Indeks 
Usvojeni tekstovi
Četvrtak, 28. ožujka 2019. - Strasbourg 
Popis trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Kosovo) ***I
 Kvaliteta vode namijenjene za ljudsku potrošnju ***I
 Povećanje učinkovitosti restrukturiranja i postupaka u pogledu nesolventnosti i razrješenja ***I
 Ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određena internetska emitiranja te reemitiranja televizijskih i radijskih programa ***I
 Uspostava programa Kreativna Europa (2021. - 2027.) ***I
 „Erasmus”: program Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport ***I
 Uspostava okvira za olakšavanje održivih ulaganja ***I
 Procjena prihoda i rashoda za financijsku godinu 2020. - dio I. - Europski parlament
 Krizna situacija u Venezueli
 Stanje u pogledu vladavine prava i borbe protiv korupcije u EU-u, posebno na Malti i u Slovačkoj
 Nedavna zbivanja u vezi sa skandalom „Dieselgate”
 Odluka o uspostavi Europskog instrumenta mirovne pomoći

Popis trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Kosovo) ***I
PDF 122kWORD 49k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Kosovo) (COM(2016)0277 – C8-0177/2016 – 2016/0139(COD))
P8_TA(2019)0319A8-0261/2016

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Kvaliteta vode namijenjene za ljudsku potrošnju ***I
PDF 376kWORD 115k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (preinaka) (COM(2017)0753 – C8-0019/2018 – 2017/0332(COD))
P8_TA-PROV(2019)0320A8-0288/2018

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0753),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0019/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja češkog Zastupničkog doma, irskog Parlamenta, austrijskog Saveznog vijeća i Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 12. srpnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 16. svibnja 2018.(2),

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sistematičnijem korištenju metode za preinačavanje pravnih akata(3),

–  uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 18. svibnja 2018. upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane u skladu s člankom 104. stavkom 3. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir članke 104. i 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0288/2018),

A.  budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, Prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u Prijedlogu navedene, te da se Prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene;

