Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 14. ožujka 2019. - StrasbourgPrivremeno izdanje
Stanje ljudskih prava u Kazahstanu
 Iran, posebice položaj boraca za ljudska prava
 Stanje ljudskih prava u Gvatemali
 Nadležnost, priznavanje i izvršenje odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece *
 Provedba Uredbe o OSP-u
 Minimalno pokriće gubitka za neprihodujuće izloženosti ***I
 Zaštita tržišnog natjecanja u zračnom prijevozu ***I
 Smjernice za proračun za 2020. - dio III.
 Rodna ravnopravnost u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a
 Imenovanje Sebastiana Laviole za novog člana Jedinstvenog sanacijskog odbora
 Imenovanje člana Izvršnog odbora Europske središnje banke
 Imenovanje Joséa Manuela Campe za predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo
 Europski režim sankcija za kršenje ljudskih prava
 Hitna potreba za donošenjem Unijine crne liste trećih zemalja u skladu s Direktivom o sprječavanju pranja novca
 Klimatske promjene
 Osnivanje Europskog monetarnog fonda
 Stanje u Nikaragvi
 Godišnje strateško izvješće o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja

Stanje ljudskih prava u Kazahstanu
PDF 139kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o stanju ljudskih prava u Kazahstanu (2019/2610(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0203RC-B8-0204/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2017. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapaju, u ime Unije, Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kazahstana, s druge strane(1) te svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2016. o slobodi izražavanja u Kazahstanu(2),

–  uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 12. prosinca 2017. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kazahstana, s druge strane(3),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kazahstanu, uključujući one od 18. travnja 2013.(4) i 15. ožujka 2012.(5) te Rezoluciju od 17. rujna 2009. o slučaju Jevgenija Žovtisa u Kazahstanu(6),

–  uzimajući u obzir Sporazum o pojačanom partnerstvu i suradnji (EPCA) potpisan u Astani 21. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o stanju provedbe strategije EU-a za srednju Aziju(7) i svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o provedbi i preispitivanju strategije EU-a za srednju Aziju(8),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o strategiji EU-a za srednju Aziju od 22. lipnja 2015. i 19. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir godišnje dijaloge o ljudskim pravima koji se vode između EU-a i Kazahstana,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da su Europska unija i Kazahstan 21. prosinca 2015. potpisali Sporazum o pojačanom partnerstvu i suradnji (EPCA), kojemu je cilj omogućiti široki okvir za poboljšani politički dijalog i suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova te mnogih drugih područja; budući da taj sporazum stavlja jak naglasak na demokraciju i vladavinu prava, ljudska prava i temeljne slobode, načela tržišnog gospodarstva i održivi razvoj te suradnju civilnog društva, uz uključivanje civilnog društva u javno donošenje politika;

B.  budući da je Kazahstan u ožujku 2012. pristupio Europskoj komisiji za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija);

C.  budući da se čini da vlada Kazahstana nije poduzela korake za revidiranje općenito formuliranog članka 174. Kaznenog zakona kojim se zabranjuje „izazivanju” društvenih, nacionalnih i drugih nemira te članka 274. kojim se zabranjuje „svjesno širenje lažnih informacija”, nego se i dalje koristi tim odredbama kao osnovom za podizanje optužnica protiv aktivista civilnog društva i novinara i njihovo pritvaranje;

D.  budući da je porastao broj političkih zatvorenika u Kazahstanu; budući da su 2016. u različitim regijama države održani mirni prosvjedi protiv izmjene Zemljišnog zakona, pri čemu je privedeno više od 1 000 sudionika (ukljućujući 55 novinara), od kojih je 55 naknadno bilo uhićeno; budući da je Radna skupina UN-a koja se bavi pitanjem proizvoljnog pritvaranja potvrdila proizvoljnost pritvaranja, nepostojanje poštenog suđena i gruba kršenja prava u nekim slučajevima; budući da aktivist civilnog društva Maks Bokajev služi zatvorsku kaznu zbog zakonitog sudjelovanja u tom mirnom masovnom prosvjedu;

E.  budući da je kazahstanska vlada surađivala s misijom na visokoj razini Međunarodne organizacije rada (ILO) te da se obvezala provesti plan za rješavanje pitanja koja je ta organizacija istaknula, ali nije poduzela konkretne korake za provedbu odredbi plana, kao što je izmjena zakona o sindikatima; budući da isto tako nije provela ranije preporuke Odbora ILO-a za primjenu standarda koje se odnose na reviziju zakona o sindikatima i Zakona o radu te na poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi se osiguralo da Konfederacija neovisnih sindikata Kazahstana (CITUK) i njezine pridružene članice mogu u potpunosti ostvarivati svoja sindikalna prava;

F.  budući da su sindikalisti Nurbek Kušakbajev i Amin Eleusinov pušteni na slobodu u svibnju 2018., ali im je i dalje zabranjeno baviti se sindikalnim aktivnostima; budući da je aktivistica Larisa Harkova suočena sa sličnim ograničenjima i stalnim sudskim uznemiravanjem, a da je Erlan Baltabaj, još jedan sindikalni aktivist iz Šimkenta pod kriminalističkom istragom zbog upitnih optužbi;

G.  budući da su novim zakonodavstvom o nevladinim organizacijama postrožena računovodstena pravila za organizacije civilnog društva; budući da su organizacije za ljudska prava izložene poreznom pritisku u vezi s bespovratnim sredstvima primljenima od međunarodnih donatora;

H.  budući da su sloboda vjeroispovijesti i uvjerenja ozbiljno ugrožene; budući da vlasti upotrebljavaju vjerska uvjerenja kao izgovor za proizvoljno pritvaranje; budući da je Saken Tulbajev zatvoren nakon optužbe za „poticanje vjerske mržnje”;

I.  budući da su 13. ožujka 2018. vlasti zabranile miroljubiv oporbeni pokret Demokratski izbog Republike Kazahstana (DCK) i više od 500 osoba zabranile da iskažu različite oblike potpore DCK-u; budući da su civilni aktivisti Almat Žumagulov i pjesnik Kenžebek Abišev postali žrtve borbe kazahstanskih vlasti protiv DCK-a te da su osuđeni, jedan na zatvorsku kaznu od 8, a drugi od 7 godina; budući da je Ablovas Đumajev osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od tri godine, a Aset Abišev na četiri godine zbog kritiziranja vlasti na internetu i podrške DCK-u;

J.  budući da je, unatoč tome što je zaštićeno u Ustavu Kazahstana, pravo na slobodu udruživanja u toj zemlji i dalje uvelike ograničeno, a Zakon o javnom udruživanju i dalje zahtijeva da se sve javne udruge registriraju pri Ministarstvu pravosuđa; budući da su u prosincu 2015. novim izmjenama tog zakona nametnute opterećujuće obveze izvješćivanja i državno uređenje financiranja preko tijela koje imenuje vlada; budući da osobama koje se bave aktivnostima u neregistriranim organizacijama prijete upravne i kaznene sankcije;

K.  budući da su aktivisti civilnog društva i za ljudska prava i dalje izloženi odmazdi i ograničenjima svojih aktivnosti, među kojima su aktivistica za ljudska prava Elena Semenova kojoj je zabranjeno putovanje zbog „svjesnog širenja lažnih informacija” i aktivistica iz Šimkenta Ardak Ašim koja je zbog svojih kritičkih postova u društvenim medijima optužena za „poticanje na nemire” i koja se nalazi u prisilnom psihijatrijskom pritvoru; budući da je tijekom posjeta izaslanstva Europskog parlamenta Kazahstanu 10. svibnja 2018. policija pribjegla upotrebi prekomjerne sile protiv mirnih prosvjednika koji su se pokušavali susresti sa zastupnicima u Europskom parlamentu; budući da je policija pritvorila više od 150 osoba i da je više od 30 prosvjednika stavljeno u upravni pritvor; budući da je 17. i 18. rujna 2018. Kazahstanska policija uhitila nekoliko aktivista koji su se željeli susresti s članovima izaslanstva Europskog parlamenta;

L.  budući da je zbog novih ograničavajućih izmjena zakona o medijima i informacijama koji je stupio na snagu u travnju 2018. pristup informacijama na društvenim medijima i dalje je blokiran, a da se Forbes Kazakhstan i Ratel.kz suočavaju s istragom koja je protiv njih otvorena zbog „svjesnog širenja netočnih informacija”; budući da vlasti kontroliraju i ograničavaju korištenje društvenim mrežama; budući da su blogeri i korisnici društvenih mreža osuđeni na zatvorsku kaznu, među kojima su Ruslan Ginatulin, Igor Čupina i Igor Sičhev; budući da je Kirgistan izručio blogera Muratbeka Tungišbajeva Kazahstanu uz teško kršenje zakona i da je u Kazahstanu podvrgnut zlostavljanju;

M.  budući da je nekažnjavanje mučenja i zlostavljanja zatvorenika i osumnjeničenika postalo norma unatoč tome što se vlada obvezala na neće tolerirati mučenje; budući da vlasti nisu provele uvjerljivu istragu navodnih slučajeva mučenja tijekom podužeg štrajka u naftnoj industriji u Žanaozenu 2011. godine;

N.  budući da Ured državnog odvjetnika u Almatiju nije pronašao vjerodostojne dokaze koji bi potkrijepili optužbe o mučenju poduzetnika Iskandera Jerimbetova, koji je u listopadu 2018. osuđen na sedam godina zatvora zbog velikih prijevara; budući da je Radna skupina UN-a za samovoljno pritvaranje 2018. zaključila da su njegovo uhićenje i pritvaranje bili arbitrarni, da je pozvala na njegovo puštanje u slobodu i izrazila zabrinutost zbog navoda o mučenju tijekom istražnog pritvora;

O.  budući da visoke razine nasilja nad ženama te tradicionalne patrijarhalne norme i stereotipi predstavljaju velike prepreke za rodnu jednakost u Kazahstanu; budući da nevladine organizacije navode da je nasilje nad ženama nedovoljno prijavljeno i da postoji niska stopa progona slučajeva nasilja nad ženama, kao i slučajeva seksualnog uznemiravanja;

P.  budući da se LGBTI osobe u Kazahstanu suočavaju s pravnim izazovima i diskriminacijom; budući da su i muški i ženski istospolni spolni odnosi zakoniti u Kazahstanu, ali istospolni parovi i kućanstva koja vode istospolni parovi nemaju istu pravnu zaštitu kao bračni parovi različitog spola;

Q.  budući da se Kazahstan nalazi na 143. mjestu od 167 zemalja prema svjetskom indeksu demokracije, zbog čega je ta zemlja definirana kao autoritarni režim;

1.  potiče Kazahstan da poštuje svoje međunarodne obveze te ljudska prava i temeljne slobode; poziva kazahstanske vlasti da okončaju kršenja ljudskih prava i sve oblike političke represije, u skladu s načelima članaka 1., 4., 5. i 235. Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji;

2.  ističe da se poboljšanje političkih, gospodarskih i kulturnih odnosa između EU-a i Kazahstana mora temeljiti na zajedničkim obvezama prema univerzalnim vrijednostima, posebno u smislu demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja i poštovanja ljudskih prava; očekuje da će se EPCA-om promicati jačanje vladavine prava i demokratsko sudjelovanje svih građana, raznolikije političko okruženje, neovisno i nepristrano pravosuđe koje bolje funkcionira, veća transparentnost i odgovornost vlade te poboljšanje zakona o radu;

3.  pozdravlja oslobađanje brojnih političkih zatvorenika, među kojima su: Vladimir Kozlov, Gjuzjal Bajdalinov, Sejtkazi Matajev, Edige Batirov, Jeržan Orazalinov, Sajat Ibrajev, Aset Matajev, Zinaida Mukhortova, Talgat Ajan i radnici u naftnoj industriji u Žanaoznu, te sindikalisti Amin Eleusinov i Nurbek Kušakbajev, čija je sloboda i dalje ograničena; pozdravlja odluku o puštanju Adaka Ašima iz psihijatrijske klinike; osuđuje takvu brutalnu mjeru kažnjavanja psihijatrijskim zatvaranjem i poziva na ukidanje obveznog psihijatrijskog liječenja Ašuma, kao i svih prisilnih zdravstvenih mjera protiv aktivistice Natalije Ulasik;

4.  poziva na potpunu rehabilitaciju i hitno puštanje svih aktivista i političkih zatvorenika koji se trenutačno nalaze u zatvoru, konkretno Muhtara Džakiševa, Maksa Bokajeva, Iskandera Jerimbetova, Arona Atabeka, Sanata Bukenova i Mahambeta Abžana i Sakena Tulbajeva, te na ukidanje svih ograničenja kretanja ostalih osoba;

5.  apelira na vladu Kazahstana da izmijeni članak 174. Kaznenog zakona o „izazivanju društvenih, nacionalnih, klanskih, rasnih, klasnih ili vjerskih nemira” njegovim sužavanjem kako bi se spriječili proizvoljni progoni kojima se krše norme ljudskih prava, kao i članak 274. Kaznenog zakona kojim se zabranjuje „širenje informacija za koje je poznato da su lažne” te poziva na oslobađanje aktivista, novinara i drugih ključnih pojedinaca koji su trenutačno pritvoreni u skladu s tim člancima;

6.  apelira na vladu Kazahstana da prekine oštre mjere protiv neovisnih sindikata i ukine ograničenja njihovih aktivnosti, obustavi politički motivirane kaznene progone čelnika sindikata te ukine osuđujuće presude Larise Harkove, Nurbeka Kušakbajeva i Amina Eleusinova te im dozvoli da se nastave baviti svojim sindikalnim aktivnostima bez uplitanja ili uznemiravanja; također potiče vladu da odgovori na zabrinutost Europskog parlamenta u vezi s istragom protiv Erlana Baltabaja i da revidira Zakon o sindikatima iz 2014. i Zakonik o radu iz 2015. kako bi ih se uskladilo sa standardima Međunarodne organizacije rada;

7.  potiče kazahstansku vladu da provede preporuke posebnog izvjestitelja UN-a za prava na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja te da revidira Zakon o javnom udruživanju i uvjete za pristup financiranju;

8.  potiče kazahstansku vladu da okonča sve oblike proizvoljnog pritvaranja, odmazde i uznemiravanja koji se provode nad aktivistima za ljudska prava, organizacijama civilnog društva i političkim oporbenim pokretima, uključivale sadašnje ili možebitne pristaše DVK-a;

9.  potiče kazahstansku vladu da preispita izmjene zakona o medijima i informacijama koje su ove godine stupile na snagu, uvede moratorij na kazneno djelo teške klevete, poduzme sve potrebne mjere za stavljanje izvan snage relevantnih članaka novog Kaznenom zakonu u odnosu na kazneno djelo klevete, uvede gornju granicu za građanske klevetničke postupke, okonča zlostavljanje i odmazde protiv novinara koji kritiziraju vladu te prestane blokirati pristup informacijama na internetu i izvan njega;

10.  poziva na djelovanje u vezi s komunikacijama Odbora UN-a za ljudska prava, Radne skupine UN-a o proizvoljnom pritvaranju i posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda za mučenje; poziva na zaštitu žrtava mučenja, pružanje odgovarajuće medicinske skrbi tim žrtvama i na pravilnu istragu slučajeva mučenja; zahtijeva prekid zlouporabe Interpolovih postupaka izručenja i prekid uznemiravanja političke oporbe; potiče kazahstansku vladu da ispuni svoje obveze u pogledu netoleriranja mučenja i da se pobrine za to da se potpuno istraže navodna mučenja, uključujući ona počinjena u kontekstu događaja u Žanaozenu; potiče vladu da u svjetlu zaključaka Radne skupine UN-a o proizvoljnom pritvaranju preispita slučaj Iskandera Jerimbetova i da zajamči da se optužbe za mučenje istražuju na odgovarajući način;

11.  prima na znanje višeetnički i višekonfesionalni karakter Kazahstana i naglašava potrebu za zaštitom manjina i njihovih prava, posebno u pogledu korištenja jezika, slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, nediskriminacije i jednakih mogućnosti; pozdravlja miroljubiv suživot različitih vjerskih zajednica u Kazahstanu; potiče Kazahstan da prestane progoniti ljude zbog njihovog legitimnog prava na slobodu savjesti i vjeroispovijesti; zahtijeva hitno puštanje na slobodu osoba koje su osuđene zbog svog uvjerenja;

12.  poziva vlasti da se bore protiv svih oblika nasilja nad ženama; nadalje poziva ne mjere kojima bi se osigurali učinkoviti i dostupni kanali prijavljivanja i zaštitne mjere kojima se vodi računa o potrebama žrtava i povjerljivosti; poziva na prestanak nekažnjavanja i osiguranje odgovarajućih kaznenih sankcija protiv počinitelja;

13.  traži da se potpuno poštuju prava zajednice LGBTI; poziva kazahstansku vladu za zajamči da zajednice LGBTI neće biti diskriminirane;

14.  poziva Kazahstan da u potpunosti provede preporuke međunarodne promatračke misije OESS-a/ODIHR-a u povodu izbora održanih 20. ožujka 2016. čiji zaključci upućuju na to da je pred tom zemljom još mnogo posla u pogledu dostizanja standarda OESS-a u kada je riječ o demokratskim izborima; poziva kazahstanske vlasti da izbjegavaju ograničavanje aktivnosti neovisnih kandidata; poziva također na poštovanje biračkog prava građana;

15.  ponovno naglašava važnost suradnje EU-a i OESS-a radi poboljšanja dobrih praksi demokratskog upravljanja u zemlji, posebno u području ljudskih prava i vladavine prava; stoga potiče vlasti Kazahstana da prošire mandat OESS-a u svojoj zemlji, a posebno da vrate mandat Centra OESS-a u Astani, što je važan uvjet za daljnju suradnju između EU-a i Kazahstana;

16.  poziva EU, posebno Europsku službu za vanjsko djelovanje, da pažljivo nadzire razvoj situacije u Kazahstanu, da kazahstanskim vlastima ukaže na probleme kada je to potrebno, da ponudi pomoć te da redovito o tome izvješćuje Parlament; poziva izaslanstvo EU-a u Astani da zadrži aktivnu ulogu u praćenju situacije i da pitanje slobode izražavanja otvori na svim bilateralnim sastancima; potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje da proaktivno sudjeluje u misijama za promatranje suđenja kako bi se pratila politički osjetljiva suđenja i politički motivirani kazneni progoni te kako bi se potvrdilo da se pravo na pošteno suđenje primjenjuje na sve;

17.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za srednju Aziju, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Kazahstana.

(1) SL C 369, 11.10.2018., str. 2.
(2) SL C 50, 9.2.2018., str. 38.
(3) SL C 369, 11.10.2018., str. 179.
(4) SL C 45, 5.2.2016., str. 85.
(5) SL C 251 E, 31.8.2013., str. 93.
(6) SL C 224 E, 19.8.2010., str. 30.
(7) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 91.
(8) SL C 58, 15.2.2018., str. 119.


Iran, posebice položaj boraca za ljudska prava
PDF 139kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Iranu, posebno o slučaju branitelja ljudskih prava (2019/2611(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0204RC-B8-0186/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iranu, posebnu onu od 13. prosinca 2018. o Iranu, posebno o slučaju Nasrin Sotoudeh(1) i onu od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Iranu od 4. veljače 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu od 30. siječnja 2019. te njegovu izjavu o Iranu od 29. studenog 2018.;

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 17. prosinca 2018. o stanju ljudskih prava u Islamskoj Republici Iranu,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., čija je stranka i Iran,

–  uzimajući u obzir Povelju o građanskim pravima iranskog predsjednika,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izjavu stručnjaka UN-a za ljudska prava od 29. studenog 2018. pod nazivom „Iran treba zaštititi branitelje prava žena”,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, smjernice EU-a o mučenju i drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te smjernice EU-a za ljudska prava koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega,

–  uzimajući u obzir odluku Vijeća od 12. travnja 2018. o produljenju svojih mjera ograničavanja za dodatnih 12 mjeseci kao odgovor na ozbiljno kršenje ljudskih prava u Iranu;

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 12. ožujka 2019. o osuđujućoj presudi iranskoj odvjetnici za ljudska prava Nasrin Sotoudeh,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da se branitelji ljudskih prava, novinari, odvjetnici i internetski aktivisti u Iranu i dalje suočavaju s uznemiravanjem, proizvoljnim uhićenjima, pritvaranjem i progonom zbog svojeg rada; budući da su iransko Ministarstvo za obavještajnu djelatnost i druga tijela tijekom posljednjih mjeseci izvršila snažan pritisak na civilno društvo;

B.  budući da se u Rezoluciji Europskog parlamenta od 25. listopada 2016. o strategiji EU-a prema Iranu nakon nuklearnog sporazuma naglašava važnost poštovanja smjernica EU-a o ljudskim pravima, među ostalim i o braniteljima ljudskih prava, u kontekstu odnosa između EU-a i Irana;

C.  budući da je uglednoj odvjetnici za ljudska prava Nasrin Sotoudeh nedavno izrečena zatvorska kazna u trajanju od najmanje sedam godina; budući da se tijekom dva suđenja izvijestilo da bi njezina ukupna kazna mogla biti znatno duža, iako točno trajanje njezine zatvorske kazne i dalje nije jasno; budući da se čini da je stvarni razlog njezine zatvorske kazne bila mirna obrana ljudskih prava u Iranu; budući da njezina suđenja nisu provedena u skladu s osnovnim međunarodnim standardima pravičnog postupka;

D.  budući da je Reza Khandan, suprug Nasrin Sotoudeh, pritvoren zbog pružanja potpore ženama koje su provodile mirnu kampanju protiv prisiljavanja na nošenje hidžaba i za puštanje njegove supruge iz zatvora; budući da ga je Revolucionarni sud u Teheranu u siječnju 2019. osudio na šest godina zatvora;

E.  budući da su ekološki aktivisti Taher Ghadirian, Niloufar Bayani, Amirhossein Khaleghi, Houman Jokar, Sam Rajabi, Sepideh Kashani, Abdolreza Kouhpayeh i Morad Tahbaz, koji predstavljaju Perzijsku zakladu za baštinu divlje faune i flore, uhićeni u siječnju i veljači 2018., pritvoreni bez pristupa odvjetniku i tijekom posljednjih tjedana sudilo im se u postupcima koji nisu zadovoljili standarde pravičnog postupka; budući da je drugi član te skupine, iransko-kanadski sveučilišni profesor Kavous Seyed-Emami, umro u pritvoru prošle godine pod misterioznim okolnostima;

F.  budući da su sindikalni aktivisti Esmaeil Bakhishi, Sepideh Gholrian i Mohammad Habibi uhićeni 2018. i 2019. jer su vodili prosvjede u korist prava radnika i nastavnika; budući da je braniteljica ljudskih prava Maryam Akbari Monfared 2010. osuđena na 15 godina zatvora zbog tzv. „neprijateljstva prema Bogu” te joj je prikraćena medicinska skrb dok je bolovala od raznih bolesti;

G.  budući da su aktivisti Arash Sadeghi, Narges Mohammadi i Farhad Meysami osuđeni na duge zatvorske kazne zbog svojih kampanja za prava žena, ukidanje smrtne kazne i ljudska prava;

H.  budući da se na iranskim sudovima redovito ne provode pravedna suđenja te da se kao dokaz koriste priznanja dobivena mučenjem; budući da vlasti i dalje kriminaliziraju aktivizam za ljudska prva i koriste se člankom 18. iranskog Zakona o kaznenom postupku kako bi ograničile pristup pritvorenih osoba pravnom savjetniku; budući da ne postoje neovisni mehanizmi za jamčenje odgovornosti u pravosuđu;

I.  budući da je trajna praksa uhićenja osoba s dvojnim državljanstvom EU-a i Irana, uključujući britansku Iranku Nazanin Zaghari-Ratcliffe, popraćena produljenim boravkom u samici i ispitivanjima, nedostatkom pravičnog postupka te dugim zatvorskim kaznama na temelju nejasnih i neodređenih optužbi povezanih s nacionalnom sigurnošću i špijunažom, kao i kampanjama ocrnjivanja uhićenih pojedinaca;

J.  budući da se izvijestilo o brojnim slučajevima u Iranu u pogledu neljudskih i ponižavajućih uvjeta u zatvorima te manjka odgovarajućeg pristupa medicinskoj skrbi u pritvoru, čime se krše Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima;

K.  budući da se, prema izvješću nevladine organizacije Iran Human Rights, procjenjuje da je Iran 2018. pogubio 273 osobe, što je drugi najveći broj u svijetu te godine;

L.  budući da su 2018. tisuće osoba održale mirne demonstracije i prosvjede protiv neisplaćenih plaća, loših uvjeta rada, korupcije, političke represije i drugih poteškoća; budući da su vlasti uhitile stotine tih osoba te da su mnoge od njih osuđene na zatvorske kazne i bičevanje;

M.  budući da iransko pravosuđe i dalje vrši pritisak na miran otpor branitelja prava žena koji prosvjeduju protiv obaveznog nošenja hidžaba; budući da je 2018. najmanje 39 žena uhićeno u vezi s prosvjedima i da je još 55 žena zadržano zbog njihova rad povezanog s pravima žena;

N.  budući da se u Iranu guše sloboda tiska, na internetu i izvan njega, sloboda udruživanja i sloboda mišljenja;

O.  budući da su se iranske vlasti sustavno obrušile na novinare, uključujući one koji rade za iransku službu BBC-a, i na njihove obitelji koristeći se kaznenim istragama, zamrzavanjem imovine, proizvoljnim uhićenjem, zadržavanjem, nadzorom, uznemiravanjem te širenjem netočnih, zlonamjernih i klevetničkih informacija; budući da je najmanje osam novinara u Iranu trenutačno u pritvoru;

P.  budući da je iranski predsjednik Hassan Rouhani u prosincu 2016. pokrenuo Povelju o građanskim pravima; budući da ta Povelja nije pravno obvezujuća;

Q.  budući da se članovi vjerskih i etničkih manjina, uključujući članove vjeroispovijesti Bahai te zajednica Kurda, Arapa i Baludža, sunite, kršćane i osobe bez vjere, suočavaju s diskriminacijom pri zapošljavanju, pristupu obrazovanju te u pogledu slobode vjeroispovijesti i političkih aktivnosti u Iranu;

1.  poziva iranske vlasti da odmah i bezuvjetno puste na slobodu sve branitelje ljudskih prava, zatvorenike savjesti i novinare koji su pritvoreni i osuđeni samo zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja; naglašava da iranske vlasti moraju u svim okolnostima osigurati da branitelji ljudskih prava, odvjetnici i novinari mogu obavljati svoj posao bez prijetnji, zastrašivanja i ometanja;

2.  ponavlja svoj poziv iranskoj vladi da odmah i bezuvjetno oslobodi dobitnicu nagrade Saharov Nasrin Sotoudeh te pohvaljuje njezinu hrabrost i predanost ljudskim pravima i pravima žena u Iranu; smatra da izuzetno nepravedno suđenje i presuda Nasrin Sotoudeh predstavljaju veliki neuspjeh pravosuđa i pozdravlja izjavu glasnogovornice ESVD-a od 12. ožujka 2019. o tom pitanju;

3.  poziva iranske vlasti da izmijene članak 48. iranskog Zakona o kaznenom postupku kako bi se osiguralo da optuženici imaju pravo na to da ih zastupa odvjetnik po njihovu izboru te pravo na pravedno suđenje u skladu s obvezama Irana prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima;

4.  potiče iranske vlasti da zajamče sigurnost i dobrobit svih pritvorenika, uključujući pristup odgovarajućoj medicinskoj skrbi; također poziva na neovisnu istragu o smrti Kavousa Seyeda-Emamija u pritvoru i o navodima o mučenju drugih aktivista u pritvoru, te osuđuje praksu namjernom prikraćivanja medicinske skrbi političkim zatvorenicima;

5.  poziva iranske vlasti da hitno prestanu s nadziranjem, uhićivanjem, uznemiravanjem i progonom novinara, internetskih aktivista i njihovih obitelji, te da stanu na kraj internetskoj cenzuri, i poziva na stvaranje uvjeta u kojima se omogućuje sloboda izražavanja i sloboda medija, na internetu i izvan njega;

6.  poziva iransku vladu da surađuje s posebnim izvjestiteljem UN-a o stanju ljudskih prava u Iranu, među ostalim, omogućavanjem njegova ulaska u zemlju;

7.  poziva države članice i institucije EU-a da nastave svojim iranskim kolegama podnositi slučajeve uhićenja branitelja ljudskih prava, među ostalim, na sljedećoj sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava u Ženevi;

8.  poziva ESVD da nastavi uključivati ljudska prava, posebno situaciju u pogledu branitelja ljudskih prava, u kontekst dijaloga na visokoj razini između EU-a i Irana; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da ponovno javno potvrdi da je poštovanje ljudskih prava temeljna sastavnica razvoja odnosa između EU-a i Irana;

9.  potiče potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te Vijeće da razmotre mogućnost uspostave formalnog dijaloga o ljudskim pravima s Iranom u skladu sa smjernicama EU-a o dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama;

10.  potiče dužnosnike EU-a da pozovu iranske vlasti da zajamče sigurnost i dobrobit pritvorenih aktivista za ljudska prava i da provedu potpune istrage o navodima o mučenju;

11.  poziva sve države članice čiji se diplomati nalaze u Teheranu da se koriste mehanizmima iz smjernica EU-a o braniteljima ljudskih prava kako bi pružile potporu tim pojedincima, uključujući javne izjave, diplomatske postupke, praćenje suđenja i posjete zatvorima;

12.  potiče Iran da prestane s kriminalizacijom rada branitelja prava žena, uključujući one koji mirno prosvjeduju protiv obveznog nošenja hidžaba, te poziva na ukidanje te diskriminirajuće i ponižavajuće prakse;

13.  poziva iransku vladu da zaštiti prava svih pripadnika vjerskih i etničkih manjina te da riješi problem svih oblika diskriminacije protiv njih;

14.  pozdravlja izmjene zakona o krijumčarenju droga, kojima se smanjio broj osuda na smrtnu kaznu, te poziva na reviziju svih smrtnih kazni kako bi se osiguralo da su navedena suđenja provedena u skladu s međunarodnim standardima; poziva iranske vlasti na hitno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao koraka prema njezinu ukidanju;

15.  preporučuje da se u Iran pošalje ad hoc izaslanstvo Pododbora za ljudska prava prije kraja trenutačnog mandata koje bi posjetilo zatvorene branitelje ljudskih prava i održalo potrebne sastanke sa iranskim vlastima;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vrhovnom vođi Islamske Republike Irana, predsjedniku Islamske Republike Irana te zastupnicima u iranskom parlamentu Madžlisu.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0525.
(2) SL C 215, 19.6.2018., str. 86.


Stanje ljudskih prava u Gvatemali
PDF 143kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o stanju ljudskih prava u Gvatemali (2019/2618(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0205RC-B8-0182/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije od 15. ožujka 2007. o Gvatemali(1), od 11. prosinca 2012. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i Srednje Amerike(2) i od 16. veljače 2017. o Gvatemali te posebice o položaju boraca za ljudska prava(3),

–  uzimajući u obzir posjet Pododbora za ljudska prava Meksiku i Gvatemali u veljači 2016. i njegovo konačno izvješće o tome,

–  uzimajući u obzir izvješće svojeg Izaslanstva za odnose s državama Srednje Amerike o posjetu Gvatemali i Hondurasu od 16. do 20. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir izvješće Izaslanstva za odnose s državama Srednje Amerike o posjetu Gvatemali od 28. listopada do 1. studenog 2018.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama(4),

–  uzimajući u obzir Višegodišnji okvirni program za Gvatemalu za razdoblje 2014. – 2020. i nastojanja da se njime doprinese rješavanju sukoba, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir programe potpore Europske unije za sektor pravosuđa u Gvatemali, posebno SEJUST,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a za zaštitu branitelja ljudskih prava i strateški okvir EU-a o ljudskim pravima, u kojima se izražava predanost angažmanu u pogledu branitelja ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir godišnji akcijski program EU-a za 2018. u korist Gvatemale za održivi i uključivi gospodarski rast u graničnoj zoni i njezinoj blizini te za podršku produljenom mandatu Međunarodne komisije za borbu protiv nekažnjavanja u Gvatemali (CICIG),

–  uzimajući u obzir potpisivanje sporazuma o savjetovanju između CICIG-a i Vrhovnog suda Gvatemale u kolovozu 2017.,

–  uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 2. rujna 2018. o odluci vlade Gvatemale da ne obnovi mandat CICIG-a,

–  uzimajući u obzir zajedničko pismo predsjednika Radne skupine UN-a za prisilne ili nedobrovoljne nestanke i posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje istine, pravde, naknade štete i jamstva za neponavljanje upućeno predsjedniku Gvatemale od 6. travnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 10. rujna 2018. o odluci vlade Gvatemale da ne produlji mandat CICIG-a,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 6. ožujka 2019. o zakonu Gvatemale o nevladinim organizacijama za razvoj,

–  uzimajući u obzir izvješće organizacije Human Rights Watch o Gvatemali,

–  uzimajući u obzir Ustav Gvatemale,

–  uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.  budući da je Gvatemala nastavila postizati određeni napredak u području ljudskih prava i u predmetima povezanima s korupcijom, u velikoj mjeri zbog suradnje između Ureda javnog tužitelja Gvatemale i CICIG-a koja je uspostavljena 2007. radi istraživanja organiziranog kriminala i osnaživanja lokalnih napora za jačanje vladavine prave;

B.  budući da se broj ubojstava i napada protiv branitelja, organizacija i zajednica koji djeluju u području gospodarskih, socijalnih, kulturnih i okolišnih prava povećao tijekom posljednjih nekoliko godina; budući da je 2018. ukupno zabilježen 391 napad protiv branitelja ljudskih prava i autohtonih naroda, osobito napadi protiv onih koji rade u području zemljišnih i teritorijalnih prava, prema izvješću Odjela za zaštitu branitelja ljudskih prava u Gvatemali, uključujući 147 slučajeva kriminalizacije i 26 ubojstava, što predstavlja porast od 136 % u odnosu na 2017. godinu;

C.  budući da su branitelji ljudskih prava također suočeni s prijetnjama, zastrašivanjem, stigmatizacijom, klevetničkim kampanjama koje provode privatni akteri i vlasti Gvatemale i sudskim progonom; budući da zlouporaba kaznenih postupaka protiv branitelja ljudskih prava kako bi se spriječio ili kaznio njihov rad i dalje predstavlja problem;

D.  budući da je i broj napada protiv novinara veliki razlog za zabrinutost, naime tijekom 2017. zabilježeno je 93 napada, od čega četiri ubojstva; budući da su zbog koncentracije vlasništva medija u rukama nekoliko poduzeća, neovisni mediji i novinari i dalje izloženi napadima i prijetnjama;

E.  budući da je nasilje protiv žena i dalje veoma ozbiljan problem u Gvatemali, što potvrđuje i činjenica da je broj nasilnih smrti žena porastao za 8 % na 662 slučaja; budući da je na Međunarodni dan žena 2017. umrla 41 djevojčica, nakon što su, zbog prosvjedovanja protiv zlostavljanja koje su provodili čuvari, zaključane u državnom domu za maloljetnike u kojem je potom izbio požar; budući da stopa nekažnjavanja za kaznena djela u Gvatemali iznosi 97 %;

F.  budući da se od 2007. na poziv vlade Gvatemale i u suradnji s nacionalnim institucijama te zemlje CICIG bori protiv korupcije i nekažnjavanja kako bi se identificirale i razbile paradržavne institucije te doprinosi jačanju kapaciteta pravosudnih i sigurnosnih institucija te zemlje;

G.  budući da je nakon četiri produljenja uzastopnih dvogodišnjih mandata CICIG-a, vlada Gvatemale tražila od glavnog tajnika UN-a da se mandat još jednom produlji do rujna 2019., čime se dodatno jača upravljanje kroz CICIG-ove istrage s visokim učinkom i njegovu potporu vladavini prava u Gvatemali i konsolidiraju njegova postignuća u pogledu znatnog smanjenja korupcije i borbe protiv nekažnjavanja nedržavnih aktivnosti povezanih s državom;

H.  budući da su u travnju 2018. CICIG i javni tužitelj predstavili ishod novih istraga o nezakonitom financiranju vladajuće stranke FCN tijekom izborne kampanje; budući da je u srpnju 2018. Vrhovni sud planirao istragu aktivnosti predsjednika Jimmyja Moralesa u pogledu nezakonitog financiranja njegove izborne kampanje;

I.  budući da je krajem kolovoza 2018. vlada Gvatemale najavila poništenje mandata CICIG-a s učinkom od rujna 2019. godine; budući da je nedugo nakon toga vlada zabranila i povratak u zemlju direktora CICIG-a Ivána Velásqueza te je potom poništila vize 11 zaposlenika CICIG-a koji su istraživali slučajeve korupcije na visokoj razini; budući da je u siječnju 2019. vlada unilateralno poništila sporazum s UN-om o CICIG-u s trenutnim učinkom i tražila da CICIG napusti zemlju; budući da je Iván Velásquez suočen i s optužbama te je predmet kampanja ocrnjivanja;

J.  budući je Ustavni sud Gvatemale osporio i poništio te mjere; budući da je Ustavni sud jednoglasno naložio da vlada dozvoli Ivánu Velásquezu ulazak u zemlju; budući da je vlada ignorirala te presude; budući da je Kongres pripremio djelovanje protiv Ustavnog suda i njegovih članova i pokrenuo flagrantan sukob s vladavinom prava;

K.  budući da bi Zakon o reformi 5377 kojim se izmjenjuje Zakon o nacionalnom pomirenju, a koji je usvojen u Kongresu u drugom od tri čitanja početkom ožujka 2019., proširio amnestiju za sva kaznena djela koja su počinile domaće sigurnosne snage i pojedinci koji su djelovali u ime vlade, uključujući zločine protiv čovječnosti, poput mučenja, prisilnog nestanka i genocida; budući da su visoka povjerenica UN-a za ljudska prava i Međuamerička komisija za ljudska prava izrazili zabrinutost u pogledu tog zakona i pozvali na to da se postojeći zakon ne izmijeni;

L.  budući da Međuamerička komisija za ljudska prava smatra da se Zakonom o reformi 5377 ne poštuju međunarodne obveze Gvatemale, navodno se krši međunarodno pravo i krši se članak 171. točka (g) Ustava Gvatemale jer bi se u roku od nekoliko sati oslobodilo sve pritvorene osobe koje su proglašene krivima za politička kaznena djela i zločine protiv čovječnosti tijekom oružanog sukoba i osuđene za njih;

M.  budući da su ljudi u Gvatemali suočeni s iznimno visokom razinom nesigurnosti i budući da je nacionalna građanska policija (PNC) znatno potkopana tijekom posljednjih godina; budući da postoje navodi o zastrašivanju i prijetnjama protiv sudaca, tužitelja i sudskih aktera koji su surađivali s CICIG-om;

N.  budući da pristup pravosuđu, zatvorski uvjeti, ponašanje policije i navodi o mučenju, uz raširenu korupciju, dosluh i nekažnjavanja, i dalje uzrokuju ozbiljnu zabrinutost;

O.  budući da su gvatemalski pravobranitelj za ljudska prava, čiji je proračun smanjen, javni tužitelj i Ministarstvo pravosuđa poduzeli važne korake za suzbijanje nekažnjavanja i priznanje ljudskih prava; budući da postoje jasni pokušaji vlasti Gvatemale da našteti borbi protiv korupcije, nekažnjavanja i vladavine prave;

P.  budući da su prema Odjelu za zaštitu branitelja ljudskih prava u Gvatemali žrtve napada uglavnom vođe autohtonih naroda koji brane pravo na zemlju i teritorij; budući da je poseban izvjestitelj izrazio zabrinutost u pogledu prava autohtonih naroda nakon pritužbi u vezi s hidroelektričnim, rudarskim i poljoprivredno-industrijskim projektima čijim se dozvolama i radom krše prava autohtonih naroda; budući da je posebni izvjestitelj UN-a također izjavio da je zabrinjavajuće da država i uključene treće strane tretiraju mirne prosvjede zajednica kao kriminalni sukob koji utječe na javnu sigurnost; budući da je autohtona gvatemalska braniteljica okoliša Aura Lolita Chávez, koja je 2017. bila finalistica Nagrade Saharov Europskog parlamenta, napustila zemlju nakon ozbiljnih napada, prijetnji smrću i klevete te bi u slučaju povratka bila suočena s nekoliko sudskih postupaka;

Q.  budući da su 9. listopada 2018. članove pokreta mirnog otpora mikroregije Ixquisis, između ostalih, napali članovi specijalne policije iz redova PNC-a, pri čemu je ozlijeđeno šest prosvjednika;

R.  budući da je švedski veleposlanik u Gvatemali proglašen nepoželjnom osobom (što je potom poništio Ustavni sud) zbog navodnog podržavanja rada CICIG-a u toj zemlji;

S.  budući da su opći i predsjednički izbori u Gvatemali predviđeni za 16. lipnja i 11. kolovoza 2019.;

T.  budući da razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda moraju biti sastavni dio vanjskih politika EU-a, što se odnosi i na Sporazum o pridruživanju sklopljen između EU-a i zemalja Srednje Amerike iz 2012.; budući da je u taj sporazum uključena klauzula o demokraciji kao njegov temeljni dio; budući da je Gvatemala treći najveći primatelj bilateralne razvojne pomoći EU-a u Srednjoj Americi, koja iznosi 167 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2020. i usmjerena je na sigurnost opskrbe hranom, rješavanje sukoba, mir, sigurnost i konkurentnost;

1.  izražava duboku zabrinutost zbog povećanja broja ubojstava i činova nasilja te nedostatka sigurnosti za sve građane, a posebno za žene i branitelje ljudskih prava; ponavlja važnost neovisnog i učinkovitog pravosudnog sustava kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju; žali zbog činjenice da vlada Gvatemale i dalje krši vladavinu prava i diobu vlasti; podsjeća da je temeljno načelo liberalnih demokracija dioba vlasti i poštovanje vladavine prava;

2.  poziva vlasti Gvatemale da prekinu sve činove zastrašivanja protiv gvatemalskog civilnog društva, a posebno protiv organizacija koje se bore za ljudska prava, da štite ustavni poredak i da jamče temeljna prava svih građana Gvatemale; naglašava činjenicu da je dinamično civilno društvo ključno kako bi država bila u većoj mjeri pozvana na odgovornost, kako bi bila brža u odgovaranju na probleme, uključivija i djelotvornija na svim razinama, te samim time legitimnija; inzistira na tome da treba podržati i osnažiti sve institucije koje brane ustavnu demokraciju i ljudska prava u Gvatemali; podsjeća da je ključno jamčiti neovisno pravosuđe i poštovati njegovu neovisnost, te jamčiti nepristran pravni sustav; ističe da je to ključno za konsolidaciju napora u borbi protiv korupcije i nekažnjavanja; smatra da bi navodi o zastrašivanju i prijetnjama protiv sudaca i tužitelja trebali odmah dovesti do mjera za zaštitu pravosudnih institucija u toj zemlji i njihovih predstavnika; potiče izvršnu vlast u Gvatemali da odmah zajamči neovisnost pravosuđa i slobodu tiska i medija;

3.  smatra da je CICIG imao ključnu ulogu u Gvatemali i da je njegov rad u borbi protiv nekažnjavanja i korupcije te pripremi istraga za suđenja koje trebaju provesti gvatemalske institucije ključan za podržavanje vladavine prava; izražava duboku zabrinutost zbog trenutačne situacije s kojom je u Gvatemali suočen CICIG i traži od vlade Gvatemale da prekine sve nezakonite napade na CICIG i njegovo nacionalno i međunarodno osoblje;

4.  u tom kontekstu pozdravlja provedbenu odluku Komisije iz rujna 2018. da se podrži produljenje mandata CICIG-a uz dodatnih 5 milijuna EUR iz instrumenta za financiranje razvojne suradnje za godišnji akcijski program za Gvatemalu za 2018.; poziva Komisiju da, kao što je dogovoreno, pod hitno isplati tih 5 milijuna EUR i da nastavi sve odobrene programe unutar CICIG-a; traži od Komisije da bude spremna za nastavak suradnje s CICIG-om i financiranje CICIG-a nakon rujna 2019. i da aktivno podržava to produljenje;

5.  smatra da predložena izmjena Zakona o nacionalnom pomirenju predstavlja znatnu prijetnju vladavini prava u Gvatemali i da bi drastično ugrozila važan napredak postignut u okviru rada nacionalnih sudova u njihovoj borbi protiv nekažnjavanja; dijeli mišljenje visoke povjerenice UN-a da bi amnestija ratnih zločinaca i osoba koje su kršile ljudska prava i počinile zločine protiv čovječnosti, koja je predviđena u zakonu o izmjeni, pokrenula još veće nasilje u toj zemlji; napominje da bi ta mjera mogla uključivati odmazdu od strane oslobođenih zatvorenika, što bi moglo dovesti do društvene destabilizacije; stoga potiče Kongres Gvatemale da ne donese taj zakon;

6.  poziva na provođenje neovisne studije, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, koja bi trebala odraziti konačni učinak rada CICIG-a na pravosudni sustav u Gvatemali i njegov doprinos političkoj stabilnosti u toj zemlji te rezultat potpisanog sporazuma između CICIG-a i Vrhovnog izbornog suda;

7.  zabrinut je zbog predloženog zakona o nevladinim organizacijama za razvoj; traži od Kongresa Gvatemale, u skladu s tehničkim savjetom Ureda visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, da se suzdrži od donošenja tog zakona koji bi mogao ograničiti slobodu izražavanja i slobodu okupljanja nevladinih organizacija, njihov pristup financiranju i suziti njihovu definiciju, čime bi se ograničilo njihovo područje djelovanja i ometale njihove aktivnosti, te bi mogao utrti put njihovoj samovoljnoj zabrani; podsjeća vlasti i institucije Gvatemale da je potrebno stvoriti i održavati sigurno i povoljno okruženje u kojem će nevladine organizacije moći slobodno izražavati svoje mišljenje i raditi svoj posao na dobrobit šireg društva;

8.  izražava zabrinutost zbog pritužbi u pogledu nedostatka slobodnih, prethodnih i informiranih savjetovanja (Konvencija Međunarodne organizacije rada 169); podsjeća na preporuku posebnog izvjestitelja UN-a da se prava autohtonih naroda u potpunosti poštuju u skladu s međunarodnim standardima, što uključuje pravo na slobodno, prethodno i informirano savjetovanje; podsjeća na to da su nacionalne i međunarodne korporacije izravno obvezane ugovorima i drugim nacionalnim i međunarodnim propisima o ljudskim pravima i okolišnim pravima duž vlastitih lanaca vrijednosti i da, ako se utvrdi da su poduzeća uzrokovala štetu ili pridonijela šteti, ona moraju pružiti djelotvorne postupke pravne zaštite za pogođene pojedince i zajednice ili sudjelovati u takvim postupcima; napominje da to uključuje naknadu štete, rehabilitaciju i jamstvo neponavljanja; podsjeća na to da vlade imaju odgovornost štititi ljudska prava i privesti pravdi one koji ih krše;

9.  ponavlja svoj zahtjev da se štite branitelji ljudskih prava, osobito braniteljice ljudskih prava; pozdravlja i podržava mjere koje su dosad poduzela europska veleposlanstva i izaslanstvo EU-a u Gvatemali; traži da Europska unija zadrži i po potrebi ojača projekte za podržavanje rada nacionalnih i međunarodnih organizacija u Gvatemali;

10.  inzistira na tome da vlasti Gvatemale moraju objaviti i zajamčiti pravnu i fizičku sigurnost finalistice Nagrade Saharov Lolite Chávez, ako se ona odlučiti vratiti se u svoju domovinu;

11.  apelira na to da se izbori u Gvatemali održe na miran i transparentan način i da se zajamči sigurnost svih kandidata; naglašava činjenicu da Izvršni izborni sud mora djelovati neovisno i bez interferencije državnih institucija ili aktera; nudi slanje misije izbornih stručnjaka iz EU-a;

12.  žali zbog činjenice da nakon više od 20 godina mirovni sporazumi u Gvatemali i dalje nisu provedeni te postoji opasnost da ih se razmontira; snažno potiče sve nacionalne i međunarodne aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi ubrzali potpunu provedbu tih sporazuma; poziva vladu Gvatemale da u tom cilju zajamči demokratsku i političku kontrolu i profesionalizaciju PNC-a i drugih institucija poput CONRED-a, nacionalnog koordinatora za ublažavanje katastrofa, kako bi se spriječila njihova militarizacija i usmjeravanje humanitarnih sredstava kroz vojsku jer to nije u skladu s ciljevima iz mirovnih sporazuma;

13.  podsjeća vladu Gvatemale da Sporazum o pridruživanju sklopljen između EU-a i Srednje Amerike sadrži klauzulu o ljudskim pravima koja je njezin temeljni dio i da se članstvo može suspendirati u slučaju kršenja te klauzule; poziva Europsku uniju i njezine države članice da se služe mehanizmima utvrđenima u Sporazumu o pridruživanju i Sporazumu o političkom dijalogu i suradnji kako bi snažno potaknule Gvatemalu da provede ambiciozan program za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv nekažnjavanja;

14.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Republike Gvatemale, Međunarodnoj komisiji za borbu protiv nekažnjavanja u Gvatemali (CICIG), tajniku za gospodarsku integraciju Srednje Amerike (SIECA), Srednjoameričkom parlamentu te Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini.

