; budući da je Visoki sud Zimbabvea zaključio da je primjena Zakona o presretanju komunikacijskih kanala kako bi se obustavila komunikacija preko interneta nezakonita;

R.  budući da su vlasti organizirale masovne potrage za prosvjednicima od vrata do vrata, odvodeći mirne prosvjednike, borce za ljudska prava, političke aktiviste, istaknute vođe civilnog društva i njihove rođake iz njihovih domova;

S.  budući da su susjedne zemlje kao što je Južna Afrika postale odredište u koje građani Zimbabvea bježe od političkog ugnjetavanja i gospodarskih poteškoća;

T.  budući da policija kontinuirano zloupotrebljava postojeće zakone, kao što je Zakon o javnom redu i sigurnosti (Public Order and Security Act, POSA), kako bi opravdala pritisak na članove oporbe i aktiviste za ljudska prava te zabranila zakonite i mirne prosvjede;

U.  budući da je statistika Zimbabvea u pogledu ljudskih prava i demokracije jedna od najnižih na svijetu; budući da su građani Zimbabvea i borci za ljudska prava i dalje žrtve napada, govora mržnje, kampanja ocrnjivanja, zastrašivanja i uznemiravanja te da su zabilježena redovita izvješća o mučenju;

V.  budući da je predsjednik pozvao na nacionalni dijalog koji je započeo 6. veljače i pozvao sve političke stranke da sudjeluju, no glavna oporbena stranka Pokret za demokratsku promjenu (MDC) odbila je sudjelovati;

W.  budući da je Zimbabve potpisnik Sporazuma iz Cotonoua, čijim se člankom 96. utvrđuje da je poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ključni element suradnje između država AKP-a i EU-a;

1.  ističe svoju jednoglasnu želju da Zimbabve postane miroljubiva, demokratska i prosperitetna država u kojoj se prema svim građanima postupa dobro i jednako, u skladu sa zakonom, i u kojoj organi države djeluju u ime građana, a ne protiv njih;

2.  oštro osuđuje nasilje tijekom nedavnih prosvjeda u Zimbabveu; čvrsto vjeruje da su mirni prosvjedi dio demokratskog procesa i da se reagiranje uz prekomjernu uporabu sile mora izbjegavati u svim okolnostima;

3.  poziva predsjednika Mnangagwa da ostane vjeran svojim inauguracijskim obećanjima, da brzo preuzme kontrolu nad situacijom te da Zimbabve ponovno usmjeri na put pomirenja, poštovanja demokracije i vladavine prava;

4.  potiče vlasti Zimbabvea da odmah prekinu zlostavljanje koje provode sigurnosne snage te da brzo i nepristrano istraže sve navode o prekomjernoj uporabi sile koju koriste policija i državni službenici kako bi se utvrdili slučajevi pojedinačne odgovornosti i zajamčilo preuzimanje odgovornosti za počinjena djela; podsjeća na to da se ustavom Zimbabvea predviđa osnivanje neovisnog tijela za istrage pritužbi o povredama dužnosti od strane policije i vojske, no da ga vlada tek treba uspostaviti;

5.  potiče vladu Zimbabvea da hitno povuče sve vojno osoblje i paravojnu skupinu mladih razmještene diljem zemlje, koji teroriziraju građane jasno kršeći Ustav Zimbabvea;

6.  smatra da su sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja ključni elementi svake demokracije; naglašava da je izražavanje mišljenja na nenasilan način ustavno pravo svih građana Zimbabvea te podsjeća vlasti na njihovu obvezu da štite pravo svih građana na prosvjedovanje protiv sve gorih socijalnih i ekonomskih uvjeta u zemlji; poziva vladu da stane na kraj ciljanom progonu vođa i članova Kongresa sindikata Zimbabvea;

7.  ističe temeljnu ulogu oporbe u demokratskom društvu;

8.  apelira na vlasti Zimbabvea da smjesta i bezuvjetno puste na slobodu sve političke zatvorenike;

9.  poziva vladu Zimbabvea da odmah zaustavi uznemiravanje i kriminalizaciju aktera civilnog društva i prizna legitimnu ulogu boraca za ljudska prava;

10.  traži od vlade Zimbabvea da djeluje u skladu s odredbama Deklaracije UN-a o borcima za ljudska prava i međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava koje je Zimbabve ratificirao;

11.  duboko je zabrinut zbog prijavljenih slučajeva kršenja zakonitog postupka njegovim ubrzavanjem i provođenjem masovnih suđenja; ustraje u tome da pravosuđe mora poštovati vladavinu prava i zajamčiti da se njegova neovisnost i pravo na pošteno suđenje poštuju u svim okolnostima; osuđuje sva uhićenja provedena bez iznošenja optužbi;

12.  poziva vlasti Zimbabvea da poduzmu brze, temeljite, nepristrane i neovisne istrage o navodnim kršenjima i povredama ljudskih prava, uključujući silovanje i seksualno nasilje koje provode sigurnosne snage, te da odgovorne privedu pravdi; zahtijeva da se žrtvama takvog seksualnog nasilja omogući pristup zdravstvenim uslugama bez straha od odmazde;

13.  osuđuje isključivanje interneta koje je vlastima omogućilo da prikriju kršenja ljudskih prava koja su počinile vojne snage i unutarnje sigurnosne snage te ometaju neovisno izvještavanje i dokumentiranje kršenja tijekom isključenja i neposredno nakon izbora; naglašava da je pristup informacijama pravo koje vlasti moraju poštovati u skladu sa svojim ustavnim i međunarodnim obvezama;

14.  osuđuje zloupotrebu Zakona o javnom redu i sigurnosti i njegovu restriktivnu prirodu te poziva vlasti Zimbabvea da usklade zakonodavstvo s međunarodnim standardima za zaštitu i promicanje ljudskih prava;

15.  izražava posebnu zabrinutost zbog ekonomske i socijalne situacije u Zimbabveu; podsjeća da su glavni problemi te zemlje siromaštvo, nezaposlenost te kronična pothranjenost i glad; smatra da se ti problemi mogu riješiti samo provedbom ambicioznih politika u području zapošljavanja, obrazovanja, zdravstva i poljoprivrede;

16.  poziva sve političke aktere na primjenu odgovornosti i suzdržanosti, a napose da se suzdrže od poticanja na nasilje;

17.  podsjeća vladu Zimbabvea da je podrška Europske unije i njezinih država članica u kontekstu Sporazuma iz Cotonoua, te trgovine, razvoja i gospodarske pomoći uvjetovana njegovim poštovanjem vladavine prava i međunarodnih konvencija i ugovora čiji je potpisnik;

18.  podsjeća na to da dugoročna potpora ovisi o sveobuhvatnim reformama, a ne samo obećanjima; poziva na to da se europska suradnja sa Zimbabveom temelji na vrijednosti i da bude čvrsta u pogledu zauzimanja stava prema vlastima Zimbabvea;

19.  potiče vladu da odmah provede preporuke koje je u klimi poslijeizbornog nasilja sastavila istražna komisija, posebno one u vezi s promicanjem političke tolerancije i odgovornog vodstva te uspostavom nacionalnog dijaloga koji se provodi na vjerodostojan, uključiv, transparentan i odgovoran način;

20.  prima na znanje volju vlade da ispuni obveze u pogledu reformi; naglašava, međutim, da te reforme trebaju biti i političke i gospodarske; potiče vladu, oporbu, predstavnike civilnog društva i vjerske vođe da se ravnopravno uključe u nacionalni dijalog u okviru kojeg se poštuju i štite ljudska prava;

21.  poziva vladu da u potpunosti provede preporuke misije EU-a za promatranje izbora, posebno u vezi s vladavinom prava i uključivim političkim okruženjem; ističe deset prioritetnih preporuka koje je utvrdila misija EU-a za promatranje izbora i koje su iznesene u pismu glavnog promatrača od 10. listopada 2018., koje je upućeno predsjednika Mnangagwi, a kojima se u prvom redu žele stvoriti jednaki uvjeti za sve političke stranke, osigurati jasniji i koherentan pravni okvir, osnažiti Izborno povjerenstvo Zimbabvea kako bi postalo uistinu neovisno i transparentno, čime bi se vratilo povjerenje u izborni proces, zajamčiti da se jačanjem neovisnosti izbornog povjerenstva ono oslobodi nadzora vlade pri odobravanju svojih propisa te stvoriti uključiviji izborni postupak;

22.  poziva izaslanstvo EU-a i veleposlanstva država članica EU-a u Zimbabveu da nastave pomno pratiti razvoj situacije u zemlji i da koriste sve odgovarajuće alate kako bi pružili podršku borcima za ljudska prava, organizacijama civilnog društva i sindikatima, da promiču ključne elemente Sporazuma iz Cotonoua i da podrže prodemokratske pokrete;

23.  poziva EU da pojača politički dijalog sa Zimbabveom u području ljudskih prava na temelju članka 8. Sporazuma iz Cotonoua;

24.  poziva Europsko vijeće da preispita svoje mjere ograničavanja protiv pojedinaca i subjekata u Zimbabveu, uključujući mjere čije je provođenje u svjetlu preuzimanja odgovornosti za nedavno nasilje u državi trenutačno odgođeno;

25.  potiče međunarodnu zajednicu, posebno Južnoafričku razvojnu zajednicu i Afričku uniju, da Zimbabveu pruže aktivniju pomoć u pronalasku održivog demokratskog rješenja za trenutačnu krizu;

26.  potiče susjedne zemlje da poštuju odredbe međunarodnog prava i zaštite one koji bježe od nasilja u Zimbabveu tako da im prije svega u dogledno vrijeme pruže azil;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladi i parlamentu Zimbabvea, vladama zemalja Južnoafričke razvojne zajednice i Afričke unije te glavnom tajniku Commonwealtha.

(1) SL L 42, 18.2.2017, str. 11.


Borci za prava žena u Saudijskoj Arabiji
PDF 148kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o borcima za prava žena u Saudijskoj Arabiji (2019/2564(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0117RC-B8-0111/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Saudijskoj Arabiji, osobito rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i ulozi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi(1), rezoluciju od 12. veljače 2015. o slučaju g. Raifa Badawija u Saudijskoj Arabiji(2), rezoluciju od 8. listopada 2015. o slučaju Alija Muhameda al-Nimra(3), rezoluciju od 31. svibnja 2018. o položaju boraca za prava žena u Saudijskoj Arabiji(4) te rezoluciju od 25. listopada 2018. o ubojstvu novinara Džemala Hašogdžija u saudijskom konzulatu u Istanbulu(5),

–  uzimajući u obzir izjavu od 29. svibnja 2018. glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o nedavnim uhićenjima u Saudijskoj Arabiji, kao i njegovu izjavu od 31. srpnja 2018. o proizvoljnom pritvaranju boraca i aktivista za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji, među ostalim i aktivista za prava žena,

–  uzimajući u obzir izjavu nekoliko posebnih izvjestitelja UN-a od 12. listopada 2018., u kojoj se poziva na hitno oslobođenje svih boraca za prava žena,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava iz prosinca 2017.,

–  uzimajući u obzir da je Saudijska Arabija članica Vijeća UN-a za ljudska prava i Komisije UN-a o statusu žena, kao i, od siječnja 2019., Izvršnog vijeća te Komisije,

–  uzimajući u obzir govor povjerenika Christosa Stylianidesa u ime potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku tijekom rasprave u Europskom parlamentu od 4. srpnja 2017. o izboru Saudijske Arabije za članicu Komisije UN-a o statusu žena,

–  uzimajući u obzir uvodni govor potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice na 5. ministarskom sastanku EU-a i Lige arapskih država, i njezine riječi: „smatram da suradnja između Europe i arapskog svijeta nikad nije bila ovako važna, ali i potrebna”,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena od 9. ožujka 2018. o kombiniranom trećem i četvrtom periodičnom izvješću o Saudijskoj Arabiji,

–  uzimajući u obzir izvješće Povjerenstva za preispitivanje odluka o pritvoru o aktivistima za prava žena koji su pritvoreni u Saudijskoj Arabiji,

–  uzimajući u obzir Prijedlog zakona protiv uznemiravanja, koji je 28. svibnja 2018. usvojila Savjetodavna skupština Saudijske Arabije,

–  uzimajući u obzir univerzalni periodični pregled Saudijske Arabije iz studenog 2018.,

–  uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2018. organizacije Reporteri bez granica, prema kojemu je Saudijska Arabija 169. od 180 zemalja,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir da je 2015. saudijskom blogeru Raifu Badawiju dodijeljena Nagrada Saharov za slobodu mišljenja i izražavanja,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su aktivisti koje su saudijske vlasti uhitile zbog aktivizma za prava žena i dalje pritvoreni bez optužnice; budući da su među spomenutima aktivistkinje za prava žena Loujain al-Hathloul, Aziza al-Yousef, Eman al-Nafjan, Nouf Abdulaziz, Mayaa al-Zahrani, Samar Badawi, Nassima al-Sada, Shadan al-Anezi, Abir Namankani, Amal al-Harbi i Hatoon al-Fassi, kao i muškarci koji podupiru taj pokret, među ostalim Mohammed al-Rabea; budući da su ti aktivisti poznati po svojoj kampanji protiv zabrane vožnje za žene i za ukidanje sustava muškog skrbništva; budući da su uhićeni neposredno prije očekivanog ukidanja zabrane vožnje za žene 24. lipnja 2018.; budući da će nekima od njih navodno suditi specijalizirani kazneni sud, prvotno osnovan kako bi se sudilo osobama pritvorenima zbog kaznenih djela povezanih s terorizmom;

B.  budući da se borkinja za ljudska prava Israa al-Ghomgham, iz regije Qatif, i dalje nalazi u proizvoljnom pritvoru; budući da je nedavno povučena smrtna kazna koja joj je izrečena, no da su protiv nje i dalje na snazi neutvrđene optužbe; budući da postoje razlozi za zabrinutost zbog fizičkog i mentalnog stanja Israe al-Ghomgham;

C.  budući da su, prema navodima, saudijski ispitivači mučili, uznemiravali i seksualno zlostavljali barem tri aktivistkinje pritvorene u svibnju 2018.; budući da je članovima obiteljima aktivistkinja, primjerice roditeljima Loujain al-Hathloul, izrečena zabrana putovanja;

D.  budući da je Ministarstvo medija Saudijske Arabije odbacilo optužbe o mučenju pritvorenika kao neutemeljene;

E.  budući da je Loujain al-Hathloul u pritvoru od ožujka 2018. nakon što je prisustvovala sjednici Odbora UN-a za uklanjanje diskriminacije žena u vezi s pregledom stanja u Saudijskoj Arabiji; budući da je između svibnja i rujna 2018. boravila u samici, te je, prema navodima njezinih roditelja, tada bila i žrtva mučenja;

F.  budući da je nakon objave navoda o njezinu mučenju izaslanstvo Saudijskog povjerenstva za ljudska prava posjetilo Loujain al-Hathloul; budući da nisu mogli zajamčiti njezinu zaštitu; budući da ju je nakon toga posjetio i javni tužitelj kako bi zabilježio njezino svjedočanstvo;

G.  budući da je Loujain al-Hathloul nominirana za Nobelovu nagradu za mir za 2019.;

H.  budući da u Saudijskoj Arabiji i dalje vrijede najstroža ograničenja za žene, unatoč nedavnim reformama koje je vlada provela za promicanje prava žena u sektoru zapošljavanja; budući da je saudijski politički i društveni sustav i dalje diskriminatoran, te su žene zbog njega građani drugog reda, ne dopušta slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja te ozbiljno diskriminira mnogobrojnu stranu radnu snagu u zemlji i oštro suzbija svako neslaganje;

I.  budući da Saudijska Arabija ima niz diskriminirajućih zakona, posebno pravne odredbe koje se odnose na osobni status, položaj radnica migranata, Zakonik o civilnom statusu, Zakon o radu, Zakon o državljanstvu i sustav muškog skrbništva, prema kojemu žene mogu ostvariti većinu svojih prava iz konvencije CEDAW tek nakon što to odobri muški skrbnik;

J.  budući da je u okviru sustava muškog skrbništva saudijskim ženama uskraćena i najosnovnija kontrola nad njihovim životima; budući da su i dalje na snazi diskriminirajući zakoni povezani s brakom i razvodom, te da su žene zakonski obvezne zatražiti dopuštenje muškog skrbnika za upis u visoko obrazovanje, traženje posla, putovanje ili brak; budući da saudijske žene u braku sa strancima, za razliku od muškaraca, ne mogu prenijeti svoje državljanstvo svojoj djeci ili supružnicima;

K.  budući da je opća zadrška Saudijske Arabije u pogledu konvencije CEDAW prema mišljenju Odbora za uklanjanje diskriminacije žena nespojiva s ciljem i namjenom Konvencije i u skladu s njezinim člankom 28. nedopuštena;

L.  budući da su, otkad je u lipnju 2017. na vlast stupio prijestolonasljednik Mohammed bin Salman al-Saud, mnogi aktivni borci za ljudska prava, aktivisti i kritičari proizvoljno pritvoreni ili nepravedno osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja;

M.  budući da je plan reforme Vizija 2030., usmjeren na gospodarsku i društvenu preobrazbu zemlje, među ostalim na temelju osnaživanja žena, trebao biti istinska prilika za saudijske žene da osiguraju svoju pravnu emancipaciju, što je ključno za potpuno uživanje prava u skladu s CEDAW-om; no budući da je nedavni val uhićenja i navodnog mučenja aktivista za prava žena u suprotnosti s tim ciljem i može skrenuti pozornost s plana reformi; budući da programu Vizija 2030. nedostaje odgovarajući pravni okvir;

N.  budući da su sloboda izražavanja i sloboda tiska i medija, na internetu i izvan njega, ključni preduvjeti i katalizatori za demokratizaciju i reformu te bitni za nadzor vlasti;

O.  budući da je Saudijska Arabija među vodećim zemljama svijeta u pogledu broja pogubljenja; budući da je između 2014. i 2017. prosječan godišnji broj pogubljenja iznosio barem 126; budući da vlasti izriču smrtnu kaznu za nenasilna kaznena djela, kao što su krijumčarenje droga, izdaja i preljub; budući da je apostazija, koja prema međunarodnom pravu ne bi trebala biti kriminalizirana, također dovela do primjene smrtne kazne;

P.  budući da indeks ljudskog razvoja UN-a za 2018. za Saudijsku Arabiju iznosi 0,853 te da se u skladu s tim zemlja nalazi na 39. mjestu među 188 zemalja i teritorija; budući da indeks rodne nejednakosti UN-a za 2017. za Saudijsku Arabiju iznosi 0,234 te da se zemlja nalazi na 39. mjestu među 189 zemalja; budući da indeks rodnog razvoja UN-a za Saudijsku Arabiju iznosi 0,877 (39. zemlja na svijetu);

1.  snažno osuđuje pritvaranje borkinja za ljudska prava, koje su vodile kampanju za ukidanje zabrane vožnje za žene, kao i svih miroljubivih boraca za ljudska prava, novinara, pravnika i aktivista, te izražava nevjericu zbog vjerodostojnih navoda o sustavnom mučenju više njih, među ostalim Loujain al-Hathloul;

2.  poziva saudijske vlasti da smjesta i bezuvjetno oslobode spomenute borce za prava žena kao i sve borce za ljudska prava, pravnike, novinare i druge zatvorenike savjesti koji su pritvoreni i osuđeni samo zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i mirnog djelovanja u području ljudskih prava, te da omoguće međunarodnim neovisnim promatračima da se sastanu sa zadržanim borkinjama za ljudska prava;

3.  poziva saudijske vlasti da pritvorenicima olakšaju pristup neovisnim liječnicima; ističe da se prema svim pritvorenicima, uključujući i borce za ljudska prava, mora postupati u skladu sa skupom načela za zaštitu svih osoba u bilo kojem obliku pritvora ili zatvora koji je usvojen Rezolucijom 43/173 Opće skupštine UN-a od 9. prosinca 1988.;

4.  ustraje u tome da bi neovisni promatrači trebali obuhvaćati promatrače iz Delegacije EU-a u Saudijskoj Arabiji ili institucija EU-a, kao i mandatare UN-a u području ljudskih prava, primjerice posebnog izvjestitelja UN-a za mučenje i ostalo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, ili međunarodne nevladine organizacije;

5.  ustraje u tome da saudijske vlasti okončaju sve oblike uznemiravanja, među ostalim i na pravosudnoj razini, usmjerene protiv Loujain al-Hathloul Azize Al-Yousef, Eman al-Nafjan, Nouf Abdulaziz, Maye al-Zahrani, Samar Badawi, Nassime al-Sada, Shadan al-Anezi, Abir Namankani, Amal al-Harbi, Hatoon al-Fassi, Isre Al-Ghomgham, Mohammeda al-Rabea te svih ostalih boraca za ljudska prava u zemlji kako bi mogli nastaviti s radom bez neopravdanih prepreka i straha od odmazde protiv njih i njihovih obitelji;

6.  osuđuje aktualnu represiju nad borcima za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji i njihovo mučenje, uključujući borce za prava žena, kojom se potkopava vjerodostojnost procesa reforme u toj zemlji; osuđuje neprestanu i sustavnu diskriminaciju žena i djevojčica u Saudijskoj Arabiji;

7.  poziva Saudijsku Arabiju da javno zajamči sigurnost svih pritvorenih aktivista, da pritvorenim ženama omogući pristup odvjetnicima i članovima obitelji, da pruži dokaze o njihovoj dobrobiti i pusti one pritvorene samo zbog miroljubivog zalaganja za reforme;

8.  odaje počast i izražava podršku saudijskim borcima za prava žena koji se zalažu za jednako i pošteno postupanje u svojem društvu, kao i onima koji su stali u obranu ljudskih prava bez obzira na poteškoće s kojima se suočavaju;

9.  duboko je zabrinut zbog raširenosti rodno uvjetovanog nasilja u Saudijskoj Arabiji, koje se i dalje ne prijavljuje i ne dokumentira u dovoljnoj mjeri, a opravdava se nazadnim razlozima kao što je potreba da se žene discipliniraju pod skrbništvom muškaraca; potiče vlasti Saudijske Arabije da donesu sveobuhvatno zakonodavstvo za konkretno definiranje i kriminalizaciju svih oblika rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, osobito genitalnog sakaćenja žena, silovanja, uključujući i silovanje u braku, seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te da uklone sve prepreke s kojima se žene suočavaju kad je riječ o pristupu pravosuđu; izražava duboku zabrinutost zbog navoda o raširenoj praksi dječjih brakova;

10.  žali zbog postojanja sustava muškog skrbništva u kojem se još uvijek u mnogim područjima očekuje odobrenje muškog skrbnika, primjerice kad je riječ o međunarodnim putovanjima, pristupu uslugama zdravstvene zaštite, odabiru boravišta, braku, podnošenju pritužbi u okviru pravosudnog sustava i napuštanju državnih skloništa za zlostavljane žene ili prihvatnih centara; ističe da taj sustav odražava duboko ukorijenjen patrijarhalni sustav koji prevladava u zemlji; potiče vladu Saudijske Arabije da odmah ukine sustav muškog skrbništva i stavi izvan snage druge zakone kojima se diskriminiraju žene i djevojčice;

11.  primjećuje nedavno donošenje zakona na temelju kojeg se saudijske žene u obliku SMS poruke može obavijestiti o razvodu kako bi ih se zaštitilo od razvoda braka bez njihova znanja; naglašava da se tim zakonom nikako ne uzima u obzir činjenica da se saudijske žene mogu razvesti samo u iznimno malom broju slučajeva, primjerice uz suglasnost njihova supruga ili ako im je suprug naudio;

12.  izražava zabrinutost zbog internetskih usluga koje održava vlada pomoću kojih muški skrbnici mogu pratiti žene, određivati kada i kako mogu prijeći saudijsku granicu i primati SMS poruke u stvarnom vremenu kada putuju;

13.  pozdravlja ukidanje zabrane vožnje za žene u Saudijskoj Arabiji u okviru programa „Vizija 2030.”;

14.  poziva saudijske vlasti na reviziju Zakona o udrugama i zakladama iz prosinca 2015. kako bi se aktivisticama omogućilo da se organiziraju te slobodno i samostalno djeluju bez neopravdanog uplitanja vlasti; također poziva na reviziju Zakona o borbi protiv terorizma, Zakona o borbi protiv kiberkriminaliteta i Zakona o tisku i tiskovinama, koji se opetovano koriste za kazneni progon boraca za ljudska prava, te svih diskriminatornih propisa prisutnih u pravnom sustavu, uključujući područja poput nasljeđivanja;

15.  poziva saudijske vlasti da ratificiraju Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, da povuku zadršku u pogledu Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i da ratificiraju fakultativni protokol uz tu konvenciju kako bi saudijske žene u potpunosti uživale prava osigurana Konvencijom, kao i da ukinu dječje brakove, prisilne brakove i obvezna pravila odijevanja za žene; poziva Saudijsku Arabiju da uputi trajni poziv predstavnicima svih posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava da posjete zemlju;

16.  ističe da je uživanje prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja zaštićeno u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima; poziva saudijske vlasti da omoguće postojanje neovisnog tiska i medija na internetu i izvan njega te da svim stanovnicima Saudijske Arabije zajamče slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja; potiče vlasti Saudijske Arabije da ukinu ograničenja nametnuta borcima za ljudska prava koja im zabranjuju istupe u društvenim i međunarodnim medijima;

17.  poziva saudijske vlasti na hitno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao koraka prema njezinu ukidanju; poziva na preispitivanje svih smrtnih kazni kako bi se zajamčilo da se na suđenjima koja im prethode poštuju međunarodni standardi;

18.  preporučuje da se u Saudijsku Arabiju pošalje ad hoc izaslanstvo Pododbora za ljudska prava (DROI) i Odbora za prava žena i jednakost spolova (FEMM) prije kraja trenutačnog mandata koja bi posjetila zatvorene žene i održala potrebne sastanke sa saudijskim vlastima;

19.  prima na znanje angažman Saudijske Arabije i potiče daljnji dijalog;

20.  žali zbog neučinkovitih izjava Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i država članica o slučajevima braniteljica ljudskih prava u pritvoru od svibnja 2018.;

21.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije, ESVD i države članice da u svojim dijalozima sa saudijskim vlastima spominju slučajeve Loujain al-Hathloul, Eman al-Nafjan, Azize al-Yousef, Samar Badawi, Nassime al-Sada i svih ostalih boraca za ljudska prava i da zahtijevaju njihovo oslobađanje; ustraje u tome da diplomati EU-a, u očekivanju njihova oslobađanja, pozivaju saudijske vlasti da zajamče njihovu sigurnost i da u potpunosti provedu istrage o izvješćima o mučenju;

22.  poziva Komisiju i Parlament da razmotre nedostatak popisa Saudijske Arabije u okviru registra transparentnosti EU-a;

23.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije, ESVD i države članice da u svojim dijalozima sa saudijskim vlastima spominju slučajeve Isre al-Ghomgham, njezina supruga Mouse al-Hashima i njihovih četiriju suoptuženika Ahmeda al-Matrooda, Alija Ouwaishera, Khalida al-Ghanima i Mujtabe al-Muzain i svih ostalih boraca za ljudska prava i da zahtijevaju njihovo oslobađanje; nadalje poziva na to da se razgovara o predmetu šeika Salmana al-Awde sastavi te da se zahtijeva njegovo puštanje na slobodu;

24.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD i države članice da uspostave jedinstveno stajalište u pogledu boraca za prava žena u Saudijskoj Arabiji koji su pritvoreni od svibnja 2018. kako bi se osiguralo da se europske diplomatske službe u Saudijskoj Arabiji sustavno koriste mehanizmima predviđenima u Smjernicama EU-a o borcima za ljudska prava, uključujući javne izjave, diplomatske postupke, praćenje suđenja i posjete zatvorima;

25.  poziva na podnošenje rezolucije Europskog parlamenta o položaju boraca za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji; na idućoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava; poziva EU da na sljedećem sastanku Vijeća za ljudska prava te na zasjedanju Komisije za položaj žena upozori na pitanje članstva država s upitnom situacijom u pogledu poštovanja ljudskih prava, među ostalim i u pogledu poštovanja prava žena i ravnopravnosti spolova; poziva EU da na idućoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava predloži imenovanje posebnog izvjestitelja za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji;

26.  poziva vlasti Saudijske Arabije da obustave daljnje bičevanje Raifa Badawija te da ga odmah i bezuvjetno puste iz pritvora; ustraje u tome da svi viši predstavnici EU-a, osobito potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i svi povjerenici sustavno spominju slučaj Raifa Badawija u svojim kontaktima sa svojim saudijskim pandanima te traže da se sastanu s njim tijekom posjeta toj zemlji; obvezuje se da će ulagati više napora u podržavanje njegova puštanja na slobodu; poziva svojeg predsjednika da putuje u Rijad kako bi o slučaju dobitnika Nagrade Saharov razgovarao izravno s vlastima;

27.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, ESVD i države članice da osiguraju potpunu provedbu smjernica EU-a o borcima za ljudska prava te da povećaju potporu borcima za ljudska prava i njihovu zaštitu, osobito kad je riječ o ženama koje se bore za ljudska prava; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da izvijesti o aktualnom stanju vojne i sigurnosne suradnje država članica EU-a sa saudijskim režimom;

28.  ponovno poziva Vijeće da postigne zajedničko stajalište kako bi cijela Europska unija uvela embargo na oružje Saudijskoj Arabiji i da poštuje Zajedničko stajalište 2008/944/ZVSP(6); poziva na uvođenje embarga na izvoz nadzornih sustava i druge robe s dvojnom namjenom koja se u Saudijskoj Arabiji može koristiti za represiju njezinih građana, uključujući borkinje za ljudska prava; zabrinut je zbog korištenja tog oružja i tehnologije kibernadzora od strane saudijskih vlasti; podsjeća države članice da je njihovo stalno trgovanje oružjem sa Saudijskom Arabijom protivno zajedničkom stajalištu EU-a o izvozu oružja; poziva ESVD da predloži, a Vijeće da usvoji, primjenu ograničenih mjera protiv Saudijske Arabije kao odgovor na kršenja ljudskih prava, uključujući zamrzavanje imovine i zabranu izdavanja viza;

29.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu, Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da nastave s dijalogom sa Saudijskom Arabijom o ljudskim pravima, temeljnim slobodama i zabrinjavajućoj ulozi te zemlje u regiji; izražava svoju spremnost za konstruktivan i otvoren dijalog sa saudijskim vlastima, među ostalim i s parlamentarnim zastupnicima, o provedbi njihovih međunarodnih obveza u području ljudskih prava; poziva na razmjenu stručnih znanja o pravosudnim i pravnim pitanjima kako bi se učvrstila zaštita individualnih prava u Saudijskoj Arabiji;

30.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, Komisiji za položaj žena, vladama i parlamentima država članica EU-a, Vijeću UN-a za ljudska prava, Njegovu Veličanstvu kralju Salmanu bin Abdulazizu al Saudu, princu Mohammadu bin Salmanu Al Saudu, Vladi Kraljevine Saudijske Arabije i glavnom tajniku Centra za nacionalni dijalog Kraljevine Saudijske Arabije.

(1) SL C 378, 9.11.2017., str. 64.
(2) SL C 310, 25.8.2016., str. 29.
(3) SL C 349, 17.10.2017., str. 34.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0232.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0434.
(6) Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme, SL L 335, 13.12.2008., str. 99.


Mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu ***I
PDF 252kWORD 77k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu (COM(2018)0373 – C8-0228/2018 – 2018/0198(COD))
P8_TA(2019)0118A8-0414/2018

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Nacrt sporazuma o suradnji između Eurojusta i Gruzije *
PDF 122kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Nacrtu provedbene odluke Vijeća o odobrenju sklapanja od strane Eurojusta Sporazuma o suradnji između Eurojusta i Gruzije (13483/2018 – C8-0484/2018 – 2018/0813(CNS))
P8_TA-PROV(2019)0119A8-0065/2019

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (13483/2018),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0484/2018),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela(1), a posebno njezin članak 26.a stavak 2.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0065/2019),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 63, 6.3.2002., str. 1.


Procjena zdravstvenih tehnologija ***I
PDF 376kWORD 100k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni zdravstvenih tehnologija i izmjeni Direktive 2011/24/EU (COM(2018)0051 – C8-0024/2018 – 2018/0018(COD))
P8_TA(2019)0120A8-0289/2018

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Uspostava okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji ***I
PDF 245kWORD 77k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji (COM(2017)0487 – C8-0309/2017 – 2017/0224(COD))
P8_TA-PROV(2019)0121A8-0198/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0487),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0309/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. travnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 23. ožujka 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika i uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za vanjske poslove i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0198/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru
izravnih stranih ulaganja u Uniji

P8_TC1-COD(2017)0224


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Izravnim stranim ulaganjima doprinosi se rastu Unije▌ jačanjem njezine konkurentnosti, stvaranjem radnih mjesta i ekonomije razmjera, dovođenjem kapitala, tehnologija, inovacija i stručnog znanja te otvaranjem novih tržišta za izvoz iz Unije. Izravnim stranim ulaganjima podupiru se ciljevi ▌Plana ulaganja za Europu i doprinosi drugim projektima i programima Unije.

(2)  U članku 3. stavku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi se da Unija u svojim odnosima s ostatkom svijeta čuva i promiče svoje vrijednosti i interese te doprinosi zaštiti svojih građana. Nadalje, ▌u Uniji i državama članicama vlada okružje otvoreno za ulaganja i to je načelo sadržano u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (▌UFEU▌) te ugrađeno u međunarodne obveze Unije i njezinih država članica u pogledu izravnih stranih ulaganja.

(3)  U skladu s međunarodnim obvezama preuzetima u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj te sporazumȃ o trgovini i ulaganjima sklopljenih s trećim zemljama, moguće je da Unija i države članice ▌donesu mjere ograničavanja ▌u vezi s izravnim stranim ulaganjima iz razloga sigurnosti ili javnog poretka, uz određene uvjete. Okvir koji se uspostavlja ovom Uredbom odnosi se na izravna strana ulaganja u Uniji. Vanjska ulaganja i pristup tržištima trećih zemalja uređeni su u okviru drugih instrumenata politike u području trgovine i ulaganja.

(4)  Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje pravo država članica da odstupe od slobodnog kretanja kapitala kako je predviđeno člankom 65. stavkom 1. točkom (b) UFEU-a. Nekoliko je država članica uvelo mjere na temelju kojih mogu ograničiti ▌to kretanje ▌iz razloga javne politike ili javne sigurnosti. Tim mjerama odražavaju se ▌ciljevi i zabrinutost država članica u pogledu izravnih stranih ulaganja i one bi mogle rezultirati mehanizmima koji se razlikuju u smislu područja primjene i postupka. Države članice koje žele uspostaviti takve mehanizme u budućnosti mogle bi uzeti u obzir funkcioniranje, iskustvo i primjere najbolje prakse postojećih mehanizama.

(5)  Trenutačno ne postoji sveobuhvatan okvir na razini Unije▌ za provjeru izravnih stranih ulaganja iz razloga sigurnosti ili javnog poretka, a glavni trgovinski partneri Unije već su razvili takve okvire.

(6)  Izravna strana ulaganja pripadaju području zajedničke trgovinske politike. U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (e) ▌UFEU-a ▌Unija ima isključivu nadležnost u pogledu zajedničke trgovinske politike.

(7)  Važno je pružiti pravnu sigurnost za mehanizme država članica za provjeru iz razloga sigurnosti i javnog poretka te ▌osigurati ▌koordinaciju i suradnju na razini cijele Unije ▌u vezi s provjerom izravnih stranih ulaganja ▌koja mogu utjecati na sigurnost ili javni poredak. Tim zajedničkim okvirom ne dovodi se u pitanje isključiva odgovornost država članica za zaštitu vlastite ▌nacionalne sigurnosti, kako je predviđeno člankom 4. stavkom 2. UEU-a. Njime se ne dovodi u pitanje ni zaštita njihovih osnovnih sigurnosnih interesa u skladu s člankom 346. UFEU-a.

(8)  Okvirom za provjeru izravnih stranih ulaganja i suradnju državama članicama i Komisiji ▌ trebalo bi pružiti sredstvo za sveobuhvatno uklanjanje rizika za sigurnost ili javni poredak te prilagodbu promjenjivim okolnostima uz istodobno zadržavanje potrebne fleksibilnosti kako bi se državama članicama omogućilo da provode provjeru izravnih stranih ulaganja iz razloga sigurnosti i javnog poretka uzimajući u obzir svoju pojedinačnu situaciju i nacionalne ▌ posebnosti.

Odluka o tome hoće li uspostaviti mehanizam za provjeru ili provesti provjeru određenoga izravnog stranog ulaganja ostaje isključivoj nadležnosti dotične države članice.

(9)  Ovom Uredbom trebao bi biti obuhvaćen širok raspon ulaganja kojima se uspostavljaju ili održavaju trajne i izravne veze između ulagatelja iz trećih zemalja, uključujući državna tijela, i poduzetnika koji obavljaju gospodarsku djelatnost u državi članici. Ona međutim ne bi trebala obuhvaćati portfeljna ulaganja.

(10)  Države članice koje imaju uspostavljen mehanizam za provjeru trebale bi omogućiti potrebne mjere u skladu s pravom Unije radi sprječavanja izbjegavanja njihovih mehanizama za provjeru i odluka na temelju provjere. Time bi trebalo obuhvatiti ulaganja koja se provode iz Unije na temelju umjetnih dogovora koji ne odražavaju gospodarsku stvarnost i kojima se izbjegavaju mehanizmi za provjeru i odluke na temelju provjere u slučajevima kada je ulagatelj u krajnjem vlasništvu ili pod krajnjom kontrolom fizičke osobe ili poduzetnika iz treće zemlje. Time se ne dovodi u pitanje sloboda poslovnog nastana i slobodno kretanje kapitala koji su ugrađeni u UFEU.

(11)  Državama članicama trebalo bi omogućiti da procjenjuju rizike za sigurnost ili javni poredak koji proizlaze iz znatnih promjena vlasničke strukture ili ključnih karakteristika stranog ulagatelja.

(12)   Kao pomoć državama članicama i Komisiji pri primjeni ▌ove Uredbe primjereno je osigurati popis čimbenika koji bi se mogli uzeti u obzir pri ▌utvrđivanju može li izravno strano ulaganje ▌utjecati na sigurnost ili javni poredak. ▌Tim će se popisom ujedno povećati transparentnost ▌mehanizama država članica za provjeru za ulagatelje koji razmatraju ili su proveli izravna strana ulaganja u Uniji. ▌Popis čimbenika koji mogu utjecati na sigurnost ili javni poredak ne bi trebao biti konačan.

(13)  Pri utvrđivanju može li izravno strano ulaganje utjecati na sigurnost ili javni poredak, državama članicama i Komisiji trebalo bi omogućiti da uzmu u obzir sve relevantne čimbenike, uključujući učinke na kritičnu infrastrukturu, tehnologije (među ostalim i ključne razvojne tehnologije), te resurse koji su bitni za sigurnost ili održavanje javnog poretka čije bi narušavanje, neostvarenje, gubitak ili uništenje imalo znatan učinak u državi članici ili u Uniji. U tom bi pogledu državama članicama i Komisiji također trebalo omogućiti da uzmu u obzir kontekst i okolnosti izravnog stranog ulaganja, posebno činjenicu je li strani ulagatelj izravno ili neizravno pod kontrolom vlade treće zemlje, ▌ primjerice putem znatnih financijskih sredstava, uključujući subvencije,ili se bavi vanjskim projektima ili programima pod vodstvom države.

(14)  Države članice ili Komisija, prema potrebi, mogle bi razmotriti relevantne informacije primljene od gospodarskih subjekata, organizacija civilnog društva ili socijalnih partnera kao što su sindikati u odnosu na izravno strano ulaganje koje može utjecati na sigurnost ili javni poredak.

(15)  Primjereno je utvrditi ključne elemente okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u državi članici kako bi se ulagateljima, Komisiji i drugim državama članicama omogućilo da razumiju kako bi se mogla provesti provjera takvog ulaganja. ▌Ti bi elementi trebali obuhvaćati barem ▌vremenske okvire za provjeru te mogućnost da strani ulagatelji zatraže ▌pravnu zaštitu u pogledu odluka na temelju provjere. ▌Pravila i postupci u vezi s mehanizmima za provjeru trebali bi biti transparentni ▌injima se ne bi trebalo diskriminirati među trećim zemljama.

(16)  Trebalo bi uspostaviti mehanizam kojim se državama članicama omogućuje da surađuju i uzajamno si pomažu u slučaju kada bi izravno strano ulaganje u jednoj državi članici ▌moglo utjecati na sigurnost ili javni poredak u drugim državama članicama. Državama članicama trebalo bi omogućiti da ▌dostave primjedbe državi članici u kojoj se planira provesti ili je provedeno ▌takvo ulaganje, neovisno o tome je li ▌u toj državi članici uspostavljen mehanizam za provjeru ili je to ulaganje u postupku provjere. Zahtjeve za dobivanje informacija, odgovore i primjedbe država članica trebalo bi proslijediti i Komisiji. Komisija bi trebala ▌imati mogućnost da, prema potrebi, izda mišljenje u smislu članka 288. UFEU-a državi članici u kojoj se planira provesti ili je provedeno ulaganje. ▌Državai članici trebalo bi također omogućiti da od Komisije zatraži da izda mišljenje ili da od drugih država članica zatraži da dostave primjedbe o izravnom stranom ulaganju koje se provodi na njezinu državnom području.

(17)  Kada dobije primjedbe drugih država članica ili mišljenje Komisije, država članica trebala bi te primjedbe ili mišljenja razmotriti, prema potrebi, putem mjera dostupnih u okviru svojeg nacionalnog prava ili u svojem širem oblikovanju politika, u skladu sa svojom obvezom lojalne suradnje utvrđenom u članku 4. stavku 3. UEU-a.

Konačna odluka u odnosu na bilo koje izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere ili bilo koju mjeru poduzetu u vezi s izravnim stranim ulaganjem koje nije u postupku provjere ostaje u isključivoj nadležnosti države članice u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

(18)  Mehanizam za suradnju trebao bi se primjenjivati samo u svrhu zaštite sigurnosti ili javnog poretka. Iz tog razloga države članice trebale bi propisno obrazložiti svaki zahtjev za informacije u vezi s određenim izravnim stranim ulaganjem u drugoj državi članici, kao i sve primjedbe koje upute toj državi članici. Isti bi se zahtjevi trebali primjenjivati kada Komisija zatraži informacije o određenom izravnom stranom ulaganju ili izda mišljenje državi članici. Usklađenost s tim zahtjevima također je važna u situacijama u kojima se ulagatelj iz neke države članice natječe s ulagateljima iz trećih zemalja za ulaganje u drugoj državi članici kao što je stjecanje imovine.

(19)  Nadalje, Komisija bi trebala imati mogućnost da ▌izda mišljenje u smislu članka 288. UFEU-a u odnosu na izravna strana ulaganja koja mogu utjecati na projekte i programe u interesu Unije iz razloga sigurnosti ili javnog poretka. Komisija bi tako na raspolaganju imala instrument za zaštitu projekata i programa koji služe Uniji u cjelini i predstavljaju važan doprinos njezinu gospodarskom rastu, zapošljavanju i konkurentnosti. To bi posebno trebali biti projekti i programi koji uključuju znatna financijska sredstva ▌Unije ili su uspostavljeni na temelju ▌prava Unije o kritičnoj infrastrukturi, kritičnim tehnologijama ili kritičnim resursima. Te projekte ili programe od interesa za Uniju trebalo bi navesti u popisu u ovoj Uredbi ▌. Mišljenje koje je upućeno državi članici koja provodi provjeru trebalo bi istodobno poslati i drugim državama članicama▌. ▌

Država članica trebala bi u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir mišljenje primljeno od Komisije, prema potrebi, mjerama dostupnima u okviru svojeg nacionalnog prava ili u svojem širem oblikovanju politika, i dostaviti obrazloženje Komisiji u slučaju nepridržavanja tog mišljenja, u skladu sa svojom obvezom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a. Konačna odluka u odnosu na bilo koje izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere ili bilo koju mjeru poduzetu u vezi s izravnim stranim ulaganjem koje nije u postupku provjere ostaje isključiva odgovornost države članice u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

(20)  ▌Kako bi se u obzir uzele promjene u vezi s projektima i programima u interesu Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene popisa projekata i programa u interesu Unije iz Priloga ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(6) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(21)  Kako bi se osigurala veća sigurnost za ulagatelje, države članice trebale bi imati mogućnost dati primjedbe, a Komisija bi trebala imati mogućnost izdati mišljenje u vezi s provedenim ulaganjima koja nisu u postupku provjere u razdoblju od najviše 15 mjeseci nakon što je provedeno izravno strano ulaganje. Mehanizam za suradnju ne bi se trebao primjenjivati na izravna strana ulaganja provedena prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

(22)  Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o svojim mehanizmima za provjeru i svim njihovim izmjenama te izvješćivati o primjeni svojih mehanizama za provjeru na godišnjoj razini, među ostalim o odlukama o dopuštanju ili zabrani izravnih stranih ulaganja ili o njihovom podvrgavanju uvjetima ili mjerama za ublažavanje rizika te o odlukama o izravnim stranim ulaganjima koja mogu utjecati na projekte ili programe u interesu Unije. ▌Sve države članice trebale bi izvješćivati o izravnim stranim ulaganjima provedenima na njihovu državnom području na temelju informacija koje su im dostupne. Kako bi se poboljšala kvaliteta i usporedivost informacija koje dostavljaju države članice te kako bi se olakšalo ispunjavanje obveze obavješćivanja i izvješćivanja, Komisija bi trebala osigurati standardizirane obrasce uzimajući u obzir, među ostalim, odgovarajuće obrasce koji se primjenjuju za potrebe izvješćivanja Eurostatu, prema potrebi.

(23)  ▌Kako bi se osigurala učinkovitost mehanizma za suradnju, važno je osigurati i minimalnu razinu informacija i usklađenosti u pogledu izravnih stranih ulaganja koja su obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe u svim državama članicama. Države članice trebale bi staviti na raspolaganje te informacije za izravna strana ulaganja koja su u postupku provjere kao i, na zahtjev, za druga izravna strana ulaganja▌. Relevantne informacije trebale bi uključivati aspekte kao što su vlasnička struktura stranog ulagatelja i financiranje planiranog ili provedenog ulaganja, uključujući, ako su dostupne, informacije o subvencijama koje su odobrile treće zemlje. Države članice trebale bi nastojati pružiti točne, potpune i pouzdane informacije.

(24)  Na zahtjev države članice, ako se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno, dotični strani ulagatelj ili poduzetnik trebao bi dostaviti zatražene informacije. U iznimnim okolnostima, ako unatoč svojim nastojanjima država članica ne može dobiti te informacije, trebala bi bez odgode obavijestiti dotične države članice ili Komisiju. U tom slučaju, trebalo bi omogućiti da se svaka primjedba koju dostavi druga država članica ili svako mišljenje koje izda Komisija u okviru mehanizma za suradnju temelji na informacijama koje su im dostupne.

(25)  Kada stavljaju na raspolaganje zatražene informacije, države članice moraju poštovati pravo Unije i nacionalno pravo koje je u skladu s pravom Unije.

(26)   Komunikaciju i suradnju na razini država članica i Unije trebalo bi ojačati uspostavom kontaktne točke▌ za ▌ provedbu ove Uredbe u svakoj državi članici i Komisiji.

(27)  Kontaktne točke koje uspostave države članice i Komisija trebale bi imati odgovarajuće mjesto u dotičnoj upravi te bi trebale imati kvalificirano osoblje i ovlasti koje su potrebne za obavljanje njihovih funkcija u okviru mehanizma za koordinaciju i osiguravanje ispravnog postupanja s povjerljivim informacijama.

(28)  Oblikovanje i provedbu sveobuhvatnih i učinkovitih politika trebala bi podupirati Komisijina skupina stručnjaka za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji osnovana Odlukom Komisije od 29.11.2017.(7), sastavljena od predstavnika država članica. Ta bi skupina trebala posebno raspravljati o pitanjima povezanima s provjerom izravnih stranih ulaganja, dijeliti primjere najbolje prakse i stečeno znanje te razmjenjivati mišljenja o trendovima i pitanjima od zajedničkog interesa u vezi s izravnim stranim ulaganjima. Komisija bi trebala razmotriti da zatraži savjet te skupine o sistemskim pitanjima u vezi s provedbom ove Uredbe. Komisija bi se trebala savjetovati sa stručnom skupinom u vezi s nacrtima delegiranih akata u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

(29)  Države članice i Komisiju trebalo bi poticati na suradnju s nadležnim tijelima trećih zemalja koje dijele slične stavove na pitanjima povezanima s provjerom izravnih stranih ulaganja koja mogu utjecati na sigurnost ili javni poredak. Cilj takve administrativne suradnje trebao bi biti jačanje učinkovitosti okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja od strane država članica i suradnje između država članica i Komisije u skladu s ovom Uredbom. Trebalo bi također omogućiti Komisiji da prati razvoj događaja u pogledu mehanizama za provjeru u trećim zemljama.

(30)  Države članice i Komisija trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osigurala zaštita povjerljivih informacija posebno u skladu s Odlukom Komisije (EU, Euratom) 2015/443(8), Odlukom Komisije (EU, Euratom) 2015/444(9) i Sporazumom među državama članicama Europske unije, koje su se sastale u okviru Vijeća, o zaštiti klasificiranih podataka koji se razmjenjuju u interesu Europske unije(10). To posebno uključuje obvezu da se klasificiranim podacima ne umanji stupanj povjerljivosti ili da se s njih ne skine oznaka tajnosti bez prethodnog pisanog pristanka autora(11). Sa svim neklasificiranim osjetljivim podacima ili podacima koji se dostavljaju na povjerljivoj osnovi nadležna tijela trebala bi na odgovarajući način postupati.

(31)  Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom trebala bi biti u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka. Obrada osobnih podataka koju provode kontaktne točke ili drugi subjekti u državama članicama trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(12). Obrada osobnih podataka koju provodi Komisija trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(13).

