Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 12. ožujka 2019. - Strasbourg 
Zahtjev za ukidanje imuniteta Moniki Hohlmeier
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu
 Zahtjev za ukidanje imuniteta Dominique Bilde
 Produljenje primjene članka 159. Poslovnika Parlamenta do završetka devetog parlamentarnog saziva
 Elektroničke informacije o prijevozu tereta ***I
 Dobrovoljni sporazum o partnerstvu između EU-a i Vijetnama o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šuma ***
 Dobrovoljni sporazum o partnerstvu između EU-a i Vijetnama o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šuma (rezolucija)
 Protokol o izmjeni Konvencije Vijeća Europe za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka ***
 Ovlašćivanje država članica da postanu stranke Konvenciji Vijeća Europe o integriranom pristupu za sigurnost, zaštitu i usluge na nogometnim utakmicama i ostalim sportskim priredbama ***
 Protokol o izmjeni Sporazuma o pomorskom prometu između EU-a i Kine (pristupanje Hrvatske) ***
 Euro-mediteranski sporazum EU-a i Egipta (pristupanje Hrvatske) ***
 Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Turkmenistana
 Provedbena odluka o pokretanju automatizirane razmjene podataka s obzirom na podatke o DNK-u u Ujedinjenoj Kraljevini *
 Razmjena podataka o državljanima trećih zemalja i Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS) ***I
 Centralizirani sustav za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva (sustav ECRIS-TCN) ***I
 Program Europskih snaga solidarnosti ***I
 Akt EU-a o kibersigurnosti ***I
 Nepoštene trgovačke prakse u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe hranom ***I
 Europska građanska inicijativa ***I
 Uvoz kulturnih dobara ***I
 Zaštita osobnih podataka u kontekstu izbora za Europski parlament ***I
 Sigurnosne prijetnje povezane sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i moguće djelovanje na razini EU-a za njihovo smanjenje
 Stanje političkih odnosa EU-a i Rusije
 Izgradnja kapaciteta EU-a za sprečavanje sukoba i posredovanje

Zahtjev za ukidanje imuniteta Moniki Hohlmeier
PDF 127kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Moniki Hohlmeier (2019/2002(IMM))
P8_TA-PROV(2019)0135A8-0165/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta zastupnici Moniki Hohlmeier koji je 27. studenog 2018. podnio državni odvjetnik općinskog državnog odvjetništva u Coburgu u okviru predsudskog istražnog postupka i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 14. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir činjenicu da se Monika Hohlmeier odrekla prava na saslušanje u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 46. Ustava Savezne Republike Njemačke,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0165/2019),

A.  budući da je državni odvjetnik općinskog državnog odvjetništva u Coburgu podnio zahtjev za ukidanje imuniteta Moniki Hohlmeier, zastupnici u Europskom parlamentu koja je izabrana kao predstavnica Savezne Republike Njemačke, zbog kaznenog djela u smislu članka 142. njemačkog kaznenog zakona te, točnije, da se kazneni progon odnosi na nezakonito napuštanje mjesta nesreće;

B.  budući da je 4. rujna 2018. oko 15 sati Monika Hohlmeier pokušala parkirati svoj automobil na parkiralištu u Lichtenfelsu (Njemačka) i da je prednji dio njezina automobila udario stražnji dio parkiranog automobila prouzrokovavši štetu procijenjenu na 287,84 eura; budući da je Monika Hohlmeier potom napustila mjesto nesreće ne pobrinuvši se za podmirenje nastale štete;

C.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države uživaju imunitet koji se dodjeljuje zastupnicima parlamenta te države;

D.  budući da u skladu s člankom 46. Ustava Savezne Republike Njemačke zastupnik ne može biti pozvan na odgovornost ili uhićen zbog kaznenog djela bez odobrenja njemačkog Saveznog parlamenta (Bundestaga), osim ako nije uhvaćen u počinjenju kaznenog djela ili tijekom idućeg dana;

E.  budući da u pojedinačnom slučaju Parlament sam odlučuje o ukidanju imuniteta; budući da pri donošenju te odluke Parlament može objektivno uzeti u obzir položaj u kojem se zastupnik nalazi(2);

F.  budući da navodno kazneno djelo nije izravno i očito povezano s mandatom Monike Hohlmeier kao zastupnice u Europskom parlamentu i ne predstavlja mišljenje ili glas dan u okviru njezina obnašanja dužnosti zastupnice u Europskom parlamentu, u smislu članka 8. Protokola br. 7. Europske unije o povlasticama i imunitetima;

G.  budući da u ovome slučaju Parlament nije mogao utvrditi postojanje fumus persecutionis, odnosno dovoljno ozbiljne i precizne pretpostavke da je postupak pokrenut u namjeri da se našteti političkoj aktivnosti zastupnice;

1.  odlučuje ukinuti imunitet Moniki Hohlmeier;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Savezne Republike Njemačke i Moniki Hohlmeier.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.
(2) Presuda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, EU:T:2008:440, točka 28.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu
PDF 136kWORD 46k
Odluka Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu (2018/2247(IMM))
P8_TA-PROV(2019)0136A8-0167/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta zastupniku Jean-Marieju Le Penu koji je 5. rujna 2018. uputilo Ministarstvo pravosuđa Francuske Republike na osnovi zahtjeva koji je glavni državni odvjetnik uputio na Žalbeni sud u Parizu i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 22. listopada 2018. u vezi s predmetom koji je u tijeku pred istražnim sucima, a koji se odnosi na sudsku istragu na osnovi navodnih kaznenih djela u pogledu zlouporabe povjerenja, prikrivanja zlouporabe povjerenja, prijevare koju provodi organizirana skupina, krivotvorenja i korištenja krivotvorenih dokumenata te prikriveni rad prouzročen prikrivanjem zaposlenika, u vezi s uvjetima zapošljavanja parlamentarnih asistenata,

–  nakon saslušanja Jean-Françoisa Jalkha, koji je zamijenio Jean-Marieja Le Pena, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 26. Ustava Francuske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0167/2019),

Α.  budući da su istražni sudci Regionalnog suda u Parizu zatražili ukidanje zastupničkog imuniteta zastupniku Jean-Marieju Le Penu kako bi ga saslušali u vezi s kaznenim djelima za koja se sumnjiči;

Β.  budući da se zahtjev za ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu odnosi na navodna kaznena djela u pogledu zlouporabe povjerenja, prikrivanja zlouporabe povjerenja, prijevare koju provodi organizirana skupina, krivotvorenja i korištenja krivotvorenih dokumenata te prikrivenog rada prouzročenog prikrivanjem zaposlenika, u vezi s uvjetima zapošljavanja asistenata zastupnika u Europskom parlamentu iz stranke Nacionalna Fronta (fr.Front National);

C.  budući da je 5. prosinca 2016. pokrenuta preliminarna istraga nakon optužbe koju je tadašnji predsjednik Europskog parlamenta 9. ožujka 2015. iznio u vezi s nekolicinom parlamentarnih asistenata zastupnika u Europskom parlamentu pridruženih Nacionalnoj Fronti;

D.  budući da je tijekom pretrage sjedišta Nacionalne fronte u veljači 2016. u uredu rizničara Nacionalne fronte zaplijenjen niz dokumenata koji svjedoče o želji te stranke da ostvari „uštede” zahvaljujući tomu što Europski parlament pokriva troškove zaposlenika te stranke koji rade u svojstvu parlamentarnih asistenata;

E.  budući da je u planu radnih mjesta Nacionalne fronte objavljenom u veljači 2015. navedeno samo 15 zastupnika u Europskom parlamentu (od ukupno 23), 21 lokalni parlamentarni asistent i 5 akreditiranih parlamentarnih asistenata (od ukupno 54 asistenata); budući da je nekoliko parlamentarnih asistenata izjavilo da je njihovo mjesto rada u sjedištu stranke Nacionalna fronta u Nanterreu, i da su u nekim slučajevima naveli da su ondje zaposleni na puno radno vrijeme, iako je njihovo mjesto boravišta udaljeno između 120 i 945 km od navedenog mjesta rada; budući da se u toj fazi istrage pokazalo da osmero parlamentarnih asistenata uopće nije obavljalo rad u vezi s pružanjem parlamentarne pomoći ili su to činili samo kao manji dio njihovih sveukupnih zadaća;

F.  budući da su tijekom istraga otkrivene okolnosti koje su ukazivale na to da je mala vjerojatnost da su dotični parlamentarni asistenti zaista obavljali dužnosti povezane s Europskim parlamentom, točnije:

   ugovori o radu parlamentarnih asistenata u Europskom parlamentu bili su sklopljeni između dvaju ugovora o radu za Nacionalnu frontu,
   ugovori o radu za Europski parlament asistenata u Europskom parlamentu i ugovori o radu za Nacionalnu frontu tekli su istovremeno,
   ugovori o radu za Nacionalnu frontu sklopljeni su i počeli su teći neposredno nakon razdoblja obuhvaćenih ugovorima o radu asistenata u Europskom parlamentu;

G.  budući da je istragom utvrđeno da je Jean-Marie Le Pen u svojstvu zastupnika u Europskom parlamentu 2011. zaposlio parlamentarnog asistenta, ali je dotični parlamentarni asistent istražiteljima rekao da je tijekom predmetnog razdoblja radio na izbornoj kampanji drugog zastupnika u Europskom parlamentu; budući da je Jean-Marie Le Pen organizirao isplaćivanje plaće za parlamentarne asistente još trima osobama, iako one nisu obavljale gotovo nikakve zadaće u tom svojstvu;

H.  budući da je istragom također utvrđeno da je, kao predsjednik Nacionalne fronte u vrijeme počinjenja navodnih kaznenih djela, Jean-Marie Le Pen uspostavio sustav, koji je otkrio Europski parlament, u okviru kojeg su se sredstva EU-a koristila za isplaćivanje plaće nekim zaposlenicima Nacionalne Fronte s pomoću sklapanja parlamentarnih ugovora s ljudima koji su zapravo radili za stranku, kršeći time pravila EU-a koja su na snazi;

I.  budući da istražni sudci smatraju da je potrebno saslušati Jean-Marieja Le Pena;

J.  budući da je Jean-Marie Le Pen odbio odazvati se na poziv na razgovor koji su mu istražitelji uputili 21. lipnja 2018., a isto je učinio i nakon što je u srpnju 2018. dobio sudski poziv istražnih sudaca, pozivajući se na svoj parlamentarni imunitet;

K.  budući da je nadležno tijelo zatražilo ukidanje imuniteta Jean-Marieju Le Penu radi provođenja ispitivanja dotičnog zastupnika u vezi s optužbama koje su podnesene protiv njega;

L.  budući da, u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, zastupnici u Europskom parlamentu na nacionalnom teritoriju svoje države imaju isti imunitet koji se priznaje zastupnicima u parlamentu te države;

M.  budući da se u članku 26. francuskog Ustava navodi da se nijedan zastupnik u parlamentu ne može uhititi zbog teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela i da mu se ne može izreći mjera pritvora ili druga mjera lišavanja slobode bez odobrenja predsjedništva doma u kojemu je zastupnik; to odobrenje nije potrebno u slučaju kada je zastupnik zatečen u počinjenju teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela ili ako mu je izrečena pravomoćna presuda;

N.  budući da nema razloga sumnjati da se kaznenim postupkom želi nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Jean-Marieju Le Penu;

2.  nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu odluku i izvješće nadležnog odbora ministru pravosuđa Francuske Republike i Jean-Marieju Le Penu.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner / Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot / Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra / De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Zahtjev za ukidanje imuniteta Dominique Bilde
PDF 134kWORD 50k
Odluka Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o zahtjevu za ukidanje imuniteta Dominique Bilde (2018/2267(IMM))
P8_TA-PROV(2019)0137A8-0166/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta zastupnici Dominique Bilde koji je 19. listopada 2018. uputilo Ministarstvo pravosuđa Francuske Republike na osnovi zahtjeva koji je glavni državni odvjetnik uputio Žalbenom sudu u Parizu i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 12. studenog 2018. u vezi s predmetom koji je u postupku pred istražnim sucima, a koji se odnosi na sudsku istragu na osnovi navodnih kaznenih djela u pogledu zlouporabe povjerenja, prikrivanja zlouporabe povjerenja, prijevare koju provodi organizirana skupina, krivotvorenja i korištenja krivotvorenih dokumenata te prikriveni rad prouzročen prikrivanjem zaposlenika u vezi s uvjetima zapošljavanja parlamentarnih asistenata,

–  nakon saslušanja Jean-Françoisa Jalkha, koji je zamijenio Dominique Bilde, u skladu s člankom 9. stavkom 6. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

–  uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.(1),

–  uzimajući u obzir članak 26. Ustava Francuske Republike,

–  uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0166/2019),

A.  budući da su istražni sudci Regionalnog suda u Parizu zatražili ukidanje zastupničkog imuniteta zastupnici Dominique Bilde kako bi je saslušali u vezi s kaznenim djelima za koja se sumnjiči;

Β.  budući da se zahtjev za ukidanje imuniteta Dominique Bilde odnosi na navodna kaznena djela u pogledu zlouporabe povjerenja, prikrivanja zlouporabe povjerenja, prijevare koju provodi organizirana skupina, krivotvorenja i korištenja krivotvorenih dokumenata te prikriveni rad prouzročen prikrivanjem zaposlenika u vezi s uvjetima zapošljavanja asistenata zastupnika u Europskom parlamentu iz stranke Nacionalna Fronta (fr. Front National);

C.  budući da je 5. prosinca 2016. pokrenuta sudska istraga nakon optužbe koju je tadašnji predsjednik Europskog parlamenta 9. ožujka 2015. iznio u vezi s određenim brojem parlamentarnih asistenata zastupnika iz stranke Nacionalna Fronta;

D.  budući da je tijekom pretrage sjedišta Nacionalne fronte u veljači 2016. iz ureda rizničara Nacionalne fronte zaplijenjen niz dokumenata koji svjedoče o namjerama te stranke da ostvari „uštede” na način da Europski parlament pokrije troškove rada njezinih zaposlenika koji obavljaju dužnost parlamentarnih asistenata u EP-u; budući da se u toj fazi istrage pokazalo da osmero parlamentarnih asistenata nije obavljalo gotovo nikakve zadaće koje spadaju u opis posla parlamentarnih asistenata ili je to bio samo neznatan dio njihovih sveukupnih zadaća;

E.  budući da se ispostavilo da je stalni parlamentarni asistent zastupnice Dominique Bilde od 1. listopada 2014. do 31. srpnja 2015. bio jedan od navedenih asistenata koji nisu obavljali gotovo nikakve zadaće koje spadaju u opis posla parlamentarnih asistenata; budući da je u planu radnih mjesta Nacionalne fronte objavljenom u veljači 2015. naziv radnog mjesta tog asistenta bio „nacionalni službenik za planiranje” te da je on radio u odjelu zaduženom za praćenje i planiranje politika pod nadležnošću drugog zastupnika u Europskom parlamentu; budući da su nakon ugovora o obnašanju dužnosti parlamentarnog asistenta s njim sklopljena još dva ugovora povezana s aktivnostima u okviru Nacionalne fronte za razdoblje od kolovoza 2015. do 31. prosinca 2016.; budući da je tijekom trajanja ugovora o obnašanju dužnosti parlamentarnog asistenta također bio i glavni tajnik udruženjâ Collectif Marianne i Collectif Mer et Francophonie kao i kandidat na izborima održanima 2015. u departmanu Doubs;

F.  budući da je Europski parlament obustavio isplatu troškova povezanih s ugovorom koji je on sklopio o obavljanju dužnosti parlamentarnog asistenata zastupnice Dominique Bilde;

G.  budući da istražni suci smatraju da je potrebno saslušati Dominique Bilde;

H.  budući da je Dominique Bilde odbila odgovoriti na pitanja istražitelja na saslušanju u kolovozu 2017. te da je, pozvavši se na svoj parlamentarni imunitet, odbila pojaviti se pred istražnim sucima na pripremnom ročištu koje se trebalo održati 24. studenog 2017. u vezi s optužbama o kršenju povjerenja;

I.  budući da je nadležno tijelo zatražilo ukidanje imuniteta Dominique Bilde radi provođenja ispitivanja dotične zastupnice u vezi s optužbama koje su protiv nje podnesene;

J.  budući da u skladu s člankom 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na nacionalnom teritoriju svoje države imaju isti imunitet koji se priznaje zastupnicima u parlamentu te države;

K.  budući da se u članku 26. francuskog Ustava navodi da se nijedan zastupnik u parlamentu ne može uhititi zbog teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela i da mu se ne može izreći mjera pritvora ili druga mjera lišavanja slobode bez odobrenja predsjedništva doma u kojemu je zastupnik; to odobrenje nije potrebno u slučaju kada je zastupnik zatečen u počinjenju teškog kaznenog djela ili drugog oblika kaznenog djela ili ako mu je izrečena pravomoćna presuda;

L.  budući da nema razloga sumnjati da se kaznenim postupkom želi nanijeti šteta političkoj aktivnosti zastupnika (fumus persecutionis);

1.  odlučuje ukinuti imunitet Dominique Bilde;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu odluku i izvješće nadležnog odbora odmah proslijedi ministrici pravosuđa Francuske Republike i Dominique Bilde.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543; Presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament,T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.


Produljenje primjene članka 159. Poslovnika Parlamenta do završetka devetog parlamentarnog saziva
PDF 125kWORD 49k
Odluka Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o produljenju primjene članka 159. Poslovnika Parlamenta do završetka devetog parlamentarnog saziva (2019/2545(RSO))
P8_TA-PROV(2019)0138B8-0147/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 342. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća br.1. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici od 15. travnja 1958.(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 920/2005(2) i Uredbu Vijeća (EU, Euratom) 2015/2264(3),

–  uzimajući u obzir Kodeks o višejezičnosti koji je Predsjedništvo donijelo 16. lipnja 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 26. veljače 2014.(4) o produženju valjanosti članka 159. Poslovnika Parlamenta do kraja osmog parlamentarnog saziva te kasnije odluke Predsjedništva o produženju odstupanja od članka 158. do kraja ovog saziva,

–  uzimajući u obzir članke158. i 159. Poslovnika,

A.  budući da se u skladu s člankom 158. svi dokumenti Parlamenta moraju sastavljati na službenim jezicima i da svi zastupnici imaju pravo u Parlamentu govoriti na službenom jeziku po svom izboru, s usmenim prevođenjem na druge službene jezike;

B.  budući da su u skladu s člankom 159. do kraja osmog parlamentarnog saziva dopuštena odstupanja od članka 158., ako i u mjeri u kojoj, unatoč poduzetim primjerenim mjerama predostrožnosti, nije dostupan dovoljan broj lingvista potrebnih za jedan od službenih jezika; budući da Predsjedništvo, za svaki službeni jezik za koji se odstupanje smatra potrebnim, na prijedlog glavnog tajnika i uzimajući u obzir privremene posebne odredbe koje je usvojilo Vijeće na temelju Ugovora u vezi s izradom nacrta pravnih akata mora utvrditi jesu li uvjeti ispunjeni te svoju odluku preispitati svakih šest mjeseci;

C.  budući da je Uredbom Vijeća (EZ) br. 920/2005 i Uredbom Vijeća (EU, Euratom) 2015/2264 predviđeno postupno ograničavanje odstupanja za irski jezik i, u nedostatku druge uredbe Vijeća kojom se utvrđuje drukčije, istek tog odstupanja počevši s 1. siječnja 2022.;

D.  budući da se unatoč svim primjerenim mjerama predostrožnosti ne očekuje da će kapaciteti za hrvatski, irski i malteški jezik biti takvi da će se od početka devetog parlamentarnog saziva omogućiti potpuna usluga usmenog prevođenja na te jezike;

E.  budući da se i dalje očekuje da će, unatoč stalnim i kontinuiranim međuinstitucijskim naporima i znatnom napretku, broj kvalificiranih prevoditelja za irski jezik biti tako ograničen da se u bliskoj budućnosti neće moći osigurati potpuna jezična pokrivenost za taj jezik u skladu s člankom 158.; budući da se, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 920/2005 i Uredbom Vijeća (EU, Euratom) 2015/2264, sve veći broj pravnih akata mora prevoditi na irski jezik, što smanjuje mogućnost prevođenja drugih parlamentarnih dokumenata na taj jezik;

F.  budući da je člankom 159. stavkom 4. predviđeno da Parlament na temelju obrazložene preporuke Predsjedništva može donijeti odluku o produženju primjene tog članka na kraju parlamentarnog saziva;

G.  budući da je uslijed svega navedenog Predsjedništvo preporučilo da se primjena članka 159. produži do završetka devetog parlamentarnog saziva;

1.  odlučuje produžiti primjenu članka 159. Poslovnika Parlamenta do završetka devetog parlamentarnog saziva;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

(1) SL 17, 6.10.1958., str. 385.
(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 920/2005 od 13. lipnja 2005. o izmjeni Uredbe br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici i Uredbe br. 1. od 15. travnja 1958. o utvrđivanju jezika koji se koriste u Europskoj zajednici za atomsku energiju i uvođenju privremenih mjera odstupanja od tih uredaba (SL L 156, 18.6.2005., str. 3.).
(3) Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2015/2264 od 3. prosinca 2015. o produljenju i postupnom ukidanju privremenih mjera odstupanja od Uredbe br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici i Uredbe br. 1 od 15. travnja 1958. o utvrđivanju jezika koji se koriste u Europskoj zajednici za atomsku energiju uvedenih Uredbom (EZ) br. 920/2005 (SL L 322, 8.12.2015. str.1.).
(4) SL C 285, 29.8.2017., str. 164.


Elektroničke informacije o prijevozu tereta ***I
PDF 288kWORD 73k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkim informacijama o prijevozu tereta (COM(2018)0279 – C8-0191/2018 – 2018/0140(COD))
P8_TA(2019)0139A8-0060/2019

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Dobrovoljni sporazum o partnerstvu između EU-a i Vijetnama o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šuma ***
PDF 125kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu između Europske unije i Socijalističke Republike Vijetnama o izvršavanju zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma (10861/2018 – C8-0445/2018 – 2018/0272(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0140A8-0083/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu između Europske unije i Socijalističke Republike Vijetnama o izvršavanju zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma (10861/2018),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu između Europske unije i Socijalističke Republike Vijetnama o izvršavanju zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma (10877/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 207. stavkom 3. prvim podstavkom i člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom, u vezi s člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0445/2018),

–  uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 12. ožujka 2019.(1) o nacrtu odluke,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0083/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Socijalističke Republike Vijetnama.

(1) Usvojeni tekstovi od tog datuma, P8_TA-PROV(2019)0141.


Dobrovoljni sporazum o partnerstvu između EU-a i Vijetnama o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šuma (rezolucija)
PDF 167kWORD 59k
Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu između Europske unije i Socijalističke Republike Vijetnama o izvršavanju zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma (10861/2018 – C8-0445/2018 – 2018/0272M(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0141A8-0093/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu između Europske unije i Socijalističke Republike Vijetnama o izvršavanju zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma (10861/2018),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu od 9. listopada 2018. između Europske unije i Socijalističke Republike Vijetnama o izvršavanju zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma (10877/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 207. stavkom 3. prvim podstavkom i člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom, u vezi s člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom (v) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0445/2018),

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnam s druge strane(1),

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Socijalističke Republike Vijetnama,

–  uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o zaštiti ulaganja između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Socijalističke Republike Vijetnama, s druge strane,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2173/2005 od 20. prosinca 2005. o uspostavljanju FLEGT sustava za izdavanje dozvola za uvoz drvne sirovine u Europsku zajednicu(2) (Uredba o FLEGT-u),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije za akcijski plan EU-a za izvršavanje zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šuma (COM(2003)0251),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. lipnja 2016. o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šumarstva (10721/2016),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva(3) (Uredba EU-a o drvu),

–  uzimajući u obzir izvješća Agencije za istrage o kaznenim djelima protiv okoliša od 31. svibnja 2018. pod naslovom „Serijsko kršenje zakonodavstva: kontinuirani uvoz nezakonite drvne sirovine iz Kambodže u Vijetnam”(4) i od 25. rujna 2018. pod naslovom „Kršenje propisa u Vijetnamu: potrebne su mjere u vezi s izdavanjem lažnih dozvola CITES-a za trgovinu sijamskim palisandrom (Dalbergia cochinchinensis)”(5),

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda za razdoblje 2015. – 2030.,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, koji je postignut 12. prosinca 2015. na 21. sjednici Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COP21),

–  uzimajući u obzir Izazov iz Bonna iz 2011., odnosno globalno nastojanje da se do 2020. obnovi 150 milijuna, a do 2030. 350 milijuna hektara svjetskog zemljišta na kojemu je provedeno krčenje šuma i koje je degradirano,

–  uzimajući u obzir izvješće Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) iz 2012. naslovljeno „Zeleni ugljik, crna trgovina: nezakonita sječa stabala, porezne prijevare i pranje novca u svjetskim tropskim šumama”(6),

–  uzimajući u obzir konvencije UN-a o borbi protiv kriminala i korupcije, uključujući Konvenciju protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta i Konvenciju protiv korupcije,

–  uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 12. ožujka 2019.(7) o nacrtu odluke Vijeća,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0093/2019),

A.  budući da je Vijetnam, nakon Indonezije i Malezije, postao treća azijska zemlja koja je započela pregovore o Sporazumu o dobrovoljnom partnerstvu o FLEGT-u (izvršavanju zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma); budući da su pregovori zaključeni u svibnju 2017. i da je sporazum potpisan 19. listopada 2018.;

B.  budući da je cilj Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu pružiti pravni okvir kojim bi se zajamčilo da su sva drvna sirovina i proizvodi od drvne sirovine koji se iz Vijetnama izvoze u EU, a obuhvaćeni su tim sporazumom, proizvedeni na zakonit način; budući da je općeniti cilj sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu poticanje sustavnih promjena u sektoru šumarstva koje su usmjerene na održivo gospodarenje šumama, iskorjenjivanje nezakonite sječe i podupiranje napora diljem svijeta da se zaustavi krčenje i uništavanje šuma;

C.  budući da je Vijetnam važna zemlja u kontekstu trgovine drvom, da je njegov sektor prerade drva, orijentiran na izvoz, četvrti po veličini na svijetu i da mu je cilj postati najveći; budući da je Vijetnam, kao prerađivačko središte, važan izvoznik proizvoda od drvne sirovine u EU, ali i u zemlje u regiji, posebno u Kinu i Japan;

D.  budući da je Vijetnam velik uvoznik drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine te da je u vijetnamskim tvornicama 2017. prerađeno oko 34 milijuna kubnih metara drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine, od čega je 25 % uvezeno, a 75 % potječe s domaćih plantaža, od kojih su mnoge u vlasništvu i pod upravom malih poljoprivrednika; budući da je vrijednost uvoza u razdoblju od 2011. do 2017. porasla za 68 %; budući da je Vijetnam posljednjih godina ostvario znatan napredak u pogledu smanjenja domaćeg krčenja šuma i povećao svoje šumsko područje s 37 % 2005. na 41,65 % 2018., uključujući industrijske plantaže; budući da je Vijetnam od 2016. uveo zabranu sječe domaćih prirodnih šuma;

E.  budući da je 2017. najveća količina oblica i ispiljene drvne sirovine izvezena iz Kameruna, SAD-a i Kambodže, uz Demokratsku Republiku Kongo kao važnog dobavljača; budući da je Kambodža od 2015. drugi najveći dobavljač tropske drvne sirovine za Vijetnam unatoč izvještajima o zabrani(8) izvoza u Vijetnam; budući da je između 2016. i 2017. zabilježeno povećanje od 43 % u obujmu i 40 % u vrijednosti uvoza iz afričkih zemalja; budući da nevladine organizacije s relevantnim stručnim znanjem ističu da drvnu sirovinu izvezenu iz Kambodže i DR Konga treba smatrati „visokorizičnom”, dok se sirova drvna sirovina često uvozi iz zemalja koje karakterizira slabo upravljanje, visoka razina korupcije ili sukoba, uz velik rizik od nezakonitosti u sječi drvne sirovine;

F.  budući da je stopa krčenja šuma u Kambodži peta najviša na svijetu i budući da statistički podaci UN-a pokazuju da je šumski pokrov u Kambodži pao sa 73 % 1990. na 57 % 2010.;

G.  budući da Kambodža na temelju članka 3. Dekreta br. 131 od 28. studenoga 2006. zabranjuje izvoz okruglih oblica osim onih proizvedenih na plantažama, ispiljene drvne sirovine osim one proizvedene na plantažama te drvne sirovine kvadratnog i pravokutnog oblika, debljine i širine veće od 25 cm(9); budući da se smatra da se cjelokupnim izvozom proizvoda od drvne sirovine iz prirodnih šuma Kambodže u načelu krše kambodžanski zakoni; budući da se u okviru Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu Vijetnam obvezuje da će uvoziti isključivo drvnu sirovinu koja je zakonito posječena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom zemlje podrijetla;

H.  budući da se u okviru Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu zemlje obvezuju na uspostavu politike kojom će se zajamčiti da se u EU izvozi samo drvna sirovina i proizvodi od drvne sirovine koji su potvrđeni kao zakoniti(10); budući da će Vijetnam morati donijeti zakonodavstvo kojim će se uvesti sustav za osiguranje zakonitosti drvne sirovine (TLAS) i uspostaviti potrebne administrativne strukture i kapacitet za provedbu i poštovanje obveza u vezi sa Sporazumom o dobrovoljnom partnerstvu; budući da će se Sporazum o dobrovoljnom partnerstvu primjenjivati na drvnu sirovinu i proizvode od drvne sirovine namijenjene i za domaća i za izvozna tržišta, osim završnog koraka, izdavanja dozvola FLEGT, koje se trenutačno odnosi samo na izvoz u EU;

I.  budući da se Vijetnam obvezao na donošenje zakonodavstva kojim se osigurava uvoz samo zakonito proizvedene drvne sirovine(11) na njegovo tržište, na temelju obveza u pogledu provedbe dubinske analize za uvoznike drvne sirovine i proizvoda od drvne sirovine; budući da se Vijetnam također obvezao da će poštovati mjerodavne zakone zemalja sječe, što je dio definicije zakonitosti u okviru Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu;

J.  budući da bi promicanje tog Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu u regiji imalo važnu ulogu u poticanju gospodarske integracije i ostvarivanju međunarodnih ciljeva održivog razvoja; budući da bi sklapanje novih sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu, posebno s Kinom, koja graniči s Vijetnamom i važan je akter u industriji prerade drva, omogućilo davanje jamstava u pogledu zakonitosti i održivosti trgovine drvnom sirovinom i proizvodima od drvne sirovine u regiji;

K.  budući da će Vijetnam moći pristupiti sustavu za izdavanje dozvola FLEGT tek nakon što dokaže da u potpunosti provodi sve obveze iz Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu(12) i nakon što uspostavi kapacitet za provedbu povezanog nacionalnog zakonodavstva; budući da se za drvnu sirovinu uvezenu na temelju dozvole FLEGT smatra da je zakonita u skladu s Uredbom EU-a o drvu; budući da se pristupanje Vijetnama sustavu izdavanja dozvola FLEGT odobrava delegiranim aktom;

L.  budući da će se Sporazumom o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama trgovina drvnom sirovinom i proizvodima od drvne sirovine liberalizirati u trenutku njegova stupanja na snagu te da će uvoz iz Vijetnama biti obuhvaćen općim obvezama u pogledu dužne pažnje u okviru Uredbe EU-a o drvu do početka izdavanja dozvola FLEGT(13);

1.  podsjeća da je održivo i uključivo gospodarenje i upravljanje šumama ključno za postizanje ciljeva Programa održivog razvoja do 2030. i Pariškog sporazuma;

2.  poziva EU da osigura usklađenost Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu sa svim njegovim politikama, među ostalim u području razvoja, zaštite okoliša, poljoprivrede i trgovine;

3.  snažno podržava postupak FLEGT s Vijetnamom s obzirom na ulogu te zemlje u sektoru prerade drvne sirovine; pozdravlja potpisivanje Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu, čiji je cilj postupno dovršenje potpune reforme politika u toj zemlji radi uklanjanja nezakonito proizvedene drvne sirovine iz lanaca opskrbe vijetnamskih subjekata; pozdravlja predanost Vijetnama i dosad postignuti napredak te je svjestan da će potpuna provedba Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu biti dugotrajan proces koji podrazumijeva ne samo donošenje cijelog niza zakonodavnih akata (sustav TLAS), nego i osiguranje uspostave prikladnog administrativnog kapaciteta za provedbu i izvršavanje Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu; podsjeća da izdavanje dozvola FLEGT može započeti tek nakon što Vijetnam dokaže spremnost svojeg sustava TLAS; prima na znanje izazove koje predstavlja koordinacija između nacionalnih i pokrajinskih razina, što je potrebno kako bi se Sporazum o dobrovoljnom partnerstvu na odgovarajući način i dosljedno izvršavao u cijeloj zemlji, te poziva vijetnamsku vladu da osigura takvu koordinaciju;

4.  podsjeća da provedba Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu mora biti u skladu s obvezama EU-a u pogledu zaštite okoliša te da se njome mora zajamčiti usklađenost s obvezama u pogledu sprečavanja masovnog krčenja šuma;

5.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da osiguraju prikladne ljudske resurse za provedbu ovog Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu, uključujući prikladne resurse za Delegaciju EU-a u Hanoiju, kao i financijska sredstva za Vijetnam u okviru sadašnjih i budućih instrumenata razvojne suradnje koji će biti posebno namijenjeni za provedbu Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu; potiče Komisiju i ESVD da pomažu vijetnamskim vlastima i civilnom društvu, među ostalim, stavljanjem na raspolaganje satelitskih snimaka; poziva EU da usmjeri svoje napore na jačanje vijetnamskog pravnog okvira i institucijskog kapaciteta rješavanjem tehničkih i gospodarskih izazova koji otežavaju učinkovitu provedbu i izvršavanje postojećih nacionalnih i međunarodnih propisa;

6.  potvrđuje da je vijetnamska drvna industrija preuzela obveze kako bi uklonila nezakonitu drvnu sirovinu iz lanaca opskrbe i podigla razinu osviještenosti o tim pitanjima; međutim, naglašava da je ključan pomak u načinu razmišljanja unutar te industrije, kao i stroga provedba propisa; podsjeća da zbog prisutnosti nezakonite drvne sirovine u lancima opskrbe postoji rizik od nanošenja štete ugledu vijetnamske prerađivačke industrije;

7.  međutim, svjestan je da je u prošlosti Vijetnam bio suočen sa znatnim izazovima u borbi protiv trgovine nezakonitom drvnom sirovinom iz Laosa, a posljednjih godina iz Kambodže; smatra da u takvim slučajevima Vijetnam i zemlje dobavljači zajedno snose odgovornost za poticanje te nezakonite trgovine s obzirom na to da su vijetnamske vlasti, posebno na razini pokrajina, donijele službene odluke kojima se krši zakonodavstvo zemlje sječe, kao što je primjena službenih uvoznih kvota;

8.  pozdravlja predanost Vijetnama usvajanju zakonodavstva kojim bi se osiguralo da se samo zakonito proizvedena drvna sirovina uvozi na njegovo tržište, na temelju provedbe obvezne dubinske analize za uvoznike, što je jedno od najvećih postignuća Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu; podsjeća da se obveze u pogledu provedbe dubinske analize ne bi trebale svesti na puko zadovoljavanje osnovnih uvjeta, nego da bi trebale uključivati sve potrebne korake, kao što su prikupljanje informacija, procjena rizika i poduzimanje dodatnih mjera za ublažavanje utvrđenih rizika, s ciljem smanjenja razine rizika do „zanemarive”, što će provoditi nadležna nacionalna tijela temeljitim i sustavnim provjerama pojedinačnih poduzeća; upozorava na izazov izvršavanja obveza dubinske analize preko carinskih tijela, što će zahtijevati prikladno osposobljavanje; podsjeća da bi vijetnamske vlasti trebale usvojiti sustav provedbe dubinske analize koji bi odgovarao onom koji je detaljno opisan u Uredbi EU-a o drvu te ističe da u nacionalnom zakonodavstvu o provedbi dubinske analize treba omogućiti podneske neovisnih trećih strana; potiče vijetnamske vlasti da kao uvjete u svojem sustavu provedbe dubinske analize razmotre revizije koje bi provodile treće strane i javno izvješćivanje poduzeća, kao i da pruže odgovarajuću potporu poduzećima u ispunjavanju njihovih obveza i da izbjegnu nerazmjerno opterećenje za dobavljače drva za kućanstva, izbjegavajući pritom stvaranje zakonskih rupa;

9.  poziva Vladu Vijetnama da osigura primjerene, odvraćajuće i proporcionalne kazne za kršenje zakonodavstva kojim se provodi sustav TLAS, što bi u slučaju uvoza obuhvaćalo potpunu zabranu stavljanja na vijetnamsko tržište nezakonite drvne sirovine, kao i njezinu pljenidbu;

10.  pozdravlja neovisni mehanizam za evaluaciju i pritužbe te povratne informacije i poziva vijetnamske vlasti da se pobrinu da se na njih primjereno odgovori, među ostalim, učinkovitim i odvraćajućim mjerama u slučajevima u kojima je to potrebno; očekuje da ti mehanizmi djeluju potpuno transparentno i da potiču razmjenu informacija između civilnog društva i tijela za izvršavanje; pozdravlja predanost Vijetnama da zajamči neovisno praćenje provedbe Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu koje provode organizacije civilnog društva, šumarska udruženja, poduzeća, sindikati, lokalne zajednice i ljudi koje žive u šumskim područjima; ističe presudnu važnost njihova sudjelovanja i pristupa relevantnim i ažuriranim informacijama kako bi mogli odigrati svoju ulogu u tom procesu i dodatno pridonijeti vjerodostojnosti sustava TLAS i njegovu kontinuiranom jačanju; pozdravlja obvezu koju je Vijetnam preuzeo da bi se civilnom društvu omogućio pristup nacionalnoj bazi podataka o šumarstvu i potiče vladu da podnese zakonodavstvo o provedbi sustava TLAS na javno savjetovanje i uzme u obzir primljene povratne informacije;

11.  pozdravlja sudjelovanje organizacija civilnog društva u pregovorima u vezi sa Sporazumom o dobrovoljnom partnerstvu i nakon njih te apelira na Vladu Vijetnama da osigura njihovu istinsku i potpunu uključenost tijekom cijele faze provedbe i nakon nje, koja će obuhvatiti cijelo područje primjene Sporazuma, uključujući kontrole uvoza, obveze provedbe dubinske analize, sustav klasifikacije organizacija i provjeru poduzeća temeljenu na riziku, kao i provjeru dozvola FLEGT; ističe važnost uključivanja lokalnih zajednica i iz društveno-ekonomskih razloga i kako bi se zajamčila pravilna provedba novog zakona o šumarstvu i obveza u vezi sa Sporazumom o dobrovoljnom partnerstvu;

12.  oštro osuđuje nezakonitu trgovinu drvnom sirovinom preko kambodžanske granice te poziva vlasti obiju država da odmah i u potpunosti zaustave nezakonite tokove, što je nužno potrebno za uspješan nastavak procesa Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu; potiče vijetnamske vlasti da istraže, smijene i privedu pravdi osobe odgovorne za dopuštanje nezakonite trgovine s Kambodžom i drugim zemljama te upravljanje njome; pozdravlja nedavnu odluku vijetnamskih vlasti da dopuste trgovinu drvnom sirovinom isključivo preko glavnih međunarodnih kanala, kao i da ojačaju sposobnosti za provedbu zakona protiv nezakonite trgovine; snažno potiče vijetnamske vlasti da drvnu sirovinu iz Kambodže odmah kategoriziraju kao „visokorizičnu” te da zajamče poštovanje kambodžanskog zakonodavstva o sječi i izvozu drvne sirovine, u skladu s obvezama u vezi sa Sporazumom o dobrovoljnom partnerstvu; poziva te dvije zemlje da potiču i poboljšaju dijalog, prekograničnu suradnju, razmjenu podataka o trgovini i informacija o rizicima povezanima s nezakonitom trgovinom drvnom sirovinom i odgovarajućim zakonodavstvom na snazi te ih potiče da uključe EU u olakšavanje tog dijaloga; potiče Vijetnam i Kambodžu da zatraže potporu Interpola i da surađuju na djelotvornim i dugoročnim mjerama za borbu protiv sveprisutne nezakonite sječe i prekograničnog krijumčarenja drvne sirovine u Vijetnam; poziva vijetnamske vlasti da primijene iste mjere na uvoz iz drugih zemalja dobavljača u kojima postoje ili bi mogli nastati slični problemi, pogotovo onih u Africi, kao što je DR Kongo;

13.  naglašava da treba uzeti u obzir regionalnu dimenziju nezakonite sječe i prijevoza, prerade i trgovine nezakonitom drvnom sirovinom u cijelom lancu opskrbe; poziva da se ta regionalna dimenzija uključi u postupak evaluacije Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu na način da se procijeni povezanost između slabijih mehanizama za izvršavanje zakonodavstva u drugim zemljama regije i povećanja izvoza iz tih zemalja u EU;

14.  ističe da loše upravljanje i korupcija u sektoru šumarstva ubrzavaju nezakonitu sječu i uništavanje šuma te naglašava činjenicu da uspjeh inicijative FLEGT također ovisi o borbi protiv prijevara i korupcije u cijelom lancu opskrbe drvnom sirovinom; poziva Vladu Vijetnama da radi na suzbijanju raširene korupcije i razmatranju drugih čimbenika koji potiču tu trgovinu, posebno u pogledu carinskih i drugih tijela koja će imati ključnu ulogu u provedbi i izvršavanju Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu, što bi bio konkretan znak da je Vijetnam u potpunosti predan procesu u vezi s tim sporazumom; naglašava potrebu da se stane na kraj nekažnjavanju u sektoru šumarstva jamčenjem kaznenog progona prekršaja;

15.  pozdravlja to što je vijetnamska vlada nedavno donijela akcijski plan za provedbu Sporazuma i poziva je da primjenjuje konkretan, vremenski ograničen i mjerljiv pristup; pozdravlja to što je 1. siječnja 2019. stupio na snagu novi zakon o šumarstvu, koji uključuje zabranu uvoza nezakonito proizvedene drvne sirovine u Vijetnam te potiče vijetnamske vlasti da provode tu zabranu i da po potrebi brzo donesu provedbene mjere kako bi se premostio jaz do početka djelovanja sustava TLAS;

16.  pozdravlja uključivanje odredbi o održivom gospodarenju šumama u Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama, kojima se također utvrđuje veza sa Sporazumom o dobrovoljnom partnerstvu; poziva Komisiju da tijekom provedbe Sporazuma o slobodnoj trgovini posebnu pozornost posvećuje trgovini drvnom sirovinom i proizvodima od drvne sirovine te da pomno prati trgovinske tokove kako bi osigurala da dodatna liberalizacija trgovine sa sobom ne donosi dodatne rizike u pogledu nezakonite trgovine;

17.  traži od Komisije da jednom godišnje izvješćuje Parlament o napretku koji je Vijetnam ostvario u provedbi Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu, među ostalim, u vezi s uvjetima iz ove Rezolucije, kao i o aktivnostima Zajedničkog odbora za provedbu, kako bi se omogućilo donošenje utemeljene odluke nakon prijedloga delegiranog akta kojim se odobrava prihvaćanje dozvola FLEGT; poziva Komisiju da tijekom sljedećeg postupka revizije razmotri poboljšanje propisa o dozvolama FLEGT ne bi li joj se omogućio brz odgovor na slučajeve znatnog kršenja obveza u vezi sa Sporazumom o dobrovoljnom partnerstvu;

18.  poziva Komisiju da potiče dijalog i promiče Uredbu EU-a o drvu s velikim zemljama uvoznicama u toj regiji i velikim trgovinskim partnerima EU-a, kao što su Kina i Japan, te da joj u bilateralnim odnosima s tim zemljama, među ostalim i u trgovinskim odnosima, prioritet bude potreba za konkretnim rješenjima za zaustavljanje nezakonite trgovine drvnom sirovinom kako bi se stvorili jednaki uvjeti na globalnoj razini za rješavanje tog problema; potiče Komisiju da pokrene pregovore o sporazumu o dobrovoljnom partnerstvu sa zemljama u susjedstvu Vijetnama čim budu ispunjeni nužni uvjeti i ističe važnost sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu u području FLEGT za buduće instrumente za razvoj i suradnju; poziva Komisiju da uspostavi instrumente za olakšavanje razmjene najboljih praksi između Vijetnama i drugih zemalja koje su već sklopile sporazume o dobrovoljnom partnerstvu s EU-om;

19.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica, Socijalističke Republike Vijetnama i Kraljevine Kambodže.

(1) SL L 329, 3.12.2016., str. 8.
(2) SL L 347, 30.12.2005., str. 1.
(3) SL L 295, 12.11.2010., str. 23.
(4) https://eia-international.org/wp-content/uploads/eia-serial-offender-web.pdf
(5) https://eia-international.org/report/vietnam-violation-action-required-fake-cites-permits-rosewood-trade/
(6) Nellemann, C., INTERPOL Environmental Crime Programme (ur.). 2012. Green Carbon, Black Trade: Illegal Logging, Tax Fraud and Laundering in the Worlds Tropical Forests. A Rapid Response Assessment. United Nations Environment Programme, GRIDArendal, http://wedocs.unep.org/bitstream/handle/20.500.11822/8030/Green%20carbon%20Black%20Trade_%20Illegal %20logging.pdf?sequence=5&isAllowed=y
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA-PROV(2019)0140.
(8) https://www.phnompenhpost.com/national/despite-ban-timber-exports-vietnam-nearing-2016-total
(9) https://eia-international.org/wp-content/uploads/eia-serial-offender-web.pdf, str. 6.
(10) Sporazum o dobrovoljnom partnerstvu obuhvaća sve glavne proizvode koji se izvoze u EU, osobito pet obveznih drvnih proizvoda kako je utvrđeno u Uredbi o FLEGT-u iz 2005. (oblice, ispiljena drvna sirovina, željeznički pragovi, šperploče i furnir) te također uključuje niz drugih proizvoda od drvne sirovine kao što su iverje, parket, ploče iverice i namještaj od drva. Sporazum o dobrovoljnom partnerstvu obuhvaća izvoz u sve treće zemlje; međutim, barem u početku, sustav izdavanja dozvola primjenjuje se samo na izvoz u EU.
(11) U skladu s člankom 2. točkom (j) Sporazuma o dobrovoljnom partnerstvu, „zakonito proizvedena drvna sirovina” (dalje u tekstu navedena i kao „zakonita drvna sirovina”) znači proizvodi od drvne sirovine koji su dobiveni ili uvezeni i proizvedeni u skladu s vijetnamskim zakonodavstvom kako je utvrđeno u Prilogu II. i drugim mjerodavnim odredbama ovog Sporazuma; a u slučaju uvezene drvne sirovine znači proizvodi od drvne sirovine koji su dobiveni, proizvedeni i izvezeni u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom zemlje sječe i postupcima opisanima u Prilogu V.
(12) EU i Vijetnam prvo će zajednički procijeniti spremnost sustava TLAS za izdavanje dozvola FLEGT. Izdavanje dozvola može se početi provoditi samo ako su obje strane suglasne da je sustav dovoljno pouzdan.
(13) Članak 13.8 stavak 2(a): „[svaka stranka] potiče promicanje trgovine šumskim proizvodima posječenima u skladu s domaćim zakonodavstvom zemlje sječe koji potječu iz šuma kojima se održivo upravlja; to može uključivati sklapanje Dobrovoljnog partnerskog sporazuma o provedbi zakonodavstva, upravljanju i trgovini u području šuma („FLEGT”)”.


Protokol o izmjeni Konvencije Vijeća Europe za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka ***
PDF 123kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica da u interesu Europske unije ratificiraju Protokol o izmjeni Konvencije Vijeća Europe za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka (10923/2018 – C8-0440/2018 – 2018/0238(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0142A8-0070/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (10923/2018),

–  uzimajući u obzir Protokol o izmjeni Konvencije Vijeća Europe za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka (ETS No 108) (CETS br. 223)

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 16. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0440/2018),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0070/2019),

1.  daje suglasnost za Nacrt odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Vijeću Europe.


Ovlašćivanje država članica da postanu stranke Konvenciji Vijeća Europe o integriranom pristupu za sigurnost, zaštitu i usluge na nogometnim utakmicama i ostalim sportskim priredbama ***
PDF 126kWORD 48k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o ovlašćivanju država članica da postanu stranke, u interesu Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o integriranom pristupu za sigurnost, zaštitu i usluge na nogometnim utakmicama i ostalim sportskim priredbama (CETS br. 218) (12527/2018 – C8-0436/2018 – 2018/0116(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0143A8-0080/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (12527/2018),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o integriranom pristupu za sigurnost, zaštitu i usluge na nogometnim utakmicama i ostalim sportskim priredbama (CETS br. 218),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 87. stavkom 1. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0436/2018),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2002/348/PUP od 25. travnja 2002. o sigurnosti na nogometnim utakmicama s međunarodnim elementom(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2017. o cjelovitom pristupu sportskoj politici: dobro upravljanje, dostupnost i integritet(2),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0080/2019),

1.  daje suglasnost za Nacrt odluke Vijeća;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica, i Vijeću Europe.

(1) SL L 121, 8.5.2002, str. 1.
(2) SL C 252, 18.7.2018., str. 2..


Protokol o izmjeni Sporazuma o pomorskom prometu između EU-a i Kine (pristupanje Hrvatske) ***
PDF 125kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije i država članica, Protokola o izmjeni Sporazuma o pomorskom prometu između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i vlade Narodne Republike Kine, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (05083/2015 – C8-0022/2019 – 2014/0327(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0144A8-0168/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (05083/2015),

–  uzimajući u obzir Protokol o izmjeni Sporazuma o pomorskom prometu između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i vlade Narodne Republike Kine, s druge strane (05880/2015),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 100. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0022/2019),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1.i 4. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za promet i turizam (A8-0168/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Narodne Republike Kine.


Euro-mediteranski sporazum EU-a i Egipta (pristupanje Hrvatske) ***
PDF 125kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Arapske Republike Egipta, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (10219/2016 – C8-0135/2017 – 2016/0121(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0145A8-0025/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (10219/2016),

–  uzimajući u obzir nacrt Protokola uz Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Arapske Republike Egipta, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (10221/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0135/2017),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0025/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje protokola;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Arapske Republike Egipta.


Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Turkmenistana
PDF 154kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o nacrtu odluke Vijeća i Komisije o sklapanju Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju o uspostavi partnerstva između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Turkmenistana, s druge strane (12183/1/2011 – C8-0059/2015 – 1998/0031R(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0146A8-0072/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća i Komisije (12183/1/2011),

–  uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji o uspostavi partnerstva između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Turkmenistana, s druge strane (12288/2011),

–  uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koje je Vijeće podnijelo u skladu s člankom 91., člankom 100. stavkom 2., člancima 207. i 209. i člankom 218. stavkom 6. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 101. stavkom 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (C8-0059/2015),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u srednjoj Aziji, posebno rezolucije od 20. veljače 2008. o strategiji EU-a za srednju Aziju(1), od 15. prosinca 2011. o statusu provedbe strategije EU-a za srednju Aziju(2), od 13. travnja 2016. o provedbi i preispitivanju strategije EU-a za srednju Aziju(3), od 22. travnja 2009. o Privremenom sporazumu o trgovini s Turkmenistanom(4) te od 14. veljače 2006. o klauzuli o ljudskim pravima i demokraciji u sporazumima Europske unije(5),

–  uzimajući u obzir Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima iz 1999. između Europske zajednice, Europske zajednice za ugljen i čelik i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Turkmenistana, s druge strane, koji je Vijeće sklopilo 27. srpnja 2009. (5144/1999), te redovite sastanke Zajedničkog odbora koji je uspostavljen na temelju njega,

–  uzimajući u obzir Memorandum o sporazumijevanju za suradnju u području energije potpisan između Europske unije i Turkmenistana u svibnju 2008.,

–  uzimajući u obzir da je Turkmenistan potpisnik Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–  uzimajući u obzir godišnji dijalog o ljudskim pravima koji se vodi između EU-a i Turkmenistana,

–  uzimajući u obzir obvezu koju je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku preuzela u svojemu pismu Odboru za vanjske poslove od 16. prosinca 2015., koje sadržava aspekte navedene u stavku 3.,

–  uzimajući u obzir pismo potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku upućeno predsjedniku Odbora za vanjske poslove od 5. srpnja 2018., u kojemu podržava Sporazum o partnerstvu i suradnji s Turkmenistanom,

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0072/2019),

A.  budući da je srednja Azija regija u kojoj je Europska unija sve više angažirana;

B.  budući da je 1997. parafiran, a 1998. potpisan Sporazum o partnerstvu i suradnji s Turkmenistanom; budući da je taj sporazum otad ratificiralo 14 država članica od 15 izvornih potpisnica (pri čemu je preostala država članica Ujedinjena Kraljevina); budući da je 2004. Turkmenistan ratificirao Sporazum o partnerstvu i suradnji; budući da postupak kojim se Sporazumu o partnerstvu i suradnji pridružuju države članice koje su pristupile EU-u nakon njegova potpisivanja podliježe zasebnom protokolu i postupku ratifikacije;

C.  budući da bi se Sporazum o partnerstvu i suradnji nakon potpune ratifikacije sklopio na početno razdoblje od 10 godina te bi se zatim svake godine obnavljao kako bi se EU-u omogućilo da odstupi od sporazuma u slučaju ozbiljnih sumnji u poštovanje ljudskih prava ili drugih teških kršenja; budući da potpisnice mogu izmijeniti Sporazum o partnerstvu i suradnji radi uzimanja u obzir novih razvoja događaja;

D.  budući da se Vijeće u travnju 2009. savjetovalo s Europskim parlamentom o Privremenom sporazumu o trgovini s Turkmenistanom u okviru neobveznog, pravno neobvezujućeg postupka;

E.  budući da su Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) uspostavile svoje referentne vrijednosti na temelju kojih bi trebalo mjeriti napredak u Turkmenistanu te kriterije na temelju kojih se odobrava daljnja suradnja u skladu s međunarodno priznatim standardima vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava;

F.  budući da bi poštovanje demokracije i temeljnih i ljudskih prava te poštovanje načela tržišnog gospodarstva, koja predstavljaju bitne elemente Privremenog sporazuma o trgovini (kako je utvrđeno u njegovu članku 1. i članku 2. Sporazuma o partnerstvu i suradnji), trebali ostati dugoročni ciljevi Turkmenistana; budući da je u slučaju da bilo koja strana prekrši te elemente moguća jednostrana obustava primjene;

G.  budući da je Odbor za vanjske poslove nakon razmatranja nacrta preporuke o davanju suglasnosti Parlamenta za sklapanje Sporazuma o partnerstvu i suradnji te popratnog nacrta izvješća od 8. svibnja 2015. koji sadržava prijedlog rezolucije 24. svibnja 2016. odlučio privremeno obustaviti postupak sve dok se ne pokaže da je postignut dostatan napredak u pogledu poštovanja ljudskih prava i vladavine prava te je odlučio otvoriti trenutačni privremeni postupak;

H.  budući da je daljnja valjanost referentnih vrijednosti za napredak Turkmenistana u pogledu ljudskih prava, kako je naveo Parlament u svojim prethodnim rezolucijama, od ključne važnosti za principijelnu i usklađenu politiku EU-a u pogledu odnosa s tom zemljom;

I.  budući da je Turkmenistan 2015. usvojio Nacionalni akcijski plan za ljudska prava za razdoblje 2016. – 2020. koji je 2013. pripremljen uz pomoć Razvojnog programa Ujedinjenih naroda;

J.  budući da je Turkmenistan sklopio međunarodne sporazume kao što su ICCPR, ICESR i konvencije ILO-a;

1.  traži od Vijeća, Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da prije davanja suglasnosti za Sporazum o partnerstvu i suradnji hitno uspostave sljedeće kratkoročne referentne vrijednosti za mjerenje održivog napretka državnih vlasti Turkmenistana na temelju preporuka UN-a, OESS-a i EBRD-a:

Politički sustav, vladavina prava i dobro upravljanje

Ljudska prava i temeljne slobode

   (i) jasna dioba izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti te, između ostalog, omogućavanje i jamčenje stvarnog sudjelovanja stanovništva u postupcima donošenja odluka, uključujući savjetovanje s međunarodnim stručnim skupinama kao što su Venecijanska komisija Vijeća Europe i Ured za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS ODIHR) o usklađenosti Ustava Turkmenistana s tim demokratskim načelima te dokazana spremnost Turkmenistana da razmotri reforme koje te organizacije predlažu;
   (ii) uklanjanje ograničenja za registraciju i funkcioniranje nevladinih organizacija;
   (iii) provedba obveza koje je turkmenska vlada preuzela u svojem Nacionalnom akcijskom planu za ljudska prava za razdoblje 2016. – 2020.;
   (iv) okončanje tajnog pritvaranja i prisilnih nestanaka, prisilnog rada, mučenja te objavljivanje informacija o sudbini nestalih osoba ili mjestu gdje se nalaze, čime se obiteljima dopušta da ostanu u kontaktu s osobama u pritvoru; priznanje državne vlasti da postoje politički zatvorenici i omogućivanje međunarodnim organizacijama, uključujući Međunarodni odbor Crvenog križa, i neovisnim promatračima da neometano pristupe zemlji;
   (v) jamčenje neometanog pristupa raznim izvorima informacija te osobito omogućivanje ljudima pristupa alternativnim izvorima informacija, uključujući međunarodnim komunikacijskim servisima, i raspolaganja telekomunikacijskim sredstvima kao što su privatne satelitske antene ili cjenovno pristupačne internetske veze;
   (vi) prestanak progona i zastrašivanja nezavisnih novinara te aktivista civilnog društva i boraca za ljudska prava, kao i njihovih obitelji, u zemlji i inozemstvu; jamčenje slobode medija, slobode izražavanja i slobode okupljanja;
   (vii) dopuštanje posjeta Ujedinjenih naroda i drugih međunarodnih organizacija koje su zatražile takve posjete i još čekaju odgovor;
   (viii) kraj neformalnog i proizvoljnog sustava zabrane putovanja i jamčenje da osobe kojima je uskraćeno dopuštenje da napuste zemlju mogu slobodno putovati;

2.  traži od Vijeća, Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da uzmu u obzir sljedeće dugoročne preporuke za održiv i vjerodostojan napredak:

Politički sustav, vladavina prava i dobro upravljanje

Ljudska prava i temeljne slobode

   (i) poštovanje načela političkog pluralizma i demokratske odgovornosti te ispravno djelovanje političkih stranaka i drugih organizacija bez uplitanja;
   (ii) daljnja provedba reformi na svim razinama u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda i u svim područjima uprave, posebno u pravosuđu i tijelima za provedbu zakona;
   (iii) snažne i djelotvorne mjere zaštite od korupcije na visokoj razini, pranja novca, organiziranog kriminala i trgovine drogom;
   (iv) puna provedba zakona o zabrani rada djece;
   (v) opće poštovanje mirnog i zakonitog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja, slobodu udruživanja i slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja;
   (vi) opća sloboda kretanja unutar i izvan zemlje;

3.  naglašava da bi Europski parlament trebao pomno pratiti i nadgledati razvoj događaja u Turkmenistanu i provedbu svih dijelova Sporazuma o partnerstvu i suradnji nakon što stupi na snagu; u tom kontekstu poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da uvede mehanizam za praćenje ljudskih prava te da se javno obveže na njegovu provedbu, omogućujući da Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) propisno obavještava Parlament o provedbi Sporazuma o partnerstvu i suradnji nakon što stupi na snagu, osobito o njegovim ciljevima i usklađenosti s člankom 2., kako bi mogao odgovoriti na događaje na terenu u slučaju dokumentirane i dokazane ozbiljne povrede ljudskih prava; ističe mogućnost obustave Sporazuma o partnerstvu i suradnji u okviru djelovanja mehanizma u takvim slučajevima te u tom pogledu pozdravlja pismo potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Odboru za vanjske poslove od 16. prosinca 2015. koje sadržava sljedeće ciljeve:

   (i) jamčenje propisne obaviještenosti Europskog parlamenta o provedbi odredbi o ljudskim pravima i demokratizaciji iz Sporazuma o partnerstvu i suradnji, uključujući pristup relevantnim informacijama o razvoju situacije u pogledu ljudskih prava, demokracije i vladavine prava te da na zahtjev bude pravodobno izvješten o stanju prije i nakon sjednica Vijeća za suradnju, u skladu s važećim pravilima o povjerljivosti;
   (ii) bliža suradnja s Europskim parlamentom i civilnim društvom u izradi godišnjih dijaloga o ljudskim pravima i izvješćivanju o njima;
   (iii) savjetovanje s Europskim parlamentom pri pripremi ažuriranja strategije EU-a u pogledu ljudskih prava za Turkmenistan;

4.  pozdravlja najavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u pogledu uspostave punopravne delegacije EU-a u Ašgabatu; naglašava da bi nova delegacija trebala razviti obostrano korisnu strategiju za suradnju prilagođenu razvojnim uvjetima i zahtjevima Turkmenistana, pratiti stanje u zemlji, uključujući u pogledu kršenja ljudskih prava i pojedinačnih slučajeva koji izazivaju zabrinutost, započeti dijalog s različitim političkim, socijalnim i gospodarskim akterima u toj zemlji, omogućiti diplomaciju na terenu i poboljšati upravljanje projektima koji se financiraju instrumentima EU-a za financiranje vanjskog djelovanja i nadzor nad njima;

5.  zaključuje da će razmotriti davanje svoje suglasnosti kada se pokaže da su Komisija, Vijeće, potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i državna tijela Turkmenistana na odgovarajući način uzeli u obzir preporuke navedene u stavcima 1. i 3.;

6.  nalaže svojem predsjedniku da zatraži od Vijeća, Komisije i potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da Parlamentu redovito pružaju značajne informacije o situaciji u Turkmenistanu;

7.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te vladi i parlamentu Turkmenistana.

(1) SL C 184 E, 6.8.2009., str. 49.
(2) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 91.
(3) SL C 58, 15.2.2018., str. 119.
(4) SL C 184 E 8.7.2010., str. 20.
(5) SL C 290 E, 29.11.2006., str. 107.


Provedbena odluka o pokretanju automatizirane razmjene podataka s obzirom na podatke o DNK-u u Ujedinjenoj Kraljevini *
PDF 123kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o nacrtu Provedbene odluke Vijeća o pokretanju automatizirane razmjene podataka o DNK-u u Ujedinjenoj Kraljevini (13123/2018 – C8-0474/2018 – 2018/0812(CNS))
P8_TA-PROV(2019)0147A8-0092/2019

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (13123/2018),

–  uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0164/2018),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala(1), a posebno njezin članak 33.,

–  uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0092/2019),

1.  prihvaća Nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 210, 6.8.2008., str. 1.


Razmjena podataka o državljanima trećih zemalja i Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS) ***I
PDF 208kWORD 56k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2009/315/PUP u vezi s razmjenom podataka o državljanima trećih zemalja i u vezi s Europskim informacijskim sustavom kaznene evidencije (ECRIS) te o zamjeni Odluke Vijeća 2009/316/PUP (COM(2016)0007 – C8-0012/2016 – 2016/0002(COD))
P8_TA-PROV(2019)0148A8-0219/2016

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0007),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 82. stavak 1., drugi podstavak, točku (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0012/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0219/2016),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka. 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2009/315/PUP u vezi s razmjenom podataka o državljanima trećih zemalja i u vezi s Europskim informacijskim sustavom kaznene evidencije (ECRIS) te o zamjeni Odluke Vijeća 2009/316/PUP

P8_TC1-COD(2016)0002


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 82. stavak 1. drugi podstavak točku (d),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(1),

budući da:

(1)  Unija si je postavila cilj da svojim građanima ponudi područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba. Taj bi cilj, među ostalim, trebalo postići s pomoću odgovarajućih mjera za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta, uključujući organizirani kriminalitet i terorizam.

(2)  Za ostvarivanje tog cilja potrebno je da se podaci o osuđujućim presudama izrečenima u državama članicama uzmu u obzir izvan države članice koja je izrekla osuđujuću presudu tijekom novog kaznenog postupka, kako je utvrđeno u Okvirnoj odluci Vijeća 2008/675/PUP(2), kao i radi sprječavanja novih kaznenih djela.

(3)  Taj cilj podrazumijeva razmjenu podataka iz kaznene evidencije među nadležnim tijelima država članica. Takva se razmjena podataka organizira i olakšava s pomoću pravila utvrđenih u Okvirnoj odluci Vijeća 2009/315/PUP(3) i s pomoću Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS) koji je uspostavljen u skladu s Odlukom Vijeća 2009/316/PUP(4).

(4)  Međutim, postojećim pravnim okvirom za ECRIS ne razmatraju se dovoljno posebnosti zahtjeva koji se odnose na državljane trećih zemalja. Iako je već moguće razmjenjivati podatke o državljanima trećih zemalja putem ECRIS-a, ne postoji zajednički postupak ili mehanizam Unije kojim se to može obavljati učinkovito, brzo i točno.

(5)  U Uniji se podaci o državljanima trećih zemalja ne prikupljaju kao što je to slučaj za državljane država članica u državama članicama državljanstva, nego se samo pohranjuju u državama članicama u kojima su izrečene osuđujuće presude. Potpuni pregled kaznene evidencije državljanina treće zemlje može se stoga utvrditi samo ako se takvi podaci zatraže od svih država članica.

(6)  Takvim se „općim zahtjevima” nameće nerazmjerno administrativno opterećenje svim državama članicama, među ostalim i onima koje nemaju podatke o određenom državljaninu treće zemlje. U praksi se tim opterećenjem države članice odvraća od toga da zatraže podatke o državljanima trećih zemalja od drugih država članica, čime se ozbiljno ometa razmjena podataka među njima , a njihov se pristup podacima iz kaznene evidencije ograničava na podatke koji su pohranjeni u njihovu nacionalnom registru. Posljedica je toga povećan rizik od neučinkovite i nepotpune razmjene podataka među državama članicama.

(7)  Kako bi se stanje poboljšalo, Komisija je podnijela prijedlog što je dovelo do donošenja Uredbe (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća(5)(6) kojom se uspostavlja centralizirani sustav na razini Unije koji sadržava osobne podatke osuđenih državljana trećih zemalja, a koji omogućuje utvrđivanje država članica koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama („sustav ECRIS-TCN”).

(8)  Sustavom ECRIS-TCN omogućit će se središnjem tijelu države članice da odmah i učinkovito sazna u kojim su drugim državama članicama pohranjeni podaci iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje kako bi se postojeći okvir ECRIS-a mogao ▌upotrijebiti da se od tih država članica zatraže podaci iz kaznene evidencije u skladu s Okvirnom odlukom 2009/315/PUP.

(9)  Razmjena podataka o osuđujućim kaznenim presudama važna je u svakoj strategiji za borbu protiv kriminaliteta i suzbijanje terorizma. Kad bi se države članice u potpunosti koristile ECRIS-om, takvom razmjenom podataka doprinijelo bi se kaznenopravnom odgovoru na radikalizaciju koja dovodi do terorizma i nasilnog ekstremizma.

(10)  Da bi se povećala korist od podataka o osuđujućim presudama i zabranama koje proizlaze iz osuđujućih presuda za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, Direktivom 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7) utvrđena je obveza za države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo da se pri zapošljavanju osobe na radno mjesto koje uključuje izravan i redovit doticaj s djecom dostavljaju podaci o postojanju osuđujućih presuda za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta uneseni u kaznenu evidenciju, ili o postojanju bilo kakvih zabrana koje proizlaze iz tih osuđujućih presuda, u skladu s postupcima utvrđenima u Okvirnoj odluci 2009/315/PUP. Cilj je tog mehanizma osigurati da osoba s osuđujućom presudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta ne bude u mogućnosti skrivati tu osuđujuću presudu ili zabranu s ciljem obavljanja profesionalne djelatnosti koja uključuje izravan i redovit doticaj s djecom u drugoj državi članici.

(11)  Cilj je ove Direktive unijeti potrebne izmjene u Okvirnu odluku 2009/315/PUP kojima će se omogućiti učinkovita razmjena podataka o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja s pomoću ECRIS-a. Njome se države članice obvezuje na poduzimanje potrebnih mjera kako bi osigurale da uz osuđujuće presude budu priloženi podaci o državljanstvu ili državljanstvima osuđene osobe, u mjeri u kojoj države članice raspolažu takvim podacima. Njome se također uvode postupci za odgovor na zahtjeve za podacima, osigurava nadopuna ispisa iz kaznene evidencije koji je zatražio državljanin treće zemlje podacima iz drugih država članica i predviđaju tehničke promjene ▌potrebne za rad sustava razmjene podataka.

(12)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća(8) trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provode nadležna nacionalna tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje. Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(9) trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provode nacionalna tijela kada takva obrada nije obuhvaćena područjem primjene Direktive (EU) 2016/680.

(13)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Okvirne odluke 2009/315/PUP, načela Odluke 2009/316/PUP trebalo bi ugraditi u tu okvirnu odluku i provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(10).

(14)   Zajednička komunikacijska infrastruktura koja se upotrebljava za razmjenu podataka iz kaznene evidencije trebala bi biti sigurna mreža transeuropske usluge za telematiku među upravama (sTESTA), bilo koja njezina unaprijeđena verzija ili neka druga sigurna mreža.

(15)  Neovisno o mogućnosti upotrebe financijskih programa Unije u skladu s primjenjivim pravilima, svaka država članica trebala bi snositi vlastite troškove koji proizlaze iz provedbe, upravljanja, upotrebe i održavanja vlastite baze podataka kaznene evidencije te iz provedbe, upravljanja, upotrebe i održavanja tehničkih prilagodbi potrebnih za upotrebu ECRIS-a.

(16)  Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i slobode sadržana osobito u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, uključujući pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na sudski i upravni pravni lijek, načelo jednakosti pred zakonom, pravo na pošteno suđenje i pretpostavku nedužnosti te opću zabranu diskriminacije. Ovu Direktivu trebalo bi provesti u skladu s tim pravima i načelima.

(17)  S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest omogućivanje brze i učinkovite razmjene podataka iz kaznene evidencije o državljanima trećih zemalja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se uspostavom zajedničkih pravila on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(18)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(19)  U skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. ▌

(20)  U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21, Ujedinjena Kraljevina je obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Direktive.

(21)  Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(11) te je on dao mišljenje 13. travnja 2016.(12).

(22)  Okvirnu odluku 2009/315/PUP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Okvirne odluke 2009/315/PUP

Okvirna odluka 2009/315/PUP mijenja se kako slijedi:

1.  članak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 1.

Predmet

Ovom Okvirnom odlukom:

   (a) definiraju se uvjeti pod kojima država članica koja je izrekla osuđujuću presudu dijeli podatke ▌o osuđujućim presudama s drugim državama članicama;
   (b) definiraju se ▌obveze države članice koja je izrekla osuđujuću presudu i države članice čiji je osuđena osoba državljanin („država članica čiji je osoba državljanin”), te određuju metode za odgovaranje na zahtjev za podacima iz kaznene evidencije;
   (c) uspostavlja se decentralizirani sustav informacijske tehnologije za razmjenu podataka o osuđujućim presudama na temelju baza podataka kaznene evidencije u svakoj državi članici, odnosno Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS).”;

"

2.  u članku 2. dodaju se sljedeće točke:"

„(d) „država članica koja je izrekla osuđujuću presudu” znači država članica u kojoj je izrečena osuđujuća presuda;

   (e) „državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a ili koja je osoba bez državljanstva ▌ ili osoba čije državljanstvo nije poznato ▌;
   (f) „podaci o otiscima prstiju” znači podaci koji se odnose na ravne otiske i otiske uzete zakretanjem svih prstiju osobe;
   (g) „prikaz lica” znači digitalni prikaz lica osobe;
   (h) „referentni implementacijski računalni program za ECRIS” znači računalni program koji je Komisija razvila i stavila na raspolaganje državama članicama za razmjenu podataka iz kaznenih evidencija putem ECRIS-a.”;

"

3.  u članku 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Svaka država članica koja je izrekla osuđujuću presudu poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da su ▌ uz osuđujuće presude izrečene na njezinu državnom području priloženi podaci o državljanstvu ili državljanstvima osuđene osobe ▌ako je ona državljanin druge države članice ili državljanin treće zemlje. Ako je osuđena osoba nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva, to se evidentira u kaznenoj evidenciji.”;

"

4.   članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

3. Ako državljanin jedne države članice zatraži od središnjeg tijela druge države članice podatke o vlastitoj kaznenoj evidenciji, to središnje tijelo ▌ podnosi središnjem tijelu države članice čiji je osoba državljanin zahtjev za podacima i povezanim informacijama iz kaznene evidencije te ▌ uključuje te podatke i povezane informacije u izvadak koji treba izdati dotičnoj osobi.”;

"

(b)  umeće se sljedeći stavak:"

„3.a Ako državljanin treće zemlje ▌ zatraži od središnjeg tijela države članice podatke o vlastitoj kaznenoj evidenciji, to središnje tijelo podnosi zahtjev za podacima i povezanim informacijama iz kaznene evidencije samo onim središnjim tijelima država članica koje posjeduju podatke iz kaznene evidencije o toj osobi te uključuje te podatke i povezane informacije u izvadak koji treba izdati dotičnoj osobi.”;

"

5.   članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Ako su podaci iz kaznene evidencije o osuđujućim presudama izrečenima protiv državljanina države članice zatraženi na temelju članka 6. od središnjeg tijela države članice koja nije država članica čiji je osoba državljanin, država članica koja zaprima zahtjev dostavlja takve podatke ▌ u istom opsegu kako je predviđeno člankom 13. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima.”;

"

(b)  umeće se sljedeći stavak:"

„4.a Ako su podaci iz kaznene evidencije o osuđujućim presudama izrečenima protiv državljanina treće zemlje zatraženi na temelju članka 6. za potrebe kaznenog postupka, država članica koja zaprima zahtjev dostavlja podatke ▌o svim osuđujućim presudama izrečenima u državi članici koja zaprima zahtjev i unesenima u kaznenu evidenciju te o svim osuđujućim presudama izrečenima u trećim zemljama koje su joj naknadno dostavljene i unesene u kaznenu evidenciju.

Ako se takvi podaci traže u bilo koju drugu svrhu osim u svrhu kaznenog postupka, na odgovarajući način primjenjuje se stavak 2. ovog članka.”;

"

6.  u članku 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Odgovori na zahtjeve iz članka 6. stavaka 2., 3. i 3.a šalju se u roku od dvadeset radnih dana od datuma primitka zahtjeva.”;

"

7.  članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. riječi „članka 7. stavaka 1. i 4.” zamjenjuju se riječima „članka 7. stavaka 1., 4. i 4.a”;

(b)  u stavku 2. riječi „članka 7. stavaka 2. i 4.” zamjenjuju se riječima „članka 7. stavaka 2., 4. i 4.a”;

(c)  u stavku 3. riječi „članka 7. stavaka 1., 2. i 4.” zamjenjuju se riječima „članka 7. stavaka 1., 2., 4. i 4.a”;

8.  članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. prvom podstavku točki (c) dodaje se sljedeća podtočka:"

„iv. prikaz lica.”;

"

(b)  stavci od 3. do 7. zamjenjuju se sljedećim:"

„3. Središnja tijela država članica u elektroničkom obliku koristeći se ECRIS-om i u standardiziranom formatu u skladu sa standardima koji se utvrđuju provedbenim aktima dostavljaju sljedeće podatke:

   (a) podatke iz članka 4.; ▌
   (b) zahtjeve iz članka 6.;
   (c) odgovore iz članka 7.; i
   (d) druge relevantne podatke.

4.  Ako način dostavljanja iz stavka 3. nije dostupan ▌, središnja tijela država članica dostavljaju sve podatke iz stavka 3. ▌bilo kojim sredstvom iz kojeg se može dobiti pisani zapis i pod uvjetima kojima se središnjem tijelu države članice koja zaprima zahtjev omogućuje da utvrdi njihovu vjerodostojnost, uzimajući u obzir sigurnost dostave.

Ako način dostavljanja iz stavka 3. nije dostupan na dulje razdoblje, dotična država članica o tome obavješćuje druge države članice i Komisiju.

5.  Svaka država članica provodi potrebne tehničke prilagodbe kako bi se mogla koristiti standardiziranim formatom▌ za elektronički prijenos svih podataka iz stavka 3. drugim državama članicama s pomoću ECRIS-a. Svaka država članica obavješćuje Komisiju o datumu od kojeg će moći obavljati takve prijenose ▌.”;

"

9.   umeću se sljedeći članci:"

„Članak 11.a

Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS)

1.  U svrhu elektroničke razmjene podataka iz kaznene evidencije u skladu s ovom Okvirnom odlukom uspostavlja se decentralizirani sustav informacijske tehnologije pod nazivom Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS), koji se temelji na bazama podataka kaznene evidencije svake države članice. Sastoji se od sljedećih elemenata:

   (a) referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS;
   (b) ▌zajedničke komunikacijske infrastrukture između središnjih tijela kojom se osigurava kodirano umreženje.

Kako bi se osigurala povjerljivost i cjelovitost podataka iz kaznene evidencije koji se dostavljaju drugim državama članicama, trebalo bi se koristiti odgovarajućim tehničkim i organizacijskim mjerama, uzimajući u obzir najnovija dostignuća, trošak provedbe i rizike koje predstavlja obrada podataka.

2.  Svi se podaci iz kaznene evidencije pohranjuju isključivo u bazama podataka kojima upravljaju države članice.

3.  Središnja tijela država članica nemaju izravan ▌ pristup bazama podataka kaznene evidencije drugih država članica.

4.  Za rad referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS i bazâ podataka za pohranjivanje, slanje i primanje podataka iz kaznenih evidencija odgovorna je dotična država članica. Agencija Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA), osnovana Uredbom (EU) 2018/1726 Europskog parlamenta i Vijeća*, podupire države članice u skladu sa svojim zadaćama kako su utvrđene u Uredbi (EU) .../...(13).

5.  Za upravljanje zajedničkom komunikacijskom infrastrukturom odgovorna je Komisija. Ta infrastruktura ispunjava nužne zahtjeve sigurnosti i u potpunosti zadovoljava potrebe ECRIS-a.

6.  Agencija eu-LISA osigurava, dodatno razvija i održava referentni implementacijski računalni program za ECRIS.

7.  Svaka država članica snosi vlastite troškove provedbe, upravljanja, upotrebe i održavanja svoje baze podataka kaznene evidencije te ugradnje i upotrebe referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS.

Komisija snosi troškove provedbe, upravljanja, upotrebe, održavanja i budućeg razvoja zajedničke komunikacijske infrastrukture.

8.  Države članice koje upotrebljavaju svoj nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS u skladu s člankom 4. stavcima od 4. do 8. Uredbe (EU) …/…(14) mogu nastaviti upotrebljavati svoj nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS umjesto referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS, pod uvjetom da ispunjavaju sve uvjete utvrđene u tim stavcima.

Članak 11.b

Provedbeni akti

1.  Komisija u provedbenim aktima utvrđuje sljedeće:

   (a) standardizirani format iz članka 11. stavka 3., među ostalim u pogledu podataka o kaznenom djelu zbog kojeg je donesena osuđujuća presuda i podataka o sadržaju osuđujuće presude;
   (b) pravila o tehničkoj provedbi ECRIS-a ▌ i razmjeni podataka o otiscima prstiju;
   (c) sva druga tehnička sredstva za organizaciju i olakšavanje razmjena podataka o osuđujućim presudama među središnjim tijelima država članica, uključujući:
   (i) sredstva za olakšavanje razumijevanja i automatski prijevod prenesenih podataka;
   (ii) sredstva kojima se podaci mogu razmjenjivati u elektroničkom obliku, posebno u pogledu tehničkih specifikacija koje će se upotrebljavati i, prema potrebi, primjenjivih postupaka razmjene.