(1) SL C 301 E, 13.12.2007., str. 257.
(2) SL C 434, 23.12.2015., str. 181.
(3) SL L 252, 18.7.2018., str. 196.
(4) SL C 215, 19.6.2018., str. 125.


Nadležnost, priznavanje i izvršenje odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece *
PDF 123kWORD 49k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Nacrtu uredbe Vijeća o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (preinaka) (15401/2018 – C8-0023/2016 – 2016/0190(CNS))
P8_TA-PROV(2019)0206A8-0056/2019

(Posebni zakonodavni postupak – ponovno savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt Vijeća (15401/2018),

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2016)0411),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 18. siječnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0023/2016),

–  uzimajući u obzir članke 78.c i 78.e Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0000/2019),

1.  prihvaća nacrt Vijeća;

2.  poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.  traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0017.


Provedba Uredbe o OSP-u
PDF 166kWORD 60k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 978/2012 o OSP-u (2018/2107(INI))
P8_TA-PROV(2019)0207A8-0090/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 607/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 552/97 o privremenom opozivu pristupa Mjanmara/Burme općim carinskim povlasticama(2) i svoju rezoluciju od 23. svibnja 2013. o vraćanju pristupa Mjanmara/Burme općim carinskim povlasticama(3),

–  uzimajući u obzir procjenu u sredini provedbenog razdoblja Uredbe o OSP-u iz srpnja 2018.(4) koja je trenutačno na snazi i izvješće Europske komisije o primjeni Uredbe (EU) br. 978/2012(5) s priloženim Radnim dokumentom službi Komisije od 4. listopada 2018.(6),

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije od 28. siječnja 2016. i 19. siječnja 2018. o općem sustavu povlastica koja obuhvaćaju razdoblje od 2014. do 2015.(7) i od 2016. do 2017.(8) i kojima se procjenjuju učinci OSP-a s fokusom na uspješnost zemalja korisnica OSP-a+,

–  uzimajući u obzir javno saslušanje o OSP-u koje je organizirao Odbor za međunarodnu trgovinu (INTA) 16. veljače 2016., razmjenu gledišta o odobrenju korištenja OSP-a+ Šri Lanki 21. ožujka 2017. te razmjenu gledišta o provedbi uredbe o OSP-u 19. veljače 2018.,

–  uzimajući u obzir članke 5. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana u slučaju 1409/2014/MHZ o propustu Europske komisije da provede prethodnu procjenu učinka Sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a i Vijetnama na ljudska prava(9),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti(10),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. i politici Europske unije u tom području(11),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. o vodećoj inicijativi EU-a za odjevnu industriju(12),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o trenutačnom stanju provedbe Pakta o održivosti za Bangladeš(13),

–  uzimajući u obzir dobrovoljna partnerstva za pojedine zemlje kao što su Pakt o održivosti za Bangladeš i Inicijativa za radnička prava u Mjanmaru,

–  uzimajući u obzir zajedničku strategiju EU-a i njegovih država članica iz 2007. naslovljenu „Pomoć za trgovinu: Jačanje podrške EU-a usmjerene na potrebe trgovinskoga sektora u zemljama u razvoju”,

–  uzimajući u obzir ciljeve UN-a za održivi razvoj do 2030.,

–  uzimajući u obzir temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada o dječjem radu, prisilnom radu, diskriminaciji, slobodi udruživanja i pravu na kolektivno pregovaranje,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2016. o EU-u i odgovornim globalnim vrijednosnim lancima,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o utjecaju međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance(14),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci(15),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za razvoj (A8-0090/2019),

A.  budući da je EU prvi proveo sustav OSP 1971. nakon preporuke Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) prema kojoj bi industrijalizirane zemlje odobrile opće, jednostrane i nediskriminatorne trgovinske povlastice zemljama u razvoju, pomažući im na taj način da stvore dodatne prihode međunarodnom trgovinom kako bi smanjile siromaštvo, promicale dobro upravljanje i poticale održivi razvoj;

B.  budući da se u članku 207. UFEU-a navodi da se trgovinska politika EU-a mora zasnivati na načelima i ciljevima vanjske politike EU-a i da se njome moraju promicati vrijednosti koje zastupa Unija, kao što je utvrđeno u članku 2. UEU-a, te da ona mora doprinositi ostvarivanju ciljeva iz članka 21., uključujući učvršćivanje demokracije i vladavine prava, poštovanje ljudskih prava, temeljnih prava i sloboda, jednakost, poštovanje ljudskog dostojanstva te zaštitu okoliša i socijalnih prava;

C.  budući da je u svojim zaključcima europska ombudsmanica navela sljedeće: dobra uprava znači pridržavanje i poštovanje temeljnih prava; ako se temeljna prava ne poštuju, uprava ne može biti dobra; institucije i tijela EU-a uvijek moraju razmotriti poštuju li se u njihovu djelovanju temeljna prava te bi trebali nastojati unapređivati stanje ljudskih prava u partnerskim zemljama;

D.  budući da je trenutačni sustav OSP uspostavljen Uredbom (EU) br. 978/2012 te usvojen na temelju članka 207. UFEU-a redovnim zakonodavnim postupkom s Europskim parlamentom prvi put u ulozi suzakonodavca za uredbu o OSP-u;

E.  budući da u skladu s člankom 40. Uredbe o OSP-u Komisija podnosi izvješće o primjeni Uredbe o OSP-u Europskom parlamentu i Vijeću pet godina nakon datuma njezina donošenja, što bi trebalo oblikovati sljedeću uredbu o OSP-u koja će se donijeti do 2022.; budući da je ta Uredba na snazi od 1. siječnja 2014.; budući da je provedena temeljita neovisna procjena o funkcioniranju aktualne Uredbe kako bi se Komisiji pružile informacije za njezino preispitivanje te je sastavljen popis konkretnih preporuka;

F.  budući da sustav sadrži tri mehanizma: sustav OSP, poticajni sustav OSP-a+ te sustav „Sve osim oružja” (EBA); budući da se zemlje korisnice standardnog OSP-a, trenutačno njih 18, koriste povlasticama snižene carine na 66 % svih kategorija proizvoda na tržištu EU-a; budući da osam zemalja korisnica OSP-a+ izvozi oko 66 % svih kategorija proizvoda bez plaćanja carine pod uvjetom da učinkovito provode 27 temeljnih međunarodnih konvencija kojima su obuhvaćena prava radnika, ljudska prava, dobro upravljanje i okolišna pitanja; budući da je za 49 najslabije razvijenih zemalja uključenih u mehanizam EBA u okviru OSP-a dodijeljen bescarinski pristup tržištu EU-a za sve proizvode, osim oružja i streljiva; budući da sve zemlje korisnice obvezuju međunarodne konvencije u području ljudskih prava i prava radnika u okviru Uredbe o OSP-u, dok zemlje korisnice sustava OSP+ obvezuju i međunarodne konvencije o okolišu i dobrom upravljanju; budući da se samo sustavom OSP+ pruža strukturirani dijalog kojim se ocjenjuje učinkovita provedba tih konvencija u zemljama korisnicama; budući da zemlje korisnice OSP-a također moraju biti u stanju provesti međunarodne standarde i norme, uključujući izradu, provedbu i izvršenje odgovarajućeg zakonodavstva, posebice u području uspostave vladavine prava i borbe protiv korupcije;

G.  budući da su glavni ciljevi reforme OSP-a iz 2012. bili veći fokus na siromašne zemlje (najslabije razvijene zemlje i druge zemlje s niskim ili nižim dohotkom), daljnje promicanje temeljnih načela održivog razvoja i dobrog upravljanja, jačanje stabilnosti i predvidljivosti te poboljšanje sigurnosti za poslovne subjekte;

H.  budući da je cilj niza međunarodnih konvencija, smjernica i propisa spriječiti povrede ljudskih prava; budući da zemlje korisnice sustava OSP-a imaju posebnu obvezu provoditi te smjernice i stvoriti odgovarajuće pravne i gospodarske uvjete pod kojima poduzeća mogu djelovati i naći svoje mjesto u globalnim lancima opskrbe;

I.  budući da bi EU trebao pružiti još učinkovitiji odgovor na socijalni i ekološki damping i nepravedno tržišno natjecanje i trgovačke prakse te osigurati ravnopravne uvjete;

J.  budući da su u nekoliko zemalja zone proizvodnje za izvoz izuzete iz nacionalnog zakonodavstva o radu, čime se sprečava potpuno pravo na ostvarivanje sindikalnih aktivnosti ili traženje pravne zaštite; budući da to predstavlja kršenje temeljnih standarda Međunarodne organizacije rada i da bi moglo dovesti do daljnjih negativnih posljedica na ljudska prava;

K.  budući da je rodna ravnopravnost u svim politikama EU-a čvrsto utemeljena u članku 8. UFEU-a; budući da zbog strukturnih rodnih nejednakosti trgovinski i ulagački sporazumi različito utječu na žene i muškarce; budući da je prema podacima Međunarodne organizacije rada 2012. godine 21 milijun ljudi u cijelome svijetu, od čega su 55 % žene, djevojke i djevojčice, bilo žrtvama prisilnoga rada, a 90 % njih u privatnom sektoru ekonomije;

L.  budući da se člankom 19. stavkom 6. Uredbe o OSP-u zahtijeva da Komisija uzme u obzir „sve relevantne informacije” pri utvrđivanju poštuju li zemlje korisnice OSP-a propisno svoje obveze u vezi s ljudskim pravima, uključujući informacije koje je pružilo civilno društvo; budući da uključenost civilnog društva i socijalnih partnera u provedbi sustava OSP-a može povećati legitimnost i učinkovitost zajedničke trgovinske politike EU-a;

M.  budući da se Uredbom o OSP-u Uniji omogućuje da suspendira povlastice u najozbiljnijim slučajevima kršenja ljudskih prava na temelju poglavlja V. članka 19. stavka 1. točke (a) Uredbe o OSP-u kojom se daje mogućnost privremenog povlačenja povlaštenog tretmana na temelju niza razloga, uključujući sustavno kršenje načela utvrđenih u konvencijama iz dijela A Priloga VIII.;

N.  budući da je Komisija pokrenula postupak u slučaju Kambodže i da radi na skorom pokretanju istraga u slučaju Mjanmara za povrede ljudskih prava u okviru mogućih povlačenja iz mjera inicijative „Sve osim oružja”;

Glavni zaključci i preporuke

1.  pozdravlja izvješće u sredini provedbenog razdoblja o procjeni primjene Uredbe o OSP-u koja je trenutačno na snazi, u kojoj se procjenjuje hoće li se zadani ciljevi ostvariti; pozdravlja činjenicu da je u novoj uredbi došlo do povećanja izvoza u korisnika inicijative „Sve osim oružja” (EBA) i sustava OSP+, što je važan faktor koji doprinosi iskorjenjivanju siromaštva;

2.  sa zadovoljstvom primjećuje da je 2016. uvoz u EU u okviru OSP-a iznosio 62,6 milijardi eura (rastući trend), raščlanjen kako slijedi: 31,6 milijardi eura iz zemalja korisnica „standardnog” OSP-a, oko 7,5 milijardi eura iz zemalja korisnica sustava OSP+ i 23,5 milijardi eura iz zemalja korisnica inicijative EBA (podaci Eurostata iz rujna 2017.);

3.  podsjeća na to da se OSP-om industrijama u zemljama u razvoju pomaže u prevladavanju poteškoća s kojima se zbog visokih početnih troškova suočavaju na izvoznim tržištima; podsjeća na da se, u skladu s ciljevima UNCTAD-a, OSP-om nastoje povećati prihodi od izvoza, promicati industrijalizacija zemalja u razvoju, a time i najslabije razvijenih zemalja, i ubrzati njihov rast radi iskorjenjivanja siromaštva;

4.  ističe da je OSP+ ključni instrument trgovinske politike EU-a kojim se omogućuje bolji pristup tržištu te ga prati mehanizam strogog nadzora radi promicanja ljudskih i radničkih prava, zaštite okoliša i dobrog upravljanja u osjetljivim zemljama u razvoju;

5.  napominje da je aktualna Uredba o OSP-u na snazi tri godine, od početka postupka procjene u sredini provedbenog razdoblja, u kojem su već utvrđeni elementi čiju bi reformu trebalo razmotriti u sljedećoj uredbi o OSP-u; pozdravlja preporuke iznesene u završnom izvješću o procjeni u sredini provedbenog razdoblja;

6.  ističe da se OSP, kao dio trgovinske politike EU-a, mora temeljiti na načelima vanjske politike EU-a (učinkovitosti, transparentnosti i vrijednostima) kako stoji u članku 21. UEU-a; naglašava da se člankom 208. UFEU-a uspostavlja načelo usklađenosti politika u interesu razvoja i kao glavni cilj postavlja iskorjenjivanje siromaštva; naglašava da se u Komunikaciji Komisije „Trgovina za sve” ponovno potvrđuju ta načela;

7.  potvrđuje činjenicu da OSP+ ima važnu ulogu u promicanju međunarodnih standarda radničkih prava, ljudskih prava, dobrog upravljanja i zaštite okoliša u zemljama korisnicama, ne samo pružanjem poticaja za poštovanje tih standarda nego i uspostavom platforme za redovit dijalog u područjima obuhvaćenima konvencijama te promicanjem uključenosti u znatne reforme;

8.  prima na znanje da je sustav OSP donio gospodarsku dobit zemljama korisnicama i EU-u povećanjem izvoza u EU i povećanjem stopa iskorištavanja povlastica za zemlje korisnice EBA-e i OSP-a+; apelira na EU da radi na podizanju razine osviještenosti o pravilima OSP-a u zemljama korisnicama da bi se promicala još veća primjena sustava; traži od Komisije da procijeni raspodjelu dobiti u vezi sa sustavom OSP-a, ako je to moguće, na temelju raspoloživosti podataka; prima na znanje da je u nekim slučajevima povećanje izvoza i gospodarskih prilika imalo i nenamjerne negativne neizravne učinke na temeljna prava i društveni razvoj, primjerice tako što je dovelo do jagme za zemljištem ili nepoštovanja radničkih prava; stoga naglašava da nakon trgovinskih povlastica treba uslijediti provedba međunarodnih konvencija i reformi kako bi se spriječilo da programi OSP-a eventualno dovedu do povećanih razina ekološkog i socijalnog dampinga;

9.  pozdravlja pojednostavljeni ulazni mehanizam OSP-a+, što ga čini privlačnijim za zemlje korisnice standardnog OSP-a; ističe činjenicu da su mnoge zemlje kandidatkinje za OSP+ ratificirale nekoliko međunarodnih konvencija potrebnih za pristupanje OSP-u+; naglašava da je poboljšano, stalno i sustavno praćenje procesa provedbe presudno i da se može postići jačanjem suradnje među svim dionicima kako bi se poboljšalo prikupljanje informacija i temeljita analiza upotrebom svih dostupnih informacija i resursa, kao što su izvješća međunarodnih nadzornih tijela, uključujući UN, MOR, Organizaciju za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), te izravnim sudjelovanjem civilnog društva i socijalnih partnera u tom procesu; naglašava da je to potrebno kako bi se zajamčio puni potencijal sustava OSP+ za poboljšanje situacije u pogledu ostvarivanja prava radnika, promicanja rodne ravnopravnosti i ukidanja dječjeg i prisilnog rada učinkovitom provedbom 27 konvencija;

10.  apelira na Komisiju da se u svojim odnosima sa zemljama korisnicama sustava OSP + i većom angažiranošću u okviru inicijative EBA posveti pitanjima smanjenja prostora za civilno društvo i zaštite boraca za ljudska prava koji su u opasnosti jer su ta pitanja izravno povezana s obvezama prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i relevantnim odredbama temeljnih konvencija MOR-a, u skladu s komunikacijom Komisije „Trgovina za sve”; usto traži od Komisije da istraži dodatne mogućnosti za strukturirano, formalno i neovisno sudjelovanje civilnog društva, predstavnika sindikata i privatnog sektora koji bi mogli poslužiti kao potencijalno rješenje za jačanje procesa praćenja;

11.  naglašava da se, općenito govoreći, čini da je sustav OSP stvorio poticaje za ratifikaciju međunarodnih konvencija i time stvorio bolji okvir za napredak; naglašava važnost daljnjeg provođenja temeljitih mjera kojima će se osigurati da se OSP-om potiče pozitivni razvoj okoliša; preporučuje da se Pariški sporazum uvrsti na popis 27 temeljnih međunarodnih konvencija koje zemlje korisnice OSP-a + moraju poštovati; naglašava da tek valja ostvariti velik napredak u zemljama korisnicama kako bi se postigao model održivog razvoja;

12.  prima na znanje ostvareni napredak u učinkovitoj provedbi postignut povećanim praćenjem i dijalogom između EU-a i zemalja korisnica, posebno pri praćenju provedbe 27 temeljnih konvencija; naglašava da je potrebna daljnja koordinacija između Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), delegacija Unije, diplomatskih misija država članica, vlada zemalja korisnica, međunarodnih organizacija, poduzeća, socijalnih partnera i civilnog društva kako bi se poboljšalo prikupljanje informacija i pružila temeljitija analiza praćenja; preporučuje da se, u mjeri u kojoj je to moguće, uspostavi veća transparentnost i komunikacija između suzakonodavaca i dionika u postupcima ukidanja povlastica iz OSP-a, posebno tijekom istražnog postupka Komisije;

13.  potvrđuje da su ratifikacija i napredak u učinkovitoj provedbi relevantnih konvencija važne referentne točke za postizanje potrebnoga napretka u okviru sustava; traži od Komisije da se pobrine za to da mjere koje se poduzimaju radi praćenja učinkovite provedbe konvencija u zemljama korisnicama budu u potpunosti usklađene sa strateškim dokumentima predmetne zemlje, kako bi se osigurala usklađenost politika, dosljednost i uključivanje ljudskih prava u trgovinsku politiku;

14.  naglašava da je potrebna stalna angažiranost i daljnje poboljšanje transparentnosti u praćenju sustava OSP + uz istodobno jamčenje da EU može zadržati svoju punu prevagu u tom dijalogu sa zemljama korisnicama, posebno u vezi s postupkom ocjenjivanja; poziva Komisiju da razmotri daljnje korake u tom području i u području dijaloga sa zemljama korisnicama kako bi se povećala transparentnost, nadzor i učinkovitost sustava;

15.  smatra da svaka odluka o suspenziji povlastica mora biti u potpunosti dosljedna s općim ciljem smanjenja siromaštva i ističe da se akti sekundarnog prava EU-a moraju oblikovati i tumačiti tako da budu u skladu s primarnim pravom EU-a i općim načelima prava EU-a u tom pogledu; stoga naglašava da je potrebno zadržati postojeći ciljani pristup za ukidanje povlastica i osigurati da je to ukidanje povlastica ograničeno na određene sektore i osmišljeno tako da se što više umanje negativne posljedice na lokalno stanovništvo; poziva Komisiju da se prema potrebi koristi postupnim ukidanjem trgovinskih povlastica ili drugih vremenski ograničenih mjera za ukidanje; na kraju naglašava da bi povlačenje trgovinskih povlastica trebalo promatrati kao krajnju mjeru koja se primjenjuje samo u slučaju ozbiljnih nedostataka u učinkovitoj provedbi međunarodnih konvencija i jasnog nedostatka spremnosti i angažmana zemlje korisnice da ih riješi; istodobno naglašava da ti sustavi ovise o uvjetima i da se tim uvjetima treba koristiti za očuvanje vjerodostojnosti svakog sustava i jamčenje djelovanja u slučajevima teškog i sustavnog kršenja konvencija;

16.  pozdravlja nedavne odluke Komisije da se pokrene postupak povlačenja povlastica dodijeljenih Kambodži u okviru EBA-e i da se u Mjanmar pošalje hitna misija EU-a na visokoj razini kao odgovor na stanje ljudskih prava u objema zemljama; očekuje od Komisije da detaljno informira Parlament i uključuje ga u daljnje korake, između ostalog u pogledu suspenzije povlastica;

17.  napominje da se broj zemalja korisnica znatno smanjio zbog izmijenjenih kriterija prihvatljivosti što je, zajedno sa stupnjevanjem proizvoda, dovelo do sveopćeg smanjenja volumena uvoza zemalja korisnica OSP-a u EU; potvrđuje da te reforme omogućuju usmjeravanje davanja povlastica zemljama kojima je pomoć najviše potrebna; traži od Komisije da osigura usklađenost i dosljednost između OSP-a i sporazuma o slobodnoj trgovini u procjeni učinka za sljedeću uredbu kako bi se zajamčila središnja uloga sustava OSP za zemlje u razvoju u trgovinskoj politici EU-a; u tom pogledu napominje da se zemlje korisnice EBA-e suočavaju sa sve većim pritiskom konkurencije iz zemalja koje su s EU-om sklopile sporazume o slobodnoj trgovini; nadalje napominje da su neke zemlje koje su prije bile predmet praćenja u sustavu OSP + sada obuhvaćene sporazumima o slobodnoj trgovini u koje su uvrštena poglavlja o trgovini i održivom razvoju, koja bi trebala biti učinkovita i provediva;

18.  žali zbog činjenice da sustav OSP, posebno u slučaju 29 zemalja korisnica EBA-e, nije doveo do ikakvih promjena te da je u nekim slučajevima zabilježeno pogoršanje njihovih profila izvozne diversifikacije na razini proizvoda; žali i zbog činjenice da se njime nije u dovoljnoj mjeri doprinijelo gospodarskoj diversifikaciji; poziva na poduzimanje dodatnih mjera kako bi se poboljšala diversifikacija izvoza iz zemalja korisnica OSP-a; žali zbog činjenice da je diversifikacija među zemljama korisnicama otežana zbog uklanjanja mogućnosti kumulacije sa zemljama koje su izašle iz OSP-a s obzirom na to da one više ne mogu koristiti pravila o podrijetlu za zemlje korisnice OSP-a; odlučno poziva na ponovno uvođenje te mogućnosti, posebno za najugroženije zemlje; primjećuje znatno smanjenje u diversifikaciji izvoza na svim sektorskim razinama za zemlje korisnice standardnog OSP-a; nadalje poziva Komisiju da razmotri mogućnost reforme i proširenja popisa proizvoda na koje će se Uredba odnositi, posebno u pogledu polugotovih i gotovih proizvoda te, prema potrebi, ublaživanja pravila o podrijetlu za najugroženije zemlje; dodatno potiče zemlje korisnice OSP-a da uvedu učinkovite mjere usmjerene na diversifikaciju proizvoda; u tom smislu ističe da je potrebno stvoriti pristup znanju i tehnologiji radi diversifikacije proizvoda, a sve kako bi se izvoz mogao održati u globalnom tržišnom natjecanju te posebno u Europi;

19.  poziva zemlje korisnice OSP-a da uspostave i učinkovito provode zakonske mjere za zaštitu intelektualnog vlasništva;

20.  pozdravlja činjenicu da je stopa iskorištenosti povlastica za korisnike EBA-e visoka; naglašava važnost izgradnje kapaciteta u zemljama korisnicama kako bi se poduprle u što većem korištenju sustava; u tom pogledu poziva na učinkovitije korištenje mjera u okviru inicijative „Pomoć za trgovinu”; smatra da bi trebalo razmotriti mogućnost da se u sljedeću uredbu o OSP-u uvrste usluge kako bi se i dalje promicala povećana diversifikacija; nadalje u tom kontekstu naglašava važnost pristupa koji se temelji na odnosima između poduzeća; poziva na uspostavu sektorskih platformi s više dionika i internetskih mogućnosti kojima se okupljaju izvozna poduzeća iz zemalja korisnica OSP-a, uvozna poduzeća u EU-u i potencijalna nova poduzeća na objema stranama (oni koji trenutačne ne izvoze ili ne uvoze) kako bi se razmijenile najbolje prakse i podigla razina osviještenosti o propisima i uvjetima OSP-a te gospodarskim izgledima koje nudi;

21.  pozdravlja zaključenje prve zaštitne istrage u skladu s Uredbom i smatra da bi ta klauzula trebala osigurati zaštitu financijskih, gospodarskih, socijalnih i okolišnih interesa EU-a; naglašava da je pri pružanju povlastica za osjetljive proizvode potrebno omogućiti da se s njima postupa na poseban način kako bi se izbjeglo ugrožavanje određenih sektora;

22.  ističe da su svi dijelovi državnog područja zemalja korisnica, uključujući zone proizvodnje za izvoz, obuhvaćeni sustavom i obvezama koje proizlaze iz ratifikacije odgovarajućih konvencija; apelira na zemlje korisnice da učinkovito provode standarde rada i na Komisiju da razriješi kršenja standarda Međunarodne organizacije rada, uključujući kolektivno pregovaranje i slobodu udruživanja u zonama proizvodnje za izvoz koje se nalaze u aktualnim ili potencijalnim zemljama korisnicama te da zajamči uklanjanje svih izuzeća; poziva Komisiju da istraži kako osigurati da se proizvodi iz zona proizvodnje za izvoz ne budu obuhvaćeni sustavom povlastica ako su izuzeti iz nacionalnog zakonodavstva i u suprotnosti s odgovarajućim međunarodnim konvencijama;

23.  ističe da je OSP učinio korporativni sektor dinamičnijim, u određenoj mjeri doprinio jačanju ekonomskoga položaja žena i pozitivno utjecao na povećanu zastupljenost žena u radnoj snazi, posebno u sektorima industrije zemalja izvoznica koje trguju s EU-om; u tom smislu naglašava da je važno stvoriti odgovarajuća poslovna okružja za žene kako bi one iskoristile te nove vještine i iskustva te kako bi mogle napredovati u strukturama poduzeća ili osnovati vlastita nova poduzeća; ipak napominje da su žene i dalje diskriminirane te je zabrinut zbog radnih uvjeta žena, posebno u sektoru tekstila i odjeće; ponovno ističe svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. te poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere u vezi s time;

24.  pozdravlja učinak koji je OSP imao na donošenje čišće i sigurnije tehnologije i na dobrovoljne inicijative za društveno odgovorno poslovanje, što je imalo izravan pozitivan učinak na radnike i okoliš; smatra da bi trebalo planirati mjere za daljnje poticanje i pouzdanu ocjenu tog razvoja; uviđa potrebu za uspostavljanjem pravilne ravnoteže između regulatornih i dobrovoljnih mjera o dužnoj pažnji u poslovanju u tom pogledu te poziva Komisiju da istraži načine za utvrđivanje obveza postupanja s dužnom pažnjom;

25.  smatra da bi EU trebao osigurati usklađenost politika poticanjem drugih međunarodnih aktera, kao što su multinacionalna poduzeća, da u potpunosti sudjeluju u poboljšanju ljudskih prava, socijalnih prava i standarda zaštite okoliša diljem svijeta, između ostalog i obvezivanjem gospodarskih subjekata da provode prakse dužne pažnje u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; poziva Komisiju da pokaže vodstvo kako bi se zajamčilo da se ljudska prava i prava radnika poštuju u globalnim lancima vrijednosti te da izvješćuje o provedbi rezolucije Parlamenta iz 2016. o provedbi svojih preporuka u području društvenih i ekoloških normi, ljudskih prava i odgovornosti poduzeća, uključujući poziv na uvrštenje društveno odgovornog poslovanja u Uredbu i provedbu reforme pravila WTO-a u pogledu zahtjeva za postupanje s dužnom pažnjom u lancu opskrbe i u pogledu transparentnosti, oslanjajući se na Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

26.  podsjeća na to da bi EU, usklađenosti radi, trebao utjecati i na politike drugih međunarodnih aktera, primjerice multinacionalnih poduzeća, kako bi oni u potpunosti sudjelovali u poboljšanju poštovanja ljudskih, dječjih, socijalnih i ekoloških prava te poštovanja javnog zdravlja diljem svijeta; poziva EU da se pobrine za to da se u globalnim lancima vrijednosti, dakle u cijelom lancu opskrbe, poštuju ljudska prava povezana s pravima radnika;

27.  poziva Komisiju da u pogledu sljedeće uredbe o OSP-u razmotri mogućnost uvođenja dodatnih carinskih povlastica za proizvode koji su dokazano proizvedeni na održiv način; smatra da bi roba trebala biti podvrgnuta certificiranju u pogledu održivih načina proizvodnje na dobrovoljnoj osnovi, a dokaze o tome trebalo bi dati na uvid pri uvozu u EU;

o
o   o

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 303, 31.10.2012., str. 1.
(2) SL L 181, 29.6.2013., str. 13.
(3) SL C 55, 12.2.2016, str. 112.
(4) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2018/october/tradoc_157434.pdf
(5) COM(2018)0665.
(6) SWD(2018)0430.
(7) COM(2016)0029.
(8) COM(2018)0036.
(9) https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/64308
(10) SL C 101, 16.3.2018., str. 19.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0515.
(12) SL C 298, 23.8.2018., str. 100.
(13) SL C 331, 18.9.2018., str. 100.
(14) SL C 337, 20.9.2018., str. 33.
(15) http://www.europarl.europa.eu/RegData/organes/conf_pres_groupes/proces_verbal/2002/12-12/CPG_PV(2002)12-12(ANN01)_EN.doc


Minimalno pokriće gubitka za neprihodujuće izloženosti ***I
PDF 209kWORD 55k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti (COM(2018)0134 – C8-0117/2018 – 2018/0060(COD))
P8_TA-PROV(2019)0208A8-0440/2018

(Redovni zakonodavni postupak prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0134),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0117/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 12. srpnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika, te činjenicu se predstavnik Vijeća pismom od 7. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0440/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti

P8_TC1-COD(2018)0060


(Tekst značajan za EGP) ▌

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(3),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Utvrđivanje sveobuhvatne strategije za rješavanje neprihodujućih izloženosti važan je cilj za Uniju u okviru njezina nastojanja da učini financijski sustav otpornijim. Iako je odgovornost za rješavanje neprihodujućih izloženosti prije svega na bankama i državama članicama, postoji i iz perspektive Unije postoji jasan interes u pogledu smanjenja postojećih visokih razina neprihodujućih izloženosti i sprečavanja njihova pretjeranog akumuliranja u budućnosti te u pogledu sprečavanja nastanka sistemskih rizika u nebankovnom sektoru. S obzirom na povezanost bankovnih i financijskih sustava širom Unije, u kojoj banke posluju u više jurisdikcija i država članica, postoji znatan potencijal za pojavu učinaka prelijevanja među državama članicama, ali i na Uniju u cjelini, i to kako u smislu gospodarskog rasta tako i financijske stabilnosti.

(2)   Financijska kriza dovela je do akumuliranja neprihodujućih izloženosti u bankovnom sektoru. Recesija i pad cijena stambenih nekretnina koji su uslijedili imali su znatne posljedice za potrošače. Zaštita prava potrošača u skladu s relevantnim pravom Unije, kao što su direktive 2008/48/EZ(6) i 2014/17/EU(7) Europskog parlamenta i Vijeća ključna je prilikom rješavanja problema neprihodujućih izloženosti. Direktivom 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8) potiče se pravodno plaćanje i poduzeća i javnih tijela te se njome pomaže u sprečavanju akumuliranja neprihodujućih izloženosti do kakvog je došlo u godinama financijske krize.

(3)  Integrirani financijski sustav povećat će otpornost ekonomske i monetarne unije na negativne šokove jer se njime olakšava prekogranična podjela rizika s privatnim sektorom uz istodobno smanjenje potrebe za podjelom rizika s javnim sektorom. Kako bi se ostvarili ti ciljevi, Unija bi trebala dovršiti bankovnu uniju i nastaviti razvijati uniju tržišta kapitala. Rješavanje mogućeg akumuliranja neprihodujućih izloženosti u budućnosti ključno je za jačanje bankovne unije jer je od ključne važnosti za osiguravanje tržišnog natjecanja u bankovnom sektoru, očuvanje financijske stabilnosti i poticanje kreditiranja kako bi se otvarala radna mjesta i ostvario rast u Uniji.

(4)  U svojem „Akcijskom planu za rješavanje problema loših kredita u Europi” od 11. srpnja 2017. Vijeće je pozvalo razne institucije da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se u većoj mjeri pristupilo rješavanju problema velikog broja neprihodujućih izloženosti u Uniji i kako bi se spriječilo njihovo akumuliranje u budućnosti. U Akcijskom planu utvrđuje se sveobuhvatan pristup koji je usmjeren na kombinaciju komplementarnih mjera politike u četirima područjima: i. nadzoru; ii. strukturnim reformama okvirâ za nesolventnost i naplatu duga; iii. razvoju sekundarnih tržišta za imovinu umanjene vrijednosti; iv. poticanju restrukturiranja bankovnog sustava. Mjere u tim područjima trebalo bi donijeti na razini Unije i na nacionalnoj razini, prema potrebi. Komisija je sličnu namjeru najavila u svojoj „Komunikaciji o dovršetku bankovne unije” od 11. listopada 2017. u kojoj se pozvalo na donošenje sveobuhvatnog paketa mjera za rješavanje problema neprihodujućih kredita u Uniji.

(5)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(9) zajedno s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(10) čini pravni okvir kojim se uređuju bonitetna pravila za kreditne institucije i investicijska društva (zajedno „institucije”). Uredba (EU) br. 575/2013 sadržava, među ostalim, odredbe koje se izravno primjenjuju na institucije za određivanje njihova regulatornoga kapitala. Stoga je potrebno postojeća bonitetna pravila u Uredbi (EU) br. 575/2013 koja se odnose na regulatorni kapital dopuniti odredbama kojima se propisuje odbitak od regulatornoga kapitala u slučajevima kada neprihodujuće izloženosti nisu dovoljno pokrivene rezervacijama ili drugim ispravcima. Takvo propisivanje zapravo bi dovelo do uspostave bonitetnog zaštitnog mehanizma za neprihodujuće izloženosti koji bi se ujednačeno primjenjivao na sve institucije u Uniji, te bi obuhvaćalo i institucije koje su aktivne na sekundarnom tržištu.

(6)  Bonitetni zaštitni mehanizam ne bi trebao sprečavati nadležna tijela u izvršavanju njihovih nadzornih ovlasti u skladu s Direktivom 2013/36/EU. Ako nadležna tijela na pojedinačnoj osnovi utvrde da neprihodujuće izloženosti određene institucije nisu u dovoljnoj mjeri pokrivene, unatoč primjeni bonitetnog zaštitnog mehanizma za neprihodujuće izloženosti uspostavljenog ovom Uredbom, ona bi trebala moći iskoristiti nadzorne ovlasti predviđene u Direktivi 2013/36/EU, uključujući ovlast da od institucija zahtijevaju primjenu posebne politike rezerviranja ili tretmana imovine u pogledu kapitalnih zahtjeva. Stoga je moguće da nadležna tijela na pojedinačnoj osnovi nadiđu zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi za potrebe osiguranja dostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti.

(7)  Za potrebe primjene bonitetnog zaštitnog mehanizma, primjereno je u Uredbu (EU) br. 575/2013 uvesti jasan skup uvjeta za klasifikaciju neprihodujućih izloženosti. Budući da su u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 680/2014(11) već utvrđeni kriteriji za neprihodujuće izloženosti za potrebe nadzornog izvješćivanja, primjereno je da se klasifikacija neprihodujućih izloženosti temelji na tom postojećem okviru. Provedbena uredba (EU) br. 680/2014 odnosi se na izloženosti u statusu neispunjavanja obveza kako su definirane za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik i izloženosti s umanjenom vrijednošću u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom. Budući da bi mjere restrukturiranja mogle utjecati na to je li izloženost klasificirana kao neprihodujuća, kriteriji klasifikacije dopunjeni su jasnim kriterijima o učinku mjera restrukturiranja. Mjere restrukturiranja trebale bi biti usmjerene na vraćanje dužnika u status održive prihodujuće otplate i trebale bi biti usklađene s pravom Unije za zaštitu potrošača, posebno s direktivama 2008/48/EZ i 2014/17/EU, ali bi mogle imati različite razloge i posljedice. Stoga je primjereno propisati da mjera restrukturiranja koja se odobri za neprihodujuću izloženost ne bi trebala dovesti do toga da se ta izloženost prestane klasificirati kao neprihodujuća, osim ako su ispunjeni određeni strogi kriteriji za prestanak klasifikacije izloženosti kao neprihodujuće izloženosti.

(8)  Što je dulje izloženost neprihodujuća, manje je vjerojatno da će se njezina vrijednost nadoknaditi. Stoga bi dio izloženosti koji bi trebalo pokriti rezervacijama, drugim ispravcima ili odbicima trebalo s vremenom povećavati, prema unaprijed utvrđenom rasporedu. Stoga bi neprihodujuće izloženosti koje je otkupila institucija trebale podlijegati rasporedu koji počinje teći od datuma kada je neprihodujuća izloženost prvotno klasificirana kao neprihodujuća, a ne od datuma njezine kupnje. U tu svrhu prodavatelj bi trebao kupca obavijestiti o datumu kada je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

(9)  Djelomične otpise trebalo bi uzeti u obzir pri izračunu specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik. Kako bi se izbjeglo dvostruko brojanje otpisa potrebno je upotrijebiti izvornu vrijednost izloženosti prije djelomičnog otpisa. Uvrštavanje djelomičnih otpisa na popis stavki koje se mogu upotrijebiti za ispunjavanje zahtjeva zaštitnog mehanizma trebalo bi potaknuti institucije na pravodobno priznavanje otpisa. Uodnosu na neprihodujuće izloženosti koje je kupila institucija po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje, otkupitelj bi trebao tretirati razliku između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje na isti način kao i djelomični otpis za potrebe bonitetnog zaštitnog mehanizma.

(10)  Općenito se očekuje da će osigurane neprihodujuće izloženosti dovesti do znatno manjeg gubitka nego neosigurane neprihodujuće izloženosti jer institucija na temelju kreditne zaštite kojom je osigurana neprihodujuća izloženost uz opće potraživanje od dužnika koji nije ispunio svoje obveze ima pravo na specifično potraživanje po imovini ili od treće osobe. U slučaju neosigurane neprihodujuće izloženosti na raspolaganju bi bilo samo opće potraživanje od dužnika koji nije ispunio svoje obveze. S obzirom na to da je očekivani gubitak kod neosiguranih neprihodujućih izloženosti veći, trebalo bi primijeniti stroži raspored.

(11)  Izloženost koja je samo djelomično pokrivena priznatom kreditnom zaštitom trebala bi se smatrati osiguranom u pogledu pokrivenog dijela, a neosiguranom u pogledu dijela koji nije pokriven priznatom kreditnom zaštitom. Kako bi se utvrdilo koje dijelove neprihodujućih izloženosti treba tretirati kao osigurane ili neosigurane, trebalo bi primijeniti kriterije prihvatljivosti za kreditnu zaštitu i hipoteke kojima se pruža cjelokupno i potpuno osiguranje koji se koriste za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva u skladu s pristupom na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, uključujući primjenjivo vrijednosno usklađenje.

