Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/2150(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0091/2019

Podneseni tekstovi :

A8-0091/2019

Rasprave :

PV 12/03/2019 - 16
CRE 12/03/2019 - 16

Glasovanja :

PV 13/03/2019 - 19.12
CRE 13/03/2019 - 19.12
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0200

Usvojeni tekstovi
PDF 165kWORD 64k
Srijeda, 13. ožujka 2019. - Strasbourg Privremeno izdanje
Izvješće o Turskoj za 2018.
P8_TA-PROV(2019)0200A8-0091/2019

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2019. o Izvješću Komisije o Turskoj za 2018. (2018/2150(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, osobito one od 24. studenoga 2016. o odnosima EU-a i Turske(1), 27. listopada 2016. o položaju novinara u Turskoj(2) i 8. veljače 2018. o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj(3),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. travnja 2018. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija o politici proširenja EU-a (COM(2018)0450), Izvješće o Turskoj za 2018. (SWD(2018)0153) i revidirani indikativni strateški dokument za Tursku (2014. – 2020.) donesen u kolovozu 2018.,

–  uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva od 13. prosinca 2016. i zaključke Vijeća od 26. lipnja 2018. i prethodne relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća,

–  uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005. te činjenicu da pristupanje Turske EU-u, što vrijedi za sve zemlje pristupnice, ovisi o potpunom zadovoljavanju kopenhaških kriterija,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanima u Pristupnom partnerstvu s Republikom Turskom („Pristupno partnerstvo”)(4) te prethodne odluke Vijeća o Pristupnom partnerstvu iz 2001., 2003. i 2006. godine,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu EU-a i Turske održanog 29. studenoga 2015. te Akcijski plan EU-a i Turske,

–  uzimajući u obzir izjavu Europske zajednice i njezinih država članica od 21. rujna 2005. koja obuhvaća odredbu prema kojoj je priznavanje svih država članica neophodan dio pregovora i potrebu da Turska u potpunosti provede Dodatni protokol uz Sporazum iz Ankare u odnosu na sve države članice uklanjanjem svih prepreka slobodnom kretanju robe bez ograničenja ili diskriminacije,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 46. Europske konvencije o ljudskim pravima prema kojem se ugovorne strane obvezuju da će poštovati konačne presude Europskog suda za ljudska prava u svakom predmetu u kojemu sudjeluju kao stranke u postupku pa time i obvezu Turske da provede sve presude Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Turska na Svjetskom indeksu slobode medija koji objavljuju Reporteri bez granica nalazi na 157. mjestu među 180 zemalja,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća Europe 1625(2008) o vlasničkim i nasljednim pravima grčkog pravoslavnog stanovništva i njegovih zaklada na otocima Imbros i Tenedos,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. studenoga 2014. o aktivnostima Turske kojima se stvaraju napetosti u isključivom gospodarskom pojasu Cipra(5) i svoju rezoluciju od 15. travnja 2015. o stotoj obljetnici genocida nad Armencima(6),

–  uzimajući u obzir mišljenja Venecijanske komisije Vijeća Europe, posebno ona od 10. i 11. ožujka 2017. o promjenama Ustava o kojima će se odlučiti na nacionalnom referendumu, o mjerama utvrđenima u nedavnim zakonima za izvanredno stanje u pogledu slobode medija te o dužnostima, nadležnostima i djelovanju mirovnih kaznenih sudova, od 6. i 7. listopada 2017. o odredbama Zakona br. 674. o provedbi lokalne demokracije, od 9. i 10. prosinca 2016. o zakonima za izvanredno stanje br. 667 – 676 koji su doneseni nakon neuspjelog pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. te od 14. i 15. listopada 2016. o suspenziji drugog stavka članka 83. Ustava, uz naglasak na parlamentarnoj nepovredivosti,

–  uzimajući u obzir izjavu povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 26. srpnja 2016. o mjerama poduzetima tijekom izvanrednog stanja u Turskoj,

–  uzimajući u obzir nalaze i zaključke misije procjene potreba OESS-a/ODIHR-a o prijevremenim predsjedničkim i parlamentarnim izborima od 24. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju br. 2156 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) od 25. travnja 2017. pod naslovom „Funkcioniranje demokratskih institucija u Turskoj” koja je dovela do ponovnog otvaranja postupka praćenja,

–  uzimajući u obzir Izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2017. Europskom parlamentu i Vijeću o Prvom godišnjem izvješću o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj (COM(2017)0130), Komunikaciju Komisije od 14. ožujka 2018. Europskom parlamentu i Vijeću o Drugom godišnjem izvješću o Instrumentu za izbjeglice u Turskoj (COM(2018)0091) te Peto izvješće Komisije od 2. ožujka 2017. Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću o napretku provedbe Izjave EU-a i Turske (COM(2017)0204),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 21. prosinca 2016. za odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora s Turskom o sporazumu o proširenju područja primjene bilateralnih povlaštenih trgovinskih odnosa i modernizaciji carinske unije, kao i zaključke Vijeća od 26. lipnja 2018. kojima se navodi da se ne predviđa daljnji rad na modernizaciji carinske unije između EU-a i Turske,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog Revizorskog suda od 14. ožujka 2018. naslovljeno „Pretpristupna pomoć EU-a Turskoj: dosad su postignuti tek ograničeni rezultati”,