2.  Provedbeni akti iz stavka 1. ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 12.a stavka 2.

__________________

* Uredba (EU) 2018/1726 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1987/2006 i Odluke Vijeća 2007/533/PUP i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1077/2011 (SL L 295, 21.11.2018., str. 99.).”;

"

10.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 12.a

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.”;

"

11.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 13.a

Izvješća Komisije i preispitivanje

1.  Komisija do ... [12 mjeseci nakon datuma prenošenja ove Direktive o izmjeni] Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Okvirne odluke. U izvješću se ocjenjuje opseg u kojem su države članice poduzele nužne mjere za usklađivanje s ovom Okvirnom odlukom, uključujući njezinu tehničku provedbu.

2.  Izvješću se, prema potrebi, prilažu relevantni zakonodavni prijedlozi.

3.  Komisija redovito objavljuje izvješće o razmjeni ▌ podataka iz kaznene evidencije putem ECRIS-a i o upotrebi sustava ECRIS-TCN koje se osobito temelji na statističkim podacima koje su dostavili agencija eu-LISA i države članice u skladu s Uredbom (EU) .../... (15). To se izvješće prvi put objavljuje godinu dana nakon podnošenja izvješća iz stavka 1.

4.  Izvješćem Komisije iz stavka 3. posebno se obuhvaća razina razmjene podataka među državama članicama, uključujući podatke o državljanima trećih zemalja, kao i svrha i broj zahtjeva, uključujući zahtjeve koji se podnose i u druge svrhe osim kaznenih postupaka, kao što su sigurnosne provjere, i zahtjeve dotičnih osoba za podacima o vlastitoj kaznenoj evidenciji.”.

"

Članak 2.

Zamjena Odluke 2009/316/PUP

Odluka 2009/316/PUP zamjenjuje se u odnosu na države članice koje obvezuje ova Direktiva, ne dovodeći u pitanje obveze tih država članica u pogledu roka za provedbu te odluke.

Članak 3.

Prenošenje

1.  Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do ... [36 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni]. One Komisiji odmah dostavljaju ▌tekst tih odredaba.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na odluku zamijenjenu ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

3.  Države članice provode tehničke prilagodbe iz članka 11. stavka 5. Odluke 2009/315/PUP, kako je izmijenjena ovom Direktivom, do … [36 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Članak 4.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 2. primjenjuje se od [36 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni].

Članak 5.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1)Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019.
(2)Okvirna odluka Vijeća 2008/675/PUP od 24. srpnja 2008. o poštovanju presuda među državama članicama Europske unije u novom kaznenom postupku (SL L 220, 15.8.2008., str. 32.)
(3)Okvirna odluka Vijeća 2009/315/PUP od 26. veljače 2009. o organizaciji i sadržaju razmjene podataka iz kaznene evidencije između država članica (SL L 93, 7.4.2009., str. 23.).
(4)Odluka Vijeća 2009/316/PUP od 6. travnja 2009. o uspostavi Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS) na temelju članka 11. Okvirne odluke 2009/315/PUP (SL L 93, 7.4.2009., str. 33.).
(5)Uredba (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća od … o uspostavi centraliziranog sustava za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva (sustav ECRIS-TCN) za dopunu Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije te o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1726 (SL L …, str. …).
(6)+SL: molimo u tekst umetnuti broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 88/18 (2017/0144(COD)) te umetnuti u bilješku broj, datum i upućivanje na SL za tu uredbu.
(7)Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17.12.2011., str. 1.).
(8)Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).
(9) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(10)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(11)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(12)SL C 186, 25.5.2016., str. 7.
(13)+SL: molimo umetnuti u tekst broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 88/18 (2017/0144(COD)).
(14)+SL: molimo umetnuti u tekst broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 88/18 (2017/0144(COD)).
(15)+SL: molimo umetnuti u tekst broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 88/18 (2017/0144(COD)).


Centralizirani sustav za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva (sustav ECRIS-TCN) ***I
PDF 364kWORD 102k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi centraliziranog sustava za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva (sustav ECRIS-TCN) za dopunu i potporu Europskom informacijskom sustavu kaznene evidencije te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 (COM(2017)0344 – C8-0217/2017 – 2017/0144(COD))
P8_TA-PROV(2019)0149A8-0018/2018

(Redovni zakonodavni postupak prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0344),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 82. stavak 1. drugi podstavak točku (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0217/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za proračune (A8-0018/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi centraliziranog sustava za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva (sustav ECRIS-TCN) za dopunu Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije te o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1726

P8_TC1-COD(2017)0144


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 82. stavak 1. drugi podstavak točku (d),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(1),

budući da:

(1)  Unija si je postavila cilj da svojim građanima ponudi područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba. Taj bi cilj, među ostalim, trebalo postići s pomoću odgovarajućih mjera za sprječavanje i suzbijanje kriminaliteta, uključujući organizirani kriminalitet i terorizam.

(2)  Za ostvarivanje tog cilja potrebno je da se podaci o osuđujućim presudama izrečenima u državama članicama uzmu u obzir izvan države članice koja je izrekla osuđujuću presudu tijekom novog kaznenog postupka, kako je utvrđeno u Okvirnoj odluci Vijeća 2008/675/PUP(2), kao i radi sprječavanja novih kaznenih djela.

(3)  Taj cilj podrazumijeva razmjenu podataka iz kaznene evidencije među nadležnim tijelima država članica. Takva se razmjena podataka organizira i olakšava s pomoću pravila utvrđenih u Okvirnoj odluci Vijeća 2009/315/PUP(3) i s pomoću Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS) koji je uspostavljen Odlukom Vijeća 2009/316/PUP(4).

(4)  Međutim, postojećim pravnim okvirom za ECRIS ne razmatraju se dovoljno posebnosti zahtjeva koji se odnose na državljane trećih zemalja. Iako je već moguće razmjenjivati podatke o državljanima trećih zemalja putem ECRIS-a, ne postoji zajednički postupak ili mehanizam Unije kojim se to može obavljati učinkovito, brzo i točno.

(5)  U Uniji se podaci o državljanima trećih zemalja ne prikupljaju kao što je to slučaj za državljane država članica u državama članicama državljanstva, nego se samo pohranjuju u državama članicama u kojima su izrečene osuđujuće presude. Potpuni pregled kaznene evidencije državljanina treće zemlje može se stoga utvrditi samo ako se takvi podaci zatraže od svih država članica.

(6)  Takvim se „općim zahtjevima” nameće nerazmjerno administrativno opterećenje svim državama članicama, među ostalim i onima koje nemaju podatke o određenom državljaninu treće zemlje. U praksi se tim opterećenjem države članice odvraća od toga da zatraže podatke o državljanima trećih zemalja od drugih država članica, čime se ozbiljno ometa razmjena podataka među njima, a njihov se pristup podacima iz kaznene evidencije ograničava na podatke koji su pohranjeni u njihovu nacionalnom registru. Posljedica je toga povećan rizik od neučinkovite i nepotpune razmjene podataka među državama članicama, što potom utječe na razinu sigurnosti i zaštite koja se pruža građanima i osobama koje borave u Uniji.

(7)  Kako bi se stanje poboljšalo, trebalo bi uspostaviti sustav s pomoću kojega središnje tijelo države članice može odmah i učinkovito ▌ saznati koje druge države članice imaju podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje ▌(„sustav ECRIS-TCN”). Postojeći okvir ECRIS-a mogao bi se tada upotrijebiti da se od tih država članica zatraže podaci iz kaznene evidencije u skladu s Okvirnom odlukom 2009/315/PUP.

(8)  Ovom bi Uredbom stoga trebalo utvrditi pravila o uspostavi centraliziranog sustava na razini Unije koji sadržava osobne podatke te pravila o podjeli odgovornosti između države članice i organizacije odgovorne za razvoj i održavanje centraliziranog sustava, kao i sve posebne odredbe o zaštiti podataka potrebne kako bi se dopunilo postojeće aranžmane za zaštitu podataka i osiguralo prikladnu cjelokupnu razinu zaštite podataka ▌, sigurnosti podataka te zaštite temeljnih prava dotičnih osoba ▌.

(9)  Kako bi se ostvario cilj kojim se građanima Unije nudi područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica u kojem je osigurano slobodno kretanje osoba, potrebni su i potpuni podaci o osuđujućim presudama i u vezi s građanima Unije koji imaju i državljanstvo treće zemlje. U područje primjene ove Uredbe potrebno je uključiti građane Unije koji imaju i državljanstvo treće zemlje s obzirom na to da postoji mogućnost da bi se te osobe mogle predstaviti kao da imaju jedno državljanstvo ili nekoliko državljanstava, a različite osuđujuće presude mogle bi biti pohranjene u državi članici koja je izrekla osuđujuću presudu ili u državi članici državljanstva. Isključenjem tih osoba podaci pohranjeni u sustavu ECRIS-TCN bili bi nepotpuni. Time bi se ugrozila pouzdanost sustava. Međutim, budući da takve osobe imaju državljanstvo Unije, uvjeti pod kojima se podaci o otiscima prstiju mogu uključiti u sustav ECRIS-TCN s obzirom na te osobe trebali bi biti usporedivi s uvjetima pod kojima se podaci o otiscima prstiju građana Unije razmjenjuju među državama članicama u okviru sustava ECRIS uspostavljenog Okvirnom odlukom 2009/315/PUP i Odlukom 2009/316/PUP. Stoga bi, u odnosu na građane Unije koji imaju i državljanstvo treće zemlje, podatke o otiscima prstiju trebalo uključiti u sustav ECRIS-TCN samo ako su prikupljeni u skladu s nacionalnim pravom tijekom kaznenog postupka, pri čemu se podrazumijeva da bi se za takvo uključivanje države članice trebale moći koristiti podacima o otiscima prstiju prikupljenima za druge svrhe osim kaznenog postupka, ako je takva upotreba dopuštena nacionalnim pravom.

(10)  Sustavom ECRIS-TCN trebalo bi omogućiti obradu podataka o otiscima prstiju u svrhu utvrđivanja država članica koje posjeduju podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje. Njime bi također trebalo omogućiti obradu prikaza lica kako bi se potvrdio njihov identitet. Ključno je da se unošenjem i upotrebom podataka o otiscima prstiju i prikaza lica ne premašuje ono što je nužno potrebno za ostvarivanje cilja, poštuju temeljna prava, kao i najbolji interesi djece, te poštuju primjenjiva pravila Unije o zaštiti podataka.

(11)  S obzirom na njezino iskustvo u upravljanju drugim opsežnim sustavima u području pravosuđa i unutarnjih poslova, zadaću razvoja sustava ECRIS-TCN i rada s njime trebalo bi povjeriti Agenciji Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (agencija eu-LISA), osnovanoj Uredbom (EU) 2018/1726 Europskog parlamenta i Vijeća(5)▌. Njezin bi se mandat trebalo izmijeniti tako da se uvaže te nove zadaće.

(12)  Agencija eu-LISA trebalo bi dobiti primjerena financijska sredstava i osoblje za ispunjavanje odgovornosti na temelju ove Uredbe.

(13)  S obzirom na potrebu stvaranja bliskih tehničkih poveznica između sustava ECRIS-TCN i sustava ECRIS, agenciji eu-LISA trebalo bi povjeriti i zadaću daljnjeg razvoja i održavanja referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS te bi njezin mandat trebalo izmijeniti kako bi se to uvažilo.

(14)  Četiri države članice razvile su vlastiti nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS u skladu s Odlukom 2009/316/PUP te se za razmjenu podataka iz kaznene evidencije koriste njime umjesto referentnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS. Imajući u vidu posebna obilježja koja su te države članice uvele u svoje sustave za nacionalnu upotrebu, kao i njihova ulaganja, trebalo bi im omogućiti da se koriste svojim nacionalnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS i za potrebe sustava ECRIS-TCN, pod uvjetom da se poštuju uvjeti utvrđeni ovom Uredbom.

(15)  Sustav ECRIS-TCN trebao bi sadržavati samo podatke o identitetu državljana trećih zemalja kojima je osuđujuću presudu izrekao kazneni sud u Uniji. Takvi podaci o identitetu trebali bi uključivati alfanumeričke podatke i podatke o otiscima prstiju ▌. Trebalo bi biti moguće uključiti i prikaze lica u onoj mjeri u kojoj se pravom države članice u kojoj je izrečena osuđujuća presuda dopušta prikupljanje i pohranjivanje prikaza lica osuđene osobe.

(16)  Alfanumerički podaci koje države članice trebaju unijeti u središnji sustav trebali bi se uključivati prezime i imena osuđene osobe, kao i, ako su takvi podaci dostupni središnjem tijelu, bilo koji pseudonim ili drugo ime te osobe. Ako dotična država članica ima saznanja o drukčijim osobnim podacima, poput različitog pisanja imena na drugom pismu, trebalo bi biti moguće uključiti takve podatke u središnji sustav kao dodatne podatke.

(17)  Alfanumerički podaci također bi trebali kao dodatne podatke uključivati identifikacijski broj ili vrstu i broj identifikacijskih isprava dotične osobe, kao i naziv tijela koje je izdalo te isprave, ako su takvi podaci dostupni središnjem tijelu. Država članica trebala bi nastojati provjeriti vjerodostojnost identifikacijskih isprava prije unošenja relevantnih podataka u središnji sustav. U svakom slučaju, s obzirom na to da bi takvi podaci mogli biti nepouzdani, trebalo bi ih upotrebljavati s oprezom.

(18)  Središnja tijela trebala bi upotrebljavati sustav ECRIS-TCN za utvrđivanje država članica koje imaju podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje ako su u dotičnoj državi članici zatraženi podaci iz kaznene evidencije o toj osobi u svrhe kaznenog postupka protiv te osobe ili u svrhe navedene u ovoj Uredbi. Iako bi se u svim takvim slučajevima načelno trebao upotrebljavati sustav ECRIS-TCN, tijelo odgovorno za provedbu kaznenog postupka trebalo bi moći odlučiti da se sustav ECRIS-TCN ne bi smio upotrebljavati ako to ne bi bilo primjereno u okolnostima slučaja, npr. u određenim vrstama hitnog kaznenog postupka, u slučajevima provoza, ako su podaci iz kaznene evidencije nedavno dobiveni putem ECRIS-a, ili u pogledu lakših kažnjivih djela, osobito manjih prometnih prekršaja, lakših kažnjivih djela u vezi s općim općinskim propisima i manjih prekršaja javnog reda.

(19)  Države članice trebale bi moći upotrebljavati sustav ECRIS-TCN i za druge svrhe uz one utvrđene u ovoj Uredbi, ako je to predviđeno na temelju nacionalnog prava i u skladu s njim. Međutim, kako bi se unaprijedila transparentnost upotrebe sustava ECRIS-TCN, države članice trebale bi o takvim drugim svrhama obavijestiti Komisiju koja bi trebala osigurati objavu svih obavijesti u Službenom listu Europske unije.

(20)  Druga tijela koja traže podatke iz kaznene evidencije također bi trebala moći odlučiti da se sustav ECRIS-TCN ne bi smio upotrebljavati ako to ne bi bilo primjereno u okolnostima slučaja, npr. ako je potrebno obaviti određene standardne administrativne provjere u pogledu stručnih kvalifikacija osobe, posebice ako je poznato da se podaci iz kaznene evidencije neće tražiti od drugih država članica, neovisno o rezultatu pretraživanja u sustavu ECRIS-TCN. Međutim, sustav ECRIS-TCN trebalo bi uvijek upotrebljavati ako je zahtjev za podatke iz kaznene evidencije podnijela osoba koja traži podatke o vlastitoj kaznenoj evidenciji u skladu s Okvirnom odlukom 2009/315/PUP, ili ako je taj zahtjev podnesen kako bi se dobili podaci iz kaznene evidencije u skladu s Direktivom 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća(6).

(21)  Državljani trećih zemalja trebali bi imati pravo dobiti podatke u pisanom obliku o vlastitoj kaznenoj evidenciji u skladu s pravom države članice u kojoj traže da im se dostave takvi podaci i u skladu s Okvirnom odlukom 2009/315/PUP. Prije dostavljanja takvih podataka državljaninu treće zemlje dotična država članica trebala bi poslati upit sustavu ECRIS-TCN.

(22)  Građane Unije koji imaju i državljanstvo treće zemlje uključit će se u sustav ECRIS-TCN samo ako nadležna tijela imaju saznanja da takve osobe imaju državljanstvo treće zemlje. Ako nadležna tijela nemaju saznanja da građani Unije imaju i državljanstvo treće zemlje, ipak je moguće da takve osobe imaju prethodne osuđujuće presude kao državljani treće zemlje. Kako bi se osiguralo da nadležna tijela imaju potpun pregled kaznene evidencije, trebala bi postojati mogućnost slanja upita sustavu ECRIS-TCN kako bi se u pogledu građanina Unije provjerilo ima li neka država članica podatke iz kaznene evidencije o toj osobi kao državljaninu treće zemlje.

(23)  U slučaju da se podaci zabilježeni u središnjem sustavu podudaraju s podacima koje je država članica upotrijebila za pretraživanje (pogodak), podatke o identitetu u vezi s kojima je zabilježen pogodak trebalo bi dostaviti zajedno s pogotkom. Rezultat pretraživanja trebala bi upotrebljavati središnja tijela samo u svrhu podnošenja zahtjeva putem sustava ECRIS ili Agencija Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) osnovana Uredbom (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća(7), Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) osnovana Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća(8) i Ured europskog javnog tužitelja („EPPO”) osnovan Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939(9) samo u svrhu podnošenja zahtjeva za podatke o osuđujućim presudama, kako je navedeno u ovoj Uredbi.

(24)  U prvom redu, prikazi lica uključeni u sustav ECRIS-TCN trebali se upotrebljavati samo u svrhe potvrđivanja identiteta državljanina treće zemlje kako bi se utvrdile države članice koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama koje se odnose na tog državljanina treće zemlje. U budućnosti ▌ bi se prikazi lica trebali moći upotrebljavati za automatizirano biometrijsko traženje podudarnosti, pod uvjetom da tehnički i politički zahtjevi za to budu ispunjeni. Uzimajući u obzir nužnost i proporcionalnost, kao i tehnička kretanja u području računalnih programa za prepoznavanje lica, Komisija bi trebala procijeniti dostupnost i spremnost potrebne tehnologije prije donošenja delegiranog akta o upotrebi prikaza lica u svrhu identificiranja državljana trećih zemalja kako bi se utvrdile države članice koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama koje se odnose na te osobe.

(25)  Upotreba biometrijskih podataka potrebna je zbog toga što je to najpouzdanija metoda za identifikaciju državljana trećih zemalja na državnom području država članica koji često nemaju isprave ni bilo kakva druga sredstva identifikacije, kao i za pouzdanije traženje podudarnosti među podacima o državljanima trećih zemalja.

(26)  Države članice trebale bi u središnji sustav unijeti podatke o otiscima prstiju osuđenih državljana trećih zemalja koji su prikupljeni u skladu s nacionalnim pravom tijekom kaznenog postupka. Kako bi im u središnjem sustavu bili dostupni što je moguće potpuniji podaci o identitetu, države članice trebale bi moći u središnji sustav unijeti i podatke o otiscima prstiju koji su prikupljeni za druge svrhe osim za kazneni postupak, ako su ti podaci o otiscima prstiju dostupni za upotrebu u okviru kaznenog postupka u skladu s nacionalnim pravom.

(27)  Ovom Uredbom trebali bi se utvrditi minimalni kriteriji u pogledu podataka o otiscima prstiju koje bi države članice trebale uključiti u središnji sustav. Države članice trebale bi moći odabrati hoće li unijeti podatke o otiscima prstiju državljana trećih zemalja koji su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci ili unijeti podatke o otiscima prstiju državljana trećih zemalja koji su osuđeni za kazneno djelo koje je u skladu s pravom dotične države članice kažnjivo kaznom zatvora u maksimalnom trajanju od najmanje 12 mjeseci.

(28)  Države članice trebale bi u sustavu ECRIS-TCN izraditi evidenciju o osuđenim državljanima trećih zemalja. Ako je moguće, to bi se trebalo raditi automatski i bez nepotrebne odgode nakon što se njihova osuđujuća presuda unese u nacionalnu kaznenu evidenciju. Države članice trebale bi, u skladu s ovom Uredbom, unijeti u središnji sustav alfanumeričke podatke i podatke o otiscima prstiju koji se odnose na osuđujuće presude izrečene nakon datuma početka unosa podataka u sustav ECRIS-TCN. Od istog datuma, i u bilo kojem trenutku nakon toga, države članice trebale bi moći u središnji sustav unijeti prikaze lica.

(29)  Države članice također bi trebale, u skladu s ovom Uredbom, u sustavu ECRIS-TCN izraditi evidenciju o državljanima trećih zemalja osuđenima prije datuma početka unosa podataka kako bi se osigurala najveća moguća učinkovitost sustava. Međutim, države članice ne bi trebale imati obvezu prikupljati u tu svrhu podatke koji nisu već bili uneseni u njihovu kaznenu evidenciju prije datuma početka unosa podataka. Podatke o otiscima prstiju državljana trećih zemalja prikupljene u vezi s takvim prethodnim osuđujućim presudama trebalo bi uključiti samo ako su prikupljeni tijekom kaznenog postupka te ako dotična država članica smatra da se može ustanoviti njihova jasna podudarnost s drugim podacima o identitetu iz kaznene evidencije.

(30)  Poboljšanjem razmjene podataka o osuđujućim presudama trebalo bi se državama članicama pomoći u provedbi Okvirne odluke 2008/675/PUP, u skladu s kojom su države članice tijekom novog kaznenog postupka dužne uzeti u obzir prethodne osuđujuće presude u drugim državama članicama, u mjeri u kojoj se prethodne nacionalne osuđujuće presude uzimaju u obzir u skladu s nacionalnim pravom.

(31)  Ako se u sustavu ECRIS-TCN prikaže pogodak, to samo po sebi ne bi trebalo značiti da je dotični državljanin treće zemlje osuđen u naznačenim državama članicama ▌. Postojanje prethodnih osuđujućih presuda trebalo bi se potvrditi samo na temelju podataka dobivenih iz kaznene evidencije dotičnih država članica.

(32)  Neovisno o mogućnosti upotrebe financijskih programa Unije u skladu s primjenjivim pravilima, svaka država članica trebala bi snositi svoje troškove koji proizlaze iz provedbe, upravljanja, upotrebe i održavanja vlastite baze podataka kaznenih evidencija i nacionalnih baza podataka otisaka prstiju, kao i iz provedbe, upravljanja, upotrebe i održavanja tehničkih prilagodbi potrebnih za upotrebu sustava ECRIS-TCN, uključujući njihova povezivanja sa središnjom nacionalnom pristupnom točkom.

(33)  Eurojust, Europol i EPPO trebali bi imati pristup sustavu ECRIS-TCN u svrhu utvrđivanja država članica koje imaju podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje kako bi imali potporu za svoje propisane zadaće. Eurojust bi također trebao imati izravan pristup sustavu ECRIS-TCN za potrebe obavljanja zadaće u okviru ove Uredbe da djeluje kao kontaktna točka za treće zemlje i međunarodne organizacije, ne dovodeći u pitanje primjenu načelâ pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, uključujući pravila o uzajamnoj pravnoj pomoći. Iako bi trebalo uzeti u obzir stajalište država članica koje ne sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem EPPO-a, EPPO-u ne bi trebalo odbiti pristup podacima o osuđujućim presudama samo na temelju činjenice da dotična država članica ne sudjeluje u toj pojačanoj suradnji.

(34)  Ovom se Uredbom uspostavljaju stroga pravila o pristupu sustavu ECRIS-TCN i potrebne zaštitne mjere, uključujući odgovornost država članica u pogledu prikupljanja i upotrebe podataka. Njome se također utvrđuje na koji način pojedinci mogu ostvariti svoje pravo na naknadu štete, pristup, ispravak, brisanje i pravnu zaštitu, a posebno pravo na djelotvoran pravni lijek i nadzor nad postupcima obrade od strane neovisnih javnih tijela. Njome se stoga poštuju temeljna prava i slobode sadržana osobito u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, uključujući pravo na zaštitu osobnih podataka, načelo jednakosti pred zakonom i opću zabranu diskriminacije. U tom se pogledu njome također uzimaju u obzir Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te druge obveze povezane s ljudskim pravima u skladu s međunarodnim pravom.

(35)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća(10) ▌ trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provode nadležna nacionalna tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje. Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(11) ▌ trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koju provode nacionalna tijela ako takva obrada nije obuhvaćena područjem primjene Direktive (EU) 2016/680. Koordinirani nadzor trebalo bi osigurati u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(12), koju bi trebalo primjenjivati i na obradu osobnih podataka koju provodi agencija eu-LISA.

(36)  U pogledu prethodnih osuđujućih presuda, središnja tijela trebala bi unijeti alfanumeričke podatke do isteka razdoblja za unos podataka u skladu s ovom Uredbom, dok bi podatke o otiscima prstiju trebala unijeti u roku od dvije godine od datuma početka rada sustava ECRIS-TCN. Države članice trebale bi moći sve podatke istodobno unijeti, pod uvjetom da se poštuju ti rokovi.

(37)  Trebalo bi utvrditi pravila o odgovornosti za štetu država članica, Eurojusta, Europola, EPPO-a i agencije eu-LISA u odnosu na štetu nastalu zbog bilo koje povrede ove Uredbe.

(38)  Kako bi se poboljšalo utvrđivanje država članica koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama koje se odnose na državljane trećih zemalja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s dopunom ove Uredbe na način da se predvidi upotreba prikaza lica u svrhu identificiranja državljana trećih zemalja radi utvrđivanja država članica koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(13). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(39)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za uspostavu sustava ECRIS-TCN i operativno upravljanje njime, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(14).

(40)  Države članice trebale bi što je prije moguće poduzeti mjere potrebne za usklađivanje s ovom Uredbom kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava ECRIS-TCN, uzimajući u obzir vrijeme koje je potrebno agenciji eu-LISA za razvoj i provedbu sustava ECRIS-TCN. Međutim, države članice trebale bi imati najmanje 36 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe da poduzmu mjere radi usklađivanja s ovom Uredbom.

(41)  S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest omogućivanje brze i učinkovite razmjene točnih podataka iz kaznene evidencije o državljanima trećih zemalja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se uspostavom zajedničkih pravila on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(42)  U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(43)  U skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(44)  U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21, Ujedinjena Kraljevina je obavijestila da želi sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(45)  Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(15) te je on dao mišljenje 12. prosinca 2017.(16),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uspostavljaju:

(a)  ▌ sustav za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama koje se odnose na državljane trećih zemalja („sustav ECRIS-TCN”);

(b)  ▌ uvjeti na temelju kojih se središnja tijela koriste sustavom ECRIS-TCN kako bi dobila podatke o takvim prethodnim osuđujućim presudama s pomoću Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS) koji je uspostavljen Odlukom 2009/316/PUP, kao i uvjeti na temelju kojih se Eurojust, Europol i EPPO koriste sustavom ECRIS-TCN.

Članak 2.

Područje primjene

Ova Uredba primjenjuje se na obradu podataka o identitetu državljana trećih zemalja kojima su izrečene osuđujuće presude u državama članicama u svrhu utvrđivanja država članica u kojima su takve osuđujuće presude izrečene. Uz iznimku članka 5. stavka 1. točke (b) podtočke ii., one odredbe ove Uredbe koje se primjenjuju na državljane trećih zemalja primjenjuju se i na građane Unije koji imaju i državljanstvo treće zemlje i kojima su izrečene osuđujuće presude u državama članicama.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se ▌ sljedeće definicije:

1.  „osuđujuća presuda” znači bilo koja pravomoćna odluka kaznenog suda protiv fizičke osobe s obzirom na kazneno djelo, u mjeri u kojoj je ta odluka upisana u kaznenu evidenciju države članice koja je izrekla osuđujuću presudu;

2.  „kazneni postupak” znači faza koja prethodi suđenju, faza suđenja i izvršenje osuđujuće presude;

3.  „kaznena evidencija” znači nacionalni registar ili nacionalni registri u kojima su evidentirane osuđujuće presude u skladu s nacionalnim pravom;

4.  „država članica koja je izrekla osuđujuću presudu” znači država članica u kojoj je izrečena osuđujuća presuda;

5.  „središnje tijelo” znači tijelo ▌ imenovano u skladu s člankom 3. stavkom 1. Okvirne odluke 2009/315/PUP;

6.  „nadležna tijela” znači središnja tijela te Eurojust, Europol i EPPO, koji imaju ovlasti za pristup ili slanje upita sustavu ECRIS-TCN u skladu s ovom Uredbom;

7.  „državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a ili koja je osoba bez državljanstva ili osoba čije državljanstvo nije poznato ▌;

8.  „središnji sustav” znači baza podataka, odnosno baze podataka, koje razvija i održava agencija eu-LISA, a u kojima su drže podaci o identitetu državljana trećih zemalja kojima su izrečene osuđujuće presude u državama članicama ▌;

9.  „softver sučelja” znači računalni program koji imaju nadležna tijela i koji im omogućuje pristup središnjem sustavu putem komunikacijske infrastrukture iz članka 4. stavka 1. točke (d);

10.  „podaci o identitetu” znači alfanumerički podaci, podaci o otiscima prstiju i prikazi lica koji se upotrebljavaju kako bi se uspostavila veza između tih podataka i fizičke osobe;

11.  „alfanumerički podaci” znači podaci izraženi slovima, brojkama, posebnim znakovima, razmacima između znakova i interpunkcijskim znakovima;

12.  „podaci o otiscima prstiju” znači podaci koji se odnose na ravne otiske i otiske uzete zakretanjem svih prstiju osobe;

13.  „prikaz lica” znači digitalni prikaz lica osobe;

14.  „pogodak” znači podudarnost ili podudarnosti utvrđene usporedbom podataka o identitetu zabilježenih u središnjem sustavu i podataka o identitetu upotrijebljenih za pretraživanje ▌;

15.  „središnja nacionalna pristupna točka” znači nacionalna točka povezivanja s komunikacijskom infrastrukturom iz članka 4. stavka 1. točke (d);

16.  „referentni implementacijski računalni program za ECRIS” znači računalni program koji je Komisija razvila i stavila na raspolaganje državama članicama za razmjenu podataka iz kaznene evidencije putem ECRIS-a;

17.  „nacionalno nadzorno tijelo” znači neovisno javno tijelo koje je država članica osnovala na temelju primjenjivih pravila Unije o zaštiti podataka;

18.  „nadzorna tijela” znači Europski nadzornik za zaštitu podataka i nacionalna nadzorna tijela.

Članak 4.

Tehnička struktura sustava ECRIS-TCN

1.  Sustav ECRIS-TCN sastoji se od:

(a)  središnjeg sustava, u kojem su pohranjeni podaci o identitetu osuđenih državljana trećih zemalja;

(b)  središnje nacionalne pristupne točke u svakoj državi članici;

(c)  softvera sučelja kojim se omogućuje povezivanje nadležnih tijela sa središnjim sustavom putem središnjih nacionalnih pristupnih točki i komunikacijske infrastrukture iz točke (d);

(d)  komunikacijske infrastrukture između središnjeg sustava i središnjih nacionalnih pristupnih točki.

2.  Središnji sustav smješten je u tehničkim pogonima ▌ agencije eu-LISA.

3.  Softver sučelja integrira se s referentnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS. Za slanje upita sustavu ECRIS-TCN te za slanje naknadnih zahtjeva za podatke iz kaznene evidencije države članice koriste se referentnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS ili, u okolnostima i pod uvjetima utvrđenima u stavcima od 4. do 8., nacionalnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS.

4.  Odgovornost je država članica koje upotrebljavaju svoj nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS da osiguraju da se njihovim nacionalnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS omogućuje njihovim nacionalnim tijelima nadležnima za kaznenu evidenciju korištenje sustavom ECRIS-TCN, uz iznimku softvera sučelja, u skladu s ovom Uredbom. U tu svrhu, prije datuma početka rada sustava ECRIS-TCN u skladu s člankom 35. stavkom 4., one osiguravaju da njihov nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS funkcionira u skladu s protokolima i tehničkim specifikacijama utvrđenima u provedbenim aktima iz članka 10. kao i u skladu sa svim daljnjim tehničkim zahtjevima koje na osnovi tih provedbenih akata utvrdi agencija eu-LISA na temelju ove Uredbe.

5.  Sve dok ne upotrebljavaju referentni implementacijski računalni program za ECRIS, države članice koje upotrebljavaju svoj nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS također osiguravaju, bez nepotrebne odgode, provedbu svih naknadnih tehničkih prilagodbi svojeg nacionalnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS koje su potrebne zbog bilo kojih promjena tehničkih specifikacija utvrđenih u provedbenim aktima iz članka 10. ili zbog promjena bilo kojih daljnjih tehničkih zahtjeva koje na osnovi tih provedbenih akata utvrdi agencija eu-LISA na temelju ove Uredbe.

6.  Države članice koje upotrebljavaju svoj nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS snose sve troškove u odnosu na provedbu, održavanje i daljnji razvoj svojeg nacionalnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS te njegovu povezanost sa sustavom ECRIS-TCN, uz iznimku softvera sučelja.

7.  Ako država članica koja upotrebljava svoj nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze na temelju ovog članka, ona je obvezna upotrebljavati referentni implementacijski računalni program za ECRIS, uključujući integrirani softver sučelja, kako bi se mogla koristiti sustavom ECRIS-TCN.

8.  Dotične države članice dostavljaju Komisiji sve potrebne informacije s obzirom na procjenu koju Komisija treba provesti u skladu s člankom 36. stavkom 10. točkom (b).

POGLAVLJE II.

UNOŠENJE I UPOTREBA PODATAKA OD STRANE SREDIŠNJIH TIJELA

Članak 5.

Unos podataka u sustav ECRIS-TCN

1.  Za svakog osuđenog državljanina treće zemlje središnje tijelo države članice koja je izrekla osuđujuću presudu izrađuje zapis podataka u središnjem sustavu. Taj zapis podataka uključuje:

(a)   kad je riječ o alfanumeričkim podacima:

i.  podatke koje treba uključiti osim ako u pojedinačnim slučajevima takvi podaci nisu poznati središnjem tijelu (obvezni podaci):

–  prezime,

–  ime (imena),

datum rođenja,

mjesto rođenja (grad i zemlja),

–  državljanstvo ili državljanstva,

spol,

prethodna imena ako je primjenjivo,

oznaku države članice koja je izrekla osuđujuću presudu;

ii.  podatke koje treba uključiti ako su uneseni u kaznenu evidenciju (neobvezni podaci):

–  imena roditelja;

iii.  podatke koje treba uključiti ako su dostupni središnjem tijelu (dodatni podaci):

–  identifikacijski broj ili vrstu i broj identifikacijskih isprava osobe, kao i naziv tijela koje je izdalo te isprave,

–  pseudonimi ili druga imena;

(b)  kad je riječ o podacima o otiscima prstiju:

i.  podatke o otiscima prstiju koji su prikupljeni u skladu s nacionalnim pravom tijekom kaznenog postupka;

ii.  barem podatke o otiscima prstiju prikupljene na osnovi bilo kojeg od sljedećih kriterija:

–  ako je državljanin treće zemlje osuđen na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci,

ili

–  ako je državljanin treće zemlje osuđen za kazneno djelo koje je u skladu s pravom države članice kažnjivo kaznom zatvora u maksimalnom trajanju od najmanje 12 mjeseci.

2.  Podaci o otiscima prstiju iz stavka 1. točke (b) ovog članka imaju tehničke specifikacije za kvalitetu, razlučivost i obradu podataka o otiscima prstiju predviđene u provedbenom aktu iz članka 10. stavka 1. točke (b). Referentni broj podataka o otiscima prstiju osuđene osobe uključuje oznaku države članice koja je izrekla osuđujuću presudu.

3.  Zapis podataka može sadržavati i prikaze lica osuđenog državljanina treće zemlje ako se pravom države članice koja je izrekla osuđujuću presudu dopušta prikupljanje i pohranjivanje prikaza lica osuđenih osoba.

4.  Država članica koja je izrekla osuđujuću presudu izrađuje zapis podataka automatski, ako je to moguće, i bez nepotrebne odgode nakon što se osuđujuća presuda unese u ▌kaznenu evidenciju ▌.

5.  Države članice koje su izrekle osuđujuće presude izrađuju zapise podataka i za osuđujuće presude izrečene prije datuma početka unosa podataka u skladu s člankom 35. stavkom 1. u mjeri u kojoj su podaci povezani s osuđenim osobama pohranjeni u ▌njihovim nacionalnim bazama podataka. U tim slučajevima podatke o otiscima prstiju uključuje se samo ako su prikupljeni tijekom kaznenog postupka u skladu s nacionalnim pravom te ako se može ustanoviti njihova jasna podudarnost s drugim podacima o identitetu iz kaznene evidencije.

6.  Kako bi ispunile obveze utvrđene u stavku 1. točki (b) podtočkama i. i ii. te stavku 5., države članice mogu upotrebljavati podatke o otiscima prstiju koji su prikupljeni u druge svrhe osim kaznenog postupka, ako je takva upotreba dopuštena nacionalnim pravom.

Članak 6.

Prikazi lica

1.  Do stupanja na snagu delegiranog akta predviđenog u stavku 2. prikazi lica mogu se upotrebljavati samo za potvrđivanje identiteta državljanina treće zemlje koji je identificiran na temelju alfanumeričkog pretraživanja ili pretraživanja upotrebom podataka o otiscima prstiju.

2.  Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 37. kojima se ova Uredba dopunjuje u pogledu upotrebe prikaza lica u svrhu identificiranja državljana trećih zemalja kako bi se, kada to postane tehnički moguće, utvrdile države članice koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama koje se odnose na takve osobe. Prije izvršavanja te ovlasti i vodeći računa o nužnosti i proporcionalnosti, kao i o tehničkim kretanjima u području računalnih programa za prepoznavanje lica, Komisija procjenjuje dostupnost i spremnost potrebne tehnologije.

Članak 7.

Upotreba sustava ECRIS-TCN za utvrđivanje država članica koje imaju podatke iz kaznene evidencije

1.  Središnja tijela koriste se sustavom ECRIS-TCN za utvrđivanje država članica koje imaju podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje kako bi dobila podatke o prethodnim osuđujućim presudama putem ECRIS-a, ako su u dotičnoj državi članici zatraženi podaci iz kaznene evidencije o toj osobi u svrhu kaznenog postupka protiv te osobe, ili u bilo koju od sljedećih svrha, ako je to predviđeno na temelju nacionalnog prava i u skladu s njim:

–  provjere vlastite kaznene evidencije osobe na njezin zahtjev,

–  sigurnosnog odobrenja,

–  dobivanja dozvole ili odobrenja,

–  provjere u svrhu zapošljavanja,

–  provjere za dobrovoljne aktivnosti koje uključuju izravne i redovite kontakte s djecom ili ranjivim osobama,

–  vize, stjecanja državljanstva i migracijskih postupaka, uključujući postupke azila, i

–  provjera u vezi s ugovorima o javnoj nabavi i javnim ispitivanjima.

Međutim, u posebnim slučajevima osim onih u kojima državljanin treće zemlje zatraži od središnjeg tijela podatke o vlastitoj kaznenoj evidenciji, ili ako se zahtjev podnosi u svrhu dobivanja podataka iz kaznene evidencije u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2011/93/EU, tijelo koje traži podatke iz kaznene evidencije može odlučiti da takva upotreba sustava ECRIS-TCN nije primjerena.

2.  Ako je to predviđeno na temelju nacionalnog prava i u skladu s njim, svaka država članica koja odluči upotrebljavati sustav ECRIS-TCN u bilo koje druge svrhe osim onih iz stavka 1. kako bi dobila podatke o prethodnim osuđujućim presudama putem ECRIS-a obavješćuje Komisiju o takvim drugim svrhama i svim promjenama u vezi s tim svrhama do datuma početka rada, kako je navedeno u članku 35. stavku 4., ili u bilo koje doba nakon toga. Komisija objavljuje takve obavijesti u Službenom listu Europske unije u roku od 30 dana od primitka obavijesti.

3.  Eurojust, Europol ▌ i EPPO imaju pravo slati upite sustavu ECRIS-TCN radi utvrđivanja država članica koje imaju podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje u skladu s člancima od 14. do 18. Međutim, oni ne smiju unositi nikakve podatke u sustav ECRIS-TCN, niti ih ispravljati ili brisati.

4.  U svrhe iz stavaka 1., 2. i .3. nadležna tijela također mogu slati upite sustavu ECRIS-TCN kako bi u pogledu građanina Unije provjerila ima li bilo koja država članica podatke iz kaznene evidencije o toj osobi kao državljaninu treće zemlje.

5.  Prilikom slanja upita sustavu ECRIS-TCN nadležna tijela mogu se služiti svim ili samo nekim od podataka iz članka 5. stavka 1. Najmanji skup podataka koji je potreban za slanje upita sustavu utvrđuje se u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (g).

6.  Nadležna tijela također mogu slati upite sustavu ECRIS-TCN koristeći se ▌ prikazima lica ▌, pod uvjetom da je takva funkcija ugrađena u skladu s člankom 6. stavkom 2.

7.  U slučaju pogotka središnji sustav nadležnom tijelu automatski dostavlja podatke o državama članicama koje imaju podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje, zajedno s pridruženim referentnim brojevima i svim pripadajućim podacima o identitetu. Takvi podaci o identitetu upotrebljavaju se samo za potrebe provjere identiteta dotičnog državljanina treće zemlje. Rezultat pretraživanja u središnjem sustavu može se upotrijebiti samo u svrhu podnošenja zahtjeva u skladu s člankom 6. Okvirne odluke 2009/315/PUP ili zahtjeva iz članka 17. stavka 3. ove Uredbe.

8.  Ako nema pogotka, središnji sustav automatski o tome obavješćuje nadležno tijelo.

POGLAVLJE III.

ZADRŽAVANJE I MIJENJANJE PODATAKA

Članak 8.

Razdoblje zadržavanja za pohranu podataka

1.  Svaki ▌zapis podataka pohranjuje se u središnjem sustavu sve dok su podaci povezani s osuđujućim presudama protiv dotične osobe pohranjeni u ▌kaznenoj evidenciji ▌.

2.  Po isteku razdoblja zadržavanja iz stavka 1. središnje tijelo države članice koja je izrekla osuđujuću presudu briše ▌ zapis podataka iz središnjeg sustava, uključujući sve podatke o otiscima prstiju ili prikaze lica. To se brisanje prema mogućnosti čini automatski, a u svakom slučaju najkasnije mjesec dana nakon isteka razdoblja zadržavanja.

Članak 9.

Mijenjanje i brisanje podataka

1.  Države članice mogu mijenjati ili brisati podatke koje su unijele u sustav ECRIS-TCN.

2.  Za svako mijenjanje podataka iz kaznene evidencije ▌zbog kojih je izrađen zapis podataka u skladu s člankom 5., država članica koja je izrekla osuđujuću presudu bez nepotrebne odgode provodi istovjetno mijenjanje podataka pohranjenih u tom zapisu podataka u središnjem sustavu.

3.  Ako država članica koja je izrekla osuđujuću presudu opravdano smatra da su podaci koje je zabilježila u središnjem sustavu netočni ili da su ti podaci u središnjem sustavu obrađeni protivno ovoj Uredbi, ona:

(a)  odmah pokreće postupak za provjeru točnosti dotičnih podataka ili zakonitosti njihove obrade, ovisno o slučaju;

(b)  prema potrebi i bez nepotrebne odgode ispravlja ili briše podatke iz središnjeg sustava.

4.  Ako država članica, koja nije država članica koja je izrekla osuđujuću presudu i unijela podatke, opravdano smatra da su podaci zabilježeni u središnjem sustavu netočni ili da su ti podaci u središnjem sustavu obrađeni protivno ovoj Uredbi, ona bez nepotrebne odgode kontaktira središnje tijelo države članice koja je izrekla osuđujuću presudu.

Država članica koja je izrekla osuđujuću presudu:

(a)  odmah pokreće postupak za provjeru točnosti dotičnih podataka ili zakonitosti njihove obrade, ovisno o slučaju;

(b)  prema potrebi i bez nepotrebne odgode ispravlja ili briše podatke iz središnjeg sustava;

(c)  bez nepotrebne odgode obavješćuje drugu državu članicu o tome da su podaci ispravljeni ili izbrisani, ili o razlozima zbog kojih podaci nisu ispravljeni ili izbrisani.

POGLAVLJE IV.

RAZVOJ, RAD I ODGOVORNOSTI

Članak 10.

Donošenje provedbenih akata Komisije

1.  Komisija što je prije moguće donosi provedbene akte potrebne za tehnički razvoj i ▌ provedbu sustava ECRIS-TCN, a posebno akte o:

(a)  tehničkim specifikacijama za obradu alfanumeričkih podataka;

(b)  tehničkim specifikacijama za kvalitetu, razlučivost i obradu podataka o otiscima prstiju ▌;

(c)  tehničkim specifikacijama za softver sučelja;

(d)  tehničkim specifikacijama za kvalitetu, razlučivost i obradu prikaza lica u svrhe navedene i pod uvjetima navedenima u članku 6.;

(e)  kvaliteti podataka, uključujući mehanizam i postupke za provjere kvalitete podataka;

(f)  unosu podataka u skladu s člankom 5.;

(g)  pristupu i slanju upita sustavu ECRIS-TCN u skladu s člankom 7.;

(h)  mijenjanju i brisanju podataka u skladu s člancima 8. i 9.;

(i)  vođenju evidencije i pristupu evidenciji u skladu s člankom 31.;

(j)  radu središnjeg repozitorija te pravilima o sigurnosti podataka i zaštiti podataka koja se primjenjuju na repozitorij, u skladu s člankom 32.;

(k)  pružanju statističkih podataka u skladu s člankom 32.;

(l)  zahtjevima u pogledu funkcioniranja i dostupnosti sustava ECRIS-TCN, uključujući minimalne specifikacije i zahtjeve u vezi s biometrijskom učinkovitosti sustava ECRIS-TCN, posebice u pogledu tražene stope lažno pozitivnih rezultata identifikacije i stope lažno negativnih rezultata identifikacije.

2.  Provedbeni akti iz stavka 1. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 38. stavka 2.

Članak 11.

Razvoj sustava ECRIS-TCN i operativno upravljanje njime

1.  Agencija eu-LISA odgovorna je za razvoj sustava ECRIS-TCN u skladu s načelom tehničke i integrirane zaštite podataka. Povrh toga, agencija eu-LISA odgovorna je za operativno upravljanje sustavom ECRIS-TCN. Razvoj se sastoji od razrade i provedbe tehničkih specifikacija, testiranja i sveobuhvatne koordinacije projekta.

2.  Agencija eu-LISA odgovorna je i za daljnji razvoj i održavanje referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS.

3.  Agencija eu-LISA određuje oblikovanje fizičke strukture sustava ECRIS-TCN, uključujući njegove tehničke specifikacije i razvoj u pogledu središnjeg sustava, središnje nacionalne pristupne točke te softvera sučelja. To oblikovanje usvaja njezin upravni odbor, podložno pozitivnom mišljenju Komisije.

4.  Agencija eu-LISA razvija i provodi sustav ECRIS-TCN što je prije moguće nakon stupanja na snagu ove Uredbe ▌ te nakon što Komisija donese provedbene akte predviđene u članku 10.

5.  Prije faze oblikovanja i razvoja sustava ECRIS-TCN upravni odbor agencije eu-LISA osniva Odbor za upravljanje programom koji se sastoji od deset članova.

Odbor za upravljanje programom sastoji se od osam članova koje imenuje upravni odbor, predsjednika savjetodavne skupine iz članka 39. i jednog člana kojeg imenuje Komisija. Članovi koje imenuje upravni odbor biraju se isključivo iz onih država članica za koje su u skladu s pravom Unije u potpunosti obvezujući zakonodavni instrumenti kojima se uređuje ECRIS i koje će sudjelovati u sustavu ECRIS-TCN. Upravni odbor osigurava da članovi koje imenuje u Odbor za upravljanje programom imaju potrebno iskustvo i stručno znanje u području razvoja informatičkih sustava kojima se podupiru pravosudna tijela i tijela nadležna za kaznenu evidenciju, i upravljanja tim sustavima.

Agencija eu-LISA sudjeluje u radu Odbora za upravljanje programom. Predstavnici agencije eu-LISA u tu svrhu prisustvuju sastancima Odbora za upravljanje programom kako bi izvješćivali o radu na oblikovanju i razvoju sustava ECRIS-TCN te o svim drugim povezanim aktivnostima i radu.

Odbor za upravljanje programom sastaje se najmanje svaka tri mjeseca te češće ako je to potrebno. Odbor osigurava prikladno upravljanje fazom oblikovanja i razvoja sustava ECRIS-TCN te osigurava usklađenost između središnjih i nacionalnih projekata sustava ECRIS-TCN te usklađenost s nacionalnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS. Odbor za upravljanje programom redovito, po mogućnosti svakog mjeseca, upravnom odboru agencije eu-LISA podnosi pisana izvješća o napretku projekta. Odbor za upravljanje programom nema ovlasti za donošenje odluka ni mandat za zastupanje članova upravnog odbora.

6.  Odbor za upravljanje programom utvrđuje svoj poslovnik, koji osobito uključuje pravila o:

(a)  predsjedavanju;

(b)  mjestima sastanaka;

(c)  pripremi sastanaka;

(d)  prisustvovanju stručnjaka sastancima;

(e)  planovima za komuniciranje kojima se osigurava da su članovi upravnog odbora koji ne sudjeluju u projektu u potpunosti obaviješteni.

7.  Odborom za upravljanje programom predsjeda država članica za koju su u skladu s pravom Unije u potpunosti obvezujući zakonodavni instrumenti kojima se uređuje sustav ECRIS i zakonodavni instrumenti kojima se uređuju razvoj, uspostava, rad i upotreba svih opsežnih informacijskih sustava kojima upravlja agencija eu-LISA.

8.  Agencija članovima Odbora za upravljanje programom plaća sve njihove putne troškove i troškove boravka. Članak 10. Poslovnika agencije eu-LISA primjenjuje se mutatis mutandis. Agencija eu-LISA vodi tajništvo Odbora za upravljanje programom.

9.  Tijekom faze oblikovanja i razvoja savjetodavna skupina iz članka 39. sastoji se od nacionalnih voditelja projekta za sustav ECRIS-TCN, a njome predsjedava agencija eu-LISA. Ona se tijekom faze oblikovanja i razvoja sastaje redovito, prema mogućnosti najmanje jednom mjesečno, sve do početka rada sustava ECRIS-TCN. Nakon svakog sastanka ona podnosi izvješće Odboru za upravljanje programom ▌. Ona osigurava tehničko stručno znanje za pružanje podrške u obavljanju zadaća Odbora za upravljanje programom te prati stanje priprema u državama članicama.

10.  Kako bi se osigurala povjerljivost i cjelovitost podataka pohranjenih u sustavu ECRIS-TCN u svakom trenutku, agencija eu-LISA u suradnji s državama članicama osigurava odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere, uzimajući u obzir najnovija dostignuća, trošak provedbe i rizike koje predstavlja obrada.

11.  Agencija eu-LISA odgovorna je za sljedeće zadaće povezane s komunikacijskom infrastrukturom iz članka 4. stavka 1. točke (d):

(a)  nadzor;

(b)  sigurnost;

(c)  koordinaciju odnosa između država članica i pružatelja komunikacijske infrastrukture.

12.  Komisija je odgovorna za sve druge zadaće povezane s komunikacijskom infrastrukturom iz članka 4. stavka 1. točke (d), a osobito za:

(a)  zadaće povezane s izvršenjem proračuna;

(b)  nabavu i obnovu;

(c)  ugovorna pitanja.

13.  Agencija eu-LISA razvija i održava mehanizam i postupke za provjere kvalitete podataka pohranjenih u sustavu ECRIS-TCN te podnosi redovita izvješća državama članicama. Agencija eu-LISA Komisiji redovito podnosi izvješća u kojima se navode uočeni problemi i države članice na koje se ti problemi odnose.

14.  Operativno upravljanje sustavom ECRIS-TCN sastoji se od svih zadaća potrebnih za rad sustava ECRIS-TCN u skladu s ovom Uredbom, a posebno rada na održavanju i tehničkog razvoja koji su potrebni kako bi se osiguralo da sustav ECRIS-TCN radi na zadovoljavajućoj razini u skladu s tehničkim specifikacijama.

15.  Agencija eu-LISA obavlja zadaće povezane s pružanjem osposobljavanja u vezi s tehničkom upotrebom sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS.

16.  Ne dovodeći u pitanje članak 17. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, utvrđenog Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68(17), agencija eu-LISA primjenjuje odgovarajuća pravila za čuvanje profesionalne tajne ili druge jednakovrijedne obveze u pogledu povjerljivosti na svoje cjelokupno osoblje koje mora raditi s podacima registriranima u središnjem sustavu. Ta se obveza nastavlja primjenjivati i nakon što to osoblje napusti dužnost ili radno mjesto odnosno po prestanku njihovih aktivnosti.

Članak 12.

Odgovornosti država članica

1.  Svaka je država članica odgovorna za:

(a)  osiguravanje sigurne veze između svoje nacionalne kaznene evidencije ▌i baza podataka otisaka prstiju te središnje nacionalne pristupne točke;

(b)  razvoj, rad i održavanje veze iz točke (a);

(c)  osiguravanje veze između svojih nacionalnih sustava i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS;

(d)  upravljanje i mehanizme za pristup propisno ovlaštenog osoblja središnjih tijela sustavu ECRIS-TCN u skladu s ovom Uredbom te za uspostavu i redovito ažuriranje popisa tog osoblja i profilâ iz članka 19. stavka 3. točke (g).

2.  Prije nego li osoblju svojeg središnjeg tijela koje ima pravo pristupa sustavu ECRIS-TCN odobri obradu podataka pohranjenih u središnjem sustavu, svaka država članica tom osoblju osigurava odgovarajuće osposobljavanje, koje osobito obuhvaća pravila o sigurnosti podataka i zaštiti podataka te primjenjiva temeljna prava.

Članak 13.

Odgovornost za upotrebu podataka

1.  U skladu s primjenjivim pravilima Unije o zaštiti podataka, svaka država članica osigurava da se podaci zabilježeni u sustavu ECRIS-TCN zakonito obrađuju, a posebno:

(a)  da pristup podacima ima samo propisno ovlašteno osoblje radi obavljanja svojih zadaća;

(b)  da se podaci prikupljaju zakonito i uz potpuno poštovanje ljudskog dostojanstva i temeljnih prava državljanina treće zemlje;

(c)  da se podaci zakonito unose u sustav ECRIS-TCN;

(d)  da su podaci točni i ažurirani u trenutku unošenja u sustav ECRIS-TCN.

2.  Agencija eu-LISA osigurava da se sustavom ECRIS-TCN upravlja u skladu s ovom Uredbom, delegiranim aktom iz članka 6. stavka 2. i provedbenim aktima iz članka 10. te u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725. Agencija eu-LISA osobito poduzima potrebne mjere kako bi osigurala sigurnost središnjeg sustava i komunikacijske infrastrukture iz članka 4. stavka 1. točke (d), ne dovodeći u pitanje odgovornosti svake države članice.

3.  Agencija eu-LISA što je prije moguće obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju, kao i Europskog nadzornika za zaštitu podataka o mjerama koje poduzima u skladu sa stavkom 2. u svrhu početka rada sustava ECRIS-TCN.

4.  Komisija podatke iz stavka 3. stavlja na raspolaganje državama članicama i javnosti na javnim internetskim stranicama koje se redovito ažuriraju.

Članak 14.

Pristup Eurojusta, Europola i EPPO-a

1.  Eurojust ima izravan pristup sustavu ECRIS-TCN za potrebe provedbe članka 17., te za izvršavanje svojih zadaća iz članka 2. Uredbe (EU) 2018/1727, radi utvrđivanja država članica koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama koje se odnose na državljane trećih zemalja.

2.  Europol ima izravan pristup sustavu ECRIS-TCN za potrebe izvršavanja svojih zadaća iz članka 4. stavka 1. točaka od (a) do (e) i (h) Uredbe (EU) 2016/794 radi utvrđivanja država članica koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama koje se odnose na državljane trećih zemalja.

3.  EPPO ima izravan pristup sustavu ECRIS-TCN za potrebe izvršavanja svojih zadaća iz članka 4. Uredbe (EU) 2017/1939 radi utvrđivanja država članica koje imaju podatke o prethodnim osuđujućim presudama koje se odnose na državljane trećih zemalja.

4.  U slučaju pogotka kojim se naznačuju države članice koje u imaju podatke iz kaznene evidencije o određenom državljaninu treće zemlje, Eurojust, Europol i EPPO mogu se poslužiti svojim kontaktima s nacionalnim tijelima tih država članica kako bi zatražili podatke iz kaznene evidencije na način predviđen u njihovim osnivačkim aktima.

Članak 15.

Pristup ovlaštenog osoblja Eurojusta, Europola i EPPO-a

Eurojust, Europol i EPPO odgovorni su za upravljanje pristupom propisno ovlaštenog osoblja sustavu ECRIS-TCN i s njime povezane aranžmane u skladu s ovom Uredbom te za uspostavu i redovito ažuriranje popisa takvog osoblja i njihovih profila.

Članak 16.

Odgovornosti Eurojusta, Europolai EPPO-a

Eurojust, Europoli EPPO:

(a)  uspostavljaju tehnička sredstva za povezivanje sa sustavom ECRIS-TCN i odgovorni su za održavanje te poveznice;

(b)  osiguravaju odgovarajuće osposobljavanje, koje osobito obuhvaća pravila o sigurnosti podataka i zaštiti podataka te primjenjiva temeljna prava, članovima svojeg osoblja koji imaju pravo pristupa sustavu ECRIS-TCN prije nego ih ovlaste za obradu podataka pohranjenih u središnjem sustavu;

(c)  osiguravaju da su osobni podaci koje obrađuju na temelju ove Uredbe zaštićeni u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka.

Članak 17.

Kontaktna točka za treće zemlje i međunarodne organizacije

1.  Treće zemlje i međunarodne organizacije mogu, za potrebe kaznenog postupka, uputiti Eurojustu svoje zahtjeve za podatke o tome koje države članice, ako postoje, imaju podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje. U tu svrhu koriste se standardnim obrascem koji je naveden u Prilogu ovoj Uredbi.

2.  Kada Eurojust zaprimi zahtjev u skladu sa stavkom 1., on upotrebljava sustav ECRIS-TCN kako bi utvrdio koje države članice, ako postoje, imaju podatke iz kaznene evidencije o dotičnom državljaninu treće zemlje.

3.  U slučaju pogotka Eurojust provjerava s državom članicom koja ima podatke iz kaznene evidencije o dotičnom državljaninu treće zemlje je li suglasna s time da Eurojust obavijesti treću zemlju ili međunarodnu organizaciju o nazivu dotične države članice. Ako ta država članica da svoju suglasnost, Eurojust obavješćuje treću zemlju ili međunarodnu organizaciju o nazivu te države članice i o tome kako može toj državi članici uputiti zahtjev za izvatke iz kaznene evidencije u skladu s primjenjivim postupcima.

4.  Ako nema pogotka ili ako Eurojust ne može dati odgovor u skladu sa stavkom 3. na zahtjeve podnesene u skladu s ovim člankom, Eurojust obavješćuje dotičnu treću zemlju ili međunarodnu organizaciju da je dovršio postupak, a pri tome ne naznačuje ima li jedna od država članica podatke iz kaznene evidencije o dotičnoj osobi.

Članak 18.

Dostavljanje podataka trećoj zemlji, međunarodnoj organizaciji ili privatnoj stranci

Ni Eurojust, ni Europol, ni EPPO ni bilo koje središnje tijelo ne smiju trećoj zemlji, međunarodnoj organizaciji ili privatnoj stranci prenijeti ili staviti na raspolaganje podatke dobivene iz sustava ECRIS-TCN o državljaninu treće zemlje. Ovim člankom ne dovodi se u pitanje članak 17. stavak 3.

Članak 19.

Sigurnost podataka

1.  Agencija eu-LISA poduzima potrebne mjere kako bi osigurala sigurnost sustava ECRIS-TCN, ne dovodeći u pitanje odgovornosti svake države članice i uzimajući u obzir zaštitne mjere navedene u stavku 3.

2.  U pogledu rada sustava ECRIS-TCN, agencija eu-LISA poduzima potrebne mjere kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u stavku 3., uključujući donošenje sigurnosnog plana te plana kontinuiteta poslovanja i oporavka u slučaju katastrofe, te kako bi se osiguralo da se ugrađeni sustavi mogu ponovno uspostaviti u slučaju prekida.

3.  Države članice osiguravaju sigurnost podataka prije i tijekom njihova prijenosa do središnje nacionalne pristupne točke i primanja s te točke. Svaka država članica osobito:

(a)  fizički zaštićuje podatke, među ostalim izradom planova za zaštitu ▌infrastrukture u nepredviđenim situacijama;

(b)  neovlaštenim osobama uskraćuje pristup nacionalnim objektima u kojima država članica provodi djelatnosti povezane sa sustavom ECRIS-TCN;

(c)  sprječava neovlašteno čitanje, umnožavanje, mijenjanje ili uklanjanje nosača podataka;

(d)  sprječava neovlašten unos podataka i neovlašteno pregledavanje, mijenjanje ili brisanje pohranjenih osobnih podataka;

(e)  sprječava neovlaštenu obradu podataka u sustavu ECRIS-TCN i svaku neovlaštenu mijenjanje ili brisanje podataka obrađenih u sustavu ECRIS-TCN;

(f)  osigurava da osobe koje su ovlaštene pristupiti sustavu ECRIS-TCN imaju pristup samo podacima obuhvaćenima svojim odobrenjem pristupa, i to isključivo s pomoću identiteta pojedinačnih korisnika i povjerljivih načina pristupa;

(g)  osigurava da sva nadležna tijela koja imaju pravo pristupa sustavu ECRIS-TCN izrade profile u kojima se opisuju funkcije i odgovornosti osoba koje su ovlaštene za unos, ispravak, brisanje, pregledavanje i pretraživanje podataka te da te profile bez nepotrebne odgode stave na raspolaganje ▌nacionalnim nadzornim tijelima na njihov zahtjev;

(h)  osigurava mogućnost provjere i utvrđivanja kojim se tijelima, uredima i agencijama Unije mogu slati osobni podaci upotrebom opreme za priopćivanje podataka;

(i)  osigurava mogućnost da se provjeri i utvrdi koji su se podaci obrađivali u sustavu ECRIS-TCN, kada su se obrađivali, tko ih je obrađivao i u koju svrhu;

(j)  sprječava neovlašteno čitanje, umnožavanje, mijenjanje ili brisanje osobnih podataka tijekom prijenosa osobnih podataka u sustav ECRIS-TCN ili iz njega ili tijekom prijenosa podatkovnih medija, posebice odgovarajućim tehnikama šifriranja;

(k)  prati učinkovitost sigurnosnih mjera iz ovog stavka i poduzima potrebne organizacijske mjere koje se odnose na samopraćenje i nadzor kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom.

4.  Agencija eu-LISA i države članice surađuju kako bi osigurale dosljedan pristup sigurnosti podataka utemeljen na procesu upravljanja sigurnosnim rizikom kojim se obuhvaća cijeli sustav ECRIS-TCN.

Članak 20.

Odgovornost za štetu

1.  Svaka osoba ili svaka država članica koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog nezakonitih postupaka obrade ili bilo koje druge radnje koja nije u skladu s ovom Uredbom ima pravo na naknadu štete od:

(a)  države članice odgovorne za pretrpljenu štetu; ili

(b)  agencije eu-LISA ako agencija eu-LISA nije poštovala svoje obveze iz ove Uredbe ili iz Uredbe (EU) 2018/1725.

Država članica odgovorna za pretrpljenu štetu odnosno agencija eu-LISA u cijelosti ili djelomično oslobađa se od odgovornosti za štetu ako dokaže da nije odgovorna za događaj koji je prouzročio nastanak štete.

2.  Ako neka država članica, Eurojust, Europol ili EPPO ne ispune svoje obveze u skladu s ovom Uredbom i time nanesu štetu sustavu ECRIS-TCN, tu se državu članicu, Eurojust, Europol odnosno EPPO smatra odgovornim za takvu štetu, osim ako i u mjeri u kojoj agencija eu-LISA ili neka druga država članica koja sudjeluje u sustavu ECRIS-TCN nije poduzela razumne mjere za sprječavanje nastanka štete ili smanjivanje njezina učinka na najmanju moguću mjeru.

3.  Zahtjevi za naknadu štete prema državi članici za štetu iz stavaka 1. i 2. uređuju se pravom države članice kojoj je zahtjev upućen. Zahtjevi za naknadu štete prema agenciji eu-LISA, Eurojustu, Europolu i EPPO-u za štetu iz stavaka 1. i 2. uređuju se njihovim osnivačkim aktima.

Članak 21.

Samopraćenje

Države članice osiguravaju da svako središnje tijelo poduzme mjere potrebne za usklađivanje s ovom Uredbom te da prema potrebi surađuje s nadzornim tijelima.

Članak 22.

Sankcije

Svaka zloupotreba podataka unesenih u sustav ECRIS-TCN podliježe sankcijama ili stegovnim mjerama, u skladu s nacionalnim pravom ili pravom Unije, koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

POGLAVLJE V.

PRAVA I NADZOR U VEZI SA ZAŠTITOM PODATAKA

Članak 23.

Voditelj obrade podataka i izvršitelj obrade podataka

1.  Svako središnje tijelo smatra se voditeljem obrade podataka u skladu s primjenjivim pravilima Unije o zaštiti podataka u pogledu obrade osobnih podataka koju država članica tog središnjeg tijela provodi na temelju ove Uredbe.

2.  Agencija eu-LISA smatra se izvršiteljem obrade podataka u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 u pogledu osobnih podataka koje u središnji sustav unesu države članice.

Članak 24.

Svrha obrade osobnih podataka

1.  Podaci uneseni u središnji sustav smiju se obrađivati samo radi utvrđivanja država članica koje imaju podatke iz kaznene evidencije o državljanima trećih zemalja.

2.  Uz iznimku propisno ovlaštenog osoblja Eurojusta, Europola i EPPO-a koje ima pristup sustavu ECRIS-TCN za potrebe ove Uredbe, pristup sustavu ECRIS-TCN ograničava se isključivo na propisno ovlašteno osoblje središnjih tijela ▌. Pristup je ograničen na ono što je potrebno za obavljanje zadaća u skladu sa svrhom iz stavka 1. te na ono što je nužno i proporcionalno ciljevima koji se žele postići.

Članak 25.

Pravo na pristup, ispravak, brisanje i ograničavanje obrade

1.  Državljani trećih zemalja mogu središnjem tijelu bilo koje države članice podnositi zahtjeve u pogledu prava pristupa osobnim podacima, ispravka i brisanja tih podataka te ograničavanja njihove obrade, koja su navedena u primjenjivim pravilima Unije o zaštiti podataka.

2.  Ako je zahtjev podnesen državi članici koja nije država članica koja je izrekla osuđujuću presudu, ▌država članica kojoj je zahtjev podnesen prosljeđuje ga državi članici koja je izrekla osuđujuću presudu bez nepotrebne odgode, a u svakom slučaju u roku od deset radnih dana od primitka zahtjeva. Nakon primitka zahtjeva država članica koja je izrekla osuđujuću presudu:

(a)  odmah pokreće postupak za provjeru točnosti dotičnih podataka ili zakonitosti njihove obrade u sustavu ECRIS-TCN; i

(b)  bez nepotrebne odgode odgovara državi članici koja je proslijedila zahtjev.

3.  Ako su podaci zabilježeni u sustavu ECRIS-TCN ▌netočni ili su bili nezakonito obrađeni, država članica koja je izrekla osuđujuću presudu ispravlja ili briše te podatke u skladu s člankom 9. Država članica koja je izrekla osuđujuću presudu ili, ako je to primjenjivo, država članica kojoj je zahtjev podnesen bez nepotrebne odgode u pisanom obliku potvrđuje dotičnoj osobi da su poduzete mjere za ispravljanje ili brisanje podataka koji se odnose na tu osobu. Država članica koja je izrekla osuđujuću presudu također bez nepotrebne odgode o poduzetim mjerama obavješćuje sve druge države članice koje su primile podatke o osuđujućim presudama dobivene na temelju upita poslanog sustavu ECRIS-TCN.

4.  Ako se država članica koja je izrekla osuđujuću presudu ▌ne slaže s tim da su podaci zabilježeni u sustavu ECRIS-TCN netočni ili da su bili nezakonito obrađeni, ona donosi upravnu ili sudsku odluku kojom u pisanom obliku objašnjava dotičnoj osobi ▌zbog čega nije spremna ispraviti ili izbrisati podatke koji se odnose na nju. Nacionalno nadzorno tijelo može prema potrebi biti obaviješteno o takvim slučajevima.

5.  Država članica koja donese ▌odluku u skladu sa stavkom 4. dotičnoj osobi dostavlja i informacije kojima objašnjava koje korake ta osoba može poduzeti ▌ako joj nije prihvatljivo objašnjenje dano u skladu sa stavkom 4. To uključuje informacije o tome kako pokrenuti postupak ili podnijeti pritužbu nadležnim tijelima ili sudovima te države članice te o svoj pomoći, među ostalim o pomoći nacionalnih nadzornih tijela, koja je dostupna u skladu s nacionalnim pravom te države članice.

6.  Svaki zahtjev podnesen u skladu sa stavkom 1. sadržava ▌ podatke potrebne za identifikaciju dotične osobe. Ti se podaci upotrebljavaju isključivo kako bi se omogućilo ostvarivanje prava iz stavka 1. te se odmah nakon toga brišu.

7.  Ako se primjenjuje stavak 2., središnje tijelo kojem je zahtjev upućen vodi pisanu evidenciju o tome da je takav zahtjev podnesen, načinu postupanja u vezi s njim i kojem je tijelu proslijeđen. Na zahtjev nacionalnog nadzornog tijela središnje tijelo bez odgode tom nacionalnom nadzornom tijelu stavlja na raspolaganje tu evidenciju. Središnje tijelo i nacionalno nadzorno tijelo brišu takvu evidenciju tri godine nakon njezine izrade.

Članak 26.

Suradnja radi osiguravanja poštovanja pravâ zaštite podataka

1.  Središnja tijela međusobno surađuju kako bi se osiguralo poštovanje prava utvrđenih u članku 25.

2.  Nacionalno nadzorno tijelo u svakoj državi članici na zahtjev dotičnoj osobi na raspolaganje stavlja informacije o tome kako može ostvariti svoje pravo na ispravljanje ili brisanje podataka koji se odnose na nju, u skladu s primjenjivim pravilima Unije o zaštiti podataka.

3.  Za potrebe ovog članka, nacionalno nadzorno tijelo države članice koja je dostavila podatke surađuje s nacionalnim nadzornim tijelom države članive kojem je zahtjev podnesen.

Članak 27.

Pravna sredstva

▌ Sve osobe imaju pravo podnijeti pritužbu i pravo na pravni lijek u državi članici koja je izrekla osuđujuću presudu, a koja je odbila pravo na pristup ili pravo na ispravljanje ili brisanje podataka koji se odnose na tu osobu, navedeno u članku 25., u skladu s nacionalnim pravom ili pravom Unije.

Članak 28.

Nadzor koji provode nacionalna nadzorna tijela

1.  Svaka država članica osigurava da nacionalna nadzorna tijela imenovana u skladu s primjenjivim pravilima Unije o zaštiti podataka prate zakonitost obrade osobnih podataka iz članaka 5. i 6. koju obavlja dotična država članica, uključujući prijenos tih podataka u sustav ECRIS-TCN i iz njega.

2.  Nacionalno nadzorno tijelo osigurava da se revizija postupaka obrade podataka u nacionalnoj kaznenoj evidenciji i bazama podataka otisaka prstiju koji se odnose na razmjenu podataka između tih sustava i sustava ECRIS-TCN provodi u skladu s odgovarajućim međunarodnim revizijskim standardima najmanje svake tri godine od datuma početka rada sustava ECRIS-TCN.

3.  Države članice osiguravaju da njihova nacionalna nadzorna tijela imaju dostatne resurse za izvršenje zadaća koje su im povjerene na temelju ove Uredbe.

4.  Svaka država članica dostavlja sve podatke koje zatraže njezina nacionalna nadzorna tijela, a posebno podatke o aktivnostima izvršenima u skladu s člancima 12., 13. i 19. Svaka država članica svojim nacionalnim nadzornim tijelima odobrava pristup svojoj evidenciji na temelju članka 25. stavka 7. i članka 31. stavka 6. te im omogućuje da u svakom trenutku imaju pristup svim njezinim objektima povezanima sa sustavom ECRIS-TCN.

Članak 29.

Nadzor koji provodi Europski nadzornik za zaštitu podataka

1.  Europski nadzornik za zaštitu podataka prati izvršavaju li se u skladu s ovom Uredbom aktivnosti obrade osobnih podataka koje u pogledu sustava ECRIS-TCN provodi agencija eu-LISA.

2.  Europski nadzornik za zaštitu podataka osigurava da se revizija aktivnosti obrade osobnih podataka koje izvršava agencija eu-LISA provodi u skladu s odgovarajućim međunarodnim revizijskim standardima najmanje svake tri godine. Izvješće o toj reviziji šalje se Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, agenciji eu-LISA i nadzornim tijelima. Agenciji eu-LISA omogućuje se iznošenje primjedaba prije donošenja izvješća.

3.  Agencija eu-LISA dostavlja podatke koje zatraži Europski nadzornik za zaštitu podataka, odobrava mu pristup svim dokumentima i svojoj evidenciji iz članka 31. te mu omogućuje pristup svim svojim objektima u svakom trenutku.

Članak 30.

Suradnja nacionalnih nadzornih tijela i Europskog nadzornika za zaštitu podataka

Koordinirani nadzor nad sustavom ECRIS-TCN osigurava se u skladu s člankom 62. Uredbe (EU) 2018/1725.

Članak 31.

Vođenje evidencije

1.  Agencija eu-LISA i nadležna tijela osiguravaju, svatko u skladu sa svojim nadležnostima, da se svi postupci obrade podataka u sustavu ECRIS-TCN evidentiraju u skladu sa stavkom 2. za potrebe provjere dopuštenosti zahtjeva, praćenja cjelovitosti i sigurnosti podataka te zakonitosti obrade podataka, kao i za potrebe samopraćenja.

2.  Evidencija ▌sadržava:

(a)  svrhu zahtjeva za pristup podacima u sustavu ECRIS-TCN;

(b)  podatke prenesene kako je navedeno u članku 5.;

(c)  upućivanje na nacionalni spis;

(d)  datum i točno vrijeme radnje;

(e)  podatke upotrijebljene u upitu;

(f)  identifikacijsku oznaku službenika koji je izvršio pretraživanje.

3.  Evidencija o pregledavanju i otkrivanju omogućuje da se utvrdi obrazloženje za takve radnje.

4.  Evidencija ▌se upotrebljava samo za praćenje zakonitosti obrade podataka te za osiguravanje cjelovitosti i sigurnosti podataka. Samo se evidencija koja ne sadržava osobne podatke može upotrijebiti za praćenje i evaluaciju iz članka 36. Ta evidencija štiti se odgovarajućim mjerama protiv neovlaštenog pristupa te se briše nakon tri godine ako više nije potrebna za postupke praćenja koji su već započeti.

5.  Agencija eu-LISA bez nepotrebne odgode i na zahtjev središnjim tijelima stavlja na raspolaganje evidenciju svojih postupaka obrade.

6.  Nadležna nacionalna nadzorna tijela odgovorna za provjeru dopuštenosti zahtjeva i praćenje zakonitosti obrade podataka te cjelovitosti i sigurnosti podataka imaju pristup evidenciji na vlastiti zahtjev za potrebe ispunjavanja svojih dužnosti. Središnja tijela bez nepotrebne odgode i na zahtjev nadležnim nacionalnim nadzornim tijelima stavljaju na raspolaganje evidenciju svojih postupaka obrade.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Upotreba podataka za izvješćivanje i u statističke svrhe

1.  Propisno ovlašteno osoblje agencije eu-LISA, nadležnih tijela ▌i Komisije ima pristup podacima obrađenima u sustavu ECRIS-TCN isključivo u svrhu izvješćivanja i u statističke svrhe, a da pritom nije moguća identifikacija pojedinaca.

2.  Za potrebe stavka 1. agencija eu-LISA uspostavlja i uvodi središnji repozitorij koji se nalazi u njezinim tehničkim pogonima i koji sadržava podatke iz stavka 1. kojim se omogućuje dobivanje izvješća i statističkih podataka koji se mogu prilagoditi, a da pri tom nije moguća identifikacija pojedinaca ▌. Pristup središnjem repozitoriju odobrava se sigurnim pristupom uz kontrolu pristupa i posebne korisničke profile, i to isključivo u svrhu izvješćivanja i u statističke svrhe.

3.  Postupci koje je agencija eu-LISA uspostavila s ciljem praćenja funkcioniranja sustava ECRIS-TCN iz članka 36. te referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS uključuju mogućnost redovite izrade statističkih podataka za ▌potrebe praćenja.

Agencija eu-LISA Komisiji svaki mjesec dostavlja ▌statističke podatke koji se odnose na bilježenje, pohranu i razmjenu podataka iz kaznene evidencije putem sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS. Agencija eu-LISA osigurava da na temelju tih statističkih podataka nije moguća identifikacija pojedinaca. Na zahtjev Komisije agencija eu-LISA dostavlja statističke podatke o određenim aspektima koji se odnose na provedbu ove Uredbe.

4.  Države članice agenciji eu-LISA dostavljaju statističke podatke potrebne za izvršavanje njezinih obveza iz ovog članka. One Komisiji dostavljaju statističke podatke o broju osuđenih državljana trećih zemalja te o broju osuđujućih presuda izrečenih protiv državljana trećih zemalja na svojem državnom području ▌.

Članak 33.

Troškovi

1.  Troškovi nastali u vezi s uspostavom i radom središnjeg sustava, komunikacijske infrastrukture iz članka 4. stavka 1. točke (d), softvera sučelja i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS pokrivaju se iz općeg proračuna Unije.

2.  Troškovi povezivanja Eurojusta, Europola i ▌EPPO-a ▌sa sustavom ECRIS-TCN pokrivaju se iz proračuna svakog od tih tijela.

3.  Ostale troškove snose države članice, posebno troškove nastale povezivanjem postojećih nacionalnih kaznenih evidencija, baza podataka otisaka prstiju i središnjih tijela sa sustavom ECRIS-TCN, kao i troškove udomljavanja referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS.

Članak 34.

Obavješćivanje

1.  Svaka država članica obavješćuje agenciju eu-LISA o svojem središnjem tijelu ili tijelima koja imaju pristup za unos, ispravljanje, brisanje, pregledavanje ili pretraživanje podataka, kao i o svakoj promjeni u vezi s tim.

2.  Agencija eu-LISA osigurava objavu popisa središnjih tijela koje su prijavile države članice u Službenom listu Europske unije te na svojim internetskim stranicama. Kada zaprimi obavijest o promjeni središnjeg tijela države članice, agencija eu-LISA ažurira popis bez nepotrebne odgode.

Članak 35.

Unos podataka i početak rada

1.  Nakon što se Komisija uvjeri da su ispunjeni sljedeći uvjeti, ona utvrđuje datum od kojeg države članice počinju unositi podatke iz članka 5. u sustav ECRIS-TCN ▌:

(a)  doneseni su relevantni provedbeni akti iz članka 10.;

(b)  države članice potvrdile su tehničke i pravne aranžmane za prikupljanje i prijenos podataka iz članka 5. u sustav ECRIS-TCN te su o njima obavijestile Komisiju;

(c)  Agencija eu-LISA provela je, u suradnji s državama članicama, opsežno testiranje sustava ECRIS-TCN, pri čemu se koristila anonimnim testnim podacima.

2.  Nakon što Komisija utvrdi datum početka unosa podataka u skladu sa stavkom 1., ona obavješćuje države članice o tom datumu. U roku od dva mjeseca od tog datuma države članice unose podatke iz članka 5. u sustav ECRIS-TCN, uzimajući u obzir članak 41. stavak 2.

3.  Nakon završetka razdoblja iz stavka 2. agencija eu-LISA, u suradnji s državama članicama, provodi završno testiranje sustava ECRIS-TCN.