(12)  Isti raspored trebalo bi primijeniti neovisno o razlogu zbog kojeg je izloženost neprihodujuća. Bonitetni zaštitni mehanizam trebalo bi primjenjivati na razini pojedinačne izloženosti. Za neosigurane neprihodujuće izloženosti trebalo bi primjenjivati raspored od tri godine. Kako bi se institucijama i državama članicama omogućilo da povećaju učinkovitost postupaka restrukturiranja ili postupaka naplate te da prepoznaju da će neprihodujuće izloženosti koje su osigurane kolateralom u obliku nekretnina i stambeni krediti za koje jamči priznati pružatelj zaštite kako je definirano u Uredbi (EU) br. 575/2013 imati preostalu vrijednost tijekom duljeg razdoblja nakon što je kredit klasificiran kao neprihodujući, prikladno je predvidjeti raspored od devet godina. Za ostale osigurane neprihodujuće izloženosti trebalo bi primijeniti raspored od sedam godina radi postizanja punog pokrića.

(13)  Trebalo bi biti moguće uzeti u obzir mjere restrukturiranja s ciljem primjene odgovarajućeg faktora pokrića. Konkretnije, izloženost bi i dalje trebala biti klasificirana kao neprihodujuća, dok bi zahtjev za pokriće trebao ostati stabilan još jednu dodatnu godinu. Stoga bi se faktor koji bi bio primjenjiv tijekom godine u kojoj je odobrena mjera restrukturiranja trebao umjesto jedne primjenjivati dvije godine. Ako je po isteku dodatne godine izloženost i dalje neprihodujuća, primjenjivi faktor trebalo bi utvrditi kao da nije odobrena niti jedna mjera restrukturiranja, uzimajući u obzir datum kada je izloženost prvotno klasificirana kao neprihodujuća. S obzirom na to da odobrenje mjera restrukturiranja ne bi trebalo rezultirati arbitražom, ta dodatna godina trebala bi biti dopuštena samo u pogledu prve mjere restrukturiranja koja je odobrena od kada je izloženost klasificirana kao neprihodujuća. Osim toga, razdoblje od godine dana tijekom kojeg faktor pokrića ostaje nepromijenjen ne bi trebalo dovesti do produljenja rasporeda rezerviranja. Stoga niti jedna mjera restrukturiranja koja je odobrena u trećoj godini nakon klasificiranja izloženosti kao neprihodujuće za neosigurane izloženosti ili u sedmoj godini nakon klasificiranja izloženosti kao neprihodujuće za osigurane izloženosti ne bi trebala dovesti do kašnjenja punog pokrića neprihodujuće izloženosti.

(14)  Kako bi se osigurala primjena razboritog pristupa pri vrednovanju kreditne zaštite neprihodujućih izloženosti institucija, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) trebalo bi razmotriti potrebu za zajedničkom metodologijom, i prem potrebi je izraditi, posebno u pogledu pretpostavki koje se odnose na povrat i izvršivost, i po mogućnosti uključujući minimalne zahtjeve za ponovno vrednovanje kreditne zaštite u smislu rokova.

(15)  Kako bi se olakšao neometan prijelaz na novi bonitetni zaštitni mehanizam, nova se pravila ne bi smjela primjenjivati na izloženosti koje su nastale prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

(16)  Kako bi se osigurala pravodobna primjena izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013 uvedenih ovom Uredbom, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(17)  Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 36. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:"

„(m) primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti.”;

"

2.  umeću se sljedeći članci:"

”Članak 47.a

Neprihodujuće izloženosti

1.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) „izloženost” uključuje bilo koju od sljedećih stavki, pod uvjetom da nisu uključene u knjigu trgovanja institucije:

   (a) dužnički instrument, uključujući dužnički vrijednosni papir, kredit, predujam i depozit po viđenju;
   (b) preuzeta obveza po kreditima, preuzeto financijsko jamstvo ili bilo koja druga preuzeta obveza, neovisno o tome je li opoziva ili neopoziva, osim neiskorištenih kreditnih proizvoda koji se mogu bezuvjetno otkazati u bilo kojem trenutku i bez najave ili koji omogućuju automatsk otkaz zbog pogoršanja kreditne sposobnosti dužnika.

2.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti dužničkog instrumenta jednaka je njegovoj računovodstvenoj vrijednosti izmjerenoj ne uzimajući u obzir specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik, dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznose odbijene u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m), ostala smanjenja regulatornoga kapitala povezana s izloženosti ili djelomične otpise koje je institucija provela od kada je izloženost posljednji put klasificirana kao neprihodujuća.

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti dužničkog instrumenta koji je otkupljen po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje uključuje razliku između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje.

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) vrijednost izloženosti preuzete obveze po kreditima, preuzetog financijskog jamstva ili bilo koje druge preuzete obveze kako je navedeno u stavku 1. točki (b) ovog članka jednaka je njezinoj nominalnoj vrijednosti, koja čini najveću izloženost institucije kreditnom riziku ne uzimajući u obzir nikakvu materijalnu ili nematerijalnu kreditnu zaštitu. Nominalna vrijednost preuzetih obveza po kreditima jednaka je neiskorištenom iznosu koji se institucija obvezala pozajmiti, a nominalna vrijednost preuzetog financijskog jamstva jednaka je najvećem iznosu koji bi subjekt morao platiti ako se aktivira jamstvo.

Nominalnom vrijednošću iz trećeg podstavka ovog stavka ne uzimaju se u obzir nikakav specifični ispravak vrijednosti za kreditni rizik, dodatna vrijednosna usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznosi odbijeni u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) ili ostala smanjenja regulatornoga kapitala povezana s izloženosti.

3.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) sljedeće izloženosti klasificiraju se kao neprihodujuće:

   (a) izloženost za koju se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178.;
   (b) izloženost koja se smatra izloženosti čija je vrijednost umanjena u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;
   (c) izloženost u probnom razdoblju u skladu sa stavkom 7., ako su odobrene dodatne mjere restrukturiranja ili ako izloženost bude dospjela više od 30 dana;
   (d) izloženost u obliku obveze koja, u slučaju njezina povlačenja ili drugog korištenja, vjerojatno ne bi bila u cijelosti otplaćena bez realizacije naplate iz kolaterala;
   (e) izloženost u obliku financijskog jamstva za koju je vjerojatno da bi primatelj jamstva mogao aktivirati financijsko jamstvo, između ostalog u slučaju kada odnosna izloženost koja je obuhvaćena jamstvom ispunjava kriterije prema kojima ju se smatra neprihodujućom izloženosti.

Za potrebe točke (a) ako institucija ima bilančne izloženosti prema dužniku koje su dospjele više od 90 dana i koje čine više od 20 % svih bilančnih izloženosti prema tom dužniku, smatra se da su sve bilančne i izvanbilančne izloženosti prema tom dužniku neprihodujuće.

4.  Izloženosti na koje se nije primijenila mjera restrukturiranja prestaju se klasificirati kao neprihodujuće za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   (a) izloženost ispunjava izlazne kriterije koje je institucija primijenila za prestanak klasifikacije u kategoriju izloženosti s umanjenom vrijednošću u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom i klasifikacije u kategoriju sa statusom neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178;
   (b) položaj dužnika poboljšao se u tolikoj mjeri da je institucija uvjerena da će se vjerojatno izvršiti potpuna i pravodobna otplata;
   (c) dužnik nema iznosa dospjelih više od 90 dana.

5.  Klasifikacijom neprihodujuće izloženosti kao dugotrajne imovine namijenjene za prodaju u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom ne prestaje njezina klasifikacija kao neprihodujuće izloženosti za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m).

6.  Neprihodujuće izloženosti koje podliježu mjerama restrukturiranja prestaju se klasificirati kao neprihodujuće za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   (a) izloženosti su prestale biti u položaju koji bi doveo do njihove klasifikacije kao neprihodujuće izloženosti u skladu sa stavkom 3.;
   (b) prošla je najmanje godina dana od datuma kada su odobrene mjere restrukturiranja i datuma kada su izloženosti klasificirane kao neprihodujuće, ovisno o tome koji je datum kasniji;
   (c) nakon primjene mjera restrukturiranja nema nepodmirenih dospjelih iznosa, a institucija je na temelju analize financijskog položaja dužnika uvjerena u vjerojatnost potpune i pravodobne otplate izloženosti.

Potpuna i pravodobna otplata ne smatra se vjerojatnom osim ako je dužnik izvršio redovite i pravodobne uplate iznosa koji odgovaraju bilo kojem od sljedećih iznosa:

   i) iznosu koji je bio dospio prije nego što je odobrena mjera restrukturiranja, ako je bilo iznosa koji su dospjeli;
   ii) iznosu koji je otpisan u okviru odobrenih mjera restrukturiranja, ako nije bilo iznosa koji su dospjeli.

7.  Ako se neprihodujuća izloženost prestane klasificirati kao neprihodujuća na temelju stavka 6., takva je izloženost u probnom razdoblju dok se ne ispune svi sljedeći uvjeti:

   (a) prošle su najmanje dvije godine od datuma kada je izloženost koja podliježe mjerama restrukturiranja ponovno klasificirana kao prihodujuća;
   (b) najmanje tijekom jedne polovice razdoblja u kojem bi izloženost bila u probnom razdoblju izvršena su redovna i pravodobna plaćanja koja su dovela do plaćanja znatnog ukupnog iznosa glavnice ili kamata;
   (c) nijedna izloženost prema dužniku nije dospjela više od 30 dana.

Članak 47.b

Mjere restrukturiranja

1.  „Mjera restrukturiranja” jest ustupak institucije prema dužniku koji ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili je vjerojatno da će ih imati. Ustupak može značiti gubitak za zajmodavca i odnosi se na bilo koju od sljedećih mjera:

   (a) izmjenu uvjeta dužničke obveze, ako takva izmjena ne bi bila odobrena da dužnik nije imao poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza;
   (b) potpuno ili djelomično refinanciranje dužničke obveze, ako takvo refinanciranje ne bi bilo odobreno da dužnik nije imao poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza.

2.  Mjerama restrukturiranja smatraju se barem sljedeće situacije:

   (a) novi uvjeti ugovora povoljniji su za dužnika od prethodnih uvjeta ugovora, u slučaju kada dužnik ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili će ih vjerojatno imati;
   (b) novi uvjeti ugovora povoljniji su za dužnika od uvjeta ugovora koje je ista institucija ponudila dužnicima sa sličnom profilnom rizičnosti u isto vrijeme, u slučaju kada dužnik ima poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza ili će ih vjerojatno imati;
   (c) izloženost na temelju uvjeta prvotnog ugovora klasificirana je kao neprihodujuća prije izmjene uvjeta ugovora ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da nije došlo do izmjene uvjeta ugovora;
   (d) posljedica mjere potpuno je ili djelomično poništenje dužničke obveze;
   (e) institucija odobrava primjenu ugovornih odredaba koje dužniku pružaju mogućnost promjene uvjeta ugovora i izloženost je bila klasificirana kao neprihodujuća prije primjene tih odredaba ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da te odredbe nisu primijenjene;
   (f) u trenutku odobravanja duga ili neposredno prije ili nakon toga, dužnik je izvršio plaćanja glavnice ili kamata po drugoj dužničkoj obvezi prema istoj instituciji, koja je bila klasificirana kao neprihodujuća izloženost ili bi bila klasificirana kao neprihodujuća da ta plaćanja nisu izvršena;
   (g) izmjena uvjeta ugovora koja uključuje otplate preuzimanjem kolaterala, ako takva izmjena predstavlja ustupak.

3.  Sljedeće okolnosti pokazatelji su da su možda donesene mjere restrukturiranja:

   (a) prvotni je ugovor bio dospio više od 30 dana najmanje jedanput tijekom tri mjeseca prije njegove izmjene ili bi bio dospio više od 30 dana da nije bilo izmjene;
   (b) u vrijeme kada je sklopio ugovor o kreditu, ili neposredno prije ili nakon toga, dužnik je izvršio plaćanje glavnice ili kamata po drugoj dužničkoj obvezi prema istoj instituciji koja je bila dospjela 30 dana najmanje jedanput tijekom tri mjeseca prije odobravanja novog zaduženja;
   (c) institucija odobrava primjenu ugovornih odredaba koje dužniku pružaju mogućnost promjene uvjeta ugovora, a izloženost je dospjela 30 dana ili bi bila dospjela 30 dana da te odredbe nisu primijenjene.

4.  Za potrebe ovog članka poteškoće koje dužnik ima s ispunjavanjem svojih financijskih obveza procjenjuju se na razini dužnika, uzimajući u obzir sve pravne osobe u dužnikovoj grupi koje su obuhvaćene računovodstvenom konsolidacijom grupe i fizičkih osoba koje kontroliraju tu grupu.

Članak 47.c

Odbitak za neprihodujuće izloženosti

1.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) institucije zasebno utvrđuju primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za svaku neprihodujuću izloženost koji se odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala tako što se iznos utvrđen u točki (b) ovog podstavka oduzima od iznosa utvrđenog u točki (a) ovog podstavka, ako iznos iz točke (a) premašuje iznos iz točke (b):

   (a) zbroj:
   i) neosiguranog dijela svake neprihodujuće izloženosti, ako postoji, pomnožen s primjenjivim faktorom iz stavka 2.;
   ii) osiguranog dijela svake neprihodujuće izloženosti, ako postoji, pomnožen s primjenjivim faktorom iz stavka 3.;
   (b) zbroj sljedećih stavki pod uvjetom da se odnose na istu neprihodujuću izloženost:
   i) specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik;
   ii) dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105.;
   iii) ostalih smanjenja regulatornoga kapitala;
   iv) za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom prema pristupu zasnovanom na internim rejting sustavima, apsolutnih vrijednosti iznosa odbijenih na temelju članka 36. stavka 1. točke (d) koji se odnose na neprihodujuće izloženosti, pri čemu se apsolutna vrijednost pripisiva svakoj neprihodujućoj izloženosti utvrđuje tako da se iznosi odbijeni na temelju članka 36. stavka 1. točke (d) pomnože s udjelom iznosa očekivanog gubitka za neprihodujuću izloženost u ukupnom iznosu očekivanog gubitka za izloženosti koje su u statusu neispunjavanja obveza ili nisu u tom statusu, ovisno o tome što je primjenjivo.
   v) kada je neprihodujuća izloženost otkupljena po cijeni nižoj od iznosa koji dužnik duguje, razlike između otkupne cijene i iznosa koji dužnik duguje;
   vi) iznosa koje je institucija otpisala od kada je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

Osigurani dio neprihodujuće izloženosti dio je izloženosti za koji se za potrebe izračuna zahtjevâ regulatornoga kapitala u skladu s dijelom trećim glavom II. smatra da je obuhvaćen materijalnom kreditnom zaštitom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom ili da je u cijelosti i potpuno osiguran hipotekama.

Neosigurani dio neprihodujuće izloženosti odgovara razlici, ako postoji, između vrijednosti izloženosti kako je navedena u članku 47.a stavku 1. i osiguranog dijela izloženosti, ako postoji.

2.  Za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke i. primjenjuju se sljedeći faktori:

   (a) 0,35 za neosigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana treće godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (b) 1 za neosigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje od prvog dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;

3.  Za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke ii. primjenjuju se sljedeći faktori:

   (a) 0,25 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana četvrte godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (b) 0,35 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana pete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (c) 0,55 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana šeste godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (d) 0,70 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana sedme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (e) 0,80 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran drugom materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom u skladu s dijelom trećim glavom II. koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana sedme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (f) 0,80 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (g) 1 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran drugom materijalnom ili nematerijalnom kreditnom zaštitom u skladu s dijelom trećim glavom II. koji se primjenjuje od prvog dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (h) 0,85 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite iz članka 201., a koji se primjenjuje u razdoblju između prvog i posljednjeg dana devete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća;
   (i) 1 za dio neprihodujuće izloženosti koji je osiguran nekretninama u skladu s dijelom trećim glavom II. ili koji je stambeni kredit za koji jamči priznati pružatelj zaštite kako je navedeno u članku 201., a koji se primjenjuje od prvog dana desete godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

4.   Odstupajući od stavka 3., sljedeći faktori primjenjuju se na dio neprihodujuće izloženosti za koji jamstvo ili osiguranje pruža službena agencija za izvozne kredite:

   (a) 0 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje u razdoblju koje počinje godinu dana nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća i završava sedam godina nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća; i
   (b) 1 za osigurani dio neprihodujuće izloženosti koji se primjenjuje od prvog dana osme godine nakon što je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.

5.  EBA ocjenjuje niz metoda koje se primjenjuju za vrednovanje osiguranih neprihodujućih izloženosti i može izraditi smjernice za određivanje zajedničke metodologije, uključujući moguće minimalne zahtjeve za ponovno vrednovanje u smislu rokova i ad hoc metoda, za bonitetno vrednovanje prihvatljivih oblika materijalne i nematerijalne kreditne zaštite, posebno u pogledu pretpostavki koje se odnose na njihov povrat i izvršivost. Te smjernice mogu uključivati i zajedničku metodologiju za utvrđivanje osiguranog dijela neprihodujuće izloženosti, kako je navedeno u stavku 1.

Te se smjernice izdaju u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6.   Odstupajući od stavka 2., ako je za izloženost u razdoblju koje počinje godinu dana nakon što je klasificirana kao neprihodujuća i završava dvije godine nakon što je klasificirana kao neprihodujuća odobrena mjera restrukturiranja, faktor koji je primjenjiv u skladu sa stavkom 2. na datum kada je mjera restrukturiranja odobrena primjenjiv je i tijekom dodatnog razdoblja od godine dana.

Odstupajući od stavka 3., ako je za izloženost u razdoblju koje počinje dvije godine nakon što je klasificirana kao neprihodujuća i završava šest godina nakon što je klasificirana kao neprihodujuća odobrena mjera restrukturiranja, faktor koji je primjenjiv u skladu sa stavkom 3. na datum kada je mjera restrukturiranja odobrena primjenjiv je i tijekom dodatnog razdoblja od godine dana.

Ovaj stavak primjenjuje se samo u odnosu na prvu mjeru restrukturiranja koja je odobrena otkad je izloženost klasificirana kao neprihodujuća.”;

"

3.  u članku 111. stavku 1. prvom podstavku uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Vrijednost izloženosti stavke imovine čini njezina računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 110., dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105., iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) i ostalih smanjenja regulatornoga kapitala povezanih sa stavkom imovine. Vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke navedene u Prilogu I. čini sljedeći postotak njezine nominalne vrijednosti nakon umanjenja za specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m):”;

"

4.  članak 127. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Neosiguranom dijelu bilo koje stavke kada je dužnik u skladu s člankom 178. u statusu neispunjavanja obveza ili, u slučaju izloženosti prema stanovništvu, neosiguranom dijelu bilo kojeg kreditnog proizvoda u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178., dodjeljuje se sljedeći ponder rizika:

   (a) 150 % kada je zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) manji od 20 % neosiguranog dijela vrijednosti izloženosti, ako ti specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik i odbici nisu primijenjeni;
   (b) 100 % kada zbroj specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i iznosa odbijenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m) nije manji od 20 % neosiguranog dijela vrijednosti izloženosti, ako ti specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik i odbici nisu primijenjeni.”;

"

5.  članak 159. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 159.

Tretman iznosa očekivanoga gubitka

Institucije oduzimaju iznose očekivanoga gubitka izračunane u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10. od općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 110., dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 105. i ostalih smanjenja regulatornoga kapitala koja se odnose na te izloženosti, osim odbitaka izvršenih u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (m). Diskont vezan uz bilančne izloženosti otkupljene u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 166. stavkom 1. tretira se na isti način kao specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik. Specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik u vezi s izloženostima u statusu neispunjavanja obveza ne smiju se upotrebljavati za pokriće iznosa očekivanoga gubitka iz ostalih izloženosti. Iznosi očekivanoga gubitka za sekuritizirane izloženosti te opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik koji se odnose na te izloženosti nisu uključeni u taj izračun.”;

"

6.  u članku 178. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) dužnik više od 90 dana nije ispunio svoju dospjelu obvezu po bilo kojoj značajnoj kreditnoj obvezi prema instituciji, njezinu matičnom društvu ili bilo kojem od njezinih društava kćeri. Nadležna tijela mogu zamijeniti 90 dana sa 180 dana za izloženosti koje su osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama MSP-a iz kategorije izloženosti prema stanovništvu, kao i izloženosti prema subjektima javnog sektora. Razdoblje od 180 dana ne primjenjuje se za potrebe članka 36. stavka 1. točke (m) ili članka 127.”;

"

7.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 469.a

Odstupanje od odbitaka od stavki redovnog osnovnog kapitala za neprihodujuće izloženosti

Odstupajući od članka 36. stavka 1. točke (m) institucije ne odbijaju od stavki redovnog osnovnog kapitala primjenjivi iznos nedostatnog pokrića za neprihodujuće izloženosti ako je izloženost nastala prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Ako institucija izmijeni uvjete izloženosti koja je nastala prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] tako da poveća izloženost institucije prema dužniku, smatra se da je izloženost nastala na datum kada se izmjena počela primjenjivati i prestaje podlijegati odstupanju predviđenom u prvom podstavku.”.

"

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 79, 4.3.2019., str. 1.
(2) SL C 367, 10.10.2018., str. 43.
(3)SL C 79, 4.3.2019., str. 1.
(4)SL C 367, 10.10.2018., str. 43.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 14.ožujka 2019.
(6)Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).
(7)Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).
(8)Direktiva 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (SL L 48, 23.2.2011., str. 1.).
(9)Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i kojom se izmjenjuje Uredba (EU) br. 648/2012, (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
(10)Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).
(11)Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 оd 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).


Zaštita tržišnog natjecanja u zračnom prijevozu ***I
PDF 240kWORD 76k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti tržišnog natjecanja u zračnom prijevozu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 868/2004 (COM(2017)0289 – C8-0183/2017 – 2017/0116(COD))
P8_TA-PROV(2019)0209A8-0125/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0289),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0183/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. siječnja 2018.(1),

–  nakon savjetovanja s Europskim odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 12. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0125/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti tržišnog natjecanja u zračnom prijevozu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 868/2004

P8_TC1-COD(2017)0116


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Zrakoplovstvo ima ključnu ulogu u ▌gospodarstvu Unije i svakodnevnom životu njezinih građana te je jedan od najuspješnijih i najdinamičnijih sektora gospodarstva Unije. Snažan je pokretač gospodarskog rasta, otvaranja radnih mjesta, trgovine i turizma te povezanosti i mobilnosti za poduzeća i građane, a posebice na unutarnjem zrakoplovnom tržištu Unije. U posljednjim je desetljećima rast usluga zračnog prijevoza znatno doprinio poboljšanju povezanosti unutar Unije i s trećim zemljama te je snažan pokretač gospodarstva Unije ▌.

(2)  Zračni prijevoznici Unije u središtu su globalne mreže koja Europu povezuje unutar njezinih granica i s ostatkom svijeta. Trebalo bi im biti omogućeno natjecanje sa zračnim prijevoznicima trećih zemalja u okružju otvorenog i poštenog tržišnog natjecanja ▌. To je nužno kako bi se ostvarile koristi za potrošače, održali uvjeti kojima se omogućuje visoka razina zračne povezanosti Unije ▌te osigurali transparentnost, ravnopravni uvjeti i daljnja konkurentnost zračnih prijevoznika Unije, kao i visoka razina kvalitetnih radnih mjesta u zrakoplovnoj industriji Unije.

(3)  U kontekstu povećanog tržišnog natjecanja među akterima zračnog prijevoza na globalnoj razini, pošteno ▌tržišno natjecanje neophodno je opće načelo pri obavljanju usluga međunarodnog zračnog prijevoza. To je načelo posebno potvrđeno Čikaškom konvencijom o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu od 7. prosinca 1944. („Čikaška konvencija”) u čijoj je preambuli istaknuta potreba da usluge međunarodnog zračnog prijevoza budu uspostavljene na temelju jednakih mogućnosti. U članku 44. Čikaške konvencije navedeno je i da je cilj Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) poticanje razvoja međunarodnog zračnog prijevoza i to ▌ osiguravanjem primjerenih mogućnosti sudjelovanja zračnih prijevoznika svake države ugovornice u međunarodnom zračnom prometu i izbjegavanjem diskriminacije među državama ugovornicama.

(4)  Načelo poštenog tržišnog natjecanja ustaljeno je u Uniji, u kojoj prakse kojima se narušava tržišno natjecanje podliježu pravu Unije na temelju kojeg se zračnim prijevoznicima Unije i onima iz trećih zemalja koji posluju u Uniji, jamče jednake mogućnosti i uvjeti poštenog tržišnog natjecanja.

(5)  Međutim, usprkos stalnim naporima Unije i nekih trećih zemalja ▌, načela poštenog tržišnog natjecanja još nisu definirana posebnim multilateralnim pravilima, osobito u okviru ICAO-a ili sporazumâ Svjetske trgovinske organizacije (WTO) kao što su Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS) i njegov Prilog o uslugama zračnog prijevoza iz čijih su područja primjene uglavnom ▌isključene usluge zračnog prijevoza(4).

(6)  Stoga bi trebalo u okviru ICAO-a i WTO-a više nastojati aktivno podupirati uspostavu međunarodnih pravila kojima bi se zajamčili uvjeti poštenog tržišnog natjecanja među svim zračnim prijevoznicima.

(7)  Pošteno tržišno natjecanje među zračnim prijevoznicima trebalo bi se po mogućnosti rješavati u okviru sporazumâ o zračnom prometu ili zračnom prijevozu s trećim zemljama. Međutim, u većini sporazuma o zračnom prometu ili zračnom prijevozu sklopljenih između Unije ili njezinih država članica ili oboje, s jedne strane, i trećih zemalja, s druge strane, do sada nisu predviđena primjerena pravila poštenog tržišnog natjecanja. Trebalo bi stoga poduzeti jače napore kako bi se u pregovorima dogovorilo uključivanje klauzula o poštenom tržišnom natjecanju u postojeće i buduće sporazume o zračnom prometu ili zračnom prijevozu s trećim zemljama.

(8)  Pošteno tržišno natjecanje među zračnim prijevoznicima može se osigurati i odgovarajućim zakonodavstvom Unije, kao što su Uredba Vijeća (EEZ) br. 95/93(5) i Direktiva Vijeća 96/97/EZ(6). U pogledu načela da pošteno tržišno natjecanje pretpostavlja zaštitu zračnih prijevoznika Unije od određenih praksi trećih zemalja ili prijevoznika iz trećih zemalja, to je pitanje prethodno bilo predmetom Uredbe (EZ) br. 868/2004 Europskog parlamenta i Vijeća(7). Međutim, Uredba (EZ) br. 868/2004 pokazala se nedovoljno učinkovitom u pogledu njezina osnovnog cilja osiguravanja poštenog tržišnog natjecanja. To je posebno slučaj u pogledu nekih njezinih pravila▌ koja se odnose na definiciju dotičnih praksi, osim subvencioniranja, te u pogledu zahtjeva za pokretanje i provođenje istraga. Osim toga, Uredbom (EZ) br. 868/2004 nije postignuta komplementarnost sa sporazumima o zračnom prometu ili zračnom prijevozu kojih je Unija stranka ▌. S obzirom na broj i važnost izmjena koje bi bile potrebne za rješavanje tih pitanja, primjereno je zamijeniti Uredbu (EZ) br. 868/2004 novim aktom.

(9)  Konkurentnost sektora zrakoplovstva Unije ovisi o konkurentnosti svakog dijela vrijednosnog lanca u zrakoplovstvu i može se održati samo komplementarnim skupom politika. Unija bi trebala sudjelovati u konstruktivnom dijalogu s trećim zemljama kako bi se pronašla osnova za pošteno tržišno natjecanje. U tom pogledu, učinkoviti, proporcionalni i odvraćajući propisi i dalje su potrebni za održavanje uvjeta kojima se omogućuje visoka razina povezanosti Unije i za osiguranje poštenog tržišnog natjecanja sa zračnim prijevoznicima trećih zemalja. U tu bi svrhu Komisiji trebalo dodijeliti ovlast za provedbu istrage i, prema potrebi, poduzimanje mjera. Takve bi mjere trebale biti dostupne ▌ako prakse kojima se narušava tržišno natjecanje ▌ uzrokuju štetu zračnim prijevoznicima Unije.

(10)  Diskriminacija bi mogla uključivati situacije u kojima se prema zračnom prijevozniku Unije postupa različito bez objektivnog opravdanja, a posebice postupa različito u vezi sa sljedećim: cijenama zemaljskih usluga i pristupa njima; infrastrukturom zračne luke; uslugama u zračnoj plovidbi; dodjelom slotova; administrativnim postupcima poput postupaka dodjele viza za osoblje stranog zračnog prijevoznika; detaljnim aranžmanima prodaje i distribucije usluga zračnog prijevoza; ili bilo kojim drugim pitanjima u vezi s obavljanjem poslovanja poput opterećujućih postupaka carinjenja ili bilo kojom drugom nepoštenom praksom financijske ili operativne naravi.

(11)  Prema ovoj Uredbi postupak ▌ bi trebalo zaključiti bez kompenzacijskih mjera ako je njihovo donošenje protivno interesu Unije, posebno uzimajući u obzir njihov učinak na druge osobe, osobito potrošače ili poduzetnike u Uniji, kao i njihov učinak na visoku razinu povezanosti širom Unije. Pri procjeni interesa Unije posebnu pozornost trebalo bi obratiti na položaj država članica koje se za povezanost s ostatkom svijeta ili isključivo ili u velikoj mjeri oslanjaju na zračni prijevoz te bi trebalo osigurati dosljednost s ostalim područjima politika Unije. Isto tako, postupak bi trebalo zaključiti bez mjera ako zahtjevi za takve mjere nisu ili više nisu ispunjeni.

(▌12) Pri određivanju toga bi li donošenje kompenzacijskih mjera bilo protivno interesu Unije Komisija bi trebala uzeti u obzir stajališta svih zainteresiranih strana. Kako bi se organizirala savjetovanja sa svim zainteresiranim stranama i kako bi im se dala mogućnost da budu saslušane, u obavijesti o pokretanju istrage trebalo bi navesti rokove za dostavu informacija ili za traženje saslušanja. Zainteresirane strane trebale bi biti upoznate s uvjetima objavljivanja informacija koje pružaju te imati pravo odgovoriti na primjedbe drugih strana.

(13)  Kako bi Komisija bila odgovarajuće obaviještena o mogućim elementima kojima se opravdava pokretanje istrage, svaka država članica, zračni prijevoznik Unije ili udruženje zračnih prijevoznika Unije trebali bi imati pravo na podnošenje pritužbe koja bi se trebala rješavati u razumnom roku.

(14)  Radi osiguravanja učinkovitosti ove Uredbe ključno je da Komisija može pokrenuti postupak na temelju pritužbe uz predočenje dokaza prima facie o opasnosti od štete.

(15)  Tijekom istrage Komisija bi trebala razmotriti prakse kojima se narušava tržišno natjecanje u odgovarajućem kontekstu. S obzirom na raznovrsnost mogućih praksi, u pojedinim bi slučajevima praksa i njezini učinci mogli biti ograničeni na aktivnosti zračnog prijevoza na linijama između dva grada, dok bi u drugim slučajevima moglo biti od važnosti razmotriti praksu i njezine učinke na širu mrežu zračnog prijevoza.

(16)  Važno je osigurati da se istraga može proširiti na najveći mogući broj relevantnih elemenata. U tu bi svrhu ▌Komisiji trebalo omogućiti provedbu istraga u trećim zemljama, podložno suglasnosti dotičnih subjekata iz treće zemlje te u nedostatku prigovora tih trećih zemalja. Zbog istog bi razloga i u istu svrhu države članice trebale biti dužne Komisiji pružiti potporu koliko god mogu. Komisija bi istragu trebala zaključiti na temelju najboljih dostupnih dokaza.

(17)  ▌Tijekom istrage Komisija bi mogla razmotriti predstavlja li praksa kojom se narušava tržišno natjecanje i kršenje međunarodnog sporazuma o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojeg drugog sporazuma koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza kojeg je Unija stranka. Ako je to slučaj, Komisija bi mogla smatrati da bi se praksa kojom se narušava tržišno natjecanje, a koja također predstavlja kršenje međunarodnog sporazuma o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojeg drugog sporazuma koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza kojeg je Unija stranka, mogla primjerenije riješiti primjenom postupaka za rješavanje sporova utvrđenih tim sporazumom. U tom slučaju Komisija bi trebala imati pravo suspendirati istragu pokrenutu na temelju ove Uredbe. Ako se primjenom postupaka za rješavanje sporova utvrđenih u međunarodnom sporazumu o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojem drugom sporazumu koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza kojeg je Unija stranka dovoljno ne popravi stanje, Komisija bi trebala moći nastaviti istragu.

(18)  Sporazumima u području zrakoplovstva i ovom Uredbom trebao bi se olakšati dijalog s dotičnim trećim zemljama radi učinkovitog rješavanja sporova i ponovne uspostave poštenog tržišnog natjecanja. Ako se istraga koju provodi Komisija odnosi na operacije obuhvaćene sporazumom o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojim drugim sporazumom koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza sklopljenim s trećom zemljom kojeg Unija nije stranka, trebalo bi osigurati da Komisija djeluje u potpunosti upoznata sa svim postupcima koje dotična država članica namjerava provesti ili provodi na temelju tog sporazuma, a koji se odnose na situaciju koja je predmet istrage Komisije. Stoga bi države članice trebale biti dužne o tome obavješćivati Komisiju. U takvom slučaju sve dotične države članice trebale bi imati pravo Komisiju obavijestiti o svojoj namjeri da praksu kojom se narušava tržišno natjecanje rješavaju isključivo u okviru postupaka za rješavanje sporova navedenih u svojim sporazumima o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojem drugom sporazumu koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza sklopljenima s trećom zemljom kojih Unija nije stranka. Ako sve dotične države članice obavijeste Komisiju te nema prigovora, Komisija bi trebala privremeno suspendirati istragu.

(19)  Ako dotične države članice pitanje prakse kojom se narušava tržišno natjecanje namjeravaju rješavati isključivo u okviru postupaka za rješavanje sporova koji se primjenjuju na temelju sporazumâ o zračnom prometu, sporazumâ o zračnom prijevozu ili bilo kojeg drugog sporazuma koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza, a koje su sklopile s dotičnom trećom zemljom kako bi ispunile svoje obveze u skladu s tim sporazumima, države članice trebale bi nastojati žurno provoditi bilateralne postupke za rješavanje sporova te o tome u potpunosti obavijestiti Komisiju. Ako praksa kojom se narušava tržišno natjecanje i dalje postoji, a Komisija nastavi istragu, trebalo bi uzeti u obzir nalaze dobivene tijekom primjene takvog sporazuma o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojeg drugog sporazuma koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza kako bi se osiguralo da se što prije ponovno uspostavi pošteno tržišno natjecanje.

(20)  Trebalo bi uzeti u obzir nalaze dobivene tijekom primjene postupaka za rješavanje sporova u okviru međunarodnog sporazuma o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojeg drugog sporazuma koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza kojeg je stranka Unija ili država članica.

(21)  Radi administrativne učinkovitosti i s obzirom na mogući završetak postupka bez mjera, trebalo bi omogućiti privremenu suspenziju postupka ako su dotična treća zemlja ili subjekt iz treće zemlje poduzeli odlučne korake s ciljem uklanjanja relevantne prakse kojom se narušava tržišno natjecanje odnosno otklanjanja posljedične štete ili opasnosti od štete.

(22)  Nalazi u pogledu štete ili opasnosti od štete dotičnim zračnim prijevoznicima Unije trebali bi odražavati realnu procjenu situacije te bi se stoga trebali temeljiti na svim relevantnim čimbenicima, a posebno s obzirom na situaciju tih prijevoznika te opću situaciju na pogođenom tržištu zračnog prijevoza.

(23)  Potrebno je utvrditi uvjete u skladu s kojima bi se postupak trebao zaključiti uz uvođenje kompenzacijskih mjera ili bez njih.

(24)  Kompenzacijskim mjerama u pogledu praksi kojima se narušava tržišno natjecanje teži se nadoknaditi štetu koja nastaje ▌ zbog tih praksi. Stoga bi one trebale imati oblik financijskih obveza ili drugih mjera kojima se može ostvariti isti učinak i koje pri tome čine mjerljivu novčanu vrijednost. ▌ Kako bi se poštovalo načelo proporcionalnosti, mjere bilo koje vrste trebale bi biti ograničene na ono što je potrebno za nadoknadu ▌ utvrđene štete. Kompenzacijskim mjerama trebalo bi se uzeti u obzir pravilno funkcioniranje tržišta zračnog prometa Unije te one ne bi smjele dovesti do neopravdane prednosti za bilo kojeg zračnog prijevoznika ili skupinu zračnih prijevoznika.

(25)  Ovom se Uredbom ne nastoji zračnim prijevoznicima trećih zemalja nametnuti norme, na primjer u pogledu subvencija, uvođenjem strožih obveza od onih koji se primjenjuju na prijevoznike u Uniji.

(26)  Situacije koje podliježu istrazi na temelju ove Uredbe i njihov potencijalni učinak na države članice mogle bi se razlikovati ovisno o okolnostima slučaja. Trebalo bi stoga biti moguće primijeniti kompenzacijske mjere, ovisno o slučaju, na jednog ili više zračnih prijevoznika trećih zemalja, na određeno zemljopisno područje ili određeni rok, ili odrediti datum u budućnosti od kojeg se trebaju primjenjivati.

(27)  Kompenzacijske mjere ne bi se smjele sastojati od suspenzije ili ograničenja prometnih prava koje je država članica dodijelila trećoj zemlji.

(28)  U skladu s istim načelom proporcionalnosti, kompenzacijske mjere u pogledu praksi kojima se narušava tržišno natjecanje trebale bi ostati na snazi samo onoliko dugo i u mjeri u kojoj je to potrebno s obzirom na takvu praksu i posljedičnu štetu ▌. Slijedom toga, ako je to opravdano s obzirom na okolnosti, trebalo bi predvidjeti preispitivanje.

(29)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(8).

(30)  Komisija bi trebala redovito obavješćivati Europski parlament i ▌Vijeće o provedbi ove Uredbe putem izvješća. To bi izvješće trebalo sadržavati informacije o sljedećem: primjeni kompenzacijskih mjera; završetku istraga bez kompenzacijskih mjera; preispitivanjima kompenzacijskih mjera; i suradnji s državama članicama, zainteresiranim stranama i trećim zemljama. To bi izvješće trebalo sastaviti te postupati s njime uz primjerenu razinu povjerljivosti.

(31)  S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno učinkovitu zaštitu, jednaku za sve zračne prijevoznike Unije i utemeljenu na ujednačenim kriterijima i postupcima, ▌od štete ili opasnosti od štete jednom zračnom prijevozniku Unije ili više njih uzrokovane praksama trećih zemalja ili subjekata iz trećih zemalja kojima se narušava tržišno natjecanje, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti ▌utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(32)  S obzirom na to da se ovom Uredbom zamjenjuje Uredba (EZ) br. 868/2004, tu bi uredbu stoga trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.  Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o provođenju istraga od strane Komisije i o donošenju kompenzacijskih mjera u vezi s ▌praksama kojima se narušava tržišno natjecanje između zračnih prijevoznika Unije i zračnih prijevoznika trećih zemalja te uzrokuje šteta ili opasnost od štete zračnim prijevoznicima Unije.

2.  Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje članak 12. Uredbe (EEZ) br. 95/93 i članak 20. Direktive 96/67/EZ.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „zračni prijevoznik” znači zračni prijevoznik kako je definiran u Uredbi (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća(9);

2.  „usluga zračnog prijevoza” znači let ili niz letova tijekom kojih se prevoze putnici, teret ili pošta za nadoknadu ili najamninu;

3.  „zainteresirana strana” znači bilo koja fizička ili pravna osoba ili bilo koje službeno tijelo, bez obzira na to ima li ono vlastitu pravnu osobnost ili ne, koja/koje će vjerojatno imati znatan interes za ishod postupka, uključujući, ali ne ograničavajući se na zračne prijevoznike;

4.  „dotična država članica” znači bilo koja država članica:

(a)  koja je izdala operativnu licenciju dotičnim zračnim prijevoznicima Unije na temelju Uredbe (EZ)  br. 1008/2008; ili

(b)  u okviru čijeg sporazuma o zračnom prometu, sporazuma o zračnom prijevozu ili bilo kojeg drugog sporazuma koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza s dotičnom trećom zemljom dotični zračni prijevoznici Unije posluju;

5.  „subjekt iz treće zemlje” znači bilo koja fizička ili pravna osoba, profitna ili neprofitna, ili bilo koje službeno tijelo, bez obzira na to ima li ono vlastitu pravnu osobnost ili ne, koja/koje je pod nadležnošću treće zemlje, bez obzira na to je li pod kontrolom vlade treće zemlje ili ne, te je izravno ili neizravno uključena/uključeno u pružanje usluga zračnog prijevoza ili povezanih usluga odnosno u osiguravanje infrastrukture ili usluga koje se upotrebljavaju za pružanje usluga zračnog prijevoza ili povezanih usluga;

6.  „prakse kojima se narušava tržišno natjecanje” znači diskriminacija i subvencije;

7.  „opasnost od štete” znači opasnost za koju je jasno predvidljivo da će se vrlo vjerojatno i neposredno razviti u štetu te koja se može izvan opravdane sumnje pripisati djelovanju ili odluci treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje;

8.  „diskriminacija” znači razlikovanje bilo koje vrste bez objektivnog opravdanja u pogledu ponude robe ili usluga, uključujući javne usluge, koje se upotrebljavaju za obavljanje usluga zračnog prijevoza, ili u pogledu njihova tretmana od strane javnih tijela u vezi s takvim uslugama, uključujući prakse koje se odnose na zračnu plovidbu ili objekte i usluge u zračnim lukama, gorivo, zemaljske usluge, sigurnost, računalne sustave rezervacija, dodjelu slotova, naknade i uporabu drugih objekata ili usluga za obavljanje usluga zračnog prijevoza;

9.  „subvencija” znači financijski doprinos:

(a)  koji daje državno tijelo ili druga javna organizacija treće zemlje u bilo kojem od sljedećih oblika:

i.  praksa državnog tijela ili druge javne organizacije koja uključuje izravni prijenos sredstava ili potencijalni izravni prijenos sredstava ili obveza (kao što su bespovratna sredstva, zajmovi, dokapitalizacija, jamstva za zajmove, otpis operativnih gubitaka ili kompenzacija za financijska opterećenja koja nameću javna tijela);

ii.  državno tijelo ili druga javna organizacija otpisuje ili ne prikuplja dospjele prihode (na primjer, povlašteni porezni tretman ili fiskalni poticaji, kao što su porezni krediti);

iii.  državno tijelo ili druga javna organizacija, uključujući poduzeća pod državnom kontrolom, pruža robu ili usluge, ili kupuje robu ili usluge;

iv.  državno tijelo ili druga javna organizacija izvršava plaćanja u mehanizam financiranja ili privatnom tijelu povjerava izvršavanje jedne ili više vrsta funkcija navedenih u podtočkama i., ii. i iii. za koje je inače ovlašteno državno tijelo i u praksi se zapravo ne razlikuju od postupaka koje inače obavljaju državna tijela;

(b)  kojim se dodjeljuje pogodnost; i

(c)  koji je pravno ili stvarno ograničen na subjekt ili industriju ili na skupinu subjekata ili industrija za koje je nadležno tijelo koje dodjeljuje subvencije;

10.  „zračni prijevoznik Unije” znači zračni prijevoznik s valjanom operativnom licencijom koju je dodijelila država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 1008/2008;

11.  „dotični zračni prijevoznik Unije” znači zračni prijevoznik kojem je navodno uzrokovana šteta ili kojem navodno predstoji opasnost od štete na temelju članka 4. stavka 1. točke (b).

Članak 3.