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju(4), uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandmani 161, 187, 206 i 213
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.
(2)  Direktivom 98/83/EZ utvrđen je pravni okvir za zaštitu zdravlja ljudi od negativnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju osiguravanjem njezine zdravstvene ispravnosti i čistoće. Isto bi trebalo biti cilj ove Direktive. U tu je svrhu potrebno na razini Unije utvrditi minimalne zahtjeve koje voda namijenjena za tu svrhu mora ispunjavati. Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da voda namijenjena za ljudsku potrošnju ne sadržava nikakve mikroorganizme i parazite ni tvari koje u određenim slučajevima predstavljaju moguću opasnost za zdravlje ljudi te da ispunjuje te minimalne zahtjeve.
(2)  Direktivom 98/83/EZ utvrđen je pravni okvir za zaštitu zdravlja ljudi od negativnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju osiguravanjem njezine zdravstvene ispravnosti i čistoće. Isto bi trebalo biti cilj ove Direktive i njome bi trebalo osigurati univerzalan pristup takvoj vodi za sve u Uniji. U tu je svrhu potrebno na razini Unije utvrditi minimalne zahtjeve koje voda namijenjena za tu svrhu mora ispunjavati. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da voda namijenjena za ljudsku potrošnju ne sadržava nikakve mikroorganizme i parazite ni tvari koje u određenim slučajevima predstavljaju moguću opasnost za zdravlje ljudi te da ispunjuje te minimalne zahtjeve.
Amandman 2
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2a)   U skladu s komunikacijom Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 2. prosinca 2015. naslovljenom „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo”, ovom bi se Direktivom trebalo nastojati poticati učinkovitost i održivost vodnih resursa, čime bi se ispunili ciljevi kružnog gospodarstva.
Amandman 3
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.b (nova)
(2b)   Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) priznala je 28. srpnja 2010. pravo na vodu i odvodnju kao ljudsko pravo i stoga pristup čistoj pitkoj vodi ne bi smio biti ograničen nepristupačnošću cijene za krajnjeg korisnika.
Amandman 4
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.c (nova)
(2c)   Potrebna je usklađenost Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a i ove Direktive.
_________________
1a Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).
Amandman 5
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 2.d (nova)
(2d)   Zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi trebali bi odražavati nacionalno stanje i uvjete opskrbljivača vodom u državama članicama.
Amandman 6
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 3.
(3)  Potrebno je iz opsega ove Direktive izuzeti prirodne mineralne vode i vode koje su lijekovi jer su te vode obuhvaćene Direktivom 2009/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća68 i Direktivom 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća69. Međutim, Direktivom 2009/54/EZ obuhvaćene su i prirodne mineralne vode i izvorske vode, a samo bi prvu kategoriju trebalo izuzeti iz područja primjene ove Direktive. U skladu s člankom 9. stavkom 4. trećim podstavkom Direktive 2009/54/EZ izvorske vode moraju zadovoljavati odredbe ove Direktive. Kad je riječ o vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju koja se stavlja u boce ili posude a namijenjena je za prodaju ili uporabu u proizvodnji, pripremi ili obradi hrane, ta bi voda trebala zadovoljavati odredbe ove Direktive do točke usklađenosti (tj. slavine), a iza te točke trebalo bi je smatrati hranom u skladu s člankom 2. drugim podstavkom Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća70.
(3)  Potrebno je iz opsega ove Direktive izuzeti prirodne mineralne vode i vode koje su lijekovi jer su te vode obuhvaćene Direktivom 2009/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća68 i Direktivom 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća69. Međutim, Direktivom 2009/54/EZ obuhvaćene su i prirodne mineralne vode i izvorske vode, a samo bi prvu kategoriju trebalo izuzeti iz područja primjene ove Direktive. U skladu s člankom 9. stavkom 4. trećim podstavkom Direktive 2009/54/EZ izvorske vode moraju zadovoljavati odredbe ove Direktive. No ta se obveza ne bi trebala odnositi na mikrobiološke parametre iz Priloga I. dijela A ove Direktive. Kad je riječ o vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju iz javne vodoopskrbe ili privatnih bunara koja se stavlja u boce ili posude a namijenjena je za prodaju ili uporabu u profesionalnoj proizvodnji, pripremi ili obradi hrane, ta bi voda u načelu i dalje trebala zadovoljavati odredbe ove Direktive do točke usklađenosti, a iza te točke trebalo bi je smatrati hranom u skladu s člankom 2. drugim podstavkom Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća70. U slučaju kada su mjerodavni zahtjevi u pogledu sigurnosti hrane ispunjeni, nadležna tijela trebala bi imati ovlasti za davanje odobrenja za ponovnu uporabu vode u prehrambenoj industriji.
_________________
_________________
68 Direktiva 2009/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda (preinačena) (SL L 164, 26.6.2009., str. 45.).
68 Direktiva 2009/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda (preinačena) (SL L 164, 26.6.2009., str. 45.).
69 Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).
69 Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).
70 Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
70 Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).
Amandman 7
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.
(4)  Nakon zaključenja europske građanske inicijative o pravu na vodu (Right2Water)71 pokrenuto je javno savjetovanje na razini Unije i provedena je evaluacija primjerenosti i učinkovitosti propisa (REFIT) Direktive 98/83/EZ72. Na temelju evaluacije zaključeno je da je određene odredbe Direktive 98/83/EZ potrebno ažurirati. Utvrđena su četiri područja u kojima postoji mogućnost za poboljšanje, konkretno popis vrijednosti parametara temeljen na kvaliteti, ograničena upotreba pristupa temeljenog na riziku, nejasne odredbe o obavješćivanju potrošača i razlike u sustavima odobravanja materijala u kontaktu s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. K tome, u okviru europske građanske inicijative o pravu na vodu utvrđena je problematična činjenica da dio stanovništva, posebice marginalizirane skupine, nema pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, što je preuzeta obveza u skladu sa šestim ciljem održivog razvoja UN-ova Programa razvoja do 2030. Zadnje je utvrđeno pitanje općeniti nedostatak svijesti o gubicima vode čiji su uzrok nedostatna ulaganja u održavanje i obnovu vodne infrastrukture, što je istaknuto i u specijalnom izvješću Europskog revizorskog suda o vodnoj infrastrukturi73.
(4)  Nakon zaključenja europske građanske inicijative o pravu na vodu (Right2Water),71 kojom je Unija pozvana da poveća napore u ostvarivanju univerzalnog pristupa vodi, pokrenuto je javno savjetovanje na razini Unije i provedena je evaluacija primjerenosti i učinkovitosti propisa (REFIT) Direktive 98/83/EZ72. Na temelju evaluacije zaključeno je da je određene odredbe Direktive 98/83/EZ potrebno ažurirati. Utvrđena su četiri područja u kojima postoji mogućnost za poboljšanje, konkretno popis vrijednosti parametara temeljen na kvaliteti, ograničena upotreba pristupa temeljenog na riziku, nejasne odredbe o obavješćivanju potrošača i razlike u sustavima odobravanja materijala u kontaktu s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju te posljedice toga za zdravlje ljudi. K tome, u okviru europske građanske inicijative o pravu na vodu utvrđena je problematična činjenica da dio stanovništva među ranjivim i marginaliziranim skupinama ima ograničen pristup ili uopće nema pristup cijenom pristupačnoj vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, što je obveza preuzeta u skladu sa šestim ciljem održivog razvoja UN-ova Programa razvoja do 2030. U tom je kontekstu Europski parlament priznao pravo pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za sve u Uniji. Zadnje je utvrđeno pitanje općeniti nedostatak svijesti o gubicima vode čiji su uzrok nedostatna ulaganja u održavanje i obnovu vodne infrastrukture, što je istaknuto i u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda o vodnoj infrastrukturi73, kao i ponekad nedovoljno poznavanje vodnih sustava.
_________________
_________________
71 COM(2014)0177
71 COM(2014)0177
72 SWD(2016)0428
72 SWD(2016)0428
73 Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 12/2017: Provedba Direktive o vodi za piće: kvaliteta vode i pristup vodi u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj poboljšali su se, no i dalje postoje znatne potrebe za ulaganjima.
73 Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 12/2017: Provedba Direktive o vodi za piće: kvaliteta vode i pristup vodi u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj poboljšali su se, no i dalje postoje znatne potrebe za ulaganjima.
Amandman 8
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4a)   Kako bi ispunile ambiciozne ciljeve utvrđene u skladu sa šestim ciljem održivog razvoja Ujedinjenih naroda, države članice trebale bi biti obvezne provesti akcijske planove kojima se jamči univerzalan i pravedan pristup sigurnoj i cijenom pristupačnoj vodi za piće za sve do 2030. godine.
Amandman 9
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 4.b (nova)
(4b)   Europski parlament donio 8. rujna 2015. Rezoluciju o praćenju europske građanske inicijative „Right2Water” (Pravo na vodu).
Amandman 11
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5a)   Voda namijenjena za ljudsku potrošnju ima temeljnu ulogu u trenutačnim naporima Europske unije da ojača zaštitu zdravlja ljudi i okoliša od kemikalija koje djeluju kao endokrini disruptori. Propisi o endokrino disruptivnim tvarima u ovoj Direktivi obećavajući su korak naprijed u skladu s ažuriranom strategijom EU-a o endokrinim disruptorima koju je Komisija dužna donijeti bez daljnje odgode.
Amandman 13
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6a)  Sve dok znanstvena saznanja nisu dovoljna da se utvrdi rizik ili nepostojanje rizika koji određena tvar prisutna u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju predstavlja za zdravlje ljudi ili dopuštene vrijednosti za prisutnost te tvari, u skladu s načelom predostrožnosti tu tvar treba staviti pod nadzor u iščekivanju jasnijih znanstvenih podataka. Stoga bi države članice trebale zasebno pratiti te nove parametre.
Amandman 14
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 6.b (nova)
(6b)   Indikatorski parametri ne utječu izravno na javno zdravlje, no oni su važni kao pokazatelj kojim se utvrđuje funkcioniranje postrojenja za proizvodnju i distribuciju vode te kvaliteta vode. Oni mogu pomoći u utvrđivanju nedostataka u obradi vode i ujedno imaju važnu ulogu u povećanju i održavanju povjerenja potrošača u kvalitetu vode. Stoga bi ih države članice trebale nadzirati.
Amandman 15
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 7.
(7)  Kad je nužno zaštititi zdravlje ljudi unutar njihova državnog područja, države članice trebale bi biti obvezne odrediti vrijednosti za dodatne parametre koji nisu uvršteni u Prilog I.
(7)  Kad je to nužno radi cjelovite provedbe načela predostrožnosti i zaštite zdravlja ljudi unutar svog državnog područja, države članice trebale bi biti obvezne odrediti vrijednosti za dodatne parametre koji nisu uvršteni u Prilog I.
Amandman 16
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 8.
(8)  U Direktivi 98/83/EZ preventivno planiranje sigurnosti i elementi temeljeni na riziku razmatrani su u ograničenoj mjeri. Prvi elementi pristupa temeljenog na riziku uvedeni su još 2015. Direktivom (EU) 2015/1787, kojom je Direktiva 98/83/EZ izmijenjena kako bi se državama članicama omogućilo odstupanje od programa praćenja koje su uspostavile, pod uvjetom da su provedene vjerodostojne procjene rizika koje se mogu temeljiti na smjernicama WHO-a za kvalitetu vode za piće76. Te smjernice, u kojima je utvrđen takozvani pristup „ plan za sigurnost vode”, zajedno s normom EN 15975-2 za sigurnost opskrbe vodom za piće međunarodno su priznata načela na kojima se temelje proizvodnja i distribucija te praćenje i analiza parametara za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju. Ta bi načela trebalo zadržati u ovoj Direktivi. Kako bi se osiguralo da ta načela nisu ograničena na aspekte praćenja, kako bi se resursi i vrijeme usmjerili na važne rizike i isplative mjere na izvoru, te kako bi se izbjegle analize i rasprave o nevažnim pitanjima, prikladno je uvesti potpuni pristup temeljen na riziku diljem opskrbnog lanca, od područja vodozahvata do distribucije i najzad do slavine. Taj bi se pristup trebao sastojati od triju sastavnica: prva je sastavnica procjena opasnosti povezanih s područjem vodozahvata koju provode države članice („procjena opasnosti”) u skladu sa smjernicama WHO-a i Priručnikom za plan za sigurnost vode77; druga je sastavnica mogućnost da opskrbljivač vodom prilagodi praćenje glavnim rizicima („procjena rizika opskrbe”); treća je sastavnica ocjena mogućih rizika koji proizlaze iz domaćeg distribucijskog sustava (npr. Legionella ili olovo) koju provode države članice („procjena rizika domaće distribucije”). Te bi procjene trebalo redovito preispitivati, među ostalim kao reakciju na ekstremne vremenske prilike povezane s klimatskim uvjetima ili poznate promjene ljudskih aktivnosti u području vodozahvata, ili kao odgovor na incidente povezane s izvorom. Pristupom temeljenim na riziku osigurava se stalna razmjena informacija između nadležnih tijela i opskrbljivača vodom.
(8)  U Direktivi 98/83/EZ preventivno planiranje sigurnosti i elementi temeljeni na riziku razmatrani su u ograničenoj mjeri. Prvi elementi pristupa temeljenog na riziku uvedeni su još 2015. Direktivom (EU) 2015/1787, kojom je Direktiva 98/83/EZ izmijenjena kako bi se državama članicama omogućilo odstupanje od programa praćenja koje su uspostavile, pod uvjetom da su provedene vjerodostojne procjene rizika koje se mogu temeljiti na smjernicama WHO-a za kvalitetu vode za piće16. Te smjernice, u kojima je utvrđen takozvani pristup „ plan za sigurnost vode”, zajedno s normom EN 15975-2 za sigurnost opskrbe vodom za piće međunarodno su priznata načela na kojima se temelje proizvodnja i distribucija te praćenje i analiza parametara za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju. Ta bi načela trebalo zadržati u ovoj Direktivi. Kako bi se osiguralo da ta načela nisu ograničena na aspekte praćenja, kako bi se resursi i vrijeme usmjerili na važne rizike i isplative mjere na izvoru, te kako bi se izbjegle analize i rasprave o nevažnim pitanjima, prikladno je uvesti potpuni pristup temeljen na riziku diljem opskrbnog lanca, od područja vodozahvata do distribucije i najzad do slavine. Taj bi se pristup trebao temeljiti na saznanjima stečenima i mjerama provedenima u okviru Direktive 2000/60/EZ te bi trebao više uzimati u obzir učinak klimatskih promjena na vodne resurse. Pristup temeljen na riziku trebao bi se sastojati od triju sastavnica: prva je sastavnica procjena opasnosti povezanih s područjem vodozahvata koju provode države članice („procjena opasnosti”) u skladu sa smjernicama WHO-a i Priručnikom za plan za sigurnost vode77; druga je sastavnica mogućnost da opskrbljivač vodom prilagodi praćenje glavnim rizicima („procjena rizika opskrbe”); treća je sastavnica ocjena mogućih rizika koji proizlaze iz domaćeg distribucijskog sustava (npr. Legionella ili olovo) koju provode države članice („procjena rizika domaće distribucije”), pri čemu posebnu pozornost treba usmjeriti na prioritetne prostore. Te bi procjene trebalo redovito preispitivati, među ostalim kao reakciju na ekstremne vremenske prilike povezane s klimatskim uvjetima ili poznate promjene ljudskih aktivnosti u području vodozahvata, ili kao odgovor na incidente povezane s izvorom. Pristupom temeljenim na riziku osigurava se stalna razmjena informacija između nadležnih tijela, opskrbljivača vodom i drugih dionika, između ostalog i onih odgovornih za izvore onečišćenja ili rizik od onečišćenja. Iznimno bi se provedba pristupa temeljenog na riziku trebala prilagoditi posebnim ograničenjima pomorskih plovila za desalinizaciju i za prijevoz putnika. Naime, brodovi koji plove pod europskom zastavom podliježu međunarodnom regulatornom okviru kada plove međunarodnim vodama. Osim toga, prijevoz i proizvodnja vode za ljudsku potrošnju na brodu podliježu posebnim ograničenjima, što iziskuje odgovarajuću prilagodbu odredbi ove Direktive.
_________________
_________________
76 Guidelines for drinking water quality (Smjernice za kvalitetu vode za piće), četvrto izdanje, Svjetska zdravstvena organizacija , 2011. http://www.who.int/water_sanitation_health/publications/2011/dwq_guidelines/en/index.html
76 Guidelines for drinking water quality (Smjernice za kvalitetu vode za piće), četvrto izdanje, Svjetska zdravstvena organizacija , 2011. http://www.who.int/water_sanitation_health/publications/2011/dwq_guidelines/en/index.html
77 Water Safety Plan Manual: step-by-step risk management for drinking water suppliers (Priručnik za plan za sigurnost vode: postupno upravljanje rizikom za opskrbljivače vodom za piće), Svjetska zdravstvena organizacija, 2009., http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/75141/1/9789241562638_eng.pdf
77 Water Safety Plan Manual: step-by-step risk management for drinking water suppliers (Priručnik za plan za sigurnost vode: postupno upravljanje rizikom za opskrbljivače vodom za piće), Svjetska zdravstvena organizacija, 2009., http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/75141/1/9789241562638_eng.pdf
Amandman 17
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 8.a (nova)
(8a)   Neučinkovita uporaba vodnih resursa, a posebno gubitak vode u infrastrukturi za opskrbu vodom, dovodi do prekomjernog iskorištavanja oskudnih resursa vode za ljudsku potrošnju. To državama članicama znatno otežava ostvarivanje ciljeva utvrđenih u skladu s Direktivom 2000/60/EZ.
Amandman 18
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 9.
(9)  Procjena opasnosti trebala bi biti usmjerena na smanjenje razine potrebne obrade za proizvodnju vode namijenjene za ljudsku potrošnju, primjerice smanjenjem pritisaka koji uzrokuju onečišćenje vodnih tijela koja se koriste za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju. U tom cilju, države članice trebale bi utvrditi opasnosti i moguće izvore onečišćenja povezane s tim vodnim tijelima te pratiti onečišćujuće tvari koje su proglasile relevantnima, primjerice zbog utvrđenih opasnosti (npr. mikroplastika, nitrati, pesticidi ili farmaceutski proizvodi utvrđeni u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća78), zbog njihove prirodne prisutnosti u području vodozahvata (npr. arsen) ili zbog informacija dobivenih od opskrbljivača vodom (npr. naglo povišenje koncentracije određenog parametra u sirovoj vodi). Te bi parametre trebalo upotrebljavati kao markere zbog kojih nadležna tijela, u suradnji s opskrbljivačima vodom i dionicima, poduzimaju aktivnosti za smanjenje pritiska na vodna tijela, kao što su mjere za sprečavanje ili ublažavanje (uključujući, prema potrebi, istraživanje utjecaja na zdravlje), kako bi se zaštitila ta vodna tijela i riješio izvor onečišćenja.
(9)  U okviru procjene opasnosti trebalo bi primjenjivati sveobuhvatan pristup procjeni rizika koji se temelji na izričitom cilju smanjenja razine potrebne obrade za proizvodnju vode namijenjene za ljudsku potrošnju, primjerice smanjenjem pritisaka koji uzrokuju onečišćenje vodnih tijela koja se koriste za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju. U tom cilju, države članice trebale bi utvrditi opasnosti i moguće izvore onečišćenja povezane s tim vodnim tijelima te pratiti onečišćujuće tvari koje su proglasile relevantnima, primjerice zbog utvrđenih opasnosti (npr. mikroplastika, nitrati, pesticidi ili farmaceutski proizvodi utvrđeni u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća78), zbog njihove prirodne prisutnosti u području vodozahvata (npr. arsen) ili zbog informacija dobivenih od opskrbljivača vodom (npr. naglo povišenje koncentracije određenog parametra u sirovoj vodi). U skladu s Direktivom 2000/60/EZ te bi parametre trebalo upotrebljavati kao markere zbog kojih nadležna tijela, u suradnji sa svim dionicima, između ostalog i onima odgovornima za izvore onečišćenja ili potencijalne izvore onečišćenja, poduzimaju aktivnosti za smanjenje pritiska na vodna tijela, kao što su mjere za sprečavanje ili ublažavanje (uključujući, prema potrebi, istraživanje utjecaja na zdravlje), kako bi se zaštitila ta vodna tijela i riješio izvor onečišćenja ili rizik od onečišćenja. Ako država članica procjenom opasnosti utvrdi nepostojanje određenog parametra u dotičnom području vodozahvata, na primjer zbog toga što ta tvar nikada nije prisutna u podzemnim ili površinskim vodama, ona bi o tome trebala obavijestiti odgovarajuće opskrbljivače vodom i trebala bi im biti u mogućnosti dozvoliti da smanje učestalost praćenja za taj parametar ili da uklone taj parametar s popisa parametara koje je potrebno pratiti bez provedbe procjene rizika u opskrbi.
_________________
_________________
78 Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).
78 Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).
Amandman 19
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 11.
(11)  Vrijednostima parametara koji se upotrebljavaju za ocjenu kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju treba udovoljavati do one točke kada je voda namijenjena za ljudsku potrošnju dostupna odgovarajućem korisniku. Međutim, domaći distribucijski sustav može utjecati na kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju. WHO napominje da od svih patogena prisutnih u vodi u Uniji Legionella izaziva najveće opterećenje za zdravstvo. Prenosi se toplovodnim sustavima i to udisanjem, primjerice tijekom tuširanja. Stoga je jasno povezana s domaćim distribucijskim sustavom. Budući da bi nametanje jednostrane obveze praćenja tog patogena u svim privatnim i javnim prostorima rezultiralo nerazumno visokim troškovima, prikladnije je rješenje procjena rizika domaće distribucije. K tome, u okviru procjene rizika domaće distribucije trebalo bi razmotriti i moguće rizike koji proizlaze iz proizvoda i materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Procjena rizika domaće distribucije stoga bi, među ostalim, trebala uključivati i usmjeravanje praćenja na prioritetne prostore, procjenu rizika koji proizlaze iz domaćeg distribucijskog sustava te povezanih proizvoda i materijala, te provjeru svojstava građevnih proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju na temelju izjave o njihovim svojstvima u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća79. Zajedno s izjavom o svojstvima trebalo bi dostaviti i informacije navedene u člancima 31. i 33. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća80. Na temelju te procjene države članice trebale bi poduzeti sve nužne mjere kako bi se, među ostalim, osigurala uspostava prikladnih mjera za kontrolu i upravljanje (npr. u slučaju izbijanja bolesti) u skladu sa smjernicama WHO-a81 te da migracija iz građevnih proizvoda ne ugrožava zdravlje ljudi. Međutim, ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 305/2011, ako bi te mjere podrazumijevale ograničenja slobodnog prometa proizvoda i materijala u Uniji, ta bi ograničenja trebala biti prikladno opravdana i strogo razmjerna te ne bi smjela predstavljati sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikriveno ograničenje trgovine između država članica.
(11)  Vrijednostima parametara koji se upotrebljavaju za ocjenu kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju treba udovoljavati do one točke kada je voda namijenjena za ljudsku potrošnju dostupna odgovarajućem korisniku. Međutim, domaći distribucijski sustav može utjecati na kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju. WHO napominje da od svih patogena prisutnih u vodi u Uniji Legionella izaziva najveće opterećenje za zdravstvo, posebno Legionella pneumophila, koja je uzročnik većine slučajeva legionarske bolesti u Uniji. Prenosi se toplovodnim sustavima i to udisanjem, primjerice tijekom tuširanja. Stoga je jasno povezana s domaćim distribucijskim sustavom. Budući da bi nametanje jednostrane obveze praćenja tog patogena u svim privatnim i javnim prostorima rezultiralo nerazumno visokim troškovima i bilo protivno načelu supsidijarnosti, prikladnije je rješenje procjena rizika domaće distribucije, uz poseban naglasak na prioritetne prostore. K tome, u okviru procjene rizika domaće distribucije trebalo bi razmotriti i moguće rizike koji proizlaze iz proizvoda i materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Procjena rizika domaće distribucije stoga bi, među ostalim, trebala uključivati i usmjeravanje praćenja na prioritetne prostore, procjenu rizika koji proizlaze iz domaćeg distribucijskog sustava te povezanih proizvoda i materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Zajedno s izjavom o svojstvima trebalo bi dostaviti i informacije navedene u člancima 31. i 33. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća20. Na temelju te procjene države članice trebale bi poduzeti sve nužne mjere kako bi se, među ostalim, osigurala uspostava prikladnih mjera za kontrolu i upravljanje (npr. u slučaju izbijanja bolesti) u skladu sa smjernicama WHO-a21 te da migracija iz tvari i materijala u dodiru s vodom ne ugrožava zdravlje ljudi.
_________________
_________________
79 Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ (SL L 88, 4.4.2011., str. 5.).
80 Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).
80 Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).
81 „Legionella and the prevention of Legionellosis” (Legionella i sprečavanje legioneloze), Svjetska zdravstvena organizacija, 2007., http://www.who.int/water_sanitation_health/emerging/legionella.pdf
81 „Legionella and the prevention of Legionellosis” (Legionella i sprečavanje legioneloze), Svjetska zdravstvena organizacija, 2007., http://www.who.int/water_sanitation_health/emerging/legionella.pdf
Amandman 20
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 12.
(12)  Odredbama Direktive 98/83/EZ o osiguravanju kvalitete obrade, opreme i materijala nisu uspješno uklonjene prepreke unutarnjem tržištu u pogledu slobodnog prometa građevnih proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Još su na snazi nacionalna odobrenja proizvoda, a zahtjevi se razlikuju među državama članicama. Stoga je proizvođačima teško i skupo plasirati svoje proizvode diljem Unije. Uklanjanje tehničkih prepreka može se učinkovito ostvariti jedino uspostavom usklađenih tehničkih specifikacija za građevne proizvode u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011. Tom se uredbom omogućuje izrada europskih normi kojima će se uskladiti metode ocjene građevnih proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju i graničnih razina i razreda koje treba utvrditi u pogledu razina bitne značajke. U tom cilju, zahtjev za normizaciju u području higijene i sigurnosti proizvoda i materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 uključen je u program rada za normizaciju za 2017.82, a norma treba biti objavljena 2018. Objavom te usklađene norme u Službenom listu Europske unije osigurat će se racionalno odlučivanje o stavljanju na tržište ili stavljanju na raspolaganje na tržištu sigurnih građevnih proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju. Posljedično, odredbe o opremi i materijalima u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju trebalo bi izbrisati jer će ih djelomično zamijeniti odredbe povezane s procjenom rizika domaće distribucije i dopuniti mjerodavne usklađene norme u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011.
(12)  Odredbama Direktive 98/83/EZ o osiguravanju kvalitete obrade, opreme i materijala nisu uspješno uklonjene prepreke unutarnjem tržištu u pogledu slobodnog prometa građevnih proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju niti je osigurana dovoljna zaštita s obzirom na zdravlje ljudi. Još su na snazi nacionalna odobrenja proizvoda, a zahtjevi se razlikuju među državama članicama. Stoga je proizvođačima teško i skupo plasirati svoje proizvode diljem Unije. Ta je situacija rezultat nepostojanja europskih minimalnih normi u području higijene za sve proizvode i materijale u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju, što je preduvjet za potpunu provedbu uzajamnog priznavanja između država članica. Uklanjanje tehničkih prepreka i usklađenost svih proizvoda i materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju na razini Unije može se učinkovito ostvariti jedino uspostavom minimalnih zahtjeva u pogledu kvalitete na razini Unije. Stoga bi te odredbe trebalo ojačati postupkom usklađivanja tih proizvoda i materijala. To bi se trebalo temeljiti na stečenom iskustvu i napretku brojnih država članica koje su nekoliko godina međusobno surađivale u zajedničkim naporima da se postigne regulatorna konvergencija.
_________________
82 SWD(2016)0185
Amandman 21
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 13.
(13)  Svaka država članica trebala bi osigurati uspostavu programa praćenja da bi se moglo provjeriti da voda namijenjena za ljudsku potrošnju ispunjava zahtjeve ove Direktive. Većinu praćenja za svrhe ove Direktive provode opskrbljivači vodom. Opskrbljivačima vodom trebalo bi dati određenu fleksibilnost u pogledu parametara koje prate za potrebe procjene rizika opskrbe. Ako parametar nije otkriven, opskrbljivači vodom trebali bi moći smanjiti učestalost praćenja ili u potpunosti prestati pratiti taj parametar. Procjenu rizika opskrbe trebalo bi primijeniti na većinu parametara. Međutim, osnovni popis parametara trebalo bi uvijek pratiti s određenom minimalnom učestalošću. Ovom se Direktivom uglavnom utvrđuju odredbe o učestalosti praćenja za potrebe provjere usklađenosti te samo ograničene odredbe o praćenju za operativne potrebe. Moglo bi biti potrebno dodatno praćenje za operativne potrebe kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje obrade vode, što se prepušta diskrecijskoj odluci opskrbljivača vodom. U tom pogledu opskrbljivači vodom mogu se koristiti smjernicama WHO-a i Priručnikom za plan za sigurnost vode.
(13)  Svaka država članica trebala bi osigurati uspostavu programa praćenja da bi se moglo provjeriti da voda namijenjena za ljudsku potrošnju ispunjava zahtjeve ove Direktive. Većinu praćenja za svrhe ove Direktive provode opskrbljivači vodom, no države članice trebale bi po potrebi pojasniti kako su među nadležnim tijelima raspoređene obveze koje proizlaze iz prenošenja ove Direktive. Opskrbljivačima vodom trebalo bi dati određenu fleksibilnost u pogledu parametara koje prate za potrebe procjene rizika opskrbe. Ako parametar nije otkriven, opskrbljivači vodom trebali bi moći smanjiti učestalost praćenja ili u potpunosti prestati pratiti taj parametar. Procjenu rizika opskrbe trebalo bi primijeniti na većinu parametara. Međutim, osnovni popis parametara trebalo bi uvijek pratiti s određenom minimalnom učestalošću. Ovom se Direktivom uglavnom utvrđuju odredbe o učestalosti praćenja za potrebe provjere usklađenosti te samo ograničene odredbe o praćenju za operativne potrebe. Moglo bi biti potrebno dodatno praćenje za operativne potrebe kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje obrade vode, što se prepušta diskrecijskoj odluci opskrbljivača vodom. U tom pogledu opskrbljivači vodom mogu se koristiti smjernicama WHO-a i Priručnikom za plan za sigurnost vode.
Amandman 188
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 14.
(14)  Pristup temeljen na riziku postupno bi trebali primjenjivati svi opskrbljivači vodom, uključujući male opskrbljivače vodom, jer su tijekom ocjene Direktive 98/83/EZ kod tih opskrbljivača utvrđeni nedostaci u njezinoj provedbi, ponekad uzrokovani troškovima provedbe nepotrebnih operacija praćenja. Pri primjeni pristupa temeljenog na riziku trebalo bi uzeti u obzir sigurnosne aspekte.
(14)  Pristup temeljen na riziku trebali bi primjenjivati svi opskrbljivači vodom, uključujući vrlo male, male i srednje opskrbljivače vodom, jer su tijekom ocjene Direktive 98/83/EZ kod tih opskrbljivača utvrđeni nedostaci u njezinoj provedbi, ponekad uzrokovani troškovima provedbe nepotrebnih operacija praćenja, uz mogućnost odstupanja za vrlo male opskrbljivače. Pri primjeni pristupa temeljenog na riziku trebalo bi uzeti u obzir sigurnosne aspekte i načelo „onečišćivač plaća”. Kad je riječ o manjim opskrbljivačima vodom, nadležno tijelo trebalo bi poduprijeti operacije praćenja davanjem stručne potpore.
Amandman 24
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 14.a (nova)
(14a)   Kako bi se postigla najveća moguća zaštita javnog zdravlja, države članice trebale bi zajamčiti jasnu i uravnoteženu raspodjelu odgovornosti za primjenu pristupa temeljenog na riziku u skladu sa svojim nacionalnim institucionalnim i pravnim okvirom.
Amandman 25
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.
(15)  U slučaju neispunjavanja zahtjeva koje određuje ova Direktiva, dotična država članica trebala bi odmah istražiti uzrok i osigurati poduzimanje potrebnih korektivnih aktivnosti što je prije moguće da bi se ponovno uspostavila kvaliteta vode. U slučajevima kad opskrba vodom predstavlja moguću opasnost za zdravlje ljudi, trebalo bi zabraniti opskrbu takvom vodom ili ograničiti njezinu upotrebu. K tome, važno je objasniti da bi države članice neispunjenje minimalnih zahtjeva za vrijednosti povezane s mikrobiološkim i kemijskim parametrima trebale automatski smatrati potencijalnom opasnošću za zdravlje ljudi. U slučaju potrebe za korektivnim aktivnostima radi ponovne uspostave kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju, u skladu s člankom 191. stavkom 2. Ugovora, prioritet bi trebalo dati aktivnostima kojima se problem rješava na izvoru.
(15)  U slučaju neispunjavanja zahtjeva koje određuje ova Direktiva, dotična država članica trebala bi odmah istražiti uzrok i osigurati poduzimanje potrebnih korektivnih aktivnosti što je prije moguće da bi se ponovno uspostavila kvaliteta vode. U slučajevima kad opskrba vodom predstavlja moguću opasnost za zdravlje ljudi, trebalo bi zabraniti opskrbu takvom vodom ili ograničiti njezinu upotrebu te o tome pravodobno obavijestiti građane koji bi mogli biti pogođeni. K tome, u slučaju neispunjenja minimalnih zahtjeva za vrijednosti povezane s mikrobiološkim i kemijskim parametrima, države članice trebale bi utvrditi predstavlja li premašivanje vrijednosti potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi. U tu bi svrhu države članice posebno trebale uzeti u obzir mjeru u kojoj su minimalni zahtjevi premašeni i vrstu parametra o kojemu je riječ. U slučaju potrebe za korektivnim aktivnostima radi ponovne uspostave kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju, u skladu s člankom 191. stavkom 2. Ugovora, prioritet bi trebalo dati aktivnostima kojima se problem rješava na izvoru.
Amandman 26
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 15.a (nova)
(15a)   Važno je spriječiti da zagađena voda prouzroči potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi. Stoga bi opskrba takvom vodom trebala biti zabranjena odnosno njezina upotreba ograničena.
Amandman 27
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 16.
(16)  Države članice više ne bi trebale biti ovlaštene odobriti odstupanja od ove Direktive. Početna je svrha odstupanja bila dati državama članicama do devet godina da riješe neusklađenost s vrijednošću parametra. Pokazalo se da je zbog tog postupka dolazilo do opterećenja za države članice i za Komisiju. K tome, u nekim je slučajevima postupak rezultirao kašnjenjem u poduzimanju korektivnih aktivnosti jer se mogućnost odstupanja smatrala prijelaznim razdobljem. Odredbe o odstupanjima stoga bi trebalo izbrisati. Ako su premašene vrijednosti parametara, radi zaštite zdravlja ljudi trebale bi se odmah primjenjivati odredbe povezane s korektivnim aktivnostima, bez mogućnosti odobrenja odstupanja od vrijednosti parametra. No, odstupanja koja su odobrile države članice u skladu s člankom 9. Direktive 98/83/EZ i koja se još primjenjuju na datum stupanja na snagu ove Direktive trebala bi se primjenjivati do isteka odstupanja, ali ih ne bi trebalo obnoviti.