(32)  Na temelju, među ostalim, godišnjih izvješća koje su podnijele sve države članice, i uz dužno poštovanje povjerljivosti određenih informacija iz tih izvješća, Komisija bi trebala sastaviti godišnje izvješće o provedbi ove Uredbe i podnijeti ga Europskom parlamentu i Vijeću. Radi veće transparentnosti izvješće bi se trebalo objaviti.

(33)  Europski parlament trebao bi imati mogućnost pozvati Komisiju na sastanak svog nadležnog odbora kako bi ona predstavila i objasnila sistemska pitanja povezana s provedbom ove Uredbe.

(34)  ▌Do ... (tri godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe) i svakih pet godina nakon toga Komisija bi trebala ▌ocjenjivati funkcioniranje i učinkovitost ove Uredbe i podnositi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. To bi izvješće trebalo uključivati procjenu je li potrebna izmjena ove Uredbe. Ako se u izvješću preporučuje izmjena ove Uredbe, uz njega se može priložiti zakonodavni prijedlog.

(35)  Provedba ove Uredbe od strane Unije i država članica trebala bi biti u skladu s odgovarajućim zahtjevima za uvođenje mjera ograničavanja ▌iz razloga sigurnosti ▌i javnog poretka ▌u sporazume WTO-a, uključujući posebno članak XIV. točku (a) i članak XIV.a Općeg sporazuma o trgovini uslugama(14) (GATS)▌. Također bi trebala biti u skladu s pravom Unije i obvezama preuzetima u okviru drugih sporazuma o trgovini i ulaganjima ▌ čije su stranke Unija ili države članice i aranžmana o trgovini i ulaganjima čije su sudionice Unija ili države članice.

(36)  Ako izravno strano ulaganje čini koncentraciju koja je obuhvaćena područjem primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004(15), primjenom ove Uredbe ne bi se trebala dovoditi u pitanje primjena članka 21. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 139/2004. Ova Uredba i članak 21. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 139/2004 trebali bi se dosljedno primjenjivati. U slučaju preklapanja odgovarajućeg područja primjene tih dviju uredaba razloge za provjeru iz članka 1. ove Uredbe i pojam pravno utemeljenih interesa u smislu članka 21. stavka 4. trećeg podstavka Uredbe (EZ) br. 139/2004 trebalo bi tumačiti dosljedno, ne dovodeći u pitanje procjenu usklađenosti nacionalnih mjera kojima je cilj zaštita tih interesa s općim načelima i drugim odredbama prava Unije.

(37)  Ovom Uredbom ne utječe se na pravila Unije o bonitetnoj procjeni stjecanja kvalificiranih udjela u financijskom sektoru, koja je zaseban postupak s posebnim ciljem(16).

(38)   Ova je Uredba u skladu s drugim postupcima obavješćivanja i provjere utvrđenima u sektorskom pravu Unije te se oni njome ne dovode u pitanje,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Uredbom uspostavlja okvir za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji koju države članice ▌provode iz razloga sigurnosti ili javnog poretka ▌i za mehanizam za suradnju među državama članicama i između država članica i Komisije u odnosu na izravna strana ulaganja koja mogu utjecati na sigurnost ili javni poredak. On uključuje mogućnost da Komisija izda mišljenja o takvim ulaganjima.

2.  Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje da svaka država članica ima isključivu odgovornost za vlastitu nacionalnu sigurnost, kako je predviđeno člankom 4. stavkom 2. UEU-a, ni pravo svake države članice da zaštiti svoje osnovne sigurnosne interese u skladu s člankom 346. UFEU-a.

3.  Ničim u ovoj Uredbi ne ograničava se pravo svake države članice da odluči hoće li ili neće provesti provjeru određenoga izravnog stranog ulaganja u okviru ove Uredbe.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „izravno strano ulaganje” znači ulaganje bilo koje vrste koje provodi strani ulagatelj s ciljem uspostave ili održavanja trajnih i izravnih veza između stranog ulagatelja i poduzetnika ili poduzeća kojim se stavlja na raspolaganje kapital radi obavljanja gospodarske djelatnosti u državi članici, uključujući ulaganja koja omogućuju učinkovito sudjelovanje u upravljanju poduzećem koje obavlja gospodarsku djelatnost ili sudjelovanje u kontroli nad tim poduzećem;

2.  „strani ulagatelj” znači fizička osoba iz treće zemlje ▌ili poduzetnik iz treće zemlje koji namjerava provesti ili je proveo izravno strano ulaganje;

3.  „provjera” znači postupak koji omogućuje ocjenjivanje, istragu, odobravanje, uvjetovanje, zabranu ili poništavanje izravnih stranih ulaganja;

4.  „mehanizam za provjeru” znači instrument opće primjene, kao što je zakon ili propis, te prateći administrativni zahtjevi, provedbena pravila ili smjernice, kojima se utvrđuju uvjeti i postupci za ocjenjivanje, istragu, odobravanje, uvjetovanje, zabranu ili poništavanje izravnih stranih ulaganja iz razloga sigurnosti ili javnog poretka;

5.   „izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere” znači izravno strano ulaganje koje je u postupku formalne procjene ili istrage u skladu s mehanizmom za provjeru;

6.   „odluka na temelju provjere” znači mjera donesena na temelju primjene mehanizma za provjeru;

7.   „poduzetnik iz treće zemlje” znači poduzetnik osnovan ili na drugi način organiziran u skladu sa zakonima treće zemlje.

Članak 3.

Mehanizmi država članica za provjeru

1.  U skladu s ovom Uredbom države članice mogu primjenjivati, izmijeniti ili donijeti mehanizme za provjeru izravnih stranih ulaganja na svome državnom području iz razloga sigurnosti ili javnog poretka▌.

2.   Pravila i postupci u vezi s ▌mehanizmima za provjeru, uključujući odgovarajuće vremenske okvire, moraju biti transparentni i njima se ne smije diskriminirati među trećim zemljama. Države članice posebno utvrđuju okolnosti u kojima se pokreće provjera, razloge za provjeru te primjenjiva detaljna postupovna pravila.

3.   Države članice unutar svojih mehanizama za provjeru ▌primjenjuju vremenske okvire▌. ▌Mehanizmima za provjeru omogućuje se ▌državama članicama da uzmu u obzir primjedbe drugih država članica iz članaka 6. i 7. ▌i mišljenja Komisije iz članaka 6., 7. i 8.▌

4.   ▌Povjerljive informacije, uključujući poslovno osjetljive informacije, koje su stavljene na raspolaganje državi članici koja provodi provjeru ▌moraju biti zaštićene.

5.   ▌Dotični strani ulagatelji i dotični poduzetnici moraju imati mogućnost tražiti ▌pravnu zaštitu u pogledu odluka na temelju provjere koje su donijela nacionalna tijela.

6.   Države članice koje imaju uspostavljen ▌ mehanizam za provjeru primjenjuju, izmjenjuju ili usvajaju mjere potrebne za utvrđivanje i sprječavanje izbjegavanja mehanizama za provjeru i odluka na temelju provjere.

7.   ▌Države članice obavješćuju Komisiju o svojim postojećim mehanizmima za provjeru do ... [30 dana nakon stupanja na snagu ove Uredbe]. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj uspostavi novog mehanizma za provjeru ili o svakoj izmjeni postojećeg mehanizma za provjeru u roku od 30 dana od stupanja na snagu novog mehanizma za provjeru ili bilo koje izmjene postojećeg mehanizma za provjeru.

8.   Najkasnije tri mjeseca nakon zaprimanja obavijesti iz stavka 7. Komisija objavljuje popis mehanizama država članica za provjeru. Komisija ažurira taj popis.

Članak 4.

Čimbenici koje u obzir mogu uzeti države članice ili Komisija

1.   Pri ▌utvrđivanju može li izravno strano ulaganje utjecati na ▌sigurnost ili javni poredak, države članice i Komisija mogu razmotriti njegove moguće učinke na, među ostalim:

(a)   kritičnu infrastrukturu, i fizičku i virtualnu, uključujući energetsku, prometnu, vodnu, zdravstvenu, komunikacijsku i medijsku infrastrukturu, infrastrukturu za obradu ili pohranu podataka, zrakoplovstvo i istraživanje svemira te obrambenu, izbornu ili financijsku infrastrukturu i osjetljive objekte, kao i zemljišta i nekretnine, koji su ključni za upotrebu takve infrastrukture;

(b)   kritične tehnologije i robu s dvojnom namjenom, kako je definirano u članku 2. točki 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 428/2009(17), uključujući umjetnu inteligenciju, robotiku, poluvodiče, ▌kibersigurnost, zrakoplovstvo i istraživanje svemira, obranu, pohranu energije, kvantnu i nuklearnu tehnologiju, kao i nanotehnologiju i biotehnologiju;

(c)   opskrbu kritičnim resursima, uključujući energiju ili sirovine, kao i sigurnost opskrbe hranom;

(d)   pristup osjetljivim informacijama, uključujući osobne podatke, ili mogućnost kontroliranja ▌ takvih informacija ili

(e)   slobodu i pluralizam medija.

2.   Pri utvrđivanju može li izravno strano ulaganje utjecati na sigurnost ili javni poredak, države članice i Komisija osobito mogu uzeti u obzir i sljedeće:

(a)   je li strani ulagatelj pod izravnom ili neizravnom kontrolom vlade, uključujući državna tijela ili oružane snage treće zemlje, među ostalim putem vlasničke strukture ili znatnih financijskih sredstava;

(b)  je li strani ulagatelj već uključen u aktivnosti kojima se utječe na sigurnost ili javni poredak u nekoj državi članici; ili

(c)   postoji li ozbiljan rizik da je strani ulagatelj uključen u nezakonite ili kriminalne aktivnosti.

Članak 5.

Godišnje izvješćivanje

1.   Do 31. ožujka svake godine države članice ▌Komisiji na temelju dostupnih informacija podnose godišnje izvješće za prethodnu kalendarsku godinu koje sadrži objedinjene informacije o izravnim stranim ▌ulaganjima koja su provedena na njihovu državnom području, kao i objedinjene informacije o zaprimljenim zahtjevima drugih država članica u skladu s člankom 6. stavkom 6. i člankom 7. stavkom 5.

2.  Za svako razdoblje izvješćivanja države članice koje primjenjuju mehanizam za provjeru, osim informacija iz stavka 1., dostavljaju ▌objedinjene informacije o primjeni svojih mehanizama za provjeru.

3.   Komisija podnosi godišnje izvješće o provedbi ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću. To se izvješće objavljuje.

4.   Europski parlament može pozvati Komisiju na sastanak svojeg nadležnog odbora kako bi ona predstavila i objasnila sistemska pitanja povezana s provedbom ove Uredbe.

Članak 6.

Mehanizam za suradnju u odnosu na izravna strana ulaganja koja su u postupku provjere

1.  Države članice obavješćuju ▌Komisiju i druge države članice o svim izravnim stranim ulaganjima na svojem državnom području koja su ▌u postupku provjere ▌dostavljanjem informacija iz članka 9. stavka 2. ove Uredbe što je prije moguće. U obavijesti može biti sadržan popis država članica za koje se smatra da izravna strana ulaganja mogu utjecati na njihovu sigurnost ili javni poredak. Država▌ članica koja provodi provjeru u sklopu ▌obavješćivanja i, ako je to potrebno, nastoji navesti smatra li da izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere može biti obuhvaćeno područjem primjene Uredbe (EZ) br. 139/2004.

2.  Ako država članica smatra da izravno strano ulaganje ▌koje je u postupku provjere u drugoj državi članici može utjecati na njezinu sigurnost ili javni poredak, ili posjeduje informacije relevantne za takvu provjeru, može dostaviti primjedbe državi članici koja provodi provjeru. Država članica koja dostavi primjedbe te primjedbe istodobno šalje i Komisiji.

Komisija obavješćuje druge države članice da su primjedbe dostavljene.

3.  Ako Komisija smatra da izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere može utjecati na sigurnost ili javni poredak u ▌više od jedne države članice, ili posjeduje relevantne informacije u odnosu na to izravno strano ulaganje, može izdati mišljenje upućeno državi članici koja provodi provjeru. Komisija može izdati mišljenje neovisno o tome jesu li druge države članice dostavile primjedbe. Komisija može izdati mišljenje nakon što druge države članice dostave svoje primjedbe. Komisija izdaje takvo mišljenje kada je to opravdano, ako najmanje jedna trećina država članica smatra da izravno strano ulaganje može utjecati na njihovu sigurnost ili javni poredak.

Komisija obavješćuje druge države članice da je mišljenje izdano.

4.   Država članica koja opravdano smatra da izravno strano ulaganje na njezinu državnom području može utjecati na njezinu sigurnost ili javni poredak može zatražiti od Komisije da izda mišljenje ili od drugih država članica da dostave primjedbe.

5.   Primjedbe iz stavka 2. i mišljenja iz stavka 3. moraju biti propisno obrazloženi.

6.   Najkasnije 15 kalendarskih dana nakon primitka informacija iz stavka 1. druge države članice i Komisija obavješćuju državu članicu koja provodi provjeru o svojoj namjeri da dostave primjedbe u skladu sa stavkom 2. ili mišljenje u skladu sa stavkom 3. Obavijest može sadržavati zahtjev za dodatne informacije uz informacije iz stavka 1.

Svaki zahtjev za dodatne informacije mora biti propisno obrazložen, ograničen na informacije potrebne za dostavljanje primjedaba u skladu sa stavkom 2. ili za izdavanje mišljenja u skladu sa stavkom 3., razmjerno svrsi zahtjeva i ne smije predstavljati nepotrebno opterećenje za državu članicu koja provodi provjeru. Zahtjevi za informacije i odgovori koje dostave države članice istodobno se šalju Komisiji.

7.   Primjedbe iz stavka 2. ili mišljenja iz stavka 3. upućuju se državi članici koja provodi provjeru ▌i šalju joj se u razumnom roku, a u svakom slučaju najkasnije u roku od 35 kalendarskih ▌dana od primitka informacija iz stavka 1.▌

Neovisno o prvom podstavku, ako su zatražene dodatne informacije u skladu sa stavkom 6., takve primjedbe dostavljaju se, odnosno, takva mišljenja izdaju se najkasnije u roku od 20 kalendarskih dana nakon primitka dodatnih informacija ili obavijesti u skladu s člankom 9. stavkom 5.

Neovisno o stavku 6. Komisija može izdati mišljenje nakon što druge države članice dostave svoje primjedbe, ako je to moguće, u rokovima iz ovog stavka, a u svakom slučaju najkasnije pet kalendarskih dana nakon isteka tih rokova.

8.   U iznimnom slučaju, kada smatra da je za zaštitu njezine sigurnosti ili javnog poretka potrebno hitno djelovati, država članica koja provodi provjeru obavješćuje druge države članice i Komisiju o svojoj namjeri da donese odluku na temelju provjere prije vremenskih okvira iz stavka 7. te propisno obrazlaže potrebu za hitnim djelovanjem. Druge države članice i Komisija nastoje u najkraćem mogućem roku dostaviti primjedbe ili izdati mišljenje.

9.   Država članica▌ koja provodi provjeru ▌uzima u obzir primjedbe drugih država članica iz stavka 2. i mišljenje Komisije iz stavka 3. Konačnu odluku na temelju provjere donosi država članica koja provodi provjeru.

10.   Suradnja ▌na temelju ovog članka odvija se putem kontaktnih točaka uspostavljenih u skladu s člankom ▌11.

Članak 7.

Mehanizam za suradnju u odnosu na izravna strana ulaganja koja nisu u postupku provjere

1.   Ako država članica smatra da izravno strano ulaganje koje se planira provesti ili je provedeno u drugoj državi članici, koje nije u postupku provjere u toj državi članici, može utjecati na njezinu sigurnost ili javni poredak, ili posjeduje relevantne informacije u odnosu na to izravno strano ulaganje, može dostaviti primjedbe toj drugoj državi članici. Država članica koja dostavi primjedbe te primjedbe istodobno šalje i Komisiji.

Komisija obavješćuje ostale države članice da su primjedbe dostavljene.

2.   Ako Komisija smatra da izravno strano ulaganje koje se planira provesti ili je provedeno u državi članici, koje nije u postupku provjere u toj državi članici, može utjecati na sigurnost ili javni poredak u ▌više od jedne države članice▌, ili posjeduje relevantne informacije u odnosu na to izravno strano ulaganje, može izdati mišljenje upućeno državi članici u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno. Komisija može izdati mišljenje neovisno o tome jesu li druge države članice dostavile primjedbe. Komisija može izdati mišljenje nakon što druge države članice dostave svoje primjedbe. Komisija izdaje takvo mišljenje kada je to opravdano, ako najmanje jedna trećina država članica smatra da izravno strano ulaganje može utjecati na njihovu sigurnost ili javni poredak.

Komisija obavješćuje ostale države članice da je mišljenje izdano.

3.   Država članica koja opravdano smatra da izravno strano ulaganje na njezinu državnom području može utjecati na njezinu sigurnost ili javni poredak može zatražiti od Komisije da izda mišljenje ili od drugih država članica da dostave primjedbe.

4.   Primjedbe ▌iz stavka 1. i mišljenja iz stavka 2. moraju biti propisno obrazloženi.

5.   Ako ▌ država članica ili Komisija ▌smatraju ▌da izravno strano ulaganje koje nije u postupku provjere ▌može utjecati na ▌sigurnost ili javni poredak iz stavka 1. ili 2., mogu od države članice u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno zatražiti ▌informacije iz članka 9.

Svaki zahtjev za informacije mora biti propisno obrazložen, ograničen na informacije potrebne za dostavljanje primjedaba ▌u skladu sa ▌stavkom 1.ili za izdavanje mišljenjau skladu sa ▌stavkom 2., razmjerno svrsi zahtjeva i ne smije predstavljati nepotrebno opterećenje za državu članicu u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

Zahtjevi za informacije i odgovori koje dostave države članice istodobno se šalju Komisiji.

6.   Primjedbe u skladu sa stavkom 1. ▌ili mišljenja u skladu sa stavkom 2. ▌upućuju se državi članici u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno te joj se šalju u razumnom roku, a u svakom slučaju najkasnije u roku od 35 ▌kalendarskih dana od primitka informacija iz stavka ▌5. ili obavijesti u skladu s člankom 9. stavkom 5. U slučaju kada izda mišljenje nakon što druge države članice dostave primjedbe, Komisija za izdavanje ▌tog mišljenja ima na raspolaganju dodatnih ▌ 15kalendarskih dana. ▌

7.   Država članica▌ u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno uzima u obzir primjedbe drugih država članica ▌te mišljenje Komisije ▌.

8.  Države članice mogu dostaviti primjedbe u skladu sa stavkom 1. i Komisija može dostaviti mišljenje u skladu sa stavkom 2. najkasnije 15 mjeseci nakon što je provedeno izravno strano ulaganje.

9.   Suradnja ▌u skladu s ovim člankom provodi se putem kontaktnih točaka uspostavljenih u skladu s člankom 11.

10.   Ovaj članak ne primjenjuje se na izravna strana ulaganja provedena prije … [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

Članak 8.

Izravna strana ulaganja koja mogu utjecati na projekte ili programe u interesu Unije

1.  Ako smatra da bi izravno strano ulaganje moglo utjecati na projekte ili programe u interesu Unije iz razloga sigurnosti ili javnog poretka, Komisija može izdati mišljenje upućeno državi članici u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

2.   Postupci utvrđeni u člancima 6. i 7. primjenjuju se mutatis mutandis, podložno sljedećim izmjenama:

(a)   kao dio obavijesti iz članka 6. stavka 1. ili primjedaba iz članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 1., država članica može navesti smatra li da izravno strano ulaganje može utjecati na projekte i programe u interesu Unije;

(b)  ▌mišljenje Komisije šalje se drugim državama članicama;

(c)   država članica▌ u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno ▌uzima u obzir mišljenje Komisije u najvećoj mogućoj mjeri, a u slučaju nepridržavanja njezina mišljenja dostavlja obrazloženje.

3.   Za potrebe ovog članka ▌projekti ili programi u interesu Unije uključuju ▌projekte i programe sa znatnim iznosom ili znatnim udjelom financijskih sredstava Unije, ili koji su obuhvaćeni pravom Unije u pogledu kritične infrastrukture, kritičnih tehnologija ili kritičnih resursa koji su bitni za sigurnost ili javni poredak. ▌Popis projekata ili programa u interesu Unije naveden je u Prilogu▌.

4.   Komisija izdaje delegirane akte u skladu s člankom 16. radi izmjene popisa projekata i programa u interesu Unije.

Članak 9.

Zahtjevi za informacije

1.  Države članice osiguravaju da se informacije dostavljene u skladu s člankom 6. stavkom 1. ili koje zatraže Komisija i druge države članice u skladu s člankom 6. stavkom 6. i člankom 7. stavkom 5.▌ dostave bez nepotrebne odgode Komisiji i državama članicama koje su ih zatražile.

2.  Informacije iz stavka 1. uključuju▌:

(a)   vlasničku strukturu stranog ulagatelja i poduzetnika u kojem se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno, uključujući informacije o krajnjem ulagatelju i sudjelovanju u kapitalu▌;

(b)  ▌približnu vrijednost izravnog stranog ulaganja;

(c)   proizvode, usluge i poslovne djelatnosti stranog ulagatelja i poduzetnika u kojem se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno;

(d)   države članice u kojima strani ulagatelj i poduzetnik u kojem se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno obavljaju relevantnu poslovnu djelatnost;

(e)   financiranje ulaganja i njegov izvor, na temelju najboljih informacija koje su dostupne državi članici▌;

(f)   ▌datum na koji se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

3.   Države članice nastoje bez nepotrebne odgode dostaviti sve dodatne informacije uz one iz stavaka 1. i 2., ako su dostupne, državama članicama koje su ih zatražile i Komisiji.

4.   Države članice u kojima se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno mogu zatražiti da strani ulagatelj ili poduzetnik u kojem se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno dostavi informacije iz stavka 2. Dotični strani ulagatelj ili poduzetnik bez nepotrebne odgode dostavlja zatražene informacije.

5.   Država članica bez odgode obavješćuje Komisiju i druge države članice kojih se to tiče, ako u iznimnim okolnostima, unatoč svojim najboljim nastojanjima, ne može dobiti informacije iz stavka 1. U toj obavijesti ta država članica propisno obrazlaže razloge zbog kojih nije dostavila te informacije te objašnjava napore koje je uložila kako bi dobila zatražene informacije, uključujući zahtjev u skladu sa stavkom 4.

Ako informacije nisu dostavljene, svaka primjedba koju je dostavila druga država članica ili svako mišljenje koje je izdala Komisija može se temeljiti na informacijama koje su im dostupne.

Članak 10.

Povjerljivost proslijeđenih informacija

1.  Informacije dobivene u okviru primjene ove Uredbe upotrebljavaju se samo u svrhu za koju su zatražene.

2.  Države članice i Komisija osiguravaju zaštitu povjerljivih informacija dobivenih u okviru primjene ove Uredbe u skladu s pravom Unije i relevantnim nacionalnim pravom.

3.   Države članice i Komisija osiguravaju da se klasificiranim podacima dostavljenima ili razmijenjenima u skladu s ovom Uredbom ne umanji stupanj povjerljivosti ili da se s njih ne skine oznaka tajnosti bez prethodnog pisanog pristanka autora.

Članak 11.

Kontaktne točke

1.   Svaka država članica i Komisija uspostavljaju ▌kontaktnu točku ▌za provedbu ove Uredbe. ▌Države članice i Komisija uključuju te ▌kontaktne točke u sva pitanja povezana s provedbom ove Uredbe.

2.   Komisija osigurava siguran i šifriran sustav kako bi se pružila potpora izravnoj suradnji i razmjeni informacija među kontaktnim točkama.

Članak 12.

Skupina stručnjaka za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji

Skupina stručnjaka za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji koja savjetuje Komisiju te s njom dijeli stručno znanje i dalje raspravlja o pitanjima povezanima s provjerom izravnih stranih ulaganja, dijeli primjere najbolje prakse i stečeno znanje te razmjenjuje mišljenja o trendovima i pitanjima od zajedničkog interesa u vezi s izravnim stranim ulaganjima. Komisija razmatra i traženje savjeta te skupine o sistemskim pitanjima u vezi s provedbom ove Uredbe.

Rasprave u toj skupini povjerljive su naravi.

Članak 13.

Međunarodna suradnja

Države članice i Komisija mogu surađivati s nadležnim tijelima trećih zemalja u pogledu pitanja povezanih s provjerom izravnih stranih ulaganja iz razloga sigurnosti i javnog poretka.

Članak 14.

Obrada osobnih podataka

1.  Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Uredbom (EU) 2018/1725 i samo ako je to potrebno da države članice provjere izravno strano ulaganje i kako bi se osigurala učinkovitost suradnje osigurane ovom Uredbom.

2.  Čuvanje osobnih podataka u vezi s provedbom ove Uredbe ograničeno je na vrijeme potrebno za postizanje svrhe u koju su prikupljeni.

Članak 15.

Evaluacija

1.  Do ... [tri godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe] i svakih pet godina nakon toga ▌Komisija ocjenjuje funkcioniranje i učinkovitost ove Uredbe te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću▌. Države članice sudjeluju u tom postupku te prema potrebi ▌Komisiji dostavljaju ▌dodatne informacije potrebne za pripremu tog izvješća.

2.  Ako se u izvješću preporučuju izmjene ove Uredbe, uz njega ▌se može priložiti odgovarajući zakonodavni prijedlog.

Članak 16.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od … [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 4. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova Uredba primjenjuje se od … [18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Popis projekata ili programa u interesu Unije iz članka 8. stavka 3.

1.   Programi europskog GNSS-a (Galileo i EGNOS):

Uredba (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 347, 20.12.2013., str. 1.).

2.   Copernicus:

Uredba (EU) br. 377/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o uspostavi programa Copernicus i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 911/2010, (SL L 122/44, 24.4.2014., str. 44.).

3.   Obzor 2020.:

Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.), uključujući u njoj utvrđene mjere koje se odnose na ključne razvojne tehnologije kao što su umjetna inteligencija, robotika, poluvodiči i kibersigurnost.

4.   Transeuropske mreže u sektoru prometa (TEN-T):

Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU, (SL L 348, 20.12.2013., str. 1.)

5.   Transeuropske mreže u sektoru energetike (TEN-E):

Uredba (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009, (SL L 115, 25.4.2013., str. 39.)

6.   Transeuropske mreže u sektoru telekomunikacija:

Uredba (EU) br. 283/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o smjernicama za transeuropske mreže u području telekomunikacijske infrastrukture i stavljanju izvan snage Odluke br. 1336/97/EZ, (SL L 86, 21.3.2014., str. 14.).

7.   Europski program industrijskog razvoja u području obrane:

Uredba (EU) 2018/1092 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o uspostavi Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane radi potpore konkurentnosti i inovacijskoj sposobnosti obrambene industrije Unije (SL L 200, 7.8.2018., str. 30.).

8.   Stalna strukturirana suradnja (PESCO):

Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/340 od 6. ožujka 2018. o izradi popisa projekata koje treba razviti u okviru PESCO-a (SL L 65, 8.3.2018., str. 24.).

PRILOG ZAKONODAVNOH REZOLUCIJI

IZJAVA KOMISIJE

Na zahtjev Europskog parlamenta Europska komisija obvezuje se:

–  dostaviti Europskom parlamentu standardizirane obrasce koje će Europska komisija pripremiti kako bi se državama članicama olakšalo usklađivanje s obvezama godišnjeg izvješćivanja iz članka 5. Uredbe, nakon što budu dovršeni, i

–  svake godine dostaviti Europskom parlamentu takve standardizirane obrasce uz godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe.

(1) SL C 262, 25.7.2018., str. 94.
(2) SL C 247, 13.7.2018., str. 28.
(3)SL C 262, 25.7.2018., str. 94.
(4)SL C 247, 13.7.2018., str. 28.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019..
(6)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(7)Odluka Komisije od 29.11.2017. o osnivanju skupine stručnjaka za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji (nije objavljena u Službenom listu), C(2017) 7866 final.
(8)Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (SL L 72, 17.3.2015., str. 41.).
(9) Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).
(10)SL C 202, 8.7.2011., str. 13.
(11)Članak 4. stavak 1. točka (a) Sporazuma među državama članicama Europske unije, koje su se sastale u okviru Vijeća, o zaštiti klasificiranih podataka koji se razmjenjuju u interesu Europske unije i članak 2. stavak 2. Odluke (EU, Euratom) 2015/444.
(12)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(13)Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
(14)SL L 336, 23.12.1994., str. 191.
(15)Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).
(16)Kako su uvedena Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.);Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.);Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).
(17)Uredba Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom, (SL L 134, 29.5.2009., str. 1.).


Interoperabilnost elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanje prekogranične razmjene informacija o vožnji bez plaćanja pristojbi za ceste u Uniji ***I
PDF 353kWORD 91k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o vožnji bez plaćanja pristojbi za ceste u Uniji (preinaka) (COM(2017)0280 – C8-0173/2017 – 2017/0128(COD))
P8_TA-PROV(2019)0122A8-0199/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0280),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0173/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2017.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(2),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 24. srpnja 2017. upućeno Odboru za promet i turizam u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 28. studenoga 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0199/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u Prijedlogu navedene, te da se Prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji (preinaka)

P8_TC1-COD(2017)0128


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) značajno je izmijenjena. S obzirom na daljnje izmjene tu bi direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)  Poželjno je postići široko raspoređivanje elektroničkih sustava za naplatu cestarine po državama članicama i susjednim državama te, u najvećoj mogućoj mjeri, imati pouzdane, korisnicima prilagođene i troškovno učinkovite sustave prilagođene daljnjem razvoju politika na razini Unije povezanih s obračunavanjem naknada za korištenje cesta i budućim tehničkim otkrićima. Stoga je potrebno elektroničke sustave za naplatu cestarine učiniti interoperabilnima kako bi se smanjili troškovi i opterećenja povezani s plaćanjem cestarina širom Unije.

(3)  Interoperabilni elektronički sustavi za naplatu cestarine doprinose postizanju ciljeva utvrđenih pravom Unije o cestarinama.

(4)  Nedostatak interoperabilnosti velik je problem za elektroničke sustave za naplatu cestarine kod kojih je cestarina koja se naplaćuje povezana s udaljenošću koju vozilo prijeđe (cestarine na temelju udaljenosti) ili prolaskom vozila određenom točkom (primjerice naknada za definiranu zonu). Odredbe u vezi s interoperabilnošću elektroničkih sustava za naplatu cestarine trebale bi se stoga primjenjivati samo na te sustave, a ne bi se trebale primjenjivati na sustave u okviru kojih je cestarina koja se naplaćuje povezana s vremenom koje vozilo provede na infrastrukturi za koju se naplaćuje cestarina (primjerice sustavi na vremenskoj osnovi kao što su vinjete).

(5)  Prekogranično izvršenje obveze plaćanja cestarina u Uniji velik je problem kod svih vrsta sustava, bilo na temelju udaljenosti, za definiranu zonu ili na vremenskoj osnovi, elektroničkih ili ručnih. Kako bi se uhvatilo ukoštac s problemom prekograničnog izvršenja slijedom neplaćanja cestarine, odredbe o prekograničnoj razmjeni informacija trebale bi se primjenjivati na sve te sustave.

(6)  U nacionalnom pravu kažnjivo djelo neplaćanja cestarine može se smatrati prekršajem ili kaznenim djelom. Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati bez obzira na kvalifikaciju kažnjivog djela.

(7)  Naknade za parkiranje trebale bi zbog nedostatka dosljedne klasifikacije širom Unije, kao i zbog svoje neizravne povezanosti s upotrebom infrastrukture, biti izuzete iz područja primjene ove Direktive.

(8)  Za interoperabilnost elektroničkih sustava za naplatu cestarine potrebno je uskladiti korištenu tehnologiju i sučelja među sastavnicama interoperabilnosti.

(9)  Usklađivanje tehnologija i sučeljâ trebalo bi se poduprijeti razvojem i održavanjem odgovarajućih otvorenih i javnih normi, koje su na nediskriminirajućoj osnovi dostupne svim operaterima.

(10)  Pružateljima usluge Europske elektroničke naplate cestarine (EENC) trebalo bi dopustiti upotrebu drugih hardverskih i softverskih sustava koji su već u vozilu, poput navigacijskih satelitskih sustava ili ručnih uređaja, kao i povezivanje s njima, kako bi opremom u vozilu zadovoljili tražene komunikacijske tehnologije.

(11)  Trebale bi se uzeti u obzir posebne karakteristike elektroničkih sustava za naplatu cestarine koji se trenutačno primjenjuju na laka vozila. Budući da takvi elektronički sustavi za naplatu cestarine trenutačno ne upotrebljavaju satelitsko određivanje položaja ni mobilne komunikacije, pružateljima usluge EENC-a trebalo bi dopustiti da tijekom ograničenog razdoblja korisnicima lakih vozila stavljaju na raspolaganje opremu u vozilu prikladnu samo za upotrebu s mikrovalnom tehnologijom na frekvenciji 5,8 GHz. Tim odstupanjem ne bi se trebalo dovoditi u pitanje pravo država članica na provedbu naplate cestarine utemeljene na satelitskom određivanju položaja za laka vozila.

(12)  Sustavi za naplatu cestarine utemeljeni na tehnologiji automatskog prepoznavanja registarskih pločica zahtijevaju više ručnih provjera transakcija naplate cestarine u pozadinskom uredu od sustava s upotrebom opreme u vozilu. Sustavi s upotrebom opreme u vozilu učinkovitiji su za velika područja na kojima se primjenjuje elektronička naplata cestarine, dok su sustavi s upotrebom tehnologije automatskog prepoznavanja registarskih pločica prikladniji za mala područja, kao što je gradska naplata cestarine, na kojima bi se upotrebom opreme u vozilu uzrokovali nerazmjerni troškovi ili administrativna opterećenja. Tehnologija automatskog prepoznavanja registarskih pločica može biti korisna osobito kad se koristi u kombinaciji s drugim tehnologijama.

(13)  S obzirom na tehnički razvoj u vezi s rješenjima utemeljenima na tehnologiji automatskog prepoznavanja registarskih pločica, tijela za normizaciju trebalo bi poticati na utvrđivanje potrebnih tehničkih normi.

(14)  Specifična prava i obveze pružatelja usluge EENC-a trebala bi se primjenjivati na subjekte koji dokažu da su ispunili određene zahtjeve i registrirali se kao pružatelj usluge EENC-a u državi članici svojeg poslovnog nastana.

(15)  Prava i obveze glavnih aktera u vezi s EENC-om, odnosno pružatelja usluge EENC-a, subjekata za naplatu cestarine i korisnika EENC-a, trebali bi se jasno utvrditi kako bi se osiguralo pravedno i učinkovito funkcioniranje tržišta.

(16)  Posebno je važno da se očuvaju određena prava pružatelja usluge EENC-a, poput prava na zaštitu poslovno osjetljivih podataka, i to bez negativnog učinka na kvalitetu usluga koje se pružaju subjektima za naplatu cestarine i korisnicima EENC-a. Od subjekta za naplatu cestarine posebno bi trebalo zahtijevati da ne otkriva poslovno osjetljive podatke konkurentima pružatelja usluge EENC-a. Količinu i vrstu podataka koje pružatelji usluge EENC-a prenose subjektima za naplatu cestarine u svrhu izračuna i naplate cestarine ili za provjeru izračuna cestarina koje pružatelji usluge EENC-a naplaćuju za vozila korisnika usluga trebalo bi ograničiti na strogi minimum.

(17)  Od pružatelja usluge EENC-a trebalo bi se zahtijevati da u potpunosti surađuju sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima izvršenja naplate kako bi se povećala ukupna učinkovitost elektroničkih sustava za naplatu cestarine. Stoga bi, kada se sumnja u neplaćanje cestarine, subjektima za naplatu cestarine trebalo biti dopušteno da od pružatelja usluge EENC-a zatraže podatke o vozilu i o vlasniku ili korisniku vozila koji je klijent tog pružatelja usluge EENC-a, pod uvjetom da se ti podaci ne koriste u druge svrhe osim izvršenja naplate.

(18)  Kako bi se pružateljima usluge EENC-a omogućilo da se na nediskriminirajući način nadmeću za sve klijente na pojedinom području EENC-a, važno je da im se dovoljno unaprijed omogući akreditacija za to područje kako bi korisnicima mogli pružiti uslugu od prvog dana stavljanja sustava za naplatu cestarine u funkciju.

(19)  Subjekti za naplatu cestarine trebali bi omogućiti pristup svojem području EENC-a pružateljima usluge EENC-a na nediskriminirajućoj osnovi.

(20)  Za osiguranje transparentnosti i nediskriminirajućeg pristupa području EENC-a za sve pružatelje usluge EENC-a, subjekti za naplatu cestarine trebali bi objavljivati sve potrebne informacije u vezi s pravima pristupa u izjavi o području EENC-a.

(21)  Svi rabati ili popusti na cestarine koje korisnicima opreme u vozilima nudi država članica ili subjekt za naplatu cestarine trebali bi biti transparentni, javno objavljeni i pod istim uvjetima dostupni klijentima pružatelja usluge EENC-a.

(22)  Pružatelji usluge EENC-a trebali bi imati pravo na pravednu naknadu, izračunanu na temelju transparentne, nediskriminirajuće i identične metodologije.

(23)  Subjekti za naplatu cestarine trebali bi moći od naknade pružateljima usluge EENC-a odbiti odgovarajuće troškove koji nastaju zbog pružanja, vođenja i održavanja elemenata elektroničkog sustava za naplatu cestarine koji su specifični za EENC.

(24)  Pružatelji usluge EENC-a trebali bi subjektu za naplatu cestarine platiti svu cestarinu koju su dužni platiti njihovi klijenti. Pružatelji usluge EENC-a, međutim, ne bi trebali biti odgovorni za neplaćene cestarine svojih klijenata ako ti klijenti imaju opremu u vozilu koja je subjektu za naplatu cestarine prijavljena kao poništena.

(25)  Ako pravni subjekt koji je pružatelj usluge naplate cestarine također ima druge uloge u elektroničkom sustavu za naplatu cestarine ili se bavi drugim aktivnostima koje nisu izravno povezane s elektroničkom naplatom cestarine, od njega bi se trebalo zahtijevati vođenje računovodstvene evidencije koja omogućuje jasno razdvajanje troškova i prihoda povezanih s pružanjem usluga naplate cestarine od troškova i prihoda povezanih s drugim aktivnostima te, na zahtjev, pružanje informacija o tim troškovima i prihodima povezanima s pružanjem usluge naplate cestarine relevantnom tijelu za mirenje ili pravosudnom tijelu. Unakrsno subvencioniranje između aktivnosti obavljenih u ulozi pružatelja usluge naplate cestarine i drugih aktivnosti ne bi smjelo biti dopušteno.

(26)  Korisnici bi trebali imati mogućnost pretplate na EENC kod bilo kojeg pružatelja usluge EENC-a, bez obzira na svoje državljanstvo, državu članicu u kojoj imaju boravište ili državu članicu registracije vozila.

(27)  Kako bi se izbjeglo dvostruko plaćanje, a korisnicima pružila pravna sigurnost, plaćanjem cestarine pružatelju usluge EENC-a korisnikova obveza prema relevantnom subjektu za naplatu cestarine trebala bi se smatrati ispunjenom.

(28)  Ugovornim odnosom između subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a trebala bi se osigurati, među ostalim, pravilna naplata cestarine.

(29)  Trebalo bi uspostaviti postupak posredovanja s ciljem rješavanja sporova između subjekata za naplatu cestarina i pružatelja usluge EENC-a za vrijeme pregovora o ugovoru i njihovih ugovornih odnosa. Subjekti za naplatu cestarine i pružatelji usluge EENC-a koji nastoje riješiti spor u vezi s pravom na nediskriminirajući pristup područjima EENC-a trebali bi se savjetovati s nacionalnim tijelima za mirenje.

(30)  Tijela za mirenje trebala bi biti ovlaštena provjeriti jesu li ugovorni uvjeti nametnuti svakom pružatelju usluge EENC-a nediskriminirajući. Osobito bi trebala biti ovlaštena provjeriti je li naknada koju subjekt za naplatu cestarine nudi pružateljima usluge EENC-a u skladu s načelima utvrđenima u ovoj Direktivi.

(31)  Podaci o prometu korisnikâ EENC-a su podaci koji su ključni za poboljšanje prometnih politika država članica. Države članice trebale bi stoga imati mogućnost zahtijevati takve podatke od pružatelja usluge naplate cestarine, uključujući pružatelje usluge EENC-a, u svrhu izrade prometnih politika i poboljšanja upravljanja prometom ili za drugu nekomercijalnu upotrebu od strane države, u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka.

(32)  Potreban je okvir kojim se utvrđuju postupci akreditacije pružatelja usluge EENC-a za pojedino područje EENC-a, i kojim se osigurava pravedan pristup tržištu uz istodobno očuvanje odgovarajuće razine usluge. Izjavom o području EENC-a trebalo bi detaljno odrediti postupak za akreditaciju pružatelja usluge EENC-a za određeno područje EENC-a, a posebno postupak provjere sukladnosti sa specifikacijama i prikladnosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti. Postupak bi trebao biti isti za sve pružatelje usluge EENC-a.

(33)  Kako bi se akterima na tržištu EENC-a osigurao jednostavan pristup informacijama, od država članica trebalo bi zahtijevati prikupljanje i objavu svih važnih podataka u vezi s EENC-om u javno dostupnim nacionalnim registrima.

(34)  Kako bi se omogućio tehnološki napredak, važno je da subjekti za naplatu cestarine imaju mogućnost testiranja novih tehnologija ili koncepata za naplatu cestarine. Međutim, takva bi testiranja trebala biti ograničena i pružatelji usluge EENC-a ne bi trebali imati obvezu sudjelovanja u njima. Komisija bi trebala imati mogućnost neodobravanja takvih testiranja ako bi se njima moglo dovesti u pitanje pravilno funkcioniranje redovnog elektroničkog sustava za naplatu cestarine ili EENC-a.

(35)  Velike razlike u tehničkim specifikacijama elektroničkih sustava za naplatu cestarine mogle bi ugroziti postizanje interoperabilnosti elektroničkih naplata cestarina širom EU-a i tako doprinijeti održavanju postojeće situacije u kojoj korisnici moraju imati nekoliko komada opreme u vozilu kako bi platili cestarinu u Uniji. Ta je situacija štetna za učinkovitost operacija prijevoza, troškovnu učinkovitost sustava za naplatu cestarine i ostvarivanje ciljeva prometne politike. Stoga bi se trebalo uhvatiti ukoštac s uzrocima te situacije.

(36)  Iako se prekogranična interoperabilnost poboljšava širom Unije, srednjoročni i dugoročni cilj je da se omogući putovanje širom Unije sa samo jednim komadom opreme u vozilu. Stoga je važno da Komisija donese plan za postizanje tog cilja kako bi se izbjeglo administrativno opterećenje i troškovi za korisnike cesta te olakšalo slobodno kretanje osoba i robe u Uniji, bez negativnog utjecaja na tržišno natjecanje.

(37)  S obzirom na to da je EENC usluga temeljena na tržištu, pružatelji usluge EENC-a ne bi trebali biti obvezani na pružanje svoje usluge u cijeloj Uniji. Međutim, u interesu korisnika, pružatelji usluge EENC-a trebali bi pokrivati sva područja EENC-a u svim državama u kojima su odlučili pružati svoje usluge. Nadalje, Komisija bi trebala procijeniti dovodi li fleksibilnost dana pružateljima usluge EENC-a do isključivanja iz EENC-a malih ili rubnih područja EENC-a te, ako utvrdi da dovodi, prema potrebi poduzeti određene mjere.

(38)  Izjava o području EENC-a trebala bi detaljno opisati okvirne komercijalne uvjete za operacije pružatelja usluge EENC-a u predmetnom području EENC-a. U izjavi bi osobito trebala biti opisana metodologija koja se koristi za izračunavanje naknade za pružatelje usluge EENC-a.

(39)  Ako se pokreće novi elektronički sustav za naplatu cestarine ili se postojeći sustav znatno mijenja, subjekt za naplatu cestarine trebao bi objaviti nove ili ažurirane izjave o području EENC-a dovoljno unaprijed da se pružateljima usluge EENC-a omogući da u sustavu budu akreditirani ili ponovno akreditirani najkasnije mjesec dana prije datuma njegova operativnog pokretanja. Subjekt za naplatu cestarine trebao bi osmisliti i nadzirati postupak za akreditaciju odnosno ponovnu akreditaciju pružatelja usluge EENC-a na takav način da se postupak može završiti najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog ili znatno izmijenjenog sustava. Subjekti za naplatu cestarine trebali bi se pridržavati svojeg dijela planiranog postupka kako je definiran u izjavi o području EENC-a.

(40)  Subjekti za naplatu cestarine od pružatelja usluge EENC-a ne bi smjeli tražiti ni zahtijevati nikakva specifična tehnička rješenja koja bi mogla ugroziti interoperabilnost s drugim područjima EENC-a i postojećim sastavnicama interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a.

(41)  EENC ima potencijal za znatno smanjenje administrativnih troškova i opterećenja za prijevoznike i vozače u međunarodnom cestovnom prijevozu.

(42)  Pružateljima usluge EENC-a trebalo bi dopustiti da korisnicima EENC-a izdaju račune. Međutim, subjektima za naplatu cestarine trebalo bi omogućiti da zahtijevaju da se računi šalju u njihovo ime, s obzirom na to da izravno izdavanje računa u ime pružatelja usluge EENC-a u određenim područjima EENC-a može imati negativne administrativne i porezne implikacije.

(43)  Svaka država članica s najmanje dva područja EENC-a trebala bi odrediti kontaktni ured za pružatelje usluge EENC-a koji žele pružati uslugu EENC-a na njezinu teritoriju kako bi se olakšali njihovi kontakti sa subjektima za naplatu cestarine.

(44)  Elektronička naplata cestarine i druge usluge, poput aplikacija kooperativnog ITS-a (C-ITS), služe se sličnim tehnologijama i susjednim frekvencijskim pojasevima za komunikaciju vozilo-vozilo i vozilo-infrastruktura kratkog dometa. U budućnosti vrijedi istražiti mogućnosti primjene drugih tehnologija u nastajanju na elektroničku naplatu cestarine, nakon temeljite ocjene troškova, koristi, tehničkih prepreka i njihovih mogućih rješenja. Važno je da se provedu mjere kako bi se postojeća ulaganja u mikrovalnu tehnologiju na frekvenciji 5,8 GHz zaštitila od interferencije drugih tehnologija.

(45)  Ne dovodeći u pitanje pravo u području državnih potpora i tržišnog natjecanja, državama članicama trebalo bi dopustiti da razviju mjere za promicanje elektroničke naplate i obračunavanja cestarine.

(46)  Kada ▌ tijela za normizaciju revidiraju relevantne norme za EENC trebali bi se utvrditi primjereni prijelazni mehanizmi kako bi se osigurao kontinuitet EENC-a i kompatibilnost sastavnica interoperabilnosti koje su već u upotrebi u trenutku revizije normi sa sustavima za naplatu cestarine.

(47)  EENC bi trebao omogućiti razvoj intermodalnosti, istovremeno težeći poštovanju načelâ „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća”.

(48)  Problemi s identificiranjem nerezidentnih prekršitelja u elektroničkim sustavima za naplatu cestarine ometaju daljnje raspoređivanje tih sustava i širu primjenu načelâ „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća” na cestama Unije te je stoga potrebno iznaći način identificiranja takvih osoba i obrade njihovih osobnih podataka.

(49)  Kako bi se postigla dosljednost i učinkovita upotreba resursa, sustav za razmjenu informacija o onima nisu platili cestarinu i o njihovim vozilima trebao bi se koristiti istim alatima kao i sustav koji se upotrebljava za razmjenu informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama, predviđen u Direktivi (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća(7).

(50)  U određenim državama članicama neplaćanje cestarine utvrđuje se tek nakon što je korisnik obaviješten o obvezi plaćanja cestarine. Budući da se ovom Direktivom ne usklađuju nacionalna zakonodavstva u tom pogledu, države članice trebale bi imati mogućnost primjene ove Direktive s ciljem identificiranja korisnika i vozila u svrhu obavješćivanja. Takva bi se proširena primjena, međutim, trebala dopustiti samo ako su ispunjeni određeni uvjeti.

(51)  Daljnji postupak pokrenut kao posljedica neplaćanja cestarine nije usklađen širom Unije. Identificirani korisnik ceste često ima mogućnost platiti utvrđenu cestarinu ili fiksni zamjenski iznos izravno subjektu odgovornom za naplatu cestarine, prije nego što nadležna tijela države članice pokrenu daljnji upravni ili kazneni postupak. Važno je da takav učinkovit postupak s ciljem okončanja slučaja neplaćanja cestarine bude dostupan pod sličnim uvjetima svim korisnicima cesta. U tu svrhu, državama članicama trebalo biti dopušteno da subjektu odgovornom za naplatu cestarine dostave podatke potrebne za identifikaciju vozila u odnosu na koje nije plaćena cestarina i njegova vlasnika ili korisnika, pod uvjetom da je zajamčena odgovarajuća zaštita osobnih podataka. U tom kontekstu države članice trebale bi osigurati da se postupanjem u skladu s nalogom za plaćanje koji izda dotični subjekt okonča predmetni slučaj neplaćanja cestarine.

(52)  U određenim državama članicama nepostojanje ili neispravno funkcioniranje opreme u vozilu smatra se neplaćanjem cestarine u slučajevima kada se te cestarine mogu platiti samo upotrebom opreme u vozilu.

(53)  Države članice trebale bi Komisiji dostavljati informacije i podatke nužne za evaluaciju djelotvornosti i učinkovitosti sustava za razmjenu informacija o onima koji nisu platili cestarinu. Komisija bi trebala ocijeniti dobivene podatke i informacije te prema potrebi predložiti izmjene ove Direktive.

(54)  Uz analizu mogućih mjera za daljnje olakšavanje prekograničnog izvršenja obveze plaćanja cestarina u Uniji, Komisija bi u svojem izvješću također trebala procijeniti potrebu za uzajamnom pomoći među državama članicama.