–  uzimajući u obzir da će proračun za 2019. u sklopu kojega IPA II financira Tursku biti smanjen za 146,7 milijuna s obzirom na situaciju u Turskoj u pogledu ljudskih prava, demokracije i vladavine prava,

–  uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava iz ožujka 2018. o utjecaju izvanrednog stanja na ljudska prava u Turskoj, uz posebno upućivanje na jugoistok te zemlje,

–  uzimajući u obzir Sporazum EU-a i Turske o ponovnom prihvatu,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0091/2019),

A.  budući da je 28. travnja 2018. u Bruxellesu Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Turske održao svoj dugo očekivani 77. sastanak nakon tri godine zastoja u međuparlamentarnim odnosima;

B.  budući da je, prema navodima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), Turska primila najveći broj izbjeglica u svijetu, pri čemu više od tri milijuna registriranih izbjeglica dolazi iz Sirije, Iraka i Afganistana;

C.  budući da je u procesu pregovora poštovanje vladavine prava i temeljnih prava od ključne važnosti, uključujući diobu vlasti, demokraciju, slobodu izražavanja i medija, ljudska prava, prava manjina i vjersku slobodu, slobodu udruživanja i pravo na miran prosvjed, borbu protiv korupcije te borbu protiv rasizma i diskriminacije ugroženih skupina;

D.  budući da je u studenome 2016. Parlament pozvao Komisiju i države članice na privremeno zamrzavanje tekućih pregovora o pristupanju s Turskom te da se obvezao preispitati svoje stajalište nakon ukidanja nerazmjernih mjera u okviru izvanrednog stanja u Turskoj;

E.  budući da je u srpnju 2017. Parlament pozvao Komisiju i države članice da u skladu s pregovaračkim okvirom formalno i bez odgode obustave pristupne pregovore s Turskom ako se paket ustavnih reformi provede u neizmijenjenom obliku;

1.  napominje da je izvanredno stanje, uvedeno nakon pokušaja državnog udara 2016. godine, produljivano sedam puta; pozdravlja odluku od 19. srpnja 2018. o ukidanju izvanrednog stanja; međutim žali zbog toga što se novim zakonodavstvom uvedenim u srpnju 2018., a posebno Zakonom br. 7145, zadržavaju mnoge ovlasti koje su predsjedniku i izvršnoj vlasti dodijeljene u okviru izvanrednog stanja i u osnovi omogućuju njegov nastavak uza sva ograničenja sloboda i osnovnih ljudskih prava koja iz toga proizlaze; naglašava da se time umanjuje bilo kakav pozitivan učinak ukidanja izvanrednog stanja; napominje da je dugotrajno izvanredno stanje dovelo do ozbiljnog pogoršanja vladavine prava i stanja ljudskih prava u Turskoj, što može imati dugotrajne posljedice na institucijsku i socioekonomsku strukturu te zemlje; zabrinut je što policijske snage i lokalne uprave i dalje primjenjuju brojne postupke koji su bili na snazi tijekom izvanrednog stanja; isto je tako zabrinut zbog ozbiljnog nazadovanja u područjima slobode izražavanja, slobode okupljanja, slobode udruživanja te postupovnih i imovinskih prava;

2.  iznimno je zabrinut zbog toga što je u razdoblju nakon sloma državnog udara pritvoreno više od 150 000 osoba, pri čemu je 78 000 osoba uhićeno na temelju optužbi za terorizam, a 50 000 osoba i dalje se nalazi u zatvoru, u većini slučajeva bez pouzdanih dokaza; izražava zabrinutost zbog pretjerano dugotrajnog istražnog zatvora i sudskih postupaka, činjenice da u nekoliko slučajeva još nije podignuta optužnica i teških uvjeta u pritvoru; ujedno izražava zabrinutost zbog raširene prakse poništavanja putovnica rodbine zadržanih osoba i osumnjičenika te naglašava potrebu za pravičnim postupkom i administrativnom zaštitom u slučajevima u kojima poništenje nije dobro opravdano; osobito je zabrinut zbog činjenice da su mete uhićenja i oni koji legitimno izražavaju neslaganje, uključujući borce za ljudska prava, novinare ili pripadnike opozicije; veoma je zabrinut zbog navoda o zlostavljanju i mučenju zadržanih osoba, o čemu je izvijestilo nekoliko organizacija za ljudska prava i Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava; duboko je zabrinut zbog izvješća u kojima se navodi da se kazna dugotrajne samice primjenjuje u vrlo širokom rasponu te postaje druga kazna za pritvorenike; upozorava na zlouporabu mjera za borbu protiv terorizma koje se rabe kao izlika za represiju ljudskih prava; potiče Tursku da se u svojim mjerama u borbi protiv terorizma pridržava načela proporcionalnosti te da svoje zakonodavstvo u području borbe protiv terorizma uskladi s međunarodnim standardima o ljudskim pravima;

3.  žali zbog mjera koje je turska vlada poduzela protiv turskih građana u trećim zemljama, uključujući uznemiravanje i otmice te tajni nadzor, kao i praksu upotrebe telefonskih linija preko kojih se ljudi potiču da prijavljuju druge građane vladi; iznimno je zabrinut zbog nezakonitih otmica i izručenja 101 turskog državljanina provedenih u 18 zemalja, što su turske vlasti potvrdile u izjavi od 16. srpnja 2018.; snažno potiče države članice da transparentno obrađuju sve zahtjeve Turske za izručenje, slijedeći pritom sudske postupke koji su potpuno usklađeni s međunarodnim standardima o ljudskim pravima; ponavlja da se uhidbeni nalozi Interpola ne smiju zloupotrebljavati za ciljanje turskih disidenata, boraca za ljudska prava, novinara i osoba koje kritiziraju vladu, kao što je Can Dündar, bivši finalist nagrade Saharov;