(16)  Države članice trebale bi biti ovlaštene odobriti odstupanja od ove Direktive. Početna je svrha odstupanja bila dati državama članicama do devet godina da riješe neusklađenost s vrijednošću parametra. Taj se postupak pokazao korisnim za države članice s obzirom na razinu ambicioznosti Direktive. Međutim, treba napomenuti da je u nekim slučajevima taj postupak rezultirao kašnjenjem u poduzimanju korektivnih aktivnosti jer se mogućnost odstupanja ponekad smatrala prijelaznim razdobljem. S obzirom na, s jedne strane, postrožene parametre kvalitete predviđene ovom Direktivom, i na, s druge strane, sve češće otkrivanje novih onečišćujućih tvari koje iziskuju pojačane mjere evaluacije, praćenja i upravljanja, potrebno je zadržati postupak odobravanja odstupanja prilagođen tim činjenicama pod uvjetom da dotična odstupanja ne predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi te pod uvjetom da se opskrba vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju na predmetnom području ne može održati na neki drugi razuman način. Odredbe Direktive 98/83/EZ o odstupanjima stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se zajamčilo da države članice brže i djelotvornije ispune zahtjeve iz ove Direktive. No odstupanja koja su odobrile države članice u skladu s člankom 9. Direktive 98/83/EZ i koja se još primjenjuju na datum stupanja na snagu ove Direktive trebala bi se primjenjivati u skladu s uvjetima utvrđenima odredbama koje su na snazi u trenutku odobravanja odstupanja.
Amandman 28
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 17.
(17)  Komisija je 2014. u odgovoru na europsku građansku inicijativu „Right2Water”83 pozvala države članice da svim građanima osiguraju pristup minimalnoj vodoopskrbi u skladu s preporukama WHO-a. Usto, obvezala se nastaviti poboljšavati pristup sigurnoj vodi za piće […] za sve stanovništvo kroz politike zaštite okoliša84. To je u skladu sa šestim UN-ovim ciljem održivog razvoja i povezanim specifičnim ciljem Ostvariti univerzalan i pravedan pristup sigurnoj i cijenom pristupačnoj pitkoj vodi za sve. Koncept pravičnog pristupa obuhvaća niz aspekata kao što su dostupnost (primjerice zbog geografskih razloga, nedostatka infrastrukture ili specifične situacije u kojoj se nalazi određeni dio stanovništva), kvaliteta, prihvatljivost ili cjenovna pristupačnost. Kad je riječ o cjenovnoj pristupačnosti vode, važno je podsjetiti da države članice pri određivanju cijene vode u skladu s načelom povrata troškova utvrđenim u Direktivi 2000/60/EZ mogu uzeti u obzir razlike u ekonomskim i socijalnim uvjetima stanovništva te stoga mogu donijeti socijalne cijene ili poduzeti mjere za zaštitu stanovništva slabijeg socioekonomskog stanja. Ovom se Direktivom konkretno obrađuju pitanja pristupa vodi povezani s kvalitetom i dostupnošću. Kako bi se riješila ta pitanja, u okviru odgovora na europsku građansku incijativu te kako bi se doprinijelo provedbi 20. načela europskog stupa socijalnih prava85 u kojem se navodi da „svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu”, od država članica trebalo bi zahtijevati da riješe problem pristupa vodi na nacionalnoj razini, a opet imati određena diskrecijska prava u pogledu konkretnih mjera koje će se provesti. To se može postići djelovanjima usmjerenima na, među ostalim, poboljšavanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za sve, primjerice postavljanjem javnih fontana za piće u gradovima, te na promicanje njezine upotrebe poticanjem besplatne opskrbe vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju u javnim zgradama i restoranima.
(17)  Komisija je 2014. u odgovoru na europsku građansku inicijativu „Right2Water”83 pozvala države članice da svim građanima osiguraju pristup minimalnoj vodoopskrbi u skladu s preporukama WHO-a. Usto, obvezala se nastaviti poboljšavati pristup sigurnoj vodi za piće […] za sve stanovništvo kroz politike zaštite okoliša84. To je u skladu s člancima 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ali i sa šestim UN-ovim ciljem održivog razvoja i povezanim specifičnim ciljem Ostvariti univerzalan i pravedan pristup sigurnoj i cijenom pristupačnoj pitkoj vodi za sve. Koncept pravičnog pristupa obuhvaća niz aspekata kao što su dostupnost (primjerice zbog geografskih razloga, nedostatka infrastrukture ili specifične situacije u kojoj se nalazi određeni dio stanovništva), kvaliteta, prihvatljivost ili cjenovna pristupačnost. Kad je riječ o cjenovnoj pristupačnosti vode, važno je podsjetiti da, ne dovodeći u pitanje članak 9. stavak 4. Direktive 2000/60/EZ, države članice pri određivanju cijene vode u skladu s načelom povrata troškova utvrđenim u Direktivi 2000/60/EZ mogu uzeti u obzir razlike u ekonomskim i socijalnim uvjetima stanovništva te stoga mogu donijeti socijalne cijene ili poduzeti mjere za zaštitu stanovništva slabijeg socioekonomskog stanja. Ovom se Direktivom konkretno obrađuju pitanja pristupa vodi povezani s kvalitetom i dostupnošću. Kako bi se riješila ta pitanja, u okviru odgovora na europsku građansku inicijativu te kako bi se doprinijelo provedbi 20. načela europskog stupa socijalnih prava25 u kojem se navodi da „svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu”, od država članica trebalo bi zahtijevati da riješe problem pristupa vodi po pristupačnoj cijeni na nacionalnoj razini, a opet imati određena diskrecijska prava u pogledu konkretnih mjera koje će se provesti. To se može postići djelovanjima usmjerenima na, među ostalim, poboljšavanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za sve, primjerice izbjegavanjem postavljanja neopravdano strožih zahtjeva u pogledu kvalitete vode iz razloga javnog zdravlja koji bi rezultirali povećanjem cijene vode za građane, postavljanjem javnih fontana za piće u gradovima i na promicanje njezine upotrebe poticanjem besplatne opskrbe vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju u javnim zgradama i restoranima, trgovačkim i sportskim centrima te tranzitnim i prolaznim mjestima kao što su željeznički kolodvori ili zračne luke. Države članice trebale bi imati slobodu da odrede odgovarajuću kombinaciju takvih instrumenata u odnosu na svoje specifične okolnosti na nacionalnoj razini.
_________________
_________________
83 COM(2014)0177
83 COM(2014)0177
84 COM(2014)0177, str. 12.
84 COM(2014)0177, str. 12.
85 Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava (2017/C 428/09) od 17. studenoga 2017. (SL C 428, 13.12.2017., str. 10.).
85 Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava (2017/C 428/09) od 17. studenoga 2017. (SL C 428, 13.12.2017., str. 10.).
Amandman 29
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 18.
(18)  Europski parlament u svojoj je Rezoluciji o praćenju europske građanske inicijative „Right2Water”86 naveo da bi države članice trebale obratiti posebnu pozornost potrebama ranjivih društvenih skupina87. Specifičan položaj manjinskih kultura kao što su Romi, Sinte, Putnici, Kale, Gens du voyage itd., bez obzira na to jesu li sjedilačke, a posebice izostanak pristupa vodi za piće, priznat je i u Komisijinu Izvješću o provedbi Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma88 te u Preporuci Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama89. U tom općem kontekstu primjereno je da države članice posvete posebnu pozornost ranjivim i marginaliziranim skupinama poduzimajući potrebne mjere kako bi osigurale da te skupine imaju pristup vodi. Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da definiraju te skupine, one bi trebale uključivati barem izbjeglice, nomadske zajednice, beskućnike i manjinske kulture, kao što su Romi, Sinte, Putnici, Kale, Gens du voyage itd., bez obzira na to jesu li sjedilačke. Te bi mjere za osiguravanje pristupa, prepuštene prosudbi država članica, mogle primjerice uključivati osiguravanje alternativnih sustava opskrbe (individualne uređaje za obradu), opskrbu vodom kamionima-cisternama (kamionima i spremnicima) te osiguravanje nužne infrastrukture za kampove.
(18)  Europski parlament u svojoj je Rezoluciji o praćenju europske građanske inicijative „Right2Water”86 naveo da bi države članice trebale obratiti posebnu pozornost potrebama ranjivih društvenih skupina87. Specifičan položaj manjinskih kultura kao što su Romi i Putnici, bez obzira na to jesu li sjedilačke, a posebice izostanak pristupa vodi za piće, priznat je i u Komisijinu Izvješću o provedbi Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma88 te u Preporuci Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama89. U tom općem kontekstu primjereno je da države članice posvete posebnu pozornost ranjivim i marginaliziranim skupinama poduzimajući potrebne mjere kako bi osigurale da te skupine imaju pristup vodi. S obzirom na načelo povrata troškova iz Direktive 2000/60/EZ, države članice trebale bi poboljšati pristup vodi za ranjive i marginalizirane skupine bez ugrožavanja opskrbe vodom visoke kvalitete po univerzalno pristupačnim cijenama. Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da definiraju te skupine, one bi trebale uključivati barem izbjeglice, nomadske zajednice, beskućnike i manjinske kulture, kao što su Romi i Putnici, bez obzira na to jesu li sjedilačke. Te bi mjere za osiguravanje pristupa, prepuštene prosudbi država članica, mogle primjerice uključivati osiguravanje alternativnih sustava opskrbe (individualne uređaje za obradu), opskrbu vodom kamionima-cisternama (kamionima i spremnicima) te osiguravanje nužne infrastrukture za kampove. Ako su lokalna javna tijela odgovorna za ispunjenje tih obveza, države članice trebale bi se pobrinuti da im osiguraju dostatna financijska sredstva te tehničke i materijalne kapacitete i dati im odgovarajuću podršku, primjerice davanjem stručne potpore. Konkretno, distribucija vode za ranjive i marginalizirane skupine ne bi smjela rezultirati nerazmjernim troškovima za lokalna javna tijela.
_________________
_________________
86 P8_TA(2015)0294
86 P8_TA(2015)0294
87 P8_TA(2015)0294, točka 62.
87 P8_TA(2015)0294, točka 62.
88 COM(2014)0209
88 COM(2014)0209
89 Preporuka Vijeća (2013/C 378/01) od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama (SL C 378, 24.12.2013., str. 1.).
89 Preporuka Vijeća (2013/C 378/01) od 9. prosinca 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama (SL C 378, 24.12.2013., str. 1.).
Amandman 30
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 19.
(19)  U Sedmom programu djelovanja za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”90 zatraženo je da javnost ima pristup jasnim informacijama o okolišu na nacionalnoj razini. Direktivom 98/83/EZ bio je predviđen samo pasivni pristup informacijama, što znači da su države članice trebale osigurati samo da su informacije dostupne. Te bi odredbe stoga trebalo zamijeniti kao bi se osiguralo da su ažurne informacije lako dostupne, primjerice na internetskoj stranici čiju bi poveznicu trebalo aktivno dijeliti. Ažurne informacije ne bi trebale uključivati samo rezultate programa praćenja, nego i dodatne informacije koje bi javnosti mogle biti korisne, kao što su podaci o indikatorima (željezo, tvrdoća, minerali itd.) koji često utječu na percepciju potrošača o vodi iz slavine. U tom cilju, indikatorske parametre iz Direktive 98/83/EZ koji nisu davali informacije povezane sa zdravljem trebalo bi zamijeniti informacijama na internetu o tim parametrima. Vrlo veliki opskrbljivači vodom trebali bi na internetu učiniti dostupnima i dodatne informacije o, među ostalim, energetskoj učinkovitosti, upravljanju, upravi, strukturi troškova i primijenjenoj obradi. Pretpostavlja se da će bolje informiranje potrošača i veća transparentnost doprinijeti porastu pouzdanja građana u vodu kojom se opskrbljuju. Očekuje se da će to pak dovesti do povećane potrošnje vode iz slavine, čime se doprinosi smanjenju plastičnog otpada i emisija stakleničkih plinova, te imati pozitivan utjecaj na ublažavanje klimatskih promjena i na okoliš u cjelini.
(19)  U Sedmom programu djelovanja za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”90 zatraženo je da javnost ima pristup jasnim informacijama o okolišu na nacionalnoj razini. Direktivom 98/83/EZ bio je predviđen samo pasivni pristup informacijama, što znači da su države članice trebale osigurati samo da su informacije dostupne. Te bi odredbe stoga trebalo zamijeniti kako bi se osiguralo da su ažurne, razumljive i za potrošače relevantne informacije lako dostupne, primjerice u obliku knjižice, na internetskoj stranici ili u aplikaciji za pametni telefon. Ažurne informacije ne bi trebale uključivati samo rezultate programa praćenja, nego i dodatne informacije koje bi javnosti mogle biti korisne, kao što su rezultati praćenja opskrbljivača vodom u pogledu parametara kvalitete vode i informacije o indikatorskim parametrima iz Priloga I. dijela Ba. Vrlo veliki opskrbljivači vodom trebali bi na internetu učiniti dostupnima i dodatne informacije o, među ostalim, upravljanju, strukturi cijena i primijenjenoj obradi. Bolje informiranje potrošača o relevantnim podacima i veća transparentnost trebali bi biti usmjereni na porast pouzdanja građana u vodu kojom se opskrbljuju te u vodne usluge, a trebale bi i dovesti do povećane potrošnje vode iz slavine, čime će se doprinijeti smanjenju upotrebe plastike odnosno plastičnog otpada i emisija stakleničkih plinova, te imati pozitivan utjecaj na ublažavanje klimatskih promjena i na okoliš u cjelini.
_________________
_________________
90 Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).
90 Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).
Amandman 31
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 20.
(20)  Iz istih razloga te kako bi se podigla svijest o posljedicama potrošnje vode, potrošači bi trebali primati informacije (primjerice na računu ili putem pametnih aplikacija) o potrošenoj količini, strukturi troškova cijene koju naplaćuje opskrbljivač vodom, uključujući fiksne i varijabilne troškove, kao i o cijeni po litri vode namijenjene za ljudsku potrošnju, čime bi se omogućila usporedba s cijenom flaširane vode.
(20)  Iz istih razloga te kako bi se podigla svijest o posljedicama potrošnje vode, potrošači bi trebali primati informacije na sve dostupniji način (primjerice na računu ili putem pametnih aplikacija) o godišnjoj potrošenoj količini, kretanju potrošnje zajedno s usporedbom s prosječnom potrošnjom kućanstava ako opskrbljivač vodom raspolaže tim informacijama, strukturi troškova cijene koju naplaćuje opskrbljivač vodom, uključujući udio fiksnih i varijabilnih troškova, kao i o cijeni po litri vode namijenjene za ljudsku potrošnju, čime bi se omogućila usporedba s cijenom flaširane vode.
Amandman 32
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 21.
(21)  Načela koja treba razmotriti pri određivanju cijene vode, posebice načelo povrata troškova vodnih usluga i načelo „onečišćivač plaća”, utvrđena su u Direktivi 2000/60/EZ. No, financijska održivost pružanja vodnih usluga nije uvijek zajamčena, što nekada rezultira nedostatnim ulaganjem u održavanje vodne infrastrukture. Kako se tehnike praćenja poboljšavaju sve se više uočavaju gubici u mreži, koji su uglavnom posljedica nedostatnih ulaganja, pa bi trebalo na razini Unije poticati smanjenje gubitaka vode kako bi se poboljšala učinkovitost vodne infrastrukture. U skladu s načelom supsidijarnosti to bi pitanje trebalo riješiti povećanjem transparentnosti i informiranjem potrošača o gubicima u mreži i energetskoj učinkovitosti.
(21)  Temeljna načela koja treba razmotriti pri određivanju cijene vode, ne dovodeći u pitanje članak 9. stavak 4. Direktive 2000/60/EZ, posebice načelo povrata troškova vodnih usluga i načelo „onečišćivač plaća”, utvrđena su u toj Direktivi. No, financijska održivost pružanja vodnih usluga nije uvijek zajamčena, što nekada rezultira nedostatnim ulaganjem u održavanje vodne infrastrukture. Kako se tehnike praćenja poboljšavaju sve se više uočavaju razine gubitaka u mreži, koji su uglavnom posljedica nedostatnih ulaganja, pa bi trebalo na razini Unije poticati smanjenje gubitaka vode kako bi se poboljšala učinkovitost vodne infrastrukture. U skladu s načelom supsidijarnosti, kako bi se podigla svijest o tom pitanju, informacije koje se na to odnose trebalo bi na transparentniji način razmjenjivati s potrošačima.
Amandman 34
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 25.
(25)  U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Direktive u određenom roku nakon utvrđenog datuma za njezino prenošenje. Ta bi se evaluacija trebala temeljiti na iskustvu stečenom i podacima prikupljenima tijekom provedbe Direktive, na mjerodavnim znanstvenim, analitičkim i epidemiološkim podacima te na svim dostupnim preporukama WHO-a.
(25)  U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Direktive u određenom roku nakon utvrđenog datuma za njezino prenošenje. Ta bi se evaluacija trebala temeljiti na iskustvu stečenom i podacima prikupljenima tijekom provedbe Direktive, na svim dostupnim preporukama WHO-a, kao i na mjerodavnim znanstvenim, analitičkim i epidemiološkim podacima.
Amandman 35
Prijedlog direktive
Uvodna izjava 28.
(28)  Kako bi se Direktiva prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku ili kako bi se utvrdili zahtjevi za praćenje za potrebe procjene opasnosti i procjene rizika domaće distribucije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora za izmjenu priloga od I. do IV. ovoj Direktivi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. K tome, ovlast utvrđena u napomeni 10. dijela C Priloga I. Direktivi 98/83/EZ za utvrđivanje učestalosti i metoda praćenja za radioaktivne tvari zastarjela je zbog donošenja Direktive Vijeća 2013/51/Euratom96 te bi je stoga trebalo izbrisati. Ovlast utvrđena u drugom podstavku dijela A Priloga III. Direktivi 98/83/EZ o izmjenama Direktive više nije nužna i trebalo bi je izbrisati.
(28)  Kako bi se Direktiva prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku ili kako bi se utvrdili zahtjevi za praćenje za potrebe procjene opasnosti i procjene rizika domaće distribucije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora za izmjenu priloga od I. do IV. ovoj Direktivi te poduzimanje mjera potrebnih na temelju izmjena utvrđenih u članku 10.a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. K tome, ovlast utvrđena u napomeni 10. dijela C Priloga I. Direktivi 98/83/EZ za utvrđivanje učestalosti i metoda praćenja za radioaktivne tvari zastarjela je zbog donošenja Direktive Vijeća 2013/51/Euratom96 te bi je stoga trebalo izbrisati. Ovlast utvrđena u drugom podstavku dijela A Priloga III. Direktivi 98/83/EZ o izmjenama Direktive više nije nužna i trebalo bi je izbrisati.
_________________
_________________
96 Direktiva Vijeća 2013/51/Euratom od 22. listopada 2013. o utvrđivanju zahtjeva za zaštitu zdravlja stanovništva od radioaktivnih tvari u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju (SL L 296, 7.11.2013., str. 12.).
96 Direktiva Vijeća 2013/51/Euratom od 22. listopada 2013. o utvrđivanju zahtjeva za zaštitu zdravlja stanovništva od radioaktivnih tvari u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju (SL L 296, 7.11.2013., str. 12.).
Amandman 36
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 1.
1.  Ova se Direktiva odnosi na kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju.
1.  Ova se Direktiva odnosi na kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju za sve u Europskoj uniji.
Amandmani 163, 189, 207 i 215
Prijedlog direktive
Članak 1. – stavak 2.
2.  Cilj je ove Direktive zaštita zdravlja ljudi od negativnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju osiguravanjem njezine zdravstvene ispravnosti i čistoće.
2.  Cilj je ove Direktive zaštita zdravlja ljudi od negativnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju osiguravanjem njezine zdravstvene ispravnosti i čistoće te osiguravanje univerzalnog pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju.
Amandman 38
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 1.
1.  „voda namijenjena za ljudsku potrošnju” znači sva voda, bilo u njezinu izvornom stanju ili nakon obrade, koja je namijenjena za piće, kuhanje, pripremu ili proizvodnju hrane ili druge potrebe domaćinstva u javnim i privatnim prostorima , neovisno o njezinu podrijetlu te o tome opskrbljuju li se ljudi njome iz distribucijske mreže, dostavlja li se cisternom ili, kad je riječ o izvorskim vodama, pakira u bocama.
1.  „voda namijenjena za ljudsku potrošnju” znači sva voda, bilo u njezinu izvornom stanju ili nakon obrade, koja je namijenjena za piće, kuhanje, pripremu ili proizvodnju hrane ili ostale svrhe povezane s hranom, ili druge potrebe domaćinstva u javnim i privatnim prostorima, uključujući poduzeća za poslovanje s hranom, neovisno o njezinu podrijetlu te o tome opskrbljuju li se ljudi njome iz distribucijske mreže, dostavlja li se cisternom ili, kad je riječ o izvorskim vodama, pakira u bocama ili posudama.
Amandman 39
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 2.
2.  „domaći distribucijski sustav” znači cijevi, oprema i naprave koje se instaliraju između slavina koje se u normalnim okolnostima rabe za prehranu ljudi u javnim i privatnim prostorima te distribucijsku mrežu no samo onda kada za njih ne odgovara opskrbljivač vodom u svojstvu opskrbljivača vodom prema odgovarajućem nacionalnom pravu.
(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)
Amandman 40
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 3.
3.  „opskrbljivač vodom’” znači subjekt koji isporučuje u prosjeku najmanje 10 m3 vode namijenjene za ljudsku potrošnju dnevno.
3.  „opskrbljivač vodom’” znači pravni subjekt koji isporučuje u prosjeku najmanje 10 m3 vode namijenjene za ljudsku potrošnju dnevno.
Amandman 41
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 3.a (nova)
3a.  „vrlo mali opskrbljivač vodom” znači subjekt koji isporučuje manje od 50 m3 vode dnevno ili opslužuje manje od 250 ljudi.
Amandman 42
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 4.
4.  „mali opskrbljivač vodom’” znači subjekt koji isporučuje manje od 500 m3 dnevno ili opslužuje manje od 5 000 ljudi.
4.  „mali opskrbljivač vodom’” znači subjekt koji isporučuje manje od 500 m3 dnevno ili opslužuje manje od 2 500 ljudi.
Amandman 43
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 4.a (nova)
4a.  „opskrbljivač vodom srednje veličine” znači subjekt koji isporučuje najmanje 500 m3 dnevno ili opslužuje najmanje 2 500 ljudi.
Amandman 44
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 5.
5.  „veliki opskrbljivač vodom’” znači subjekt koji isporučuje najmanje 500 m3 dnevno ili opslužuje najmanje 5 000 ljudi.
5.  „veliki opskrbljivač vodom’” znači subjekt koji isporučuje najmanje 5 000 m3 dnevno ili opslužuje najmanje 25 000 ljudi.
Amandman 45
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 6.
6.  „vrlo veliki opskrbljivač vodom’” znači subjekt koji isporučuje najmanje 5 000 m3 dnevno ili opslužuje najmanje 50 000 ljudi.
6.  „vrlo veliki opskrbljivač vodom’” znači subjekt koji isporučuje najmanje 20 000 m3 dnevno ili opslužuje najmanje 100 000 ljudi.
Amandman 46
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 7.
7.  „prioritetni prostori” znači veliki prostori s mnogo korisnika potencijalno izloženih rizicima povezanima s vodom, kao što su bolnice, zdravstvene ustanove, zgrade sa smještajnim kapacitetima, kaznene ustanove i kampovi, kako su ih utvrdile države članice.
7.  „prioritetni prostori” znači veliki prostori s velikim brojem osoba koji nisu kućanstvo, osobito ranjivih skupina, potencijalno izloženih rizicima povezanima s vodom, kao što su bolnice, zdravstvene ustanove, domovi umirovljenika, škole, sveučilišta i druge obrazovne ustanove, jaslice i vrtići, sportski i rekreacijski centri, prostori za razonodu i izložbeni prostori, zgrade sa smještajnim kapacitetima, kaznene ustanove i kampovi, kako su ih utvrdile države članice.
Amandman 47
Prijedlog direktive
Članak 2. – stavak 1. – točka 8.a (nova)
8a.   „poduzeće za poslovanje s hranom„ znači poduzeće za poslovanje s hranom kako je definirano u članku 3. točki (2) Uredbe (EZ) br. 178/2002.
Amandman 48
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 1.a (novi)
1a.  Samo se članci 4., 5., 6. i 11. ove Direktive primjenjuju na vodu koja se u poduzećima za poslovanje s hranom upotrebljava za proizvodnju, obradu, čuvanje ili stavljanje na tržište proizvoda ili tvari namijenjenih ljudskoj potrošnji. Međutim, nijedan članak ove Direktive ne primjenjuje se kad poduzeće za poslovanje s hranom može nadležna nacionalna tijela uvjeriti da kvaliteta vode koju koristi ne utječe na higijenu proizvoda ili tvari nastalih njegovim poslovanjem i da su ti proizvodi ili tvari u skladu s Uredbom (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća1a.
________________
1a Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30.4.2004., str. 1.).
Amandman 49
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 1.b (novi)
1b.  Proizvođač vode namijenjene za ljudsku potrošnju koja se stavlja u boce ili posude ne smatra se opskrbljivačem vodom.
Odredbe ove Direktive primjenjuju se na vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju koja se stavlja u boce ili posude ako nije obuhvaćena obvezama na temelju ostalog zakonodavstva Unije.
Amandman 50
Prijedlog direktive
Članak 3. – stavak 1.c (novi)
1c.  Pomorska plovila za desalinizaciju vode, za prijevoz putnika i koja djeluju kao opskrbljivači vodom podliježu člancima od 1. do 7. i od 9. do 12. ove Direktive i njezinim prilozima.
Amandman 51
Prijedlog direktive
Članak 4. – stavak 1. – točka c
(c)  države članice poduzele su sve druge potrebne mjere da ispune zahtjeve navedene u člancima od 5. do 12. ove Direktive.
(c)  države članice poduzele su sve druge potrebne mjere da ispune zahtjeve navedene:
i.   u člancima od 4. do 12. ove Direktive za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju isporučenu krajnjim korisnicima iz distribucijske mreže ili iz cisterne;
ii.  u člancima 4., 5. i 6. te članku 11. stavku 4. ove Direktive za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju koju u boce ili posude stavlja poduzeće za poslovanje s hranom;
iii.  u člancima 4., 5., 6. i 11. ove Direktive za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju koju poduzeće za poslovanje s hranom proizvodi i upotrebljava za proizvodnju, obradu i distribuciju hrane.
Amandman 52
Prijedlog direktive
Članak 4. – stavak 2.
2.  Države članice moraju osigurati da mjere koje se poduzimaju s ciljem provedbe ove Direktive ni pod kojim okolnostima ne dozvoljavaju, izravno ili neizravno, bilo kakvo smanjenje postojeće kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju ili bilo kakvo povećanje onečišćenja voda koje se rabe za proizvodnju vode namijenjene za ljudsku potrošnju .
2.  Države članice moraju osigurati da mjere koje se poduzimaju s ciljem provedbe ove Direktive u cijelosti zadovoljavaju načelo predostrožnosti te ni pod kojim okolnostima ne dozvoljavaju, izravno ili neizravno, bilo kakvo smanjenje postojeće kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju ili bilo kakvo povećanje onečišćenja voda koje se rabe za proizvodnju vode namijenjene za ljudsku potrošnju.
Amandman 53
Prijedlog direktive
Članak 4. – stavak 2.a (novi)
2a.  Države članice poduzimaju mjere kako bi se pobrinule da nadležna tijela provode sveobuhvatnu procjenu razina gubitaka vode na svom državnom području i mogućnosti za smanjenje gubitaka vode u sektoru za piće. Pri toj se procjeni uzimaju u obzir relevantni aspekti javnog zdravlja te okolišni, tehnički i gospodarski aspekti. Države članice dužne su do 31. prosinca 2022. donijeti nacionalne ciljeve za smanjenje razina gubitaka opskrbljivača vodom na svom državnom području do 31. prosinca 2030. godine. Države članice mogu uvesti prikladne poticaje kako bi se pobrinule da opskrbljivači vodom na njihovu državnom području ostvare nacionalne ciljeve.
Amandman 54
Prijedlog direktive
Članak 4. – stavak 2.b (novi)
2b.  Ako nadležno tijelo zaduženo za proizvodnju i distribuciju vode namijenjene za ljudsku potrošnju upravljanje cjelokupne djelatnosti proizvodnje ili opskrbe vodom ili njezina dijela prenese na opskrbljivača vodom, u ugovoru između nadležnog tijela i opskrbljivača vodom specificiraju se odgovornosti svake stranke koje proizlaze iz ove Direktive.
Amandman 55
Prijedlog direktive
Članak 5. – stavak 1.
1.  Države članice utvrđuju vrijednosti koje se primjenjuju na vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju za parametre određene u Prilogu I. , koje ne smiju biti blaže od vrijednosti određenih u tom Prilogu.
1.  Države članice utvrđuju vrijednosti koje se primjenjuju na vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju za parametre određene u Prilogu I.
Amandman 56
Prijedlog direktive
Članak 5. – stavak 1.a (novi)
1a.  Vrijednosti utvrđene u skladu sa stavkom 1. ne smiju biti blaže od onih utvrđenih u Prilogu I. dijelovima A, B i Ba. Kad je riječ o parametrima iz Priloga I. dijela Ba, vrijednosti se određuju samo za potrebe praćenja te radi pridržavanja zahtjeva utvrđenih člankom 12.
Amandman 57
Prijedlog direktive
Članak 5. – stavak 2. – podstavak 1.a (novi)
Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi zajamčile da sredstva za obradu, materijali i dezinfekcijski postupci koji se primjenjuju za dezinfekciju u sustavima opskrbe vodom nemaju negativne učinke na kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Svako onečišćenje vode namijenjene za ljudsku potrošnju zbog uporabe takvih sredstava, materijala i postupaka mora se svesti na minimum, ali se pritom ne smijet ugroziti učinkovitost dezinfekcije.
Amandman 58
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 1. – uvodni dio
Vrijednosti parametara određene u skladu s člankom 5. za parametre navedene u Prilogu I. dijelovima A i B moraju se poštovati:
Vrijednosti parametara određene u skladu s člankom 5. za parametre navedene u Prilogu I. dijelovima A, B i C moraju se poštovati:
Amandman 59
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 1. – točka c
(c)  u slučaju izvorske vode, na točki na kojoj se voda stavlja u boce.
(c)  u slučaju vode namijenjene za ljudsku potrošnju koja se stavlja u boce ili posude, na točki na kojoj se voda stavlja u boce ili posude.
Amandman 60
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 1. – točka ca (nova)
(ca)  u slučaju vode koja se rabi u poduzeću za poslovanje s hranom, a vodu isporučuje opskrbljivač vodom, na točki u poduzeću za poslovanje s hranom na kojoj se voda isporučuje poduzeću.
Amandman 61
Prijedlog direktive
Članak 6. – stavak 1.a (novi)
1a.  Kad je riječ o vodi iz stavka 1. točke (a), smatra se da su države članice ispunile svoje obveze iz ovog članka kada se može utvrditi da neusklađenost s parametara utvrđenim u članku 5. proizlazi iz privatnog distribucijskog sustava ili njegova održavanja, osim u prioritetnim prostorima.
Amandman 62
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 1. – točka a
(a)  procjene opasnosti vodnih tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju u skladu s člankom 8.;
(a)  procjene opasnosti vodnih tijela ili dijelova vodnih tijela koji se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju koju provode države članice u skladu s člankom 8.;
Amandman 63
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 1. – točka b
(b)  procjene rizika opskrbe koju provode opskrbljivači vodom za potrebe praćenja kvalitete vode koju isporučuju u skladu s člankom 9. i Prilogom II. dijelom C;
(b)  procjene rizika opskrbe koju provode opskrbljivači vodom u svakom sustavu opskrbe vodom za potrebe zaštite i praćenja kvalitete vode koju isporučuju u skladu s člankom 9. i Prilogom II. dijelom C;
Amandman 64
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 1.a (novi)
1a.  Države članice mogu prilagoditi provedbu pristupa koji se temelji na riziku, ne dovodeći pritom u pitanje cilj ove Direktive koji se odnosi na kvalitetu vode namijenjene za ljudsku potrošnju i zdravlje potrošača, kada postoje posebna ograničenja zbog zemljopisnih okolnosti kao što su udaljenost ili dostupnost vodoopskrbnog područja.
Amandman 65
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 1.b (novi)
1b.  Države članice osiguravaju jasnu i prikladnu raspodjelu odgovornosti među dionicima, kako ih definiraju države članice, za primjenu pristupa temeljenog na riziku u pogledu vodnih tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju i domaćih distribucijskih sustava. Ta raspodjela odgovornosti prilagođena je njihovom institucionalnom i pravnom okviru.
Amandman 66
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 2.
2.  Procjene opasnosti moraju biti provedene do [3 godine poslije krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive]. Te se procjene preispituju svake tri godine i prema potrebi ažuriraju.
2.  Procjene opasnosti moraju biti provedene do [3 godine poslije krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive]. Te se procjene preispituju svake tri godine, uzimajući u obzir uvjet iz članka 7. Direktive 2000/60/EZ da države članice utvrde vodna tijela, i prema potrebi se ažuriraju.
Amandman 67
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 3.
3.  Vrlo veliki opskrbljivači vodom i veliki opskrbljivači vodom moraju izraditi procjene rizika opskrbe do [3 godine poslije krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive], a mali opskrbljivači vodom do [6 godina poslije krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive]. Te se procjene preispituju u redovitim razmacima od najviše šest godina i prema potrebi ažuriraju.
3.  Opskrbljivači vodom moraju izraditi procjene rizika opskrbe do [6 godina poslije krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive]. Te se procjene preispituju u redovitim razmacima od najviše šest godina i prema potrebi ažuriraju.
Amandman 68
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 3.a (novi)
3a.  U skladu s člancima 8. i 9. ove Direktive države članice poduzimaju potrebne korektivne mjere u okviru programa mjera i planova upravljanja riječnim slivovima iz članaka 11. i 13. Direktive 2000/60/EZ.
Amandman 69
Prijedlog direktive
Članak 7. – stavak 4.
4.   Procjene rizika domaće distribucije moraju biti provedene do [3 godine poslije krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive]. Te se procjene preispituju svake tri godine i prema potrebi ažuriraju.
4.   Procjene rizika domaće distribucije u prostorima navedenima u članku 10. stavku 1. moraju biti provedene do [3 godine poslije krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive]. Te se procjene preispituju svake tri godine i prema potrebi ažuriraju.
Amandman 70
Prijedlog direktive
Članak 8. – naslov
Procjena opasnosti vodnih tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju
Procjena i praćenje opasnosti vodnih tijela te postupanje u opasnostima vodnih tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju
Amandman 71
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Ne dovodeći u pitanje članke 6. i 7. Direktive 2000/60/EZ, države članice osiguravaju provođenje procjene opasnosti koja obuhvaća vodna tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju iz kojih se u prosjeku zahvaća više od 10 m3 dnevno. Procjena opasnosti uključuje sljedeće elemente:
1.  Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/60/EZ, posebno njezine članke od 4. do 8., države članice u suradnji sa svojim tijelima nadležnim za vode osiguravaju provođenje procjene opasnosti koja obuhvaća vodna tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju iz kojih se u prosjeku zahvaća više od 10 m3 dnevno. Procjena opasnosti uključuje sljedeće elemente:
Amandman 72
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – točka a
(a)  utvrđivanje svih vodozahvata na vodnim tijelima obuhvaćenima procjenom opasnosti i georeferentnih podataka o njima;
(a)  utvrđivanje svih vodozahvata na vodnim tijelima ili dijelovima vodnih tijela obuhvaćenima procjenom opasnosti i georeferentnih podataka o njima; Budući da su podaci iz ove točke potencijalno osjetljive prirode, posebno u pogledu zaštite javnog zdravlja, države članice dužne su pobrinuti se za to da oni budu zaštićeni i da se priopćavaju isključivo relevantnim tijelima;
Amandman 73
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – točka b
(b)  izradu karata zaštitnih zona koje su uspostavljene u skladu s člankom 7. stavkom 3. Direktive 2000/60/EZ i zaštićenih područja iz članka 6. te direktive;
(b)  izradu karata zaštitnih zona koje su uspostavljene u skladu s člankom 7. stavkom 3. Direktive 2000/60/EZ;
Amandman 216
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – točka c