(55)  Izvršenje obveze plaćanja cestarina, identifikacija vozila i vlasnika ili korisnika vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine te prikupljanje informacija o korisniku kako bi se osiguralo da subjekt za naplatu cestarine izvršava svoje obveze prema poreznim tijelima podrazumijevaju obradu osobnih podataka. Takva se obrada treba izvršiti u skladu s pravilima Unije, kako su, među ostalim, utvrđena u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(8), Direktivi (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća(9) i Direktivi 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(10). Pravo na zaštitu osobnih podataka izričito se priznaje člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(56)  Ova Direktiva ne utječe na slobodu država članica da utvrde pravila u području obračunavanja pristojbi za korištenje cestovne infrastrukture i oporezivanja.

(57)  Kako bi se ▌olakšala prekogranična razmjena informacija o vozilima i vlasnicima ili korisnicima vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenom Priloga I. kako bi se odrazile promjene u pravu Unije. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i u vezi s utvrđivanjem detalja klasifikacije vozila u svrhe uspostave primjenjivih tarifnih režima, dodatnim utvrđivanjem obveza korisnika EENC-a u pogledu pružanja podataka pružatelju usluge EENC-a i upotrebe opreme u vozilu i rukovanja njome, utvrđivanjem zahtjeva za sastavnice interoperabilnosti u vezi sa sigurnošću i zdravljem, pouzdanošću i dostupnošću, zaštitom okoliša, tehničkom kompatibilnošću, sigurnošću i privatnošću te funkcioniranjem i upravljanjem, utvrđivanjem općih infrastrukturnih zahtjeva za sastavnice interoperabilnosti i utvrđivanjem minimalnih kriterija prihvatljivosti za prijavljena tijela. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(11) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(58)  Za provedbu ove Direktive potrebni su jedinstveni uvjeti za primjenu tehničkih i administrativnih specifikacija za raspoređivanje, u državama članicama, postupaka koji uključuju aktere u vezi s EENC-om i sučelja među njima, kako bi se olakšala interoperabilnost i osigurala istovrijedna pravila na nacionalnim tržištima za naplatu cestarine. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive i utvrđivanja tih tehničkih i administrativnih specifikacija, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(12).

(59)  Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo Direktive, koji je naveden u Prilogu III. dijelu B.

(60)  Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na zaštitu osobnih podataka.

(61)  Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(13),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom Direktivom utvrđuju se uvjeti koji su potrebni za sljedeće svrhe:

(a)  osiguravanje interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine na cijeloj cestovnoj mreži Unije, gradskim i međugradskim autocestama, glavnim i sporednim cestama te različitim strukturama, kao što su tuneli ili mostovi, i trajektima; i

(b)  olakšavanje prekogranične razmjene podataka iz registra vozila u vezi s vozilima i vlasnicima ili korisnicima vozila za koje je utvrđeno neplaćanje bilo koje vrste cestarina u Uniji.

Kako bi se poštovalo načelo supsidijarnosti, ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje odluke država članica o naplaćivanju cestarina za određene vrste vozila i utvrđivanju visine tih cestarina te namjeni za koju se te cestarine naplaćuju.

2.  Članci od 3. do 22. ne primjenjuju se na:

(a)  sustave za naplatu cestarine koji nisu elektronički u smislu članka 2. točke 10.;

(b)  male, isključivo lokalne sustave za naplatu cestarina za koje bi troškovi usklađivanja sa zahtjevima iz članaka od 3. do 22. bili nerazmjerni koristima.

3.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na naknade za parkiranje.

4.  Cilj interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Uniji postiže se s pomoću usluge Europske elektroničke naplate cestarine (EENC) koja nadopunjuje nacionalne usluge elektroničke naplate cestarine u državama članicama.

5.  Ako se nacionalnim pravom zahtijeva da se korisnik obavijesti o obvezi plaćanja prije nego što se može utvrditi neplaćanje cestarine, države članice ovu Direktivu mogu primijeniti i s ciljem identificiranja vlasnika ili korisnika vozila i samog vozila u svrhu obavješćivanja, samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  nema drugih načina da se identificira vlasnik ili korisnik vozila; i

(b)  dostavljanje obavijesti vlasniku ili korisniku vozila o obvezi plaćanja predstavlja obvezan korak u postupku plaćanja cestarine u okviru nacionalnog prava.

6.  Ako država članica primjenjuje stavak 5., poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da sve daljnje postupke u pogledu obveze plaćanja cestarine provode javna tijela. Upućivanja na neplaćanje cestarine u ovoj Direktivi uključuju slučajeve obuhvaćene stavkom 5. ako država članica u kojoj je došlo do neplaćanja cestarine primjenjuje taj stavak.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „▌usluga ▌naplate cestarine” znači usluga kojom se korisnicima omogućuje da upotrebljavaju vozilo u jednom području EENC-a ili više njih na temelju jednog ugovora i, prema potrebi, s jednim komadom opreme u vozilu te koja uključuje:

(a)  ako je potrebno, osiguravanje prilagođene opreme u vozilu korisnicima i održavanje njezine funkcionalnosti;

(b)  jamstvo da korisnik subjektu za naplatu cestarine plaća traženu cestarinu;

(c)  osiguravanje sredstava plaćanja korisniku ili prihvaćanje postojećeg sredstva plaćanja;

(d)  naplaćivanje cestarine korisniku;

(e)  upravljanje odnosima s korisnicima; i

(f)  provedbu i pridržavanje pravila o sigurnosti i privatnosti za sustave za naplatu cestarine;

2.  „pružatelj usluge naplate cestarine” znači pravni subjekt koji pruža usluge naplate cestarine u jednom ili više područja EENC-a za jednu ili više kategorija vozila;

3.  „subjekt za naplatu cestarine” znači javni ili privatni subjekt koji naplaćuje cestarine za prometovanje vozila na području EENC-a;

4.  „imenovani subjekt za naplatu cestarine” znači javni ili privatni pravni subjekt koji je imenovan kao subjekt za naplatu cestarine u budućem području EENC-a;

5.  „usluga Europske elektroničke naplate cestarine (EENC)” znači usluga naplate cestarine koju pružatelj usluge EENC-a pruža korisniku EENC-a u jednom ili više područja EENC-a na temelju ugovora;

6.  „pružatelj usluge EENC-a” znači subjekt koji, na temelju odvojenog ugovora, korisniku EENC-a odobrava pristup EENC-u i prenosi cestarine relevantnom subjektu za naplatu cestarine te koji je registriran u državi članici u kojoj ima poslovni nastan;

7.  „korisnik EENC-a” znači fizička ili pravna osoba koja ima ugovor s pružateljem usluge EENC-a za pristup EENC-u;

8.  „područje EENC-a” znači cesta, cestovna mreža, građevina poput mosta ili tunela, ili trajekt, na kojima se cestarine prikupljaju elektroničkim sustavom za naplatu cestarine;

9.  „sustav usklađen s EENC-om” znači skup elemenata elektroničkog sustava za naplatu cestarine koji su posebno potrebni za uključivanje pružateljâ usluge EENC-a u sustav i za funkcioniranje EENC-a;

10.  „elektronički sustav za naplatu cestarine” znači sustav za naplatu cestarine u kojem se obveza korisnika da plati cestarinu isključivo aktivira i povezana je s automatskim prepoznavanjem prisutnosti vozila na određenoj lokaciji s pomoću komunikacije na daljinu s opremom u vozilu ili automatskim prepoznavanjem registarskih pločica;

11.  „oprema u vozilu” znači potpuni sklop hardverskih i softverskih komponenata koji se treba koristiti kao dio usluge naplate cestarine, a koji je ugrađen u vozilo ili se u njemu prevozi radi prikupljanja, pohrane, obrade i primanja/slanja podataka na daljinu, bilo kao poseban uređaj ili ugrađen u vozilo;

12.  „glavni pružatelj usluga” znači pružatelj usluge naplate cestarine sa specifičnim obvezama, kao što je obveza potpisivanja ugovorâ sa svim zainteresiranim korisnicima, ili posebnim pravima, kao što su posebna naknada ili zajamčeni dugoročni ugovor, različitima od prava i obveza drugih pružatelja usluga;

13.  „sastavnica interoperabilnosti” znači bilo koja osnovna komponenta, skupina komponenti, podsklop ili cjelovit sklop opreme, koji su ugrađeni ili namijenjeni ugradnji u EENC i o kojima izravno ili neizravno ovisi interoperabilnost usluge, uključujući materijalne i nematerijalne predmete kao što je softver;

14.  „primjerenost za upotrebu” znači sposobnost sastavnice interoperabilnosti koja je reprezentativno ugrađena u EENC da zajedno u radu sa sustavom subjekta za naplatu cestarine postigne i zadrži utvrđenu učinkovitost;

15.  „podaci za obračun cestarine” znači informacije koje utvrđuje nadležni subjekt za naplatu cestarine, a koje su potrebne za određivanje visine cestarine koja se plaća za prometovanje vozila na određenom području naplate cestarine i za zaključenje transakcije naplate cestarine;

16.  „prijava cestarine” znači izjava namijenjena subjektu za naplatu cestarine kojom se potvrđuje prisutnost vozila na području EENC-a u obliku koji je dogovoren između pružatelja usluge naplate cestarine i subjekta za naplatu cestarine;

17.  „parametri za klasifikaciju vozila” znači podaci o vozilu u skladu s kojima se obračunava cestarina na temelju podataka za obračun cestarine;

18.  „pozadinski ured” znači središnji elektronički sustav koji upotrebljava subjekt za naplatu cestarine, skupina subjekata za naplatu cestarine koji su stvorili čvorište interoperabilnosti ili pružatelj usluge EENC-a u svrhu prikupljanja, obrade i slanja informacija u okviru elektroničkog sustava za naplatu cestarine;

19.  „znatno izmijenjen sustav” znači postojeći elektronički sustav za naplatu cestarine koji je izmijenjen ili se mijenja, zbog čega se od pružatelja usluge EENC-a zahtijeva da uvedu izmjene sastavnica interoperabilnosti koje su aktivne, poput reprogramiranja ili prilagodbe sučelja njihovih pozadinskih ureda, do te mjere da je potrebna ponovna akreditacija;

20.  „akreditacija” znači postupak koji utvrđuje i kojim upravlja subjekt za naplatu cestarine, a koji pružatelj usluge EENC-a mora proći prije odobrenja pružanja usluge EENC-a u području EENC-a;

21.  „cestarina” znači pristojba koju korisnik ceste mora platiti za prometovanje na određenoj cesti, cestovnoj mreži, građevini poput mosta ili tunela, ili trajektu;

22.  „neplaćanje cestarine” znači kažnjivo djelo koje se sastoji od toga da korisnik ceste nije platio cestarinu u državi članici, a definirano je relevantnim nacionalnim odredbama te države članice;

23.  „država članica registracije” znači država članica u kojoj  je registrirano vozilo koje podliježe plaćanju cestarine;

24.  „nacionalna kontaktna točka” znači imenovano nadležno tijelo države članice za prekograničnu razmjenu podataka iz registra vozila;

25.  „automatizirano pretraživanje” znači postupak internetskog pristupa za uvid u baze podataka jedne države članice ▌, više njih ili svih njih;

26.  „vozilo” znači ▌motorno vozilo ili skup povezanih vozila koja su namijenjena ili se koriste za cestovni prijevoz putnika ili robe;

27.  „korisnik vozila” znači osoba u čije je ime vozilo registrirano, kako je utvrđeno u pravu države članice registracije;

28.  „teško vozilo” znači vozilo ▌čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 tone▌;

29.  „lako vozilo” znači vozilo čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 tone.

Članak 3.

Tehnološka rješenja

1.  Za sve nove elektroničke sustave za naplatu cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu koriste se za izvođenje elektroničkih transakcija naplate cestarine jedna ili više sljedećih tehnologija▌:

(a)  satelitsko određivanje položaja;

(b)  mobilne komunikacije;

(c)  mikrovalna tehnologija na frekvenciji 5,8 GHz.

Postojeći elektronički sustavi za naplatu cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu i upotrebljavaju druge tehnologije moraju ispunjavati zahtjeve navedene u prvom podstavku ovog stavka ako se provedu znatna tehnološka poboljšanja.

2.  Komisija, u skladu s postupkom utvrđenim Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća(14), zahtijeva da odgovarajuća tijela za normizaciju ▌u što kraćem roku donesu norme za područje elektroničkih sustava za naplatu cestarine u vezi s tehnologijama navedenima u stavku 1. prvom podstavku i tehnologijom automatskog prepoznavanja registarskih pločica te da ih ažuriraju prema potrebi. Komisija zahtijeva da tijela za normizaciju osiguraju neprekidnu kompatibilnost sastavnica interoperabilnosti.

3.  Oprema u vozilu koja se služi tehnologijom satelitskog određivanja položaja i koja je stavljena na tržište nakon … [30 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] mora biti kompatibilna s uslugama određivanja položaja koje pružaju sustav Galileo i Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS) ▌.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavak 6., pružatelji usluge EENC-a korisnicima EENC-a stavljaju na raspolaganje opremu u vozilu koja je prikladna za upotrebu, interoperabilna i koja može komunicirati s relevantnim elektroničkim sustavima za naplatu cestarine koji funkcioniraju u državama članicama s pomoću tehnologija navedenih u stavku 1. prvom podstavku.

5.  Oprema u vozilu može se služiti vlastitim hardverom i softverom, elementima drugog hardvera i softvera koji se nalaze u vozilu ili oboma. U svrhu komunikacije s drugim hardverskim sustavima koji se nalaze u vozilu oprema u vozilu može se služiti tehnologijama koje nisu navedene u stavku 1. prvom podstavku, pod uvjetom da su zajamčeni sigurnost, kvaliteta usluge i privatnost.

Opremom u vozilu za EENC dopušteno je olakšavati druge usluge osim naplate cestarine, pod uvjetom da se obavljanjem takvih usluga ne utječe na usluge naplate cestarine u bilo kojem području EENC-a.

6.  Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da uvedu elektroničke sustave za naplatu cestarine za laka vozila na temelju satelitskog određivanja položaja ili mobilnih komunikacija, pružatelji usluge EENC-a mogu do 31. prosinca 2027. korisnicima lakih vozila staviti na raspolaganje opremu u vozilu koja je prikladna samo za upotrebu s mikrovalnom tehnologijom na frekvenciji 5,8 GHz, za upotrebu u područjima EENC-a za koja nisu potrebne tehnologije satelitskog određivanja položaja ili mobilnih komunikacija.

POGLAVLJE II.

OPĆA NAČELA EENC-a

Članak 4.

Registracija pružatelja usluge EENC-a

Svaka država članica uspostavlja postupak za registraciju pružatelja usluge EENC-a. Ona odobrava registraciju subjektima koji imaju poslovni nastan na njezinu državnom području, koji zatraže registraciju i koji mogu dokazati da ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)  imaju certifikat EN ISO 9001 ili jednakovrijedan certifikat;

(b)  raspolažu tehničkom opremom i EZ izjavom ili potvrdom koja potvrđuje sukladnost sastavnica interoperabilnosti sa specifikacijama;

(c)  imaju stručne sposobnosti za pružanje usluga elektroničke naplate cestarine ili za druga relevantna područja;

(d)  drže odgovarajući financijski položaj;

(e)  provode opći plan upravljanja rizicima koji podliježe reviziji najmanje svake dvije godine; i

(f)  imaju dobar ugled.

Članak 5.

Prava i obveze pružatelja usluge EENC-a

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale sklope ugovore za EENC koji obuhvaćaju sva područja EENC-a na državnim područjima najmanje četiriju država članica unutar 36 mjeseci od njihove registracije u skladu s člankom 4. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ti pružatelji usluge EENC-a sklope ugovore koji obuhvaćaju sva područja EENC-a u određenoj državi članici u roku od 24 mjeseca od sklapanja prvog ugovora u toj državi članici, osim za ona područja EENC-a u kojima nadležni subjekti za naplatu cestarine ne poštuju članak 6. stavak 3.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale trajno zadrže pokrivenost svih područja EENC-a nakon što sklope ugovore za njih. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelj usluge EENC-a, ako ne bude mogao zadržati pokrivenost nekog područja EENC-a jer subjekt za naplatu cestarine ne poštuje ovu Direktivu, ponovno uspostavi pokrivenost dotičnog područja što je prije moguće.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale objavljuju informacije o svojem pokrivanju područjâ EENC-a i o svim izmjenama u pogledu tog pokrivanja, kao i, u roku od mjesec dana od registracije, detaljne planove u vezi sa svakim proširenjem njihove usluge na dodatna područja EENC-a, uz godišnja ažuriranja.

4.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, prema potrebi, pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale ili koji pružaju uslugu EENC-a na njihovu državnom području korisnicima EENC-a osiguraju opremu u vozilu koja ispunjava zahtjeve iz ove Direktive, kao i iz direktiva 2014/53/EU(15) i 2014/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća(16). One mogu zatražiti od dotičnih pružatelja usluge EENC-a dokaze da su ti zahtjevi ispunjeni.

5.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a na njihovu državnom području vode popise poništene opreme u vozilu povezane s njihovim ugovorima za EENC s korisnicima EENC-a. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se takvi popisi vode strogo u skladu s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka kako su navedena, među ostalim, u Uredbi (EU) 2016/679 i Direktivi 2002/58/EZ.

6.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale javno objavljuju svoje politike sklapanja ugovora s korisnicima EENC-a.

7.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a na njihovu državnom području subjektima za naplatu cestarine pruže informacije koje su im potrebne za izračun i naplatu cestarine za vozila korisnika EENC-a ili da subjektima za naplatu cestarine pruže sve informacije potrebne za provjeru izračuna cestarina koje pružatelji usluge EENC-a naplaćuju za vozila korisnika EENC-a.

8.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a na njihovu državnom području surađuju sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima da identificiraju osumnjičene prekršitelje. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, u slučaju u kojem se sumnja u neplaćanje cestarine, subjekt za naplatu cestarine može od pružatelja usluge EENC-a dobiti podatke u vezi s vozilom uključenim u navodno neplaćanje cestarine i s vlasnikom ili korisnikom tog vozila koji je klijent pružatelja usluge EENC-a. Pružatelj usluge EENC-a odmah stavlja na raspolaganje takve podatke.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekt za naplatu cestarine ne otkriva takve podatke nijednom drugom pružatelju usluge naplate cestarine. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se, ako je subjekt za naplatu cestarine udružen s pružateljem usluge naplate cestarine u jedan subjekt, podaci upotrebljavaju isključivo u svrhu identificiranja osumnjičenih prekršitelja, ili u skladu s člankom 27. stavkom 3.

9.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a na njihovu državnom području može od pružatelja usluge EENC-a dobiti podatke u vezi sa svim vozilima čiji su vlasnici ili korisnici klijenti pružatelja usluga EENC-a i koji su, u određenom razdoblju, vozili na području EENC-a za koje je nadležan subjekt za naplatu cestarine, kao i podatke u vezi s vlasnicima ili korisnicima tih vozila, pod uvjetom da subjekt za naplatu cestarine treba te podatke kako bi ispunio svoje obveze prema poreznim tijelima. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelj usluge EENC-a dostavi tražene podatke najkasnije dva dana nakon primitka zahtjeva. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekt za naplatu cestarine ne otkriva takve podatke nijednom drugom pružatelju usluge naplate cestarine. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se, ako je subjekt za naplatu cestarine udružen s pružateljem usluge naplate cestarine u jedan subjekt, podaci upotrebljavaju isključivo u svrhu ispunjavanja obveza subjekta za naplatu cestarine prema poreznim tijelima.

10.  Podaci koje pružatelji usluge EENC-a pružaju subjektima za naplatu cestarine obrađuju se u skladu s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka kako su navedena u Uredbi (EU) 2016/679, kao i s nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se prenose direktive 2002/58/EZ i (EU) 2016/680.

11.  Komisija donosi provedbene akte najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] kako bi dodatno odredila obveze pružatelja usluge EENC-a u pogledu:

(a)  praćenja učinkovitosti njihove razine usluge i suradnje sa subjektima za naplatu cestarine pri revizijama u svrhu provjere;

(b)  suradnje sa subjektima za naplatu cestarine u provedbi ispitivanja sustavâ subjekata za naplatu cestarine;

(c)  usluge i tehničke potpore korisnicima EENC-a i prilagodbe opreme u vozilu;

(d)  izdavanja računa korisnicima EENC-a;

(e)  informacija koje pružatelji usluge EENC-a moraju pružiti subjektima za naplatu cestarine i koje su navedene u stavku 7.; i

(f)  informiranja korisnika EENC-a o otkrivenoj situaciji neprijavljene cestarine.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

Članak 6.

Prava i obveze subjekata za naplatu cestarine

1.   Ako područje EENC-a nije usklađeno s tehničkim i postupovnim uvjetima za interoperabilnost EENC-a predviđenima u ovoj Direktivi, država članica na čijem se državnom području nalazi područje EENC-a poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da nadležni subjekt za naplatu cestarine razmotri problem zajedno s uključenim dionicima te, u okviru granica svojih nadležnosti, poduzme korektivno djelovanje s ciljem osiguravanja interoperabilnosti EENC-a u okviru sustava za naplatu cestarine. Ako je to potrebno, država članica ažurira registar iz članka 21. stavka 1. u pogledu informacija iz točke (a) tog stavka.

2.  Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da svaki subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a na državnom području te države članice izradi i održava izjavu o području EENC-a kojom se određuju opći uvjeti za pružatelje usluge EENC-a pri procjeni svojih područja EENC-a, u skladu s provedbenim aktima iz stavka 9.

Ako se na državnom području države članice uspostavlja novi elektronički sustav za naplatu cestarine, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da imenovani subjekt za naplatu cestarine nadležan za sustav objavi izjavu o području EENC-a dovoljno unaprijed da se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogući akreditacija najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti iz članka 15. stavka 1.

Ako se znatno mijenja elektronički sustav za naplatu cestarine na državnom području države članice, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da subjekt za naplatu cestarine nadležan za sustav objavi ažuriranu izjavu o području EENC-a dovoljno unaprijed da se već akreditiranim pružateljima usluge EENC-a omogući da prilagode svoje sastavnice interoperabilnosti novim zahtjevima i da ponovno dobiju akreditaciju najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja izmijenjenog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti iz članka 15. stavka 1.

3.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekti za naplatu cestarine nadležni za područja EENC-a na njihovim državnim područjima na nediskriminirajućoj osnovi prihvaćaju sve pružatelje usluge EENC-a koji podnesu zahtjev za pružanje usluge EENC-a na spomenutim područjima EENC-a.

Prihvaćanje pružatelja usluge EENC-a u području EENC-a podliježe uvjetu da pružatelj poštuje obveze i opće uvjete iz izjave o području EENC-a.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekti za naplatu cestarine ne zahtijevaju od pružatelja usluge EENC-a da se koriste specifičnim tehničkim rješenjima ili procesima kojima se ograničava interoperabilnost sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a s elektroničkim sustavima za naplatu cestarine u drugim područjima EENC-a.

Ako se subjekt za naplatu cestarine i pružatelj usluge EENC-a ne mogu dogovoriti, predmet se može uputiti tijelu za mirenje koje je nadležno za odgovarajuće područje naplate cestarine.

4.  Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se ugovorima između subjekta za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a u vezi s pružanjem usluge EENC-a na državnom području te države članice dopušta da pružatelj usluge EENC-a račun za cestarinu izdaje izravno korisniku usluge EENC-a.

Subjekt za naplatu cestarine može zahtijevati da pružatelj usluge EENC-a izdaje račun korisniku u ime subjekta za naplatu cestarine, a pružatelj usluge EENC-a mora ispuniti taj zahtjev.

5.  Cestarina koju zaračunavaju subjekti za naplatu cestarine korisnicima EENC-a ne smije biti viša od odgovarajuće nacionalne ili lokalne cestarine. Time se ne dovodi u pitanje pravo država članica da uvode rabate ili popuste kako bi potaknule upotrebu elektroničkog plaćanja cestarine. Svi rabati ili popusti na cestarine koje korisnicima opreme u vozilu nudi država članica ili subjekt za naplatu cestarine moraju biti transparentni, javno objavljeni i pod istim uvjetima dostupni klijentima pružatelja usluge EENC-a.

6.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekti za naplatu cestarine u svojim područjima EENC-a prihvaćaju svu valjanu opremu u vozilu pružatelja usluge EENC-a s kojima imaju ugovorne odnose, koja je potvrđena u skladu s postupkom određenim u provedbenim aktima iz članka 15. stavka 7. i koja nije na popisu poništene opreme u vozilu iz članka 5. stavka 5.

7.  U slučaju nepravilnog djelovanja EENC-a koje se može pripisati subjektu za naplatu cestarine, subjekt za naplatu cestarine osigurava pomoćnu uslugu koja omogućava vozilima s opremom iz stavka 6. da sigurno prometuju i s minimalnim kašnjenjem, bez sumnjičenja za neplaćanje cestarine.

8.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekti za naplatu cestarine na nediskriminirajući način surađuju s pružateljima usluge EENC-a ili proizvođačima ili prijavljenim tijelima s ciljem procjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti u njihovim područjima EENC-a.

9.  Komisija donosi provedbene akte najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] kako bi utvrdila minimalan sadržaj izjave o području EENC-a, uključujući:

(a)  zahtjeve za pružatelje usluge EENC-a;

(b)  postupovne uvjete među kojima su komercijalni uvjeti;

(c)  postupak akreditacije pružateljâ usluge EENC-a; i

(d)  podatke za obračun cestarine.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

Članak 7.

Naknada

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a imaju pravo na primanje naknade od subjekta za naplatu cestarine.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je metodologija za definiranje naknade za pružatelje usluge EENC-a transparentna, nediskriminirajuća i identična za sve pružatelje usluge EENC-a akreditirane za određeno područje EENC-a. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je metodologija objavljena u sklopu komercijalnih uvjeta u izjavi o području EENC-a.

3.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da u područjima EENC-a s glavnim pružateljem usluga metodologija za izračun naknade pružateljima usluge EENC-a ima jednaku strukturu kao naknada za usporedive usluge koje pruža glavni pružatelj usluga. Iznos naknade pružateljima usluge EENC-a može se razlikovati od naknade glavnom pružatelju usluga ako je to opravdano:

(a)  troškom na temelju specifičnih zahtjeva i obveza glavnog pružatelja usluga koji se ne primjenjuje na pružatelje usluge EENC-a; i

(b)  potrebom da se od naknade pružateljima usluge EENC-a odbiju fiksne naknade koje nameće subjekt za naplatu cestarine na temelju troškova koji za subjekta za naplatu cestarine nastaju zbog pružanja, vođenja i održavanja sustava usklađenog s EENC-om u svojem području naplate cestarine, uključujući troškove akreditacije, u slučajevima kad takvi troškovi nisu uključeni u cestarinu.

Članak 8.

Cestarine

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ako, u svrhu određivanja tarife za cestarinu koja se primjenjuje na određeno vozilo, postoje odstupanja između klasifikacije vozila između pružatelja usluge EENC-a i subjekta za naplatu cestarine, prednost ima klasifikacija subjekta za naplatu cestarine, osim ako se može dokazati pogreška.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekt za naplatu cestarine ima pravo od pružatelja usluge EENC-a zahtijevati plaćanje za svaku potkrijepljenu prijavu cestarine i za svaku potkrijepljenu neprijavljenu cestarinu u vezi s bilo kojim računom korisnika EENC-a kojim upravlja taj pružatelj usluge EENC-a.

3.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, u slučaju da je pružatelj usluge EENC-a poslao subjektu za naplatu cestarine popis poništene opreme u vozilu iz članka 5. stavka 5., pružatelj usluge EENC-a nije odgovoran za bilo koju dodatnu cestarinu koja je nastala na temelju upotrebe takve poništene opreme u vozilu. Broj upisa na popisu poništene opreme u vozilu, oblik popisa i učestalost njegova ažuriranja dogovaraju subjekti za naplatu cestarine i pružatelji usluge EENC-a.

4.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da u sustavima za naplatu cestarine koji se temelje na mikrovalnoj tehnologiji subjekti za naplatu cestarine dostavljaju potkrijepljene prijave cestarine pružateljima usluge EENC-a za cestarine njihovih korisnika EENC-a.

5.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] kako bi utvrdila detalje klasifikacije vozila u svrhe uspostave primjenjivih tarifnih režima, uključujući sve postupke koji su potrebni za uspostavu takvih režima. Skup parametara za klasifikaciju vozila koje podupire EENC ne smije ograničavati izbor tarifnih shema od strane subjekata za naplatu cestarine. Komisija osigurava dovoljno fleksibilnosti kako bi se omogućilo da se niz parametara za klasifikaciju koje podupire EENC razvije u skladu s predvidivim budućim potrebama. Tim se aktima ne dovodi u pitanje definicija parametara prema kojima se cestarine razlikuju iz Direktive br. 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17).

Članak 9.

Računovodstvo

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pravni subjekti koji pružaju usluge naplate cestarine vode računovodstvenu evidenciju koja omogućuje jasno razdvajanje troškova i prihoda povezanih s pružanjem usluge naplate cestarine od troškova i prihoda povezanih s drugim aktivnostima. Informacije o troškovima i prihodima povezanima s pružanjem usluge naplate cestarine dostavljaju se, na zahtjev, relevantnom tijelu za mirenje ili pravosudnom tijelu. Države članice također poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nije dopušteno unakrsno subvencioniranje između aktivnosti obavljenih u ulozi pružatelja usluge naplate cestarine i drugih aktivnosti.

Članak 10.

Prava i obveze korisnikâ EENC-a

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile korisnicima EENC-a da se pretplate na EENC kod bilo kojeg pružatelja usluge EENC-a, bez obzira na njihovo državljanstvo, državu u kojoj imaju boravište ili državu u kojoj je vozilo registrirano. Prilikom sklapanja ugovora korisnici EENC-a moraju biti uredno obaviješteni o važećim sredstvima plaćanja i, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, o obradi njihovih osobnih podataka i pravima koja proizlaze iz važećeg zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka.

2.  Smatra se da je korisnik EENC-a plaćanjem cestarine svojem pružatelju usluge EENC-a ispunio obvezu plaćanja korisnika usluge prema nadležnom subjektu za naplatu cestarine.

Ako su u vozilo ugrađeni ili se u njemu prevoze dva ili više komada opreme u vozilu, odgovornost je korisnika EENC-a da koristi ili aktivira odgovarajuću opremu u vozilu za određenu područje EENC-a.

3.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] kako bi dodatno utvrdila obveze korisnika EENC-a u pogledu:

(a)  pružanja podataka pružatelju usluge EENC-a; i

(b)  upotrebe opreme u vozilu i rukovanja njome.

POGLAVLJE III.

TIJELO ZA MIRENJE

Članak 11.

Uspostava i funkcije

1.  Svaka država članica s najmanje jednim područjem EENC-a imenuje ili uspostavlja tijelo za mirenje za lakše posredovanje između subjekata za naplatu s područjem EENC-a na njezinu državnom području i pružatelja usluge EENC-a koji imaju ugovor ili su u pregovorima za ugovor s tim subjektima za naplatu cestarine.

2.  Tijelo za mirenje osobito je ovlašteno provjeriti jesu li ugovorni uvjeti koje je subjekt za naplatu cestarine postavio pružateljima usluge EENC-a nediskriminirajući. Ovlašteno je provjeriti primaju li pružatelji usluge EENC-a naknadu u skladu s načelima predviđenima u članku 7.

3.  Države članice iz stavka 1. poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je tijelo za mirenje neovisno u pogledu svojeg uređenja i pravne strukture u odnosu na komercijalne interese subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge naplate cestarine.

Članak 12.

Postupak posredovanja

1.  Svaka država članica s najmanje jednim područjem EENC-a uspostavlja postupak posredovanja kako bi subjektu za naplatu cestarine ili pružatelju usluge EENC-a omogućila da od relevantnog tijela za mirenje zahtijeva da se uključi u bilo koji spor koji se tiče njihovih ugovornih odnosa ili pregovora.

2.  Postupkom posredovanja iz stavka 1. zahtijeva se da se tijelo za mirenje, u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva da se uključi, izjasni o tome ima li na raspolaganju sve dokumente potrebne za posredovanje.

3.  Postupkom posredovanja iz stavka 1. zahtijeva se da tijelo za mirenje izda mišljenje najkasnije šest mjeseci od primitka zahtjeva za uključivanjem.

4.  Kako bi olakšale zadaće tijela za mirenje, države članice ovlašćuju ga da zahtijeva odgovarajuće informacije od subjekata za naplatu cestarine, pružatelja usluge EENC-a i bilo kojih trećih strana aktivnih u pružanju usluge EENC-a u dotičnoj državi članici.

5.  Države članice s najmanje jednim područjem EENC-a i Komisija poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale razmjenu informacija među tijelima za mirenje o njihovu radu, vodećim načelima i praksama.

POGLAVLJE IV.

TEHNIČKE ODREDBE

Članak 13.

Jedinstvena stalna usluga

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se EENC korisnicima EENC-a pruža u obliku jedinstvene stalne usluge.

To znači da:

(a)  kad su parametri za klasifikaciju vozila, uključujući promjenjive, pohranjeni ili prijavljeni, ili oboje, u vozilu tijekom vožnje više nije potrebna dodatna ljudska intervencija, osim ako dođe do izmjene karakteristika vozila; i

(b)  ljudska interakcija s određenim komadom opreme u vozilu ostane ista bez obzira na područje EENC-a.

Članak 14.

Dodatni elementi u vezi s EENC-om

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je interakcija korisnika EENC-a sa subjektima za naplatu cestarina ograničena, prema potrebi, na proces izdavanja računa u skladu s člankom 6. stavkom 4. i na procese izvršavanja. Interakcije između korisnikâ EENC-a i pružateljâ usluge EENC-a, ili njihove opreme u vozilu, mogu biti specifične za svakog pružatelja usluge EENC-a bez ugrožavanja interoperabilnosti usluge EENC-a.

2.  Države članice mogu zahtijevati da pružatelji usluge naplate cestarine, uključujući pružatelje usluge EENC-a, na zahtjev nadležnih tijela država članica dostave podatke o prometu svojih klijenata, podložno poštovanju primjenjivih pravila o zaštiti podataka. Takve podatke države članice smiju koristiti samo za potrebe prometnih politika i za poboljšanje upravljanja prometom, a podaci se ne smiju koristiti za identifikaciju klijenata.

3.  Komisija najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] donosi provedbene akte kojima se utvrđuju specifikacije elektroničkih sučelja između sastavnica interoperabilnosti subjekata za naplatu cestarine, pružatelja usluge EENC-a i korisnika EENC-a, uključujući, prema potrebi, sadržaj poruka koje akteri izmjenjuju preko tih sučelja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

Članak 15.

Sastavnice interoperabilnosti

1.  Ako se na državnom području države članice uspostavlja novi elektronički sustav za naplatu cestarine, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da imenovani subjekt za naplatu cestarina nadležan za sustav izradi i u izjavi o području EENC-a objavi detaljno planiranje procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, čime se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogućuje akreditacija najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava.

Ako se znatno mijenja elektronički sustav za naplatu cestarine na državnom području države članice, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da subjekt za naplatu cestarina nadležan za sustav, uz elemente iz prvog podstavka, izradi i u izjavi o području EENC-a objavi detaljno planiranje ponovne ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a koji su prije njegove znatne izmjene već bili akreditirani za sustav. Planiranjem se omogućuje ponovna akreditacija dotičnih pružatelja usluge EENC-a najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja izmijenjenog sustava.

Subjekt za naplatu cestarine dužan je poštovati to planiranje.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaki subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a na državnom području te države članice uspostavi testno okruženje u kojem pružatelj usluge EENC-a ili njegov ovlašteni predstavnik mogu provjeriti je li njihova oprema u vozilu primjerena za upotrebu u području EENC-a subjekta za naplatu cestarine i dobiti potvrdu o uspješnom prolasku odgovarajućih testova. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile subjektima za naplatu cestarine da uspostave jedinstveno testno okruženje za više od jednog područja EENC-a te kako bi omogućile jednom ovlaštenom predstavniku da provjeri primjerenost za upotrebu jednog tipa opreme u vozilu u ime više od jednog pružatelja usluge EENC-a.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile subjektima za naplatu cestarine da od pružatelja usluge EENC-a ili njihovih ovlaštenih predstavnika zahtijevaju da pokriju troškove odgovarajućih testova.

3.  Države članice ne zabranjuju, ograničavaju ni ometaju stavljanja na tržište sastavnica interoperabilnosti za upotrebu u EENC-u ako imaju oznaku CE ili izjavu o sukladnosti sa specifikacijama ili izjavu o primjerenosti za upotrebu. Države članice posebno ne zahtijevaju preglede koji su već obavljeni u okviru postupka za provjeru sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu, ili obojega.

4.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije ... [šest mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive] kako bi utvrdila zahtjeve za sastavnice interoperabilnosti u vezi sa sigurnošću i zdravljem, pouzdanošću i dostupnošću, zaštitom okoliša, tehničkom kompatibilnošću, sigurnošću i privatnošću te funkcioniranjem i upravljanjem.

5.  Komisija također donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] kako bi utvrdila opće infrastrukturne zahtjeve u pogledu:

(a)  točnosti podataka o prijavi cestarine s ciljem jamčenja jednakog postupanja prema korisnicima EENC-a u pogledu cestarina i naknada;

(b)  identifikacije odgovornog pružatelja usluge EENC-a preko opreme u vozilu;

(c)  upotrebe otvorenih standarda za sastavnice interoperabilnosti opreme EENC-a;

(d)  integriranja opreme u vozilu; i

(e)  informiranja vozača o zahtjevu plaćanja cestarine.

6.  Komisija donosi provedbene akte najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] kako bi utvrdila sljedeće posebne infrastrukturne zahtjeve:

(a)  zahtjeve za zajedničke komunikacijske protokole između opreme subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a;

(b)  zahtjeve za mehanizme za subjekte za naplatu cestarine kojima je cilj otkriti je li vozilo koje prometuje njihovim područjem EENC-a opremljeno valjanom i funkcionalnom opremom u vozilu;

(c)  zahtjeve o sučelju čovjek-stroj u opremi u vozilu;

(d)  zahtjeve koji se posebno primjenjuju na sastavnice interoperabilnosti u sustavima za naplatu cestarine na temelju mikrovalne tehnologije; i

(e)  zahtjeve koji se posebno primjenjuju u okviru sustava za naplatu cestarine na temelju globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS);

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

7.  Komisija donosi provedbene akte najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] kako bi utvrdila postupak koji države članice trebaju primijeniti pri ocjeni sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, uključujući sadržaj i oblik EZ izjava. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

POGLAVLJE V.

ZAŠTITNE KLAUZULE

Članak 16.

Zaštitni postupak

1.  Ako država članica opravdano vjeruje da sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE, koje su stavljene na tržište te upotrijebljene u skladu s namjenom, vjerojatno neće zadovoljiti relevantne zahtjeve, poduzima sve potrebne mjere da ograniči njihovo područje primjene, zabrani njihovu upotrebu ili ih povuče s tržišta. Država članica odmah obavješćuje Komisiju o mjerama koje je poduzela i navodi razloge za svoju odluku, pri čemu posebno navodi je li do nesukladnosti došlo zbog:

(a)  nepravilne primjene tehničkih specifikacija; ili

(b)  neprimjerenosti tehničkih specifikacija.

2.  Komisija se što je brže moguće savjetuje s dotičnom državom članicom, proizvođačem, pružateljem usluge EENC-a ili njihovim ovlaštenim predstavnicima s poslovnim nastanom u Uniji. Ako na temelju tog savjetovanja Komisija utvrdi da je mjera opravdana, o tome odmah obavješćuje dotičnu državu članicu, kao i druge države članice. Međutim, ako na temelju tog savjetovanja Komisija utvrdi da je mjera neopravdana, o tome odmah obavješćuje dotičnu državu članicu, kao i proizvođača ili njegova ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Uniji i druge države članice.

3.  Ako sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE ne ispunjavaju zahtjeve interoperabilnosti, nadležna država članica od proizvođača ili njegova ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Uniji zahtijeva da ponovno uspostavi sukladnost sastavnice interoperabilnosti sa specifikacijama ili njezinu primjerenost za upotrebu, ili oboje, pod uvjetima koje utvrdi ta država članica te o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice.

Članak 17.

Transparentnost ocjenjivanja

U svakoj odluci koju donese država članica ili subjekt za naplatu cestarine u vezi s ocjenom sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti te u svakoj odluci donesenoj na temelju članka 16. detaljno se navode razlozi na kojima se temelji. O njoj se što je prije moguće obavješćuje dotičnog proizvođača, pružatelja usluge EENC-a ili njihove ovlaštene predstavnike, navodeći pritom pravna sredstva koja su na raspolaganju na temelju propisa koji su u dotičnoj državi članici na snazi i rokove u kojima je moguće iskoristiti ta pravna sredstva.

POGLAVLJE VI.

ADMINISTRATIVNI MEHANIZMI

Članak 18.

Jedinstveni kontaktni ured

Svaka država članica s najmanje dva područja EENC-a na svojem državnom području određuje jedinstveni kontaktni ured za pružatelje usluge EENC-a. Država članica javno objavljuje kontaktne podatke tog ureda te ih na zahtjev dostavlja zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a. Država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da kontaktni ured, na zahtjev pružatelja usluga EENC-a, olakšava i koordinira administrativne kontakte u ranoj fazi između pružatelja usluge EENC-a i subjekata za naplatu cestarine nadležnih za područja EENC-a na državnom području države članice. Kontaktni ured može biti fizička osoba ili javno ili privatno tijelo.

Članak 19.

Prijavljena tijela

1.  Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o tijelima koja su ovlaštena za provedbu ili nadzor nad postupkom za ocjenu sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu navedenim u provedbenim aktima iz članka 15. stavka 7., pri čemu za svako tijelo navode područje nadležnosti i identifikacijske brojeve, prethodno dobivene od Komisije. Komisija objavljuje popis tijela, njihove identifikacijske brojeve i područja nadležnosti u Službenom listu Europske unije te ažurira taj popis.

2.  Države članice pri ocjenjivanju prijavljenih tijela primjenjuju kriterije predviđene u delegiranim aktima iz stavka 5. ovog članka. Smatra se da tijela koja ispunjavaju kriterije ocjenjivanja predviđene odgovarajućim europskim normama ispunjavaju navedene kriterije.

3.  Država članica povlači odobrenje za tijelo koje više ne ispunjava kriterije predviđene u delegiranim aktima iz stavka 5. ovog članka. Ona o tome odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice.

4.  Ako država članica ili Komisija smatraju da tijelo koje je prijavila druga država članica ne ispunjava kriterije predviđene u delegiranim aktima iz stavka 5. ovog članka, predmet se upućuje Odboru za elektroničku naplatu cestarine iz članka 31. stavka 1. koji svoje mišljenje donosi u roku od tri mjeseca. S obzirom na mišljenje tog odbora, Komisija državu članicu koja je prijavila dotično tijelo obavješćuje o svim promjenama koje su potrebne da prijavljeno tijelo zadrži priznati status.

5.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] kako bi utvrdila minimalne kriterije prihvatljivosti za prijavljena tijela.

Članak 20.

Skupina za koordinaciju

Skupina za koordinaciju tijela prijavljenih u skladu s člankom 19. stavkom 1. („skupina za koordinaciju“) osniva se kao radna skupina Odbora za elektroničku naplatu cestarine iz članka 31. stavka 1., u skladu s poslovnikom tog odbora.

Članak 21.

Registri

1.  Za potrebu provedbe ove Direktive svaka država članica vodi nacionalni elektronički registar sljedećeg:

(a)  područja EENC-a unutar njezina državnog područja, uključujući informacije o:

i.  odgovarajućim subjektima za naplatu cestarine;

ii.  korištenim tehnologijama za naplatu cestarine;

iii.  podacima za obračun cestarine;

iv.  izjavi o području EENC-a; i

v.  pružateljima usluge EENC-a koji imaju ugovore za EENC sa subjektima za naplatu cestarine koji su aktivni na državnom području te države članice.

(b)  pružatelja usluge EENC-a kojima je odobrila registraciju u skladu s člankom 4.; i

(c)  detalja jedinstvenog kontaktnog ureda iz članka 18. za EENC, uključujući adresu elektroničke pošte i telefonski broj.

Osim ako je navedeno drukčije, države članice najmanje jednom godišnje provjeravaju jesu li zahtjevi iz članka 4. točaka (a), (d), (e) i (f) još uvijek ispunjeni i na odgovarajući način ažuriraju registar. Registar također sadržava zaključke revizije predviđene u članku 4. točki (e). Država članica nije odgovorna za radnje pružatelja usluge EENC-a spomenutih u njezinom registru.

2.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su svi podaci sadržani u nacionalnom elektroničkom registru ažurirani i točni.

3.  Registri su javno dostupni u elektroničkom obliku.

4.  Ti registri na raspolaganju su od ... [30 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

5.  Na kraju svake kalendarske godine tijela država članica nadležna za registre Komisiji elektroničkim putem šalju registre područja EENC-a i pružatelja usluge EENC-a. Komisija stavlja na raspolaganje te informacije drugim državama članicama. Država članica registracije i Komisija obavješćuju se o svim odstupanjima od stanja u državi članici.

POGLAVLJE VII.

PROBNI SUSTAVI

Članak 22.

Probni sustavi za naplatu cestarine

1.  Države članice, na ograničenim dijelovima svojeg područja naplate cestarine i usporedno sa sustavom usklađenim s EENC-om, u svrhu tehničkog razvoja EENC-a mogu privremeno odobriti upotrebu probnih sustava za naplatu cestarine s novim tehnologijama ili konceptima, koji nisu u skladu s jednom ili više odredbi ove Direktive.

2.  Pružatelji usluge EENC-a nisu dužni sudjelovati u probnim sustavima za naplatu cestarine.

3.  Prije uspostave probnog sustava za naplatu cestarine dotična država članica od Komisije traži odobrenje. Komisija odobrenje izdaje ili ga odbija, u obliku odluke, u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva. Komisija može odbiti odobrenje ako bi se probnim sustavom za naplatu cestarine moglo dovesti u pitanje ispravno funkcioniranje redovnog elektroničkog sustava za naplatu cestarine ili EENC-a. Početno razdoblje s takvim odobrenjem traje najviše tri godine.

POGLAVLJE VIII.

RAZMJENA INFORMACIJA O NEPLAĆANJU CESTARINE

Članak 23.

Postupak razmjene informacija između država članica

1.  Kako bi se omogućila identifikacija vozila i vlasnika ili korisnika vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine, svaka država članica odobrava isključivo nacionalnim kontaktnim točkama drugih država članica pristup sljedećim nacionalnim podacima iz registra vozila, s ovlašću da obavljaju automatizirana pretraživanja:

(a)  podacima o vozilima; i

(b)  podacima o vlasnicima ili korisnicima vozila.

Elementi podataka iz točaka (a) i (b) koji su potrebni za obavljanje automatiziranog pretraživanja moraju biti u skladu s Prilogom I.

2.  U svrhu razmjene podataka iz stavka 1. svaka država članica određuje nacionalnu kontaktnu točku. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se razmjena informacija među državama članicama odvija isključivo između nacionalnih kontaktnih točaka. Ovlasti nacionalnih kontaktnih točaka uređene su primjenjivim pravom dotične države članice. U tom procesu razmjene informacija posebna pozornost posvećuje se prikladnoj zaštiti osobnih podataka.

3.  Prilikom obavljanja automatiziranog pretraživanja u obliku zahtjeva prema drugim tijelima, nacionalna kontaktna točka države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine upotrebljava cjeloviti registracijski broj vozila.

Ta se automatizirana pretraživanja obavljaju u skladu s postupcima iz točaka 2. i 3. poglavlja 3. Priloga Odluci Vijeća 2008/616/PUP(18) i sa zahtjevima iz Priloga I. ovoj Direktivi.

Država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine upotrebljava dobivene podatke kako bi utvrdila tko je odgovoran za neplaćanje te cestarine.

4.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se razmjena informacija provodi upotrebom računalne aplikacije Europskog informacijskog sustava za prometne i vozačke dozvole (Eucaris) i izmijenjenih verzija tog računalnog sustava, u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi i točkama 2. i 3. poglavlja 3. Priloga Odluci 2008/616/PUP.

5.  Svaka država članica snosi vlastite troškove koji proizlaze iz upravljanja, korištenja i održavanja računalnih aplikacija iz stavka 4.

Članak 24.

Pisana obavijest o neplaćanju cestarine

1.  Država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine odlučuje hoće li pokrenuti daljnji postupak u pogledu neplaćanja cestarine.

Ako država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine odluči pokrenuti takav postupak, ta država članica u skladu sa svojim nacionalnim pravom o tome obavješćuje vlasnika, korisnika vozila ili osobu identificiranu na drugi način koju se sumnjiči za neplaćanje cestarine.

Ta obavijest, u mjeri u kojoj je to predviđeno nacionalnim pravom, uključuje pravne posljedice neplaćanja cestarine na državnom području države članice u kojoj je došlo do neplaćanja cestarine, u skladu s pravom te države članice.

2.  Pri slanju pisane obavijesti vlasniku, korisniku vozila ili osobi identificiranoj na drugi način koja se sumnjiči za neplaćanje cestarine, država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine uključuje, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, sve važne informacije, a posebno prirodu tog neplaćanja cestarine, mjesto, datum i vrijeme neplaćanja cestarine, naziv prekršenih propisa nacionalnog prava, pravo na pravni lijek i pristup informacijama i sankciju te, prema potrebi, podatke o uređaju kojim je utvrđeno neplaćanje cestarine. U tu svrhu država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine temelji pisanu obavijest na obrascu iz Priloga II.

3.  Ako država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine odluči pokrenuti daljnji postupak u pogledu neplaćanja cestarine, kako bi osigurala poštovanje temeljnih prava, ona šalje pisanu obavijest na jeziku dokumenta za registraciju vozila, ako je dostupan, ili na jednom od službenih jezika države članice registracije.

Članak 25.