Interes Unije

1.  Komisija utvrđuje interes Unije za potrebe članka 13. stavka 2. točke (b) na temelju procjene svih različitih interesa koji su relevantni u pojedinoj situaciji i koji se uzimaju kao cjelina. Pri utvrđivanju interesa Unije prednost se daje potrebi za zaštitom interesa potrošača i održavanju visoke razine povezanosti putnika i Unije. U kontekstu cijelog lanca zrakoplovstva, Komisija može uzeti u obzir i relevantne socijalne čimbenike. Komisija uzima u obzir i potrebu da se ukloni praksa kojom se narušava tržišno natjecanje, da se ponovno uspostavi učinkovito i pošteno tržišno natjecanje te da se izbjegne bilo kakvo narušavanje unutarnjeg tržišta.

2.  Interes Unije utvrđuje se na temelju ekonomske analize Komisije. Komisija tu analizu temelji na informacijama prikupljenima od zainteresiranih strana. Pri utvrđivanju interesa Unije Komisija također traži sve druge relevantne informacije koje smatra potrebnima i posebice uzima u obzir čimbenike iz članka 12. stavka 1. Informacije se uzimaju u obzir samo ako su popraćene stvarnim dokazima kojima se potkrepljuje njihova valjanost.

3.  Utvrđivanje interesa Unije za potrebe članka 13. stavka 2. točke (b) provodi se samo ako je svim zainteresiranim stranama pružena mogućnost da se jave, iznesu svoja stajališta u pisanom obliku, dostave informacije Komisiji ili podnesu zahtjev za saslušanje pred Komisijom, u skladu s rokovima iz članka 4. stavka 8. točke (b). U zahtjevima za saslušanje navode se razlozi relevantni za interes Unije u vezi s kojima strane žele biti saslušane.

4.  Zainteresirane strane iz stavaka 2. i 3. ovog članka mogu zatražiti da im se stave na raspolaganje činjenice i razmatranja na temelju kojih će se vjerojatno donijeti odluke. Takve se informacije stavljaju na raspolaganje u najvećoj mogućoj mjeri, u skladu s člankom 8., te ne dovodeći u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije.

5.  Ekonomska analiza iz stavka 2. šalje se na znanje Europskom parlamentu i Vijeću.

POGLAVLJE II.

ZAJEDNIČKE ODREDBE O POSTUPKU

Članak 4.

Pokretanje postupaka

1.  Istraga se pokreće na temelju pisane pritužbe koju podnosi država članica, jedan zračni prijevoznik Unije ili više njih ili udruženje zračnih prijevoznika Unije, ▌ili na vlastitu inicijativu Komisije, ako postoje dokazi prima facie o ▌postojanju svih sljedećih okolnosti:

(a)  prakse treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje kojom se narušava tržišno natjecanje;

(b)  štete ili opasnosti od štete jednom zračnom prijevozniku Unije ili više njih; i

(c)  uzročno-posljedične veze između navodne prakse i navodne štete ili opasnosti od štete.

2.  Nakon zaprimanja ▌pritužbe na temelju stavka 1. Komisija obavješćuje sve države članice.

3.  Komisija ▌ pravodobno ispituje točnost i primjerenost elemenata navedenih u pritužbi ili dostupnih Komisiji kako bi utvrdila postoje li dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje istrage u skladu sa stavkom 1.

4.  Komisija odlučuje ne pokrenuti istragu ako ▌činjenice iznesene u pritužbi ne upućuju na sustavni problem niti znatno utječu na jednog zračnog prijevoznika Unije ili više njih;

5.  Komisija obavješćuje podnositelja pritužbe i sve države članice u slučaju odluke o nepokretanju istrage. U dostavljenoj obavijesti navode se razlozi za tu odluku. Te se informacije u skladu s člankom 17. šalju i Europskom parlamentu.

6.  Ako podneseni dokazi nisu dostatni u smislu stavka 1., Komisija obavješćuje podnositelja pritužbe o takvoj nedostatnosti dokaza u roku od 60 dana od datuma podnošenja pritužbe. Podnositelj pritužbe ima 45 dana za podnošenje dodatnih dokaza. Ako podnositelj pritužbe to ne učini u navedenom roku, Komisija može odlučiti ne pokrenuti istragu.

7.  Podložno stavcima 4. i 6., Komisija o pokretanju istrage u skladu sa stavkom 1. odlučuje u roku od najviše pet mjeseci od podnošenja pritužbe.

8.  Podložno stavku 4., ako Komisija smatra da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje istrage, Komisija poduzima sljedeće korake:

(a)  pokreće postupak i o tome obavješćuje države članice i Europski parlament;

(b)  objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije; u obavijesti se najavljuje pokretanje istrage te se navode opseg istrage, ▌treća zemlja ili subjekt iz treće zemlje koja/koji navodno primjenjuje prakse kojima se narušava tržišno natjecanje i navodna šteta ili opasnost od štete, dotični zračni prijevoznici Unije i rok u kojem se zainteresirane strane mogu javiti, iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku, dostaviti informacije ili podnijeti zahtjev da ih Komisija sasluša. Taj rok ne smije biti kraći od 30 dana;

(c)  službeno obavješćuje predstavnike dotične treće zemlje i subjekta iz treće zemlje o pokretanju istrage;

(d)  obavješćuje podnositelja pritužbe i Odbor predviđen člankom 16. o pokretanju istrage.

9.  Ako se pritužba povuče prije pokretanja istrage, smatra se da pritužba nije ni podnesena. Time se u pitanje ne dovodi pravo Komisije da pokrene istragu na vlastitu inicijativu u skladu sa stavkom 1.

Članak 5.

Istraga

1.  Nakon pokretanja postupka Komisija započinje istragu.

2.  Cilj je istrage ▌ utvrditi je li praksa treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje kojom se narušava tržišno natjecanje uzrokovala štetu ili opasnost od štete dotičnim zračnim prijevoznicima Unije.

3.  Ako tijekom istrage iz stavka 2. ovog članka Komisija pronađe dokaze o tome da bi praksa mogla negativno utjecati na zračnu povezanost određene regije, države članice ili skupine država članica, te tako i na putnike, ti se dokazi uzimaju u obzir pri utvrđivanju interesa Unije kako je navedeno u članku 3.

4.  Komisija traži sve informacije koje smatra potrebnima za provođenje istrage i ▌provjerava točnost informacija koje je dobila ili prikupila s dotičnim zračnim prijevoznicima Unije ili s dotičnom trećom zemljom, zainteresiranom stranom ili subjektom iz treće zemlje.

5.  Ako su informacije dostavljene na temelju stavka 4. nepotpune, one se uzimaju u obzir pod uvjetom da nisu ni lažne ni obmanjujuće.

6.  Ako dokazi ili informacije nisu prihvaćeni, stranku koja ih dostavlja odmah se obavješćuje o razlozima neprihvaćanja i omogućuje joj se da u utvrđenom roku podnese dodatna obrazloženja.

7.  Komisija može zatražiti potporu dotičnih država članica u istrazi ▌. One osobito, na zahtjev Komisije, poduzimaju ▌potrebne korake da podrže Komisiju u istrazi dostavljanjem relevantnih i dostupnih informacija. Na zahtjev Komisije svaka država članica nastoji doprinijeti relevantnoj provjeri i analizama.

8.  Ako se to pokaže potrebnim, Komisija može provoditi istrage na državnom području treće zemlje ▌, pod uvjetom da je dotični subjekt iz treće zemlje dao svoj pristanak i da je vlada treće zemlje o tome službeno obaviještena i da nije podnijela prigovor.

9.  Stranke koje su se javile u rokovima navedenima u obavijesti o pokretanju postupka saslušavaju se ako su podnijele zahtjev za saslušanje iz kojeg je razvidno da su zainteresirana strana.

10.  Podnositelji pritužbi, zainteresirane strane, države članice ▌i predstavnici dotične treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje mogu pregledati sve informacije koje su na raspolaganju Komisiji, osim dokumenata za internu upotrebu Komisije i administracija Unije i dotičnih država članica, ako te informacije nisu povjerljive u smislu članka 8. i ako su uputili pisani zahtjev Komisiji.

Članak 6.

Suspenzija

1.  Komisija može suspendirati istragu ako se čini da je praksu kojom se narušava tržišno natjecanje primjerenije rješavati isključivo u okviru postupaka za rješavanje sporova uspostavljenih prema primjenjivom sporazumu o zračnom prometu ili zračnom prijevozu kojeg je Unija stranka ili prema bilo kojem drugom sporazumu kojeg je Unija stranka, a sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza. Komisija obavješćuje države članice o suspenziji istrage.

Komisija može nastaviti istragu u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)  postupkom koji se provodi u skladu s primjenjivim sporazumom o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojim drugim sporazumom koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza došlo se do zaključka da su druga stranka sporazuma ili više njih počinile povredu, koji je postao konačan i obvezujući za takvu drugu stranku ili stranke, ali korektivne mjere nisu poduzete odmah ili u roku koji je predviđen u okviru relevantnih postupaka;

(b)  praksa kojom se narušava tržišno natjecanje nije uklonjena unutar 12 mjeseci od datuma suspenzije istrage.

2.  Komisija suspendira istragu ako u roku od 15 dana od datuma obavijesti o pokretanju istrage:

(a)  sve dotične države članice iz članka 2. točke 4. podtočke (b) obavijestile su Komisiju o svojoj namjeri da pristupe rješavanju prakse kojom se narušava tržišno natjecanje isključivo u okviru postupaka za rješavanje sporova koji se primjenjuju u okviru sporazuma o zračnom prometu ili zračnom prijevozu ili bilo kojeg drugog sporazuma koji sadržava odredbe o uslugama zračnog prijevoza, koje su sklopile s dotičnom trećom zemljom; i

(b)  nijedna od dotičnih država članica iz članka 2. točke 4. podtočke (a) nije podnijela prigovor.

U takvim slučajevima suspenzije primjenjuje se članak 7. stavci 1. i 2.

3.  Komisija može nastaviti istragu u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)  dotične države članice iz članka 2. točke 4. podtočke (b) nisu pokrenule postupak za rješavanje sporova na temelju odgovarajućeg međunarodnog sporazuma u roku od tri mjeseca od datuma obavijesti iz stavka 2. točke (a);

(b)  dotične države članice iz članka 2. točke 4. podtočke (b) obavijestile su Komisiju da ishod postupaka za rješavanje sporova iz stavka 2. ovog članka nije proveden ispravno ni u najkraćem mogućem roku;

(c)  sve dotične države članice zatražile su od Komisije da nastavi istragu;

(d)  Komisija je došla do zaključka da praksa kojom se narušava tržišno natjecanje nije uklonjena u roku od 12 mjeseci od datuma obavijesti iz stavka 2. točke (a) koju su uputile dotične države članice;

(e)  u slučajevima hitnosti predviđenima u članku 11. stavku 3., ako praksa kojom se narušava tržišno natjecanje nije uklonjena u roku od devet mjeseci od datuma obavijesti iz stavka 2. točke (a) ovog članka koju su uputile dotične države članice iz članka 2. točke 4. podtočke (b); na zahtjev dotične države članice Komisija može u opravdanim slučajevima produljiti taj rok za najviše tri mjeseca.

Članak 7.

Suradnja s državama članicama u pogledu postupaka koji se odnose na slučajeve obuhvaćene poglavljem III.

1.  Dotična država članica ▌ Komisiju obavješćuje o svim relevantnim sastancima predviđenima u okviru sporazuma o zračnom prometu ili zračnom prijevozu, ili o bilo kojoj odredbi o uslugama zračnog prijevoza sadržanoj u bilo kojem drugom sporazumu, koji je sklopljen s dotičnom trećom zemljom radi rasprave o pitanju obuhvaćenom istragom. Dotična država članica Komisiji dostavlja dnevni red i sve relevantne informacije kojima se omogućuje razumijevanje tema o kojima će se raspravljati na tim sastancima.

2.  Dotična država članica Komisiju obavješćuje o provođenju bilo kojeg postupka za rješavanje sporova predviđenog u sporazumu o zračnom prometu ili zračnom prijevozu, ili u bilo kojoj odredbi o uslugama zračnog prijevoza sadržanoj u bilo kojem drugom sporazumu, koji je sklopljen s dotičnom trećom zemljom i, prema potrebi, poziva Komisiju da sudjeluje u tim postupcima. Komisija može od dotične države članice zahtijevati dodatne informacije.

Članak 8.

Povjerljivost

1.  Ako postoji osnovanost takvog zahtjeva, Komisija postupa kao s povjerljivima sa svim informacijama koje su po svojoj prirodi povjerljive, uključujući, ali ne ograničavajući se na informacije čije bi objavljivanje dalo znatnu komparativnu prednost konkurentu ili bi imalo znatne štetne učinke na osobu koja pruža informacije ili na osobu od koje je osoba koja pruža informacije primila informacije, ili koje stranke u istrazi dostavljaju na povjerljivoj osnovi.

2.  Zainteresirane strane koje pružaju povjerljive informacije dužne su dostaviti sažetke tih informacija koji nisu povjerljivi. Ti sažeci moraju biti dovoljno detaljni kako bi se omogućilo razumijevanje biti informacija dostavljenih kao povjerljivih. U iznimnim okolnostima zainteresirane strane mogu navesti da se povjerljive informacije ne mogu sažeti. U tim se iznimnim okolnostima dostavlja obrazloženje o tome zašto informacije nije moguće sažeti.

3.  Informacije primljene na temelju ove Uredbe upotrebljavaju se samo za potrebe za koje su zatražene. Ovim se stavkom ne isključuje upotreba informacija primljenih u okviru istrage radi pokretanja druge istrage u skladu s ovom Uredbom.

4.  Komisija i države članice, uključujući njihove službenike, ne smiju otkrivati nikakve informacije povjerljive prirode koje prime u skladu s ovom Uredbom, ni informacije koje je stranka u istrazi dostavila na povjerljivoj osnovi, bez posebnog odobrenja stranke koja je te informacije dostavila. Razmjene informacija između Komisije i država članica ili dokumenti za internu upotrebu koje su pripremila tijela Unije ili država članica ne otkrivaju se osim ako je to posebno predviđeno ovom Uredbom.

5.  Ako se pokaže da zahtjev za povjerljivošću nije opravdan i ako osoba koja pruža informacije ne želi objaviti informacije ni odobriti njihovu objavu u općem ili sažetom obliku, dotične se informacije mogu zanemariti.

6.  Ovim se člankom ne sprječava objava općih informacija od strane tijela Unije te posebno objava razloga na kojima se temelje odluke donesene u skladu s ovom Uredbom ili objava dokaza na koje se tijela Unije oslanjaju u mjeri potrebnoj za njihovo obrazloženje u sudskim postupcima. Kod takve se objave vodi računa o legitimnom interesu dotičnih stranaka da se njihove poslovne ili državne tajne ne otkrivaju.

7.  Države članice poduzimaju sve potrebne i odgovarajuće mjere koje su namijenjene osiguravanju povjerljivosti informacija relevantnih za primjenu ove Uredbe i pod pretpostavkom da su te mjere usklađene s njezinim uvjetima.

Članak 9.

Osnova za nalaze u slučaju nesuradnje

Ako je pristup potrebnim informacijama odbijen ili inače nije osiguran u ▌rokovima predviđenima ovom Uredbom, ili ako je istraga znatno otežana, privremeni ili konačni nalazi ▌, bili pozitivni ili negativni, mogu se donijeti na temelju raspoloživih činjenica i dokaza ▌. Ako Komisija utvrdi da su dostavljene lažne ili obmanjujuće informacije, takve se informacije zanemaruju.

Članak 10.

Objava

1.  Komisija dotičnoj trećoj zemlji, dotičnom subjektu iz treće zemlje i dotičnom zračnom prijevozniku iz treće zemlje te podnositelju pritužbe ▌, zainteresiranim stranama, državama članicama i dotičnim zračnim prijevoznicima iz Unije objavljuje osnovne činjenice i razmatranja na temelju kojih namjerava donijeti kompenzacijske mjere, ili okončati postupak bez donošenja kompenzacijskih mjera, najkasnije mjesec dana prije sazivanja Odbora iz članka 16., u skladu s ▌člankom 13. stavkom 2. ili člankom 14. stavkom 1.

2.  Objavom iz stavka 1. ne dovodi se u pitanje nijedna odluka koju Komisija može naknadno donijeti. Ako Komisija takvu odluku namjerava donijeti na temelju dodatnih ili različitih činjenica i razmatranja, oni se objavljuju u najkraćem mogućem roku.

3.  Dodatne informacije dostavljene nakon objave ▌uzimaju se u obzir samo ako su primljene u roku koji za svaki pojedinačni slučaj odredi Komisija, a koji iznosi najmanje 14 dana, pri čemu se uzima u obzir hitnost predmeta. Kraće razdoblje može se odrediti kad god je potrebna dodatna konačna objava.

Članak 11.

Trajanje postupka i suspenzija

1.  Postupak se zaključuje u roku od 20 mjeseci. U opravdanim slučajevima taj se rok može produljiti. U slučaju suspenzije postupka kako je navedeno u članku 4. to se razdoblje suspenzije ne uračunava u trajanje postupka.

2.  Istraga se zaključuje u roku od 12 mjeseci. U opravdanim slučajevima taj se rok može produljiti. U slučaju suspenzije istrage kako je navedeno u članku 6. to se razdoblje suspenzije ne uračunava u trajanje istrage. Ako je razdoblje za istragu produljeno, trajanje produljenja dodaje se ukupnom trajanju postupka utvrđenom u stavku 1. ovog članka.

3.  U slučaju hitnosti, odnosno u situacijama u kojima bi, na temelju jasnih dokaza koje je podnio podnositelj pritužbe ili zainteresirane strane, šteta nanesena zračnim prijevoznicima Unije mogla biti nepopravljiva, postupak može biti skraćen na devet mjeseci.

4.  Komisija suspendira postupak ako su dotična treća zemlja ili subjekt iz treće zemlje poduzeli odlučne korake s ciljem uklanjanja prakse kojom se narušava tržišno natjecanje ili štete odnosno opasnosti od štete dotičnim zračnim prijevoznicima Unije.

5.  U slučajevima iz stavka 4. Komisija nastavlja postupak ako praksa kojom se narušava tržišno natjecanje, ▌ šteta ili opasnost od štete dotičnim zračnim prijevoznicima Unije nije uklonjena u razumnom roku koji ni u kojem slučaju ne može biti dulji od šest mjeseci.

POGLAVLJE III.

PRAKSE KOJIMA SE NARUŠAVA TRŽIŠNO NATJECANJE

Članak 12.

Određivanje štete ili opasnosti od štete

1.  Za potrebe ovog poglavlja, nalaz o šteti temelji se na dokazima i u njemu se u obzir uzimaju relevantni čimbenici, a posebno:

(a)  situacija dotičnih zračnih prijevoznika Unije, posebno s obzirom na aspekte kao što su učestalost usluga, iskorištenost kapaciteta, učinak mreže, prodaja, tržišni udio, dobit, povrat na kapital, ulaganja i zapošljavanje;

(b)  opća situacija na pogođenim tržištima usluga zračnog prijevoza, posebno s obzirom na razinu cijena ili tarifa, kapacitet i učestalost usluga zračnog prijevoza ili uporabu mreže.

2.  Utvrđivanje postojanja opasnosti od štete temelji se na jasnim dokazima, a ne samo na navodu, pretpostavci ili manjoj mogućnosti. Razvoj u štetu mora biti jasno predvidljiv, vrlo vjerojatan i neposredan te se mora moći izvan opravdane sumnje pripisati djelovanju ili odluci treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje.

3.  ▌Pri utvrđivanju postojanja opasnosti od štete razmatraju se čimbenici kao što su:

(a)  predvidljivi razvoj situacije dotičnih zračnih prijevoznika Unije, posebno s obzirom na učestalost usluga, iskorištenost kapaciteta, učinak mreže, prodaju, tržišni udio, dobit, povrat na kapital, ulaganja i zapošljavanje;

(b)  predvidljivi razvoj opće situacije na potencijalno pogođenim tržištima usluga zračnog prijevoza, posebno s obzirom na razinu cijena ili tarifa, kapacitet i učestalost usluga zračnog prijevoza ili upotrebu mreže.

Iako nijedan od čimbenika navedenih u točkama (a) i (b) nije sam po sebi nužno odlučujući, ukupnost razmatranih čimbenika mora dovoditi do zaključka o neposrednosti daljnje prakse kojom se narušava tržišno natjecanje i o tome da će, ako se ne poduzmu mjere, doći do štete.

4.  Komisija odabire razdoblje istrage koje uključuje, ali nije ograničeno na razdoblje tijekom kojega je šteta navodno nastala i analizira relevantne dokaze u tom razdoblju.

5.  Ako su štetu ili opasnost od štete dotičnim zračnim prijevoznicima Unije prouzročili čimbenici koji nisu u vezi s praksom kojom se narušava tržišno natjecanje ▌, oni se ne pripisuju praksi koja se ispituje te se ne uzimaju u obzir.

Članak 13.

Završetak postupka bez kompenzacijskih mjera

1.  Komisija okončava istragu bez ▌donošenja kompenzacijskih mjera ako se pritužba povuče, osim ako Komisija nastavi istragu na vlastitu inicijativu.

2.  Komisija donosi provedbene akte kojima se istraga provedena u skladu s člankom 5. okončava bez donošenja kompenzacijskih mjera u sljedećim slučajevima:

(a)  ako Komisija zaključi da nije utvrđeno bilo što od sljedećeg:

i.  postojanje prakse treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje kojom se narušava tržišno natjecanje;

ii.  postojanje štete ili opasnosti od štete dotičnim zračnim prijevoznicima Unije;

iii.  postojanje uzročno-posljedične veze između štete ili opasnosti od štete i dotične prakse;

(b)  ako Komisija zaključi da bi donošenje kompenzacijskih mjera u skladu s člankom 14. bilo protivno interesu Unije;

(c)  ako su dotična treća zemlja ili subjekt iz treće zemlje uklonili praksu kojom se narušava tržišno natjecanje; ili

(d)  ako su dotična treća zemlja ili subjekt iz treće zemlje otklonili štetu ili opasnost od štete dotičnim zračnim prijevoznicima Unije.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 2.

3.  Odluci o završetku istrage u skladu sa stavkom 2. prilaže se obrazloženje te se ona objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 14.

Kompenzacijske mjere

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 13,. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju kompenzacijske mjere ako je istragom provedenom u skladu s člankom 5. utvrđeno da je praksa treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje kojom se narušava tržišno natjecanje uzrokovala štetu dotičnim zračnim prijevoznicima Unije.

Provedbeni akti kojima se utvrđuju kompenzacijske mjere iz stavka 3. točke (a) ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 2.

Provedbeni akti kojima se utvrđuju kompenzacijske mjere iz stavka 3. točke (b) ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavaka 2. i 3.

2.  Ne dovodeći u pitanje članak 13., Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju kompenzacijske mjere ako je istragom provedenom u skladu s člankom 5. utvrđeno da praksa treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje kojom se narušava tržišno natjecanje uzrokuje opasnost od štete, u skladu s člankom 12. stavcima 2. i 3., dotičnim zračnim prijevoznicima Unije. Te kompenzacijske mjere ne stupaju na snagu prije nego što se opasnost od štete razvije u stvarnu štetu.

Provedbeni akti kojima se utvrđuju kompenzacijske mjere iz stavka 3. točke (a) ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 2.

Provedbeni akti kojima se utvrđuju kompenzacijske mjere iz stavka 3. točke (b) ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavaka 2. i 3.

3.  Kompenzacijske mjere iz stavaka 1. i 2. uvode se za zračne prijevoznike treće zemlje koji imaju koristi od prakse kojom se narušava tržišno natjecanje te mogu biti u bilo kojem od sljedećih oblika:

(a)  financijskih obveza;

(b)  bilo koje operativne mjere jednake ili manje vrijednosti, poput suspenzije koncesija, ugovorenih usluga ili drugih prava zračnog prijevoznika treće zemlje. Prednost se daje uzajamnim operativnim mjerama, pod uvjetom da nisu u suprotnosti s interesom Unije ili neusklađene s pravom Unije ili međunarodnim obvezama.

4.  Kompenzacijske mjere iz stavaka 1. i 2. ne smiju premašiti okvire onog što je potrebno za nadoknadu štete ▌dotičnim zračnim prijevoznicima Unije. U tu svrhu, te kompenzacijske mjere ▌ mogu biti ograničene na određeno zemljopisno područje ili mogu biti vremenski ograničene.

5.   Kompenzacijske mjere ne smiju se sastojati od suspenzije ili ograničenja prometnih prava koja je država članica dodijelila trećoj zemlji u okviru sporazuma o zračnom prometu, sporazuma o zračnom prijevozu ili bilo koje odredbe o uslugama zračnog prijevoza ▌sadržane u bilo kojem drugom sporazumu sklopljenom s tom trećom zemljom ▌.

6.  Kompenzacijskim mjerama iz stavaka 1. i 2. ne smije se Uniju ni dotične države članice dovesti do kršenja sporazuma o zračnom prometu, sporazuma o zračnom prijevozu ni bilo koje odredbe o uslugama zračnog prijevoza sadržane u trgovinskom sporazumu ili bilo kojem drugom sporazumu sklopljenom s dotičnom trećom zemljom.

7.  Odluci o zaključenju istrage uz donošenje kompenzacijskih mjera iz stavaka 1. i 2. prilaže se obrazloženje te se ona objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Preispitivanje kompenzacijskih mjera

1.  Kompenzacijske mjere iz članka 14. ostaju na snazi onoliko dugo i u mjeri u kojoj je to potrebno s obzirom na postojanje prakse kojom se narušava tržišno natjecanje te posljedičnu štetu ▌. U tu se svrhu primjenjuje postupak preispitivanja predviđen u stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka. Komisija redovito podnosi Europskom parlamentu i Vijeću pisano izvješće o djelotvornosti i učinku kompenzacijskih mjera.

2.  Ako je to opravdano s obzirom na okolnosti, može se preispitati potreba za daljnjim provođenjem kompenzacijskih mjera u njihovu početnom obliku, na inicijativu Komisije ili podnositelja pritužbe odnosno na obrazloženi zahtjev dotičnih država članica, dotične treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje.

3.  Tijekom preispitivanja Komisija procjenjuje postoji li i dalje praksa kojom se narušava tržišno natjecanje, šteta ▌i uzročno-posljedična veza između prakse i štete ▌.

4.  Komisija donosi provedbene akte kojima, ovisno o slučaju, stavlja izvan snage, mijenja ili zadržava kompenzacijske mjere kako su utvrđene u članku 14. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 2.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 17.

Izvješća i informacije

1.  Komisija redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni i provedbi ove Uredbe. Uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 8., izvješće sadržava informacije o primjeni kompenzacijskih mjera, završetku istraga bez kompenzacijskih mjera, preispitivanjima kompenzacijskih mjera i suradnji s državama članicama, zainteresiranim stranama i trećim zemljama.

2.  Europski parlament i Vijeće mogu pozvati Komisiju da predstavi i objasni sva pitanja povezana s primjenom ove Uredbe.

Članak 18.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 868/2004 stavlja se izvan snage. Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

▌Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 197, 8.6.2018., str. 58.
(2)SL C 197, 8.6.2018., str. 58.
(3)Stajalište Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019.
(4)
(5)Uredba Vijeća (EEZ) br. 95/93 od 18. siječnja 1993. o zajedničkim pravilima za dodjelu slotova u zračnim lukama Zajednice (SL L 14, 22.1.1993., str. 1.).
(6)Direktiva Vijeća 96/67/EZ od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice (SL L 272, 25.10.1996., str. 36.).
(7)Uredba (EZ) br. 868/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zaštiti od subvencija i nepravednih praksi određivanja cijena koje uzrokuju štetu zračnim prijevoznicima Zajednice koji pružaju usluge zračnog prijevoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 162, 30.4.2004., str. 1.).
(8)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(9)Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.).


Smjernice za proračun za 2020. - dio III.
PDF 170kWORD 54k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o općim smjernicama za pripremu proračuna za 2020., dio III. – Komisija (2019/2001(BUD))
P8_TA-PROV(2019)0210A8-0172/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju(3),

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije(4),

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2019.(5) i zajedničke izjave Parlamenta, Vijeća i Komisije koje su mu priložene,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a 70/1 od 25. rujna 2015. naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2016., te dokument za razmatranje koji je predstavila Komisija pod nazivom „Prema održivoj Europi do 2030.”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. veljače 2019. o proračunskim smjernicama za 2020. (06323/2019),

–  uzimajući u obzir članak 86.a Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0172/2019),

A.  budući da će se pregovori o proračunu Unije za 2020. odvijati usporedno s pregovorima o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) i reformi sustava vlastitih sredstava EU-a; budući da će 2020. biti sedma godina VFO-a 2014. – 2020.;

B.  budući da je Vijeće posljednjih godina u više navrata postupilo proturječno te, premda je predstavilo nove političke prioritete za EU, nije pokazalo spremnost za pružanje novih odobrenih sredstava za njihovo financiranje; budući da nove političke prioritete i buduće izazove EU-a treba financirati novim odobrenim sredstvima, a ne smanjenjem iznosa odobrenih sredstava za postojeće programe;

C.  budući da će prema kraju tekućeg razdoblja financijskog programiranja provedba višegodišnjih programa zahtijevati dodatna financijska sredstva, zbog čega se treba pripremiti za plaćanja koja će biti potrebna u 2020. kako bi se u prvim godinama VFO-a 2021. – 2027. spriječila nova kriza plaćanja;

Proračun za 2020.: most prema Europi budućnosti – ulaganje u inovacije, održivi razvoj te zaštitu i sigurnost građana

1.  ističe da proračun Unije za 2020. predstavlja most prema sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. te da bi trebao doprinijeti stvaranju zajedničke i dugoročne vizije budućih političkih prioriteta Unije i donijeti europsku dodanu vrijednost; očekuje da u vrijeme donošenja proračuna za 2020. biti u jeku njegovi pregovori s Vijećem o VFO-u, nakon postizanja političkog dogovora u Europskom vijeću; smatra da će stabilni i odgovorni proračun za 2020. koji je usmjeren na budućnost olakšati postizanje sporazuma i prelazak na sljedeći VFO; stoga namjerava u potpunosti iskoristiti postojeću fleksibilnost i druge odredbe utvrđene u Uredbi o VFO-u i Financijskoj uredbi kako bi se ojačali ključni programi EU-a u proračunu za 2020., vodeći računa o proračunskom pristupu koji se temelji na uspješnosti;

2.  poziva na izradu posebnih poljoprivrednih programa kojima će se s jedne strane promicati kratki lanci opskrbe, pravedne cijene za proizvođače, stabilan i prihvatljiv dohodak za poljoprivrednike i, s druge strane, pravedna raspodjela plaćanja među zemljama te vrste proizvodnje i proizvođači, pri čemu bi se uklonile trenutačne razlike i išlo u korist država članica s najvećim manjkovima u proizvodnji te malih i srednjih proizvođača;

3.  stoga smatra da se u proračunu EU-a za sljedeću godinu trebaju definirati jasni politički prioriteti i da taj proračun mora omogućiti Uniji stvaranje održivog i uključivog gospodarskog rasta i radnih mjesta, daljnje ulaganje u inovacijske i istraživačke kapacitete za buduća rješenja, poticati konkurentnost, jamčiti sigurnu i mirnu Europu, poboljšati radne i životne uvjete građana, jačati gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, podupirati Uniju u suočavanju s izazovima u pogledu okoliša i klimatskih promjena kako bi ispunila svoje obveze iz Pariškog sporazuma, doprinositi potpunoj provedbi ciljeva održivog razvoja UN-a i ispuniti ciljeve iz europskog stupa socijalnih prava;

4.  ističe da je, s obzirom na to da je 2020. posljednja godina sadašnjeg VFO-a, potrebno dodatno ubrzati provedbu programa EU-a, prvenstveno onih koji uključuju podijeljeno upravljanje u okviru kohezijske, zajedničke poljoprivredne i zajedničke ribarstvene politike, kako bi se nadoknadila prethodna kašnjenja i došlo do završne faze; očekuje da će se to odraziti u znatnom povećanju zahtjeva za plaćanje i stoga očekuje da će se doseći maksimalna razina godišnje razine odobrenih sredstava za plaćanje za 2020.; ističe obvezu Parlamenta da osigura potrebna sredstva za plaćanja u 2020. te da u prvim godinama VFO-a 2021. – 2027. spriječi ponavljanje krize iz sadašnjeg razdoblja; ističe potrebu za kontinuiranim poboljšanjem nadzornih i korektivnih mehanizama kako bi se zajamčila pravilna i brza provedba programa EU-a;

5.  ističe važnost decentraliziranih agencija pri jamčenju provedbe zakonodavnih prioriteta Unije čime će se postići ciljevi politika EU-a, kao što su oni povezani s konkurentnosti, održivim rastom, zapošljavanjem i upravljanjem trenutačnim migracijskim i izbjegličkim tokovima; očekuje da će pregovori o proračunu za 2020. rezultirati odgovarajućim operativnim i administrativnim financiranjem agencija EU-a, čime će im se omogućiti ispunjavanje sve brojnijih zadaća i ostvarivanje najboljih mogućih rezultata; ponavlja svoje stajalište da je 2018. posljednja godina provedbe smanjenja broja zaposlenih od 5 % i tzv. „baze za preraspodjelu osoblja”; očekuje da će se Komisija i Vijeće suzdržati od daljnjeg rezanja sredstava za agencije u proračunu za 2020.;

Inovacije i istraživanja za buduća rješenja: potpora održivom i uključivom gospodarskom rastu kako bi se predvidjele promjene i povećala konkurentnost

6.  ističe da je važno da Europa preuzme vodstvo u ključnim tehnologijama u području kao što su svemir, zdravstvena skrb, okoliš, poljoprivreda, sigurnost i prijevoz; ističe da je potrebno osigurati da istraživačke i inovacijske aktivnosti i dalje nude rješenja za europske potrebe, izazove i konkurentnost te u tom kontekstu podsjeća na važnu ulogu temeljnih istraživanja; ističe da važnost neometanog prijelaza s Obzora 2020. na Obzor Europa kako bi se zajamčila stabilnost poduzeća, istraživačkih infrastruktura i akademske zajednice; izražava zabrinutost zbog toga što tijekom cijelog razdoblja provedbe program Obzor 2020. nije imao ni približno dovoljno sredstava, što je dovelo do niske stope uspješnosti izvrsnih prijava; stoga u proračunu za sljedeću godinu namjerava osigurati najveću moguću godišnju dodjelu sredstava za program Obzor 2020., potpuno koristeći postojeće odredbe o fleksibilnosti iz Uredbe o VFO-u i Financijske uredbe; također ističe važnost jačanja sinergija između europskih strukturnih i investicijskih fondova;

7.  naglašava da tehnološka preobrazba Europe otvara mogućnost za gospodarski rast i traži da se iz proračuna EU-a odvoje odgovarajuća sredstva za pružanje potpore digitalizaciji europske industrije i promicanje digitalnih vještina i poduzetništva; ističe važnost dodatnih ulaganja u digitalne kapacitete, uključujući računalstvo visokih performansi EU-a, umjetnu inteligenciju i kibersigurnost; ističe da se očekuje da će se za program Digitalna Europa osigurati znatno veća sredstava u VFO-u 2021. – 2027. te stoga u okviru proračuna za sljedeću godinu namjerava povećati financiranje u tom području;

8.  ističe uspjeh Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) u poticanju dodatnih ulaganja u EU-u u cilju postizanja najmanje 500 milijardi EUR ulaganja do 2020., nakon produljenja njegova trajanja; međutim ističe preporuke Europskog revizorskog suda za dodatno poboljšanje njegove provedbe u pogledu dodatnosti odabranih projekata; podsjeća da je jamstveni fond EFSU-a djelomično financiran preraspodjelom iz programa Obzor 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe te ponovno potvrđuje svoje dugogodišnje stajalište da se nove inicijative moraju u cijelosti financirati novim sredstvima;

9.  u potpunosti je uvjeren da je poboljšanje pravednosti i pružanje jednakih mogućnosti u europskom socijalnom tržišnom gospodarstvu preduvjet za održivi razvoj Unije; namjerava osigurati dostatna sredstva za programe kao što su COSME i Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET), koji znatno doprinose uspjehu start-upova te malih i srednjih poduzeća, koji su okosnica europskog gospodarstva te ključni pokretači gospodarskog rasta, otvaranja radnih mjesta, inovacija i socijalne integracije; ističe visoku razinu provedbe tih programa i ističe njihov kapacitet za još veću apsorpciju sredstava;

Sigurnost, zaštita i mir za europske građane

10.  smatra da su zaštita vanjskih granica EU-a i unutarnja sigurnost uz pomoć ojačane europske granične i obalne straže i Europola, Europska unija bez unutarnjih granica i pravilno funkcioniranje schengenskog prostora i sloboda kretanja unutar EU-a neodvojivo povezani i uzajamno korisni; istodobno naglašava važnost snažnih ulaganja EU-a u području unutarnje sigurnosti, među ostalim u cilju bolje provedbe zakonodavstva i pružanja pravosudnog odgovora na prekogranične prijetnje u području kriminala te promicanja razmjene informacija, uz pružanje snažnije potpore Eurojustu i Uredu europskog javnog tužitelja; smatra da je potrebno osigurati odgovarajuća sredstva, osoblje i osposobljavanje osoblja za agencije koje djeluju u području sigurnosti, pravosuđa i granične kontrole s obzirom da je trenutna razina financiranja nedovoljna u pogledu znatnog povećanja njihovih odgovornosti, važnosti njihove suradnje i potrebe za tehnološkim inovacijama i prilagodbom te s obzirom na njihovu ključnu ulogu u poticanju suradnje i koordinacije među državama članicama;

11.  istovremeno naglašava humanitarnu odgovornost migracijske politike EU-a i prepoznaje ključnu ulogu Europskog potpornog ureda za azil i Agencije za temeljna prava u razvoju i provedbi zajedničkih praksi u području azila u državama članicama; smatra da je potrebno osigurati odgovarajuća sredstva, osoblje i osposobljavanje osoblja za sve agencije koje djeluju u području migracija, azila i ljudskih prava te odgovarajuće financijske i ljudske resurse kako bi mogle pravilno izvršavati svoje zadaća;

12.  pozdravlja predanost država članica obnovljenom obrambenom programu EU-a i njihovu spremnost na daljnju suradnju u području obrane u Europi; naglašava važnost pokretanja Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP), kao prve etape Europskog fonda za obranu; zahtijeva da se dodatno poveća proračun Unije za obranu koji će se isključivo financirati novim odobrenim sredstvima kako bi se poboljšala konkurentnost i inovativnost europske obrambene industrije;

13.  čvrsto podržava pojačane napore EU-a za suzbijanje sve većih sigurnosnih prijetnji kao što su radikalizacija i nasilni ekstremizam u Europi i susjednim zemljama, kao i bolju koordinaciju takvih programa na razini EU-a;

14.  ističe da je kibersigurnost ključna za blagostanje i sigurnost Unije, kao i za privatnost njezinih građana, da kibernapadi, kiberkriminal i manipulacija ugrožavaju otvorena društva, te da gospodarska špijunaža dovodi u pitanje funkcioniranje jedinstvenog digitalnog tržišta te prijeti konkurentnosti europskih poduzeća; traži odgovarajuća financijska sredstva koja će relevantnim agencijama biti dovoljna za pokrivanje njihovih operativnih i administrativnih zadaća za pomoć u osiguranju sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava, u izgradnji snažne kibernetičke otpornosti i borbi protiv kibernetičkog kriminala; u tom kontekstu podržava stratešku suradnju Agencije EU-a za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) i Europola;

15.  podsjeća da su mir i stabilnost temeljne vrijednosti koje se podupiru u proračunu Europske unije i u tom pogledu ističe znatan doprinos koji je Unija dala miru i pomirenju na irskom otoku, posebno kroz svoju potporu sporazumu na Veliki petak i financiranjem programa PEACE i INTERREG; naglašava da je važno nastaviti financiranje tih programa nakon Brexita;

16.  smatra, pozivajući se na svoju rezoluciju od 25. listopada 2018. o korištenju podacima korisnika Facebooka od strane poduzeća Cambridge Analytica i učinku na zaštitu podataka(6), da je borba protiv dezinformiranja, posebno praćenje i otkrivanje dezinformacija i bilo koje druge vrste vanjskog uplitanja, prioritet za jamčenje pravednih i demokratskih izbora, osobito u godini održavanja europskih izbora; traži dodatna financijska sredstva za poboljšanje sustavne upotrebe strateških komunikacijskih alata kako bi se omogućio snažan koordinirani odgovor EU-a; podržava smjernice Komisije o načinu korištenja postojećih propisa EU-a u cilju borbe protiv korištenja osobnih podataka za usmjeravanje na određenu skupinu građana na društvenim medijima tijekom izbornih razdoblja i jamčenja pravednosti izbornog postupka;

17.  zabrinut je zbog toga što nedovoljno europskih građana smatra da Europska unija radi za njih i da im donosi znatne koristi; zahtijeva primjerena financijska sredstva kako bi Komisija ulagala u instrumente kao što su nedavne inicijative Parlamenta „Što Europa čini za mene?” i aplikacija „Citizens’ App”, kojima se građani informiraju o radu Unije i ističe trud uložen u promicanje mira, demokracije, vladavine prava i slobode govora; smatra da bi trebalo raditi na širenju tih alata na nacionalnoj razini;

18.  ističe da su zajednička poljoprivredna politika i zajednička ribarstvena politika temelji europske integracije kojima je cilj osigurati sigurnu i visokokvalitetnu opskrbu hranom za europske građane, pravilno funkcioniranje jedinstvenog poljoprivrednog tržišta, održivost ruralnih regija dugi niz godina i održivo upravljanje prirodnim resursima; podsjeća da te politike doprinose održivosti i stabilnosti EU-a; poziva Komisiju da nastavi pomagati proizvođačima iz cijele Europe u suočavanju s neočekivanim tržišnim nestabilnostima i da zajamči sigurnost i visoku kvalitetu opskrbe hranom; traži da se posebna pozornost posveti poljoprivredi malih razmjera i malom ribarstvu;

Povećanje solidarnosti i međusobnog razumijevanja

19.  zahtijeva dodatna financijska sredstva kako bi se zadovoljila buduća potražnja za programom Erasmus+, osnovnim programom za obrazovanje i osposobljavanje, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje, mlade i sport u Europi, vodeći računa i o njegovoj vanjskoj dimenziji; naglašava da su potrebna odgovarajuća sredstva za „demokratizaciju” programa kako bi njegova sredstva bila dostupna osobama iz svih sredina i kako bi bio usmjeren prema europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja kao načinu borbe protiv nezaposlenosti mladih; podsjeća da je Parlament zatražio da financijska omotnica za taj program bude utrostručena u sljedećem VFO-u; poziva na osnaživanje suradnje između obrazovanja, naukovanja, kulture i istraživanja;

20.  podsjeća da je u vrijeme kada se europski projekt dovodi u pitanje važno ponovno osnažiti predanost Europi kroz kulturu, znanje, stvaralaštvo i inovacije; stoga smatra da bi se programi Kreativna Europa i MEDIA trebali podupirati na odgovarajući način;

21.  ističe da borba protiv nezaposlenosti mladih zahtijeva znatna dodatna financijska sredstva kako bi se stvorile prilike za obrazovanje, osposobljavanje i zapošljavanje; u tom pogledu naglašava pozitivan učinak Inicijative za zapošljavanje mladih, koja je do kraja 2017. pružala potporu otprilike 1,7 milijuna mladih; pozdravlja činjenicu da su na izrazit zahtjev Parlamenta pregovori o proračunu za 2019. rezultirali ukupnim proračunom za Inicijativu za zapošljavanje mladih u iznosu od 350 milijuna EUR u 2019.; očekuje da će proračun za 2020. biti vrlo ambiciozan u pogledu tog programa kako bi se u sljedećem VFO-u osigurao neometan prijelaz na program Europski socijalni fond plus (ESF +); naglašava potrebu da se ubrza provedba tog programa i da se dodatno poboljša njegova učinkovitost kako bi nacionalnim politikama zapošljavanja osigurao veću europsku dodanu vrijednost;

22.  vjeruje da socijalna kohezija u Europi mora doprinijeti održivim rješenjima za borbu protiv siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije te boljoj uključenosti osoba s invaliditetom i dugoročnim strukturnim demografskim promjenama; ističe potrebu za financijskim sredstvima za relevantne programa EU-a kojima se sve starijem stanovništvu u Europi pruža odgovarajuća potpora u pogledu pristupa mobilnosti, zdravstvenoj skrbi i javnim uslugama;

23.  podsjeća da je potrebna solidarnost i podjela odgovornosti između država članica u području migracija i azila te poziva države članice da u okviru nacionalnih programa dobro iskoriste Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI); traži da se 2020. tom fondu osiguraju odgovarajuća proračunska sredstava za podupiranje prijema tražitelja azila u državama članicama, pravednih strategija povratka, programa preseljenja, zakonitih migracijskih politika te promicanje učinkovite integracije državljana trećih zemalja; smatra da bi u okviru europskog sustava azila trebalo ojačati ulogu gradova i općina;

24.  podsjeća da dugoročno rješenje trenutačnog problema migracije leži u političkom, gospodarskom, ekonomskom, društvenom i ekološkom razvoju zemalja iz kojih potječu migracijski tokovi; poziva na to da se Instrumentu europskog susjedstva i Instrumentu za razvojnu suradnju dodijele dostatna financijska sredstva za potporu tom prioritetu i za promicanje daljnjeg razvoja održivih i uzajamno korisnih partnerstava s, primjerice, afričkim zemljama; u tom kontekstu ponovno potvrđuje potrebu za pružanjem dostatne i trajne financijske potpore međunarodnim organizacijama, uključujući Agenciju UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), Agenciju UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM); traži veću financijsku i organizacijsku potporu programima koji doprinose razmjeni između EU-a i partnerskih zemalja u područjima kao što su stručno osposobljavanje, osnivanje start-upova, potpora malim i srednjim poduzećima, zdravstvena skrb i obrazovanje te politikama koje se odnose na čistu vodu, pročišćavanje otpadnih voda i zbrinjavanje otpada;

25.  smatra da se rodna diskriminacija ne može tolerirati i da je u suprotnosti s vrijednostima EU-a; ističe da je stopa uspješnosti prijava za program Daphne i druge fondove usmjerene na borbu protiv nasilja nad ženama i djevojčicama zabrinjavajuće nizak te namjerava osigurati povećanje sredstava za taj program; nadalje, smatra da je rodno osviještena politika učinkovita strategija za postizanje rodne ravnopravnosti i borbu protiv diskriminacije te poziva da se u relevantne politike i programe potrošnje EU-a uključi perspektiva rodne ravnopravnosti; od Komisije očekuje da što prije predstavi okvir za rodno osviještenu politiku u proračunu Unije;

26.  ponavlja važnost europske politike susjedstva kojom se jačaju odnosi sa susjednim zemljama i podržavaju mirovni procesi, potiče gospodarski i socijalni rast te održiva prekogranična suradnja; podsjeća na to da su čvrsti odnosi između EU-a i zapadnog Balkana ključni za stabilizaciju područja i njihovih pretpristupnih procesa; podsjeća da financiranje iz proračuna Unije mora biti prilagođeno jačanju sposobnosti država da nastave s potrebnim pravnim, političkim, društvenim i gospodarskim reformama, posebno jačajući pravilno funkcioniranje javne uprave te podupirući stabilnost i otpornost demokratskih institucija te provedbe vladavine prava;

Suočavanje s izazovima u području okoliša i klimatskim promjenama

27.  ističe da proračun za 2020. mora znatno doprinijeti suočavanju s izazovima u području okoliša i klimatskim promjenama kako bi se kompenzirao postojeći zaostatak i kako bi se ispunile obveze EU-a; podsjeća da se Unija obvezala da će biti predvodnica u prelasku na niskougljično i klimatski neutralno gospodarstvo, no žali zbog toga što Unija ne ispunjava svoje klimatske ciljeve, posebno one prema kojima bi u razdoblju 2014. – 2020. 20 % rashoda Unije trebalo biti povezano s klimom; stoga smatra da je znatno povećanje potrošnje povezane s klimom ključno za postizanje napretka u ostvarivanju ciljeva klimatske politike Unije i Pariškog sporazuma; smatra da je potrebno dodatno promicati i optimizirati uključivanje klimatskih pitanja u sve sektore politike Unije te da je, po potrebi, potrebno uvesti sustav provjere u pogledu klime i održivosti; zahtijeva povećanje financijskih sredstava za sve relevantne programe Unije kojima se podržavaju projekti s europskom dodanom vrijednošću i koji doprinose prijelazu na čistu energiju i učinkovitosti resursa, promicanju održivog zelenog i plavog gospodarstva i očuvanju prirode, s naglaskom na biološku raznolikost, staništa i ugrožene vrste;

28.  naglašava da bi, ako se rješavanju problema klimatskih promjena želi pristupiti na dosljedan i učinkovit način, ratifikacija i provedba Pariškog sporazuma trebala biti uvjet EU-a za buduće trgovinske sporazume; u tom pogledu podsjeća na svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o klimatskoj diplomaciji(7) i na svoj poziv Komisiji da provede sveobuhvatnu procjenu o usklađenosti postojećih sporazuma o slobodnoj trgovini s obvezama iz Pariškog sporazuma; smatra da, ako neki partner EU-a ne ispuni te obveze, Komisija može nametnuti privremenu obustavu obveza EU-a u pogledu liberalizacije trgovine prema tim partnerima;

Otvorena pitanja uoči proračunskog postupka za 2020.