4.  napominje da je od uvođenja izvanrednog stanja više od 152 000 državnih službenika, uključujući nastavnike, liječnike, pripadnike akademske zajednice (koji se zalažu za mir), odvjetnike, suce i tužitelje, razriješeno dužnosti; napominje da je 125 000 osoba podnijelo prijavu Istražnom povjerenstvu za izvanredne mjere (CoSEM), kojem je zadaća preispitati pritužbe na mjere koje su poduzete tijekom izvanrednog stanja i prema povezanim zakonima i donijeti odluku o njima u roku od dvije godine, i da se za 81 000 pritužbi i dalje čeka donošenje odluke; primjećuje vrlo nisku stopu (7 %) povoljnog ishoda koji vodi k ponovnom zapošljavanju podnositelja zahtjeva na njihova radna mjesta; zabrinut je zbog ograničenog opsega mandata tog povjerenstva, njegove nedovoljne neovisnosti i činjenice da se ispitivanja obavljaju samo na temelju dokumenata u spisu predmeta, bez sudjelovanja dotičnih osoba; napominje da su ta razrješenja dužnosti imala iznimno teške posljedice za dotične pojedince i njihove obitelji, pa i u gospodarskom smislu, te da su zbog njih suočeni s trajnom društvenom i profesionalnom stigmom; poziva tursku vladu da zajamči da svi pojedinci imaju pravo na pravičan postupak i na to da njihove slučajeve ispita neovisan redovni sud u skladu s međunarodnim standardima koji im može osigurati naknadu za materijalnu i moralnu štetu prouzročenu činjenicom da su proizvoljno otpušteni; poziva Tursku da osigura operativnu, strukturnu i financijsku neovisnost nacionalne institucije za ljudska prava i jednakost i institucije pravobranitelja kako bi se zajamčila njihova sposobnost da pružaju stvarne mogućnosti za preispitivanje i pravnu zaštitu;

5.  iznimno je zabrinut zbog navoda da turska obavještajna služba iskorištava Upravu za vjerska pitanja (Diyanet) u svrhe progona opozicijskih vođa iz pokreta Gülen ili drugih oponenata te snažno potiče sigurnosne institucije na razini Unije i država članica da istraže ozbiljno kršenje njihove suverenosti i javnog reda;

6.  osuđuje to što rad sudaca i tužitelja podliježe većem nadzoru i političkom pritisku izvršne vlasti; ističe da bi Turska trebala provesti ozbiljnu reformu zakonodavnog i sudskog ogranka vlasti kako bi poboljšala pristup pravosudnom sustavu, povećala njegovu učinkovitost i pružila bolju zaštitu prava na suđenje u razumnom roku; naglašava da bi Turska trebala provesti te reforme i kako bi ispunila obveze u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima; zabrinut je zbog toga što je razrješavanje dužnosti više od 4000 sudaca i tužitelja prijetnja neovisnosti i nepristranosti pravosuđa; također smatra da je uhićenje više od 570 odvjetnika zapreka pravu na obranu i predstavlja kršenje prava na pravično suđenje; ujedno osuđuje pritvaranje i sudsko uznemiravanje odvjetnika za ljudska prava; traži da Skupina za mjere reforme revidira strategiju za reformu pravosuđa i uskladi je s potrebnim standardima EU-a i Vijeća Europe; poziva Tursku da tijekom cijelog procesa reforme osigura sudjelovanje svih važnih dionika, osobito organizacija civilnog društva; poziva Komisiju da prati pravilno korištenje sredstava EU-a za osposobljavanje sudskih službenika i službenika za kazneni progon, koje se ne bi trebalo iskorištavati za legitimizaciju represivnog ponašanja;

7.  sa zabrinutošću napominje da je od uvođenja izvanrednog stanja drastično porastao broj zahtjeva turskih građana za azil, što je rezultiralo time da je, prema podacima Europskog potpornog ureda za azil, Turska peta zemlja po broju zahtjeva za azil koji se podnose u državama članicama EU-a; ističe da je u rujnu 2018. više od 16 000 zahtjeva i dalje čekalo prvostupanjsku odluku;

8.  ponovno ističe važnost slobode i neovisnosti medija kao jedne od temeljnih vrijednosti EU-a i temelja svake demokracije; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog nerazmjernih i proizvoljnih mjera kojima se ograničava sloboda izražavanja, sloboda medija i pristup informacijama; osuđuje zatvaranje više od 160 medijskih kuća, velik broj uhićenja novinara i medijskih djelatnika nakon pokušaja državnog udara, neutemeljene i nerazmjerne kazne izrečene novinarima i blokiranje više od 114 000 internetskih stranica u Turskoj do prošle godine, uključujući i Wikipediju; skreće pozornost na ograničenja prava novinara i boraca za ljudska prava koji se bave kurdskim pitanjem; poziva Tursku da zajamči slobodu medija kao prioritetno pitanje te da smjesta oslobodi i razriješi optužbi sve nezakonito pritvorene novinare; poziva turske vlasti da pokažu nultu toleranciju prema svim slučajevima fizičkog i verbalnog zlostavljanja ili prijetnji upućenih novinarima te da medijskim kućama koje su proizvoljno zatvorene omoguće da se ponovno otvore;