Daljnji postupci subjekata odgovornih za naplatu cestarine

1.  Država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine može subjektu odgovornom za naplatu cestarine dostaviti podatke dobivene postupkom iz članka 23. stavak 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  preneseni podaci ograničeni su na ono što je tom subjektu potrebno za naplatu utvrđene cestarine;

(b)  postupak za naplatu utvrđene cestarine u skladu je s postupkom predviđenim člankom 24.;

(c)  dotični subjekt odgovoran je za provedbu tog postupka; i

(d)  postupanjem u skladu s nalogom za plaćanje koji izdaje subjekt kojemu se podaci dostavljaju okončava se slučaj neplaćanja cestarine.

2.  Države članice osiguravaju da se podaci dostavljeni odgovornom subjektu upotrebljavaju isključivo u svrhu naplate utvrđene cestarine te se odmah brišu nakon plaćanja cestarine ili, u slučaju da se plaćanje ne izvrši, u razumnom roku nakon prijenosa podataka koji utvrđuje država članica.

Članak 26.

Izvješćivanje Komisije od strane država članica

Svaka država članica šalje sveobuhvatno izvješće Komisiji do … [četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive], a nakon toga svake tri godine.

U sveobuhvatnom izvješću navodi se broj automatiziranih pretraživanja koja je obavila država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine, a koje su upućene nacionalnoj kontaktnoj točki države članice registracije, nakon neplaćanja cestarina do kojih je došlo na njezinu državnom području, ▌zajedno s brojem neispunjenih zahtjeva.

Sveobuhvatno izvješće uključuje i opis situacije na nacionalnoj razini u odnosu na daljnja postupanja u pogledu neplaćanja cestarina, na temelju udjela takvih neplaćanja cestarina nakon kojih je poslana pisana obavijest.

Članak 27.

Zaštita podataka

1.  Uredba (EU) 2016/679 i nacionalni zakoni ili drugi propisi kojima se prenose direktive (EU) 2002/58/EZ i  (EU) 2016/680 primjenjuju se na osobne podatke koji se obrađuju u skladu s ovom Direktivom.

2.  Države članice u skladu s primjenjivim zakonodavstvom o zaštiti podataka poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale ▌:

(a)  da se obrada osobnih podataka u svrhe članaka 23., 24. i 25. ograniči na vrste podataka navedene u Prilogu I. ove Direktive;

(b)  da su osobni podaci točni i ažurirani te da se zahtjevi za ispravak ili brisanje rješavaju bez nepotrebne odgode; i

(c)  da je utvrđen rok za pohranjivanje osobnih podataka.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se ▌ osobni podaci koji se obrađuju na temelju ove Direktive ▌ koriste samo u svrhu:

(a)  identifikacije osumnjičenih prekršitelja u pogledu obveze plaćanja cestarina u okviru područja primjene članka 5. stavka 8.;

(b)  osiguravanja toga da se subjekt za naplatu cestarine pridržava svojih obveza prema poreznim tijelima u okviru područja primjene članka 5. stavka 9.; i

(c)  identifikacije vozila i vlasnika ili korisnika vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine u okviru područja primjene članaka 23. i 24.

Države članice također poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ispitanici imaju jednaka prava na obavješćivanje, pristup, ispravak, brisanje i ograničavanje obrade te podnošenje pritužbe nadzornom tijelu za zaštitu podataka, naknadu i učinkovit sudski pravni lijek kako je predviđeno Uredbom (EU) 2016/679 ili, ako je primjenjivo, Direktivom (EU) 2016/680.

3.  Ovim se člankom ne utječe na mogućnost država članica da ograniče opseg obveza i prava predviđenih određenim odredbama Uredbe (EU) 2016/679 u skladu s člankom 23. te uredbe za svrhe navedene u prvom stavku tog članka.

4.  Svaka uključena osoba ima pravo bez nepotrebne odgode dobiti informaciju o tome koji su osobni podaci koji su evidentirani u državi članici registracije preneseni u državu članicu u kojoj je došlo do neplaćanja cestarine, uključujući datum zahtjeva i nadležno tijelo države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine.

POGLAVLJE IX.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 28.

Izvješće

1.  Komisija do ... [četiri godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive] podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi i učincima ove Direktive, posebno u pogledu razvoja i korištenja EENC-a te djelotvornosti i učinkovitosti mehanizma za razmjenu podataka u okviru istrage o slučajevima neplaćanja cestarina.

U izvješću se posebno analizira sljedeće:

(a)  učinak članka 5. stavaka 1. i 2. na uvođenje EENC-a, s osobitim naglaskom na dostupnosti usluge u malim ili rubnim područjima EENC-a;

(b)   ▌djelotvornost članaka 23., 24. i 25. u pogledu smanjenja broja neplaćanja cestarina u Uniji; i

(c)  ostvareni napredak u pogledu aspekata interoperabilnosti između elektroničkih sustava za naplatu cestarine s pomoću satelitskog određivanja položaja i mikrovalne tehnologije na frekvenciji 5,8 GHz.

2.  Izvješću se, ako je prikladno, prilaže prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću za daljnju reviziju ove Direktive, posebno u pogledu sljedećih elemenata:

(a)  dodatnih mjera kojima se osigurava da je EENC dostupan u svim područjima EENC-a, uključujući mala i periferna područja;

(b)   mjera za daljnje olakšavanje prekograničnog izvršenja obveze plaćanja cestarina u Uniji, uključujući mehanizme uzajamne pomoći; i

(c)  proširenja odredbi o olakšavanju prekogranične provedbe zona s niskim razinama emisija, zona s ograničenim pristupom ili drugih programa za reguliranje pristupa vozila gradovima.

Članak 29.

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 30. kojima se ažurira Prilog I. kako bi se u obzir uzele sve relevantne izmjene koje treba unijeti u odluke Vijeća 2008/615/PUP(19) i 2008/616/PUP ili ako se to zahtijeva bilo kojim drugim relevantnim pravnim aktom Unije.

Članak 30.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 5., članka 10. stavka 3., članka 15. stavaka 4. i 5., članka 19. stavka 5. i članka 29. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od... [datum stupanja na snagu ove Direktive]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 5., članka 10. stavka 3., članka 15. stavaka 4. i 5., članka 19. stavka 5. i članka 29. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 5., članka 10. stavka 3., članka 15. stavaka 4. i 5., članka 19. stavka 5. i članka 29. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 31.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže Odbor za elektroničku naplatu cestarine.

Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 32.

Prenošenje

1.  Države članice do ... [30 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima od 1. do 27. i prilozima I. i II. ▌One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

One primjenjuju te mjere od ... [30 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktivu stavljenu izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 33.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2004/52/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od ... [dan nakon datuma u članku 32. stavku 1. prvom podstavku], ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo Direktive, koji je naveden u Prilogu III. dijelu B.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 35.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

Elementi podataka potrebni za obavljanje automatiziranog pretraživanja iz članka 23. stavka 1.

Točka

O/N(20)

Primjedbe

Podaci o vozilu

O

 

Država članica registracije

O

 

Registracijski broj

O

(A(21))

Podaci o neplaćanju cestarine

O

 

Država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine

O

 

Referentni datum događaja

O

 

Referentno vrijeme događaja

O

 

Elementi podataka dostavljeni kao rezultat automatiziranog pretraživanja obavljenog u skladu s člankom 23. stavkom 1.

Dio I. Podaci o vozilima

Točka

O/N(22)

Primjedbe

Registracijski broj

O

 

Broj šasije/VIN

O

 

Država članica registracije

O

 

Marka

O

(D.1(23)) npr. Ford, Opel, Renault

Komercijalni tip vozila

O

(D.3) npr. Focus, Astra, Megane

Kategorijska oznaka EU-a

O

(J)  npr. mopedi, motocikli, osobni automobili

EURO emisijska norma

O

npr.  Euro 4, EURO 6

Dio II. Podaci o vlasnicima ili korisnicima vozila

Točka

O/N(24)

Primjedbe

Podaci o korisnicima vozila

 

(C.1(25))

Podaci se odnose na imatelja konkretne potvrde o registraciji.

Ime (naziv pravne osobe) imatelja potvrde o registraciji

O

(C.1.1)

Za prezime, umetke, titule itd. koriste se zasebna polja, a ime se navodi u obliku koji je pogodan za ispis.

Ime

O

(C.1.2)

Za ime/imena i inicijale koriste se zasebna polja, a ime se navodi u obliku koji je pogodan za ispis.

Adresa

O

(C.1.3)

Za ulicu, kućni broj, poštanski broj, mjesto boravišta, zemlju boravišta itd. koriste se zasebna polja, a adresa se navodi u obliku koji je pogodan za ispis.

Spol

N

Muški, ženski

Datum rođenja

O

 

Pravni subjekt

O

Pojedinac, udruženje, društvo, poduzeće itd.

Mjesto rođenja

N

 

Identifikacijski broj

N

Identifikator koji na jedinstveni način identificira fizičku ili pravnu osobu.

Podaci o vlasnicima vozila

 

(C.2) Podaci se odnose na vlasnika vozila.

Ime (naziv pravne osobe) vlasnika

O

(C.2.1)

Ime

O

(C.2.2)

Adresa

O

(C.2.3)

Spol

N

Muški, ženski

Datum rođenja

O

 

Pravni subjekt

O

Pojedinac, udruženje, društvo, poduzeće itd.

Mjesto rođenja

N

 

Identifikacijski broj

N

Identifikator koji na jedinstveni način identificira fizičku ili pravnu osobu.

 

 

Ako se radi o otpadnom vozilu, o ukradenom vozilu ili registracijskim tablicama, ili o istekloj registraciji vozila, ne upisuju se podaci o vlasniku/korisniku. Umjesto toga, šalje se poruka „podatak nije otkriven”.

PRILOG II.

OBRAZAC ZA PISANU OBAVIJEST

iz članka 24.

[Naslovna stranica]

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………................................................................................................................

[Ime, adresa i telefonski broj pošiljatelja]

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………................................................................................................................

[Ime i adresa primatelja]

PISANA OBAVIJEST

o neplaćanju cestarine do kojeg je došlo u

[ime države članice na čijem je

državnom području došlo do neplaćanja cestarine].

………………………………………………………………

Stranica 2.

Dana neplaćanje cestarine ▌ vozilom registracijskog

[datum]

broja marke modela

utvrdilo je

[ime nadležnog tijela]

[Mogućnost 1](1)

Registrirani ste kao imatelj potvrde o registraciji prethodno navedenog vozila.

[Mogućnost 2](1)

Imatelj potvrde o registraciji prethodno navedenog vozila izjavio je da ste Vi vozili to vozilo kada je počinjeno neplaćanje cestarine.

Detalji o neplaćanju cestarine opisani su na stranici 3. u nastavku.

Novčana kazna za neplaćanje cestarine iznosi EUR/nacionalna valuta.(1)

Cestarina koju je potrebno platiti iznosi EUR/nacionalna valuta.(1)

Rok za plaćanje je

Ako ne platite navedenu novčanu kaznu (1) / cestarinu (1), savjetujemo Vam da ispunite priloženi obrazac za odgovor (stranica 4.) i pošaljete ga na navedenu adresu.

Ovo pismo obrađuje se u skladu s nacionalnim pravom

[ime države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine].

Stranica 3.

Detalji o neplaćanju cestarine

(a)  Podaci o vozilu kojim je počinjeno neplaćanje cestarine:

Registracijski broj: ………………………………………….

Država članica registracije: ………………………………………….

Marka i model: ………………………………………….

(b)  Podaci o neplaćanju cestarine:

Mjesto, datum i vrijeme počinjenja neplaćanja cestarine:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Priroda i pravna kvalifikacija neplaćanja cestarine:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Detaljan opis neplaćanja cestarine:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Upućivanje na relevantne pravne odredbe:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Opis dokaza o neplaćanju cestarine ili upućivanje na njega:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

(c)  Podaci o uređaju kojim je utvrđeno neplaćanje cestarine (2):

Podaci o uređaju:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Identifikacijski broj uređaja:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Istek valjanosti zadnjeg baždarenja:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

(1)   Precrtati nepotrebno.

(2)   Ako uređaj nije korišten, ne ispunjava se.

Stranica 4.

Obrazac za odgovor

(ispuniti velikim tiskanim slovima)

A.  Podaci o vozaču:

– Puno ime i prezime:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

–  Mjesto i datum rođenja:

………………………………………………………………………………………………………………………………

–  Broj vozačke dozvole: izdana (datum): u (mjesto):………………………..

–  Adresa:………………………………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

B.  Popis pitanja:

1.  Je li vozilo, marke , registracijskog broja , registrirano

na Vaše ime? da/ne (1)

Ako nije, imatelj potvrde o registraciji je:

(prezime, ime, adresa)

2.  Priznajete li da niste platili cestarinu? da/ne (1)

3.  Ako ne priznajete, navedite razloge zašto:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

Pošaljite ispunjeni obrazac u roku od 60 dana od primitka ove pisane obavijesti sljedećem tijelu ili subjektu:

na sljedeću adresu:

OBAVIJEST

(Kada pisanu obavijest šalje subjekt odgovoran za naplatu cestarine u skladu s člankom 25.):

Ako utvrđena cestarina nije plaćena u roku navedenom u ovoj pisanoj obavijesti, ovaj će se predmet u svrhu razmatranja proslijediti nadležnom tijelu......... [ime države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine].

Ako se predmet ne nastavi, bit ćete obaviješteni u roku od 60 dana od primitka obrasca za odgovor ili dokaza o plaćanju. (1)

/

(Kada pisanu obavijest šalje nadležno tijelo države članice):

Ovaj će predmet razmotriti nadležno tijelo

[ime države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine].

Ako se predmet ne nastavi, bit ćete obaviješteni u roku od 60 dana od primitka obrasca za odgovor ili dokaza o plaćanju.(1)

(1)  Precrtati nepotrebno.

Ako se predmet nastavi, primjenjuje se sljedeći postupak:

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

[ispunjava država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine – kakav će biti daljnji postupak, uključujući detalje o mogućnosti i postupku pravnog lijeka protiv odluke da se nastavi s predmetom. Ti detalji u svakom slučaju uključuju: ime i adresu tijela ili subjekta nadležnog za rješavanje predmeta, rok za plaćanje, ime i adresu dotičnog tijela nadležnog za pravni lijek; rok za podnošenje pravnog lijeka].

Ovo pismo samo po sebi nema pravnih posljedica.

Izjava o zaštiti podataka

[U slučajevima kada se primjenjuje Uredba (EU) 2016/679:

U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 imate pravo zatražiti pristup svojim osobnim podacima te njihov ispravak ili brisanje ili ograničavanje njihove obrade ili pravo na podnošenje prigovora na obradu tih podataka te pravo na prenosivost podataka. Također imate pravo podnijeti pritužbu [naziv i adresa relevantnog nadzornog tijela].

[U slučajevima kada se primjenjuje Direktiva (EU) 2016/680:

U skladu s [naziv nacionalnog zakona kojim se primjenjuje Direktiva (EU) 2016/680] imate pravo od voditelja obrade zatražiti pristup svojim osobnim podacima te njihov ispravak ili brisanje i ograničavanje njihove obrade. Također imate pravo podnijeti pritužbu [naziv i adresa relevantnog nadzornog tijela].]

_____________

PRILOG III.

Dio A

Direktiva stavljena izvan snage i njezina izmjena

(iz članka 33.)

Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

SL L 166, 30.4.2004., str. 124.

Uredba (EZ) br. 219/2009 Europskog parlamenta i Vijeća

SL L 87, 31.3.2009., str. 109.

Dio B

Rok za prenošenje u nacionalno pravo

(iz članka 33.)

Direktiva

Rok za prenošenje

Direktiva 2004/52/EZ

20.  studenoga 2005.

_____________

PRILOG IV.

Korelacijska tablica

Direktiva 2004/52/EZ

Ova Direktiva

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 1. prvi podstavak točka (a)

Članak 1. stavak 1. prvi podstavak točka (b)

Članak 3. stavak 2. prva rečenica

Članak 1. stavak 1. drugi podstavak

Članak 1. stavak 2., uvodni tekst

Članak 1. stavak 2., uvodni tekst

Članak 1. stavak 2. točka (a)

Članak 1. stavak 2. točka (a)

Članak 1. stavak 2. točka (b)

Članak 1. stavak 2. točka (c)

Članak 1. stavak 2. točka (b)

Članak 1. stavak 3.

Članak 1. stavak 3.

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavak 5.

Članak 1. stavak 6.

Članak 2.

Članak 2. stavak 1.

Članak 3. stavak 1. prvi podstavak

Članak 3. stavak 1. drugi podstavak

članak 2. stavak 2. prva rečenica

Članak 4. stavak 7.

Članak 3. stavak 2.

Članak 3. stavak 3.

Članak 2. stavak 2. druga i treća rečenica

Članak 3. stavak 4.

Članak 2. stavak 2. četvrta rečenica

Članak 3. stavak 5.

Članak 3. stavak 6.

Članak 2. stavak 3.

Članak 2. stavak 4.

Članak 2. stavak 5.

Članak 2. stavak 6.

Članak 2. stavak 7.

Članak 27.

Članak 3. stavak 1.

članak 3. stavak 2. prva rečenica

Članak 1. stavak 1. drugi podstavak

Članak 3. stavak 2. druga rečenica

Članak 3. stavak 2. treća rečenica

 

Članak 3. stavak 3.

 

Članak 3. stavak 4.

Članak 4. stavak 1.

 

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 3.

 

Članak 4. stavak 4.

Članak 4. stavak 5.

Članak 4. stavak 7.

Članak 3. stavak 2.

Članak 4. stavak 8.

Članak 5. stavak 4.

Članak 23.

Članak 24.

Članak 26.

Članak 2. stavak 7.

Članak 27.

Članak 28.

Članak 29.

Članak 30.

Članak 5.

Članak 31.

Članak 6.

Članak 32. stavak 1.

Članak 32. stavak 2.

Članak 33.

Članak 7.

Članak 34.

Članak 8.

Članak 35.

Prilog

Prilog I.

Prilog II.

Prilog III.

Prilog IV.

_____________

(1) SL C 81, 2.3.2018., str. 181.
(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(3)SL C 81, 2.3.2018., str. 181.
(4)SL C 176, 23.5.2018., str. 66.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(6)Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici (SL L 166, 30.4.2004., str. 124.).
(7)Direktiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (SL L 68, 13.3.2015., str. 9.).
(8)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(9)Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).
(10)Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).
(11) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(12) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(13)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(14)Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).
(15)Direktiva 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/5/EZ (SL L 153, 22.5.2014., str. 62.).
(16)Direktiva 2014/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost (SL L 96, 29.3.2014., str. 79.).
(17) Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila (SL L 187, 20.7.1999., str. 42.).
(18)Odluka Vijeća 2008/616/PUP od 23. lipnja 2008. o provedbi Odluke 2008/615/PUP o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 12.).
(19)Odluka Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 1.).
(20)O = obvezno, ako postoji u nacionalnom registru, N = neobvezno.
(21)Usklađeni kod Unije, vidi Direktivu Vijeća 1999/37/EZ od 29. travnja 1999. o dokumentima za registraciju vozila (SL L 138, 1.6.1999., str. 57.).
(22)O = obvezno, ako postoji u nacionalnom registru, N = neobvezno.
(23)Usklađeni kod Unije, vidjeti Direktivu 1999/37/EZ.
(24)O = obvezno, ako postoji u nacionalnom registru, N = neobvezno.
(25)Usklađeni kod Unije, vidjeti Direktivu 1999/37/EZ.


Uzajamno priznavanje robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ***I
PDF 287kWORD 78k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici (COM(2017)0796 – C8-0005/2018 – 2017/0354(COD))
P8_TA-PROV(2019)0123A8-0274/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0796),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0005/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 28. studenoga 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0274/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008

P8_TC1-COD(2017)0354


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se slobodno kretanje robe osigurava u skladu s Ugovorima. Količinska ograničenja uvoza i sve mjere s istovrsnim učinkom zabranjeni su među državama članicama. Ta zabrana obuhvaća sve nacionalne mjere koje mogu, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu robom unutar Unije. Slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu osigurano je usklađivanjem pravila na razini Unije kojima se utvrđuju zajednički zahtjevi u pogledu stavljanja određene robe na tržište ili, u pogledu robe ili aspekata robe koji nisu u potpunosti obuhvaćeni pravilima Unije o usklađivanju, primjenom načela uzajamnog priznavanja kako ga je utvrdio Sud Europske unije.

(2)  Načelo uzajamnog priznavanja koje dobro funkcionira ključna je dopuna usklađivanju pravila na razini Unije, osobito uzimajući u obzir to da mnoga roba ima i usklađene i neusklađene aspekte.

(3)  Prepreke slobodnom kretanju robe među državama članicama mogu se nezakonito stvoriti ako, u nedostatku pravila Unije o usklađivanju koja obuhvaćaju robu ili određene aspekte robe, nadležno tijelo države članice primjenjuje nacionalna pravila na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, kojima se iziskuje da roba ispunjava određene tehničke zahtjeve, na primjer zahtjeve povezane s nazivom, oblikom, veličinom, težinom, sastavom, izgledom, označivanjem ili pakiranjem. Primjena takvih pravila na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici mogla bi biti protivna člancima 34. i 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), čak i ako se pravila primjenjuju na svu robu bez razlike.

(4)  Načelo uzajamnog priznavanja proizlazi iz sudske prakse Suda Europske unije. Prema tom načelu države članice ne smiju na svojem državnom području zabraniti prodaju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, čak i ako je ta roba, uključujući robu koja nije dobivena proizvodnim postupkom, proizvedena u skladu s različitim tehničkim pravilima. No načelo uzajamnog priznavanja nije apsolutno. Države članice mogu ograničiti stavljanje na tržište robe koja je zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici ako su takva ograničenja opravdana zbog razloga utvrđenih u članku 36. UFEU-a ili na temelju drugih prevladavajućih razloga od javnog interesa, priznatih u sudskoj praksi Suda Europske unije poveznoj sa slobodnim kretanjem robe, i ako su ta ograničenja proporcionalna cilju koji se nastoji ostvariti. Ovom se Uredbom nameće obveza jasnog obrazlaganja zbog čega je pristup tržištu ograničen ili uskraćen.

(5)  Koncept prevladavajućih razloga od javnog interesa novi je koncept koji je Sud Europske unije razvio u svojoj sudskoj praksi u vezi s člancima 34. i 36. UFEU-a. Ako među državama članicama postoje legitimne razlike, takvim bi se prevladavajućim razlozima moglo opravdati to što nadležna tijela primjenjuju nacionalna tehnička pravila. Međutim, administrativne odluke uvijek moraju biti obrazložene, legitimne, prikladne i moraju poštovati načelo proporcionalnosti te nadležno tijelo mora donijeti odluku s najmanjim mogućim ograničenjima. Kako bi se poboljšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta robe nacionalna tehnička pravila trebala bi biti primjerena svrsi i njima se ne bi trebale stvarati nerazmjerne netarifne prepreke. Nadalje, administrativne odluke o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu u odnosu na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ne smiju se temeljiti na samo na tome da se robom koja se ocjenjuje legitimni javni cilj koji država članica nastoji ostvariti ispunjava na drukčiji način od ▌ načina na koji se taj cilj ispunjava robom u toj državi članici. Kako bi pomogla državama članicama Komisija bi trebala pružiti neobvezujuće smjernice u vezi sa sudskom praksom Suda Europske unije o konceptu prevladavajućih razloga od javnog interesa i o načinu primjene načela uzajamnog priznavanja. Nadležna tijela trebala bi imati priliku pridonijeti smjernicama i dati povratne informacije o njima.

(6)  U Zaključcima Vijeća za konkurentnost o politici jedinstvenog tržišta iz prosinca 2013. istaknuto je da bi radi poboljšanja okvirnih uvjeta za poduzeća i potrošače na jedinstvenom tržištu trebalo na odgovarajući način primijeniti sve relevantne instrumente, uključujući uzajamno priznavanje. Vijeće je pozvalo Komisiju da izvijesti o slučajevima u kojima je funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i dalje neodgovarajuće ili problematično. U Zaključcima o politici jedinstvenog tržišta iz veljače 2015. Vijeće za konkurentnost pozvalo je Komisiju da poduzme korake kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i iznese odgovarajuće prijedloge u tu svrhu.

(7)  Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(4) donesena je kako bi se olakšala primjena načela uzajamnog priznavanja utvrđivanjem postupaka za smanjenje mogućnosti stvaranja nezakonitih prepreka slobodnom kretanju robe koja je već zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Unatoč donošenju te uredbe, još uvijek postoje mnogi problemi u pogledu primjene načela uzajamnog priznavanja. Evaluacija provedena od 2014. do 2016. pokazala je da načelo uzajamnog priznavanja ne funkcionira kako bi trebalo te da Uredba (EZ) br. 764/2008 ima ograničen učinak u olakšavanju primjene tog načela. Alati i postupovna jamstva uspostavljeni tom uredbom nisu ispunili svoj cilj poboljšanja primjene načela uzajamnog priznavanja. Na primjer, mreža kontaktnih točaka za proizvode koja je uspostavljena radi pružanja informacija gospodarskim subjektima o primjenjivim nacionalnim pravilima i primjeni načela uzajamnog priznavanja jedva je poznata među gospodarskim subjektima ili je oni gotovo i ne koriste. Nacionalna tijela ne surađuju dovoljno u okviru te mreže. Zahtjev u pogledu obavješćivanja o administrativnim odlukama o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu rijetko se poštuje. Kao rezultat toga, prepreke slobodnom kretanju robe na unutarnjem tržištu i dalje postoje.

(8)  Uredba (EZ) br. 764/2008 ima nekoliko nedostataka te bi je stoga trebalo preispitati i poboljšati. Radi jasnoće Uredbu (EZ) br. 764/2008 trebalo bi zamijeniti ovom Uredbom. Ovom bi se Uredbom trebali utvrditi jasni postupci za osiguravanje slobodnog kretanja robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici te za osiguravanje toga da se slobodno kretanje može ograničiti samo ako države članice za to imaju legitimne razloge od javnog interesa te toga da je ograničenje opravdano i proporcionalno. Ovom bi Uredbom također trebalo osigurati da i gospodarski subjekti i nacionalna tijela poštuju postojeća prava i obveze koji proizlaze iz načela uzajamnog priznavanja.

(9)  Ovom se Uredbom ne bi trebalo dovoditi u pitanje daljnje usklađivanje, prema potrebi, uvjeta za stavljanje robe na tržište radi poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

(10)  Trgovinske prepreke mogu također proizići iz drugih vrsta mjera obuhvaćenih područjem primjene članaka 34. i 36. UFEU-a. Te mjere mogu, na primjer, uključivati tehničke specifikacije sastavljene za potrebe postupaka javne nabave ili zahtjeve u pogledu upotrebe službenih jezika u državama članicama. Međutim, takve mjere ne bi trebale predstavljati nacionalna tehnička pravila u smislu ove Uredbe te ne bi trebale biti obuhvaćene njezinim područjem primjene.

(11)  Nacionalna se tehnička pravila ponekad u pojedinoj državi članici provode putem postupka prethodnog odobrenja, u okviru kojega se mora dobiti službeno odobrenje nadležnog tijela prije nego što se roba ondje može staviti na tržište. Sâmo postojanje postupka prethodnog odobrenja ograničava slobodno kretanje robe. Stoga, kako bi takav postupak bio opravdan u pogledu temeljnog načela slobodnog kretanja robe na unutarnjem tržištu, on mora biti usmjeren na ostvarivanje cilja od javnog interesa priznatog pravom Unije te mora biti proporcionalan i nediskriminirajući. Usklađenost takvog postupka s pravom Unije treba procjenjivati s obzirom na razmatranja utvrđena u sudskoj praksi Suda Europske unije. Stoga bi administrativne odluke o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu koje se temelje isključivo na tom razlogu što roba nema valjano prethodno odobrenje trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe. Međutim, prilikom podnošenja zahtjeva za obvezno prethodno odobrenje robe, svaku administrativnu odluku o odbijanju zahtjeva na temelju nacionalnog tehničkog pravila koje se primjenjuje u državi članici trebalo bi donijeti isključivo u skladu s ovom Uredbom kako bi podnositelj zahtjeva mogao iskoristiti postupovnu zaštitu koja se ovom Uredbom predviđa. Isto vrijedi za dobrovoljno prethodno odobrenje robe, ako ono postoji.

(12)  Važno je pojasniti da vrste robe obuhvaćene ovom Uredbom uključuju poljoprivredne proizvode. Pojam „poljoprivredni proizvodi” obuhvaća proizvode ribarstva, kako je predviđeno u članku 38. stavku 1. UFEU-a. Kako bi se lakše utvrdilo koje vrste robe podliježu ovoj Uredbi, Komisija bi trebala ocijeniti izvedivost i prednosti daljnje razrade indikativnog popisa proizvoda za uzajamno priznavanje.

(13)  Također je važno pojasniti da pojam „proizvođač” ne uključuje samo proizvođača robe, već i osobe koje proizvode robu koja nije dobivena proizvodnim postupkom, uključujući poljoprivredne proizvode, kao i osobe koje se predstavljaju kao proizvođači robe.

(14)  Odluke nacionalnih sudova kojima se ocjenjuje zakonitost slučajeva u kojima, zbog primjene nacionalnog tehničkog pravila, robi koja se zakonito stavlja na tržište u jednoj državi članici nije dopušten pristup tržištu u drugoj državi članici te odluke nacionalnih sudova kojima se izriču sankcije trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(15)  Kako bi mogla imati koristi od načela uzajamnog priznavanja, roba mora biti zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Trebalo bi pojasniti da, kako bi se roba mogla smatrati robom koja je zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici, roba mora biti u skladu s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju u toj državi članici te mora biti dostupna krajnjim korisnicima u toj državi članici.

(16)  Kako bi se podigla osviještenost nacionalnih tijela i gospodarskih subjekata o načelu uzajamnog priznavanja, države članice trebale bi razmotriti uvođenje jasnih i nedvosmislenih „klauzula o jedinstvenom tržištu” u svoja nacionalna tehnička pravila radi olakšavanja primjene tog načela.

(17)  Dokazi koji se zahtijevaju kako bi se dokazalo da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici znatno se razlikuju među državama članicama. To uzrokuje nepotrebna opterećenja, kašnjenja i dodatne troškove za gospodarske subjekte te sprječava nacionalna tijela da pravodobno dobiju informacije potrebne za ocjenu robe. To može omesti primjenu načela uzajamnog priznavanja. Stoga je ključno olakšati gospodarskim subjektima dokazivanje da se njihova roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici. Gospodarski subjekti trebali bi ostvariti korist od vlastite izjave s pomoću koje se nadležnim tijelima pružaju sve potrebne informacije o robi i njezinoj usklađenosti s pravilima koja se primjenjuju u toj drugoj državi članici. Upotrebom dobrovoljnih izjava nacionalna tijela ne bi se trebalo sprječavati u donošenju administrativnih odluka o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu, pod uvjetom da su takve odluke proporcionalne i opravdane te da se njima poštuje načelo uzajamnog priznavanja i da su usklađene s ovom Uredbom.

(18)  Trebalo bi biti moguće da proizvođač, uvoznik ili distributer sastave izjavu o zakonitom stavljanju robe na tržište za potrebe uzajamnog priznavanja („izjava o uzajamnom priznavanju”). Proizvođač je u najboljem položaju za pružanje informacija u izjavi o uzajamnom priznavanju jer proizvođač najbolje poznaje robu i posjeduje dokaze potrebne za provjeru informacija iz izjave o uzajamnom priznavanju. Proizvođač bi trebao moći opunomoćiti ovlaštenog zastupnika za sastavljanje takvih izjava u ime proizvođača i pod odgovornošću proizvođača. Međutim, ako gospodarski subjekt u izjavi može pružiti samo informacije o zakonitosti stavljanja robe na tržište, drugi bi gospodarski subjekt trebao moći pružiti informacije o tome da se roba stavlja na raspolaganje krajnjim korisnicima u dotičnoj državi članici, pod uvjetom da taj gospodarski subjekt preuzme odgovornost za informacije koje je pružio u izjavi o uzajamnom priznavanju i da je u mogućnosti dostaviti dokaze potrebne za provjeru tih informacija.

(19)  Izjava o uzajamnom priznavanju trebala bi uvijek sadržavati točne i potpune informacije o robi. Stoga bi izjavu trebalo ažurirati kako bi se u obzir uzele promjene, primjerice promjene odgovarajućih nacionalnih tehničkih pravila.

(20)  Kako bi se osiguralo da su informacije pružene u izjavi o uzajamnom priznavanju sveobuhvatne, trebalo bi utvrditi usklađenu strukturu za takve izjave kojom bi se koristili gospodarski subjekti koji žele podnijeti takve izjave.

(21)  Važno je osigurati da izjava o uzajamnom priznavanju bude popunjena istinitim i točnim informacijama. Stoga je potrebno od gospodarskih subjekata zahtijevati odgovornost za informacije koje su naveli u izjavi o uzajamnom priznavanju.

(22)  Kako bi se povećala učinkovitost i konkurentnost poduzeća koja posluju u području robe koja nije obuhvaćena zakonodavstvom Unije o usklađivanju, trebalo bi biti moguće iskoristiti nove informacijske tehnologije u svrhu olakšavanja podnošenja izjave o uzajamnom priznavanju. Stoga bi gospodarskim subjektima trebalo omogućiti da svoje izjave o uzajamnom priznavanju objave putem interneta, pod uvjetom da izjava o uzajamnom priznavanju bude lako dostupna i da bude u pouzdanu formatu.

(23)  Komisija bi trebala osigurati da obrazac izjave o uzajamnom priznavanju i smjernice za njezino popunjavanje budu dostupni na jedinstvenom digitalnom pristupniku na svim službenim jezicima Unije.

(24)  Ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na robu čiji su tek pojedini aspekti obuhvaćeni zakonodavstvom Unije o usklađivanju. Ako u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju gospodarski subjekt mora sastaviti EU izjavu o sukladnosti kako bi dokazao usklađenost s tim zakonodavstvom, tom gospodarskom subjektu trebalo bi biti dopušteno da izjavu o uzajamnom priznavanju predviđenu ovom Uredbom priloži EU izjavi o sukladnosti.

(25)  Ako gospodarski subjekti odluče da neće upotrijebiti izjavu o uzajamnom priznavanju, nadležna tijela države članice odredišta trebala bi biti zadužena za iznošenje jasno utvrđenih zahtjeva u pogledu specifičnih informacija koje smatraju potrebnima kako bi ocijenila robu s obzirom na načelo proporcionalnosti.

(26)  Gospodarskim subjektima trebalo bi omogućiti dovoljno vremena za podnošenje dokumenata ili bilo kojih drugih informacija koje zatraži nadležno tijelo države članice odredišta ili za podnošenje bilo kojih argumenata ili primjedaba u vezi s ocjenom dotične robe.

(27)  Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća(5) zahtijeva se od država članica da Komisiju i druge države članice obavijeste o svakom nacrtu nacionalnih tehničkih propisa o svim proizvodima, među ostalim o svim poljoprivrednim proizvodima ili proizvodima ribarstva, te dostave obrazloženje u kojem navode razloge zbog kojih je donošenje tog propisa potrebno. Međutim, potrebno je osigurati da se, nakon donošenja takvog nacionalnog tehničkog propisa, načelo uzajamnog priznavanja pravilno primjenjuje na određenu robu u pojedinačnim slučajevima. Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi postupke za primjenu načela uzajamnog priznavanja u pojedinačnim slučajevima, na primjer zahtijevajući od država članica da navedu nacionalna tehnička pravila na kojima se administrativna odluka temelji te legitimne razloge od javnog interesa kojima se opravdava primjena tog nacionalnog tehničkog pravila s obzirom na robu koja je zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Proporcionalnost nacionalnog tehničkog pravila temelj je za dokazivanje proporcionalnosti administrativne odluke koja se temelji na tom pravilu. Međutim, sredstva kojima treba dokazati proporcionalnost administrativne odluke trebalo bi utvrditi u svakom pojedinačnom slučaju.

(28)  Budući da bi administrativne odluke o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu za robu koja je već zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici trebale biti iznimke od temeljnog načela slobodnog kretanja robe, nužno je osigurati da se takvim odlukama poštuju postojeće obveze koje proizlaze iz načela uzajamnog priznavanja. Stoga je primjereno uspostaviti jasan postupak za utvrđivanje stavlja li se roba zakonito na tržište u toj drugoj državi članici i, ako se zakonito stavlja na tržište, jesu li legitimni javni interesi obuhvaćeni primjenjivim nacionalnim tehničkim pravilom države članice odredišta adekvatno zaštićeni, u skladu s člankom 36. UFEU-a i sudskom praksom Suda Europske unije. Takvim bi se postupkom trebalo osigurati da su sve donesene administrativne odluke proporcionalne te da se njima poštuje načelo uzajamnog priznavanja i da su usklađene s ovom Uredbom.

(29)  Ako nadležno tijelo ocjenjuje robu prije donošenja odluke o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu, to tijelo ne bi trebalo moći donositi odluke o suspenziji pristupa tržištu, osim kada se radi o slučajevima u kojima je potrebno brzo djelovanje kako bi se spriječilo nanošenje štete sigurnosti ili zdravlju osoba ili nanošenje štete okolišu, ili kako bi se spriječilo stavljanje robe na raspolaganje ako je stavljanje takve robe na raspolaganje općenito zabranjeno zbog razloga javnog morala ili javne sigurnosti, među ostalim, na primjer, sprječavanja kriminala.

(30)  Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(6) utvrđuje se sustav akreditacije kojim se osigurava uzajamno prihvaćanje razine osposobljenosti tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti. Nadležna tijela država članica stoga ne bi trebala odbiti prihvatiti izvješća o ispitivanju i potvrde koje je izdalo akreditirano tijelo za ocjenjivanje sukladnosti zbog razloga povezanih s osposobljenošću tog tijela. Nadalje, kako bi se što je više moguće izbjeglo udvostručavanje ispitivanja i postupaka koji su već provedeni u drugoj državi članici, države članice ne bi trebale odbiti prihvatiti izvješća o ispitivanju i potvrde koje su izdala druga tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s pravom Unije. Nadležna tijela trebala bi uzimati u obzir sadržaj podnesenih izvješća o ispitivanju ili potvrda.

(31)  Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) određuje se da se na tržište smiju stavljati samo sigurni proizvodi te se utvrđuju obveze proizvođačâ i distributerâ u pogledu sigurnosti proizvoda. Njome se nadležna tijela ovlašćuje da zabrane sve opasne proizvode, s trenutačnim učinkom, ili da privremeno zabrane proizvode koji bi mogli biti opasni, tijekom razdoblja potrebnog za različite sigurnosne ocjene, provjere i kontrole. Tom se direktivom također opisuje postupak koji nadležna tijela trebaju slijediti radi primjene odgovarajućih mjera ako proizvodi predstavljaju rizik, kao što su mjere iz članka 8. stavka 1. točaka od (b) do (f) te direktive, te se njome također uvodi obveza državama članicama da obavješćuju Komisiju i druge države članice o takvim mjerama. Stoga bi nadležna tijela trebala moći nastaviti primjenjivati tu direktivu, a posebno članak 8. stavak 1. točke od (b) do (f) i članak 8. stavak 3. te direktive.

(32)  Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća(8) uspostavlja se, među ostalim, sustav brzog uzbunjivanja za obavješćivanje o izravnim ili neizravnim rizicima za zdravlje ljudi koji potječu od hrane ili hrane za životinje. Njome se od država članica zahtijeva da putem sustava brzog uzbunjivanja odmah obavijeste Komisiju o svakoj mjeri koju donesu, čiji je cilj ograničavanje stavljanja na tržište hrane ili hrane za životinje, ili povlačenje ili opoziv s tržišta hrane ili hrane za životinje u svrhu zaštite zdravlja ljudi, a koja zahtijeva brzo djelovanje. Nadležna tijela trebala bi moći nastaviti primjenjivati tu uredbu, a posebno članak 50. stavak 3. i članak 54. te uredbe.

(33)  Uredbom (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća(9) uspostavlja se usklađeni okvir Unije za organizaciju službenih kontrola i za organizaciju službenih aktivnosti, osim službenih kontrola, u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu, uzimajući u obzir pravila o službenim kontrolama utvrđena u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(10) i u relevantnom sektorskom zakonodavstvu Unije. Uredbom (EU) 2017/625 utvrđuje se poseban postupak kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti otklone situacije u kojima postoji neusklađenost s propisima o hrani i hrani za životinje, pravilima o zdravlju životinja ili pravilima o dobrobiti životinja. Nadležna tijela trebala bi moći nastaviti primjenjivati Uredbu (EU) 2017/625, a posebno njezin članak 138.

(34)  Uredbom (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(11) uspostavlja se usklađen okvir Unije za provedbu provjera u vezi s obvezama utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(12) u skladu s kriterijima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 882/2004 te se utvrđuje da države članice moraju osigurati da svaki subjekt koji ispunjava te obveze ima pravo biti obuhvaćen sustavom provjera. Nadležna tijela trebala bi moći nastaviti primjenjivati Uredbu (EU) br. 1306/2013, a posebno njezin članak 90.

(35)  U svim administrativnim odlukama koje nadležna tijela država članica donesu na temelju ove Uredbe trebalo bi navesti pravna sredstva dostupna gospodarskom subjektu kako bi on mogao, u skladu s nacionalnim pravom, podnijeti žalbu protiv odluke ili pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudom. U administrativnoj odluci trebalo bi također uputiti na mogućnost gospodarskih subjekata da se koriste Mrežom za rješavanje problema na unutarnjem tržištu (SOLVIT) i postupkom za rješavanje problema predviđenim u ovoj Uredbi.

(36)  Djelotvorna rješenja za gospodarske subjekte koji žele alternativu povoljniju za poslovanje prilikom osporavanja administrativnih odluka o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu ključna su za osiguravanje ispravne i dosljedne primjene načela uzajamnog priznavanja. Kako bi se takva rješenja zajamčila, a pravni troškovi izbjegli, posebno za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), gospodarskim subjektima trebao bi biti dostupan izvansudski postupak za rješavanje problema.

(37)  SOLVIT je usluga koju pruža nacionalna administracija u svakoj državi članici čiji je cilj pronalazak rješenjâ za pojedince i poduzeća kada su njihova prava povrijedila javna tijela u drugoj državi članici. Načela kojima se uređuje funkcioniranje SOLVIT-a navedena su u Preporuci Komisije 2013/461/EU(13), prema kojoj svaka država članica treba uspostaviti centar SOLVIT-a koji posjeduje odgovarajuće ljudske i financijske resurse kako bi se osiguralo da centar SOLVIT-a sudjeluje u SOLVIT-u. Komisija bi trebala povećati svijest o postojanju i koristima SOLVIT-a, osobito među poduzećima.

(38)  SOLVIT je djelotvoran i besplatan izvansudski mehanizam za rješavanje problema. Funkcionira u kratkim rokovima i pruža praktična rješenja pojedincima i poduzećima kada naiđu na poteškoće u priznavanju, od strane javnih tijela, prava koja je pojedincima i poduzećima dodijelila Unija. Ako se gospodarski subjekt, mjerodavni centar SOLVIT-a i uključene države članice usuglase o primjerenom ishodu, daljnje djelovanje ne bi trebalo biti potrebno.

(39)  Međutim, ako se neformalnim pristupom SOLVIT-a ne postignu rezultati te i dalje postoje sumnje u pogledu usklađenosti administrativne odluke s načelom uzajamnog priznavanja, Komisiju bi trebalo ovlastiti za istraživanje tog pitanja na zahtjev bilo kojeg od uključenih centara SOLVIT-a. Nakon ocjene koju provodi Komisija, Komisija bi trebala izdati mišljenje koje se putem relevantnog centra SOLVIT-a dostavlja dotičnom gospodarskom subjektu i nadležnim tijelima te koje bi trebalo uzeti u obzir tijekom postupka SOLVIT-a. Intervencija Komisije trebala bi podlijegati roku od 45 radnih dana koji ne bi trebao obuhvaćati vrijeme koje je Komisiji potrebno za dobivanje dodatnih informacija i dokumenata koje smatra potrebnima. Ako se slučaj riješi tijekom tog razdoblja, Komisija ne bi trebala biti dužna izdati mišljenje. Takvi slučajevi SOLVIT-a trebali bi podlijegati zasebnom radnom postupku u bazi podataka SOLVIT-a i ne bi ih trebalo uključiti u redovite statističke podatke SOLVIT-a.

(40)  Mišljenje Komisije o administrativnoj odluci o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu trebalo bi se odnositi samo na pitanje je li administrativna odluka usklađena s načelom uzajamnog priznavanja i zahtjevima ove Uredbe. Time se ne dovode u pitanje ovlasti Komisije na temelju članka 258. UFEU-a ni obveza država članica da poštuju pravo Unije, prilikom rješavanja sustavnih problema utvrđenih u pogledu primjene načela uzajamnog priznavanja.

(41)  Za unutarnje tržište robe važno je da poduzeća, a posebno MSP-ovi, mogu dobiti pouzdane i konkretne informacije o važećem pravu u određenoj državi članici. Kontaktne točke za proizvode trebale bi imati važnu ulogu u olakšavanju komunikacije između nacionalnih tijela i gospodarskih subjekata, širenjem informacija o specifičnim pravilima za proizvode te o tome kako se načelo uzajamnog priznavanja primjenjuje na državnom području njihovih država članica. Stoga je potrebno ojačati ulogu kontaktnih točaka za proizvode kao glavnih pružatelja informacija o svim pravilima povezanima s proizvodima, među ostalim o nacionalnim tehničkim pravilima obuhvaćenima uzajamnim priznavanjem.

(42)  Kako bi se olakšalo slobodno kretanje robe, kontaktne točke za proizvode trebale bi besplatno pružati razumnu količinu informacija o svojim nacionalnim tehničkim pravilima i primjeni načela uzajamnog priznavanja. Kontaktne točke za proizvode trebale bi imati adekvatnu opremu i resurse. U skladu s Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća(14) one bi trebale pružati takve informacije na internetskim stranicama te podlijegati kriterijima kvalitete utvrđenima u toj uredbi. Zadaće kontaktnih točaka za proizvode povezane s pružanjem takvih informacija, među ostalim elektroničkog primjerka nacionalnih tehničkih pravila ili internetskog pristupa nacionalnim tehničkim pravilima, trebalo bi obavljati ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila kojima se uređuje distribucija nacionalnih tehničkih pravila. Nadalje, od kontaktnih točaka za proizvode ne bi trebalo zahtijevati dostavu primjeraka normi koje podliježu pravima intelektualnog vlasništva tijelâ ili organizacija za normizaciju, ili osiguravanje internetskog pristupa tim normama.

(43)  Suradnja nadležnih tijela ključna je za neometano funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i stvaranje kulture uzajamnog priznavanja. Kontaktne točke za proizvode i nacionalna nadležna tijela trebali bi stoga surađivati i razmjenjivati informacije i stručno znanje kako bi se osigurala pravilna i dosljedna primjene načela uzajamnog priznavanja i ove Uredbe.

(44)  Za potrebe obavješćivanja o administrativnim odlukama o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu, omogućavanja komunikacije među kontaktnim točkama za proizvode te osiguravanja administrativne suradnje, potrebno je državama članicama omogućiti pristup informacijskom i komunikacijskom sustavu.

(45)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(15).

(46)  Ako je za potrebe ove Uredbe nužno obrađivati osobne podatke, takvu obradu trebalo bi provoditi u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka. Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe podliježe Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(16) ili Uredbi (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(17).

(47)  Trebalo bi uspostaviti pouzdane i učinkovite mehanizme praćenja kako bi se pružile informacije o primjeni ove Uredbe i njezinu učinku na slobodno kretanje robe. Takvi mehanizmi ne bi trebali prelaziti okvire onoga što je nužno za postizanje tih ciljeva.

(48)  Za potrebe povećanja svijesti o načelu uzajamnog priznavanja i osiguravanja da se ova Uredba pravilno i dosljedno primjenjuje, trebalo bi predvidjeti financiranje, od strane Unije, kampanja za povećanje svijesti, osposobljavanjâ, razmjene službenika i drugih povezanih aktivnosti s ciljem jačanja i podupiranja povjerenja i suradnje među nadležnim tijelima, kontaktnim točkama za proizvode i gospodarskim subjektima.

(49)  Kako bi se riješio problem nepostojanja točnih podataka koji se odnose na funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i njegov učinak na jedinstveno tržište robe, Unija bi trebala financirati prikupljanje takvih podataka.

(50)  Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprječavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije.

(51)  Primjereno je odgoditi primjenu ove Uredbe kako bi se nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima dalo dovoljno vremena da se prilagode zahtjevima utvrđenima u njoj.

(52)  Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe s obzirom na ciljeve koji se njome žele postići. Komisija bi za evaluaciju ove Uredbe trebala upotrebljavati prikupljene podatke o funkcioniranju načela uzajamnog priznavanja i njegovu učinku na jedinstveno tržište robe te informacije dostupne u informacijskom i komunikacijskom sustavu. Komisija bi trebala moći od država članica zahtijevati pružanje dodatnih informacija potrebnih za evaluaciju. U skladu s točkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(18), evaluacija ove Uredbe trebala bi se temeljiti na kriterijima učinkovitosti, djelotvornosti, relevantnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti te bi trebala poslužiti kao osnova za procjene učinka opcija za daljnje djelovanje.

(53)  S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno osiguravanje neometane, dosljedne i pravilne primjene načela uzajamnog priznavanja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.  Cilj je ove Uredbe ojačati funkcioniranje unutarnjeg tržišta poboljšanjem primjene načela uzajamnog priznavanja i uklanjanjem neopravdanih prepreka trgovini.

2.  Ovom se Uredbom utvrđuju pravila i postupci u vezi s primjenom, od strane država članica, načela uzajamnog priznavanja u pojedinačnim slučajevima u odnosu na robu koja podliježe članku 34. UFEU-a i koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, uzimajući u obzir članak 36. UFEU-a i sudsku praksu Suda Europske unije.

3.  Ovom su Uredbom također predviđeni uspostava i održavanje kontaktnih točaka za proizvode u državama članicama te suradnja i razmjena informacija u kontekstu načela uzajamnog priznavanja.