4.  Nakon uspješnog dovršetka testiranja iz stavka 3. i nakon što agencija eu-LISA zaključi da je sustav ECRIS-TCN spreman za početak rada, ona o tome obavješćuje Komisiju. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima testiranja i donosi odluku o datumu od kojeg sustav ECRIS-TCN treba početi s radom.

5.  Odluka Komisije o datumu početka rada sustava ECRIS-TCN, kako je navedeno u stavku 4., objavljuje se u Službenom listu Europske unije.

6.  Države članice počinju upotrebljavati sustav ECRIS-TCN od datuma koji odredi Komisija u skladu sa stavkom 4.

7.  Prilikom donošenja odluka iz ovog članka Komisija može odrediti različite datume za unošenje alfanumeričkih podataka i podataka o otiscima prstiju u sustav ECRIS-TCN, kako je navedeno u članku 5., kao i za početak rada u odnosu na te različite kategorije podataka.

Članak 36.

Praćenje i evaluacija

1.  Agencija eu-LISA osigurava da su uspostavljeni postupci za praćenje razvoja sustava ECRIS-TCN s obzirom na ciljeve povezane s planiranjem i troškovima te za praćenje funkcioniranja sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS s obzirom na ciljeve povezane s tehničkim rezultatima, troškovnom učinkovitošću, sigurnošću i kvalitetom usluge.

2.  Za potrebe praćenja funkcioniranja sustava ECRIS-TCN i njegova tehničkog održavanja agencija eu-LISA ima pristup potrebnim podacima koji se odnose na postupke obrade podataka koji se provode u sustavu ECRIS-TCN i u referentnom implementacijskom računalnom programu za ECRIS.

3.  Agencija eu-LISA do … [šest mjeseci od stupanja ove Uredbe na snagu] te svakih šest mjeseci nakon toga tijekom faze oblikovanja i razvoja Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o trenutačnom stanju u pogledu razvoja sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS.

4.  Izvješće iz stavka 3. sadržava pregled trenutačnih troškova i napretka projekta, procjenu financijskih učinaka kao i informacije o svim tehničkim problemima i rizicima koji bi mogli utjecati na sveukupne troškove sustava ECRIS-TCN, koji se pokrivaju iz općeg proračuna Unije u skladu s člankom 33.

5.  U slučaju znatnog kašnjenja u procesu razvoja, agencija eu-LISA obavješćuje Europski parlament i Vijeće što je prije moguće o razlozima kašnjenja i njihovom učinku na rokove i financiranje.

6.  Nakon završetka faze razvoja sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS, agencija eu-LISA podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se objašnjava na koji su način ispunjeni ciljevi, a posebno oni koji se odnose na planiranje i troškove, te se obrazlažu eventualna odstupanja.

7.  U slučaju tehničke nadogradnje sustava ECRIS-TCN koja bi mogla prouzročiti znatne troškove agencija eu-LISA obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

8.  Dvije godine nakon početka rada sustava ECRIS-TCN i svake godine nakon toga agencija eu-LISA Komisiji podnosi izvješće o tehničkom funkcioniranju sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS, uključujući njihovu sigurnost, posebno na temelju statističkih podataka o funkcioniranju i upotrebi sustava ECRIS-TCN te o razmjeni podataka iz kaznene evidencije putem referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS.

9.  Četiri godine nakon početka rada sustava ECRIS-TCN i svake četiri godine nakon toga Komisija provodi cjelovitu evaluaciju sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS. Izvješćem o cjelovitoj evaluaciji sastavljenim na toj osnovi obuhvaćaju se procjena primjene ove Uredbe te ispitivanje ostvarenih rezultata u odnosu na zadane ciljeve i utjecaja na temeljna prava. Izvješćem se obuhvaća i procjena toga jesu li i dalje valjana temeljna načela za rad sustava ECRIS-TCN, procjena primjerenosti upotrebe biometrijskih podataka za svrhe sustava ECRIS-TCN, procjena sigurnosti sustava ECRIS-TCN i procjena svih sigurnosnih učinaka na budući rad. Evaluacijom se obuhvaćaju sve potrebne preporuke. Komisija šalje ▌izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom nadzorniku za zaštitu podataka i Agenciji Europske unije za temeljna prava.

10.  Osim toga, prvom cjelovitom evaluacijom iz stavka 9. obuhvaća se procjena sljedećeg:

(a)  u kojoj mjeri se, na temelju relevantnih statističkih podataka i dodatnih informacija koje su dostavile države članice, doprinijelo ostvarenju ciljeva ove Uredbe uključivanjem u sustav ECRIS-TCN podataka o identitetu građana Unije koji imaju i državljanstvo treće zemlje;

(b)  mogućnosti, za neke države članice, da nastave upotrebljavati nacionalni implementacijski računalni program za ECRIS, kako je navedeno u članku 4.;

(c)  unosa podataka o otiscima prstiju u sustav ECRIS-TCN, posebice primjene minimalnih kriterija iz članka 5. stavka 1. točke (b) podtočke ii.;

(d)  učinka ECRIS-a i sustava ECRIS-TCN na zaštitu osobnih podataka.

Procjeni se, prema potrebi, mogu priložiti zakonodavni prijedlozi. Naknadne cjelovite evaluacije mogu obuhvaćati procjenu bilo kojeg od tih aspekata ili svih njih.

11.  Države članice, Eurojust, Europol ▌ i EPPO ▌ agenciji eu-LISA i Komisiji dostavljaju podatke potrebne za sastavljanje izvješćâ iz stavaka 3., 8. i 9. u skladu s kvantitativnim pokazateljima koje su prethodno definirali Komisija ili agencija eu-LISA ili i jedni i drugi. Tim podacima ne smiju se ugroziti metode rada niti obuhvaćati podaci koji otkrivaju izvore, članove osoblja ili istrage.

12.  Ako je to relevantno, nadzorna tijela agenciji eu-LISA i Komisiji dostavljaju podatke potrebne za sastavljanje izvješćâ iz stavka 9. u skladu s kvantitativnim pokazateljima koje su prethodno definirali Komisija ili agencija eu-LISA ili i jedni i drugi. Tim podacima ne smiju se ugroziti metode rada niti obuhvaćati podaci koji otkrivaju izvore, članove osoblja ili istrage.

13.  Agencija eu-LISA Komisiji dostavlja podatke potrebne za pripremu cjelovitih evaluacija iz stavka 9.

Članak 37.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od … [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 38.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.▌

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 39.

Savjetodavna skupina

Agencija eu-LISA osniva savjetodavnu skupinu kako bi stekla stručna znanja povezana sa sustavom ECRIS-TCN i referentnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS, posebice u kontekstu pripreme njezina godišnjeg programa rada i godišnjeg izvješća o radu. Tijekom faze oblikovanja i razvoja primjenjuje se članak 11. stavak 9.

Članak 40.

Izmjene Uredbe (EU) 2018/1726

Uredba (EU) 2018/1726 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 1. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Agencija je odgovorna za pripremanje i razvijanje sustava ulaska/izlaska (EES), DubliNeta, europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS), sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS ili operativno upravljanje tim sustavima.”;

"

2.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 8.a

Zadaće u vezi sa sustavom ECRIS-TCN i referentnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS

U vezi sa sustavom ECRIS-TCN i referentnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS Agencija izvršava:

   (a) zadaće koje su joj dodijeljene Uredbom (EU) …/ Europskog parlamenta i Vijeća ▌*(18);
   (b) zadaće u vezi s osposobljavanjem za tehničku uporabu sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS.

____________________

* Uredba (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća od … o uspostavi centraliziranog sustava za utvrđivanje država članica koje imaju podatke o osuđujućim presudama protiv državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva (sustav ECRIS-TCN) za dopunu Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije te o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1726 (SL L ...).(19)”;

"

3.  u članku 14. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Agencija prati ▌razvoj istraživanja koja su relevantna za operativno upravljanje SIS-om II, VIS-om, Eurodacom, EES-om, ETIAS-om, DubliNetom, sustavom ECRIS-TCN i drugim opsežnim informacijskim sustavima iz članka 1. stavka 5.”;

"

4.  u članku 19. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (ee) zamjenjuje se sljedećim:"

„(ee) donosi izvješća o razvoju EES-a na temelju članka 72. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/2226, izvješća o razvoju ETIAS-a na temelju članka 92. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1240 i izvješća o razvoju sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS na temelju članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) …/…(20);;

"

(b)  točka (ff) zamjenjuje se sljedećim:"

(ff) donosi izvješća o tehničkom funkcioniranju SIS-a II na temelju članka 50. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1987/2006 odnosno članka 66. stavka 4. Odluke 2007/533/PUP, VIS-a na temelju članka 50. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 767/2008 i članka 17. stavka 3. Odluke 2008/633/PUP, EES-a na temelju članka 72. stavka 4. Uredbe (EU) 2017/2226, ETIAS-a na temelju članka 92. stavka 4. Uredbe (EU) 2018/1240 te sustava ECRIS-TCN i referentnog implementacijskog računalnog programa za ECRIS na temelju članka 36. stavka 8. Uredbe (EU) …/…+;”;

"

(c)  točka (hh) zamjenjuje se sljedećim:"

„(hh) daje formalne primjedbe na izvješća Europskog nadzornika za zaštitu podataka o revizijama provedenima na temelju članka 45. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1987/2006, članka 42. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 767/2008 i članka 31. stavka 2. Uredbe (EU) br. 603/2013, članka 56. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/2226, članka 67. Uredbe (EU) 2018/1240 i članka 29. stavka 2. Uredbe (EU) …/…(21) te osigurava odgovarajuće postupanje nakon tih revizija;;

"

(d)  umeće se sljedeća točka:"

„(lla) Komisiji dostavlja statističke podatke povezane sa sustavom ECRIS-TCN i referentnim implementacijskim računalnim programom za ECRIS na temelju članka 32. stavka 4. drugog podstavka Uredbe …/…+;”;

"

(e)  točka (mm) zamjenjuje se sljedećim:"

„(mm) osigurava godišnju objavu popisa nadležnih tijela ovlaštenih za izravno pretraživanje podataka pohranjenih u SIS-u II na temelju članka 31. stavka 8. Uredbe (EZ) br. 1987/2006 i članka 46. stavka 8. Odluke 2007/533/PUP, zajedno s popisom ureda nacionalnih sustava SIS-a II (uredi N.SIS II) i ureda SIRENE na temelju ▌članka 7. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1987/2006 odnosno članka 7. stavka 3. Odluke 2007/533/PUP, kao i popisa nadležnih tijela na temelju članka 65. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/2226, popisa nadležnih tijela na temelju članka 87. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1240 te ▌popisa središnjih tijela na temelju članka 34. stavka 2. Uredbe …/…(22) ;”;

"

5.  u članku 22. stavku 4. iza trećeg podstavka umeće se sljedeći podstavak:"

„Eurojust, Europol i EPPO mogu biti nazočni na sastancima upravnog odbora kao promatrači kada je na dnevnom redu pitanje koje se odnosi na sustav ECRIS-TCN u pogledu primjene Uredbe …/…(23).”;

"

6.  u članku 24. stavku 3. točka (p) zamjenjuje se sljedećim:"

(p) ne dovodeći u pitanje članak 17. Pravilnika o osoblju za dužnosnike, utvrđivanje ▌ zahtjeva povjerljivosti radi usklađivanja s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 1987/2006, člankom 17. Odluke 2007/533/PUP, člankom 26. stavkom 9. Uredbe (EZ) br. 767/2008, člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 603/2013, ▌člankom 37. stavkom 4. Uredbe (EU) 2017/2226, člankom 74. stavkom 2. Uredbe 2018/1240 i člankom 11. stavkom 16. ▌Uredbe (EU) …/…(24);”;

"

7.  u članku 27. stavku 1. umeće se sljedeća točka:"

„(da) savjetodavna skupina za sustav ECRIS-TCN;”.

"

Članak 41.

Provedba i prijelazne odredbe

1.  Države članice poduzimaju mjere koje su potrebne radi usklađivanja s ▌ovom Uredbom što je prije moguće, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava ECRIS-TCN.

2.  Za osuđujuće presude izrečene prije datuma početka unosa podataka u skladu s člankom 35. stavkom 1., središnja tijela u središnjem sustavu stvaraju pojedinačne zapise podataka kako slijedi:

(a)  alfanumerički podaci unose se u središnji sustav do kraja razdoblja iz članka 35. stavka 2.;

(b)  podaci o otiscima prstiju unose se u središnji sustav u roku od dvije godine od početka rada u skladu s člankom 35. stavkom 4.

Članak 42.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Standardni obrazac zahtjeva za dostavu informacija

iz članka 17. stavka 1. Uredbe (EU) …/…(25)

radi dobivanja informacija o tome koja država članica, ako postoji, ima

podatke iz kaznene evidencije o državljaninu treće zemlje

Ovaj obrazac, koji je dostupan na internetskoj stranici www.eurojust.europa.eu na sva 24 službena jezika institucija Unije, trebalo bi poslati na jednom od tih jezika na adresu ECRIS-TCN@eurojust.europa.eu

Država ili međunarodna organizacija koja podnosi zahtjev:

Naziv države ili međunarodne organizacije:

Tijelo koje podnosi zahtjev:

Predstavnik (ime osobe):

Titula:

Adresa:

Broj telefona:

Adresa e-pošte:

Kazneni postupak za koji se traže informacije:

Nacionalni referentni broj:

Nadležno tijelo:

Vrsta kaznenih djela koja se istražuju (navesti relevantne članke kaznenog zakona):

Druge relevantne informacije (npr. hitnost zahtjeva):

Podaci o identitetu osobe koja ima državljanstvo treće zemlje u vezi s kojom se traže informacije o državi članici koja je izrekla osuđujuću presudu:

Napomena: navesti što je moguće više dostupnih informacija.

Prezime:

Ime (imena):

Datum rođenja:

Mjesto rođenja (mjesto i zemlja):

Državljanstvo ili državljanstva:

Spol:

Prethodno ime (ili više njih) ako je primjenjivo:

Imena roditelja:

Identifikacijski broj:

Vrsta i broj identifikacijske isprave (ili više njih):

Tijelo koje je izdalo ispravu (ili više njih):

Pseudonimi ili druga imena:

Molimo, priložite podatke o otiscima prstiju ako su dostupni.

U slučaju više osoba, navesti ih zasebno.

Padajućim izbornikom omogućilo bi se umetanje dodatnih predmeta

Mjesto

 

Datum

 

(Elektronički) potpis i pečat:

(1)Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019.
(2)Okvirna odluka Vijeća 2008/675/PUP od 24. srpnja 2008. o poštovanju presuda među državama članicama Europske unije u novom kaznenom postupku (SL L 220, 15.8.2008., str. 32.).
(3)Okvirna odluka Vijeća 2009/315/PUP od 26. veljače 2009. o organizaciji i sadržaju razmjene podataka iz kaznene evidencije između država članica (SL L 93, 7.4.2009., str. 23.).
(4)Odluka Vijeća 2009/316/PUP od 6. travnja 2009. o uspostavi Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije (ECRIS) na temelju članka 11. Okvirne odluke 2009/315/PUP (SL L 93, 7.4.2009., str. 33.).
(5)Uredba (EU) 2018/1726 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1987/2006 i Odluke Vijeća 2007/533/PUP i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1077/2011 (SL L 295, 21.11.2018., str. 99.).
(6)Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17.12.2011., str. 1.).
(7)Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP (SL L 295, 21.11.2018., str. 138.).
(8)Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).
(9)Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).
(10)Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).
(11)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(12)Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
(13)SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(14)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(15)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(16)SL C 55, 14.2.2018., str. 4.
(17)SL L 56, 4.3.1968., str. 1.
(18)+SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(19)++ SL: molimo umetnuti broj, datum i upućivanje na SL za ovu Uredbu.
(20)+SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(21)+SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(22)+SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(23)+SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(24)+SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(25)+ SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.


Program Europskih snaga solidarnosti ***I
PDF 332kWORD 109k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Europskih snaga solidarnosti i o stavljanju izvan snage [Uredbe o Europskim snagama solidarnosti] i Uredbe (EU) br. 375/2014 (COM(2018)0440 – C8-0264/2018 – 2018/0230(COD))
P8_TA(2019)0150A8-0079/2019

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Akt EU-a o kibersigurnosti ***I
PDF 441kWORD 144k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ENISA-i (agenciji EU-a za kibersigurnost) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 526/2013 te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije („Akt o kibersigurnosti”) (COM(2017)0477 – C8-0310/2017 – 2017/0225(COD))
P8_TA-PROV(2019)0151A8-0264/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)(C8-0310/2017),

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0477),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje francuskog Senata, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu je ustvrđeno da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. veljače 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za proračun te Odbora za građanske poslove, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0264/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka. 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o ENISA-i (Agencija Europske unije za kibersigurnost) ▌te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 526/2013 (Akt o kibersigurnosti)

P8_TC1-COD(2017)0225


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Mrežni i informacijski sustavi i elektroničke komunikacijske mreže i usluge imaju ključnu ulogu u društvu i postali su okosnica gospodarskog rasta. Na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji (IKT) temelje se složeni sustavi kojima se podupiru svakodnevne društvene aktivnosti, osigurava neprekinuto funkcioniranje naših gospodarstava u ključnim sektorima poput zdravstva, energetike, financija i prometa te se posebno podupire funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)  Građani, organizacije i poduzeća u cijeloj Uniji sada se u znatnoj mjeri koriste mrežnim i informacijskim sustavima. Digitalizacija i povezivost postaju ključne značajke sve većeg broja proizvoda i usluga, a pojavom interneta stvari (IoT) očekuje se da će se u Uniji tijekom sljedećeg desetljeća upotrebljavati iznimno velik broj povezanih digitalnih uređaja. Iako se s internetom povezuje sve veći broj uređaja, pri njihovom dizajnu se ne vodi dovoljno računa o sigurnosti i otpornosti, što dovodi do nedostatne kibersigurnosti. U tom kontekstu, zbog ograničene uporabe certifikacije, pojedinačni korisnici, organizacije i poduzeća nemaju dovoljno informacija o kibersigurnosnim značajkama IKT proizvoda i IKT usluga, što smanjuje povjerenje u digitalna rješenja. Mrežni i informacijski sustavi imaju sposobnost podupiranja svih aspekata naših života i poticanja gospodarskog rasta Unije. Okosnica su za ostvarenje jedinstvenog digitalnog tržišta.

(3)  Rast digitalizacije i povezivosti dovode do većih kibersigurnosnih rizika, zbog čega je društvo u cjelini osjetljivije na kiberprijetnje, a pojedinci se suočavaju sa sve većim opasnostima, uključujući ranjive osobe kao što su djeca. Kako bi se ti rizici ublažili, treba poduzeti sve nužne mjere za poboljšanje kibersigurnosti u Uniji s ciljem bolje zaštite od kiberprijetnji mrežnih i informacijskih sustava, telekomunikacijskih mreža, digitalnih proizvoda, usluga i uređaja kojima se koriste građani, organizacije i poduzeća, od malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ(6) do operatora ključnih infrastruktura.

(4)  Agencija Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), osnovana Uredbom (EU) br. 526/2013. Europskog parlamenta i Vijeća(7) stavljanjem na raspolaganje relevantnih informacija javnosti doprinosi razvoju kibersigurnosnog sektora u Uniji, a posebice MSP-ova te novoosnovanih poduzeća. ENISA bi trebala nastojati ostvariti bližu suradnju sa sveučilištima i istraživačkim subjektima kako bi se doprinijelo smanjenju ovisnost o kibersigurnosnim proizvodima i uslugama izvan Unije i ojačalo opskrbne lance unutar Unije.

(5)  Kibernapadi su sve češći te je potrebna snažnija obrana povezanoga gospodarstva i društva koje je osjetljivije na kiberprijetnje i napade. Međutim, dok su kibernapadi često prekogranični, nadležnost i politički odgovori nadležnih tijela za kibersigurnost i za izvršavanje zakonodavstva uglavnom su nacionalni. Veliki incidenti mogli bi uzrokovati prekid u pružanju ključnih usluga u cijeloj Uniji. Zbog toga su potrebni učinkoviti i koordinirani odgovori te upravljanje krizama na razini Unije, koji se temelje na ciljanim politikama i opsežnijim instrumentima za europsku solidarnost i uzajamnu pomoć. Nadalje, za oblikovatelje politika, industriju i korisnike važno je redovito ocjenjivanje stanja kibersigurnosti i otpornosti u Uniji na temelju pouzdanih podataka Unije i sustavno predviđanje budućeg razvoja, izazova i opasnosti na razini Unije i na globalnoj razni.

(6)  Zbog sve većih kibersigurnosnih izazova s kojima se Unija suočava potrebno je donijeti sveobuhvatan skup mjera koje bi se temeljile na prethodnom djelovanju Unije i kojima bi se poticali ciljevi koji se uzajamno podupiru. Ti ciljevi uključuju daljnje povećanje sposobnosti i spremnosti država članica i poduzeća te poboljšanje suradnje, razmjene informacija i koordinacije među državama članicama i institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije. Nadalje, s obzirom na to da kiberprijetnje ne poznaju granice, trebalo bi povećati sposobnosti na razini Unije kojima bi se mogla dopuniti djelovanja država članica, posebno u slučajevima velikih prekograničnih incidenata i kriza uz istovremeno vođenje računa o važnosti održavanja i daljnjeg poboljšavanja nacionalnih sposobnosti za odgovor na kiberprijetnje svih razmjera.

(7)  Potrebno je također uložiti dodatne napore u podizanje osviještenosti građana, organizacija i poduzeća o pitanjima kibersigurnosti. Nadalje, budući da incidenti narušavaju povjerenje u pružatelje digitalnih usluga i u samo jedinstveno digitalno tržište, posebno u redovima potrošača, povjerenje bi trebalo dodatno ojačati transparentnom ponudom informacija o razini sigurnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa kojima se ističe da čak i visoka razina kibersigurnosne certifikacije nije jamstvo da su IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces potpuno sigurni. Jačanje povjerenja može se olakšati certifikacijom na razini Unije kojom će se osigurati zajednički kibersigurnosni zahtjevi i kriteriji za evaluaciju na svim nacionalnim tržištima i u svim sektorima.

(8)  Kibersigurnost nije samo problem povezan s tehnologijom, već je za njega od jednake važnosti ljudsko ponašanje. Stoga bi trebalo snažno promicati „kiberhigijenu”, odnosno jednostavne, rutinske mjere kojima se, ako ih građani, organizacije i poduzeća redovito provode, na najmanju moguću mjeru smanjuje njihova izloženost rizicima od kiberprijetnji.

(9)  Radi jačanja struktura Unije u području kibersigurnosti važno je održati i razviti sposobnosti država članica za sveobuhvatan odgovor na kiberprijetnje, što obuhvaća prekogranične incidente.

(10)  Poduzeća i pojedinačni potrošači trebali bi imati točne informacije o tome do koje su jamstvene razine certificirani njihovi IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi . Istovremeno, nijedan IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces nije u potpunosti kibersiguran i potrebno je promicati i prioritizirati osnovna pravila kiberhigijene. S obzirom na sve veću dostupnost uređaja IoT-a postoji niz dobrovoljnih mjera koje privatni sektor može poduzeti kako bi ojačao povjerenje u sigurnost IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa.

(11)  Moderni IKT proizvodi i sustavi često se integriraju i oslanjaju se na jednu ili više tehnologija i komponenti treće strane, kao što su softverski moduli, knjižnice ili aplikacijska programska sučelja. To oslanjanje, koje se naziva „ovisnost”, moglo bi predstavljati dodatne kibersigurnosne rizike jer bi ranjivosti prisutne u komponentama treće strane mogle utjecati i na sigurnost IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa. U mnogim slučajevima utvrđivanje i dokumentiranje takvih ovisnosti omogućuje krajnjim korisnicima IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa da poboljšaju svoje aktivnosti upravljanja kibersigurnosnim rizicima poboljšanjem, primjerice, korisničkih postupaka upravljanja ranjivostima i otklanjanja ranjivosti u području kibersigurnosti.

(12)  Trebalo bi poticati organizacije, proizvođače ili pružatelje usluga koji su uključeni u oblikovanje i razvoj IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa da u najranijim fazama oblikovanja i razvoja provedu mjere radi zaštite sigurnosti tih proizvoda, procesa i usluga u najvećoj mogućoj mjeri, na način da se pretpostavlja pojava napada te da se njihov učinak očekuje i smanjuje na najmanju moguću mjeru („integrirana sigurnost”). Sigurnosti bi trebalo jamčiti tijekom cijelog životnog vijeka IKT proizvoda, IKT usluge i IKT procesa i to tako da se postupci oblikovanja i razvoja stalno razvijaju s ciljem smanjenja štete od zlonamjernog iskorištavanja.

(13)  Poduzeća, organizacije i javni sektor trebali bi konfigurirati IKT proizvode, IKT procese ili IKT usluge koje osmišljavaju tako da se osigura viši stupanj sigurnosti, što bi prvom korisniku omogućilo da dobije zadanu konfiguraciju s najsigurnijim mogućim postavkama („zadana sigurnost”) čime bi se smanjilo opterećenje za korisnike da na odgovarajući način moraju konfigurirati IKT proizvod, IKT uslugu i IKT procesd. Zadana sigurnost ne bi trebala zahtijevati opsežnu konfiguraciju ni specifično tehničko razumijevanje ili neintuitivno ponašanje korisnika već bi, ako je ugrađena, trebala funkcionirati jednostavno i pouzdano. Ako se na pojedinačnoj osnovi analizom rizika i upotrebljivosti pokaže da takve zadane postavke nisu ostvarive, korisnike bi trebalo upozoriti da se odluče za najsigurniju postavku.

(14)  Uredbom (EZ) br. 460/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (8) osnovana je ENISA za potrebe doprinosa ciljevima osiguravanja visoke i učinkovite razine mrežne i informacijske sigurnosti u Uniji te razvoja kulture mrežne i informacijske sigurnosti u korist građana, potrošača, poduzeća i javnih uprava. Uredbom (EZ) br. 1007/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (9) produljen je mandat ENISA-e do ožujka 2012. Uredbom (EZ) br. 580/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(10) dodatno je produljen mandat ENISA-e do 13. rujna 2013. Uredbom (EU) br. 526/2013 mandat ENISA-e produljen je do 19. lipnja 2020.

(15)  Unija je već poduzela važne korake kako bi osigurala kibersigurnost i povećala povjerenje u digitalne tehnologije. Godine 2013. donesena je Strategija Europske unije za kibersigurnost kako bi se usmjerio politički odgovor Unije na kiberprijetnje i kiberrizike. S ciljem bolje zaštite građana na internetu Unija je 2016. donijela prvi zakonodavni akt u području kibersigurnosti u obliku Direktive (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća(11). Direktivom (EU) 2016/1148 utvrđuju se zahtjevi u pogledu nacionalnih sposobnosti u području kibersigurnosti, uspostavljeni su prvi mehanizmi za jačanje strateške i operativne suradnje među državama članicama i uvedene su obveze u pogledu sigurnosnih mjera i obavijesti o incidentima u sektorima koji su od ključne važnosti za gospodarstvo i društvo, kao što su energetika, promet, opskrba pitkom vodom i njezina distribucija, bankarstvo, infrastruktura financijskog tržišta, zdravstvena skrb, digitalna infrastruktura i pružatelji ključnih digitalnih usluga (tražilice, usluge računalstva u oblaku i internetska tržišta). ENISA je dobila ključnu ulogu u podupiranju provedbe te direktive. Nadalje, djelotvorna borba protiv kiberkriminaliteta važan je prioritet Europskog programa sigurnosti, čime se doprinosi općem cilju postizanja visoke razine kibersigurnosti. Drugi pravni akti, kao što su Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(12) i direktive 2002/58/EZ(13) i (EU) 2018/1972(14) Europskog parlamenta i Vijeća, također doprinose visokoj razini kibersigurnosti na jedinstvenom digitalnom tržištu.

(16)  Od donošenja strategije Europske unije o kibersigurnosti iz 2013. i posljednje revizije mandata ENISA-ee znatno se promijenio opći kontekst politike rastom neizvjesnosti i nesigurnosti globalnog okruženja. Imajući to u vidu te u kontekstu pozitivnog razvoja uloge ENISA-e kao referentne točke za savjetovanje i stručno znanje, posredovatelja suradnje i izgradnje kapaciteta te u okviru nove politike Unije u području kibersigurnosti nužno je preispitati mandat ENISA-e kako bi se utvrdila njezina uloga u promijenjenom kibersigurnosnom ekosustavu i osiguralo da ona djelotvorno doprinosi odgovoru Unije na kiberizazove koji proizlaze iz bitno preobraženog okruženja kiberprijetnji na koje ENISA, kao što se pokazalo tijekom njezine evaluacije, u okviru svojeg trenutačnog mandata, ne može dostatno odgovoriti.

(17)  ENISA osnovana ovom Uredbom trebala bi naslijediti ENISA-u osnovanu Uredbom (EU) br. 526/2013. ENISA bi trebala izvršavati zadaće koje su joj povjerene ovom Uredbom i drugim pravnim aktima Unije u području kibersigurnosti pružanjem, među ostalim, savjeta i stručnog znanja te djelujući kao centar za informacije i znanje u Uniji. Ona bi trebala promicati razmjenu najbolje prakse među državama članicama i privatnim dionicima, Komisiji i državama članicama trebala bi davati prijedloge o politikama, djelovati kao referentna točka za sektorske inicijative politike Unije u području kibersigurnosti i poticati operativnu suradnju među državama članicama i između država članica i institucija, tijela, ureda i agencija Unije.

(18)  Odlukom (2004/97/EZ, Euratom) donesenom zajedničkim dogovorom predstavnika država članica koji su se sastali na razini šefova država i vlada(15), predstavnici država članica odlučili su da će sjedište ENISA-e biti u Grčkoj u gradu koji odredi grčka vlada. Država članica domaćin ENISA-e trebala bi osigurati najbolje moguće uvjete za njezin nesmetan i učinkovit rad. Za pravilno i učinkovito obavljanje zadaća, za odabir i zadržavanje osoblja te za jačanje učinkovitosti aktivnosti umrežavanja nužno je da se ENISA nalazi na odgovarajućoj lokaciji na kojoj su, među ostalim, osigurani odgovarajuća prometna povezanost te prostori za supružnike i djecu koji prate članove osoblja ENISA-e. Potrebne aranžmane trebalo bi utvrditi u sporazumu između ENISA-e i države članice domaćina koji se sklapa nakon dobivanja suglasnosti Upravljačkog odbora ENISA-e.

(19)  S obzirom na sve veće rizike i izazove u području kibersigurnosti s kojima se Unija suočava, trebalo bi povećati financijske i ljudske resurse dodijeljene ENISA-i u skladu s njezinom pojačanom ulogom i zadaćama i njezinom ključnom ulogom u ekosustavu organizacija koje brane digitalni ekosustav Unije koji bi ENISA-i omogućili da učinkovito izvršava zadaće koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

(20)  ENISA bi trebala razviti i održavati visoku razinu stručnosti i djelovati kao referentna točka koja svojom neovisnošću, kvalitetom savjeta i informacija koje pruža, transparentnošću postupaka i metoda rada te marljivošću u obavljanju svojih zadaća uspostavlja povjerenje u jedinstveno tržište. ENISA bi trebala aktivno podupirati nacionalne napore te bi trebala proaktivno doprinositi ▌naporima Unije obavljajući pritom svoje zadaće u potpunoj suradnji s institucijama, ▌ tijelima, uredima i agencijama Unije te s državama članicama, uz izbjegavanje udvostručavanja posla i promicanje sinergije. Nadalje, rad ENISA-e trebao bi se temeljiti na informacijama dobivenima od privatnog sektora i relevantnih dionika i suradnji s njima. Skupom zadaća trebao bi se utvrditi način na koji će ENISA ostvariti svoje ciljeve, pri čemu joj se treba omogućiti fleksibilnost u radu.

(21)  ENISA bi trebala dodatno ojačati vlastite tehničke i ljudske sposobnosti i vještine kako bi mogla pružiti odgovarajuću potporu operativnoj suradnji između država članica. ENISA bi trebala povećati svoje znanje i iskustvo te sposobnosti. ENISA i države članice mogli bi na dobrovoljnoj osnovi osmisliti programe za upućivanje nacionalnih stručnjaka u ENISA-u, stvaranje skupina stručnjaka i razmjenu osoblja.

(22)  ENISA bi trebala pomagati Komisiji davanjem savjeta, mišljenja i analiza u vezi sa svim pitanjima Unije koja se odnose na razvoj, ažuriranje i preispitivanje politika i prava u području kibersigurnosti te njihovih sektorskih aspekata radi jačanja relevantnosti politika i prava Unije s dimenzijom kibersigurnosti i omogućavanja dosljednosti u njihovoj provedbi na nacionalnoj razini. ENISA bi trebala djelovati kao referentna točka za pružanje savjeta i stručnog znanja o sektorskoj politici i pravnim inicijativama Unije kada je riječ o pitanjima kibersigurnosti. ENISA bi trebala redovito obavješćivati Europski parlament o svojim aktivnostima.

(23)  Javna jezgra otvorenog interneta, odnosno njegovi glavni protokoli i infrastruktura koji su globalno javno dobro, omogućuje temeljnu funkcionalnost interneta i osnova je njegova normalnog funkcioniranja. ENISA bi trebala podupirati sigurnost i stabilnost funkcioniranja javne jezgre otvorenog interneta, uključujući, ali ne ograničavajući se na ključne protokole (posebno DNS, BGP i IPv6), rad sustava naziva domena (DNS) (kao što je funkcioniranje svih vršnih domena), te rad korijenske zone (root zone).

(24)  Osnovna je zadaća ENISA-e promicati dosljednu provedbu odgovarajućeg pravnog okvira, a posebno učinkovitu provedbu Direktive (EU) 2016/1148 i drugih relevantnih pravnih instrumenata koji sadržavaju aspekte kibersigurnosti, što je od ključne važnosti za povećanje kiberotpornosti. S obzirom na kiberprijetnje koje se brzo razvijaju, jasno je da države članice trebaju potporu sveobuhvatnijeg, horizontalnog pristupa izgradnji kiberotpornosti.

(25)  ENISA bi trebala pomagati državama članicama i institucijama, ▌ tijelima, uredima i agencijama Unije u njihovim naporima usmjerenima na izgradnju i jačanje sposobnosti i pripravnosti s ciljem sprječavanja i otkrivanja kiberprijetnji i kiberincidenata i odgovora na njih te u vezi sa sigurnošću mrežnih i informacijskih sustava. ENISA bi posebno trebala poduprijeti razvoj i jačanje nacionalnih i Unijinih timova za odgovor na računalne sigurnosne incidente („CSIRT-ovi”) ▌iz Direktive (EU) 2016/1148 s ciljem postizanja visoke zajedničke razine njihove zrelosti u Uniji. Aktivnostima ENISA-e koje se odnose na operativne kapacitete država članica trebale bi se aktivno podupirati mjere koje države članice poduzimaju radi ispunjenja svojih obveza proizašlih iz Direktive (EU) 2016/1148 te ih stoga ne bi trebale nadomjestiti.

(26)  ENISA bi usto trebala pomagati u razvoju i ažuriranju strategija o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava na razini Unije i, na zahtjev, na razini država članica, osobito o kibersigurnosti, te bi trebala promicati širenje tih strategija i pratiti njihovu provedbu. ENISA bi ujedno trebala doprinositi pokrivanju potreba za osposobljavanjem i obrazovnim materijalima, uključujući potrebe javnih tijela, i prema potrebi, u velikoj mjeri „osposobljavati voditelje osposobljavanja” nadovezujući se na Okvir digitalne kompetencije za građane kako bi pomogla državama članicama te institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije da razviju vlastite sposobnosti za osposobljavanje.

(27)  ENISA bi trebala podupirati države članice u području podizanja svijesti i obrazovanja o kibersigurnosti olakšavanjem bliže koordinacije i razmjene najboljih praksi među državama članicama. Takva bi se potpora mogla sastojati od razvoja mreže nacionalnih obrazovnih kontaktnih točaka i razvoja platforme za osposobljavanje u području kibersigurnosti. Mreža nacionalnih obrazovnih kontaktnih točaka mogla bi djelovati u okviru mreže nacionalnih časnika za vezu te osigurati početnu točku za buduću koordinaciju unutar država članica.

(28)  ENISA bi trebala pomagati Skupini za suradnju osnovanoj Direktivom (EU) 2016/1148 pri izvršavanju njezinih zadaća, posebno pružanjem stručnog znanja i savjeta te olakšavanjem razmjene najbolje prakse, među ostalim, u pogledu utvrđivanja operatora ključnih usluga u državama članicama, kao i u pogledu prekograničnih ovisnosti, rizika i incidenata.

(29)  S ciljem poticanja suradnje između javnog i privatnog sektora te unutar privatnog sektora, posebice radi potpore zaštiti kritične infrastrukture, ENISA bi trebala podupirati unutarsektorsku i međusektorsku razmjenu informacija, osobito u sektorima s popisa u Prilogu II. Direktivi (EU) 2016/1148, pružanjem najboljih praksi i smjernica o dostupnim alatima i postupcima, kao i pružanjem smjernica za rješavanje regulatornih pitanja povezanih s razmjenom informacija, primjerice olakšavanjem uspostave sektorskih centara za razmjenu i analizu informacija.

(30)  Budući da je mogući negativni učinak ranjivosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa u stalnom porastu, pronalaženje i otklanjanje takvih ranjivosti ima važnu ulogu u smanjenju ukupnih kibersigurnosnih rizika. Pokazalo se da se suradnjom između organizacija, proizvođača ili pružatelja ranjivih IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa te članova istraživačke zajednice u području kibersigurnosti i vladâ, koji pronalaze takve ranjivosti, znatno povećava i stopa otkrivanja i stopa uklanjanja ranjivosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa. Koordinirano otkrivanje ranjivosti odvija se strukturiranim postupkom suradnje u kojem se ranjivosti prijavljuju vlasniku informacijskog sustava, čime se organizaciji omogućuje da dijagnosticira i otkloni ranjivost prije nego što se detaljne informacije o njoj otkriju trećim stranama ili javnosti. Tim se postupkom predviđa i koordinacija između strane koja je otkrila ranjivosti i organizacije u pogledu objave tih ranjivosti. Politike koordiniranog otkrivanja ranjivosti mogle bi imati važnu ulogu u nastojanjima država članica da poboljšaju kibersigurnost.

(31)  ENISA bi trebala objedinjavati i analizirati dobrovoljno podijeljena zajednička nacionalna izvješća CSIRT-ova i međuinstitucijskog tima za hitne računalne intervencije za institucije, tijela i agencije Unije („CERT-EU”) uspostavljenog Dogovorom između Europskog parlamenta, Europskog vijeća, Vijeća Europske unije, Europske komisije, Suda Europske unije, Europske središnje banke, Europskog revizorskog suda, Europske službe za vanjsko djelovanje, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, Europskog Odbora regija i Europske investicijske banke o organizaciji i radu tima za hitne računalne intervencije za institucije, tijela i agencije Unije (CERT-EU) (16) radi doprinosa uspostavi zajedničkih postupaka, jezika i terminologije za razmjenu informacija. U tom bi kontekstu ENISA trebala uključiti i privatni sektor u okvir Direktive (EU) 2016/1148 kojom se utvrđuje osnova za dobrovoljnu razmjenu tehničkih informacija na operativnoj razini u okviru mreže timova za odgovor na računalne sigurnosne incidente („mreža CSIRT-ova”) uspostavljene tom direktivom.

(32)  ENISA bi trebala doprinijeti odgovorima na razini Unije u slučaju prekograničnih incidenata i kriza velikih razmjera povezanih s kibersigurnošću. Tu bi zadaću ENISA trebala obavljati sukladno svojem mandatu u skladu s ovom Uredbom i pristupom koji trebaju dogovoriti države članice u kontekstu Preporuke Komisije (EU) 2017/1584(17) i Zaključaka Vijeća od 26. lipnja 2018. o koordiniranom odgovoru EU-a na kiberincidente i kiberkrize velikih razmjera. Ta bi zadaća mogla uključivati prikupljanje relevantnih informacija i posredovanje između mreže CSIRT-ova i tehničke zajednice te između donositelja odluka koji su odgovorni za upravljanje krizom. Nadalje, ENISA bi trebala podupirati operativnu suradnju među državama članicama, ako to zahtijeva jedna ili više država članica, pri rješavanju incidenata s tehničkog gledišta ▌olakšavanjem relevantne razmjene tehničkih rješenja među državama članicama i doprinosom komunikaciji s javnošću. ENISA bi trebala podupirati operativnu suradnju ispitivanjem uređenja za takvu suradnju s pomoću redovnih vježbi u području kibersigurnosti.

(33)  ENISA bi pri podupiranju operativne suradnje trebala iskoristiti dostupnu tehničku i operativnu stručnost CERT-EU-a u okviru strukturirane suradnje ▌. Takvom strukturiranom suradnjom moglo bi se izgraditi stručno znanje ENISA-e. Prema potrebi trebalo bi definirati odgovarajuće namjenske aranžmane između ta dva subjekta kako bi se utvrdila praktična provedba takve suradnje i izbjeglo udvostručivanje aktivnosti.

(34)  U obavljanju svoje zadaće pružanja potpore operativnoj suradnji u okviru mreže CSIRT-ova ENISA bi trebala moći pružiti potporu državama članicama na njihov zahtjev, primjerice pružanjem savjeta o tome kako poboljšati njihove sposobnosti za sprečavanje, otkrivanje i odgovor na incidente, olakšavanjem tehničkog rješavanja incidenata sa značajnim ili bitnim učinkom, ili osiguravanjem da kiberprijetnje i kiberincidenati budu podvrgnuti analizi. ENISA bi trebala olakšati tehničko rješavanje incidenata sa značajnim ili bitnim učinkom i to posebice podupiranjem dobrovoljne razmjene tehničkih rješenja među državama članicama ili izradom objedinjenih tehničkih informacija kao što su tehnička rješenja koja države članice dobrovoljno razmjenjuju. U Preporuci (EU) 2017/1584 preporučuje se da države članice surađuju u dobroj vjeri te da uzajamno i s ENISA-om bez nepotrebnog odlaganja razmjenjuju informacije o incidentima i krizama velikih razmjera povezanima s kibersigurnošću. Takvim bi se informacijama dodatno pomoglo ENISA-i pri izvršavanju zadaća podupiranja operativne suradnje.

(35)  U okviru redovne suradnje na tehničkoj razini s ciljem podupiranja informiranosti o stanju u Uniji, ENISA bi trebala u bliskoj suradnji s državama članicama izrađivati redovito i temeljito tehničko izvješće o stanju kibersigurnosti EU-a u pogledu incidenata i kiberprijetnji, na temelju javno dostupnih informacija, vlastite analize i izvješća koje s njom dijele CSIRT-ovi država članica ▌ili nacionalne jedinstvene kontaktne točke za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava („jedinstvene kontaktne točke”) iz Direktive (EU) 2016/1148,u oba slučaja na dobrovoljnoj osnovi, Europski centar za kiberkriminalitet (EC3) pri Europolu, CERT-EU i, prema potrebi, Obavještajni i situacijski centar EU-a (EU INTCEN) pri Europskoj službi za vanjsko djelovanje. To bi izvješće trebalo biti dostupno Vijeću, Komisiji, Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i mreži CSIRT-ova.

(36)  Potpora ENISA-e ex-post tehničkim istragama incidenata sa značajnim ili bitnim učinkom ▌poduzete ▌na zahtjev ▌pogođenih država članica trebala bi biti usmjerena na sprečavanje budućih incidenata ▌. Dotične države članice trebale bi pružiti potrebne informacije i pomoć kako bi ENISA mogla učinkovito podupirati ex-post tehničku istragu.

(37)  Države članice mogu pozvati poduzeća pogođena incidentom da surađuju pružanjem potrebnih informacija i pomoći ENISA-i ne dovodeći u pitanje njihovo pravo na zaštitu poslovno osjetljivih informacija i informacija koje se odnose na javnu sigurnost.

(38)  Kako bi bolje razumjela izazove u području kibersigurnosti i s ciljem pružanja strateških dugoročnih savjeta državama članicama i institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, ENISA mora analizirati postojeće i nove kibersigurnosne rizike. U tu svrhu ENISA bi trebala, u suradnji s državama članicama i, prema potrebi, s tijelima za statistiku i drugim tijelima, prikupljati relevantne javno dostupne informacije ili one dobrovoljno stavljene na raspolaganje i provoditi analize novih tehnologija te davati tematske procjene očekivanih društvenih, pravnih, gospodarskih i regulatornih učinaka tehnoloških inovacija na mrežnu i informacijsku sigurnost, a posebno na kibersigurnost. Nadalje, ENISA bi analizom kiberprijetnji, ranjivosti i incidenata trebala pomagati državama članicama i institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije u prepoznavanju novih kibersigurnosnih rizika i sprečavanju ▌ incidenata.

(39)  S ciljem povećanja otpornosti Unije ENISA bi trebala razvijati stručnost u području kibersigurnosti infrastruktura posebno radi potpore sektorima iz Priloga II. Direktivi (EU) 2016/1148 i onih koje upotrebljavaju pružatelji digitalnih usluga navedeni u Prilogu III. toj direktivi pružanjem savjeta, izdavanjem smjernica i razmjenom najboljih praksi. Kako bi osigurala lakši pristup bolje strukturiranim informacijama o kibersigurnosnim rizicima i mogućim lijekovima, ENISA bi trebala razviti i održavati „informativni centar” Unije, središnji portal na kojem će javnost moći na jednom mjestu dobiti informacije o kibersigurnosti koje potječu od institucija, tijela, ureda i agencija na razini Unije i nacionalnoj razini. Olakšavanje pristupa bolje strukturiranim informacijama o kibersigurnosnim rizicima i mogućim lijekovima moglo bi također pomoći državama članicama da ojačaju svoje sposobnosti i usklade svoje prakse, čime bi povećale svoju ukupnu otpornost na kibernapade.

(40)  ENISA bi trebala doprinositi podizanju osviještenosti javnosti o kibersigurnosti, među ostalim putem kampanje podizanja svijesti na razini EU-a promicanjem obrazovanja, i davanjem savjeta o dobrim praksama za pojedinačne korisnike koje su namijenjene građanima ▌, organizacijama i poduzećima. ENISA bi trebala doprinositi i promicanju najboljih praksi i rješenja, među ostalim kiberhigijenu i kiberpismenost, na razini građana ▌, organizacija i poduzeća prikupljanjem i analizom javno dostupnih informacija o značajnim incidentima te sastavljanjem i objavljivanjem izvješća i savjeta za građane, organizacije i poduzeća kako bi se poboljšala njihova opća razina pripravnosti i otpornosti. ENISA bi također trebala težiti tome da potrošačima pruži relevantne informacije o primjenjivim programima certifikacije, na primjer davanjem smjernica i preporuka. ENISA bi, nadalje, u skladu s akcijskim planom o digitalnom obrazovanju uspostavljenim u Komunikaciji Komisije od 17. siječnja 2018. i u suradnji s državama članicama i institucijama, ▌tijelima, uredima i agencijama Unije trebala organizirati redovite kampanje informiranja i obrazovanja krajnjih korisnika s ciljem poticanja sigurnijeg ponašanja pojedinaca na internetu, digitalne pismenosti i podizanja osviještenosti o potencijalnim kiberprijetnjama, uključujući kriminalne aktivnosti na internetu kao što su phishing napadi, mreže zaraženih računala (botnet), financijske i bankovne prijevare, prijevare povezane s podacima, te promicanja osnovnih savjeta o višestrukoj autentifikaciji, zakrpama, enkripciji, anonimizaciji i zaštiti podataka.

(41)  ENISA bi trebala imati glavnu ulogu u bržem osvješćivanju krajnjih korisnika o sigurnosti uređaja i sigurnom korištenju uslugama te bi trebala promicati integriranu sigurnost i integriranu privatnost na razini Unije. U postizanju tog cilja ENISA bi trebala najbolje iskoristiti dostupne najbolje prakse i iskustva, posebice najbolje prakse i iskustva akademskih institucija i istraživača u području IT sigurnosti.

(42)  Kako bi pružala potporu poduzećima koja djeluju u sektoru kibersigurnosti i korisnicima kibersigurnosnih rješenja, ENISA bi trebala razviti i održavati „opservatorij tržišta” provođenjem redovitih analiza i širenjem informacija o glavnim kretanjima na kibersigurnosnom tržištu na strani ponude i potražnje.

(43)  ENISA bi trebala doprinositi naporima Unije u suradnji s međunarodnim organizacijama te u okviru odgovarajućih okvira za međunarodnu suradnju u području kibersigurnosti. ENISA bi prema potrebi posebno trebala doprinositi suradnji s organizacijama kao što su OECD, OESS i NATO. Takva suradnja mogla bi, među ostalim, uključivati zajedničke vježbe u području kibersigurnosti i zajedničku koordinaciju odgovora na incidente. Te se aktivnosti trebaju provoditi u potpunosti poštujući Unijina načela uključivosti, uzajamnosti i autonomije u donošenju odluka, ne dovodeći u pitanje posebnu narav sigurnosne i obrambene politike nijedne države članice.

(44)  Kako bi se osiguralo da ENISA u potpunosti ostvari svoje ciljeve, ona bi se trebala povezati s relevantnim nadzornim tijelima Unije i drugim nadležnim tijelima u Uniji, institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, među ostalim s CERT-EU-om, EC3-om, Europskom obrambenom agencijom (EDA), Agencijom za europski globalni navigacijski satelitski sustav (Europska agencija za GNSS), Uredom tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC), Europskom agencijom za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA), Europskom središnjom bankom (ESB), Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo (EBA), Europskim odborom za zaštitu podataka, Agencijom Unije za suradnju energetskih regulatora (ACER), Europskom agencijom za sigurnost zračnog prometa (EASA) i sa svim drugim agencijama Unije koje djeluju u području kibersigurnosti. ENISA bi se trebala povezati i s nadležnim tijelima za zaštitu podataka s ciljem razmjene znanja i najbolje prakse i trebala bi davati savjete o aspektima kibersigurnosti koji bi mogli utjecati na njihov rad. Predstavnici nacionalnih tijela za izvršavanje zakonodavstva i tijela za izvršavanje zakonodavstva na razini Unije te nacionalnih tijela i tijela Unije za zaštitu privatnosti trebali bi imati pravo da budu zastupljeni u savjetodavnoj skupini ENISA-e. Pri povezivanju s tijelima za izvršavanje zakonodavstva u vezi s pitanjima mrežne i informacijske sigurnosti koji mogu utjecati na njihov rad, ENISA bi trebala poštovati postojeće informacijske kanale i uspostavljene mreže.

(45)  Mogla bi se uspostaviti partnerstva s akademskim institucijama u kojima su pokrenute istraživačke inicijative u relevantnim područjima te bi trebali postojati odgovarajući kanali za doprinose organizacija potrošača i drugih organizacija koje bi trebalo uzeti u obzir.

(46)  ENISA bi u svojoj ulozi ▌ tajništva mreže CSIRT-ova trebala podupirati CSIRT-ove u državama članicama i CERT-EU u operativnoj suradnji u vezi s relevantnim zadaćama mreže CSIRT-ova kako su navedene u Direktivi (EU) 2016/1148. Nadalje, ENISA bi trebala poticati i podržavati suradnju između relevantnih CSIRT-ova u slučaju incidenata, napada ili poremećaja mreža ili infrastrukture kojima upravljaju ili koje oni štite i koje uključuju ili imaju mogućnost uključivanja najmanje dva CSIRT-a uzimajući u obzir standardne operativne postupke mreže CSIRT-ova.

(47)  S ciljem povećanja pripravnosti Unije za odgovor na incidente ENISA bi trebala redovito organizirati vježbe u području kibersigurnosti na razini Unije te državama članicama, institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije na njihov zahtjev pomagati pri organizaciji takvih vježbi. Jednom svake dvije godine trebalo bi organizirati sveobuhvatne vježbe velikog razmjera koja bi obuhvaćala tehničke, operativne ili strateške elemente. Osim toga, ENISA bi trebala moći redovito organizirati manje opsežne vježbe s istim ciljem povećanja pripravnosti Unije za odgovor na incidente

(48)  ENISA bi trebala dalje razvijati i održavati svoje stručno znanje u području kibersigurnosne certifikacije radi potpore politici Unije u tom području. ENISA bi se trebala oslanjati na postojeće najbolje prakse te bi trebala promicati prihvaćanje kibersigurnosne certifikacije u Uniji, među ostalim doprinosom uspostavi okvira za kibersigurnosnu certifikaciju na razini Unije (europski okvir za kibersigurnosnu certifikaciju) i njegovu održavanju, s ciljem povećanja transparentnosti kibersigurnosnog jamstva za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese, jačajući time povjerenje u digitalno unutarnje tržište i njegovu konkurentnost.

(49)  Učinkovita kibersigurnosna politika trebala bi se temeljiti na dobro razrađenim metodama procjene rizika i u javnom i u privatnom sektoru. Metode za procjenu rizika upotrebljavaju se na različitim razinama, međutim ne postoji zajednička praksa u pogledu njihove učinkovite primjene. Poticanjem i razvojem najboljih praksa za procjenu rizika i za interoperabilna rješenja za upravljanje rizicima u organizacijama javnog i privatnog sektora povećat će se razina kibersigurnosti u Uniji. U tu bi svrhu ENISA trebala podupirati suradnju između dionika na razini Unije i olakšavati njihova nastojanja u vezi s utvrđivanjem i preuzimanjem europskih i međunarodnih norma za upravljanje rizicima i za mjerljivu sigurnost elektroničkih proizvoda, sustava, mreža i usluga koji zajedno sa softverom čine mrežne i informacijske sustave.

(50)  ENISA bi trebala ohrabrivati države članice, proizvođače ili pružatelje IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa da povećaju svoje opće sigurnosne norme kako bi svi korisnici interneta mogli poduzeti potrebne korake za osiguranje svoje osobne kibersigurnosti te bi ih trebala poticati da to učine. Konkretno, proizvođači i pružatelji IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa trebali bi osigurati sva nužna ažuriranja i trebali bi opozvati, povući ili reciklirati IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese koji ne zadovoljavaju kibersigurnosne norme, dok bi uvoznici i distributeri trebali osigurati da IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi koje stavljaju na tržište Unije ispunjavaju primjenjive zahtjeve i ne predstavljaju rizik za potrošače Unije.

(51)  ENISA bi, u suradnji s nadležnim tijelima, trebala moći širiti informacije o razini kibersigurnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa koje se nude na unutarnjem tržištu te bi pružateljima i proizvođačima IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa trebala izdavati upozorenja u kojima od njih traži da poboljšaju sigurnost svojih IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa, uključujući kibersigurnost ▌.

(52)  ENISA bi trebala u potpunosti uzeti u obzir aktualne aktivnosti istraživanja, razvoja i tehnoloških ocjena, a osobito one aktivnosti koje se provode u okviru različitih istraživačkih inicijativa Unije kako bi institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te, kada je to relevantno, državama članicama na njihov zahtjev pružala savjete o istraživačkim potrebama i prioritetima u području ▌ kibersigurnosti. S ciljem utvrđivanja istraživačkih potreba i prioriteta ENISA bi se također trebala savjetovati s relevantnim skupinama korisnika. Konkretnije, mogla bi se uspostaviti suradnja s Europskim istraživačkim vijećem, Europskim institutom za inovacije i tehnologiju te s Institutom Europske unije za sigurnosne studije.

(53)  Prilikom izrade europskih programa kibersigurnosne certifikacije ENISA bi se trebala redovito savjetovati s organizacijama za normizaciju, a posebno s europskim organizacijama za normizaciju.

(54)  Kiberprijetnje su globalni problem. Potrebna je i bliža međunarodna suradnja radi unaprjeđenja kibersigurnosnih normi, što obuhvaća potrebu za definiranjem zajedničkih normi ponašanja, donošenja kodeksa ponašanja, upotrebu međunarodnih normi i razmjenu informacija, poticanje brže međunarodne suradnje kao odgovor na pitanja mrežne i informacijske sigurnosti, kao i poticanje zajedničkog globalnog pristupa tim pitanjima. ENISA bi u tu svrhu, prema potrebi, pružanjem potrebnog stručnog znanja i analize relevantnim institucijama, ▌tijelima, uredima i agencijama Unije trebala podupirati daljnje uključivanje Unije te njezinu suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(55)  ENISA bi trebala moći odgovoriti na ad hoc zahtjeve za savjet i pomoć država članica i institucija, tijela, ureda i agencija Unije o pitanjima koja su obuhvaćena njezinim mandatom.

(56)  Razumno je i preporučuje se primijeniti određena načela u vezi s upravljanjem ENISA-om radi usklađenosti sa zajedničkom izjavom i zajedničkim pristupom koje je u srpnju 2012. dogovorila Međuinstitucionalna radna skupina za decentralizirane agencije EU-a, čija je svrha pojednostavnjivanje aktivnosti decentraliziranih agencija i poboljšanje njihova djelovanja. U ovoj bi Uredbi ujedno trebalo prema potrebi odraziti preporuke iz zajedničke izjave i zajedničkog pristupa ▌za programe rada ENISA-e, evaluacije ENISA-e te prakse ENISA-e u vezi s izvješćivanjem i upravljanjem.

(57)  Upravljački odbor sastavljen od predstavnika država članica i Komisije trebao bi utvrditi opće usmjerenje rada ENISA-e i osigurati da ona obavlja svoje zadaće u skladu s ovom Uredbom. Upravljačkom odboru trebalo bi povjeriti ovlasti potrebne za izradu proračuna, provjeru izvršenja proračuna, donošenje odgovarajućih financijskih pravila, uspostavu transparentnih radnih postupaka za donošenje odluka ENISA-e, donošenje jedinstvenog programskog dokumenta ENISA-e, donošenje svog poslovnika, imenovanje izvršnog direktora i odlučivanje o produljenju ili prestanku mandata izvršnog direktora.

(58)  S ciljem pravilnog i djelotvornog funkcioniranja ENISA-e Komisija i države članice trebale bi osigurati da osobe koje će imenovati u Upravljački odbor imaju odgovarajuća stručna znanja i iskustvo. Komisija i države članice također bi trebale ograničiti učestalost izmjena njihovih predstavnika u Upravljačkom odboru kako bi se osigurao kontinuitet njihova rada.

(59)  Kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje ENISA-e, njezin izvršni direktor imenuje se na temelju zasluga i dokazanih administrativnih i rukovoditeljskih sposobnosti, kao i sposobnosti i iskustava relevantnih za kibersigurnost. Dužnosti izvršnog direktora trebalo bi obavljati potpuno neovisno. Izvršni direktor trebao bi, nakon prethodnog savjetovanja s Komisijom, pripremiti prijedlog godišnjeg programa rada ENISA-e te bi trebao poduzeti sve potrebne korake kako bi osigurao njegovu pravilnu provedbu. Izvršni direktor trebao bi izraditi godišnje izvješće koje se dostavlja Upravljačkom odboru, a koje obuhvaća provedbu godišnjeg programa rada ENISA-e, sastaviti nacrt izvješća o procjenama prihoda i rashoda ENISA-e te provoditi proračun. Nadalje, izvršni direktor trebao bi imati mogućnost osnivanja ad hoc radnih skupina za rješavanje određenih pitanja, a posebno pitanja znanstvene, tehničke, pravne ili socioekonomske prirode. Osobito, u vezi s pripremom posebnog prijedloga europskog programa kibersigurnosne certifikacije („prijedlog programa certifikacije”), smatra se da je potrebno osnivanje ad hoc radne skupine .Izvršni direktor trebao bi osigurati odabir članova ad hoc radnih skupina u skladu s najvišim normama stručnosti, nastojeći pritom osigurati rodnu ravnotežu i primjerenu ravnotežu, ovisno o specifičnim pitanjima, među predstavnicima javnih uprava država članica, institucija, tijela, ureda i agencija Unije i privatnog sektora, uključujući industriju, korisnike i akademske stručnjake iz područja mrežne i informacijske sigurnosti.

(60)  Izvršni odbor trebao bi doprinositi učinkovitosti Upravljačkog odbora. U okviru priprema povezanih s donošenjem odluka Upravljačkog odbora, Izvršni bi odbor trebao detaljno ispitivati relevantne informacije i istraživati dostupne mogućnosti te nuditi savjete i rješenja za pripremu odluka Upravljačkog odbora.

(61)  ENISA bi trebala imati Savjetodavnu skupinu ENISA-e kao savjetodavno tijelo kako bi se osigurao redoviti dijalog s privatnim sektorom, organizacijama potrošača i drugim interesnim skupinama. Savjetodavna skupina ENISA-e, koju na prijedlog izvršnog direktora osniva Upravljački odbor, trebala bi se usredotočiti na pitanja relevantna za dionike te bi trebala ENISA-i skretati pozornost na njih. Sa Savjetodavnom skupinom ENISA-e posebno se treba savjetovati u pogledu nacrta godišnjeg programa rada ENISA-e. Sastav Savjetodavne skupine ENISA-e i zadaće koje su joj dodijeljene trebali bi osigurati dostatnu zastupljenost dionika u radu ENISA-e.

(62)  Potrebno je uspostaviti Interesnu skupinu za kibersigurnosnu certifikaciju kako bi ENISA-i i Komisiji pomogla u olakšavanju savjetovanja relevantnih dionika. Interesna skupina za kibersigurnosnu certifikaciju trebala bi se sastojati od članova koji predstavljaju industriju u uravnoteženim udjelima, kako na strani potražnje tako i na strani ponude IKT proizvoda i IKT usluga, uključujući posebno MSP-ove, pružatelje digitalnih usluga, europska i međunarodna tijela za normizaciju, nacionalna akreditacijska tijela, nadzorna tijela za zaštitu podataka i tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(18) te akademsku zajednicu i organizacije potrošača.

(63)  ENISA bi trebala uspostaviti pravila o sprečavanju sukoba interesa i upravljanju njime. ENISA bi trebala također primjenjivati relevantne odredbe Unije o javnom pristupu dokumentima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća▌(19). ENISA bi trebala obrađivati osobne podatke u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(20) ENISA bi se trebala pridržavati odredaba primjenjivih na institucije, tijela, urede i agencije Unije i nacionalnog zakonodavstva u vezi s postupanjem s osjetljivim dokumentima, posebno s osjetljivim neklasificiranim podacima i klasificiranim podacima Europske unije.

(64)  Kako bi se zajamčila potpuna autonomija i neovisnost ENISA-e i kako bi joj se omogućilo obavljanje dodatnih zadaća, uključujući nepredviđene hitne zadaće, ENISA-i bi trebalo osigurati dostatan i autonoman proračun čiji bi prihodi prvenstveno trebali dolaziti iz doprinosa Unije i doprinosa trećih zemalja koje sudjeluju u radu ENISA-e. Prikladan proračun od presudne je važnosti kako bi se osiguralo da ENISA ima dovoljne kapacitete za ispunjavanje svih svojih zadaća i postizanje ciljeva, koji su sve brojniji. Veći dio osoblja ENISA-e trebao bi izravno sudjelovati u operativnoj provedbi mandata ENISA-e. Državi članici domaćinu ili bilo kojoj drugoj državi članici trebalo bi omogućiti davanje dobrovoljnih doprinosa proračunu ENISA-e. Na subvencije koje se financiraju iz općeg proračuna Unije trebao bi se i dalje primjenjivati proračunski postupak Unije. Nadalje, Revizorski sud trebao bi provesti reviziju računovodstvene dokumentacije ENISA-e radi osiguranja transparentnosti i odgovornosti.

(65)  Kibersigurnosna certifikacija ima važnu ulogu u jačanju povjerenja u IKT proizvode, ▌ IKT usluge i IKT procese. Jedinstveno digitalno tržište, posebno podatkovno gospodarstvo i IoT, mogu se razvijati samo ako postoji opće povjerenje javnosti da se takvim proizvodima, ▌uslugama i procesima osigurava određena razina kibersigurnosti. Povezani i automatizirani automobili, elektronički medicinski proizvodi, industrijski automatizirani kontrolni sustavi i pametne mreže samo su primjeri sektora u kojima se certifikacija već u velikoj mjeri primjenjuje ili će se vjerojatno primjenjivati u skoroj budućnosti. Kibersigurnosna certifikacija od ključne je važnosti u sektorima uređenima Direktivom (EU) 2016/1148.

(66)  U svojoj komunikaciji iz 2016. pod naslovom „Jačanje europskog sustava kibernetičke sigurnosti i poticanje konkurentne i inovativne industrije kibernetičke sigurnosti” Komisija je istaknula potrebu za visokokvalitetnim, povoljnim i interoperabilnim proizvodima i rješenjima za kibersigurnost. Ponuda IKT proizvoda, ▌IKT usluga i IKT procesa na jedinstvenom tržištu vrlo je zemljopisno rascjepkana. To je zato što se industrija kibersigurnosti u Europi u velikoj mjeri razvila na temelju potražnje nacionalnih vlada. Nadalje, nepostojanje interoperabilnih rješenja (tehničke norme), praksi i mehanizama certifikacije na razini Unije neki su od nedostataka koji utječu na jedinstveno tržište kibersigurnosti. Time je europskim poduzećima otežano tržišno natjecanje na nacionalnoj razini, na razini Uniji i na globalnoj razini. Također je ograničen izbor održivih i iskoristivih kibersigurnosnih tehnologija koje su dostupne građanima i poduzećima.Slično tomu, u svojoj Komunikaciji iz 2017. o preispitivanju provedbe Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta na sredini provedbenog razdoblja - Povezano jedinstveno digitalno tržište za sve, Komisija je istaknula da su potrebni sigurni povezani proizvodi i sustavi te navela je da bi se stvaranjem europskog okvira za sigurnost IKT-a kojim se utvrđuju pravila o organizaciji sigurnosne certifikacije u području IKT-a u Uniji moglo očuvati povjerenje u internet i riješiti trenutačni problem fragmentacije unutarnjeg tržišta.

(67)  Trenutačno se kibersigurnosna certifikacija IKT proizvoda, ▌ IKT usluga i IKT procesa provodi samo u ograničenoj mjeri. Ako postoji, ona se većinom provodi na razini države članice ili u okviru programa industrijskih sektora. U tom kontekstu certifikat koji je izdalo nacionalno tijelo za kibersigurnosnu certifikaciju druge države članice u načelu ne priznaju. Trgovačka društva stoga možda moraju certificirati svoje IKT proizvode, ▌ IKT usluge i IKT procese u nekoliko država članica u kojima posluju, na primjer radi sudjelovanja u nacionalnim postupcima javne nabave, što povećava njihove troškove. Nadalje, iako se pojavljuju novi programi, čini se da ne postoji usklađen i holistički pristup pitanjima horizontalne kibersigurnosti, na primjer u području IoT-a. U postojećim programima postoje znatni nedostaci i razlike u pogledu pokrivenosti proizvoda, jamstvene razine, materijalnih kriterija i stvarne upotrebe, čime se otežava uspostava mehanizama uzajamnog priznavanja u Uniji.

(68)  Bilo je pokušaja postizanja uzajamnog priznavanja certifikata u Uniji. Međutim, oni su bili samo djelomično uspješni. Najvažniji primjer u tome pogledu jest sporazum o uzajamnom priznavanju (MRA) Skupine viših dužnosnika za sigurnost informacijskih sustava (SOG-IS). Iako predstavlja najvažniji model suradnje i uzajamnog priznavanja u području sigurnosne certifikacije, ▌SOG-IS obuhvaća samo dio država članica. Time je ograničena djelotvornost sporazuma o uzajamnom priznavanju SOG-IS-a sa stajališta unutarnjeg tržišta.

(69)  Stoga je potrebno usvojiti zajednički pristup i uspostaviti europski okvir za kibersigurnosnu certifikaciju kojim se utvrđuju glavni horizontalni zahtjevi za razvoj budućih europskih programa kibersigurnosne certifikacije i koji omogućuje priznavanje i uporabu europskih kibersigurnosnih certifikata i EU izjava o sukladnosti za IKT proizvode, IKT usluge ili IKT procese u svim državama članicama. Pritom je ključno nadovezati se na postojeće nacionalne i međunarodne programe i sustave uzajamnog priznavanja, osobito SOG-IS, te omogućiti neometan prijelaz iz postojećih programa u takvim sustavima na programe u novom europskom okviru za kibersigurnosnu certifikaciju. Europski okvir za kibersigurnosnu certifikaciju trebao bi imati dvostruku svrhu. Prvo, njime bi se trebalo doprinijeti povećanju povjerenja u IKT proizvode, ▌ IKT usluge i IKT procese koji su certificirani u skladu s tim europskim programima kibersigurnosne certifikacije. Drugo, on bi trebao pomoći da se izbjegne umnožavanje proturječnih ili preklapajućih nacionalnih programa kibersigurnosne certifikacije i tako smanjiti troškove poduzećima koja djeluju na jedinstvenom digitalnom tržištu. Europski programi kibersigurnosne certifikacije trebali bi biti nediskriminirajući i temeljiti se na europskim ili međunarodnim normama, osim ako su te norme neučinkovite ili neprimjerene za ispunjavanje zakonitih ciljeva Unije u tom pogledu.

(70)  Taj europski okvir za kibersigurnosnu certifikaciju trebalo bi na ujednačen način uspostaviti u svim državama članicama kako bi se izbjegla praksa „traženja povoljnije certifikacije” zbog razlika u razini strogoće u različitim državama članicama.

(71)  Europske programe kibersigurnosne certifikacije trebalo bi temeljiti na onome što već postoji na međunarodnoj i nacionalnoj razini te, prema potrebi, na tehničkim specifikacijama iz foruma i konzorcijâ, učenju od sadašnjih pozitivnih primjera te analiziranju i ispravljanju nedostataka.

(72)  Potrebna su fleksibilna rješenja kako bi taj sektor bio korak ispred kiberprijetnji te bi stoga trebalo osigurati da programi certifikacije budu tako osmišljeni da se izbjegne rizik da ubrzo postanu zastarjeli.

(73)  Komisija bi trebala imati ovlasti donositi europske programe kibersigurnosne certifikacije za određene skupine IKT proizvoda, ▌ IKT usluga i IKT procesa. Te programe trebala bi provoditi i nadzirati nacionalna tijela za kibersigurnosnu ▌certifikaciju, a certifikati izdani u okviru tih programa trebali bi biti valjani i priznati u cijeloj Uniji. Programi certifikacije kojima upravlja industrija ili privatne organizacije trebali bi biti izvan područja primjene ove Uredbe. Međutim, tijela koja provode takve programe trebala bi moći Komisiji predložiti da razmotri odobravanje tih programa kao europskih programa kibersigurnosne certifikacije.

(74)  Odredbama ove Uredbe ne bi se smjelo dovoditi u pitanje pravo Unije kojim se propisuju posebna pravila o certifikaciji IKT proizvoda, ▌ IKT usluga i IKT procesa. Naime, u Uredbi (EU) 2016/679 utvrđene su odredbe o uspostavi mehanizama certifikacije te pečata i oznaka za zaštitu podataka za potrebe dokazivanja usklađenosti s tom Uredbom postupaka obrade koje obavljaju voditelji ili izvršitelji obrade. Tim mehanizmima certifikacije te pečatima i oznakama za zaštitu podataka trebalo bi se osobama čiji se podaci obrađuju omogućiti da brzo ocijene razinu zaštite podataka relevantnih IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa. Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje certifikacija postupaka obrade podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, uključujući i kada su ti postupci ugrađeni u IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese.

(75)  Svrha europskih programa kibersigurnosne certifikacije trebala bi biti osiguravanje toga da IKT proizvodi, ▌ IKT usluge i IKT procesi koji su certificirani u okviru takvog programa zadovoljavaju određene zahtjeve čiji je cilj zaštita dostupnosti, izvornosti, cjelovitosti i povjerljivosti pohranjenih, poslanih ili obrađenih podataka ili povezanih funkcija ili usluga koje se nude ili kojima se može pristupiti s pomoću tih proizvoda, usluga i procesa, tijekom njihova životnog ciklusa. U ovoj Uredbi ne mogu se podrobno utvrditi kibersigurnosni zahtjevi povezani sa svim IKT proizvodima, ▌ IKT uslugama i IKT procesima. IKT proizvodi, ▌ IKT usluge i IKT procesi te kibersigurnosne potrebe povezane s tim proizvodima, uslugama i procesima toliko su različiti da je teško osmisliti opće kibersigurnosne zahtjeve koji se mogu primijeniti u svim okolnostima. Stoga je za potrebe certifikacije potrebno prihvatiti širok i općenit pojam kibersigurnosti koji bi trebalo dopuniti skupom kibersigurnosnih ciljeva koje treba uzeti u obzir pri izradi europskih programa kibersigurnosne certifikacije. Načine postizanja tih ciljeva u određenim IKT proizvodima, ▌ IKT uslugama i IKT procesima trebalo bi potom podrobnije opisati na razini pojedinačnog programa certifikacije koji je donijela Komisija, na primjer upućivanjem na norme ili tehničke specifikacije ako nisu dostupne odgovarajuće norme.

(76)  Tehničke specifikacije koje treba upotrebljavati u europskom programu kibersigurnosne certifikacije trebale bi poštovati zahtjeve određene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(21). Neka odstupanja od tih zahtjeva mogla bi se ipak smatrati potrebnima u opravdanim slučajevima upotrebe tih tehničkih specifikacija u europskom programu kibersigurnosne certifikacije koji se odnosi na visoku jamstvenu razinu. Razlozi za takva odstupanja trebali bi biti javno dostupni.

(77)  Ocjenjivanje sukladnosti postupak je kojim se evaluira jesu li ispunjeni određeni zahtjevi koji se odnose na IKT proizvod, IKT uslugu ili IKT proces. Taj postupak provodi neovisna treća strana koja nije proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa koji se ocjenjuje. Nakon uspješne evaluacije IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa trebalo bi izdati europski kibersigurnosni certifikat. Europski kibersigurnosni certifikat trebalo bi smatrati potvrdom da je evaluacija pravilno provedena. Ovisno o jamstvenoj razini, u okviru europskog programa kibersigurnosne certifikacije trebalo bi navesti izdaje li europski kibersigurnosni certifikat privatno ili javno tijelo. Ocjenjivanjem sukladnosti i certifikacijom ne može se samim po sebi jamčiti kibersigurnost certificiranih IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa. Umjesto toga, riječ je o postupcima i tehničkoj metodologiji kojima se potvrđuje da su IKT proizvodi IKT usluge i IKT procesi testirani i da su u skladu s određenim kibersigurnosnim zahtjevima koji su propisani drugdje, na primjer u tehničkim normama.

(78)  Odabir odgovarajuće certifikacije i pripadajućih joj sigurnosnih zahtjeva, koji vrše korisnici europskih kibersigirnosnih certifikata, trebao bi se temeljiti na analizi rizika povezanih s uporabom IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa. Slijedom toga, jamstvena razina trebala bi biti razmjerna razini rizika povezanog s predviđenom uporabom IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa.

(79)  Europskim programima kibersigurnosne certifikacije moglo bi se osigurati da se ocjenjivanje sukladnosti provodi pod isključivom odgovornošću proizvođača ili pružatelja IKT proizvoda IKT usluga ili IKT procesa ("samoocjenjivanje sukladnosti"). U takvim bi slučajevima trebalo biti dovoljno da proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa sam provodi sve provjere kako bi osigurao da su IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces budu sukladni s europskim programom kibersigurnosne certifikacije. Samoocjenjivanje sukladnosti trebalo bi smatrati primjerenom za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese niske razine složenosti koji predstavljaju nizak rizik za javnost kao što su mehanizmi jednostavnog dizajna i proizvodnje. Osim toga, samoocjenjivanje sukladnosti trebalo bi biti dopušteno samo za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese kada oni odgovaraju osnovnoj jamstvenoj razini .

(80)  U okviru europskih programa kibersigurnosne certifikacije moglo bi se omogućiti i samoocjenjivanje sukladnosti i certifikaciju IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa. U tom slučaju programom bi trebalo osigurati jasan i razumljiv način s pomoću kojeg bi potrošači ili drugi korisnici razlikovali IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese s obzirom na to čiji je proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa odgovoran za ocjenu te IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese koje certificira treća strana.

(81)  Proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa koji provodi samoocjenjivanje sukladnosti trebao bi moći sastaviti i potpisati EU izjavu o sukladnosti kao dio postupka ocjenjivanja sukladnosti. EU izjava o sukladnosti dokument je u kojem se navodi da određeni IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces ispunjava zahtjeve europskog programa kibersigurnosne certifikacije. Izdavanjem i potpisivanjem EU izjave o sukladnosti proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa preuzima odgovornost za sukladnost IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa s pravnim zahtjevima europskog programa kibersigurnosne certifikacije. Primjerak EU izjave o sukladnosti trebalo bi podnijeti nacionalnom tijelu za kibersigurnosnu certifikaciju i ENISA-i.

(82)  Proizvođači ili pružatelji IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa trebali bi EU izjavu o sukladnosti, tehničku dokumentaciju i sve druge informacije o sukladnosti IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa s europskim programom kibersigurnosne certifikacije trebali bi držati dostupnom nadležnom nacionalnom tijelu za kibersigurnosnu certifikaciju u razdoblju utvrđenom u relevantnom europskom programu kibersigurnosne certifikacije. U tehničkoj bi dokumentacijom trebalo pobliže odrediti zahtjeve koji se primjenjuju u okviru programa i trebalo bi obuhvatiti dizajn, izrada i funkcioniranje IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa u mjeri u kojoj je to relevantno za samoocjenjivanje sukladnosti. Tehničku dokumentaciju trebalo bi sastaviti tako da se omogući ocjena jesu li IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces sukladni s zahtjevima koji se primjenjuju u okviru tog programa.

(83)  Pri upravljanju europskim okvirom za kibersigurnosnu certifikaciju uzima se u obzir sudjelovanje država članica te odgovarajuće sudjelovanje dionika i utvrđuje uloga Komisije tijekom planiranja i predlaganja, traženja, izrade, donošenja i preispitivanja europskih programa kibersigurnosne certifikacije.

(84)  ▌ Komisija bi uz potporu Europske skupine za kibersigurnosnu certifikaciju ("ECCG") i Interesne skupine za kibersigurnosnu certifikaciju trebala pripremiti kontinuirani program rada Unije za europsku kibersigurnosnu certifikaciju te nakon otvorenog i širokog savjetovanja i objaviti ga u obliku pravno neobvezujućeg instrumenta. Kontinuirani program rada Unije trebao bi biti strateški dokument kojim se omogućuje industriji, nacionalnim tijelima i tijelima za normizaciju da se unaprijed pripreme za buduće europske programe kibersigurnosne certifikacije. Kontinuirani program rada Unije trebao bi obuhvaćati višegodišnji pregled zahtjeva za izradu prijedloga programa certifikacije koje Komisija namjerava dostaviti ENISA-i na izradu na temelju određenih razloga. Komisija bi kontinuirani program rada Unije trebala uzeti u obzir tijekom izrade svojeg Kontinuiranog plana normizacije IKT-a i zahtjevâ za normizacijom upućenih europskim organizacijama za normizaciju. S obzirom na brzo uvođenje i prihvaćanje novih tehnologija, pojavu prethodno nepoznatih kibersigurnosnih rizika i promjena u zakonodavstvu i na tržištu, Komisija ili ECCG trebali bi imati pravo zatražiti od ENISA-e da izradi prijedloge programa certifikacije koji nisu bili uključeni u kontinuirani program rada Unije. U takvim slučajevima, Komisija i ECCG također bi trebali procijeniti nužnost takvog zahtjeva uzimajući u obzir opće ciljeve ove Uredbe i potrebu osiguravanja kontinuiteta u pogledu planiranja i uporabe resursa ENISA-e.