29.  očekuje da povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije u ožujku 2019. neće izravno utjecati na proračun za 2020. jer će Ujedinjena Kraljevina doprinijeti i sudjelovati u izvršenju proračuna; međutim, potiče Komisiju da procijeni sve moguće ishode i pripremi se za njih kako bi osigurala dobro financijsko upravljanje proračunom Unije i da osigura plan za nepredviđene situacije te definira jasne obveze i okvirne mehanizme, štiteći proračun EU-a u slučaju da Ujedinjena Kraljevina ne doprinosi ili ne sudjeluje u izvršenju proračuna EU-a za 2020.;

30.  podsjeća da će, prema zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o jačanju naslova 1.a kroz izmjenu proračuna, koja je izdana u zajedničkim zaključcima o proračunu za 2019., Komisija predstaviti izmjenu proračuna kojom se povećavaju razine odobrenih sredstava za program Erasmus+ i Obzor 2020. čim tehnička prilagodba VFO-a za 2020. bude dovršena u proljeće 2019., kako bi ju Vijeće i Europski parlament mogli čim prije obraditi;

31.  naglašava da se člankom 15. stavkom 3. Financijske uredbe dopušta da se opozvani iznosi nastali kao rezultat potpunog ili djelomičnog neprovođenja odgovarajućih istraživačkih projekata ponovno stave na raspolaganje za istraživačke programe u okviru godišnjeg proračunskog postupka te da u njegovoj provedbi nisu predviđeni nikakvi dodatni preduvjeti; poziva Komisiju da posebno izvijesti o iznosima opozvanih sredstava za istraživačke programe te da pruži sve relevantne informacije i detalje povezane s tim člankom; traži od predsjedništva Vijeća da razjasni je li taj članak sada u potpunosti jasan svim državama članicama; u svakom slučaju zahtijeva da se ta odredba i odgovarajući postupak pokrenu u kontekstu proračunskog postupka za 2020. te da se već sada uključe u nacrt proračuna;

32.  smatra da bi, kao grana proračunskog tijela koju izravno biraju građani, Parlament trebao ispuniti svoju političku ulogu i iznijeti prijedloge za pilot-projekte i pripremna djelovanja kojima će se izraziti njegova politička vizija za budućnost; obvezuje se da će, u tom kontekstu, predložiti paket pilot-projekata i pripremnih djelovanja razrađenih u uskoj suradnji sa svakim od svojih odbora kako bi pronašao pravu ravnotežu između političke volje i tehničke izvedivosti, u skladu s procjenom Komisije;

o
o   o

33.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

(1) SL L 193, 30.7.2018., str. 1.
(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.
(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(4) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.
(5) SL L 67, 7.3.2019.
(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0433.
(7) Usvojeni tekstovi: P8_TA(2018)0280.


Rodna ravnopravnost u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a
PDF 132kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o rodnoj ravnoteži u imenovanjima u području ekonomske i monetarne politike EU-a (2019/2614(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0211RC-B8-0171/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir dokument Komisije pod nazivom „Strateška suradnja za jednakost spolova od 2016. do 2020.ˮ,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 11. veljače 2019. za imenovanje člana Izvršnog odbora Europske središnje banke,

–  uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak UFEU-a, na temelju kojeg se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom,

–  uzimajući u obzir Protokol br. 4 o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 11.2.,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0144/2019),

–  uzimajući u obzir odabir Joséa Manuela Campe za predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, o čemu je 19. veljače 2019. odlučeno u Odboru nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (C8-0052/2019),

–  uzimajući u obzir članak 48. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ(1),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0146/2019),

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 30. siječnja 2019. u vezi s imenovanjem Sebastiana Laviole na dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora,

–  uzimajući u obzir članak 56. stavak 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010(2),

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0148/2019),

–  uzimajući u obzir pisma koja je 5. ožujka 2019. predsjednik Europskog parlamenta uputio predsjedniku Komisije i predsjedniku Vijeća EU-a,

–  uzimajući u obzir pismo koje je 5. ožujka 2019. predsjednik Europskog parlamenta uputio predsjedniku Komisije i odgovor predsjednika Komisije od 11. ožujka 2019.,

–  uzimajući u obzir pismo koje je 23. ožujka 2018. predsjednik Europskog parlamenta uputio predsjedniku Vijeća,

–  uzimajući u obzir pismo koje je 8. ožujka 2018. predsjednik Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta uputio predsjedniku Euroskupine,

–  uzimajući u obzir indeks ravnopravnosti spolova za 2017. Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. te članak 228.a Poslovnika,

A.  budući da je člankom 8. UFEU-a rodno osviještena politika utvrđena kao horizontalno načelo, dok je člankom 2. UEU-a načelo ravnopravnosti žena i muškaraca utvrđeno kao vrijednost Unije;

B.  budući da su jednak pristup mogućnostima i nediskriminacija sastavne vrijednosti Europske unije;

C.  budući da je 7. ožujka 2011. Vijeće usvojilo Europski pakt za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2020.;

D.  budući da Parlament žali zbog činjenice da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarstva i financijskih usluga; budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere kako bi se osigurala rodna ravnoteža;

E.  budući da su predsjednici Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, u ime klubova zastupnika, tijekom godina u više navrata obavijestili predsjednike Vijeća, Euroskupine, Komisije i Vijeća EU-a o nedostatku rodne raznolikosti u ESB-u, ali i u drugim gospodarskim, financijskim i monetarnim institucijama EU-a;

F.  budući da je iz indeksa ravnopravnosti spolova EIGE-a za 2017. vidljivo da je donošenje ekonomskih odluka i dalje područje na kojemu EU bilježi najniže rezultate u pogledu rodne ravnopravnosti i zastupljenosti žena;

G.  budući da je među šestero članova Izvršnog odbora ESB-a samo jedna žena; budući da su među 25 članova Upravnog vijeća ESB-a samo dvije žene;

H.  budući da su predsjednici Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) te Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) svi redom muškarci;

I.  budući da je predsjednicu jedinstvenog nadzornog mehanizma nedavno zamijenio muškarac, čime je Jedinstveni sanacijski odbor ostao jedino tijelo EU-a u široj sferi financijskih i gospodarskih institucija EU-a kojim predsjeda žena;

J.  budući da, unatoč brojnim zahtjevima koje je Parlament uputio Vijeću tražeći da se popravi nedostatak rodne ravnoteže u Izvršnom odboru ESB-a, Vijeće te zahtjeve nije ozbiljno shvatilo;

K.  budući da su, unatoč brojnim pozivima na poštovanje rodne ravnoteže pri podnošenju popisa kandidata koje je Europski parlament uputio u vezi s prethodnim imenovanjima, svi kandidati za predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo bili muškarci;

L.  budući da su se, iako se u postupcima odabira predsjednika, potpredsjednika i članova Jedinstvenog sanacijskog odbora dosad uzimalo u obzir načelo rodne ravnoteže, u spomenutom slučaju na popisu kandidata koji su ušli u uži izbor predstavljenom Parlamentu nalazili samo muškarci, unatoč obavezama iz članka 56. stavka 4. Uredbe (EU) br. 806/2014;

M.  budući da bi se, iako se ne može isključiti mogućnost da u jednom postupku odabira na temelju pojedinačnih prijava nema kvalificiranih kandidata obaju spolova, trebalo poštovati opće načelo rodne ravnoteže kada je riječ o sastavu odbora ESB-a i nadzornih tijela;

N.  budući da je Odbor za ekonomska i monetarna pitanja Europskog parlamenta aktualne kandidate za položaje glavnog ekonomista ESB-a, predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo i člana Jedinstvenog sanacijskog odbora smatrao iskusnima i kvalificiranima te su ti kandidati osvojili znatnu većinu u tajnom glasovanju;

O.  budući da ostvarivanje rodne ravnopravnosti nije samo žensko pitanje, već ono treba uključivati društvo u cjelini;

1.  naglašava da rodna ravnoteža u odborima i vladama osigurava šire kompetencije i šire perspektive te da nedostatak rodne ravnoteže dovodi institucije u opasnost od nerazmatranja potencijalno izvrsnih kandidata;

2.  izražava žaljenje zbog toga što Komisija i velika većina vlada EU-a do sada nisu bile uspješne u promicanju veće rodne ravnoteže u institucijama i tijelima EU-a, posebno u pogledu imenovanja na visokoj razini u području gospodarske, financijske i monetarne politike; očekuje od država članica i institucija EU-a da hitro povećaju rodnu ravnotežu na najvišim položajima;

3.  poziva vlade država članica, Europsko vijeće, Vijeće, Euroskupinu i Komisiju da u okviru svojih predstojećih prijedloga u vezi s užim izborom kandidata i imenovanjima aktivno rade na postizanju rodne ravnoteže te da pritom nastoje predložiti barem po jednu kandidatkinju i jednog kandidata u svakom postupku imenovanja;

4.  naglašava da se obvezuje da u budućnosti neće uzimati u obzir popise kandidata ako se njima, uz zahtjeve koji se odnose na kvalifikacije i iskustvo, u postupku odabira ne bude poštovalo i načelo rodne ravnoteže;

5.  predlaže da se u budući akcijski plan Parlamenta za rodnu ravnopravnost, predviđen člankom 228.a Poslovnika, uvede zahtjev da se ne odobravaju imenovanja u odbore i druga tijela agencija EU-a ako se u užem izboru kandidata koje predlaže dotična institucija ili tijelo ne poštuje rodna ravnoteža;

6.  priznaje da sam Parlament nije poštovao te standarde i obvezuje se da će poboljšati svoje rezultate u promicanju rodne ravnoteže u području ekonomske i monetarne politike;

7.  potvrđuje da su za postizanje rodne ravnoteže na izvršnoj razini u institucijama i tijelima Unije potrebni kvalificirani kandidati iz država članica; stoga poziva države članice da poduzmu konkretne korake za poboljšanje rodne ravnoteže u nacionalnim institucijama i na taj način pripreme temelje i za muške i za ženske visokokvalitetne kandidate za vodeće položaje u EU-u u području bankarstva i financijskih usluga;

8.  poziva Komisiju i Vijeće da povećaju transparentnost postupaka zapošljavanja i imenovanja za izvršne direktore agencija EU-a objavom popisa prijavljenih kandidata i onih koji su ušli u uži izbor te razloge za uži izbor kako bi se omogućio javni nadzor otvorenosti, konkurentnosti i rodne osjetljivosti tih postupaka;

9.  poziva na bližu suradnju među institucijama EU-a kako bi se osigurala djelotvornost tih mjera;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, vladama država članica, Europskoj središnjoj banci, jedinstvenom nadzornom mehanizmu, Jedinstvenom sanacijskom odboru, Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo, Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta kapitala te nadležnim nacionalnim tijelima država članica.

(1) SL L 331, 15.12.2010., str. 12.
(2) SL L 225, 30.7.2014., str. 1.


Imenovanje Sebastiana Laviole za novog člana Jedinstvenog sanacijskog odbora
PDF 126kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o prijedlogu Komisije u vezi s imenovanjem člana Jedinstvenog sanacijskog odbora (N8-0021/2019 – C8-0042/2019 – 2019/0901(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0212A8-0148/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije u vezi s imenovanjem Sebastiana Laviole na dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora od 30. siječnja 2019. (N8-0021/2019),

–  uzimajući u obzir članak 56. stavak 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010(1),

–  uzimajući u obzir članak 122.a Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0148/2019),

A.  budući da je člankom 56. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 predviđeno da se članovi Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 43. stavka 1. točke (b) te Uredbe imenuju na temelju zasluga, vještina, poznavanja bankovnih i financijskih pitanja te iskustva povezanog s financijskim nadzorom, regulacijom i sanacijom banaka;

B.  budući da su, unatoč obvezama iz članka 56. stavka 4. Uredbe (EU) br. 806/2014 i bez obzira na brojne pozive Parlamenta u pogledu ravnoteže spolova prilikom predstavljanja popisa kandidata, svi kandidati bili muškarci, što Parlament osuđuje; budući da Parlament žali zbog toga što su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarskih i financijskih usluga te zahtijeva da se taj zahtjev poštuje upri sljedećem imenovanju; budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere kako bi se osigurala rodna ravnoteža;

C.  budući da je u skladu s člankom 56. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 Komisija 7. prosinca 2018. sastavila uži popis kandidata za dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 43. stavka 1. točke (b) te Uredbe;

D.  budući da je taj popis u skladu s člankom 56. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 806/2014 dostavljen Parlamentu;

E.  budući da je Komisija 30. siječnja 2019. donijela prijedlog o imenovanju Sebastiana Laviolea kao člana Odbora i direktora za razvoj i koordinaciju sanacijske politike u Jedinstvenom sanacijskom odboru te ga je proslijedila Parlamentu;

F.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta potom ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata za dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora, posebno u odnosu na uvjete utvrđene člankom 56. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014;

G.  budući da je 26. veljače 2019. u tom odboru održano saslušanje Sebastiana Laviole, na kojem je on održao uvodnu riječ, a zatim odgovarao na pitanja članova odbora;

1.  odobrava prijedlog Komisije u vezi s imenovanjem Sebastiana Laviole na dužnost člana Jedinstvenog sanacijskog odbora na razdoblje od pet godina;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji i vladama država članica.

(1) SL L 225, 30.7.2014., str. 1.


Imenovanje člana Izvršnog odbora Europske središnje banke
PDF 124kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Preporuci Vijeća o imenovanju člana Izvršnog odbora Europske središnje banke (05940/2019 – C8-0050/2019 – 2019/0801(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0213A8-0144/2019

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 11. veljače 2019. (05940/2019)(1),

–  uzimajući u obzir članak 283. stavak 2. drugi podstavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim se Europsko vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0050/2019),

–  uzimajući u obzir Protokol (br. 4) o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 11.2.,

–  uzimajući u obzir članak 122. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0144/2019),

A.  budući da se Europsko vijeće pismom od 14. veljače 2019. savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem g. Philipa R. Lanea na funkciju člana Izvršnog odbora Europske središnje banke na mandat od osam godina, počevši od 1. lipnja 2019.;

B.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 283. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i nužne potpune neovisnosti ESB-a, u skladu s člankom 130. Ugovora; budući da je, u okviru tog ocjenjivanja, Odbor zaprimio životopis kandidata kao i njegove odgovore na pismeni upitnik koji mu je upućen;

C.  budući da je u tom Odboru 26. veljače 2019. održano saslušanje kandidata, tijekom kojega je on dao uvodnu izjavu i potom odgovorio na pitanja članova Odbora;

D.  budući da Parlament žali zbog toga što, unatoč brojnim zahtjevima koje je uputio Vijeću da ponovno razmotri nedostatak rodne ravnoteže u Izvršnom odboru ESB-a, Europsko vijeće nije te zahtjeve shvatilo ozbiljno i traži da se taj zahtjev poštuje pri sljedećem imenovanju; budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarstva i financijskih usluga; budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere za osiguranje rodne ravnoteže;

1.  daje pozitivno mišljenje o Preporuci Vijeća da se Philipa R. Lanea imenuje članom Izvršnog odbora Europske središnje banke;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Europskom vijeću, Vijeću i vladama država članica.

(1) Još nije objavljena u Službenom listu.


Imenovanje Joséa Manuela Campe za predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo
PDF 125kWORD 48k
Odluka Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Prijedlogu imenovanja predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (N8-0028/2019 – C8-0052/2019 – 2019/0902(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0214A8-0146/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir odabir Joséa Manuela Campe za predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, o čemu je 19. veljače 2019. odlučeno u Odboru nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (C8-0052/2019),

–  uzimajući u obzir članak 48. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ(1),

–  uzimajući u obzir članak 122.a Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0146/2019),

A.  budući da je člankom 48. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010 predviđeno da se predsjednik Europskog nadzornog tijela za bankarstvo imenuje na temelju zasluga, vještina, znanja o financijskim institucijama i tržištima te iskustva relevantnog za financijski nadzor i regulativu, nakon provedbe otvorenog selekcijskog postupka;

B.  budući da je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo 12. prosinca 2018. objavilo natječaj za radno mjesto predsjednika Nadzornog tijela; budući da je rok za podnošenje prijava bio 11. siječnja 2019.;

C.  budući da je Odbor nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo 5. veljače 2019. usvojio uži popis kandidata za radno mjesto predsjednika Nadzornog tijela;

D.  budući da je 19. veljače 2019. Odbor nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo odabrao Joséa Manuela Campu za predsjednika Nadzornog tijela, o čemu je izvijestio Parlament;

E.  budući da je Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Europskog parlamenta potom ocijenio kvalifikacije kandidata kojeg je odabrao Odbor nadzornih tijela Europskog nadzornog tijela za bankarstvo, posebno u odnosu na uvjete utvrđene člankom 48. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010;

F.  budući da je 26. veljače 2019. Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku održao saslušanje Joséa Manuela Campe na kojem je on dao uvodnu izjavu i potom odgovorio na pitanja članova Odbora;

G.  budući da, unatoč brojnim pozivima koje je Europski parlament prilikom prethodnih imenovanja uputio u pogledu rodne ravnoteže pri podnošenju popisa kandidata, Parlament žali što su svi kandidati bili muškarci i traži da se taj zahtjev poštuje pri sljedećem imenovanju; budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na izvršnim položajima u području bankarstva i financijskih usluga; budući da bi sve institucije i tijela EU-a i država članica trebali provoditi konkretne mjere kako bi se osigurala rodna ravnoteža;

1.  odobrava imenovanje Joséa Manuela Campe za predsjednika Europskog nadzornog tijela za bankarstvo na razdoblje od pet godina;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i vladama država članica.

(1) SL L 331, 15.12.2010., str. 12.


Europski režim sankcija za kršenje ljudskih prava
PDF 140kWORD 55k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o europskom režimu sankcija za kršenje ljudskih prava (2019/2580(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0215RC-B8-0177/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima poziva na uspostavu mehanizma na razini EU-a za uvođenje ciljanih sankcija protiv pojedinaca koji sudjeluju u teškom kršenju ljudskih prava, uključujući svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2010. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu za 2009. i politici Europske unije na tu temu(1) i svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o iskorjenjivanju mučenja u svijetu(2),

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije podnesene u skladu s člankom 135. Poslovnika u kojima poziva na uvođenje ciljanih sankcija protiv pojedinaca koji sudjeluju u teškom kršenju ljudskih prava, među ostalim one od 19. siječnja 2018. o stanju u Burundiju(3), od 5. srpnja 2018. o Burundiju(4), od 18. svibnja 2017. o Južnom Sudanu(5), od 14. lipnja 2017. o Demokratskoj Republici Kongu(6), od 18. siječnja 2018. o Demokratskoj Republici Kongu(7), od 14. rujna 2017. o Gabonu: represija nad oporbom(8), od 5. listopada 2017. o stanju na Maldivima(9), od 5. listopada 2017. o slučajevima vođa krimskih Tatara Ahtema Čijgoza, Iljmija Umerova i novinara Mikole Semene(10), od 30. studenog 2017.(11) i 4. listopada 2018.(12) o stanju u Jemenu , od 14. prosinca 2017. o Kambodži: osobito o raspuštanju Kambodžanske stranke nacionalnog spasa(13), od 14. prosinca 2017. o položaju naroda Rohingya(14), od 15. ožujka 2018. o stanju u Siriji(15), od 25. listopada 2018. o stanju u Venezueli(16), od 13. rujna 2018. o Mjanmaru/Burmi, posebno slučaj novinara Wa Lonea i Kyaw Soe Ooa(17), od 25. listopada 2018. o stanju u Azovskom moru(18), od 25. listopada 2018. o ubojstvu novinara Džemala Hašogdžija u saudijskom konzulatu u Istanbulu(19) i od 14. veljače 2019. o stanju u Čečeniji i slučaju Ojuba Titijeva(20),

–  uzimajući u obzir svoju Preporuku Vijeću od 2. travnja 2014. o uvođenju zajedničkih viznih ograničenja za ruske dužnosnike upletene u slučaj Sergeja Magnitskog(21),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. i politici Europske unije u tom području(22),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama(23),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2019. o stanju političkih odnosa EU-a i Rusije(24),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država(25),

–  uzimajući u obzir poglavlje 2. glave V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) o donošenju sankcija u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP),

–  uzimajući u obzir članak 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o donošenju sankcija protiv trećih zemalja kao i protiv pojedinaca, skupina i nedržavnih subjekata,

–  uzimajući u obzir izjavu br. 25 Ugovora iz Lisabona o potrebi da se osiguraju odgovarajuća postupovna prava pojedinaca ili subjekata na koje se odnose mjere ograničavanja EU-a ili mjere EU-a za borbu protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezine protokole,

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan o ljudskim pravima i demokraciji za razdoblje 2015. – 2019.,

–  uzimajući u obzir izjavu predsjednika Jean-Claudea Junckera prilikom govora o stanju Unije 12. rujna 2018., u kojoj je predložio da države članice iskoriste postojeća pravila EU-a kako bi se s jednoglasnog donošenja odluka prešlo na sustav glasovanja kvalificiranom većinom u određenim područjima ZVSP-a EU-a, kao što su zajednički odgovor na kršenje ljudskih prava i primjena učinkovitih sankcija,

–  uzimajući u obzir izjavu koju je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku dala nakon zasjedanja Vijeća EU-a za vanjske poslove 10. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 22. siječnja 2019. o Sergeju Magnitskom i drugim slučajevima – ciljanim sankcijama protiv nekažnjavanja,

–  uzimajući u obzir svoju studiju iz travnja 2018. naslovljenu „Ciljane sankcije protiv pojedinaca zbog teškog kršenja ljudskih prava – utjecaj, trendovi i mogućnosti na razini EU-a”,

–  uzimajući u obzir prijedlog od 14. studenog 2018. o osnivanju Europskog povjerenstva za zabranu ulaska zbog kršenja ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir sastanak održan 20. studenog 2018. u Nizozemskoj na temu globalnog režima sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se u članku 21. UEU-a navodi da se Unija u svojem djelovanju vodi načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanja načela iz Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

B.  budući da se EU snažno zalaže sa sustavnu provedbu sankcija koje je utvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a u skladu s poglavljem VII. Povelje UN-a te istodobno izriče vlastite sankcije bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a u slučajevima u kojima Vijeće sigurnosti UN-a nema ovlasti za donošenje mjera ili kad je spriječeno u tome zbog toga što njegove članice nisu uspjele postići dogovor;

C.  budući da su sankcije EU-a (poznate i kao mjere ograničavanja) tijekom protekla dva desetljeća postale sastavni dio skupa instrumenata EU-a za vanjske odnose, te je trenutačno na snazi više od 40 različitih mjera ograničavanja protiv 34 zemlje; budući da se procjenjuje da su dvije trećine sankcija EU-a za pojedine zemlje uvedene kao potpora ciljevima u području ljudskih prava i demokracije;

D.  budući da su sankcije usmjerene na pojedince osmišljene kako bi se štetne posljedice za osobe koje nisu odgovorne za politike ili djelovanja koje su dovele do njihova donošenja svele na najmanju moguću mjeru, posebno u vezi s lokalnim civilnim stanovništvom i zakonitim aktivnostima u dotičnoj zemlji ili s njom; budući da se izravno odnose na osobe odgovorne za kršenja te imaju odvraćajuću ulogu;

E.  budući da su sve sankcije koje EU donese potpuno u skladu s obvezama iz međunarodnog prava, među kojima su i one koje se odnose na ljudska prava i temeljne slobode; budući da bi sankcije trebalo redovito preispitivati kako bi se osiguralo da doprinose ostvarenju navedenih ciljeva;

F.  budući da je EU, uz sankcije za pojedine zemlje čiji je cilj dovesti do promjena u postupcima zemalja, nedavno uveo mjere ograničavanja za borbu protiv širenja i upotrebe kemijskog oružja i kibernapada, kao i posebne mjere za borbu protiv terorizma;

G.  budući da su postojeće sankcije EU-a usmjerene i na državne i na nedržavne aktere, kao što su teroristi i terorističke skupine;

H.  budući da je tijekom proteklih nekoliko mjeseci bilo mnogo slučajeva u kojima su europska poduzeća ili čak države članice EU-a prekršili sankcije EU-a; budući da ti primjeri skreću pozornost na potrebu da se dodatno pojasni područje primjene i doseg sankcija koje su trenutačno na snazi, kao i da se pojasni u kojoj su mjeri države i poduzeća odgovorni za to da osiguraju da krajnja namjena ili odredište njihove robe i usluga nisu obuhvaćeni sankcijama;

I.  budući da su mjerodavna tijela država članica EU-a odgovorna za izvršenje sankcija, dok se odluke o tim mjerama donose na europskoj razini;

J.  budući da je američki kongres 2016. donio Magnitskijev zakon globalne primjene (Global Magnitsky Act) na temelju Akta o odgovornosti vladavine prava potaknut slučajem Sergeja Magnitskog iz 2012. čiji je cilj bio sankcionirati pojedince odgovorne za smrt Sergeja Magnitskog tijekom istražnog pritvora u ruskom zatvoru gdje je bio podvrgnut neljudskim uvjetima, namjernom zanemarivanju i mučenju;

K.  budući da su Estonija, Latvija, Litva, Ujedinjena Kraljevina, Kanada i Sjedinjene Američke Države donijele zakone o režimu sankcija za kršenje ljudskih prava, odnosno zakone po uzoru na Magnitskijev zakon; budući da je Parlament više puta pozvao na uspostavu sličnog globalnog režima sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava, kojim bi se osigurala dosljednost i djelotvornost zamrzavanja imovine pojedinaca, zabrana izdavanja viza i drugih sankcija koje su države članice i EU uveli protiv pojedinaca i subjekata;

L.  budući da je nizozemska vlada u studenom 2018. pokrenula raspravu među državama članicama EU-a o političkoj prilici za uvođenje ciljanog režima sankcija u području ljudskih prava na razini EU-a; budući da su preliminarne rasprave nastavljene na razini radne skupine Vijeća;

1.  snažno osuđuje sva kršenja ljudskih prava diljem svijeta; poziva Vijeće da brzo uspostavi autonoman, fleksibilan i reaktivan režim sankcija na razini EU-a koji će omogućiti usmjerenost na bilo kojeg pojedinca, državne ili nedržavne aktere i druge subjekte koji su odgovorni za teško kršenje ljudskih prava ili su u tome sudjelovali;

2.  naglašava da bi režim sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava trebao dodatno razraditi prijedloge iz prethodnih rezolucija u kojima se poziva na uspostavu mehanizma na razini EU-a za uvođenje ciljanih sankcija; smatra da bi režim sankcija EU-a u području ljudskih prava usmjeren protiv pojedinaca upletenih u kršenje ljudskih prava bilo gdje u svijetu trebao eksplicitno i simbolički nositi ime Sergeja Magnitskog; pozdravlja činjenicu da je u nizu zemalja uvedeno slično zakonodavstvo koje se bavi kršiteljima ljudskih prava diljem svijeta; naglašava potrebu za transatlantskom suradnjom kako bi se kršitelje ljudskih prava pozvalo na odgovornost; potiče druge države da uvedu slične instrumente;

3.  čvrsto vjeruje da je takav režim ključan dio postojećih instrumenata EU-a u području ljudskih prava i vanjske politike te da bi se njime ojačala uloga EU-a kao globalnog aktera u području ljudskih prava, posebno u njegovoj borbi protiv nekažnjavanja i njegovoj potpori žrtvama zlostavljanja te borcima za ljudska prava diljem svijeta;

4.  ističe da bi taj režim sankcija trebao omogućiti izricanje mjera ograničavanja, posebno zamrzavanja imovine i zabrane ulaska u EU, protiv svakog pojedinca ili subjekta koji je odgovoran za teško kršenje i povrede ljudskih prava i sustavnu korupciju povezanu s teškim kršenjem ljudskih prava, upleten je u ta djela ili je u njima sudjelovao, financirao ih ili pridonio njihovu planiranju, vođenju ili izvršavanju; naglašava da je potrebno jasno definirati što je obuhvaćeno kršenjem te uspostaviti odgovarajuće pravne puteve kojima se uvrštavanje na popis može dovesti u pitanje;

5.  uvjeren je da će taj novi režim pozitivno utjecati na ponašanje predmetnih pojedinaca i subjekata te da će imati odvraćajući učinak; u tu svrhu ističe potrebu da sve države članice EU-a na isti, dosljedan način tumače, objašnjavaju i izvršavaju primjenu sankcija; apelira na države članice i Komisiju da pojačaju suradnju i razmjenu informacija te da osmisle europski nadzorni i izvršni mehanizam;

6.  pozdravlja prijedlog predsjednika Komisije da se napusti obveza jednoglasnosti u procesu donošenja odluka u Vijeću kada je riječ o područjima ZVSP-a i apelira na Vijeće da taj novi instrument za sankcije donese tako da se o uvođenju sankcija za kršenje ljudskih prava može odlučiti kvalificiranom većinom u Vijeću;

7.  podržava preliminarne rasprave na razini Vijeća u uspostavi takvog instrumenta za sankcije; apelira na potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i njezine službe da zauzmu konstruktivan i proaktivan pristup kako bi se te rasprave uspješno zaključile prije kraja ovog parlamentarnog saziva i očekuje da će o tome izvijestiti Parlament; naglašava važnost nadzorne uloge Parlamenta nad tim budućim režimom, posebno u pogledu opsega i definicije kriterija za uvrštavanje na popis, kao i mogućnosti za sudsku zaštitu;

8.  poziva sve države članice da se pobrinu za to da se njihova tijela vlasti, poduzeća i ostali akteri registrirani na njihovu teritoriju u potpunosti pridržavaju odluka Vijeća o mjerama ograničavanja protiv pojedinaca i subjekata, posebno kada je riječ o zamrzavanju imovine pojedinaca uvrštenih na popis i ograničavanju prihvata na teritorij države zbog kršenja ljudskih prava; izražava zabrinutost zbog nedavnih informacija o kršenju tih odluka i podsjeća države članice da su u skladu s međunarodnim pravom obvezne uhititi i kazneno goniti osobe osumnjičene za okrutne zločine koje se nalaze na njihovu teritoriju;

9.  ističe da su pojačana suradnja i razmjena informacija između tih tijela, kao i europski izvršni mehanizam, ključni kako bi se osiguralo ujednačeno izvršavanje i tumačenje mjera ograničavanja EU-a koje su na snazi i kako bi europska poduzeća mogla poslovati pod jednakim uvjetima;

10.  ustraje u tome da je važno da budući režim sankcija EU-a za kršenje ljudskih prava bude dosljedan i komplementaran postojećim politikama EU-a i postojećim mjerama ograničavanja za pojedine zemlje te horizontalnim mjerama ograničavanja; u tom pogledu inzistira na tome da taj novi režim ne bi smio zamijeniti područje primjene aktualnih mjera za pojedine zemlje; nadalje, smatra da svaki budući režim mora biti u potpunosti komplementaran i usklađen s postojećim međunarodnim okvirom za sankcije, posebno u pogledu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;

11.  naglašava da vjerodostojnost i legitimnost tog režima ovise o njegovoj potpunoj sukladnosti s najvišim mogućim standardima u pogledu zaštite i poštovanja postupovnih prava dotičnih pojedinaca ili subjekata; u tom pogledu ustraje u tome da se odluke o uvrštavanju pojedinaca ili subjekata na popis ili o njihovu uklanjanju s popisa temelje na jasnim, transparentnim i definiranim kriterijima i da budu izravno povezane s počinjenim kaznenim djelom kako bi se zajamčilo temeljito sudsko preispitivanje i prava na pravni lijek; poziva na sustavno uključivanje jasnih i konkretnih referentnih vrijednosti i metodologije za ukidanje sankcija i uklanjanje s popisa;

12.  ističe da bi kazneni progon počinitelja teških kršenja ljudskih prava i okrutnih zločina u nacionalnim ili međunarodnim jurisdikcijama trebao i dalje biti glavni cilj svih napora koje EU i njegove države članice ulažu u borbu protiv nekažnjavanja; u tom pogledu podsjeća na načelo univerzalne jurisdikcije; poziva Vijeće da u područje primjene tog režima uvrsti prekogranična kršenja; naglašava da je potrebna koordinirana multilateralna suradnja kako bi se spriječilo izbjegavanje sankcija;

13.  poziva Komisiju da nakon uspostave tog režima osigura odgovarajuća sredstva i stručno znanje za njegovu provedbu i nadzor te da posebnu pozornost posveti komunikaciji s javnošću o uvrštavanju na popis i u EU-u i u predmetnim zemljama;

14.  odaje počast neumornim naporima aktivista civilnog društva koji podupiru uvođenje takvog režima; potiče uspostavu savjetodavnog odbora na razini EU-a;

15.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i glavnom tajniku Vijeća Europe.

(1) SL C 169E, 15.6.2012., str. 81.
(2) SL C 378, 9.11.2017., str. 52.
(3) SL C 242, 10.7.2018., str. 10.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0305.
(5) SL C 307, 30.8.2018., str. 92.
(6) SL C 331, 18.9.2018., str. 97.
(7) SL C 458, 19.12.2018, str. 52
(8) SL C 337, 20.9.2018., str. 102.
(9) SL C 346, 27.9.2018., str. 90.
(10) SL C 346, 27.9.2018., str. 86.
(11) SL C 356, 4.10.2018., str. 104.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0383.
(13) SL C 369, 11.10.2018., str. 76.
(14) SL C 369, 11.10.2018., str. 91.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0090.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0436.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0345.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0435.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0434.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0115.
(21) SL C 408, 30.11.2017., str. 43.
(22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0515.
(23) SL C 337, 20.9.2018., str. 82.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA-PROV(2019)0157.
(25) SL C 35, 31.1.2018., str. 77.