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje na robu bilo koje vrste, uključujući poljoprivredne proizvode u smislu članka 38. stavka 1. drugog podstavka UFEU-a, i na administrativne odluke koje je nadležno tijelo države članice odredišta donijelo ili koje treba donijeti u odnosu na svu takvu robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ako administrativna odluka ispunjava sljedeće kriterije:

(a)  temelj je administrativne odluke nacionalno tehničko pravilo koje se primjenjuje u državi članici odredišta; i

(b)  izravan ili neizravan učinak administrativne odluke jest ograničavanje ili uskraćivanje pristupa tržištu u državi članici odredišta.

Administrativna odluka obuhvaća sve administrativne korake koji se temelje na nacionalnom tehničkom pravilu i čiji je pravni učinak jednak ili u bitnome jednak učinku iz točke (b).

2.  Za potrebe ove Uredbe „nacionalno tehničko pravilo” jest svaka odredba zakona, propisa ili druga administrativna odredba države članice koja ima sljedeća obilježja:

(a)  njome su obuhvaćeni roba ili aspekti robe koji nisu predmetom usklađivanja na razini Unije;

(b)  njome se zabranjuje stavljanje na raspolaganje robe ili robe određene vrste na tržištu u toj državi članici ili se utvrđuje obvezna usklađenost s tom odredbom, de facto ili de jure, kad god se roba ili roba određene vrste stavlja na raspolaganje na tom tržištu; i

(c)  za nju vrijedi barem jedan od sljedećih kriterija:

i.  njome se utvrđuju obilježja koja se zahtijevaju za tu robu ili za robu određene vrste, kao što su njezine razine kvalitete, uporabljivosti ili sigurnosti, ili njezine dimenzije, uključujući zahtjeve koji se primjenjuju na tu robu u pogledu naziva pod kojima se prodaje, terminologije, simbola, ispitivanja i metoda ispitivanja, pakiranja, obilježavanja ili označivanja te postupaka ocjenjivanja sukladnosti;

ii.  u svrhu zaštite potrošača ili okoliša njome se uvode drugi zahtjevi u pogledu robe ili robe određene vrste koji utječu na životni ciklus robe nakon njezina stavljanja na tržište u toj državi članici, kao što su uvjeti upotrebe, recikliranja, ponovne upotrebe ili zbrinjavanja, ako takvi uvjeti mogu znatno utjecati na sastav ili prirodu te robe, ili na njezino stavljanje na tržište u toj državi članici.

3.  Stavkom 2. točkom (c) podtočkom i. ovog članka također su obuhvaćeni proizvodne metode i postupci koji se koriste kod poljoprivrednih proizvoda kako su navedeni u članku 38. stavku 1. drugom podstavku UFEU-a ili kod proizvoda namijenjenih prehrani ljudi ili životinja kao i proizvodni metode i postupci koji se odnose na druge proizvode ako oni utječu na obilježja tih proizvoda.

4.  Postupak prethodnog odobrenja nije sam po sebi nacionalno tehničko pravilo za potrebe ove Uredbe, ali se odluka da se prethodno odobrenje uskrati na temelju nacionalnog tehničkog pravila smatra administrativnom odlukom na koju se primjenjuje ova Uredba ako ta odluka ispunjava ostale zahtjeve iz stavka 1. prvog podstavka.

5.  Ova Uredba ne primjenjuje se na:

(a)  odluke sudske prirode koje su donijeli nacionalni sudovi;

(b)  odluke sudske prirode koje su donijela tijela za izvršavanje zakonodavstva tijekom istrage ili progona kaznenog djela u pogledu terminologije, simbola ili svih materijalnih upućivanja na protuustavne ili kriminalne organizacije ili kaznena djela rasističke, diskriminacijske ili ksenofobne prirode.

6.  Člancima 5. i 6. ne utječe se na primjenu sljedećih odredaba:

(a)  članka 8. stavka 1. točaka od (b) do (f) i članka 8. stavka 3. Direktive 2001/95/EZ;

(b)  članka 50. stavka 3. točke (a) i članka 54. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(c)  članka 90. Uredbe (EU) br. 1306/2013; i

(d)  članka 138. Uredbe (EU) 2017/625;

7.  Ova Uredba ne utječe na obvezu, u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535, obavješćivanja Komisije i država članica o nacrtu nacionalnih tehničkih propisa prije njihova donošenja.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „zakonito stavljeno na tržište u drugoj državi članici” znači da je roba ili roba te vrste u skladu s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju u toj državi članici ili da ne podliježe takvim pravilima u toj državi članici i da je stavljena na raspolaganje krajnjim korisnicima u toj državi članici;

2.  „stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka robe, uz plaćanje ili besplatno, za distribuciju, potrošnju ili upotrebu na tržištu unutar državnog područja pojedine države članice u okviru trgovačke djelatnosti;

3.  „ograničavanje pristupa tržištu” znači određivanje uvjeta koje se mora ispuniti prije nego što se roba može staviti na raspolaganje na tržištu u državi članici odredišta ili uvjeta za zadržavanje robe na tom tržištu, što u oba slučaja zahtijeva izmjenu jednog ili više obilježja te robe kako je navedeno u članku 2. stavku 2. točki (c) podtočki i., ili zahtijeva provedbu dodatnog ispitivanja;

4.  „uskraćivanje pristupa tržištu” znači bilo što od sljedećega:

(a)  zabrana stavljanja na raspolaganje robe na tržištu u državi članici odredišta ili zadržavanja na tom tržištu; ili

(b)  zahtjev za povlačenje ili opoziv te robe s navedenog tržišta;

5.  „povlačenje” znači svaka mjera usmjerena na sprječavanje toga da roba koja se nalazi u opskrbnom lancu bude stavljena na raspolaganje na tržištu;

6.  „opoziv” znači svaka mjera usmjerena na ostvarivanje povrata robe koja je već stavljena na raspolaganje krajnjem korisniku;

7.  „postupak prethodnog odobrenja” znači administrativni postupak na temelju prava države članice kojim se od nadležnog tijela te države članice zahtijeva da, na osnovi zahtjeva gospodarskog subjekta, dade svoju službenu suglasnost prije nego što se roba može staviti na raspolaganje na tržištu u toj državi članici;

8.  „proizvođač” znači:

(a)  svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi robu ili prema čijem se nalogu roba oblikuje ili proizvodi ili koja proizvodi robu koja nije dobivena proizvodnim postupkom, uključujući poljoprivredne proizvode, te je stavlja na tržište pod imenom ili žigom te osobe,

(b)  svaka fizička ili pravna osoba koja izmjenjuje robu koja je već zakonito stavljena na tržište u pojedinoj državi članici na način kojim bi se moglo utjecati na usklađenost s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju u toj državi članici, ili

(c)  bilo koja druga fizička ili pravna osoba koja se stavljanjem svojeg imena, žiga ili druge razlikovne oznake na robu ili na popratne dokumente uz tu robu predstavlja kao proizvođač te robe;

9.  „ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja je dobila pisanu punomoć proizvođača da djeluje u ime tog proizvođača u pogledu stavljanja na raspolaganje robe na dotičnom tržištu;

10.  „uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja robu iz treće zemlje prvi put stavlja na raspolaganje na tržištu Unije;

11.  „distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu koja nije proizvođač ni uvoznik i koja robu stavlja na raspolaganje na tržištu u nekoj državi članici;

12.  „gospodarski subjekt” znači bilo što od sljedećega u vezi s robom: proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik ili distributer;

13.  „krajnji korisnik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja boravi ili ima poslovni nastan u Uniji i kojoj je roba stavljena ili se stavlja na raspolaganje kao potrošaču, izvan okvira bilo kakve komercijalne, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, ili kao poslovnom krajnjem korisniku u okviru njegovih industrijskih ili profesionalnih aktivnosti;

14.  „legitimni razlozi od javnog interesa” znači bilo koji od razloga navedenih u članku 36. UFEU-a ili bilo koji drugi prevladavajući razlozi od javnog interesa;

15.  „tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo za ocjenjivanje sukladnosti kako je definirano u članku 2. točki 13. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

Poglavlje II.

Postupci u vezi s primjenom načela uzajamnog priznavanja u pojedinačnim slučajevima

Članak 4.

Izjava o uzajamnom priznavanju

1.  Proizvođač robe ili robe određene vrste koja se stavlja ili se treba staviti na raspolaganje na tržištu u državi članici odredišta može sastaviti dobrovoljnu izjavu o zakonitom stavljanju robe na tržište za potrebe uzajamnog priznavanja („izjava o uzajamnom priznavanju”) kako bi nadležnim tijelima države članice odredišta dokazao da se roba ili roba te vrste zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici.

Proizvođač može opunomoćiti svojeg ovlaštenog zastupnika za sastavljanje izjave o uzajamnom priznavanju u njegovo ime.

Izjava o uzajamnom priznavanju mora imati strukturu navedenu u dijelu I. i dijelu II Priloga i mora sadržavati sve informacije navedene u tim dijelovima Priloga.

Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik, ako je za to opunomoćen, u izjavu o uzajamnom priznavanju mogu unijeti jedino informacije navedene u dijelu I. Priloga. U tom slučaju uvoznik ili distributer mora unijeti informacije navedene u dijelu II. Priloga.

Druga je mogućnost da oba dijela izjave o uzajamnom priznavanju može sastaviti uvoznik ili distributer pod uvjetom da potpisnik može pružiti dokaze iz članka 5. stavka 4. točke (a).

Izjava o uzajamnom priznavanju mora se sastaviti na jednom od službenih jezika Unije. Ako taj jezik nije jezik koji zahtijeva država članica odredišta, gospodarski subjekti moraju prevesti izjavu o uzajamnom priznavanju na jezik koji zahtijeva država članica odredišta.

2.  Gospodarski subjekti koji potpišu izjavu o uzajamnom priznavanju ili neki njezin dio odgovorni su za sadržaj i točnost informacija koje pružaju u izjavi o uzajamnom priznavanju, uključujući ispravnost informacija koje prevedu. Za potrebe ovog stavka, gospodarski subjekti odgovorni su u skladu s nacionalnim pravom.

3.  Gospodarski subjekti osiguravaju da se izjava o uzajamnom priznavanju redovito ažurira kako bi se uzele u obzir sve promjene informacija koje su unijeli u izjavu o uzajamnom priznavanju.

4.  Izjava o uzajamnom priznavanju može se dostaviti nadležnom tijelu države članice odredišta za potrebe provedbe ocjene u skladu s člankom 5. Može se dostaviti u tiskanom obliku ili elektroničkim putem ili se može objaviti na internetu, u skladu sa zahtjevima države članice odredišta.

5.  Ako gospodarski subjekti odluče izjavu o uzajamnom priznavanju objaviti na internetu, primjenjuju se sljedeći uvjeti:

(a)  vrsta robe ili serija robe na koje se izjava o uzajamnom priznavanju odnosi moraju se moći jednostavno prepoznati; i

(b)  upotrijebljenim tehničkim sredstvima mora se osigurati jednostavno pretraživanje te se ona moraju pratiti radi osiguravanja dostupnosti izjave o uzajamnom priznavanju i pristupa toj izjavi.

6.  Ako roba za koju se dostavlja izjava o uzajamnom priznavanju podliježe i aktu Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, izjava o uzajamnom priznavanju može se priložiti EU izjavi o sukladnosti.

Članak 5.

Ocjena robe

1.  Ako nadležno tijelo države članice odredišta namjerava ocijeniti robu koja podliježe ovoj Uredbi kako bi utvrdilo stavlja li se roba ili roba te vrste zakonito na tržište u drugoj državi članici i, ako se zakonito stavlja na tržište, jesu li legitimni javni interesi obuhvaćeni primjenjivim nacionalnim tehničkim pravilom države članice odredišta adekvatno zaštićeni uzimajući u obzir obilježja dotične robe, ono bez odgode stupa u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom.

2.  Pri stupanju u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom nadležno tijelo države članice odredišta obavješćuje gospodarskog subjekta o ocjeni, navodeći robu koja podliježe toj ocjeni i nacionalno tehničko pravilo ili postupak prethodnog odobrenja koji se primjenjuju. Nadležno tijelo države članice odredišta obavješćuje gospodarskog subjekta i o mogućnosti podnošenja izjave o uzajamnom priznavanju u skladu s člankom 4. za potrebe te ocjene.

3.  Gospodarskom subjektu dopušta se stavljanje na raspolaganje robe na tržištu u državi članici odredišta dok nadležno tijelo provodi ocjenu iz stavka 1. ovog članka, i to može nastaviti činiti osim ako primi administrativnu odluku o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu za tu robu. Ovaj stavak ne primjenjuje se ako se ocjena provodi u okviru postupka prethodnog odobrenja ili ako nadležno tijelo privremeno suspendira stavljanje na raspolaganje na tržištu one robe koja podliježe toj ocjeni u skladu s člankom 6.

4.  Ako je izjava o uzajamnom priznavanju dostavljena nadležnom tijelu države članice odredišta u skladu s člankom 4., tada za potrebe ocjene iz stavka 1. ovog članka:

(a)  nadležno tijelo prihvaća izjavu o uzajamnom priznavanju, uz popratne dokaze potrebne za provjeru u njoj sadržanih informacija, koji su dostavljeni kao odgovor na zahtjev nadležnog tijela, kao dovoljan dokaz da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici; i

(b)  nadležno tijelo ne smije zahtijevati bilo kakve druge informacije ili dokumentaciju od bilo kojeg gospodarskog subjekta za potrebe dokazivanja da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici.

5.   Ako izjava o uzajamnom priznavanju nije dostavljena nadležnom tijelu države članice odredišta u skladu s člankom 4., nadležno tijelo, za potrebe ocjene iz stavka 1. ovog članka, može zatražiti od dotičnih gospodarskih subjekata da dostave dokumentaciju i informacije koje su potrebne za tu ocjenu, a koje se odnose na sljedeće:

(a)  obilježja dotične robe ili vrste robe; i

(b)  zakonito stavljanje robe na tržište u drugoj državi članici.

6.  Dotični gospodarski subjekt ima na raspolaganju najmanje 15 radnih dana nakon zahtjeva nadležnog tijela države članice odredišta tijekom kojih može podnijeti dokumente i informacije iz stavka 4. točke (a) ili stavka 5., ili može podnijeti bilo koje argumente ili primjedbe koje bi gospodarski subjekt mogao imati.

7.  Za potrebe ocjene iz stavka 1. ovog članka, nadležno tijelo države članice odredišta može, u skladu s člankom 10. stavkom 3., stupiti u kontakt s nadležnim tijelima ili kontaktnim točkama za proizvode države članice za koju gospodarski subjekt tvrdi da u njoj zakonito stavlja na tržište svoju robu, ako nadležno tijelo ima potrebu provjeriti bilo koje informacije koje je dostavio gospodarski subjekt.

8.  Pri provedbi ocjenjivanja iz stavka 1. nadležna tijela država članica odredišta vode računa o sadržaju izvješćâ o ispitivanju ili potvrda koje je izdalo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i koje je dostavio gospodarski subjekt kao dio ocjene. Nadležna tijela država članica odredišta ne smiju odbiti izvješća o ispitivanju ili potvrde koje je izdalo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti akreditirano za odgovarajuće područje aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 zbog razloga povezanih s osposobljenošću tog tijela.

9.  Ako nakon dovršetka ocjenjivanja iz stavka 1. ovog članka, nadležno tijelo države članice odredišta donese administrativnu odluku u pogledu robe koju je ocijenilo, ono o toj administrativnoj odluci bez odgode obavješćuje gospodarskog subjekta iz stavka 1. ovog članka. Nadležno tijelo o toj administrativnoj odluci također obavješćuje Komisiju i druge države članice najkasnije 20 radnih dana nakon što je donijelo odluku. U tu se svrhu koristi sustavom iz članka 11.

10.  U administrativnoj odluci iz stavka 9. navode se razlozi za odluku na način koji je dovoljno detaljan i obrazložen kako bi se olakšala provedba procjene usklađenosti odluke s načelom uzajamnog priznavanja i sa zahtjevima ove Uredbe.

11.  U administrativnu odluku iz stavka 9. uključuju se posebno sljedeće informacije:

(a)  nacionalno tehničko pravilo na kojem se temelji administrativna odluka;

(b)  legitimni razlozi od javnog interesa kojima se opravdava primjena nacionalnog tehničkog pravila na kojem se temelji administrativna odluka;

(c)  tehnički ili znanstveni dokazi koje je nadležno tijelo države članice odredišta uzelo u obzir, uključujući, prema potrebi, sve relevantne promjene u pogledu najnovijih dostignuća do kojih je došlo od stupanja na snagu nacionalnog tehničkog pravila;

(d)  sažetak argumenata koje je iznio dotični gospodarski subjekt i koji su relevantni za ocjenu iz stavka 1., ako su takvi argumenti izneseni;

(e)  dokazi kojima se pokazuje da je administrativna odluka primjerena za ostvarivanja cilja koji se nastoji ostvariti i da se administrativnom odlukom ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

12.  U administrativnoj odluci iz stavka 9. ovog članka utvrđuju se pravna sredstva dostupna u skladu sa nacionalnim pravom države članice odredišta i rokovi za primjenu tih pravnih sredstava. U njoj se također navodi upućivanje na mogućnost za gospodarske subjekte da se koriste SOLVIT-om i postupkom iz članka 8.

13.  Administrativna odluka iz stavka 9. ne može početi proizvoditi učinke prije nego što se o njoj obavijesti dotični gospodarski subjekt u skladu s navedenim stavkom.

Članak 6.

Privremena suspenzija pristupa tržištu

1.  Kada nadležno tijelo države članice provodi ocjenu robe na temelju članka 5., ono može privremeno suspendirati stavljanje te robe na raspolaganje na tržištu u toj državi članici samo ako:

(a)  u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima upotrebe roba predstavlja ozbiljan rizik za sigurnost ili zdravlje osoba ili za okoliš, uključujući rizik čiji učinci nisu trenutni, što zahtijeva brzo djelovanje nadležnog tijela; ili

(b)  je stavljanje robe ili robe te vrste na tržište u toj državi članici općenito zabranjeno u toj državi članici zbog razlogâ javnog morala ili javne sigurnosti.

2.  Nadležno tijelo države članice odmah obavješćuje dotičnog gospodarskog subjekta, Komisiju i druge države članice o svakoj privremenoj suspenziji na temelju stavka 1. ovog članka. Obavijest Komisiji i drugim državama članicama upućuje se putem sustava iz članka 11. U slučajevima iz stavka 1. točke (a) ovog članka toj se obavijesti prilaže detaljno tehničko ili znanstveno obrazloženje kojim se pokazuje zbog čega je konkretni slučaj obuhvaćen područjem primjene te točke.

Članak 7.

Obavješćivanje putem RAPEX-a ili RASFF-a

Ako je administrativna odluka iz članka 5. ili privremena suspenzija iz članka 6. ujedno mjera o kojoj je potrebno obavijestiti putem sustava za brzu razmjenu informacija (RAPEX) u skladu s Direktivom 2001/95/EZ ili putem sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002, prema ovoj Uredbi ne zahtijeva se zasebna obavijest Komisiji i drugim državama članicama ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  u obavijesti iz sustava RAPEX ili sustava RASFF navedeno je da obavijest o mjeri vrijedi i kao obavijest u skladu s ovom Uredbom;

(b)  popratni dokazi potrebni za administrativnu odluku u skladu s člankom 5. ili za privremenu suspenziju u skladu s člankom 6. uključeni su u obavijest iz sustava RAPEX ili sustava RASFF.

Članak 8.

Postupak rješavanja problema

1.  Ako je gospodarski subjekt na koji se odnosi administrativna odluka tu odluku dostavio SOLVIT-u te ako tijekom postupka SOLVIT-a nacionalni centar ili nadležni centar zatraže mišljenje Komisije kako bi se pomoglo u rješavanju predmeta, nacionalni centar i nadležni centar dostavljaju Komisiji sve relevantne dokumente povezane s dotičnom administrativnom odlukom.

2.  Nakon primitka zahtjeva iz stavka 1. Komisija ocjenjuje je li administrativna odluka usklađena s načelom uzajamnog priznavanja i zahtjevima ove Uredbe.

3.  Za potrebe ocjene iz stavka 2. ovog članka Komisija razmatra administrativnu odluku o kojoj je dostavljena obavijest u skladu s člankom 5. stavkom 9. te dokumente i informacije pružene u okviru postupka SOLVIT-a. Ako su za potrebe ocjene iz stavka 2. ovog članka potrebne dodatne informacije ili dokumenti, Komisija, bez nepotrebne odgode, od relevantnog centra SOLVIT-a traži da stupi u kontakt s ▌dotičnim gospodarskim subjektom ili nadležnim tijelima koja su donijela administrativnu odluku u svrhu pribavljanja takvih dodatnih informacija ili dokumenata.

4.  U roku od 45 radnih dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. Komisija dovršava svoju ocjenu i izdaje mišljenje. Prema potrebi, u mišljenju Komisije utvrđuju se sva problematična pitanja koja bi trebalo riješiti u okviru predmeta SOLVIT-a ili se daju preporuke za pomoć u rješavanju predmeta. Rok od 45 radnih dana ne uključuje vrijeme koje je Komisiji potrebno za dobivanje dodatnih informacija i dokumenata kako je predviđeno u stavku 3.

5.  Ako tijekom ocjene iz stavka 2. Komisija primi informacije o tome da je predmet riješen, Komisija nije dužna izdati mišljenje.

6.  Mišljenje Komisije dostavlja se dotičnom gospodarskom subjektu i relevantnim nadležnim tijelima putem relevantnog centra SOLVIT-a. Komisija to mišljenje priopćuje svim državama članicama putem sustava iz članka 11. Mišljenje se uzima u obzir tijekom postupka SOLVIT-a iz stavka 1. ovog članka.

Poglavlje III.

Administrativna suradnja, praćenje i komunikacija

Članak 9.

Zadaće kontaktnih točaka za proizvode

1.  Države članice imenuju i održavaju kontaktne točke za proizvode na svojem državnom području i osiguravaju da njihove kontaktne točke za proizvode imaju dostatne ovlasti i adekvatne resurse za pravilno izvršavanje svojih zadaća. Države članice osiguravaju da kontaktne točke za proizvode pružaju svoje usluge u skladu s Uredbom (EU) 2018/1724.

2.  Kontaktne točke za proizvode pružaju sljedeće informacije putem interneta:

(a)  informacije o načelu uzajamnog priznavanja i primjeni ove Uredbe na državnom području njihove države članice, uključujući informacije o postupku utvrđenom u članku 5.;

(b)  podatke za kontakt s pomoću koji se može stupiti u izravan kontakt s nadležnim tijelima u toj državi članici, uključujući pojedinosti o tijelima odgovornima za nadzor nad provedbom nacionalnih tehničkih pravila koja se primjenjuju na državnom području njihove države članice;

(c)  informacije o pravnim sredstvima i postupcima dostupnima na državnom području njihove države članice u slučaju spora između nadležnog tijela i gospodarskog subjekta, među ostalim o postupku utvrđenom u članku 8.

3.  Kada je potrebno dopuniti informacije koje se pružaju putem interneta u skladu sa stavkom 2., kontaktne točke za proizvode na zahtjev gospodarskog subjekta ili nadležnog tijela iz druge države članice pružaju sve korisne informacije, kao što su elektronički primjerci nacionalnih tehničkih pravila i nacionalnih administrativnih postupaka ili osiguravaju internetski pristup tim pravilima i postupcima, koji se primjenjuju na određenu robu ili robu određene vrste na državnom području na kojem je kontaktna točka za proizvode uspostavljena ili informacije o tome podliježe li ta roba ili roba te vrste prethodnom odobrenju u skladu s nacionalnim pravom.

4.  Kontaktne točke za proizvode odgovaraju na sve zahtjeve iz stavka 3. u roku od 15 radnih dana od njihova primitka.

5.  Kontaktne točke za proizvode ne smiju naplaćivati nikakvu naknadu za pružanje informacija iz stavka 3.

Članak 10.

Administrativna suradnja

1.  Komisija osigurava učinkovitu suradnju među nadležnim tijelima i kontaktnim točkama za proizvode različitih država članica putem sljedećih aktivnosti:

(a)  olakšavanjem i koordiniranjem razmjene i prikupljanja informacija i najboljih praksi s obzirom na primjenu načela uzajamnog priznavanja;

(b)  podržavanjem funkcioniranja kontaktnih točaka za proizvode i pospješivanjem njihove prekogranične suradnje;

(c)  olakšavanjem i koordiniranjem razmjene službenika među državama članicama te organiziranjem zajedničkih programa osposobljavanja i podizanja svijesti za tijela i poduzeća.

2.  Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela i kontaktne točke za proizvode sudjeluju u aktivnostima iz stavka 1.

3.  Na zahtjev nadležnog tijela države članice odredišta na temelju članka 5. stavka 7. nadležna tijela u državi članici za koju gospodarski subjekt tvrdi da u njoj zakonito stavlja svoju robu na tržište dostavljaju u roku od 15 radnih dana nadležnom tijelu države članice odredišta sve informacije važne za provjeru podataka i dokumenata koje je u vezi s tom robom dostavio gospodarski subjekt tijekom ocjene u skladu s člankom 5.. Kontaktne točke za proizvode mogu se koristiti radi olakšavanja kontakata među relevantnim nadležnim tijelima u skladu s rokom za dostavu traženih informacija navedenim u članku 9. stavku 4.

Članak 11.

Informacijski i komunikacijski sustav

1.  Za potrebe članaka 5., 6. i 10. ove Uredbe upotrebljava se informacijski i komunikacijski sustav Unije naveden u članku 23. Uredbe (EZ) br. 765/2008], osim kako je predviđeno u članku 7. ove Uredbe.

2.  Komisija donosi provedbene akte u kojima se utvrđuju pojedinosti i funkcionalnosti sustava iz stavka 1. ovog članka za potrebe ove Uredbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2.

Poglavlje IV.

Financiranje

Članak 12.

Financiranje aktivnosti za potporu ovoj Uredbi

1.  Unija može financirati sljedeće aktivnosti za potporu ovoj Uredbi:

(a)  kampanje podizanja svijesti;

(b)  obrazovanje i osposobljavanje;

(c)  razmjenu službenika i najboljih praksi;

(d)  suradnju među kontaktnim točkama za proizvode i nadležnim tijelima te tehničku i logističku podršku toj suradnji;

(e)  prikupljanje podataka koji se odnose na funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i njegov učinak na jedinstveno tržište robe.

2.  Financijska pomoć Unije u vezi s aktivnostima kojima se pruža potpora ovoj Uredbi provodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća(19), izravno ili povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna subjektima navedenima u članku 62. stavku 1. točki (c) te uredbe.

3.  Proračunsko tijelo svake godine određuje odobrena sredstva koja se dodjeljuju za aktivnosti iz ove Uredbe u granicama financijskog okvira koji je na snazi.

Članak 13.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.  Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, dok se provode aktivnosti koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se utvrde nepravilnosti, osiguravanjem povrata pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.  Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i inspekcija na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su primali sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3.  Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96(21) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije, u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji su financirani u okviru ove Uredbe.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, koji su rezultat provedbe ove Uredbe, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

Poglavlje V.

Evaluacija i postupak odbora

Članak 14.

Evaluacija

1.  Komisija do ... [pet godina nakon datuma početka primjene ove Uredbe], a nakon toga svake četiri godine, provodi evaluaciju ove Uredbe s obzirom na ciljeve koji se njome nastoje ostvariti, a izvješće o tome dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

2.  Za potrebe stavka 1. ovog članka Komisija se koristi informacijama dostupnima u sustavu iz članka 11. i svim podacima prikupljenima tijekom aktivnosti iz članka 12. stavka 1. točke (e). Komisija od država članica također može zahtijevati da dostave sve relevantne informacije radi evaluacije slobodnog kretanja robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ili radi evaluacije djelotvornosti ove Uredbe, kao i da dostave ocjenu funkcioniranja kontaktnih točaka za proizvode.

Članak 15.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Poglavlje VI.

Završne odredbe

Članak 16.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 764/2008 stavlja se izvan snage s učinkom od ... [godina dana nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 17.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od ... [godina dana nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Izjava o uzajamnom priznavanju za potrebe članka 4. Uredbe (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća(22)(23)

Dio I.

1.  Jedinstvena identifikacijska oznaka robe ili vrste robe: … [Napomena: unesite identifikacijski broj robe ili drugu referentnu oznaku kojom se na jedinstven način identificira roba ili vrsta robe]

2.  Ime/naziv i adresa gospodarskog subjekta: … [Napomena: unesite ime/naziv i adresu potpisnika dijela I. izjave o uzajamnom priznavanju: proizvođača i, ako je to primjenjivo, njegova ovlaštenog zastupnika, ili uvoznika ili distributera]

3.  Opis robe ili vrste robe koja je predmetom izjave o uzajamnom priznavanju: … [Napomena: opis bi trebao dovoljno detaljan da se roba može identificirati radi sljedivosti. Kada je to prikladno, opisu se može priložiti fotografija.]

4.  Izjava i informacije o zakonitosti stavljanja na tržište robe ili te vrste robe

4.1.  Prethodno opisana roba ili vrsta robe, uključujući njezina obilježja, u skladu je sa sljedećim pravilima koja se primjenjuju u … [Napomena: navedite državu članicu za koju se tvrdi da je roba ili ta vrsta robe zakonito stavljena na njezino tržište]: … [Napomena: unesite naslov i upućivanje na službenu objavu za pojedinačna odgovarajuća pravila koja se primjenjuju u toj državi članici i referentnu oznaku odluke o odobrenju ako je roba podlijegala postupku prethodnog odobrenja],

ili

prethodno opisana roba ili vrsta robe ne podliježe nikakvim odgovarajućim pravilima u: … [Napomena: navedite državu članicu za koju se tvrdi da je roba ili ta vrsta robe zakonito stavljena na njezino tržište].

4.2.  Referentna oznaka postupka ocjenjivanja sukladnosti koji se primjenjuje na robu ili tu vrstu robe ili referentna oznaka izvješćâ o ispitivanju za sva ispitivanja koja je provelo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, uključujući naziv i adresu tog tijela (ako je takav postupak proveden ili ako su takva ispitivanja provedena): … .

5.  Sve dodatne informacije koje se smatraju relevantnima za ocjenu toga stavlja li se roba ili ta vrsta robe zakonito na tržište u državi članici navedenoj u točki 4.1.: … .

6.  Ovaj dio izjave o uzajamnom priznavanju sastavljen je pod isključivom odgovornošću gospodarskog subjekta navedenog u točki 2.

Potpisano za i u ime:

(mjesto i datum):

(ime, funkcija) (potpis):

Dio II.

7.  Izjava i informacije o stavljanju robe ili te vrste robe na tržište

7.1.  Roba ili ta vrsta robe opisana u dijelu I. stavlja se na raspolaganje krajnjim korisnicima na tržištu u državi članici navedenoj u točki 4.1.

7.2.  Informacija o tome da je roba ili ta vrsta robe stavljena na raspolaganje krajnjim korisnicima u državi članici navedenoj u točki 4.1., uključujući pojedinosti o datumu kada je roba prvi put stavljena na raspolaganje krajnjim korisnicima na tržištu u toj državi članici: … .

8.  Sve dodatne informacije koje se smatraju relevantnima za ocjenu toga stavlja li se roba ili ta vrsta robe zakonito na tržište u državi članici navedenoj u točki 4.1.: … .

9.  Ovaj dio izjave o uzajamnom priznavanju sastavljen je pod isključivom odgovornošću … [Napomena: unijeti ime/naziv i adresu potpisnika dijela II. izjave o uzajamnom priznavanju: proizvođača i, ako je to primjenjivo, njegova ovlaštenog zastupnika, ili uvoznika ili distributera].

Potpisano za i u ime:

(mjesto i datum):

(ime, funkcija) (potpis):

(1) SL C 283, 10.8.2018., str. 19.
(2)SL C 283, 10.8.2018., str.19.
(3)Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(4)Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici i o stavljanju izvan snage Odluke br. 3052/95/EZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 21.).
(5)Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).
(6)Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).
(7)Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4).
(8)Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
(9)Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95, 7.4.2017., str. 1.).
(10)Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).
(11)Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL L 347 20.12.2013., str. 549.).
(12)Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).
(13)Preporuka Komisije 2013/461/EU od 17. rujna 2013. o načelima kojima se uređuje mreža SOLVIT (SL L 249, 19.9.2013., str. 10.).
(14)Uredba (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 295, 21.11.2018., str. 1.).
(15)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(16)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(17)Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
(18)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(19)Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
(20)Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).
(21)Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
(22)Uredba (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća od … o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008 (SL L … ).
(23)+SL: molimo u tekst umetnuti broj, a u bilješku broj, datum i upućivanje na objavu dokumenta iz predmeta PE-CONS 70/18 - COD 2017/0354.


Naknade za prekogranična plaćanja u Uniji i naknade za konverziju valute ***I
PDF 209kWORD 54k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za konverziju valute (COM(2018)0163 – C8-0129/2018 – 2018/0076(COD))
P8_TA-PROV(2019)0124A8-0360/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0163),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0129/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 31. kolovoza 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0360/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta

P8_TC1-COD(2018)0076


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(3),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Od donošenja uredbi (EZ) br. 2560/2001(6) i (EZ) br. 924/2009(7) Europskog parlamenta i Vijeća naknade za prekogranična plaćanja u eurima između država članica europodručja znatno su se smanjile na razine koje su u velikoj većini slučajeva neznatne.

(2)  Prekogranična plaćanja u eurima iz država članica izvan europodručja čine međutim oko 80 % svih prekograničnih plaćanja iz država članica izvan europodručja. Naknade za takva prekogranična plaćanja i dalje su pretjerano visoke u većini država članica izvan europodručja, iako pružatelji platnih usluga koji se nalaze u državama članicama izvan europodručja imaju pristup istim učinkovitim infrastrukturama za obradu tih transakcija uz vrlo niske troškove kao i pružatelji platnih usluga koji se nalaze u europodručju.

(3)  Visoke naknade za prekogranična plaćanja i dalje su prepreka potpunom uključivanju poduzeća i građana iz država članica izvan europodručja u unutarnje tržište, što utječe na njihovu konkurentnost. Zbog tih visokih naknada produljuje se postojanje dviju kategorija korisnika platnih usluga u Uniji: korisnici platnih usluga koji ostvaruju korist od jedinstvenog područja plaćanja u eurima („SEPA”) i korisnici platnih usluga koji plaćaju visoke troškove za svoja prekogranična plaćanja u eurima.

(4)  Kako bi se olakšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i uklonile nejednakosti između korisnika platnih usluga u državama članicama europodručja i onih u državama članicama izvan europodručja u pogledu prekograničnih plaćanja u eurima, nužno je osigurati da su naknade za prekogranična plaćanja u eurima unutar Unije usklađene s naknadama za odgovarajuća nacionalna plaćanja izvršena u nacionalnoj valuti države članice u kojoj se nalazi pružatelj platnih usluga čije usluge koristi korisnik platnih usluga. Smatra se da se pružatelj platnih usluga nalazi u onoj državi članici u kojoj svoje usluge pruža korisniku platnih usluga.

(5)  Naknade za preračunavanje valuta čine znatan trošak prilikom prekograničnih plaćanja kada se u državi članici platitelja i državi članici primatelja plaćanja upotrebljavaju različite valute. Člankom 45. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća(8) zahtijeva se da naknade i tečaj koji se primjenjuje budu transparentni, u članku 52. stavku 3. te direktive navode se zahtjevi u vezi s obavješćivanjem u pogledu platnih transakcija obuhvaćenih okvirnim ugovorom te su člankom 59. stavkom 2. te direktive obuhvaćeni zahtjevi u vezi s obavješćivanjem za stranke koje nude usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu. Tim zahtjevima u vezi s obavješćivanjem nije postignuta dovoljna transparentnost i usporedivost naknada za preračunavanje valuta u situacijama u kojima se na bankomatu ili na prodajnom mjestu nude alternativne opcije preračunavanja valuta. Taj manjak transparentnosti i usporedivosti onemogućuje tržišno natjecanje kojim bi se smanjile naknade za preračunavanje valuta i povećava rizik da će platitelji odabrati skupu opciju preračunavanja valuta. Stoga je nužno uvesti dodatne mjere kako bi se potrošače zaštitilo od prekomjernih naknada za usluge preračunavanja valuta i osiguralo da potrošači dobiju informacije koje su im potrebne kako bi odabrali najbolju opciju preračunavanja valuta.

(6)  Kako bi se osiguralo da sudionici na tržištu ne budu suočeni s potrebom za nerazmjerno visokom razinom ulaganja za prilagodbu svoje platne infrastrukture, opreme i procesa radi povećanja transparentnosti, mjere koje je potrebno provesti trebale bi biti primjerene, odgovarajuće i ekonomične. Istodobno, u situacijama u kojima je platitelj suočen s različitim opcijama preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, pružene informacije trebale bi omogućiti usporedbu kako bi platitelj mogao donijeti informiranu odluku.

(7)  Kako bi se postigla usporedivost, naknade za preračunavanje valuta trebale bi za sva plaćanja na temelju kartica biti iskazane na isti način, odnosno kao postotne marže u odnosu na posljednje dostupne referentne devizni tečaje za euro koje je izdala Europska središnja banka (ESB). Marža će se možda morati temeljiti na tečaju koji proizlazi iz dvaju tečaja ESB-a u slučaju preračunavanja između dvije valute koje nisu euro.

(8)  U skladu s općim zahtjevima u vezi s obavješćivanjem o naknadama za preračunavanje valuta koji su utvrđeni u Direktivi (EU) 2015/2366, pružatelji usluga preračunavanja valuta moraju priopćiti informacije o svojim naknadama za preračunavanje valuta prije iniciranja platne transakcije. Stranke koje nude usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu trebale bi pružiti informacije o svojim naknadama za takve usluge na jasan i pristupačan način, na primjer tako da svoje naknade istaknu na šalteru ili digitalno prikažu na terminalu ili zaslonu u slučaju kupnje na internetu. Uz informacije iz članka 59. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366 te bi stranke prije iniciranja plaćanja trebale pružiti izričite informacije o iznosu koji treba platiti primatelju plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja te o ukupnom iznosu koji platitelj treba platiti u valuti računa platitelja. Iznos koji treba platiti u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja trebao bi biti iskazan kao cijena robe i usluga koji se kupuju i mogao bi biti prikazan na blagajni, a ne na terminalu za plaćanje. Valuta koju primatelj plaćanja upotrebljava u pravilu je lokalna valuta, ali u skladu s načelom slobode ugovaranja u pojedinim slučajevima mogla bi to biti neka druga valuta Unije. Ukupan iznos koji platitelj treba platiti u valuti računa platitelja trebao bi se sastojati od cijene robe ili usluga i naknade za preračunavanje valuta. Osim toga, oba iznosa trebala bi biti zabilježena na potvrdi ili na nekom drugom trajnom mediju.

(9)  U pogledu članka 59. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366, ako se na bankomatu ili na prodajnom mjestu nudi usluga preračunavanja valuta, platitelj bi trebao moći odbiti tu uslugu i umjesto toga platiti u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja.

(10)  Kako bi se platiteljima omogućila usporedba naknada za pojedine opcije preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, pružatelji platnih usluga platitelja trebali bi ne samo uvrstiti potpuno usporedive informacije o naknadama koje se primjenjuju za preračunavanje valuta u opće uvjete svojega okvirnog ugovora, već bi te informacije na lako razumljiv i dostupan način također trebali objaviti na elektroničkoj platformi koja je široko dostupna i lako pristupačna, a posebno na svojim internetskim stranicama za korisnike, svojim internetskim stranicama za e-bankarstvo i na svojim aplikacijama za mobilno bankarstvo. To bi omogućilo razvoj internetskih stranica za usporedbu kako bi potrošači lakše mogli uspoređivati cijene kada putuju ili kupuju u inozemstvu. Osim toga, pružatelji platnih usluga platitelja trebali bi upotrebom široko dostupnih i lako pristupačnih elektroničkih komunikacijskih kanala, kao što su SMS poruke, e-pošta ili slanje obavijesti putem aplikacije platitelja za mobilno bankarstvo, podsjetiti platitelje na naknade koje se primjenjuju za preračunavanje valuta kada se plaćanje na temelju kartica vrši u drugoj valuti. Pružatelji platnih usluga trebali bi se s korisnicima platnih usluga dogovoriti o elektroničkom komunikacijskom kanalu putem kojeg će pružati informacije o naknadama za preračunavanje valuta, vodeći računa o najefikasnijem načinu da te informacije dođu do platitelja. Pružatelji platnih usluga također bi trebali prihvaćati zahtjeve korisnika platnih usluga da ne primaju elektroničke poruke s informacijama o naknadama za preračunavanje valuta.

(11)  Redoviti podsjetnici primjereni su u situacijama kada platitelj tijekom duljih razdoblja boravi u inozemstvu, na primjer kada je platitelj upućen na rad ili studira u inozemstvu ili ako platitelj redovito koristi karticu za kupnju na internetu u lokalnoj valuti. Obveza slanja takvih podsjetnika ne bi zahtijevala nerazmjerna ulaganja radi prilagodbe postojećih poslovnih procesa pružatelja platnih usluga i njegove infrastrukture za obradu plaćanja te bi se njome osigurala bolja informiranost platitelja o različitim opcijama preračunavanja valuta.

(12)  Komisija bi Europskom parlamentu, Vijeću, ESB-u i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru trebala podnijeti izvješće o primjeni pravila o ujednačavanju troškova prekograničnih plaćanja u eurima s troškom nacionalnih transakcija u nacionalnim valutama te o učinkovitosti zahtjeva u vezi s obavješćivanjem o preračunavanju valuta koji su utvrđeni u ovoj Uredbi. Komisija bi također trebala analizirati daljnje mogućnosti – i tehničku izvedivost tih mogućnosti – proširenja pravila o jednakim naknadama na sve valute Unije te daljnjeg poboljšanja transparentnosti i usporedivosti naknada za preračunavanje valuta, kao i mogućnost da stranke koje nisu pružatelj platnih usluga platitelja onemoguće i omoguće opciju prihvaćanja preračunavanja valuta.

(13)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekograničnog karaktera plaćanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 924/2009

Uredba (EZ) br. 924/2009 mijenja se kako slijedi:

1.  Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o prekograničnim plaćanjima i transparentnosti naknada za preračunavanje valuta unutar Unije.”;

"

(b)  u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Neovisno o prvom podstavku ovog stavka, članci 3.a i 3.b primjenjuju se na nacionalna i prekogranična plaćanja koja su izražena ili u eurima ili u nacionalnoj valuti države članice koja nije euro te koja uključuju uslugu preračunavanja valuta.”;

"

2.   U članku 2. točka 9. zamjenjuje se sljedećim:"

„9. „naknada” znači svaki iznos koji pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga i koji je izravno ili neizravno povezan s platnom transakcijom, svaki iznos koji pružatelj platnih usluga ili stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta zaračunava korisniku platnih usluga za uslugu preračunavanja valuta u skladu s člankom 59. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća* ili kombinacija tih iznosa;

______________

* Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).”;

"

3.  Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja u eurima jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti u nacionalnoj valuti države članice u kojoj se nalazi pružatelj platnih usluga čije usluge koristi korisnik platnih usluga.”,

"

(b)  umeće se sljedeći stavak:"

„1.a Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja u nacionalnoj valuti države članice koja je dostavila svoju odluku o proširenju primjene ove Uredbe na svoju nacionalnu valutu u skladu s člankom 14. jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava korisnicima platnih usluga za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti i u istoj valuti.”,

"

(c)  stavak 3. briše se,

(d)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Stavci 1. i 1.a ne primjenjuju se na naknade za preračunavanje valuta.”;

"

4.  Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 3.a

Naknade za preračunavanje valuta povezane s transakcijama na temelju kartica

1.  U pogledu zahtjeva u vezi s obavješćivanjem o naknadama za preračunavanje valuta i primjenjivom tečaju, kako je utvrđeno u članku 45. stavku 1., članku 52. stavku 3. i članku 59. stavku 2. Direktive (EU) 2015/2366, pružatelji platnih usluga i stranke koje pružaju usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, kako je navedeno u članku 59. stavku 2. te direktive, iskazuju ukupne naknade za preračunavanje valuta kao postotnu maržu u odnosu na posljednje dostupne referentne devizne tečaje za euro koje je izdala Europska središnja banka (ESB). Ta marža mora se priopćiti platitelju prije iniciranja platne transakcije.

2.  Pružatelji platnih usluga također moraju marže iz stavka 1. objaviti na razumljiv i lako dostupan način na elektroničkoj platformi koja je široko dostupna i lako pristupačna.

3.  Uz informacije iz stavka 1., stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu mora platitelju prije iniciranja platne transakcije dati sljedeće informacije:

   (a) iznos koji bi trebalo platiti primatelju plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja;
   (b) iznos koji treba platiti platitelj u valuti računa platitelja.

4.  Stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili prodajnom mjestu mora jasno prikazati informacije iz stavka 1 na bankomatu ili na prodajnom mjestu. Prije iniciranja platne transakcije ta stranka također obavješćuje platitelja o mogućnosti plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja te o mogućnosti da preračunavanje valuta naknadno izvrši pružatelj platnih usluga platitelja. Informacije iz stavaka 1. i 3. moraju se platitelju također staviti na raspolaganje na trajnom mediju nakon iniciranja platne transakcije.

5.  Pružatelj platnih usluga platitelja šalje platitelju elektroničku poruku s informacijama iz stavka 1. za svaku platnu karticu koju je pružatelj platnih usluga platitelja izdao platitelju i koja je povezana s istim računom, bez nepotrebnog odgađanja nakon što pružatelj platnih usluga platitelja zaprimi nalog za plaćanje za podizanje gotovine na bankomatu ili za plaćanje na prodajnom mjestu koji je izražen u bilo kojoj valuti Unije različitoj od valute računa platitelja.

Neovisno o prvom podstavku, takva poruka šalje se jednom u svakom mjesecu u kojem pružatelj platnih usluga platitelja od platitelja primi nalog za plaćanje izražen u istoj valuti.

6.  Pružatelj platnih usluga dogovara se s korisnikom platnih usluga o elektroničkom komunikacijskom kanalu ili kanalima koji su široko dostupni i lako pristupačni i putem kojih će pružatelj platnih usluga slati poruku iz stavka 5.

Pružatelj platnih usluga mora korisnicima platnih usluga ponuditi mogućnost da onemoguće opciju primanja elektroničkih poruka iz stavka 5.

Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu se dogovoriti da se stavak 5. i ovaj stavak ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično ako korisnik platnih usluga nije potrošač.

7.  Informacije iz ovog članka pružaju se bez naplate naknade te na neutralan i razumljiv način.”;

"

5.  Umeće se sljedeći članak ▌:"

„Članak 3.b

Naknade za preračunavanje valuta u vezi s kreditnim transferima

1.  Kada pružatelj platnih usluga platitelja nudi uslugu preračunavanja valuta u vezi s kreditnim transferom, kako je definiran u članku 4. točki 24. Direktive (EU) 2015/2366, koji je iniciran izravno online koristeći internetske stranice ili aplikaciju za mobilno bankarstvo pružatelja platnih usluga, pružatelj platnih usluga, u odnosu na članak 45. stavak 1. i članak 52. stavak 3. te direktive, platitelja prije iniciranja platne transakcije na jasan, neutralan i razumljiv način obavješćuje o procijenjenim naknadama za usluge preračunavanja valuta koje se primjenjuju na taj kreditni transfer.

2.  Pružatelj platnih usluga prije iniciranja platne transakcije priopćuje platitelju na jasan, neutralan i razumljiv način procijenjeni ukupan iznosu kreditnog transfera u valuti računa platitelja, uključujući sve naknade za transakcije i sve naknade za preračunavanje valuta. Pružatelj platnih usluga također mora primatelju plaćanja priopćiti procijenjeni iznos koji se primatelju plaćanja šalje u valuti koju primatelj plaćanja upotrebljava.”;

"

6.  Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 15.

Preispitivanje

1.  Do ... [36 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, ESB-u i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni i učinku ove Uredbe, koje posebno sadržava:

   (a) evaluaciju načina na koji pružatelji platnih usluga primjenjuju članak 3. ove Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU) ...*(9);
   (b) evaluaciju razvoja opsegâ i naknada za nacionalna i prekogranična plaćanja u nacionalnim valutama država članica i u eurima od donošenja Uredbe (EU) ...++;
   (c) evaluaciju učinka članka 3. ove Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU )... ++, na razvoj naknada za preračunavanje valuta i drugih naknada povezanih s platnim uslugama i na platitelje i na primatelje plaćanja;
   (d) evaluaciju procijenjenog učinka izmjene članka 3. stavka 1. ove Uredbe, kako bi se obuhvatile sve valute država članica;
   (e) evaluaciju načina na koji pružatelji usluga preračunavanja valuta primjenjuju zahtjeve u vezi s obavješćivanjem utvrđene u člancima 3.a i 3.b ove Uredbe i nacionalnom zakonodavstvu kojim se provodi članak 45. stavak 1., članak 52. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2366 te jesu li ta pravila povećala transparentnost naknada za preračunavanje valuta;
   (f) evaluaciju toga jesu li se i u kojoj mjeri pružatelji usluga preračunavanja valuta suočili s poteškoćama u praktičnoj primjeni članaka 3.a i 3.b ove Uredbe i nacionalnog zakonodavstva kojim se provodi članak 45. stavak 1., članak 52. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2366;
   (g) analizu troškova i koristi komunikacijskih kanala i tehnologija koje pružatelji usluga preračunavanja valuta koriste ili koji su im dostupni, a kojima se može dodatno poboljšati transparentnost naknada za preračunavanje valuta, uključujući evaluaciju toga postoje li određeni kanali koje bi pružatelji platnih usluga trebali biti obvezni nuditi za slanje informacija iz članka 3.a.; ta analiza uključuje i procjenu tehničke izvedivosti istodobnog otkrivanja informacija iz članka 3.a stavaka 1. i 3. ove Uredbe, prije iniciranja svake transakcije, za sve opcije preračunavanja valuta dostupne na bankomatu ili na prodajnom mjestu;
   (h) analizu troškova i koristi uvođenja mogućnosti da platitelji blokiraju opciju preračunavanja valuta koju nudi stranka koja nije pružatelj platnih usluga platitelja na bankomatu ili na prodajnom mjestu te da promijene svoje odabrane opcije u tom pogledu;
   (i) analizu troškova i koristi uvođenja zahtjeva da pružatelj usluga platnog prometa platitelja, prilikom pružanja usluga preračunavanja valuta u vezi s pojedinačnom platnom transakcijom, primjenjuje tečaj preračunavanja valuta koji se primjenjuje u trenutku iniciranja transakcije pri obračunu i namirenju transakcije.