Nakon takvog zahtjeva ENISA bi trebala izraditi prijedloge programa certifikacije za određene IKT proizvode, IKT usluge ili IKT procese. Komisija bi trebala procijeniti pozitivan i negativan učinak zahtjeva na određeno tržište u pitanju, a posebice njegov učinak u odnosu na mala i srednja poduzeća, na inovacije, na prepreke pristupa tom tržištu i na trošak za krajnje korisnike. Komisija bi na temelju prijedloga programa certifikacije koji je predložila ENISA trebala imati ovlasti donijeti europski program kibersigurnosne certifikacije s pomoću provedbenih akata. Uzimajući u obzir opću svrhu i sigurnosne ciljeve utvrđene u ovoj Uredbi, u europskim programima kibersigurnosne certifikacije koje donosi Komisija trebalo bi odrediti minimalni skup elemenata koji se odnose na predmet, područje primjene i funkcioniranje pojedinačnog programa. Ti elementi trebali bi uključivati, među ostalim, područje primjene i cilj kibersigurnosne certifikacije, uključujući kategorije obuhvaćenih IKT proizvoda, ▌ IKT usluga i IKT procesa, detaljnu specifikaciju kibersigurnosnih zahtjeva, na primjer upućivanjem na norme ili tehničke specifikacije, posebne kriterije i metode evaluacije i predviđenu jamstvenu razinu: osnovnu, znatnu ili visoku i prema potrebi, razine evaluacije. ENISA bi trebala moći odbiti zahtjev ECCG-a. Takve odluke trebao bi donositi Upravljački odbor i one bi trebale biti propisno obrazložene.

(85)  ENISA bi trebala održavati internetske stranice na kojima se pružaju informacije o europskim programima kibersigurnosne certifikacije i daje im vidljivost, a koje bi, među ostalim, trebale uključivati zahtjeve za izradu prijedloga programa certifikacije kao i povratne informacije dobivene u okviru postupka savjetovanja koje ENISA provodi u pripremnoj fazi. Internetske stranice također bi trebale pružati informacije o europskim kibersigurnosnim certifikatima i EU izjavama o sukladnosti izdanima na temelju ove Uredbe, uključujući informacije o njihovu povlačenju i isteku valjanosti tih europskih kibersigurnosnih certifikata i EU izjava o sukladnosti. Na internetskim stranicama trebali bi se navoditi i oni nacionalni programi kibersigurnosne certifikacije koji su zamijenjeni europskim programom kibersigurnosne certifikacije.

(86)  Jamstvena razina europskog programa certifikacije temelj je za povjerenje u to da IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces zadovoljava sigurnosne zahtjeve određenog europskog programa kibersigurnosne certifikacije. Kako bi se osigurala dosljednost europskog okvira za kibersigurnosnu certifikaciju, europskim programom kibersigurnosne certifikacije trebalo bi moći definirati jamstvene razine za europske kibersigurnosne certifikate i EU izjave o sukladnosti izdane u okviru tog programa. Svaki bi se europski kibersigurnosni certifikat mogao odnositi na jednu od jamstvenih razina: osnovnu, znatnu ili visoku, dok bi se EU izjava o sukladnosti mogla odnositi samo na osnovnu jamstvenu razinu. Jamstvene razine osigurale bi odgovarajuću strogoću i opsežnost evaluacije IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa i određivalo bi ih upućivanje na tehničke specifikacije, norme i s njima povezane procedure, uključujući tehničke kontrole, čija je svrha ublažiti ili spriječiti incidente. Svaka jamstvena razina trebala bi biti usklađena među različitim sektorima u kojima se primjenjuje certifikacija.

(87)  U okviru europskog programa kibersigurnosne certifikacije moglo bi se utvrditi nekoliko razina evaluacije ovisno o strogoći i opsežnosti upotrijebljene metodologije evaluacije. Razine evaluacije trebale bi odgovarati jednoj od jamstvenih razina i trebale bi biti povezane s odgovarajućom kombinacijom sastavnica jamstva. Pri svim jamstvenim razinama IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces trebali bi sadržavati određen broj sigurnih funkcija, kako je predviđeno programom, koje mogu uključivati: sigurnu zadanu konfiguraciju, potpisanu šifru, sigurno ažuriranje i ublažavanje mogućnosti iskorištavanja te potpunu zaštitu stack ili heap memorije. Te bi funkcije trebale biti razvijene i održavati se upotrebom razvojnih pristupa usmjerenih na sigurnost i s njima povezanih alata kako bi se osiguralo da su učinkoviti mehanizmi softvera i hardvera pouzdano ugrađeni.

(88)  Za osnovnu jamstvenu razinu evaluacija bi se trebala rukovoditi barem sljedećim sastavnicama jamstva: evaluacija bi trebala uključivati barem pregled tehničke dokumentacije IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa od strane tijela za ocjenjivanje sukladnosti. Ako certifikacija uključuje IKT procese, postupak koji se upotrebljava za oblikovanje, razvoj i održavanje IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa trebao bi također biti podložan tehničkom preispitivanju. U slučajevima kada se europskim programom kibersigurnosne certifikacije predviđa samoocjenjivanje sukladnosti, trebalo bi biti dovoljno da proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa provede samoocjenjivanje sukladnosti IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa s programom certifikacije.

(89)  Kad je riječ o znatnoj jamstvenoj razini, evaluacija bi, uz zahtjeve za osnovnu jamstvenu razinu, trebala uključivati barem provjeru sukladnosti sigurnosnih funkcija IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa s njegovom tehničkom dokumentacijom.

(90)  Kad je riječ o visokoj jamstvenoj razini, evaluacija bi, uz zahtjeve za znatnu jamstvenu razinu, trebala uključivati barem ispitivanje učinkovitosti kojim se procjenjuje otpornost sigurnosnih funkcija IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa na napredne kibernapade koje provode osobe koje posjeduju značajne vještine i resurse.

(91)  Primjena europske kibersigurnosne certifikacije i EU izjava o sukladnosti trebala bi i dalje biti dobrovoljna, osim ako je u pravu Unije ili pravu država članica donesenom u skladu s pravom Unije predviđeno drugačije. U nedostatku usklađenog prava Unije, države članice mogu donijeti nacionalne tehničke propise kojima se predviđa obvezna certifikacija u okviru europskog programa kibersigurnosne certifikacije u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća(22). Države članice također mogu upotrebljavati i europsku kibersigurnosnu certifikaciju u kontekstu javne nabave i Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća(23).

(92)  U budućnosti bi u nekim područjima moglo biti potrebno odrediti da pojedini kibersigurnosni zahtjevi i njihova certifikacija budu obvezni za određene IKT proizvode, IKT usluge ili IKT procese kako bi se poboljšala razina kibersigurnosti u Uniji. Komisija bi trebala redovito pratiti učinak donesenih europskih programa kibersigurnosne certifikacije na dostupnost sigurnih IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa na unutarnjem tržištu te bi trebala redovito procjenjivati koliko se proizvođači ili pružatelji IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa u Uniji koriste programima certifikacije. Učinkovitost europskih programa kibersigurnosne certifikacije i pitanje bi li određeni programi trebali biti obvezni trebalo bi procijeniti u svjetlu zakonodavstva Unije koje se odnosi na kibersigurnost, a posebno Direktive (EU) 2016/1148 vodeći računa o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava koje upotrebljavaju operatori ključnih usluga.

(93)  Europski kibersigurnosni certifikati i EU izjava o sukladnosti trebali bi krajnjim korisnicima pomoći pri donošenju informiranih odluka. IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi koji su certificirani ili za koje je izdana EU izjava o sukladnosti trebali bi stoga biti popraćeni strukturiranim informacijama koje su prilagođene očekivanoj tehničkoj razini predviđenog krajnjeg korisnika. Sve bi takve informacije trebale biti dostupne na internetu, a , gdje je to primjereno, i u fizičkom obliku. Krajnji korisnik trebao bi imati pristup informacijama o referentnom broju programa certifikacije, jamstvenoj razini, opisu rizikâ povezanih s IKT proizvodom, IKT uslugom ili IKT procesom te tijelu izdavatelja ili preslici europskog kibersigurnosnog certifikata. Osim toga, krajnjeg bi korisnika trebalo obavijestiti o politici kibersigurnosne podrške, odnosno o tome koliko dugo krajnji korisnik može očekivati primati kibersigurnosna ažuriranja ili zakrpe, o proizvođaču ili pružatelju IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa . Prema potrebi, trebalo bi pružiti i savjete o radnjama ili postavkama koje krajnji korisnik može provesti kako bi održao ili ojačao kibersigurnost IKT proizvoda ili IKT usluge te podatke za kontakt jedinstvene kontaktne točki za prijavu i potporu u slučaju kibernapada (uz automatsko izvješćivanje). Te bi informacije trebalo redovito ažurirati i trebale bi biti obznanjene na internetskim stranicama koje pružaju informacije o europskim programima kibersigurnosne certifikacije.

(94)  Kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe i izbjegla fragmentacija unutarnjeg tržišta, nacionalni programi kibersigurnosne certifikacije ili postupci za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese obuhvaćene europskim programom kibersigurnosne certifikacije trebali bi prestati biti valjani od datuma koji Komisija odredi provedbenim aktima. Štoviše, države članice ne bi trebale uvoditi nove nacionalne programe kibersigurnosne certifikacije IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa koji su već obuhvaćeni postojećim europskim programom kibersigurnosne certifikacije. Međutim, države članice ne bi trebalo sprečavati da donesu ili zadrže nacionalne programe certifikacije za potrebe nacionalne sigurnosti.Države članice trebale bi priopćiti Komisiji i ECCG-u svaku namjeru izrade novog nacionalnog programa kibersigurnosne certifikacije. Komisija i ECCG trebali bi procijeniti učinke novog nacionalnog programa kibersigurnosne certifikacije na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i s obzirom na strateški interes da se umjesto toga zatraži europski program kibersigurnosne certifikacije.

(95)  Svrha europskih programa kibersigurnosne certifikacije jest da pomognu u usklađivanju kibersigurnosnih praksi u Uniji. Oni trebaju doprinijeti povećanju razine kibersigurnosti u Uniji. Pri osmišljavanju europskih programa kibersigurnosne certifikacije treba voditi računa o razvoju inovacija u području kibersigurnosti te ostaviti prostor za njih.

(96)  U okviru europskih programa kibersigurnosne certifikacije trebalo bi uzeti u obzir postojeće metode razvoja softvera i hardvera, a posebno učinak čestih ažuriranja softvera ili ugrađenih programa na pojedinačne europske kibersigurnosne certifikate. U europskim programima kibersigurnosne certifikacije trebalo bi navesti uvjete pod kojima bi se zbog ažuriranja moglo zahtijevati da se IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces ponovno certificiraju ili da se područje primjene određenog europskog kibersigurnosnog certifikata smanji uzimajući u obzir sve moguće štetne učinke ažuriranja na sukladnost sa sigurnosnim zahtjevima tog certifikata.

(97)  Nakon donošenja europskog programa kibersigurnosne certifikacije proizvođači ili pružatelji IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa trebali bi moći podnijeti zahtjev za certifikaciju svojih IKT proizvoda ili IKT usluga tijelu za ocjenjivanje sukladnosti po svojem izboru bilo gdje u Uniji. Tijela za ocjenjivanje sukladnosti trebalo bi akreditirati nacionalno akreditacijsko tijelo ako ispunjavaju određene zahtjeve propisane ovom Uredbom. Akreditacija bi se trebala izdavati na najviše pet godina i trebala bi se moći obnoviti pod istim uvjetima ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i nadalje ispunjava zahtjeve. Nacionalna akreditacijska tijela trebala bi ograničiti, suspendirati ili ukinuti akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti ako ono ne ispunjava uvjete za akreditaciju, ili ih je prestalo ispunjavati, ili ako se mjerama koje je poduzelo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti krši ova Uredba.

(98)  Upućivanja u nacionalnom zakonodavstvu na nacionalne norme koje su prestale proizvoditi učinke zbog stupanja na snagu europskog programa kibersigurnosne certifikacije mogu biti izvor zabune. Države članice trebale bi stoga u svojem nacionalnom zakonodavstvu odraziti donošenje europskog programa kibersigurnosne certifikacije.

(99)  Kako bi se postigle istovjetne norme u cijeloj Uniji, olakšalo uzajamno priznavanje i promicalo opće prihvaćanje europskih kibersigurnosnih certifikata i EU izjava o sukladnosti, potrebno je uspostaviti sustav istorazinskog ocjenjivanja među nacionalnim tijelima za kibersigurnosnu certifikaciju. Istorazinsko ocjenjivanje trebalo bi obuhvatiti postupke za nadzor sukladnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa s europskim kibersigurnosnim certifikatima, za praćenje obveza proizvođača ili pružatelja IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa koji provode samoocjenjivanje sukladnosti, za praćenje tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti te primjerenost stručnog znanja osoblja tijela koja izdaju certifikate za visoku jamstvenu razinu. Komisija bi trebala provedbenim aktom moći utvrditi barem petogodišnji plan istorazinskog ocjenjivanja, kao i definirati kriterije i metodologije za rad sustava istorazinskog ocjenjivanja.

(100)  Ne dovodeći u pitanje opći sustav istorazinskog ocjenjivanja koji treba uspostaviti u svim nacionalnim tijelima za kibersigurnosnu certifikaciju, unutar okvira za europsku kibersigurnosnu certifikaciju, određeni europski programi kibersigurnosne certifikacije mogu uključivati mehanizam istorazinske ocjene za tijela koja izdaju europske kibersigurnosne certifikate za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese za visoku jamstvenu razinu u okviru takvih programa.ECCG bi trebao podupirati provedbu takvih mehanizama istorazinske ocjene. Istorazinskim bi ocjenama trebalo konkretno ocijeniti obavljaju li dotična tijela svoje zadaće na usklađen način i one mogu uključivati mehanizme za žalbu. Rezultati istorazinskih ocjena trebali bi biti javno dostupni. Dotična bi tijela mogu donijeti odgovarajuće mjere za prilagodbu svojih praksi i stručnog znanja.

(101)  ▌ Države članice trebale bi imenovati jedno ili više nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju u svrhu nadzora usklađenosti s obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe. Nacionalno tijelo za kibersigurnosnu certifikaciju može biti novo ili već postojeće tijelo. Država članica također bi trebala moći imenovati, nakon dogovora s drugom državom članicom, jedno ili više nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju na državnom području te druge države članice.

(102)  Nacionalna tijela za kibersigurnosnu certifikaciju posebno bi trebala pratiti i izvršavati obveze proizvođača ili pružatelja IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa s poslovnim nastanom na njihovu državnom području u vezi s EU izjavom o sukladnosti, trebala bi pomagati nacionalnim tijelima za akreditaciju u praćenju i nadzoru aktivnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti tako što će im pružiti stručno znanje i relevantne informacije, trebala bi ovlastiti tijela za ocjenjivanje sukladnosti za izvršavanje svojih zadaća ako ta tijela ispunjavaju dodatne zahtjeve iz europskog programa kibersigurnosne certifikacije i trebala bi pratiti relevantne promjene u području kibersigurnosne certifikacije ▌. Nacionalna ▌tijela za kibersigurnosnu certifikaciju trebala bi također rješavati pritužbe fizičkih ili pravnih osoba u pogledu europskih kibersigurnosnih certifikata koje su sama izdala ili, u vezi s europskim kibersigurnosnim certifikatima koje su izdala tijela za ocjenjivanje sukladnosti, kada ti certifikati navode visoku jamstvenu razinu, trebala bi u prikladnoj mjeri istražiti predmet pritužbe te bi u razumnom roku trebala obavijestiti podnositelja pritužbe o napretku i rezultatu istrage. Nadalje, nacionalna tijela za kibersigurnosnu certifikaciju trebala bi surađivati s drugim nacionalnim ▌ tijelima za kibersigurnosnu certifikaciju ili s drugim javnim tijelima, među ostalim razmjenom informacija o mogućoj neusklađenosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa sa zahtjevima iz ove Uredbe ili s posebnim europskim programima kibersigurnosne certifikacije. Komisija bi trebala olakšati tu razmjenu informacija stavljanjem na raspolaganje općeg elektroničko-informacijskog sustava podrške, primjerice postojećeg Informacijskog i komunikacijskog sustava za tržišni nadzor (ICSMS) i sustava brzog uzbunjivanja za opasne neprehrambene proizvode (RAPEX) kojima se već koriste tijela za nadzor tržišta u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008.

(103)  Radi osiguranja dosljedne primjene europskog okvira za kibersigurnosnu certifikaciju trebalo bi osnovati ECCG koji se sastoji od predstavnika nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju ili drugih relevantnih nacionalnih tijela. Glavne bi zadaće ECCG-a trebale biti savjetovanje Komisije i pomoć Komisiji u njezinu radu prema osiguranju dosljedne provedbe i primjene europskog okvira za kibersigurnosnu certifikaciju, pomoć ENISA-i i bliska suradnja s njome u izradi prijedloga programâ certifikacije, u propisno opravdanim slučajevima, da od ENISA-e zatraži izradu prijedloga programa certifikacije i donošenje mišljenja upućenih ENISA-i o prijedlozima programa certifikacije te donošenje mišljenja upućenih Komisiji o održavanju i preispitivanju postojećih europskih programa kibersigurnosne certifikacije. ECCG bi trebao olakšati razmjenu dobre prakse i stručnog znanja između raznih nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju koja su odgovorna za ovlašćivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti i izdavanje europskih kibersigurnosnih certifikata.

(104)  S ciljem podizanja svijesti i radi lakšeg prihvaćanja budućih europskih programa kibersigurnosne certifikacije Europska komisija može izdati opće ili sektorske smjernice u području kibersigurnosti, na primjer o dobroj praksi u području kibersigurnosti ili odgovornom ponašanju povezanom s kibersigurnošću, ističući pozitivan učinak uporabe certificiranih IKT proizvoda ▌, IKT usluga i IKT procesa.

(105)  Kako bi se dodatno olakšala trgovina i prepoznalo da su lanci opskrbe IKT-a globalni Unija može sklopiti sporazume o uzajamnom priznavanju europskih kibersigurnosnih certifikata u skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Komisija može, uzimajući u obzir savjete ENISA-e i Europske skupine za kibersigurnosnu certifikaciju, preporučiti pokretanje relevantnih pregovora. Svakim europskim programom kibersigurnosne certifikacije trebalo bi osigurati posebne uvjete za takve sporazume o uzajamnom priznavanju s trećim zemljama.

(106)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti . Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(24).

(107)  Postupak ispitivanja trebao bi se upotrebljavati za donošenje provedbenih akata o europskim programima kibersigurnosne certifikacije za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese, za donošenje provedbenih akata o uređenju za provođenje istraga ENISA-e, za donošenje provedbenih akata o planu istorazinskog ocjenjivanja nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju te za donošenje provedbenih akata o okolnostima, formatima i postupcima u skladu s kojima nacionalna ▌ tijela za kibersigurnosnu certifikaciju Komisiji dostavljaju obavijesti o akreditiranim tijelima za ocjenjivanje sukladnosti.

(108)  Rad ENISA-e trebao bi podlijegati redovitoj i neovisnoj evaluaciji. Tom bi evaluacijom trebalo uzeti u obzir ostvaruje li ENISA svoje ciljeve, njezin način rada i relevantnost njezinih zadaća, posebno njezine zadaće u vezi s operativnom suradnjom na razini Unije. Tom bi evaluacijom također trebalo procijeniti i učinak, djelotvornost i učinkovitost europskog okvira za kibersigurnosnu certifikaciju. U slučaju preispitivanja Komisija bi trebala ocijeniti kako se uloga ENISA-e kao referentne točke za savjetovanje i stručno znanje može ojačati te bi također trebala ocijeniti mogućnost za ulogu ENISA-e u podupiranju ocjene IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa iz trećih zemalja koji nisu usklađeni s pravilima Unije, kada takvi proizvodi, usluge i procesi ulaze u Uniju.

(109)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(110)  Uredbu (EU) br. 526/2013 trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   S ciljem osiguravanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta uz istodobno postizanje visoke razine kibersigurnosti, kiberotpornosti i povjerenja u Uniji, ovom se Uredbom utvrđuju:

(a)  ciljevi, zadaće i organizacijska pitanja ENISA-e (Agencija Europske unije za kibersigurnost) , i

(b)  okvir za uspostavu europskih programa kibersigurnosne certifikacije za potrebe osiguranja prikladne razine kibersigurnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa u Uniji kao i za potrebe izbjegavanja fragmentiranosti unutarnjeg tržišta u pogledu programâ kibersigurnosne certifikacije u Uniji.

Okvir iz prvog podstavka točke (b) primjenjuje se ne dovodeći u pitanje posebne odredbe u drugim pravnim aktima Unije o dobrovoljnoj ili obveznoj certifikaciji ▌.

2.  Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje nadležnosti država članica u pogledu aktivnosti koje se odnose na javnu sigurnost, obranu, nacionalnu sigurnost i aktivnosti države u područjima kaznenog prava.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „kibersigurnost” znači sve aktivnosti koje su nužne za zaštitu od kiberprijetnji mrežnih i informacijskih sustava, korisnika tih sustava i drugih osoba na koje one utječu;

2.  „mrežni i informacijski sustav” znači mrežni i informacijski sustav kako je definirano u članku 4. točki 1. Direktive (EU) 2016/1148;

3.  „nacionalna strategija za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava” znači nacionalna strategija za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava kako je definirano u članku 4. točki 3. Direktive (EU) 2016/1148;

4.  „operator ključne usluge” znači operator ključne usluge kako je definirano u članku 4. točki 4. Direktive (EU) 2016/1148;

5.  „pružatelj digitalnih usluga” znači ▌ pružatelj digitalnih usluga kako je definirano u članku 4. točki 6. Direktive (EU) 2016/1148;

6.  „incident” znači incident kako je definirano u članku 4. točki 7. Direktive (EU) 2016/1148;

7.  „rješavanje incidenta” znači rješavanje incidenta kako je definirano u članku 4. točki 8. Direktive (EU) 2016/1148;

8.  „kiberprijetnja” znači svaka moguća okolnost ▌, događaj ili djelovanje koji bi mogli oštetiti, poremetiti ili na drugi način negativno utjecati na mrežne i informacijske sustave, korisnike tih sustava i druge osobe.

9.  „europski program kibersigurnosne certifikacije” znači sveobuhvatni skup pravila, tehničkih zahtjeva, normi i postupaka, ▌koji su utvrđeni na razini Unije i koji se primjenjuju na certifikaciju ili ocjenjivanje sukladnosti određenih IKT proizvoda ▌, IKT usluga i IKT procesa;

10.  „nacionalni program kibersigurnosne certifikacije” znači sveobuhvatan skup pravila, tehničkih zahtjeva, normi i procedura koje je razvilo i donijelo nacionalno javno tijelo i koji se primjenjuju na certifikaciju ili ocjenjivanje sukladnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa obuhvaćenih područjem primjene tog konkretnog programa;

11.  „europski kibersigurnosni certifikat” znači dokument koji je izdalo relevantno tijelo i kojim se potvrđuje da je određeni IKT proizvod ▌, IKT usluga ili IKT proces evaluiran u pogledu toga je li skladu sa specifičnim sigurnosnim zahtjevima utvrđenima u europskom programu kibersigurnosne certifikacije;

12.  „IKT proizvod” ▌ znači element ili skupina elemenata mrežnih i informacijskih sustava;

13.  „IKT usluga” znači usluga koja se u cijelosti ili uglavnom sastoji od prijenosa, pohranjivanja, preuzimanja ili obrade informacija s pomoću mrežnih i informacijskih sustava;

14.  „IKT proces” znači skup aktivnosti koje se provode radi oblikovanja, razvoja, ostvarivanja ili održavanja IKT proizvoda ili IKT usluge;

15.  „akreditacija” znači akreditacija kako je definirana u članku 2. točki 10. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

16.  „nacionalno akreditacijsko tijelo” znači nacionalno akreditacijsko tijelo kako je definirano u članku 2. točki 11. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

17.  „ocjenjivanje sukladnosti” znači ocjenjivanje sukladnosti kako je definirano u članku 2. točki 12. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

18.  „tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo koje obavlja poslove ocjenjivanja sukladnosti kako je definirano u članku 2. točki 13. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

19.  „norma” znači norma kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012;

20.  „tehnička specifikacija” znači dokument kojim se propisuju tehnički zahtjevi koje IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces trebaju ispunjavati ili postupci ocjenjivanja sukladnosti koji se na njih odnose;

21.  „jamstvena razina” znači osnova za povjerenje u to da IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces zadovoljavaju sigurnosne zahtjeve određenog europskog programa kibersigurnosne certifikacije, navodi razinu na kojoj su IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces evaluirani, ali kao takav ne mjeri sigurnost dotičnog IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa;

22.  „samoocjenjivanje sukladnosti” znači djelovanje koje provodi proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa kojim se evaluira ispunjenjava li taj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT proces zahtjeve utvrđene u određenom europskom programu kibersigurnosne certifikacije.

GLAVA II.

ENISA (Agencija Europske unije za kibersigurnost)

POGLAVLJE I.

MANDAT I CILJEVI

Članak 3.

Mandat

1.  ENISA obavlja zadaće koje su joj dodijeljene ovom Uredbom u svrhu postizanja visoke zajedničke razine kibersigurnosti diljem Unije, među ostalim aktivnim podupiranjem država članica te institucija, tijela, ureda i agencija Unije u poboljšanju kibersigurnosti. ENISA djeluje kao referentna točka za pružanje savjeta i stručnog znanja o kibersigurnosti institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te drugim relevantnim dionicima Unije.

ENISA obavljanjem zadaća koje su joj dodijeljene ovom Uredbom doprinosi smanjenju fragmentacije na unutarnjem tržištu.

2.  ENISA obavlja zadaće koje su joj dodijeljene pravnim aktima Unije kojima su utvrđene mjere za usklađivanje zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kibersigurnost.

3.  Pri obavljanju svojih zadaća ENISA djeluje neovisno te pritom izbjegava udvostručivanje aktivnosti država članica uzimajući u obzir već postojeća stručna znanja država članica.

4.  ENISA razvija vlastite resurse, uključujući tehničke i ljudske sposobnosti i vještine koji su joj potrebni za obavljanje zadaća koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

Članak 4.

Ciljevi

1.  ENISA djeluje kao centar za stručno znanje u području kibersigurnosti zahvaljujući svojoj neovisnosti, znanstvenoj i tehničkoj kvaliteti savjeta i pomoći koje pruža i informacija koje stavlja na raspolaganje, transparentnosti svojih operativnih postupaka i načina rada te revnosti u obavljanju zadaća.

2.  ENISA pomaže institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te državama članicama u razvoju i provedbi politika Unije povezanih s kibersigurnošću, uključujući sektorske politike o kibersigurnosti.

3.  ENISA podupire jačanje kapaciteta i pripravnosti u cijeloj Uniji na način da institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, kao i državama članicama te javnim i privatnim dionicima pomaže da povećaju zaštitu svojih mrežnih i informacijskih sustava, razviju i poboljšaju kiberotpornost i kapacitete za odgovor te razviju vještine i sposobnosti u području kibersigurnosti ▌.

4.  ENISA promiče suradnju, uključujući razmjenu informacija, i koordinaciju na razini Unije među državama članicama, institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te relevantnim privatnim i javnim dionicima ▌ u pitanjima povezanima s kibersigurnošću.

5.  ENISA doprinosi povećanju kibersigurnosne sposobnosti na razini Unije kako bi poduprla djelovanja država članica u sprečavanju kiberprijetnji i odgovoru na njih, posebno u slučaju prekograničnih incidenata.

6.  ENISA promiče upotrebu europske kibersigurnosne certifikacije radi izbjegavanja fragmentacije unutarnjeg tržišta. ENISA doprinosi uspostavi i održavanju europskog okvira za kibersigurnosnu certifikaciju na razini Unije u skladu s glavom III. ove Uredbe s ciljem povećanja transparentnosti kibersigurnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa, jačajući time povjerenje u digitalno unutarnje tržište i njegovu konkurentnost.

7.  ENISA promiče visoku razinu osviještenosti u pogledu kibersigurnosti, uključujući kiberhigijenu i kiberpismenost građana, organizacija i poduzeća.

POGLAVLJE II.

ZADAĆE

Članak 5.

Razvoj i provedba politike i prava Unije

ENISA doprinosi razvoju i provedbi politika i prava Unije na sljedeći način:

1.  pružanjem pomoći i savjeta za razvoj i preispitivanje politike i prava Unije u području kibersigurnosti te sektorskih inicijativa politike i sektorskih zakonodavnih inicijativa koje uključuju pitanja povezana s kibersigurnošću, osobito pružanjem svojeg neovisnog mišljenja i analize te obavljanjem pripremih radnji;

2.  pružanjem pomoći državama članicama u dosljednoj provedbi politika i prava Unije u području kibersigurnosti, posebno u vezi s Direktivom (EU) 2016/1148, među ostalim s pomoću izdavanja mišljenja, smjernica, pružanja savjeta i najbolje prakse o temama kao što su upravljanje rizikom, izvješćivanje o incidentima i razmjena informacija, te olakšavanjem razmjene najbolje prakse među nadležnim tijelima u tom pogledu;

3.  pružanjem pomoći državama članicama te institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije u razvoju i promicanju politika kibersigurnosti povezanih s održavanjem općenite dostupnosti ili cjelovitosti javne jezgre otvorenog interneta;

4.  doprinosom radu Skupine za suradnju u skladu s člankom 11. Direktive (EU) 2016/1148 pružanjem stručnih savjeta i pomoći;

5.  podupiranjem:

(a)  razvoja i provedbe politike Unije u području elektroničkog identiteta i usluga povjerenja, posebno pružanjem savjeta i izdavanjem tehničkih smjernica te olakšavanjem razmjene najbolje prakse među nadležnim tijelima;

(b)  promicanja pojačane razine sigurnosti elektroničkih komunikacija, među ostalim pružanjem savjeta i stručnog znanja te olakšavanjem razmjene najbolje prakse među nadležnim tijelima;

(c)  država članica u provedbi posebnih kibersigurnosnih aspekata politike i prava Unije u vezi sa zaštitom podataka i privatnošću , među ostalim, pružanjem savjeta Europskom odboru za zaštitu podataka na zahtjev;

6.  podupiranjem redovitog preispitivanja aktivnosti u okviru politika Unije pripremom godišnjeg izvješća o stanju provedbe pravnog okvira u pogledu sljedećeg:

(a)  informacija o obavijestima država članica o incidentima koje jedinstvene kontaktne točke dostavljaju Skupini za suradnju u skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive (EU) 2016/1148;

(b)  sažecima obavijesti o povredi sigurnosti ili gubitku cjelovitosti zaprimljenih od pružatelja usluga povjerenja koje nadzorna tijela dostavljaju ENISA-i na temelju članka 19. stavka 3. Uredbe (EU) 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(25);

(c)  obavijesti o ▌sigurnosnim incidentima koje dostavljaju pružatelji javnih elektroničkih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, a koje nadležna tijela dostavljaju Agenciji, na temelju članka 40. Direktive(EU) 2018/1972.

Članak 6.

Izgradnja kapaciteta

1.  ENISA pomaže:

(a)  državama članicama u njihovim nastojanjima da poboljšaju sprečavanje, otkrivanje i analizu kiberprijetnji i kiberincidenata te sposobnost za odgovor na njih osiguravanjem potrebnih znanja i stručnjaka;

(b)  državama članicama i institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije u uspostavi i provedbi politika otkrivanja ranjivosti na dobrovoljnoj osnovi;

(c)  institucijama, ▌tijelima, uredima i agencijama Unije u njihovim nastojanjima da poboljšaju sprečavanje, otkrivanje i analizu kiberprijetnji i kiberincidenata te da poboljšaju svoje sposobnosti za odgovor na te kiberprijetnje i kiberincidente, osobito pružanjem odgovarajuće potpore CERT- -EU-u;

(d)  državama članicama u razvoju CSIRT-ova, ako to zatraže na temelju članka 9. stavka 5. Direktive (EU) 2016/1148;

(e)  državama članicama u razvoju nacionalnih strategija za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava, ako to zatraže na temelju članka 7. stavka 2. Direktive (EU) 2016/1148 te promiče širenje tih strategija i bilježi napredak njihove provedbe u cijeloj Uniji s ciljem promicanja najbolje prakse;

(f)  institucijama Unije u razvoju i preispitivanju strategija Unije u pogledu kibersigurnosti promicanjem njihova širenja i praćenjem napretka u njihovoj provedbi;

(g)  nacionalnim CSIRT-ovima i CSIRT-ovima Unije u podizanju njihove razine sposobnosti, među ostalim poticanjem dijaloga i razmjene informacija s ciljem osiguravanja da, s obzirom na najnovija tehnička dostignuća, svaki CSIRT zadovoljava zajednički skup minimalnih sposobnosti i djeluje u skladu s najboljim praksama;

(h)  državama članicama redovitim organiziranjem vježbi u području kibersigurnosti na razini Unije iz članka 7. stavka 5. barem svake dvije godine i pružanjem preporuka politike na temelju postupka evaluacije vježbi i stečenog iskustva tijekom tih vježbi;

(i)  relevantnim javnim tijelima pružanjem osposobljavanja u području kibersigurnosti, prema potrebi u suradnji s dionicima;

(j)  Skupini za suradnju, pri razmjeni ▌ najbolje prakse posebno u pogledu identifikacije od strane država članica operatora ključnih usluga na temelju članka 11. stavka 3. točke 1. Direktive (EU) 2016/1148, među ostalim u vezi s prekograničnim ovisnostima u pogledu rizika i incidenata.

2.  ENISA podupire razmjenu informacija u i među sektorima, posebno u sektorima navedenima u Prilogu II. Direktivi (EU) 2016/1148, pružanjem najbolje prakse i smjernica o dostupnim alatima, postupku i načinu rješavanja regulatornih pitanja povezanih s razmjenom informacija.

Članak 7.

Operativna suradnja na razini Unije

1.  ENISA podupire operativnu suradnju među državama članicama, institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te među dionicima.

2.  ENISA surađuje na operativnoj razini i uspostavlja sinergije s institucijama, tijelima, uredima i ▌agencijama Unije, uključujući CERT-EU, službama koje se bave kiberkriminalitetom i s nadzornim tijelima koja se bave zaštitom privatnosti i osobnih podataka, s ciljem rješavanja pitanja od zajedničkog interesa, među ostalim:

(a)  razmjenom znanja i iskustava te najbolje prakse;

(b)  pružanjem savjeta i izdavanjem smjernica o relevantnim pitanjima povezanima s kibersigurnošću;

(c)  uspostavom praktičnih mehanizama za izvršenje određenih zadaća, nakon savjetovanja s Komisijom.

3.  ENISA osigurava tajništvo mreže CSIRT-ova u skladu s člankom 12. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/1148 i u tom svojstvu aktivno podupire razmjenu informacija i suradnju među njezinim članovima.

4.  ENISA podupire države članice u pogledu operativne suradnje unutar mreže CSIRT-ova ▌:

(a)  savjetovanjem o tome kako poboljšati sposobnosti za sprečavanje i otkrivanje incidenata i odgovor na njih te, na zahtjev jedne ili više država članica, pružanjem savjetovanja u vezi s određenom kiberprijetnjom;

(b)  ▌pružanjem pomoći, na zahtjev jedne ili više država članica, pri ocjeni incidenata sa značajnim ili bitnim učinkom pružanjem stručnog znanja i olakšavanjem tehničkog rješavanja takvih incidenata, među ostalim posebice podupiranjem dobrovoljne razmjene relevantnih informacija i tehničkih rješenja među državama članicama;

(c)  analiziranjem ranjivosti ▌ i incidenata na temelju javno dostupnih informacija ili informacija koje su države članice dobrovoljno dostavile u tu svrhu; i

(d)  na zahtjev jedne ili više država članica, pružanjem potpore u vezi s ex post tehničkim istragama u pogledu incidenata sa značajnim ili bitnim učinkom u smislu Direktive (EU) 2016/1148.

Pri obavljaju tih zadaća ENISA i CERT-EU uspostavljaju strukturiranu suradnju kako bi ostvarili koristi od sinergija i izbjegli udvostručavanje aktivnosti.

5.  ENISA redovito organizira vježbe u području kibersigurnosti na razini Unije i, na njihov zahtjev, podupire države članice i institucije, tijela, ureda i agencije Unije pri organizaciji tih vježbi. Takve vježbe u području kibersigurnosti na razini Unije mogu uključivati tehničke, operativne ili strateške elemente. Jednom u dvije godine ENISA organizira sveobuhvatnu vježba velikog opsega.

Kada je to prikladno, ENISA doprinosi i pomaže u organizaciji sektorskih vježbi u području kibersigurnosti u suradnji s relevantnim organizacijama koje mogu i sudjelovati u vježbama u području kibersigurnosti na razini Unije.

6.  ENISA u bliskoj suradnji s državama članicama sastavlja redovito detaljno tehničko izvješće o stanju kibersigurnosti u EU-u u pogledu incidenata i kiberprijetnji na temelju javno dostupnih informacija, vlastite analize i izvješća koje dostavljaju, među ostalim, CSIRT-ovi država članica ▌ ili jedinstvene kontaktne točke iz Direktive (EU) 2016/1148, u oba slučaja na dobrovoljnoj osnovi, EC3 te CERT-EU.

7.  ENISA doprinosi razvoju zajedničkog odgovora na razini Unije i država članica na prekogranične incidente ili krize velikih razmjera povezane s kibersigurnošću, posebno na sljedeće načine:

(a)  objedinjavanjem i analiziranjem izvješća iz nacionalnih izvora koja su dostupna javnosti ili se razmjenjuju na dobrovoljnoj osnovi radi doprinosa zajedničkoj informiranosti o stanju;

(b)  osiguravanjem učinkovitog protoka informacija i osiguravanjem mehanizama eskalacije između mreže CSIRT-ova i oblikovatelja tehničkih i političkih odluka na razini Unije;

(c)  na zahtjev, olakšavanjem tehničkog rješavanja takvih incidenta ili kriza, uključujući, osobito, podupiranjem dobrovoljne razmjene tehničkih rješenja među državama članicama;

(d)  potporom institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te, na njihov zahtjev, državama članicama u javnoj komunikaciji u vezi s takvim incidentom ili krizom;

(e)  ispitivanjem planova suradnje za odgovor na takve incidente i krize na razini Unije i, na njihov zahtjev, podupiranjem država članica u ispitivanju takvih planova na nacionalnoj razini.

Članak 8.

Tržište, kibersigurnosna certifikacija i normizacija

1.  ENISA podupire i promiče razvoj i provedbu politike Unije o kibersigurnosnoj certifikaciji IKT proizvoda ▌, IKT usluga i IKT procesa, kako je utvrđeno u glavi III. ove Uredbe na sljedeće načine:

(▌a) stalnim praćenjem razvoja u povezanim područjima normizacije i preporukom odgovarajućih tehničkih specifikacija za uporabu pri razvoju europskih programa kibersigurnosne certifikacije na temelju članka 54. stavka 1. točke (c)ako norme nisu dostupne;

(b)  izradom prijedloga europskih programa kibersigurnosne certifikacije ("prijedlozi programa certifikacije") za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese u skladu s člankom 49.;

(c)  evaluacijom donesenih europskih programa kibersigurnosne certifikacije u skladu s člankom 49. stavkom 8.;

(d)  sudjelovanjem u istorazinskim ocjenjivanjima na temelju članka 59. stavka 4.;

(e)   pomaganjem Komisiji u osiguravanju tajništva ECCG-a na temelju članka 62. stavka 5. ove Uredbe.

2.  ENISA osigurava tajništvo interesne skupine za kibersigurnosnu certifikaciju na temelju članka 22. stavka 4.

3.  ENISA sastavlja i objavljuje smjernice i razvija dobru praksu u pogledu kibersigurnosnih zahtjeva za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese, u suradnji s nacionalnim tijelima za kibersigurnosnu certifikaciju i industrijom na formalan, strukturiran i transparentan način.

4.  ENISA doprinosi izgradnji kapaciteta u vezi s postupcima evaluacije i certifikacije sastavljanjem i izdavanjem smjernica te pružanjem potpore državama članicama na njihov zahtjev.

5.  ENISA olakšava uspostavu i prihvaćanje europskih i međunarodnih normi za upravljanje rizikom i za sigurnost IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa.

6.   ENISA izrađuje, u suradnji s državama članicama i industrijom, savjeta i smjernica o tehničkim područjima povezanima sa sigurnosnim zahtjevima za operatore ključnih usluga i pružatelje digitalnih usluga, te u pogledu već postojećih normi, uključujući nacionalne norme država članica, u skladu s člankom 19. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/1148.

7.  ENISA provodi i distribuira redovite analize glavnih trendova na kibersigurnosnom tržištu i na strani ponude i na strani potražnje s ciljem poticanja kibersigurnosnog tržišta u Uniji.

Članak 9.

Znanje i informiranje

ENISA:

(a)  provodi analize novih tehnologija i daje tematske procjene očekivanog društvenog, pravnog, gospodarskog i regulatornog učinka tehnoloških inovacija na kibersigurnost;

(b)  provodi dugoročne strateške analize kiberprijetnji i incidenata kako bi utvrdila nove trendove i pomogla spriječiti ▌ incidente;

(c)  u suradnji sa stručnjacima iz tijela država članica i relevantnim dionicima, pruža savjete, smjernice i najbolju praksu za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava, posebno za sigurnost ▌infrastruktura kojima se podupiru sektori navedeni u Prilogu II. Direktivi (EU) 2016/1148 te onih kojima se koriste pružatelji digitalnih usluga iz Priloga III. toj Direktivi;

(d)  putem posebnog portala objedinjuje, organizira i stavlja na raspolaganje javnosti koje su dostavile institucije, tijela, uredi i agencije Unije te informacije o kibersigurnosti koje su dobrovoljno na raspolaganje stavile države članice i javni i privatni dionici;

(e)  prikuplja i analizira javno dostupne informacije o značajnim incidentima i sastavlja izvješća s ciljem pružanja smjernica građanima, organizacijama i poduzećima u cijeloj Uniji.

Članak 10.

Podizanje razine osviještenosti i obrazovanje

ENISA:

(a)  podiže razinu osviještenosti javnosti o rizicima povezanima s kibersigurnošću i daje smjernice o dobroj praksi za pojedinačne korisnike usmjerene na građane, organizacije i poduzeća, uključujući kiberhigijenu i kiberpismenost;

(b)  u suradnji s državama članicama i institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te industrijom, organizira redovite informativne kampanje s ciljem povećanja kibersigurnosti i svoje vidljivosti u Uniji te potiče široku javnu raspravu;

(c)  pomaže državama članicama u njihovim naporima za podizanje razine osviještenosti o kibersigurnosti i promicanje obrazovanja u području kibersigurnosti;

(d)  podupire bliskiju koordinaciju i razmjenu najbolje prakse među državama članicama u pogledu podizanja razine osviještenosti i obrazovanja u vezi s kibersigurnošću.

Članak 11.

Istraživanja i inovacije

U pogledu istraživanja i inovacija, ENISA:

(a)  savjetuje institucije, tijela, urede i agencije Unije i države članice o istraživačkim potrebama i prioritetima u području kibersigurnosti kako bi se omogućili učinkoviti odgovori na postojeće i nove rizike i kiberprijetnje, među ostalim i u pogledu novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija te onih u nastajanju, te kako bi se učinkovito upotrebljavale tehnologije za sprečavanje rizika;

(b)  ako joj je Komisija prenijela relevantne ovlasti, sudjeluje u fazi provedbe programa za financiranje istraživanja i inovacija ili kao korisnik;

(c)  doprinosi strateškoj agendi za istraživanja i inovacije na razini Unije u području kibersigurnosti.

Članak 12.

Međunarodna suradnja

ENISA doprinosi nastojanjima Unije da uspostavi suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama kao i u relevantnim okvirima međunarodne suradnje s ciljem promicanja međunarodne suradnje u području kibersigurnosti:

(a)  sudjelovanjem, prema potrebi, u ulozi promatrača u organizaciji međunarodnih vježbi, analiziranjem ishoda takvih vježbi i izvješćivanjem Upravljačkog odbora o njihovu ishodu;

(b)  na zahtjev Komisije, olakšavanjem razmjene najbolje prakse ▌;

(c)  na zahtjev Komisije, pružanjem stručnih savjeta Komisiji;

(d)  pružanjem savjeta i potpore Komisiji o pitanjima koja se odnose na sporazume o uzajamnom priznavanju kibersigurnosnih certifikata s trećim zemljama u suradnji sa ECCG-om uspostavljenom na temelju članka 62.

POGLAVLJE III.

ORGANIZACIJA ENISA-E

Članak 13.

Struktura ENISA-e

Administrativna i upravljačka struktura ENISA-e sastoji se od sljedećeg:

(a)  Upravljačkog odbora;

(b)  Izvršnog odbora;

(c)  izvršnog direktora; ▌

(d)  Savjetodavne skupine ENISA-e;

(e)  Mreže nacionalnih časnika za vezu.

ODJELJAK 1.

UPRAVLJAČKI ODBOR

Članak 14.

Sastav Upravljačkog odbora

1.  Upravljački odbor sastoji se od po jednog člana imenovanog od strane svake države članice te dva člana koje imenuje Komisija. Svi članovi imaju pravo glasa.

2.  Svaki član Upravljačkog odbora ima zamjenika. Taj zamjenik predstavlja člana u slučaju odsutnosti člana.

3.  Članove Upravljačkog odbora i njihove zamjenike imenuje se na temelju njihovog znanja u području kibersigurnosti i relevantnih upravljačkih i administrativnih vještina te vještina upravljanja proračunom. Komisija i države članice nastoje ograničiti fluktuaciju svojih predstavnika u Upravljačkom odboru kako bi se osigurao kontinuitet njegova rada. Komisija i države članice nastoje postići rodnu ravnoteža u Upravljačkom odboru.

4.  Mandat članova Upravljačkog odbora i njihovih zamjenika traje četiri godine. Taj se mandat može produljiti.

Članak 15.

Funkcije Upravljačkog odbora

1.  Upravljački odbor obavlja sljedeće:

(a)  utvrđuje opći smjer djelovanja ENISA-e i osigurava da ENISA djeluje u skladu s pravilima i načelima iz ove Uredbe; također osigurava usklađenost rada ENISA-e s aktivnostima koje provode države članice i s onima koje se provode na razini Unije;

(b)  donosi nacrt jedinstvenog programskog dokumenta ENISA-e iz članka 24. prije nego što ga podnese Komisiji radi dobivanja mišljenja;

(c)  donosi jedinstveni programski dokument ENISA-e, uzimajući u obzir mišljenje Komisije;

(d)  nadzire provedbu višegodišnjih i godišnjih programa sadržanih u jedinstvenom programskom dokumentu;

(e)  donosi godišnji proračun ENISA-e i izvršava druge funkcije povezane s proračunom ENISA-e u skladu s poglavljem IV.;

(f)  ocjenjuje i donosi konsolidirano godišnje izvješće o aktivnostima ENISA-e, u što je uključena računovodstvena dokumentacija i opis ENISA-inog ostvarenja pokazatelja uspješnosti, i do 1. srpnja sljedeće godine dostavlja godišnje izvješće i njegovu ocjenu Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te ga objavljuje;

(g)  donosi financijska pravila koja se primjenjuju na ENISA-u u skladu s člankom 32.;

(h)  donosi strategiju za suzbijanje prijevara koja je razmjerna rizicima od prijevare, uzimajući u obzir analizu troškova i koristi mjera koje će se provoditi;

(i)  donosi pravila o sprečavanju sukoba interesa u pogledu svojih članova i o postupanju u slučaju sukoba interesa;

(j)  osigurava odgovarajuće daljnje postupanje u vezi s nalazima i preporukama proizišlim iz istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i različitih unutarnjih ili vanjskih izvješća o reviziji i evaluacija;

(k)  donosi svoj poslovnik, uključujući pravila za privremene odluke o delegiranju posebnih zadaća na temelju članka 19. stavka 7.;

(l)  u odnosu na osoblje ENISA-e izvršava ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju za dužnosnike ("Pravilnik o osoblju za dužnosnike") i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije ("Uvjeti zaposlenja ostalih službenika") utvrđenima Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68(26) dodijeljene tijelu nadležnom za imenovanja i tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu („ovlasti tijela nadležnog za imenovanja”) u skladu sa stavkom 2.;

(m)  donosi pravila za provedbu Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u skladu s postupkom iz članka 110. Pravilnika o osoblju za dužnosnike;

(n)  imenuje izvršnog direktora i, po potrebi, produljuje njegov mandat ili ga razrješava dužnosti u skladu s člankom 36.;

(o)  imenuje računovodstvenog službenika, koji može biti računovodstveni službenik Komisije, koji svoje dužnosti obavlja potpuno neovisno;

(p)  donosi sve odluke koje se tiču unutarnjeg ustrojstva ENISA-e te, prema potrebi, o izmjenama tog unutarnjeg ustrojstva, uzimajući u obzir potrebe ENISA-e u pogledu aktivnosti te razumno financijsko upravljanje;

(q)  odobrava uspostavu radnih aranžmana u odnosu na članak 7.;

(r)  odobrava uspostavu ili sklapanje radnih aranžmana u skladu s člankom 42.

2.  U skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju, upravljački odbor donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike i članka 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kojom se odgovarajuće ovlasti tijela nadležnog za imenovanja delegiraju izvršnom direktoru i utvrđuju uvjeti pod kojima se to delegiranje ovlasti može suspendirati. Izvršni direktor ovlašten je dalje delegirati te ovlasti.

3.  U iznimnim okolnostima Upravljački odbor može donijeti odluku o privremenoj suspenziji delegiranja ovlasti tijela nadležnog za imenovanja na izvršnog direktora i svih ovlasti i tijela nadležnog za imenovanja koje je izvršni direktor dalje delegirao te ih umjesto toga izvršavati sam ili ih delegirati jednom od svojih članova ili zaposlenika koji nije izvršni direktor.

Članak 16.

Predsjednik Upravljačkog odbora

Upravljački odbor bira svojeg predsjednika i zamjenika predsjednika iz redova svojih članova dvotrećinskom većinom glasova. Njihov mandat traje četiri godine s mogućnošću jednog produljenja. Međutim, ako njihovo članstvo u Upravljačkom odboru prestane u bilo kojem trenutku trajanja njihova mandata, toga datuma automatski prestaje i njihov mandat. Zamjenik predsjednika po službenoj dužnosti zamjenjuje predsjednika ako predsjednik nije u mogućnosti obavljati svoje zadaće.

Članak 17.

Sastanci Upravljačkog odbora

1.  Sastanke Upravljačkog odbora saziva njegov predsjednik.

2.  Upravljački odbor održava najmanje dva redovita sastanka godišnje. Održava i izvanredne sastanke na zahtjev predsjednika, Komisije ili najmanje jedne trećine svojih članova.

3.  Izvršni direktor sudjeluje na sastancima Upravljačkog odbora ali nema pravo glasa.

4.  Članovi Savjetodavne skupine ENISA-e mogu na poziv predsjednika sudjelovati na sastancima Upravljačkog odbora, ali nemaju pravo glasa.

5.  Članovima Upravljačkog odbora i njihovim zamjenicima na sastancima Upravljačkog odbora mogu pomagati savjetnici ili stručnjaci, podložno Poslovniku Upravljačkog odbora,.

6.  ENISA Upravljačkom odboru osigurava tajništvo.

Članak 18.

Pravila o glasovanju Upravljačkog odbora

1.  Upravljački odbor donosi svoje odluke većinom glasova svojih članova.

2.  Dvotrećinska većina glasova članova Upravljačkog odbora potrebna je za donošenje jedinstvenog programskog dokumenta, godišnjeg proračuna, imenovanje izvršnog direktora te za produljenje njegova mandata ili njegovo razrješenje s dužnosti.

3.  Svaki član ima jedan glas. U odsutnosti člana pravo glasa izvršava zamjenik člana.

4.  Predsjednik Upravljačkog odbora sudjeluje u glasovanju.

5.  Izvršni direktor ne sudjeluje u glasovanju.

6.  Poslovnikom Upravljačkog odbora utvrđuju se detaljnija pravila glasovanja, osobito okolnosti u kojima jedan član može djelovati u ime drugog člana.

ODJELJAK 2.

IZVRŠNI ODBOR

Članak 19.

Izvršni odbor

1.  Izvršni odbor pomaže Upravljačkom odboru.

2.  Izvršni odbor obavlja sljedeće:

(a)  priprema odluke koje donosi Upravljački odbor;

(b)  zajedno s Upravljačkim odborom osigurava prikladno daljnje postupanje u vezi s nalazima i preporukama proizišlim iz istraga OLAF-a i različitih unutarnjih ili vanjskih izvješća o reviziji i evaluacija;

(c)  ne dovodeći u pitanje odgovornosti izvršnog direktora utvrđene u članku 20., pruža pomoć i savjete izvršnom direktoru u provedbi odluka Upravljačkog odbora o upravnim i proračunskim pitanjima, u skladu s člankom 20.

3.  Izvršni odbor sastavljen je od pet članova. Članovi Izvršnog odbora imenuju se iz redova članova Upravljačkog odbora. Jedan od članova je predsjednik Upravljačkog odbora, a može predsjedati i Izvršnim odborom, jedan od članova je predstavnik Komisije. Pri imenovanjima članova Izvršnog odbora nastoji se postići rodna ravnoteža u Izvršnom odboru. Izvršni direktor sudjeluje na sastancima Izvršnog odbora, ali nema pravo glasa.

4.  Mandat članova Izvršnog odbora traje četiri godine. Taj se mandat može produljiti.

5.  Izvršni se odbor sastaje najmanje jednom u tri mjeseca. Predsjednik Izvršnog odbora saziva dodatne sastanke na zahtjev članova Izvršnog odbora.

6.  Upravljački odbor donosi poslovnik Izvršnog odbora.

7.  Prema potrebi, Izvršni odbor može u slučaju hitnosti donijeti određene privremene odluke u ime Upravljačkog odbora, osobito o pitanjima povezanima s administrativnim upravljanjem, uključujući suspenziju delegiranja ovlasti tijela nadležnog za imenovanja, i o proračunskim pitanjima. O svim se takvim privremenim odlukama bez nepotrebne odgode obavješćuje Upravljački odbor. Upravljački odbor zatim, najkasnije tri mjeseca nakon njezina donošenja, odlučuje treba li privremenu odluku odobriti ili odbiti. Izvršni odbor ne može u ime Upravljačkog odbora donositi odluke za koje je potrebna dvotrećinska većina članova Upravljačkog odbora.

ODJELJAK 3.

IZVRŠNI DIREKTOR

Članak 20.

Dužnosti izvršnog direktora

1.  ENISA-om upravlja izvršni direktor koji je neovisan u obavljanju svojih dužnosti. Izvršni direktor odgovara Upravljačkom odboru.

2.  Izvršni direktor izvješćuje Europski parlament o izvršavanju svojih dužnosti kada ga se pozove da to učini. Vijeće može pozvati izvršnog direktora da ga izvijesti o izvršavanju svojih dužnosti.

3.  Izvršni direktor odgovoran je za sljedeće:

(a)  svakodnevno upravljanje ENISA-om;

(b)  provedbu odluka koje je donio Upravljački odbor;

(c)  izradu nacrta jedinstvenog programskog dokumenta i njegovo podnošenje Upravljačkom odboru na odobrenje prije podnošenja Komisiji;

(d)  provedbu jedinstvenog programskog dokumenta i izvješćivanje Upravljačkog odbora o njegovoj provedbi;

(e)  izradu konsolidiranog godišnjeg izvješća o aktivnostima ENISA-e uključujući provedbu godišnjeg programa rada ENISA-e i njegovo dostavljanje Upravljačkom odboru na ocjenjivanje i donošenje;

(f)  izradu akcijskog plana koji se nadovezuje na zaključke naknadnih evaluacija i izvješćivanje Komisije o napretku svake dvije godine;

(g)  izradu akcijskog plana koji se nadovezuje na zaključke iz izvješća o unutarnjoj ili vanjskoj reviziji i istraga OLAF-a i izvješćivanje Komisije o napretku dva puta godišnje te redovito izvješćivanje Upravljačkog odbora;

(h)  izradu nacrta financijskih pravila iz članka 32. koja se primjenjuju na ENISA-u;

(i)  izradu nacrta izvješća ENISA-e o procjeni prihoda i rashoda i izvršavanje njezina proračuna;

(j)  zaštitu financijskih interesa Unije primjenom preventivnih mjera za borbu protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti, izvršavanjem djelotvornih provjera i, ako se otkriju nepravilnosti, povratom nepropisno isplaćenih iznosa i, prema potrebi, izricanjem učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih administrativnih i novčanih kazni;

(k)  izradu strategije ENISA-e za borbu protiv prijevara i njezino podnošenje Upravljačkom odboru na odobrenje;

(l)  uspostavljanje i održavanje kontakta s poslovnom zajednicom i organizacijama potrošača radi osiguravanja redovitog dijaloga s relevantnim dionicima;

(m)  redovitu razmjenu informacija s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije u pogledu svojih aktivnosti povezanih sa kibersigurnošću kako bi se osigurala usklađenost u razvoju i provedbi politike Unije;

(n)  obavljanje drugih zadaća dodijeljenih izvršnom direktoru ovom Uredbom.

4.  Prema potrebi i u okviru mandata ENISA-e te u skladu s ciljevima i zadaćama ENISA-e, izvršni direktor može osnovati ad hoc radne skupine sastavljene od stručnjaka, uključujući stručnjake iz nadležnih tijela država članica. Izvršni direktor o tome unaprijed obavješćuje Upravljački odbor. Postupci koji se odnose posebno na sastav radnih skupina, imenovanje stručnjaka u radne skupine koje obavlja izvršni direktor i rad radnih skupina utvrđuju se unutarnjim pravilnikom o radu ENISA-e.

5.  Prema potrebi, u svrhu obavljanja zadaća ENISA-e na učinkovit i djelotvoran način i na temelju odgovarajuće analize troškova i koristi, izvršni direktor može odlučiti osnovati jedan ili više lokalnih ureda u jednoj ili više država članica. Prije odluke o osnivanju lokalnog ureda izvršni direktor traži mišljenje dotične države članice ili više njih, uključujući državu članicu u kojoj se nalazi sjedište ENISA-e te mora dobiti prethodnu suglasnost Komisije i Upravljačkog odbora. U slučaju neslaganja tijekom postupka savjetovanja između izvršnog direktora i dotičnih država članica to se pitanje podnosi Vijeću na raspravu. Ukupan broj osoblja u svim lokalnim uredima svodi se na najmanju moguću mjeru i ne smije prelaziti 40 % ukupnog broja osoblja ENISA-e koje se nalazi u državi članici u kojoj se nalazi sjedište ENISA-e. Broj osoblja u svakom lokalnom uredu ne prelazi 10 % ukupnog broja osoblja ENISA-e koje se nalazi u državi članici u kojoj se nalazi sjedište ENISA-e.

U odluci o osnivanju lokalnog ureda utvrđuje se opseg aktivnosti koje će obavljati taj lokalni ured na način da se izbjegnu nepotrebni troškovi i udvostručavanje administrativnih zadaća ENISA-e. ▌

ODJELJAK 4.

SAVJETODAVNA SKUPINA ENISA-e, INTERESNA SKUPINA ZA KIBERSIGURNOSNU CERTIFIKACIJU I MREŽA NACIONALNIH ČASNIKA ZA VEZU

Članak 21.

Savjetodavna skupina ENISA-e

1.  Upravljački odbor, djelujući na prijedlog izvršnog direktora, na transparentan način osniva Savjetodavnu skupinu ENISA-e sastavljenu od priznatih stručnjaka koji zastupaju relevantne interesne skupine, kao što su IKT industrija, pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga dostupnih javnosti, MSP-ovi, operatori ključnih usluga, skupine potrošača, akademski stručnjaci za kibersigurnost i predstavnici nadležnih tijela prijavljenih u skladu s ▌Direktivom (EU) 2018/1972 i europskih organizacija za normizaciju te od tijela za izvršavanje zakonodavstva i tijela za nadzor zaštite podataka. Upravljački odbor nastoji osigurati odgovarajuću rodnu i geografsku ravnotežu te ravnotežu među različitim interesnim skupinama.

2.  Postupci koji se odnose na Savjetodavnu skupinu ENISA-e, posebno u pogledu njezina sastava, prijedloga izvršnog direktora iz stavka 1., broja i imenovanja njezinih članova i rada Savjetodavne skupine ENISA-e utvrđuju se u unutarnjem pravilniku o radu ENISA-e te se objavljuju.

3.  ▌Savjetodavnom skupinom ENISA-e predsjeda izvršni direktor ili bilo koja osoba koju, zasebno za svaki slučaj, imenuje izvršni direktor.

4.  Mandat članova Savjetodavne skupine ENISA-e traje dvije i pol godine. Članovi Upravljačkog odbora ne mogu biti članovi Savjetodavne skupine ENISA-e. Stručnjaci Komisije i država članica imaju pravo nazočiti sjednicama Savjetodavne skupine ENISA-e i sudjelovati u njezinu radu. Na sastanke Savjetodavne skupine ENISA-e i sudjelovanje u njezinu radu mogu se pozvati predstavnici drugih tijela koja izvršni direktor smatra relevantnima i koji nisu članovi Savjetodavne skupine ENISA-e.

5.  Savjetodavna skupina ENISA-e savjetuje Agenciju u vezi s obavljanjem aktivnosti ENISA-e, osim u pogledu primjene odredbi glave III. ove Uredbe. Ona posebno savjetuje izvršnog direktora u vezi s izradom prijedloga godišnjeg programa rada ENISA-e i osiguravanjem komunikacije s relevantnim interesnim skupinama o ▌pitanjima koja se odnose na godišnji program rada.

6.  Savjetodavna skupina ENISA-e redovito obavještava Upravljački odbor o svojim aktivnostima.

Članak 22.

Interesna skupina za kibersigurnosnu certifikaciju

1.  Osniva se interesna skupina za kibersigurnosnu certifikaciju.

2.  Interesna skupina za kibersigurnosnu certifikaciju sastoji se od članova odabranih među priznatim stručnjacima koji predstavljaju relevantne dionike. Komisija nakon transparentnog i otvorenog poziva, na prijedlog ENISA-a odabire članove Interesne skupine za kibersigurnosnu certifikaciju osiguravajući ravnotežu među različitim interesnim skupinama kao i odgovarajuću rodnu i geografsku ravnotežu.

3.  Interesna skupina za kibersigurnosnu certifikaciju:

(a)  pruža savjete Komisiji o strateškim pitanjima u vezi s europskim okvirom za kibersigurnosnu certifikaciju;

(b)  na zahtjev, pruža savjete Agenciji o općim i strateškim pitanjima koja se odnose na zadaće ENISA-e u vezi s tržištem, kibersigurnosnom certifikacijom i normizacijom;

(c)  pruža pomoć Komisiji u pripremi kontinuiranog programa rada Unije iz članka 47.;

(d)  izdaje mišljenja o kontinuiranom programu rada Unije na temelju članka 47. stavka 4. i

(e)  u hitnim slučajevima, daje savjete Komisiji i ECCG-u o potrebi za dodatnim programima certifikacije koji nisu uključeni u kontinuirani program rada Unije, kako je navedeno u člancima 47. i 48.

4.  Interesnom skupinom za kibersigurnosnu certifikaciju supredsjedaju Komisija i ENISA, a tajništvo joj osigurava ENISA.

Članak 23.

Mreža nacionalnih časnika za vezu

1.  Upravljački odbor, odlučujući na prijedlog izvršnog direktora, uspostavlja mrežu nacionalnih časnika za vezu sastavljenu od svih država članica (nacionalni časnici za vezu). Svaka država članica imenuje jednog predstavnika u mrežu nacionalnih časnika za vezu. Sastanci mreže nacionalnih časnika za vezu mogu se održavati u različitim sastavima stručnjaka.

2.  Mreža nacionalnih časnika za vezu posebice olakšava razmjenu informacija između ENISA-e i država članica te podržava ENISA-u u širenju njezinih aktivnosti, nalaza i preporuka relevantnim dionicima diljem Unije.

3.  Nacionalni časnici za vezu djeluju kao kontaktna točka na nacionalnoj razini kako bi se olakšala suradnja između ENISA-e i nacionalnih stručnjaka u kontekstu provedbe godišnjeg programa rada ENISA-e.

4.  Iako nacionalni časnici za vezu usko surađuju s predstavnicima svojih država članica u Upravljačkom odboru, radom mreže nacionalnih časnika za vezu ne udvostručuje se rad Upravljačkog odbora ni drugih foruma Unije.

5.  Funkcije i postupci za mrežu nacionalnih časnika za vezu utvrđuju se u unutarnjem pravilniku o radu ENISA-e i javno obznanjuju.

ODJELJAK 5.

DJELOVANJE

Članak 24.

Jedinstveni programski dokument

1.  ENISA djeluje u skladu s jedinstvenim programskim dokumentom koji sadržava njezine godišnje i višegodišnje programe koji uključuju sve njezine planirane aktivnosti.

2.  Izvršni direktor svake godine izrađuje nacrt jedinstvenog programskog dokumenta koji sadržava godišnje i višegodišnje programe s odgovarajućim planovima u pogledu financijskih i ljudskih resursa u skladu s člankom 32. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1271/2013(27) i uzimajući u obzir smjernice koje je utvrdila Komisija.

3.  Do 30. studenoga svake godine Upravljački odbor donosi jedinstveni programski dokument iz stavka 1. te ga do 31. siječnja sljedeće godine šalje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, kao i sve naknadne ažurirane verzije tog dokumenta.

4.  Jedinstveni programski dokument postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije te se odgovarajuće prilagođava.

5.  Godišnji program rada obuhvaća detaljne ciljeve i očekivane rezultate, uključujući pokazatelje uspješnosti. Sadržava i opis aktivnosti koje je potrebno financirati i podatke o financijskim i ljudskim resursima dodijeljenima svakoj aktivnosti, u skladu s načelima pripreme proračuna i upravljanja na temelju aktivnosti. Godišnji program rada usklađen je s višegodišnjim programom rada iz stavka 7. U njemu su jasno navedene zadaće koje su dodane, izmijenjene ili izbrisane u odnosu na prethodnu financijsku godinu.

6.  Upravljački odbor mijenja doneseni godišnji program rada ako je ENISA-i dodijeljena nova zadaća. Sve znatne izmjene godišnjeg programa rada donose se po istom postupku kao i početni godišnji program rada. Upravljački odbor može ovlast za donošenje manjih izmjena godišnjeg programa rada delegirati izvršnom direktoru.

7.  U višegodišnjem programu rada utvrđuje se opći strateški program, među ostalim i ciljevi, očekivani rezultati i pokazatelji uspješnosti. Sadržava i programiranje resursa, uključujući višegodišnji proračun i osoblje.

8.  Programiranje resursa ažurira se svake godine. Strateški program ažurira se prema potrebi, a posebno kada je to nužno kako bi se uzeo u obzir ishod evaluacije iz članka 67.

Članak 25.

Izjava o interesu

1.  Članovi Upravljačkog odbora, izvršni direktor i službenici koje su države članice privremeno uputile daju izjavu o obvezama i izjavu o nepostojanju ili postojanju bilo kakvog izravnog ili neizravnog interesa za koji bi se moglo smatrati da dovodi u pitanje njihovu neovisnost. Izjave su točne i potpune, daju se svake godine u pisanom obliku i ažuriraju se prema potrebi.

2.  Članovi Upravljačkog odbora, izvršni direktor i vanjski stručnjaci koji sudjeluju u ad hoc radnim skupinama daju, najkasnije na početku svakog sastanka, točnu i potpunu izjavu o svim interesima za koje bi se moglo smatrati da dovode u pitanje njihovu neovisnost u pogledu točaka dnevnog reda i suzdržavaju se od sudjelovanja u raspravi i glasovanja o takvim točkama.

3.  ENISA u svojem unutarnjem pravilniku o radu utvrđuje praktična rješenja za pravila o izjavama o interesima iz stavaka 1. i 2.

Članak 26.

Transparentnost

1.  ENISA obavlja svoje aktivnosti uz visok stupanj transparentnosti i u skladu s člankom 28.

2.  ENISA osigurava da javnost i sve zainteresirane strane dobiju odgovarajuće, objektivne, pouzdane i lako dostupne informacije, posebno u pogledu rezultata njezina rada. Ona javno obznanjuje i izjave o interesima dane u skladu s člankom 25.

3.  Upravljački odbor na prijedlog izvršnog direktora može zainteresiranim stranama odobriti da u svojstvu promatrača sudjeluju u određenim aktivnostima ENISA-e.

4.  ENISA u svojem unutarnjem pravilniku o radu utvrđuje praktična rješenja za provedbu pravila o transparentnosti iz stavaka 1. i 2.

Članak 27.

Povjerljivost

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 28., ENISA trećim stranama ne otkriva informacije koje obrađuje ili prima, a za koje je podnesen opravdan zahtjev da s njima postupa kao s povjerljivim informacijama.

2.  Članovi Upravljačkog odbora, izvršni direktor, članovi Savjetodavne skupine ENISA-e, vanjski stručnjaci koji sudjeluju u radu ad hoc radnih skupina i članovi osoblja ENISA-e, uključujući službenike koje privremeno upućuju države članice, poštuju zahtjeve u pogledu povjerljivosti iz članka 339. UFEU-a čak i nakon prestanka njihovih dužnosti.

3.  ENISA u svojem unutarnjem pravilniku o radu utvrđuje praktična rješenja za provedbu pravila o povjerljivosti iz stavaka 1. i 2.

4.  Ako je to potrebno za obavljanje zadaća ENISA-e, Upravljački odbor donosi odluku kojom ENISA-i dopušta obradu klasificiranih podataka. U tom slučaju ENISA u dogovoru sa službama Komisije donosi sigurnosna pravila primjenjujući načela sigurnosti utvrđena odlukama Komisije (EU, Euratom) 2015/443(28) i 2015/444(29). Ta sigurnosna pravila uključuju odredbe o razmjeni, obradi i pohrani klasificiranih podataka.

Članak 28.

Pristup dokumentima

1.  Na dokumente koje posjeduje ENISA primjenjuje se Uredba (EZ) br. 1049/2001.

2.  Upravljački odbor donosi pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 do ... [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Odluke koje ENISA donosi u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu biti predmetom pritužbe Europskom ombudsmanu u skladu s člankom 228. UFEU-a ili tužbe pred Sudom Europske unije u skladu s člankom 263. UFEU-a.

POGLAVLJE IV.

DONOŠENJE I STRUKTURA PRORAČUNA ENISA-e

Članak 29.

Donošenje proračuna ENISA-e

1.  Izvršni direktor svake godine izrađuje nacrt izvješća o procjenama prihoda i rashoda ENISA-e za sljedeću financijsku godinu te ga prosljeđuje Upravljačkom odboru zajedno s nacrtom plana radnih mjesta. Prihodi i rashodi moraju biti u ravnoteži.

2.  Upravljački odbor svake godine, na temelju nacrta izvješća o procjenama , sastavlja izvješće o procjenama prihoda i rashoda ENISA-e za sljedeću financijsku godinu.

3.  Upravljački odbor svake godine do 31. siječnja Komisiji i trećim zemljama s kojima je Unija sklopila sporazume u skladu s člankom 42 stavkom 2. šalje izvješće o procjenama koje je dio nacrta jedinstvenog programskog dokumenta.

4.  Na temelju navedenog izvješća o procjenama Komisija procjene koje smatra potrebnima za plan radnih mjesta i iznos doprinosa na teret općeg proračuna Unije unosi u nacrt općeg proračuna Unije, koji podnosi Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 314. UFEU-a.

5.  Europski parlament i Vijeće odobravaju dodjelu sredstava za doprinose Unije ENISA-i.

6.  Europski parlament i Vijeće donose plan radnih mjesta ENISA-e.

7.  Upravljački odbor donosi proračun ENISA-e zajedno s jedinstvenim programskim dokumentom. Proračun ENISA-e postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije. Upravljački odbor prema potrebi prilagođava proračun i jedinstveni programski dokument ENISA-e u skladu s općim proračunom Unije.

Članak 30.

Struktura proračuna ENISA-e

1.  Ne dovodeći u pitanje druge izvore, prihodi ENISA-e uključuju sljedeće:

(a)  doprinos iz općeg proračuna Unije;

(b)  namjenske prihode za određene stavke rashoda u skladu s financijskim pravilima iz članka 32.;

(c)  financijska sredstva Unije u obliku sporazuma o delegiranju ili ad hoc bespovratnih sredstava u skladu s njezinim financijskim pravilima iz članka 32. i u skladu s odredbama relevantnih instrumenata kojima se podupiru politike Unije;

(d)  doprinose trećih zemalja koje sudjeluju u radu ENISA-e kako je predviđeno u članku 42.;

(e)  sve dobrovoljne doprinose država članica u novcu ili naravi.

Države članice koje daju dobrovoljne doprinose iz prvog podstavka točke (e) ne mogu na temelju toga zahtijevati nikakva posebna prava ili usluge.

2.  Rashodi ENISA-e uključuju troškove osoblja, troškove administrativne i tehničke podrške, infrastrukturne i operativne troškove te troškove proizišle iz ugovora s trećim stranama.

Članak 31.

Izvršenje proračuna ENISA-e

1.  Izvršni direktor odgovoran je za izvršenje proračuna ENISA-e.

2.  Unutarnji revizor Komisije ima iste ovlasti u odnosu na ENISA-u kao i u odnosu na službe Komisije.

3.  Računovodstveni službenik ENISA-e dostavlja privremenu računovodstvenu dokumentaciju za financijsku godinu (godina N) računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu do 1. ožujka sljedeće financijske godine (godina N + 1).

4.  Po primitku opažanja Revizorskog suda o privremenoj računovodstvenoj dokumentaciji ENISA-e na temelju članka 246. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća(30), računovodstveni službenik ENISA-e izrađuje završnu računovodstvenu dokumentaciju ENISA-e pod vlastitom odgovornošću i šalje je Upravljačkom odboru radi mišljenja.

5.  Upravljački odbor donosi mišljenje o završnoj računovodstvenoj dokumentaciji ENISA-e.

6.  Do 31. ožujka godine N + 1, izvršni direktor prosljeđuje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

7.  Do 1. srpnja godine N + 1 računovodstveni službenik ENISA-e podnosi završnu računovodstvenu dokumentaciju ENISA-e zajedno s mišljenjem Upravljačkog odbora Europskom parlamentu, Vijeću, računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu.

8.  Na dan slanja završne računovodstvene dokumentacije ENISA-e računovodstveni službenik ENISA-e Revizorskom sudu šalje i izjavu povezanu s tom završnom računovodstvenom dokumentacijom, a presliku šalje i računovodstvenom službeniku Komisije.

9.  Do 15. studenoga godine N + 1 izvršni direktor objavljuje završnu računovodstvenu dokumentaciju ENISA-e u Službenom listu Europske unije.

10.  Do 30. rujna godine N + 1 izvršni direktor Revizorskom sudu šalje odgovor na njegova opažanja, a presliku tog odgovora šalje i Upravljačkom odboru i Komisiji.

11.  Izvršni direktor dostavlja Europskom parlamentu, na njegov zahtjev, sve informacije potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za dotičnu financijsku godinu u skladu s člankom 261. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046.

12.  Na preporuku Vijeća Europski parlament prije 15. svibnja godine N + 2 daje razrješnicu izvršnom direktoru u vezi s izvršenjem proračuna za godinu N.

Članak 32.

Financijska pravila

Financijska pravila koja se primjenjuju na ENISA-u donosi Upravljački odbor nakon savjetovanja s Komisijom. Ona ne odstupaju od Delegirane uredbe (EU) br. 1271/2013, osim ako je to odstupanje posebno potrebno za rad ENISA-e i ako je Komisija prethodno dala suglasnost.

Članak 33.

Borba protiv prijevara

1.  Kako bi se olakšala borba protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti u skladu s Uredbom (EU, EURATOM) ▌ 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(31), ENISA do ... [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe] pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica u vezi s internim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF)(32). ENISA donosi odgovarajuće odredbe primjenjive na sve zaposlenike ENISA-e, koristeći se obrascem utvrđenim u prilogu tom Sporazumu.

2.  Revizorski sud ovlašten je provoditi reviziju, na temelju dokumenata i inspekcija na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije od ENISA-e.

3.  OLAF može provoditi istrage, među ostalim provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima propisanima Uredbom (EU, Euratom)▌ 883/2013 i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96(33), kako bi utvrdio je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi s bespovratnim sredstvima ili ugovorom koji financira ENISA.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima i odluke ENISA-e o bespovratnim sredstvima sadržavaju odredbe kojima se Revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje tih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE V.

OSOBLJE

Članak 34.

Opće odredbe

Na osoblje ENISE-e primjenjuju se Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika te pravila koja su na temelju zajedničkog dogovora donijele institucije Unije radi primjene Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

Članak 35.

Povlastice i imuniteti

Na ENISA-u i njezino osoblje primjenjuje se Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, koji je priložen UEU-u i UFEU-u.

Članak 36.

Izvršni direktor

1.  Izvršni direktor zapošljava se kao privremeni djelatnik ENISA-e u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.  Izvršnog direktora imenuje Upravljački odbor nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira s popisa kandidata koje je predložila Komisija.

3.  Za potrebe sklapanja ugovora o radu s izvršnim direktorom ENISA-u zastupa predsjednik Upravljačkog odbora.

4.  Kandidat kojeg je odabrao Upravljački odbor poziva se prije imenovanja da pred relevantnim odborom Europskog parlamenta da izjavu i odgovori na pitanja njegovih članova.

5.  Mandat izvršnoga direktora traje pet godina. Do kraja tog razdoblja Komisija provodi procjenu uspješnosti izvršnog direktora te budućih izazova i zadaća ENISA-e.

6.  Upravljački odbor donosi odluku o imenovanju, produljenju mandata ili razrješenju dužnosti izvršnoga direktora u skladu s člankom 18. stavkom 2.

7.  Upravljački odbor, na prijedlog Komisije kojim se uzima u obzir procjena iz stavka 5., može jedanput produljiti mandat izvršnoga direktora za razdoblje od ▌pet godina.

8.  Upravljački odbor obavješćuje Europski parlament o svojoj namjeri da produlji mandat izvršnoga direktora. U roku od tri mjeseca prije takvog produljenja izvršni direktor, ako ga se na to pozove, daje izjavu pred relevantnim odborom Europskog parlamenta i odgovara na pitanja njegovih članova.

9.  Izvršni direktor čiji je mandat produljen ne smije sudjelovati u još jednom postupku odabira za isto radno mjesto.

10.  Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke Upravljačkog odbora, ▌ koji djeluje na prijedlog Komisije.

Članak 37.

Upućeni nacionalni stručnjaci i ostalo osoblje

1.  ENISA može angažirati upućene nacionalne stručnjake ili drugo osoblje koje nije zaposleno u ENISA-i. Na to se osoblje ne primjenjuju Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika.

2.  Upravljački odbor donosi odluku o utvrđivanju pravila za upućivanje nacionalnih stručnjaka u ENISA-u.

POGLAVLJE VI.

OPĆE ODREDBE O ENISA-i

Članak 38.

Pravni status ENISA-e

1.  ENISA je tijelo Unije i ima pravnu osobnost.

2.  ENISA u svakoj državi članici ima najširu pravnu sposobnost koja se pravnim osobama priznaje nacionalnim pravom. ENISA konkretno može stjecati ili otuđivati pokretnu i nepokretnu imovinu te biti stranka u sudskom postupku.

3.  ENISA-u zastupa izvršni direktor.

Članak 39.

Odgovornost ENISA-e

1.  Ugovorna odgovornost ENISA-e uređena je pravom koje se primjenjuje na dotični ugovor.

2.  Sud Europske unije nadležan je za donošenje presuda na temelju bilo koje odredbe o arbitraži sadržane u ugovoru koji je sklopila ENISA.

3.  U slučaju izvanugovorne odgovornosti ENISA je dužna nadoknaditi svaku štetu koju ENISA ili njezini službenici prouzroče pri obavljanju svojih dužnosti, u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonodavstvima država članica.

4.  Sud Europske unije nadležan je za sve sporove o naknadi štete iz stavka 3.

5.  Osobna odgovornost službenika prema ENISA-i podliježe odgovarajućim uvjetima koji se primjenjuju na osoblje ENISA-e.

Članak 40.

Pravila o jezicima

1.  Uredba Vijeća br. 1(34) primjenjuje se na ENISA-u. Države članice i druga tijela koja su imenovale države članice mogu se obratiti ENISA-i i dobiti odgovor na službenom jeziku institucija Unije po svom izboru.