9.  izražava veliku zabrinutost zbog smanjivanja prostora za rad civilnog društva i za promicanje temeljnih prava i sloboda; naglašava da je uhićen velik broj aktivista, uključujući borce za ljudska prava, te da su demonstracije često bile zabranjivane tijekom izvanrednog stanja; poziva Tursku da oslobodi sve zatvorene borce za ljudska prava, novinare i ostale koji su pritvoreni na neutemeljenim optužbama i da odbaci te optužbe i omogući im da svoj posao u svim okolnostima obavljaju bez prijetnji i prepreka; poziva Tursku da zaštiti temeljna prava svih građana, uključujući pripadnike etničkih, vjerskih i seksualnih manjina; podsjeća da zakonodavstvo o govoru mržnje u Turskoj nije u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava; snažno potiče vladu i parlament Turske da donesu zakon o zločinima iz mržnje kojim se svi pripadnici manjina mogu zaštititi od fizičkih i verbalnih napada te kojim se ispunjavaju kopenhaški kriteriji za zemlje pristupnice s obzirom na poštovanje i zaštitu manjina; poziva Komisiju i države članice da povećaju svoju zaštitu i potporu borcima za ljudska prava u Turskoj, pa i dodjelom bespovratnih sredstava za hitnu pomoć;

10.  osuđuje proizvoljno pritvaranje Osmana Kavale, istaknutog i cijenjenog čelnika civilnog društva u Turskoj, koji je već više od godinu i pol dana u pritvoru; zgrožen je nedavnom optužnicom protiv Osmana Kavale i 15 drugih osoba kojima prijeti najstroži oblik doživotne kazne zatvora za „pokušaj rušenja vlade” zbog njihove navodne uloge u prosvjedima u parku Gezi 2013.; traži da ih se smjesta i bezuvjetno oslobodi i poziva izaslanstvo EU-a u Turskoj da pomno prati njihov slučaj; osim toga, traži da izaslanstvo Europskog parlamenta prisustvuje suđenju; ne odobrava pritvaranje 13 akademika i aktivista 16. studenoga 2018. u vezi sa slučajem Osmana Kavale; napominje da je njih 12 oslobođeno nakon što su dali iskaze i da je jedna osoba još uvijek u pritvoru; traži da se i ta osoba oslobodi prije sudskoga postupka i da se ukine zabrana putovanja za druge osobe;

11.  ozbiljno je zabrinut zbog nedovoljnog poštovanja slobode vjere, diskriminacije vjerskih manjina, među ostalim kršćana i alevita, i nasilja zbog vjerskih razloga; naglašava da se crkve i dalje susreću s problemima pri osnivanju ili nastavljanju upotrebe prostorija na mjestima bogoslužja; poziva turske vlasti da na području slobode mišljenja, savjesti i vjere promiču pozitivne i učinkovite reforme tako da omoguće vjerskim zajednicama da steknu pravnu osobnost, a humanitarnim organizacijama da biraju svoja upravljačka tijela, da uklone sva ograničenja za osposobljavanje, imenovanje i sukcesiju svećenstva, poštuju mjerodavne presude Europskog suda za ljudska prava i preporuke Venecijanske komisije te uklone sve oblike diskriminacije i prepreka na temelju vjere; poziva Tursku da poštuje specifičan karakter i važnost Ekumenskog patrijarhata i da prizna njegovu pravnu osobnost; ponavlja da se mora omogućiti ponovno otvaranje sjemeništa u Halkiju i da se moraju ukloniti sve prepreke za njegovo pravilno funkcioniranje; traži da se objavi izborni pravilnik za nemuslimanske zaklade; pozdravlja to što je turska vlada vratila 50 aramejskih crkvi, manastira i groblja u Mardinu te poziva turske vlasti da pojedinačna zemljišta u cijelosti vrate zakonskim vlasnicima; skreće pozornost na utjecaj sigurnosnih mjera na stanovništvo regije Tur Abdin i poziva Tursku da osigura očuvanje pristupa stanovnika obrazovanju, gospodarskim aktivnostima i vjerskim lokalitetima; potiče Tursku da učini sve što je u njezinoj moći kako bi se izbjeglo uništenje aramejskog kulturnog nasljeđa zbog pripremnih radova na brani Ilisu koji su u tijeku; poziva turske vlasti da poduzmu ozbiljne mjere u borbi protiv svih oblika antisemitizma u društvu;