2.  Izvješće iz stavka 1. ovog članka obuhvaća barem razdoblje od 15. prosinca 2019. do ... [30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni]. U njemu se uzimaju u obzir specifičnosti raznih platnih transakcija, pri čemu se posebno razlikuju transakcije inicirane na bankomatu i na prodajnom mjestu.

Pri pripremi svojeg izvješća Komisija se može koristiti podacima koje su države članice prikupile u vezi sa stavkom 1.

_____________

* Uredba (EU) .../... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o ... (SL ...).”.

"

Članak 2.

1.  Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Primjenjuje se od 15. prosinca 2019., osim sljedećih odredbi:

(a)  članak 1. točka 6. primjenjuje se od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni];

(b)  članak 1. točke 4. i 5., u vezi s člankom 3.a stavcima od 1. do 4. i člankom 3.b. Uredbe (EZ) br. 924/2009, primjenjuju se od ... [12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni];

(c)  članak 1. točka 4., u vezi s člankom 3.a stavcima 5. i 6. Uredbe (EZ) br. 924/2009, primjenjuje se od ... [24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni];

(d)  članak 1. točka 4., u vezi s člankom 3.a stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 924/2009 u mjeri u kojoj se odnosi na članak 3.a stavke od 1. do 4. te uredbe, primjenjuje se od ... [12 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni];

(e)  članak 1. točka 4., u vezi s člankom 3.a stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 924/2009 u mjeri u kojoj se odnosi na članak 3.a stavke 5. i 6. te uredbe, primjenjuje se od ... [24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1)SL C 382, 23.10.2018., str. 7.
(2)SL C 367, 10.10.2018., str. 28.
(3)SL C 382, 23.10.2018., str. 7.
(4)SL C 367, 10.10.2018., str. 28.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(6)Uredba (EZ) br. 2560/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2001. o prekograničnim plaćanjima u eurima (SL L 344, 28.12.2001., str. 13.).
(7)Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001 (SL L 266, 9.10.2009., str. 11.).
(8)Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).
(9)+SL: Molimo u tekst umetnuti broj uredbe iz dokumenta 2018/0076(COD), a u bilješku unijeti broj, datum, naslov i upućivanje na SL za tu uredbu.++ SL: Molimo u tekst umetnuti broj uredbe iz dokumenta 2018/0076(COD).


Zajednička pravila za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima ***I
PDF 229kWORD 68k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1073/2009 o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima (COM(2017)0647 – C8-0396/2017 – 2017/0288(COD))
P8_TA(2019)0125A8-0032/2019

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Izmjena Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije ***I
PDF 180kWORD 49k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o prilagodbi Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti [kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/XXX/EU] i Uredbe (EU) 2018/XXX Europskog parlamenta i Vijeća [Upravljanje energetskom unijom], zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (COM(2018)0744 – C8-0482/2018 – 2018/0385(COD))
P8_TA-PROV(2019)0126A8-0014/2019

(Redovni zakonodavni postupak prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0744),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 192. stavak 1. i članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0482/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća dopisom od 30. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0014/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. veljače. 2019. radi donošenja Odluke (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije

P8_TC1-COD(2018)0385


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1. i članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Ujedinjena Kraljevina podnijela je 29. ožujka 2017. obavijest o namjeri povlačenja iz Unije na temelju članka 50. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Ugovori se prestaju primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu od dana stupanja na snagu sporazuma o povlačenju ili, ako se ne postigne sporazum, dvije godine od obavijesti o povlačenju odnosno od 30. ožujka 2019., osim ako Europsko vijeće u dogovoru s Ujedinjenom Kraljevinom jednoglasno ne odluči produljiti to razdoblje.

(2)  Sporazum o povlačenju, kako su se o njemu usuglasili pregovarači, sadržava aranžmane za primjenu odredbi prava Unije na Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj i nakon datuma prestanka primjene Ugovorâ na Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj. Ako taj sporazum stupi na snagu, Direktiva (EU) 2018/2002(4)o izmjeni Direktive 2012/27/EU(5) Europskog parlamenta i Vijeća, i Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća(6) primjenjivat će se na Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj tijekom prijelaznog razdoblja u skladu s tim sporazumom, a prestat će se primjenjivati na kraju tog razdoblja.

(3)  Člankom 3. stavkom 5. Direktive 2012/27/EU, uvedene Direktivom (EU) 2018/2002, propisano je da su države članice dužne odrediti okvirne nacionalne doprinose ostvarivanju ciljeva energetske učinkovitosti Unije od najmanje 32,5 % u 2030. Države članice bi pri određivanju tih doprinosa morale uzeti u obzir potrošnju energije Unije u 2030. u smislu primarne i/ili krajnje energije

(4)  Članak 6. stavak 1. prvi podstavak Uredbe (EU) 2018/1999 obvezuje se države članice da pri utvrđivanju svojeg doprinosa ostvarivanju ciljeva Unije uzmu u obzir potrošnju energije Unije u 2030. u smislu primarne i/ili krajnje energije U skladu s člankom 29. 3. stavkom prvim podstavkom te Uredbe, potrošnja energije na razini Unije također je Komisiji važna za procjenu zajedničkog napretka u ostvarivanju ciljeva Unije.

(5)  Imajući u vidu povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije, potrebno je izmijeniti podatke o predviđenoj potrošnji energije za Uniju za 2030. onima koji se odnose na Uniju s 27 država članica bez Ujedinjene Kraljevine („EU 27“). Projekcije za glavne ciljeve Unije od barem 32,5 % pokazuju da bi potrošnja primarne energije trebala iznositi 1 273 milijuna tona ekvivalenta nafte (Mtoe), a da bi krajnja potrošnja energije trebala iznositi 956 Mtoe u 2030. u 28 država članica Unije. Istovjetna predviđanja za EU 27 pokazuju da bi potrošnja primarne energije 2030. trebala iznositi 1 128 Mtoe, a krajnja potrošnja energije 846 Mtoe. Stoga je potrebno izmijeniti količine za razine potrošnje energije 2030.

(6)  Te projekcije za potrošnju energije 2030. važne su u smislu članaka 6. i 29. Uredbe (EU) 2018/1999.

(7)  U skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71(7)1a, prestanak primjene akata utvrđenih na određeni datum počinje istekom posljednjeg sata dana na koji pada taj datum. Ova bi se Odluka stoga trebala primjenjivati od dana koji slijedi nakon dana na koji se Direktiva 2012/27/EU i Uredba (EU) 2018/1999 prestanu primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu.

(8)  Direktivu 2012/27/EU i Uredbu (EU) 2018/1999 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(9)  Kako bi se bez odgađanja provele pripreme za povlačenje Ujedinjene Kraljevine, ova bi Odluka trebala stupiti na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

Članak 1.

Izmjena Direktive 2012/27/EU

U članku 3. Direktive 2012/27/EU stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Svaka država članica određuje okvirne nacionalne doprinose energetskoj učinkovitosti za ostvarivanje ciljeva Unije do 2030. iz članka 1. stavka 1. ove Direktive u skladu s člancima 4. i 6. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća*. Pri određivanju tih doprinosa države članice uzimaju u obzir da energetska potrošnja Unije 2030. ne smije biti veća od 1 128 Mtoe primarne energije i/ili veća od 846 Mtoe krajnje energije. Države članice obavješćuju Komisiju o tim doprinosima u okviru svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova kako je navedeno i u skladu s postupkom iz članka 3. i članaka od 7. do 12. Uredbe (EU) 2018/1999.”

_________________________

* Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1).“

"

Članak 2.

Izmjene Uredbe (EU) 2018/1999

Uredba (EU) 2018/1999 mijenja se kako slijedi:

(1)  u članku 6. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Pri utvrđivanju svojeg okvirnog nacionalnog doprinosa cilju energetske učinkovitosti za 2030. i za posljednju godinu razdoblja obuhvaćenog sljedećim nacionalnim planovima u skladu s člankom 4. točkom (b) podtočkom 1. ove Uredbe, svaka država članica uzima u obzir. da, u skladu s člankom 3. Direktive 2012/27/EU, potrošnja energije u Uniji 2020. ne smije biti veća od 1 483 Mtoe primarne energije ili 1086 Mtoe krajnje energije te da potrošnja energije u Uniji 2030. ne smije biti veća od 1 128 Mtoe primarne energije i/ili veća od 846 Mtoe krajnje energije.“;

"

(2)  u članku 29. stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„U području energetske učinkovitosti, u okviru svojeg ocjenjivanja iz stavka 1., Komisija ocjenjuje ostvareni napredak prema zajedničkom ostvarivanju najveće potrošnje energije na razini Unije od 1 128 Mtoe primarne energije i 846 Mtoe krajnje energije 2030. u skladu s člankom 3. stavkom 5. Direktive 2012/27/EU.”

"

Članak 3.

Rokovi

Člancima 1. i 2. ove Odluke ne dovode se u pitanje rokovi iz članka 2. Direktive EU 2018/2002 i članka 59. Uredbe (EU) 2018/1999.

Članak 4.

Stupanje na snagu i primjena

1.  Ova Odluka stupa na snagu trećeg od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Članci 1. i 2. primjenjuju se od sljedećeg dana nakon datuma na koji se Direktiva 2012/27/EU i Uredba 2018/1999 prestanu primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj.

Članak 5.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1)SL C , , str. .
(2)SL C , , str. .
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019.
(4) Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 328, 21.12.2018., str. 210.).
(5) Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).
(6) Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).
(7) Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove (SL L 124, 8.6.1971., str. 1.).


Pravo na mirno prosvjedovanje i razmjerna primjena sile
PDF 131kWORD 50k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o pravu na mirno prosvjedovanje i razmjernoj primjeni sile (2019/2569(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0127B8-0103/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovore Europske unije, a posebno članke 2., 3., 4., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu „Povelja”),

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji(1),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se EU temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; budući da su te vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca;

B.  budući da je vladavina prava osnova demokracije i jedno od temeljnih načela Europske unije, da ona funkcionira na osnovi pretpostavke uzajamnog povjerenja da države članice poštuju demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, kao što je zapisano u Povelji o temeljnim pravima i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava;

C.  budući da se EU obvezao na poštovanje slobode izražavanja i informiranja, kao i slobode okupljanja i udruživanja;

D.  budući da je u članku 11. Europske konvencije o ljudskim pravima i u članku 12. Povelje navedeno da svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima, uključujući pravo na osnivanje sindikata i pridruživanje njima radi zaštite vlastitih interesa;

E.  budući da se u članku 11. Europske konvencije o ljudskim pravima navodi da „ne smije biti ograničenja za ostvarivanje tih prava osim onih koja su propisana zakonom i nužna u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti ili javne sigurnosti, sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih”;

F.  budući da je u članku 11. Europske konvencije o ljudskim pravima također navedeno da sloboda okupljanja „ne zabranjuje da se nameću zakonska ograničenja u ostvarivanju tih prava pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne uprave”;

G.  budući da se u članku 12. Povelje također navodi da „političke stranke na razini Unije doprinose izražavanju političke volje građana Unije”;

H.  budući da je slobodu udruživanja potrebno zaštititi; budući da dinamično civilno društvo i pluralistički mediji imaju ključnu ulogu u promicanju otvorenog i pluralističkog društva, sudjelovanja javnosti u demokratskom procesu i povećanju odgovornosti vlada;

I.  budući da sloboda okupljanja ide ruku pod ruku sa slobodom izražavanja, kako je zajamčeno člankom 11. Povelje i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, u kojima je navedeno da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo uključuje slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice;

J.  budući da ostvarivanje tih sloboda, s obzirom na to da podrazumijeva dužnosti i odgovornosti, može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su nužni u demokratskom društvu i u interesu državne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih , radi sprečavanja otkrivanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti, kako je propisano člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima;

K.  budući da je u članku 52. Povelje navedeno da „svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih ovom Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda”;

L.  budući da u skladu s člankom 4. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji EU poštuje temeljne državne funkcije svih država članica, uključujući osiguranje teritorijalne cjelovitosti države, očuvanje javnog poretka i zaštitu nacionalne sigurnosti; budući da, konkretno, nacionalna sigurnost ostaje isključiva odgovornost svake države članice;

M.  budući da u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije sva ograničenja temeljnih prava i građanskih sloboda moraju poštovati načela zakonitosti, nužnosti i proporcionalnosti;

N.  budući da su u nekoliko država članica iznesene kritike protiv tijela kaznenog progona zbog narušavanja prava na prosvjedovanje i upotrebe prekomjerne sile;

1.  poziva države članice da poštuju prava na slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruživanja i slobodu izražavanja;

2.  naglašava da je javna rasprava ključna za funkcioniranje demokratskih društava;

3.  osuđuje donošenje restriktivnih zakona o slobodi okupljanja u nekoliko država članica posljednjih godina;

4.  osuđuje uporabu nasilnih i nerazmjernih intervencija državnih vlasti tijekom mirnih prosvjeda; potiče relevantna tijela da zajamče transparentnu, nepristranu, neovisnu i djelotvornu istragu u slučajevima kada se sumnja na prekomjernu upotrebu sile ili kada postoje navodi o tome; podsjeća na to da tijela kaznenog progona uvijek moraju biti odgovorna za ispunjavanje svojih dužnosti i za poštovanje relevantnih pravnih i operativnih okvira;

5.  poziva države članice da zajamče da tijela kaznenog progona silu upotrebljavaju uvijek kao krajnju mjeru i da je ta upotreba sile uvijek zakonita, razmjerna i nužna, kao i da se njome čuvaju ljudski životi i tjelesni integritet osoba; napominje da se neselektivnom upotrebom sile protiv masa krši načelo proporcionalnosti;

6.  prima na znanje važnu ulogu novinara i fotoreportera u izvješćivanju o slučajevima nerazmjernog nasilja te osuđuje sve slučajeve planiranih napada na novinare;

7.  smatra da nasilje protiv mirnih prosvjednika nikada ne može biti rješenje u raspravi ili u politici;

8.  uviđa da policija, u čijim je redovima također bilo mnogo žrtava, radi u teškim uvjetima, posebno zbog neprijateljskog stava pojedinih prosvjednika, ali i zbog prekomjernog radnog opterećenja; osuđuje svaku vrstu nasilja koje nad osobama ili imovinom provode nasilni militantni prosvjednici, koje zanima samo nasilje te koji ugrožavaju legitimitet mirnih prosvjeda;

9.  potiče policijske službenike država članica da aktivno sudjeluju u osposobljavanju koje pruža Agencija Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) na temu „Javni red – policijski nadzor velikih događanja”; potiče države članice da razmjene najbolje prakse u tom području;

10.  naglašava da je važno zajamčiti sigurnost službenika kaznenog progona, policijskih službenika i vojnika koji sudjeluju u operacijama očuvanja sigurnosti tijekom javnih prosvjeda;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju i Ujedinjenim narodima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.


Prava interseksualnih osoba
PDF 153kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o pravima interseksualnih osoba (2018/2878(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0128B8-0101/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezin članak 21.,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju, a posebno njen članak 11.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske komisije iz 2011. pod nazivom „Transseksualne i interseksualne osobe”,

–  uzimajući u obzir završna izvješća o pilot-projektu „Health4LGBTI” o nejednakostima u zdravstvu s kojima su suočeni pripadnici skupine LGBTI, koji je financirala Europska komisija,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2015. godini(3),

–  uzimajući u obzir dokument koji je Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) objavila u svibnju 2015. pod nazivom „Stanje temeljnih prava za interseksualne osobe”(4),

–  uzimajući u obzir internetsku publikaciju Europske agencije za temeljna prava iz studenoga 2017. pod nazivom „Određivanje uvjeta u pogledu minimalne dobi u vezi s pravima djeteta u Europskoj uniji”(5),

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava o temeljnim pravima za 2018.,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2191 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o promicanju ljudskih prava i uklanjanju diskriminacije interseksualnih osoba, donesenu 2017. godine,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava o ljudskim pravima i interseksualnim osobama za 2015.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima iz 2013.,

–  uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte („Načela i obveze države o primjeni Zakona o međunarodnim ljudskim pravima u odnosu na spolnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje i spolna obilježja”) donesena u studenome 2006. i deset dodatnih načela („dodatnih 10”) donesenih 10. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o pravima interseksualnih osoba (O-000132/2018 – B8-0007/2019 i O-000133/2018 – B8-0008/2019),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su interseksualne osobe rođene s fizičkim spolnim obilježjima koja ne odgovaraju medicinskim ili društvenim normama ženskog ili muškog tijela, a te se razlike u spolnim obilježjima mogu očitovati u primarnim svojstvima (kao što su unutarnji i vanjski spolni organi, kromosomska i hormonalna struktura) i/ili sekundarnim svojstvima (kao što su mišićna masa, raspoređenost kose i stas);

B.  budući da su interseksualne osobe u Europskoj uniji često izložene nasilju i diskriminaciji, a ta su kršenja ljudskih prava i dalje u velikoj mjeri nepoznata javnosti i donositeljima politika;

C.  budući da se na interseksualnoj dojenčadi često vrše operacije i medicinski zahvati koji u većini slučajeva nisu medicinski nužni; budući da se plastične i hitne operacije ponekad predlažu u paketu, zbog čega roditelji i interseksualne osobe nemaju sve informacije o posljedicama svake operacije;

D.  budući da se operacije i medicinski zahvati obavljaju na interseksualnoj djeci bez njihovog prethodnog osobnog, punog i informiranog pristanka; budući da genitalno sakaćenje interseksualnih osoba može imati doživotne posljedice kao što su psihološke traume i fizička oštećenja;

E.  budući da su interseksualne osobe i djeca koji pripadaju i drugim manjinama i marginaliziranim skupinama zbog njihovih višedimenzionalnih identiteta dodatno marginalizirani i društveno isključeni te izloženi opasnosti od nasilja i diskriminacije;

F.  budući da se u većini država članica EU-a operacije na interseksualnoj djeci i interseksualnim osobama s invaliditetom mogu provoditi uz pristanak njihova zakonskog skrbnika, bez obzira na sposobnost te osobe da sama donese odluku;

G.  budući da su u brojnim slučajevima roditelji i/ili zakonski skrbnici izloženi velikom pritisku da donesu odluku, a da nisu u potpunosti informirani o cjeloživotnim posljedicama za njihovo dijete;

H.  budući da mnoge interseksualne osobe nemaju potpuni pristup svojoj zdravstvenoj dokumentaciji i nisu svjesne svoje interseksualnosti ili ne znaju kojim su medicinskim zahvatima bile podvrgnute;

I.  budući da se interseksualna odstupanja, primjerice u međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD) Svjetske zdravstvene organizacije, i dalje ubrajaju u bolesti, iako nema dokaza o dugoročnoj uspješnosti liječenja;

J.  budući da se neke interseksualne osobe neće poistovjetiti s rodom koji im je medicinski dodijeljen po rođenju; budući da je pravno priznavanje roda na temelju samoodređenja moguće u samo šest država članica; budući da mnoge države članice EU-a i dalje zahtijevaju sterilizaciju za pravno priznavanje roda;

K.  budući da zakonodavstvo o suzbijanju diskriminacije na razini EU-a i u većini država članica ne obuhvaća diskriminaciju na temelju spolnih obilježja, ni kao samostalnu kategoriju ni kao jedan oblik diskriminacije na temelju spola;

L.  budući da se mnoga interseksualna djeca suočavaju s kršenjem ljudskih prava i genitalnim sakaćenjem u EU-u kada se podvrgavaju zahvatima normalizacije spola;

1.  ističe hitnu potrebu za rješavanjem problema kršenja ljudskih prava interseksualnih osoba i poziva Komisiju i države članice da predlože zakone kojima bi se riješila ta pitanja;

Medikalizacija i patologizacija

2.  snažno osuđuje zahvate i operacije normalizacije spola; pozdravlja zakone kojima se zabranjuju takve operacije, primjerice na Malti i u Portugalu, i potiče druge države članice da donesu slične zakone što je prije moguće;

3.  naglašava da je interseksualnoj djeci i interseksualnim osobama s invaliditetom te njihovim roditeljima ili skrbnicima potrebno pružiti odgovarajuće savjetovanje i potporu te ih u potpunosti informirati o posljedicama zahvata normalizacije spola;

4.  poziva Komisiju i države članice da pruže potporu organizacijama koje rade na uklanjanju stigmatizacije interseksualnih osoba;

5.  poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva namijenjena organizacijama civilnog društva za interseksualne osobe;

6.  poziva države članice da interseksualnim osobama omoguće bolji pristup vlastitoj zdravstvenoj dokumentaciji i da se pobrinu za to da nitko u djetinjstvu ne bude podvrgnut nepotrebnom medicinskom ili kirurškom zahvatu, čime će se osigurati tjelesni integritet, autonomija i samoodređenje dotične djece;

7.  smatra da patologizacija interseksualnih odstupanja ugrožava puno uživanje prava interseksualnih osoba na najviši mogući zdravstveni standard, kako je utvrđeno u Konvenciji UN-a o pravima djeteta; poziva države članice da zajamče depatologizaciju interseksualnih osoba;

8.  pozdravlja depatologizaciju, iako djelomičnu, transseksualnog identiteta u jedanaestoj reviziji međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11); međutim, napominje da kategorija „rodne nekompatibilnosti” u djetinjstvu patologizira ponašanje u djetinjstvu koje nije u skladu sa spolnim normama; stoga poziva države članice da tu kategoriju uklone iz jedanaeste revizije međunarodne klasifikacije bolesti i da buduća revizija međunarodne klasifikacije bolesti bude u skladu s njihovim nacionalnim zdravstvenim sustavima;

Osobne isprave

9.  naglašava važnost fleksibilnog postupka registracije prilikom rođenja; pozdravlja zakone koji su usvojeni u nekim državama članicama i kojima se dopušta pravno priznavanje roda na temelju samoodređenja; potiče druge države članice da usvoje slično zakonodavstvo, uključujući fleksibilne postupke za promjenu rodnih oznaka, ako se te oznake i dalje budu bilježile, te imena na rodnim listovima i osobnim ispravama (uključujući mogućnost rodno neutralnih imena);

Diskriminacija

10.  izražava žaljenje zbog činjenice da se spolna obilježja ne priznaju kao osnova za diskriminaciju u cijelom EU-u i iz tog razloga ističe važnost tog kriterija kako bi se interseksualnim osobama osigurao pristup pravosuđu;

11.  poziva Komisiju da poboljša razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da usvoje potrebne zakone kako bi se zajamčila primjerena zaštita, poštovanje i promicanje temeljnih prava interseksualnih osoba, uključujući prava interseksualne djece, te potpuna zaštita od diskriminacije;

Osviještenost javnosti

12.  poziva sve relevantne dionike da istraživanja o interseksualnim osobama provode iz sociološke perspektive i perspektive ljudskih prava, a ne iz medicinske perspektive;

13.  poziva Komisiju da u kontekstu europskih referentnih mreža zajamči da se sredstvima EU-a ne podupiru istraživački ili medicinski projekti kojima se dodatno doprinosi kršenju ljudskih prava interseksualnih osoba; poziva Komisiju i države članice da podrže i financiraju istraživanja stanja ljudskih prava interseksualnih osoba;

14.  poziva Komisiju da zauzme cjelovit pristup temeljen na pravima interseksualnih osoba i da na bolji način koordinira rad Glavne uprave za pravosuđe i zaštitu potrošača, Glavne uprave za obrazovanje, mlade, sport i kulturu i Glavne uprave za zdravlje i sigurnost hrane kako bi se osigurale dosljedne politike i programi podrške za interseksualne osobe, uključujući osposobljavanje državnih službenika i medicinskog osoblja;

15.  poziva Komisiju na jačanje interseksualne dimenzije u svojem višegodišnjem popisu mjera u korist pripadnika skupine LGBTI za tekuće razdoblje te da odmah počne pripremati obnovu te strategije za sljedeće višegodišnje razdoblje (2019. – 2024.);

16.  poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu zaštite ljudskih prava i tjelesnog integriteta interseksualnih osoba;

o
o   o

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL L 315, 14.11.2012., str. 57.
(2) SL C 93, 24.3.2017., str. 21.
(3) SL C 238, 6.7.2018., str. 2.
(4) https://fra.europa.eu/en/publication/2015/fundamental-rights-situation-intersex-people
(5) http://fra.europa.eu/en/publication/2017/mapping–minimum–age–requirements–concerning–rights–child–eu


Budućnost popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. - 2024.)
PDF 140kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.) (2019/2573(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0129B8-0127/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezin članak 21.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

–  uzimajući u obzir preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o mjerama za suzbijanje rodne i spolne diskriminacije, koja je donesena 31. ožujka 2010.,

–  uzimajući u obzir prijedlog Direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja s osobama, neovisno o religiji ili uvjerenjima, invaliditetu, dobi ili spolnoj orijentaciji (COM(2008)0426) te njegovo stajalište od 2. travnja 2009. o tom prijedlogu,

–  uzimajući u obzir smjernice za promicanje i zaštitu uživanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih interseksualnih osoba (LGBTI) koje je donijelo Vijeće Europske unije na sastanku 24. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o jednakosti LGBTI osoba od 16. lipnja 2016.,

–  uzimajući u obzir rezultate istraživanja o lezbijkama, homoseksualcima, biseksualnim i transrodnim osobama u Europskoj uniji koje je provela Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) i objavila 17. svibnja 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji u 2017. godini(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2191 (2017.) od 12. listopada 2017. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o promicanju ljudskih prava i uklanjanju diskriminacije interseksualnih osoba,

–  uzimajući u obzir Popis mjera Komisije za promicanje jednakosti LGBTI osoba iz prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije iz 2016. i 2017. o provedbi popisa mjera za promicanje jednakosti pripadnika skupine LGBT,

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 5. lipnja 2018. (Relu Adrian Coman i drugi protiv Inspectorul General pentrua Igrări i Ministerul Afaerilor Interne)(3) i ostalu relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava iz svibnja 2015. naslovljeno „Stanje temeljnih prava za interseksualne osobe”,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava iz ožujka 2017. naslovljeno „Trenutačna migracijska situacija u EU-u: lezbijke, homoseksualci, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe koje traže azil”,

–  uzimajući u obzir izvješće povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava o ljudskim pravima i interseksualnim osobama za 2015.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju br. 2048(2015) od 22. travnja 2015. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o diskriminaciji transrodnih osoba u Europi,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.) (O-000006/2019 – B8-0014/2019),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da su pripadnici skupine LGBTI i dalje izloženi diskriminaciji i nasilju u Europskoj uniji; budući da sve države članice EU-a ne pružaju pripadnicima skupine LGBTI pravnu zaštitu protiv diskriminacije;

B.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta pozvao Komisiju da donese strategiju u ravnopravnosti pripadnika skupine LGBTI;

C.  budući da je Europsko vijeće u svojim zaključcima o ravnopravnosti LGBTI osoba od 16. lipnja 2016. pozvalo države članice da surađuju s Komisijom u pogledu popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI;

D.  budući da je Komisija donijela sveobuhvatne strateške okvire o drugim temama povezanima s temeljnim pravima kao što su inkluzija osoba s invaliditetom i Roma, ali da još nije donijela takve mjere za prava pripadnika skupine LGBTI;

E.  budući da je popis mjera u korist pripadnika skupine LGBTI koji je Komisija objavila 2015. neobvezujuća, sveobuhvatna strategija;

F.  budući da izvješća Komisije o provedbi popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI pokazuju da su poduzeti važni koraci, ali da je potrebno učiniti još mnogo kako bi se osigurala jednakost svih građana EU-a, uključujući pripadnike skupine LGBTI;

G.  budući da, iako su smjernice koje je usvojilo Europsko vijeće za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI) od 2013. obvezujuće za EU i njegove države članice, nedostatak dodatne unutarnje obveze EU-a predstavlja prijetnju unutarnjoj i vanjskoj koheziji EU-a;

H.  budući da Vijeće i dalje blokira Direktivu o borbi protiv diskriminacije;

1.  ponavlja preporuke iz svoje Rezolucije o planu EU-a;

2.  primjećuje da je posljednjih godina u EU-u zabilježeno nazadovanje u pogledu rodne ravnopravnosti, što izravno utječe na pripadnike skupine LGBTI; poziva Komisiju da se obveže posvetiti pozornost tom nazadovanju, da ravnopravnost i nediskriminaciju utvrdi kao prioritetno područje i da se pobrine da nova Komisija koja će stupiti na dužnost tijekom 2019. preuzme tu obvezu;

3.  poziva Komisiju da se pobrine za to da prava pripadnika skupine LGBTI budu prioritet u njezinu programu rada za razdoblje 2019. – 2024. te da poveća suradnju među različitim glavnim upravama za područja u koja bi trebalo uključiti prava pripadnika skupine LGBTI, kao što su obrazovanje i zdravstvo, kako je utvrđeno u popisu mjera u korist pripadnika skupine LGBTI;

4.  poziva Komisiju da usvoji novi strateški dokument za poticanje ravnopravnosti pripadnika skupine LGBTI;

5.  poziva Komisiju da prati i izvrši provedbu zakonodavstva za suzbijanje diskriminacije i mjera kojima će se zajamčiti prava pripadnika skupine LGBTI u svim područjima;

6.  poziva Komisiju da nastavi raditi na temama koje su već uključene u popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI;

7.  poziva Komisiju da uključi Parlament i organizacije civilnog društva u oblikovanje svojih budućih popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI;

8.  poziva Komisiju da nastavi s kampanjama podizanja svijesti i komunikacijskim kampanjama koje se tiču pripadnika skupine LGBTI i njihovih obitelji; naglašava važnost takvog djelovanja na svim razinama i usredotočivanja na korist koju nosi raznolikost društva, a ne samo na puko uređivanje statusa LGBTI osoba;

9.  poziva Komisiju da državama članicama olakša i da ih podrži u provedbi visokokvalitetnih i sveobuhvatnih obrazovnih programa o seksualnosti i vezama kojima se pružaju informacije i obrazovanje o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima na način koji se ne temelji na osudama, koji je pozitivno intoniran i koji uključuje pripadnike skupine LGBTI;

10.  poziva Komisiju da poduzme konkretne mjere kako bi zajamčila slobodu kretanja za sve obitelji, uključujući i LGBTI obitelji, u skladu s nedavnim slučajem Coman na Sudu Europske unije;

11.  napominje da 8 država članica zahtijeva sterilizaciju, a18 ih zahtijeva psihijatrijsku dijagnozu kako bi se zakonski mogao priznati rod; poziva Komisiju da ocijeni jesu li takvi zahtjevi u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima;

12.  poziva Komisiju da u svoj budući rad o pravima pripadnika skupine LGBTI uključi višedimenzionalnu perspektivu, da uzme u obzir višestruku diskriminaciju s kojom se suočavaju marginalizirani pripadnici skupine LGBTI te da razvije mjere za rješavanje njihovih specifičnih potreba, među ostalim stavljanjem na raspolaganje financijskih sredstava za posebne mreže potpore marginaliziranim skupina LGBTI;

13.  poziva Komisiju da nastavi surađivati s državama članicama u cilju provedbe svojih budućih mjera u pogledu prava LGBTI osoba;

14.  poziva Komisiju da poboljša razmjenu dobrih praksi u tom području; poziva države članice da donesu zakonodavstvo koje je potrebno kako bi se zajamčilo poštovanje, promicanje i zaštita prava djece LGBTI, uključujući potpunu zaštitu od diskriminacije;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, parlamentima i vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

(1) SL C 93, 24.3.2017., str. 21.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.
(3) Presuda Suda (Veliko vijeće) od 5. lipnja 2018., ECLI:EU:C:2018:385.


Budućnost Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa i učinak na EU
PDF 145kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o budućnosti Sporazuma o nuklearnim bojnim glavama srednjeg dometa i utjecaju na Europsku uniju (2019/2574(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0130RC-B8-0128/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Sporazum između Sjedinjenih Američkih Država i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika o uklanjanju nuklearnih bojnih glava srednjeg i kraćeg dometa (dalje u tekstu „Sporazum o INF-u”) koji su 8. prosinca 1987. u Washingtonu potpisali tadašnji američki predsjednik Ronald Regan i tadašnji vođa Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov(1),

–  uzimajući u obzir izvješće iz 2018. o poštovanju sporazuma i obveza o kontroli oružja, neširenju oružja te o razoružanju, koje je pripremilo Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a,

–  uzimajući u obzir izjavu američkog predsjednika Donalda Trumpa od 21. listopada 2018. u kojoj upozorava na namjeru SAD-a da istupi iz Sporazuma o INF-u,

–  uzimajući u obzir izjavu državnog tajnika SAD-a od 2. veljače 2019. o namjeri SAD-a da se povuče iz Sporazuma o INF-u(2),

–  uzimajući u obzir izjavu ruskog predsjednika Vladimira Putina od 2. veljače 2019. u kojoj navodi da će Rusija također obustaviti svoje sudjelovanje u Sporazumu,

–  uzimajući u obzir izjavu o Sporazumu o INF-u koju su ministri vanjskih poslova NATO-a dali 4. prosinca 2018.(3),

–  uzimajući u obzir globalnu strategiju o vanjskoj i sigurnosnoj politici Europske unije naslovljenu „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa”,

–   uzimajući u obzir zabrinutosti koje su tijekom 2019. godine SAD i NATO istaknuli u pogledu nepoštovanja Sporazuma o INF-u od strane Rusije, osobito u vezi s njezinim novim sustavom projektila 9M729, a posljednji put u izjavi koju je 1. veljače 2019. objavilo Sjevernoatlantsko vijeće(4),

–  uzimajući u obzir napomene potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini na sedmoj Konferenciji EU-a o neširenju oružja i razoružanju održanoj 18. i 19. prosinca 2018. u Bruxellesu,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2016. o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja(5),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu o suradnji EU-a i NATO-a, potpisanu u Bruxellesu 10. srpnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Program UN-a za razoružavanje(6),

–  uzimajući u obzir cilj održivog razvoja UN-a br. 16, kojim se promiču mirna i uključiva društva za održivi razvoj(7),

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće za 2017. godinu o napretku u provedbi Strategije Europske unije protiv širenja oružja za masovno uništenje od 18. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o neširenju nuklearnog oružja iz 1968. (NPT), koji obvezuje sve države da u dobroj vjeri nastave s nuklearnim razoružavanjem i prekinu utrku u nuklearnom naoružanju,

–  uzimajući u obzir Ugovor o zabrani nuklearnog oružja (TPNW) koji je 7. srpnja 2017. usvojila Opća skupština UN-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2010. o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja(8),

–  uzimajući u obzir Strategiju EU-a za sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje, koju je Europsko vijeće usvojilo 12. prosinca 2003.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o 9. revizijskoj konferenciji stranaka Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (8079/15),

–  uzimajući u obzir Nobelovu nagradu za mir koja je 2017. dodijeljena Međunarodnoj kampanji za zabranu nuklearnog oružja (ICAN) i izjavu ICAN-a od 1. veljače 2019. naslovljenu „Povlačenje SAD-a iz Sporazuma o INF-u dovodi Europu (i svijet) u opasnost”,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Sporazum o INF-u, kojeg su 1987. godine potpisali Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez, jedinstveni sporazum iz razdoblja hladnog rata na temelju kojeg su obje države morale uništiti, a ne ograničiti, svoje zalihe nuklearnih i konvencionalnih balističkih i krstarećih projektila lansiranih sa zemlje koji imaju domet od 500 do 5 500 km, a istodobno im je zabranjeno posjedovanje, proizvodnja i testiranje tih projektila u letu;

B.  budući da je do svibnja 1991. uklonjeno 2 692 projektila u skladu s uvjetima iz Sporazuma; budući da je nakon toga uslijedilo deset godina inspekcija na licu mjesta; budući da je zahvaljujući Sporazumu o INF-u u konačnici uklonjeno više od tri tisuće projektila s nuklearnim bojevim glavama;

C.  budući da je Sporazum o INF-u pridonio ograničavanju strateškog natjecanja između SAD-a i Sovjetskog Saveza, a kasnije i Ruske Federacije, te istovremeno pomogao u izgradnji i jačanju stabilnosti tijekom razdoblja hladnog rata; budući da je Europa bila glavni korisnik Sporazuma o INF-u, jer je taj sporazum bio ključan za održavanje njezine sigurnosti tijekom više od tri desetljeća; budući da je on i danas okosnica međunarodnog mira i stabilnosti, posebno kao dio europske sigurnosne strukture;

D.  budući da je vlada predsjednika Obame 2014. izjavila da „Rusija krši svoje obveze iz Sporazuma o INF-u prema kojima je zabranjeno posjedovanje, proizvodnja i testiranje u letu krstarećih projektila lansiranih sa zemlje (GLCM) koji imaju domet od 500 do 5 500 km te posjedovanje ili proizvodnja sustava za lansiranje tih projektila”; budući da su u kasnijim izvješćima koje je Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo 2015., 2016., 2017. i 2018. godine ponovljeni navodi SAD-a da Rusija i dalje krši Sporazum;

E.  budući da su SAD i NATO u više navrata ispitivali Rusiju o njezinim aktivnostima u području razvoja projektila, točnije sustava projektila 9M729, za koji smatraju da nije u skladu s Sporazumom o INF-u;

F.  budući da je u prosincu 2017., povodom 30. godišnjice potpisivanja Sporazuma, vlada predsjednika Trumpa najavila „integriranu strategiju” diplomatskih, vojnih i gospodarskih mjera s namjerom da Rusija ponovno počne ispunjavati obveze iz Sporazuma; budući da su te mjere uključivale diplomatske napore putem Posebne komisije za provjeru, pokretanje vojnog programa za istraživanje i razvoj te gospodarske mjere protiv ruskih subjekata uključenih u razvoj i proizvodnju projektila koji nije u skladu sa Sporazumom;

G.  budući da SAD i Rusija nisu uspjeli svoje bojazni riješiti diplomatskim dijalogom; budući da nije sazvana Posebna komisija za provjeru, osnovana na temelju Sporazuma, čiji je zadatak, između ostalog, rješavati sumnje u poštovanje Sporazuma;

H.  budući da je predsjednik Trump 20. listopada 2018. objavio da će SAD istupiti iz Sporazuma zbog ruskog nepoštovanja Sporazuma i nesudjelovanja Kine; budući da je 4. prosinca 2018., nakon sastanka s ministrima vanjskih poslova NATO-a, državni tajnik SAD-a Mike Pompeo najavio da je SAD utvrdio materijalnu povredu Sporazuma od strane Rusije i da će kao zaštitnu mjeru obustaviti provođenje svojih obveza u roku od 60 dana, osim ako Rusija ne potvrdi puno pridržavanje Sporazuma koje je moguće provjeriti;

I.  budući da je SAD 1. veljače 2019. najavio da će nakon roka od 60 dana u kojem Rusija treba potvrditi puno pridržavanje Sporazuma obustaviti svoje obveze iz Sporazuma o INF-u i započeti s postupkom istupanja ako se Rusija, koju SAD smatra krivom za materijalnu povredu Ugovora, ne počne ponovno pridržavati svojih obveza u roku od šest mjeseci; budući da je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg pozvao Rusiju da iskoristi šestomjesečno razdoblje koje SAD nudi za ponovno postizanje potpune usklađenosti s Ugovorom;

J.  budući da su 4. prosinca 2018. vanjski ministri NATO-a objavili izjavu u kojoj su potvrdili da Rusija krši Sporazum o INF-u i pozvali Rusiju da se hitno pobrine za puno pridržavanje Sporazuma koje je moguće provjeriti;

K.  budući da je Rusija 2. veljače 2019. najavila da će obustaviti pridržavanje Sporazuma o INF-u i razvijati nove vrste projektila; budući da su ruske vlasti u više navrata izrazile svoju zabrinutost u pogledu postavljanja sustava NATO-a za obranu od projektila;

L.  budući da je Kina, uz druge zemlje koje nisu potpisnice Sporazuma o INF-u, znatno povećala svoj arsenal projektila, što ukazuje na potrebu za novim sporazumom koji bi obvezivao SAD, Rusiju i Kinu;

M.  budući da bi potencijalno raskidanje Sporazuma moglo dovesti do porasta napetosti među nuklearnim silama, nerazumijevanja i nove utrke u naoružanju;

N.  budući da je Sporazum o INF-u ključan element za održavanje globalne strateške stabilnosti, svjetskog mira i regionalne sigurnosti; budući da bi se očuvanjem tog sporazuma pridonijelo nastojanjima da se očuvaju drugi postojeći sporazumi o kontroli naoružanja i o razoružanju te stvaranju povoljnijih uvjeta za pregovore o ograničavanju naoružanja, razoružanju i neširenju oružja; budući da najave o povlačenju iz Sporazuma dovode u pitanje vjerojatnost širenja drugih velikih sporazuma o kontroli oružja, kao što je Sporazum Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije o mjerama za daljnje smanjenje i ograničenje strateškog ofenzivnog naoružanja („Novi START”), što bi ozbiljno naštetilo međunarodnom režimu kontrole oružja koji je osigurao desetljeća stabilnosti kad je riječ o nuklearnom oružju, a svijet bi ostao bez pravno obvezujućih ograničenja o arsenalima nuklearnog naoružanja koja se mogu provjeriti;

O.  budući da je glavni tajnik UN-a 20. rujna 2017. otvorio za potpisivanje Ugovor UN-a o zabrani nuklearnog oružja i da ga je dosad potpisalo 70 država, od kojih je 21 država postala stranka Ugovora ratifikacijom, i budući da je jedna od njih država članica EU-a (Austrija), dok bi Irska u sljedećih nekoliko mjeseci mogla predati svoje isprave o ratifikaciji glavnom tajniku UN-a;

P.  budući da je ICAN, dobitnik Nobelove nagrade, pozvao sve države da ratificiraju Ugovor o zabrani nuklearnog oružja;

1.  podržava poštovanje, nastavak i jačanje Sporazuma o INF-u; podsjeća na njegov bitan doprinos miru i sigurnosti u Europi i ostatku svijeta te globalnom razoružanju i neširenju oružja;

2.  izražava veliku zabrinutost zbog kršenja Sporazuma te posljedičnih najava SAD-a i Rusije da će obustaviti izvršavanje svojih obveza preuzetih Sporazumom i da će se iz njega povući u roku od šest mjeseci; naglašava da takav razvoj događaja ugrožava jedan od najvažnijih europskih sigurnosnih interesa te sigurnost i mir u Europi i svijetu; boji se da bi to moglo dovesti do pogrešnih procjena i nesporazuma koji bi mogli rezultirati narušavanjem odnosa između SAD-a i Rusije, eskalacijom napetosti, povećanjem nuklearnih i vojnih prijetnji i rizika te mogućom novom utrkom u naoružanju koja bi imala destabilizirajući učinak, što bi moglo biti ugroziti europsku sigurnost i stratešku stabilnost;

3.  osuđuje Rusiju zbog nastavka kršenja uvjeta Sporazuma;

4.  poziva Rusku Federaciju da se pobrine za ponovno puno pridržavanje obveza iz Sporazuma koje je moguće provjeriti kako bi se riješile zabrinutosti koje su istaknuli SAD i NATO kao odgovor na nastavak kršenja uvjeta Sporazuma od strane Rusije te potiče Rusiju da iskaže svoju predanost dugoročnom uspjehu Sporazuma;

5.  prepoznaje važnost potpune transparentnosti i dijaloga u interesu izgradnje povjerenja u provedbu Sporazuma o INF-u i svih drugih sporazuma kojima se podupire strateška stabilnost i sigurnost; s obzirom na navedeno, poziva i Rusiju i SAD da riješe navode o pridržavanju obveza iz Sporazuma, da se uključe u konstruktivan dijalog pod okriljem Vijeća sigurnosti UN-a, Posebne komisije za provjeru ili drugih odgovarajućih foruma u cilju smanjenja napetosti, uzimajući u obzir interese i zabrinutosti obiju strana, i da pregovaraju u dobroj vjeri kako bi se očuvao Sporazum o INF-u prije predviđenog povlačenja u kolovozu 2019., uz istovremeno poboljšanje transparentnosti i međusobnog nadzora te utvrđivanje strožih pravila i jamstava u pogledu svojih projektila i nuklearnih kapaciteta;

6.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da iskoristi rok od šest mjeseci i upotrijebi sva politička i diplomatska sredstva koja su joj na raspolaganju za pokretanje dijaloga sa strankama Sporazuma o INF-u kako bi se vratilo prekogranično povjerenje te da istovremeno ponudi stručnost i iskustvo EU-a u posredovanju u cilju sprečavanja povlačenja SAD-a i Rusije iz Sporazuma; poziva je također da se zalaže za očuvanje i razvoj Sporazuma o INF-u te da započne pregovore o multilateralnom sporazumu za tu kategoriju projektila; traži od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije da se pobrine za to da EU djeluje kao proaktivan i vjerodostojan jamac sigurnosti, među ostalim i za susjedne zemlje, te da preuzme snažnu i konstruktivnu ulogu u razvoju i jačanju globalnih napora u neširenju i kontroli oružja i globalnoj strukturi za razoružavanje koji se temelje na pravilima;

7.  naglašava da neizvjesna budućnost Sporazuma o INF-u ne bi smjela ugroziti druge sporazume o kontroli oružja; posebno potiče SAD i Rusiju da produlje sporazum „Novi START”, kojim se broj strateških bojnih glava na obje strane ograničava na 1 550, prije nego što on istekne 2021. godine;

8.  ponovno ističe svoju punu predanost očuvanju djelotvorne međunarodne kontrole oružja, razoružanja i neširenja oružja kao temelja globalne i europske sigurnosti; smatra da Europa mora služiti kao primjer kako bi bila vjerodostojna i doprinijela svijetu bez nuklearnog oružja; poziva države članice EU-a da multilateralno nuklearno razoružanje odrede kao prioritet vanjske i sigurnosne politike EU-a; ponavlja svoju predanost provođenju politika usmjerenih na smanjenje i uništenje svih nuklearnih arsenala;

9.  smatra da bi europska sigurnost trebala ostati nedjeljiva; poziva sve države članice EU-a koje su i članice NATO-a da djeluju u skladu s tim; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da izradi procjenu zajedničkih prijetnji u kojoj će se analizirati posljedice za sigurnost EU-a u slučaju da se prestane primjenjivati zaštita koju Sporazum o INF-u pruža Uniji i njezinim građanima i da pravovremeno o tome izvijesti Parlament u skladu s člankom 36. Ugovora o Europskoj uniji te da potom razvije vjerodostojnu i ambicioznu strategiju za nuklearno razoružanje na temelju stvarnog multilateralizma;

10.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da podnese prijedloge za mobilizaciju fondova EU-a i unaprjeđenje baze znanja i stručnosti Unije u pogledu neširenja oružja, kontrole oružja i ljudskih kapaciteta za analizu prijetnji nuklearnog oružja; također je poziva da predstavi razborite planove za sprečavanje nenamjerne ili slučajne upotrebe nuklearnog oružja;

11.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica, NATO-u, Ujedinjenim narodima, predsjedniku i članovima Kongresa SAD-a, predsjedniku Ruske Federacije i zastupnicima ruske Dume i Vijeća Federacije.

(1) https://treaties.un.org/doc/Publication/UNTS/Volume%201657/v1657.pdf
(2) https://www.state.gov/secretary/remarks/2019/02/288722.htm
(3) https://www.nato.int/cps/en/natohq/official_texts_161122.htm
(4) https://www.nato.int/cps/en/natohq/news_162996.htm
(5) SL C 215, 19.6.2018., str. 202.
(6) https://front.un-arm.org/documents/SG+disarmament+agenda_1.pdf
(7) https://sustainabledevelopment.un.org/sdg16
(8) SL C 349 E, 22.12.2010., str. 77.