Hitna potreba za donošenjem Unijine crne liste trećih zemalja u skladu s Direktivom o sprječavanju pranja novca
PDF 137kWORD 51k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o hitnoj potrebi za EU-ovom crnom listom trećih zemalja u skladu s Direktivom o sprečavanju pranja novca (2019/2612(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0216B8-0176/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) .../... od 13. veljače 2019. o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima,

–  uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive br. 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (Četvrta direktiva o sprečavanju pranja novca), a posebno njezin članak 9. stavak 2. i članak 64. stavak 5.(1), kako je izmijenjena Direktivom EU 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (Peta direktiva o sprečavanju pranja novca), a posebno njezin članak 1. stavak 5.(2),

–  uzimajući u obzir smjernice Komisije za budućnost pod nazivom „Prema novoj metodologiji EU-a za procjenu visokorizičnih trećih zemalja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma”(3),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 22. lipnja 2018. naslovljen „Metodologija za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja u skladu s Direktivom (EU) 2015/849” (SWD (2018)0362), u kojem se, među ostalim, definiraju treće zemlje prioritetne razine 1 i 2,

–  uzimajući u obzir pismo predsjednika Posebnog odbora za financijski kriminal, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza (TAX3) od 25. veljače 2019. upućeno povjerenici Jourovoj o delegiranom aktu o visokorizičnim trećim zemljama sa strateškim nedostacima u režimima za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma,

–  uzimajući u obzir pismo predsjednika posebnog odbora TAX3 od 5. ožujka 2019. o stajalištu Vijeća o popisu visokorizičnih trećih zemalja u kojima postoje nedostaci u pogledu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma (C(2019)1326),

–  uzimajući u obzir razmjenu gledišta održanu 6. ožujka 2019. između povjerenice Jourove i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (ECON) i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE),

–  uzimajući u obzir izjavu Vijeća 6964/1/19 o Delegiranoj uredbi Komisije (EU) od 13. veljače 2019. o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima (C(2019)1326),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je cilj delegirane uredbe i njezina priloga i delegiranih uredbi o izmjeni utvrditi visokorizične zemlje sa strateškim nedostacima u području sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma, koje predstavljaju opasnost za financijski sustav EU-a i za koje su potrebne poboljšane mjere dubinske analize stranke za obveznike u EU-u, u skladu s Četvrtom direktivom o sprečavanju pranja novca;

B.  budući da delegirani akt donesen na temelju članka 9. Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od mjesec dana od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore;

C.  budući da je Parlament odbacio dvije od pet predloženih delegiranih uredbi o izmjeni (C(2016)07495 i C(2017)01951) s obrazloženjem da postupak Komisije za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja nije bilo dovoljno neovisan;

D.  budući da Parlament podupire činjenicu da je Komisija uspostavila novu metodologiju koja se za utvrđivanje jurisdikcija sa strateškim nedostacima u pogledu sprečavanja pranja novca i suzbijanja financiranja terorizma ne oslanja isključivo na vanjske izvore informacija;

E.  budući da je cilj popisa zaštititi integritet financijskog sustava i unutarnjeg tržišta Unije; budući da uključivanje određene zemlje na popis visokorizičnih trećih zemalja ne dovodi do nametanja bilo kakve gospodarske ili diplomatske sankcije, već od obveznika kao što su banke, kockarnice i agencije za promet nekretninama zahtijeva da primjenjuju pojačane mjere dubinske analize na transakcije koje uključuju te zemlje i da se pobrinu za to da financijski sustav EU-a može spriječiti rizike koji se odnose na pranje novca i financiranje terorizma, a koji dolaze iz trećih zemalja;

F.  budući da zemlje mogu biti uklonjene s popisa ako isprave nedostatke u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma;

G.  budući da je Komisija 13. veljače 2019. donijela delegirani akt koji uključuje popis od 23 zemalja i teritorija: Afganistan, Američka Samoa, Bahami, Bocvana, Demokratska Narodna Republika Koreja, Etiopija, Gana, Guam, Iran, Irak, Libija, Nigerija, Panama, Pakistan, Portoriko, Samoa, Saudijska Arabija, Šri Lanka, Sirija, Trinidad i Tobago, Tunis, Američki Djevičanski Otoci i Jemen;

H.  budući da je Vijeće u izjavi od 7. ožujka 2019. navelo da se protivi delegiranom aktu jer prijedlog nije uspostavljen transparentnim i stabilnim postupkom kojim se dotične države aktivno potiču da poduzmu odlučne mjere, uz istodobno poštovanje njihova prava da budu saslušane;

I.  budući da je u Radnom dokumentu službi Komisije objavljenom 22. lipnja 2018. utvrđena nova metodologija u kojoj se primjenjuju revidirani kriteriji za utvrđivanje visokorizičnih trećih zemalja;

J.  budući da je Komisija 23. siječnja 2019. započela sa savjetovanjima s trećim zemljama uvrštenima na popis u delegiranom aktu i da se sastala sa svim zemljama koje su zatražile više informacija o razlozima njihova uvrštavanja na popis;

K.  budući da je Vijeće 7. ožujka 2019.u okviru Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove odbacilo delegirani akt;

1.  pozdravlja činjenicu da je Komisija 13. veljače 2019. donijela novi popis od 23 trećih zemalja sa strateškim nedostacima u okvirima za sprečavanje pranja novca i borbu protiv terorizma;

2.  izražava žaljenje zbog toga što je Vijeće uložilo prigovor na delegirani akt koji je predložila Komisija;

3.  potiče Komisiju da uzme u obzir sve izražene zabrinutosti i da što prije izradi novi delegirani akt;

4.  pohvaljuje rad Komisije na donošenju neovisnog popisa koji se temelji na strogim kriterijima o kojima su se usuglasili suzakonodavci; naglašava da je za Uniju važno da ima neovisan popis visokorizičnih trećih zemalja s nedostacima u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma te pozdravlja novu metodologiju Komisije za utvrđivanje visokorizičnih zemalja na temelju Četvrte direktive o sprečavanju pranja novca i Pete direktive o sprečavanju pranja novca;

5.  podsjeća da članak 9. stavak 2. Direktive (EU) 2015/849, kako je izmijenjena Petom direktivom o sprečavanju pranja novca, obvezuje Komisiju da neovisno ocjenjuje strateške nedostatke u nekoliko područja;

6.  smatra da bi se, radi zaštite integriteta popisa visokorizičnih zemalja, postupak provjere i donošenja odluka trebao provoditi isključivo na temelju te metodologije i da na njega ne smiju utjecati stajališta koja prelaze okvire nedostataka u području sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma;

7.   napominje da su lobiranja i diplomatski pritisci zemalja koje su uvrštene na popis bili i bit će dio postupka utvrđivanja visokorizičnih zemalja; ističe da takvi pritisci ne bi smjeli ugroziti sposobnost institucija EU-a da suzbijaju pranje novca i da se bore protiv financiranja terorizma povezanih s EU-om na učinkovit i neovisan način;

8.  poziva Komisiju da objavi svoje evaluacije zemalja koje su uvrštene na popis kako bi se omogućio javni nadzor te kako ih se na taj način ne bi moglo zlouporabiti;

9.   poziva Komisiju da osigura transparentan proces s jasnim i konkretnim referentnim parametrima za zemlje koje se obvežu provesti reforme kako bi izbjegle uvrštavanje na popis;

10.  napominje da je evaluacija Ruske Federacije još u tijeku; očekuje od Komisije da u svoju evaluaciju uključi i najnovije informacije koje se odnose na tzv. „Troika Laundromat”; podsjeća na to da je u okviru rada odbora ECON, LIBE i TAX3 tijekom ovog zakonodavnog razdoblja izražena zabrinutost u pogledu okvira Ruske Federacije za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma;

11.  poziva Komisiju da surađuje s državama članicama kako bi se osiguralo veće preuzimanje odgovornosti Vijeća u pogledu predložene metodologije Komisije;

12.  poziva države članice koje to još nisu učinile da u svoje nacionalno zakonodavstvo prenesu Četvrtu direktivu o sprečavanju pranja novca i Petu direktivu o sprečavanju pranja novca;

13.  poziva na to da se relevantnoj jedinici u nadležnoj glavnoj upravi Komisije, tj. Glavnoj upravi za pravosuđe i zaštitu potrošača (DG JUST) dodijeli više ljudskih i financijskih resursa;

14.  poziva Komisiju da ostvari znatan napredak u fazi evaluacije trećih zemalja prioritetne razine 2;

15.  podsjeća da je delegirani akt EU-a zaseban postupak u odnosu na popis FATF-a i da treba ostati u isključivoj nadležnosti EU-a;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 141, 5.6. 2015., str. 73.
(2) SL L 156, 19.6. 2018., str. 43.
(3) Vidjeti: https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-11189-2017-INIT/en/pdf


Klimatske promjene
PDF 192kWORD 65k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom (2019/2582(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0217RC-B8-0195/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenog 2018. naslovljenu „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvoˮ (COM(2018)0773),

–  uzimajući u obzir detaljnu analizu kojom je popraćena Komunikacija Komisije(1),

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

–  uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21. te 21. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11) koje su održane u Parizu u Francuskoj od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

–  uzimajući u obzir 24. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP24), 14. zasjedanje u okviru sastanka stranaka Protokola iz Kyota (CMP14) i treći dio 1. zasjedanja konferencije stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma (CMA1.3), koji su održani u Katowicama u Poljskoj od 2. do 14. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama 2018. u Katowicama, Poljska (COP24)(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. ožujka 2018.,

–  uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama naslovljeno „Globalno zatopljenje od 1,5 °Cˮ, njegovo 5. izvješće o procjeni i sažeto izvješće,

–  uzimajući u obzir 9. izdanje Izvješća o odstupanju emisija u sklopu Programa UN-a za okoliš koje je usvojeno 27. studenoga 2018.,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

1.  pozdravlja objavu komunikacije Komisije naslovljene „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo”, u kojoj su istaknuti mogućnosti i izazovi koje europskim građanima i europskom gospodarstvu donosi prijelaz na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova i postavljeni temelji za široku raspravu uz sudjelovanje institucija EU-a, nacionalnih parlamenata, poslovnog sektora, nevladinih organizacija, gradova i zajednica te građana; podupire cilj da se do 2050. postigne nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova i apelira na države članice da učine isto u okviru rasprave o budućnosti Europe na posebnom sastanku na vrhu EU-a koji će se održati u Sibiuu u svibnju 2019.; poziva države članice da se obvežu ostvariti ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja;

2.  prepoznaje da ozbiljni rizici klimatskih promjena veoma zabrinjavaju naše građane; pozdravlja činjenicu da ljudi diljem Europe, posebice mlađe generacije, sve aktivnije prosvjeduju u cilju postizanja pravedne klimatske politike; pozdravlja pozive tih aktivista na veću razinu ambicioznosti i brzo djelovanje kako se ne bi premašilo klimatsko ograničenje od 1,5 °C; smatra da bi nacionalne, regionalne i lokalne vlasti, jednako kao i EU, te pozive trebali ozbiljno uzeti;

3.  naglašava da se europski građani već suočavaju s izravnim posljedicama klimatskih promjena; ističe da su prema podacima Europske agencije za okoliš prosječni godišnji gubici prouzročeni ekstremnim vremenskim i klimatskim pojavama u Uniji od 2010. do 2016. iznosili oko 12,8 milijardi EUR te da bi, ako se ništa ne poduzme, šteta u EU-u zbog klimatskih promjena mogla iznositi barem 190 milijardi EUR do 2080., što je neto gubitak blagostanja od 1,8 % trenutačnog BDP-a EU-a; naglašava da bi se u slučaju scenarija s visokom stopom emisija godišnji troškovi zbog poplava u EU-u mogli povećati na 1 bilijun EUR do 2100. godine i da bi do 2100. katastrofama povezanima s vremenskim nepogodama mogle biti pogođene oko dvije trećine europskih građana u usporedbi sa sadašnjih 5 %; nadalje ističe da će, prema navodima Europske agencije za okoliš, do 2030. 50 % naseljenih područja EU-a biti pogođeno ozbiljnom nestašicom vode;

4.  ističe da je posebno izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama o porastu temperature od 1,5 °C najopsežnija i najnovija znanstvena procjena načina ublažavanja klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom;

5.  naglašava da prema izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama o porastu temperature od 1,5 °C ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C bez ili uz ograničeno premašivanje te vrijednosti podrazumijeva postizanje globalne nulte stope emisija stakleničkih plinova najkasnije do 2067. i ograničavanje globalnih emisija stakleničkih plinova do 2030. na maksimalno 27,4 Gt ekvivalenta CO2 godišnje; u svjetlu tih nalaza ističe da Unija, kao globalni predvodnik i kako bi imala dobre izglede za ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C do 2100., treba težiti što ranijem postizanju nulte neto stope emisija stakleničkih plinova, a najkasnije 2050. godine;

6.  izražava zabrinutost zbog Izvješća o odstupanju emisija za 2018. u sklopu Programa UN-a za okoliš u kojem se navodi da trenutačni bezuvjetni nacionalno utvrđeni doprinosi u velikoj mjeri premašuju granicu zatopljenja nižu od 2 °C iz Pariškog sporazuma te će dovesti do procijenjenog zatopljenja od 3,2 °C(3) do 2100.; ističe da je hitno potrebno da sve stranke Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime ažuriraju svoju razinu ambicioznosti u području klime do 2020.;

Scenariji europske strategije za postizanje nulte stope emisija do sredine stoljeća

7.  smatra da Europa može utrti put prema klimatskoj neutralnosti ulaganjem u inovativna tehnološka rješenja, osnaživanjem građana i usklađivanjem djelovanja u ključnim područjima kao što su energetika, industrijska politika i istraživanje, uz istodobno osiguravanje socijalne pravednosti za pravednu tranziciju;

8.  napominje da je u okviru te strategije predstavljeno osam scenarija za ostvarenje gospodarske, tehnološke i društvene preobrazbe potrebne da bi Unija ispunila dugoročni cilj iz Pariškog sporazuma koji se odnosi na temperaturu; naglašava da samo dva od tih scenarija Uniji omogućuju da najkasnije do 2050. postigne nultu neto stopu emisija; ističe da su za to potrebne hitne mjere i znatni napori na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini i razini EU-a, uz sudjelovanje svih nejavnih aktera; podsjeća na obvezu država članica da donesu nacionalne dugoročne strategije kako je navedeno u Uredbi o upravljanju; stoga poziva države članice da uspostave jasne kratkoročne i dugoročne ciljeve i politike u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma i da pruže potporu ulaganjima za scenarije za ostvarenje cilja nulte neto stope emisija;

9.  ističe da se prvom kategorijom scenarija predstavljenih u okviru strategije emisije stakleničkih plinova do 2050. samo nastoje smanjiti za oko 80 % u usporedbi s razinama iz 1990.; sa zabrinutošću napominje da se tako ulažu manji napori u zadržavanje globalnog zatopljenja na razini ispod 2 °C, što nije u skladu s ciljevima iz Pariškog sporazuma da se porast globalne temperature zadrži na razini znatno nižoj od 2 °C, ni u skladu s daljnjim ciljem zadržavanja tog porasta ispod 1,5 °C;

10.  ističe da se, prema procjenama Komisije, očekuje da će BDP EU-a porasti više u scenarijima s nultom stopom emisija nego u scenarijima s manjim smanjenjima emisija, pri čemu su učinci u oba slučaja neravnomjerno raspoređeni diljem EU-a kao rezultat razlika među državama članicama, među ostalim u pogledu BDP-a po stanovniku i intenziteta ugljika u strukturi izvora energije; smatra da bi se izostankom djelovanja došlo do daleko najneisplativijeg scenarija te da bi se prouzročio ne samo golemi gubitak BDP-a u Europi, već i daljnje povećanje gospodarskih nejednakosti između država članica i regija i unutar njih, s obzirom na to da se očekuje da će posljedice nedjelovanja neke države članice pogoditi jače od drugih;

11.  sa zabrinutošću napominje da ovisnost EU-a o uvozu energije danas iznosi oko 55 %; ističe da bi se u scenariju s nultom neto stopom emisija do 2050. ta ovisnost smanjila na 20 %, što bi pozitivno utjecalo na trgovinsku bilancu i geopolitički položaj EU-a; napominje da bi kumulativna ušteda na troškovima uvoza fosilnih goriva u razdoblju 2031. – 2050. iznosila između 2 i 3 bilijuna EUR, što bi se moglo potrošiti na druge prioritete europskih građana;

12.  pozdravlja uvođenje dvaju scenarija za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050. i podršku Komisije za te scenarije te smatra da je taj cilj koji se želi postići do sredine stoljeća jedini koji je u skladu s obvezama Unije u okviru Pariškog sporazuma; žali zbog činjenice da u strategiji nisu razmotreni scenariji za postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova prije 2050. godine;

13.  napominje da scenariji predloženi u strategiji podrazumijevaju primjenu niza tehnologija za uklanjanje ugljika, kao što su hvatanje i skladištenje ugljika ili hvatanje i korištenje ugljika te neposredno hvatanje ugljika iz zraka, koje se tek trebaju uvesti u širu uporabu; međutim, smatra da bi se u okviru strategije EU-a za ostvarenje nulte neto stope emisija trebala dati prednost izravnom smanjenju emisija i mjerama za očuvanje i poboljšanje prirodnih ponora i spremnika EU-a te da bi se tehnologije za uklanjanje ugljika trebale koristiti samo ako nema drugih opcija za smanjenje emisija; smatra da je do 2030. potrebno daljnje djelovanje ako Unija želi izbjeći oslanjanje na tehnologije za uklanjanje ugljika koje bi uključivale znatne rizike za ekološke sustave, biološku raznolikost i sigurnost opskrbe hranom, kao što je potvrđeno u posebnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama o porastu temperature od 1,5 °C;

Socijalni aspekti klimatskih promjena i pravedna tranzicija

14.  pozdravlja to što Komisija smatra da je nulta neto stopa emisija moguća bez neto gubitka radnih mjesta i s odobravanjem prima na znanje detaljnu procjenu tranzicije u energetski intenzivnim industrijama; naglašava podatak da, uz dobro upravljanje i odgovarajuću potporu za najugroženije regije, sektore i građane, pravedna tranzicija na nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova ima potencijal za ostvarivanje neto porasta broja radnih mjesta u Uniji: zaposlenost u cijelom gospodarstvu povećat će se za 2,1 milijun radnih mjesta do 2050. u okviru scenarija s nultom neto stopom emisija, u usporedbi s povećanjem zaposlenosti od 1,3 milijuna radnih mjesta u okviru scenarija smanjenja emisija od 80 %; stoga smatra da bi Komisija trebala provesti ponovnu reviziju vještina u okviru Panorame vještina EU-a, s regionalnim podacima o potrebama za vještinama u cilju postizanja klimatski neutralne Europe kako bi se najugroženije regije, sektori i osobe poduprli u prekvalificiranju za visokokvalitetna radna mjesta otporna na buduće promjene u tim istim regijama;

15.  ističe brojne dodatne koristi koje će klimatski neutralno društvo imati za javno zdravlje, kako u pogledu ušteda zdravstvenih troškova i manjeg pritiska na sustave osiguranja i javnog zdravstva, tako i u pogledu opće dobrobiti europskih građana zbog povećane biološke raznolikosti, manjeg onečišćenja zraka i smanjene izloženosti onečišćivačima; primjećuje da bi se u takvom scenariju štete za zdravlje smanjile za otprilike 200 milijardi EUR godišnje;

16.  naglašava važnost stvaranja pravednog fonda za tranziciju, osobito za regije najpogođenije dekarbonizacijom poput rudarskih regija, u kombinaciji s općenitim uzimanjem u obzir društvenih učinaka na postojeće financiranje povezano s klimom; u tom pogledu ističe potrebu za širim prihvaćanjem dugoročne strategije u javnosti, s obzirom na preobrazbu koja je potrebna u nekim sektorima;

17.  naglašava da će u određenim regijama EU-a, kao što su regije bogate ugljenom, biti potrebno poduzeti više mjera i uložiti veće napore u pogledu tranzicije na čistu energiju; u tom kontekstu ponavlja svoj poziv da se u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. dodijele posebna sredstva u iznosu od 4,8 milijardi EUR za novi fond za pravednu energetsku tranziciju kako bi se pružila potpora radnicima i zajednicama u regijama na koje ta tranzicija negativno utječe;

18.  naglašava potrebu za pristupom temeljenim na predviđanjima kako bi se osigurala pravedna tranzicija za građane EU-a i poduprle regije koje su najpogođenije dekarbonizacijom; smatra da klimatska tranzicija Europe mora biti ekološki, gospodarski i socijalno održiva; naglašava da je, kako bi se zajamčilo političko prihvaćanje među svim građanima, potrebno uzeti u obzir distribucijske učinke politika povezanih s klimom i dekarbonizacijom, osobito kad je riječ o osobama s niskim prihodima; stoga smatra da bi u potpunosti trebalo voditi računa o socijalnim učincima u svim klimatskim politikama na nacionalnoj razini i na razini EU-a kako bi se zajamčila socijalna i ekološka preobrazba u Europi; naglašava u tom pogledu da prilagođene i dostatno financirane strategije na svim razinama moraju biti osmišljene na osnovi uključivih postupaka i u uskoj suradnji s lokalnim i regionalnim javnim institucijama, sindikatima, obrazovnim ustanovama, organizacijama civilnog društva i privatnim sektorom kako bi se osiguralo da u toj tranziciji svi europski građani imaju poštene i jednake prilike;

19.  podsjeća da je trenutačno između 50 i 125 milijuna europskih građana izloženo riziku od energetskog siromaštva(4); ističe da energetska tranzicija može imati nerazmjeran učinak na osobe s niskim prihodima i dodatno povećati energetsko siromaštvo; poziva države članice da u okviru svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskim planova procijene broj kućanstava pogođenih energetskim siromaštvom i da poduzmu mjere u vezi s tim ako je to potrebno, u skladu s propisima o upravljanju; poziva države članice da poduzmu mjere usmjerene na budućnost kako bi se zajamčila pravedna energetska tranzicija i pristup energiji za sve građane EU-a;

20.  smatra da mladi imaju sve jaču društvenu i ekološku svijest, koja ima moć preobraziti naša društva u društva koja će u budućnosti biti otporna na klimatske promjene, te da obrazovanje mladih predstavlja jedan od najučinkovitijih alata za borbu protiv klimatskih promjena; ističe potrebu za time da se mlađe generacije uključe u izgradnju međunarodnih, međukulturnih i međugeneracijskih odnosa, koji su temelj kulturnih promjena na osnovi kojih će se podupirati globalni napori za stvaranje održivije budućnosti;

Međuciljevi

21.  uviđa da će desetljeće 2020. – 2030. biti od ključne važnosti ako EU želi postići nultu neto stopu emisija do 2050.; poziva Komisiju i države članice da podrže snažan srednjoročni cilj za 2030. jer je to potrebno kako bi se na tržište dovela dostatna ulagačka stabilnost, u potpunosti iskoristio potencijal tehnoloških inovacija i povećale prilike za europska poduzeća da postanu predvodnici na globalnom tržištu u pogledu proizvodnje s niskim emisijama;

22.  naglašava da najisplativiji način za postizanje nulte neto stope stakleničkih plinova do 2050. podrazumijeva podizanje ambicija za 2030. i njihovo usklađivanje sa scenarijima s nultom netom emisijom ugljika do 2050.; smatra da je od iznimne važnosti da Unija pošalje jasnu poruku da je spremna ponovno razmotriti svoj doprinos Pariškom sporazumu, i to najkasnije do sastanka na vrhu Ujedinjenih Naroda o klimi u rujnu 2019. u New Yorku;

23.  podupire ažuriranje nacionalnog utvrđenog doprinosa Unije s ciljem smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu od 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990.; poziva stoga čelnike EU-a da u skladu s tim podupru povećanje ambicije u pogledu nacionalno utvrđenog doprinosa Unije na posebnom sastanku na vrhu EU-a u Sibiuu u svibnju 2019., s obzirom na sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi u rujnu 2019.;

24.  smatra da bi Komisija najkasnije tijekom preispitivanja klimatskog paketa za 2030. i drugog relevantnog zakonodavstva u razdoblju 2022. – 2024. trebala predstaviti zakonodavne prijedloge kako bi se povećala razina ambicija u skladu s ažuriranim nacionalno utvrđenim doprinosima i ciljem nulte neto stope emisija; smatra da bi se nedovoljno ambicioznim planovima za 2030. godinu ograničile buduće opcije, potencijalno uključujući dostupnost određenih mogućnosti za isplativu dekarbonizaciju; smatra da su ta preispitivanja važan korak u osiguranju ispunjenja klimatskih obveza EU-a;

25.  smatra da će u svrhu daljnjeg osiguravanja povećane stabilnosti tržišta biti korisno da EU odredi još jednu privremenu ciljanu vrijednost smanjenja emisija do 2040. kojom se može osigurati dodatna stabilnost i postizanje dugoročne ciljane vrijednosti do 2050.;

26.  smatra da bi strategiji EU-a za ostvarenje nulte stope emisija trebao prethoditi petogodišnji globalni pregled stanja, kako je utvrđeno Pariškim sporazumom, i da bi se trebao uzeti u obzir tehnološki i društveni razvoj, kao i doprinosi nedržavnih aktera i Europskog parlamenta;

Sektorski doprinosi

27.  naglašava da će neto emisije morati biti smanjene do blizu nule u svim gospodarskim sektorima te da svi sektori moraju zajednički doprinijeti smanjenju emisija; stoga poziva Komisiju da za sve sektore osmisli scenarije za postizanje klimatske neutralnosti; u tom pogledu ističe važnost načela „onečišćivač plaća”;

28.  naglašava važnost raznih klimatskih mjera i zakonodavstva donesenih u različitim područjima politike, ali upozorava da bi raspršen pristup mogao dovesti do nedosljednosti i neostvarenja cilja EU-a da se do 2050. uspostavi gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova; smatra da je potrebno primijeniti sveobuhvatan pristup;

29.  traži od Komisije da ispita mogućnost usklađivanja cijena ugljika i energije u EU-u kao potporu prijelazu na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija, posebno za one sektore koji nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama; traži od Komisije da ispita najbolji mogući način da se izbjegnu problemi i ustraje u tome da se ne bi trebalo povećati ukupno opterećenje za građane;

30.  potvrđuje ulogu pripisanu hvatanju i skladištenju ugljika u većini scenarija s porastom temperature od 1,5 °C u posebnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama o porastu temperature od 1,5 °C; naglašava da EU treba težiti većoj ambicioznosti u tom području; nadalje, prima na znanje ciljeve koje su države članice postavile u okviru Strateškog plana za energetsku tehnologiju i koji se odnose na provedbu hvatanja i skladištenja ugljika u komercijalne svrhe u europskom energetskom i industrijskom sektoru tijekom 2020-ih; smatra da je potrebno povećati primjenu ekološki sigurnih postupaka hvatanja i skladištenja te hvatanja i korištenja ugljika u industrijskim procesima, čime će se postići neto smanjenje emisija zahvaljujući sprečavanju nastanka emisija ili trajnom skladištenju CO2; sa zabrinutošću napominje da mnoge tehnologije hvatanja i korištenja ugljika trenutačno ne ostvaruju stalna smanjenja emisija; stoga poziva Komisiju da razvije tehničke kriterije kojima će se osigurati potpora samo za one tehnologije kojima se postižu provjerljivi rezultati;

31.  naglašava da se strategijom potvrđuje da su emisije stakleničkih plinova u prometnom sektoru još uvijek u porastu te da trenutne politike neće biti dovoljne za dekarbonizaciju tog sektora do 2050.; ističe da je važno zajamčiti modalni prelazak sa zračnog na željeznički prijevoz, među ostalim brzim ostvarenjem interoperabilne željezničke mreže unutar EU-a i mobilizacijom pojačanih ulaganja te u smjeru javnog prijevoza i zajedničke mobilnosti; napominje da cestovni promet pridonosi otprilike jednoj petini ukupnih emisija CO2 u EU-u; stoga poziva države članice i Komisiju da poduzmu odlučne korake kako bi potrošačima omogućile pristup vozilima s nultom i niskom razinom emisija u svim državama članicama, izbjegavajući pritom veće korištenje starih vozila s visokim razinama onečišćenja u državama članicama s niskim prihodima; dodatno naglašava ulogu pametnih tehnologija, kao što je infrastruktura za pametno punjenje, za uspostavu sinergije između elektrifikacije prometa i uvođenja obnovljivih izvora energije.

32.  naglašava da za postizanje klimatske neutralnosti gospodarstva EU-a u cjelini svi sektori trebaju dati svoj doprinos, uključujući međunarodni zrakoplovni i pomorski promet; napominje da analiza Komisije pokazuje se da trenutačnim ciljevima i mjerama koje predviđaju Međunarodna pomorska organizacija i Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva, čak i ako se provode u cijelosti, ne ostvaruju potrebna smanjenja emisija te da su potrebne znatne dodatne mjere usklađene s ciljem na razini cijeloga gospodarstva koji se odnosi na nultu neto stopu emisija; naglašava da je potrebno ulagati u tehnologije i goriva s nultom i niskom stopom ugljika u tim sektorima; poziva Komisiju da u praksi primijeni načelo „onečišćivač plaća” u tim sektorima; podsjeća da se predviđa da će emisije stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prometa do 2050. narasti za do 250 %; pozdravlja činjenicu da je sektor međunarodnog pomorskog prometa sam sebi postavio cilj apsolutnog smanjenja emisija stakleničkih plinova; sa zabrinutošću napominje nedostatak napretka u pogledu pretvorbe tog cilja u kratkoročne i srednjoročne mjere i druge konkretne korake; prima na znanje različito opterećenje koje snose različite vrste prijevoza; poziva na to da se veći prihod iz sustava za trgovanje emisijama upotrijebi za promicanje načina prijevoza pogodnijih za okoliš, kao što su autobusi ili željeznica.

33.  napominje da otprilike 60 % svjetskih emisija metana dolazi iz izvora kao što su poljoprivreda, odlagališta otpada i otpadne vode te iz proizvodnje i prijevoza fosilnih goriva cjevovodom; podsjeća na to da je metan snažan staklenički plin s potencijalom zagrijavanja u razdoblju od 100 godina, koji je 28 puta snažniji od CO2(5); ponavlja svoj poziv Komisiji da što prije istraži moguće politike za hitro suočavanje s emisijama metana kao dio strateškog plana Unije za metan te da u tom pogledu iznese zakonodavne prijedloge Parlamentu i Vijeću;

34.  ističe da će poljoprivreda 2050. biti jedan od glavnih preostalih izvora emisija stakleničkih plinova u Uniji, osobito zbog emisija metana i dušikova oksida; ističe potencijal poljoprivrednog sektora u borbi protiv izazova klimatskih promjena, na primjer ekološkim i tehnološkim inovacijama, kao i hvatanjem ugljika u tlu; poziva na uspostavu zajedničke poljoprivredne politike koja pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova u skladu s prijelazom na klimatski neutralno gospodarstvo; poziva Komisiju da zajamči da su poljoprivredne politike, osobito fondovi EU-a i nacionalni fondovi, u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma;

35.  ističe da je klimatske ambicije potrebno uključiti u sve politike EU-a, uključujući trgovinsku politiku; potiče Komisiju da zajamči da su svi trgovinski sporazumi koje je sklopio EU u cijelosti usklađeni s Pariškim sporazumom jer bi to povećalo globalno djelovanje u pogledu klimatskih promjena, ali i zajamčilo jednake uvjete za predmetne sektore;

36.  podržava aktivno i održivo upravljanje šumama na nacionalnoj razini te konkretne mjere za poticanje učinkovitog i održivog biogospodarstva EU-a s obzirom na značajan potencijal šuma u jačanju europskih napora u području klime (zbog sekvestracije, skladištenja i zamjene ugljika) i postizanje ciljane nulte stope emisija do 2050.; prepoznaje potrebu za prilagodbom klimatskim promjenama i za zaustavljanjem gubitka biološke raznolikosti i propadanja usluga ekosustava u EU-u do 2020. te potrebu za time da se razviju politike utemeljene na dokazima kojima će se doprinijeti provedbi i financiranju mjera EU-a za očuvanje biološke raznolikosti;

37.  naglašava činjenicu da u tlu ima više pohranjenog ugljika nego u biosferi i atmosferi zajedno; stoga naglašava da je važno zaustaviti degradaciju tla u EU-u te osigurati zajedničke mjere EU-a za očuvanje i poboljšanje kvalitete tla i njegove sposobnosti skladištenja ugljika;

Energetska politika

38.  naglašava doprinos energetske učinkovitosti u pogledu sigurnosti opskrbe, gospodarske konkurentnosti, zaštite okoliša, smanjenja računa za energiju te poboljšanja kvalitete domova; potvrđuje važnu ulogu energetske učinkovitosti u stvaranju poslovnih prilika i otvaranju radnih mjesta te koristi koje energetska učinkovitost donosi na globalnoj i regionalnoj razini; u vezi s tim podsjeća na uvođenje načela „energetske učinkovitosti na prvom mjestu” u skladu s Uredbom o upravljanju te da bi se njegova primjena trebala u potpunosti iskoristiti na isplativ način u cijelom energetskom lancu i uzeti u obzir kao temelj za sve scenarije prema cilju nultih neto stopa emisija do 2050. godine;

39.  ističe središnju ulogu energije u prijelazu na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova; podsjeća na to da je Unija posljednjih desetljeća uspješno odvojila emisije stakleničkih plinova od gospodarskog rasta i da je smanjila emisije, osobito zahvaljujući energetskoj učinkovitosti i rastu energije iz obnovljivih izvora; naglašava da bi prijelaz na čistu energiju trebao nastaviti poticati modernizaciju europskog gospodarstva, poticati održivi gospodarski rast i europskim građanima donijeti korist u pogledu društva i okoliša;

40.  smatra da vodeća uloga EU-a u području obnovljive energije i energetske učinkovitosti pokazuje ostalim dijelovima svijeta da je prijelaz na čistu energiju moguć i koristan i izvan okvira borbe protiv klimatskih promjena;

41.  ističe da će postizanje gospodarstva s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova iziskivati znatna dodatna ulaganja u energetski sustav EU-a i povezanu infrastrukturu u odnosu na sadašnje polazište, i to u rasponu od 175 do 290 milijardi EUR godišnje;

42.  ističe da su, s obzirom na različita polazišta pri energetskoj tranziciji, napori za smanjenje stakleničkih plinova u cilju postizanja klimatske neutralnosti na razini EU-a možda neravnomjerno raspoređeni u EU-u;

43.  poziva države članice da bez odgode provedu paket za čistu energiju; podsjeća na nadležnost država članica da odlučuju o svojoj strukturi izvora energije u sklopu klimatskog i energetskog okvira EU-a;

44.  poziva na uspostavu energetskog sustava visoke energetske učinkovitosti koji se temelji na obnovljivim izvorima energije te traži od Komisije i država članica da poduzmu sve potrebne mjere u tom pogledu jer će se to automatski prenijeti na sve gospodarske sektore; naglašava da svi scenariji koje je predstavila Komisija podrazumijevaju drastično smanjenje fosilnih goriva i snažan porast obnovljive energije;

45.  naglašava da je Direktiva o ekološkom dizajnu(6) znatno pridonijela klimatskim ciljevima EU-a smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 320 milijuna tona ekvivalenata CO2 godišnje te da se procjenjuje da će do 2020. potrošači u EU-u uštedjeti do 112 milijardi EUR ili otprilike 490 EUR godišnje po kućanstvu zahvaljujući toj direktivi; poziva da se u okviru Direktive o ekološkom dizajnu reguliraju dodatni proizvodi, uključujući tablete i pametne telefone, te da se ažuriraju postojeći standardi kako bi odražavali tehnološki razvoj;

46.  ističe potrebu da se osigura daljnja integracija europskog energetskog tržišta kako bi se na najučinkovitiji način dekarbonizirao energetski sektor, olakšala ulaganja kojima se može postići najveća proizvodnja energije iz obnovljivih izvora te potaknulo aktivno sudjelovanje građana u cilju ubrzavanja energetske tranzicije prema ugljično neutralnom i održivom gospodarstvu; smatra da je neophodno povećati razinu međusobne povezanosti država članica i poticati prekogranične programe potpore;

47.  napominje da je građevinski sektor EU-a trenutačno odgovoran za 40 % potrošnje energije u Europi i 36 % emisija CO2(7); poziva na iskorištavanje potencijala za uštedu energije i smanjenje ugljičnog otiska koji taj sektor ima, u skladu s ciljem Direktive o energetskim svojstvima zgrada(8) koji se odnosi na postizanje energetski učinkovitog i dekarboniziranog fonda zgrada do 2050.; ističe da učinkovitija potrošnja energije u zgradama predstavlja znatan potencijal za dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova u Europi; osim toga smatra da je postizanje zgrada s niskim energetskim potrebama koje se u cijelosti opskrbljuju energijom iz obnovljivih izvora ključno za usklađivanje s Pariškim sporazumom i planom EU-a za rast, lokalna radna mjesta i bolje životne uvjete građana diljem Europe;

48.  poziva sve razine vlasti, nacionalnu, regionalnu i lokalnu, da uvedu mjere kojima bi se potaklo sudjelovanje građana u energetskoj tranziciji i da potiču razmjenu najboljih praksi; ističe da će sudjelovanje građana u energetskom sustavu kroz decentraliziranu samoproizvodnju obnovljive energije, skladištenje električne energije te sudjelovanje u odgovoru na potražnju i programima energetske učinkovitosti biti ključno u prijelazu na nulte neto stope emisija stakleničkih plinova; stoga poziva da aktivno sudjelovanje građana bude sastavni dio tih scenarija, posebno na strani potražnje;

Industrijska politika

49.  smatra da se ekonomsko blagostanje, globalna industrijska konkurentnost i klimatska politika međusobno nadopunjuju; ponavlja da prijelaz na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova predstavlja izazove i mogućnosti za EU te da će biti potrebna ulaganja u industrijske inovacije, uključujući digitalne tehnologije i čistu tehnologiju, radi poticanja rasta i jačanja konkurentnosti, budućih vještina i stvaranja milijuna radnih mjesta, na primjer u rastućem kružnom gospodarstvu i biogospodarstvu;

50.  naglašava da je stabilan i predvidljiv okvir energetske i klimatske politike ključan kako bi se osiguralo prijeko potrebno povjerenje ulagača i omogućilo europskim sektorima da donesu dugoročne investicijske odluke u Europi s obzirom na to da većina industrijskih postrojenja ima vijek trajanja duži od 20 godina;

51.  ističe ulogu energetski intenzivne industrije u postizanju dugoročnog smanjenja emisija stakleničkih plinova u EU-u; smatra da su za održavanje vodećeg položaja EU-a u području industrije s niskom razinom emisija ugljika i održavanje industrijske proizvodnje u EU-u, očuvanje konkurentnosti europskih industrija, smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i izloženosti promjenjivim i rastućim cijenama fosilnih goriva te izbjegavanje rizika od istjecanja ugljika potrebni inteligentni i ciljani politički okviri; poziva Komisiju da predstavi novu i integriranu industrijsku klimatsku strategiju EU-a za energetski intenzivne sektore kao podršku konkurentnom prijelazu teške industrije na nultu neto stopu emisija;

52.  poziva Komisiju da razradi industrijsku strategiju s mjerama kojima će se europskoj industriji omogućiti da se natječe na svjetskoj razini pod uvjetima koji su jednaki za sve; smatra da bi Komisija, kao dio te politike, trebala ispitati djelotvornost dodatnih mjera za zaštitu sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika kad je riječ o uvozu proizvoda, kojima bi se zamijenile, prilagodile ili nadopunile sve postojeće mjere o istjecanju ugljika, te da bi trebala ispitati usklađenost tih mjera s pravilima Svjetske trgovinske organizacije;

53.  napominje da se određeni broj tržišta u razvoju nametnuo kao važan čimbenik u zadovoljavanju potreba globalnog tržišta tijekom prijelaza na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija, na primjer u pogledu prijevoza s nultom stopom emisija i energije iz obnovljivih izvora; naglašava da EU mora ostati vodeće gospodarstvo u području zelenih inovacija i ulaganja u zelenu tehnologiju;

54.  napominje da se u izvješću Komisije iz 2018. o cijenama i troškovima energije u Europi(9) ističe stalna visoka izloženost EU-a promjenjivim i rastućim cijenama fosilnih goriva te da se očekuje da će se budući troškovi proizvodnje električne energije za električnu energiju proizvedenu iz fosilnih goriva povećati, a za energiju iz obnovljivih izvora smanjiti; ističe da su se troškovi uvoza energije u Uniju 2017. povećali za 26 %, na 266 milijardi EUR, u najvećoj mjeri zbog porasta cijena nafte; nadalje napominje da se u tom izvješću procjenjuje da je povećanje cijena nafte negativno utjecalo na rast EU-a (-0,4 % BDP-a 2017.) i na inflaciju (+0,6);

Istraživanje i inovacije

55.  naglašava da su programi istraživanja i inovacija na razini EU-a i na nacionalnoj razini ključni za pružanje potpore Uniji u njezinoj ulozi predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena te smatra da bi uvažavanje klimatskih pitanja trebalo na odgovarajući način integrirati u pripremu i provedbu programa istraživanja i inovacija;

56.  smatra da će u sljedeća dva desetljeća trebati uložiti znatne napore u istraživanje i inovacije kako bi rješenja s niskim i nultim emisijama postala dostupna svima te društveno i gospodarski održiva te kako bi se pronašla nova rješenja za postizanje gospodarstva s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova;

57.  ističe svoje stajalište o programu Obzor Europa da se najmanje 35 % njegovih rashoda namijeni klimatskim ciljevima, kad je to primjereno te u okviru općeg cilja Unije, odnosno integriranja mjera u području klime;

Financiranje

58.  poziva na brzu provedbu Fonda za inovacije sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS-a) i na početak prvog poziva na podnošenje prijedloga u 2019. kako bi se potaknula ulaganja u demonstraciju revolucionarnih industrijskih tehnologija s niskim emisijama ugljika u širokom rasponu sektora, ne samo u pogledu proizvodnje električne energije, već i u pogledu centraliziranog grijanja i industrijskih procesa; poziva na to da se višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i njegovi programi u potpunosti usklade s Pariškim sporazumom;

59.  smatra da treba mobilizirati znatna privatna ulaganja kako bi Unija najkasnije do 2050. postigla nultu neto stopu emisija; smatra da će to zahtijevati dugoročno planiranje, regulatornu stabilnost i predvidljivost za ulagače te da stoga o tim aspektima treba voditi računa u budućim propisima EU-a; stoga naglašava da provedba Akcijskog plana za održivo financiranje, usvojenog u ožujku 2018., mora biti prioritet,

60.  smatra da bi se višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027. trebao prije donošenja procijeniti u svjetlu cilja za postizanje klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. te da bi trebalo uspostaviti standardno ispitivanje otpornosti rashoda u okviru proračuna EU-a na klimatske promjene;

61.  žali zbog činjenice da se subvencije za fosilna goriva i dalje povećavaju i iznose otprilike 55 milijardi EUR godišnje(10); poziva EU i države članice da smjesta započnu s postupnim ukidanjem svih europskih i nacionalnih subvencija za fosilna goriva;

62.  naglašava važnost pravedne tranzicije na ugljično neutralno gospodarstvo i poziva države članice da uvedu odgovarajuće politike i financiranje u tom pogledu; ističe da bi sredstva EU-a iz relevantnih fondova mogla pružiti dodatnu potporu tamo gdje je potrebno;

Uloga potrošača i kružnog gospodarstva

63.  ističe da promjene u ponašanju mogu znatno utjecati na postizanje smanjenja emisija stakleničkih plinova; poziva Komisiju da što prije istraži mogućnosti za poticanje promjena u ponašanju u okviru politika, uključujući ekološke poreze; ističe važnost inicijativa odozdo prema gore, kao što je Sporazum gradonačelnika, u poticanju promjena u ponašanju;

64.  naglašava da je veliki dio upotrebe energije, a stoga i emisija stakleničkih plinova, izravno povezan s nabavom, preradom, prijevozom, pretvorbom, upotrebom i odlaganjem resursa; ističe da su u svakoj fazi lanca upravljanja resursima moguće znatne uštede; stoga ističe da se porastom produktivnosti resursa, zahvaljujući njihovoj većoj učinkovitosti i smanjenju otpada te provedbi mjera kao što su ponovna uporaba, recikliranje i ponovna proizvodnja, mogu znatno smanjiti potrošnja resursa i emisije stakleničkih plinova uz istodobno poboljšanje konkurentnosti te stvaranje poslovnih prilika i otvaranje radnih mjesta; ističe troškovnu učinkovitost mjera kružnog gospodarstva; ističe da će poboljšani pristup učinkovitosti resursa i kružnog gospodarstva te kružni dizajn proizvoda pomoći da se uvede promjena u modelima proizvodnje i obrascima potrošnje te smanji količina otpada;

65.  naglašava važnost politike proizvoda, kao što su zelena javna nabava i ekološki dizajn, koji mogu znatno pridonijeti uštedi energije i smanjenju ugljičnog otiska proizvoda uz istovremeno poboljšanje otiska korištenih materijala i ukupnog utjecaja na okoliš; ističe da je potrebno utvrditi zahtjeve kružnog gospodarstva kao dijela standarda ekološkog dizajna EU-a i postojeću metodologiju ekološkog dizajna proširiti s proizvoda povezanih s energijom na ostale kategorije proizvoda;

66.  smatra da bi trebalo nastaviti rad na pouzdanom modelu za mjerenje klimatskog utjecaja koji se temelji na potrošnji; prima na znanje da je Komisija u svojoj dubinskoj analizi zaključila da se napori EU-a u pogledu smanjenja emisija iz vlastite proizvodnje u određenoj mjeri poništavaju uvozom robe s višim ugljičnim otiskom, no da je EU ipak znatno pridonio smanjenju emisija u drugim zemljama zbog povećanog trgovinskog toka i bolje ugljične učinkovitosti svog izvoza;

EU i globalne mjere u području klime

67.  ističe važnost pojačanih inicijativa i stalnog dijaloga na odgovarajućim međunarodnim forumima te učinkovitu klimatsku diplomaciju s ciljem poticanja sličnih političkih odluka kojima se jačaju klimatske ambicije u drugim regijama i trećim zemljama; poziva EU da poveća vlastito klimatsko financiranje i da aktivno potiče države članice da povećaju svoju klimatsku pomoć (razvojnu pomoć a ne zajmove) trećim zemljama, što bi trebalo predstavljati nadopunu razvojnoj pomoći prekomorskim zemljama i ne bi se smjelo dvostruko obračunavati kao financijska pomoć za razvoj i za zaštitu klime;

68.  ističe da će sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o klimi u rujnu 2019. biti pravi trenutak da čelnici najave veće ambicije u pogledu nacionalno utvrđenih doprinosa; smatra da bi EU unaprijed trebao dogovoriti stajalište o ažuriranju svojeg nacionalno utvrđenog doprinosa kako bi na sastanak na vrhu došao dobro pripremljen te u bliskoj suradnji s međunarodnom koalicijom stranaka podržao povećanje klimatskih ambicija;

69.  ističe prednosti jačanja interoperabilnosti instrumenata politika EU-a i istovrijednih instrumenata trećih zemalja, osobito mehanizama za utvrđivanje cijena ugljika; poziva Komisiju da nastavi i pojača suradnju i podršku u razvoju mehanizama za određivanje cijena ugljika izvan Europe kako bi se na svjetskoj razini nastavio porast smanjenja emisija i bolji uvjeti za sve; naglašava važnost uspostave ekoloških zaštitnih mjera kako bi se osiguralo stvarno i dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova; poziva stoga Komisiju da promiče stroga i čvrsta međunarodna pravila kako bi se spriječile rupe u računovodstvu ili dvostruko računanje smanjenja emisija;

o
o   o

70.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) https://ec.europa.eu/clima/sites/clima/files/docs/pages/com_2018_733_analysis_in_support_en_0.pdf
(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0430.
(3) Program UN-a za okoliš, „The Emissions Gap Report 2018” (Izvješće o odstupanju emisija za 2018.), str. 10.
(4) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2015/563472/IPOL_STU(2015)563472_EN.pdf
(5) Van Dingenen, R., Crippa, M., Maenhout, G., Guizzardi, D., Dentener, F., Global trends of methane emissions and their impacts on ozone concentrations (Globalni trendovi u pogledu emisija metana i njihovi učinci na koncentracije ozona), EUR 29394 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, 2018., ISBN 978-92-79-96550-0, doi:10.2760/820175, JRC113210.
(6) Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.).
(7) https://ec.europa.eu/energy/en/topics/energy-efficiency/buildings
(8) Direktiva (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 156, 19.6.2018., str. 75.).
(9) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1548155579433&uri=CELEX:52019DC0001
(10) Cijene energenata i troškovi energije u Europi, final, str. 10. – 11.