12.  izražava zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava pripadnika skupine LGBTI, osobito zbog ponovljenih zabrana povorki ponosa i događaja u vezi sa skupinom LGBTI diljem zemlje koje se i dalje uvode, unatoč ukidanju izvanrednog stanja, te traži da se te diskriminacijske zabrane smjesta ukinu; poziva Tursku da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se spriječili i kaznili govor mržnje ili zločini iz mržnje čije su mete skupine u nepovoljnom položaju poput Roma, sirijskih izbjeglica i tražitelja azila te poziva na stalne napore za poboljšanje njihova položaja; poziva Tursku da u potpunosti provede Strateški plan za integraciju Roma za razdoblje od 2016. do 2021. i da posebnu pozornost posveti borbi protiv anticiganizma, zajamči pristup kvalitetnom i cjenovno pristupačnom stanovanju za Rome, zaštiti njihov pristup obrazovanju i spriječi prijevremeni prekid školovanja, bori se protiv segregacije i poveća stopu zaposlenosti među Romima; sa zabrinutošću primjećuje povećanje broja tzv. „ubojstava iz časti”; traži od Turske da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo s Istanbulskom konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama; poziva Tursku da osigura potpunu jednakost za sve građane i da se posveti rješavanju problema s kojima se suočavaju pripadnici manjina, posebno u pogledu obrazovanja i prava vlasništva; podsjeća na važnost cjelovite provedbe rezolucije o otocima Imbrosu i Tenedosu donesene u okviru Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i poziva Tursku da pomogne pri povratku manjinskih obitelji koje se žele vratiti na te otoke; pozdravlja otvaranje škole za pripadnike grčke manjine na Imbrosu, što predstavlja pozitivan korak;

13.  zabrinut je zbog raširenosti i ozbiljnosti nasilja nad ženama u turskom društvu, uključujući ubojstva iz časti, nezakonite dječje brakove i seksualno zlostavljanje, te zbog nevoljkosti turskih vlasti da kazne počinitelje rodno uvjetovanog nasilja; ističe da je 2018. godine 440 žena preminulo zbog obiteljskog nasilja, što je povećanje u odnosu na prethodne godine, i da su kazneni postupci često dugotrajni i podliježu kašnjenju; poziva tursku vladu da donese i provede politiku nulte tolerancije u tom pogledu;

14.  poziva tursku vladu da poštuje i u potpunosti provede pravne obveze koje je preuzela, a koje se odnose na zaštitu kulturne baštine te, ponajprije, da u dobroj vjeri sastavi integrirani popis grčke, armenske, asirske i ostale kulturne baštine koja je uništena ili razrušena tijekom prošlog stoljeća; u tom kontekstu protivi se svakom ekstremnom stajalištu kojim se promiču izmjene fizionomije povijesno-vjerskog spomenika Aje Sofije i njegove preobrazbe u džamiju; poziva Tursku da ratificira Konvenciju UNESCO-a iz 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja; poziva Tursku na suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito s Vijećem Europe, u sprečavanju i borbi protiv nezakonite trgovine i namjernog uništavanja kulturne baštine;

15.  iznimno je zabrinut zbog stanja na jugoistoku Turske i ozbiljnih optužbi za kršenje ljudskih prava, prekomjernu uporabu sile, mučenje i ozbiljno ograničavanje prava na slobodu mišljenja i izražavanja te političkog sudjelovanja na jugoistoku, posebno od sloma kurdskog procesa mirenja 2015., kako je dokumentirao Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i borci za ljudska prava u Turskoj; ponavlja svoju oštru osudu toga što se Kurdistanska radnička stranka (PKK), koja je od 2002. na popisu terorističkih organizacija koji je sastavio EU, vratila nasilju; ističe da je hitno potrebno nastaviti s vjerodostojnim političkim procesom koji bi doveo do mirnog rješavanja kurdskog pitanja; poziva Tursku da hitno istraži sve ozbiljne optužbe za povredu ljudskih prava i ubojstva te da međunarodnim promatračima omogući da provedu aktivnosti neovisnog praćenja; zabrinut je zbog uništenja lokaliteta povijesne baštine na jugoistoku, uključujući drevni lokalitet Sur u Diyarbakiru koji je uvršten na popis svjetske baštine UNESCO-a, jer se tim činom ugrožava očuvanje kurdskog identiteta i kulture u Turskoj;

16.  sa zabrinutošću napominje da je tijekom izvanrednog stanja vrlo velik broj gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika na jugoistoku zemlje razriješen dužnosti i/ili uhićen i da je vlada imenovala svoje ljude od povjerenja da ih zamijene; naglašava da posljedično velik dio stanovništva Turske nije demokratski zastupljen na lokalnoj razini; smatra da se općinski izbori koji će se održati u ožujku 2019. moraju shvatiti kao važna prilika za ponovno i cjelovito uspostavljanje načela izravnog demokratskog mandata;

17.  sa zabrinutošću napominje da je zbog izvanrednog stanja i nekih odredbi u okviru ustavne reforme dodatno ograničena sposobnost Velike narodne skupštine da ostvaruje demokratski nadzor i odgovornost, što je njezina temeljna uloga; s velikom zabrinutošću primjećuje da su uhićena dva člana Republikanske narodne stranke (CHP) i da je Narodna demokratska stranka (HDP) posebno marginalizirana, s obzirom na to da su mnogi zakonodavci te stranke uhićeni zbog navodnog podupiranja terorističkih aktivnosti; traži oslobađanje svih zastupnika u Velikoj narodnoj skupštini zadržanih zbog održanih govora i djelovanja u okviru njihovih parlamentarnih aktivnosti; naglašava da bi Velika narodna skupština trebala biti središnja institucija turske demokracije i podjednako predstavljati sve građane; žali zbog visokog izbornog praga jer se njime onemogućuje istinska politička zastupljenost te se ne odražava pluralističko društvo Turske;