NAIADES II ‒ akcijski program za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima
PDF 135kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o NAIADES-u II ‒ akcijskom programu za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima (2018/2882(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0131B8-0079/2018

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor upućeno Komisiji o NAIADES-u II – akcijskom programu za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima (O-000016/2014 – B7-0104/2014),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2006. o promicanju prijevoza unutarnjim plovnim putovima – „NAIADES – integrirani akcijski program za prijevoz unutarnjim plovnim putovima” (COM(2006)0006),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2006. o promicanju prijevoza unutarnjim plovnim putovima: NAIADES, integrirani europski akcijski program za prijevoz unutarnjim plovnim putovima(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. rujna 2013. pod nazivom „Prema kvalitetnijem prijevozu unutarnjim plovnim putovima – NAIADES II” (COM(2013)0623),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o NAIADES-u II – akcijskom programu za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima(2),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 18. rujna 2018. naslovljen „Izvješće na sredini razdoblja o provedbi NAIADES-a II, akcijskog programa za promicanje prijevoza unutarnjim plovnim putovima (za razdoblje 2014. – 2017.)” (SWD(2018)0428),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. srpnja 2016. naslovljenu „Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisije (COM(2016)0501),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o Planu za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima(3),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da unutarnji plovni putovi povezuju važne luke, gradove, industrijske centre i glavna poljoprivredna područja u EU-u, čime uvelike pridonose ciljevima EU-a u pogledu dekarbonizacije, održivog rasta i teritorijalne kohezije;

B.  budući da je promjena načina prijevoza s cestovnog na prijevoz unutarnjim plovnim putovima nužna za ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma iz 2015. (COP21) i budući da prijevoz unutarnjim plovnim putovima ima dovoljan kapacitet za primanje veće količine tereta i većeg broja putnika kako bi se smanjila razina zagušenja europskog cestovnog prometnog sustava;

C.  budući da je prijevoz unutarnjim plovnim putovima ključan za smanjenje daljnjih negativnih učinaka prijevoza učinkovitijom upotrebom kopna i energije te smanjenjem buke i broja nesreća;

D.  budući da bi se flota unutarnjih plovnih putova trebala modernizirati i prilagoditi tehničkom napretku ako se želi postići poboljšana ekološka učinkovitost, čime bi se osigurala konkurentna prednost prijevoza unutarnjim plovnim putovima u multimodalnom prijevozu;

E.  budući da su dosad sektoru unutarnjih plovnih putova bila namijenjena ograničena financijska sredstva i budući da je pristup financijskim sredstvima i dalje težak za sektor koji se sastoji uglavnom od malih poduzeća;

1.  podržava posebna djelovanja koja su dosad poduzeta i pozdravlja buduća djelovanja planirana u okviru akcijskog programa NAIADES II za razdoblje 2014. – 2020.;

2.  potiče Komisiju da ažurira i obnovi program NAIADES do 2020. kako bi zajamčila da se potencijal prijevoza unutarnjim plovnim putovima kao sigurnog, održivog i učinkovitog načina prijevoza u sustavu multimodalnog prometa može u potpunosti iskoristiti dugoročnom strategijom EU-a za postizanje uspješne promjene načina prijevoza;

3.  ističe da se pri sastavljanju inicijativa za promet u obzir mora uzeti prijevoz unutarnjim plovnim putovima u okviru holističkog i dugoročnog pristupa u skladu s održivom i intermodalnom prometnom politikom EU-a;

4.  naglašava da se sektor turizma na plovnim putovima brzo razvija i da konkurentnost važnih industrija EU-a ovisi o pouzdanom i troškovno učinkovitom prijevozu unutarnjim plovnim putovima za opskrbu robom; zbog toga poziva na uspostavu proaktivnih politika za potporu održivom sektoru unutarnjih plovnih putova, osobito u pogledu digitalnih, tehnoloških i okolišnih izazova u logistici i mobilnosti;

5.  napominje da će do 2050. 80 % stanovništva EU-a živjeti u urbanim područjima, zbog čega će se povećati potražnja za javnim prijevozom i poboljšanom gradskom logistikom te da je često izazovno i skupo širiti postojeću kopnenu infrastrukturu; poziva Komisiju i države članice da radi poboljšanja kvalitete života i smanjenja razina zagušenja uključe plovidbu unutarnjim plovnim putovima u urbanu i lučku politiku te da potpuno iskoriste njihov potencijal za prijevoz dobara i putnika jer su mnogi gradovi EU-a smješteni uz plovne putove;

6.  ističe da prethodni akcijski programi nisu bili uspješni u ostvarenju ciljeva zbog manjka namjenskih sredstava; zbog toga poziva Komisiju da osigura da akcijski program NAIADES III dobije prikladno i namjensko financiranje za ostvarenje ciljeva, uz podršku dobro strukturirane strategije za politike s dostižnim kratkoročnim i srednjoročnim ciljevima te konkretnim planom kojim se, među ostalim, utvrđuju resursi za provedbu;

7.  poziva Komisiju da redovito provodi istraživanje tržišta i izrađuje prognoze kako bi bolje analizirala promjenjive obrasce u prijevozu tereta i putnika unutarnjim plovnim putovima te da omogući donošenje politika na temelju dokaza i bolji odgovor na nove trendove i nova tržišta;

8.  ističe važnost uklanjanja uskih grla za stvaranje kvalitetnih plovnih putova kao uvjet za razvoj i uključivanje prijevoza unutarnjim plovnim putovima i unutarnjih luka u transeuropsku prometnu mrežu (TEN-T); poziva Komisiju da prioritet u financiranju u okviru Instrumenta za povezivanje Europe da obnovi, prilagodbi, nadogradnji i automatizaciji plovnih putova, prevodnica, mostova, obalne i lučke infrastrukture te poboljšanju prekograničnih dijelova osnovne mreže;

9.  naglašava, uz obveze država članica da dovrše osnovnu mrežu do 2030., njihovu odgovornost za povećanje učinkovitosti, pouzdanosti, dostupnosti i klimatske otpornosti postojeće infrastrukture obnovom kako bi osigurale da je prijevoz unutarnjim plovnim putovima pouzdan način prijevoza te promicale pametnu upotrebu oskudnih financijskih sredstava;

10.  pozdravlja rad koji se planira i provodi na koridorima Atlantik, Baltik – Jadran, Sredozemlje, Sjeverno more – Baltik, Sjeverno more – Sredozemlje, Istok – Istočno Sredozemlje, Rajna – Alpe i Rajna – Dunav i činjenicu da, općenito, više država članica ulaže u razvoj unutarnjih plovnih putova i luka; zato poziva Komisiju da podrži provedbu projekata u okviru transeuropske prometne mreže (TEN-T);

11.  ističe da je dovoljan kapacitet prevodnica ključan za učinkovit i održiv prijevoz u zaleđu i da prevodnice imaju važnu ulogu u sigurnom upravljanju regulacijom vode i proizvodnji čiste energije; stoga poziva Komisiju da rezervira dovoljno bespovratnih sredstava za njihovu sanaciju, nadogradnju i obnovu;

12.  potiče Komisiju da namijeni bespovratna sredstva općenito projektima za unutarnje plovne putove jer se iz prethodnog iskustva sa spajanjem projekata pokazalo da privatni partneri sudjeluju samo na izvođenju radova, a javna tijela i dalje su odgovorna za financiranje zbog javne i višenamjenske prirode plovnih putova;

13.  napominje da digitalizacija prijevoza unutarnjim plovnim putovima ima važnu ulogu u povećavanju efikasnosti, sigurnosti i ekološke učinkovitosti unutarnje plovidbe; zbog toga poziva Komisiju da pripremi provedbenu strategiju za digitalno područje unutarnjih plovnih putova (Digital Inland Waterway Area, DINA) i odgovarajući regulatorni okvir za povezani i automatizirani prijevoz vodom, uključujući reviziju Direktive 2005/44/EZ o usklađenim riječnim informacijskim servisima (RIS) na unutarnjim vodnim putovima u Zajednici(4), uzimajući u obzir postojeće inicijative, kao što je informacijski sustav u lukama na Rajni (RPIS), i uspostavu čvrste pravne osnove za prekograničnu razmjenu informacija o plovnim putovima, plovidbi, teretu i prometu na jedinstvenoj točki pristupa u cijelom EU-u;

14.  ističe važnost integracije usluga na unutarnjim plovnim putovima u protok podataka o drugim načinima prijevoza radi olakšavanja nesmetanih multimodalnih usluga od vrata do vrata jer se kombinacijom fizičkog interneta i sinkromodalnosti potiče spajanje volumena koridora između morskih luka i zaleđa, što dovodi do uravnoteženije upotrebe kapaciteta kopnene infrastrukture, smanjenja razine zagušenja i drugih negativnih vanjskih učinaka;

15.  naglašava da bi se, radi usklađenosti s ciljevima Pariškog sporazuma iz 2015. (COP21), otpornost i dekarbonizacija prometnog sustava trebale postići ubrzanim prijelazom na prijevoz s niskim razinama emisija ugljika, učinkovitšću resursa i čistim pogonom; ističe da su za taj prijelaz potrebni odgovarajući standardi i financiranje kako bi se poticalo inovatnivno upravljanje plovnim putovima, češća upotreba čistih plovila i prilagodba postojećih, kad je to moguće, te uvođenje potrebne infrastrukture za opskrbu;

16.  preporučuje iskorištavanje sinergija između mreža čiste energije i mreža plovnih putova za optimalno korištenje hidroenergije proizvedene na plovnim putovima, energije vjetra u lukama i drugih izvora čiste energije u čvorištima mobilnosti uz plovne putove za opskrbu prijevoza, domaćinstava i industrija uz istodobno smanjenje troškova distribucije;

17.  naglašava važnost pružanja odgovarajućeg financiranja za novu tehnologiju, inovacije te održivu prometnu infrastrukturu i usluge u okviru postojećih i budućih programa EU-a, kao što su Instrument za povezivanje Europe, Obzor 2020., Obzor Europa, program za jedinstveno tržište, Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond kako bi se poticalo širenje inovacija te povećala ekološka i digitalna učinkovitost prijevoza unutarnjim plovnim putovima; traži od Komisije da uspostavi tokove namjenskog financiranja kako bi ostvarila taj cilj;

18.  napominje da bi se namjensko tehnološko istraživanje trebalo dopuniti socioekonomskim i prenormativnim istraživanjem radi poticanja inovacija u regulaciji i financiranju te radi povećanja angažmana tržišnih igrača za osiguravanje šire primjene na tržištu;

19.  poziva države članice da dodatno razviju nacionalne strategije za poticanje prijevoza unutarnjim plovnim putovima i potporu takvom prijevozu, uzimajući u obzir aktualne akcijske programe NAIADES i predstojeći Europski akcijski program za prijevoz unutarnjim plovnim putovima te da potaknu regionalna, lokalna i lučka tijela da postupe jednako;

20.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 313 E, 20.12.2006., str. 443.
(2) SL C 93, 24.3.2017., str. 145.
(3) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 72.
(4) SL L 255, 30.9.2005., str. 152.


Zaštita životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega
PDF 202kWORD 71k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega (2018/2110(INI))
P8_TA-PROV(2019)0132A8-0057/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka(1),

–  uzimajući u obzir članak 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u kojem se navodi da u oblikovanju i provedbi politika EU-a Europska unija i njezine države članice, budući da su životinje čuvstvena bića, punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja,

–  uzimajući u obzir procjenu provedbe Uredbe (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza i njezinih priloga provedenu na europskoj razini koju je u listopadu 2018. objavila Služba Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS)(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2012. o zaštiti životinja tijekom prijevoza(3),

–  uzimajući u obzir znanstveno mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o dobrobiti životinja tijekom prijevoza, objavljeno 12. siječnja 2011.(4),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 10. studenog 2011. o učinku Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza (COM(2011)0700),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru od 15. veljače 2012. o strategiji Europske unije za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2012. − 2015. (COM(2012)0006),

–  uzimajući u obzir svoju Izjavu br. 49/2011 od 15. ožujka 2011. o uvođenju osmosatnog ograničenja za prijevoz životinja za klanje u Europskoj uniji(5),

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 23. travnja 2015.(6),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 31/2018 o dobrobiti životinja u EU-u(7),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za promet i turizam i Odbora za predstavke (A8-0057/2019),

A.  budući da, kako se navodi u članku 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europska unija životinje ne smatra samo robom, proizvodima ili imovinom, već čuvstvenim bićima, što znači da životinje mogu osjećati ugodu i bol; budući da se taj pojam u zakonodavstvu EU-a odražava u mjerama kojima bi se trebalo osigurati da se životinje drže i prevoze u uvjetima u kojima nisu izložene lošem postupanju, zlostavljanju, boli ili patnji; budući da se u EU-u dobrobit životinja poštuje i štiti u najvećoj mogućoj mjeri i da je EU primjer ostatku svijeta;

B.  budući da se svake godine milijuni životinja prevezu preko velikih udaljenosti između i unutar država članica te u treće zemlje radi rasploda, uzgoja, daljnjeg tova i klanja; budući da se životinje također prevoze u rekreativne svrhe, radi izložbi ili kao suputnici; budući da su građani EU-a sve zabrinutiji kad je riječ o poštovanju standarda dobrobiti životinja, osobito pri prijevozu živih životinja;

C.  budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 12. prosinca 2012. pozvao na to da se trajanje putovanja životinja za klanje skrati na najviše osam sati;

D.  budući da prema definiciji Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) iz 2008. dobrobit životinja znači da je životinja zdrava, ima dovoljno prostora, da se dobro hrani, da se osjeća sigurnom, da može pokazati svoje prirodno ponašanje i da ne pati zbog osjećaja poput straha, boli i nevolje; budući da to nije osigurano u većini slučajeva prijevoza živih životinja, osobito na velike udaljenosti;

E.  budući da se Uredba (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza primjenjuje na prijevoz svih živih kralježnjaka koji se obavlja unutar Unije;

F.  budući da su države članice odgovorne za osiguravanje ispravne primjene i provedbe Uredbe na nacionalnoj razini, uključujući službene inspekcije, dok je Komisija odgovorna za to da države članice ispravno provode zakonodavstvo EU-a;

G.  budući da države članice ne primjenjuju Uredbu (EZ) br. 1/2005 dovoljno strogo ili striktno unutar EU-a te uopće ne nastoje primjenjivati je izvan EU-a;

H.  budući da je zbog velikog broja kršenja koja je 2017. godine DG SANTE (Komisija) utvrdio u mnogim državama članicama potrebno pokretanje odgovarajućih postupaka zbog kršenja Ugovora;

I.  budući da je prijevoz stresan za životinje jer su one tada izložene nizu izazova koji štete njihovoj dobrobiti; budući da u slučaju trgovine s određenim trećim zemljama životinje dodatno pate zbog vrlo dugih putovanja koja uključuju duga čekanja na granicama radi provjere dokumenata, vozila i sposobnosti životinja za prijevoz;

J.  budući da kvaliteta i učestalost inspekcija država članica izravno utječu na razinu poštovanja zahtjeva; budući da analiza izvješća o inspekcijskim pregledima koja sastavljaju države članice pokazuje da među državama članicama postoje velike razlike u pogledu broja provedenih inspekcijskih pregleda, koji se kreće od nijednog do nekoliko milijuna pregleda godišnje, kao i u pogledu učestalosti prekršaja, koja se kreće između 0 i 16,6 %, što upućuje na to da države članice imaju različite pristupe inspekcijama, tj. nasumične strategije u odnosu na strategije utemeljene na riziku; budući da je i zbog takvih razlika u pristupu nemoguće usporediti podatke među državama članicama;

K.  budući da bi se obukom i osposobljavanjem vozača radi promicanja pažljivog načina vožnje ovisno o vrstama životinja koje se prevoze povećala dobrobit životinja tijekom prijevoza(8);

L.  budući da se odgovarajućim postupanjem sa životinjama može skratiti vrijeme njihova utovara i istovara, smanjiti gubitak težine, broj ozljeda i rana te dobiti bolja kvaliteta mesa;

M.  budući da postoje opsežne studije koje potvrđuju da dobrobit životinja utječe na kvalitetu mesa;

N.  budući da bi kvalitetno postupanje sa životinjama pri utovaru i istovaru, kao i briga o njima tijekom provoza, trebali ostati u prvom planu kako bi se zaštitila dobrobit životinja tijekom prijevoza;

O.  budući da je sposobnost za prijevoz jedan od glavnih faktora za osiguranje dobrobiti životinja tijekom prijevoza jer je upravo tijekom prijevoza rizik za dobrobit životinja veći za ozlijeđene, oslabljene, gravidne i bolesne životinje ili one koje još nisu odbijene od sise; budući da se može pojaviti nesigurnost u pogledu sposobnosti životinja za prijevoz i faze gestacije;

P.  budući da je najveći broj prekršaja povezan s pitanjima sposobnosti za prijevoz, nakon čega slijede pitanja povezana s dokumentima;

Q.  budući da je odgovornima često nejasno što se mora poduzeti ako se životinje proglase nesposobnim za prijevoz;

R.  budući da odgovorni često nisu sigurni u kojem se stupnju graviditeta životinja nalazi;

S.  budući da je osobito problematično prevoziti telad i janjad neodbijenu od sise;

T.  budući da su uzgajivači najzainteresiranija strana za to da njihove životinje budu sposobne za prijevoz i da oni mogu najviše izgubiti ako se prijevoz ne provodi u skladu s postojećim pravilima;

U.  budući da se pri zaustavljanju na provjerenoj kontrolnoj točki često javljaju propusti kad je riječ o opskrbi životinja dovoljnom količinom hrane i vode te o poštovanju razdoblja odmora od 24 sata;

V.  budući da su vozila za prijevoz životinja često prenapučena; budući da visoke temperature u vozilu i neprimjereno prozračivanje vozila predstavljaju velik problem;

W.  budući da su nedavno u različitim državama članicama izbile zarazne bolesti životinja kao što su afrička svinjska kuga, ptičja gripa i životinjske bolesti malih preživača i goveda; budući da se tijekom prijevoza živih životinja može povećati rizik od širenja tih bolesti;

X.  budući da je prijevoz mesa i drugih proizvoda dobivenih od životinja, kao i sjemena i zametaka, tehnički i administrativno lakši i ponekad ekonomski isplativiji za poljoprivrednike od prijevoza živih životinja radi klanja ili uzgoja; budući da Savez veterinara Europe (FVE) i OIE naglašavaju da bi životinje trebalo uzgajati što bliže prostorima u kojima su rođene i zaklati ih što bliže mjestu proizvodnje; budući da dostupnost objekata za klanje, među ostalim pokretnih klaonica, na mjestu uzgoja ili blizu mjesta uzgoja može pomoći u stvaranju sredstava za život u ruralnim područjima;

Y.  budući da je klanje životinja što bliže mjestu njihova uzgoja najprikladniji način za osiguranje njihove dobrobiti;

Z.  budući da su klaonice u državama članicama neujednačeno raspoređene;

AA.  budući da je za neke države članice i opskrbne lance u Uniji prijevoz živih životinja radi daljnje proizvodnje ili klanja važan da bi se osiguralo tržišno natjecanje;

Preporuke

Provedba i primjena

1.  napominje da se svake godine unutar EU-a i iz EU-a u treće zemlje prevoze milijuni živih životinja radi klanja ili uzgoja; smatra da Uredba (EZ) br. 1/2005, ako se pravilno provodi i primjenjuje, ima pozitivan utjecaj na dobrobit životinja tijekom prijevoza; pozdravlja smjernice Komisije o toj temi, ali žali zbog toga što je u skladu s tematskim izvješćem Europskog revizorskog suda br. 31/2018 provedba tih smjernica i nekih mjera koje je Komisija planirala kasnila i do pet godina; napominje da i dalje postoje ozbiljni problemi u pogledu prijevoza i da je provedba Uredbe od primarne važnosti za one koji su u tu provedbu uključeni;

2.  naglašava činjenicu da Odbor za predstavke prima vrlo velik broj predstavki o dobrobiti životinja tijekom prijevoza, u kojima se često skreće pozornost na sustavno, trajno i ozbiljno kršenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 od strane država članica i prijevoznika;

3.  naglašava da patnja životinja tijekom prijevoza u društvu izaziva veliku zabrinutost; napominje da je Komisija 21. rujna 2017. primila više od milijun potpisa za potporu kampanji # StopTheTrucks (zaustavite kamione) kojom građani EU-a pozivaju na ukidanje prijevoza na velike udaljenosti;

4.  žali zbog činjenice da ukupna stopa napretka u provedbi Uredbe (EZ) br. 1/2005 u državama članicama nije bila dovoljna da bi se postigao njezin glavni cilj, a to je poboljšanje dobrobiti životinja tijekom prijevoza, osobito u vezi s provjerom plana puta i primjenom kazni; poziva države članice da znatno poboljšaju poštovanje te Uredbe; poziva Komisiju da osigura učinkovitu i ujednačenu primjenu postojećeg zakonodavstva EU-a o prijevozu životinja u svim državama članicama; potiče Komisiju da pokrene sudski postupak protiv država članica koje ne primjenjuju Uredbu na ispravan način i da im izrekne sankcije;

5.  naglašava da djelomična provedba nije dovoljna za postizanje sveobuhvatne svrhe Uredbe, tj. izbjegavanja ozljede i nepotrebne patnje životinja ili njihova uginuća tijekom prijevoza te da je stoga potrebno uložiti veće napore kako bi se spriječili ozbiljni incidenti koji znatno utječu na dobrobit životinja i kazneno gonili oni koji su za njih odgovorni;

6.  žali zbog toga što brojna pitanja povezana s Uredbom (EZ) br. 1/2005 još nisu riješena, uključujući: prenapučenost, nedovoljnu slobodnu visinu, nedovoljan broj zaustavljanja kako bi se životinje odmorile te nahranile i napojile, neprikladne uređaje za prozračivanje i napajanje, prijevoz tijekom ekstremne vrućine, prijevoz životinja koje nisu sposobne za putovanje, prijevoz teladi koja nisu odbijena od sise, potrebu za utvrđivanjem stanja graviditeta živih životinja, mjeru u kojoj se provjeravaju planovi puta, odnos između povrede, provedbe i kažnjavanja, „mješoviti“ učinak osposobljavanja, obrazovanja i certificiranja i nedostatnu stelju, kako je Europski revizorski sud utvrdio u svojem tematskom izvješću br. 31/2018 te nevladine organizacije u pritužbama podnesenim Komisiji; poziva na poboljšanje u navedenim područjima;

7.  poziva sve države članice da osiguraju da se putovanja planiraju i izvršavaju, od odlaska do odredišta, u skladu sa zahtjevima u pogledu dobrobiti životinja u EU-u, uzimajući u obzir različita prijevozna sredstva i različite geografske uvjete u EU-u i trećim zemljama;

8.  ističe da to što neke države članice u određenim područjima sustavno krše Uredbu dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja, a posljedično i do nejednakih uvjeta za subjekte u različitim državama članicama, što zatim može dovesti do takozvane „utrke do dna” u smislu standarda dobrobiti životinja tijekom prijevoza; poziva Komisiju, s obzirom na to na razine sankcija mogu biti deset puta više u nekim državama članicama u odnosu na druge, da izradi usklađen sustav sankcija na razini EU-a kako bi se zajamčilo da su one djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće, vodeći računa o opetovanim kršenjima; poziva Komisiju da razvije plan djelovanja za usklađivanje sankcija u državama članicama;

9.  žali zbog toga što je Komisija ignorirala rezoluciju Parlamenta od 12. prosinca 2012. te ističe da je jaka i usklađena provedba s učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznama u skladu s člankom 25. Uredbe ključna za poboljšanje dobrobiti životinja tijekom prijevoza i da se države članice ne smiju ograničavati samo na izdavanje preporuka i uputa; poziva Komisiju da ipak posluša poziv iz te Rezolucije i da provjeri postoje li u Uredbi neusklađenosti s pravnim zahtjevima u pojedinačnim državama članicama;

10.  smatra da bi opetovana kršenja, ako se događaju u okolnostima u kojima je prijevoznik imao kontrolu, trebala rezultirati kaznenim progonom; poziva države članice da kazneno progone kršenja Uredbe, osobito ako je riječ o opetovanim kršenjima; smatra da bi učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće kazne trebale uključivati zapljenu vozila i obvezno ponovno osposobljavane osoba odgovornih za dobrobit i prijevoz životinja te da bi to trebalo biti usklađeno u cijeloj Uniji; smatra da bi kazne trebale odražavati nanesenu štetu, opseg, trajanje i učestalost kršenja;

11.  poziva države članice da učinkovitije koriste snažne izvršne ovlasti koje su im dodijeljene na temelju Uredbe, uključujući obvezu da od prijevoznika traže uspostavu sustava za sprečavanje ponavljanja kršenja i da prijevozniku privremeno oduzmu odobrenje za obavljanje prijevozničke djelatnosti ili da to odobrenje povuku; posebno poziva države članice da poduzmu dostatne korektivne mjere i uvedu sankcije kako bi se izbjegla patnja životinja i subjekti odvratili od daljnje neusklađenosti; poziva države članice i Komisiju da im cilj bude potpuna usklađenost pri provedbi i primjeni Uredbe;

12.  poziva Komisiju da, nakon savjetovanja s nacionalnim kontaktnim točkama, na temelju izvješća o inspekciji i provedbi sastavi popis subjekata koji su opetovano i ozbiljno kršili Uredbu; poziva Komisiju da objavljuje redovita ažuriranja tog popisa te da promiče primjere najbolje prakse u prijevozu i upravljanju;

13.  naglašava da neusklađenost država članica s Uredbom ugrožava njezinu svrhu koja se sastoji u sprečavanju nastanka i širenja zaraznih bolesti životinja jer je prijevoz jedan od uzroka brzog širenja takvih bolesti, među ostalim onih koje se mogu prenijeti na ljude; napominje da vozila često ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 12. izmijenjene Direktive Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama(9); posebno smatra da neadekvatno skladišten otpad predstavlja rizik za širenje antimikrobne otpornosti i bolesti; poziva Komisiju da izradi usklađene postupke da izdavanje odobrenja plovilima i kamionima te da poduzme mjere kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti životinja tijekom prijevoza u EU-u i prijevoza iz trećih zemalja promicanjem biosigurnosnih mjera i veće dobrobiti životinja;

14.  poziva na pojačanu suradnju između nadležnih tijela kako bi se ojačala provedba, upotrebom tehnologije za ostvarivanje kontinuirane razmjene povratnih informacija u stvarnom vremenu između države članice iz koje prijevoz kreće, države članice odredišta i svih zemalja provoza; poziva Komisiju da razvije sustave za geolokaciju kako bi se omogućilo praćenje lokacije životinja i trajanja prijevoza u vozilima za prijevoz, kao i svako nepoštovanje rasporeda prijevoza; mišljenja je da bi trebalo provesti detaljnu istragu ako životinje koje su na početku prijevoza bile u dobrom fizičkom stanju na odredište stignu u lošem stanju te da se u slučaju ponavljanja te situacije sve odgovorne strane u prijevoznom lancu odmah moraju kazniti u skladu sa zakonom, a poljoprivrednik koji je vlasnik životinje mora na temelju nacionalnog prava imati pravo na naknadu za gubitak prihoda do kojeg može doći zbog te situacije; nadalje smatra da bi nadležna tijela trebala strogo kazniti organizatora i službenika koji je ovjerio plan puta izdan u državi članici polaska ako je plan puta netočno popunjen ili popunjen zavaravajućim podacima;

15.  smatra da je provedba izrazito teška kad se putovanje odvija kroz nekoliko država članica i kad se različite provedbene zadaće (odobravanje plana puta, ovlaštenje prijevoznika, izdavanje potvrde o osposobljenosti i certifikata o odobrenju vozila itd.) obavljaju u nekoliko država članica; poziva države članice koje otkriju kršenja da obavijeste sve druge uključene države članice, u skladu sa zahtjevima iz članka 26. Uredbe, kako bi se spriječilo ponavljanje kršenja i omogućila optimizirana procjena rizika;

16.  traži od Komisije da Europskom parlamentu podnosi redovita izvješća o provedbi i primjeni Uredbe, uključujući raščlambu kršenja po državama članicama, prema vrsti životinja i vrsti kršenja, u odnosu na opseg prijevoza živih životinja po državi članici;

17.  pozdravlja slučajeve u kojima vlade, znanstvenici, poduzeća, predstavnici industrije i nacionalna nadležna tijela zajedno rade na utvrđivanju najboljih praksi kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima zakonodavstva, među ostalim, kao u slučaju mrežne stranice Animal Transport Guides; poziva Komisiju da u državama članicama širi i promiče najbolje prakse za prijevoz stoke te da podupire platformu EU-a za dobrobit životinja promicanjem poboljšanog dijaloga i razmjene dobrih praksi među svim sudionicima; poziva Komisiju da izradi novu strategiju za dobrobit životinja za razdoblje 2020. – 2024. te da podupire inovacije u području prijevoza životinja;

18.  poziva Komisiju da nastavi surađivati sa OIE-om, EFSA-om i državama članicama radi potpore provedbi i pravilnoj primjeni Uredbe (EZ) 1/2005 u svrhu promicanja pojačanog dijaloga o pitanjima koja se odnose na dobrobit životinja tijekom prijevoza s posebnim naglaskom na:

   boljoj primjeni propisa EU-a o dobrobiti životinja tijekom prijevoza s pomoću razmjene informacija i najboljih praksi te izravnog sudjelovanja dionika,
   potpori aktivnostima osposobljavanja za vozače i prijevoznike,
   boljem širenju smjernica i informativnih članaka o prijevozu životinja, prevedenih na sve jezike EU-a,
   razvoju i primjeni dobrovoljnih obveza od strane poduzeća za daljnje poboljšanje dobrobiti životinja tijekom prijevoza;
   povećanoj razmjeni informacija i većem korištenju najboljih praksi među nacionalnim tijelima radi smanjenja broja kršenja koje prouzročuju prijevoznici i vozači;

19.  poziva Komisiju da ocijeni usklađenost Uredbe s Uredbom (EZ) br. 561/2006 o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet(10), u pogledu vremena vožnje i razdoblja odmora vozača;

20.  naglašava da je važno razlikovati između odgovornosti poduzeća za prijevoz životinja i odgovornosti poljoprivrednika jer bi poduzeća trebala snositi odgovornost za probleme koji proizlaze iz prijevoza životinja, a ne poljoprivrednici; podsjeća da su poljoprivrednici najviše zainteresirani za dobrobit životinja, iz emocionalnih razloga i privrženosti, ali i iz gospodarskih razloga;

21.  podsjeća da je Komisija kao čuvarica Ugovora odgovorna za praćenje primjenjuje li se pravilno zakonodavstvo EU-a; poziva Europskog ombudsmana da istraži nije li Komisija stalno neuspješna u osiguranju usklađenosti s postojećom Uredbom i bi li stoga mogla biti odgovorna za nepravilnosti u postupanju;

22.  žali zbog odluke Konferencije predsjednika, koja je donesena bez glasovanja na plenarnoj sjednici u Parlamentu, o tome da se neće osnovati parlamentarni istražni odbor za dobrobit životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega, unatoč podršci velikog broja zastupnika u EP-u iz različitih klubova zastupnika; stoga preporučuje da Parlament na početku sljedećeg parlamentarnog saziva osnuje istražni odbor za dobrobit životinja tijekom prijevoza u EU-u i izvan njega kako bi se primjereno istražila i nadzirala navodna kršenja i nepravilnosti u primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 o zaštiti životinja tijekom prijevoza;

Prikupljanje podataka, inspekcijski pregledi i praćenje

23.  izražava žaljenje zbog poteškoća u provedbi dosljedne analize provedbe Uredbe koje se javljaju zbog različitih pristupa prikupljanju podataka u državama članicama; poziva Komisiju da uspostavi zajedničke minimalne standarde za sustave praćenja svih putovanja kako bi se omogućilo usklađenije prikupljanje podataka i ocjena praćenih parametara; poziva države članice da ulože dodatne napore kako bi Komisiji dostavile usklađene, sveobuhvatne i potpune podatke o inspekcijskim pregledima prijevoza i razinama kršenja; poziva države članice da provode više nenajavljenih kontrola te da izrade i primjenjuju strategiju koja se temelji na procjeni rizika kako bi svoje inspekcijske preglede usredotočile na prijevoze s visokim stupnjem rizika radi maksimalnog povećanja učinkovitosti ograničenih resursa za inspekcije;

24.  napominje da je Komisija, prema tematskom izvješću Revizorskog suda iz 2018. o dobrobiti životinja u EU-u, prepoznala da su podaci koje dostavljaju države članice nepotpuni, nedosljedni, nepouzdani i nedovoljno detaljni da bi se mogli izvući zaključci o usklađenosti na razini EU-a;

25.  naglašava da se u cijeloj Uniji inspekcije moraju provoditi ujednačeno i na odgovarajućem udjelu životinja koje se prevoze svake godine unutar svake države članice kako bi se zajamčilo i očuvalo ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja unutar EU-a; osim toga, poziva Komisiju da poveća broj nenajavljenih inspekcija na licu mjesta koje provodi Ured za hranu i veterinarstvo (FVO), usredotočenih na dobrobit i prijevoz životinja; smatra da je zbog različitih metoda prikupljanja podataka i kontrolnih mehanizama teško dobiti točnu sliku o usklađenosti u pojedinačnim državama članicama; stoga poziva Komisiju da usvoji usklađeniju strukturu izvješćivanja te da provede daljnju analizu podataka dobivenih iz inspekcijskih izvješća FVO-a i povratnih informacija država članica koje se odnose na njihove višegodišnje nacionalne planove kontrole; potvrđuje da su revizije koje provodi DG SANTE važan izvor informacija za Komisiju pri ocjenjivanju provedbe postojeće Uredbe; poziva Komisiju da svake godine obavi najmanje sedam nenajavljenih posjeta u skladu s preporukom Europskog revizorskog suda;

26.  poziva Komisiju da državama članicama pruži smjernice o tome kako se računalni veterinarski sustav (TRACES) može upotrebljavati kao potpora za pripremu analiza rizika za inspekcije prijevoza živih životinja, kako je preporučio Revizorski sud u svojem tematskom izvješću iz 2018., u kojem se navodi da su tijela država članica nadležna za inspekcijske preglede rijetko koristila informacije iz sustava TRACES za ciljane inspekcije; poziva na djelotvorniji i transparentniji sustav praćenja, uključujući javni pristup informacijama koje se prikupljaju s pomoću TRACES-a; poziva i na povećanje broja godišnjih inspekcijskih pregleda od strane FVO-a;

27.  poziva države članice da povećaju kontrole u cijelom proizvodnom lancu, a posebno da provedu učinkovite i sustavne inspekcije pošiljaka životinja prije utovara, kako bi se zaustavile prakse kojima se krše odredbe Uredbe i pogoršavaju uvjeti za prijevoz životinja kopnom ili morem, kao što je dopuštanje prenapučenih prijevoznih sredstava ili nastavak putovanja životinja koje nisu sposobne za duga putovanja, ili dopuštanje da se kontinuirano koriste kontrolne točke s neodgovarajućim objektima za odmor, hranjenje i napajanje životinja koje se prevoze;

28.  zabrinut je zbog niske razine inspekcija u nekim državama članicama te zbog toga što je broj prijavljenih kršenja malen ili jednak nuli; dovodi u pitanje točnost sustava za inspekciju i izvješćivanje; poziva države članice koje trenutno provode vrlo malo inspekcijskih pregleda ili ih uopće ne provode da provedu dovoljan broj inspekcija te da Komisiji dostave sveobuhvatna izvješća o tim inspekcijskim pregledima;

29.  poziva države članice da provode i inspekcije prijevoza unutar Europe pri utovaru životinja u vozilo kako bi se provjerilo poštuju li se zahtjevi Uredbe (EZ) br. 1/2005;

30.  slaže se s Komisijom da je dobra praksa nadležnih tijela da pri utovaru pregledaju sve pošiljke namijenjene zemljama koje nisu članice EU-a(11); smatra da bi i pri utovaru trebalo pregledati i udio pošiljki u EU-u razmjerno broju kršenja koja prijavljuju nevladine organizacije i inspekcije FVO-a; napominje da bi nadležna tijela pri utovaru trebala provjeriti poštuju li se zahtjevi iz Uredbe u pogledu podne površine i slobodne visine, funkcioniraju li dobro sustavi za prozračivanje i opskrbu vodom, funkcioniraju li dobro uređaji za pojenje i jesu li prilagođeni vrsti koja se prevozi, da nisu utovarene životinje koje nisu sposobne za putovanje i da je osigurano dovoljno hrane i stelja;

31.  poziva države članice da se pobrinu za dovoljan broj pristupačnih, čistih i ispravnih uređaja za pojenje prilagođenih rasi, te da spremnik za vodu bude napunjen i da ima dovoljno svježe stelje;

32.  potiče države članice da osiguraju da nadležna tijela provjeravaju sadrže li planovi puta realistične podatke te da su u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe;

33.  poziva države članice da osiguraju da su vozila za prijevoz u skladu s minimalnim zahtjevima u pogledu prostora iz poglavlja VII. Priloga I. Uredbi te da se pri visokim temperaturama životinjama ostavi više prostora;

34.  poziva države članice da se pobrinu da je unutarnja visina vozila u skladu s minimalnim standardima te da nema razmaka između poda ili bočnih stranica vozila i pregradnih zidova;

35.  prepoznaje da je došlo do određenog napretka u prijevozu životinja unutar EU-a, no zabrinut je zbog brojnih izvješća o korištenju neprimjerenih vozila za prijevoz živih životinja kopnom i morem te poziva na to da se takve prakse bolje prate i kažnjavaju; uviđa da se često ne poštuju zahtjevi iz članaka 20. i 21. Uredbe u pogledu prijevoza na plovilima za stoku; poziva države članice da ne odobravaju uporabu vozila i plovila za prijevoz stoke koja nisu u skladu s odredbama Uredbe i da u slučaju neusklađenosti povuku već izdana odobrenja; poziva države članice da budu strože u postupcima certifikacije i izdavanja odobrenja za vozila te izdavanja certifikata o osposobljenosti vozačima;

36.  stoga poziva na usklađene i obvezujuće standarde za odobrenje vozila i plovila kao sredstava za prijevoz životinja koje bi trebalo izdati središnje tijelo EU-a; budući da bi to tijelo trebalo biti odgovorno za utvrđivanje prikladnosti sredstava za prijevoz životinja u smislu stanja vozila i vrste njihove opreme (npr. odgovarajući satelitski navigacijski sustavi u vozilu odnosno na plovilu);

37.  poziva subjekte da omoguće temeljito osposobljavanje vozača i pomoćnog osoblja u skladu s Prilogom IV. Uredbi kako bi se osiguralo pravilno postupanje sa životinjama;

38.  priznaje da u nekim državama članicama postoje brodovi i luke koji ispunjavaju potrebne standarde, no ističe da tijekom prijevoza morem ipak prevladavaju loši uvjeti, osobito u vezi s utovarom i istovarom; poziva države članice da budu strože u postupcima certifikacije i odobravanja za plovila, da poboljšaju svoje provjere plovila za prijevoz stoke i sposobnosti životinja za prijevoz prije ukrcaja te da propisno provode inspekcije postupka utovara u skladu s Uredbom; poziva države članice da Komisiji dostave detaljne planove svojih objekata za inspekcijske preglede; poziva Komisiju da sastavi, ažurira i dijeli popis luka s odgovarajućim objektima za inspekcijski pregled životinja; nadalje, poziva nadležna tijela da ne odobravaju planove puta u kojima se planira upotreba luka bez takvih objekata; poziva države članice da prilagode svoje luke i vode računa o održavanju svojih plovila kako bi se poboljšali uvjeti za dobrobit životinja u pomorskom prijevozu životinja;

39.  poziva Komisiju da odobri inovativne alternative za provjere izvoza u skladu s člankom 133. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/429(12), kao što su provjere na platformi, koje predstavljaju poboljšanje za dobrobit životinja jer je na njima niža gustoća stoke i nije potreban istovar životinja, što smanjuje vrijeme čekanja;

40.  napominje da se zahtjevom za posjedovanje certifikata o zdravlju životinja za prijevoz kroz države članice stvara negativan poticaj za odabir domaćih odredišta umjesto najbližeg mogućeg odredišta; poziva Komisiju da iskoristi svoje ovlasti na temelju članka 144. stavka 1. Uredbe 2016/429 za donošenje delegiranog akta kojim bi se omogućilo odstupanje za kretanja koja predstavljaju nizak rizik za širenje bolesti;

Trajanje putovanja

41.  ustraje u tome da bi putovanje za sve životinje koje se prevoze trebalo trajati samo koliko je potrebno, uzimajući u obzir geografske razlike na razini država članica i u skladu s uvodnom izjavom 5. Uredbe (EZ) u kojoj se navodi da „zbog dobrobiti životinja prijevoz životinja na dugim putovanjima ... mora biti ograničen što je više moguće” i uvodnom izjavom 18. u kojoj je navedeno da „duga putovanja, za razliku od kratkih, mogu imati štetnije djelovanje na životinje”;

42.  insistira na tome da se pri vremenu prijevoza životinja, uključujući vrijeme utovara i istovara, u obzir mora uzeti veterinarski savjet za pojedine vrste, neovisno o tome odvija li se prijevoz kopnom, morem ili zrakom;

43.  žali zbog kršenja Uredbe koja se odnose na neprimjenu ili nepravilnu primjenu posebnih pravila o životinjama koje nisu odbijene od sise, kao što su telad, janjad, jarad, ždrebad i prasad koji su još na mlijeku te poziva na uvođenje detaljnijih mjera kako bi se zajamčila popuna zaštita dobrobiti tih životinja tijekom prijevoza;

44.  poziva države članice da zajamče da se životinje koje nisu odbijene od sise istovaruju barem jedan sat kako bi im se dali elektroliti ili nadomjestak za mlijeko te da njihov prijevoz ukupno ne traje dulje od osam sati;

45.  poziva Komisiju da utvrdi definiciju životinja koje nisu odbijene od sise prema vrsti te da prijevoz takvih životinja ograniči na maksimalnu udaljenost od 50 km i maksimalno trajanje od 1,5 sati s obzirom na to da je tijekom prijevoza teško osigurati njihovu dobrobit;

46.  skreće pozornost na to da su u dokumentima o planiranju prijevoza često navedeni samo nazivi mjesta bez točnih adresa točaka za kontrolu, opskrbu i sakupljanje, zbog čega je kontrola znatno otežana;

47.  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2012. poziva na što kraće trajanje putovanja životinja, a osobito na izbjegavanje dugih i vrlo dugih putovanja te putovanja izvan granica EU-a, upotrebom alternativnih strategija, kao što su osiguranje gospodarski održivih i dobro raspoređenih lokalnih ili pokretnih objekata za klanje u blizini stočnih farmi, promicanje kratkih lanaca opskrbe i izravne prodaje, korištenje sjemena ili zametaka, kad je to moguće, umjesto prijevoza rasplodnih životinja te prijevoz trupova i proizvoda od mesa, kao i regulatornim ili neregulatornim inicijativama u državama članicama radi olakšavanja klanja na poljoprivrednim gospodarstvima; poziva Komisiju da po potrebi jasno utvrdi konkretna kraća vremena putovanja za prijevoz svih različitih vrsta živih životinja te za prijevoz životinja koje nisu odbijene od sise;

48.  napominje da su zbog različitih zahtjeva te uvjeta na tržištu koji se mijenjaju i političkih odluka male klaonice postale gospodarski neodržive što je dovelo do općeg smanjenja njihova broja; apelira na Komisiju i lokalna tijela u državama članicama da podupiru i po potrebi promiču klanje na poljoprivrednim gospodarstvima, gospodarsko održive lokalne ili pokretne klaonice te objekte za preradu mesa u državama članicama kako bi se životinje klale što bliže mjestu uzgoja, što je i u interesu očuvanja radnih mjesta u ruralnim područjima; poziva Vijeće i Komisiju da izrade strategiju za približavanje modelu stočarske proizvodnje s većom regionalnom usmjerenošću prema kojem bi se životinje rađale, tovile i klale u istoj regiji, kad god je to moguće, uzimajući u obzir geografske razlike, umjesto da se prevoze na izrazito velikim udaljenostima;

49.  apelira na Komisiju da istraži kako bi se poljoprivrednici, klaonice i industrija prerade mesa mogli potaknuti na klanje životinja u najbližem objektu radi izbjegavanja dugotrajnog prijevoza životinja i smanjenja emisija; poziva Komisiju da u tom pogledu olakša inovativna rješenja, kao što su pokretne klaonice, te istodobno osigura visoke standarde dobrobiti životinja;

50.  smatra da u određenim slučajevima bilo kakvo smanjenje dopuštenog trajanja prijevoza, kako je trenutačno utvrđeno u Poglavlju V. Priloga 1. Uredbi, ne bi bilo održivo i stoga bi trebalo pronaći rješenja za slučajeve u kojima je zbog geografskih okolnosti i ruralne izoliranosti potreban prijevoz živih životinja kopnom i/ili morem radi daljnje proizvodnje ili klanja;

51.  poziva države članice da, u slučaju kad se utvrdi da životinja nije sposobna za prijevoz i ako se mjere prve pomoći pokažu neučinkovitim, po potrebi dopuste prisilno klanje izravno na gospodarstvima za uzgoj i tovljenje životinja kako bi se izbjegla nepotrebna patnja životinja;

52.  napominje da društvena i gospodarska vrijednost životinje može utjecati na standarde njezina prijevoza; ističe da su standardi za prijevoz rasplodnih životinja u industriji kopitara visokokvalitetni;

53.  poziva Komisiju da izradi strategiju kako bi se osigurao zaokret s prijevoza živih životinja na sustav trgovine pretežno mesom i trupovima životinja te zametnim proizvodima s obzirom na učinke koje prijevoz živih životinja ima na okoliš te dobrobit i zdravlje životinja; smatra da se u svakoj takvoj strategiji potrebno uhvatiti u koštac s gospodarskim faktorima koji utječu na odluku da se prevoze žive životinje; poziva Komisiju da tom strategijom obuhvati prijevoz u treće zemlje;

54.  poziva države članice da u klaonicama omoguće programe za religijsko klanje životinja, s obzirom na to da je velik udio izvoza živih životinja namijenjen tržištima Bliskog istoka;

55.  priznaje trenutačne poremećaje na tržištu prouzročene različitim carinama koje se primjenjuju na žive životinje i meso, čime se snažno potiče trgovina živim životinjama; apelira na Komisiju da zajedno sa svojim trgovinskim partnerima preispita te poremećaje kako bi se smanjila trgovina živim životinjama i po potrebi zamijenila trgovinom mesom;

56.  podsjeća na to da je, na temelju sadašnje Uredbe, već obvezno zaustavljanje radi odmora na odobrenoj kontrolnoj točki nakon maksimalnog vremena trajanja prijevoza domaćih kopitara i domaćih životinja goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta kad prijevoz traje dulje od osam sati;

Dobrobit životinja

57.  poziva nadležna tijela država članica da osiguraju da se na točkama izlaska iz Unije nalaze službeni veterinari koji su zaduženi za provjeru da su životinje sposobne za nastavak putovanja i da vozila i/ili plovila ispunjavaju zahtjeve iz Uredbe; osobito napominje da se u članku 21. Uredbe navodi da su veterinari dužni provjeriti vozila prije nego što ona napuste EU kako bi se zajamčilo da vozila nisu prenapučena, da je osigurana dostatna slobodna visina i stelja, da su opremljena s dovoljno hrane i vode i da uređaji za prozračivanje i pojenje ispravno funkcioniraju;

58.  potiče korištenje planova za nepredvidive situacije za sva putovanja kao što su zamjenski kamioni i centri za nepredviđene situacije kako bi prijevoznik mogao učinkovito reagirati na hitne slučajeve i smanjiti utjecaj kašnjenja ili nesreće na životinje koje se prevoze radi rasploda ili klanja, kao što se na temelju Uredbe već zahtjeva od prijevoznika pri dugim putovanjima;

59.  ustraje u tome da bi se zakonodavstvo o dobrobiti životinja trebalo temeljiti na znanosti i najnovijim tehnologijama; žali zbog činjenice da, unatoč jasnim preporukama EFSA-e i zahtjevu Parlamenta iz njegove rezolucije iz 2012., Komisija nije ažurirala propise o prijevozu životinja u skladu s najnovijim znanstvenim dokazima; stoga poziva Komisiju da ažurira propise, pri čemu bi se u koštac trebala uhvatiti s konkretnim potrebama na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja i tehnologije, naročito u pogledu faktora kao što su dostatno prozračivanje te kontrola temperature i vlage klimatizacijskim sustavima u svim vozilima, primjereni sustavi za pojenje i tekuća hrana, osobito za životinje koje još nisu odbijene od sise, smanjena gustoća stoke i utvrđena dostatna minimalna slobodna visina, te da vozila prilagodi potrebama svake vrste; ističe zaključak u mišljenju EFSA-e da osim trajanja prijevoza na dobrobit životinja utječu i drugi aspekti, kao što je pravilan utovar i istovar te dizajn vozila;

60.  izražava zabrinutost u pogledu putovanja tijekom kojih se životinje napajaju zagađenom vodom neprikladnom za konzumaciju ili nemaju pristup vodi zbog neispravnih ili loše postavljenih uređaja za napajanje; naglašava da je potrebno osigurati da u vozilima za prijevoz živih životinja tijekom putovanja ima dovoljno vode i da bi u svakom slučaju opskrba trebala biti primjerena posebnim zahtjevima vrste životinja koje se prevoze i odgovarati njihovu broju;

61.  pozdravlja snažan angažman Komisije za razvoj pokazatelja koji će se temeljiti na dobrobiti životinja kojima bi se trebala promicati bolja ostvarenja u pogledu dobrobiti životinja tijekom prijevoza; smatra da bi Komisija trebala bez odgode razviti te pokazatelje kako bi se mogli koristiti kao dopuna postojećim zakonodavnim zahtjevima;

62.  poziva Komisiju da osigura da se sve buduće revizije zakonodavstva o dobrobiti votinja tijekom prijevoza zasnivaju na objektivnim i znanstveno utemeljenim pokazateljima kako bi se izbjegle proizvoljne odluke koje imaju neopravdan gospodarski utjecaj na sektore stočarstva;

63.  insistira na tome da na temelju prava EU-a poljoprivrednici budu pravno odgovorni za to da životinje koje se prijevoze neće zadobiti ozljede, pretrpjeti štetu ili nepotrebno patiti;

64.  ističe da su kršenja često prouzročena neodgovarajućim sustavima za prozračivanje vozila za cestovni prijevoz živih životinja na duge udaljenosti. U tim situacijama životinje su prisiljene biti u malim prostorima na ekstremnim temperaturama, znatno izvan raspona temperature i dopuštenih odstupanja utvrđenih u Uredbi;

65.  poziva Komisiju da osigura da se u svim državama članicama bez iznimke životinje prije vjerskog obrednog klanja omame;

66.  žali što se u odjeljcima za životinje ne pruža uvijek dovoljno prostora za odgovarajuće prozračivanje unutar vozila te što je prirodno kretanje životinja onemogućeno, pa su životinje često prisiljene zauzimati neprirodne položaje na duža razdoblja, što predstavlja jasno kršenje tehničkih propisa utvrđenih u članku 6. i Prilogu I. poglavlju II. točki 1.2. Uredbe;

67.  smatra da prisutnost veterinara na plovilima za prijevoz živih životinja treba biti obvezna, da je potrebno prijavljivati i registrirati broj životinja koje uginu tijekom putovanja te da je potrebno pripremiti krizne planove za rješavanje situacija na moru koje mogu negativno utjecati na dobrobit životinja koje se prevoze;

68.  napominje da poljoprivrednici, prijevoznici i nadležna tijela u različitim državama članicama različito tumače i provode Uredbu (EZ) br. 1/2005, osobito u pogledu sposobnosti životinja za prijevoz; poziva Komisiju da revidira Uredbu kako bi po potrebi detaljnije utvrdila zahtjeve za prijevoz; apelira na Komisiju i države članice da u kontekstu jednakih uvjeta osiguraju da se Uredba ubuduće primjenjuje i provodi na usklađen i ujednačen način u cijeloj Uniji, osobito kad je riječ o sposobnosti životinja za prijevoz;