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)  utvrđivanje opasnosti i mogućih izvora onečišćenja koji utječu na vodna tijela obuhvaćena procjenom opasnosti. U tu svrhu države članice mogu upotrijebiti pregled utjecaja ljudske aktivnosti proveden u skladu s člankom 5. Direktive 2000/60/EZ i informacije o znatnim pritiscima prikupljene u skladu s točkom 1.4. Priloga II. toj direktivi;

(c)  utvrđivanje opasnosti i mogućih izvora onečišćenja koji utječu na vodna tijela obuhvaćena procjenom opasnosti. Takva istraživanja i utvrđivanje izvora onečišćenja redovito se ažuriraju kako bi se otkrile nove tvari koje utječu na mikroplastiku, osobito na PFAS. U tu svrhu države članice mogu upotrijebiti pregled utjecaja ljudske aktivnosti proveden u skladu s člankom 5. Direktive 2000/60/EZ i informacije o znatnim pritiscima prikupljene u skladu s točkom 1.4. Priloga II. toj Direktivi;

Amandman 75
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – točka d – uvodni dio
(d)  redovito praćenje relevantnih onečišćujućih tvari u vodnim tijelima obuhvaćenima procjenom opasnosti, odabranih sa sljedećih popisa:
(d)  redovito praćenje onečišćujućih tvari relevantnih za opskrbu vodom u vodnim tijelima ili dijelovima vodnih tijela obuhvaćenima procjenom opasnosti, odabranih sa sljedećih popisa:
Amandman 76
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – točka d – podtočka iv.
(iv)  druge relevantne onečišćujuće tvari, kao što je mikroplastika, ili onečišćujuće tvari specifične za riječni sliv koje su države članice utvrdile na temelju pregleda utjecaja ljudske aktivnosti provedenog u skladu s člankom 5. Direktive 2000/60/EZ i informacija o znatnim pritiscima prikupljenih u skladu s točkom 1.4. Priloga II. toj direktivi.
(iv)  parametri isključivo za potrebe praćenja iz Priloga I. dijela Ca ili druge relevantne onečišćujuće tvari, kao što je mikroplastika, pod uvjetom da se primjenjuje metodologija za mjerenje mikroplastike kako je navedeno u članku 11. stavku 5.b, ili onečišćujuće tvari specifične za riječni sliv koje su države članice utvrdile na temelju pregleda utjecaja ljudske aktivnosti provedenog u skladu s člankom 5. Direktive 2000/60/EZ i informacija o znatnim pritiscima prikupljenih u skladu s točkom 1.4. Priloga II. toj direktivi.
Amandman 77
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – podstavak 1.a (novi)
Vrlo mali opskrbljivači vodom mogu biti izuzeti iz zahtjeva navedenih u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka pod uvjetom da nadležno tijelo otprije raspolaže ažuriranim dokumentiranim informacijama o relevantnim parametrima iz tih točaka. Nadležno tijelo preispituje to izuzeće najmanje svake tri godine te ga prema potrebi ažurira.
Amandman 217
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 1. – podstavak 3.
Za potrebe redovitog praćenja države članice mogu upotrebljavati praćenje provedeno u skladu s drugim zakonodavstvom Unije.
Za potrebe redovitog praćenja te otkrivanja novih štetnih tvari u okviru novih istraga države članice mogu upotrebljavati praćenje provedeno u skladu s drugim zakonodavstvom Unije te kapacitete za istragu u skladu s drugim zakonodavstvom Unije.
Amandman 78
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 3.
3.  Države članice obavješćuju opskrbljivače vodom koji upotrebljavaju vodno tijelo obuhvaćeno procjenom opasnosti o rezultatima praćenja provedenog u skladu sa stavkom 1. točkom (d), a na temelju rezultata praćenja mogu:
Briše se.
(a)   zahtijevati od opskrbljivača vodom dodatno praćenje ili obradu određenih parametara;
(b)   dopustiti opskrbljivačima vodom da smanje učestalost praćenja određenih parametara bez obveze provođenja procjene rizika opskrbe, pod uvjetom da to nisu bitni parametri u smislu Priloga II. dijela B točke 1., te pod uvjetom da nijedan čimbenik koji se može razumno predvidjeti vjerojatno ne bi uzrokovao pogoršanje kvalitete vode.
Amandman 79
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 4.
4.  U slučajevima kad je opskrbljivaču vodom dopušteno smanjiti učestalost praćenja u skladu sa stavkom 2. točkom (b) države članice nastavljaju redovito pratiti te parametre u vodnom tijelu obuhvaćenom procjenom opasnosti.
Briše se.
Amandman 80
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 5. – podstavak 1. – uvodni dio
Na temelju informacija prikupljenih u skladu sa stavcima 1. i 2. te u okviru Direktive 2000/60/EZ države članice poduzimaju sljedeće mjere u suradnji s opskrbljivačima vodom i drugim dionicama ili osiguravaju da opskrbljivači vodom poduzimaju te mjere:
Na temelju informacija prikupljenih u skladu sa stavcima 1. i 2. te u okviru Direktive 2000/60/EZ države članice poduzimaju sljedeće mjere u suradnji s opskrbljivačima vodom i drugim dionicima:
Amandman 178
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 5. – podstavak 1. − točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)  preventivne mjere za smanjenje potrebne razine obrade i za zaštitu kvalitete vode, uključujući mjere iz članka 11. stavka 3. točke (d) Direktive 2000/60/EZ;

Briše se.