18.  osuđuje činjenicu da je Selahattin Demirtaș, vođa opozicije i predsjednički kandidat, još uvijek lišen slobode; pozdravlja presudu Europskog suda za ljudska prava u njegovu slučaju u kojoj se turske vlasti pozivaju da ga odmah oslobode; naglašava da je Europski sud za ljudska prava dalje presudio da je pritvaranje g. Demirtaşa imalo prevladavajuću krajnju svrhu gušenja pluralizma i ograničavanja slobode političke debate; osuđuje stajalište turskih vlasti protiv te presude; očekuje da će Komisija i države članice nastaviti pomno pratiti taj slučaj i traži da se g. Demirtaş smjesta i bezuvjetno oslobodi;

19.  ističe važnost borbe protiv korupcije i skreće pozornost na zaključke Izvješća o Turskoj za 2018. prema kojima korupcija i dalje prevladava u mnogim područjima te je i dalje ozbiljan problem; zabrinut je zbog činjenice da su rezultati Turske u pogledu dosad provedenih istraga i kaznenih progona te konačnih presuda u slučajevima korupcije, posebno na visokoj razini, i dalje slabi;

20.  podsjeća na to da je Venecijanska komisija ocijenila da je sustav provjera i ravnoteža u ustavnim izmjenama povezanima s uvođenjem predsjedničkog sustava nedostatan i da se njima ugrožava dioba ovlasti između izvršne i sudbene vlasti; nadalje podsjeća na to da je Europski parlament pozvao vladu Turske da provede ustavne i pravosudne promjene i reforme u suradnji s Venecijanskom komisijom te na to da je prošle godine također pozvao na formalnu obustavu pristupnih pregovora ako se ustavne reforme provedu u neizmijenjenom obliku, jer to ne bi bilo u skladu s kriterijima iz Kopenhagena;

21.  preporučuje Komisiji i Vijeću Europske unije da, uzimajući u obzir sve prethodno navedeno i u skladu s pregovaračkim okvirom, formalno obustave pristupne pregovore s Turskom; međutim ostaje predan demokratskom i političkom dijalogu s Turskom; traži od Komisije da iskoristi sredstva koja su trenutačno dodijeljena u okviru instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA II i budućeg instrumenta IPA III) kako bi se s pomoću namjenske omotnice kojom izravno upravlja EU podupiralo civilno društvo, borci za ljudska prava i novinari u Turskoj i povećale prilike za međuljudske kontakte, akademski dijalog, pristup turskih studenata europskim sveučilištima i dostupnost medijskih platformi za novinare u svrhu zaštite i promicanja demokratskih vrijednosti i načela, ljudskih prava i vladavine prava; ne dovodeći u pitanje članak 49. Ugovora o Europskoj uniji, očekuje redefiniranje odnosa između Turske i EU-a u smislu učinkovitog partnerstva; ističe da bi se politička suradnja između EU-a i Turske trebala temeljiti na odredbama o uvjetima u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

22.  napominje da je postupak pristupanja EU-u na početku bio snažna motivacija za provedbu reformi u Turskoj, ali da je posljednjih nekoliko godina došlo do velikog nazadovanja u područjima vladavine prava i ljudskih prava;

23.  naglašava da bi modernizacija carinske unije dodatno ojačala postojeće snažne gospodarske veze između Turske i EU-a te da bi time Turska ostalo čvrsto gospodarski vezana uz EU; stoga smatra da bi trebalo ostaviti otvorenom mogućnost za modernizaciju i unapređenje carinske unije između EU-a i Turske koja je uspostavljena 1995. godine kako bi se obuhvatila relevantna područja koja trenutačno nisu obuhvaćena, kao što su poljoprivreda, usluge i javna nabava; podsjeća da je Turska peti trgovinski partner EU-a, dok je EU najveći trgovinski partner Turske, da dvije trećine izravnih stranih ulaganja u Tursku dolazi iz država članica EU-a i da je Turska važno tržište za EU u pogledu tržišnog rasta; smatra da bi unapređenje pružilo vrijednu priliku za postavljanje demokracije kao uvjeta, pozitivan utjecaj i mogućnost plana koji bi omogućio da se unapređenje carinske unije provodi paralelno s konkretnim poboljšanjima Turske u pogledu demokratskih reformi u području demokracije, ljudskih prava, temeljnih sloboda i vladavine prava te u smjeru stvarnog otvorenog prostora za civilno društvo i pluralizam; nadalje smatra da bi unapređenje carinske unije pružilo važnu priliku za politički dijalog o društveno i okolišno održivom gospodarskom razvoju i klimatskim promjenama te radničkim pravima u Turskoj; poziva Komisiju da započne pripremni rad na unapređenju carinske unije čim turska vlada potvrdi svoju spremnost na ozbiljne reforme; poziva Komisiju da u unaprijeđenu carinsku uniju uvrsti klauzulu o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kako bi ta dva elementa postala ključnim uvjetom; podsjeća da aktualna carinska unija ne ostvaruje svoj puni potencijal dok Turska u potpunosti ne provede Dodatni protokol u odnosu na sve države članice;