69.  poziva Komisiju da razvije punu radnu definiciju pojma „sposobnost životinje za prijevoz” i izradi praktične smjernice za takvu procjenu; poziva države članice da predvide aktivnosti za podizanje razine osviještenosti i informiranje, uključujući pouzdane, redovite i obvezne tečajeve osposobljavanja, obrazovanje i certificiranje za vozače, prijevoznike, trgovce, sabirne centre, klaonice, veterinare, granične službenike i sve subjekte koji sudjeluju u prijevozu životinja kako bi se smanjile visoke razine kršenja propisa o sposobnosti za prijevoz; poziva subjekte da osiguraju temeljito osposobljavanje vozača i pomoćnog osoblja u skladu s Prilogom IV. Uredbi;

70.  poziva na strogi nadzor kako bi se spriječio prijevoz bolesnih i slabih životinja, životinja s malom težinom, životinja u laktaciji, gravidnih ženki i ženki za koje još nije prošlo vrijeme potrebno za odbijanje mladunčadi od sise;

71.  naglašava da je, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005, za životinje koje se prevoze na velike udaljenosti već obvezno osigurati vodu, hranu i odmor u odgovarajućim razmacima i u skladu s njihovom vrstom i starosti; potiče Komisiju da povodi učinkovitije praćenje kako bi se osiguralo da sve države članice potpuno i usklađeno ispunjavaju te pravne zahtjeve;

72.  naglašava da države članice trebaju osigurati da je prijevoz životinja pravilno organiziran, uzimajući u obzir vremenske uvjete i vrstu prijevoza; ;

73.  naglašava da, ako se životinje moraju istovariti u trećim zemljama radi razdoblja odmora od 24 sata, organizator mora utvrditi mjesto za odmor s objektima koji su jednakovrijedni onima na kontrolnim točkama EU-a; poziva nadležna tijela da redovito provode inspekcijske preglede tih objekata i da ne odobravaju planove puta ako nije potvrđeno da predloženo mjesto za odmor ima objekte jednakovrijedne onima u EU-u;

74.  poziva države članice da osiguraju da planiranje prijevoza obuhvaća dokaze o rezervaciji na kontrolnoj točki, uključujući hranu, vodu i svježu stelju; poziva Komisiju da definira zahtjeve za lokaciju mjesta za odmor i objekte na njima;

75.  prepoznaje da niža gustoća stoke i prekidanje prijevoza kako bi se životinjama omogućio odmor imaju nepovoljan gospodarski učinak na prijevoznike što može utjecati na primjereno postupanje sa životinjama koje se prevoze; poziva Komisiju da promiče poticaje za primjereno postupanje sa životinjama;

76.  poziva države članice da se pobrinu za to da se na gospodarstvima poboljša vođenje evidencije o razdobljima gestacije;

77.  poziva Komisiju da na temelju znanstvenih saznanja oblikuje smjernice o pristupu vodi za životinje koje se prevoze u kavezima i uvjetima za prijevoz pilića kojima se promiče visoka razina dobrobiti;

78.  podsjeća da države članice moraju za životinje čiji se životni i uzgojni ciklus bliži kraju pronaći rješenja kojima se poštuje njihova dobrobit;

Ekonomska pomoć

79.  poziva na raširenije korištenje mjere ruralnog razvoja pod nazivom „plaćanja povezana s dobrobiti životinja”, u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1305/2013(13), kojom se pruža potpora visokim standardima dobrobiti životinja koji nadilaze važeće obvezne standarde;

80.  poziva na to da se u predstojećoj reformi ZPP-a zadrži i ojača veza između plaćanja u okviru ZPP-a i poboljšanih uvjeta u vezi s dobrobiti životinja kojima se u potpunosti poštuju ili čak i nadilaze standardi utvrđeni u Uredbi (EZ) br.1/2005;

81.  apelira na to da se podupiru mjere kojima bi se zajamčila uravnotežena raspoređenost klaonica u državama članicama koja osigurava da je u obzir uzet broj stoke u određenoj regiji;

Treće zemlje

82.  zabrinut je zbog stalnih izvješća o problemima povezanima s prijevozom i dobrobiti životinja u određenim trećim zemljama; napominje da klanje u određenim trećim zemljama u koje EU šalje životinje podrazumijeva ekstremnu i produljenu patnju i da se njime redovito krše međunarodni standardi o dobrobiti pri klanju koje je utvrdilo OIE; primajući na znanje potražnju za živim životinjama u trećim zemljama poziva Komisiju i države članice da, kad god je to moguće, promiču zaokret s prijevoza živih životinja na prijevoz mesa ili trupova životinja u treće zemlje te prijevoz sjemena ili zametaka umjesto rasplodnih životinja;

83.  oštro kritizira statističke podatke Komisije o usklađenosti provedenih putovanja s Uredbom u pogledu prijevoza živih životinja u treće zemlje te naglašava da su ti podaci sastavljeni bez sustavnih provjera vozila za prijevoz životinja;

84.  traži od Komisije da u svojim bilateralnim trgovinskim pregovorima s trećim zemljama traži da se poštuju pravila EU-a o dobrobiti životinja i da u okviru Svjetske trgovinske organizacije brani internacionalizaciju odredbi Unije o toj temi;

85.  žali zbog činjenice da u određenim trećim zemljama standardi nisu jednako visoki kao i oni u EU-u; poziva Komisiju da ojača postojeće zahtjeve prema trgovinskim partnerima Unije, osobito u pogledu trgovine životinjama i prijevoza životinja, kako bi oni bili barem jednako strogi kao standardi EU-a; poziva države članice koje izvoze u treće zemlje da surađuju s lokalnim vlastima kako bi se poboljšali standardi dobrobiti životinja;

86.  poziva na dosljedno i potpuno poštovanje presude Suda Europske unije iz 2015. u predmetu C-424/13 u kojoj je Sud presudio da u slučaju prijevoza životinja koji uključuje dugo putovanje koje počinje na teritoriju EU-a i nastavlja se izvan EU-a prijevoznik mora dostaviti realističan plan puta u smislu usklađenosti, pri čemu se posebna pozornost posvećuje prognozi temperature, kako bi dobio odobrenje za polazak; poziva nadležna tijela da ne odobravaju planove puta u kojima je u skladu s presudom Suda potrebno životinje istovariti radi odmora od 24 sata u zemlji koja nije članica EU-a, osim ako je organizator odredio mjesto za odmor na kojem se nalaze objekti istovjetni onima na kontrolnoj točki; u tom pogledu podsjeća da je jedini popis smještaja koji postoji onaj iz 2009. za smještaj životinja na rutama u trećim zemljama, u kojem često nisu navedene detaljne adrese, što znatno otežava potreban inspekcijski pregled u skladu s pravom Unije; poziva službene veterinare na izlaznim točkama da u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005 provjere da se poštuju odredbe Uredbe prije nego što vozila napuste EU-u;

87.  u tom kontekstu podsjeća na Prijedlog direktive o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava unije (zviždači) koji je izradila Komisija (COM(2018)0218), posebno u pogledu veterinarskih kontrola;

88.  izražava žaljenje zbog često dugih kašnjenja na granicama i u lukama te skreće pozornost na povećani bol i nelagodu koji se tako prouzročuju životinjama; poziva države članice koje graniče s trećim zemljama da osiguraju odmorišta na kojima se životinje mogu istovariti te nahraniti, napojiti i odmoriti te na kojima im se može pružiti veterinarska skrb kako bi se planovi puta mogli propisno ispuniti te da na carini za životinje koje se prevoze otvore namjenske brze trake na kojima će raditi dovoljno osoblja kako bi se smanjila razdoblja čekanja, bez ugrožavanja kvalitete sanitarnih i carinskih kontrola na granicama; nadalje, poziva države članice na bolju suradnju pri planiranju prijevoza stoke da bi se izbjegao prevelik broj vozila koja istodobno dolaze na graničnu kontrolu;

89.  poziva Komisiju da ojača suradnju i komunikaciju, uključujući daljnju uzajamnu pomoć i ubrzanu razmjenu informacija, među nadležnim tijelima u svim državama članicama i u trećim zemljama kako bi se smanjili problemi u pogledu dobrobiti i bolesti životinja povezani s lošom administracijom tako da se osigura da izvoznici u potpunosti ispunjavaju administrativne zahtjeve; traži od Komisije da promiče dobrobit životinja na međunarodnoj razini i da poduzme inicijative za podizanje razine osviještenosti u zemljama izvan EU-a;

90.  poziva Komisiju da izvrši pritisak na zemlje provoza koje postavljaju birokratske i sigurnosne prepreke kojima se nepotrebno odgađa prijevoz živih životinja;

91.  poziva države članice i Komisiju da posebnu pozornost posvete kršenjima zakonodavstva o dobrobiti životinja tijekom putovanja plovnim putovima i pomorskih putovanja u treće zemlje te da procjene moguća kršenja zakonodavstva kao što je zabranjeno izbacivanje mrtvih životinja s plovila u Sredozemno more (često s odrezanim oznakama na uhu) do kojih dolazi jer često ne postoje mogućnosti za njihovo odlaganje u odredišnoj luci;

92.  skreće pozornost na Odluku Vijeća 2004/544/EZ o potpisivanju Europske konvencije o zaštiti životinja tijekom međunarodnog prijevoza(14), u kojoj „prijevoz” može značiti jedno od sljedećeg: između dvije države članice, uz prijelaz preko državnog područja treće zemlje, između države članice i treće zemlje ili izravno između dvije države članice;

93.  naglašava da bi prijevoz živih životinja u treće zemlje trebao biti predmet bilateralnih sporazuma radi ublažavanja razlika te u slučaju da se to ne može postići, trebalo bi biti zabranjen ako standardi u pogledu prijevoza u tim trećim zemljama nisu usklađeni sa standardima EU-a i ako njihova provedba nije dostatna da se zajamči potpuna usklađenost s Uredbom;

94.  podsjeća države članice da bi u skladu s ustaljenom sudskom praksom(15) mogle uvesti strože nacionalne propise u području zaštite životinja tijekom prijevoza, pod uvjetom da su usklađeni s glavnim ciljem Uredbe (EZ) br. 1/2005;

95.  poziva Europsku komisiju da promiče razmjenu najboljih praksi i jednakovrijedne regulatorne mjere s trećim zemljama u pogledu prijevoza živih životinja;

o
o   o

96.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Europskom revizorskom sudu, Europskoj agenciji za sigurnost hrane te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 3, 5.1.2005., str. 1.
(2) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2018/621853/EPRS_STU(2018)621853_EN.pdf
(3) SL C 434, 23.12.2015., str. 59.
(4) Službeni list EFSA-e 2011:9(1):1966.
(5) SL L 251 E, 31.8.2013., str. 116.
(6) Presuda Suda (peto vijeće) od 23. travnja 2015., Zuchtvieh-Export / Stadt Kempten, C-424/13, ECLI:EU:C:2015:259.
(7) Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 31/2018 od 14. studenog 2018. naslovljeno „Dobrobit životinja u EU-u: premošćivanje jaza između ambicioznih ciljeva i praktične primjene”.
(8) https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1966
(9) SL 121, 29.7.1964., str. 1977.
(10) SL L 102, 11.4.2006., str. 1.
(11) „Konačno izvješće o reviziji provedenoj u Nizozemskoj od 20. veljače 2017. do 24. veljače 2017. radi procjene dobrobiti životinja tijekom prijevoza u zemlje koje nisu članice EU-a”, Europska komisija, Glavna uprava za zdravlje i sigurnost hrane, 2017.
(12) Uredba 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”).
(13) SL L 347, 20.12.2013., str. 347.
(14) SL L 241, 13.7.2004., str. 21.
(15) Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. listopada 2004. – predmet C-113/02, Komisija Europskih zajednica protiv Kraljevine Nizozemske i Presuda Suda (treće vijeće) od 8. svibnja 2008. – predmet C-491/06, Danske Svineproducenter.


Jačanje konkurentnosti unutarnjeg tržišta razvojem carinske unije Europske unije i njezina upravljanja
PDF 165kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o jačanju konkurentnosti unutarnjeg tržišta razvojem carinske unije Europske unije i njezina upravljanja (2018/2109(INI))
P8_TA-PROV(2019)0133A8-0059/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije(1) i povezani delegirani akt (Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015.)(2), provedbeni akt (Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 od 2. studenoga 2015.)(3), prijelazni delegirani akt (Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/341 od 17. prosinca 2015.)(4) i program rada (Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/578 od 11. travnja 2016.)(5),

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 radi produljenja prijelazne uporabe sredstava koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka predviđene Carinskim zakonikom Unije (COM(2018)0085),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru pod naslovom „Razvoj carinske unije i upravljanja njome” (COM(2016)0813),

–  uzimajući u obzir komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu pod naslovom „Prvo dvogodišnje izvješće o napretku razvoja EU-ove carinske unije i njezinog upravljanja” (COM(2018)0524),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu pod naslovom „Drugo izvješće o napretku u provedbi Strategije EU-a i Akcijskog plana za upravljanje rizicima u carinskim pitanjima” (COM(2018)0549),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o strategiji za carinske informacijske sustave (COM(2018)0178),

–  uzimajući u obzir stajalište Europskog parlamenta u prvom čitanju o prijedlogu Europske komisije o pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije (COM(2013)0884),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o okruženju bez papira za carinu i trgovinu(6),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 17. siječnja 2017. o rješavanju problema u vezi s provedbom Carinskog zakonika Unije(7),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Carinskog zakonika Unije te o upotrebi ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 284. Carinskog zakonika Unije (COM(2018)0039),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 19/2017 naslovljeno „Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijske interese EU-a”,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 26/2018 naslovljeno „Niz kašnjenja u primjeni carinskih informatičkih sustava: što je pošlo po zlu?”,

–  uzimajući u obzir izvješće Vijeća 11760/2017 o napretku postignutom u borbi protiv prijevara povezanih s trošarinama,

–  uzimajući u obzir izvješće Europola i Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo o krivotvorenju i piratstvu u Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0059/2019),

A.  budući da je Carinska unija, koja ove godine slavi 50. rođendan, jedan od stupova Europske unije i jedan od najvećih svjetskih trgovinskih blokova te da je u potpunosti operativna carinska unija nužna za pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta, u korist i poduzeća i građana Unije, ali i za vjerodostojnost Europske unije, što joj osigurava čvrsto stajalište u pregovorima o trgovinskim sporazumima s trećim zemljama;

B.  budući da carinska tijela trebaju uspostaviti potrebnu ravnotežu između olakšavanja zakonite trgovine, carinskih kontrola namijenjenih zaštiti sigurnosti Unije i njezinih građana, povjerenja potrošača u robu koja ulazi na jedinstveno tržište i financijskih i komercijalnih interesa Unije, te da je odgovorna za provedbu više od 60 pravnih akata, uz carinski pravni okvir, za borbu protiv nezakonite trgovine i krijumčarenja te za dodjelu statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta;

C.  budući da standardizacija carinskih informacija i postupaka ima ključnu ulogu za homogenizaciju kontrola, posebno u pogledu pojava kao što su netočno razvrstavanje i podcjenjivanje uvoza i pogrešno izvješćivanje o podrijetlu robe, što je štetno za sve gospodarske subjekte, posebno za mala i srednja poduzeća;

D.  budući da je iznos uvoza i izvoza Europske unije 2017. dosegao 3 700 milijardi eura i da su naplaćene carinske pristojbe predstavljale 15 % proračuna Unije;

E.  budući da je provedba Carinskog zakonika Unije stoga nužna za očuvanje vlastitih sredstava Unije, poglavito carinskih pristojbi, i nacionalnih fiskalnih interesa, ali i za jamčenje sigurnosti europskih potrošača i poštenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu;

F.  budući da se Carinskim zakonikom Unije predviđa da se elektronički sustavi potrebni za njegovu primjenu moraju uvesti do 31. prosinca 2020.; budući da je digitalizacija carinskih postupaka pokrenuta još 2003. i propisana 2008. donošenjem Uredbe (EZ) br. 450/2008 od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik)(8) i donošenjem Odluke br. 70/2008/EZ (Odluka o e-carini);

G.  budući da je digitalizacija carine u tijeku, da je više od 98 % carinskih deklaracija danas u elektroničkom obliku te da se sljedeća područja carine sada obrađuju s pomoću elektroničkih sustava: provoz (NCTS), kontrola izvoza (ECS), sigurnost podataka (ICS), upravljanje rizikom (CRMS), registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI), odobrenja (CDS), ovlašteni gospodarski subjekti (AEO), obvezujuće tarifne informacije (EBTI), kvote i tarife (QUOTA), autonomne carinske suspenzije, kombinirana nomenklatura (TARIC), nadzor uvoza i izvoza (SURV2) i sustav registriranih izvoznika za potvrde o podrijetlu (REX);

H.  budući da je cilj programa „Carina”, koji se predlaže u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027., pružanje potpore aktivnostima carinskih tijela država članica te suradnji među njima;

I.  budući da istupanje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a predstavlja izazov za pravilno funkcioniranje carinske unije;

J.  budući da će provedba glavnih elektroničkih sustav nužnih za potpunu provedbu Carinskog zakonika Unije kasniti te biti odgođena na razdoblje nakon 31. prosinca 2020.;

K.  budući da alat za mjerenje uspješnosti carinske unije funkcionira na način da se procjenjuje funkcioniranje carinske unije na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti u nizu područja kao što su zaštita financijskih interesa, jamčenje sigurnosti i zaštite građana EU-a te procjena važnosti carine u doprinosu rastu i konkurentnosti EU-a;

L.  budući da programom Carina 2020., a time i radom na carinskom informatičkom sustavu zajedno upravljaju Komisija, države članice i predstavnici poslovnih interesa u mnogobrojnim strukturama za donošenje odluka čije umnažanje ima trajan negativan utjecaj na učinkovitost programa i upravljanje projektima u području IT-a;

M.  budući da će nakon završetka aktualnog programa Carina 2020. i procjene troškova i koristi raznih mogućih opcija biti potrebno provesti temeljitu reformu upravljanja carinskim programima;

1.  ističe svakodnevni rad carinskih tijela država članica i službi Komisije kojim se teži zaštititi unutarnjeg tržišta od nepoštenog tržišnog natjecanja, tj. krivotvorenih i dampinških proizvoda, olakšavanju trgovine i smanjenju birokracije, prikupljanju prihoda za nacionalne proračune i proračun Unije te zaštiti stanovništva od terorističkih prijetnji, prijetnji zdravlju i okolišu te drugih prijetnji;

2.  ističe da je carinska unija jedno od najranijih postignuća EU-a i da se može smatrati jednom od njegovih glavnih uspjeha jer je poduzećima s poslovnim nastanom u Uniji omogućila da prodaju svoju robu i ulažu u cijeloj Uniji, ali je također EU-u omogućila uklanjanje unutarnjih granica i natjecanje s ostatkom svijeta; ističe da bi jedinstveno tržište EU-a bilo neostvarivo bez bestarifnog okruženja koje omogućava carinska unija i njezine uloge u nadziranju uvoza i izvoza;

3.  naglašava da je potpuno funkcionalna carinska unija ključna kako bi se osigurala vjerodostojnost i snaga EU-a i njegove pozicije u pregovorima o sklapanju novih trgovinskih sporazuma; ističe da učinkovita carinska unija EU-a doprinosi olakšanju zakonitog trgovanja i smanjenju administrativnog opterećenja za trgovce koji posluju zakonito, što je pak važno za razvoj konkurentnih poduzeća; ističe da je važno zajamčiti učinkovite kontrole, između ostaloga poticanjem suradnje s carinskim tijelima trećih zemalja i izbjegavanjem nepotrebnih prepreka zakonitom trgovanju;

4.  naglašava da je ključno stvoriti nesmetane carinske procese diljem Unije utemeljene na reformiranoj IT infrastrukturi; smatra da digitalizacija omogućuje transparentniju i dostupniju razmjenu informacija i plaćanja pristojbi, osobito za mala i srednja poduzeća i gospodarske subjekte trećih zemalja te da pruža mogućnosti za pojednostavljenje carinskih pravila i postupaka;

5.  napominje da trenutačne razlike u razini i kvaliteti kontrola, carinskih postupaka i politika sankcija na mjestima ulaska u carinsku uniju često dovode do narušavanja trgovinskih tokova, čime se pogoršava problem tzv. potrage za najpovoljnijim pravnim sustavom i ugrožava cjelovitost jedinstvenog tržišta; u tom kontekstu odlučno traži od Komisije i država članica da riješe to pitanje;

6.  potiče Komisiju da poveća napore u pogledu stvaranja integrirane jedinstvene kontaktne točke EU-a za carinu kojom bi se poduzećima pomoglo da na jednom mjestu podnesu sve potrebne podatke i dokumente te ispune sve regulatorne zahtjeve za uvoz, izvoz i tranzit robe;

7.  podsjeća na to da će Ujedinjena Kraljevina postati treća zemlja nakon povlačenja iz EU-a, čime će se izmijeniti vanjske granice EU-a, i naglašava da postupak Brexita ne bi smio negativno utjecati na razvoj carine EU-a i upravljanje njome;

Digitalizacija carinskih postupaka

8.  poziva Komisiju i države članice da razviju djelotvorniji, troškovno učinkovitiji i pojednostavljeni pristup upravljanju informatičkim sustavima za carinska tijela; posebno poziva na precizniju i realističnu procjenu potrebnog vremena i resursa, kao i opsega pojedinačnih informatičkih projekata kojima će se pomoći u digitalizaciji carinskih postupaka;

9.  izražava žaljenje zbog niza kašnjenja u provedbi novih informatičkih sustava za carinsku uniju zbog čega je Komisija od Europskog parlamenta i Vijeća zatražila produljenje prijelaznog razdoblja koje je trebalo trajati do 2020. kako je utvrđeno u Carinskom zakoniku; izražava žaljene i zbog nepotpunih informacija koje je Komisija iznijela kako bi opravdala to novo produljenje, posebno kada je riječ o pitanjima koja ulaze u njezino područje nadležnosti i nadležnosti država članica, zbog čega Europski parlament ne može na odgovarajući način izvršavati proračunski i politički nadzor;

10.  ističe da, iako bi 75 % europskih komponenti informatičkih sustava potrebnih za provedbu Carinskog zakonika Unije trebalo biti spremno do prosinca 2020., to ne znači da će 75 % informatičkih sustava biti spremno na taj datum s obzirom na to da 25 % tih informatičkih sustava čine nacionalne komponente za koje su odgovorne države članice i za koje su utvrđena kašnjenja;

11.  smatra da najvažniji prioritet Komisije i Vijeća mora biti to da se pobrinu da se Carinski zakonik i digitalizacija carinskih postupaka počnu provoditi unutar novog roka; stoga potiče Komisiju i države članice da učine sve što je u njihovoj mogućnosti da se izbjegnu nova odgađanja; smatra da je stoga za uspostavu informatičke infrastrukture nužan razvoj i uvođenje sedamnaest informatičkih alata, što podrazumijeva znatno financijsko opterećenje i opterećenje u smislu ljudskih resursa; smatra da je stoga od ključne važnosti izbjeći dvostruko trošenje sredstava pri vođenju informatičkih projekata država članica i Komisije;

12.  traži od Komisije da ažurira vremenski plan svog programa rada u pogledu Carinskog zakonika Unije kako bi se u obzir uzelo produljenje prijelaznog razdoblja koje je predložila(9), a koje Europski parlament i Vijeće trebaju usvojiti; poziva Parlament i Vijeće da rade na brzom donošenju odluke o tom produljenju usklađujući ga s uvjetima potrebnima za uspješno uvođenje carinske informatičke infrastrukture, ne dovodeći pritom u pitanje sveobuhvatne sigurnosne testove, kako se eventualnim problemima n bi ugrozile provjere robe koje provode carinska tijela država članica; slaže se s Europskim revizorskim sudom da isti uzroci proizvode iste učinke te da ažuriranje višegodišnjeg strateškog plana iz 2017., u okviru kojeg se uvođenje šest informatičkih sustava planira u istoj godini, predstavlja velik izazov i velik rizik u pogledu poštovanja produženih rokova, odnosno da postoji bojazan da bi se rok za provedbu Carinskog zakonika Unije mogao dodatno produljiti na razdoblje nakon 2025.;

13.  poziva Komisiju da ažurira svoj višegodišnji strateški plan rasporedom projekata tijekom prijelaznog razdoblja kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegla koncentracija uvođenja na kraju razdoblja i uspostavljanjem obvezujućih ključnih točaka, među ostalim za države članice;

14.  poziva Komisiju da ne mijenja pravne i tehničke specifikacije već donesene za sedamnaest informatičkih alata jer obujam paniranih projekata i vrijeme potrebno za njihovo uvođenje nisu u skladu ni sa stalnim razvojem tehnologija ni s neizbježnim promjenama zakona i propisa koji će uslijediti tijekom tog razdoblja;

15.  podsjeća da je, prema Revizorskom sudu, Komisija bila svjesna kašnjenja, ali namjerno nije uključila te informacije u svoje službeno izvješćivanje, što je onemogućilo dionicima (poput Europskog parlamenta, drugih institucija EU-a koji nisu zastupljeni u upravljačkoj strukturi Carina 2020. te zainteresiranih društava i građana) da budu potpuno obaviješteni o riziku od kašnjenja u stvarnom vremenu; stoga poziva Komisiju da redovito i transparentno izvješćuje o provedbi višegodišnjeg strateškog plana rada i uspostavi carinskog elektroničkog sustava kako se ne bi ponovile pogreške iz prethodnih programskih razdoblja, te da izvijesti o eventualnim kašnjenjima i to ne u zadnji trenutak ili ne predviđajući odgovarajuće korektivne mjere;

16.  poziva Komisiju da kontinuirano ocjenjuje program Carina 2020. i da reagira na utvrđene nedostatke, posebno nedovoljno iskorištavanje timova stručnjaka osnovanih u okviru ovog programa, te da omogući bolju suradnju carinskih službi;

17.  naglašava da su stalno nadziranje politike te analiza i procjena mogućih učinaka ključni dijelovi upravljanja carinskom unijom; prima na znanje i pozdravlja rad Komisije na razvoju alata za vrednovanje uspješnosti carinske unije, koji će u konačnici omogućiti sustavno ocjenjivanje njezine uspješnosti u ostvarivanju strateških ciljeva, i to u pogledu učinkovitosti, djelotvornosti i jedinstvenosti; poziva države članice da podupru rad na daljnjem razvoju tog alata;

18.  predlaže Komisiji da bi tim alatom također trebalo ocjenjivati uspješnost carinskih kontrola u pogledu potencijala za digitalizaciju i protoka podataka kako bi se uvele još učinkovitije kontrole temeljene na riziku, a time i optimiziralo opterećenje carinskih tijela;

Upravljanje programom Carina, izvješća o njemu te njegovo financiranje

19.  prima na znanje mjere koje Komisija i države članice poduzimaju kako bi osigurale ujednačenu i dosljednu provedbu Carinskog zakonika, posebno u pogledu osposobljavanja i donošenja smjernica; poziva, međutim, Komisiju i države članice da povećaju napore i raspoložive resurse kako bi se osigurala potpuna provedba Carinskog zakonika donesenog 2013. i jedinstvenih carinskih postupaka na razini Europske unije; poziva Komisiju da u tom pogledu predstavi akcijski plan koji bi se na koristan način mogao temeljiti na stručnoj reviziji carinske prakse, razmjeni dobrih praksi i većoj suradnji između carinskih službi te na programu osposobljavanja koji raspolaže dostatnim resursima;

20.  podsjeća da Komisija radi na okruženju jedinstvenog carinskog sučelja EU-a, kojim bi se gospodarskim subjektima omogućilo podnošenje podataka potrebnih za širok raspon regulatornih namjena (npr. veterinarska, sanitarna, okolišna itd.) u standardiziranom obliku za više primatelja i s pomoću usklađenih pristupnih točaka; poziva Komisiju i države članice da nastave s tim bitnim radom;

21.  prima na znanje financijski napor koji je podnio proračun EU-a povećanjem dodijeljenih sredstava za sljedeći program Carina 2021. – 2027. na 842 844 000 eura u cijenama iz 2018.; poziva države članice da isto tako osiguraju potrebne ljudske i financijske resurse za uvođenje nacionalnih komponenti koje kao bitni elementi uvjetuju funkcioniranje europskog carinskog elektroničkog sustava i traži od Komisije da mu pravovremeno dostavi izvješće o uvođenju komponenti Unije i vanjskih komponenti koje su razvile države članice;

22.  naglašava da se carine danas moraju nositi s enormnim povećanjem količine robe koja se kupuje preko interneta izvan EU-a, u smislu kontrola i naplate primjenjivih carina, posebno s obzirom na to da količina robe niske vrijednosti uvezene u EU raste svake godine za 10 – 15 %; poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore kako bi se taj problem bolje riješio;

23.  poziva Komisiju da na kraju i samo na kraju provedbe sedamnaest informatičkih sustava povezanih s Carinskim zakonikom Unije u okviru programa Carina 2020. predloži učinkovitiju upravljačku strukturu za vođenje carinskih informatičkih projekata i njihovo ažuriranje, naglašava da je ključno da se, s obzirom na gospodarske, fiskalne i sigurnosne izazove koje predstavlja carinski informatički sustav, usvojenim rješenjem u potpunosti očuva europski suverenitet;

24.  ističe da se programom „Carina” za razdoblje 2021. – 2027. i njegovom potporom carinskim tijelima država članica pomaže ne samo u povećanju proračunskih prihoda EU-a već i u jamčenju sigurnosti proizvoda, zaštite europskih potrošača i jednakih uvjeta za poduzeća u EU-u;

Istupanje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije

25.  ističe da nesigurnost u pogledu istupanja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a predstavlja veliki izazov za europska poduzeća; stoga poziva Komisiju i države članice da dionicima predstave detaljne informacije o posljedicama istupanja Ujedinjene Kraljevine u području carina i određenih vrsta neizravnog oporezivanja (PDV i trošarine);

26.  ističe da nakon istupanja Ujedinjene Kraljevine ne smiju postojati zakonske rupe u carinskom sustavu, uključujući na vanjskim granicama EU-a, kojima bi se olakšalo nezakonito trgovanje ili izbjegavanje plaćanja davanja u okviru javnog prava predviđenih pravom EU-a;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovo izvješće proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 269, 10.10. 2013., str. 1.
(2) SL L 343, 29.12.2015., str. 1.
(3) SL L 343, 29.12.2015., str. 558.
(4) SL L 69, 15.3. 2016., str. 1.
(5) SL L 99, 15.4. 2016., str. 6.
(6) SL L 23, 26.1. 2008., str. 21.
(7) SL C 242, 10.7.2018., str. 41.
(8) SL L 145, 4.6. 2008., str. 1.
(9) Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 radi produljenja prijelazne uporabe sredstava koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka predviđene Carinskim zakonikom Unije (COM(2018)0085).


Provedba pravnih odredaba i Zajedničke izjave kojima se osigurava parlamentarni nadzor nad decentraliziranim agencijama
PDF 157kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. o provedbi pravnih odredbi i zajedničke izjave kojom se jamči parlamentarni nadzor nad decentraliziranim agencijama (2018/2114(INI))
P8_TA-PROV(2019)0134A8-0055/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odredbe Ugovora povezane s agencijama, posebno članke 5. i 9. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te članke 15., 16., 71., 123., 124., 127., 130., 228., 263., 265., 267., 277., 282., 287., 290., 291., 298. i 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 41., 42., 43., 51. i 52.,

–  uzimajući u obzir Zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 19. srpnja 2012. o decentraliziranim agencijama i Zajednički pristup koji joj je priložen,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) te Prilog III. Odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0055/2019),

A.  budući da agencije imaju ključnu ulogu u provedbi politika EU-a na europskoj i nacionalnoj razini i obavljaju širok raspon zadaća kako bi pridonijele provedbi politika EU-a, kao što su stvaranje mreža ili podupiranje suradnje između EU-a i nacionalnih tijela; budući da dobra suradnja između agencija EU-a i država članica pomaže u postizanju veće učinkovitosti i djelotvornosti rada agencija; budući da su agencije također uspostavile međusobnu suradnju preko mreže agencija EU-a;

B.  budući da je koordinacija i suradnja između različitih agencija i parlamentarnih odbora u načelu bila dobra; budući da je Europol jedina agencija koju Parlament nadzire zajedno s nacionalnim parlamentima putem zajedničke skupine za parlamentarni nadzor;

C.  budući da su se agencije osnivale i razvijale s vremenom, ovisno o pojedinačnom slučaju; budući da je Ugovorom iz Lisabona službeno priznata agencifikacija izvršne vlasti EU-a tako što su agencije EU-a službeno uvrštene u Ugovore;

D.  budući da su agencije prvenstveno odgovorne Parlamentu i Vijeću, koji moraju osigurati da postoje odgovarajući mehanizmi nadzora u zakonodavnim aktima kojima se uređuju te agencije te da se ti mehanizmi pravilno provode; budući da agencifikacija izvršne vlasti EU-a ne bi trebala oslabiti kontrolu Parlamenta nad izvršnom vlašću EU-a predviđenu člankom 14. UEU-a;

E.  budući da u Ugovorima ne postoji definicija decentraliziranih agencija ni opći opis ovlasti koje se mogu dodijeliti agencijama;

F.  budući da određeni broj agencija ima pravnu osnovu u skladu s člankom 352. UFEU-a, a druge su osnovane na posebnoj sektorskoj pravnoj osnovi;

G.  budući da su Zajednička izjava i Zajednički pristup iz 2012. rezultat rada međuinstitucijske radne skupine o regulatornim agencijama koju su osnovali Komisija, Europski parlament i Vijeće radi ocjenjivanja dosljednosti, djelotvornosti, odgovornosti i transparentnosti agencija nakon što prijedlog Komisije iz 2005. o donošenju međuinstitucijskog sporazuma o regulatornim agencijama nije prikupio dostatnu potporu u Vijeću i Parlamentu;

H.  budući da Zajednički pristup sadržava odredbe o strukturi agencija i upravljanju njima, kao i o njihovu djelovanju, programiranju aktivnosti, financiranju, upravljanju proračunskim resursima, proračunskim postupcima, odgovornosti, kontrolama i transparentnosti, čime se doprinosi jamčenju parlamentarnog nadzora nad decentraliziranim agencijama;

I.  budući da su se agencije, unatoč općenito pozitivnoj ocjeni, povremeno susretale s nepovjerenjem u svoja znanstvena i tehnička mišljenja;

Glavne napomene

1.  napominje da se mehanizmi za jamčenje odgovornosti agencija mogu pronaći u Ugovorima, uredbama o osnivanju agencija, sudskoj praksi Suda Europske unije te u Zajedničkoj izjavi i Zajedničkom pristupu; naglašava da je Parlamentu dodijeljena ovlast nadzora nad decentraliziranim agencijama koja, međutim, nije točno navedena u Ugovorima; u tom pogledu napominje neobvezujuću prirodu zajedničke izjave i zajedničkog pristupa; međutim, žali što se institucije još nisu dogovorile oko obvezujućeg regulatornog okvira;

2.  ističe da Parlament nadzire agencije na različite načine:

   kao jedna grana proračunskog tijela u donošenju odluka o doprinosima iz proračuna EU-a koji su namijenjeni za agencije;
   kao nadležno tijelo za davanje razrješnice;
   imenovanjem članova upravnog odbora agencija;
   postupkom imenovanja (ili razrješenja) izvršnog direktora;
   savjetovanjem o programima rada;
   predstavljanjem godišnjih izvješća;
   na druge načine (posjeti izaslanstava, kontaktne skupine ili osobe, razmjene gledišta, saslušanja, brifinzi, pružanje stručnog znanja);

3.  napominje da se odredbe o osnivačkim uredbama u različitoj mjeri razlikuju od mehanizama za odgovornost i parlamentarni nadzor iz Zajedničkog pristupa, do čega možda dolazi zbog vrlo različitih zadaća i funkcija koje agencije obavljaju;

4.  primjećuje da parlamentarni odbori aktivno provode svoje nadzorne zadaće unatoč tome što u osnivačkim uredbama postoji više različitih odredbi;

5.  prima na znanje provedbu Zajedničke izjave te zajedničkog pristupa i priloženog plana djelovanja od strane agencija Unije; osobito ističe preporuke međuinstitucijske radne skupine o decentraliziranim agencijama koje je Konferencija predsjednika podržala 18. siječnja 2018.; napominje da je rad međuinstitucijske radne skupine zaključen sastankom u sklopu daljnjeg postupanja održanim 12. srpnja 2018.;

Preporuke

6.  smatra da bi se mogli uložiti veći napori u pojednostavljenje određenih odredbi uredbi o osnivanju agencija povezanih s njihovim mehanizmima za upravljanje i odgovornost, uzimajući u obzir različite vrste agencija koje trenutačno postoje i definirajući opća načela kojima se uređuje odnos između institucija EU-a i agencija; ističe da bi se ta pitanja trebala uzeti u obzir i u procjenama učinka kad god se predloži osnivanje agencije; ističe da da agencije moraju imati određeni stupanj organizacijske fleksibilnosti kako bi se bolje mogle prilagoditi predviđenim zadaćama i potrebama koje proizlaze iz izvršavanja njihovih dužnosti; pozdravlja klastersko i međuklastersko povezivanje unutarnje organizacije agencija u sličnim domenama;

7.  stoga poziva na temeljitu procjenu provedbe zajedničkog pristupa u svim njegovim aspektima, uz izradu detaljnih analitičkih dokumenata sličnih onima iz 2010., s naglaskom na aspektima povezanima s upravljanjem, pri čemu se posebno preispituje usklađenost odredbi s ovlastima za suodlučivanje i nadzor Parlamenta, uzimajući pritom u obzir potrebu da se omogući fleksibilnost u pogledu raznolikosti decentraliziranih agencija;

8.  izražava žaljenje zbog toga što Parlament, kao glavni jamac poštovanja načela demokracije u EU-u, nije bio u potpunosti uključen u postupak odabira novog sjedišta Europske agencije za lijekove i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo; u tom pogledu podsjeća na svoj zahtjev da se čim prije revidiraju zajednička izjava i zajednički pristup iz 2012., podsjeća i na obvezu Vijeća da se uključi u njihovu reviziju te poziva Komisiju da do travnja 2019. provede dubinsku analizu zajedničke izjave i zajedničkog pristupa u pogledu lokacije decentraliziranih agencija;

9.  ističe da lokacija sjedišta agencija ne bi smjela utjecati na izvršavanje njihovih ovlasti i zadaća, njihovu upravljačku strukturu, funkcioniranje glavne organizacije ili glavno financiranje njihovih aktivnosti;

10.  očekuje da će se u budućim odlukama o lokaciji ili promjeni lokacije agencija u potpunosti poštovati ovlasti Parlamenta i Vijeća kao suzakonodavaca; smatra da bi Parlament trebao biti sustavno, ravnopravno i transparentno s Komisijom i Vijećem uključen kroz cijeli zakonodavni postupak u definiranje i ponderiranje kriterija za odabir lokacije sjedišta svih tijela i agencija Unije; ističe da su Parlament, Vijeće i Komisija u okviru Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. obvezali na lojalnu i transparentnu suradnju te da je u Sporazumu istaknuto načelo ravnopravnosti suzakonodavaca, kako je utvrđeno u Ugovorima; ističe vrijednost unaprijeđene razmjene informacija od početne faze budućih postupaka povezanih s lokacijom agencija budući da bi se takvom ranom razmjenom informacija trima institucijama olakšalo ostvarivanje njihovih prava i ovlasti;

11.  smatra da je odluka o lokaciji agencije izrazito važna te vjeruje da institucije EU-a, kako bi donijele najbolje moguće rješenje, trebaju razmotriti objektivne kriterije poput pristupačnosti, administrativnih sinergija i blizine dionicima;

12.  traži od Komisije da u, skladu s preporukama Međuinstitucijske radne skupine za resurse decentraliziranih agencija i na temelju konzistentnog pristupa, bez odgađanja izvrši evaluaciju agencija s više lokacija kako bi se utvrdila dodana vrijednost takvog rješenja, uzimajući pritom u obzir i troškove; traži da se na temelju rezultata te evaluacije poduzmu značajne mjere s ciljem smanjenja broja lokacija, ako i gdje je to moguće;

13.  predlaže da se na temelju revizije zajedničkog pristupa ponovno razmotri sastavljanje međuinstitucijskog sporazuma o agencijama i da se u taj sporazum uključe odredbe o petogodišnjoj reviziji načela kojima se uređuju osnivanje i funkcioniranje agencija uz korištenje stručnog znanja skupine uglednih osoba;

14.  smatra da bi se u tom međuinstitucijskom sporazumu trebale poštovati ovlasti Europskog parlamenta u postupcima suodlučivanja te bi se njime trebao obuhvatiti odnos između agencije i institucija države članice u kojoj se ona nalazi, kao i mjere transparentnosti, postupci za izbjegavanje sukoba interesa i jamčenje rodne ravnoteže među članovima upravnih i savjetodavnih tijela te provedba rodno osviještene politike u svim aktivnostima agencija;

15.  smatra da bi pri izradi takvog međuinstitucijskog sporazuma trebalo razmotriti nekoliko konkretnih prijedloga za jačanje demokratskog nadzora, poboljšati odgovornost agencija Unije i ojačati sustav izvješćivanja Parlamentu, kao što su:

   određivanje vremenskog roka u kojem agencije moraju odgovoriti na pitanja koja ima upućuje Europski parlament ili Vijeće;
   organiziranje razmjene osjetljivih i povjerljivih informacija te savjetovanje s parlamentarnim odborima, ako je to potrebno;
   razmatranje treba li ili ne odrediti broj članova odgovarajućih upravnih odbora koje imenuje Parlament;
   uzimanje u obzir dodane vrijednosti sudjelovanja predstavnika/promatrača Parlamenta na sastancima uprava nadzornih tijela i skupina dionika agencija;
   pojednostavnjenje sudjelovanja Parlamenta u godišnjim i višegodišnjim radnim programima agencija;
   pojednostavnjenje i usklađivanje obveze izvješćivanja budu, posebno u pogledu godišnjih izvješća o radu, izvješća o proračunskom i financijskom upravljanju i završnih financijskih izvještaja;
   detaljno obavješćivanje Parlamenta o mjerama koje su poduzete kako bi se ispunile preporuke tijela nadležnog za davanje razrješnice („nastavna izvješća”) i Revizorskog suda;

16.  nadalje smatra da bi se uloga Parlamenta u nadzoru dimenzije upravljanja decentraliziranim agencijama mogla znatno poboljšati; nadalje, predlaže jačanje suradnje sa zajedničkom skupinom za parlamentarni nadzor i reviziju pravila za službena putovanja u agencije kako bi se omogućio bolji redoviti kontakt između parlamentarnih odbora i agencija u njihovoj nadležnosti;

17.  predlaže da, u kontekstu petogodišnje revizije koja se nastavlja na i uz nadzorne aktivnosti koje provode odbori Parlamenta nad agencijama koje su u njihovoj nadležnosti, Odbor za ustavna pitanja organizira godišnju raspravu o funkcioniranju i upravljanju agencijama, nakon čega ni slijedila, ako se smatra prikladnim i/ili potrebnim, rasprava na plenarnoj sjednici kako bi se omogućio jači i strukturiraniji sustav aktivnosti agencija za nadzor nad agencijama u Parlamentu; osim toga, s obzirom na ulogu agencija kao posrednika između EU-a i država članica, predlaže se razdoblje savjetovanja s nacionalnim parlamentima ako žele sudjelovati u rješavanju tog pitanja;

18.  smatra da bi agencije Unije trebale primjenjivati pravila i načela dobrog upravljanja i bolje izrade zakonodavstva, uključujući otvorena javna savjetovanja o njihovim nacrtima prijedloga za sekundarne i tercijarne akte ako područje te agencije to dopušta; predlaže da agencije podliježu istim pravilima transparentnosti kao i Komisija, uključujući pravila i obveze u vezi s predstavnicima interesnih skupina;

19.  naglašava da bi se agencije Unije, uz vođenje računa o tome da se svi zadaci koji proizlaze iz regulatornog okvira provode u cijelosti i u zadanom roku, trebale strogo pridržavati svojih zadaća i djelovati u skladu s ovlastima koje su im povjerili Parlament i Vijeće; smatra da je transparentno postupanje agencija Unije pri izvršavanju njihovih ovlasti bezuvjetno potrebno;

20.  predlaže da agencije imaju mogućnost podnošenja neobvezujućih mišljenja o aktualnim predmetima u svojoj nadležnosti;

21.  nadalje smatra da bi se, ako dođe do izmjene Ugovora, trebalo razmisliti o načinu na koji bi dobile još čvršće utemeljenje u Ugovorima, posebno u odnosu na članke 13. i 14. UEU-a i članke 290. i 291. UFEU-a, uvođenjem jasne definicije različitih vrsta agencija, ovlasti koje se mogu dodijeliti i općih načela kojima se jamči njihov parlamentarni nadzor;

Proračunska pitanja

22.  napominje da financiranje iz naknada za agencije trenutačno iznosi oko 1 milijardu EUR godišnje, čime se može ublažiti pritisak na proračun EU-a i što može biti učinkovit način za financiranje aktivnosti agencija u slučajevima kada je to u skladu s poslovnim modelom; međutim, izražava zabrinutost zbog mogućeg sukoba interesa do kojih bi potencijalno moglo doći ako se agencije budu morale oslanjati na članarine kao svoj glavni izvor prihoda; ustraje u tome da moraju postojati zaštitne mjere kako bi se izbjegla bilo koja vrsta sukoba interesa;

23.  nadalje, ističe da je u sljedećem VFO-u potrebno uzeti u obzir nove prioritete u pogledu klime, održivosti i zaštite okoliša te zadaće dodijeljene određenim agencijama za provedbu ovog VFO-a.

24.  napominje da se, iako postoje sličnosti među decentraliziranim agencijama u pogledu upravljanja proračunom, pokazalo da je jedinstveni pristup štetan za učinkovito i djelotvorno upravljanje određenim agencijama; smatra da su cilj smanjenja broja zaposlenih od 5 % i preraspodjela zaposlenih među agencijama jednokratni postupci; ponovo ističe svoju namjeru da se u budućnosti suprotstavi svim oblicima takvog pristupa;

25.  sa zabrinutošću napominje da neke agencije imaju poteškoće u privlačenju kvalitetne radne snage zbog uvjeta zapošljavanja; vjeruje da tijela Unije, kako mogla učinkovito i uspješno ispunjavati svoje dužnosti, moraju biti u mogućnosti privući kvalificiranu radnu snagu; stoga poziva na konkretne mjere za ispunjavanje tih ciljeva;

26.  napominje da je pojačana suradnja među agencijama u pogledu dijeljenja službi dovela do ušteda, primjerice ušteda ostvarenog uspostavom zajedničkog portala za javnu nabavu; potiče daljnje istraživanje potencijala za dijeljenje službi, bilo među agencijama bilo između Komisije i agencija, kako bi se stvorile nove sinergije i optimirale one koje već postoje; smatra da bi se, u slučajevima u kojima je to moguće, dodatna proračunska učinkovitost mogla ostvariti kroz blisku suradnju službi za administrativnu potporu i usluge upravljanja objektima tijela i agencija Unije koji se nalaze u neposrednoj blizini;

27.  napominje da bi proračun agencija trebalo donijeti u skladu s načelom izrade proračuna zasnovane na uspješnosti, pri čemu se uzimaju u obzir ciljevi agencija i očekivani rezultati zadaća; poziva na tematski pristup izradi proračuna za decentralizirane agencije, kako bi se bolje odredili prioriteti agencija, poboljšala suradnja i izbjegla preklapanja, posebno u agencijama koje djeluju u istom području politike;

28.  sa zabrinutošću primjećuje da određeni broj administrativnih zahtjeva predstavlja nerazmjerno opterećenje za agencije koje nisu dosegle određenu veličinu; očekuje od Komisije i Vijeća da se pobrinu za to da primjenjivi administrativni zahtjevi budu razmjerni financijskim i ljudskim resursima svih agencija;

29.  podsjeća na to da zakonodavni postupak rezultira izmjenama originalnog prijedloga Komisije; sa zabrinutošću napominje da ažurirani financijski izvještaji općenito postaju dostupni tek na kraju zakonodavnog postupka, ako i tada; podsjeća na to da Parlament i Vijeće imaju dvostruku ulogu: zakonodavnog i proračunskog tijela;

30.  pozdravlja revidirani nacrt Okvirne financijske uredbe za decentralizirane agencije koji je podnijela Europska komisija, a osobito njezine planove iznesene u tom nacrtu za jačanje upravljanja tim agencijama;

31.  drži, međutim, da još uvijek postoji niz neriješenih pitanja i potiče Komisiju da bez odgode podnese evaluaciju agencija koje djeluju na više lokacija, kako je preporučila međuinstitucijska radna skupina, kao i prijedloge o mogućim spajanjima, zatvaranjima i/ili prijenosu zadaća na Komisiju, na temelju pažljive detaljne analize i primjenjujući jasne i transparentne kriterije, kao što je bilo predviđeno u opisu posla radne skupine, ali nikada nije bilo propisno razmatrano zbog toga što Komisija nije podnijela prijedloge u tom smislu;

32.  napominje da revizija decentraliziranih agencija „ostaje u punoj odgovornosti Europskog revizorskog suda, koji upravlja svim potrebnim administrativnim postupcima i postupcima javne nabave i financira ih”; ponavlja da je revizija koju provode revizori iz privatnog sektora znatno povećala administrativno opterećenje agencija te da je, zbog vremena utrošenog na postupak javne nabave i administraciju ugovora o reviziji, došlo do dodatnih troškova, čime su dodatno opterećeni sve oskudniji resursi agencija; naglašava da je od presudne važnosti to pitanje riješiti u skladu sa zajedničkim pristupom, u kontekstu revizije Okvirne financijske uredbe; poziva sve strane koje su uključene u tu reviziju da hitno razjasne to pitanje kako bi se znatno smanjilo prekomjerno administrativno opterećenje;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, Europskom revizorskom sudu i decentraliziranim agencijama EU-a.

Pravna napomena