Amandman 82
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 5. – podstavak 1. – točka aa (nova)
(aa)  osiguravaju da onečišćivači, u suradnji s opskrbljivačima vodom i drugim relevantnim dionicima, poduzimaju preventivne mjere za smanjenje ili izbjegavanje razine potrebne obrade i za zaštitu kvalitete vode, uključujući mjere iz članka 11. stavka 3. točke (d) Direktive 2000/60/EZ, kao i dodatne mjere koje se smatraju potrebnima slijedom nadzora provedenog na osnovi stavka 1. točke (d) ovog članka;
Amandman 83
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 5. – podstavak 1. – točka b
(b)  mjere za ublažavanje koje se smatraju nužnima na temelju praćenja provedenog u skladu sa stavkom 1. točkom (d) kako bi se utvrdio i riješio izvor onečišćenja.
(b)  mjere za ublažavanje koje se smatraju nužnima na temelju praćenja provedenog u skladu sa stavkom 1. točkom (d) kako bi se utvrdio i riješio izvor onečišćenja i izbjegla dodatna obrada kad se preventivne mjere ne smatraju dovoljno prikladnima ili učinkovitima za pravodobno rješavanje izvora onečišćenja.
Amandman 84
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 5. – podstavak 1. – točka ba (nova)
(ba)  ako se mjere iz točaka (aa) i (b) ne smatraju dovoljnima za odgovarajuću zaštitu zdravlja ljudi, od opskrbljivača vodom traže da provedu dodatno praćenje nekih parametara na mjestu zahvaćanja ili obrade, ali samo ako je to nužno za sprečavanje zdravstvenih rizika.
Amandman 85
Prijedlog direktive
Članak 8. – stavak 5.a (novi)
5a.  Države članice obavješćuju opskrbljivače vodom koji upotrebljavaju vodno tijelo ili dijelove vodnih tijela obuhvaćenih procjenom opasnosti o rezultatima praćenja provedenog u skladu sa stavkom 1. točkom (d) te, na temelju rezultata praćenja i informacija prikupljenih u skladu sa stavcima 1. i 2. te u okviru Direktive 2000/60/EZ, mogu:
(a)  dopustiti opskrbljivačima vodom da smanje učestalost praćenja određenih parametara ili broja parametara koji se prate bez obveze provođenja procjene rizika opskrbe, pod uvjetom da to nisu bitni parametri u smislu Priloga II. dijela B točke 1., te pod uvjetom da nijedan čimbenik koji se može razumno predvidjeti vjerojatno neće uzrokovati pogoršanje kvalitete vode;
(b)  ako je opskrbljivaču vodom dopušteno smanjiti učestalost praćenja u skladu s točkom (a), nastaviti redovito pratiti te parametre u vodnom tijelu obuhvaćenom procjenom opasnosti.
Amandman 86
Prijedlog direktive
Članak 9. – naslov
Procjena rizika opskrbe
Procjena i praćenje rizika opskrbe te upravljanje njima
Amandman 87
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 1. – podstavak 1.
Države članice osiguravaju da opskrbljivači vodom provedu procjenu rizika opskrbe kojom se omogućuje prilagodba učestalosti praćenja za sve parametre navedene u Prilogu I. dijelovima A i B koji nisu bitni parametri u skladu s Prilogom II. dijelom B ovisno o njihovoj prisutnosti u sirovoj vodi.
Države članice osiguravaju da opskrbljivači vodom provedu procjenu rizika opskrbe u skladu s Prilogom II. dijelom C kojom se omogućuje prilagodba učestalosti praćenja za sve parametre navedene u Prilogu I. dijelovima A, B i Ba koji nisu bitni parametri u skladu s Prilogom II. dijelom B ovisno o njihovoj prisutnosti u sirovoj vodi.
Amandman 88
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 1. – podstavak 2.
Za te parametre države članice osiguravaju da opskrbljivači vodom mogu odstupati od učestalosti uzorkovanja utvrđenih u Prilogu II. dijelu B u skladu sa specifikacijama utvrđenima u Prilogu II. dijelu C.
Za te parametre države članice osiguravaju da opskrbljivači vodom mogu odstupati od učestalosti uzorkovanja utvrđenih u Prilogu II. dijelu B u skladu sa specifikacijama utvrđenima u Prilogu II dijelu C i ovisno o njihovoj prisutnosti u sirovoj vodi i pristupu pročišćavanju.
Amandman 89
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 1. – podstavak 3.
U tu svrhu opskrbljivači vodom bit će obvezni uzeti u obzir rezultate procjene opasnosti provedene u skladu s člankom 8. ove Direktive i rezultate praćenja provedenog u skladu s člankom 7. stavkom 1. i člankom 8. Direktive 2000/60/EZ.
U tu svrhu opskrbljivači vodom uzimaju u obzir rezultate procjene opasnosti provedene u skladu s člankom 8. ove Direktive i rezultate praćenja provedenog u skladu s člankom 7. stavkom 1. i člankom 8. Direktive 2000/60/EZ.
Amandman 90
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 1.a (novi)
1a.  Države članice mogu izuzeti vrlo male opskrbljivače vodom iz stavka 1. pod uvjetom da nadležno tijelo otprije raspolaže ažuriranim dokumentiranim informacijama o relevantnim parametrima i smatra da ta izuzeća ne dovode do rizika za zdravlje ljudi, ali se pritom ne dovode u pitanje obveze tijela utvrđene člankom 4.
Nadležno tijelo preispituje izuzeće svake tri godine ili kada se u slivnom području otkriju nove opasnosti od onečišćenja te ga po potrebi ažurira.
Amandman 91
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 2.
2.  Procjene rizika opskrbe odobravaju nadležna tijela.
2.  Za procjene rizika u vezi s opskrbom odgovorni su opskrbljivači vodom koji osiguravaju da su one usklađene s ovom Direktivom. U tu svrhu opskrbljivači vodom mogu zatražiti potporu nadležnih tijela.
Države članice mogu od nadležnih tijela zatražiti da odobre ili prate procjene rizika opskrbljivača vodom.
Amandman 92
Prijedlog direktive
Članak 9. – stavak 2.a (novi)
2a.  Na temelju rezultata procjene rizika opskrbe koja se provodi u skladu sa stavkom 1. države članice osiguravaju da opskrbljivači vodom uspostave plan za sigurnost vode prilagođen utvrđenim rizicima i proporcionalan veličini opskrbljivača vodom. Na primjer, taj se plan za sigurnost vode može odnositi na upotrebu materijala koji dolaze u dodir s vodom, proizvode za obradu vode, moguće rizike koje predstavljaju cijevi koje puštaju vodu ili mjere prilagodbe na postojeće ili buduće izazove kao što su klimatske promjene, a države članice će ih dodatno specificirati.
Amandman 93
Prijedlog direktive
Članak 10. – naslov
Procjena rizika domaće distribucije
Procjena i praćenje rizika unutarnje distribucije te upravljanje njima
Amandman 94
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 1. – uvodni dio
1.  Države članice osiguravaju provedbu procjene rizika domaće distribucije koja obuhvaća sljedeće elemente:
1.  Države članice osiguravaju provedbu procjene rizika domaće distribucije u prioritetnim prostorima koja obuhvaća sljedeće elemente:
Amandman 95
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 1. – točka a
(a)  procjenu mogućih rizika povezanih s domaćim distribucijskim sustavima i s povezanim proizvodima i materijalima te utječu li oni na kvalitetu vode u točki izlaza iz slavina koje se uobičajeno koriste za ljudsku potrošnju, posebno ako se voda isporučuje javnosti u prioritetnim prostorima;
(a)  procjenu mogućih rizika povezanih s domaćim distribucijskim sustavima i s povezanim proizvodima i materijalima te utječu li oni na kvalitetu vode u točki izlaza iz slavina koje se uobičajeno koriste za ljudsku potrošnju;
Amandman 96
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 1. – točka b – podstavak 1.
(b)  redovito praćenje parametara navedenih u Prilogu I. dijelu C. u prostorima gdje se potencijalna opasnost za zdravlje ljudi smatra najvećom. Relevantni parametri i prostori za praćenje odabiru se na temelju procjene provedene u skladu s točkom (a).
(b)  redovito praćenje parametara navedenih u Prilogu I. dijelu C u prioritetnim prostorima gdje su utvrđeni specifični rizici za kvalitetu vode tijekom procjene provedene u skladu s točkom (a).
Amandman 97
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 1. – točka b – podstavak 2.
Kad je riječ o redovitom praćenju iz prvog podstavka, države članice mogu uspostaviti strategiju praćenja usmjerenu na prioritetne prostore;
Kad je riječ o redovitom praćenju, države članice jamče pristup instalacijama u prioritetnim prostorima za potrebe uzorkovanja te mogu uspostaviti strategiju praćenja, posebno kad je riječ o bakteriji Legionella pneumophila;
Amandman 98
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 1. – točka c
(c)  provjeru jesu li svojstva građevnih proizvoda u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju prikladna u pogledu bitnih značajki povezanih s temeljnim zahtjevom za građevinske radove navedenim u točki 3. podtočki (e) Priloga I. Uredbi (EU) br. 305/2011.
(c)  provjeru jesu li svojstva proizvoda i materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju prikladna za zaštitu zdravlja ljudi.
Amandman 99
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 1. – točka ca (nova)
(ca)  provjeru o tome jesu li upotrijebljeni materijali prikladni za kontakt s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju i jesu li ispunjeni zahtjevi navedeni u članku 11.
Amandman 100
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 2.
2.  Ako na temelju procjene provedene u skladu sa stavkom 1. točkom (a) smatraju da postoji rizik za zdravlje ljudi koji proizlazi iz domaćeg distribucijskog sustava ili iz povezanih proizvoda i materijala, ili ako je praćenjem provedenim u skladu sa stavkom 1. točkom (b) utvrđeno da vrijednosti parametara utvrđene u Prilogu I. dijelu C nisu ostvarene, države članice:
2.  Ako na temelju procjene provedene u skladu sa stavkom 1. točkom (a) smatraju da postoji rizik za zdravlje ljudi koji proizlazi iz domaćeg distribucijskog sustava u prioritetnim prostorima ili iz povezanih proizvoda i materijala, ili ako je praćenjem provedenim u skladu sa stavkom 1. točkom (b) utvrđeno da vrijednosti parametara utvrđene u Prilogu I. dijelu C nisu ostvarene, države članice dužne su pobrinuti se za poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se eliminirali ili smanjili rizici nepoštovanja vrijednosti parametara utvrđenih u Prilogu I. dijelu C.
(a)  poduzimaju prikladne mjere za uklanjanje ili smanjenje rizika od neusklađenosti s vrijednostima parametara utvrđenima u Prilogu I. dijelu C;
(b)  poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da migracija tvari ili kemikalija iz građevnih proizvoda upotrijebljenih u pripremi ili distribuciji vode namijenjene za ljudsku potrošnju neće izravno ili neizravno ugroziti zdravlje ljudi;
(c)  u suradnji s opskrbljivačima vodom poduzimaju druge mjere, poput odgovarajućih tehnika kondicioniranja, s ciljem promjene prirode ili svojstava vode prije isporuke kako bi se smanjio ili uklonio rizik da voda nakon isporuke neće zadovoljavati vrijednosti parametara;
(d)  prikladno obavješćuju i savjetuju potrošače o uvjetima potrošnje i upotrebe vode te o mogućim aktivnostima za izbjegavanje ponovne pojave rizika;
(e)  organiziraju osposobljavanje za vodoinstalatere i druge stručnjake koji rade s domaćim distribucijskim sustavima i ugrađuju građevne proizvode;
(f)  osiguravaju uspostavu učinkovitih mjera kontrole i upravljanja za Legionellu kako bi se spriječilo i riješilo moguće izbijanje bolesti.
Amandman 101
Prijedlog direktive
Članak 10. – stavak 2.a (novi)
2a.  U cilju smanjenja rizika povezanih s domaćom distribucijom u svim domaćim distribucijskim sustavima, države članice:
(a)  potiču vlasnike privatnih i javnih prostora da provedu procjenu rizika domaće distribucije;
(b)  obavješćuju potrošače i vlasnike privatnih i javnih prostora o mjerama usmjerenim na eliminiranje ili smanjenje rizika od neispunjavanja standarda kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju zbog domaćeg distribucijskog sustava;
(c)  prikladno obavješćuju i savjetuju potrošače o uvjetima potrošnje i upotrebe vode te o mogućim aktivnostima za izbjegavanje ponovne pojave rizika;
(d)  potiču obuku za vodoinstalatere i druge stručnjake koji rade s domaćim distribucijskim sustavima i ugrađuju proizvode i materijale koji dolaze u dodir s vodom i
(e)  kad je riječ o bakterijama iz porodice Legionella, posebno o bakteriji Legionella pneumophilia, jamče uspostavu učinkovitih mjera kontrole i upravljanja koje su proporcionalne riziku kako bi se spriječilo moguće izbijanje bolesti odnosno kako bi se bolest liječila u slučaju izbijanja.
Amandman 102
Prijedlog direktive
Članak 10.a (novi)
Članak 10.a
Minimalni higijenski uvjeti za proizvode, tvari i materijale u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju
1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da tvari i materijali za proizvodnju svih novih proizvoda koji su u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju i koji se stavljaju na tržište i upotrebljavaju za zahvaćanje, obradu ili distribuciju, ili nečistoće povezane s takvim tvarima:
(a)  ne smanjuju izravno ili neizravno zaštitu zdravlja ljudi, kako je predviđeno ovom Direktivom;
(b)  ne utječu na miris i okus vode namijenjene za ljudsku potrošnju;
(c)  nemaju u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju razinu koncentracije veću od razine potrebne za postizanje cilja za koji se koriste i
(d)  ne potiču razvoj mikroba.
2.   Kako bi se zajamčila usklađena primjena stavka 1., Komisija do [tri godine od stupanja na snagu ove Direktive] donosi delegirane akte u skladu s člankom 19. radi dopune ove Direktive utvrđivanjem minimalnih higijenskih uvjeta i popisa tvari koje se upotrebljavaju za proizvodnju materijala u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju koji su odobreni u EU-u, uključujući specifična ograničenja migracije i posebne uvjete upotrebe, ako je to primjenjivo. Komisija redovito pregledava i ažurira ovaj popis u skladu s najnovijim znanstvenim i tehnološkim postignućima.
3.  Radi podrške Komisiji pri donošenju i izmjeni delegiranih akata na temelju stavka 2., osniva se stalni odbor koji se sastoji od predstavnika koje imenuju države članice, a koje mogu zatražiti pomoć stručnjaka ili savjetnika.
4.  Materijali koji dolaze u dodir s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju koji su obuhvaćeni drugim zakonodavnim aktima Unije, kao što je Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća1a, moraju biti u skladu s uvjetima iz stavaka 1. i 2. ovog članka.
______________
1a Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ (SL L 88, 4.4.2011., str. 5.).
Amandman 103
Prijedlog direktive
Članak 11. – stavak 1.
1.  Države članice moraju poduzeti sve potrebne mjere da bi osigurale provedbu redovitog praćenja kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju s ciljem provjere ispunjava li voda dostupna potrošačima zahtjeve ove Direktive te posebno vrijednosti parametara utvrđene u skladu s člankom 5. Uzorci se uzimaju na način da predstavljaju kvalitetu vode koja se konzumira tijekom cijele godine. Nadalje, države članice moraju poduzeti sve potrebne mjere da bi osigurale, kada dezinfekcija čini dio pripreme ili distribucije vode namijenjene za ljudsku potrošnju, provjeru učinkovitosti dezinfekcijske obrade koja se primjenjuje te da bilo kakvo zagađenje prouzrokovano nusproizvodima dezinfekcije bude što je manje moguće, bez dovođenja u opasnost dezinfekcije.
1.  Države članice moraju poduzeti sve potrebne mjere da bi osigurale provedbu redovitog praćenja kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju s ciljem provjere ispunjava li zahtjeve ove Direktive te posebno vrijednosti parametara utvrđene u skladu s člankom 5. Uzorci se uzimaju na način da predstavljaju kvalitetu vode koja se konzumira tijekom cijele godine. Nadalje, države članice moraju poduzeti sve potrebne mjere da bi osigurale, kada dezinfekcija čini dio pripreme ili distribucije vode namijenjene za ljudsku potrošnju, provjeru učinkovitosti dezinfekcijske obrade koja se primjenjuje te da bilo kakvo zagađenje prouzrokovano nusproizvodima dezinfekcije bude što je manje moguće, bez dovođenja u opasnost dezinfekcije.
Amandman 104
Prijedlog direktive
Članak 11. – stavak 5.a (novi)
5a.  Države članice Komisiji dostavljaju rezultate praćenja provedenog u skladu s praćenjem parametara navedenih u Prilogu I. dijelu Ca do... [tri godine od dana stupanja na snagu ove Direktive], a nakon toga jednom godišnje.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 19. radi izmjene ove Direktive ažuriranjem tvari obuhvaćenih popisom praćenja utvrđenog u Prilogu I. dijelu Ca. Komisija može odlučiti dodati tvari ako postoji rizik da su takve tvari prisutne u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju i predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi, ali za koje znanstvenim saznanjima nije dokazano da postoji rizik za zdravlje ljudi. Komisija se pritom posebno temelji na znanstvenim istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije. Svako dodavanje nove tvari mora se propisno obrazložiti u skladu s člankom 1. ove Direktive.
Amandman 105
Prijedlog direktive
Članak 11. – stavak 5.b (novi)
5b.  Do... [godinu dana od stupanja na snagu ove Direktive] Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 19. radi dopune ove Direktive usvajanjem metodologije za mjerenje mikroplastike navedene na popisu praćenja iz Priloga I. dijela Ca.
Amandman 106
Prijedlog direktive
Članak 12. – stavak 1.
1.  Države članice moraju osigurati hitnu istragu povodom bilo kakvog nepoštovanja vrijednosti parametara utvrđenih u skladu s člankom 5. da bi se utvrdio uzrok.
1.  Države članice moraju osigurati hitnu istragu povodom bilo kakvog nepoštovanja vrijednosti parametara utvrđenih u skladu s člankom 5. u točki usklađenosti iz članka 6. da bi se utvrdio uzrok.
Amandman 107
Prijedlog direktive
Članak 12. – stavak 2. – podstavak 2.
U slučaju neusklađenosti s vrijednostima parametara utvrđenima u Prilogu I. dijelu C korektivne aktivnosti uključuju mjere utvrđene u članku 10. stavku 2. točkama od (a) do (f).
U slučaju neusklađenosti s vrijednostima parametara utvrđenima u Prilogu I. dijelu C korektivne aktivnosti uključuju mjere utvrđene u članku 10. stavku 2.a.
Amandman 108
Prijedlog direktive
Članak 12. – stavak 3. – podstavak 2.
Države članice automatski smatraju svako neispunjenje minimalnih zahtjeva za vrijednosti parametara utvrđene u Prilogu I. dijelovima A i B potencijalnom opasnošću za zdravlje ljudi.
Države članice smatraju da neispunjenje minimalnih zahtjeva za vrijednosti parametara utvrđene u Prilogu I. dijelovima A i B predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi, osim u slučaju kad nadležna tijela neispunjenje vrijednosti parametara smatraju zanemarivim.
Amandman 109
Prijedlog direktive
Članak 12. – stavak 4. – uvodni dio
4.  U slučajevima opisanima u stavcima 2. i 3. države članice što je prije moguće poduzimaju sve sljedeće mjere:
4.  U slučajevima opisanima u stavcima 2. i 3., ako se nepoštovanje vrijednosti parametara smatra potencijalnom opasnošću za ljudsko zdravlje, države članice što je prije moguće poduzimaju sve sljedeće mjere:
Amandman 110
Prijedlog direktive
Članak 12. – stavak 4. – podstavak 1.a (novi)
Mjere iz točaka (a), (b) i (c) poduzimaju se u suradnji s dotičnim opskrbljivačem vodom.
Amandman 111
Prijedlog direktive
Članak 12. – stavak 5.
5.  Nadležna tijela ili druga relevantna tijela odlučuju o tomu koju aktivnost treba poduzeti u skladu sa stavkom 3., vodeći računa o rizicima za zdravlje ljudi do kojih bi došlo prekidom opskrbe ili ograničenjem upotrebe vode namijenjene za ljudsku potrošnju.
5.  Ako se nepoštovanje utvrdi u točki usklađenosti, nadležna tijela ili druga relevantna tijela odlučuju o tome koju aktivnost treba poduzeti u skladu sa stavkom 3., vodeći računa o rizicima za zdravlje ljudi do kojih bi došlo prekidom opskrbe ili ograničenjem upotrebe vode namijenjene za ljudsku potrošnju.
Amandman 112
Prijedlog direktive
Članak 12.a (novi)
Članak 12.a
Odstupanja
1.  Države članice mogu predvidjeti odstupanja od vrijednosti parametara iz Priloga I. dijela B ili utvrđenih u skladu s člankom 5. stavkom 2. do najveće vrijednosti koju same određuju, pod uvjetom da nijedno odstupanje ne predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi te pod uvjetom da se opskrba vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju na predmetnom području ne može održati na neki drugi razuman način. Ta odstupanja ograničena su na sljedeće slučajeve:
(a)  novo vodoopskrbno područje;
(b)  novi izvor onečišćenja otkriven u vodoopskrbnom području ili nedavno istraženi ili novootkriveni parametri.
Odstupanja moraju biti ograničena na što je moguće kraće vremensko razdoblje i ne smiju biti dulja od tri godine. Pred kraj tog razdoblja države članice provode pregled da se utvrdi je li postignut zadovoljavajući napredak.
U iznimnim okolnostima država članica može odobriti drugo odstupanje za točke (a) i (b) prvog podstavka. Kada država članica namjerava dopustiti drugo odstupanje, ona Komisiji prosljeđuje izvješće o pregledu zajedno s razlozima za donošenje svoje odluke o drugom odstupanju. Drugo odstupanje ne smije biti dulje od tri godine.
2.  U svakom odstupanju odobrenom u skladu sa stavkom 1. mora biti navedeno sljedeće:
(a)  razlozi za odstupanje;
(b)  predmetni parametar, relevantni rezultati prethodnog praćenja te najviša dozvoljena vrijednost prema odstupanju;
(c)  zemljopisno područje, količina vode za opskrbu svaki dan, obuhvaćeno stanovništvo te hoće li odstupanje eventualno utjecati na bilo koje odgovarajuće poduzeće za proizvodnju hrane;
(d)  odgovarajući program praćenja, uz povećanu učestalost praćenja kada je to potrebno;
(e)  sažetak plana za nužnu korektivnu aktivnost, uključujući vremenski rok u kojem se taj posao treba obaviti, kao i procjenu troškova i odredbe o pregledu; i
(f)  traženo trajanje odstupanja.
3.  Ako nadležna tijela smatraju da je nepoštovanje vrijednosti parametara zanemarivo te ako su korektivne mjere poduzete u skladu s člankom 12. stavkom 2. dovoljne da se problem riješi u roku od najviše 30 dana, u odstupanju se ne moraju navesti informacije iz stavka 2. ovog članka.
U tom slučaju nadležna tijela ili druga relevantna tijela u odstupanju utvrđuju samo najveću dopuštenu vrijednost predmetnog parametra te rok određen za rješavanje problema.
4.  Pozivanje na stavak 3. više nije moguće ako do nepoštovanja bilo koje vrijednosti parametara u predmetnoj opskrbi vodom dođe u ukupno više od 30 dana tijekom prethodnih 12 mjeseci.
5.  Svaka država članica koja se poziva na odstupanja predviđena u ovom članku mora se pobrinuti za žurno i prikladno izvješćivanje stanovništva na koje to odstupanje utječe o odstupanju i o njegovim uvjetima. Nadalje, država članica, kada je to potrebno, jamči davanje preporuka određenim skupinama stanovništva za koje bi odstupanje moglo predstavljati poseban rizik.
Obveze iz prvog podstavka ne primjenjuju se na okolnosti iz stavka 3. osim ako nadležna tijela ne odluče drukčije.
6.  Uz iznimku odstupanja odobrenih u skladu s člankom 3., države članice obavješćuju Komisiju u roku od dva mjeseca o svakom odstupanju koje se odnosi na pojedinačnu opskrbu vodom koja u prosjeku prelazi 1000 m3 dnevno ili kojom se opskrbljuje više od 5000 osoba, uključujući podatke navedene u stavku 2.
7.  Ovaj se članak ne primjenjuje na vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju koja se prodaje u bocama ili posudama.
Amandmani 113, 165, 191, 208, 166, 192, 169, 195, 170, 196, 197 i 220
Prijedlog direktive
Članak 13. – stavak 1.
1.  Ne dovodeći u pitanje članak 9. Direktive 2000/60/EZ, države članice poduzimaju sve nužne mjere za poboljšanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za sve i promicanje njezine uporabe na svojem državnom području. To uključuje sve sljedeće mjere:
1.  Ne dovodeći u pitanje članak 9. Direktive 2000/60/EZ i načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, države članice, uzimajući u obzir lokalne i regionalne perspektive te okolnosti za distribuciju vode, poduzimaju sve nužne mjere za poboljšanje univerzalnog pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za sve i promicanje njezine uporabe na svojem državnom području.
(a)  utvrđivanje osoba koje nemaju pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju i razloga za to (primjerice, pripadnost ranjivoj i marginaliziranoj skupini), ocjenjivanje mogućnosti za poboljšanje pristupa vodi za te osobe i njihovo obavješćivanje o mogućnostima priključenja na distribucijsku mrežu ili o alternativnim načinima pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju;
(a)  utvrđivanje osoba koje nemaju pristup ili imaju ograničen pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, uključujući ugrožene i marginalizirane skupine, i razloga za to, ocjenjivanje mogućnosti i poduzimanje aktivnosti za poboljšanje pristupa vodi za te osobe i njihovo obavješćivanje o mogućnostima priključenja na distribucijsku mrežu ili o alternativnim načinima pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju;
(aa)   osiguravanje javne opskrbe vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju;
(b)  postavljanje i održavanje vanjske i unutarnje opreme za slobodan pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju u javnim prostorima;
(b)  postavljanje i održavanje vanjske i unutarnje opreme, uključujući mjesta za punjenje, za slobodan pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju u javnim prostorima, posebno u područjima kojima se kreće veliki broj ljudi; to se obavlja ako je tehnički izvedivo, na način koji je razmjeran potrebi za takvim mjerama i uzimajući u obzir posebne lokalne uvjete, kao što su klima i geografija;
(c)  promicanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju na sljedeće načine:
(c)  promicanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju na sljedeće načine:
(i)   pokretanjem kampanja za obavješćivanje građana o kvaliteti takve vode;
i.   pokretanjem kampanja za obavješćivanje građana o visokoj kvaliteti vode iz slavine i za podizanje svijesti o najbližem mjestu za punjenje;
i.a  pokretanjem kampanja za poticanje šire javnosti na upotrebu boca koje se mogu ponovno upotrijebiti i pokretanjem inicijativa za podizanje svijesti o mjestima za punjenje;
(ii)   poticanjem opskrbe takvom vodom u upravnim i javnim zgradama;
ii.   jamčenjem besplatne opskrbe takvom vodom u upravnim i javnim zgradama te odvraćanjem od uporabe vode u jednokratnim plastičnim bocama ili kanistrima u takvim upravama i javnim zgradama;
(iii)   poticanjem besplatne opskrbe takvom vodom u restoranima, kantinama i ugostiteljstvu.
iii.   poticanjem opskrbe takvom vodom besplatno ili uz nisku naknadu, za potrošače u restoranima, kantinama i ugostiteljstvu.
Amandman 114
Prijedlog direktive
Članak 13. – stavak 2. – podstavak 1.
Na temelju informacija prikupljenih u skladu sa stavkom 1. točkom (a) države članice poduzimaju sve potrebne mjere za osiguravanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za ranjive i marginalizirane skupine.
Na temelju informacija prikupljenih u skladu sa stavkom 1. točkom (a) države članice poduzimaju mjere koje smatraju potrebnima i prikladnima za osiguravanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju za ranjive i marginalizirane skupine.
Amandmani 173, 199 i 209
Prijedlog direktive
Članak 13. – stavak 2.a (novi)
2a.  Ako obvezama iz ovog članka prema nacionalnom pravu podliježu lokalna javna tijela, države članice osiguravaju da ta tijela raspolažu sredstvima i resursima da zajamče pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju i da sve mjere u tom smislu budu razmjerne kapacitetima i veličini predmetne distribucijske mreže.
Amandmani 174, 200 i 210
Prijedlog direktive
Članak 13. – stavak 2.b (novi)
2 b.   Uzimajući u obzir podatke prikupljene u skladu s odredbama utvrđenima u članku 15. stavku 1. točki (a) Komisija surađuje s državama članicama i Europskom investicijskom bankom kako bi podržala općine u Uniji kojima nedostaje potreban kapital kako bi im se omogućio pristup tehničkoj pomoći, raspoloživim sredstvima Unije za financiranje i dugoročnim kreditima po povlaštenoj kamatnoj stopi, posebno u svrhu održavanja i obnove vodne infrastrukture kako bi se zajamčila voda visoke kvalitete i proširile usluge vodoopskrbe i odvodnje na ranjive i marginalizirane skupine stanovništva.
Amandman 116
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 1.
1.  Države članice osiguravaju da su svim osobama spojenima na sustav na internetu dostupne dostatne i ažurne informacije o vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju u skladu s Prilogom IV.
1.  Države članice osiguravaju da su svim osobama spojenima na sustav na internetu, ili na druge jednako jednostavne načine, dostupne dostatne, ažurne i pristupačne informacije o vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju u skladu s Prilogom IV., poštujući pritom sve mjerodavne propise o zaštiti podataka.
Amandman 117
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 2. – uvodni dio
Države članice osiguravaju da sve osobe spojene na sustav redovito, a najmanje jedanput godišnje te u najprikladnijem obliku (primjerice na računu ili putem aplikacija za pametne telefone), bez da to moraju zatražiti, dobivaju sljedeće:
Države članice osiguravaju da sve osobe spojene na sustav redovito, a najmanje jedanput godišnje te u najprikladnijem i lako dostupnom obliku (primjerice na računu ili putem aplikacija za pametne telefone), na način koji odrede nadležna tijela, dobivaju sljedeće:
Amandman 118
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka a – uvodni dio
(a)  informacije o strukturi troškova cijene koja se naplaćuje po kubičnom metru vode namijenjene za ljudsku potrošnju, uključujući fiksne i varijabilne troškove, uz prikazivanje barem troškova povezanih sa sljedećim elementima:
(a)  ako dolazi do povrata troškova preko tarifnog sustava, informacije o strukturi troškova cijene koja se naplaćuje po kubičnom metru vode namijenjene za ljudsku potrošnju, uključujući distribuciju fiksnih i varijabilnih troškova;
Amandman 119
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka a – podtočka i.
(i)  mjerama koje su opskrbljivači vodom poduzeli za potrebe procjene opasnosti u skladu s člankom 8. stavkom 5.;
Briše se.
Amandman 120
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka a – podtočka ii.
(ii)  obradom i distribucijom vode namijenjene za ljudsku potrošnju;
Briše se.
Amandman 121
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka a – podtočka iii.
(iii)  odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda;
Briše se.
Amandman 122
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka a – podtočka iv.
(iv)  mjerama poduzetima u skladu s člankom 13., ako su opskrbljivači vodom poduzeli takve mjere;
Briše se.
Amandman 123
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka aa (nova)
(aa)  informacije o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju, što podrazumijeva i indikatorske parametre;
Amandman 124
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka b
(b)  informacije o cijeni isporučene vode namijenjene za ljudsku potrošnju po litri i kubičnom metru;
(b)  ako dolazi do povrata troškova preko tarifnog sustava, informacije o cijeni isporuke vode namijenjene za ljudsku potrošnju po litri i kubičnom metru i naplaćenoj cijeni po litri; ako ne dolazi do povrata troškova putem tarifnog sustava, informacije o ukupnim godišnjim troškovima koje vodni sustav snosi kako bi se osigurala usklađenost s ovom Direktivom, zajedno s kontekstualnim i relevantnim informacijama o načinu na koji se to područje opskrbljuje vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju;
Amandman 125
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka ba (nova)
(ba)   obradu i distribuciju vode namijenjene za ljudsku potrošnju;
Amandman 126
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka c.
(c)  informacije o količini potrošenoj u domaćinstvu, najmanje po godini ili obračunskom razdoblju, zajedno s godišnjim kretanjima potrošnje;
(c)  informacije o količini potrošenoj u domaćinstvu, najmanje po godini ili obračunskom razdoblju, zajedno s godišnjim kretanjima potrošnje domaćinstava, ako je to tehnički izvedivo i samo ako su ti podaci dostupni opskrbljivaču vodom;
Amandman 127
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 1. – točka d
(d)  usporedbu godišnje potrošnje vode u domaćinstvu s prosječnom potrošnjom domaćinstva iste kategorije;
(d)  usporedbu godišnje potrošnje vode u domaćinstvu s prosječnom potrošnjom domaćinstva, prema potrebi u skladu s točkom (c);
Amandman 128
Prijedlog direktive
Članak 14. – stavak 2. – podstavak 2.
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se propisuju oblik i modaliteti objavljivanja informacija koje treba pružiti u skladu s prvim podstavkom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 20. stavka 2.
Države članice određuju jasnu podjelu odgovornosti za pružanje informacija iz prvog podstavka između opskrbljivača vodom, dionika i nadležnih lokalnih tijela. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 19. kojima se nadopunjuje ova Direktiva te propisuju oblik i modaliteti objavljivanja informacija koje treba pružiti u skladu s prvim podstavkom.
Amandman 129
Prijedlog direktive
Članak 15. – stavak 1. – podstavak 1. – točka d
(d)  uspostavljaju i zatim svake godine ažuriraju skup podataka koji sadržava informacije o incidentima povezanima s vodom za piće koji su potencijalno ugrozili zdravlje ljudi, bez obzira na to jesu li premašene vrijednosti parametara, koji su trajali više od 10 uzastopnih dana i kojima je pogođeno najmanje 1 000 ljudi, uključujući uzroke tih incidenata i korektivne aktivnosti poduzete u skladu s člankom 12.
(Ne odnosi se na hrvatsku verziju.)
Amandman 130
Prijedlog direktive
Članak 15. – stavak 4. – podstavak 1.
4.  Komisija može donijeti provedbene akte kojima se propisuju oblik i modaliteti objavljivanja informacija koje treba pružiti u skladu sa stavcima 1. i 3., uključujući detaljne zahtjeve o pokazateljima, preglednim kartama na razini Unije i sažetim izvješćima po državama članicama iz stavka 3.
4.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 19. kojima se nadopunjuje ova Direktiva te propisuju oblik i modaliteti objavljivanja informacija koje treba pružiti u skladu sa stavcima 1. i 3., uključujući detaljne zahtjeve o pokazateljima, preglednim kartama na razini Unije i sažetim izvješćima po državama članicama iz stavka 3.
Amandman 131
Prijedlog direktive
Članak 15. – stavak 4. – podstavak 2.
Provedbeni akti navedeni u prvom podstavku donose se u skladu s postupkom razmatranja iz članka 20. stavka 2.
Briše se.
Amandman 132
Prijedlog direktive
Članak 17. – stavak 2. – točka b
(b)  odredbe povezane s pristupom vodi utvrđene u članku 13.;
(b)  odredbe povezane s pristupom vodi utvrđene u članku 13. i udio stanovništva koje nema pristup vodi;
Amandman 133
Prijedlog direktive
Članak 17. – stavak 2. – točka c
(c)  odredbe o informacijama koje treba dati javnosti u skladu s člankom 14. i Prilogom IV.
(c)  odredbe o informacijama koje treba dati javnosti u skladu s člankom 14. i Prilogom IV. uključujući jednostavan pregled informacija navedenih u točki 7. Priloga IV. na razini EU-a.
Amandman 134
Prijedlog direktive
Članak 17. – stavak 2.a (novi)
2a.   Komisija najkasnije do... [pet godina nakon krajnjeg roka za prenošenje ove Direktive], a nakon toga prema potrebi, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o potencijalnoj ugroženosti izvora vode namijenjene za ljudsku potrošnju uslijed prisutnosti mikroplastike, farmaceutskih proizvoda i mogućih drugih novonastalih onečišćujućih tvari te o povezanim potencijalnim zdravstvenim rizicima. Komisija je ovlaštena po potrebi donositi delegirane akte u skladu s člankom 19. kako bi se nadopunila ova Direktiva utvrđivanjem najviših vrijednosti za mikroplastiku, farmaceutske proizvode i druge novonastale onečišćujuće tvari u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju.
Amandman 135
Prijedlog direktive
Članak 18. – stavak 2.a (novi)
2a.   Komisija... [pet godina nakon stupanja na snagu ove Direktive] provodi pregled je li članak 10.a doveo do dostatne razine uravnoteženja higijenskih uvjeta za materijale i proizvode u dodiru s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju i, ako je to potrebno, poduzima odgovarajuće mjere.
Amandman 136
Prijedlog direktive
Članak 23. – stavak 2.
2.  Odstupanja koja su odobrile države članice u skladu s člankom 9. Direktive 98/83/EZ i koja se još primjenjuju [krajnji rok za prenošenje ove Direktive] ostaju primjenjiva do njihova isteka. Ne smije ih se produljivati.
2.  Odstupanja koja su odobrile države članice u skladu s člankom 9. Direktive 98/83/EZ i koja se još primjenjuju [krajnji rok za prenošenje ove Direktive] ostaju primjenjiva do njihova isteka.
Amandman 179
Prijedlog direktive
Prilog I. – dio A – tablica