Osnivanje Europskog monetarnog fonda
PDF 139kWORD 53k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda (COM(2017)08272017/0333R(APP))
P8_TA-PROV(2019)0218A8-0087/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda (COM(2017)0827),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije(1),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona(2),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 5. srpnja 2018. o prijedlozima reforme ekonomske i monetarne unije (EMU),

–  uzimajući u obzir pismo predsjednika Euroskupine upućeno predsjedniku Europskog vijeća od 25. lipnja 2018. o daljnjem produbljivanju ekonomske i monetarne unije i izjavu sa sastanka na vrhu država europodručja od 29. lipnja 2018. o reformi Europskog stabilizacijskog mehanizma,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Euroskupine o produbljenju ekonomske i monetarne unije od 4. prosinca 2018. upućeno čelnicima,

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu država europodručja od 14. prosinca 2018.,

–  uzimajući u obzir zajedničko stajalište o budućoj suradnji između Europske komisije i Europskog stabilizacijskog mehanizma od 14. studenoga 2018.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. travnja 2018. o Prijedlogu uredbe o osnivanju Europskog monetarnog fonda(3),

–  uzimajući u obzir Mišljenje br. 2/2018 Europskog revizorskog suda od 18. rujna 2018. o razmatranju aspekata revizije i odgovornosti u vezi s prijedlogom od 6. prosinca 2017. o osnivanju Europskog monetarnog fonda unutar pravnog okvira Unije,

–  uzimajući u obzir Izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015. o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije, Bijelu knjigu Komisije od 1. ožujka 2017. o budućnosti EU-a te Komisijin dokument za razmatranje od 31. svibnja 2017. o produbljenju ekonomske i monetarne unije,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2013. o jačanju europske demokracije u budućoj ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU)(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o istrazi o ulozi i djelovanju Trojke (ESB, Komisija i MMF) u vezi s programskim zemljama europodručja(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima(7),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavak 5. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, u skladu s člankom 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračunski nadzor i Odbora za ustavna pitanja (A8-0087/2019),

A.  budući da je uvođenje eura jedno od najznačajnijih političkih postignuća europskog projekta i jedan od temelja izgradnje EMU-a;

B.  budući da su financijska i ekonomska kriza razotkrile nedostatke u strukturi eura, što je naglasilo hitnu potrebu za brzim produbljenjem ekonomske i monetarne unije i za jačanjem njezine demokratske odgovornosti i transparentnosti;

C.  budući da euro građanima EU-a pruža zaštitu i mogućnosti; budući da je snažno i stabilno europodručje ključno za njegove članice i za EU kao cjelinu;

D.  budući da se za članstvo u zajedničkom valutnom području potrebno pridržavati zajedničkih pravila i obveza, kao što su oni utvrđeni u Paktu o stabilnosti i rastu, te upotrebljavati zajedničke alate za odgovor na teške ekonomske i financijske šokove i za promicanje odgovornosti, solidarnosti i socioekonomske uzlazne konvergencije; budući da se Ugovorom o Europskom stabilizacijskom mehanizmu predviđa jasna veza s europskim mehanizmima makroekonomskog nadzora, a osobito pridržavanje pravila iz Pakta o stabilnosti i rastu, uključujući njegove klauzule o fleksibilnosti te provedbu održivih i uključivih strukturnih reformi; budući da bi smanjenje i podjela rizika trebali ići ukorak s produbljivanjem ekonomske i monetarne unije;

E.  budući da stvaranje Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF) i njegove kasnije preobrazbe u Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) predstavlja važan korak prema stvaranju europskog mehanizma za krizno upravljanje, kojim će se ojačati ekonomska i monetarna unija i pružiti financijska pomoć nekolicini europskih zemalja koje su pogođene krizom;

F.  budući da međuvladina priroda ESM-a utječe na postupak donošenja odluka, a posebno na njegovu sposobnost da brzo odgovori na ekonomske i financijske šokove;

G.  budući da bi se buduće uključivanje ESM-a u pravni okvir EU-a trebalo nastaviti razmatrati kao dio projekta dovršenja EMU-a;

H.  budući da tekuća rasprava o budućnosti Europe i EMU-a ističe različita politička stajališta država članica o dugoročnoj budućnosti ESM-a, ali isto tako pruža dobar temelj za bitan prvi korak prema jačanju njegove uloge, razvoju financijskih instrumenata i poboljšanju učinkovitosti i demokratske odgovornosti kao dijela reforme ESM-a; budući da bi iz rasprave o produbljenju EMU-a trebalo proizaći političko rješenje za reformu ESM-a;

I.  budući da bi reforma ESM-a kratkoročno trebala doprinijeti bankovnoj uniji, čime bi se osigurao odgovarajući zajednički fiskalni zaštitni mehanizam za Jedinstveni fond za sanaciju;

1.  pozdravlja Prijedlog Komisije od 6. prosinca 2017. o uredbi Vijeća o osnivanju Europskog monetarnog fonda te ga smatra korisnim doprinosom tekućoj raspravi o budućnosti Europe, produbljenju ekonomske i monetarne unije i reformi ESM-a; osobito pozdravlja prijedlog Komisije za uključenje ESM-a u pravni poredak EU-a;

2.  napominje da će se funkcije koje će izvršavati reformirani ESM ubrajati u područje ekonomske politike te da bi naziv „Europski monetarni fond” mogao navesti na krivi trag; napominje da je ESB u svojem mišljenju od 11. travnja 2018. predložio da sljednik ESM-a zadrži naziv „ESM”; s obzirom na navedeno poziva na to da se na odgovarajući i temeljit način razmotre implikacije izbora naziva za reformirani ESM kako bi se osigurao najmanji mogući učinak na njegovo neometano funkcioniranje; predlaže da ESM zadrži svoj sadašnji naziv, koji je prepoznat na tržištima kapitala, kako bi bilo jasno da je monetarna politika europodručja i dalje u nadležnosti ESB-a;

3.  naglašava da je pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije poduprto postojanjem institucije koja služi kao „zajmodavac u krajnjoj nuždi”; u tom kontekstu priznaje pozitivan doprinos ESM-a uklanjanju nedostataka institucionalnog okvira ekonomske i monetarne unije, osobito pružanjem financijske pomoći nekolicini država članica pogođenih globalnom financijskom krizom te dužničkom krizom;

4.  podsjeća na svoja prethodna stajališta u korist uključivanja ESM-a u pravni okvir EU-a, čime bi se ESM učinio punopravnim tijelom EU-a; ustraje u tome da bi se u okviru tog uključivanja trebala uzeti u obzir uloga nacionalnih parlamenata i da bi se ono trebalo i dalje smatrati dijelom projekta dovršenja EMU-a; smatra da bi se takvim uključivanjem omogućilo upravljanje u skladu s metodom Zajednice, osigurala potpuna dosljednost fiskalnih pravila i obveza, olakšala koordinacija ekonomskih i fiskalnih politika te ojačala demokratska legitimnost i odgovornost posredstvom Europskog parlamenta;

5.  naglašava da bi u slučaju buduće upotrebe proračunskih sredstava EU-a Parlament trebao imati političku ovlast da u okviru postupka davanja razrješnice izvršava sva primjenjiva prava proračunskog nadzora nad ESM-om; napominje da bi se u tom slučaju Europski revizorski sud trebao smatrati neovisnim vanjskim revizorom i da bi mu trebalo dati jasnu i službenu ulogu u okviru postupka davanja razrješnice;

6.  podsjeća na ovlasti nacionalnih parlamenata u pogledu provedbe fiskalnog i demokratskog nadzora; smatra da bi trebalo dodatno poboljšati nadzor nad reformiranim ESM-om koji provode nacionalni parlamenti i Europski parlament; smatra da bi nacionalni parlamenti trebali bi imati pravo na pristup informacijama o aktivnostima reformiranog ESM-a i na stupanje u dijalog s njegovim glavnim direktorom;

7.  napominje da je prijedlogom Komisije pokrenuta dinamična rasprava o njegovim političkim, financijskim i pravnim posljedicama; međutim, naglašava da ta rasprava o dugoročnoj viziji institucionalnog okvira ESM-a ne bi smjela odgoditi hitne mjere za jačanje i provođenje demokratske odgovornosti ekonomske i monetarne unije i njezinog kapaciteta za promicanje financijske stabilnosti i konvergencije te reagiranje na ekonomske šokove; stoga poziva da se provede konkretna kratkoročna reforma ESM-a revizijom Ugovora o ESM-u, ne dovodeći u pitanje ambicioznije promjene u budućnosti;

8.  naglašava da bi glavni cilj reformiranog ESM-a i dalje trebalo biti pružanje prijelazne financijske pomoći državama članicama kojima je to potrebno, na temelju konkretnih uvjeta dogovorenih u programima prilagodbe i uzimajući u obzir stečeno iskustvo iz prethodnih programa financijske pomoći kojima su upravljali Komisija, Međunarodni monetarni fond i ESB; naglašava da reformirani ESM mora raspolagati odgovarajućim kapacitetima za djelovanje u tu svrhu; stoga se protivi svakom pokušaju da se reformirani ESM pretvori u instrument isključivo za banke ili da se smanji njegov financijski kapacitet za pružanje potpore državama članicama;

9.  podsjeća na to da bi se raspon financijskih instrumenata dostupan za ESM trebao poboljšati i biti na raspolaganju reformiranom EMF-u, uključujući mogućnost pružanja dostatne preventivne financijske pomoći, čime bi se državama članicama pružila mogućnost pristupa pomoći prije nego što se suoče s velikim poteškoćama prikupljanja sredstava na tržištu kapitala; smatra da bi pristup uvjetnoj kreditnoj liniji radi predostrožnosti trebao biti omogućen na temelju pisma namjere i podložan primjenjivim kriterijima; napominje da se ti financijski instrumenti moraju iskoristiti za pomoć državama članicama u slučaju ozbiljnih ekonomskih i financijskih šokova; podsjeća da se financijska pomoć državama članicama može dopuniti budućim proračunskim instrumentom za konvergenciju i konkurentnost u cilju promicanja ekonomske i financijske stabilizacije, ulaganja i uzlazne socioekonomske konvergencije u europodručju;

10.  naglašava da EMU obuhvaća sve države članice EU-a od kojih su sve, osim Danske i Ujedinjene Kraljevine, obvezne usvojiti euro i pridružiti se europodručju, te bi stoga svaki ESM trebao biti otvoren za sudjelovanje svim državama članicama EU-a;

11.  smatra da bi reformirani ESM, zajedno s Komisijom te u bliskoj suradnji s ESB-om, trebao imati istaknutiju ulogu u upravljanju programima financijske pomoći, čime bi se osigurala veća autonomija institucionalnog okvira EU-a kad god je to potrebno, ne dovodeći u pitanje odgovarajuća partnerstva s drugim institucijama, primjerice Međunarodnim monetarnim fondom;

12.  naglašava da bi reformirani ESM trebao imati vlastito stručno znanje za izradu i procjenu elemenata koji se zahtijevaju njegovim statutom; međutim, naglašava da se procjena zahtjeva ESM-a za financijsku pomoć te njegovo donošenje odluka o izradi programa prilagodbe, u suradnji s drugim institucijama, ni na koji način ne bi smjeli zamijeniti, udvostručiti ili se podudarati s uobičajenim makroekonomskim i fiskalnim nadzorom koji je predviđen financijskim pravilima i propisima EU-a, koji moraju ostati u isključivoj nadležnosti Komisije;

13.  smatra da bi se u mogućim budućim programima prilagodbe trebao uzeti u obzir socijalni učinak predloženih mjera, također u usporedbi s dugoročnim utjecajem nikakve promjene politike, s obzirom na prethodnu i smislenu procjenu socijalnog učinka;

14.  naglašava da je u reformiranom ESM-u, osobito u hitnim slučajevima, potrebno osigurati učinkovit postupak donošenja odluka; u tom kontekstu poziva na procjenu trenutačnog upravljačkog okvira;

15.  poziva na brzu reformu ESM-a kojom će se također iznova utvrditi njegova uloga, funkcije i financijski instrumenti kako bi novi ESM mogao pružati potporu za likvidnost u slučaju sanacije i služiti kao fiskalni zaštitni mehanizam Jedinstvenom fondu za sanaciju; traži da zajednički zaštitni mehanizam što prije postane operativan, do 2020., pod uvjetom da su ispunjeni dogovoreni uvjeti, a svakako prije 2024.;

16.  ističe rizik koji proizlazi iz odgode produbljenja bankovne unije; pozdravlja zaključke Euroskupine upućene čelnicima o produbljenju EMU-a od 4. prosinca 2018., koji su u svojoj cijelosti potvrđeni na sastanku na vrhu država europodručja održanom 14. prosinca 2018.; posebno pozdravlja uvođenje zajedničkog zaštitnog mehanizma u Jedinstveni fond za sanaciju, pod uvjetom da je postignut dovoljan napredak u području smanjenja rizika, što će se ocijeniti 2020., i potvrdu sažetog pregleda najvažnijih podataka o reformi ESM-a; podsjeća na svoje prethodno stajalište o potrebi dopunjavanja europskog sustava osiguranja depozita (EDIS), prepoznajući da bi smanjenje i podjela rizika trebali ići ruku pod ruku; napominje da nije postignut nikakav neposredni rezultat u pogledu budućeg proračuna europodručja i funkcije stabilizacije, ali prima na znanje mandat za rad na proračunskom instrumentu za konvergenciju i konkurentnost; naglašava da je znatan napredak postignut u području smanjenja rizika; podsjeća da je Parlament znatno pridonio tom napretku, posebice kada je riječ o paketu mjera za banke i zaštitnim mjerama za loše kredite;

17.  predlaže uspostavu protokola za privremeni memorandum o suradnji između ESM-a i Parlamenta, koji bi odmah stupio na snagu, kako bi se poboljšao međuinstitucijski dijalog i povećala transparentnost i odgovornost ESM-a te kako bi se konkretno utvrdila prava Parlamenta i njegovih članova u vezi s pitanjima oko reformiranog ESM-a, redovitih saslušanja, prava imenovanja i odgovarajućih prava proračunskog nadzora; podsjeća na svoj zahtjev za međuinstitucijski sporazum o gospodarskom upravljanju; ističe da bi glavnog direktora reformiranog ESM-a trebao izabrati Parlament i da bi on trebao odgovarati Parlamentu, u skladu s prijedlogom Vijeća; snažno potiče na to da se u sastavu upravljačkih tijela reformiranog ESM-a zajamči rodna ravnoteža;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Komisiji, Vijeću, Euroskupini, Europskoj središnjoj banci, glavnom direktoru Europskog stabilizacijskog mehanizma te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 252, 18.7.2018., str. 201.
(2) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.
(3) SL C 220, 25.6.2018., str. 2.
(4) SL C 65, 19.2.2016., str. 96.
(5) SL C 378, 9.11.2017., str. 182.
(6) SL C 252, 18.7.2018., str. 235.
(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0226.


Stanje u Nikaragvi
PDF 134kWORD 52k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o stanju u Nikaragvi (2019/2615(RSP))
P8_TA-PROV(2019)0219RC-B8-0165/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nikaragvi, a posebno one od 18. prosinca 2008.(1), 26. studenoga 2009.(2), 16. veljače 2017.(3) i 31. svibnja 2018.(4),

–  uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike iz 2012.,

–  uzimajući u obzir Strateški dokument i višegodišnji okvirni program EU-a za Nikaragvu za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o borcima za ljudska prava iz lipnja 2004.,

–  uzimajući u obzir Ustav Nikaragve,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Nikaragvi od 21. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir izjave o stanju u Nikaragvi koje je visoka predstavnica dala u ime EU-a 2. listopada 2018., 15. svibnja 2018., 22. travnja 2018. i 15. prosinca 2018. te izjavu od 1. ožujka 2019. o nastavku nacionalnog dijaloga,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o prioritetima EU-a na forumima UN-a za ljudska prava iz 2019., usvojene 18. veljače 2019.,

–  uzimajući u obzir izvješće koje je 21. lipnja 2018. odobrila Međuamerička komisija za ljudska prava i koje je naslovljeno „Teške povrede ljudskih prava u kontekstu socijalnih prosvjeda u Nikaragvi”,

–  uzimajući u obzir izvješće visoke povjerenice Ujedinjenih naroda za ljudska prava o kršenju i povredama ljudskih prava u kontekstu prosvjeda u Nikaragvi koji su trajali od 18. travnja do 18. kolovoza 2018.,

–  uzimajući u obzir izvješće Interdisciplinarne skupine neovisnih stručnjaka od 20. prosinca 2018. o nasilnim događajima u Nikaragvi u razdoblju od 18. travnja do 30. svibnja 2018.,

–  uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice Ujedinjenih naroda za ljudska prava Michelle Bachelet od 22. veljače 2019. o kriminalizaciji neslaganja u Nikaragvi,

–  uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da je Europski parlament 31. svibnja 2018. donio rezoluciju o krizi u Nikaragvi u kojoj snažno osuđuje spomenutu situaciju; budući da je slijedom te rezolucije izaslanstvo od 11 zastupnika u EP-u posjetilo tu zemlju od 23. do 26. siječnja 2019. kako bi ocijenilo stanje na terenu;

B.  budući da je izaslanstvo slijedilo vlastiti program te da je vlada Nikaragve odobrila pristup svim objektima koje su zastupnici željeli posjetiti, uključujući i dva zatvora; budući da je vlada Nikaragve zajamčila da neće biti odmazde protiv onih koji su osudili trenutačno stanje; budući da je izaslanstvo svjedočilo kampanji uznemiravanja, lažnog optuživanja i zastrašivanja usmjerenoj protiv boraca za ljudska prava i organizacija civilnog društva s kojima je izaslanstvo održalo razmjenu gledišta; budući da su mnoge organizacije odbile pozive da se sastanu s izaslanstvom zbog zastrašivanja i prijetnji iza kojih stoji vlada; budući da je nakon posjeta izaslanstva toj zemlji represija još jača;

C.  budući da je izaslanstvo javno odbacilo službeno stajalište vlade Nikaragve u skladu s kojim je ta zemlja žrtva državnog udara pod vodstvom SAD-a kao i kampanja dezinformiranja; budući da je glavni razlog za poticanje prosvjeda duboka demokratska, institucionalna i politička kriza koja je tijekom posljednjeg desetljeća u toj zemlji utjecala na vladavinu prava i ograničila temeljne slobode, kao što su sloboda udruživanja, prosvjedovanja i okupljanja;

D.  budući da je sloboda izražavanja, okupljanja i prosvjedovanja, uključujući i zabranu korištenja državne himne, u znatnoj mjeri ograničena za brojne građane; budući da je znatan broj političkih zatvorenika u zatvoru samo zbog ostvarivanja svojih prava; budući da se u skladu s nekoliko zabrinjavajućih izvještaja stanje u kojemu se nalaze pritvorenici pogoršalo te se s njima, među ostalim, postupa nehumano;

E.  budući da se sudskim postupcima protiv tih pritvorenika krše međunarodni standardi, posebno postupovna i kaznena jamstva u pogledu prava na pošteno suđenje; budući da ni zatvorski uvjeti ne zadovoljavaju međunarodne standarde na odgovarajući način; budući da postoji jasan nedostatak podjele vlasti u Nikaragvi;

F.  budući da je pravo na informacije ozbiljno ugroženo; budući da se novinari pritvaraju, protjeruju te da im se prijeti; budući da se audiovizualni mediji zatvaraju ili da se njihovi prostori pretražuju bez prethodnog sudskog odobrenja; budući da je objavljivanje novina ugroženo zbog nedostatka papira i tinte koje je vlada Nikaragve zaplijenila;

G.  budući da je vlada Nikaragve protjerala iz zemlje međunarodne organizacije kao što je interdisciplinarna skupina neovisnih stručnjaka GIEI i Posebni mehanizam praćenja za Nikaragvu (MESENI) koje su zatražile mirno rješavanje sukoba i nacionalnu pomirbu; budući da se represija nad organizacijama civilnog društva pojačala i da im je oduzet pravni status u zemlji s lošim institucionalnim okvirom, čime se žrtve represije dvostruko kažnjavaju;

H.  budući da je ugrožena i akademska sloboda; budući da je gotovo 200 studenata protjerano sa sveučilišta zbog sudjelovanja u prosvjedima za demokraciju, veće slobode i ljudska prava;

I.  budući da razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda moraju biti sastavni dio vanjskih politika EU-a, što se odnosi i na Sporazum o pridruživanju između EU-a i zemalja Srednje Amerike iz 2012.; budući da taj sporazum uključuje i demokratsku klauzulu koja predstavlja bitan element sporazuma;

J.  budući da nacionalni dijalog između predsjednika Ortege i nikaragvanske oporbe i građanskih skupina, koji je pokrenut 16. svibnja 2018. i u kojem je posredovala Katolička crkva, nije doveo do rješenja krize; budući da su 27. veljače 2019. nastavljeni preliminarni razgovori u cilju pokretanja nacionalnog dijaloga između vlade Nikaragve i Alianze Cívice; budući da je Alianza Cívica definirala sljedeća tri glavna cilja koja želi postići tijekom pregovora: oslobađanje političkih zatvorenika i poštovanje individualnih sloboda, nužne izborne reforme koje moraju dovesti do održavanja izbora, i pravda; budući da je vlada Nikaragve pustila na slobodu 100 političkih zatvorenika nakon što je prihvatila da se njihove zatvorske kazne pretvore u kućni pritvor; budući da se većina njih uznemirava i da se nastavljaju uhićenja; budući da se velik broj zatvorenika (više od 600) i dalje nalazi u zatvoru; budući da je 10. ožujka 2019. zaustavljen nacionalni dijalog nakon što se Alianza Cívica povukla iz pregovora;

1.  naglašava da se u Nikaragvi teško krši demokracija, poštovanje ljudskih prava i vladavina prava, što je posljedica događaja koji su se odvili u travnju i svibnju 2018.; ponovno ističe važnost svoje rezolucije donesene 31. svibnja 2018.;

2.  osuđuje sve represivne mjere vlade Nikaragve; navodi da je svrha posjeta njegova izaslanstva bila utvrditi stvarnu sliku trenutačnog stanja; nadalje, navodi da nema sumnje da se posljednjih mjeseci, a posebno nakon tog posjeta, povećala represija nad oporbom kao i ograničenja temeljnih sloboda; u tom pogledu osuđuje opću represiju i ograničavanje slobode izražavanja, okupljanja i prosvjeda, zabranu nevladinih organizacija i civilnog društva, protjerivanje međunarodnih organizacija iz zemlje, zatvaranje medija i napade na njih, ograničenja prava na informacije, protjerivanje studenata sa sveučilišta te pogoršanje stanja u zatvorima i nehumano postupanje;

3.  smatra da takve mjere vlade, njezinih institucija i parapolitičkih organizacija odgovaraju planiranoj strategiji za uništenje političke oporbe koja je prošle godine vodila prosvjede; smatra da se ta strategija metodički, sustavno i selektivno primjenjuje na sve vođe, nevladine organizacije, medije i društvene pokrete koji nastoje izraziti svoje legitimne zahtjeve za slobodu i demokraciju;

4.  izražava zabrinutost zbog golemih demokratskih, političkih i gospodarskih rizika s kojima su suočeni građani i zemlja te koji će se povećati ako se ne poduzmu hitne mjere, imajući u vidu trenutačne unutarnje sukobe, društveni raskol i gospodarski pad; hitno poziva na smislen unutarnji dijalog u cilju postizanja održivog i mirnog rješenja kojim bi se svim akterima u društvu dao prostor za djelovanje i omogućilo slobodno izražavanje te kojim bi se ponovno uspostavila njihova građanska prava, kao što je pravo na miran prosvjed; ponavlja da bi svako rješenje trebalo uključivati pozivanje na odgovornost svih osoba koje su odgovorne za kršenje prava; traži od svih političkih stranaka, društvenih pokreta, vođa, studenata i organizacija civilnog društva da održe i ponovno istaknu svoju nepokolebljivu predanost mirnom rješavanju krize; ponavlja da u potpunosti podržava reformu pravosudnog sustava i izbornog zakona te traži da potpredsjednica Komisije / visoka predstavnica postupi u skladu s time; traži od potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice i delegacije EU-a da pomno prate pregovore između vlade i Alianze Cívice koji se održavaju u zemlji te da nastave rješavati ljudske probleme zatvorenika, studenata, prosvjednika, novinara itd., koji su rezultat nastale situacije;

5.  izražava žaljenje zbog obustave Posebnog mehanizma praćenja za Nikaragvu (MESENI) i ukidanja mandata interdisciplinarne skupine neovisnih stručnjaka (GIEI) u okviru Međuameričke komisije za ljudska prava; snažno osuđuje progon, uhićenje i zastrašivanje ljudi koji surađuju s UN-om i drugim međunarodnim tijelima;

6.  poziva vladu Nikaragve da kao znak spremnosti u okviru tekućeg dijaloga provede tri hitne mjere: trenutačno i bezuvjetno puštanje na slobodu političkih zatvorenika, trenutačan prekid svih oblika represije nad građanima Nikaragve, uključujući uznemiravanje, zastrašivanje, špijuniranje i progon vođa oporbe te naknadno ukidanje svih ograničenja navedenih sloboda, kao i povrat pravne osobnosti i imovine organizacija za ljudska prava te povratak međunarodnih organizacija u zemlju;

7.  ističe da pod tim uvjetima proces mora dovesti do ukidanja pravnih postupaka protiv političkih zatvorenika te jamstava u pogledu njihova fizičkog i moralnog integriteta, privatnosti i pravičnog postupanja, povratka prognanih osoba, među kojima su i novinari i studenti, demilitarizacije ulica i razoružavanja paravojnih skupina, kao i uspostave jasnog plana za organizaciju slobodnih, pravednih i transparentnih izbora u bliskoj budućnosti i uz prisutnost međunarodnih promatrača;

8.  traži da se Italiji smjesta izruči Alessio Casimirri, koji danas živi u Managui pod zaštitom nikaragvanske vlade, a u Italiji je pravomoćno osuđen na šest kazni doživotnog zatvora za otmicu Alda Mora, bivšega predsjednika stranke Kršćanska demokracija i predsjednika Vijeća ministara i Europskog vijeća, i za ubojstvo tjelesnih čuvara 16. ožujka 1978. u Rimu;

9.  traži od Europske službe za vanjsko djelovanje i država članica da provedu postupni proces ciljanih i individualnih sankcija protiv vlade Nikaragve i pojedinaca odgovornih za povrede ljudskih prava, kao što su zabrane izdavanja viza i zamrzavanje imovine, a da pritom ne nanose štetu domaćem stanovništvu, u skladu sa zaključcima Vijeća od 21. siječnja 2019., sve dok ne dođe do potpunog poštovanja ljudskih prava i temeljnih prava u zemlji, kao što je zatraženo u okviru dijaloga; stoga, i pod tim okolnostima, poziva na aktiviranje demokratske klauzule Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike, čija je Nikaragva potpisnica, čime bi članstvo Nikaragve u tom Sporazumu bilo suspendirano;

10.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Organizacije američkih država, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini, Srednjeameričkom parlamentu, Limskoj skupini te vladi i parlamentu Republike Nikaragve.

(1) SL C 45 E, 23.2.2010., str. 89.
(2) SL C 285 E, 21.10.2010., str. 74.
(3) SL C 252, 18.7.2017., str. 189.
(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0238.


Godišnje strateško izvješće o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja
PDF 210kWORD 67k
Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2019. o Godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (2018/2279(INI))
P8_TA-PROV(2019)0220A8-0160/2019

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Ujedinjenih naroda naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojenu na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. u New Yorku,

–  uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) koja je usvojena na 21. konferenciji stranaka (COP21) u Parizu 12. prosinca 2015. (Pariški sporazum) te prijedlog za određene nacionalno utvrđene doprinose (INDC) EU-a i njegovih država članica koji su Latvija i Europska komisija podnijele 6. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Treću međunarodnu konferenciju UN-a o financiranju razvoja održanu od 13. do 16. srpnja 2015. u Addis Abebi (Etiopija),

–  uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 7. UFEU-a kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Novi Europski konsenzus o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 22. studenog 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost – Europske mjere za održivost” (COM(2016)0739),

–  uzimajući u obzir dokument za razmatranje Komisije naslovljen „Prema održivoj Europi do 2030.”, objavljen 30. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir platformu na visokoj razini s više dionika o ciljevima održivog razvoja UN-a i njezin zajednički doprinos od 11. listopada 2018. u kojem se preporučuje da EU osmisli i provodi sveobuhvatnu vizionarsku i transformativnu strategiju za održivu Europu za razdoblje do 2030., prema kojoj bi se usmjeravale sve politike i programi EU-a, uključujući srednjoročne i dugoročne ciljeve, te da predloži europsku viziju održive Europe za razdoblje nakon Programa održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir izvješće EU-a za 2019. o usklađenosti politika radi razvoja objavljeno 28. siječnja 2019.,

–  uzimajući u obzir Opći akcijski program Unije za okoliš do 2020. naslovljen „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030.(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o izvješću EU-a iz 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje(6),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o mjerama EU-a za održivost(7),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2018. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2018.(8),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2018. o kršenju prava autohtonih naroda u svijetu, uključujući jagmu za zemljištem(9),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2017. o odgovoru EU-a na Program održivog razvoja do 2030. (10502/17),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+) od 30. svibnja 2018. (COM(2018)0382),

–  uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog parlamenta naslovljenu „Ujedinjeni radi ubrzanja napretka prema ciljevima održivog razvoja povezanih sa zdravljem – nitko ne smije biti zapostavljen”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurostata iz 2018. o praćenju napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a,

–  uzimajući u obzir strategiju Europa 2020.,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018. naslovljeno „Pokazatelji prikladniji za ocjenjivanje ciljeva održivog razvoja – doprinos civilnog društva”,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 18. listopada 2018. (EUCO 13/18), u kojima se navodi da su EU i njegove države članice u potpunosti predani Programu održivog razvoja do 2030. i njegovoj provedbi te u kojem je Europsko vijeće pozdravilo namjeru Komisije da u 2018. objavi svoj dokument za razmatranje, kojim bi se trebao utrti put za sveobuhvatnu strategiju provedbe u 2019.;

–  uzimajući u obzir prioritete EU-a u Ujedinjenim narodima i na 73. sjednici Opće skupštine UN-a (rujan 2018. – rujan 2019.) koje je Vijeće donijelo 25. lipnja 2018.,

–  uzimajući u obzir doprinos platforme s više dionika o ciljevima održivog razvoja Komisijinom dokumentu za razmatranje naslovljenom „Ususret održivoj Europi do 2030.” objavljenom 12. listopada 2018.,

–  uzimajući u obzir Globalni sporazum o migracijama i Globalni sporazum o izbjeglicama iz 2018.,

–  uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030. koji su 18. ožujka 2015. donijele države članice UN-a na trećoj Svjetskoj konferenciji UN-a o smanjenju rizika od katastrofa,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje Europske unije i Ujedinjenih naroda od 27. rujna 2018. naslovljeno „Obnovljeno partnerstvo u vezi s razvojem”(10),

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje u vezi s trećim trilateralnim sastankom Afričke unije, Europske unije i Ujedinjenih naroda, održanim u New Yorku 23. rujna 2018.(11),

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu za medije EU-a i UN-a od 23. rujna 2018.(12),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za razvoj i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane u okviru članka 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0160/2019),

A.  budući da Program održivog razvoja do 2030. ima potencijal preobrazbe te da su njime postavljeni univerzalni, ambiciozni, sveobuhvatni, nedjeljivi i međusobno povezani ciljevi za iskorjenjivanje siromaštva, suzbijanje sve većih nejednakosti i diskriminacije, promicanje blagostanja, održivosti, odgovornosti za okoliš, socijalne inkluzije, rodne jednakosti i poštovanja ljudskih prava, osiguravanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te jačanje mira i sigurnosti; budući da su hitno djelovanje na svim razinama i učinkovita europska strategija provedbe te mehanizam za njezino praćenje i preispitivanje nužni za ostvarenje ciljeva održivog razvoja;

B.  budući da Program održivog razvoja do 2030. i ciljevi održivog razvoja predstavljaju ambicioznu viziju uspješnijeg, uključivijeg i otpornijeg svijeta; budući da se Program održivog razvoja do 2030. temelji na temeljnim vrijednostima Unije kao što su demokracija, sudjelovanje, dobro upravljanje, socijalna pravda, solidarnost, održivost te poštovanje vladavine prava i ljudskih prava u EU-u, njegovim državama članicama i diljem svijeta; budući da težnja za postizanjem ciljeva održivog razvoja stoga prirodno slijedi planove Unije za izgradnju bolje, zdravije i održivije budućnosti za Europu, što bi trebalo biti jedan od strateških prioriteta EU-a;

C.  budući da Program održivog razvoja do 2030. i ostvarenje ciljeva održivog razvoja predstavljaju velik izazov; budući da 17 općih i 169 konkretnih ciljeva održivog razvoja zahtijevaju koordinaciju između EU-a i njegovih država članica, Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata te pristup upravljanju na više razina koji se oslanja i na aktivnu i široku javnost, civilno društvo i angažman privatnog sektora;

D.  budući da je sudjelovanje socijalnih partnera od početka bilo ključno za Program održivog razvoja do 2030. i ciljeve održivog razvoja te promicanje uključivanja prioriteta kao što su dostojanstveni rad, borba protiv nejednakosti i sudjelovanje civilnog društva; budući da je ključno njihovo aktivno sudjelovanje u postupku preispitivanja napretka i provedbe Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja;

E.  budući da Komisija još nije uspostavila sveobuhvatnu strategiju za provedbu Programa do 2030. koja obuhvaća unutarnja i vanjska politička područja EU-a s detaljnim vremenskim rokovima do 2030., ciljevima i konkretnim mjerama, kao što su zatražili Parlament, Vijeće i Europsko vijeće, niti je uključila ciljeve održivog razvoja kao sveobuhvatni okvir u revidiranim smjernicama za bolju regulativu koje su objavljene 2017.; budući da su zajednički pokazatelji i mjerila potrebni za mjerenje i sustavno praćenje provedbe takve strategije te za utvrđivanje nedostataka, kako sada tako i u budućnosti;

F.  budući da su održivost i prijelaz na klimatski neutralno, kružno i socijalno uključivo gospodarstvo ključni za dugoročni rast i konkurentnost EU-a, koji će biti moguć samo ako se u potpunosti poštuju ograničenja planeta;

G.  budući da se u Europskom konsenzusu o razvoju potvrđuje da je usklađenost politika radi razvoja temeljni dio doprinosa EU-a postizanju ciljeva održivog razvoja te da održivi razvoj zahtijeva holistički i međusektorski pristup koji obuhvaća razne politike, što u konačnici predstavlja pitanje upravljanja koje treba provoditi u partnerstvu sa svim dionicima i na svim razinama; budući da je učinkovita provedba usklađenosti politika radi razvoja ključna za ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030.;

H.  budući da politički okvir i okvir upravljanja Europske unije već obuhvaćaju određeni broj obvezujućih i neobvezujućih ciljeva politike, mjerila i pokazatelja, kao na primjer u proračunskom, socijalnom, energetskom i klimatskom području, ali da ne sadrže sveobuhvatnu, dosljednu i objedinjenu političku strategiju;

I.  budući da provedba Programa održivog razvoja do 2030. zahtijeva veću osviještenost među građanima;

J.  budući da su ex ante ocjene i ex post evaluacije ključni instrumenti kojima se osigurava da politike EU-a nemaju negativan učinak na održivi razvoj, posebno na zemlje u razvoju, te da je njihov pozitivan učinak maksimalan; budući da bi procjene i evaluacije trebalo objavljivati kako bi se osigurala potpuna transparentnost i odgovornost;

K.  budući da je Program održivog razvoja do 2030. univerzalni program koji bi se trebao provoditi u svim državama; budući da načelo univerzalnosti od svake države zahtijeva da razmisli o učinku svojeg djelovanja u odnosu na ostale kako bi se osigurala usklađenost politika radi razvoja, što je, s obzirom na složenost i rascjepkanost politika EU-a, velik izazov za Uniju;

L.  budući da je Komisija u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš obvezna provesti procjenu učinka, i to u globalnom kontekstu, koji potrošnja prehrambenih i neprehrambenih dobara u Uniji ima na okoliš;

M.  budući da bi Globalno partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) moglo imati važnu ulogu u aspektima nadzora i odgovornosti temeljenima na dokazima, kad je riječ o načelima učinkovitosti za ostvarenje ciljeva održivog razvoja i u podupiranju njihove potpunije provedbe od strane svih dionika na nacionalnoj razini; ističe da GPEDC treba omogućiti jasno utvrđene mehanizme za suradnju onih dionika razvoja koji nisu donatori u okviru OECD-a, među ostalim, novih donatora, organizacija civilnog društva, privatnih filantropa, financijskih institucija i poduzeća iz privatnog sektora;

N.  budući da financiranje ciljeva održivog razvoja predstavlja golem izazov koji ne iziskuje samo čvrstu političku predanost EU-a i njegovih država članica nego i snažno i globalno partnerstvo te korištenje svim oblicima financiranja (iz domaćih, međunarodnih, javnih, privatnih i inovativnih izvora), kao i nefinancijskim sredstvima; budući da je privatno financiranje neophodno, ali ne bi smjelo zamijeniti javno financiranje;

O.  budući da ostvarenje ciljeva održivog razvoja ne ovisi samo o dostatnim sredstvima, nego i o nefinancijskim mjerama prepoznatima u Programu održivog razvoja do 2030.;

P.  budući da je učinkovita mobilizacija domaćih resursa nezaobilazan čimbenik u postizanju ciljeva Programa održivog razvoja do 2030.; budući da su zemlje u razvoju posebno pogođene utajom poreza na dobit i izbjegavanjem plaćanja poreza;

Q.  budući da se u članku 208. UFEU-a navodi da je glavni cilj politike razvojne suradnje smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva;

R.  budući da će se Politički forum Ujedinjenih naroda na visokoj razini o ciljevima održivog razvoja (HLPF) održati pod pokroviteljstvom Opće skupštine UN-a u rujnu 2019. kako bi se općenito razmotrila provedba Programa održivog razvoja do 2030., uz temeljito preispitivanje napretka u svim ciljevima održivog razvoja, a na ministarskoj razini (politički forum na visokoj razini) u srpnju 2019. kako bi se preispitao napredak u pogledu ciljeva održivog razvoja br. 4 (kvalitetno obrazovanje), br. 8 (dostojanstven rad i gospodarski rast), br. 10 (smanjenje nejednakosti), br. 13 (odgovor na klimatske promjene), br. 16 (mir, pravda i snažne institucije) i br. 17 (partnerstvo za ciljeve) te nakon toga jednom godišnje kako bi se ocijenio napredak u pogledu ciljeva koji nisu preispitani u okviru tematske revizije 2019.;

S.  budući da je sastanak na vrhu Opće skupštine UN-a prilika za EU i njegove države članice da istaknu svoj napredak u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja na opsežan način;

T.  budući da u postupku praćenja i preispitivanja Programa održivog razvoja do 2030. u UN-u EU nije uvijek bio dosljedan u glasovanju, posebno u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava iz tog područja;

U.  budući da HLPF pruža prikladan prostor za EU i njegove države članice da ocijene napredak u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. na temelju dobrovoljnih nacionalnih revizija te da kao najveći doprinositelj službenoj razvojnoj pomoći i predvodnik u politikama okoliša preuzmu vodeću ulogu; budući da te dovršene dobrovoljne nacionalne revizije služe za procjenu napretka u pogledu ciljeva održivog razvoja i kako bi ukazale na nedostatke i izazove;

V.  budući da će službena razvojna pomoć imati ključnu ulogu u ostvarenju ciljeva Programa održivog razvoja do 2030., osobito u zemljama s niskim dohotkom te u pogledu borbe protiv ekstremnog siromaštva i nejednakosti, pod uvjetom da poštuje načela učinkovite razvojne suradnje, ponajprije nadležnost zemalja, transparentnost i odgovornost, usmjerenost na rezultate i uključivost;

W.  budući da načelo „nitko ne smije biti zapostavljen” čini srž Programa održivog razvoja do 2030.; budući da je 2017. oko 22,5 % stanovništva EU-a bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a 6,9 % stanovništva i dalje je živjelo u teškoj materijalnoj oskudici(13); budući da nejednakosti imaju više društvenih posljedica kao što su velike razlike u dobrobiti i kvaliteti života, uključujući u pogledu poslovnih prilika i zdravstvene skrbi;

X.  budući da je u Uniji stalno prisutna visoka razina siromaštva i socijalne isključenosti djece (26,4 % 2017.); budući da se u europskom stupu socijalnih prava navodi da djeca imaju pravo na zaštitu od siromaštva, a djeca u nepovoljnom položaju i pravo na posebne mjere radi pružanja jednakih mogućnosti; budući da rano ulaganje u djecu donosi znatan povrat za tu djecu i društvo u cjelini te je ključno za prekidanje ciklusa nepovoljnih okolnosti u ranim godinama;

Y.  budući da je u proteklih pet godina EU ostvario napredak u ostvarivanju gotovo svih ciljeva održivog razvoja, sa sedam od 27 država članica EU-a među prvih 10 zemalja na ljestvici globalnih ciljeva održivog razvoja te budući da su svih 27 država članica među prvih 50 zemalja (od 156)(14); budući da su neke države članice već predvodnici u provedbi ciljeva održivog razvoja; budući da EU-u ipak i dalje nedostaje provedbena strategija za ciljeve održivog razvoja;

Z.  budući da visoka i rastuća nejednakost između i unutar zemalja može imati znatan društveni i gospodarski trošak; budući da nejednakost nije u skladu s ciljem održivog razvoja;

AA.  budući da je bolja izrada zakonodavstva izričito spomenuta u Komunikaciji Komisije kao drugi način da se osigura daljnje uključivanje održivog razvoja u politike EU-a(15);

AB.  budući da radni dokument službi Komisije od 19. srpnja 2018. o suzbijanju HIV-a/AIDS-a, virusnog hepatitisa i tuberkuloze u Europskoj uniji i susjednim zemljama (SWD(2018)0387) ističe nedostatke i ograničenja u pogledu podataka o nadzoru virusnog hepatitisa zbog čega je teško procijeniti koliko su daleko države članice EU-a od ostvarenja tog cilja održivog razvoja;

AC.  budući da Komisijina Bijela knjiga od 1. ožujka 2017. o budućnosti Europe (COM(2017)2025) nije uključila održivi razvoj ili Program održivog razvoja do 2030. kao viziju ili opis budućnosti EU-a;

AD.  budući da je u izvješću UNICEF-a naslovljenom „Napredak za svako dijete u razdoblju održivog razvoja”, objavljenom u ožujku 2018., utvrđen zabrinjavajući nedostatak podataka u 64 zemalja, kao i nedovoljan napredak u pogledu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja u još 37 zemalja; budući da više od pola milijarde djece živi u zemljama koje ne mogu mjeriti napredak u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja;

AE.  budući da je dostojanstven rad temelj za pravedan i uključiv rast te pokretač razvoja i društvenog napretka; budući da uz socijalnu zaštitu onih koji ne mogu naći posao ili ne mogu raditi rješava nejednakosti te da je glavni pokretač društvenog i gospodarskog napretka;

Europsko vodstvo za univerzalne vrijednosti unutar multilateralnog okvira za ljude, planet i blagostanje

1.  naglašava da složeni globalni izazovi s kojima se svijet suočava zahtijevaju sveobuhvatan i integriran odgovor koji Program održivog razvoja do 2030. može ponuditi;

2.  ističe da je cilj Programa održivog razvoja do 2030. postići veću dobrobit za sve, unutar ograničenja planeta, te pravedan svijet, bez da se ikoga zapostavi, i da se četirima osnovnim stupovima održivog razvoja (društvenom, ekološkom, gospodarskom i upravnom) treba pristupiti na sveobuhvatan način kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja; naglašava činjenicu da je održivi razvoj temeljni cilj EU-a kako je utvrđen u članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji i da bi trebao imati ključnu ulogu u raspravi i narativu o budućnosti Europe; nadalje ističe da bi provedba ciljeva održivog razvoja trebala dovesti do promjene paradigme i postati sveobuhvatan dugoročni gospodarski model EU-a koji će naslijediti trenutačnu strategiju Europa 2020.;

3.  naglašava da je provedba Programa održivog razvoja do 2030. usko povezana s europskim vrijednostima i interesima te da predstavlja važnu inovaciju s potencijalom za oživljavanje globalnog poretka utemeljenog na multilateralizmu i međunarodnoj suradnji;

4.  podsjeća na potrebu da se u svim ciljevima i svim relevantnim pokazateljima sustavno raščlanjuju podaci prema spolu i drugim karakteristikama;