24.  ističe da su sloboda sindikalnog udruživanja i socijalni dijalog od ključnog značenja za razvoj pluralističkog društva; žali zbog zakonodavnih nedostataka u pogledu radničkih i sindikalnih prava i ističe da su pravo na organiziranje, pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk temeljna prava radnika; iznimno žali zbog toga što se članstvo u sindikatu često smatra kaznenim dokazom u sudskim predmetima; smatra da bi takav stav mogao dodatno ugroziti položaj sindikata u toj zemlji; ozbiljno je zabrinut zbog uvjeta rada radnika na izgradnji nove zračne luke u Istanbulu, s obzirom na to da je od početka izgradnje u svibnju 2015. u nesrećama povezanima s radom zabilježeno 38 slučajeva smrti radnika te da se 31 osoba, uključujući čelnika sindikata, trenutačno nalazi u zatvoru zbog prosvjeda protiv loših uvjeta rada te niskih i neredovitih plaća; poziva turske vlasti da se podrobno savjetuju s relevantnim sindikatima o pitanju potrebnih zaštitnih mjera za radnike na licu mjesta i provedu temeljitu istragu smrtnih slučajeva i slučajeva zadobivanja povreda te da sindikatima omoguće potpuni pristup predmetnim radnicima; izražava zabrinutost zbog pitanja dječjeg rada, posebno u sektorima kao što su poljoprivreda i sezonski rad; uviđa napore turske vlade da se izbjeglicama koje su pod privremenom zaštitom u Turskoj dodijeli pravo na rad, za što je potrebno odgovarajuće odobrenje; prima na znanje da je Sirijcima izdano više od 20 000 radnih dozvola i da one obuhvaćaju određene uvjete u pogledu minimalne plaće i socijalne sigurnosti; ističe da tim naporima unatoč mnogi Sirijci i dalje rade bez odobrenja u brojnim sektorima i mnogim turskim pokrajinama; naglašava da je jezik i dalje jedna od najvažnijih prepreka za sirijske radnike;

25.  poziva tursku vladu da obustavi planove za izgradnju nuklearne elektrane Akkuyu; poziva Tursku da se pridržava Konvencije iz Espoa; traži od turske vlade da vlade susjednih zemalja, kao što su Grčka i Cipar, uključi u daljnji razvoj plana za postrojenje Akkuyu, ili da se s njima barem savjetuje;

26.  uviđa da je liberalizacija viznog režima od velikog značenja za turske građane, a posebno za studente, pripadnike akademske zajednice, predstavnike poduzeća i osobe s obiteljskim vezama u državama članicama EU-a; potiče tursku vladu da u cijelosti poštuje 72 kriterija utvrđena planom za liberalizaciju viznog režima; ističe da je revizija zakonodavstva Turske u području borbe protiv terorizma glavni uvjet za jamčenje poštovanja temeljnih prava i sloboda; potiče Tursku da poduzme potrebne napore kako bi ispunila preostala mjerila; naglašava da će liberalizacija viznog režima biti moguća kada se u potpunosti i stvarno ispune svi kriteriji na nediskriminirajući način;

27.  podsjeća na važnu ulogu Turske u pružanju odgovora na migracijsku krizu koja je posljedica rata u Siriji; smatra da su Turska i njezini stanovnici pokazali veliko gostoprimstvo nudeći sklonište za više od tri i pol milijuna sirijskih izbjeglica; naglašava da se u Turskoj nalazi oko milijun sirijske djece školskog uzrasta, od čega je 60 % registrirano u turskim školama; prima na znanje Izjavu EU-a i Turske od 18. ožujka 2016.; apelira na Tursku da poštuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; žali zbog činjenice da je EU u okviru programa IPA 2011/2012 financirao nabavu oklopnih vozila za nadzor Cobra II te poziva Komisiju da pomno prati upotrebu opreme (su)financirane u okviru programa EU-a i stvarnu primjenu načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, posebno uz granicu sa Sirijom; poziva EU i njegove države članice da ispune svoja obećanja u pogledu masovnog preseljenja i zajamče odgovarajuća financijska sredstva za dugoročnu potporu sirijskim izbjeglicama u Turskoj; prima na znanje tematsko izvješće Europskog revizorskog suda za 2018. u kojem se poziva na povećanje učinkovitosti i transparentnosti u dodjeli i raspodjeli sredstava; ističe sve veću nesigurnost sirijskih izbjeglica kad je riječ o izgledima za privremenu zaštitu u Turskoj i traži od Turske da razmotri strategije za povećanu socijalnu koheziju u područjima s velikim zajednicama sirijskih izbjeglica te za dugoročniju socioekonomsku i kulturnu uključenost kao i odgovarajući i stvaran pristup obrazovanju i stručnom usavršavanju; poziva Komisiju da i dalje prati situaciju ta da se pobrine da se u slučajevima u kojima se koriste sredstva EU-a prava izbjeglica propisno poštuju i da se poduzimaju mjere za sprečavanje dječjeg rada, seksualnog iskorištavanja djece i drugih povreda ljudskih prava;

28.  napominje da je važno da i EU i države članice održavaju blizak dijalog i suradnju s Turskom kad je riječ o vanjskopolitičkim i sigurnosnim pitanjima; potiče suradnju i daljnje usklađivanje vanjskopolitičkih, obrambenih i sigurnosnih pitanja, uključujući suradnju u borbi protiv terorizma; podsjeća da je i Turska dugogodišnja članica NATO-a i da se nalazi na ključnom geostrateškom položaju za očuvanje regionalne i europske sigurnosti; napominje da EU i Turska i dalje surađuju u pitanjima od (vojne) strateške važnosti u okviru NATO-a; stoga poziva Tursku da nastavi suradnju s državama članicama EU-a koje su i države članice NATO-a u okviru programa NATO-a za suradnju sa zemljama koje nisu članice EU-a;