Tekst koji je predložila Komisija

Parametar

Vrijednost parametra

Jedinica

Spore Clostridium perfringens

0

broj/100 ml

Koliformne bakterije

0

broj/100 ml

Enterokoki

0

broj/100 ml

Escherichia coli (E. coli)

0

broj/100 ml

Broj heterotrofnih bakterija (HPC) pri temperaturi od 22 °C

Bez abnormalnih promjena

 

Somatski kolifagi

0

broj/100 ml

Mutnoća

< 1

NTU

Izmjena

Parametar

Vrijednost parametra

Parametar

Spore Clostridium perfringens

0

broj/100 ml

Enterokoki

0

broj/100 ml

Escherichia coli (E. coli)

0

broj/100 ml

Somatski kolifagi

0

broj/100 ml

Napomena

Parametri iz ovog dijela ne primjenjuju se na izvorske i mineralne vode u skladu s Direktivom 2009/54/EZ.

Amandmani 138 i 180
Prijedlog direktive
Prilog I. – dio B – tablica

Tekst koji je predložila Komisija

Kemijski parametri

Parametar

Vrijednost parametra

Jedinica

Napomene

Akrilamid

0,10

μg/l

Vrijednost parametara odnosi se na koncentraciju rezidualnog monomera u vodi izračunanu prema specifikacijama najvećeg oslobađanja iz odgovarajućega polimera u kontaktu s vodom.

Antimon

5,0

μg/l

 

Arsen

10

μg/l

 

Benzen

1,0

μg/l

 

Benzo(a)piren

0,010

μg/l

 

Beta-estradiol (50-28-2)

0,001

μg/l

 

Bisfenol A

0,01

μg/l

 

Bor

1,0

mg/l

 

Bromat

10

μg/l

 

Kadmij

5,0

μg/l

 

Klorat

0,25

mg/l

 

Klorit

0,25

mg/l

 

Krom

25

μg/l

Vrijednost treba postići najkasnije do [10 godina poslije stupanja na snagu ove Direktive]. Do tog datuma vrijednost parametra za krom iznosi 50 μg/l.

Bakar

2,0

mg/l

 

Cijanid

50

μg/l

 

1,2-dikloroetan

3,0

μg/l

 

Epiklorohidrin

0,10

μg/l

Vrijednost parametara odnosi se na koncentraciju rezidualnog monomera u vodi izračunanu prema specifikacijama najvećeg oslobađanja iz odgovarajućega polimera u kontaktu s vodom.

Fluorid

1,5

mg/l

 

Halooctene kiseline (HAA-i)

80

μg/l

Zbroj sljedećih devet reprezentativnih tvari: monoklorooctene, diklorooctene i triklorooctene kiseline, monobromooctene i dibromooctene kiseline, bromodiklorooctene kiseline, dibromoklorooctene kiseline i tribromooctene kiseline.

Olovo

5

μg/l

Vrijednost treba postići najkasnije do [10 godina poslije stupanja na snagu ove Direktive]. Do tog datuma vrijednost parametra za olovo iznosi 10 μg/l.

Živa

1,0

μg/l

 

Mikrocistin-LR

10

μg/l

 

Nikal

20

μg/l

 

Nitrat

50

mg/l

Države članice moraju osigurati da je ispunjen uvjet [nitrat]/50 + [nitrit]/3 ≤ 1, pri čemu uglate zagrade označavaju koncentraciju u mg/l za nitrat (NO3) i nitrit (NO2), te da voda iz postrojenja za obradu ne premašuje vrijednost od 0,10 mg/l za nitrit.

Nitrit

0.50

mg/l

Države članice moraju osigurati da je ispunjen uvjet [nitrat]/50 + [nitrit]/3 ≤ 1, pri čemu uglate zagrade označavaju koncentraciju u mg/l za nitrat (NO3) i nitrit (NO2), te da voda iz postrojenja za obradu ne premašuje vrijednost od 0,10 mg/l za nitrit.

Nonilfenol

0,3

μg/l

 

Pesticidi

0,10

μg/l

„Pesticidi” znači:

 

 

 

organski insekticidi,

 

 

 

organski herbicidi,

 

 

 

organski fungicidi,

 

 

 

organski nematocidi,

 

 

 

organski akaricidi,

 

 

 

organski algicidi,

 

 

 

organski rodenticidi,

 

 

 

organski slimicidi,

 

 

 

srodni proizvodi (između ostalog, regulatori rasta) i njihovi relevantni metaboliti kako su definirani u članku 3. stavku 32. Uredbe (EZ) br. 1107/20091.

 

 

 

Vrijednost parametara primjenjuje se na svaki pojedinačni pesticid.

 

 

 

Za aldrin, dieldrin, heptaklor i heptaklor epoksid vrijednost parametra iznosi 0,030 μg/l.

Pesticidi – ukupno

0,50

μg/l

„Pesticidi – ukupno” znači zbroj svih pojedinačnih pesticida, kako su utvrđeni u prethodnom retku, otkrivenih i izmjerenih tijekom postupka praćenja.

PFAS

0,10

μg/l

„PFAS” znači svaka pojedinačna per- i polifluoroalkilna tvar (kemijska formula: CnF2n+1−R).

PFAS-i – ukupno

0,50

μg/l

„PFAS-i – ukupno” znači zbroj per- i polifluoroalkilnih tvari (kemijska formula: CnF2n+1−R).

Policiklički aromatski ugljikovodici

0,10

μg/l

Zbroj koncentracija sljedećih navedenih spojeva: benzo(b)fluorantena, benzo(k)fluorantena, benzo(ghi)perilena i indeno(1,2,3-cd)pirena.

Selen

10

μg/l

 

Tetrakloreten i trikloreten

10

μg/l

Zbroj koncentracija navedenih parametara

Trihalometan – ukupno

100

μg/l

Kada je to moguće, države članice trebale bi nastojati postići nižu vrijednost bez narušavanja dezinfekcije.

 

 

 

Zbroj koncentracija sljedećih navedenih spojeva: kloroforma, bromoforma, dibromklormetana i bromdiklormetana.

Uranij

30

μg/l

 

Vinil klorid

0,50

μg/l

Vrijednost parametara odnosi se na koncentraciju rezidualnog monomera u vodi izračunanu prema specifikacijama najvećeg oslobađanja iz odgovarajućega polimera u kontaktu s vodom.

__________________

1.   Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

Izmjena

Kemijski parametri

Parametar

Vrijednost parametra

Jedinica

Napomene

Akrilamid

0,10

μg/l

Vrijednost parametara odnosi se na koncentraciju rezidualnog monomera u vodi izračunanu prema specifikacijama najvećeg oslobađanja iz odgovarajućega polimera u kontaktu s vodom.

Antimon

5,0

μg/l

 

Arsen

10

μg/l

 

Benzen

1,0

μg/l

 

Benzo(a)piren

0,010

μg/l

 

Beta-estradiol (50-28-2)

0,001

μg/l

 

Bisfenol A

0,1

μg/l

 

Bor

1,50

mg/l

 

Bromat

10

μg/l

 

Kadmij

5,0

μg/l

 

Klorat

0,25

mg/l

 

Klorit

0,25

mg/l

 

Krom

25

μg/l

Vrijednost treba postići najkasnije do [10 godina poslije stupanja na snagu ove Direktive]. Do tog datuma vrijednost parametra za krom iznosi 50 μg/l.

Bakar

2,0

mg/l

 

Cijanid

50

μg/l

 

1,2-dikloroetan

3,0

μg/l

 

Epiklorohidrin

0,10

μg/l

Vrijednost parametara odnosi se na koncentraciju rezidualnog monomera u vodi izračunanu prema specifikacijama najvećeg oslobađanja iz odgovarajućega polimera u kontaktu s vodom.

Fluorid

1,5

mg/l

 

Halooctene kiseline (HAA-i)

80

μg/l

Zbroj sljedećih devet reprezentativnih tvari: monoklorooctene, diklorooctene i triklorooctene kiseline, monobromooctene i dibromooctene kiseline, bromodiklorooctene kiseline, dibromoklorooctene kiseline i tribromooctene kiseline.

Olovo

5

μg/l

Vrijednost treba postići najkasnije do [10 godina poslije stupanja na snagu ove Direktive]. Do tog datuma vrijednost parametra za olovo iznosi 10 μg/l.

Živa

1,0

μg/l

 

Mikrocistin-LR

10

μg/l

 

Nikal

20

μg/l

 

Nitrat

50

mg/l

Države članice moraju osigurati da je ispunjen uvjet [nitrat]/50 + [nitrit]/3 ≤ 1, pri čemu uglate zagrade označavaju koncentraciju u mg/l za nitrat (NO3) i nitrit (NO2), te da voda iz postrojenja za obradu ne premašuje vrijednost od 0,10 mg/l za nitrit.

Nitrit

0.50

mg/l

Države članice moraju osigurati da je ispunjen uvjet [nitrat]/50 + [nitrit]/3 ≤ 1, pri čemu uglate zagrade označavaju koncentraciju u mg/l za nitrat (NO3) i nitrit (NO2), te da voda iz postrojenja za obradu ne premašuje vrijednost od 0,10 mg/l za nitrit.

Nonilfenol

0,3

μg/l

 

Pesticidi

0,10

μg/l

„Pesticidi” znači:

 

 

 

organski insekticidi,

 

 

 

organski herbicidi,

 

 

 

organski fungicidi,

 

 

 

organski nematocidi,

 

 

 

organski akaricidi,

 

 

 

organski algicidi,

 

 

 

organski rodenticidi,

 

 

 

organski slimicidi,

 

 

 

srodni proizvodi (između ostalog, regulatori rasta) i njihovi relevantni metaboliti kako su definirani u članku 3. stavku 32. Uredbe (EZ) br. 1107/20091.

 

 

 

Vrijednost parametara primjenjuje se na svaki pojedinačni pesticid.

 

 

 

Za aldrin, dieldrin, heptaklor i heptaklor epoksid vrijednost parametra iznosi 0,030 μg/l.

Pesticidi – ukupno

0,50

μg/l

„Pesticidi – ukupno” znači zbroj svih pojedinačnih pesticida, kako su utvrđeni u prethodnom retku, otkrivenih i izmjerenih tijekom postupka praćenja.

PFAS

0,10

μg/l

„PFAS” znači svaka pojedinačna per- i polifluoroalkilna tvar (kemijska formula: CnF2n+1−R).

Formulom se uvodi i razlikovanje između „dugolančanih” i „kratkolančanih” PFAS-a. Ova se Direktiva primjenjuje samo na „dugolančane” PFAS-e.

Ova vrijednost parametara za pojedinačne tvari PFAS primjenjuje se samo na tvari PFAS koje su vjerojatno prisutne i koje su u skladu s procjenom opasnosti iz članka 8. ove Direktive opasne za zdravlje ljudi.

PFAS-i – ukupno

0,50

μg/l

„PFAS-i – ukupno” znači zbroj per- i polifluoroalkilnih tvari (kemijska formula: CnF2n+1−R).

Ova vrijednost parametara za PFAS-e ukupno primjenjuje se samo na tvari PFAS koje su vjerojatno prisutne i koje su u skladu s procjenom opasnosti iz članka 8. ove Direktive opasne za zdravlje ljudi.

Policiklički aromatski ugljikovodici

0,10

μg/l

Zbroj koncentracija sljedećih navedenih spojeva: benzo(b)fluorantena, benzo(k)fluorantena, benzo(ghi)perilena i indeno(1,2,3-cd)pirena.

Selen

10

μg/l

 

Tetrakloreten i trikloreten

10

μg/l

Zbroj koncentracija navedenih parametara

Trihalometan – ukupno

100

μg/l

Kada je to moguće, države članice trebale bi nastojati postići nižu vrijednost bez narušavanja dezinfekcije.

 

 

 

Zbroj koncentracija sljedećih navedenih spojeva: kloroforma, bromoforma, dibromklormetana i bromdiklormetana.

Uranij

30

μg/l

 

Vinil klorid

0,50

μg/l

Vrijednost parametara odnosi se na koncentraciju rezidualnog monomera u vodi izračunanu prema specifikacijama najvećeg oslobađanja iz odgovarajućega polimera u kontaktu s vodom.

__________________

1.   Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

Amandman 139
Prijedlog direktive
Prilog I. – dio Ba (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Indikatorski parametri

Parametar

Vrijednost parametra

Jedinica

Napomene

Aluminij

200

μg/l

 

Amonijak

0,50

mg/l

 

Klorid

250

mg/l

Napomena 1.

Boja

Prihvatljiva za potrošače i bez abnormalnih promjena

 

 

Vodljivost

2 500

μS cm-1 na temperaturi od 20 °C

Napomena 1.

Koncentracija vodikovih iona

≥ 6,5 i ≤ 9,5

jedinica pH

Napomene 1. i 3.

Željezo

200

μg/l

 

Mangan

50

μg/l

 

Miris

Prihvatljiv za potrošače i bez abnormalnih promjena

 

 

Sulfati

250

mg/l

Napomena 1.

Natrij

200

mg/l

 

Okus

Prihvatljiv za potrošače i bez abnormalnih promjena

 

 

Broj kolonija na temperaturi od 22 °C

Bez abnormalnih promjena

 

 

Koliformne bakterije

0

broj/100 ml

 

Ukupni organski ugljik (TOC)

Bez abnormalnih promjena

 

 

Mutnoća

Prihvatljiva za potrošače i bez abnormalnih promjena

 

 

Napomena 1.:

Voda ne smije biti agresivna.

Napomena 2.:

Taj se parametar mjeri samo ako voda dolazi iz površinskih voda ili je pod utjecajem površinskih voda. U slučaju neispunjavanja ove parametarske vrijednosti dotična država članica provodi istragu o opskrbi vodom kako bi zajamčila da ne postoji potencijalna opasnost za ljudsko zdravlje kao rezultat prisutnosti patogenih mikroorganizama, na primjer kriptosporidije.

Napomena 3.:

Za negaziranu vodu stavljenu u boce ili posude minimalna vrijednost može se smanjiti na 4,5 jedinica pH.

Za vodu stavljenu u boce ili posude koja je prirodno bogata ili umjetno obogaćena ugljikovim dioksidom minimalna vrijednost može biti niža.

Amandman 140
Prijedlog direktive
Prilog I. – dio C

Tekst koji je predložila Komisija

Parametri relevantni za procjenu rizika domaće distribucije

Parametar

Vrijednost parametra

Jedinica

Napomene

Legionella

< 1 000

broj/l

Ako vrijednost parametra od < 1 000/l nije postignuta za Legionellu, ponavlja se uzorkovanje za Legionellu pneumophilu. Ako Legionella pneumophila nije prisutna, vrijednost parametra za Legionellu iznosi < 10 000/l.

Olovo

5

μg/l

Vrijednost mora biti postignuta najkasnije do... [10 godina poslije stupanja na snagu ove Direktive]. Do tog datuma vrijednost parametra za olovo iznosi 10 μg/l.

Izmjena

Parametri relevantni za procjenu rizika domaće distribucije

Parametar

Vrijednost parametra

Jedinica

Napomene

Legionella pneumophila

< 1 000

broj/l

 

Legionella

< 10 000

broj/l

Ako Legionella pneumophila, čija je vrijednost parametra < 1 000/l, nije prisutna, vrijednost parametra za Legionellu iznosi < 10 000/l.

Olovo

5

μg/l

Vrijednost mora biti postignuta najkasnije do... [10 godina poslije stupanja na snagu ove Direktive]. Do tog datuma vrijednost parametra za olovo mora biti 10 μg/l.

Amandman 141
Prijedlog direktive
Prilog I. – dio Ca (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Novi parametri koji podliježu praćenju

Mikroplastika

Praćenje se provodi u skladu s metodologijom za mjerenje mikroplastike utvrđenom delegiranim aktom iz članka 11. stavka 5.b

Amandman 142
Prijedlog direktive
Prilog II. – dio B. – točka 1. – stavak 1.
Escherichia coli (E. coli), spore Clostridium perfringens i somatski kolifagi smatraju se „bitnim parametrima” i ne smiju podlijegati procjeni rizika opskrbe u skladu s dijelom C ovog Priloga. Uvijek se prate u učestalostima utvrđenima u točki 2. tablici 1.
Escherichia coli (E. Coli) i enterokoki smatraju se „bitnim parametrima” i ne smiju podlijegati procjeni rizika opskrbe u skladu s dijelom C ovog Priloga. Uvijek se prate u učestalostima utvrđenima u točki 2. tablici 1.
Amandman 186
Prijedlog direktive
Prilog II. – dio B. – točka 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Učestalost uzorkovanja

Svi se parametri utvrđeni u skladu s člankom 5. prate najmanje učestalošću utvrđenom u tablici u nastavku, osim ako je na temelju procjene rizika opskrbe, provedene u skladu s člankom 9. i dijelom C ovog Priloga, utvrđena drukčija učestalost praćenja.

Tablica 1.