5.  naglašava da bi EU trebao ponoviti svoju predanost da zajedno s državama članicama i njihovim lokalnim i regionalnim tijelima vlasti bude svjetski predvodnik u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja u skladu s načelom supsidijarnosti i u bliskoj suradnji s međunarodnim partnerima; podsjeća da bi se politički angažman EU-a trebao odraziti u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027.; ističe da Program održivog razvoja do 2030. mora dodatno ubrzati zajednički pristup između unutarnjeg i vanjskog djelovanja EU-a i njegovih drugih politika te usklađenost instrumenata financiranja Unije za globalni odgovor i predanost održivom rastu i razvoju;

6.  ustraje na tome da provedba ciljeva održivog razvoja zahtijeva učinkovitu suradnju na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uz poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; naglašava važnu ulogu savjetodavnih vijeća za okoliš i održivi razvoj u toj suradnji i smatra da treba pojačati njihovo sudjelovanje na svim razinama upravljanja;

7.  pozdravlja činjenicu da su mnoge države članice i partnerske zemlje izvan EU-a uložile znatne napore u osmišljavanje mehanizama i strategija za provedbu ciljeva održivog razvoja i njihovo uključivanje u svoje politike i okvire upravljanja; potiče države članice koje još nisu izradile te mehanizme da to učine; ističe da EU, pružanjem pomoći i poticanjem trećih zemalja da prate slične mjere, doprinosi postizanju jednakih uvjeta; priznaje da su još uvijek potrebna daljnja poboljšanja na razini EU-a;

8.  poziva Komisiju i države članice da u svojim politikama osiguraju horizontalan pristup ciljevima održivog razvoja;

9.  uviđa da su se 2015. sve države članice EU-a i ostale europske zemlje obvezale na Program održivog razvoja do 2030.; smatra da je u kontekstu rasprave o budućnosti Europe potrebno da države članice EU-a i EGP-a, potpisnice sporazuma o pridruživanju EU-u, zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u i, nakon njezina povlačenja, Ujedinjena Kraljevina, razmotre razvoj paneuropskog okvira za ostvarenje ciljeva održivog razvoja; naglašava važnost promicanja parlamentarnih rasprava na svim razinama;

10.  pozdravlja objavu dokumenta za razmatranje Europske komisije „Prema održivoj Europi do 2030.”, u kojem su navedena tri scenarija za buduće ostvarenje ciljeva održivog razvoja u EU-u; podržava prvi scenarij u kojem se predlaže sveobuhvatna strategija za provedbu ciljeva održivog razvoja u EU-u i državama članicama; smatra da je u kontekstu budućnosti Europe potrebna održiva Europa kako bi se zajamčila dobrobit i blagostanje njezinih građana i planeta;

11.  žali što Komisija još nije razvila integriranu i sveobuhvatnu strategiju provedbe ciljeva održivog razvoja;

12.  naglašava važnost službene razvojne pomoći kao ključnog sredstva za iskorjenjivanje siromaštva i podsjeća na obveze za službenu razvojnu pomoć EU-a i država članica, uključujući obvezu da se 0,7 % bruto nacionalnog dohotka (BND) namijeni za službenu razvojnu pomoć te da između 0,15 i 0,20 % BND-a bude dodijeljeno najmanje razvijenim zemljama; poziva EU i njegove države članice da se bez odgađanja ponovno obvežu na cilj od 0,7 % BND-a za službenu razvojnu pomoć te da postupno povećaju službenu razvojnu pomoć kako bi se taj cilj postigao u jasnom vremenskom roku; poziva države članice da uspostave godišnje akcijske planove, koje je moguće provjeriti, za ostvarivanje ciljeva službene razvojne pomoći; ističe da su, s obzirom na odgovornost EU-a i država članica za ostvarenje 0,7 % BND-a za službenu razvojnu pomoć, države članice odgovorne i nacionalnim parlamentima i Europskom parlamentu;

13.  uviđa da se moraju zaštititi zdravstvene koristi i ubrzati napredak kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja; tvrdi da, iako je na svijetu ostvaren izniman napredak u pogledu zdravlja, i dalje postoje mnogi izazovi, među kojima je i rješavanje problema nejednakosti u području zdravlja između populacija stabilnih zemalja i populacija u nestabilnim i osjetljivim okruženjima, kao i zdravstvenih nejednakosti unutar samih zemalja;

14.  potvrđuje da je Program održivog razvoja do 2030. učvrstio globalno zdravlje kao politički prioritet; navodi da su zdrave populacije ključne za održivi razvoj, okončanje siromaštva, promicanje mirnih i uključivih društava te zaštitu okoliša; ustraje u tome da je zdravlje ishod i pokazatelj napretka koji odražava uspjeh mnogih ciljeva i Programa održivog razvoja do 2030. u cjelini;

15.  ističe da je EU općenito uspio smanjiti vlastite emisije stakleničkih plinova i odvojiti ih od gospodarskog rasta te tako snažno doprinijeti globalnom naporu, uzimajući u obzir i emisije iz uvoza i izvoza EU-a(16); napominje, međutim, da su potrebni veći napori kako na razini EU-a tako i na globalnoj razini;

Jačanje strateškog i zajedničkog djelovanja EU-a radi postizanja globalnih ciljeva

16.  Poziva Komisiju da uspostavi detaljnu analizu nedostataka postojećih politika i njihove provedbe kako bi se utvrdila kritična područja sinergije i nedosljednosti; poziva Komisiju da bez daljnje odgode jasno utvrdi mjere koje treba poduzeti do 2030. u pogledu politika i zakonodavstva, prikupljanja statističkih podataka i prikupljanja razvrstanih podataka te upravljanja i provedbe, kako bi se do kraja 2019. uspostavila sveobuhvatna strategija za ostvarenje Programa održivog razvoja do 2030.;

17.  snažno potiče Komisiju da sastavi ambicioznu, općenitu i sveobuhvatnu strategiju za provedbu Programa održivog razvoja do 2030., da potpuno integrira ciljeve održivog razvoja u politike i upravljanje EU-a te tako pruži smjernice i institucijama EU-a i državama članicama u njihovoj provedbi, praćenju i preispitivanju Programa održivog razvoja do 2030. te da iznese jasne planove s konkretnim ciljevima i rokovima; traži od Komisije da se pobrine da tom strategijom budu obuhvaćene poveznice među ciljevima održivog razvoja;

18.  poziva Komisiju da ojača suradnju s UN-om i državama članicama EU-a kako bi podržala svoju reformu koja je u tijeku i kako bi ona bila svrsishodna za provedbu Programa održivog razvoja do 2030.;

19.  podsjeća da su svi ciljevi održivog razvoja relevantni za ostvarenje prava djece; ističe da je u kontekstu vanjskih odnosa EU-a važno provoditi Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta; traži od Komisije da u vanjskim programima EU-a prati napredak u pogledu prava djeteta i izvješćuje o njemu;

20.  Poziva Komisiju da, kao ključni temelj za izgradnju održive Europe, predvodi razvoj održivog modela proizvodnje i potrošnje hrane kojim se štiti i uklanja pritisak prehrambenih sustava na zdravlje i okoliš i koji donosi gospodarske koristi poljoprivrednicima, poduzećima i građanima;

21.  poziva Komisiju da u suradnji s ključnim dionicima na svim razinama radi na osiguravanju zdravog života i promicanju dobrobiti za sve u svim dobnim skupinama, posebno zato da bi zdravstvena skrb postala pristupačnija, cjenovno dostupnija, djelotvornija i održiva, da bi se cjelovitije obuhvatili faktori rizika kod nezaraznih bolesti, radi razmjene dobrih praksi i jačanja mogućnosti sprečavanja globalnih prijetnji zdravlju i upravljanja njima, kao što je antimikrobna rezistencija;

22.  poziva Komisiju da s UN-om i svojim partnerima uskladi programske, financijske i operativne politike, pristupe i metodologije tamo gdje se mogu povećati učinkovitost i djelotvornost, kako bi se postigla veća učinkovitost u nizu zajedničkih prioriteta kao što su rodna ravnopravnost, reproduktivno zdravlje, zdravlje majki, novorođenčadi, djece i adolescenata, klimatske promjene i okoliš, rješavanje problema nejednakosti i siromaštva;

23.  naglašava da je za financiranje Programa održivog razvoja do 2030. ključno osigurati poreznu pravdu i transparentnost, boriti se protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, iskorjenjivati nezakonite financijske tokove i porezne oaze te povećati mobilizaciju domaćih resursa; ponavlja svoj poziv da se procijeni učinak prelijevanja nacionalnih poreznih politika i porezne politike EU-a na zemlje u razvoju, čime se jamči usklađenost politika radi razvoja;

24.  naglašava važnost rješavanja socijalnih i ekonomskih nejednakosti i poticanja rodne ravnopravnosti u EU-u i u svijetu; podsjeća na važnost temeljnog načela Programa održivog razvoja do 2030. da „nitko ne smije biti zapostavljen”; stoga poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti najmarginaliziranijim i najranjivijim skupinama društva kako bi se osigurala potpuna uključivost;

25.  poziva Komisiju da uvođenjem sustava dužne pažnje za poduzeća promiče održive globalne vrijednosne lance, stavljajući naglasak na cijeli opskrbni lanac poduzeća, čime bi ih se potaklo na odgovornije ulaganje i omogućila učinkovitija provedba poglavlja o održivosti u sporazumima o slobodnoj trgovini, uključujući borbu protiv korupcije, transparentnost, borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i odgovorno poslovanje;

26.  smatra da ciljevi održivog razvoja trebaju biti u središtu strategije EU-a za održivi razvoj i uključiv rast; ističe da je potrebno jasno utvrditi zajedničke pokazatelje, mjerila i ciljeve te analizu udaljenosti od ciljeva, mjera potrebnih za njihovo postizanje i sredstava pomoću kojih će se provesti; naglašava da bi u strategiji EU-a za razdoblje do 2030. također trebalo navesti kada će i na koji način Unija provesti procjenu učinka na održivost kako bi se riješili postojeći nedostaci, preusmjerile postojeće politike i osmislili novi zakonodavni prijedlozi ili revizije zakonodavstva Unije, a pritom zajamčile usklađenost i koordinacija djelovanja i na europskoj razini i na razini država članica; stoga poziva Komisiju i Vijeće da u okviru svih svojih organizacija bez odgađanja nastave raditi na tome;

27.  smatra da bi Parlament trebao biti uključen u Europski semestar i da bi on trebao biti usklađen s Programom održivog razvoja do 2030. te da bi u taj postupak trebalo uključiti provjeru održivosti; stoga poziva Komisiju da dodatno prilagodi postojeći postupak europskog semestra; naglašava da bi to posebno zahtijevalo da Europski semestar na sveobuhvatan način uzme u obzir sve dimenzije ciljeva održivog razvoja;

28.  apelira na Komisiju da osmisli sveobuhvatnu strategiju za podupiranje ulaganja kojima se potiče ekološka održivost, i da zajamči odgovarajuću poveznicu između ciljeva održivog razvoja i europskog semestra;

29.  ističe potrebu za jasnim utvrđivanjem koraka koje treba poduzeti na svakoj razini upravljanja za provedbu ciljeva, poštujući pritom načelo supsidijarnosti; poziva na uspostavu jasnih i dosljednih programa održivog razvoja na odgovarajućoj razini (nacionalnoj, podnacionalnoj, lokalnoj) u državama članicama koje ih još nisu uspostavile; naglašava da bi Komisija trebala pružiti smjernice za taj proces kako bi se zajamčio usklađen pristup; poziva na višerazinski pristup radi boljeg razumijevanja, veće uključenosti i zajedničke odgovornosti za provedbu ciljeva održivog razvoja;

30.  pozdravlja objavljivanje drugog izvješća o praćenju Eurostata o održivom razvoju u EU-u, što je korak naprijed u stvaranju snažnog mehanizma EU-a za praćenje;

31.  ističe da Komisija treba razviti integriran, učinkovit i participativan okvir za praćenje, odgovornost i reviziju provedbe za uključivanja ciljeva održivog razvoja i Programa održivog razvoja do 2030. koji je u skladu s globalnim okvirom pokazatelja UN-a i koji prikuplja informacije i relevantne podatke razvrstane na nacionalnim i podnacionalnim razinama, priznajući pritom da sam Eurostat ne može na sveobuhvatan način obuhvatiti sve dimenzije napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja; ističe potrebu da se u obzir uzmu učinci prelijevanja te povezana i nedjeljiva priroda ciljeva te traži da se Eurostat obveže da sustavno izvješćuje o rezultatima u pogledu ciljeva održivog razvoja za svaku pojedinu državu članicu i na temelju jedinstvenog skupa pokazatelja;

32.  naglašava potrebu za širokim rasponom pokazatelja koji nisu isključivo gospodarske prirode i kojima se obuhvaća transformativna priroda ciljeva održivog razvoja, posebno u pogledu rješavanja problema siromaštva u svim njegovim oblicima, a koje bi trebalo mjeriti preko raščlanjenih podataka relevantnih za postizanje ciljeva održivog razvoja; ističe da je potrebno da Eurostat uspostavi niz konkretnih pokazatelja napretka za unutarnju primjenu ciljeva održivog razvoja u EU-u na odgovarajućim razinama upravljanja;

33.  podsjeća na ključnu ulogu EU-a u jačanju standarda transparentnosti, odgovornosti i održivosti globalnih vrijednosnih lanaca; ističe da je EU normativna i gospodarska sila i da se stoga mora pozicionirati kao lider u pogledu dobrih praksi i uspostavljanja globalnih pravila; poziva Komisiju i države članice da podupru pregovore o obvezujućem ugovoru UN-a o transnacionalnim korporacijama i ljudskim pravima;

34.  poziva države članice EU-a da dostave podatke za učinkovito praćenje virusnog hepatitisa u skladu s pokazateljima koje je utvrdio Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti te poziva Europsku komisiju da budno prati taj proces u skladu s obvezama iz komunikacije „Budući koraci za održivu europsku budućnost” iz studenoga 2016.;

35.  naglašava važnost podizanja osviještenosti transformacijskog potencijala Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih ciljeva; podsjeća na potrebu za suradnjom s građanima i organizacijama civilnog društva tijekom procesa provedbe i praćenja; naglašava važnu ulogu Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata;

36.  ističe važnost transparentnosti i demokratske odgovornosti u praćenju napretka koji Unija postigne u pogledu Programa održivog razvoja do 2030. i shodno tome naglašava ulogu suzakonodavaca u tom procesu; smatra da bi u tom pogledu zaključivanje obvezujućeg međuinstitucionalnog sporazuma u skladu s člankom 295. UFEU-a pružio odgovarajući okvir za suradnju;

37.  poziva Komisiju i države članice da ostvare poboljšanja u vezi s dostupnim informacijama i povećaju osviještenost građana o potrebi dovršetka Programa održivog razvoja do 2030.;

38.  naglašava da se višegodišnji financijski okvir (VFO) mora usmjeriti prema Programu održivog razvoja do 2030. te da njime treba zajamčiti poboljšano uključivanje održivog razvoja u sve mehanizme financiranja i proračunske linije; stoga poziva Komisiju da poveća razinu odgovornosti za ostvarivanje kolektivnih rezultata u okviru VFO-a; ponavlja svoje stajalište o budućem VFO-u, u kojem se poziva na obveznu reviziju u sredini razdoblja, nakon preispitivanja funkcioniranja VFO-a i uzimajući u obzir ocjenu postignutog napretka u pogledu ciljeva održivog razvoja; ističe potrebu za provjerom planiranih financijskih omotnica za postojeće politike kako bi se zajamčila usklađenost s održivim razvojem;

39.  smatra da je u EU-u potrebno znatno ubrzati zelena ulaganja, inovacije i rast kako bi provedba Programa održivog razvoja do 2030. bila pravovremena i uspješna te ističe važnost šireg prihvaćanja inovativnih i postojećih financijskih alata, kao što je zelena javna nabava, kao i hitne potrebe za različitim pristupima postojećoj investicijskoj politici, osobito za postepenim ukidanjem subvencija koje su štetne za okoliš;

40.  pozdravlja veći iznos institucijskog i privatnog kapitala dodijeljenog financiranju ciljeva održivog razvoja i naglašava važnost robusnog okvira održivih financija, uključujući kalibriranje kapitalnih zahtjeva banaka i bonitetni tretman imovine s visokim udjelom ugljika, bonitetna pravila za osiguravajuća društva i ažuriranje dužnosti institucijskih ulagača i upravitelja imovinom;

Usklađenost politika, koordinacija i uključivanje ciljeva održivog razvoja

41.  naglašava važnost bolje koordinacije i suradnje između i unutar tijela za donošenje odluka, različitih organizacija i relevantnih dionika, uključujući lokalnih tijela i organizacija civilnog društva, s ciljem provedbe Programa održivog razvoja do 2030. i postizanja veće usklađenosti politika radi održivog razvoja;

42.  pozdravlja usvajanje izvješća Komisije 2019. godine o usklađenosti politika radi razvoja te pokušaj da se usklađenost politika radi razvoja bolje integrira u pristup EU-a za provedbu ciljeva održivog razvoja; podsjeća na to da je usklađenost politika radi razvoja načelo utvrđeno člankom 208. UFEU-a, ali i da je ključna za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja;

43.  prepoznaje napredak koji je postignut uz pomoć alata za usklađenost politika radi razvoja kada je riječ o utjecaju na donošenje politika EU-a; poziva na ulaganje dodatnih napora kako bi se zajamčilo da se nerazvojnim politikama uzmu u obzir razvojni ciljevi kao rezultat mehanizama usklađenosti politika radi razvoja;

44.  naglašava da je usklađenost politika radi razvoja osnovna sastavnica usklađenosti politika radi održivog razvoja kojoj usto i doprinosi; preporučuje da se najbolje prakse i pouke izvučene iz usklađenosti politika radi razvoja primijene u daljnjem razvoju i praktičnoj provedbi usklađenosti politika radi održivog razvoja;

45.  poziva Komisiju i države članice da u sklopu svojih mjera za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. ponovno potvrde svoju predanost usklađenosti politika radi razvoja kao važnom doprinosu većoj usklađenosti politika radi održivog razvoja; ističe potrebu poboljšanja mehanizama za koherentnu politiku u svim institucijama EU-a i proces osmišljavanja politika te potrebu jamčenja odgovarajućeg poštovanja tog načela u redovitim ex ante procjenama učinka te uz pomoć uvođenja odgovarajućih mehanizama za odgovornost i ublažavanje;

46.  smatra da usklađenost politika radi održivog razvoja znači da sve relevantne politike i svi financijski i nefinancijski instrumenti na razini Unije u budućnosti moraju biti osmišljeni, provedeni i praćeni kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja UN-a kao i da bi Komisija stoga trebala brzo razviti potrebne političke kapacitete na svim razinama;

47.  poziva Komisiju da usvoji akcijski plan za daljnje korake u skladu s preporukama vanjske evaluacije usklađenosti politika radi razvoja, u kojoj se poziva na usvajanje jasnog skupa pravila za provedbu tog koncepta; ponavlja svoj poziv da se jasno utvrde odgovornosti svake institucije EU-a u provođenju obveza usklađenosti politika radi razvoja;

48.  ponavlja svoj poziv da se o usklađenosti politika radi razvoja raspravlja na razini Europskog vijeća kako bi se potaknula provedba njegovih mehanizama u ostvarivanju ciljeva Programa održivog razvoja do 2030.; smatra da će se, kao što je istaknuto u vanjskoj evaluaciji usklađenosti politika radi razvoja, samo političkom voljom EU-a bitno utjecati na poticanje i učinkovitost pristupa usklađenosti politika radi razvoja;

49.  naglašava da EU, s obzirom na pravne obveze o poticanju usklađenosti politika radi razvoja iz članka 208. UFEU-a, treba voditi proaktivni dijalog sa zemljama i regijama u razvoju kako bi se raspravile i razmotrile glavne političke inicijative koje na njih mogu utjecati;

50.  naglašava da EU ima neke od najviših svjetskih ekoloških standarda i da su njegova poduzeća ispred svjetskih konkurenata, zbog čega se EU također smatra uporištem slobode i demokracije, sa stabilnim institucijama utemeljenima na vladavini prava i aktivnom civilnom društvu; smatra da bi EU stoga mogao odlučnije promicati svoje postojeće ekološke, socijalne i upravljačke standarde;

51.  pozdravlja osnivanje radne skupine za Program održivog razvoja do 2030. u okviru Vijeća za opće poslove; poziva na uspostavu mehanizama za koordinaciju ciljeva održivog razvoja kao i ne suradnju unutar Parlamenta te između Parlamenta, Vijeća i Komisije kako bi se zajamčila usklađenost politika; ističe da bi takvi mehanizmi trebali imati jasne okvire i biti utvrđeni Međuinstitucijskim sporazumom za održivu Europu do 2030. godine jer će koherentni politički procesi među trima institucijama biti ključni za uspješnu provedbu Programa održivog razvoja do 2030.; poziva na uključivanje triju institucija u budući rad višedioničke platforme o ciljevima održivog razvoja i naglašava važnost uključivanja svih relevantnih dionika u rad te platforme, uključujući organizacije civilnog društva;

52.  smatra da bi u skladu s ciljem održivog razvoja br. 17 (o partnerstvima) ulogu postojeće višedioničke platforme o ciljevima održivog razvoja trebalo ažurirati i uklopiti u formalni i međuinstitucijski savjetodavni okvir;

53.  naglašava ulogu razvojne suradnje u potpori provedbe Programa održivog razvoja do 2030. u zemljama u razvoju; pozdravlja uključivanje ciljeva održivog razvoja u novi europski konsenzus o razvoju; podsjeća da iskorjenjivanje siromaštva (cilj održivog razvoja br. 1) mora ostati glavni cilj razvojne suradnje EU-a; podsjeća da su ciljevi održivog razvoja br. 1 i br. 2 neodvojivo povezani; podsjeća da je, unatoč napretku, malo vjerojatno da će se postojećim ritmom i opsegom provedbe potaknuti transformacijska promjena nužna za ostvarivanje cilja održivog razvoja br. 2; poziva na veće napore kada je riječ o postupanju prema preporukama tematske revizije cilja održivog razvoja br. 2 koju je 2017. proveo Politički forum na visokoj razini;

54.  ponavlja svoj poziv za uključivanje ostvarivanja ciljeva održivog razvoja u sva resorna područja; pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na uključivanje ciljeva održivog razvoja u svoj program za bolju izradu zakonodavstva i ističe potencijal strateške uporabe alata za bolju izradu zakonodavstva u sklopu neovisnog ocjenjivanja koje Komisija provodi o sukladnosti politika EU-a s Programom održivog razvoja do 2030. i njegovim politikama razvojne suradnje; poziva Komisiju da hitno preispita smjernice za bolju izradu zakonodavstva te dodatno ojača i prati redovne ex ante ocjene u tom pogledu kako bi se osigurala potpuna usklađenost politika u provedbi ciljeva održivog razvoja, uz istodobno promicanje sinergija, ostvarivanje dodatnih prednosti te izbjegavanje razmjene ustupaka, i na europskoj razini i na razini država članica;

55.  poziva na međuodbornu koordinaciju u Parlamentu radi nadzora i praćenja provedbe obveza EU-a utvrđenih Programom održivog razvoja do 2030.;

56.  poziva Konferenciju predsjednika i Konferenciju predsjednika odbora Europskog parlamenta da ocijene primjerenost postojeće strukture Parlamenta da bi se omogućilo stvarno i sveobuhvatno praćenje rada na ostvarivanju ciljeva održivog razvoja u unutarnjim i vanjskim politikama EU-a u svim resorima;

57.  poziva Parlament, Komisiju i Vijeće da rade na zajedničkoj izjavi o održivosti i da ciljeve održivog razvoja uvrste u višegodišnje međuinstitucijske prioritete idućeg zakonodavnog saziva;

58.  ističe važnost redovitih i odgovarajućih ex ante ocjena učinka te ex post evaluacija da bi se zajamčili bolje uključivanje Programa održivog razvoja do 2030. te bolji rezultati; naglašava važnost evaluacije kratkoročnih i dugoročnih posljedica politika i njihova potencijalnog doprinosa održivom razvoju; podsjeća na obvezu iz Ugovora da se ciljevi razvojne suradnje uzimaju u obzir u svim politikama koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju;

59.  podsjeća na ključnu važnost mobilizacije domaćih resursa za zemlje u razvoju pri ostvarivanja ciljeva održivog razvoja; ističe da se u izvješću Konferencije Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD) pod nazivom „Izvješće o ulaganjima u svijetu 2015. – reforma međunarodnog upravljanja ulaganjima”(17) procjenjuje da zemlje u razvoju gube najmanje 100 milijardi USD prihoda od poreza na dobit zbog toga što velika poduzeća izbjegavaju plaćanje poreza; u tom smislu pozdravlja radni dokument službi Komisije iz listopada 2015. naslovljen „Prikupiti više, trošiti pametnije: ostvarivanje razvoja na uključiv i održiv način” (SWD(2015)0198), usmjeren na rješavanje tog problema; međutim, izražava žaljenje zbog toga što nisu poduzete konkretne mjere za provođenje navedene strategije Komisije; poziva Komisiju da predloži vodeći program o mobilizaciji domaćih resursa kako bi se zajamčilo prikupljanje većih poreznih prihoda i omogućilo financiranje ciljeva održivog razvoja;

60.  insistira na potrebi jačanja lokalnih subjekata kao agenata održivog razvoja i poziva na veće sudjelovanje nacionalnih parlamenata te regionalnih i lokalnih tijela u svim fazama provedbe ciljeva održivog razvoja, od planiranja i programiranja do evaluacije i praćenja; osim toga, poziva Komisiju da poveća svoju potporu gradovima i lokalnim tijelima za razvoj, provedbu i praćenje stvarnih političkih inicijativa i strategija za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja;

61.  pozdravlja sve veće uključivanje privatnog sektora u pomoć ostvarivanju ciljeva održivog razvoja; naglašava važnost stvaranja okružja koje olakšava provedbu novih inicijativa i partnerstva javnog i privatnog sektora te koje poduzeća potiče na usklađivanje njihovih poslovnih strategija s ciljevima održivog razvoja;

62.  podsjeća na procjene UN-a da je godišnje potrebno uložiti između 5 i 7 bilijuna USD za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; stoga insistira na potrebi mobilizacije ulaganja i s tim u vezi pozdravlja potencijal Plana EU-a za vanjska ulaganja;

Dobrovoljne nacionalne revizije i izvješćivanje EU-a za Politički forum o održivom razvoju na visokoj razini (HLPF) Opće skupštine UN-a 2019.

63.  potiče države članice da provode redovite i uključive revizije napretka i potiče one države članice koje se još nisu obvezale na dovršavanje svojih dobrovoljnih nacionalnih revizija da to učine u skladu s Programom održivog razvoja do 2030., a države članice koje su već predstavile dobrovoljne nacionalne revizije da utvrde raspored redovnih budućih dobrovoljnih nacionalnih revizija;

64.  poziva Komisiju da redovito provodi analizu država članica u cilju procjene napretka i dobrih praksi; nadalje, poziva na analizu dobrovoljnih nacionalnih revizija najnerazvijenijih zemalja kako bi se utvrdile potrebe, uklonili nedostaci i ojačale potpora i suradnja, kao i na blisku suradnju u okviru OECD-a u razvoju mehanizama stručne analize uspješnih strategija i djelovanja za provedbu ciljeva održivog razvoja u unutarnjim i vanjskim politikama, te na poboljšanje razmjene najboljih praksi i praćenje negativnih učinaka vanjskog prelijevanja;

65.  potiče Komisiju i države članice EU-a da prošire zajedničko programiranje i zajedničku provedbu razvojne suradnje, na temelju dijalogâ o politici ciljeva održivog razvoja s partnerskim zemljama, nacionalnih razvojnih planova i dobrovoljnih nacionalnih revizija, uzimajući pritom u obzir nadležnost zemalja i druga načela učinkovitosti razvoja;

66.  naglašava ulogu Političkog foruma o održivom razvoju na visokoj razini u daljnjem postupanju i reviziji kada je riječ o ciljevima održivog razvoja; snažno podupire predanost Unije da dovrši dobrovoljnu reviziju u okviru HLPF-a u skladu s Programom održivog razvoja do 2030.; poziva Komisiju da poštuje vodeću ulogu EU-a u razvoju i provedbi Programa održivog razvoja do 2030. te da predstavi sveobuhvatno zajedničko izvješće o svim ciljevima održivog razvoja; naglašava da bi izvješćivanje EU-a, uključujući predstojeće zajedničko objedinjeno izvješće o potpori EU-a zemljama u razvoju, trebalo uključivati analizu trenutačnog stanja te postojećih manjkavosti i nedostataka;

67.  poziva Komisiju da se nametne kao model kojemu treba težiti u procesu HLPF-a; poziva Komisiju da surađuje s trećim zemljama u napretku prema ostvarivanju Programa održivog razvoja do 2030., između ostalog, i u okviru Gospodarske komisije UN-a za Europu;

68.  poziva na organizaciju godišnjeg europskog foruma o ciljevima održivog razvoja u pripremi Političkog foruma o održivom razvoju na visokoj razini kako bi se omogućilo sudjelovanje i dijalog vanjskih dionika i organizacija civilnog društva te parlamentarnih zastupnika u vezi s provedbom ciljeva održivog razvoja;

69.  pozdravlja održavanje sastanka na vrhu HLPF-a pod pokroviteljstvom Opće skupštine UN-a u rujnu 2019. te buduće sastanke na vrhu kako bi se ostvarivanje svih ciljeva održivog razvoja u okviru Programa održivog razvoja do 2030. razmotrilo kao cjelina; očekuje da Unija ima ključnu ulogu na sastanku na vrhu; napominje da napredak država članica varira i ovisi i o drugim čimbenicima, relevantnim ciljevima održivog razvoja te nacionalnim prioritetnim ciljevima; naglašava da su ciljevi održivog razvoja međusobno povezani i da treba težiti integriranom i sveobuhvatnom sustavnom pristupu njihovoj provedbi;

Usredotočenost na ciljeve održivog razvoja u okviru predstojeće temeljite revizije na HLPF-u 2019.

70.  pozdravlja predstojeću detaljnu reviziju ciljeva održivog razvoja br. 4 (kvalitetno obrazovanje), br. 8 (dostojanstven rad i gospodarski rast), br. 10 (smanjenje nejednakosti), br. 13 (odgovor na klimatske promjene), br. 16 (mir, pravda i snažne institucije) i br. 17 (partnerstvo za ciljeve) te očekuje da Unija u potpunosti doprinese reviziji; sa zanimanjem iščekuje buduće temeljite revizije svih drugih ciljeva održivog razvoja u narednim godinama, istodobno naglašavajući nedjeljivost Programa održivog razvoja do 2030. i međusobnu povezanost ciljeva;

71.  ponavlja da su kvaliteta obrazovanja i pristup osnovnom obrazovanju za sve (cilj održivog razvoja br. 4) ključni za ostvarivanje održivog razvoja te samoodrživih društava i za osnaživanje mladih kao i za njihove mogućnosti zapošljavanja; potvrđuje da je kvalitetnom obrazovanju dodijeljen prioritetan položaj u mnogim državama članicama te ističe da je tehničko i strukovno osposobljavanje ključno za zapošljivost mladih i pristup radnim mjestima koja iziskuju kvalificiranu radnu snagu; ipak, izražava žaljenje zbog toga što nejednakosti u obrazovanju s obzirom na razlike između urbanih i ruralnih područja i rodne razlike još prevladavaju i u EU-u i izvan njega; stoga poziva na veća ulaganja za poboljšanje kvalitete obrazovanja i s njim povezane infrastrukture, uz potrebu osobitog usredotočavanja na slabije razvijene regije u EU-u te na najnerazvijenije zemlje izvan EU-a;

72.  potiče Komisiju i države članice da u svojim politikama razvojne suradnje i (zajedničkog) programiranja sustavnije bave ciljevima u okviru cilja održivog razvoja br. 8 (dostojanstven rad i gospodarski rast); poziva na dodatne napore radi ostvarivanja cilja održivog razvoja br. 8, uključujući poboljšanja proizvodnih kapaciteta, ostvarivanje dohotka, industrijalizaciju, održive modele potrošnje i proizvodnje, trgovinu, razvoj privatnog sektora, poslovno okruženje, infrastrukturu i turizam;

73.  prepoznaje ulogu mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća, zadruga, uključivih poslovnih modela i istraživačkih zavoda kao pokretača rasta, zapošljavanja i lokalnih inovacija; poziva na promicanje jednakih uvjeta za održiva ulaganja, industrijalizaciju, poslovnu aktivnost, uključujući odgovorno poslovanje, financiranje i oporezivanje, znanost, tehnologiju te istraživanje i inovacije u cilju poticanja i ubrzanja domaćeg gospodarskog i ljudskog razvoja te doprinošenja dugoročnom održivom rastu u skladu s ciljevima održivog razvoja i Pariškim sporazumom; poziva Komisiju i države članice da potiču uspostavljanje novih poslovnih modela i iskorištavanje novih tehnologija, kao što je umjetna inteligencija;

74.  naglašava ključnu ulogu privatnog sektora za napredak u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, posebno s pomoću odgovornih i održivih ulaganja i jačanja uključivog rasta te promicanjem i obvezom odgovornog poslovanja; u tom kontekstu naglašava da su potrebni politički okviri koji pogoduju ulaganjima, uključujući, kada je riječ o održivosti, pokazatelje i zahtjeve povezane s uspješnosti, kako bi se rizike u vezi s održivošću moglo integrirati u donošenje odluka o ulaganjima i vladavinu prava;

75.  prepoznaje da su centri za istraživanje, razvoj i inovacije te inkubatori u EU-u važni za podupiranje infrastrukture za održivi razvoj; stoga poziva Komisiju i države članice da promiču jače veze među istraživačima i poslovnim sektorom kako bi omogućila razmjena najboljih praksi i poticale inovacije; naglašava da istraživanje i inovacije treba dopuniti strateškim pristupom ulaganju kojim bi se omogućila inovativna rješenja za izlazak na tržište jer ona često iziskuju kapitalno intenzivna ulaganja visokog rizika;

76.  poziva Vijeće da vodi računa o ciljevima održivog razvoja pri izradi svog stajališta o budućem fondu ESF+ i o dodjeli potrebnih financijskih sredstava; ističe da uspjeh ciljeva održivog razvoja u Uniji ovisi o ambicioznim politikama za koje treba dodijeliti dovoljne resurse;

77.  izražava žaljenje zbog toga što i dalje postoje z velike razlike u napretku koji su države članice ostvarile u pogledu ostvarenja cilja br. 10 održivog razvoja u smislu smanjenja nejednakosti u dohotku kao i nejednakosti koje se temelje na dobi, spolu, invaliditetu, etničkoj pripadnosti, podrijetlu, vjeri, ekonomskom statusu i drugim čimbenicima, kojima se može poboljšati socijalna kohezija, kao i zbog toga što nejednakosti i dalje postoje te se produbljuju u samim zemljama i između njih te unutar i izvan EU-a; poziva na to da se ubrza napredak u smanjivanju sve većih nejednakosti i promicanju jednakih mogućnosti za sve uz izravnu pomoć osjetljivim skupinama i onima najpotrebitijima kao i uz ostvarivanje uključivijeg i održivijeg rasta te ljudskog razvoja; poziva Komisiju da u svoju reviziju cilja održivog razvoja br. 10 uključi, među ostalim, poboljšane kriterije povezane s ekonomskom nejednakosti;

78.  prima na znanje da su EU i njegove države članice potpisale i ratificirale Pariški sporazum i da većina država članica Pariški sporazum navodi kao okosnicu svoje politike međunarodne suradnje uz Program održivog razvoja do 2030., a da su neke prioritet dale cilju borbe protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica (cilj održivog razvoja br. 13); poziva Komisiju i države članice da se koriste komunikacijskim strategijama i aktivnostima za jačanje potpore javnosti i političke potpore za djelovanje u području klime i podizanje razine svijesti o koristima borbe protiv klimatskih promjena, kao što su bolja kvaliteta zraka i javnog zdravlja, očuvanje prirodnih resursa, gospodarski rast i veće zapošljavanje, veća sigurnost opskrbe energijom i manji troškovi uvoza energije;

79.  poziva na to da se Program održivog razvoja do 2030. provede u cijelosti te usklađeno i dosljedno s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama, i u smislu potrebe da se hitno poduzme ono što je nužno kako bi se globalno zatopljenje ograničilo i da se intenzivira rad na prilagodbi i njezino financiranje; podsjeća na obvezu koju je EU preuzeo u pogledu dodjele najmanje 20 % svojeg proračuna za razdoblje 2014. – 2020. (oko 180 milijardi EUR) za borbu protiv klimatskih promjena, između ostalog i u okviru svoje vanjske politike i politike razvojne suradnje;

80.  izražava žaljenje zbog činjenice da unatoč jasnim i sveobuhvatnim znanstvenim dokazima iz posebnog izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o porastu temperature od 1,5°C i njezinim štetnim posljedicama te znatnoj razlici u posljedicama povezanima s porastom temperature od 2°C, stranke Pariškog sporazuma dosad nisu uspjele povećati svoje klimatske ambicije; pozdravlja međunarodnu suradnju u području trgovanja emisijama i povezivanje trećih zemalja i regionalnih tržišta ugljikom; poziva Uniju da potiče uspostavu mehanizama za smanjenje emisija koji se temelje na tržištu u gospodarstvima u usponu i zemljama u razvoju; napominje da će to služiti smanjenju ukupnih svjetskih emisija, dovesti do smanjenja troškova i operativne učinkovitosti te ograničiti opasnost od istjecanja ugljika stvaranjem globalnih ravnopravnih uvjeta;

81.  naglašava potrebu za globalnim ublažavanjem učinaka klimatskih promjena i prilagodbom na njih te ističe ključnu ulogu koju su zemlje u razvoju imale u ostvarivanju ciljeva Pariškog sporazuma, Programa održivog razvoja do 2030. i Akcijskog plana iz Addis Abebe kao i hitnu potrebu da se tim zemljama pomogne u ostvarivanju nacionalno utvrđenih doprinosa; u tom smislu pozdravlja činjenicu da je nedavno osnovan Europski fond za održivi razvoj (EFOR), čiji je cilj mobiliziranje javnih i privatnih ulaganja u partnerskim zemljama u Africi i zemljama susjedstva EU-a, za jedan od svojih prioriteta odredio borbu protiv klimatskih promjena;

82.  ističe da bi EU trebao nastaviti s prelaskom na klimatski neutralno, resursno učinkovito te biološki raznovrsno gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, uz puno poštovanje Programa održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda i 17 ciljeva održivog razvoja kako bi se smanjila neodržive tendencije koje se oslanjaju na prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa kao i gubitak biološke raznolikosti zbog neodrživih modela potrošnje i proizvodnje; ističe da je važno da EU ubrza svoje inicijative usmjerene na promicanje odgovorne i održive potrošnje i proizvodnje te da istodobno predvodi napore za ostvarivanje kružnog gospodarstva;

83.  ponavlja da su univerzalne vrijednosti demokracije, dobrog upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava preduvjet za održivi razvoj, kako je definirano u cilju održivog razvoja br. 16 (miroljubiva i uključiva društva); ipak, izražava duboko žaljenje zbog toga što na globalnoj razini i dalje prevladavaju oružani sukobi i nasilje; izražava zabrinutost zbog nedostatnog napretka u poboljšanju vladavine prava i pristupu pravosuđu u mnogim zemljama; podsjeća na obvezu EU-a i država članica, izraženu u Europskom konsenzusu o razvoju, o sveobuhvatnom pristupu sukobima i krizama u čijem su fokusu nestabilna područja i sigurnost ljudi i u kojem se prepoznaje veza između održivog razvoja, humanitarnog djelovanja, mira i sigurnosti te u kojem se posebna pozornost posvećuje nestabilnim državama i državama zahvaćenima sukobima; ističe da se cilj ostvarivanja mirnih i uključivih društava, uključujući pristup pravdi za sve, treba integrirati u vanjsko djelovanje EU-a, kojim bi se, na temelju podupiranja lokalnih dionika, moglo doprinijeti izgradnji otpornosti, promicanju sigurnosti ljudi, jačanju vladavine prava i odgovaranju na složene izazove povezane s nesigurnosti, nestabilnosti i demokratske tranzicije;

84.  ističe da borba protiv nejednakosti unutar zemalja i među njima, borba protiv diskriminacije i promicanje mira, participativne demokracije, dobrog upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava moraju biti ciljevi prisutni u cjelokupnoj razvojnoj politici EU-a;

85.  pozdravlja napore EU-a da se uspostavi maksimalna dosljednost i povećaju sinergije među različitim politikama kako bi se ojačali načini provedbe i oživjelo globalno partnerstvo za održivi razvoj;

86.  ustraje u mišljenju da uključivo i pravedno obrazovanje, znanost, tehnologija i inovacije predstavljaju osobito važne alate za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i prepoznaje potrebu za poboljšanjem upravljanja u tom sektoru; izražava žaljenje zbog toga što potencijalni doprinos znanstvene zajednice dosad nije u potpunosti poboljšan; naglašava potrebu za boljim uključivanjem pojma održivog razvoja i društvenih izazova u Obzor 2020. i buduće okvirne programe za istraživanja; ponovno ističe potrebu da se olakša upotreba mehanizama za smislen prijenos tehnologije u zemlje u razvoju;

87.  poziva Komisiju da podatke koji se odnose na ciljeve održivog razvoja unese u skupove podataka visoke vrijednosti kako su definirani u Direktivi o otvorenim podacima i informacijama javnog sektora te da potiče države članice da sva izvješća o ciljevima održivog razvoja objavljuju pod slobodnom licencijom;

88.  naglašava važnost punog iskorištavanja postojećih i budućih programa i instrumenata EU-a kao što su programi Obzor i LIFE, koji trećim zemljama omogućuju sudjelovanje u područjima energetike, klimatskih promjena i održivog razvoja;

89.  poziva na uspostavu proračuna EU-a kojim se održivom razvoju daje status jednog od prioritetnih ciljeva; podsjeća na to da su borba protiv prijevara i utaje poreza pitanja koja spadaju u razvoj solidarnosti;

90.  naglašava da bi ostvarivanje ciljeva održivog razvoja u području hrane, poljoprivrede, energije, materijala, gradova te zdravlja i dobrobiti moglo stvoriti tržišne mogućnosti vrjednije od 10 bilijuna EUR(18); naglašava, međutim, da EU i njegove države članice moraju zauzeti ulogu predvodnika u znanosti, tehnologiji i modernoj infrastrukturi kako bi se ostvarile ambicije Unije u pogledu resursno učinkovitog gospodarstva;

91.  ističe da je, s obzirom na sve veću složenost i globalizaciju lanaca opskrbe, važno poticati primjenu visokih standarda održivosti, uključujući i u trećim zemljama;

o
o   o

92.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, OECD-u i Ujedinjenim narodima.

(1) SL C 210, 30.6.2013., str. 1.
(2) Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).
(3) SL C 353, 27.9.2016., str. 2.
(4) SL C 76, 28.2.2018., str. 45.
(5) SL C 86, 6.3.2018., str. 2.
(6) SL C 224, 27.6.2018., str. 36.
(7) SL C 334, 19.9.2018., str. 151.
(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0077.
(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0279.
(10) http://europa.eu/rapid/press-release_STATEMENT-18-5927_en.htm
(11) http://europa.eu/rapid/press-release_STATEMENT-18-5882_en.htm
(12) http://europa.eu/rapid/press-release_STATEMENT-18-5870_en.htm
(13) Eurostat 2017., podaci od 16. listopada 2018.
(14) Dokument za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030.”, str. 7.(https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/rp_sustainable_europe_30-01_en_web.pdf)
(15) Komunikacija Komisije naslovljena „Budući koraci za održivu europsku budućnost – Europske mjere za održivost“ (COM(2016)0739)
(16) Detaljna analiza u prilog komunikaciji Komisije pod nazivom „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo” (COM(2018)0773).
(17) http://unctad.org/en/PublicationChapters/wir2015ch0_KeyMessage_en.pdf
(18) Izvješće Komisije za poslovanje i održivi razvoj: „Better Business Better World” („Bolje poslovanje za bolji svijet”), siječanj 2017.

Pravna napomena