29.  pohvaljuje Tursku za pregovore o sporazumu o Idlibu; žali zbog činjenice da su naoružane skupine u Slobodnoj sirijskoj vojsci koje podupire Turska navodno zaplijenile, ukrale i uništile imovinu kurdskih civila u okrugu Afrin na sjeveru Sirije; ustraje u tome da Turska i skupine Slobodne sirijske vojske u Afrinu trebaju nadoknaditi štetu raseljenim stanovnicima čiju su imovinu zaplijenili, uništili ili ukrali te da stanovnicima ne bi smjeli trajno oduzeti imovinu; zabrinut je zbog navoda o širokom rasponu povreda u Afrinu koje provode sirijske oružane skupine koje je Turska opremila i naoružala te turske oružane snage koje su navodno zauzele brojne škole, prekinuvši obrazovanje djece; zabrinut je zbog toga što Turska ujedno želi promijeniti demografsku ravnotežu u kantonu Afrin preseljenjem sirijskih arapsko-sunitskih izbjeglica iz Turske u regiju naseljenu Kurdima; traži od turske vlade da odbaci optužbe protiv svih građana koji su kritizirali turske vojne akcije u Siriji i time poštuju pravo na slobodu govora;

30.  ponovno ističe važnost dobrosusjedskih odnosa; u tom smislu poziva Tursku da pojača napore kako bi riješila otvorena bilateralna pitanja, uključujući neriješene pravne obveze i sporove s neposrednim susjedima oko kopnenih i morskih granica te zračnog prostora, u skladu s odredbama Povelje UN-a i međunarodnim pravom; ponovno upućuje poziv turskoj vladi da potpiše i ratificira Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); odlučno poziva tursku vladu da prekine opetovane povrede grčkoga zračnog prostora i teritorijalnih voda te da poštuje teritorijalnu cjelovitost i suverenitet svih svojih susjeda; izražava svoje žaljenje zbog toga što Velika narodna skupština Turske još nije povukla prijetnju ratom koju je uputila Grčkoj;

31.  pozdravlja napore pod okriljem glavnoga tajnika UN-a da se nastave prekinuti pregovori o ponovnom ujedinjenju Cipra; ponovno ističe svoju potporu poštenom, sveobuhvatnom i održivom rješenju na temelju federacije dviju zona i dviju zajednica s jedinstvenom međunarodnom pravnom osobnošću, jedinstvenim suverenitetom i jedinstvenim državljanstvom te s političkom jednakošću među dvjema zajednicama, kako je definirano u relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s međunarodnim pravom i pravnom stečevinom EU-a te na temelju poštovanja načela na kojima se Unija zasniva; skreće pozornost na okvir koji je iznio glavni tajnik UN-a i njegov poziv na ponovno pokretanje pregovora uz oslanjanje na sporazume koji su već postignuti u Crans-Montani 2017.; traži da EU i njegove države članice imaju aktivniju ulogu u uspješnom zaključivanju pregovora; ponavlja svoj poziv svim zainteresiranim stranama, a posebno Turskoj, da se posvete i doprinesu postizanju sveobuhvatnoga rješenja; poziva Tursku da počne povlačiti svoje snage s Cipra, da odsječeni dio Famaguste prepusti UN-u u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 550 i da se suzdrži od mjera u okviru politike nezakonitog naseljavanja kojima se mijenja demografska ravnoteža na tom otoku; ističe potrebu za provedbom pravne stečevine EU-a na cijelome otoku; u tom pogledu prima na znanje nastavak rada na pripremama za EU ad hoc odbora u kojem sudjeluju obje zajednice; obvezuje se na jačanje napora oko suradnje sa zajednicom ciparskih Turaka na pripremama za potpunu integraciju u EU nakon rješavanja problema Cipra i poziva Komisiju da učini isto; iskazuje pohvalu Odboru za nestale osobe, u kojem sudjeluju obje zajednice i koji se bavi nestalim osobama i na strani ciparskih Turaka i na strani ciparskih Grka, na njegovu važnom radu i odaje priznanje za činjenicu da je omogućen bolji pristup relevantnim područjima, uključujući vojne zone; poziva Tursku da pomogne Odboru za nestale osobe tako da mu pruži informacije iz svojih vojnih arhiva; priznaje pravo Republike Cipra da sklapa bilateralne sporazume u vezi sa svojim isključivim gospodarskim pojasom; ponovno poziva Tursku da u potpunosti poštuje suverena prava svih država članica Unije, uključujući prava u vezi s istraživanjem i iskorištavanjem prirodnih resursa u skladu s pravnom stečevinom EU-a i međunarodnim pravom; odlučno poziva Tursku da se uključi u mirno rješavanje sporova i da se suzdrži od bilo kakvih prijetnji ili radnji koje bi mogle negativno utjecati na dobrosusjedske odnose;

32.  poziva Tursku i Armeniju da rade na normalizaciji svojih odnosa; naglašava da bi otvaranje tursko-armenske granice moglo dovesti do poboljšanja odnosa, posebno u smislu prekogranične suradnje i gospodarske integracije;

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, državama članicama, vladi Turske i Velikoj narodnoj skupštini Turske i traži da se ovo izvješće prevede na turski jezik.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0450.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0423.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0040.
(4) SL L 51, 26.2.2008., str. 4.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0052.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0094.

Posljednje ažuriranje: 15. ožujka 2019.Pravna napomena