Minimalna učestalost uzorkovanja i analize za praćenje usklađenosti

Volumen (m3) vode koja se distribuira ili proizvodi svakoga dana unutar zone opskrbe

Minimalni broj uzoraka

godišnje

≤ 100

> 100 ≤ 1 000

> 1 000 ≤ 10 000

>10 000 ≤ 100 000

>100 000

10a

10a

50b

365

365

a: sve uzorke treba uzeti u razdobljima kada je rizik od prisutnosti enteralnih patogena poslije obrade visok.

b: najmanje 10 uzoraka treba uzeti u razdobljima kada je rizik od prisutnosti enteralnih patogena poslije obrade visok.

Napomena 1.: Zona opskrbe zemljopisno je definirano područje unutar kojega voda namijenjena za ljudsku potrošnju dolazi iz jednog ili više izvora te unutar kojega se kvaliteta vode može smatrati otprilike ujednačenom.

Napomena 2.: Volumeni se izračunavaju kao prosječne vrijednosti koje se uzimaju tijekom jedne kalendarske godine. Umjesto volumena vode, za određivanje najmanje učestalosti može se upotrebljavati broj stanovnika u zoni opskrbe, pod pretpostavkom da potrošnja vode iznosi 200 litara po danu po stanovniku.

Napomena 3.: Države članice koje su odlučile izuzeti pojedinačne opskrbe na temelju članka 3. stavka 2. točke (b) ove Direktive primjenjuju tu učestalost samo za zone opskrbe iz kojih se distribuira od 10 do 100 m3 dnevno.

Izmjena

Učestalost uzorkovanja

Svi se parametri utvrđeni u skladu s člankom 5. prate najmanje učestalošću utvrđenom u tablici u nastavku, osim ako je na temelju procjene rizika opskrbe, provedene u skladu s člankom 9. i dijelom C ovog Priloga, utvrđena drukčija učestalost praćenja.

Tablica 1.

Minimalna učestalost uzorkovanja i analize za praćenje usklađenosti

Volumen vode koja se distribuira ili proizvodi svakog dana unutar zone opskrbe

(vidi napomene 1. i 2.) m3

Parametar skupine A (mikrobiološki parametar) –

broj uzoraka godišnje

(vidi napomenu 3.)

Parametar skupine B (kemijski parametar) –

broj uzoraka godišnje

 

≤ 100

> 0

(vidi napomenu 4.)

> 0

(vidi napomenu 4.)

> 100

≤ 1000

4

1

> 1000

≤ 10000

4

+3

za svakih 1000 m3/d i njihov udio ukupnog volumena

1

+1

za svakih 1000 m3/d i njihov udio ukupnog volumena

> 10000

 

≤ 100000

3

+ 1

za svakih 10 000 m3/d i

njihov dio ukupnog volumena

> 100000

 

12

+ 1

za svakih 25 000 m3/d i njihov udio ukupnog volumena

Napomena 1.: Zona opskrbe zemljopisno je definirano područje unutar kojega voda namijenjena za ljudsku potrošnju dolazi iz jednog ili više izvora te unutar kojega se kvaliteta vode može smatrati otprilike ujednačenom.

Napomena 2.: Volumeni se izračunavaju kao prosječne vrijednosti koje se uzimaju tijekom jedne kalendarske godine. Umjesto volumena vode, za određivanje najmanje učestalosti može se upotrebljavati broj stanovnika u zoni opskrbe, pod pretpostavkom da potrošnja vode iznosi 200 litara po danu po stanovniku.

Napomena 3.: Navedena učestalost izračunava se kako slijedi: npr. 4300 m3/d = 16 uzoraka (četiri za prvih 1000 m3/d + 12 za dodatnih 3300 m3/d).

Napomena 4.: Države članice koje su odlučile izuzeti pojedinačne opskrbe na temelju članka 3. stavka 2. točke (b) ove Direktive primjenjuju tu učestalost samo za zone opskrbe iz kojih se distribuira od 10 do 100 m3 dnevno.

Amandman 144
Prijedlog direktive
Prilog II. – dio D. – točka 2.a (nova)
2a.  Uzorci za Legionellu u domaćim distribucijskim sustavima uzimaju se na rizičnim točkama za širenje i/ili izloženost bakteriji Legionella pneumophila. Države članice sastavljaju smjernice za metode uzorkovanja bakterije Legionella.
Amandman 145
Prijedlog direktive
Prilog II.a (novi)
Minimalni higijenski uvjeti za tvari i materijale u proizvodnji novih proizvoda koji dolaze u kontakt s vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju:
(a)  popis tvari čija je upotreba dopuštena u proizvodnji materijala, uključujući, ali ne ograničavajući se na, organske materijale, elastomere, silikone, metale, cement, smole za izmjenu iona i sastavljene materijale te proizvode nastale od njih;
(b)  posebni uvjeti za primjenu tvari u materijalima i proizvodima koji iz njih nastanu;
(c)  posebna ograničenja za dospijevanje određenih tvari u vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju;
(d)  higijenska pravila u pogledu drugih svojstava koja su potrebna za pridržavanje uvjeta;
(e)  osnovna pravila za provjeru pridržavanja uvjeta iz točaka od (a) do (d);
(f)  osnovna pravila u pogledu metoda uzorkovanja i analize za provjeru pridržavanja uvjeta iz točaka od (a) do (d).
Amandmani 177 i 224
Prijedlog direktive
Prilog III. – dio B. – točka 1. – tablica 1. – redak 28.

Tekst koji je predložila Komisija

PFAS-i

50

 

Izmjena

PFAS-i

20

 

Amandman 146
Prijedlog direktive
Prilog IV. – naslov
INFORMACIJE ZA JAVNOST KOJE TREBA OBJAVITI NA INTERNETU
INFORMACIJE ZA JAVNOST
Amandman 147
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – uvodni dio
Sljedeće informacije dostupne su potrošačima na internetu u prilagođenom obliku jednostavnom za upotrebu:
Sljedeće informacije dostupne su potrošačima na internetu ili u jednako prilagođenom obliku jednostavnom za upotrebu:
Amandman 148
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 1.
(1)  identifikacija relevantnog opskrbljivača vodom;
(1)  identifikacija relevantnog opskrbljivača vodom, područje i broj osoba spojenih na sustav te metoda proizvodnje vode;
Amandman 149
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 2. – uvodni dio
(2)  najnoviji rezultati praćenja parametara navedenih u Prilogu I. dijelovima A i B, uključujući učestalost i lokaciju točaka uzorkovanja relevantne za područje od interesa osobe spojene na sustav, zajedno s vrijednostima parametara utvrđenima u skladu s člankom 5. Rezultati praćenja ne smiju biti stariji od:
(2)  pregled najnovijih rezultata praćenja parametara, po opskrbljivaču vodom, navedenih u Prilogu I. dijelovima A, B i Ba, uključujući učestalost relevantnu za područje od interesa osobe spojene na sustav, zajedno s vrijednostima parametara utvrđenima u skladu s člankom 5. Rezultati praćenja ne smiju biti stariji od:
Amandman 202
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 2. – podtočka b
(b)  šest mjeseci za velike opskrbljivače vodom;
(b)  šest mjeseci za srednje i velike opskrbljivače vodom;
Amandman 203
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 2. – podtočka c
(c)  godinu dana za male opskrbljivače vodom;
(c)  godinu dana za vrlo male i male opskrbljivače vodom;
Amandman 150
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 3.
(3)  ako su premašene vrijednosti parametara utvrđene u skladu s člankom 5., informacije o mogućim opasnostima za zdravlje ljudi i povezani savjeti o zdravlju i potrošnji ili poveznica za pristup tim informacijama;
(3)  u slučaju mogućih opasnosti za zdravlje ljudi, kako su utvrdila nadležna tijela nakon što su premašene vrijednosti parametara utvrđene u skladu s člankom 5., informacije o mogućim opasnostima za zdravlje ljudi i povezani savjeti o zdravlju i potrošnji ili poveznica za pristup tim informacijama;
Amandman 151
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 4.
(4)  sažetak relevantne procjene rizika opskrbe;
Briše se.
Amandman 152
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 5.
(5)  informacije o sljedećim indikatorskim parametrima i povezanim vrijednostima parametara:
(5)  informacije o sljedećim indikatorskim parametrima navedenim u Prilogu 1. dijelu Ba i povezanim vrijednostima parametara;
(a)  boja;
(b)  pH (koncentracija vodikovih iona);
(c)  vodljivost;
(d)  željezo;
(e)  mangan;
(f)  miris;
(g)  okus;
(h)  tvrdoća;
(i)  minerali i anioni/kationi otopljeni u vodi:
—  borat BO3-,
—  karbonat CO32-
—  klorid Cl-,
—  fluorid F-,
—  hidrogenkarbonat HCO3-,
—  nitrat NO3-,
—  nitrit NO2-,
—  fosfat PO43-
—  silikat SiO2,
—  sulfat SO42-
—  sulfid S2-
—  aluminij Al,
—  amonij NH4+,
—  kalcij Ca,
—  magnezij Mg,
—  kalij K,
—  natrij Na.
Te se vrijednosti parametara i druge neionizirane spojeve i elemente u tragovima može iskazati zajedno s referentnom vrijednošću i/ili objašnjenjem;
Amandman 153
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 6.
(6)  savjeti za potrošače, uključujući savjete za smanjenje potrošnje vode;
(6)  savjeti za potrošače, uključujući savjete za, po potrebi, smanjenje potrošnje vode i odgovornu uporabu vode u skladu s lokalnim uvjetima;
Amandman 154
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 7.
(7)  za vrlo velike opskrbljivače vodom, godišnje informacije o sljedećem:
(7)  za velike i vrlo velike opskrbljivače vodom, godišnje informacije o sljedećem:
Amandman 155
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 7. – podtočka a
(a)  o cjelokupnom funkcioniranju vodoopskrbnog sustava u pogledu učinkovitosti, uključujući gubitke u mreži i potrošnju energije po kubičnom metru isporučene vode;
(a)  o cjelokupnom funkcioniranju vodoopskrbnog sustava u pogledu učinkovitosti, uključujući razine gubitaka koje utvrđuju države članice;
Amandman 156
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 7. – podtočka b
(b)  o upravi i upravljanju opskrbljivača vodom, uključujući sastav upravnog odbora;
(b)  o upravljačkomm modelu i vlasničkoj strukturi opskrbe vodom koju pruža opskrbljivač;
Amandman 157
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 7. – podtočka d
(d)  o strukturi troškova cijene koja se naplaćuje potrošačima po kubičnom metru vode, uključujući fiksne i varijabilne troškove, s prikazanim troškovima barem potrošnje energije po kubičnom metru isporučene vode, mjerama koje su opskrbljivači vodom poduzeli za potrebe procjene opasnosti u skladu s člankom 8. stavkom 4., troškovima obrade i distribucije vode namijenjene za ljudsku potrošnju, prikupljanja i pročišćavanja otpadnih voda, te troškovima povezanima s mjerama za potrebe članka 13. ako su te mjere poduzeli opskrbljivači vodom;
(d)  ako dolazi do povrata troškova preko tarifnog sustava, o strukturi troškova cijene po kubičnom metru vode, uključujući fiksne i varijabilne troškove te troškovima koji se odnose na mjere koje su opskrbljivači vodom poduzeli za potrebe procjene opasnosti u skladu s člankom 8. stavkom 4., troškovima obrade i distribucije vode namijenjene za ljudsku potrošnju, te troškovima povezanima s mjerama za potrebe članka 13. ako su te mjere poduzeli opskrbljivači vodom;
Amandman 158
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 7. – podtočka e
(e)  o iznosu ulaganja koje opskrbljivač smatra nužnim za osiguravanje financijske održivosti pružanja vodnih usluga (uključujući održavanje infrastrukture) i iznosu stvarnih ulaganja ili povrata ulaganja;
(e)  o iznosu prošlih, trenutačnih i predviđenih ulaganja te financijski plan;
Amandman 159
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 7. – podtočka g
(g)  sažetak i statistički podaci o pritužbama potrošača te o rokovima i prikladnosti odgovora na probleme;
(g)  sažetak i statistički podaci o pritužbama potrošača i kako se one rješavaju;
Amandman 160
Prijedlog direktive
Prilog IV. – stavak 1. – točka 8.
(8)  na zahtjev, pristup povijesnim podacima za informacije iz točaka 2. i 3. za zadnjih 10 godina.
(8)  na zahtjev, pristup povijesnim podacima za informacije iz točaka 2. i 3. za zadnjih 10 godina, ali ne prije datuma prijenosa Direktive u nacionalno pravo.

(1) SL C 367, 10.10.2018., str. 107.
(2) SL C 361, 5.10.2018., str. 46.
(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(4) Ovo stajalište odgovara amandmanima usvojenima na sjednici 23. listopada 2018. (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0397).


Povećanje učinkovitosti restrukturiranja i postupaka u pogledu nesolventnosti i razrješenja ***I
PDF 402kWORD 122k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o okvirima za preventivno restrukturiranje, pružanju druge prilike i mjerama za povećanje učinkovitosti restrukturiranja i postupaka u pogledu nesolventnosti i razrješenja te izmjeni Direktive 2012/30/EU (COM(2016)0723 – C8-0475/2016 – 2016/0359(COD))
P8_TA-PROV(2019)0321A8-0269/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0723),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 53. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0475/2016),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja irskog Zastupničkog doma i irskog Senata, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 29. ožujka 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 12. srpnja 2017.(2),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 19. prosinca 2018. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0269/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 28. ožujka 2019. radi donošenja Uredbe Direktive (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća o okvirima za preventivno restrukturiranje, otpustu duga i zabranama te o mjerama za povećanje učinkovitosti postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga i o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 ▌(Direktiva o restrukturiranju i nesolventnosti)

P8_TC1-COD(2016)0359


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 53. i 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Cilj je ove Direktive doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i ukloniti prepreke za ostvarivanje temeljnih sloboda poput slobodnog kretanja kapitala i slobode poslovnog nastana, koje proizlaze iz razlika u nacionalnim pravima i postupcima koji se odnose na preventivno restrukturiranje, nesolventnost, otpust duga i zabrane. Ovom se Direktivom, pritom ne dovodeći u pitanje temeljna prava i slobode radnika, nastoji ukloniti takve prepreke osiguravanjem sljedećeg: da održiva poduzeća i poduzetnici u financijskim poteškoćama imaju pristup učinkovitim nacionalnim okvirima za preventivno restrukturiranje koji im omogućavaju nastavak rada; da pošteni nesolventni ili prezaduženi poduzetnici mogu iskoristiti potpuni otpust duga nakon razumnog razdoblja čime im se omogućuje druga prilika; i da se poboljša učinkovitost postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga, posebno u pogledu njihova kraćeg trajanja.

(2)  Restrukturiranjem bi trebalo dužnicima u financijskim poteškoćama omogućiti nastavak poslovanja, u cijelosti ili djelomično, promjenom sastava, uvjeta ili strukture njihove imovine i njihove odgovornosti ili bilo kojeg drugog dijela njihove strukture kapitala, među ostalim prodajom imovine ili dijelova poslovanja, ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, cjelokupnog poslovanja, kao i provođenjem operativnih promjena. Osim ako je u nacionalnom pravu posebno drukčije predviđeno, operativne promjene, poput raskida ili izmjene ugovorâ ili prodaje ili drugih raspolaganja imovinom, trebale bi biti usklađene s općim zahtjevima koji su predviđeni nacionalnim pravom za takve mjere, a posebno pravilima građanskog i radnog prava. Svakom pretvorbom duga u vlasnički udio trebale bi se poštovati zaštitne mjere predviđene nacionalnim pravom. Okvirima za preventivno restrukturiranje trebalo bi prije svega omogućiti dužnicima učinkovito restrukturiranje u ranoj fazi te izbjegavanje nesolventnosti, ograničavajući time nepotrebnu likvidaciju održivih poduzeća. Tim bi se okvirima trebalo pomoći sprečavanju gubitka radnih mjesta te gubitka znanja i iskustva i vještina te bi se njima trebala maksimizirati ukupna vrijednost za vjerovnike u usporedbi s onim što bi dobili u slučaju likvidacije imovine poduzeća ili u slučaju sljedećeg najboljeg alternativnog scenarija u nedostatku plana, kao i za vlasnike i gospodarstvo u cjelini ▌.

(3)  Okvirima za preventivno restrukturiranje trebalo bi se izbjeći i nagomilavanje neprihodonosnih kredita. S pomoću raspoloživosti učinkovitih okvira za preventivno restrukturiranje osiguralo bi se poduzimanje mjera prije nego što poduzeća prestanu ispunjavati kreditne obveze, čime bi se doprinijelo smanjenju rizika od neprihodonosnih kredita u razdobljima konjunkturnog pada i ublažile posljedice nepovoljnog utjecaja na financijski sektor. Znatan postotak poduzeća i radnih mjesta mogao bi se sačuvati kad bi preventivni okviri postojali u svim državama članicama u kojima poduzeća imaju poslovni nastan, imovinu ili vjerovnike. U okvirima restrukturiranja prava svih uključenih strana, uključujući radnike, trebala bi se zaštititi na uravnotežen način. Istodobno bi neodrživa poduzeća koja nemaju mogućnost opstanka trebalo likvidirati što je prije moguće. Ako dužnik u financijskim poteškoćama nije gospodarski održiv ili ako se gospodarska održivost ne može lako ponovno uspostaviti, napori restrukturiranja mogli bi dovesti do ubrzanja i akumulacije gubitaka na štetu vjerovnika, radnika i drugih dionika, kao i gospodarstva u cjelini.

(4)  Među državama članicama postoje razlike kad je riječ o rasponu postupaka koji su dostupni dužnicima u financijskim poteškoćama radi restrukturiranja njihova poslovanja. Neke države članice imaju ograničen raspon postupaka koji omogućuju restrukturiranje poduzeća samo u relativno kasnoj fazi, u okviru postupaka u slučaju nesolventnosti. U drugim državama članicama restrukturiranje je moguće u ranijoj fazi, ali dostupni postupci nisu toliko učinkoviti koliko bi mogli biti ili su vrlo formalni, osobito zato što se njima ograničava uporaba izvansudskih mehanizama. Preventivna rješenja rastući su trend prava o nesolventnosti. U okviru tog trenda daje se prednost pristupima koji su, za razliku od tradicionalnog pristupa usmjerenog na likvidaciju društva u financijskim poteškoćama, usmjereni na oporavak društva ili barem na spašavanje njegovih jedinica koje su i dalje gospodarski održive. Uz ostale dobrobiti za gospodarstvo, takvim se pristupom često pomaže u očuvanju radnih mjesta ili smanjenju gubitaka radnih mjesta. Osim toga, stupanj sudjelovanja pravosudnih ili upravnih tijela, ili osoba koje su ta tijela imenovala, varira od nesudjelovanja ili minimalnog sudjelovanja u nekim državama članicama do potpunog sudjelovanja u drugima. Jednako tako, nacionalna pravila koja poduzetnicima omogućuju drugu priliku, posebno odobravajući im otpust dugova nastalih tijekom poslovanja, variraju među državama članicama u pogledu trajanja razdoblja otpusta i uvjeta za davanje takvog otpusta.

(5)  U brojnim državama članicama nesolventnim, ali poštenim poduzetnicima treba više od tri godine da ostvare otpust dugova i započnu iznova. Neučinkoviti okviri otpusta duga i zabrana imaju za posljedicu to da se poduzetnici moraju preseliti u drugu jurisdikciju kako bi im se omogućio novi početak u razumnom razdoblju, uz znatan dodatni trošak i za vjerovnike i za same poduzetnike. Dugotrajne naredbe o zabrani koje često prate postupak koji vodi do otpusta duga stvaraju prepreke slobodi pokretanja poduzetničke aktivnosti i samozapošljavanju.

(6)  Prekomjerno trajanje postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga u nekim državama članicama važan je čimbenik koji dovodi do niskih stopa naplate i odvraća ulagače od poslovanja u jurisdikcijama u kojima postoji opasnost od predugog trajanja i nepotrebne skupoće postupaka.

(7)  Razlike među državama članicama u pogledu postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga znače dodatne troškove za ulagače pri procjeni rizika dužnika koji dolaze u financijske poteškoće u jednoj ili više država članica ili rizika ulaganja u održiva poduzeća u financijskim poteškoćama te dodatne troškove restrukturiranja poduzeća koja imaju poslovni nastan, vjerovnike ili imovinu u drugim državama članicama. Za to je najočitiji primjer restrukturiranje međunarodnih skupina trgovačkih društava. Ulagači navode nesigurnost po pitanju pravila o nesolventnosti ili rizik od dugih ili složenih postupaka u slučaju nesolventnosti u drugoj državi članici kao jedan od glavnih razloga zbog kojih se ne ulaže ili ne stupa u poslovni odnos s partnerom izvan države članice u kojoj imaju sjedište. Ta je nesigurnost odvraćajući čimbenik koji ometa slobodu poslovnog nastana poduzeća i promicanje poduzetništva te narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”) posebno većinom nemaju sredstva koja su potrebna za procjenu rizika povezanih s prekograničnim aktivnostima.

(8)  Razlike među državama članicama u pogledu postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga dovode do nejednakih uvjeta za pristup kreditima i nejednakih stopa naplate u državama članicama. Stoga je nužan viši stupanj usklađenosti u području restrukturiranja, nesolventnosti, otpusta duga i zabrana za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta općenito, a posebno za funkcioniranje unije tržišta kapitala, kao i za otpornost europskih gospodarstava, uključujući očuvanje i otvaranje novih radnih mjesta.

(9)  Trebalo bi smanjiti i dodatne troškove procjene rizika i prekograničnog izvršenja tražbina vjerovnika prezaduženih poduzetnika koji se presele u drugu državu članicu kako bi dobili otpust duga u puno kraćem razdoblju. Trebalo bi smanjiti i dodatne troškove za poduzetnike koji proizlaze iz potrebe za preseljenjem u drugu državu članicu kako bi iskoristili otpust duga. Nadalje, prepreke koje proizlaze iz dugotrajnih naredbi o zabrani povezane s nesolventnošću ili prezaduženošću poduzetnika guše poduzetništvo.

(10)  Svako restrukturiranje, osobito ono koje je opsežno i ima znatan učinak, trebalo bi se temeljiti na dijalogu s dionicima. Taj bi dijalog trebao obuhvaćati izbor predviđenih mjera u odnosu na ciljeve restrukturiranja kao i alternativne opcije te bi trebalo osigurati odgovarajuće sudjelovanje predstavnika radnika kako je predviđeno pravom Unije i nacionalnim pravom.