2.  Prevoditeljske usluge potrebne za funkcioniranje ENISA-e pruža Prevoditeljski centar za tijela Europske unije.

Članak 41.

Zaštita osobnih podataka

1.  ENISA obrađuje osobne podatke u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/1725.

2.  Upravljački odbor donosi provedbena pravila iz članka 45. stavka 3. Uredbe (EU) br. 2018/1725. Upravljački odbor može donijeti dodatne mjere koje su potrebne kako bi ENISA primjenjivala Uredbu (EU) 2018/1725.

Članak 42.

Suradnja s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1.  U mjeri u kojoj je to nužno za ostvarivanje ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi, ENISA može surađivati s nadležnim tijelima trećih zemalja ili s međunarodnim organizacijama ili i s jedinima i s drugima. U tu svrhu ENISA može, uz prethodno odobrenje Komisije, utvrditi radne aranžmane s tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama. Tim se radnim aranžmanima ne stvaraju pravne obveze za Uniju i njezine države članice.

2.  ENISA je otvorena za sudjelovanje trećih zemalja koje su u tu svrhu s Unijom sklopile sporazume. U skladu s relevantnim odredbama tih sporazuma utvrđuju se radni aranžmani kojima se posebno određuju priroda, opseg i način sudjelovanja tih trećih zemalja u radu ENISA-e te oni uključuju odredbe koje se odnose na sudjelovanje u inicijativama koje poduzima ENISA, na financijske doprinose i na osoblje. U pogledu pitanja koja se odnose na osoblje, ti radni aranžmani u svakom slučaju moraju biti u skladu s Pravilnikom o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika.

3.  Upravljački odbor donosi strategiju za odnose s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u pogledu pitanja za koja je ENISA nadležna. Komisija osigurava da ENISA djeluje u okviru svojeg mandata i postojećeg institucijskog okvira sklapanjem odgovarajućih radnih aranžmana s izvršnim direktorom ENISA-e.

Članak 43.

Sigurnosna pravila za zaštitu osjetljivih neklasificiranih podataka i klasificiranih podataka

ENISA nakon savjetovanja s Komisijom donosi sigurnosna pravila primjenjujući sigurnosna načela iz sigurnosnih pravila Komisije za zaštitu osjetljivih neklasificiranih podataka i klasificiranih podataka Europske unije, kako je utvrđeno u odlukama (EU, Euratom) 2015/443 i 2015/444. Sigurnosna pravila ENISA-e uključuju i odredbe o razmjeni, obradi i pohrani takvih podataka.

Članak 44.

Sporazum o sjedištu i uvjeti rada

1.  Potrebni dogovori o smještaju ENISA-e u državi članici domaćinu i objektima koje ta država članica daje na raspolaganje, zajedno s posebnim pravilima koja se u državi članici domaćinu primjenjuju na izvršnog direktora, članove Upravljačkog odbora, osoblje ENISA-e i članove njihovih obitelji, utvrđuju se sporazumom o sjedištu između ENISA-e i države članice domaćina, koji se sklapa nakon dobivanja odobrenja Upravljačkog odbora ▌.

2.  Država članica domaćin ENISA-e osigurava najbolje moguće uvjete za osiguravanje pravilnog funkcioniranja ENISA-e, vodeći računa o dostupnosti lokacije, postojanju odgovarajućih obrazovnih objekata za djecu članova osoblja, odgovarajućem pristupu tržištu rada, socijalnoj sigurnosti i zdravstvenoj zaštiti za djecu i supružnike članova osoblja.

Članak 45.

Upravna kontrola

Rad ENISA-e nadzire Europski ombudsman u skladu s člankom 228. UFEU-a.

GLAVA III.

OKVIR ZA KIBERSIGURNOSNU CERTIFIKACIJU

Članak 46.

Europski okvir za kibersigurnosnu certifikaciju

1.  Europski okvir za kibersigurnosnu certifikaciju uspostavlja se kako bi se poboljšali uvjeti za funkcioniranje unutarnjeg tržišta povećanjem razine kibersigurnosti u Uniji i omogućavanjem usklađenog pristupa na razini Unije za europske programe kibersigurnosne certifikacije s ciljem stvaranja jedinstvenog digitalnog tržišta IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa.

2.  Europskim okvirom za kibersigurnosnu certifikaciju pruža se mehanizam za uspostavu europskih programa kibersigurnosne certifikacije i potvrđivanje toga da IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi koji su evaluirani u skladu s takvim programima ispunjavaju utvrđene sigurnosne zahtjeve za potrebe zaštite dostupnosti, izvornosti, cjelovitosti i povjerljivosti pohranjenih, poslanih ili obrađenih podataka ili funkcija ili usluga koje se nude s pomoću tih proizvoda, usluga i procesa ili kojima se s pomoću njih može pristupiti tijekom njihova cijelog životnog ciklusa.

Članak 47.

Kontinuirani program rada Unije za europsku kibersigurnosnu certifikaciju

1.  Komisija objavljuje kontinuirani program rada Unije za europsku kibersigurnosnu certifikaciju („kontinuirani program rada Unije”), kojim se utvrđuju strateški prioriteti za buduće europske programe kibersigurnosne certifikacije.

2.  Kontinuirani program rada Unije konkretno uključuje popis IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa ili njihovih kategorija koji mogu imati koristi od uključivanja u područje primjene europskog programa kibersigurnosne certifikacije.

3.  Uključivanje određenih IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa ili njihovih kategorija u kontinuirani program rada Unije opravdano je na temelju jednog ili više od sljedećih razloga:

(a)  dostupnosti i razvoja nacionalnih programa kibersigurnosne certifikacije koji obuhvaćaju određene kategorije IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa, a posebno u pogledu rizika od fragmentacije;

(b)  relevantno pravo ili politike Unije ili država članica;

(c)  tržišne potražnje;

(d)  razvoja kiberprijetnji;

(e)  zahtjeva za pripremu posebnog prijedloga programa certifikacije koji je predložio ECCG.

4.  Komisija uzima u obzir mišljenja ECCG-a i Interesne skupine za certifikaciju o nacrtu kontinuiranog programa rada Unije.

5.  Prvi kontinuirani program rada Unije objavljuje se do ... [dvanaest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe]. Kontinuirani program rada Unije ažurira se najmanje svake tri godine, a po potrebi i češće.

Članak 48.

Zahtjev za europski program kibersigurnosne certifikacije

1.  Komisija može zatražiti od ENISA-e da izradi prijedlog programa certifikacije ili da preispita postojeći program na temelju kontinuiranog programa rada Unije.

2.  U propisno opravdanim slučajevima Komisija ili ECCG mogu zatražiti od ENISA-e da pripremi prijedlog programa certifikacije ili da preispita postojeći europski program programa kibersigurnosne certifikacije koji nije uključen u kontinuirani program rada Unije. Kontinuirani program rada Unije ažurirat će se u skladu s time.

Članak 49.

Izrada ▌, donošenje i preispitivanje europskih programa kibersigurnosne certifikacije

1.  Na temelju zahtjeva Komisije u skladu s člankom 48. ENISA izrađuje prijedlog programa certifikacije koji je u skladu sa zahtjevima iz članaka 51., 52. i 54.

2.  Na temelju zahtjeva ECCG-a u skladu s člankom 48. stavkom 2., ENISA može izraditi prijedlog programa certifikacije koji ispunjava zahtjeve iz članaka 51., 52. i 54. ▌Ako ENISA odbije takav zahtjev, dužna je dati obrazloženje. Svaku odluku o odbijanju takva zahtjeva donosi Upravljački odbor.

3.  Pri izradi prijedloga programa certifikacije ENISA se savjetuje sa svim relevantnim dionicima putem formalnih, otvorenih, transparentnih i uključivih postupaka savjetovanja.

4.  Za svaki prijedlog programa certifikacije ENISA uspostavlja ad hoc radnu skupinu u skladu s člankom 20. stavkom 4. radi pružanja posebnih savjeta i stručnog znanja ENISA-i.

5.  ENISA blisko surađuje s ECCG-om. ECCG pruža ENISA-i ▌ pomoć i stručne savjete ▌ u vezi s izradom prijedloga programa certifikacije i donosi mišljenje o prijedlogu programa certifikacije.

6.  ENISA u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir mišljenje ECCG-a prije nego što Komisiji podnese ▌ prijedlog programa izrađen u skladu sa stavcima 3., 4. i 5. Mišljenje ECCG-a nije obvezujuće za ENISA-u niti njegov izostanak sprečava ENISA-u da proslijedi prijedlog programa certifikacije Komisiji.

7.  Komisija, na temelju prijedloga programa certifikacije koji je izradila ENISA, može donositi provedbene akte kojima se predviđaju europski programi kibersigurnosne certifikacije za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese koji ispunjavaju zahtjeve određene u člancima 51., 52. i 54. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 66. stavka 2.

8.  ENISA najmanje svakih pet godina evaluira svaki doneseni europski program kibersigurnosne certifikacije, uzimajući u obzir povratne informacije primljene od zainteresiranih strana. Prema potrebi, Komisija ili ECCG mogu od ENISA-e zatražiti da pokrene postupak izrade revidiranog prijedloga programa certifikacije u skladu s člankom 48. i ovim člankom.

Članak 50.

Internetske stranice o europskim programima kibersigurnosne certifikacije

1.  ENISA održava posebne internetske stranice na kojima se pružaju informacije i daje vidljivost europskim programima kibersigurnosne certifikacije, europskim kibersigurnosnim certifikatima i EU izjavama o sukladnosti, uključujući informacije u pogledu programa kibersigurnosne certifikacije koji više nisu važeći, u pogledu povučenih i isteklih europskih kibersigurnosnih certifikata i EU izjava o sukladnosti te u pogledu repozitorija poveznica na informacije o kibersigurnosti koje se pružaju u skladu s člankom 55.

2.  Kada je to primjenjivo, na internetskim stranicama iz stavka 1. navode se i oni nacionalni programi kibersigurnosne certifikacije koji su zamijenjeni europskim programom kibersigurnosne certifikacije.

Članak 51.

Sigurnosni ciljevi europskih programa kibersigurnosne certifikacije

Europski program kibersigurnosne certifikacije osmišljava se kako bi se postigli, prema potrebi, barem sljedeći sigurnosni ciljevi:

(a)  zaštita pohranjenih, poslanih ili na drugačiji način obrađenih podataka od slučajnog ili neovlaštenog pohranjivanja, obrade, pristupa ili objave tijekom cijelog životnog ciklusa IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa;

(b)  zaštita pohranjenih, poslanih ili na drugačiji način obrađenih podataka od slučajnog ili neovlaštenog uništavanja, ▌ gubitka ili izmjene ili nedostatka dostupnosti tijekom cijelog životnog ciklusa IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa;

(c)  da▌ ovlaštene osobe, programi ili strojevi mogu pristupiti isključivo podacima, uslugama ili funkcijama na koje se odnose njihova prava pristupa;

(d)  utvrđivanje i dokumentacija poznatih ovisnosti i ranjivosti;

(e)  evidentiranje kojim se podacima, uslugama ili funkcijama pristupilo i koji su podaci, usluge ili funkcije upotrijebljeni ili na drugi način obrađeni, kada i tko je to učinio;

(f)   da je moguće provjeriti kojim se podacima, uslugama ili funkcijama pristupilo i koji su podaci, usluge ili funkcije upotrijebljeni ili na drugi način obrađeni, kada i tko je to učinio;

(g)  provjera toga da IKT proizvodi , IKT usluge i IKT procesi ne sadrže poznate ranjivosti;

(h)  pravodobno osiguravanje ponovne dostupnosti podataka i pristup podacima, uslugama i funkcijama u slučaju fizičkog ili tehničkog incidenta;

(i)  da su IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi zadanim postavkama i dizajnom sigurni;

(j)  ▌ da IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi imaju osiguran ažuriran softver i hardver koji ne sadrže javno poznate ranjivosti te imaju osigurane mehanizme za sigurno ažuriranje ▌.

Članak 52.

Jamstvene razine europskih programa kibersigurnosne certifikacije

1.  Europskim programom kibersigurnosne certifikacije može se za IKT proizvode ▌, IKT usluge i IKT procese utvrditi jedna od sljedećih jamstvenih razina ili više njih: osnovna, znatna ili visoka. Jamstvena razina razmjerna je razini rizika povezanog s predviđenom uporabom IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa, u smislu vjerojatnosti i učinka incidenta.

2.  U europskim kibersigurnosnim certifikatima i EU izjavama o sukladnosti navodi se jamstvena razina određena u europskom programu kibersigurnosne certifikacije u okviru kojeg je izdan Europski kibersigurnosni certifikat lii EU izjava o sukladnosti.

3.  Sigurnosni zahtjevi koji odgovaraju svakoj jamstvenoj razini moraju biti predviđeni u relevantnom europskom programu kibersigurnosne certifikacije uključujući odgovarajuće sigurnosne funkcionalnosti i odgovarajuću razinu strogoće i opsežnosti evaluacije kojoj IKT proizvod, IKT usluga ili IKT proces mora biti podvrgnut.

4.  Certifikat ili EU izjava o sukladnosti mora upućivati na odgovarajuće, s njime povezane, tehničke specifikacije, norme i procedure, uključujući tehničke kontrole, čija je svrha smanjiti rizik od kibersigurnosnih incidenata ili ih spriječiti.

5.  Europskim kibersigurnosnim certifikatom ili EU izjavom o sukladnosti koji se odnosi na osnovnu jamstvenu razinu pruža se jamstvo da IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi za koje su taj certifikat ili ta EU izjava o sukladnosti izdani, ispunjavaju odgovarajuće sigurnosne zahtjeve, uključujući sigurnosne funkcionalnosti, te da su bili podvrgnuti evaluaciji na razini čija je svrha svođenje na najmanju moguću mjeru poznatih osnovnih rizika za incidente i kibernapade. Aktivnosti evaluacije koje treba poduzeti obuhvaćaju barem preispitivanje tehničke dokumentacije. Ako takvo preispitivanje nije odgovarajuće, poduzimaju se zamjenske aktivnosti evaluacije s istovjetnim učinkom.

6.  Europskim kibersigurnosnim certifikatom koji se odnosi na znatnu jamstvenu razinu pruža se jamstvo da IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi za koje su taj certifikat ili ta EU izjava o sukladnosti izdani, ispunjavaju odgovarajuće sigurnosne zahtjeve, uključujući sigurnosne funkcionalnosti, te da su bili podvrgnuti evaluaciji na razini čija je svrha svođenje na najmanju moguću mjeru poznatih kibersigurnosnih rizika te rizika od incidenata i kibernapada koje provode subjekti ograničenih vještina i resursa. Aktivnosti evaluacije koje treba poduzeti obuhvaćaju barem sljedeće: preispitivanje radi dokazivanja nepostojanja javno poznatih ranjivosti i testiranje radi dokazivanja da IKT proizvodi, IKT usluge ili IKT procesi na ispravan način primjenjuju potrebne sigurnosne funkcionalnosti. Ako bilo koja od tih aktivnosti evaluacije nije odgovarajuća, poduzimaju se zamjenske aktivnosti evaluacije s istovjetnim učinkom.

7.  ▌ Europskim kibersigurnosnim certifikatom koji se odnosi na visoku jamstvenu razinu pruža se jamstvo da IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi za koje su taj certifikat ili ta EU izjava o sukladnosti izdani, ispunjavaju odgovarajuće sigurnosne zahtjeve, uključujući sigurnosne funkcionalnosti, te da su bili podvrgnuti evaluaciji na razini čija je svrha svođenje na najmanju moguću mjeru rizika od najsuvremenijih kibernapada koje provode subjekti znatnih vještina i resursa. Aktivnosti evaluacije koje treba poduzeti obuhvaća barem sljedeće: preispitivanje radi dokazivanja nepostojanja javno poznatih ranjivosti; testiranje radi dokazivanja da IKT proizvodi, IKT usluge ili IKT procesi na ispravan način i na najsuvremenijoj razini primjenjuju potrebne sigurnosne funkcionalnosti; procjenu njihove otpornosti na napad vještih napadača, koristeći se penetracijskim testiranjem. Ako bilo koja od tih aktivnosti evaluacije nije odgovarajuća, poduzimaju se zamjenske aktivnosti s istovjetnim učinkom.

8.  U okviru europskog programa kibersigurnosne certifikacije može se utvrditi nekoliko razina evaluacije ovisno o strogoći i opsežnosti upotrijebljene metodologije evaluacije. Svaka od razina evaluacije odgovara jednoj od jamstvenih razina i definira se odgovarajućom kombinacijom sastavnica jamstva.

Članak 53.

Samoocjenjivanje sukladnosti

1.  Europskim programom kibersigurnosne certifikacije može se omogućiti da se samoocjenjivanje sukladnosti provodi pod isključivom odgovornošću proizvođača ili pružatelja IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa. Takvo samoocjenjivanje sukladnosti primjenjuje se samo na IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese koji predstavljaju niski rizik koji odgovara osnovnoj jamstvenoj razini.

2.  Proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa može izdati EU izjavu o sukladnosti u kojoj se navodi da je dokazano ispunjenje zahtjeva utvrđenih u programu. Izdavanjem takve izjave proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa preuzima odgovornost za sukladnost IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa sa zahtjevima utvrđenima u tom programu.

3.  Proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa EU izjavu o sukladnosti, tehničku dokumentaciju i sve druge relevantne informacije o sukladnosti IKT proizvoda ili IKT usluga s programom treba staviti na raspolaganje nacionalnom tijelu za kibersigurnosnu certifikaciju iz članka 58. stavka 1. u razdoblju utvrđenom u odgovarajućem europskom programu kibersigurnosne certifikacije. Preslika EU izjave o sukladnosti podnosi se nacionalnom tijelu za kibersigurnosnu certifikaciju i ENISA-i.

4.  Izdavanje EU izjave o sukladnosti dobrovoljno je, osim ako nije drukčije navedeno u pravu Unije ili u pravu država članica.

5.  EU izjave o sukladnosti izdane u skladu s ovim člankom priznaju se u svim državama članicama.

Članak 54.

Elementi europskih programa kibersigurnosne certifikacije

1.  Europski program kibersigurnosne certifikacije uključuje barem sljedeće elemente:

(a)  predmet i opseg programa certifikacije, uključujući vrstu ili kategorije obuhvaćenih IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa;

(b)  jasan opis svrhe programa i način na koji odabrane norme, metode evaluacije i jamstvene razine odgovaraju potrebama predviđenih korisnika programa;

(c)  ▌ upućivanje na međunarodne, europske ili nacionalne norme koje se primjenjuju pri evaluaciji ili, ako te norme nisu dostupne ili odgovarajuće, upućivanje na tehničke specifikacije koje ispunjavaju zahtjeve određene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 1025/2012 ili, ako te specifikacije nisu dostupne, na tehničke specifikacije ili druge kibersigurnosne zahtjeve definirane u europskom programm kibersigurnosne certifikacije;

(d)  jednu ili više jamstvenih razina, ako je primjenjivo;

(e)  naznaku o tome je li samoocjenjivanje sukladnosti dopušteno u okviru programa ;

(f)  ako je primjenjivo, posebne ili dodatne zahtjeve kojima podliježu tijela za ocjenjivanje sukladnosti s ciljem jamčenja njihove tehničke stručnosti za evaluaciju kibersigurnosnih zahtjeva;

(g)  posebne kriterije i metode evaluacije, uključujući vrste evaluacije, koje treba upotrijebiti za dokazivanje da su ostvareni sigurnosni ciljevi iz članka 51.;

(h)  ako je primjenjivo, informacije koje su potrebne za certifikaciju i koje podnositelj zahtjeva treba dostaviti ili na drugi način staviti na raspolaganje tijelima za ocjenjivanje sukladnosti;

(i)  ako su programom predviđeni oznake ili znakovi, uvjete pod kojim se te oznake ili znakovi mogu upotrebljavati;

(j)  ▌pravila za praćenje sukladnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa sa zahtjevima europskih kibersigurnosnih certifikata ili EU izjava o sukladnosti, uključujući mehanizme za dokazivanje trajne sukladnosti s navedenim kibersigurnosnim zahtjevima;

(k)  ako je primjenjivo, uvjete za izdavanje, održavanje, nastavak ▌ i obnavljanje europskih kibersigurnosnih certifikata, kao i uvjete za proširenje▌ ili smanjenje opsega certifikacije;

(l)  pravila u vezi s posljedicama nesukladnosti IKT proizvoda ▌, IKT usluga i IKT procesa koji su certificirani ili za koje je izdana EU izjava o sukladnosti, ali koji ne ispunjavaju ▌ zahtjeve programa;

(m)  pravila o tome kako prijaviti prethodno neotkrivene kibersigurnosne ranjivosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa i postupiti u slučaju njihova otkrivanja;

(n)  ako je primjenjivo, pravila o čuvanju evidencije tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti;

(o)  utvrđivanje nacionalnih ili međunarodnih programa kibersigurnosne certifikacije koji obuhvaćaju iste vrste ili kategorije IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa, sigurnosne zahtjeve, kriterije i metode evaluacije te jamstvene razine;

(p)  sadržaj i format europskih kibersigurnosnih certifikata i EU izjava o sukladnosti koje treba izdati;

(q)  razdoblje u kojem proizvođač ili pružatelj IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa treba staviti na raspolaganje EU izjavu o sukladnosti, tehničku dokumentaciju i sve relevantne informacije;

(r)  maksimalno razdoblje valjanosti europskih kibersigurnosnih certifikata koji se izdaju u okviru programa;

(s)  politiku objavljivanja za europske kibersigurnosne certifikate koji su dodijeljeni, izmijenjeni ili povučeni u okviru programa;

(t)  uvjete za uzajamno priznavanje programa certifikacije s trećim zemljama;

(u)  ako je primjenjivo, pravila koja se odnose na mehanizam istorazinske ocjene utvrđen u programu za tijela koja izdaju europske kibersigurnosne certifikate za visoku jamstvenu razinu na temelju članka 56. stavka 6. Takvim se mehanizmom ne dovodi u pitanje istorazinsko ocjenjivanje iz članka 59.;

(v)  format i procedure kojih se proizvođači ili pružatelji IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa moraju pridržavati pri dostavljanju i ažuriranju dodatnih informacija o kibersigurnosti u skladu s člankom 55. (EP).

2.  Navedeni zahtjevi europskog programa kibersigurnosne certifikacije moraju biti usklađeni sa svim primjenjivim pravnim zahtjevima, posebno zahtjevima koji proizlaze iz usklađenog prava Unije.

3.  Ako je tako predviđeno posebnim pravnim aktom Unije, certifikat ili EU izjava o sukladnosti koji se izdaje uokviru europskog programa kibersigurnosne certifikacije može se upotrijebiti za dokazivanje pretpostavke sukladnosti sa zahtjevima tog pravnog akta.

4.  U slučaju nepostojanja usklađenog prava Unije i prava država članica može se predvidjeti da se europski program kibersigurnosne certifikacije može upotrijebiti za utvrđivanje pretpostavke sukladnosti s pravnim zahtjevima.

Članak 55.

Dodatne informacije o kibersigurnosti za certificirane IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese

1.  Proizvođač ili pružatelj certificiranih IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa ili IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa za koje je izdana EU izjava o sukladnosti stavlja na raspolaganje javnosti sljedeće dopunske informacije o kibersigurnosti:

(a)  smjernice i preporuke za pomoć krajnjim korisnicima pri sigurnoj konfiguraciji, instalaciji, uvođenju, upotrebi i održavanju IKT proizvoda ili IKT usluga;

(b)  razdoblje tijekom kojeg će se pružati sigurnosna potpora krajnjim korisnicima, posebno kad je riječ o dostupnosti ažuriranja povezanih s kibersigurnošću;

(c)  informacije za kontakt proizvođača ili pružatelja i prihvaćene metode za primanje informacija o ranjivostima od krajnjih korisnika i istraživača u području sigurnosti;

(d)  upućivanje na popis internetskih repozitorija s popisom javno obznanjenih ranjivosti povezanih s IKT proizvodom, IKT uslugom ili IKT procesom i na sve relevantne kibersigurnosne preporuke.

2.  Informacije iz stavka 1. dostupne su u elektroničkom obliku te bivaju dostupne i ažuriraju se prema potrebi barem do isteka odgovarajućeg europskog kibersigurnosnog certifikata ili EU izjave o sukladnosti.

Članak 56.

Kibersigurnosna certifikacija

1.  Smatra se da su IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi koji su certificirani u okviru europskog programa kibersigurnosne certifikacije donesenog u skladu s člankom 49. sukladni sa zahtjevima tog programa.

2.  Kibersigurnosna certifikacija je dobrovoljna, osim ako je drugačije određeno pravom Unije ili pravom država članica.

3.  Komisija redovito ocjenjuje učinkovitost i upotrebu donesenih europskih programa kibersigurnosne certifikacije te treba li određeni europski program kibersigurnosne certifikacije učiniti obveznim putem relevantnog prava Unije kako bi se osigurala odgovarajuća razina kibersigurnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa u Uniji i poboljšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Prva takva ocjena provodi se najkasnije do 31. prosinca 2023., a daljnje ocjene provode se najmanje svake dvije godine.Komisija na temelju rezultata tog ocjenjivanja određuje IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese obuhvaćene postojećim programom certifikacije koji trebaju biti obuhvaćeni obveznim programom certifikacije.

Komisija se u prvom redu usredotočuje na sektore navedene u Prilogu II. Direktivi (EU) 2016/1148, koji se ocjenjuju najkasnije dvije godine nakon donošenja prvog europskog programa kibersigurnosne certifikacije.

Prilikom pripreme ocjenjivanja Komisija:

(a)  uzima u obzir utjecaj mjera na proizvođače ili pružatelje takvih IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa te na korisnike u smislu troška tih mjera, kao i društvenih ili gospodarskih koristi koje proizlaze iz očekivane poboljšane razine sigurnosti ciljanih IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa;

(b)  uzima u obzir postojanje i provedbu relevantnog prava u državama članicama i trećim zemljama;

(c)  provodi otvoren, transparentan i uključiv postupak savjetovanja sa svim relevantnim dionicima i državama članicama;

(d)  uzima u obzir sve rokove za provedbu, prijelazne mjere i razdoblja, posebno vodeći računa o mogućem učinku mjere na proizvođače ili pružatelje IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa, uključujući mala i srednja poduzeća;

(e)  predlaže najbrži i najučinkovitiji način provedbe prelaska s dobrovoljnih programa certifikacije na one obvezne.

4.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti iz članka 60. europski kibersigurnosni certifikat koji se odnosi na osnovnu ili znatnu jamstvenu razinu izdaju u skladu s ovim člankom na temelju kriterija uključenih u europski program kibersigurnosne certifikacije koji je Komisija donijela u skladu s člankom 49.

5.  ▌ Odstupajući od stavka 4., u propisno opravdanim slučajevima u europskom programu kibersigurnosne certifikacije može se predvidjeti da europske kibersigurnosne certifikate koji proizlaze iz tog programa može izdati samo javno tijelo. To ▌ tijelo može biti:

(a)  nacionalno tijelo za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju iz članka 58. stavka 1.; ili

(b)  javno tijelo koje je akreditirano kao tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s člankom 60. stavkom 1. ▌.

6.  Kada europski program kibersigurnosne certifikacije donesen na temelju članka 49. zahtijeva visoku jamstvenu razinu, europski kibersigurnosni certifikat može izdati samo nacionalno tijelo za kibersigurnosnu certifikaciju ili, u sljedećim slučajevima, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti:

(a)  uz prethodno odobrenje nacionalnog tijela za kibersigurnosnu certifikaciju za svaki pojedini europski kibersigurnosni certifikat koji izdaje tijelo za ocjenjivanje sukladnosti; ili

(b)  na temelju općeg delegiranja zadaće izdavanja tih europskih kibersigurnosnih certifikata tijelu za ocjenjivanje sukladnosti od strane nacionalnog tijela za kibersigurnosnu certifikaciju.

7.  Fizička ili pravna osoba koja podnosi IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese na certifikaciju stavlja na raspolaganje sve informacije nužne za provođenje certifikacije nacionalnom tijelu za kibersigurnosnu certifikaciju iz članka 58., ako je to tijelo ono koje izdaje europski kibersigurnosni certifikat ili tijelu za ocjenjivanje sukladnosti iz članka 60.

8.  Nositelj europskog kibersigurnosnog certifikata obavješćuje tijelo iz stavka 7. o svim naknadno otkrivenim ranjivostima ili nepravilnostima koje se odnose na sigurnost certificiranog IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa koje bi mogle imati učinak na njegovu usklađenost sa zahtjevima u vezi s certifikacijom. To tijelo bez nepotrebne odgode prosljeđuje te informacije dotičnom nacionalnom tijelu za kibersigurnosnu certifikaciju.

9.  Europski kibersigurnosni certifikati izdaju se na razdoblje predviđeno europskim programom kibersigurnosne certifikacije te se mogu obnoviti ▌ pod uvjetom da su i dalje ispunjeni relevantni zahtjevi.

10.  Europski kibersigurnosni certifikat izdan u skladu s ovim člankom priznaje se u svim državama članicama.

Članak 57.

Nacionalni programi kibersigurnosne certifikacije i certifikati

1.  Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, nacionalni programi kibersigurnosne certifikacije i povezani postupci za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese koji su obuhvaćeni europskim programom kibersigurnosne certifikacije prestaju proizvoditi učinke od datuma utvrđenog u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 49. stavkom 7. Nacionalni programi kibersigurnosne certifikacije i povezani postupci za IKT proizvode, IKT usluge i IKT procese koji nisu obuhvaćeni europskim programom kibersigurnosne certifikacije i dalje postoje.

2.  Države članice ne uvode nove nacionalne programe kibersigurnosne certifikacije IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa koji su već obuhvaćeni europskim programom kibersigurnosne certifikacije koji je na snazi.

3.  Postojeći certifikati koji su bili izdani u okviru nacionalnih programa kibersigurnosne certifikacije, a obuhvaćeni su europskim programom kibersigurnosne certifikacije ostaju na snazi do svojeg datuma isteka.

4.  S ciljem izbjegavanja fragmentacije unutarnjeg tržišta države članice obavješćuju Komisiju i ECCG o svakoj namjeri izrade novih nacionalnih programa kibersigurnosne certifikacije.

Članak 58.

Nacionalna tijela za kibersigurnosnu ▌ certifikaciju

1.  Svaka država članica imenuje jedno ili više nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju na svojem državnom području ili, uz pristanak druge države članice, određuje da jedno ili više nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju s poslovnim nastanom u toj drugoj državi članici bude odgovorno za zadaće nadzora u državi članici koja ga imenuje.

2.  Svaka država članica obavješćuje Komisiju o ▌ imenovanim nacionalnim tijelima za kibersigurnosnu certifikaciju. Ako država članica imenuje više od jednog tijela, također obavješćuje Komisiju o zadaćama koje su dodijeljene svakome od tih tijela.

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 56. stavak 5. točku (a) i članak 56. stavak 6., svako nacionalno tijelo za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju neovisno je od subjekata koje nadzire u pogledu svojeg ustrojstva, odluka o financiranju, pravne strukture i odlučivanja.

4.  Države članice osiguravaju da aktivnosti nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju koje se odnose na izdavanje europskih kibersigurnosnih certifikata iz s članka 56. stavka 5. točke (a) i članka 56. stavka 6. budu strogo razdvojene od njihovih nadzornih aktivnosti određenih u ovom članku i da se te aktivnosti provode neovisno jedne o drugima.

5.  Države članice osiguravaju da nacionalna tijela za kibersigurnosnu certifikaciju imaju odgovarajuće resurse za djelotvorno i učinkovito izvršavanje svojih ovlasti i provođenje svojih.

6.  Kako bi se ova Uredba mogla djelotvorno provoditi, primjereno je da tijela za kibersigurnosnu certifikaciju bi na aktivan, djelotvoran, učinkovit i siguran način sudjeluju u ECCG-u.

7.  Nacionalna tijela za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju:

(a)  nadziru i zahtijevaju ispunjavanje pravila iz europskih programa kibersigurnosne certifikacije u skladu s člankom 54. stavkom 1. točkom (j) za praćenje sukladnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa sa zahtjevima iz europksih kibersigurnosnih certifikata izdanih na njihovim državnim područjima, u suradnji s drugim relevantnim tijelima za nadzor tržišta;

(b)  prate usklađenost i zahtijevaju ispunjavanje obveza proizvođača ili proizvođača ili pružatelja IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa koji imaju poslovni nastan na njihovim državnim područjima i koji provode samoprocjenu sukladnosti, te posebno prate usklađenost i zahtijevaju ispunjavanje obveza tih proizvođača ili pružatelja iz članka 53. stavaka 2. i 3. te odgovarajućeg europskog programa kibersigurnosne certifikacije;

(c)  ne dovodeći u pitanje članak 60. stavak 3., aktivno pomažu nacionalnim akreditacijskim tijelima i podupiru ih u praćenju i nadzoru aktivnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti za potrebe ove Uredbe ▌;

(d)  prate i nadziru aktivnosti javnih tijela iz članka 56. stavka 5.;

(e)  ako je primjenjivo, ovlašćuju tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s člankom 60. stavkom 3. i ograničavaju, suspendiraju ili povlače postojeće odobrenje kada tijela za ocjenjivanje sukladnosti krše zahtjeve iz ove Uredbe;

(f)  obrađuju pritužbe fizičkih ili pravnih osoba u pogledu europskih kibersigurnosnih certifikata koje su izdala nacionalna tijela za kibersigurnosnu certifikaciju ili u pogledu europskih kibersigurnosnih certifikata koje su izdala tijela za ocjenjivanje sukladnosti izdanih u skladu s člankom 56. stavkom 6. ili u pogledu EU izjava o sukladnosti izdanih na temelju članka 53. te u odgovarajućoj mjeri istražuju predmet tih pritužbi i u razumnom roku obavješćuju podnositelja pritužbe o napretku i rezultatu istrage;

(g)  ENISA-i i ECCG-u dostavljaju godišnje sažeto izvješće o provedenim aktivnostima u skladu s točkama (b), (c) i (d) ovog stavka ili sa stavkom 8.;

(h)  surađuju s drugim nacionalnim tijelima za kibersigurnosnu ▌ certifikaciju ili s drugim javnim tijelima, među ostalim razmjenom informacija o mogućoj neusklađenosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa sa zahtjevima iz ove Uredbe ili sa zahtjevima pojedinih europskih programa kibersigurnosne certifikacije; i

(i)  prate relevantne promjene u području kibersigurnosne certifikacije.

8.  Svako nacionalno tijelo za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju ima barem sljedeće ovlasti:

(a)  zatražiti od tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti ▌, nositeljâ europskog kibersigurnosnog certifikata i izdavateljâ EU izjave o sukladnosti da dostave sve informacije koje su mu potrebne za obavljanje njegovih zadaća;

(b)  provoditi istrage, u obliku revizija, tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti ▌, nositeljâ europskog kibersigurnosnog certifikata i izdavateljâ EU izjave o sukladnosti za potrebe provjere njihove usklađenosti s ovom glaveom;

(c)  poduzimati odgovarajuće mjere, u skladu s nacionalnim pravom, radi osiguranja usklađenosti tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti ▌, nositeljâ europskog kibersigurnosnog certifikata i izdavateljâ EU izjave o sukladnosti s ovom Uredbom ili europskim programom kibersigurnosne certifikacije;

(d)  osigurati pristup prostorijama svakog tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili nositelja europskog kibersigurnosnog certifikata za potrebe provedbe istraga u skladu s postupovnim pravom Unije ili države članice;

(e)  povući, u skladu s nacionalnim pravom, europske kibersigurnosne certifikate koje su izdala nacionalna tijela za kibersigurnosnu certifikaciju ili europske kibersigurnosne certifikate koje su izdala tijela za ocjenjivanje sukladnosti, u skladu s člankom 56. stavkom 6. ako ti certifikati nisu u skladu s ovom Uredbom ili s europskim programom kibersigurnosne certifikacije;

(f)  izreći sankcije, kako je predviđeno člankom 65., u skladu s nacionalnim pravom i zatražiti hitan prestanak kršenja obveza koje su određene ovom Uredbom.

9.  Nacionalna tijela za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju surađuju međusobno i s Komisijom, osobito razmjenom informacija, iskustava i dobre prakse u području kibersigurnosne certifikacije i tehničkih pitanja povezanih s kibersigurnošću IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa.

Članak 59.

Istorazinsko ocjenjivanje

1.  S ciljem postizanja istovjetnih normi u cijeloj Uniji u pogledu izdanih europskih kibersigurnosnih certifikata i EU izjava o sukladnosti, nacionalna tijela za kibersigurnosnu certifikaciju podliježu istorazinskom ocjenjivanju.

2.  Istorazinsko ocjenjivanje provodi se na temelju dobrih i jasnih kriterija i postupaka evaluacije, posebno što se tiče zahtjeva u pogledu strukture, ljudskih resursa i postupaka, povjerljivosti i pritužbi.

3.  Istorazinsko ocjenjivanje obuhvaća procjene:

(a)  ako je primjenjivo, toga jesu li aktivnosti nacionalnih tijela za kibersigurnosnu certifikaciju koje su povezane s izdavanjem certifikata iz članka 56. stavka 5. točke (a) i članka 56. stavka 6. strogo razdvojene odnjihovih nadzornih aktivnosti određenih u članku 58. i toga provode li se te aktivnosti neovisno jedne o drugima;

(b)  postupaka za nadzor i provedbu pravila o praćenju sukladnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa s europskim kibersigurnosnim certifikatima na temelju članka 58. stavka 7. točke (a);

(c)  postupaka za praćenje i izvršenje obveza proizvođača ili pružatelja IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa u skladu s člankom 58. stavkom 7. točkom (b);

(d)  postupaka za praćenje, odobravanje i nadzor aktivnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti;

(e)  ako je primjenjivo, toga posjeduje li osoblje tijela koja izdaju certifikate za visoku jamstvenu razinu u skladu s člankom 56. stavkom 6. odgovarajuće stručno znanje.

4.  Istorazinsko ocjenjivanje provode najmanje dva nacionalna tijela za kibersigurnosnu certifikaciju iz drugih država članica i Komisija te se ona provodi najmanje jednom svakih pet godina. ENISA može sudjelovati u istorazinskom ocjenjivanju.

5.  Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje plan za istorazinsko ocjenjivanje kojim se obuhvaća razdoblje od najmanje pet godina, definiraju kriteriji za sastav tima za istorazinsko ocjenjivanje, metodologija koja se primjenjuje za istorazinsko ocjenjivanje te raspored, učestalost i druge zadaće povezane s njime. Pri donošenju tih provedbenih akata Komisija u obzir uzima mišljenja ECCG-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 66. stavka 2.

6.  Rezultate istorazinskih ocjenjivanja ispituje ECCG te izrađuje sažetke koji mogu biti javno dostupni i, prema potrebi, izdaje smjernice ili preporuke o djelovanjima ili mjerama koje subjekti o kojima je riječ trebaju poduzeti.

Članak 60.

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti

1.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti moraju imati akreditaciju nacionalnih akreditacijskih tijela u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008. Takva se akreditacija izdaje samo ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjava zahtjeve utvrđene u Prilogu ovoj Uredbi.

2.  Ako je europski kibersigurnosni certifikat izdalo nacionalno tijelo za kibersigurnosnu certifikaciju u skladu s člankom 56. stavkom 5. točkom (a) i člankom 56. stavkom 6., tijelo za izdavanje certifikata nacionalnog tijela za kibersigurnosnu certifikaciju akreditira se kao tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3.  Ako su europskim programima kibersigurnosne certifikacije utvrđeni posebni ili dodatni zahtjevi u skladu s člankom 54. stavkom 1. točkom (f), za obavljanje zadaća u okviru tih programa nacionalno tijelo za kibersigurnosnu certifikaciju ovlašćuje samo tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja ispunjavaju te zahtjeve.

4.  Akreditacija iz stavka 1. tijelima za ocjenjivanje sukladnosti izdaje se na najviše pet godina i može se obnoviti pod istim uvjetima ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i dalje ispunjava zahtjeve iz ovog članka. Nacionalna akreditacijska tijela poduzimaju sve odgovarajuće mjere u razumnom roku kako bi ograničila, suspendirala ili povukla akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti izdanu u skladu sa stavkom 1. ako uvjeti za akreditaciju nisu ili više nisu ispunjeni ili ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti krši ovu Uredbu.

Članak 61.

Prijavljivanje

1.  Za svaki europski program kibersigurnosne certifikacije nacionalna tijela za ▌kibersigurnosnu certifikaciju Komisiji prijavljuju ▌ tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja su akreditirana i, ako je primjenjivo, ovlaštena u skladu s člankom 60. stavkom 3. za izdavanje europskih kibersigurnosnih certifikata određene jamstvene razine iz članka 52. Nacionalna tijela za kibersigurnosnu certifikaciju bez nepotrebne odgode prijavljuju Komisiji sve naknadne promjene u vezi s tim tijelima.

2.  Godinu dana nakon stupanja na snagu europskog programa kibersigurnosne certifikacije Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje popis tijela za ocjenjivanje sukladnosti prijavljenih u okviru programa.

3.  Ako Komisija zaprimi prijavu nakon isteka razdoblja iz stavka 2., ona u Službenom listu Europske unije objavljuje izmjene popisa prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti u roku od dva mjeseca od datuma primitka te prijave.

4.  Nacionalno tijelo za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju može Komisiji podnijeti zahtjev da se tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje je to nacionalno tijelo prijavilo ukloni s popisa iz stavka 2. Komisija objavljuje odgovarajuće izmjene tog popisa u Službenom listu Europske unije u roku od jednog mjeseca od primitka zahtjeva nacionalnog tijela za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju.

5.  Komisija može donijeti provedbene akte kojima utvrđuje okolnosti, formate i postupke za prijave iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 66. stavka 2.

Članak 62.

Europska skupina za kibersigurnosnu certifikaciju

1.  Osniva se Europska skupina za kibersigurnosnu certifikaciju („ECCG”).

2.  ECCG se sastoji od predstavnika nacionalnih tijela za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju ▌ili predstavnika drugih relevantnih nacionalnih tijela ▌.Član ECCG-a ne može predstavljati više od dvije države članice.

3.  Dionici i relevantne treće strane mogu biti pozvani da prisustvuju sastancima ECCG-a i sudjelovati u njezinu radu.

4.  ECCG ima sljedeće zadaće:

(a)  savjetovati Komisiju i pomagati joj u radu s ciljem osiguravanja usklađene provedbe i primjene ove glave, posebno u pogledu kontinuiranog programa rada Unije, pitanja politike kibersigurnosne certifikacije, koordinacije pristupa politike i izrade europskih programa kibersigurnosne certifikacije;

(b)  pomagati ENISA-i, savjetovati je i surađivati s njome u pogledu izrade prijedloga programa certifikacije na temelju članka 49. ove Uredbe;

(c)  donijeti mišljenje o prijedlogu programa certifikacije koji je pripremila ENISA u skladu s člankom 49. ove Uredbe;

(d)  zatražiti od ENISA-e da izradi prijedlog programa certifikacije na temelju članka 48. stavka 2.;

(e)  donositi mišljenja upućena Komisiji koja se odnose na održavanje i preispitivanje postojećih europskih programa kibersigurnosne certifikacije;

(f)  analizirati relevantne promjene u području kibersigurnosne certifikacije i razmjenjivati informacije i dobru praksu o programima kibersigurnosne certifikacije;

(g)  olakšavati suradnju između nacionalnih tijela za ▌ kibersigurnosnu certifikaciju iz ove glave izgradnjom kapaciteta i razmjenom informacija, posebno uspostavom načina za učinkovitu razmjenu informacija povezanih sa svim pitanjima koja se odnose na kibersigurnosnu certifikaciju;

(h)  pružati potporu provedbi mehanizama istorazinske ocjene u skladu s pravilima utvrđenima u europskom programu kibersigurnosne certifikacije u skladu s člankom 54. stavkom 1. točkom (u);

(i)  olakšavati usklađivanje europskih programa kibersigurnosne certifikacije s međunarodno priznatim normama, uključujući preispitivanjem postojećih europskih programa kibersigurnosne certifikacije te, prema potrebi, davanjem preporuka ENISA-i u pogledu suradnje s relevantnim međunarodnim organizacijama za normizacijuradi rješavanja nedostatakaili manjkavosti u dostupnim međunarodno priznatim normama.

5.  Uz pomoć ENISA-e Komisija predsjeda ECCG-om i osigurava mu tajništvo u skladu s člankom 8. stavkom 1. točki (e).

Članak 63.

Pravo na podnošenje pritužbe

1.  Fizičke i pravne osobe imaju pravo podnijeti pritužbu izdavatelju europskog kibersigurnosnog certifikata ili, ako se pritužba odnosi na europski kibersigurnosni certifikat koji je izdalo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti djelujući u skladu s člankom 56. stavkom 6., relevantnom nacionalnom tijelu za kibersigurnosnu certifikaciju.

2.  Tijelo kojem je podnesena pritužba obavješćuje podnositelja pritužbe o napretku postupka i donesenoj odluci te obavješćuje podnositelja o pravu na učinkovit pravni lijek iz članka 64.

Članak 64.

Pravo na učinkovit pravni lijek

1.  Neovisno o bilo kakvim administrativnim ili drugim izvansudskim pravnim lijekovima, fizičke i pravne osobe imaju pravo na učinkovit pravni lijek u pogledu:

(a)  odluka koje donesu tijela iz članka 63. stavka 1., među ostalim prema potrebi u vezi s nepravilnim izdavanjem, neizdavanjem ili priznavanjem europskog kibersigurnosnog certifikata koji imaju te fizičke i pravne osobe;

(b)  propuštanja postupanja u vezi s pritužbom podnesenom tijelu iz članka 63. stavka 1.

2.  Postupci na temelju ovog članka pokreću se pred sudovima države članice u kojoj se nalazi tijelo protiv kojeg je pravni lijek upućen.

Članak 65.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede ove glave i povrede europskih programa kibersigurnosne certifikacije te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovo izvršenje. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te o svim njihovim naknadnim izmjenama.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 66.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. stavak 4. točka (b) Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 67.

Ocjenjivanje i revizija

1.  Do … [pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe], a nakon toga svakih pet godina Komisija ocjenjuje učinak, djelotvornost i učinkovitost ENISA-e i njezina načina rada kao i moguću potrebu za izmjenom mandata ENISA-e te financijske posljedice takve izmjene. Ocjenjivanjem se uzimaju u obzir sve povratne informacije pružene ENISA-i kao odgovor na njezine aktivnosti. Ako Komisija smatra da daljnje postojanje ENISA-e više nije opravdano u svijetlu dodijeljenih joj ciljeva, mandata i zadaća, ona može predložiti izmjenu odredaba ove Uredbe koje se odnose na ENISA-u.

2.  Ocjenjivanjem se procjenjuje i učinak, djelotvornost i učinkovitost odredaba iz glave III. ove Uredbe u pogledu ciljeva osiguranja prikladne razine kibersigurnosti IKT proizvoda, IKT usluga i IKT procesa u Uniji i poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

3.  Ocjenjivanjem se procjenjuje jesu li ključni zahtjevi kibersigurnosti za pristup unutarnjem tržištu potrebni kako bi se spriječilo da IKT proizvodi, IKT usluge i IKT procesi koji ne ispunjavaju temeljne zahtjeve u pogledu kibersigurnosti uđu na tržište Unije.

4.  Do ... [pet godina od stupanja na snagu ove Uredbe] i svakih pet godina nakon toga Komisija prosljeđuje izvješće o ocjenjivanju zajedno sa svojim zaključcima Europskom parlamentu, Vijeću i Upravljačkom odboru. Nalazi tog izvješća javno se obznanjuju.

Članak 68.

Stavljanje izvan snage i sljedništvo

1.  Uredba (EU) br. 526/2013 stavlja se izvan snage od … [datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

2.  Upućivanja na Uredbu (EU) br. 526/2013 i na ENISA-u osnovanu tom uredbom smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i na ENISA-u osnovanu ovom Uredbom.

3.  ENISA osnovana ovom Uredbom pravni je sljednik ENISA-e osnovane Uredbom (EU) br. 526/2013 u pogledu cjelokupnog vlasništva, svih sporazuma, pravnih obveza, ugovora o radu, financijskih obveza i odgovornosti. Sve odluke Upravljačkog odbora i Izvršnog odbora donesene u skladu s Uredbom (EU) br. 526/2013 ostaju na snazi ako su u skladu s ovom Uredbom.

4.  ENISA se osniva na neodređeno razdoblje počevši od … [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

5.  Izvršni direktor imenovan u skladu s člankom 24. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 526/2013 ostaje na dužnosti i djeluje kao izvršni direktor iz članka 20. ove Uredbe za preostalo razdoblje mandata izvršnog direktora. Ostali uvjeti njegovog ugovora ostaju neizmijenjeni.

6.  Članovi Upravljačkog odbora i njihovi zamjenici imenovani u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 526/2013 ostaju na dužnosti i djeluju u Upravljačkom odboru u skladu s člankom 5. ove Uredbe za preostalo razdoblje svojeg mandata.

Članak 69.

Stupanje na snagu

1.  Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Članci 58., 60., 61., 63., 64. i 65. primjenjuju se od … [24 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

ZAHTJEVI KOJE MORAJU ISPUNITI TIJELA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja žele biti akreditirana moraju ispuniti sljedeće zahtjeve:

1.  Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osniva se u skladu s nacionalnim pravom i ima pravnu osobnost.

2.  Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tijelo je koje ima svojstvo treće strane neovisne o organizaciji ili IKT proizvodima, IKT uslugama ili IKT procesima koje ocjenjuje.

3.  Tijelo koje je dio poslovnog udruženja ili strukovnog saveza koji zastupaju poduzeća uključena u projektiranje, proizvodnju, nabavu, sastavljanje, uporabu ili održavanje IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa koje ono ocjenjuje može se smatrati tijelom za ocjenjivanje sukladnosti pod uvjetom da je dokazana njegova neovisnost i nepostojanje svakog oblika sukoba interesa.

4.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njihovo visoko rukovodstvo i osoblje zaduženo za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti projektant, proizvođač, dobavljač, ugraditelj, kupac, vlasnik, korisnik ili održavatelj IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa koje ocjenjuju, ili ovlašteni zastupnik bilo koje od tih strana. Tom se zabranom ne isključuje upotreba ocijenjenih IKT proizvoda koji su potrebni za rad tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili upotrebu takvih IKT proizvoda u osobne svrhe.

5.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njihovo visoko rukovodstvo i osoblje zaduženo za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju izravno sudjelovati u projektiranju, proizvodnji ili izradi, stavljanju na tržište, ugradnji, uporabi ili održavanju IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa koji se ocjenjuju ni zastupati strane uključene u te djelatnosti. Tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njihovo visoko rukovodstvo i osoblje zaduženo za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju sudjelovati ni u kakvoj djelatnosti koja može ugroziti neovisnost njihove prosudbe ili integritet u odnosu na njihove aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti. Ta se zabrana posebno odnosi na usluge savjetovanja.

6.  Ako je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u vlasništvu javnog subjekta ili institucije ili takav subjekt ili institucija njime upravljaju, osigurava se neovisnost i nepostojanje sukoba interesa između nacionalnog tijela za kibersigurnosnu certifikaciju i tijela za ocjenjivanje sukladnosti te se dokumentira.

7.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti osiguravaju da djelatnosti njihovih društava kćeri i podizvođača ne utječu na povjerljivost, objektivnost ili nepristranost njihovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.

8.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti i njihovo osoblje provode aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnog integriteta i potrebne tehničke stručnosti u određenom području, bez pritisaka i poticaja koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući pritiske i poticaje financijske prirode, posebno u vezi s osobama ili skupinama osoba kojima su rezultati tih aktivnosti važni.

9.  Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u stanju je obavljati sve zadaće ocjenjivanja sukladnosti koje su mu dodijeljene u skladu s ovom Uredbom, bez obzira na to obavlja li te zadaće samo ili se one obavljaju u njegovo ime i pod njegovom odgovornošću. Svako podugovaranje ili savjetovanje s vanjskim osobljem uredno se dokumentira, ne uključuje nikakve posrednike, i predmetom je pisanog sporazuma kojim su obuhvaćeni, među ostalim, povjerljivost i sukobi interesa. Dotično tijelo za ocjenjivanje sukladnosti preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja.

10.  U bilo kojem trenutku i za bilo koji postupak ocjenjivanja sukladnosti te za svaku vrstu, kategoriju ili potkategoriju IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa tijelo za ocjenjivanje sukladnosti raspolaže potrebnim:

(a)  osobljem koje posjeduje tehničko znanje te dostatno i primjereno iskustvo za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti;

(b)  opisima postupaka u skladu s kojima se provodi ocjenjivanje sukladnosti, radi osiguranja transparentnost tih postupaka i mogućnost njihova ponavljanja. Ima i uspostavljenu primjerenu politiku i postupke za razlikovanje između zadaća koje provodi kao tijelo prijavljeno u skladu s člankom 61. i svojih drugih aktivnosti;

(c)  postupcima za obavljanje aktivnosti kojima se vodi računa o veličini poduzeća, sektoru u kojemu ono djeluje, njegovoj strukturi, stupnju složenosti tehnologije dotičnog IKT proizvoda, IKT usluge ili IKT procesa te masovnom ili serijskom karakteru proizvodnog procesa.

11.  Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti raspolaže potrebnim sredstvima za primjereno obavljanje tehničkih i administrativnih zadaća povezanih s aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti te ima pristup svoj potrebnoj opremi i objektima.

12.  Osobe zadužene za aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti imaju:

(a)  dobru tehničku i strukovnu osposobljenost za sve aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti;

(b)  dostatno znanje o zahtjevima koji se odnose na ocjenjivanja sukladnosti koja provode i odgovarajuće ovlaštenje za provedbu tih ocjenjivanja;

(c)  primjereno poznavanje i razumijevanje primjenjivih zahtjeva i ispitnih normi;

(d)  sposobnost za sastavljanje certifikata, vođenje evidencije i pripremu izvješća kojima se dokazuje da su ocjenjivanja sukladnosti provedena.

13.  Nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njihova visokog rukovodstva i osoba zaduženih za aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti te podugovaratelja, ako ih ima, mora biti zajamčena.

14.  Naknada za rad visokog rukovodstva i osoba zaduženih za aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti ne ovisi o broju provedenih ocjenjivanja sukladnosti ni o rezultatima tih ocjenjivanja.

15.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti sklapaju osiguranje od odgovornosti osim ako je odgovornost preuzela država članica u skladu sa svojim nacionalnim pravom ili je sama država članica izravno odgovorna za ocjenjivanje sukladnosti.

16.  Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i njegovo osoblje, odbori, ovisni subjekti, podugovoratelji i sva povezana tijela ili osoblje vanjskih tijela postupaju u skladu s načelima povjerljivosti i čuvaju poslovnu tajnu koja se odnosi na sve informacije prikupljene pri obavljanju zadaća ocjenjivanja sukladnosti u skladu s ovom Uredbom ili na temelju bilo koje odredbe nacionalnoga prava kojom se ova Direktiva provodi, osim u slučajevima kada se otkrivanje informacija zahtijeva pravom Unije ili države članice koje je mjerodavno za te osobe i osim u pogledu nadležnih tijela država članica u kojoj se provode njegove aktivnosti. Prava intelektualnog vlasništva zaštićena su. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ima uspostavljene dokumentirane postupke u pogledu zahtjeva iz ove točke.

17.  Uz iznimku točke 16., zahtjevi iz ovog Priloga ni na koji način ne isključuju razmjenu tehničkih informacija i regulatornih smjernica između tijela za ocjenjivanje sukladnosti i osobe koja podnosi zahtjev za certifikaciju ili koja razmatra mogućnost podnošenja zahtjeva.

18.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti djeluju u skladu s nizom dosljednih, pravednih i razumnih uvjeta, uzimajući u vezi s naknadama u obzir interese MSP-ova.

19.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti ispunjavaju zahtjeve relevantne norme usklađene na temelju Uredbe (EZ) br. 765/2008 za akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja obavljaju certifikaciju IKT proizvoda, IKT usluga ili IKT procesa.

20.  Tijela za ocjenjivanje sukladnosti osiguravaju da ispitni laboratoriji koji se upotrebljavaju za potrebe ocjenjivanja sukladnosti ispunjavaju zahtjeve relevantne norme usklađene na temelju Uredbe (EZ) br.765/2008 za akreditaciju laboratorija koji obavljaju ispitivanje.

(1) SL C 227, 28.6.2018., str. 86.
(2) SL C 176, 23.5.2018., str. 29.
(3)SL C 227, 28.6.2018., str. 86.
(4)SL C 176, 23.5.2018., str. 29.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019.
(6)
(7)Uredba (EU) br. 526/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Agenciji Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 460/2004 (SL L 165, 18.6.2013., str.41.).
(8)Uredba (EZ) br. 460/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o osnivanju Europske agencije za mrežnu i informacijsku sigurnost (SL L 77, 13.3.2004., str. 1.).
(9)Uredba (EZ) br. 1007/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 460/2004 o osnivanju Europske agencije za mrežnu i informacijsku sigurnost u pogledu njezina trajanja (SL L 293, 31.10.2008., str. 1.).
(10)Uredba (EU) br. 580/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 460/2004 o osnivanju Europske agencije za mrežnu i informacijsku sigurnost u pogledu njezina trajanja (SL L 165, 24.6.2011., str. 3.).
(11)Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.).
(12)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(13)Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).
(14)Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).
(15) Odluka (2004/97/EZ, Euratom) donesena zajedničkim dogovorom predstavnika država članica koji su se sastali na razini šefova država i vlada od 13. prosinca 2003. o određivanju sjedišta određenih ureda i agencija Europske unije (SL L 29, 3.2.2004., str. 15.).
(16) SL C 12, 13.1.2018., str. 1.
(17)Preporuka Komisije (EU) 2017/1584 оd 13. rujna 2017. o koordiniranom odgovoru na kiberincidente i kiberkrize velikih razmjera (SL L 239, 19.9.2017., str. 36.).
(18) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).
(19)Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).
(20)Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ. (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
(21)Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.).
(22)Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).
(23)Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).
(24) Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(25) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).
(26) SL L 56, 4.3.1968., str. 1.
(27)Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1271/2013 od 30. rujna 2013. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 208. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 7.12.2013., str. 42.).
(28)Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 od 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (SL L 72, 17.3.2015., str. 41.).
(29)Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).
(30) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
(31)Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).
(32) SL L 136, 31.5.1999., str. 15.
(33)Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
(34)Uredba br. 1 o utvrđivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385.).


Nepoštene trgovačke prakse u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe hranom ***I
PDF 256kWORD 79k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe hranom (COM(2018)0173 – C8-0139/2018 – 2018/0082(COD))
P8_TA-PROV(2019)0152A8-0309/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)(C8-0139/2018),

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0173),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Švedskog parlamenta podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da Nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. srpnja 2018.(2)

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 14. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za razvoj te Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0309/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  odobrava svoju izjavu priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj rezoluciji;

4.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

5.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima

P8_TC1-COD(2018)0082


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  U lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima znatne neravnoteže u pregovaračkoj moći između dobavljača i kupaca poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda uobičajena su pojava. Te neravnoteže u pregovaračkoj moći lako mogu dovesti do nepoštenih trgovačkih praksi kada veći i moćniji trgovinski partneri žele nametnuti određene prakse ili ugovorne aranžmane koji idu njima u korist u odnosu na prodajne transakcije. Takve prakse mogu, primjerice: uvelike odstupati od dobrog poslovnog ponašanja, biti protivne dobroj vjeri i poštenom postupanju te ih jedan trgovinski partner može jednostrano nametnuti drugome; njima se može nametnuti neopravdan i nerazmjeran prijenos gospodarskog rizika jednog trgovinskog partnera na drugog; ili se njima može jednom trgovinskom partneru nametnuti znatna neravnoteža pravâ i obveza. Određene prakse mogle bi biti očito nepoštene čak i u slučajevima kada se obje strane s njima slažu. Trebalo bi uvesti minimalni standard Unije za zaštitu od nepoštenih trgovačkih praksi kako bi se smanjila pojava takvih praksi koje će vrlo vjerojatno imati negativan učinak na životni standard poljoprivredne zajednice. Pristupom minimalnog usklađivanja iz ove Direktive državama članicama omogućuje se donošenje ili zadržavanje nacionalnih pravila koja nadilaze nepoštene trgovačke prakse navedene u ovoj Direktivi.

(2)  Tri publikacije Komisije od 2009. godine (komunikacija Komisije od 28. listopada o boljem funkcioniranju lanca opskrbe hranom u Europi, komunikacija Komisije od 15. srpnja 2014. o rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima u lancu opskrbe hranom i izvješće Komisije od 29. siječnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama među poduzećima u lancu opskrbe hranom) usmjerene su na funkcioniranje lanca opskrbe hranom, uključujući pojavu nepoštenih trgovačkih praksi. Komisija je predložila poželjne značajke koje bi trebali imati nacionalni i dobrovoljni okviri za rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom. U pravni okvir ili dobrovoljne sustave upravljanja u državama članicama nisu uključene sve te značajke, zbog čega je pojava takvih praksi i dalje u središtu političke rasprave u Uniji.

(3)  Forum na visokoj razini za poboljšano funkcioniranje lanca opskrbe hranom kojim upravlja Komisija podržao je 2011. godine skup načela dobre prakse u vertikalnim odnosima u lancu opskrbe hranom koja su dogovorile organizacije koje čine većinu gospodarskih subjekata u lancu opskrbe hranom. Ta načela postala su osnova Inicijative za lanac opskrbe pokrenute 2013.

(4)  Europski parlament u Rezoluciji od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom(6) pozvao je Komisiju da podnese prijedlog pravnog okvira Unije u vezi s nepoštenim trgovačkim praksama. Vijeće je u Zaključcima od 12. prosinca 2016. o jačanju položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom i rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi pozvalo Komisiju da pravodobno provede procjenu učinka s ciljem izrade prijedloga zakonodavnog okvira Unije ili nezakonodavnih mjera radi rješavanja problema nepoštenih trgovačkih praksi. Komisija je pripremila procjenu učinka kojoj je prethodilo otvoreno javno savjetovanje te ciljana savjetovanja. Osim toga, Komisija je tijekom zakonodavnog postupka pružila informacije koje pokazuju da veliki gospodarski subjekti predstavljaju znatan udio ukupne vrijednosti proizvodnje.

(5)  U lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima različiti gospodarski subjekti djeluju u različitim fazama proizvodnje, prerade, marketinga, distribucije i maloprodaje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Taj je lanac daleko najvažniji kanal kojim poljoprivredni i prehrambeni proizvodi stižu od „polja do stola”. Ti gospodarski subjekti trguju poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, odnosno primarnim poljoprivrednim proizvodima, među ostalim proizvodima ribarstva i akvakulture, kako su navedeni u Prilogu I. Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i proizvodima koji nisu navedeni u tom Prilogu, ali su prerađeni za upotrebu kao hrana s pomoću proizvoda navedenih u tom Prilogu.

(6)  Premda je poslovni rizik sastavni dio svake gospodarske djelatnosti, poljoprivredna proizvodnja posebno je nesigurna zbog ovisnosti o biološkim procesima i izloženosti vremenskim uvjetima. Ta je nesigurnost dodatno pogoršana time što su poljoprivredni i prehrambeni proizvodi u većoj ili manjoj mjeri pokvarljivi i sezonske su prirode. U kontekstu poljoprivredne politike koja je znatno više usmjerena na tržište nego što je to bio slučaj u prošlosti, zaštita od nepoštenih trgovačkih praksi postala je važnija za gospodarske subjekte koji djeluju u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima.

(7)  Konkretno, takve nepoštene trgovačke prakse vrlo vjerojatno imat će negativan učinak na životni standard poljoprivredne zajednice. Taj se učinak smatra ili izravnim, jer se odnosi na poljoprivredne proizvođače i njihove organizacije kao dobavljače, ili neizravnim, nastalim na temelju kaskadnog učinka posljedica nepoštenih trgovačkih praksi koje se javljaju u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima na način koji negativno utječe na primarne proizvođače.

(8)  Većina država članica, ali ne i sve, imaju posebna nacionalna pravila kojima se dobavljači štite od nepoštenih trgovačkih praksi koje se javljaju u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Ako postoji mogućnost oslanjanja na ugovorno pravo ili samoregulatorne inicijative, strah od komercijalne odmazde nad podnositeljem pritužbe kao i financijski rizici povezani s osporavanjem takvih praksi ograničavaju praktičnu vrijednost tih oblika pravne zaštite. Stoga određene države članice koje imaju posebna pravila o nepoštenim trgovačkim praksama provedbu takvih pravila povjeravaju upravnim tijelima. Međutim, pravila država članica o nepoštenim trgovačkim praksama, ako ona postoje, vrlo su raznolika.

(9)  Broj i veličina gospodarskih subjekata variraju ovisno o različitim fazama lanca opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Razlike u pregovaračkoj moći, koje odgovaraju gospodarskoj ovisnosti dobavljača o kupcu, mogu dovesti do toga da veći gospodarski subjekti nametnu nepoštene trgovačke prakse manjim gospodarskim subjektima. Dinamičnim pristupom koji se zasniva na relativnoj veličini dobavljača i kupca u smislu prometa trebalo bi pružiti bolju zaštitu od nepoštenih trgovačkih praksi onim gospodarskim subjektima kojima je ona najpotrebnija. Nepoštene trgovačke prakse posebno su štetne za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Poduzeća koja su veća od MSP-ova i čiji godišnji promet ne premašuje 350 000 000 EUR također bi trebalo zaštititi od nepoštenih trgovačkih praksi kako bi se izbjeglo prenošenje troškova takvih praksi na poljoprivredne proizvođače. Kaskadni učinak koji trpe poljoprivredni proizvođači čini se osobito značajnim za poduzeća s godišnjim prometom do 350 000 000 EUR. Zaštita posrednih dobavljača poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, među ostalim prerađenih proizvoda, može također poslužiti za izbjegavanje preusmjeravanja trgovine s poljoprivrednih proizvođača i njihovih udruženja, koji proizvode prerađene proizvode, na nezaštićene dobavljače.

(10)  Zaštita predviđena ovom Direktivom trebala bi koristiti poljoprivrednim proizvođačima i fizičkim ili pravnim osobama koje opskrbljuju poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, među ostalim organizacijama proizvođača, neovisno o tome jesu li ili nisu priznate, i udruženjima organizacija proizvođača, neovisno o tome jesu li ili nisu priznata, podložno relativnoj pregovaračkoj moći tih organizacija proizvođača i udruženja organizacija proizvođača. Navedene organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača uključuju zadruge. Ti proizvođači i osobe posebno su izloženi nepoštenim trgovačkim praksama i najmanje su sposobni suočiti se s njima bez negativnih posljedica za svoju gospodarsku održivost. Kada je riječ o kategorijama dobavljača koji bi trebali biti zaštićeni ovom Direktivom, treba napomenuti da su znatan udio zadruga poljoprivrednika poduzeća koja su veća od MSP-ova i čiji godišnji promet ne premašuje 350 000 000 EUR.

(11)  Ovom Direktivom trebalo bi obuhvatiti poslovne transakcije bez obzira na to obavljaju li se one među poduzećima ili između poduzeća i javnih tijela, s obzirom na to da bi se javna tijela prilikom kupnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda trebala pridržavati istih standarda. Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na sva javna tijela koja djeluju kao kupci.

(12)  Dobavljači u Uniji trebali bi biti zaštićeni ne samo od nepoštenih trgovačkih praksi kupaca koji imaju poslovni nastan u istoj državi članici kao dobavljač ili kupaca koji imaju poslovni nastan u državi članici u kojoj dobavljač nema poslovni nastan, već i od nepoštenih trgovačkih praksi kupaca s poslovnim nastanom izvan Unije. Takvom zaštitom mogle bi se izbjeći moguće neželjene posljedice, poput biranja mjesta poslovnog nastana na temelju primjenjivih pravila. Dobavljači s poslovnim nastanom izvan Unije također bi trebali uživati zaštitu od nepoštenih praksi kada prodaju poljoprivredne i prehrambene proizvode u Uniju. Ne samo da su takvi dobavljači jednako izloženi takvim nepoštenim trgovačkim praksama, već bi se širim područjem primjene također moglo izbjeći neželjeno preusmjeravanje trgovine prema nezaštićenim dobavljačima čime bi se narušila zaštita dobavljača u Uniji.

(13)  U područje primjene ove Direktive trebalo bi uključiti određene usluge povezane s prodajom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

(14)  Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati na poslovno ponašanje većih gospodarskih subjekata prema gospodarskim subjektima koji imaju manju pregovaračku moć. Relativna pregovaračka moć može se na odgovarajući način procijeniti na temelju godišnjeg prometa različitih gospodarskih subjekata. Iako se radi samo o procjeni, taj kriterij gospodarskim subjektima pruža predvidivost u vezi s njihovim pravima i obvezama u skladu s ovom Direktivom. Gornjom granicom trebalo bi spriječiti da se zaštita dodjeljuje gospodarskim subjektima koji nisu izloženi ili su znatno manje izloženi nego njihovi manji partneri ili konkurenti. Stoga se ovom Direktivom utvrđuju kategorije gospodarskih subjekata utemeljene na prometu u skladu s kojima se dodjeljuje zaštita.

(15)  Budući da do nepoštenih trgovačkih praksi može doći u bilo kojoj fazi prodaje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, prije, tijekom ili nakon prodajne transakcije, države članice trebale bi osigurati da se ova Direktiva primjenjuje na takve prakse kad god do njih dođe.

(16)  Kada se odlučuje o tome smatra li se određena trgovačka praksa nepoštenom, važno je smanjiti rizik od ograničavanja primjene poštenih sporazuma među strankama kojima se povećava učinkovitost. Stoga je primjereno razlikovati prakse koje su pod jasnim i nedvosmislenim uvjetima predviđene u ugovorima o opskrbi ili u naknadnim ugovorima koje su sklopile stranke od praksi do kojih dođe nakon početka transakcije, a nisu prethodno dogovorene, kako bi se zabranile samo jednostrane i retroaktivne izmjene tih jasnih i nedvosmislenih uvjeta ugovora o opskrbi. Međutim, određene trgovačke prakse smatraju se nepoštenima zbog same svoje prirode te one ne bi trebale podlijegati ugovornoj slobodi stranaka.

(17)  Zakašnjela plaćanja za poljoprivredne i prehrambene proizvode, među ostalim zakašnjela plaćanja za pokvarljive proizvode, i otkazivanja, uz kratak rok, narudžbi pokvarljivih proizvoda negativno utječu na gospodarsku održivost dobavljača te se njima ne osigurava kompenzacija. Takve prakse stoga bi trebalo zabraniti. U tom kontekstu, za potrebe ove Direktive primjereno je predvidjeti definiciju pokvarljivih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Definicije koje se koriste u aktima Unije povezanima s propisima o hrani odnose se na drugačije ciljeve, kao što su zdravlje i sigurnost hrane, te stoga nisu primjerene za potrebe ove Direktive. Proizvod bi trebalo smatrati pokvarljivim ako se može očekivati da će postati neprikladan za prodaju u roku od 30 dana nakon što dobavljač obavi zadnju etapu berbe, proizvodnje ili prerade, bez obzira na to je li proizvod dalje prerađivan nakon prodaje i na to je li se nakon prodaje s njime postupalo u skladu s drugim pravilima, poglavito pravilima o sigurnosti hrane.

Pokvarljivi proizvodi obično se brzo upotrebljavaju ili prodaju. Plaćanja za pokvarljive proizvode izvršena više od 30 dana nakon isporuke, više od 30 dana nakon isteka dogovorenog razdoblja isporuke ako se proizvodi redovito isporučuju ili više od 30 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti nisu u skladu s poštenim trgovanjem. Kako bi se poljoprivrednicima i njihovoj likvidnosti pružila veća zaštita, dobavljači drugih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ne bi trebali morati čekati plaćanje dulje od 60 dana nakon isporuke, dulje od 60 dana nakon isteka dogovorenog razdoblja isporuke ako se proizvodi redovito isporučuju ili dulje od 60 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti. Ta bi se ograničenja trebala primjenjivati samo na plaćanja povezana s prodajom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a ne na ostala plaćanja poput dopunskih plaćanja zadruge svojim članovima. U skladu s Direktivom 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), datum na koji je utvrđen iznos koji treba platiti za dogovoreno razdoblje isporuke također bi se trebalo moći smatrati, za potrebe ove Direktive, datumom izdavanja računa ili datumom na koji je kupac zaprimio račun.

(18)  Odredbe o zakašnjelim plaćanjima utvrđene u ovoj Direktivi čine posebna pravila za poljoprivredni i prehrambeni sektor u odnosu na odredbe o razdobljima plaćanja utvrđene u Direktivi 2011/7/EU. Odredbe o zakašnjelim plaćanjima utvrđene u ovoj Direktivi ne bi trebale utjecati na ugovore koji se odnose na klauzule o podjeli vrijednosti u smislu članka 172.a Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(8). Kako bi se očuvalo nesmetano funkcioniranje programa u školama na temelju članka 23. Uredbe (EU) br. 1308/2013, odredbe o zakašnjelim plaćanjima utvrđene u ovoj Direktivi ne bi se trebale primjenjivati na plaćanja koja je kupac (to jest podnositelj zahtjeva za potporu) izvršio dobavljaču u okviru programa u školama. Uzimajući u obzir izazove koje davanje prednosti zdravstvenoj skrbi predstavlja za javna tijela koja pružaju zdravstvenu skrb na način da se uspostavi ravnoteža između potreba pojedinačnih pacijenata i financijskih sredstava, te se odredbe također ne bi trebale primjenjivati na javne subjekte koji pružaju zdravstvenu skrb u smislu članka 4. stavka 4. točke (b) Direktive 2011/7/EU.

(19)  Grožđe i mošt za proizvodnju vina imaju posebne značajke jer se grožđe bere samo tijekom vrlo ograničenog razdoblja godine, ali se upotrebljava za proizvodnju vina koje će se u pojedinim slučajevima prodavati tek mnogo godina kasnije. Kako bi se uzela u obzir ta posebna situacija, organizacije proizvođača i međusektorske organizacije imaju tradiciju izrade standardnih ugovora za opskrbu tim proizvodima. U takvim standardnim ugovorima predviđaju se posebni rokovi za plaćanje u obrocima. Budući da te standardne ugovore upotrebljavaju dobavljači i kupci za višegodišnje aranžmane, njima se poljoprivrednim proizvođačima pruža ne samo sigurnost dugoročnih prodajnih odnosa, već se i doprinosi stabilnosti lanca opskrbe. Ako je takve standardne ugovore izradila priznata organizacija proizvođača, međusektorska organizacija ili udruženje organizacija proizvođača te su ih države članice učinile obvezujućima u skladu s člankom 164. Uredbe (EU) br. 1308/2013 („proširenje”) prije 1. siječnja 2019. ili ako je proširenje standardnih ugovora pojedina država članica obnovila bez znatnih promjena uvjeta plaćanja na štetu dobavljača grožđa i mošta, odredbe o zakašnjelim plaćanjima utvrđene u ovoj Direktivi ne bi se trebale primjenjivati na takve ugovore između dobavljača grožđa i mošta za proizvodnju vina i njihovih izravnih kupaca. Od država članica zahtijeva se da obavješćuju Komisiju o odgovarajućim ugovorima priznatih organizacija proizvođača, međusektorskih organizacija i udruženja organizacija proizvođača u skladu s člankom 164. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

(20)  Otkazivanje narudžbi pokvarljivih proizvoda u roku kraćem od 30 dana trebalo bi smatrati nepoštenim jer dobavljač ne bi mogao pronaći alternativni plasman za te proizvode. Međutim, za proizvode u određenim sektorima čak bi i kraći rokovi za otkazivanje mogli ostaviti dovoljno vremena za dobavljače da prodaju svoje proizvode drugdje ili da ih sami iskoriste. Stoga bi državama članicama trebalo biti dopušteno da u opravdanim slučajevima za takve sektore predvide kraće rokove za otkazivanje.

(21)  Moćniji kupci ne bi trebali jednostrano mijenjati dogovorene uvjete ugovora, npr. uklanjanjem iz ponude proizvoda obuhvaćenih ugovorom o opskrbi. Međutim, to se ne bi trebalo primjenjivati u situacijama u kojima između dobavljača i kupca postoji ugovor u kojem je izričito utvrđeno da kupac može u kasnijoj fazi odrediti konkretan element transakcije u odnosu na buduće narudžbe. To bi se, primjerice, moglo odnositi na naručene količine. Ugovor se ne mora nužno sklopiti u određenom trenutku u pogledu svih aspekata transakcije između dobavljača i kupca.

(22)  Dobavljači i kupci poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda trebali bi moći slobodno pregovarati o prodajnim transakcijama, među ostalim i o cijenama. Takvi pregovori također obuhvaćaju plaćanja za usluge koje je kupac pružio dobavljaču, poput uvrštavanja u ponudu, marketinga i promidžbe. Međutim, ako kupac dobavljaču zaračuna plaćanja koja nisu povezana s određenom prodajnom transakcijom, to bi se trebalo smatrati nepoštenim i trebalo bi biti zabranjeno u skladu s ovom Direktivom.

(23)  Iako upotreba pisanih ugovora ne bi trebala biti obvezna, njihovom upotrebom u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima može se pomoći da se izbjegnu određene nepoštene trgovačke prakse. Stoga, kako bi se dobavljače zaštitilo od tih nepoštenih praksi, dobavljači ili njihova udruženja trebali bi imati pravo zatražiti pisanu potvrdu uvjeta ugovora o opskrbi ako su ti uvjeti već dogovoreni. U takvim slučajevima, odbijanje kupca da u pisanom obliku potvrdi uvjete ugovora o opskrbi trebalo bi smatrati nepoštenom trgovačkom praksom i trebalo bi biti zabranjeno. Osim toga, države članice mogle bi utvrditi, dijeliti i promicati najbolje prakse koje se odnose na sklapanje dugoročnih ugovora čiji je cilj jačanje pregovaračkog položaja proizvođača u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima.

(24)  Ovom se Direktivom ne usklađuju pravila o teretu dokazivanja koja treba primjenjivati u postupcima pred nacionalnim provedbenim tijelima niti se usklađuje definicija ugovorâ o opskrbi. Pravila o teretu dokazivanja i definicija ugovorâ o opskrbi stoga su ona pravila i ona definicija koji su utvrđeni nacionalnim pravom država članica.

(25)  U skladu s ovom Direktivom dobavljači bi trebali moći uložiti pritužbe protiv određenih nepoštenih trgovačkih praksi. Komercijalnu odmazdu kupaca kojom se dobavljače sprječava u ostvarivanju njihovih prava ili prijetnju takvom komercijalnom odmazdom, npr. uklanjanjem proizvoda iz ponude, smanjenjem količina naručenih proizvoda ili prekidom pružanja određenih usluga koje kupac pruža dobavljaču, poput marketinga ili promidžbe proizvoda dobavljača, trebalo bi zabraniti i smatrati nepoštenom trgovačkom praksom.

(26)  Troškove skladištenja, izlaganja, uvrštavanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u ponudu ili stavljanja tih proizvoda na tržište obično snosi kupac. Posljedično, u skladu s ovom Direktivom trebalo bi zabraniti zaračunavanje plaćanja dobavljaču, koje treba isplatiti ili kupcu ili trećoj strani, za navedene usluge osim ako je takvo plaćanje bilo dogovoreno pod jasnim i nedvosmisleno uvjetima pri sklapanju ugovora o opskrbi ili u naknadnom ugovoru između kupca i dobavljača. Ako je dogovoreno takvo plaćanje, ono bi se trebalo temeljiti na objektivnim i razumnim procjenama.

(27)  Kako bi se doprinosi dobavljača za troškove promidžbe, marketinga ili oglašavanja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, među ostalim promidžbenih izlaganja u trgovinama i prodajnih kampanja, smatrali poštenima, o njima bi se trebalo dogovoriti pod jasnim i nedvosmislenim uvjetima pri sklapanju ugovora o opskrbi ili u naknadnom ugovoru između kupca i dobavljača. U protivnom, trebali bi biti zabranjeni u skladu s ovom Direktivom. Ako je dogovoren takav doprinos, trebao bi se temeljiti na objektivnim i razumnim procjenama.

(28)  Države članice trebale bi imenovati provedbena tijela kako bi osigurala učinkovita provedba zabrana utvrđenih u ovoj Direktivi. Ta tijela trebala bi moći djelovati na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbi stranaka pogođenih nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, pritužbi zviždača ili anonimnih pritužbi. Provedbeno tijelo može zaključiti da ne postoje dostatni razlozi za postupanje po pritužbi. Administrativni prioriteti također mogu dovesti do takvog zaključka. Ako provedbeno tijelo zaključi da neće moći dati prednost pojedinoj pritužbi, o tome bi trebalo obavijestiti podnositelja pritužbe i navesti razloge za nepostupanje po pritužbi. Ako podnositelj pritužbe zbog straha od komercijalne odmazde zatraži da njegov identitet ostane povjerljiv, provedbena tijela država članica trebala bi poduzeti odgovarajuće mjere.

(29)  Ako država članica ima više od jednog provedbenog tijela, trebala bi imenovati jedinstvenu kontaktnu točku kako bi se olakšala učinkovita suradnja među provedbenim tijelima i suradnja s Komisijom.

(30)  Dobavljačima može biti lakše uputiti pritužbe provedbenom tijelu njihove države članice, primjerice zbog razloga povezanih s jezikom. Međutim, kada je riječ o provedbi, podnošenje pritužbe provedbenom tijelu države članice u kojoj kupac ima poslovni nastan moglo bi biti učinkovitije. Dobavljači bi trebali moći odabrati kojem tijelu žele uputiti pritužbe.

(31)  Pritužbe organizacija proizvođača, drugih organizacija dobavljača i udruženja takvih organizacija, među ostalima i reprezentativnih organizacija, mogu poslužiti u svrhu zaštitite identiteta pojedinačnih članova organizacije koji smatraju da su pogođeni nepoštenim trgovačkim praksama. Druge organizacije koje imaju legitimni interes za zastupanje dobavljača trebale bi također imati pravo na podnošenje pritužbi, na zahtjev pojedinog dobavljača i u interesu tog dobavljača, pod uvjetom da su takve organizacije neovisne neprofitne pravne osobe. Provedbena tijela država članica trebala bi stoga moći prihvatiti pritužbe takvih subjekata i postupati po njima istodobno štiteći postupovna prava kupca.

(32)  Kako bi se osigurala učinkovita provedba zabrane nepoštenih trgovačkih praksi, imenovana provedbena tijela trebala bi imati potrebne resurse i stručno znanje.

(33)  Provedbena tijela država članica trebala bi imati potrebne ovlasti i stručno znanje za provedbu istraga. Dodjela ovlasti tim tijelima ne znači da su ona dužna upotrijebiti te ovlasti u svakoj istrazi koju provode. Ovlasti provedbenih tijela trebale bi tim tijelima, primjerice, omogućiti da učinkovito prikupe činjenične informacije te bi provedbena tijela trebala imati ovlast da nalože okončanje zabranjene prakse, ako je to primjenjivo.

(34)  Postojanje elemenata s odvraćajućim učinkom, poput ovlasti za izricanje novčanih kazni i drugih jednako učinkovitih sankcija ili pokretanje postupaka radi izricanja novčanih kazni, npr. pred sudovima, i drugih jednako učinkovitih sankcija te objave rezultata istraga, među ostalim objave informacija u vezi s kupcima koji su počinili povrede, može potaknuti promjene u ponašanju i predsudska rješenja sporova među strankama te bi stoga trebale biti dio ovlasti provedbenih tijela. Novčane kazne mogu biti osobito učinkovite i imati odvraćajući učinak. Međutim, provedbeno tijelo trebalo bi u svakoj istrazi moći odlučiti koju će od svojih ovlasti izvršiti i hoće li izreći novčanu kaznu ili neku drugu jednako učinkovitu sankciju ili pokrenuti postupak radi izricanja novčane kazne ili neke druge jednako učinkovite sankcije.

(35)  Izvršavanje ovlasti koje su dodijeljene provedbenim tijelima na temelju ove Direktive trebalo bi podlijegati odgovarajućim zaštitnim mjerama koje ispunjavaju standarde općih načela prava Unije i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, uključujući poštovanje prava kupca na obranu.

(36)  Komisija i provedbena tijela država članica trebali bi blisko surađivati kako bi se osigurao zajednički pristup u pogledu primjene pravila utvrđenih u ovoj Direktivi. Konkretno, provedbena tijela trebala bi si uzajamno pružati pomoć, primjerice razmjenom informacija i pomaganjem u istragama koje imaju prekograničnu dimenziju.

(37)  Kako bi se olakšala učinkovita provedba, Komisija bi trebala pomoći organizirati redovite sastanke provedbenih tijela država članica na kojima se mogu dijeliti relevantne informacije, najbolje prakse, novi događaji, prakse u vezi s izvršavanjem i preporuke u pogledu primjene odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi.

(38)  Kako bi se olakšale te razmjene informacija, Komisija bi trebala uspostaviti javne internetske stranice koje sadržavaju upućivanja na nacionalna provedbena tijela, među ostalim i informacije o nacionalnim mjerama kojima se prenosi ova Direktiva.

(39)  Budući da većina država članica već ima nacionalna pravila o nepoštenim trgovačkim praksama, iako se ta pravila međusobno razlikuju, primjereno je upotrijebiti direktivu za uvođenje minimalnog standarda zaštite u skladu s pravom Unije. Time bi se državama članicama omogućilo da odgovarajuća pravila uključe u svoje nacionalne pravne poretke na način kojim se omogućuje uspostava kohezivnih sustava. Državama članicama ne bi trebalo biti onemogućeno da na svojim državnim područjima zadrže ili uvedu, podložno ograničenjima utvrđenima pravom Unije koja se primjenjuju na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, stroža nacionalna pravila kojima se predviđa viša razina zaštite od nepoštenih trgovačkih praksi u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, pod uvjetom da su takva pravila proporcionalna.

(40)  Države članice također bi trebale moći zadržati ili uvesti, podložno ograničenjima utvrđenima pravom Unije koja se primjenjuju na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, nacionalna pravila za borbu protiv nepoštenih trgovačkih praksi koja nisu obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, pod uvjetom da su ta pravila proporcionalna. Takva nacionalna pravila mogla bi ići iznad odredaba ove Direktive, primjerice u pogledu veličine kupaca i dobavljača, zaštite kupaca, palete proizvoda i palete usluga. Takva nacionalna pravila također bi mogla premašivati broj i vrstu zabranjenih nepoštenih trgovačkih praksi navedenih u ovoj Direktivi.

(41)  Takva bi se nacionalna pravila primjenjivala uz dobrovoljne mjere upravljanja, kao što su nacionalni kodeksi ponašanja ili inicijativa za lanac opskrbe. Upotreba dobrovoljnog alternativnog rješavanja sporova između dobavljača i kupaca trebala bi se izričito poticati, ne dovodeći u pitanje pravo dobavljača na podnošenje pritužbi ili obraćanje građanskim sudovima.

(42)  Komisija bi trebala imati pregled nad provedbom ove Direktive u državama članicama. Osim toga, Komisija bi trebala moći ocijeniti učinkovitost ove Direktive. U tu bi svrhu provedbena tijela država članica Komisiji trebala podnositi godišnja izvješća. Ta bi izvješća, prema potrebi, trebala sadržavati kvantitativne i kvalitativne informacije o pritužbama, istragama i donesenim odlukama. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu obveze izvješćivanja, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(9).

(43)  Radi učinkovite provedbe politike u pogledu nepoštenih trgovačkih praksi u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, Komisija bi trebala preispitati primjenu ove Direktive i podnijeti izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Tim bi se preispitivanjem osobito trebala ocijeniti učinkovitost nacionalnih mjera usmjerenih na suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima te učinkovitost suradnje među provedbenim tijelima. Posebnu pozornost pri preispitivanju trebalo bi pokloniti pitanju bi li zaštita kupaca poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u lancu opskrbe – uz zaštitu dobavljača – u budućnosti bila opravdana. Izvješću bi trebalo priložiti zakonodavne prijedloge, ako je to primjereno.

(44)  S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno utvrđivanje minimalnog standarda Unije za zaštitu usklađivanjem različitih mjera država članica u vezi s nepoštenim trgovačkim praksama ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Radi suzbijanja praksi kojima se uvelike odstupa od dobrog poslovnog ponašanja, koje su protivne dobroj vjeri i poštenoj trgovini te koje je jedan trgovinski partner jednostrano nametnuo drugome, ovom se Direktivom uspostavlja minimalni popis zabranjenih nepoštenih trgovačkih praksi u odnosima između kupaca i dobavljača u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima te se utvrđuju minimalna pravila u pogledu provedbe tih zabrana i mehanizmi za koordinaciju među provedbenim tijelima.

2.  Ova se Direktiva primjenjuje na određene nepoštene trgovačke prakse do kojih dolazi u vezi s prodajom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od strane:

(a)  dobavljačâ čiji godišnji promet ne premašuje 2 000 000 EUR kupcima čiji godišnji promet premašuje 2 000 000 EUR;

(b)  dobavljačâ čiji je godišnji promet viši od 2 000 000 EUR, ali ne premašuje 10 000 000 EUR, kupcima čiji godišnji promet premašuje 10 000 000 EUR;

(c)  dobavljačâ čiji je godišnji promet viši od 10 000 000 EUR, ali ne premašuje 50 000 000 EUR, kupcima čiji godišnji promet premašuje 50 000 000 EUR;

(d)  dobavljačâ čiji je godišnji promet viši od 50 000 000 EUR, ali ne premašuje 150 000 000 EUR, kupcima čiji godišnji promet premašuje 150 000 000 EUR;

(e)  dobavljačâ čiji je godišnji promet viši od 150 000 000 EUR, ali ne premašuje 350 000 000 EUR, kupcima čiji godišnji promet premašuje 350 000 000 EUR.

Godišnji promet dobavljača i kupaca iz prvog podstavka točaka od (a) do (e) treba razumjeti u skladu s odgovarajućim dijelovima Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ(10), a posebno člancima 3., 4. i 6. tog Priloga, među ostalim u skladu s definicijama „neovisnog poduzeća”, „partnerskog poduzeća” i „povezanog poduzeća” te drugim pitanjima povezanima s godišnjim prometom.

Odstupajući od prvog podstavka, ova se Direktiva primjenjuje u odnosu na prodaju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od strane dobavljača čiji godišnji promet ne premašuje 350 000 000 EUR svim kupcima koji su javna tijela.

Ova se Direktiva primjenjuje na prodaju u okviru koje dobavljač ili kupac ili oba imaju poslovni nastan u Uniji.

Ova se Direktiva također primjenjuje na usluge koje kupac pruža dobavljaču, u mjeri u kojoj su izričito navedene u članku 3.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na ugovore između dobavljača i potrošača.

3.  Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore o opskrbi sklopljene nakon datuma početka primjene mjera kojima se prenosi ova Direktiva u skladu s člankom 13. stavkom 1. drugim podstavkom.

4.  Ugovori o opskrbi sklopljeni prije datuma objave mjera kojima se prenosi ova Direktiva u skladu s člankom 13. stavkom 1. prvim podstavkom usklađuju se s ovom Direktivom u roku od 12 mjeseci nakon tog datuma objave.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „poljoprivredni i prehrambeni proizvodi” znači proizvodi navedeni u Prilogu I. UFEU-u kao i proizvodi koji nisu navedeni u tom Prilogu, ali su prerađeni za upotrebu kao hrana s pomoću proizvoda navedenih u tom Prilogu;

2.  „kupac” znači svaka fizička ili pravna osoba, neovisno o poslovnom nastanu te osobe, ili svako javno tijelo u Uniji, koja kupuje poljoprivredne i prehrambene proizvode; pojam „kupac” može obuhvaćati skupinu takvih fizičkih i pravnih osoba;

3.   „javno tijelo” znači nacionalna, regionalna ili lokalna tijela, javnopravna tijela ili udruženja koja se sastoje od jednog ili više takvih tijela ili jednog ili više takvih javnopravnih tijela;

4.   „dobavljač” znači svaki poljoprivredni proizvođač ili svaka fizička ili pravna osoba, neovisno o njihovu mjestu poslovnog nastana, koji prodaje poljoprivredne i prehrambene proizvode; pojam „dobavljač” može obuhvaćati skupinu takvih poljoprivrednih proizvođača ili skupinu takvih fizičkih i pravnih osoba, kao što su organizacije proizvođača, organizacije dobavljača i udruženja takvih organizacija;

5.   „pokvarljivi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi” znači poljoprivredni i prehrambeni proizvodi koji zbog svoje prirode ili u fazi prerade u kojoj se nalaze mogu postati neprikladni za prodaju unutar 30 dana nakon berbe, proizvodnje ili prerade.

Članak 3.

Zabrana nepoštenih trgovačkih praksi

1.  Države članice osiguravaju zabranu barem svih sljedećih nepoštenih trgovačkih praksi:

(a)  kupac plaća dobavljaču,

i.  ako se ugovorom o opskrbi predviđa redovita isporuka proizvoda:

–  za pokvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode, više od 30 dana nakon isteka dogovorenog razdoblja isporuke tijekom kojeg su isporuke izvršene, ili više od 30 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti za to razdoblje isporuke, ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupa kasnije;

–  za ostale poljoprivredne i prehrambene proizvode, više od 60 dana nakon isteka dogovorenog razdoblja isporuke tijekom kojeg su isporuke izvršene, ili više od 60 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti za to razdoblje isporuke, ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupa kasnije;

za potrebe razdobljâ plaćanja iz ove točke dogovorena razdoblja isporuke ni u kojem slučaju ne smiju premašiti mjesec dana;

ii.  ako se ugovorom o opskrbi ne predviđa redovita isporuka proizvoda:

–  za pokvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode, više od 30 dana nakon datuma isporuke ili više od 30 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti, ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupa kasnije;

–  za ostale poljoprivredne i prehrambene proizvode, više od 60 dana nakon datuma isporuke ili više od 60 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti, ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupa kasnije.

Neovisno o podtočkama i. i ii. ove točke, ako kupac utvrđuje iznos koji treba platiti:

–  razdoblja plaćanja iz podtočke i. počinju teći od isteka dogovorenog razdoblja isporuke u kojem su isporuke izvršene;

–  razdoblja plaćanja iz točke ii. počinju teći od datuma isporuke;

(b)  kupac otkazuje narudžbe pokvarljivih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u tako kratkom roku da nije razumno očekivati da će dobavljač pronaći drugi način stavljanja na tržište ili upotrebe tih proizvoda; rok kraći od 30 dana uvijek se smatra kratkim rokom; države članice mogu u opravdanim slučajevima za određene sektore odrediti rokove kraće od 30 dana;

(c)  kupac jednostrano mijenja uvjete ugovora o opskrbi za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji se odnose na učestalost, način, mjesto, vremenski raspored ili obujam opskrbe ili isporuke poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, standarde kvalitete, uvjete plaćanja ili cijene ili u pogledu pružanja usluga u mjeri u kojoj su one izričito navedene u stavku 2.;

(d)  kupac od dobavljača zahtijeva plaćanja koja nisu povezana s prodajom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dobavljača;

(e)  kupac od dobavljača zahtijeva da plati za propadanje ili gubitak poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda do čega je došlo u prostorima kupca ili nakon prijenosa vlasništva na kupca, ako do takvog propadanja ili gubitka nije došlo zbog nemara dobavljača ili krivnjom dobavljača;

(f)  kupac odbija u pisanom obliku potvrditi uvjete ugovora o opskrbi između kupca i dobavljača za koje je dobavljač zatražio pisanu potvrdu; to se ne primjenjuje ako se ugovor o opskrbi odnosi na proizvode koje član organizacije proizvođača, među ostalim zadruge, isporučuje organizaciji proizvođača čiji je dobavljač član, ako statut te organizacije proizvođača ili pravila i odluke predviđeni u tom statutu ili pravila i odluke koji iz tog statuta proizlaze sadržavaju odredbe sa sličnim učincima kao uvjeti ugovora o opskrbi;

(g)  kupac nezakonito pribavlja, koristi ili otkriva poslovne tajne dobavljača u smislu Direktive (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća(11);

(h)  kupac dobavljaču prijeti provedbom mjera komercijalne odmazde odnosno provodi takve mjere ako dobavljač ostvaruje svoja ugovorna ili zakonska prava, među ostalim podnošenjem pritužbe provedbenim tijelima ili suradnjom s provedbenim tijelima tijekom istrage;

(i)  kupac od dobavljača zahtijeva naknadu za troškove proučavanja pritužbi potrošača u vezi s prodajom proizvodâ dobavljača, usprkos tome što nema ni nemara ni krivnje dobavljača.

Zabranom iz prvog podstavka točke (a) ne dovodi se u pitanje:

–  posljedice zakašnjelih plaćanja i pravni lijekovi kako su utvrđeni u Direktivi 2011/7/EU, koji se, odstupajući od razdoblja plaćanja utvrđenih u toj direktivi, primjenjuju na temelju razdoblja plaćanja utvrđenih u ovoj Direktivi;

–  mogućnost da se kupac i dobavljač dogovore o klauzuli o podjeli vrijednosti u smislu članka 172.a Uredbe (EU) br. 1308/2013.

Zabrana iz prvog podstavka točke (a) ne primjenjuje se na plaćanja:

–  kupca dobavljaču ako su takva plaćanja izvršena u okviru programa u školama na temelju članka 23. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

–  javnih subjekata koji pružaju zdravstvenu skrb u smislu članka 4. stavka 4. točke (b) Direktive 2011/7/EU:

–  u okviru ugovora o opskrbi između dobavljača grožđa ili mošta za proizvodnju vina i njihovih izravnih kupaca, pod uvjetom:

i.  da su posebni uvjeti plaćanja za prodajne transakcije uključeni u standardne ugovore koje je država članica na temelju članka 164. Uredbe (EU) br. 1308/2013 učinila obvezujućima prije 1. siječnja 2019. te da su države članice to proširenje standardnih ugovora obnovile od toga datuma bez ikakvih znatnih promjena uvjeta plaćanja na štetu dobavljačâ grožđa ili mošta; i

ii.  da su ugovori o opskrbi između dobavljača grožđa ili mošta za proizvodnju vina i njihovih izravnih kupaca višegodišnji ugovori ili postaju višegodišnji ugovori.

2.  Države članice osiguravaju zabranu barem svih sljedećih trgovačkih praksi, osim ako su one pod jasnim i nedvosmislenim uvjetima prethodno dogovorene u okviru ugovora o isporuci ili u okviru naknadnog ugovora između dobavljača i kupca:

(a)  kupac vraća neprodane poljoprivredne i prehrambene proizvode dobavljaču, a da pritom ne plaća za te neprodane proizvode niti za uklanjanje tih proizvoda;

(b)  dobavljaču se zaračunava plaćanje kao uvjet za skladištenje, izlaganje, uvrštavanje u ponudu njegovih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ili za stavljanje tih proizvoda na tržište;

(c)  kupac zahtijeva od dobavljača da u cijelosti ili dijelom snosi trošak bilo kakvih popusta na poljoprivredne i prehrambene proizvode koje kupac prodaje u okviru promidžbe;

(d)  kupac zahtijeva da dobavljač plati za oglašavanje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koje provodi kupac;

(e)  kupac zahtijeva da dobavljač plati za marketing poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji provodi kupac;

(f)  kupac dobavljaču zaračunava troškove osoblja zaduženog za opremanje prostorija koje se upotrebljavaju za prodaju proizvoda dobavljača.

Države članice osiguravaju zabranu trgovačkih praksi iz prvog podstavka točke (c) osim ako kupac prije promidžbe koju je sam pokrenuo navede razdoblje promidžbe i očekivanu količinu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koju treba naručiti po sniženoj cijeni.

3.  Ako u situacijama iz stavka 2. prvog podstavka točaka (b), (c), (d), (e) ili (f) kupac zatraži plaćanje, kupac, ako to zatraži dobavljač, dobavljaču u pisanom obliku dostavlja procjenu plaćanja po jedinici ili ukupnog plaćanja, ovisno o tomu što je primjereno, te u mjeri u kojoj se to odnosi na situacije iz stavka 2. prvog podstavka točaka (b), (d), (e) ili (f) također u pisanom obliku dostavlja procjenu troškova za dobavljača i osnovu za tu procjenu.

4.  Države članice osiguravaju da zabrane utvrđene u stavcima 1. i 2. čine prevladavajuće obvezne odredbe koje su primjenjive na sve situacije obuhvaćene područjem primjene tih zabrana, bez obzira na pravo koje bi se inače primjenjivalo na ugovor o isporuci među strankama.

Članak 4.

Imenovana provedbena tijela

1.  Svaka država članica imenuje jedno ili više tijela koja na nacionalnoj razini izvršavaju zabrane utvrđene u članku 3. („provedbeno tijelo”) te obavješćuje Komisiju o tom imenovanju.

2.  Ako pojedina država članica na svojem državnom području imenuje više od jednog provedbenog tijela, ta država članica imenuje kontaktnu točku i za suradnju među provedbenim tijelima i za suradnju s Komisijom.

Članak 5.

Pritužbe i povjerljivost

1.  Dobavljači mogu uputiti pritužbe provedbenom tijelu države članice u kojoj dobavljač ima poslovni nastan ili provedbenom tijelu države članice u kojoj kupac za kojeg se sumnja da je provodio zabranjenu trgovačku praksu ima poslovni nastan. Provedbeno tijelo kojemu je upućena pritužba nadležno je za provedbu zabrana utvrđenih u članku 3.

2.  Organizacije proizvođača, druge organizacije dobavljača i udruženja takvih organizacija imaju pravo podnijeti pritužbu na zahtjev jednog ili više svojih članova ili, ako je to primjereno, na zahtjev jedne ili više organizacija kao članova u slučaju udruženja takvih organizacija ako ti članovi smatraju da su pogođeni zabranjenom trgovačkom praksom. Druge organizacije koje imaju legitimni interes za zastupanje dobavljača imaju pravo na podnošenje pritužbi, na zahtjev pojedinog dobavljača i u interesu tog dobavljača, pod uvjetom da su takve organizacije neovisne neprofitne pravne osobe.

3.  Države članice osiguravaju da, ako podnositelj pritužbe to zatraži, provedbeno tijelo poduzme potrebne mjere za primjerenu zaštitu identiteta podnositelja pritužbe ili članova ili dobavljača iz stavka 2. i za primjerenu zaštitu svih ostalih informacija u odnosu na koje podnositelj pritužbe smatra da bi otkrivanje takvih informacija bilo štetno za interese podnositelja pritužbe ili za interese tih članova ili dobavljača. Podnositelj pritužbe mora navesti sve informacije za koje zahtijeva da ih se tretira kao povjerljive.

4.  Države članice osiguravaju da provedbeno tijelo koje primi pritužbu podnositelja pritužbe u razumnom roku nakon primitka pritužbe obavijesti o tome kako namjerava poduzeti daljnje mjere u vezi s pritužbom.

5.  Države članice osiguravaju da, ako provedbeno tijelo smatra da ne postoje dostatni razlozi za postupanje po pritužbi, provedbeno tijelo podnositelja pritužbe u razumnom roku nakon primitka pritužbe obavijesti o razlozima za nepostupanje po pritužbi.

6.  Države članice osiguravaju da, ako provedbeno tijelo smatra da postoje dostatni razlozi za postupanje po pritužbi, to tijelo u razumnom roku pokrene, provede i zaključi istragu u vezi s pritužbom.

7.  Države članice osiguravaju da, ako provedbeno tijelo utvrdi da je kupac povrijedio zabrane iz članka 3., to tijelo od kupca zahtijeva da okonča zabranjenu trgovačku praksu.

Članak 6.

Ovlasti provedbenih tijela

1.  Države članice osiguravaju da svako od njihovih provedbenih tijela raspolaže resursima i stručnim znanjem koji su potrebni za obavljanje njihovih zadaća te mu dodjeljuju sljedeće ovlasti:

(a)  ovlast za pokretanje i provedbu istraga na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbe;

(b)  ovlast za zahtijevanje od kupaca i dobavljača da dostave sve potrebne informacije kako bi se provele istrage u vezi sa zabranjenim trgovačkim praksama;

(c)  ovlast da u okviru svojih istraga provode nenajavljene inspekcije na licu mjesta u skladu s nacionalnim pravilima i postupcima;

(d)  ovlast za donošenje odluka kojima se utvrđuje povreda zabrana utvrđenih u članku 3. i kojom se od kupca zahtijeva da okonča zabranjenu trgovačku praksu; tijelo se može suzdržati od donošenja takve odluke ako bi se tom odlukom mogao otkriti identitet podnositelja pritužbe ili bi se mogla otkriti bilo koja druga informacija u odnosu na koju podnositelj pritužbe smatra da bi takvo otkrivanje bilo štetno za njegove interese i pod uvjetom da je podnositelj pritužbe naveo te informacije u skladu s člankom 5. stavkom 3.;

(e)  ovlast za izricanje novčanih kazni i drugih jednako učinkovitih sankcija ili pokretanje postupaka radi izricanja ili uvođenja novčanih kazni i drugih jednako učinkovitih sankcija te privremenih mjera protiv počinitelja povrede, u skladu s nacionalnim pravilima i postupcima;

(f)  ovlast da redovito objavljuje svoje odluke donesene u skladu s točkama (d) i (e).

Sankcije iz prvog podstavka točke (e) moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te se njima mora uzeti u obzir priroda, trajanje, ponavljanje i ozbiljnost povrede.

2.  Države članice osiguravaju da izvršavanje ovlasti iz stavka 1. podliježe primjerenim zaštitnim mjerama u pogledu prava na obranu u skladu s općim načelima prava Unije i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uključujući u slučajevima kada podnositelj pritužbe zahtijeva povjerljivo postupanje s informacijama na temelju članka 5. stavka 3.

Članak 7.

Alternativno rješavanje sporova

Ne dovodeći u pitanje pravo dobavljača da podnesu pritužbe u skladu s člankom 5. i ovlasti provedbenih tijela u skladu s člankom 6., države članice mogu promicati dobrovoljnu uporabu učinkovitih i neovisnih mehanizama za alternativno rješavanje sporova, kao što je posredovanje, radi rješavanja sporova između dobavljača i kupaca u pogledu primjene nepoštenih trgovačkih praksi od strane kupca.

Članak 8.

Suradnja među provedbenim tijelima

1.  Države članice osiguravaju da provedbena tijela učinkovito surađuju međusobno i s Komisijom te da si uzajamno pružaju pomoć u istragama koje imaju prekograničnu dimenziju.

2.  Provedbena tijela sastaju se najmanje jednom godišnje kako bi raspravila o primjeni ove Direktive na temelju godišnjih izvješća iz članka 10. stavka 2. Provedbena tijela raspravljaju o najboljim praksama, novim slučajevima i novim događajima u području nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima te razmjenjuju informacije, posebice o provedbenim mjerama koje su donijela u skladu s ovom Direktivom i o svojim praksama u vezi s provedbom. Provedbena tijela mogu donijeti preporuke kako bi se potaknula dosljedna primjena ove Direktive i poboljšala provedba. Komisija organizira te sastanke.

3.  Komisija uspostavlja i održava internetske stranice kojim se omogućuje razmjena informacija između provedbenih tijela i Komisije, posebno u pogledu godišnjih sastanaka. Komisija uspostavlja javne internetske stranice na kojima se navode kontaktni podaci imenovanih provedbenih tijela i poveznice na internetske stranice nacionalnih provedbenih tijela ili drugih tijela država članica, a koje sadržavaju informacije o mjerama iz članka 13. stavka 1. kojima se prenosi ova Direktiva.

Članak 9.

Nacionalna pravila

1.  Radi osiguravanja više razine zaštite, države članice mogu zadržati ili uvesti pravila usmjerena na suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi koja su stroža od onih utvrđenih u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su takva nacionalna pravila usklađena s pravilima o funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

2.  Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje nacionalna pravila usmjerena na suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Direktive, pod uvjetom da su takva pravila usklađena s pravilima o funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

Članak 10.

Izvješćivanje

1.  Države članice osiguravaju da njihova provedbena tijela objavljuju godišnje izvješće o svojim aktivnostima koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive, u kojem se, među ostalim, navodi broj zaprimljenih pritužbi i broj pokrenutih ili zaključenih istraga tijekom prethodne godine. Za svaku zaključenu istragu izvješće sadržava sažet opis predmeta, ishoda istrage i, ako je to primjenjivo, donesene odluke, podložno zahtjevima u vezi s povjerljivošću utvrđenima u članku 5. stavku 3.

2.  Do 15. ožujka svake godine države članice Komisiji šalju izvješće o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među poduzećima u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. To izvješće posebice sadržava sve relevantne podatke o primjeni i provedbi pravila iz ove Direktive u dotičnoj državi članici tijekom prethodne godine.

3.  Komisija može donositi provedbene akte kojima se utvrđuju:

(a)  pravila o informacijama potrebnima za primjenu stavka 2.;

(b)  mehanizmi za upravljanje informacijama koje države članice trebaju slati Komisiji i pravila o sadržaju i obliku takvih informacija;

(c)  mehanizmi za prijenos ili stavljanje informacija i dokumenata na raspolaganje državama članicama, međunarodnim organizacijama, nadležnim tijelima u trećim zemljama ili javnosti, podložno zaštiti osobnih podataka i legitimnim interesima poljoprivrednih proizvođača i poduzeća u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2.

Članak 11.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda, osnovan člankom 229. Uredbe (EU) br. 1308/2013. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 12.

Evaluacija

1.  Do ... [78 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija provodi prvu evaluaciju ove Direktive te Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija predstavlja izvješće o glavnim zaključcima te evaluacije. Tom izvješću prilažu se zakonodavni prijedlozi, ako je to primjereno.

2.  Tom evaluacijom ocjenjuje se barem sljedeće:

(a)  učinkovitost mjera provedenih na nacionalnoj razini čiji je cilj suzbijanje nepoštenih trgovinskih praksi u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima;

(b)  učinkovitost suradnje među nadležnim provedbenim tijelima te se, prema potrebi, u njoj utvrđuju načini za poboljšanje te suradnje.

3.  Komisija se u izvješću iz stavka 1. posebice oslanja na godišnja izvješća iz članka 10. stavka 2. Komisija, prema potrebi, može zatražiti dodatne informacije od država članica, među ostalim informacije o učinkovitosti mjera provedenih na nacionalnoj razini i o učinkovitosti suradnje i uzajamne pomoći.

4.  Do ... [30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija podnosi privremeno izvješće o stanju u pogledu prenošenja i provedbe ove Direktive.

Članak 13.

Prenošenje

1.  Države članice do … [24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

One počinju primjenjivati te mjere najkasnije … [30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu petog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europskog parlamenta o savezima trgovaca

Europski parlament priznaje moguću ulogu saveza trgovaca u stvaranju gospodarske učinkovitosti u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, no naglašava da se zbog trenutačnog pomanjkanja informacija ne mogu ocijeniti gospodarski učinci takvih saveza trgovaca na funkcioniranje lanca opskrbe.

S tim u vezi Europski parlament poziva Komisiju da bez odgode pokrene detaljnu analizu opsega i učinaka nacionalnih i međunarodnih saveza trgovaca na gospodarsko funkcioniranje lanca opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima.

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o transparentnosti poljoprivrednih tržišta i tržišta hrane

Europski parlament, Vijeće i Komisija naglašavaju kako je transparentnost poljoprivrednih tržišta i tržišta hrane ključni element za dobro funkcioniranje lanca opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kako bi se gospodarskim subjektima i javnim tijelima pomoglo da donesu odluke temeljene na informacijama te subjektima olakšalo razumijevanje tržišnih kretanja. Komisiju se potiče da nastavi s aktualnim radom na povećanju transparentnosti tržišta na razini EU-a. To može uključivati jačanje rada na tržišnim opservatorijima EU-a i poboljšanje prikupljanja statističkih podataka potrebnih za analizu mehanizama formiranja cijena duž lanca opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima.

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 165.
(2) SL C 237, 6.7.2018., str. 74.
(3)SL C 440, 6.12.2018., str. 165.
(4)SL C 387, 25.10.2018., str. 48.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019.
(6) SL C 86, 6.3.2018., str. 40.
(7)Direktiva 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (SL L 48, 23.2.2011., str. 1.).
(8)Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).
(9)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(10)Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
(11)Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).


Europska građanska inicijativa ***I
PDF 289kWORD 90k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj građanskoj inicijativi (COM(2017)0482 – C8-0308/2017 – 2017/0220(COD))
P8_TA-PROV(2019)0153A8-0226/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0482),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 24. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0308/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 14. ožujka 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 23. ožujka 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za predstavke (A8-0226/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj građanskoj inicijativi

P8_TC1-COD(2017)0220


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 24.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Ugovorom o Europskoj uniji (UEU) ustanovljuje se građanstvo Unije. Građanima Unije („građanima) daje se pravo da se izravno obrate Komisiji sa zahtjevom da podnese prijedlog pravnog akta Unije u svrhu provedbe Ugovorâ, slično pravu dodijeljenom ▌Europskom parlamentu na temelju članka 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Vijeću na temelju članka 241. UFEU-a. Europska građanska inicijativa stoga doprinosi jačanju demokratskog funkcioniranja Unije sudjelovanjem građana u demokratskom i političkom životu. Kao što je vidljivo iz strukture članka 11. UEU-a i članka 24. UFEU-a, europsku građansku inicijativu trebalo bi razmotriti u kontekstu drugih sredstava kojima građani mogu skrenuti pozornost institucija Unije na određena pitanja, a naročito je riječ o dijalogu s predstavničkim udrugama i civilnim društvom, savjetovanju sa zainteresiranim stranama, predstavkama i zahtjevima upućenima Europskom ombudsmanu.

(2)  Uredbom (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(6) utvrđena su pravila i postupci za europsku građansku inicijativu te je navedena Uredba dopunjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1179/2011(7).

(3)  U svojem izvješću o primjeni Uredbe (EU) br. 211/2011 od 31. ožujka 2015. Komisija je navela niz problema koji se pojavljuju pri provedbi te Uredbe te se obvezala da će podrobnije analizirati utjecaj tih problema na djelotvornost instrumenta europske građanske inicijative te poboljšati njegovo funkcioniranje.

(4)  Europski parlament u svojoj rezoluciji od 28. listopada 2015. o europskoj građanskoj inicijativi(8) i svom nacrtu izvješća o vlastitoj inicijativi od 26. lipnja 2017.(9), pozvao Komisiju da revidira Uredbu (EU) br. 211/2011 i Provedbenu uredbu (EU) br. 1179/2011.

(5)  Ovom se Uredbom europska građanska inicijativa želi učiniti dostupnijom, jednostavnijom i lakšom za provedbu za organizatore inicijative i one koji je podupiru te se žele ojačati popratne mjere kako bi se ostvario njezin puni potencijal ▌kao instrumenta za poticanje rasprave. Njome bi se trebalo olakšati sudjelovanje što većeg broja građana u demokratskom procesu donošenja odluka na razini Unije ▌.

(6)  Kako bi se ostvarili ti ciljevi postupci i uvjeti kojie se zahtjevaju za europsku građansku inicijativu trebali bi biti učinkoviti, transparentni, jasni, jednostavni, prilagođeni korisnicima, dostupni osobama s invaliditetom i razmjerni prirodi ovog instrumenta. Trebali bi postići razumnu ravnotežu između prava i obveza teosigurati da valjane inicijative dobiju odgovarajuće ispitivanje i odgovor Komisije.

(7)  Primjereno je utvrditi najnižu dob za podupiranje određene inicijative. Ta najniža dob trebala odgovarati dobi u kojoj građani stječu pravo glasovanja na izborima za Europski parlament. Kako bi se povećalo sudjelovanje mladih građana u demokratskom životu Unije i time ostvario puni potencijal europske građanske inicijative kao instrumenta participativne demokracije ▌, države članice koje to smatraju primjerenim trebale bi moći minimalnu dob za potporu inicijativi postaviti na 16 godina te o tome obavijestiti Komisiju. Komisija bi povremeno trebala preispitati funkcioniranje europske građanske inicijative, uključujući u pogledu minimalne dobi za potporu inicijativama. Potiče se države članice da razmotre postavljanje minimalne dobi na 16 godina u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom.

(8)  U skladu s člankom 11. stavkom 4. UEU-a, za donošenje inicijative kojom se Komisiju poziva da u okviru svojih ovlasti podnese odgovarajući prijedlog o pitanjima za koja građani smatraju da je potreban pravni akt Unije u svrhu provedbe Ugovorâ potrebna je potpora najmanje jednog milijuna građana Unije, državljana znatnog broja država članica.

(9)  Kako bi se osiguralo da inicijativa odražava interes Unije te da istodobno instrument bude jednostavan za primjenu, trebalo bi odrediti da građani trebaju dolaziti iz najmanje jedne četvrtine država članica.

(10)  Kako bi se osiguralo da inicijativa bude reprezentativna te kako bi se građanima osigurali slični uvjeti za podupiranje inicijative, primjereno je odrediti i najmanji broj potpisnika koji trebaju dolaziti iz svake od tih država članica. Najmanji broj potpisnika potrebnih za svaku državu članicu trebao bi biti degresivno razmjeran i odgovarati broju zastupnika u Europskom parlamentu koji su izabrani u svakoj državi članici pomnoženom s ukupnim brojem zastupnika u Europskom parlamentu.

(11)  Kako bi europske građanske inicijative postale uključivije i vidljivije, organizatori mogu za vlastite promidžbene i komunikacijske aktivnosti upotrebljavati druge jezike osim službenih jezika institucija Unije koji, u skladu s ustavnim poretkom država članica, imaju službeni status na cijelom ili na dijelu njihovog državnog područja.

(12)  Iako osobni podaci koji se obrađuju u primjeni ove Uredbe mogu sadržavati osjetljive ▌podatke, s obzirom na prirodu europske građanske inicijative kao instrumenta participativne demokracije, opravdano je zahtijevati osobne podatke za potrebe potpore inicijativi i te podatke obrađivati u mjeri u kojoj je to potrebno radi provjere izjava o potpori u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(13)  Kako bi europsku građansku inicijativu učinila dostupnijom ▌, Komisija bi trebala pružati informacije i pomoć te praktičnu potporu građanima i skupinama organizatora, posebno o onim aspektima ove Uredbe koji su u njezinoj nadležnosti. Kako bi ojačala pružanje informacija i pomoći, Komisija bi također trebala staviti na raspolaganje internetsku platformu za suradnju kojom se pružaju forum za raspravu i neovisnu podršku, informacije i pravni savjeti o europskoj građanskoj inicijativi. Platformi bi trebali imati pristup građani, skupine organizatora, organizacije i vanjski stručnjaci s iskustvom u organiziranju europskih građanskih inicijativa. Platforma bi trebala biti dostupna osobama s invaliditetom.

(14.) Kako bi skupine organizatora mogle upravljati svojom inicijativom tijekom cijelog postupka, Komisija bi trebala staviti na raspolaganje internetski registar za europsku građansku inicijativu. Kako bi se podigla razina svijesti i osigurala transparentnost u pogledu svih inicijativa, registar bi se trebao sastojati od javno dostupne internetske stranice s iscrpnim informacijama o europskoj građanskoj inicijativi općenito, kao i ažuriranim informacijama o pojedinačnim inicijativama, njihovom statusu te prijavljenim izvorima potpore i financiranja na temelju informacija koje je dostavila skupina organizatora.

(15)  Radi približavanja građanima i podizanja svijesti o europskoj građanskoj inicijativi, države članice trebale bi uspostaviti jednu ili više kontaktnih točaka ▌ na svojem državnom području za pružanje informacija i pomoći građanima u vezi s europskom građanskom inicijativom. Takve informacije i pomoć trebali bi uključivati osobito one aspekte Uredbe čija je provedba u nadležnosti nacionalnih tijela u državama članicama ili koji se odnose na primjenjivo nacionalno pravo te za koja su ta nadležna tijela stoga najprikladnija za informiranje građana i skupina organizatora, kao i pružanje pomoći. Prema potrebi, države članice trebale bi nastojati ostvariti sinergiju s uslugama koje pružaju potporu za korištenje sličnih nacionalnih instrumenata. Komisija, uključujući njezina predstavništva u državama članicama, trebala bi osigurati blisku suradnju s nacionalnim kontaktnim točkama za te aktivnosti informiranja i pomoći, uključujući, prema potrebi, komunikacijske aktivnosti na razini Unije.

(16)  Za uspješno pokretanje i vođenje građanske inicijative potrebna je minimalna organizirana struktura. Ta bi struktura trebala imati oblik skupine organizatora sastavljene od fizičkih osoba s boravištem u najmanje sedam različitih država članica kako bi se potaknulo javljanje pitanja relevantnih na razini Unije te kako bi se potaknulo promišljanje o tim pitanjima. Radi transparentnosti i neometane i učinkovite komunikacije skupina organizatora trebala bi odrediti predstavnika za kontakt između skupine organizatora i institucija Unije tijekom cijelog postupka. Skupina organizatora trebala bi imati mogućnost osnovati pravnu osobu za vođenje inicijative u skladu s nacionalnim pravom. Za potrebe ove Uredbe ta bi se pravna osoba trebala smatrati skupinom organizatora.

(17)  Premda odgovornost i sankcije u vezi s obradom osobnih podataka ostaju uređene na temelju Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(10), skupina organizatora trebala bi biti solidarno odgovorna, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, za svaku štetu koju njezini članovi prouzročili pri organizaciji inicijative nezakonitim djelima počinjenim namjerno ili krajnjom nepažnjom. Države članice trebale bi osigurati da skupina organizatora podliježe odgovarajućim sankcijama za kršenja ove Uredbe.

(18)  Kako bi se osigurala dosljednost i transparentnost u pogledu inicijativa te izbjeglo prikupljanje potpisa za inicijative koje nisu u skladu uvjetima utvrđenima u Ugovorima i ovoj Uredbi, inicijative koje su u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi trebala bi registrirati Komisija prije početka prikupljanja izjava o potpori građana. Komisija bi registraciju trebala provoditi potpuno poštujući obvezu o navođenju razloga u okviru članka 296. drugog stavka UFEU-a i u skladu s općim načelom dobre uprave kako je navedeno u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(19)  Kako bi europska građanska inicijativa bila djelotvorna i dostupnija, uzimajući u obzir da bi postupci i uvjeti potrebni za europsku građansku inicijativu trebali biti jasni, jednostavni, prilagođeni korisnicima i razmjerni, te kako bi se osiguralo da se registrira što je više moguće inicijativa, primjereno je djelomično registrirati inicijativu u slučajevima kada samo dio ili dijelovi inicijative ispunjavaju uvjete za registraciju u skladu s ovom Uredbom. Inicijativu bi trebalo djelomično registrirati pod uvjetom da ▌dio inicijative, uključujući njezine glavne ciljeve, ne izlazi očito iz okvira ovlasti Komisije da podnese prijedlog pravnog akta Unije radi provedbe Ugovorâ te pod uvjetom da su ispunjeni svi ostali zahtjevi za registraciju. Trebalo bi osigurati jasnoću i transparentnost u pogledu opsega djelomične registracije te bi potencijalne potpisnike trebalo obavijestiti o opsegu registracije te o činjenici da se izjave o potpori prikupljaju samo u odnosu na dio inicijative koji je registriran. Komisija bi tu skupinu organizatora trebala na dovoljno detaljan način obavijestiti o razlozima svoje odluke da ne registrira ili samo djelomično registrira inicijativu te o svim mogućim pravnim i izvansudskim pravnim sredstvima koja su im na raspolaganju.

(20)  Izjave o potpori za inicijativu trebalo bi prikupljati unutar određenog vremenskog roka. Kako bi se osiguralo da inicijativa ne prestane biti relevantna, istodobno vodeći računa o složenosti prikupljanja izjava o potpori u cijeloj Uniji, taj vremenski rok ne bi trebao biti dulji od 12 mjeseci od datuma početka razdoblja prikupljanja koje je odredila skupina organizatora. Skupina organizatora trebala bi imati mogućnost odabira datuma početka razdoblja prikupljanja u roku od šest mjeseci od registracije inicijative. Skupina organizatora trebala bi obavijestiti Komisiju o odabranom datumu najkasnije 10 radnih dana prije tog datuma. Radi osiguranja koordinacije s nacionalnim tijelima Komisija bi trebala obavijestiti države članice o datumu koji im je priopćila skupina organizatora.

(21)  Kako bi europska građanska inicijativa bila dostupnija, jednostavnija i lakša za provedbu za organizatore i građane, Komisija bi trebala uspostaviti i voditi središnji sustav za internetsko prikupljanje izjava o potpori. Taj bi sustav trebao biti besplatno dostupan skupinama organizatora i trebao bi imati potrebna tehničke značajke koje omogućuju internetsko prikupljanje, uključujući uslugu udomljavanja i softver, te značajke pristupačnosti koje građanima s invaliditetom omogućuju podupiranje inicijative. Taj bi sustav trebalo uspostaviti i održavati u skladu s Odlukom Komisije (EU, Euratom) 2017/46(11).

(22)  Građani bi trebali imati mogućnost podupiranja inicijative putem interneta ili papirnatom obliku na način da pritom otkriju samo osobne podatke utvrđene u Prilogu III. ovoj Uredbi. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o tome žele li biti uključene u dio A odnosno dio B Priloga III. Građani koji upotrebljavaju središnji sustav internetskog prikupljanja za europske građanske inicijative trebali bi biti u mogućnosti poduprijeti inicijativu na internetu koristeći se prijavljenim sredstvima elektroničke identifikacije ili potpisivanjem izjave o potpori elektroničkim potpisom u smisluUredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(12). U tu svrhu Komisija i države članice trebale bi osigurati odgovarajuće tehničke značajke u okviru te Uredbe ▌. Građani bi izjavu o potpori trebali potpisati samo jednom.

(20)  Kako bi se olakšao prijelaz na novi središnji sustav internetskog prikupljanja, skupina organizatora trebala bi i dalje imati mogućnost da uspostavi vlastite sustave internetskog prikupljanja i da prikuplja izjave o potpori pomoću tog sustava za inicijative registriranog u skladu s ovom Uredbom do 31. prosinca 2022. Skupina organizatora za svaku bi inicijativu trebala upotrijebljavati jedan pojedinačni sustav internetskog prikupljanja. Pojedinačni sustavi internetskog prikupljanja koje uspostavlja i koje vodi skupina organizatora trebali bi imati odgovarajuće tehničke i sigurnosne značajke kako bi se osiguralo da se podaci tijekom cijelog postupka sigurno prikupljaju, pohranjuju i prenose. U tu svrhu Komisija bi u suradnji s državama članicama trebala utvrditi detaljne tehničke specifikacije za pojedinačne sustave internetskog prikupljanja. Komisija bi trebala moći zatražiti savjet Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), koja pomaže institucijama Unije pri oblikovanju i provedbi politika povezanih sa sigurnošću mrežnih i informacijskih sustava.

(24)  Primjereno je da države članice provjere jesu li pojedinačni sustavi internetskog prikupljanja koje su uspostavili organizatori u skladu sa zahtjevima ove Uredbe i da izdaju dokument koji tu usklađenost potvrđuje prije početka prikupljanja izjava o potpori. Potvrđivanje pojedinačnih sustava internetskog prikupljanja mora provesti nadležno nacionalno tijelo države članice u kojoj se podaci prikupljeni putem pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja pohranjuju. Ne dovodeći u pitanje ovlasti nacionalnih nadzornih tijela u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, države članice trebale bi odrediti nadležno nacionalno tijelo odgovorno za potvrđivanje sustava. Države članice trebale bi uzajamno priznavati potvrde koje su izdala njihova nadležna tijela.

(25)  Ako je inicijativa dobila potrebne izjave o potpori od potpisnika, svaka država članica trebala bi biti odgovorna za provjeru i potvrđivanje izjava o potpori koje potpisuju njezini državljani kako bi se ocijenilo je li prikupljen zahtjevani najmanji broj potpisnika koji imaju pravo podržati europske građanske inicijative. Uzimajući u obzir potrebu da se ograniči administrativno opterećenje za države članice, takve bi provjere trebalo provoditi na temelju odgovarajućih kontrola, koje se mogu zasnivati na nasumičnom uzorkovanju. Države članice trebale bi izdati dokument kojim se potvrđuje broj zaprimljenih valjanih izjava o potpori.

(26)  Radi promicanja sudjelovanja i javne rasprave o pitanjima povezanima s inicijativama, kada inicijativa koju je podržao zahtjevani broj potpisnika i koja ispunjava ostale zahtjeve ove Uredbe bude podnesena Komisiji, skupina organizatora trebala bi imati pravo predstaviti tu inicijativu na javnom saslušanju na razini Unije. ▌Europski parlament trebao bi organizirati javno saslušanje u roku od tri mjeseca od podnošenja inicijative Komisiji. Europski parlament trebao bi osigurati uravnoteženo zastupanje ▌interesa relevantnih dionika, uključujući civilno društvo, socijalne partnere i stručnjake. Komisija bi trebala biti zastupljena na odgovarajućoj razini. Vijeće, druge institucije i savjetodavna tijela Unije i zainteresirani dionici trebali bi imati priliku sudjelovati na saslušanju kako bi jamčili da je ono inkluzivno i kako bi doprinijeli javnom interesu.

(27)  Europski parlament, kao institucija u kojoj su na razini Unije građani izravno zastupljeni, trebao bi imati pravo na ocjenjivanje potpore za valjanu inicijativu nakon njezina podnošenja i nakon javnog saslušanja o njoj. Europski parlament također bi trebao moći ocijeniti mjere koje je poduzela Komisija kao odgovor na inicijativu i koje je navela u komunikaciji.

(28)  Kako bi se osiguralo djelotvorno sudjelovanje građana u demokratskom životu Unije, Komisija bi trebala ispitati valjanu inicijativu i na nju odgovoriti. Komisija bi stoga trebala navesti svoje pravne i političke zaključke te mjere koje namjerava poduzeti, i to u roku od šest mjeseci od dana primitka inicijative. Komisija bi trebala objasniti razloge za mjere koje namjerava poduzeti na jasan, razumljiv i detaljan način, uključujući hoće li kao odgovor na inicijativu donijeti prijedlog pravnog akta Unije, a svoje bi razloge trebala navesti i ako ne namjerava poduzeti nikakve mjere. Komisija bi inicijative trebala razmatrati u skladu s općim načelom dobre uprave kako je navedeno u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(29)  Kako bi osigurali transparentnost svojeg financiranja i potpore, skupina organizatora trebala bi pružiti redovno ažurirane i detaljne informacije o izvorima financiranja i potpore ▌u pogledu svojih inicijativa od datuma registracije do datuma podnošenja inicijative Komisiji. Te bi informacije trebalo objaviti u registru i na javnim internetskim stranicama europske građanske inicijative. Izjava o izvorima financiranja i potpori skupine organizatora trebala bi uključivati informacije o financijskoj potpori koja premašuje 500 EUR po sponzoru te o organizacijama koje skupini organizatora pomažu na dobrovoljnoj osnovi, ako takva potpora nije ekonomski mjerljiva. Subjekti, a posebno organizacije koje na temelju Ugovorâ doprinose oblikovanju europske političke svijesti i izražavanju volje građana Unije, trebali bi imati mogućnost promicati, financirati i podupirati i ▌inicijative, pod uvjetom da to čine u skladu s postupcima i uvjetima utvrđenima ovom Uredbom ▌.

(30)  Kako bi se osigurala potpuna transparentnost, Komisija bi trebala staviti na raspolaganja obrazac za kontakt, u registru i na javnim internetskim stranicama europske građanske inicijative, kako bi građanima omogućila dpodnošenje pritužbi na cjelovitost i točnost informacija o izvorima financiranja i potpore, kako su ih prijavile skupine organizatora. Komisija bi od skupine organizatora trebala imati pravo zahtjevati sve dodatne informacije u vezi s pritužbama i, prema potrebi, ažurirati informacije o prijavljenim izvorima financiranja i potpore u registru.

(31)  Na postupke obrade osobnih podataka koji se provode na temelju ove Uredbe primjenjuje se Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća. U tom je pogledu zbog pravne sigurnosti primjereno pojasniti da se predstavnik skupine organizatora, ili ovisno o slučaju pravna osoba osnovana za potrebe upravljanja inicijativom, i nadležna tijela država članica trebaju smatrati voditeljima obrade podataka u smislu Uredbe (EU) 2016/679 u odnosu na obradu osobnih podataka pri prikupljanju izjava o potpori, adresa e-pošte i podataka o sponzorima inicijative kao i radi provjere i potvrđivanja izjava o potpori te odrediti najdulje razdoblje u kojem se osobni podaci, prikupljeni za potrebe građanske inicijative, mogu zadržati. u svojstvu voditelja obrade podataka predstavnik skupine organizatora, ili ovisno o slučaju, pravna osoba osnovana za potrebe upravljanja inicijativom, i nadležna tijela država članica trebali bi poduzeti sve odgovarajuće mjere da se ispune obveze propisane Uredbom (EU) 2016/679, a posebno one povezane sa zakonitošću ▌i sigurnošću aktivnosti obrade, pružanjem informacija i pravima osoba čiji se podaci obrađuju.

(32)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća ▌(13) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi Komisija primjenom ove Uredbe. Primjereno je razjasniti da se Komisija treba smatrati voditeljem obrade podataka u smislu Uredba (EU) 2018/1725 u vezi s obradom osobnih podataka u registru, na internetskoj platformi za suradnju, u središnjem sustavu internetskog prikupljanja i pri prikupljanju adresa e-pošte. Komisija bi, u skladu s tom Uredbom, trebala uspostaviti i voditi središnji sustav internetskog prikupljanja kojim se skupini organizatora omogućuje da prikupljaju izjave o potpori svojim inicijativama putem interneta. Komisija i predstavnik skupine organizatora, ili ovisno o slučaju, pravna osoba osnovana za potrebe upravljanja inicijativom trebali bi biti zajednički voditelji obrade u smislu Uredbe (EU) 2016/679 u vezi s obradom osobnih podataka u središnjem sustavu internetskog prikupljanja.

(33)  Kako bi se doprinijelo promicanju aktivnog sudjelovanja građana u političkom životu Unije, Komisija bi trebala podizati svijest javnosti o europskoj građanskoj inicijativi te se pritom koristiti naročito digitalnim tehnologijama i društvenim mrežama, te činiti to u okviru mjera za promicanje građanstva Unije i prava građana. Europski parlament trebao bi doprinijeti komunikacijskim aktivnostima Komisije.

(34)  Kako bi se olakšala komunikacija s potpisnicima i kako bi ih se obavijestilo o daljnjim aktivnostima povodom inicijative, Komisija i skupina organizatora trebali bi imati mogućnost prikupljanja adresa e-pošte potpisnika, u skladu s pravilima o zaštiti podataka ▌. Prikupljanje adresa e-pošte trebalo bi biti neobvezno i podložno izričitoj suglasnosti potpisnikâ. Adrese e-pošte ne bi se trebale prikupljati u okviru obrasca izjave o potpori, a potencijalni potpisnici trebali bi biti obaviješteni o tome da njihovo pravo na podupiranje inicijative nije uvjetovano davanjem pristanka za prikupljanje njihove adrese e-pošte.

(35)  Kako bi se ova Uredba prilagodila budućim potrebama, Komisiju bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU u vezi s izmjenama prilogâ ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(14). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(36)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji, posebno u pogledu utvrđivanja tehničkih specifikacija za sustave internetskog prikupljanja u skladu s ovom Uredbom. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(15).

(37)  U skladu s načelom proporcionalnosti, radi ostvarenja temeljnog cilja jačanja sudjelovanja građana u demokratskom i političkom životu Unije, potrebno je i primjereno utvrditi pravila o europskoj građanskoj inicijativi. Ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje cilja u skladu s člankom 5. stavkom 4. UEU-a.

(38)  Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima ▌.

(39)  Radi pravne sigurnosti i jasnoće Uredbu (EU) br. 211/2011 trebalo bi staviti izvan snage.

(40)  Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(16), koji je dao mišljenje 19. prosinca 2017.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju postupci i uvjeti potrebni za inicijativu kojom se Europsku komisiju poziva da u okviru svojih ovlasti podnese odgovarajući prijedlog o pitanjima za koja građani Unije smatraju da je potreban pravni akt Unije u svrhu provedbe Ugovorâ („europska građanska inicijativa” ili „inicijativa”).

Članak 2.

Pravo na podupiranje europske građanske inicijative

1.  Svaki građanin Unije koji je najmanje one dobi kojom stječu pravo glasovanja na izborima za Europski parlament imaju pravo poduprijeti inicijativu potpisivanjem izjave o potpori u skladu s ovom Uredbom.

Države članice mogu kao minimalnu dob za potporu inicijativi odrediti dob od 16 godina, u skladu sa svojim nacionalnim zakonima, i u tom slučaju o tome obavijestiti Komisiju.

2.  U skladu s primjenjivim pravom, države članice i Komisija osiguravaju da osobe s invaliditetom mogu ostvariti svoje pravo na potporu inicijativama i na ravnopravnoj osnovi s ostalim građanima pristupiti svim relevantnim izvorima informacija o njima.

Članak 3.

Potreban broj potpisnika

1.  Inicijativa je valjana:

(a)  ako je dobila potporu najmanje jednog milijuna građana Unije u skladu s člankom 2. stavkom 1. prvog podstavka („potpisnici”) iz najmanje jedne četvrtine država članica; i

(b)  ako je u najmanje jednoj četvrtini država članica u trenutku registracije inicijative broj potpisnika barem jednak najmanjem broju utvrđenom u Prilogu I. koji odgovara broju zastupnika u Europskom parlamentu izabranih u svakoj od tih država članica pomnoženom s ukupnim brojem zastupnika u Europskom parlamentu.

2.  Za potrebe stavka 1. potpisnici se broje prema državi članici svojeg državljanstva neovisno o mjestu na kojem je potpisana izjava o potpori.

Članak 4.

Informacije i pomoć Komisije i država članica

1.  Komisija građanima i skupinama organizatora ▌pruža lako dostupne i razumljive informacije i pomoć u vezi s europskom građanskom inicijativom, uključujući usmjeravajući ih prema odgovarajućim izvorima informacija i pomoći.

Komisija objavljuje vodič o europskoj građanskoj inicijativi, i na internetu i u papirnatom obliku te na svim službenim jezicima institucija Unije,.

2.  Komisija stavlja besplatno na raspolaganje internetsku platformu za suradnju ▌u pogledu europske građanske inicijative.

Platforma pruža praktične i pravne savjete te forum za raspravu o europskoj građanskoj inicijativi u okviru kojeg građani, skupine organizatora, dionici, nevladine organizacije, stručnjaci i druge institucije i tijela Unije koji žele sudjelovati mogu razmijeniti informacije i najbolje prakse.

Platforma mora biti dostupna osobama s invaliditetom.

Troškove rada i održavanja platforme snosi opći proračun Europske unije.

3.  Komisija stavlja na raspolaganje internetski registar s pomoću kojeg skupine organizatora mogu upravljati svojom inicijativom tijekom cijelog postupka.

Registar uključuje javne internetske stranice s informacijama o europskoj građanskoj inicijativi općenito te konkretnima inicijativama i njihovu statusu.

Komisija redovito ažurira registar čineći dostupnim informacije koje su podnijele skupine organizatora.

4.  Nakon što registrira inicijativu u skladu s člankom 6., Komisija osigurava prijevod sadržaja inicijative, uključujući njezine priloge, na sve službene jezike institucija Unije, u granicama navedenim u Prilogu II., radi njegove objave u registru te njegovog korištenja za potrebe prikupljanja izjava o potpori u skladu s ovom Uredbom. ▌

Skupina organizatora, osim toga, može osigurati prijevod ▌na sve službene jezike institucija Unije▌dodatnih informacija o inicijativi i eventualni prijevod nacrta pravnog akta iz Priloga II., koji se podnosi u skladu s člankom 6. stavkom 2. Ti prijevodi su odgovornost skupine organizatora. Sadržaj prijevoda koji je dostavila skupina organizatora odgovara sadržaju inicijative koji se podnosi u skladu s člankom 6. stavkom 2.

Komisija osigurava da se u registru i na javnoj internetskoj stranici europske građanske inicijative objave informacije koje su podnesene u skladu s člankom 6. stavkom 2. i prijevodi podneseni u skladu s ovim stavkom.

5.  Komisija razvija ▌sustav razmjene datoteka za slanje izjava o potpori nadležnim tijelima država članica, u skladu s člankom 12. ▌te ga besplatno stavlja na raspolaganje skupinama▌organizatora .

6.  Svaka država članica uspostavlja jednu ili više kontaktnih točki za besplatno pružanje informacija i pomoć skupinama organizatora ▌u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom.

POGLAVLJE II.

POSTUPOVNE ODREDBE

Članak 5.

Skupina organizatora

1.  Inicijativu priprema i njome upravlja skupina od najmanje sedam fizičkih osoba („skupina organizatora”). U navedeni najmanji broj ne ulaze zastupnici u Europskom parlamentu.

2.  Članovi skupine organizatora u trenutku registriranja inicijative moraju biti građani Unije koji imaju dovoljno godina da imaju pravo glasovanja na izborima za Europski parlament, a skupina mora uključivati osobe s boravištem u najmanje sedam različitih država članica.

Komisija za svaku inicijativu objavljuje imena svih članova skupine organizatora u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725.

3.  Skupina organizatora među svojim članovima imenuje jednog predstavnika i jednog zamjenika predstavnika koji su zaduženi za kontakt između skupine ogranizatora i institucija Unije tijekom postupka te su ovlašteni djelovati u ime skupine organizatora („osobe za kontakt”).

Skupina organizatora može imenovati i još najviše druge dvije fizičke osobe, među svojim članovima ili drugim osobama, koje su ovlaštene djelovati u ime osoba za kontakt za potrebe komunikacije s institucijama Unije tijekom postupka.

4.  Skupina organizatora obavješćuje Komisiju o svim promjenama u sastavu skupine tijekom trajanja postupka te dostavlja odgovarajući dokaz da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavcima 1. i 2. Promjene u sastavu skupine organizatora moraju se unijeti u obrasce izjave o potpori, a imena sadašnjih i bivših članova skupine organizatora ostaju dostupna u registru tijekom cijelog postupka.

5.  Ne dovodeći u pitanje odgovornost predstavnika skupine organizatora kao voditelja obrade podataka na temelju članka 82. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/679, članovi skupine organizatora solidarno su odgovorni ▌za svaku štetu prouzročenu pri organizaciji inicijative nezakonitim djelima počinjenim namjerno ili krajnjom nepažnjom, na temelju primjenjivog nacionalnog prava.

6.  Ne dovodeći u pitanje sankcije iz članka 84. Uredbe (EU) 2016/679, države članice moraju osigurati da članovi skupine organizatora, u skladu s nacionalnim pravom, podliježu učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznama za kršenje ove Uredbe, osobito za:

(a)  davanje lažne izjave;

(b)  neovlaštenu uporabu podataka.

7.  Ako je u skladu s nacionalnim pravom države članice posebno za potrebe upravljanja određenom inicijativom osnovana pravna osoba, ta se pravna osoba za potrebe stavaka 5. i 6. ovog članka, članka 6. stavka 2. i stavaka od 4. do 7., članaka od 7. do 19. te prilogâ od II. do VII. smatra skupinom organizatora ili, ovisno o slučaju, njezinim članovima pod uvjetom da je članu skupine organizatora koji je imenovan za njezinog predstavnika skupine dana ovlast zastupanja pravne osobe.

Članak 6.

Registracija

1.  Izjave o potpori za inicijativu mogu se prikupljati tek nakon što Komisija registrira inicijativu.

2.  Skupina organizatora Komisiji podnosi zahtjev za registraciju putem registra.

Pri podnošenju zahtjeva skupina organizatora mora:

(a)  dostaviti informacije iz Priloga II. na jednom od službenih jezika institucija Unije;

(b)  navesti sedam članova koje treba uzeti u obzir za potrebe članka 5. stavaka 1. i 2. ako se skupina organizatora sastoji od više od 7 članova;

(c)  navesti da je osnovana pravna osoba u skladu s člankom 5. stavkom 7., ako je to primjenjivo.

Ne dovodeći u pitanje stavke 5. i 6., Komisija odlučuje o zahtjevu za registraciju u roku od dva mjeseca od njegova podnošenja.

3.  Komisija registrira inicijativu u sljedećim slučajevima:

(a)  skupina organizatora dostavila je odgovarajući dokaz da ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 5. stavcima 1. i 2. te je imenovala osobe za kontakt u skladu s člankom 5. stavkom 3. prvim podstavkom;

(b)  u slučaju iz članka 5. stavka 7. pravna je osoba osnovana posebno za potrebe upravljanja inicijativom, a član skupine organizatora koji je imenovan za predstavnika skupine ovlašten je zastupati tu pravnu osobu;

(c)  nijedan dio inicijative ne izlazi očito iz okvira ovlasti Komisije da podnese prijedlog pravnog akta Unije radi provedbe Ugovorâ;

(d)  inicijativa nije očito uvredljiva, neozbiljna ili šikanirajuća;

(e)  inicijativa nije očito u suprotnosti s vrijednostima Unije kako su utvrđene u članku 2. UEU-a i pravima utvrđenima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

Za potrebe određivanja jesu li ispunjeni zahtjevi iz točaka od (a) do (e) prvog podstavka ovog stavka, Komisija ocjenjuje informacije koje su dostavile skupine organizatora u skladu sa stavkom 2.

Ako nije ispunjen jedan ili više zahtjeva iz točki od (a) do (e) prvog podstavka ovog stavka, Komisija odbija registraciju inicijative, ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 5.

4.  Ako smatra da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavku 3. prvom podstavku točkama (a), (b), (d) i (e), ali da nije ispunjen zahtjev utvrđen u stavku 3. prvom podstavku točki (c), Komisija u roku od jednog mjeseca od podnošenja zahtjeva obavješćuje skupinu organizatora o svojoj ocjeni te o razlozima za tu ocjenu.

U takvom slučaju skupina organizatora može ili izmijeniti inicijativu kako bi se uzela u obzir ocjena Komisije i osiguralo da je inicijativa u skladu sa zahtjevom utvrđenim u stavku 3. prvom podstavku točki (c) ili zadržati ili povući prvobitnu inicijativu. Skupina organizatora obavješćuje Komisiju o svojem izboru u roku od dva mjeseca od primitka Komisijine ocjene s razlozima za tu ocjenu te dostavlja eventualne izmjene prvotne inicijative.

Kada skupna organizatora izmijeni ili zadrži svoju prvobitnu inicijativu u skladu s drugim podstavkom ovog stakva, Komisija:

(a)  registrira inicijativu ako ispunjava zahtjev utvrđen u stavku 3. prvom podstavku točki (c);

(b)  djelomično registrira inicijativu ako ▌dio inicijative, uključujući njezine glavne ciljeve, ne izlazi očito iz okvira ovlasti Komisije da podnese prijedlog pravnog akta Unije radi provedbe Ugovorâ;

(c)  inače, odbija registrirati inicijativu.

Komisija o zahtjevu odlučuje u roku od jednog mjeseca od primitka informacija iz drugog podstavka ovog stavka od skupine organizatora.

5.  Inicijativa koja je registrirana objavljuje se u registru.

Ako Komisija djelomično registrira inicijativu u registru objavljuje informacije o opsegu registracije inicijative.

U takvom slučaju, skupina organizatora osigurava da potencijalni potpisnici budu obaviješteni o opsegu registracije inicijative te činjenici da se izjave o potpori prikupljaju samo u odnosu na opseg koji je registriran.

6.  Komisija inicijativu registrira pod jedinstvenim registarskim brojem i o tome obavješćuje skupinu organizatora.

7.  Ako odbije registrirati inicijativu ili je registrira samo djelomično u skladu sa stavkom 4., Komisija navodi razloge za to i obavješćuje skupinu organizatora ▌. Komisija skupinu organizatora obavješćuje i o svim mogućim sudskim i izvansudskim pravnim sredstvima koja su joj na raspolaganju

Komisija objavljuje sve odluke o zahtjevima za registraciju koje donese u skladu s ovim člankom u registru i na javnim internetskim stranicama o europskoj građanskoj inicijativi.

8.  Komisija o registraciji inicijative obavješćuje Europski parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija.

Članak 7.

Povlačenje inicijative

Skupina organizatora u bilo kojem trenutku prije podnošenja inicijative Komisiji u skladu s člankom 13. može povući inicijativu koja je registrirana u skladu s člankom 6. Takvo povlačenje objavljuje se u registru.

Članak 8.

Razdoblje prikupljanja

1.  Sve izjave o potpori prikupljaju se u razdoblju od najdulje 12 mjeseci od datuma koji odabere skupina organizatora („razdoblje prikupljanja”), ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 6. Taj datum mora biti najkasnije šest mjeseci od registracije inicijative u skladu s člankom 6.

Skupina organizatora obavješćuje Komisiju o odabranom datumu najkasnije 10 radnih dana prije tog datuma.

Ako, tijekom razdoblja prikupljanja, skupina organizatora želi prekinuti prikupljanje izjava o potpori prije no što istekne razdoblje prikupljanja ▌, o toj namjeri obaviješćuje Komisiju najmanje 10 radnih dana prije ▌novog datuma izabranog za završetak razdoblja prikupljanja.

Komisija obavješćuje države članice o datumu iz prvog podstavka.

2.  Komisija u registru navodi datume početka i završetka razdoblja prikupljanja.

3.  Na dan završetka razdoblja prikupljanja Komisija zaključuje rad središnjeg sustava internetskog prikupljanja u skladu s člankom 10., a skupina organizatora zaključuje rad pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja u skladu s člankom 11.

Članak 9.

Postupak prikupljanja izjava o potpori

1.  Izjave o potpori mogu se potpisati putem interneta ili u papirnatom obliku.

2.  Za prikupljanje izjava o potpori mogu se upotrebljavati samo obrasci koji su u skladu s predlošcima iz Priloga III.

Prije početka prikupljanja izjava o potpori skupina organizatora ispunjava obrasce kako je utvrđeno u Prilogu III. Informacije navedene u obrascima moraju odgovarati informacijama u registru.

Ako se skupina organizatora odluči za internetsko prikupljanje izjava o potpori putem središnjeg sustava internetskog prikupljanja predviđenog člankom 10., Komisija osigurava odgovarajuće obrasce u skladu s Prilogom III.

Ako je inicijativa djelomično registrirana u skladu s člankom 6. stavkom 4., u obrascima iz Priloga III. te u središnjem sustavu internetskog prikupljanja i pojedinačnom sustavu internetskog prikupljanja, ovisno o tome što je primjenjivo, mora biti vidljiv opseg registracije inicijative. Obrasci izjave o potpori mogu se prilagoditi za potrebe internetskog prikupljanja ili prikupljanja u papirnatom obliku.

Prilog III. ne primjenjuje se ako građani podupiru inicijativu na internetu putem središnjeg sustava internetskog prikupljanja iz članka 10. primjenom prijavljenih sredstava elektroničke identifikacije u smislu Uredbe (EU) br. 910/2014 iz članka 10. stavka 4. ove Uredbe. Građani dostavljaju informaciju o svojem državljanstvu, a države članice prihvaćaju minimalni skup podataka za fizičku osobu u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/1501(17).

3.  Od osobe koja potpisuje izjavu o potpori traže se samo osobni podaci navedeni u Prilogu III.

4.  Države članice obavješćuju Komisiju o tome žele li biti uključene u dio A ili dio B Priloga III. do 30. lipnja 2019. Države članice koje žele da ih se uključi u dio B Priloga III. navode vrstu ili vrste osobnog identifikacijskog broja (isprave) ▌.

Komisija do 1. siječnja 2020. u registru objavljuje obrasce iz Priloga III.

Države članice uvrštene u jedan dio Priloga III. Mogu od Komisije zatražiti da budu premještene u drugio dio Priloga III. Taj zahtjev moraju podnijeti Komisiji najmanje šest mjeseci prije datuma početka primjene novih obrazaca.

5.  Skupina organizatora odgovorna je za prikupljanje izjava o potpori od potpisnika u papirnatom obliku.

6.  Izjava o potpori za određenu inicijativu može se potpisati samo jednom.

7.  Skupina organizatora obavješćuje Komisiju o broju izjava o potpori prikupljenih u svakoj državi članici barem svaka dva mjeseca tijekom razdoblja prikupljanja te o konačnom broju prikupljenih izjava u roku od tri mjeseca od završetka razdoblja prikupljanja radi objave u registru.

Ako nije prikupljen potreban broj izjava o potpori ili ako skupina organizatora ne dostavi informacije u roku od tri mjeseca od završetka razdoblja prikupljanja, Komisija zaključuje inicijativu i obavijest o tome objavljuje u registru.

Članak 10.

Središnji sustav internetskog prikupljanja

1.  Za potrebe internetskog prikupljanja izjava o potpori Komisija do 1. siječnja 2020. uspostavlja i vodi od tog datuma središnji sustav internetskog prikupljanja u skladu s Odlukom (EU, Euratom) 2017/46.

Troškove uspostave i vođenja središnjeg sustava internetskog prikupljanja idu na teret općeg proračuna Europske unije. Uporaba središnjeg sustava internetskog prikupljanja je besplatna.

Središnji sustav internetskog prikupljanja mora biti pristupačan osobama s invaliditetom.

Podaci dobiveni putem središnjeg sustava internetskog prikupljanja pohranjuju se na poslužiteljima koje Komisija stavlja na raspolaganje u tu svrhu.

Središnji sustav internetskog prikupljanja omogućuje učitavanje izjava o potpori prikupljenih u papirnatom obliku.

2.  Za svaku inicijativu Komisija osigurava da se izjave o potpori mogu prikupljati putem središnjeg sustava internetskog prikupljanja tijekom razdoblja prikupljanja utvrđenog u skladu s člankom 8.

3.  Najkasnije 10 radnih dana prije početka razdoblja prikupljanja skupina organizatora obavješćuje Komisiju o tome želi li upotrebljavati središnji sustav internetskog prikupljanja te želi li u sustav učitati izjave o potpori prikupljene u papirnatom obliku.

Ako skupina organizatora želi u sustav učitati izjave o potpori prikupljene u papirnatom obliku, sve izjave o potpori prikupljene u papirnatom obliku mora učitati najkasnije u roku od dva mjeseca od završetka razdoblja prikupljanja te o tome obavješćuje Komisiju.

4.  Države članice osiguravaju:

(a)  da građani mogu poduprijeti inicijative na internetu putem izjave o potpori služeći se prijavljenim sredstvima elektroničke identifikacije ili potpisivanjem izjave o potpori elektroničkim potpisom u smislu Uredbe (EU) br. 910/2014;

(b)  priznavanje Komisijina čvora e-IDAS koje je razvijeno u okviru Uredbe (EU) br. 910/2014 i Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/1501.

5.  Komisija se o daljnjem razvoju i poboljšanju središnjeg sustava internetskog prikupljanja savjetuje s dionicima kako bi se uzeli u obzir njihovi prijedlozi i brige.

Članak 11.

Pojedinačni sustavi internetskog prikupljanja

1.  Ako skupina organizatora ne upotrebljava središnji sustav internetskog prikupljanja, može prikupljati elektroničke izjave o potpori u više država članica ili u svim državama članicama putem drugog pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja („pojedinačni sustav internetskog prikupljanja”).

Podaci prikupljeni putem pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja pohranjuju se na državnom području države članice.

2.  Skupina organizatora osigurava usklađenost pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja sa zahtjevima utvrđenima u stavku 4. ovog članka i članku 18. stavku 3. tijekom cijelog razdoblja prikupljanja.

3.  Nakon registracije inicijative i prije početka razdoblja prikupljanja, ne dovodeći u pitanje ovlasti nacionalnih nadzornih tijela iz poglavlja VI. Uredbe (EU) 2016/679, skupina organizatora zahtjeva od nadležnog tijela države članice u kojoj se pohranjuju podaci prikupljeni putem pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja da potvrdi usklađenost sustava sa zahtjevima utvrđenima u stavku 4. ovog članka.

Ako je pojedinačni sustav internetskog prikupljanja usklađen sa zahtjevima utvrđenima u stavku 4. ovog članka, nadležno tijelo o tome izdaje potvrdu u skladu s predloškom iz Priloga IV. u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva . Skupina organizatora primjerak te potvrde objavljuje na internetskim stranicama koje se upotrebljavaju za pojedinačni sustav internetskog prikupljanja.

Države članice priznaju potvrde koje izdaju nadležna tijela drugih država članica.

4.  Pojedinačni sustavi internetskog prikupljanja moraju imati odgovarajuće sigurnosne i tehničke značajke kako bi se tijekom cijelog razdoblja prikupljanja osiguralo:

(a)  da izjavu o potpori mogu potpisati samo fizičke osobe;

(b)  da dostavljene informacije o inicijativi odgovaraju informacijama objavljenima u registru;

(c)  da su podaci prikupljeni od potpisnika u skladu s Prilogom III.;

(d)  da se podaci koje dostavljaju potpisnici sigurno prikupljaju i pohranjuju.

5.  Komisija do 1. siječnja 2020. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju tehničke specifikacije za provedbu stavka 4. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.

Pri izradi tehničkih specifikacija iz prvog podstavka Komisija može zatražiti mišljenje Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA).

6.  Ako se izjave o potpori prikupljaju putem pojedinačnog internetskog sustava za prikupljanje, razdoblje prikupljanja može započeti tek nakon što je za taj sustav izdana potvrda iz stavka 3.

7.  Ovaj članak primjenjuje se samo na inicijative registrirane u skladu s člankom 6. do 31. prosinca 2022.

Članak 12.

Provjera i potvrđivanje izjava o potpori u državama članicama

1.  Svaka država članica provjerava i potvrđuje da su izjave o potpori koje su potpisali njezini državljani u skladu s odredbama ove Uredbe(„odgovorna država članica”).

2.  U roku od tri mjeseca od završetka razdoblja prikupljanja i ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka skupina organizatora izjave o potpori prikupljene na internetu ili u papirnatom obliku dostavlja nadležnim tijelima iz članka 20. stavka 2. odgovorne države članice.

Skupina organizatora izjave o potpori podnosi nadležnim tijelima samo ako inicijativa dosegne najmanji broj potpisnika utvrđen u članku 3.

Izjave o potpori podnose se nadležnom se tijelu u odgovornoj državi članici samo jednom služeći se obrascem iz Priloga V.

Izjave o potpori koje su prikupljene na internetu podnose se u skladu s elektroničkom shemom koju objavljuje Komisija.

Izjave o potpori prikupljene u papirnatom obliku i izjave o potpori prikupljene na internetu putem pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja podnose se odvojeno.

3.  Komisija nadležnom tijelu odgovorne države članice podnosi izjave o potpori prikupljene na internetu putem središnjeg sustava internetskog prikupljanja i izjave o potpori prikupljene u papirnatom obliku te učitane u sustav u skladu s člankom 10. stavkom 3. drugim podstavkom čim skupina organizatora nadležnom tijelu odgovorne države članice podnese obrazac iz Priloga V. u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

Ako je skupina organizatora prikupila izjave o potpori putem pojedinačnog internetskog sustava prikupljanja, može zatražiti od Komisije da te izjave o potpori dostavi nadležnom tijelu odgovorne države članice.

Komisija izjave o potpori dostavlja u skladu sa stavkom 2. ovog članka podstavcima od drugog do četvrtog služeći se sustavom razmjene datoteka iz članka 4. stavka 5.

4.  U roku od tri mjeseca od primitka izjava o potpori, nadležna tijela ih provjeravaju na temelju odgovarajućih provjera koje se mogu temeljiti na nasumičnom uzorkovanju, u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

Ako se izjave o potpori prikupljene na internetu i izjave o potpori prikupljene u papirnatom obliku podnose odvojeno, taj rok počinje teći od dana kada nadležno tijelo primi sve izjave o potpori.

Za potrebe provjere izjava o potpori prikupljenih u papirnatom obliku ne zahtjeva se ovjera potpisa.

5.  Na temelju provedenih provjera nadležno tijelo potvrđuje broj valjanih izjava o potpori za dotičnu državu članicu. Ta se potvrda besplatno dostavlja skupini organizatora koristeći predložak iz Priloga VI.

U potvrdi se navodi broj valjanih izjava o potpori prikupljenih u papirnatom obliku i na internetu, uključujući one koje su prikupljene u papirnatom obliku i učitane u sustav u skladu s člankom 10. stavkom 3. drugim podstavkom.

Članak 13.

Podnošenje Komisiji

Skupina organizatora podnosi inicijativu Komisiji u roku od tri mjeseca od primitka posljednje potvrde iz članka 12. stavka 5.

Skupina organizatora podnosi ispunjeni obrazac iz Priloga VII. zajedno s primjercima potvrda iz članka 12. stavka 5., u papirnatom ili elektroničkom obliku.

Obrazac iz Priloga VII. Komisija objavljuje u registru.

Članak 14.

Objava i javno saslušanje

1.  Kada primi valjanu inicijativu za koju su prikupljene i potvrđene izjave o potpori u skladu s člancima od 8. do 12., Komisija bez odgode objavljuje obavijest o tome u registru i inicijativu prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, te nacionalnim parlamentima.

2.  U roku od tri mjeseca od podnošenja inicijative skupini organizatora daje se prilika da predstave inicijativu na javnom saslušanju koje održava Europski parlament.

▌Europski parlament organizira javna saslušanja u svojim prostorijama.

Komisija mora biti zastupljena na saslušanju na odgovarajućoj razini.

Vijeću, drugim institucijama i savjetodavnim tijelima Unije, nacionalnim parlamentima i civilnom društvu daje se prilika da prisustvuju saslušanju.

▌Europski parlament osigurava ravnomjernu zastupljenost relevantnih javnih i privatnih interesa.

3.  Nakon javnog saslušanja Europski parlament ocjenjuje političku potporu za inicijativu.

Članak 15.

Ispitivanje inicijative od strane Komisije

1.  U roku od mjesec dana od podnošenja inicijative u skladu s člankom 13. Komisija prima skupinu organizatora na odgovarajućoj razini kako bi joj omogućila da detaljno obrazloži ciljeve inicijative.

2.  U roku od šest mjeseci od objave inicijative u skladu s člankom 14. stavkom 1. te nakon javnog saslušanja iz članka 14. stavka 2. Komisija u komunikaciji navodi svoje pravne i političke zaključke o inicijativi, eventualne mjere koje namjerava poduzeti te razloge za poduzimanje ili nepoduzimanje mjera.

Ako namjerava poduzeti mjere kao odgovor na inicijativu, uključujući, ako je to primjereno, donošenje jednog ili više prijedloga pravnog akta Unije, u komunikaciji navodi i vremenski okvir predviđen za te mjere.

Komunikacija se dostavlja skupini organizatora, Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija te se objavljuje.

3.  Komisija i skupina organizatora obavješćuju potpisnike o odgovoru na inicijativu u skladu s člankom 18. stavcima 2. i 3.

Komisija u registru i na javnim internetskim stranicama europske građanske inicijative pruža ažurirane informacije o provedbi mjera navedenih u komunikaciji donesenoj kao odgovor na inicijativu.

Članak 16.

Daljnje postupanje Europskog parlamenta u vezi s uspješnim građanskim inicijativama

Europski parlament ocjenjuje mjere koje je Komisija poduzela na temelju svoje komunikacije iz članka 15. stavka 2.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 17.

Transparentnost

1.  Skupina organizatora dostavlja jasne, točne i sveobuhvatne informacije o izvorima ▌svojeg financiranja inicijative čija je vrijednost veća od 500 eura po sponzoru radi objave u registru i, ovisno o slučaju, na internetskim stranicama kampanje.

Prijavljeni izvori financiranja i potpore, uključujući sponzore, i odgovarajući iznosi moraju biti jasno prepoznatljivi.

Skupina organizatora također pruža informacije o organizacijama koje joj pomažu na dobrovoljnoj osnovi kada takva potpora nije ekonomski mjerljiva.

Te se informacije ažuriraju najmanje jednom svaka dva mjeseca u razdoblju od datuma registracije inicijative do datuma podnošenja inicijative Komisiji u skladu s člankom 13. Komisija ih na jasan i pristupačan način objavljuje u registru i na javnim internetskim stranicama europske građanske inicijative.

2.  Komisija ima pravo od skupine organizatora zahtjevati pružanje svih dodatnih informacija i pojašnjenja o izvorima financiranja i potpore prijavljenim u skladu s ovom Uredbom.

3.  Komisija omogućuje građanima da u okviru registra podnesu pritužbu na cjelovitost i točnost informacija o izvorima financiranja i potpore, kako su ih prijavile skupine organizatora te u tu svrhu stavlja javnosti na raspolaganje obrazac za kontakt u registru i na javnim internetskim stranicama europske građanske inicijativ.

Komisija može od skupine organizatora zatražiti sve dodatne informacije u vezi s pritužbama primljenim u skladu s ovim stavkom i, ako je to primjereno, ažurirati informacije o prijavljenim izvorima financiranja i potpore u registru.

Članak 18.

Komunikacija

1.  Komisija upoznje javnost s europskom građanskom inicijativom, njezinim ciljevima i funkcioniranjem putem komunikacijskih aktivnosti i informativnih kampanja, čime se doprinosi promicanju aktivnog sudjelovanja građana u političkom životu Unije.

Europski parlament doprinosi komunikacijskim aktivnostima Komisije.

2.  Za potrebe informacijskih i komunikacijskih aktivnosti u vezi s konkretnom inicijativom skupina organizatora ili Komisija mogu prikupljati adrese e-pošte potpisnika uz njihovu izričitu suglasnost.

Potencijalne potpisnike obaviještava se o tome da njihovo pravo na podupiranje inicijative nije uvjetovano davanjem pristanka za prikupljanje njihove adrese e-pošte.

3.  Adrese e-pošte ne mogu se prikupljati u okviru obrasca izjave o potpori. Međutim, mogu se prikupljati istodobno s izjavama o potpori uz uvjet da se obrađuju zasebno.

Članak 19.

Zaštita osobnih podataka

1.  Predstavnik skupine organizatora voditelj je obrade podataka u smislu Uredbe (EU) 2016/679 u vezi s obradom osobnih podataka pri prikupljanju izjava o potpori, adresa e-pošte i podataka o sponzorima inicijativa. Ako je osnovana pravna osoba iz članka 5. stavka 7. ove Uredbe, ta je osoba voditelj obrade podataka.

2.  Nadležna tijela određena u skladu s člankom 20. stavkom 2. ove Uredbe voditelji su obrade podataka u smislu Uredbe (EU) 2016/679 u vezi s obradom osobnih podataka radi provjere i potvrđivanja izjava o potpori.

3.  Komisija je voditelj obrade podataka u smislu Uredbe (EU) 2018/1725 u vezi s obradom osobnih podataka u registru, na internetskoj platformi za suradnju, u središnjem sustavu internetskog prikupljanja iz članka 10. ove Uredbe i pri prikupljanju adresa e-pošte.

4.  Osobni podaci iz obrasca izjave o potpori prikupljaju se radi provođenja postupaka potrebnih za sigurno prikupljanje i pohranu u skladu s člancima od 9. do 11., za podnošenje državama članicama, provjeru i potvrđivanje u skladu s člankom 12. te za potrebne provjere kvalitete i statističke analize.

5.  Skupina organizatora odnosno Komisija, ovisno o slučaju, uništavaju sve potpisane izjave o potpori za inicijativu i sve njihove preslike najkasnije mjesec dana nakon podnošenja inicijative Komisiji u skladu s člankom 13. ili najkasnije 21 mjesec nakon početka razdoblja prikupljanja, ovisno o tome što je ranije. Međutim, ako je inicijativa povučena nakon početka razdoblja prikupljanja, izjave o potpori i njihove preslike uništavaju se najkasnije mjesec dana nakon povlačenja iz članka 7..

6.  Nadležno tijelo uništava sve izjave o potpori i njihove preslike najkasnije tri mjeseca nakon izdavanja potvrde iz članka 12. stavka 5.

7.  Izjave o potpori određenoj inicijativi i njihove preslike mogu se zadržati dulje od roka utvrđenog u stavcima 5. i 6. ako je to potrebno radi pravnog ili administrativnog postupka u vezi s predmetnom inicijativom. Izjave o potpori i njihove preslike uništavaju se najkasnije mjesec dana od dana zaključenja navedenih postupaka donošenjem konačne odluke.

8.  Komisija i skupina organizatora uništavaju evidencije adresa e-pošte prikupljenih u skladu s člankom 18. stavkom 2. najkasnije mjesec dana nakon povlačenja inicijative ili 12 mjeseci nakon završetka razdoblja prikupljanja ili podnošenja inicijative Komisiji, ovisno o slučaju. Međutim, ako Komisija u komunikaciji navede mjere koje namjerava poduzeti u skladu s člankom 15. stavkom 2., evidencije adresa e-pošte moraju se uništiti najkasnije tri godine nakon objave komunikacije.

9.  Ne dovodeći u pitanje njihova prava na temelju Uredbe (EU) 2018/1725, članovi skupine organizatora imaju pravo zatražiti uklanjanje svojih osobnih podataka iz registra nakon isteka dvije godine od dana registracije predmetne inicijative.

Članak 20.

Nadležna tijela u državama članicama

1.  Za potrebe članka 11. svaka država članica određuje jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za izdavanje potvrde iz članka 11. stavka 3.

2.  Za potrebe članka 12. svaka država članica određuje jedno nadležno tijelo odgovorno za koordiniranje procesa provjere izjava o potpori i izdavanje potvrda iz članka 12. stavka 5.

3.  Do 1. siječnja 2020. države članice Komisiji dostavljaju imena i adrese tijela određenih u skladu sa stavcima 1. i 2. Države članice Komisiju obavješćuju o svakoj promjeni tih informacija.

Komisija nazive i adrese tijela određenih u skladu sa stavcima 1. i 2. objavljuje u registru.

Članak 21.

Obavijest o nacionalnim odredbama

1.  Države članice do 1. siječnja 2010. priopćuju Komisiji posebne odredbe donesene za provedbu ove Uredbe.

2.  Komisija te odredbe objavljuje u registru na jeziku priopćenja koju je dostavila država članica u skladu sa stavkom 1.

POGLAVLJE IV.

DELEGIRANI AKTI I PROVEDBENI AKTI

Članak 22.

Postupak Odbora

1.  Za potrebe provedbe članka 11. stavka 5. ove Uredbe Komisiji pomaže odbor. Navedeni je odbor odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 23.

Delegirane ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 24. u vezi s izmjenom prilogâ ovoj Uredbi u okviru područja primjene odredaba ove Uredbe koje su relevantne za te priloge.

Članak 24.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 23. dodjeljuje se Komisiji na ▌razdoblje od 5 godina počevši od … [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 23. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Opoziv ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 23. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ne podnesu nikakav prigovor ili ako prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Preispitivanje

Komisija periodično preispituje funkcioniranje europske građanske inicijative te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe najkasnije 1. siječnja 2024. te svake četiri godine nakon toga. Ta izvješća obuhvaćaju i minimalnu dob za potporu europskim građanskim inicijativama u državama članicama. Izvješća se objavljuju.

Članak 26.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EU) br. 211/2011 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2020.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 27.

Prijelazna odredba

Članci od 5. do 9. Uredbe (EU) No 211/2011 nastavljaju se primjenjivati nakon 1. siječnja 2020. na europske građanaske inicijative koje su registrirane prije 1. siječnja 2020.

Članak 28.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova se Uredba primjenjuje od 1. siječnja 2020.

Međutim, članak 9. stavak 4., članak 10., članak 11. stavak 5. i članci od 20. do 24. primjenjuju se od dana stupanja na snagu ove uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOZI

PRILOG I.

Najmanji broj potpisnika po državi članici

Belgija

15 771

Bugarska

12 767

Češka

15 771

Danska

9 763

Njemačka

72 096

Estonija

4 506

Irska

8 261

Grčka

15 771

Španjolska

40 554

Francuska

55 574

Hrvatska

8 261

Italija

54 823

Cipar

4 506

Latvija

6 008

Litva

8 261

Luxembourg

4 506

Mađarska

15 771

Malta

4 506

Nizozemska

19 526

Austrija

13 518

Poljska

38 301

Portugal

15 771

Rumunjska

24 032

Slovenija

6 008

Slovačka

9 763

Finska

9 763

Švedska

15 020

Ujedinjena Kraljevina

54 823

PRILOG II.

INFORMACIJE POTREBNE ZA REGISTRACIJU INICIJATIVE

1.  Naziv inicijative u najviše 100 znakova;(*)

2.  Ciljevi inicijative zbog kojih se Komisija poziva na djelovanje, u najviše 1 100 znakova bez razmaka; (prosjek prilagođen prema jeziku(*));

Skupina rganizatora može pružiti prilog o predmetu, ciljevima i pozadini inicijative u najviše 5 000 znakova bez razmaka; (prosjek prilagođen prema jeziku(*));

Skupina organizatora može pružiti dodatne informacije o predmetu, ciljevima i pozadini inicijative. Također že, ako to želi, podnijeti nacrt pravnog akta;

3.  Odredbe Ugovorâ koje skupina organizatora smatra relevantnima za predloženu mjeru;

4.  Puna imena, poštanske adrese, državljanstva i datumi rođenja sedam članova skupine organizatora s boravištem u sedam različitih država članica, posebno navodeći predstavnika i njegova zamjenika te njihove adrese e-pošte i telefonske brojeve(18);

Ako predstavnik i/ili zamjenik nisu među sedam članova navedenih u prvom podstavku, njihova puna imena, poštanske adrese, državljanstva, datumi rođenja, adrese e-pošte i telefonski brojevi.

5.  Isprave kojima se dokazuju puna imena, poštanske adrese, državljanstva i datumi rođenja svih sedam članova iz točke 4. te predstavnika i njegova zamjenika ako nisu među tih sedam članova;

6.  Imena drugih članova skupine organizatora;

7.  U slučaju iz članka 5. stavka 7. Uredbe (EU) .../...(19), prema potrebi, isprave kojima se dokazuje da je pravna osoba osnovana u skladu s nacionalnim pravom države članice posebno za potrebe upravljanja određenom inicijativom i da je član skupine organizatora imenovan kao predstavnik skupine ovlašten djelovati u ime pravne osobe.

8.  Svi izvori potpore i financiranja inicijative u vrijeme registracije.(20)

(*) Komisija za sve registrirane incijative osigurava prijevod tih elemenata na sve službene jezike institucija Unije.

PRILOG III.

OBRAZAC IZJAVE O POTPORI – dio A(21)

(za države članice koje ne zahtijevaju osobni identifikacijski broj / broj osobne identifikacijske isprave)

Sva su polja u ovom obrascu obvezna.

UNAPRIJED ISPUNJAVA SKUPINA ORGANIZATORA:

1.  Svi potpisnici ovog obrasca državljani su sljedeće države članice:

Označite samo jednu državu članicu na popisu.

2.  Registarski broj koji dodjeljuje Europska komisija: 3. Datumi početka i kraja razdoblja prikupljanja:

4.  Internetska adresa inicijative u registru Europske komisije:

5.  Naziv inicijative:

6.  Ciljevi inicijative:

7.  Imena i adrese e-pošte registriranih osoba za kontakt

[U slučaju iz članka 5. stavka 7. Uredbe (EU).../... (22), prema potrebi, dodatno: naziv i zemlja sjedišta pravne osobe]:

8.  Internetska stranica inicijative (ako postoji):

ISPUNJAVAJU POTPISNICI VELIKIM SLOVIMA:

„Ovime potvrđujem da su informacije koje sam dostavio/dostavila u ovom obrascu točne i da dosad nisam podržao/podržala ovu inicijativu.”

PUNA IMENA

PREZIMENA

BORAVIŠTE(23)

(ulica, broj, poštanski broj, grad, zemlja)

DATUM ROĐENJA

DATUM

POTPIS(24)

Izjava o zaštiti osobnih podataka(25) za izjave o potpori prikupljene u papirnatom obliku ▌ili putem pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja:

U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 (Opća uredba o zaštiti podataka) vaši osobni podaci navedeni u ovom obrascu ▌upotrijebit će se samo za potporu inicijativi i staviti na raspolaganje nadležnim nacionalnim tijelima za potrebe provjere i potvrđivanja. Ovlašteni ste od ▌skupine organizatora ove ▌inicijative zatražiti pristup svojim osobnim podacima, njihov ispravak, brisanje ili ograničavanje njihove obrade.

Skupina organizatora pohranjuje vaše podatke na najviše mjesec dana nakon podnošenja inicijative Europskoj komisiji ili 21 mjesec od početka razdoblja prikupljanja, ovisno o tome što je prije. Podaci se mogu zadržati dulje od navedenog roka u slučaju upravnog ili pravnog postupka, najviše mjesec dana od dana zaključenja navedenih postupaka.

Ne dovodeći u pitanje druge upravne ili pravne lijekove, imate pravo podnijeti pritužbu tijelu za zaštitu podataka, posebno u državi članici u kojoj je vaše uobičajeno boravište, radno mjesto ili mjesto navodnog kršenja, ako smatrate da se obradom vaših osobnih podataka krši Opća uredba o zaštiti podataka.

Predstavnik skupine organizatora inicijative ili, ako je to primjenjivo, pravna osoba koju su osnovali, voditelj je obrade u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka i mogu se kontaktirati s pomoću podataka za kontakt iz ovog obrasca.

Podaci za kontakt službenika za zaštitu podataka (ako on postoji) dostupni su na internetskoj stranici ove inicijative u registru Europske komisije, kako je navedena u točki 4. ovog obrasca.

Podaci za kontakt nacionalnog tijela koje će primiti i obraditi vaše osobne podatke te podaci za kontakt nacionalnih tijela za zaštitu podataka dostupni su na internetskoj stranici: http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/data-protection.

Izjava o zaštiti osobnih podataka za izjave o potpori prikupljene na internetu ili putem središnjeg sustava internetskog prikupljanja:

U skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 i Uredbom (EU) 2016/679 (Opća uredba o zaštiti podataka) vaši osobni podaci navedeni u ovom obrascu ▌upotrijebit će se samo za potporu inicijativi i staviti na raspolaganje nadležnim nacionalnim tijelima za potrebe provjere i potvrđivanja. Ovlašteni ste od Europske komisije i od predstavnika skupine organizatora ove ▌inicijative, ili ako je to primjenjivo, od pravne osobe koju su osnovali, zatražiti pristup svojim osobnim podacima, njihov ispravak, brisanje ili ograničavanje njihove obrade.

Europska komisija pohranjuje vaše podatke na najviše mjesec dana od podnošenja inicijative Europskoj komisiji ili 21 mjesec od početka razdoblja prikupljanja, ovisno o tome što je prije. Podaci se mogu zadržati dulje od navedenog roka u slučaju upravnog ili pravnog postupka, najviše mjesec dana od zaključenja navedenih postupaka.

Ne dovodeći u pitanje druge upravne ili pravne lijekove, imate pravo podnijeti pritužbu Europskom nadzorniku za zaštitu podataka ili tijelu za zaštitu podataka, posebno u državi članici u kojoj je vaše uobičajeno boravište, radno mjesto ili mjesto navodnog kršenja, ako smatrate da se obradom vaših osobnih podataka krši Opća uredba o zaštiti podataka.

Europska komisija i predstavnik skupine organizatora ove ▌inicijative, ili ako je to primjenjivo, pravna osoba koju su osnovali, zajednički su voditelji obrade u smislu Uredbe (EU) 2018/1725 i Opće uredbe o zaštiti podataka te se s njima može stupiti u kontakt s pomoću podataka navedenih u ovom obrascu.

Podaci za kontakt službenika za zaštitu podataka skupine organizatora (ako postoji) dostupni su na internetskoj stranici ove inicijative u registru Europske komisije, kako je navedeno u točki 4. ovog obrasca.

Podaci za kontakt službenika za zaštitu podataka Europske komisije, nacionalnog tijela koje će primiti i obraditi vaše osobne podatke, Europskog nadzornika za zaštitu osobnih podataka te nacionalnih tijela za zaštitu podataka dostupni su na: http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/data-protection?lg=hr.

OBRAZAC IZJAVE O POTPORI – dio B(26)

(za države članice koje zahtijevaju ▌osobni identifikacijski broj / broj osobne identifikacijske isprave)

Sva su polja u ovom obrascu obvezna.

UNAPRIJED ISPUNJAVA SKUPINA ORGANIZATORA:

1.  Svi potpisnici ovog obrasca državljani su sljedeće države članice:

Označite samo jednu državu članicu na popisu.

Za osobne identifikacijske brojeve / brojeve osobne identifikacijske isprave, od kojih jedan mora biti upisan, vidjeti internetske stranice Europske komisije o europskim građanskim inicijativama.

2.  Registarski broj koji dodjeljuje Europska komisija: 3. Datumi početka i kraja razdoblja prikupljanja:

4.  Internetska adresa inicijative u registru Europske komisije:

5.  Naziv inicijative:

6.  Ciljevi inicijative:

7.  Imena i adrese e-pošte registriranih osoba za kontakt:

[U slučaju iz članka 5. stavka 7. Uredbe (EU).../... (27), prema potrebi, dodatno: naziv i zemlja sjedišta pravne osobe]:

8.  Internetska stranica inicijative (ako postoji):

ISPUNJAVAJU POTPISNICI VELIKIM SLOVIMA:

„Ovime potvrđujem da su informacije koje sam dostavio/dostavila u ovom obrascu točne i da dosad nisam podržao/podržala ovu inicijativu.”

PUNA IMENA

PREZIMENA

▌OSOBNI identifikacijski BROJ /

BROJ OSOBNE identifikacijske ISPRAVE

vrsta osobnog identifikacijskog broja ili isprave

DATUM

POTPIS(28)

Izjava o zaštiti osobnih podataka(29) za izjave o potpori prikupljene u papirnatom obliku ▌ili putem pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja:

U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 (Opća uredba o zaštiti podataka) vaši osobni podaci navedeni u ovom obrascu ▌upotrijebit će se samo za potporu inicijativi i staviti na raspolaganje nadležnim nacionalnim tijelima za potrebe provjere i potvrđivanja. Ovlašteni ste od ▌skupine ▌organizatora ove ▌inicijative zatražiti pristup svojim osobnim podacima, njihov ispravak, brisanje ili ograničavanje njihove obrade.

Skupina organizatora pohranjuje vaše podatke na najviše mjesec dana od podnošenja inicijative Europskoj komisiji ili 21 mjesec od početka razdoblja prikupljanja, ovisno o tome što je prije. Podaci se mogu zadržati dulje od navedenog roka u slučaju upravnog ili pravnog postupka, najviše mjesec dana od zaključenja navedenih postupaka.

Ne dovodeći u pitanje druge upravne ili pravne lijekove, imate pravo podnijeti pritužbu tijelu za zaštitu podataka, posebno u državi članici u kojoj je vaše uobičajeno boravište, radno mjesto ili mjesto navodnog kršenja, ako smatrate da se obradom vaših osobnih podataka krši Opća uredba o zaštiti podataka.

Predstavnik skupine organizatora inicijative ili, ako je to primijenjivo, pravna osoba koju su osnovali, voditelj je obrade u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka i mogu se kontaktirati s pomoću podataka za kontakt iz ovog obrasca.

Podaci za kontakt službenika za zaštitu podataka (ako on postoji) dostupni su na internetskoj stranici ove inicijative u registru Europske komisije, kako je navedena u točki 4. ovog obrasca.

Podaci za kontakt nacionalnog tijela koje će primiti i obraditi vaše osobne podatke te podaci za kontakt nacionalnih tijela za zaštitu podataka dostupni su na internetskoj stranici: http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/data-protection.

U skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 i Uredbom (EU) 2016/679 (Opća uredba o zaštiti podataka) vaši osobni podaci navedeni u ovom obrascu ▌upotrijebit će se samo za potporu inicijativi i staviti na raspolaganje nadležnim nacionalnim tijelima za potrebe provjere i potvrđivanja. Ovlašteni ste od Europske komisije i od predstavnika skupine organizatora ove ▌inicijative, ili ako je to primjenjivo, od pravne osobe koju su osnovali, zatražiti pristup svojim osobnim podacima, njihov ispravak, brisanje ili ograničavanje njihove obrade.

Europska komisija pohranjuje vaše podatke na najviše mjesec dana od podnošenja inicijative Europskoj komisiji ili 21 mjesec od početka razdoblja prikupljanja, ovisno o tome što je prije. Podaci se mogu zadržati dulje od navedenog roka u slučaju upravnog ili pravnog postupka, najviše mjesec dana od zaključenja navedenih postupaka.

Ne dovodeći u pitanje druge upravne ili pravne lijekove, imate pravo podnijeti pritužbu Europskom nadzorniku za zaštitu podataka ili tijelu za zaštitu podataka, posebno u državi članici u kojoj je vaše uobičajeno boravište, radno mjesto ili mjesto navodnog kršenja, ako smatrate da se obradom vaših osobnih podataka krši Opća uredba o zaštiti podataka.

Europska komisija i predstavnik skupine organizatora ove ▌inicijative, ili ako je to primjenjivo, pravna osoba koju su osnovali, zajednički su voditelji obrade u smislu Uredbe (EU) 2018/1725 i Opće uredbe o zaštiti podataka te se s njima može stupiti u kontakt s pomoću podataka navedenih u ovom obrascu.

Podaci za kontakt službenika za zaštitu podataka skupine organizatora (ako postoji) dostupni su na internetskoj stranici ove inicijative u registru Europske komisije, kako je navedeno u točki 4. ovog obrasca.

Podaci za kontakt službenika za zaštitu podataka Europske komisije, nacionalnog tijela koje će primiti i obraditi vaše osobne podatke, Europskog nadzornika za zaštitu osobnih podataka te nacionalnih tijela za zaštitu podataka dostupni su na: http://ec.europa.eu/citizens-initiative/public/data-protection?lg=hr.

Podaci za kontakt voditelja obrade podataka: Podaci za kontakt službenika za zaštitu podataka (ako postoji):

PRILOG IV.

POTVRDA O USKAĐENOSTI SUSTAVA INTERNETSKOG PRIKUPLJANJA S UREDBOM (EU) …/…(30) EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA OD …(31)O GRAĐANSKOJ INICIJATIVI

… (naziv nadležnog tijela) iz … (ime države članice) ovime potvrđuje da je pojedinačni sustav internetskog prikupljanja … (internetska adresa) upotrijebljen za prikupljanje izjava o potpori za … (naziv inicijative) s registarskim brojem … (registarski broj inicijative) u skladu s relevantnim odredbama Uredbe (EU) …/…+ Europskog parlamenta i Vijeća od …/…+ o europskoj građanskoj inicijativi.

Datum, potpis i službeni pečat nadležnog tijela:

PRILOG V.

OBRAZAC ZA PODNOŠENJE IZJAVA O POTPORI NADLEŽNIM TIJELIMA DRŽAVA ČLANICA

1.  Puna imena, poštanske adrese i adrese e-pošte osoba za kontakt (predstavnika skupine organizatora i njegova zamjenika) ili pravne osobe koja upravlja inicijativom i njezina predstavnika:

2.  Naziv inicijative:

3.  Registarski broj koji dodjeljuje Komisija:

4.  Datum registriranja:

5.  Broj potpisnika koji su državljani (ime države članice):

6.  Ukupni broj prikupljenih izjava o potpori:

7.  Broj država članica u kojima je dosegnut prag:

8.  Prilozi:

(Priložite sve izjave o potpori potpisnika koji su državljani relevantne države članice.

Ako je primjenjivo, priložite relevantnu potvrdu o usklađenosti pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja s Uredbom (EU) …/…(32) Europskog parlamenta i Vijeća od …(33) o europskoj građanskoj inicijativi.)

9.  Ovime izjavljujem da su informacije koje sam dostavio/dostavila u ovom obrascu točne i da su izjave o potpori prikupljene u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) …/…+ Europskog parlamenta i Vijeća od …/…+ o europskoj građanskoj inicijativi.

10.  Datum i potpis jedne osobe za kontakt (predstavnika/zamjenika(34)) ili predstavnika pravne osobe:

PRILOG VI.

POTVRDA O BROJU VALJANIH IZJAVA O POTPORI PRIKUPLJENIH ZA … (IME DRŽAVE ČLANICE)

… (naziv nadležnog tijela) iz … (ime države članice), nakon obavljanja potrebnih provjera kako sezahtjeva člankom 12. Uredbe (EU) …/…(35) Europskog parlamenta i Vijeća od …(36) o građanskoj inicijativi, ovime potvrđuje da su … (broj valjanih izjava o potpori) izjave o potpori inicijative s registarskim brojem … (registarski broj inicijative) valjane u skladu s odredbama navedene Uredbe.

Datum, potpis i službeni pečat

PRILOG VII.

OBRAZAC ZA PODNOŠENJE INICIJATIVE EUROPSKOJ KOMISIJI

1.  Naziv inicijative:

2.  Registarski broj koji dodjeljuje Komisija:

3.  Datum registriranja:

4.  Broj primljenih valjanih izjava o potpori (mora biti najmanje jedan milijun):

5.  Broj potpisnika koje su potvrdile države članice:

 

BE

BG

CZ

DK

DE

EE

IE

EL

ES

FR

HR

IT

CY

LV

LT

LU

Broj potpisnika

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HU

MT

NL

AT

PL

PT

RO

SI

SK

FI

SE

UK

UKUPNO

Broj potpisnika

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

6.  Puna imena, poštanske adrese i adrese e-pošte osoba za kontakt (predstavnika skupine organizatora i njegova zamjenika)(37) ili pravne osobe koja upravlja inicijativom i njezina predstavnika:

7.  Navedite sve izvore potpore i financiranja primljenih za inicijativu, uključujući iznos financijske potpore u vrijeme podnošenja.

8.  Ovime izjavljujem da su informacije koje sam dostavio/dostavila u ovom obrascu točne i da su provedeni svi relevantni postupci i ispunjeni svi uvjeti utvrđeni Uredbom (EU) …/…(38) Europskog parlamenta i Vijeća od …(39) o europskoj građanskoj inicijativi.

Datum i potpis jedne osobe za kontakt (predstavnika/zamjenika(40)) ili predstavnika pravne osobe:

9.  Prilozi: (Priložite sve potvrde)

(1)SL C 237, 6.7.2018., str. 74.
(2)SL C 247, 13.7.2018., str. 62.
(3) SL C 237, 6.7.2018., str. 74.
(4)SL C 247, 13.7.2018., str. 62.
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019.
(6) Uredba (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o građanskoj inicijativi (SL L 65, 11.3.2011., str. 1.).
(7)Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1179/2011 od 17. studenoga 2011. o utvrđivanju tehničkih specifikacija za sustave za online prikupljanje u skladu s Uredbom (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o građanskoj inicijativi (SL L 301, 18.11.2011., str. 3.).
(8)SL C 355, 20.10.2017., str. 17.
(9) 2014/2024(INL).
(10) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(11) Odluka Komisije (EU, Euratom) 2017/46 od 10 siječnja 2017. o sigurnosti komunikacijskih i informacijskih sustava u Europskoj komisiji (SL L 6, 11.1.2017., str. 40.).
(12) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).
(13) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
(14) SL C 123, 12.5.2016., str. 1.
(15)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(16) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(17) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/1501 od 8. rujna 2015. o okviru za interoperabilnost u skladu s člankom 12. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu (SL L 235, 9.9.2015., str. 1.).
(18) Samo puna imena članova skupine organizatora, zemlja boravišta predstavnika ili, ako je to primjenjivo, ime i zemlja sjedišta pravne osobe, adrese e-pošte osoba za kontakt te informacije o izvorima potpore i financiranja stavit će se na raspolaganje javnosti u internetskom registru Komisije. Ispitanici imaju pravo prigovora na objavu svojih osobnih podataka zbog čvrstih i zakonitih razloga u vezi sa svojim posebnim stanjem.
(19)+ SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(20)
(21)Obrazac se tiska na jednom listu. Skupina organizatora može upotrijebiti obrazac tiskan obostrano. Za učitavanje izjava o potpori prikupljenih u papirnatom obliku u središnji sustav internetskog prikupljanja treba upotrijebiti kod koji je Komisija stavila na raspolaganje.
(22)+ SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(23) Njemački državljani koji borave izvan zemlje samo ako su o svojem trenutačnom stalnom boravištu obavijestili nadležno njemačko diplomatsko predstavništvo u inozemstvu.
(24)Potpis nije obvezan ako se obrazac dostavlja na internetu putem središnjeg sustava internetskog prikupljanja kako je navedeno u članku 10. Uredbe …/…+ ili pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja kako je navedeno u članku 11. navedene uredbe.
(25)Ovisno o načinu prikupljanja upotrebljava se samo jedna od dvije predložene verzije izjave o zaštiti osobnih podataka.
(26)Obrazac se tiska na jednom listu. Skupina organizatora može upotrijebiti obrazac tiskan obostrano. Za učitavanje izjava o potpori prikupljenih u papirnatom obliku u središnji sustav internetskog prikupljanja treba upotrijebiti kod koji je Komisija stavila na raspolaganje.
(27)+ SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(28)Potpis nije obvezan ako se obrazac dostavlja na internetu putem središnjeg sustava internetskog prikupljanja kako je navedeno u članku 10. Uredbe …/…+ ili pojedinačnog sustava internetskog prikupljanja kako je navedeno u članku 11. navedene uredbe.
(29)Ovisno o načinu prikupljanja upotrebljava se samo jedna od dvije predložene verzije izjave o zaštiti osobnih podataka.
(30)+ SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(31)++ SL: molimo umetnuti datum donošenja ove Uredbe.
(32)+ SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(33)++ SL: molimo umetnuti datum donošenja ove Uredbe.
(34) Precrtati ono što je nepotrebno.
(35)+ SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(36)++ SL: molimo umetnuti datum donošenja ove Uredbe.
(37)Samo puna imena članova skupine organizatora, zemlja boravišta predstavnika ili, ako je to primjenjivo, ime i zemlja sjedišta pravne osobe, adrese e-pošte osoba za kontakt i informacije o izvorima potpore i financiranja stavit će se na raspolaganje javnosti u internetskom registru Komisije. Osobe čiji se podaci obrađuju imaju pravo prigovora na objavu svojih osobnih podataka iz uvjerljivih zakonitih razloga u vezi sa svojom pojedinačnom situacijom.
(38)+ SL: molimo umetnuti broj ove Uredbe.
(39)++ SL: molimo umetnuti datum donošenja ove Uredbe.
(40)Precrtati nepotrebno.


Uvoz kulturnih dobara ***I
PDF 233kWORD 78k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvozu kulturnih dobara (COM(2017)0375 – C8-0227/2017 – 2017/0158(COD))
P8_TA-PROV(2019)0154A8-0308/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)(C8-0227/2017),

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0375),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0308/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(1);

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o unosu i uvozu kulturnih dobara

P8_TC1-COD(2017)0158


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE ▌

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(2),

budući da:

(1)  S obzirom na Zaključke Vijeća od 12. veljače 2016. o borbi protiv financiranja terorizma, Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 2. veljače 2016. o Akcijskom planu za jačanje borbe protiv financiranja terorizma i Direktivu (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća(3), trebalo bi donijeti zajednička pravila o trgovini s trećim zemljama kako bi se osigurali djelotvorna zaštita protiv nezakonite trgovine kulturnim dobrima i protiv njihova gubitka ili uništavanja, očuvanje kulturne baštine čovječanstva i sprečavanje financiranja terorizma i pranja novca prodajom opljačkanih kulturnih dobara kupcima u Uniji.

(2)  Iskorištavanje naroda i područja može dovesti do nezakonite trgovine kulturnim dobrima, osobito kada takva nezakonita trgovina proizlazi iz konteksta oružanog sukoba. U tom pogledu, ovom bi se Uredbom trebale uzeti u obzir regionalne i lokalne karakteristike naroda i područja, a ne tržišna vrijednost kulturnih dobara.

(3)  Kulturna dobra dio su kulturne baštine i često su od velike važnosti u kulturnom, umjetničkom, povijesnom i znanstvenom smislu. Kulturna baština jedno je od osnovnih obilježja civilizacije zbog, među ostalim, svoje simboličke vrijednosti i toga što čini kulturnog sjećanja čovječanstva. Ona obogaćuje kulturni život svih naroda i povezuje ljude na osnovi zajedničkog sjećanja, znanja i razvoja civilizacije. Stoga bi je trebalo zaštititi od nezakonita prisvajanja i pljačke. Uvijek je bilo pljačkanja arheoloških nalazišta, no sada je ono doseglo industrijske razmjere te je, zajedno s trgovinom nezakonito iskopanim kulturnim dobrima, teško kazneno djelo kojim se nanose velike patnje svima koji su njime izravno ili neizravno pogođeni. Nezakonitom trgovinom kulturnim dobrima u mnogim se slučajevima doprinosi nasilnoj kulturnoj homogenizaciji ili nasilnom gubitku kulturnog identiteta, dok pljačka kulturnih dobara dovodi, među ostalim, do dezintegracije kultura. Dokle god je moguće baviti se unosnom trgovinom nezakonito iskopanim kulturnim dobrima i od nje ostvarivati dobit bez ikakvog znatnog rizika, takva će se iskapanja i pljačka nastaviti. Zbog ekonomske i umjetničke vrijednosti kulturnih dobara velika je potražnja za njima na međunarodnom tržištu. Nepostojanje snažnih međunarodnih pravnih mjera i nedjelotvorno izvršavanje onih mjera koje eventualno postoje dovode do prijenosa takvih dobara u sivu ekonomiju. Unija bi stoga trebala zabraniti unos kulturnih dobara nezakonito izvezenih iz trećih zemalja na carinsko područje Unije, uz poseban naglasak na kulturnim dobrima iz trećih zemalja pogođenih oružanim sukobom, a osobito ako takvim kulturnim dobrima trguju terorističke organizacije ili druge zločinačke organizacije. Iako ta opća zabrana ne bi trebala povlačiti za sobom sustavne kontrole, državama članicama trebalo bi biti dopušteno da interveniraju kada prime informacije o sumnjivim pošiljkama i da poduzmu sve odgovarajuće mjere radi presretanja nezakonito izvezenih kulturnih dobara.

(4)  S obzirom na to da se na uvoz kulturnih dobara na carinsko područje Unije u državama članicama primjenjuju različita pravila, trebalo bi poduzeti mjere, posebno kako bi se osiguralo da uvoz određenih kulturnih dobara podliježe jedinstvenim kontrolama pri njihovu ulasku na carinsko područje Unije, na temelju postojećih procesa, postupaka i administrativnih instrumenata kojima se nastoji postići ujednačena provedba Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(4).

(5)  Zaštita kulturnih dobara koja se smatraju nacionalnim blagom država članica već je obuhvaćena Uredbom Vijeća (EZ) br. 116/2009(5) i Direktivom 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća(6).Ova se Uredba stoga ne bi trebala primjenjivati na kulturna dobra koja su stvorena ili otkrivena na carinskom području Unije. Zajednička pravila koja se uvode ovom Uredbom trebala bi obuhvaćati carinsko postupanje s kulturnim dobrima koja nisu kulturna dobra Unije, a koja ulaze na carinsko područje Unije. Za potrebe ove Uredbe, relevantno carinsko područje trebalo bi biti carinsko područje Unije u trenutku uvoza.

(6)  Mjere kontrole koje je potrebno uspostaviti u vezi sa slobodnim zonama i takozvanim slobodnim lukama trebale bi imati što veće područje primjene u smislu dotičnih carinskih postupaka kako bi se spriječilo izbjegavanje ove Uredbe iskorištavanjem tih slobodnih zona, koje imaju potencijal da budu iskorištene za kontinuirano širenje nezakonite trgovine. Te se mjere kontrole stoga ne bi trebale odnositi samo na kulturna dobra puštena u slobodni promet, nego i na kulturna dobra stavljena u posebni carinski postupak. Međutim, njihovo područje primjene ne bi trebalo nadilaziti cilj sprečavanja ulaska nezakonito izvezenih kulturnih dobara na carinsko područje Unije. Prema tome, iako obuhvaćaju puštanje u slobodni promet i pojedine od posebnih carinskih postupaka u koje mogu biti stavljena dobra koja ulaze na carinsko područje Unije, sustavne mjere kontrole ne bi trebale obuhvaćati provoz.

(7)  Mnoge treće zemlje i većina država članica poznaju definicije koje se upotrebljavaju u Konvenciji UNESCO-a o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, potpisanoj u Parizu 14. studenoga 1970., („Konvencija UNESCO-a iz 1970.”), čije su stranke znatan broj država članica, i u Konvenciji UNIDROIT-a o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, potpisanoj u Rimu 24. lipnja 1995. Zbog tog se razloga definicije koje se upotrebljavaju u ovoj Uredbi temelje na navedenim definicijama.

(8)  Zakonitost izvoza kulturnih dobara trebalo bi prvenstveno ispitati na temelju zakonâ i drugih propisa zemlje u kojoj su ta kulturna dobra stvorena ili otkrivena. Međutim, kako se ne bi neopravdano ometala zakonita trgovina, osobi koja želi uvesti kulturna dobra na carinsko područje Unije trebalo bi, u određenim slučajevima, iznimno dopustiti da umjesto toga dokaže zakonit izvoz iz neke druge treće zemlje u kojoj su se kulturna dobra nalazila prije njihove otpreme u Uniju. Ta iznimka trebala bi se primjenjivati u slučajevima u kojima se ne može pouzdano utvrditi zemlja u kojoj su kulturna dobra stvorena ili otkrivena ili u slučajevima u kojima su dotična kulturna dobra izvezena prije nego što je Konvencija UNESCO-a iz 1970. stupila na snagu, odnosno prije 24. travnja 1972. Kako bi se spriječilo izbjegavanje ove Uredbe jednostavnim slanjem nezakonito izvezenih kulturnih dobara u neku drugu treću zemlju prije njihova uvoza u Uniju, iznimke bi se trebale primjenjivati ako su se kulturna dobra nalazila u trećoj zemlji tijekom razdoblja duljeg od pet godina u druge svrhe osim u svrhe privremene upotrebe, provoza, ponovnog izvoza ili pretovara. Ako navedene uvjete ispunjavaju dvije zemlje ili više njih, relevantna zemlja trebala bi biti zemlja koja je bila posljednja prije unosa kulturnih dobara na carinsko područje Unije.

(9)  U članku 5. Konvencije UNESCO-a iz 1970. poziva se države stranke na uspostavu jedne ili više nacionalnih službi za zaštitu kulturnih dobara od nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva. Takve nacionalne službe trebale bi raspolagati dostatnim brojem kvalificiranog osoblja kako bi osigurale navedenu zaštitu u skladu s tom konvencijom te bi također trebale omogućiti potrebnu aktivnu suradnju između nadležnih tijela država članica koje su stranke te konvencije u području sigurnosti i u borbi protiv nezakonitog uvoza kulturnih dobara, posebno iz područja pogođenih oružanim sukobima.

(10)  Kako bi se izbjeglo nerazmjerno ometanje trgovine kulturnim dobrima preko vanjske granice Unije, ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na kulturna dobra iznad određene granice starosti koja je utvrđena ovom Uredbom. Također se čini primjerenim utvrditi financijski prag kako bi se iz primjene uvjeta i postupaka za uvoz kulturnih dobara na carinsko područje Unije isključila kulturna dobra manje vrijednosti. Tim će se pragovima osigurati da mjere predviđene u ovoj Uredbi budu usmjerene na ona kulturna dobra za koja je najvjerojatnije da bi mogla postati metom pljačkaša na područjima zahvaćenima sukobima, ne isključujući pritom druga dobra koja je potrebno kontrolirati kako bi se osigurala zaštita kulturne baštine.

(11)  Utvrđeno je da nezakonita trgovina opljačkanim kulturnim dobrima može biti izvor financiranja terorizma i način pranja novca u kontekstu nadnacionalne procjene rizika u pogledu rizika povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma koji utječu na unutarnje tržište.

(12)  Budući da su određene kategorije kulturnih dobara, točnije arheološki predmeti i dijelovi spomenika posebno podložni pljački i uništavanju, čini se da je potrebno predvidjeti sustav pojačanog nadzora prije nego što im se dopusti ulazak na carinsko područje Unije. U takvom bi sustavu prije puštanja takvih kulturnih dobara u slobodni promet u Uniji ili njihova stavljanja u posebni carinski postupak, osim provoza, trebalo zahtijevati podnošenje uvozne dozvole koju je izdalo nadležno tijelo države članice. Osobe koje žele dobiti takvu dozvolu trebale bi moći dokazati zakonit izvoz iz zemlje u kojoj su kulturna dobra stvorena ili otkrivena, i to s pomoću odgovarajućih pratećih dokumenata i dokaza, kao što su izvozna uvjerenja, isprave o vlasništvu, računi, kupoprodajni ugovori, dokumenti o osiguranju, prijevozne isprave i procjene stručnjaka. Nadležna tijela država članica trebala bi na temelju potpunih i točnih zahtjeva bez nepotrebne odgode odlučiti hoće li izdati dozvolu. Sve uvozne dozvole trebale bi biti pohranjene u elektroničkom sustavu.

(13)  Ikona je prikaz neke vjerske ličnosti ili nekog vjerskog događaja. Može biti izrađena od raznih materijala i u raznim veličinama te može biti monumentalna ili prenosiva. U slučajevima u kojima je ikona nekoć bila dio, primjerice, unutrašnjosti crkve, samostana ili kapele, kao samostojeća ili kao dio arhitektonskog namještaja, primjerice, ikonostas ili postolje za ikone, ona je ključan i nedjeljiv dio bogoslužja i liturgijskog života, te bi je trebalo smatrati sastavnim dijelom vjerskog spomenika koji je raskomadan. Čak i u slučajevima kada je određeni spomenik kojem je ikona pripadala nepoznat, ali u kojima postoje dokazi da je ona nekoć bila sastavni dio nekog spomenika, a posebno ako postoje znakovi ili elementi koji ukazuju na to da je ona nekoć bila dio ikonostasa ili postolja za ikone, ikona bi svejedno trebala biti obuhvaćena kategorijom „dijelovi raskomadanih umjetničkih ili povijesnih spomenika ili arheoloških nalazišta” navedenom u Prilogu.

(14)  Uzimajući u obzir posebnu prirodu kulturnih dobara, uloga carinskih tijela iznimno je važna i ona bi trebala moći, prema potrebi, zatražiti dodatne informacije od deklaranta i obaviti fizički pregled kulturnih dobara.

(15)  Kada je riječ o kategorijama kulturnih dobara za čiji uvoz nije potrebna uvozna dozvola, osobe koje žele uvesti takve dobra na carinsko područje Unije trebale bi s pomoću izjave potvrditi i preuzeti odgovornost za njihov zakonit izvoz iz treće zemlje i pružiti dovoljno informacija kako bi carinska tijela mogla identificirati ta kulturna dobra. Radi olakšavanja postupka i zbog pravne sigurnosti, informacije o kulturnim dobrima trebalo bi pružati uz upotrebu standardiziranog dokumenta. Identifikacijska oznaka predmeta, koja je standard koji je preporučio UNESCO, mogla bi se upotrebljavati za opis kulturnih dobara. Posjednik dobara trebao bi unijeti te pojedinosti u elektronički sustav kako bi se carinskim tijelima olakšala identifikacija tih dobara i kako bi se omogućile analiza rizika i ciljane kontrole te kako bi se osigurala sljedivost kulturnih dobara nakon njihova ulaska na unutarnje tržište.

(16)  U okviru okruženja jedinstvenog sučelja EU-a za carinu Komisija bi trebala biti odgovorna za uspostavu centraliziranog elektroničkog sustava za podnošenje zahtjeva za uvozne dozvole i izjava uvoznika kao i za pohranu i razmjenu informacija među tijelima država članica, osobito onih koje se odnose na izjave uvoznika i uvozne dozvole.

(17)  Obradom podataka u skladu s ovom Uredbom trebalo bi moći obuhvatiti i osobne podatke i tu bi obradu trebalo provoditi u skladu s pravom Unije. Države članice i Komisija trebale bi osobne podatke obrađivati samo za potrebe ove Uredbe ili u propisno opravdanim slučajevima za potrebe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, među ostalim za potrebe zaštite od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje. Svako prikupljanje, otkrivanje, prijenos, objava i druga obrada osobnih podataka obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe trebali bi podlijegati zahtjevima iz uredaba (EU) 2016/679(7) i (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(8). Pri obradi osobnih podataka za potrebe ove Uredbe trebalo bi se također poštovati pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života priznato člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe te pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, priznato člankom 7., odnosno člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(18)  Kulturna dobra koja nisu stvorena ni otkrivena na carinskom području Unije, ali su izvezena kao roba Unije, ne bi trebala podlijegati podnošenju uvozne dozvole ni izjave uvoznika pri njihovu vraćanju na to područje kao vraćene robe u smislu Uredbe (EU) br. 952/2013.

(19)  Privremeni uvoz kulturnih dobara u svrhu obrazovanja, znanosti, konzervacije, restauracije, izlaganja, digitalizacije, izvedbenih umjetnosti, istraživanja koja provode akademske ustanove ili suradnje među muzejima ili sličnim ustanovama također ne bi trebao podlijegati podnošenju uvozne dozvole ni izjave uvoznika.

(20)  Smještaj kulturnih dobara iz zemalja pogođenih oružanim sukobima ili prirodnim katastrofama, u izričitu svrhu osiguravanja njihove sigurne pohrane i očuvanja od strane ili pod nadzorom javnog tijela, ne bi trebao podlijegati podnošenju uvozne dozvole ili izjave uvoznika.

(21)  Radi olakšavanja izlaganja kulturnih dobara na komercijalnim sajmovima umjetnina, uvozna dozvola ne bi trebala biti potrebna za privremeno uvezena kulturna dobra, u smislu članka 250. Uredbe (EU) br. 952/2013, i ako je umjesto uvozne dozvole predočena izjava uvoznika. Međutim, podnošenje uvozne dozvole trebalo bi se zahtijevati ako takva kulturna dobra trebaju ostati u Uniji nakon sajma umjetnina.

(22)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji radi donošenja detaljnih aranžmana za: kulturna dobra koja su vraćena roba ili privremeni uvoz kulturnih dobara na carinsko područje Unije i njihovu sigurnu pohranu, predložaka zahtjevâ za izdavanje uvozne dozvole i obrazaca za uvozne dozvole te predložaka za izjave uvoznika i njihove prateće dokumente te daljnjih postupovnih pravila o njihovu podnošenju i obradi. Provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji i za izradu aranžmana za uspostavu elektroničkog sustava za podnošenje zahtjeva za uvozne dozvole i izjava uvoznika te za pohranu i razmjenu informacija među državama članicama. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(9).

(23)  Kako bi se osigurala djelotvorna koordinacija te izbjeglo podvostručivanje napora pri organizaciji osposobljavanja, aktivnosti izgradnje kapaciteta i kampanja za podizanje razine osviještenosti te kako bi se, prema potrebi, naručila relevantna istraživanja i izrada standarda, Komisija i države članice trebale bi surađivati s međunarodnim organizacijama i tijelima kao što su UNESCO, INTERPOL, EUROPOL, Svjetska carinska organizacija, Međunarodni centar za očuvanje i restauraciju kulturnih dobara i Međunarodno vijeće muzeja (ICOM).

(24)  Radi potpore učinkovitoj provedbi ove Uredbe i kao osnova za njezinu buduću evaluaciju, relevantne informacije o trgovinskim tokovima kulturnih dobara trebale bi se prikupljati elektroničkim putem te bi ih države članice i Komisija trebale razmjenjivati. U interesu transparentnosti i javnog nadzora trebalo bi objaviti što više informacija. Trgovinski tokovi kulturnih dobara ne mogu se učinkovito pratiti samo na temelju njihove vrijednosti ili težine. Iznimno je važno elektroničkim putem prikupljati informacije o broju deklariranih predmeta. Budući da za kulturna dobra u kombiniranoj nomenklaturi nije predviđena dodatna mjerna jedinica, potrebno je zahtijevati da se deklarira broj predmetâ.

(25)  Strategijom EU-a i Akcijskim planom za upravljanje rizicima u carinskim pitanjima nastoje se, među ostalim, ojačati kapaciteti carinskih tijela kako bi se povećala sposobnost pružanja odgovora na rizike u području kulturnih dobara. Trebalo bi upotrebljavati zajednički okvir upravljanja rizikom utvrđen u Uredbi (EU) br. 952/2013, a carinska tijela trebala bi razmjenjivati relevantne informacije o riziku.

(26)  Kako bi se iskoristilo stručno znanje međunarodnih organizacija i tijela koja djeluju u području kulture te njihovo iskustvo u vezi s nezakonitom trgovinom kulturnim dobrima, u zajedničkom okviru upravljanja rizikom pri utvrđivanja rizika povezanih s kulturnim dobrima u obzir bi trebalo uzeti preporuke i smjernice koje su te organizacije i tijela izdali. Pri utvrđivanju onih trećih zemalja čija je baština u najvećoj opasnosti i predmeta koji se iz tih trećih zemalja često izvoze u okviru nezakonite trgovine osobito bi se trebalo voditi Crvenim popisima koje je izdao ICOM.

(27)  Potrebno je organizirati kampanje za podizanje razine osviještenosti usmjerene prema kupcima kulturnih dobara u pogledu rizika povezanih s nezakonitom trgovinom te pomagati tržišnim subjektima da shvate ovu Uredbu i primjenjuju je. U širenje tih informacija države članice trebale bi uključiti relevantne nacionalne kontaktne točke i druge službe za pružanje informacija.

(28)  Komisija bi trebala osigurati da mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) ostvaruju korist od odgovarajuće tehničke pomoći te bi trebala olakšati pružanje informacija takvim poduzećima radi učinkovite provedbe ove Uredbe. MSP-ovi s poslovnim nastanom u Uniji koji uvoze kulturna dobra trebali bi stoga ostvarivati korist od sadašnjih i budućih programa Unije za potporu kompetitivnosti malih i srednjih poduzeća.

(29)  Radi poticanja usklađenosti i sprečavanja izbjegavanja obveza, države članice trebale bi uvesti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za nepoštovanje odredaba ove Uredbe i o tim sankcijama obavijestiti Komisiju. Sankcije koje države članice uvedu za kršenja ove Uredbe trebale bi imati istovjetan učinak odvraćanja u cijeloj Uniji.

(30)  Države članice trebale bi osigurati da se carinska tijela i nadležna tijela dogovore o mjerama iz članka 198. Uredbe (EU) br. 952/2013. Pojedinosti u pogledu tih mjera trebale bi podlijegati nacionalnom pravu.

(31)  Komisija bi trebala bez odgode donijeti pravila kojima se provodi ova Uredba, posebno ona koja se odnose na odgovarajuće elektroničke standardizirane obrasce koje treba koristiti za podnošenje zahtjeva za izdavanje uvozne dozvole ili za pripremu izjave uvoznika te zatim u što kraćem roku uspostaviti elektronički sustav. Primjenu odredaba koje se odnose na uvozne dozvole i izjave uvoznika trebalo bi u skladu s tim odgoditi.

(32)  U skladu s načelom proporcionalnosti, radi ostvarenja temeljnih ciljeva ove Uredbe potrebno je i primjereno utvrditi pravila o unosu te uvjetima i postupcima za uvoz kulturnih dobara na carinsko područje Unije. Ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva u skladu s člankom 5. stavkom 4. Ugovora o Europskoj uniji,

DONIJELI SU OVU UREDBU

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom se Uredbom utvrđuju uvjeti za unos kulturnih dobara te uvjeti i postupci za uvoz kulturnih dobara u svrhu očuvanja kulturne baštine čovječanstva te sprečavanja nezakonite trgovine kulturnim dobrima, osobito ako takva nezakonita trgovina može doprinijeti financiranju terorizma.

2.  Ova se Uredba ne primjenjuje na kulturna dobra koja su stvorena ili otkrivena na carinskom području Unije.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „kulturna dobra” znači svaki predmet koji ima arheološku, pretpovijesnu, povijesnu, književnu, umjetničku ili znanstvenu vrijednost, kako je navedeno u Prilogu;

2.   „unos kulturnih dobara” znači svaki unos na carinsko područje Unije kulturnih dobara koja podliježu carinskom nadzoru ili carinskim provjerama u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013;

3.   „uvoz kulturnih dobara” znači:

(a)   puštanje kulturnih dobara u slobodni promet kako je navedeno u članku 201. Uredbe (EU) br. 952/2013; ili

(b)  stavljanje kulturnih dobara u jednu od sljedećih kategorija posebnih postupaka iz članka 210. Uredbe (EU) br. 952/2013:

i.  smještaj, među ostalim u carinskom skladištu i slobodnim zonama;

ii.  posebna uporaba, koja obuhvaća privremeni uvoz i uporabu u posebne svrhe;

iii.  unutarnja proizvodnja;

4.  „posjednik dobara” znači posjednik robe kako je definiran u članku 5. točki 34. Uredbe

(EU) br. 952/2013;

5.   „nadležna tijela” znači javna tijela koja su države članice odredile za izdavanje uvoznih dozvola.

Članak 3.

Unos i uvoz kulturnih dobara

1.  Zabranjen je unos kulturnih dobara iz dijela A Priloga koja su s državnog područja zemlje u kojoj su stvorena ili otkrivena iznesena uz kršenje zakona i drugih propisa te zemlje.

Carinska tijela i nadležna tijela poduzimaju sve odgovarajuće mjere kada se pokušaju unijeti kulturna dobra kako je navedeno u prvom podstavku.

2.  Uvoz kulturnih dobara navedenih u dijelovima B i C Priloga dopušten je samo nakon dostavljanja:

(a)  uvozne dozvole izdane u skladu s člankom 4. ili

(b)  izjave uvoznika podnesene u skladu s člankom 5.

3.  Uvozna dozvola ili izjava uvoznika iz stavka 2. ovog članka dostavljaju se carinskim tijelima u skladu s člankom 163. Uredbe (EU) br. 952/2013. Ako su kulturna dobra stavljena u postupak slobodne zone, posjednik dobara dostavlja uvoznu dozvolu ili izjavu uvoznika prilikom podnošenja dobara carini u skladu s člankom 245. stavkom 1. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 952/2013.

4.  Stavak 2. ovog članka ne primjenjuje se na:

(a)  kulturna dobra koja su vraćena roba u smislu članka 203. Uredbe (EU) br. 952/2013;

(b)  uvoz kulturnih dobara isključivo radi osiguravanja njihove sigurne pohrane od strane ili pod nadzorom javnog tijela s namjerom povrata tih kulturnih dobara kada to situacija bude dopuštala;

(c)  privremeni uvoz kulturnih dobara u smislu članka 250. Uredbe (EU) br. 952/2013 na carinsko područje Unije u svrhe obrazovanja, znanosti, konzervacije, restauracije, izlaganja, digitalizacije, izvedbenih umjetnosti, istraživanja koja provode akademske ustanove ili suradnje među muzejima ili sličnim ustanovama;

5.  Uvozna dozvola nije potrebna za uvezena kulturna dobra koja su stavljena u postupak privremenog uvoza, u smislu članka 250. Uredbe (EU) br. 952/2013, ako takva dobra trebaju biti izložena na komercijalnim sajmovima. U takvim slučajevima mora se dostaviti izjava uvoznika u skladu s postupkom iz članka 5.ove Uredbe.

Međutim, ako se ta kulturna dobra naknadno stavljaju u neki drugi carinski postupak iz članka 2. točke 3. ove Uredbe, zahtijeva se uvozna dozvola izdana u skladu s člankom 4. ove Uredbe.

6.  Komisija provedbenim aktima utvrđuje detaljne aranžmane za kulturna dobra koja su vraćena roba, za uvoz kulturnih dobara radi njihove sigurne pohrane i za privremeni uvoz kulturnih dobara kako je navedeno u stavcima  4. i 5. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 2.

7.  Stavkom 2. ovog članka ne dovode se u pitanje druge mjere koje Unija donosi u skladu s člankom 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

8.  Pri podnošenju carinske deklaracije za uvoz kulturnih dobara navedenih u dijelovima B i C Priloga broj predmetâ navodi se upotrebom dodatne mjerne jedinice, kako je utvrđena u tom Prilogu. Ako se kulturna dobra stavljaju u postupak slobodne zone, posjednik dobara mora navesti broj predmetâ prilikom podnošenja dobara u skladu s člankom 245. stavkom 1. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 952/2013.

Članak 4.

Uvozna dozvola

1.   Za uvoz kulturnih dobara navedenih u dijelu B Priloga, osim onih iz članka 3. stavaka 4. i 5., potrebna je uvozna dozvola. Tu uvoznu dozvolu izdaje nadležno tijelo države članice u kojoj su kulturna dobra prvi put stavljena u jedan od carinskih postupaka iz članka 2. točke 3.

2.  Uvozne dozvole koje su nadležna tijela neke države članice izdala u skladu s ovim člankom valjane su u cijeloj Uniji.

3.  Uvozna dozvola, izdana u skladu s ovim člankom, ne smatra se dokazom zakonitog podrijetla ili vlasništva dotičnih kulturnih dobara.

4.  Posjednik dobara podnosi zahtjev za izdavanje uvozne dozvole nadležnom tijelu države članice iz stavka 1. ovog članka putem elektroničkog sustava iz članka 8. Zahtjevu se prilažu popratni dokumenti i informacije kojima se dokazuje da su dotična kulturna dobra izvezena iz zemlje u kojoj su stvorena ili otkrivena u skladu sa zakonima i drugim propisima te zemlje ili se dokazuje da takvi zakoni i drugi propisi nisu postojali u trenutku kada su ta dobra iznesena iz njezina državnog područja.

Odstupajući od prvog podstavka, zahtjevu se umjesto toga mogu priložiti popratni dokumenti i informacije kojima se dokazuje da su dotična kulturna dobra izvezena u skladu sa zakonima i drugim propisima posljednje zemlje u kojoj su se nalazila tijekom razdoblja duljeg od pet godina i u druge svrhe osim u svrhe privremene upotrebe, provoza, ponovnog izvoza ili pretovara, u sljedećim slučajevima:

(a)  zemlja u kojoj su kulturna dobra stvorena ili otkrivena ne može se pouzdano utvrditi; ili

(b)  kulturna dobra iznesena su iz zemlje u kojoj su stvorena ili otkrivena prije 24. travnja 1972.

5.  Dokaz da su dotična kulturna dobra izvezena u skladu sa stavkom 4. podnosi se u obliku izvoznih uvjerenja ili izvoznih dozvola ako je dotična zemlja utvrdila takve dokumente za izvoz kulturnih dobara u trenutku izvoza.

6.  Nadležno tijelo provjerava je li zahtjev potpun. U roku od 21 dana od primitka zahtjeva traži od podnositelja zahtjeva da dostavi informacije ili dokumente koji nedostaju ili dodatne informacije ili dokumente.

7.  U roku od 90 dana od primitka potpunog zahtjeva nadležno tijelo razmatra zahtjev i odlučuje o izdavanju uvozne dozvole ili odbijanju zahtjeva.

Nadležno tijelo odbija zahtjev u sljedećim slučajevima:

(a)  ako ima informacije ili opravdane razloge za sumnju da su kulturna dobra iznesena s državnog područja zemlje u kojoj su stvorena ili otkrivena uz kršenje zakonâ i drugih propisa te zemlje;

(b)   ako nisu podneseni dokazi iz stavka 4.;

(c)   ako ima informacije ili opravdane razloge za sumnju da posjednik dobara ta dobra nije zakonito stekao; ili

(d)  ako je obaviješteno da postoje neriješeni zahtjevi za povrat kulturnih dobara koje su podnijela tijela zemlje u kojoj su ta kulturna dobra stvorena ili otkrivena.

8.  U slučaju odbijanja zahtjeva, administrativna odluka iz stavka 7., zajedno s obrazloženjem i informacijama o žalbenom postupku, priopćuju se podnositelju zahtjeva bez odgode.

9.  Kada se podnese zahtjev za uvoznu dozvolu koja se odnosi na kulturna dobra za koja je takav zahtjev prethodno bio odbijen, podnositelj zahtjeva o prethodnom odbijanju obavješćuje nadležno tijelo kojemu se zahtjev podnosi.

10.  Ako država članica odbije zahtjev, to se odbijanje zajedno s razlozima na kojima se temelji priopćuje ostalim državama članicama i Komisiji putem elektroničkog sustava iz članka 8.

11.  Države članice bez odgode određuju nadležna tijela za izdavanje uvoznih dozvola u skladu s ovim člankom. Države članice Komisiji priopćuju pojedinosti o nadležnim tijelima i sve promjene u tom pogledu.

Komisija objavljuje pojedinosti o nadležnim tijelima i sve promjene u vezi s njima u seriji „C” Službenog lista Europske unije.

12.  Komisija provedbenim aktima utvrđuje predložak i format zahtjeva za izdavanje uvozne dozvole te navodi moguće popratne dokumente kojima se dokazuje zakonito podrijetlo dotičnih kulturnih dobara kao i postupovna pravila o podnošenju i obradi takvog zahtjeva. Pri utvrđivanju tih elemenata Komisija nastoji postići ujednačenu primjenu postupaka za izdavanje uvoznih dozvola među nadležnim tijelima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 2.

Članak 5.

Izjava uvoznika

1.   Za uvoz kulturnih dobara navedenih u dijelu C Priloga potrebna je izjava uvoznika koju posjednik dobara podnosi putem elektroničkog sustava iz članka 8.

2.  Izjava uvoznika sastoji se od:

(a)  izjave koju je potpisao posjednik dobara u kojoj se navodi da su kulturna dobra izvezena iz zemlje u kojoj su stvorena ili otkrivena u skladu sa zakonima i drugim propisima te zemlje u trenutku kada su iznesena iz njezina državnog područja; i

(b)   standardiziranog dokumenta u kojem se dotična kulturna dobra opisuju s dovoljno pojedinosti kako bi ih tijela mogla identificirati te provesti analizu rizika i ciljane kontrole.

Odstupajući od točke (a) prvog podstavka, u izjavi se umjesto toga može navesti da su dotična kulturna dobra izvezena u skladu sa zakonima i drugim propisima posljednje zemlje u kojoj su se nalazila tijekom razdoblja duljeg od pet godina i u druge svrhe osim u svrhe privremene upotrebe, provoza, ponovnog izvoza ili pretovara, u sljedećim slučajevima:

(a)  zemlja u kojoj su kulturna dobra stvorena ili otkrivena ne može se pouzdano utvrditi; ili

(b)  kulturna dobra iznesena su iz zemlje u kojoj su stvorena ili otkrivena prije 24. travnja 1972.

3.  Komisija provedbenim aktima utvrđuje standardizirani predložak izjave uvoznika i format kao i postupovna pravila o njezinu podnošenju te navodi moguće popratne dokumente kojima se dokazuje zakonito podrijetlo dotičnih kulturnih dobara koje bi posjednika dobara trebao imati te pravila o obradi izjave uvoznika. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. stavka 2.

Članak 6.

Nadležni carinski uredi

Države članice mogu ograničiti broj carinskih ureda nadležnih za postupanje u vezi uvozom kulturnih dobara obuhvaćenih ovom Uredbom. Ako države članice primjenjuju takvo ograničenje, Komisiji priopćuju pojedinosti o tim carinskim uredima i sve promjene u tom pogledu.

Komisija objavljuje pojedinosti o nadležnim carinskim uredima i sve promjene u vezi s njima u seriji „C” Službenog lista Europske unije.

Članak 7.

Administrativna suradnja

Za potrebe provedbe ove Uredbe države članice osiguravaju suradnju među svojim carinskim tijelima i s nadležnim tijelima iz članka 4.

Članak 8.

Upotreba elektroničkog sustava

1.  Pohrana i razmjena informacija među tijelima država članica, osobito onih koje se odnose na uvozne dozvole i izjave uvoznika provode se putem centraliziranog elektroničkog sustava.

U slučaju privremenog kvara elektroničkog sustava privremeno se mogu upotrebljavati drugi načini za pohranu i razmjenu informacija.

2.  Komisija provedbenim aktima utvrđuje:

(a)  aranžmane za uvođenje, rad i održavanje elektroničkog sustava iz stavka 1.;

(b)  detaljna pravila u pogledu podnošenja, obrade, pohrane i razmjene informacija među tijelima država članica putem elektroničkog sustava ili drugih načina iz stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13. do … [dvije godine nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

Članak 9.

Uspostava elektroničkog sustava

Komisija uspostavlja elektronički sustav iz članka 8.a. Taj elektronički sustav mora biti operativan najkasnije četiri godine nakon stupanja na snagu prvog od provedbenih akata iz članka 8. stavka 2.

Članak 10.

Zaštita osobnih podataka i razdoblja zadržavanja podataka

1.  Carinska tijela i nadležna tijela država članica djeluju kao voditelji obrade osobnih podataka prikupljenih u skladu s člancima 4., 5. i 8.

2.  Obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe provodi se samo u svrhu definiranu u članku 1. stavku 1.

3.  Samo propisno ovlašteno osoblje tijela ima pristup osobnim podacima prikupljenima u skladu s člancima 4., 5. i 8. te ti podaci moraju biti na odgovarajući način zaštićeni od neovlaštenog pristupa ili priopćivanja. Podaci se ne smiju otkrivati ni priopćivati bez izričitog pisanog odobrenja tijela koje je izvorno prikupilo informacije. Međutim, takvo odobrenje nije potrebno ako se od tijela zahtijeva da otkriju ili priopće te informacije u skladu s pravnim odredbama koje su na snazi u dotičnoj državi članici, a posebno u vezi sa sudskim postupcima.

4.  Tijela osobne podatke prikupljene u skladu s člancima 4., 5. i 8. pohranjuju na razdoblje od 20 godina od datuma na koji su ti podaci prikupljeni. Ti se osobni podaci brišu po isteku tog razdoblja.

Članak 11.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Do ... [18 mjeseci nakon dana stupanja ove Uredbe na snagu] države članice obavješćuju Komisiju o pravilima o sankcijama koje se primjenjuju na unos kulturnih dobara uz kršenje članka 3. stavka 1. i o povezanim pitanjima.

Do … [šest godina nakon dana stupanja ove Uredbe na snagu] države članice obavješćuju Komisiju o pravilima o sankcijama koje se primjenjuju na druga kršenja ove Uredbe, a posebno na davanje lažnih izjava i podnošenje lažnih informacija, ▌ i o povezanim pitanjima.

Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svim naknadnim izmjenama koje utječu na ta pravila.

Članak 12. ▌

Suradnja s trećim zemljama

U pitanjima koja su obuhvaćena aktivnostima Komisije te u mjeri u kojoj je to potrebno za ispunjenje njezinih zadaća u okviru ove Uredbe Komisija u suradnji s državama članicama može organizirati osposobljavanja i aktivnosti izgradnje kapaciteta namijenjene trećim zemljama.

Članak 13.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 116/2009. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 14.

Izvješćivanje i evaluacija

1.  Države članice Komisiji dostavljaju informacije o provedbi ove Uredbe. ▌

U tu svrhu Komisija šalje odgovarajuće upitnike državama članicama. Države članice u roku od šest mjeseci od primitka upitnika Komisiji dostavljaju tražene informacije.

2.  U roku od tri godine od datuma početka primjene ove Uredbe u cijelosti i svakih pet godina nakon toga, Komisija podnosi izvješće o provedbi ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću. To je izvješće javno dostupno i sadržava odgovarajuće statističke informacije na razini Unije i nacionalnoj razini, kao što su broj izdanih uvoznih dozvola, broj odbijenih zahtjeva i broj podnesenih izjava uvoznika. Izvješće sadržava razmatranje praktične provedbe, uključujući utjecaj na gospodarske subjekte Unije te osobito na MSP-ove.

3.  Do ... [dvanaest mjeseci nakon dana stupanja ove Uredbe na snagu] i svakih 12 mjeseci nakon toga sve do uspostave elektroničkog sustava kako je navedeno u članku 9. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o napretku ostvarenom u vezi s donošenjem provedbenih akata kako je navedeno u članku 8. stavku 2. te u vezi s uspostavom elektroničkog sustava kako je navedeno u članku 9.

Članak 15.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 16.

Primjena

1.  Ova Uredba primjenjuje se od dana stupanja na snagu.

2.  Neovisno o stavku 1.:

(a)  članak 3. stavak 1. počinje se primjenjivati od ... [18 mjeseci nakon dana stupanja ove Uredbe na snagu];.

(b)  članak 3. stavak 2. i stavci 5., 7. i 8., članak 4. stavci od 1. do 10., članak 5. stavci 1. i 2. i članak 8. stavak 1. počinju se primjenjivati od dana na koji elektronički sustav iz članka 8. postane operativan ili najkasnije od … [šest godina nakon dana stupanja ove Uredbe na snagu]. Komisija objavljuje datum na koji su uvjeti iz ovoga stavka ispunjeni u seriji „C” Službenog lista Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Dio A. Kulturna dobra obuhvaćena člankom 3. stavkom 1.

(a)  rijetke kolekcije i kolekcionarski primjerci faune, flore, minerala i anatomije te predmeti paleontološke vrijednosti;

(b)  imovina koja se odnosi na povijest, uključujući povijest znanosti i tehnologije te vojnu i društvenu povijest, život nacionalnih vođa, mislilaca, znanstvenika i umjetnika te na važne nacionalne događaje;

(c)  predmeti pronađeni tijekom arheoloških iskapanja, uključujući zakonita i nezakonita iskapanja, ili iz arheoloških nalazišta na kopnu ili pod vodom;

(d)  dijelovi raskomadanih umjetničkih ili povijesnih spomenika ili arheoloških nalazišta;(10)

(e)  antikviteti stariji od stotinu godina, kao što su natpisi, kovanice i gravirani pečati;

(f)  predmeti od etnološkog interesa;

(g)  predmeti umjetničke vrijednosti, primjerice:

i.  slike, crteži i pasteli, izrađeni u potpunosti rukom na bilo kojoj podlozi te od bilo kojeg materijala (isključujući proizvode industrijskog dizajna i gotove proizvode ukrašene rukom);

ii.  originalne skulpture i kipovi, od bilo kojeg materijala;

iii.  originalne gravure, grafike i litografije;

iv.  originalni umjetnički asamblaži i instalacije, od bilo kojeg materijala;

(h)  rijetki rukopisi i inkunabule;

(i)  stare knjige, dokumenti i publikacije od posebne (povijesne, umjetničke, znanstvene, književne ili sl.) važnosti, pojedinačno ili u zbirkama;

(j)  poštanske marke, biljezi i slično, pojedinačno ili u zbirkama;

(k)  arhivi, uključujući zvučne, fotografske i kinematografske arhive;

(l)  komadi namještaja starijeg od stotinu godina te stari glazbeni instrumenti.

Dio B. Kulturna dobra obuhvaćena člankom 4.

Kategorije kulturnih dobara u skladu s dijelom A

Poglavlje, tarifni broj ili tarifni podbroj kombinirane nomenklature (KN)

Minimalna starost

Minimalni financijski prag (carinska vrijednost)

Dodatne mjerne jedinice

(c)  predmeti pronađeni tijekom arheoloških iskapanja, uključujući zakonita ili nezakonita iskapanja, ili iz arheoloških nalazišta na kopnu ili pod vodom;

ex 9705; ex 9706

stariji od 250 godina

Bilo koja vrijednost

Broj komada (p/st)

(d)  dijelovi raskomadanih umjetničkih ili povijesnih spomenika ili arheoloških nalazišta;(11)

ex 9705; ex 9706

stariji od 250 godina

Bilo koja vrijednost

Broj komada (p/st)

Dio C. Kulturna dobra obuhvaćena člankom 5.

Kategorije kulturnih dobara u skladu s dijelom A

Poglavlje, tarifni broj ili tarifni podbroj kombinirane nomenklature (KN)

Minimalna starost

Minimalni financijski prag (carinska vrijednost)

Dodatne mjerne jedinice

(a)  rijetke kolekcije i kolekcionarski primjerci faune, flore, minerala i anatomije te predmeti od paleontološke vrijednosti;

ex 9705

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

(b)  imovina koja se odnosi na povijest, uključujući povijest znanosti i tehnologije te vojnu i društvenu povijest, život nacionalnih vođa, mislilaca, znanstvenika i umjetnika te na događaje od nacionalne važnosti;

ex 9705

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

(e)  antikviteti, na primjer natpisi, kovanice i gravirani pečati;

ex 9706

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

(f)  predmeti od etnološkog interesa;

ex 9705

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

(g)  predmeti od umjetničke vrijednosti, na primjer:

 

i.  slike, crteži i pasteli, izrađeni u potpunosti rukom na bilo kojoj podlozi te od bilo kojeg materijala, (isključujući proizvode industrijskog dizajna i gotove proizvode ukrašene rukom);

ex 9701

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

ii.  originalne skulpture i kipovi, od bilo kojeg materijala;

ex 9703

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

iii.  originalne gravure, grafike i litografije;

▌ex 9702;

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

iv.  originalni umjetnički asamblaži i instalacije, od bilo kojeg materijala;

ex 9701

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

(h)  rijetki rukopisi i inkunabule

ex 9702; ex 9706 ▌

stariji od 200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

(i)  stare knjige, dokumenti i publikacije od posebne vrijednosti, pojedinačno ili u zbirkama ▌

(povijesne, umjetničke, znanstvene, književne ili sl.), pojedinačno ili u zbirkama;

ex 9705; ex 9706

stariji od

200 godina

18 000 EUR ili više po komadu

Broj komada (p/st)

(1) Ovo stajalište zamijenjuje amandmane usvojene na sjednici 25. listopada 2018. (Usvojeni tekstovi P8_TA-PROV(2018)0418)
(2)Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019.
(3)Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31.3.2017., str. 6.)
(4)Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).
(5)Uredba Vijeća (EZ) br. 116/2009 od 18. prosinca 2008. o izvozu kulturnih dobara (SL L 39, 10.2.2009., str. 1.).
(6)Direktiva 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 159, 28.5.2014., str. 1.).
(7)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(8) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
(9) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(10)Liturgijske ikone i kipovi, čak i samostojeći, moraju se smatrati kulturnim dobrima koja pripadaju ovoj kategoriji.
(11)9Liturgijske ikone i kipovi, čak i samostojeći, moraju se smatrati kulturnim dobrima koja pripadaju ovoj kategoriji.


Zaštita osobnih podataka u kontekstu izbora za Europski parlament ***I
PDF 177kWORD 50k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 u pogledu postupka provjere povezanog s kršenjima pravila o zaštiti osobnih podataka u kontekstu izbora za Europski parlament (COM(2018)0636 – C8-0413/2018 – 2018/0336(COD))
P8_TA-PROV(2019)0155A8-0435/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0636),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 224. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0413/2018),

–  uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 25. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0435/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU, Euratom) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu postupka provjere povezanog s kršenjima pravila o zaštiti osobnih podataka u kontekstu izbora za Europski parlament

P8_TC1-COD(2018)0336


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 224.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(4) utvrđen je poseban europski pravni status za europske političke stranke i europske političke zaklade i predviđa se njihovo financiranje iz općeg proračuna Europske unije. Njome je osnovano i Tijelo za europske političke stranke i europske političke zaklade („Tijelo”).

(2)  Kako bi se Tijelu omogućilo da u potpunosti ispuni svoje zadaće, uključujući nove zadaće predviđene ovom Uredbom, te kako bi mu se omogućilo da to čini na neovisan način, potrebno mu je osigurati stalno osoblje, a direktoru Tijela dodijeliti ovlasti tijela za imenovanje.

(3)  Iz nedavnih događaja vidljivo je da nezakonita uporaba osobnih podataka može predstavljati rizik za izborne procese i demokraciju. Stoga je potrebno zaštititi integritet europskog demokratskog procesa predviđanjem financijskog sankcioniranja u slučajevima u kojima europske političke stranke ili europske političke zaklade iskorištavaju kršenja pravila o zaštiti osobnih podataka kako bi utjecale na ishod izbora za Europski parlament.

(4)  U tu svrhu trebalo bi uspostaviti postupak provjere u okviru kojeg Tijelo, u određenim uvjetima, mora zatražiti od odbora neovisnih uglednih osoba osnovanog Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014 procjenu o tome je li europska politička stranka ili europska politička zaklada namjerno utjecala ili pokušala utjecati na ishod izbora za Europski parlament iskorištavanjem kršenja primjenjivih pravila o zaštiti osobnih podataka. Ako se u skladu s postupkom provjere utvrdi da je to slučaj, Tijelo bi trebalo izreći sankcije u okviru učinkovitog, proporcionalnog i odvraćajućeg sustava sankcioniranja utvrđenog Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014.

(5)  Tijelo bi pri izricanju sankcije europskoj političkoj stranci ili zakladi u skladu s postupkom provjere trebalo poštovati načelo ne bis in idem, prema kojem se sankcije ne mogu izreći dva puta za isto kažnjivo djelo. Tijelo bi također trebalo osigurati da se poštuje načelo pravne sigurnosti i da predmetna europska politička stranka ili europska politička zaklada ima mogućnost biti saslušana.

(6)  Novi postupak trebao bi se pridodati postojećim postupcima koji se upotrebljavaju za provjeru usklađenosti s uvjetima registracije te u slučajevima očitih i ozbiljnih kršenja vrijednosti na kojima se temelji Unija. Međutim, vremenska ograničenja za provjeru usklađenosti s uvjetima registracije i zahtjevima iz članka 10. Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 ne bi se trebala primjenjivati na novi postupak.

(7)  Budući da se novi postupak pokreće odlukom nadležnog nacionalnog nadzornog tijela za zaštitu podataka, predmetna europska politička stranka ili europska politička zaklada trebala bi moći zatražiti preispitivanje sankcije ako je odluka tog nacionalnog nadzornog tijela stavljena izvan snage ili ako je prihvaćen pravni lijek protiv te odluke, pod uvjetom da su iscrpljena sva pravna sredstva na nacionalnoj razini.

(8)  Kako bi se osiguralo da se izbori 2019. za Europski parlament odvijaju u skladu sa strogim demokratskim pravilima i uz potpuno poštovanje europskih vrijednosti demokracije, vladavine prava i poštovanja temeljnih prava, važno je da odredbe o novom postupku provjere pravodobno stupe na snagu i da se postupak primjenjuje što je prije moguće. Kako bi se to postiglo, izmjene Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 uvedene ovom Uredbom trebale bi stupiti na snagu na dan njezine objave u Službenom listu Europske unije.

(9)  Uredbu (EU, Euratom) br. 1141/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU, Euratom) br. 1141/2014 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 6. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:"

„5. Direktoru Tijela pomaže osoblje u odnosu na koje on izvršava ovlasti koje su dodijeljene tijelu za imenovanje na temelju Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i ovlasti koje su dodijeljene tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovorâ o radu ostalih službenika na temelju Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Unije, utvrđenih u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 („ovlasti tijela za imenovanje”). Tijelo se može u bilo kojem području svojeg rada koristiti drugim upućenim nacionalnim stručnjacima ili drugim osobljem koje nije zaposleno u Tijelu.

Na osoblje Tijela primjenjuju se Pravilnik o osoblju i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika te pravila koja su sporazumno donijele institucije Unije za provedbu tog Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

Odabir osoblja ne smije dovesti do sukoba interesa između njihovih dužnosti u Tijelu i bilo koje druge službene dužnosti, i oni se suzdržavaju od svih radnji koje nisu u skladu s prirodom njihovih dužnosti.”;

"

2.  u članku 10. stavku 3. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Postupci utvrđeni u prvom i drugom podstavku ne započinju unutar razdoblja od dva mjeseca prije izbora za Europski parlament. To se vremensko ograničenje ne primjenjuje u pogledu postupka iz članka 10.a.”;

"

3.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 10.a

Postupak provjere povezan s kršenjima pravila o zaštiti osobnih podataka

1.  Nijedna europska politička stranka ili europska politička zaklada ne smije namjerno utjecati ni pokušavati utjecati na ishod izbora za Europski parlament iskorištavanjem kršenja primjenjivih pravila o zaštiti osobnih podataka koje počini fizička ili pravna osoba.

2.  Ako je Tijelo upoznato s odlukom nacionalnog nadzornog tijela u smislu članka 4. točke 21. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća* kojom se utvrđuje da je fizička ili pravna osoba prekršila primjenjiva pravila o zaštiti osobnih podataka i ako iz te odluke proizlazi ili ako se na temelju opravdanih razloga smatra da je kršenje povezano s političkim aktivnostima europske političke stranke ili europske političke zaklade u kontekstu izbora za Europski parlament, Tijelo upućuje predmet odboru neovisnih uglednih osoba osnovanom člankom 11. ove Uredbe. Tijelo se prema potrebi može povezati s predmetnim nacionalnim nadzornim tijelom.

3.  Odbor iz stavka 2. daje mišljenje o tome je li predmetna europska politička stranka ili europska politička zaklada namjerno utjecala ili pokušala utjecati na ishod izbora za Europski parlament iskorištavanjem tog kršenja. Tijelo zahtijeva mišljenje bez nepotrebne odgode, a najkasnije mjesec dana nakon što bude upoznato o odluci nacionalnog nadzornog tijela. Tijelo određuje odboru kratak, razuman rok za davanje mišljenja. Odbor svoje mišljenje daje u tom roku.

4.   Uzimajući u obzir mišljenje odbora, Tijelo u skladu s člankom 27. stavkom 2. točkom (a) podtočkom vii. odlučuje o tome hoće li predmetnoj europskoj političkoj stranci ili europskoj političkoj zakladi izreći financijske sankcije. Odluka Tijela mora biti valjano obrazložena, posebno u pogledu mišljenja odbora, te se mora objaviti što je brže moguće.

5.   Postupkom iz ovog članka ne dovodi se u pitanje postupak iz članka 10.

——————————

* Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).”;

"

4.  u članku 11. stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Kada Tijelo to zatraži, odbor daje mišljenje o sljedećem:

   (a) svim mogućim očitim i ozbiljnim kršenjima vrijednosti na kojima se temelji Unija, kako su navedene u članku 3. stavku 1. točki (c) i članku 3. stavku 2. točki (c), a koje počini europska politička stranka ili europska politička zaklada;
   (b) tome je li europska politička stranka ili europska politička zaklada namjerno utjecala ili pokušala utjecati na ishod izbora za Europski parlament iskorištavanjem kršenja primjenjivih pravila o zaštiti osobnih podataka.

U slučajevima iz prvog podstavka točaka (a) i (b) odbor može zatražiti bilo koji odgovarajući dokument ili dokaz od Tijela, Europskog parlamenta, predmetne europske političke stranke ili europske političke zaklade, drugih političkih stranaka, političkih zaklada ili ostalih dionika te može zatražiti saslušanje njihovih predstavnika. U slučaju iz prvog podstavka točke (b) nacionalno nadzorno tijelo iz članka 10.a surađuje s odborom u skladu s mjerodavnim pravom.”;

"

5.  u članku 18. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Europska politička stranka i europska politička zaklada moraju se, u vrijeme prijave, pridržavati obveza navedenih u članku 23., moraju biti registrirane u Registru od datuma prijave do kraja financijske godine ili do kraja aktivnosti za koju su dodijeljeni doprinosi ili bespovratna sredstva te ne smiju podlijegati nijednoj od sankcija predviđenih člankom 27. stavkom 1. i člankom 27. stavkom 2. točkom (a), podtočkama v., vi. i vii.”;

"

6.  članak 27. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 2. točki (a) dodaje se sljedeća podtočka:"

„vii. ako se u skladu s postupkom provjere predviđenim člankom 10.a utvrdi da je europska politička stranka ili europska politička zaklada namjerno utjecala ili pokušala utjecati na ishod izbora za Europski parlament iskorištavanjem kršenja primjenjivih pravila o zaštiti osobnih podataka;”;

"

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

"7. Ako je odluka nacionalnog nadzornog tijela iz članka 10.a stavljena izvan snage ili ako je prihvaćen pravni lijek protiv te odluke, pod uvjetom da su iscrpljena sva pravna sredstva na nacionalnoj razini, Tijelo na zahtjev predmetne europske političke stranke ili europske političke zaklade preispituje svaku sankciju izrečenu u skladu sa stavkom 2. točkom (a) podtočkom vii.”.

"

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(2) Mišljenje od 12. prosinca 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu).
(3)Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019.
(4)Uredba (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (SL L 317, 4.11.2014., str. 1.).


Sigurnosne prijetnje povezane sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i moguće djelovanje na razini EU-a za njihovo smanjenje
PDF 141kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o sigurnosnim prijetnjama povezanim sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i mogućim mjerama na razini EU-a za njihovo smanjenje (2019/2575(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0156RC-B8-0154/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija(1),

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije(2),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP(3),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o ENISA-i (agenciji EU-a za kibersigurnost) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije („Akt o kibersigurnosti”) (COM(2017)0477),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe od 12. rujna 2018. o osnivanju Europskog centra za stručnost u području kibersigurnosti, industrije, tehnologije i istraživanja i Mreže nacionalnih koordinacijskih centara (COM(2018)0630),

–  uzimajući u obzir novi Zakon o nacionalnim obavještajnim aktivnostima koji je Svekineski narodni kongres usvojio 28. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir izjave Vijeća i Komisije od 13. veljače 2019. o sigurnosnim prijetnjama povezanim sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i mogućim mjerama na razini EU-a za njihovo smanjenje,

–  uzimajući u obzir da je australska vlada izglasala reforme sigurnosti u telekomunikacijskom sektoru, koje su stupile na snagu 18. rujna 2018.,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište iz prvog čitanja od 14. veljače 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji(4),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju odnosa između EU-a i Kine, a posebno onu od 12. rujna 2018.(5),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „5G za Europu – Akcijski plan” (COM(2016)0588),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o internetskoj povezivosti za rast, konkurentnost i koheziju: europsko gigabitno društvo i 5G(6),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)(7),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010(8),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2018. o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021.–2027. (COM(2018)434),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da EU mora poticati svoj program kibersigurnosti kako bi ispunio svoj potencijal za preuzimanje vodeće uloge u području kibersigurnosti i upotrijebio to u korist svoje industrije;

B.  budući da bi se slabe točke 5G mreža mogle iskoristiti za ugrožavanje IT sustava, čime bi se gospodarstvima na europskoj i nacionalnoj razini mogla prouzročiti vrlo ozbiljna šteta; budući da je pristup koji se temelji na analizi rizika u cijelom vrijednosnom lancu nužan da bi se rizici sveli na najmanju moguću mjeru;

C.  budući da će 5G mreža biti okosnica naše digitalne infrastrukture jer će povećati mogućnost povezivanja različitih uređaja na mreže (internet stvari itd.) i donijeti nove koristi i prilike za društvo i poduzeća u mnogim područjima, uključujući ključne sektore gospodarstva, kao što su sektor prometa, energetike, zdravstva, financija, telekomunikacija, obrane, svemira i sigurnosti;

D.  budući da bi uspostava odgovarajućeg mehanizma za odgovor na sigurnosne izazove EU-u pružila priliku da aktivno poduzme korake za utvrđivanje standarda za 5G;

E.  budući da postoji bojazan u vezi s dobavljačima opreme iz trećih zemalja koji bi mogli predstavljati sigurnosni rizik za EU zbog zakona iz njihove zemlje podrijetla, posebno nakon donošenja kineskog Zakona o državnoj sigurnosti, kojim se svi građani, poduzeća i drugi subjekti obvezuju na suradnju s državom u cilju zaštite državne sigurnosti, koja je vrlo neodređeno definirana; budući da ne postoji jamstvo da se te obveze ne primjenjuju izvanteritorijalno i budući da druge zemlje različito reagiraju na kineske zakone, u rasponu od sigurnosnih procjena do izravnih zabrana;

F.  budući da je u prosincu 2018. češko nacionalno tijelo za kibersigurnost izdalo upozorenje protiv sigurnosnih prijetnji koje predstavljaju tehnologije kineskih društava Huawei i ZTE; budući da je nakon toga u siječnju 2019. češka porezna uprava isključila Huawei iz natječaja za izradu poreznog portala;

G.  budući da je potrebna temeljita istraga kako bi se pojasnilo predstavljaju li navedeni uređaji, kao i bilo koji drugi uređaji ili dobavljači, sigurnosni rizik zbog značajki kao što su stražnji ulazi u sustave;

H.  budući da bi rješenja trebala biti koordinirana i provedena na razini EU-a kako bi se izbjeglo stvaranje različitih sigurnosnih razina i potencijalnih nedostataka u kibersigurnosti, pri čemu je za odlučnu reakciju potrebna koordinacija na globalnoj razini;

I.  budući da koristi od jedinstvenog tržišta podrazumijevaju obvezu poštovanja standarda EU-a i pravnog okvira Unije te budući da se odnos prema dobavljačima ne bi smio razlikovati na temelju njihove zemlje podrijetla;

J.  budući da se Uredbom o provjeri izravnih stranih ulaganja, koja bi trebala stupiti na snagu do kraja 2020., državama članicama daju veće mogućnosti za provjeru stranih ulaganja na temelju sigurnosnih kriterija i kriterija javnog reda te se uspostavlja mehanizam suradnje kojim se Komisiji i državama članicama omogućuje suradnja u procjeni sigurnosnih rizika, uključujući rizike povezane s kibersigurnošću, koje predstavljaju strana ulaganja, te također obuhvaća projekte i programe u interesu EU-a, kao što su transeuropske telekomunikacijske mreže i Obzor 2020.;

1.  smatra da Unija treba preuzeti vodeću ulogu u području kibersigurnosti primjenom zajedničkog pristupa koji se temelji na učinkovitoj i djelotvornoj upotrebi stručnog znanja EU-a, država članica i predmetnog sektora jer bi različite nacionalne odluke imale štetan utjecaj na jedinstveno digitalno tržište;

2.  izražava duboku zabrinutost zbog nedavnih navoda da bi 5G tehnologija koju su razvila kineska poduzeća mogla imati ugrađene stražnje ulaze koji bi proizvođačima i tijelima vlasti omogućili neovlašten pristup privatnim i osobnim podacima i telekomunikaciji iz EU-a;

3.  također je zabrinut zbog potencijalno znatnih slabih točaka u 5G opremi spomenutih proizvođača bude li prilikom uvođenja 5G mreža u predstojećim godinama došlo do njihova postavljanja;

4.  ističe da su posljedice za sigurnost mreža i opreme slične diljem svijeta i poziva EU da izvuče pouke iz dostupnog iskustva kako bi se osigurali najviši standardi kibersigurnosti; poziva Komisiju da izradi strategiju kojom bi Europa zauzela vodeći položaj u području tehnologije kibersigurnosti i koja je usmjerena na smanjenje europske ovisnosti o vanjskoj tehnologiji u području kibersigurnosti; smatra da se odgovarajuće mjere moraju primjenjivati kad god se ne može jamčiti poštovanje sigurnosnih zahtjeva;

5.  poziva države članice da obavijeste Komisiju o svim nacionalnim mjerama koje namjeravaju donijeti s ciljem koordinacije odgovora Unije kako bi se osigurali najviši standardi kibersigurnosti u cijeloj Uniji, i ponavlja da je važno suzdržati se od uvođenja nerazmjernih jednostranih mjera koje bi fragmentirale jedinstveno tržište;

6.  ponavlja da svi subjekti koji u EU-u pružaju opremu ili usluge, bez obzira na svoju zemlju podrijetla, moraju poštovati obveze o temeljnim pravima te pravo EU-a i država članica, uključujući pravni okvir u pogledu privatnosti, zaštite podataka i kibersigurnosti;

7.  poziva Komisiju da ocijeni stabilnost pravnog okvira Unije kako bi se riješile bojazni u pogledu osjetljive opreme u strateškim sektorima i temeljnoj infrastrukturi; potiče Komisiju da predstavi inicijative, uključujući, po potrebi, zakonodavne prijedloge, kako bi se pravovremeno riješili eventualni otkriveni nedostaci s obzirom na to da je Unija u stalnom procesu identificiranja i rješavanja kibersigurnosnih izazova te jačanja kibersigurnosne otpornosti u Uniji;

8.  potiče one države članice koje još nisu u potpunosti prenijele Direktivu o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava („Direktiva NIS”) da to učine bez odgode te poziva Komisiju da pomno prati taj prijenos kako bi osigurala pravilnu primjenu i provedbu njezinih odredbi te bolje zaštitila europske građane od vanjskih i unutarnjih sigurnosnih prijetnji;

9.  poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za pravilnu primjenu mehanizama izvješćivanja uvedenih Direktivom NIS; napominje da bi Komisija i države članice trebale temeljito pratiti sve sigurnosne incidente ili neprimjerene reakcije dobavljača kako bi se uklonili utvrđeni nedostaci;

10.  poziva Komisiju da procijeni je li potrebno dodatno proširiti područje primjene Direktive NIS na druge kritične sektore i usluge koji nisu obuhvaćeni posebnim zakonodavstvom;

11.  pozdravlja i podržava postignut sporazum o Aktu o kibersigurnosti i jačanju mandata Agencije EU-a za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) u cilju pružanja bolje potpore državama članicama u borbi protiv kibersigurnosnih prijetnji i napada;

12.  potiče Komisiju da zaduži ENISA-u da prioritetno radi na programu certificiranja za 5G opremu kako bi se osiguralo da uvođenje 5G mreža u Uniji zadovoljava najviše sigurnosne standarde i da je otporno na problem stražnjih ulaza ili veliku osjetljivost koji bi ugrozili sigurnost telekomunikacijskih mreža i povezanih usluga u Uniji; preporučuje da se posebna pozornost posveti najčešće korištenim procesima, proizvodima i softveru koji zbog svoje raširenosti imaju znatan utjecaj na svakodnevni život građana i na gospodarstvo;

13.  iskreno pozdravlja prijedloge o centrima za stručnost u području kibersigurnosti i o mreži nacionalnih koordinacijskih centara, koja je osmišljena kako bi se Uniji pomogao da zadrži i razvija tehnološke i industrijske kapacitete u području kibersigurnosti, potrebne za jamčenje sigurnosti na njezinom jedinstvenom digitalnom tržištu; međutim, podsjeća na to da certificiranje ne bi trebalo isključiti nadležna tijela i operatore iz procesa nadzora nad lancem opskrbe kako bi se osigurali integritet i sigurnost njihove opreme koja djeluje u kritičnim okružjima i telekomunikacijskim mrežama;

14.  podsjeća da su za kibersigurnost potrebni visoki sigurnosni standardi; poziva da sigurnost mreža bude integrirana i zadana; potiče države članice da zajedno s Komisijom istraže sva raspoloživa sredstva kako bi se zajamčila visoka razina sigurnosti;

15.  poziva Komisiju i države članice da u suradnji s ENISA-om pruže smjernice o tome kako se boriti protiv kiberprijetnji i osjetljivosti prilikom nabave 5G opreme, primjerice diversifikacijom opreme različitih dobavljača ili uvođenjem višefaznih postupaka nabave;

16.  potvrđuje svoje stajalište o programu Digitalna Europa, kojim se nameću sigurnosni zahtjevi i nadzor Komisije nad subjektima s poslovnim nastanom u Uniji koji su pod kontrolom trećih zemalja, posebno kad je riječ o aktivnostima povezanima s kibersigurnošću;

17.  poziva države članice da osiguraju da javne institucije i privatna poduzeća koji su uključeni u osiguravanje ispravnog funkcioniranja kritičnih infrastrukturnih mreža, kao što su telekomunikacije, energetika, zdravstveni i socijalni sustavi, provode relevantne procjene rizika kojima se uzimaju u obzir sigurnosne prijetnje posebno povezane s tehničkim karakteristikama određenog sustava ili ovisnosti o vanjskim dobavljačima hardvera i softvera;

18.  podsjeća da u skladu s postojećim pravnim okvirom o telekomunikacijama države članice moraju osigurati da telekomunikacijski operatori poštuju integritet i dostupnost javnih elektroničkih komunikacijskih mreža, uključujući, prema potrebi, šifriranje s kraja na kraj; ističe da u skladu s Europskim zakonikom elektroničkih komunikacija države članice imaju široke ovlasti za istragu proizvoda na tržištu EU-a i primjenu cijelog niza pravnih lijekova u slučaju njihove neusklađenosti;

19.  poziva Komisiju i države članice da im sigurnost bude obvezan aspekt u svim postupcima javne nabave relevantne infrastrukture, kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini;

20.  podsjeća države članice da su u skladu s pravnim okvirom EU-a, posebice Direktivom 2013/40/EU o napadima na informacijske sustave, obvezne izreći sankcije pravnim osobama koje su počinile kaznena djela kao što su napadi na takve sustave; naglašava da bi države članice također trebale iskoristiti mogućnost izricanja drugih sankcija za te pravne osobe, kao što je privremena ili trajna zabrana obavljanja poslovnih aktivnosti;

21.  poziva države članice, agencije za kibersigurnost, telekomunikacijske operatore te proizvođače i pružatelje usluga ključne infrastrukture da izvješćuju Komisiju i ENISA-u o svakom dokazu stražnjih ulaza ili drugim ozbiljnim slabim točkama koje bi mogle ugroziti integritet i sigurnost telekomunikacijskih mreža ili dovesti do povrede prava Unije i temeljnih prava; očekuje od nacionalnih tijela za zaštitu podataka i Europskog nadzornika za zaštitu podataka da detaljno istraže navodne slučajeve povrede osobnih podataka od strane vanjskih dobavljača te da nametnu odgovarajuće kazne i sankcije u skladu s europskim zakonodavstvom o zaštiti podataka;

22.  pozdravlja skoro stupanje na snagu uredbe o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja radi sigurnosti i javnog reda te naglašava da se tom uredbom po prvi put utvrđuje popis područja i čimbenika, uključujući komunikacije i kibersigurnost, koji su relevantni za sigurnost i javni red na razini EU-a;

23.  poziva Vijeće da ubrza svoj rad na prijedlogu uredbe o e-privatnosti;

24.  ponavlja da EU treba podupirati kibersigurnost diljem cijelog lanca vrijednosti, od istraživanja do uvođenja i primjene ključnih tehnologija, širiti relevantne informacije i promicati kiberhigijenu i obrazovne programe koji obuhvaćaju kibersigurnost te smatra da će program Digitalna Europa, zajedno s ostalim mjerama, biti učinkovit alat za to;

25.  potiče Komisiju i države članice da poduzmu potrebne korake, uključujući velike programe ulaganja, za stvaranje okruženja povoljnog za inovacije u EU-u, koje bi trebalo biti dostupno svim poduzećima u digitalnom gospodarstvu EU-a, uključujući mala i srednja poduzeća; nadalje, traži da takvo okruženje europskim dobavljačima omogući razvoj novih proizvoda, usluga i tehnologija, čime bi im se omogućilo da budu konkurentni;

26.  poziva Komisiju i države članice da u okviru sljedećih rasprava o budućoj strategiji EU-a i Kine uzmu u obzir navedene zahtjeve kao preduvjete za daljnju konkurentnost EU-a i jamčenje sigurnosti njegove digitalne infrastrukture;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 321, 17.12.2018., str. 36.
(2) SL L 194, 19.7.2016., str. 1.
(3) SL L 218, 14.8.2013., str. 8.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0121.
(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0343.
(6) SL C 307, 30.8.2018., str. 144.
(7) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
(8) SL L 348, 20.12.2013., str. 129.


Stanje političkih odnosa EU-a i Rusije
PDF 175kWORD 62k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o stanju političkih odnosa EU-a i Rusije (2018/2158(INI))
P8_TA-PROV(2019)0157A8-0073/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. lipnja 2015. o stanju odnosa između EU-a i Rusije(1),

–  uzimajući u obzir sporazume postignute u Minsku 5. i 19. rujna 2014. te 12. veljače 2015.(2),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, posebice onu od 14. lipnja 2018. o okupiranim teritorijima u Gruziji deset godina nakon ruske invazije(3), kao i onu od 4. veljače 2016. o stanju ljudskih prava na Krimu, osobito krimskih Tatara(4),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnickog(5),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Rusiji od 14. ožujka 2016.,

–  uzimajući u obzir nagradu Saharov za slobodu mišljenja koja je 2018. godine dodijeljena ukrajinskom redatelju Olegu Sencovu,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. lipnja 2018. o Rusiji, posebice slučaju ukrajinskog političkog zatvorenika Olega Sencova(6),

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. listopada 2018. o stanju na Azovskom moru(7),

–  uzimajući u obzir konačno izvješće OESS-a/Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) od 18. ožujka 2018. o predsjedničkim izborima u Ruskoj Federaciji,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0073/2019),

A.  budući da je EU zajednica utemeljena na skupu zajedničkih ključnih vrijednosti kao što su mir, sloboda, demokracija, vladavina prava i poštovanje temeljnih i ljudskih prava;

B.  budući da potvrđuje da načela utvrđena u Povelji UN-a, Helsinškom završnom aktu iz 1975. i Pariškoj povelji OESS-a iz 1990. čine temelj mira na europskom kontinentu;

C.  budući da su te vrijednosti okosnica odnosa EU-a s trećim stranama;

D.  budući da se odnosi EU-a s Rusijom moraju temeljiti na načelima međunarodnog prava, poštovanju ljudskih prava, demokracije i mirnog okončanja sukoba, no da se zbog činjenice da Rusija zanemaruje spomenuta načela njihovi odnosi trenutačno temelje na suradnji u odabranim područjima od zajedničkog interesa utvrđenima u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 14. ožujka 2016. kao i na vjerodostojnom odvraćanju;

E.  budući da je EU i dalje otvoren za snažniji odnos i dijalog koji njemu vodi te da želi obnoviti suradnju s Rusijom pod uvjetom da ruske vlasti ispune svoje međunarodne i pravne obveze i dokažu istinsku predanost Rusije obnavljanju narušenog povjerenja; budući da bi konstruktivan i predvidljiv odnos bio uzajamno koristan i u idealnom slučaju u interesu obiju strana;

F.  budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe i OESS-a, obvezala na načela demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava; budući da stalna teška kršenja vladavine prava i donošenje restriktivnih zakona posljednjih nekoliko godina sve više dovode u pitanje usklađenost Rusije s njezinim međunarodnim i nacionalnim obvezama; budući da Rusija nije izvršila više od tisuću presuda Europskog suda za ljudska prava;

G.  budući da više vladinih izvješća upućuje na nagli porast neprijateljskih špijunskih aktivnosti Rusije posljednjih godina, koje su dosegle razine nezabilježene od hladnog rata;

H.  budući da su cjelovita provedba sporazumâ iz Minska i veće poštovanje međunarodnog prava i dalje ključni preduvjeti za bližu suradnju s Rusijom; budući da je, kao odgovor na nezakonito pripojenje Krima i hibridni rat protiv Ukrajine, EU donio niz restriktivnih mjera protiv Rusije koje bi trebale ostati na snazi sve do ispunjenja sporazumâ iz Minska;

I.  budući da su se od 2015. pojavila nova područja napetosti između EU-a i Rusije, među ostalim: ruska intervencija u Siriji i uplitanje u drugim zemljama, kao što su Libija i Srednjoafrička Republika; opsežne vojne vježbe (Zapad 2017.), rusko uplitanje u odvijanje izbora i referenduma te potpirivanje napetosti u europskim društvima; potpora Kremlja strankama koje se protive EU-u i pokretima krajnje desnice; ograničenje temeljnih sloboda i brojni slučajevi povreda ljudskih prava u Rusiji, širenje negativnog ozračja prema pripadnicima skupine LGBTI; represija nad političkom oporbom; sustavno koncentriranje na borce za ljudska prava, novinare i civilno društvo u Rusiji, uključujući proizvoljno pritvaranje Ojuba Titijeva, voditelja Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji ili slučaj Jurija Dmitrijeva iz karelijskog ogranka „Memoriala”; stigmatiziranje aktivista civilnog društva tako da ih se etiketira kao „strane agente”; teška kršenja ljudskih prava u sjevernom Kavkazu, osobito u Republici Čečeniji (otmice, mučenja, izvansudska pogubljenja, izmišljanje kaznenih predmeta itd.); diskriminacija tatarske manjine na okupiranom Krimu i politički motiviran progon Alekseja Navaljnog i mnogih drugih, kao i ubojstva, među kojima se najviše ističu slučajevi Borisa Njemcova i Sergeja Magnickog; kibernapadi, hibridni napadi i ubojstva na europskom tlu koje su ruski obavještajni agenti počinili koristeći kemijsko oružje; zastrašivanje, uhićivanje i zatvaranje stranih građana u Rusiji, protivno međunarodnom pravu, uključujući Olega Sencova, laureata nagrade Saharov za 2018. i mnoge druge; organizaciju nezakonitih i nelegitimnih izbora u Donbasu; održavanje nedemokratskih predsjedničkih izbora u kojima nije bilo stvarnog odabira i u kojima su temeljne slobode bile ograničene; kampanje dezinformiranja, nezakonita izgradnja mosta Kerč; opsežna militarizacija nezakonito okupiranog i pripojenog Krima, kao i dijelova Crnog mora i Azovskog mora; ograničenja međunarodne plovidbe u Azovskom moru i kroz tjesnac Kerč, među ostalim i za brodove koji plove pod zastavama država članica EU-a; nezakoniti napad na ukrajinske ratne brodove i njihova zapljena te uhićenje ukrajinskih vojnika u tjesnacu Kerč; kršenja sporazuma o kontroli oružja; represivno okruženje kojem su izloženi novinari i nezavisni mediji praćeno kontinuiranim pritvaranjem novinara i blogera; činjenica da se Rusija prema svjetskom indeksu slobode medija za 2018. nalazi na 148. od 180 mjesta;

J.  budući da je do 1. ožujka 2018. Centar za ljudska prava „Memorial” zabilježio 143 slučaja političkih zatvorenika, uključujući njih 97 progonjenih na temelju vjere; budući da analiza popisa političkih zatvorenika koji je sastavio Centar za ljudska prava „Memorial” pokazuje da je 2017. u 23 slučaja došlo do kaznenog progona osoba za kaznena djela u vezi s javnim skupovima (masovni nemiri, nasilno djelovanje protiv javnog tijela), a da je u 21 slučaju, koji su uglavnom povezani s objavama na internetu, došlo do kaznenog progona na temelju „protuekstremističkih” članaka kaznenog zakona;

K.  budući da je Rusija, na izravan ili neizravan način, sudionik u nekoliko dugotrajnih sukoba u zajedničkom susjedstvu, u Pridnjestrovlju, Južnoj Osetiji, Abhaziji, Donbasu i Gorskom Karabahu, koji predstavljaju ozbiljnu prepreku razvoju i stabilnosti dotičnih susjednih zemalja, ugrožavaju njihovu neovisnost i ograničavaju njihova slobodna i suverena opredjeljenja;

L.  budući da sukob u istočnoj Ukrajini traje dulje od četiri godine te je prouzročio gubitak više od 10 000 života, od čega civili čine gotovo jednu trećinu, i tisuće civila ranjenih uslijed tog sukoba;

M.  budući da neprestana napetost i sukob koji trenutačno postoje između EU-a i Rusije nisu u njihovu interesu; budući da je unatoč razočaravajućim rezultatima komunikacijske kanale potrebno zadržati otvorenima; budući da nova podjela kontinenta ugrožava sigurnost i EU-a i Rusije;

N.  budući da je Rusija trenutačno najvažniji vanjski dobavljač prirodnog plina za EU; budući da energija i dalje ima središnju i stratešku ulogu u odnosima između EU-a i Rusije; budući da se Rusija služi energijom kao sredstvom kojim štiti i promiče svoje interese u vanjskoj politici; budući da se ovisnost EU-a o ruskoj opskrbi plinom povećala od 2015.; budući da se otpornost EU-a na vanjske pritiske može povećati diversifikacijom opskrbe energijom i smanjenjem ovisnosti o Rusiji; budući da EU mora djelovati jedinstveno i pokazati snažnu unutarnju solidarnost kada je riječ o energetskoj sigurnosti; budući da snažna ovisnost EU-a o fosilnim gorivima ugrožava razvoj uravnoteženog i dosljednog europskog pristupa Rusiji koji se temelji na vrijednostima; budući da postoji potreba za pouzdanijom i strateškom energetskom infrastrukturom u EU-u, državama članicama i zemljama Istočnog partnerstva kako bi se povećala otpornost na hibridne aktivnosti Rusije;

O.  budući da neodgovorni postupci ruskih borbenih lovaca u blizini zračnog prostora država članica EU-a i NATO-a ugrožavaju sigurnost civilnog zračnog prometa i da bi mogli predstavljati prijetnju sigurnosti europskog zračnog prostora; budući da je Rusija provela provokativne vojne vježbe velikog opsega u neposrednoj blizini EU-a;

P.  budući da Rusija i dalje ignorira presude Europskog suda za ljudska prava, kao i obvezujuće odluke Stalnog arbitražnog suda, poput one u predmetu Naftogaz, čime se potkopavaju mehanizmi rješavanja sporova u međunarodnoj trgovini;

Q.  budući da je ruska vizija policentrične koncentracije sila u suprotnosti sa stavom EU-a o multilateralizmu i međunarodnom poretku koji se temelji na pravilima; budući da bi Rusija poštovanjem multilateralnog poretka koji se temelji na pravilima i njegovim podupiranjem stvorila uvjete za bolje odnose s EU-om;

R.  budući da ruske vlasti i dalje smatraju nezakonito okupirane regije sastavnim dijelom ruskog teritorija jer dopuštaju sudjelovanje predstavnika tih teritorija u zakonodavnim i izvršnim tijelima Ruske Federacije, čime se krši međunarodno pravo;

S.  budući da je Vijeće 21. prosinca 2018., nakon što je ocijenilo provedbu sporazumâ iz Minska, produljilo gospodarske sankcije usmjerene na određene sektore ruskoga gospodarstva do 31. srpnja 2019.;

T.  budući da Rusija svojim djelovanjem krši međunarodno pravo i obveze te dobrosusjedske odnose;

U.  budući da su u strateškim dokumentima Ruske Federacije EU i NATO prikazani kao glavni protivnici Rusije;

Izazovi i zajednički interesi

1.  ističe da nezakonita ruska okupacija i pripojenje ukrajinske regije Krima, izravna i neizravna upletenost Rusije u oružanim sukobima u istočnom dijelu Ukrajine, kao i njezina povreda teritorijalne cjelovitosti Gruzije i Moldove, koja i dalje traje, predstavljaju namjerno kršenje međunarodnog prava, demokratskih načela i temeljnih vrijednosti; snažno osuđuje povrede ljudskih prava za koje su odgovorni ruski predstavnici na okupiranim teritorijima;

2.  ističe da EU smatra postupan „povratak na staro” nemogućim sve dok Rusija u cijelosti ne provede sporazume iz Minska i ne obnovi teritorijalnu cjelovitost Ukrajine; u tom pogledu poziva EU da provede kritičku i sveobuhvatnu ponovnu evaluaciju svojih odnosa s Ruskom Federacijom;

3.  naglašava da u se sadašnjim okolnostima Rusija ne može više smatrati „strateškim partnerom”; smatra da se načela iz članka 2. Sporazuma o partnerstvu i suradnji više ne ispunjavaju te da spomenuti sporazum stoga treba ponovno razmotriti; smatra da se svaki okvir za odnos EU-a i Rusije treba temeljiti na potpunom poštovanju međunarodnog prava, načela OESS-a iz Helsinkija, demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava, te omogućiti dijalog o rješavanju globalnih izazova, jačanju globalnog upravljanja i jamčenju provedbe međunarodnih pravila, osobito u cilju osiguranja europskog mirovnog poretka te sigurnosti u susjedstvu EU-a i na zapadnom Balkanu;

4.  smatra da bi provedba sporazumâ iz Minska bila dokaz dobre volje Rusije da doprinese rješavanju sukoba u istočnoj Ukrajini, kao i njezine sposobnosti jamčenja europske sigurnosti; naglašava da je potrebno ubrzati savjetovanja u okviru Normandijske skupine, kao i osnažiti ulogu EU-a; ponovno ističe svoju potporu suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine;

5.  smatra važnim smiriti aktualne napetosti te započeti savjetovanje s Rusijom kako bi se umanjio rizik od nesporazuma, pogrešnog tumačenja i pogrešnog shvaćanja; međutim, uviđa da EU mora zauzeti čvrst stav u pogledu očekivanja od Rusije; naglašava važnost suradnje između EU-a i Rusije u međunarodnom poretku koji se temelji na pravilima te pozitivnog sudjelovanja u međunarodnim i multilateralnim organizacijama u kojima je Rusija članica, posebno u okviru OESS-a u pogledu spornih pitanja i kriza;

6.  snažno osuđuje upletenost Rusije u slučaju Skripalj, kao i u kampanjama dezinformiranja i kibernapadima koje provode ruske obavještajne službe u cilju destabilizacije javne i privatne komunikacijske infrastrukture te povećanja napetosti unutar EU-a i njegovih država članica;

7.  izražava duboku zabrinutost zbog veza između ruske vlade i stranaka ekstremne desnice i populističkih nacionalističkih stranaka i vlada u EU-u, koje predstavljaju prijetnju temeljnim vrijednostima Unije utvrđenima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji i iskazanima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, uključujući poštovanje demokracije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava;

8.  nadalje, izražava žaljenje zbog nastojanja Rusije da destabilizira zemlje kandidatkinje za pristupanje EU-u, posebno, primjerice, u pogledu potpore koju je Moskva pružila organizacijama i političkim snagama koje se protive Prespanskom sporazumu koji bi trebao okončati dugotrajni spor oko imena između bivše jugoslavenske republike Makedonije i Grčke;

9.  smatra da su se ruski državni akteri upleli u kampanju za referendum o Brexitu korištenjem otvorenih i prikrivenih metoda, uključujući društvene medije i potencijalno nezakonitu financijsku potporu, koju vlasti Ujedinjene Kraljevine trenutačno istražuju;

10.  ističe da je veća međusobna transparentnost u vojnim aktivnostima i graničnom nadzoru važna kako bi se izbjegla dodatna napetost; snažno osuđuje povrede zračnog prostora država članica EU-a za koje je odgovorna Rusija; poziva na donošenje jasnog kodeksa ponašanja u zračnom prostoru za vojne i civilne letjelice; u tom kontekstu snažno osuđuje opetovane povrede teritorijalnih voda i zračnog prostora zemalja u regiji Baltičkog mora za koje je Rusija odgovorna; osuđuje Rusku Federaciju zbog njezine odgovornosti u obaranju zrakoplova na letu MH17 nad istočnom Ukrajinom 2014., što je dokazala međunarodna skupina istražitelja, te poziva na privođenje odgovornih osoba pravdi;

11.  izražava žaljenje zbog značajnog pogoršanja stanja ljudskih prava, raširenih i neopravdanih ograničenja prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja u Rusiji te izražava duboku zabrinutost zbog trenutačne represije nad borcima za ljudska prava, prosvjednicima i drugim kritičarima i njihova uznemiravanja i progona;

12.  izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da Rusija u tolikoj mjeri demonstrira svoju vojnu snagu, upućuje prijetnje drugim zemljama i pokazuje volju i spremnost na uporabu vojne sile u praksi protiv drugih država, uključujući napredno nuklearno oružje, kako je predsjednik Putin u više navrata ponovio tijekom 2018.;

13.  osuđuje oštre mjere koje vlada kontinuirano provodi, usmjerene protiv neslaganja i slobode medija, te represiju nad aktivistima, političkom oporbom i onima koji otvoreno izražavaju svoje nezadovoljstvo vladom;

14.  izražava zabrinutost zbog izvješća o proizvoljnom pritvaranju i mučenju muškaraca u Čečeniji za koje se smatra da su homoseksualci te osuđuje izjave čečenske vlade u kojima se negira postojanje homoseksualaca u njihovoj zemlji i potiče nasilje nad pripadnicima skupine LGBTI;

15.  ističe da globalni izazovi koje predstavljaju klimatske promjene, okoliš, energetska sigurnost i digitalizacija, zajedno s algoritamskim donošenjem odluka i umjetnom inteligencijom, vanjskim i sigurnosnim pitanjima, neširenjem oružja za masovno uništenje te borbom protiv terorizma i organiziranog kriminala, kao i razvojem događaja u osjetljivom arktičkom području, iziskuju selektivnu suradnju s Rusijom;

16.  izražava zabrinutost zbog potencijalnih više stotina milijardi eura koje ruska poduzeća i pojedinci koji žele ozakoniti prihod stečen korupcijom svake godine operu u EU-u i poziva na istrage tih kaznenih djela;

17.  ističe da Rusija koristi pranje novca i financijske aktivnosti organiziranog kriminala za subverzivne političke svrhe te da to predstavlja prijetnju europskoj sigurnosti i stabilnosti; smatra da je opseg tog pranja novca tolik da čini dio neprijateljskog djelovanja usmjerenog na potkopavanje, dezinformiranje i destabilizaciju, pri čemu se istodobno podupiru kriminalne aktivnosti i korupcija; napominje da ruske aktivnosti pranja novca u EU-u predstavljaju prijetnju suverenitetu i vladavini prava u svim državama članicama u kojima Rusija provodi takve aktivnosti; navodi da je to prijetnja europskoj sigurnosti i stabilnosti, te najveći izazov za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije;

18.  osuđuje aktivnosti pranja novca, nezakonite financijske aktivnosti i druga sredstva gospodarskog ratovanja kojima se Rusija koristi; poziva tijela EU-a nadležna za financije da poboljšaju međusobnu suradnju, kao i suradnju s relevantnim obavještajnim i sigurnosnim službama, u cilju suzbijanja ruskih aktivnosti pranja novca;

19.  ponavlja da su, dok je stav EU-a o sankcijama protiv Rusije čvrst, dosljedan i usklađen, te će se one nastaviti sve dok Rusija ne prestane kršiti međunarodno pravo, potrebni dodatna koordinacija i usklađenost u pogledu vanjskopolitičkog i sigurnosnog pristupa prema Rusiji; poziva, u tom kontekstu, države članice da ukinu programe „zlatnih viza i putovnica”, kojima se koriste ruski oligarsi koji često podupiru Kremlj, te kojima se može narušiti učinkovitost međunarodnih sankcija; ponovno poziva na donošenje europskog zakona Magnicki (globalni režim sankcija EU-a u vezi s ljudskim pravima);te poziva Vijeće da se posveti tom pitanju bez nepotrebnih odgoda; poziva države članice da u potpunosti surađuju na europskoj razini u pogledu svoje politike prema Rusiji;

20.  naglašava da restriktivne ciljane mjere povezane s istočnom Ukrajinom i okupiranim Krimom nisu usmjerene protiv ruskog naroda nego protiv određenih pojedinaca i poduzeća povezanih s ruskim vodstvom;

21.  u tom pogledu naglašava da su usklađenost između njegovih unutarnjih i vanjskih politika, kao i bolja koordinacija vanjskih politika, ključni za dosljedniju, učinkovitiju i uspješniju vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, uključujući u pogledu Rusije; ističe da se to posebno odnosi na područja politika kao što su europska obrambena unija, europska energetska unija, kiberobrana i strateški komunikacijski alati;

22.  osuđuje rusko narušavanje teritorijalne cjelovitosti susjednih zemalja, uključujući nezakonitim otmicama državljana tih zemalja kako bi im se sudilo pred ruskim sudom; nadalje, osuđuje zlouporabu Interpola od strane Rusije, koja u cilju progona političkih protivnika izdaje „upozorenja o traženim osobama”, takozvane „crvene obavijesti”;

23.  osuđuje postupke Rusije u Azovskom moru, kojima se krše međunarodno pomorsko pravo i međunarodne obveze Rusije, kao i izgradnju mosta Kerč i polaganje podvodnih kabela do nezakonito pripojenog Krimskog poluotoka bez suglasnosti Ukrajine; i dalje je duboko zabrinut zbog ruske militarizacije Azovskog mora, regije Crnog mora i Kalinjingradskog okruga, kao i opetovanog kršenja teritorijalnih voda europskih zemalja u Baltičkom moru;

24.  ponovno ističe svoju bezrezervnu podršku suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Gruzije; zahtijeva da Ruska Federacija prekine okupaciju gruzijskog teritorija Abhazije i regije Činvali/Južne Osetije, te da u potpunosti poštuje suverenost i teritorijalni integritet Gruzije; naglašava da Ruska Federacija mora bezuvjetno ispuniti sve odredbe Sporazuma o prekidu vatre od 12. kolovoza 2008., posebno obvezu povlačenja svih svojih vojnih snaga s teritorija Gruzije;

25.  ističe da rusko nepridržavanje međunarodnih pravila, u ovom slučaju slobode mora, nepoštovanje bilateralnih sporazuma te nezakonito pripajanje Krima predstavljaju prijetnju susjedima Rusije u svim dijelovima Europe, ne samo u regiji Crnog mora nego i u regiji Baltičkog mora i na Mediteranu; naglašava koliko je važno da se u pogledu svega navedenog zauzme čvrsta politika prema Rusiji;

26.  napominje da je predsjedničke izbore održane 18. ožujka 2018. promatrala Međunarodna misija za promatranje izbora u okviru Misije ODIHR-a za promatranje izbora i Parlamentarne skupštine OESS-a; napominje da je u završnom izvješću Misije ODIHR-a za promatranje izbora navedeno da su izbori održani u prekomjerno kontroliranom pravnom i političkom okruženju obilježenom stalnim pritiskom na kritičare, ograničenjima temeljnih sloboda okupljanja, udruživanja i izražavanja, kao i registracije kandidata, te stoga nije bilo istinskog natjecanja;

27.  izražava zabrinutost zbog potpore koju Rusija kontinuirano pruža autoritarnim režimima i zemljama kao što su Sjeverna Koreja, Iran, Venezuela, Sirija, Kuba, Nikaragva i druge te zbog stalne prakse blokiranja bilo kakvog međunarodnog djelovanja primjenom prava na veto u Vijeću sigurnosti UN-a;

Područja od zajedničkog interesa

28.  ponovno izražava potporu pet načela kojima se vodi politika EU-a prema Rusiji te poziva na daljnje definiranje načela selektivne suradnje; preporučuje da u središtu pozornosti budu pitanja povezana s Bliskim istokom i sjevernom Afrikom, regijom sjevera i Arktika, terorizmom, nasilnim ekstremizmom, neširenjem i kontrolom oružja, strateškom stabilnosti u kiberprostoru, organiziranim kriminalom, migracijama i klimatskim promjenama, uključujući zajedničke napore za očuvanje Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana s Iranom koji je podržalo Vijeće sigurnosti UN-a, te okončanje rata u Siriji; ističe da, premda treba nastaviti sa savjetovanjima između EU-a i Rusije o kiberterorizmu i organiziranom kriminalu, sustavne hibridne prijetnje Rusije zahtijevaju snažan kapacitet odvraćanja; poziva, u tom kontekstu, na dijalog o povezivosti između EU-a, Rusije, Kine i središnje Azije;

29.  ističe da je EU trenutačno najveći trgovinski partner Rusije te da će i u doglednoj budućnosti ostati ključni ekonomski partneri, no da Sjeverni tok 2 osnažuje ovisnost EU-a o ruskoj opskrbi plinom, ugrožava unutarnje tržište EU-a te nije u skladu s energetskom politikom ni sa strateškim interesima EU-a, zbog čega ga treba zaustaviti; naglašava da je EU i dalje predan dovršenju europske energetske unije i diversifikaciji svojih energetskih resursa; ističe da ne bi trebalo provoditi nove projekte bez prethodne pravne procjene njihove pravne usklađenosti s pravom EU-a i dogovorenim političkim prioritetima; ne odobrava rusku politiku korištenja energetskih resursa kao političkog sredstva za provedbu, održavanje i povećanje političkog utjecaja i pritiska na područje za koje smatra da je pod njezinim utjecajem te na krajnje potrošače;

30.  naglašava da programi prekogranične suradnje između EU-a i Rusije i konstruktivna suradnja u sklopu partnerstava u okviru Sjeverne dimenzije i Euroarktičkog vijeća za regiju Barentsovog mora donose opipljivu korist građanima prekograničnih područja te pružaju potporu održivom razvoju tih područja; u tom kontekstu preporučuje da se i dalje potiču sva navedena pozitivna područja konstruktivne suradnje;

31.  napominje važnost kontakta među narodima, na primjer putem obrazovanja i kulture;

32.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije i države članice da ulože više napora u okončanje takozvanih „zamrznutih sukoba” u istočnom susjedstvu kako bi se zajamčila veća sigurnost i stabilnost istočnih partnera EU-a;

Preporuke

33.  ističe važnost kontinuirane političke i financijske potpore za kontakte među narodima općenito, te, konkretno, za aktiviste civilnog društva, borce za ljudska prava, blogere, nezavisne medije, istraživačke novinare, akademike prisutne u javnosti, javne osobe i nevladine organizacije; poziva Komisiju da iz postojećih instrumenata za vanjsko financiranje predvidi izdvajanje izdašnije i dugoročnije financijske i institucijske potpore ruskom civilnom društvu, kao i potpore za izgradnju kapaciteta, i poziva države članice da dodatno pridonesu toj potpori; potiče države članice da aktivno provode Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava pružanjem učinkovite i pravodobne potpore i zaštite borcima za ljudska prava, novinarima i drugim aktivistima; posebno potiče države članice da borcima za ljudska prava koji su izloženi riziku i članovima njihovih obitelji izdaju vize za dugotrajni boravak; podržava izdašnije financiranje osposobljavanja novinara i razmjena s europskim novinarima, te instrumenata koji unapređuju ljudska prava i demokraciju, kao što su Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) i Europska zaklada za demokraciju (EED);

34.  poziva na više kontakta među narodima s naglaskom na mlade, bolji dijalog i veću suradnju među stručnjacima, istraživačima, civilnim društvima i lokalnim tijelima iz EU-a i Rusije, te na pojačane razmjene studenata, strukovnih pripravnika i mladih, osobito u okviru programa Erasmus +; u tom kontekstu podupire povećanje financiranja novog programa Erasmus + za razdoblje 2021. – 2027.; napominje da EU pruža najveći broj prilika za akademsku mobilnost u Rusiji u usporedbi s drugim međunarodnim partnerskim zemljama;

35.  poziva na bezuvjetno oslobođenje svih boraca za ljudska prava i drugih osoba koje su pritvorene zbog mirnog ostvarenja svojih prava na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja, uključujući Ojuba Titijeva, ravnatelja Centra za ljudska prava „Memorial” u Čečeniji, kojem se sudi na temelju izmišljene optužbe za posjedovanje droge; snažno potiče ruske vlasti da osiguraju potpuno poštovanje ljudskih i zakonskih prava tih osoba, uključujući pristup odvjetniku i medicinskoj skrbi, tjelesni integritet i dostojanstvo te zaštitu od sudskog uznemiravanja, kriminalizacije i proizvoljnog uhićenja;

36.  napominje da su organizacije civilnog društva često preslabe da bi imale znatan utjecaj na borbu protiv korupcije u Rusiji, dok se sustavno obeshrabruje aktivno sudjelovanje nevladinih organizacija u bilo kakvoj borbi protiv korupcije ili u promicanju javnog integriteta; naglašava da je neophodno uključiti civilno društvo u neovisan nadzor učinkovitosti politika protiv korupcije; poziva Rusiju da ispravno provodi međunarodne standarde borbe protiv korupcije utvrđene, primjerice, u Konvenciji UN-a protiv korupcije i Konvenciji OECD-a o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnim poslovnim transakcijama (Konvencija o borbi protiv podmićivanja);

37.  naglašava da promicanje ljudskih prava i vladavine prava mora biti ključan dio suradnje EU-a i Rusije; stoga poziva EU i države članice da u svim kontaktima s ruskim dužnosnicima nastave s iznošenjem pitanja koja se odnose na ljudska prava; potiče EU da kontinuirano poziva Rusiju da stavi izvan snage ili izmijeni sve zakone i propise koji nisu u skladu s međunarodnim standardima o ljudskim pravima, uključujući odredbe kojima se ograničava pravo na slobodu izražavanja, okupljanja i udruživanja;

38.  izražava uvjerenje da je članstvo Rusije u Vijeću Europe važan element u trenutačnom okruženju institucionalnih odnosa u Europi; nada se da se mogu pronaći načini kako bi se Rusiju uvjerilo da ne napušta članstvo Vijeća Europe;

39.  osuđuje pokušaje ruske vlade da blokira internetske usluge za razmjenu poruka i internetske stranice; potiče vladu Rusije da poštuje temeljna prava na slobodu izražavanja i privatnost, na internetu i izvan njega;

40.  poziva institucije EU-a i države članice da ulože više napora u povećanje otpornosti, osobito u području medija i kiberprostora, uključujući mehanizme za otkrivanje i suzbijanje uplitanja u izbore; poziva na povećanje otpornosti od kibernapada; izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da su reakcija i odgovor EU-a na rusku propagandnu kampanju i snažne otvorene napade dezinformacijama bili nedovoljni te ih je potrebno dodatno osnažiti, posebno prije predstojećih europskih izbora u svibnju 2019.; naglašava, u tom kontekstu, da EU mora znatno povećati financijska sredstva i ljudske resurse radne skupine East Stratcom; poziva na to da se diljem EU-a pruži potpora europskoj industriji kibersigurnosti, funkcioniranju digitalnog unutarnjeg tržišta i većem sudjelovanju u istraživanju; potiče radnu skupinu East Stratcom, u tom kontekstu, na promicanje europskih vrijednosti na ruskom jeziku; pozdravlja usvajanje Akcijskog plana EU-a za borbu protiv dezinformacija i poziva države članice i sve relevantne dionike EU-a na provedbu postupaka i mjera u okviru plana, posebno uoči predstojećih europskih izbora u svibnju 2019.;

41.  poziva EU da razmotri uspostavu obvezujućeg pravnog okvira i na razini EU-a i na međunarodnoj razini za borbu protiv hibridnog ratovanja koji bi omogućio snažan odgovor Unije na kampanje kojima se ugrožavaju demokracija i vladavina prava, uključujući ciljane sankcije protiv odgovornih za organizaciju i provedbu tih kampanja;

42.  smatra da stvarni dijalog zahtijeva veće jedinstvo država članica i jasniju komunikaciju EU-a u pogledu linija koje se ne smiju prelaziti; stoga naglašava da EU treba biti spreman za donošenje dodatnih sankcija, među ostalim ciljanih osobnih sankcija, te ograničavanje pristupa financijama i tehnologiji ako Rusija nastavi s povredama međunarodnog prava; naglašava, međutim, da te mjere nisu usmjerene protiv ruskog naroda nego protiv određenih pojedinaca; poziva Vijeće da provede detaljnu analizu učinkovitosti i strogosti postojećeg režima sankcija; pozdravlja odluku Vijeća o uvođenju restriktivnih mjera za europska poduzeća uključena u nezakonitu izgradnju mosta Kerč; ponovno izražava zabrinutost zbog uključenosti tih poduzeća, koja su time svjesno ili nesvjesno narušila režim sankcija EU-a; u tom kontekstu poziva Komisiju da ocijeni i verificira područje primjene restriktivnih mjera EU-a koje su na snazi te poziva države članice da razmjenjuju informacije o svim nacionalnim carinskim i kaznenim istragama mogućeg kršenja tih mjera;

43.  poziva na uspostavu mehanizma na razini EU-a koji bi omogućio provjeru financiranja političkih stranaka te, slijedom toga, poduzimanje mjera kako bi se izbjeglo da se neke stranke i pokreti koriste za unutarnju destabilizaciju europskog projekta;

44.  osuđuje sve veći opseg i broj ruskih vojnih vježbi, u kojima ruske snage vježbaju scenarije napada uz upotrebu nuklearnog oružja;

45.  poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da bez odgode pripreme zakonodavni prijedlog zakona Magnicki na razini EU-a, kojim bi se omogućilo uvođenje zabrana izdavanja viza i ciljanih sankcija kao što je blokiranje imovine i udjela u imovini unutar nadležnosti EU-a za pojedine javne dužnosnike ili osobe koje djeluju u službenom svojstvu, a odgovorne su za djela korupcije ili teške povrede ljudskih prava; naglašava važnost toga da se bez odgode sastavi popis sankcija kako bi se zajamčila učinkovita provedba europskog zakona Magnicki;

46.  poziva EU da provjeri primjenu restriktivnih mjera EU-a koje su na snazi, te razmjenu informacija između država članica kako bi se osiguralo da se režim sankcija EU-a protiv djelovanja Rusije ne narušava, nego se primjenjuje razmjerno prijetnji koju Rusija predstavlja; ističe opasnost koju predstavlja slabljenje sankcija a da Rusija prije toga djelima, a ne samo riječima, jasno pokaže da poštuje granice Europe, suverenitet svojih susjeda i drugih država, kao i međunarodna pravila i sporazume; ponavlja da je povratak na staro moguć tek nakon što Rusija počne u potpunosti poštovati pravila i odluči se na isključivo miroljubivo djelovanje;

47.  ponavlja da Rusija nema pravo veta na euroatlantske težnje europskih nacija;

48.  poziva Komisiju da pomno prati posljedice ruskih protusankcija na gospodarske dionike, te da, prema potrebi, razmotri mogućnost kompenzacijskih mjera;

49.  ističe da za sukob u istočnoj Ukrajini postoje samo politička rješenja; potiče mjere za izgradnju povjerenja u regiji Donbas; podupire mandat za razmještaj mirovnih snaga UN-a u spomenutu regiju istočne Ukrajine; ponavlja svoj poziv za imenovanje posebnog izaslanika EU-a za Krim i regiju Donbas;

50.  osuđuje samovoljan način postupanja zabranjivanjem pristupa na rusko državno područje političarima EU-a, među ostalim trenutačnim i nekadašnjim zastupnicima u Europskom parlamentu te dužnosnicima EU-a; poziva na to da se smjesta i bezuvjetno ukine zabrana ulaska u zemlju;

51.  poziva Rusiju da bez odgađanja oslobodi političke zatvorenike, uključujući strane državljane i novinare;

52.  poziva Rusiju da u potpunosti surađuje na međunarodnoj istrazi o padu zrakoplova na letu MH17, koji bi se mogao okarakterizirati ratnim zločinom; osuđuje svaku odluku o amnestiranju odgovornih osoba, ili pokušaja da se odgodi njihov progon, s obzirom na to da počinitelje treba privesti pravdi;

53.  poziva rusku vladu da se suzdrži od blokiranja rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o stanju u Siriji kojima je cilj zaustavljanje nasilja koje se provodi nad civilima, uključujući uporabu kemijskog oružja, teške povrede Ženevske konvencije i povrede univerzalnih ljudskih prava;

54.  podržava brzu uspostavu integrirane europske energetske unije koja bi u budućnosti uključivala istočne partnere; naglašava ulogu koju ambiciozna politika može imati u području energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije; snažno osuđuje pritisak Rusije na Bjelarus da se, u suštini, odrekne svoje neovisnosti; naglašava da, neovisno o napretku strategije EU-a prema Rusiji, EU mora povećati svoju predanost i potporu svojim istočnim partnerima te poduprijeti reforme usmjerene na jačanje sigurnosti i stabilnosti, demokratskog upravljanja i vladavine prava;

55.  podržava izdašnije financiranje Europske zaklade za demokraciju, razmjene vijesti na ruskom jeziku i drugih instrumenata za širenje demokracije i ljudskih prava u Rusiji i drugdje;

56.  poziva ruska nadležna tijela da osude komunizam i sovjetski režim te da kazne počinitelje zločina i kaznenih djela počinjenih pod tim režimom;

o
o   o

57.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

(1) SL C 407, 4.11.2016., str. 35.
(2) Protokol o rezultatima savjetovanja trilateralne kontaktne skupine, potpisan 5. rujna 2014. i Paket mjera za provedbu sporazumâ iz Minska, usvojen 12. veljače 2015.
(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0266.
(4) SL C 35, 31.1.2018., str. 38.
(5) SL C 408, 30.11.2017., str. 43.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0259.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0435.


Izgradnja kapaciteta EU-a za sprečavanje sukoba i posredovanje
PDF 163kWORD 56k
Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. o izgradnji kapaciteta EU-a za sprečavanje sukoba i posredovanje (2018/2159(INI))
P8_TA-PROV(2019)0158A8-0075/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a,

–  uzimajući u obzir načela i ciljeve Povelje UN-a;

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Helsinški završni akt iz 1975. Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i sva njegova načela, koji je temeljni dokument europskog i šireg regionalnog sigurnosnog poretka,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja i Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o sprečavanju sukoba i posredovanju te o ženama, miru i sigurnosti odnosno o mladima, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir Koncept jačanja sposobnosti EU-a za posredovanje i dijalog koji je sastavilo Vijeće i koji je usvojen 10. studenog 2009. (15779/09),

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je 28. lipnja 2016. predstavila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini, kao i prvo izvješće o njezinoj provedbi objavljeno 18. lipnja 2017. pod naslovom „Od zajedničke vizije do zajedničkog djelovanja: provedba Globalne strategije EU-a”,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 15. studenoga 2017. Vijeću, Komisiji i ESVD-u o Istočnom partnerstvu uoči sastanka na vrhu u studenome 2017.(1),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 27. lipnja 2018. o 73. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda(2),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/2306 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 230/2014 o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru(3),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Vijeću od 13. lipnja 2018., uz potporu Komisije, za donošenje odluke Vijeća o uspostavi Europskog instrumenta mirovne pomoći (HR(2018)94),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0075/2019),

A.  budući da je promicanje međunarodnog mira i sigurnosti dio svrhe Europske unije, što je 2012. godine prepoznato dodjelom Nobelove nagrade za mir, i da je ono ključni dio Ugovora iz Lisabona;

B.  budući da je EU predan provedbi Programa o ženama, miru i sigurnosti u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i njezinim naknadnim izmjenama, kao i Programa o mladima, miru i sigurnosti u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2250 i njezinim naknadnim izmjenama;

C.  budući da je EU jedan od najvećih donatora koji podupire sprečavanje sukoba i izgradnju mira upotrebom svojih instrumenata vanjske pomoći;

D.  budući da bi EU, kao ključan subjekt u davanju doprinosa međunarodnim organizacijama, ključni donator humanitarne pomoći i najveći trgovinski partner na svijetu, trebao preuzeti vodeću ulogu u izgradnji mira u svijetu, sprečavanju sukoba i jačanju međunarodne sigurnosti; budući da se sprečavanje sukoba i posredovanje moraju formulirati u okviru globalnog pristupa koji uzima u obzir sigurnost, diplomaciju i razvoj;

E.  budući da je potrebna suradnja s regionalnim organizacijama, kao što je OESS, u čijem se Helsinškom završnom aktu iz 1975. godine, između ostaloga, utvrđuju načela suzdržavanja od primjene sile, teritorijalne cjelovitosti država, jednakih prava i samoodređenja naroda, te da navedene organizacije imaju ključnu ulogu u sprečavanju sukoba i posredovanju;

F.  budući da je sprečavanje nasilnog sukoba od iznimne važnosti za rješavanje sigurnosnih izazova s kojima se suočavaju Europa i njezino susjedstvo, kao i za politički i društveni napredak; budući da je to osnovna sastavnica stvarnog multilateralizma i ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja, osobito cilja br. 16 o miroljubivim i uključivim društvima, pristupu pravdi za sve i učinkovitim, odgovornim i uključivim institucijama na svim razinama;

G.  budući da je kontinuirana potpora EU-a civilnim i vojnim dionicima u trećim zemljama važan čimbenik sprečavanja ponavljanja nasilnih sukoba; budući da su održiv i trajan mir i sigurnost neodvojivi od održivog razvoja;

H.  budući da se sprečavanjem sukoba i posredovanjem mora zajamčiti održavanje stabilnosti i razvoja u državama i zemljopisnim područjima čija je situacija izravni sigurnosni problem za Uniju;

I.  budući da je prevencija strateška funkcija čiji je cilj učinkovito djelovanje prije izbijanja kriza; budući da je posredovanje dodatni alat u službi diplomacije koji se može upotrijebiti za sprečavanje, zaustavljanje ili rješavanje sukoba;

J.  budući da su unutarnja i vanjska sigurnost sve češće neodvojivo povezane i da složena priroda globalnih izazova iziskuje globalni i integrirani pristup EU-a vanjskim sukobima i krizama;

K.  budući da je potreban jači međuinstitucijski pristup kako bi se zajamčilo da EU može razviti i provesti svoje kapacitete u punom potencijalu;

L.  budući da su EU-ova globalna strategija, političke izjave i institucionalni razvoj događaja dobrodošao znak da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije privržena davanju prednosti sprečavanju sukoba i posredovanju;

M.  budući da instrumenti za vanjsko financiranje pružaju znatan doprinos potpori izgradnje mira i sprečavanja sukoba;

N.  budući da je tranzicijska pravda važan skup pravosudnih i nepravosudnih mehanizama usmjerenih na odgovornost za prošle zlouporabe te na uspostavu održive, pravedne i mirne budućnosti;

O.  budući da je Parlament preuzeo ključnu ulogu u parlamentarnoj diplomaciji, uključujući postupke posredovanja i dijaloga, zahvaljujući svojoj ugrađenoj kulturi dijaloga i izgradnje konsenzusa;

P.  budući da nasilni sukobi i ratovi imaju nerazmjeran učinak na civile, posebno na žene i djecu te da su pritom žene više nego muškarci izložene riziku od ekonomskog i seksualnog iskorištavanja, prisilnog rada, raseljavanja, pritvaranja i seksualnog nasilja kao što je silovanje, koje se upotrebljava kao ratna taktika; budući da je aktivno sudjelovanje žena i mladih važno za sprečavanje sukoba i izgradnju mira, kao i za sprečavanje svih oblika nasilja, uključujući seksualno i rodno uvjetovano nasilje;

Q.  budući da je od iznimne važnosti uključiti i podržati aktivno i konkretno sudjelovanje civilnog društva i lokalnih aktera, i civilnih i vojnih, što podrazumijeva i žene, manjine, autohtone narode i mlade prilikom promicanja i olakšavanja izgradnje kapaciteta i povjerenja u posredovanju, dijalogu i pomirenju;

R.  budući da za sprečavanje sukoba te izgradnju i očuvanje mira često nema dovoljno resursa, unatoč predanosti toj politici na razini EU-a, što ima utjecaja na sposobnost poticanja i olakšavanja djelovanja u tim područjima;

1.  potiče Uniju da dodatnu prednost daje sprečavanju sukoba i posredovanju u okviru postojećih dogovorenih pregovaračkih oblika i načela ili kao potporu tim načelima; naglašava da taj pristup daje visoku razinu dodane vrijednosti EU-a u pogledu politike, društva, gospodarstva i ljudske sigurnosti na globalnoj razini; podsjeća da aktivnosti u području sprečavanja sukoba i posredovanja pridonose promicanju prisutnosti i vjerodostojnosti Unije na svjetskoj sceni;

2.  prihvaća ulogu civilnih i vojnih zadataka u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) u održavanju mira, sprečavanju sukoba i jačanju međunarodne sigurnosti;

3.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije i predsjednika Europskog parlamenta da utvrde zajedničke dugoročne prioritete u području sprečavanja sukoba i posredovanja, što bi trebalo postati dio redovitog strateškog programiranja;

4.  poziva na dugoročnu izgradnju mira rješavanjem uzroka sukoba;

5.  poziva na poboljšanje trenutačne strukture za podržavanje prioriteta EU-a, kako je opisano dalje u tekstu;

6.  poziva na pristupe koji su osjetljivi na sukobe i usmjereni na ljude te u okviru kojih se sigurnost ljudi stavlja u središte djelovanja EU-a radi postizanja pozitivnih i održivih rezultata na terenu;

7.  poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i službe Komisije koje se bave vanjskim djelovanjem da predstave godišnje izvješće Parlamentu o napretku postignutom u provedbi političkih obveza EU-a u području sprečavanja sukoba i posredovanja;

O izgradnji kapaciteta EU-a za sprečavanje sukoba i posredovanje

8.  podupire dosljedniji i cjelovitiji pristup EU-a vanjskim sukobima i krizama, smatra da integrirani pristup vanjskim sukobima i krizama predstavlja dodanu vrijednost vanjskog djelovanja Unije te da je potrebno čim prije primijeniti sva sredstva kako bi se pojasnili odgovori EU-a u svim fazama sukoba i kako bi taj integrirani pristup postao operativniji i djelotvorniji; u tom kontekstu podsjeća na norme i načela iz međunarodnog prava i Povelje UN-a i izražava potporu postojećim okvirima, pristupima i načelima pregovaranja; ponavlja da bi svaki sukob trebalo promatrati zasebno;

9.  naglašava da bi se tim jačanjem kapaciteta državama članicama trebalo omogućiti utvrđivanje prioritetnih zemljopisnih područja za djelovanje na polju sprečavanja sukoba i posredovanja te olakšavanje bilateralne suradnje među europskim zemljama;

10.  poziva na uspostavu, pod nadležnošću potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije, savjetodavnog odbora EU-a na visokoj razini o sprečavanju sukoba i posredovanju u cilju uspostave sveobuhvatne skupine viših političkih posrednika i stručnjaka za sprečavanje sukoba čija će se politička i tehnička stručnost moći staviti na raspolaganje u kratkom roku; smatra da je potrebna i skupina stručnjaka u području pomirbe i tranzicijske pravde; poziva na sustavno poticanje uspostave mehanizama pomirbe i odgovornosti u svim područjima nakon sukoba kako bi se zajamčila odgovornost za prethodne zločine, kao i sprečavanje budućih zločina i odvraćanje od njih;

11.  poziva na imenovanje posebnog izaslanika EU-a za mir koji će predsjedati savjetodavnim odborom EU-a na visokoj razini kako bi se promicala dosljednost i koordinacija među institucijama, uključujući u njihovu kontaktu s civilnim društvom, a kako bi se poboljšala razmjena informacija i kako bi se postiglo povećano i ranije djelovanje;

12.  poziva na uspostavu drugih međuinstitucijskih mehanizama poput radnih skupina za konkretne situacije sprečavanja sukoba;

13.  poziva na uspostavu posebne radne skupine Vijeća za sprečavanje sukoba i posredovanje koja će isticati snažnu predanost EU-a miru i stabilnosti u susjednim regijama;

O Europskoj službi za vanjsko djelovanje

14.  pozdravlja uspostavu posebne Uprave za instrumente sprečavanja sukoba, izgradnje mira i posredovanja u okviru ESVD-a te razvoj alata poput sustava za rano upozoravanje i ispitivanje perspektiva; poziva na ulaganja za dodatni razvoj tih alata;

15.  poziva na sustavnije prikupljanje, upravljanje i širenje relevantnog znanja u formatima koji su pristupačni, praktični i operativno relevantni za osoblje diljem institucija EU-a;

16.  poziva na dodatni razvoj kapaciteta u području rodno osjetljive analize sukoba, ranog obavještavanja, pomirbe i sprečavanja sukoba za interno osoblje, posrednike i druge stručnjake, kao i za treće strane, u suradnji s ESVD-om i uključujući organizacije civilnog društva;

O Europskoj komisiji

17.  podsjeća na sve veću potrebu za sprečavanjem sukoba u okviru rješavanja temeljnih uzroka sukoba i postizanja ciljeva održivog razvoja uz poseban fokus na demokratičnost i ljudska prava, vladavinu prava, reformu pravosuđa i potporu za civilno društvo;

18.  ističe činjenicu da se svim intervencijama EU-a u područjima zahvaćenima nasiljem i sukobima treba voditi računa o sukobima i o rodnim pitanjima; poziva na hitno djelovanje kako bi se ti aspekti integrirali u sve relevantne politike, strategije, djelovanja i operacije, uz veće usmjerenje na sprečavanje nanošenja štete i istovremeno maksimiranje doprinosa EU-a postizanju dugoročnih ciljeva sprečavanja sukoba i izgradnje mira;

O Europskom parlamentu

19.  naglašava ulogu Skupine za potporu demokraciji i koordinaciju izbora i njezinih vodećih zastupnika u Europskom parlamentu kao operativnog tijela za koordinaciju inicijativa posredovanja i dijaloga i pozdravlja nove inicijative poput dijaloga „Jean Monnet” za mir i demokraciju (služeći se povijesnom kućom Jeana Monneta u mjestu Bazoches u Francuskoj), djelovanja u vezi s nasiljem u izbornom razdoblju, međustranačkog dijaloga i postizanja konsenzusa, kao i programa za mlade političke vođe, te preporučuje da se nastavi s razvijanjem tih inicijativa kao ključnih instrumenata Europskog parlamenta u području medijacije, posredovanja i dijaloga; pozdravlja odluku Skupine za potporu demokraciji i koordinaciju izbora da s makedonskim Sobranjem na temelju uspjeha procesa dijaloga „Jean Monnet” proširi metodologiju tog dijaloga na sve zemlje zapadnog Balkana;

20.  pozdravlja partnerstvo s ukrajinskom Vrhovnom radom u obliku dijaloga „Jean Monnet” čiji je cilj izgradnja konsenzusa među političkim frakcijama i strankama u Vrhovnoj radi te, što je najvažnije, u cilju preobrazbe političke kulture prema modernom europskom parlamentarnom pristupu utemeljenom na demokratskom dijalogu i postizanju konsenzusa;

21.  pozdravlja zaključke s petog dijaloga „Jean Monnet”, održanoga od 11. do 13. listopada 2018., na kojem su poduzeti koraci u pogledu potpore provedbi Sporazuma o pridruživanju; prepoznaje potrebu da Europski parlament radi s Komisijom na olakšavanju dijaloga s ključnim dionicima iz Vrhovne rade i Vlade Ukrajine u pogledu poboljšanja učinkovitosti Vrhovne rade u provedbi Sporazuma o pridruživanju;

22.  pozdravlja novu tripartitnu inicijativu predsjednika parlamenata Ukrajine, Moldove i Gruzije za uspostavu regionalne parlamentarne skupštine kao važne platforme za regionalni dijalog o strateškim pitanjima, uključujući provedbu sporazumâ o pridruživanju i odgovaranje na ključne sigurnosne izazove, uključujući hibridni rat i dezinformacije; smatra da je potpora Parlamenta tom regionalnom parlamentarnom dijalogu važan znak njegove predanosti regiji s obzirom na zajedničke izazove u pogledu regionalne sigurnosti;

23.  prepoznaje svoju sve veću ulogu u procesima posredovanja; u tom pogledu ističe zajedničku inicijativu povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju i triju posrednika Europskog parlamenta, Eduarda Kukana, Ive Vajgla i Kunta Fleckensteina, da podupru čelnike stranaka bivše jugoslavenske republike Makedonije u rješavanju političke krize usvajanjem Sporazuma iz Pržina iz 2015. godine; potvrđuje svoju spremnost da se osloni na taj primjer bliske međuinstitucijske suradnje s Komisijom i ESVD-om i produbi svoje djelovanje u cilju jačanja političkih dijaloga i pomirbe na cijelom zapadnom Balkanu i u širem susjedstvu;

24.  poziva na daljnji razvoj programa za mlade političke vođe u kontekstu Programa o mladima, miru i sigurnosti koji se temelji na rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2250, kao i na nastavak izvrsne suradnje s regionalnom inicijativom za Mediteran potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice u okviru programa Mladi mediteranski glasovi;

25.  smatra da se održavanjem dijaloga mladih na visokoj razini pod nazivom „Smanjivanje razlika” pruža prostor za dijalog među predstavnicima mladih i mladim zastupnicima u parlamentima zapadnog Balkana, što je važno za podupiranje kulture međustranačkog dijaloga i pomirbe, kao i za jačanje europske perspektive zemalja u regiji;

26.  preporučuje da se dodatno razviju postojeći parlamentarni programi osposobljavanja koji su dostupni zastupnicima u Europskom parlamentu, posebno onima koji su imenovani posrednicima ili glavnim promatračima, kao i programi osposobljavanja za parlamentarce iz trećih zemalja, političke stranke i osoblje, uključujući one o aspektima povezanima s rodom i mladima, također u suradnji sa strukturama država članica koje su razvile stručna znanja u tom području;

27.  smatra da bi se kapaciteti Parlamenta mogli dodatno razviti imenovanjem potpredsjednika nadležnog za koordinaciju posredovanja i olakšavanje aktivnosti dijaloga, koji bi djelovao u bliskoj suradnji sa Skupinom za potporu demokraciji i koordinaciju izbora; poziva na uspostavu skupine koja će uključivati aktualne i bivše zastupnike u Europskom parlamentu;

28.  ističe ulogu koju nagrada Saharov Europskog parlamenta ima u podizanju razine osviještenosti o sukobima diljem svijeta; poziva na povećanje novčanog iznosa nagrade u sljedećem sazivu Parlamenta;

29.  prepoznaje potrebu da Parlament kao potporu ukupnim naporima EU-a institucionalizira svoje postupke posredovanja; poziva na jačanje parlamentarne diplomacije i razmjene, između ostalog i u okviru rada parlamentarnih izaslanstava;

30.  naglašava dugoročnu usku suradnju između Parlamenta i Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) u području izbora i potpore demokraciji; poziva da se ta suradnja proširi na područje posredovanja i dijaloga;

O ženama, miru i sigurnosti – jačanje rodnih kapaciteta u sprečavanju sukoba i posredovanju koje provodi EU

31.  poziva EU da preuzme vodeću ulogu u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti i uključivanju načela sadržanih u njima u sve faze aktivnosti EU-a u području sprečavanja sukoba i posredovanja;

32.  poziva na provedbu potpune rodne ravnopravnosti i na ulaganje osobitih napora kako bi se zajamčilo sudjelovanje žena, djevojaka, djevojčica i mladih te zaštita njihovih prava u cijelom ciklusu sukoba, od sprečavanja sukoba do ponovne izgradnje nakon sukoba, a u kontekstu aktivnosti sprečavanja sukoba i posredovanja koje provodi EU;

33.  poziva na to da rodna politika bude uključena u sva djelovanja u području suradnje, osposobljavanja i intervencije; pozdravlja inicijative EU-a u tom pogledu, kao i njegov aktivan doprinos akcijskom planu za rodnu ravnopravnost, i novi strateški pristup EU-a ženama, miru i sigurnosti;

34.  poziva na uključivanje stručnog znanja o rodu, uključujući rodno utemeljenom nasilju i seksualnom nasilju povezanom sa sukobom, u sve faze sprečavanja sukoba, postupak posredovanja i izgradnju mira;

35.  poziva EU da preuzme vodeću ulogu u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o mladima, miru i sigurnosti i integraciji načela sadržanih u njima u aktivnosti EU-a u području sprečavanja sukoba i posredovanja;

36.  poziva na to da svaka suradnja, osposobljavanje i intervencija bude osjetljiva na potrebe i težnje djevojaka i mladića te da ih uzima u obzir, imajući pritom na umu različite načine na koje nasilni sukobi utječu na njihove živote i budućnost te vrijedne doprinose koje mogu ostvariti u sprečavanju i rješavanju nasilnih sukoba;

O jačanju uloge i sposobnosti organizacija civilnog društva u okviru EU-ova pristupa sprečavanju sukoba i posredovanju

37.  smatra da ulogu organizacija civilnog društva treba uzeti u obzir u cjelokupnom pristupu EU-a i njegovim prioritetima u pogledu razvijanja kapaciteta;

38.  ističe važnost mjera izgradnje povjerenja i kontakata među narodima u sprečavanju i rješavanju sukoba;

39.  poziva na savjetovanja s organizacijama civilnog društva, osobito onima koje su specijalizirane za područja prava žena i ljudskih prava manjina, prilikom uspostavljanja i provedbe programa i politika EU-a o miru, sigurnosti i posredovanju;

O financijskim i proračunskim sredstvima dostupnima za EU-ovo sprečavanje sukoba i posredovanje

40.  smatra da sve brojniji izazovi iziskuju veća odobrena sredstva za sprečavanje sukoba i osiguravanje adekvatnog broja članova osoblja;

41.  ističe potrebu da se u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (2021. – 2027.) osigura i namijeni dovoljno financijskih sredstava za djelovanje EU-a u području sprečavanja sukoba i posredovanja;

42.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije da obavijesti Parlament o ažuriranoj proračunskoj liniji ESVD-a namijenjenoj analizi sukoba i osviještenosti u pogledu sukoba, ranom upozoravanju, podržavanju posredovanja i budućim prioritetima u tom području;

o
o   o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjednicima Komisije i Vijeća, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, ESVD-u, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, Komisiji, OESS-u, glavnom tajniku UN-a te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 356, 4.10.2018., str. 130.
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0312.
(3) SL L 335, 15.12.2017., str. 6.

Pravna napomena