(11)  Prepreke ostvarivanju temeljnih sloboda nisu ograničene samo na prekogranične situacije. Međusobno sve povezanije unutarnje tržište na kojem se roba, usluge, kapital i radnici slobodno kreću te koje ima sve jaču digitalnu dimenziju znači da je jako malo poduzeća isključivo domaće uzmu li se u obzir svi relevantni elementi, poput njihove baze klijenata, lanca opskrbe, područja djelatnosti, ulagača i kapitalne osnove. Čak i potpuno domaći slučajevi nesolventnosti mogu imati učinak na funkcioniranje unutarnjeg tržišta putem takozvanog domino efekta nesolventnosti, pri čemu nesolventnost dužnika može dovesti do daljnjih nesolventnosti u lancu opskrbe.

(12)  Uredba (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća(6) bavi se pitanjima nadležnosti, priznavanja i izvršenja, mjerodavnog prava i suradnje u prekograničnim postupcima u slučaju nesolventnosti, kao i međusobnom povezanošću registara nesolventnosti. Njezino područje primjene obuhvaća preventivne postupke kojima se promiče spašavanje gospodarski održivih dužnika kao i postupke otpusta za poduzetnike i druge fizičke osobe. Međutim, ta uredba ne bavi se razlikama između nacionalnih prava koja uređuju te postupke. Nadalje, instrumentom ograničenim samo na prekogranične nesolventnosti ne bi se uklonilo sve prepreke slobodnom kretanju niti bi ulagačima bilo izvedivo da unaprijed odrede prekogranični ili domaći karakter budućih potencijalnih financijskih poteškoća dužnika u budućnosti. Stoga postoji potreba za nadilaženjem pitanja pravosudne suradnje i uspostavljanjem materijalnih minimalnih standarda za postupke preventivnog restrukturiranja kao i za postupke koji vode do otpusta duga za poduzetnike.

(13)  Ovom Direktivom ne bi se trebalo dovoditi u pitanje područje primjene Uredbe (EU) 2015/848., Njezin je cilj da bude u potpunosti usklađena s tom uredbom i da je dopunjuje, tako da se od država članica zahtijeva da uspostave postupke preventivnog restrukturiranja koji su u skladu s određenim minimalnim načelima učinkovitosti. Njome se ne mijenja pristup iz te uredbe, kojim se državama članicama omogućuje da zadrže ili uvedu postupke kojima se ne ispunjava uvjet objave za obavješćivanje u skladu s Prilogom A toj uredbi. Iako se ovom Direktivom ne zahtijeva da se postupcima obuhvaćenima njezinim područjem primjene ispunjavaju svi uvjeti za obavješćivanje u skladu s tim prilogom, cilj joj je olakšati prekogranično priznavanje tih postupaka te priznavanje i izvršivost sudskih odluka.

(14)  Prednost primjene Uredbe (EU) 2015/848 jest to što se njome predviđaju zaštitne mjere protiv zlouporabe preseljenja središta glavnih interesa dužnika tijekom prekograničnog postupka u slučaju nesolventnosti. Određena ograničenja trebala bi se primjenjivati i na postupke koji nisu obuhvaćeni tom uredbom.

(15)  Potrebno je smanjiti troškove restrukturiranja i za dužnike i za vjerovnike. Stoga bi trebalo smanjiti razlike među državama članicama koje otežavaju rano restrukturiranje održivih dužnika u financijskim poteškoćama i mogućnost otpusta duga za poštene poduzetnike. Smanjivanjem takvih razlika trebalo bi postići veću transparentnost, pravnu sigurnost i predvidljivost širom Unije. Njime bi trebalo maksimizirati povrate svim vrstama vjerovnika i ulagača te potaknuti prekogranična ulaganja. Većom bi se koherentnošću postupaka restrukturiranja i postupaka u slučaju insolventnosti također trebalo olakšati restrukturiranje skupina trgovačkih društava, bez obzira na to gdje se članovi skupine u Uniji nalaze.

(16)  Uklanjanjem prepreka učinkovitom preventivnom restrukturiranju održivih dužnika u financijskim poteškoćama doprinosi se minimiziranju gubitka radnih mjesta, gubitaka za vjerovnike u lancu nabave, očuvanju znanja i iskustva i vještina te tako doprinosi gospodarstvu u cjelini. Olakšavanjem otpusta duga za poduzetnike pomoglo bi se izbjegavanju njihova isključenja s tržišta rada te im se omogućuje ponovno pokretanje poduzetničkih djelatnosti, uz usvajanje pouka iz prošlih iskustava. Osim toga, smanjenje trajanja postupaka restrukturiranja dovelo bi do većih stopa naplate za vjerovnike jer bi protjecanjem vremena došlo samo do daljnjih gubitaka vrijednosti dužnika ili poslovanja dužnika. Konačno, učinkovitim bi se postupcima koji se odnose na preventivno restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga omogućila preciznija procjena rizika kod odluka o uzajmljivanju i pozajmljivanju te olakšala prilagodba nesolventnih ili prezaduženih dužnika, čime bi se minimizirali gospodarski i socijalni troškovi povezani s procesom smanjenja njihovih zaduženja. Ovom bi se Direktivom državama članicama trebala omogućiti fleksibilnost u primjeni zajedničkih načela uz istodobno poštovanje nacionalnih pravnih sustava. Države članice trebale bi moći zadržati ili uvesti u svoje nacionalne pravne sustave okvire za preventivno restrukturiranje koji nisu predviđeni ovom Direktivom.

(17)  Poduzeća, a posebno MSP-ovi, koji predstavljaju 99 % svih poduzeća u Uniji, trebali bi imati koristi od koherentnijeg pristupa na razini Unije. U slučaju MSP-ova veća je vjerojatnost da će biti podvrgnuti likvidaciji umjesto restrukturiranju jer oni moraju snositi troškove koji su nerazmjerno viši od troškova s kojima se suočavaju veća poduzeća. MSP-ovi često nemaju potrebna sredstva za plaćanje visokih troškova restrukturiranja i korištenje učinkovitijim postupcima restrukturiranja koji su dostupni samo u nekim državama članicama, posebno kada se suočavaju s financijskim poteškoćama. Kako bi se tim dužnicima pomoglo da se restrukturiraju uz niske troškove, na nacionalnoj razini trebalo bi sastaviti i staviti na raspolaganje na internetu sveobuhvatne kontrolne popise za planove restrukturiranja, prilagođene potrebama i specifičnostima MSP-ova. Osim toga trebalo bi uvesti alate ranog upozoravanja kako bi se dužnike upozorilo da je hitno potrebno djelovanje, uzimajući u obzir ograničene resurse MSP-ova za zapošljavanje stručnjaka.

(18)  Pri definiranju MSP-ova države članice mogle bi uzeti u obzir Direktivu 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7) ili Preporuku Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća(8).

(19)  Iz područja primjene ove Direktive primjereno je isključiti dužnike koji su društva za osiguranje i društva za reosiguranje kako su definirana u članku 13. točkama 1. i 4. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9), kreditne institucije kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(10), investicijska društva i subjekti za zajednička ulaganja kako su definirani u članku 4. stavku 1. točkama 2. i 7. Uredbe (EU) br. 575/2013, središnje druge ugovorne strane kako su definirane u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(11), središnji depozitoriji vrijednosnih papira kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) 909/2014 Europskog Parlamenta i Vijeća(12) i ostale financijske institucije i subjekti navedeni u članku 1. stavku 1. prvom podstavku Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(13). Ti dužnici podliježu posebnim aranžmanima i nacionalna nadzorna i sanacijska tijela u odnosu na njih imaju široke ovlasti interveniranja. Države članice trebale bi moći isključiti druge financijske subjekte koji pružaju financijske usluge koje podliježu usporedivim aranžmanima i ovlastima interveniranja.

(20)  Zbog sličnih razloga također je prikladno iz područja primjene ove Direktive isključiti javna tijela u skladu s nacionalnim pravom. Države članice također bi trebale moći ograničiti pristup okvirima za preventivno restrukturiranje na pravne osobe jer se na financijske poteškoće poduzetnika učinkovito može reagirati ne samo s pomoću postupaka preventivnog restrukturiranja, nego i postupaka koji vode do otpusta duga ili s pomoću neformalnih restrukturiranja na temelju ugovora. Države članice koje imaju različite pravne sustave, u kojima ista vrsta subjekta ima različit pravni status u tim pravnim sustavima, trebale bi moći primijeniti jedinstven režim na takve subjekte. Okvirom za preventivno restrukturiranje utvrđenim na temelju ove Direktive ne bi se smjelo utjecati na tražbine i prava prema dužniku koji proizlaze iz sustava strukovne mirovine ako su te tražbine i prava nastali u razdoblju prije restrukturiranja.

(21)  Prezaduženost potrošača pitanje je od velike gospodarske i društvene važnosti te je usko povezano sa smanjenjem viška duga. Nadalje, često nije moguće odrediti jasnu razliku između dugova poduzetnika koji su nastali tijekom obavljanja trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti i onih koji su nastali izvan tih djelatnosti. Poduzetnici ne bi stvarno mogli iskoristiti drugu priliku ako bi za otpust svojih poslovnih dugova i ostalih dugova koji su nastali izvan njihova poslovanja morali proći zasebne postupke s različitim uvjetima pristupa i razdobljima otpusta. Zbog tih bi razloga, iako ova Direktiva ne uključuje obvezujuća pravila u odnosu na prezaduženost potrošača, državama članicama bilo preporučljivo da odredbe ove Direktive o otpustu dugova što ranije počnu primjenjivati i na potrošače.

(22)  Što prije dužnik može otkriti svoje financijske poteškoće i poduzeti odgovarajuće radnje, to bi bila veća vjerojatnost izbjegavanja predstojeće nesolventnosti ili, u slučaju poslovanja čija je održivost trajno narušena, uređenijeg i učinkovitijeg procesa likvidacije. Stoga bi trebalo osigurati jasne, ažurirane i sažete informacije prilagođene korisnicima o dostupnim postupcima preventivnog restrukturiranja, kao i jedan alat ranog upozoravanja ili više njih, kako bi se dužnike koji počinju imati financijske poteškoće potaknulo na rano djelovanje. Alati ranog upozoravanja, u obliku mehanizama upozoravanja da dužnik nije izvršio određenu vrstu plaćanja, mogli bi se aktivirati na primjer pri neplaćanju poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje. Takve alate mogle bi razviti države članice ili privatni subjekti, pod uvjetom da se cilj ispuni. Države članice trebale bi informacije o alatima ranog upozoravanja staviti na raspolaganje na internetu, na primjer na posebnim internetskim stranicama ili posebnoj internetskoj stranici. Države članice trebale bi moći prilagoditi alate ranog upozoravanja, ovisno o veličini poduzeća, te utvrditi posebne odredbe o alatima ranog upozoravanja velikih poduzeća i skupina, kojima se uzimaju u obzir njihove posebnosti. Ovom se Direktivom ne bi smjela uvesti nikakva odgovornost za države članice za moguću štetu nastalu putem postupaka restrukturiranja koji su pokrenuti takvim alatima ranog upozoravanja.

(23)  Kako bi se povećala potpora radnika i njihovih predstavnika, države članice trebale bi osigurati da se predstavnicima radnika osigura pristup relevantnim i ažuriranim informacijama o dostupnosti alata za rano upozoravanje te bi također trebale moći pružiti potporu predstavnicima radnika pri procjeni ekonomske situacije dužnika.

(24)  Okvir za restrukturiranje trebao bi biti dostupan dužnicima, uključujući pravne subjekte i, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, fizičke osobe i skupine trgovačkih društava, kako bi se omogućilo rješavanje njihovih financijskih poteškoća u ranoj fazi kada se čini da je vjerojatno da se može spriječiti njihova nesolventnost i osigurati održivost poslovanja. Okvir restrukturiranja trebao bi biti dostupan prije nego što dužnik postane nesolventan u skladu s nacionalnim pravom, to jest prije nego što dužnik ispuni uvjete iz nacionalnog prava za pokretanje skupnih postupaka u slučaju nesolventnosti koji obično obuhvaćaju oduzimanje imovine dužnika i imenovanje likvidatora. Kako bi se izbjegle zlouporabe okvira restrukturiranja, financijske poteškoće dužnika trebale bi upućivati na vjerojatnost nesolventnosti, a planom restrukturiranja trebala bi se moći spriječiti nesolventnost dužnika i osigurati održivost poslovanja.

(25)  Države članice trebale bi moći odrediti jesu li tražbine koje dospijevaju ili koje su nastale nakon podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka preventivnog restrukturiranja ili nakon pokretanja postupka uključene u mjere preventivnog restrukturiranja ili zastoj pojedinačnih radnji ovrhe. Države članice trebale bi moći donijeti odluku o tome utječe li zastoj pojedinačnih radnji ovrhe na kamate dospjele na tražbine.

(26)  Države članice trebale bi moći uvesti ispitivanje održivosti kao uvjet za pristup postupku preventivnog restrukturiranja koji je predviđen u ovoj Direktivi. Takvo ispitivanje trebalo bi provesti bez nanošenja štete imovini dužnika, što bi se moglo učiniti, među ostalim, u obliku odobravanja privremenog zastoja ili provođenja ispitivanja bez nepotrebne odgode. Međutim, izostanak nanošenja štete ne bi trebao sprečavati države članice da od dužnika zahtijevaju da o vlastitom trošku dokažu svoju održivost.

(27)  Činjenica da države članice mogu ograničiti pristup okvirima za restrukturiranje dužnicima koji su osuđeni za teška kršenja računovodstvenih ili knjigovodstvenih obveza ne bi trebala sprečavati države članice da dužnicima također ograniče pristup okvirima za preventivno restrukturiranje ako su im knjige i evidencije nepotpune ili neispravne u toj mjeri da je nemoguće utvrditi poslovnu i financijsku situaciju dužnika.

(28)  Države članice trebale bi moći proširiti područje primjene okvira za preventivno restrukturiranje predviđenih ovom Direktivom na slučajeve u kojima se dužnici suočavaju s nefinancijskim poteškoćama, pod uvjetom da su te poteškoće stvarna i ozbiljna prijetnja dužnikovoj postojećoj ili budućoj sposobnosti da otplati dugove po njihovu dospijeću. Vremenski okvir koji treba uzeti u obzir za utvrđivanje takve prijetnje može se produljiti na razdoblje od nekoliko mjeseci, ili čak dulje, kako bi se obuhvatilo slučajeve u kojima se dužnik suočava s nefinancijskim poteškoćama koje dovode u opasnost trajnost njegova poslovanja te, u srednjoročnom razdoblju, njegovu likvidnost. To može biti slučaj, primjerice, ako dužnik izgubi klijenta koji je od ključne važnosti za njega.

(29)  Kako bi se promicala učinkovitost i smanjile odgode i troškovi, nacionalni okviri za preventivno restrukturiranje trebali bi uključivati fleksibilne postupke. Ako se ova Direktiva provodi putem nekoliko postupaka unutar okvira za restrukturiranje, dužnik bi trebao imati pristup svim pravima i zaštitnim mjerama predviđenima ovom Direktivom s ciljem postizanja učinkovitog restrukturiranja. Osim u slučaju obveznog sudjelovanja pravosudnih ili upravnih tijela kako je predviđeno ovom Direktivom, države članice trebale bi moći ograničiti sudjelovanje tih tijela na one slučajeve u kojima je to potrebno i razmjerno, pritom uzimajući u obzir, među ostalim, cilj zaštite pravâ i interesâ dužnikâ i zahvaćenih strana te cilj smanjenja odgoda i troškova postupaka. Ako je vjerovnicima ili predstavnicima radnika dopušteno započinjanje postupka restrukturiranja u okviru nacionalnog prava te ako je dužnik MSP, države članice trebale bi zahtijevati suglasnost dužnika kao preduvjet započinjanja postupka te bi također trebale moći tim zahtjevom obuhvatiti dužnike koji su velika poduzeća.

(30)   Kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi, ▌, odrazila rana priroda preventivnog restrukturiranja te kako bi se dužnici potaknuli da se prijave za preventivno restrukturiranje kada su u ranoj fazi financijskih poteškoća, u načelu bi dužnici trebali zadržati kontrolu nad svojom imovinom i svakodnevnim poslovanjem. Imenovanje upravitelja u području restrukturiranja kako bi se nadziralo aktivnost dužnika, ili preuzelo djelomično upravljanje svakodnevnim operacijama dužnika, ne bi trebalo biti obvezno u svakom slučaju, već bi se trebalo provesti posebno za svaki slučaj, ovisno o okolnostima slučaja ili o posebnim potrebama dužnika. Ipak, države članice trebale bi moći odrediti da je imenovanje upravitelja u području restrukturiranja uvijek potrebno u određenim okolnostima, primjerice: ako dužnik ostvaruje koristi od općeg zastoja pojedinačnih radnji ovrhe; ako plan restrukturiranja treba potvrditi s pomoću nadglasavanja među kategorijama; ako plan restrukturiranja uključuje mjere koje utječu na prava radnika; ili ako su dužnik ili njegovo rukovodstvo u poslovnim odnosima počinili kaznene, prijevarne ili štetne radnje.

(31)   Kako bi uključenim stranama pomogle pri pregovaranju i izradi plana restrukturiranja, države članice trebale bi predvidjeti obvezno imenovanje upravitelja u području restrukturiranja: ako pravosudno ili upravno tijelo dužniku odobri opći zastoj pojedinačnih radnji ovrhe, pod uvjetom da je u takvom slučaju upravitelj potreban za očuvanje interesa uključenih strana; ako plan restrukturiranja treba potvrditi pravosudno ili upravno tijelo s pomoću nadglasavanja među kategorijama; ako je to zatražio dužnik; ili ako to zatraži većina vjerovnika, pod uvjetom da vjerovnici pokrivaju troškove i naknade upravitelja.

(32)  Dužnik bi trebao moći imati koristi od privremenog zastoja pojedinačnih radnji ovrhe, bilo da ga je odobrilo pravosudno ili upravno tijelo ili je do njega došlo po sili zakona, s ciljem podupiranja pregovora o planu restrukturiranja, kako bi mogao nastaviti poslovati ili očuvati vrijednost svoje imovine tijekom pregovora. Ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, zastoj bi se trebao moći primjenjivati u korist trećih strana koje pružaju jamstva, uključujući jamce i pružatelje kolaterala. Međutim, države članice trebale bi moći predvidjeti da pravosudna ili upravna tijela mogu odbiti odobriti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ako takav zastoj nije potreban ili ako se njime ne bi ispunio cilj podupiranja pregovora. Razlozi za odbijanje mogu biti nedostatak potpore potrebnih većina vjerovnika ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, stvarna nemogućnost dužnika da otplati dugove po njihovu dospijeću.

(33)  Kako bi se olakšao i ubrzao tijek postupka, države članice trebale bi moći utvrditi presumpcije, oborive prirode, za postojanje razloga za odbijanje zastoja ako primjerice dužnik postupa na način karakterističan za dužnika koji nije u mogućnosti otplatiti dugove po njihovu dospijeću, poput znatnog neispunjenja obveza u odnosu na radnike ili porezna tijela ili agencije nadležne za socijalno osiguranje, ili ako su dužnik ili trenutačno rukovodstvo poduzeća počinili financijsko kazneno djelo, zbog čega je izgledno da većina vjerovnika ne bi podržala početak pregovora.

(34)  Zastoj pojedinačnih radnji ovrhe mogao bi biti općenit, na način da utječe na sve vjerovnike, ili bi se mogao primjenjivati samo na neke pojedinačne vjerovnike ili kategorije vjerovnika. Države članice trebale bi moći isključiti određene tražbine ili kategorije tražbina iz područja primjene zastoja u precizno određenim okolnostima, poput tražbina koje su osigurane imovinom čijim se uklanjanjem ne bi ugrozilo restrukturiranje poduzeća ili tražbine vjerovnika kojima bi zastojem bila nepravedno nanesena šteta, primjerice nenadoknađenim gubitkom ili deprecijacijom kolaterala.

(35)  Da bi se osigurala poštena ravnoteža između prava dužnika i vjerovnika, zastoj pojedinačnih radnji ovrhe trebao bi se primjenjivati tijekom razdoblja od najviše četiri mjeseca. Složena restrukturiranja ipak mogu zahtijevati više vremena. Države članice trebale bi moći predvidjeti da u takvim slučajevima ▌ produljenja početnog razdoblja zastoja može odobriti pravosudno ili upravno tijelo ▌. Ako pravosudno ili upravno tijelo ne donese odluku o produljenju zastoja prije isteka, zastoj bi trebao prestati proizvoditi učinke istekom razdoblja zastoja. Radi pravne sigurnosti ukupno razdoblje zastoja trebalo bi biti ograničeno na dvanaest mjeseci. Države članice trebale bi moći predvidjeti zastoj na neodređeno vrijeme ako dužnik postane nesolventan u skladu s nacionalnim pravom. Države članice trebale bi moći odlučiti primjenjuju li se rokovi iz ove Direktive na kratki privremeni zastoj u očekivanju odluke pravosudnog ili upravnog tijela o pristupu okviru za preventivno restrukturiranje.

(36)  Kako bi se osiguralo da vjerovnici nisu nepotrebno oštećeni države članice trebale bi predvidjeti da pravosudna ili upravna tijela mogu ukinuti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ako se njime više ne ispunjava cilj podupiranja pregovora, primjerice ako postane razvidno da potrebna većina vjerovnika ne podržava nastavak pregovora. Ako države članice predvide tu mogućnost, zastoj bi se također trebao ukinuti ako je vjerovnicima njime nepravedno nanesena šteta. Države članice trebale bi moći ograničiti mogućnost ukidanja zastoja na situacije u kojima vjerovnici nisu imali mogućnost da ih se sasluša prije nego što je on stupio na snagu ili prije nego što je produljen. Države članice također bi trebale moći predvidjeti minimalno razdoblje tijekom kojeg se zastoj ne može ukinuti. Pri utvrđivanju je li vjerovnicima nepravedno nanesena šteta, pravosudna ili upravna tijela trebala bi moći u obzir uzeti hoće li zastoj očuvati cjelokupnu vrijednost imovine te djeluje li dužnik u lošoj namjeri ili s namjerom uzrokovanja štete ili se općenito ponaša protivno legitimnim očekivanjima vjerovnikâ.

(37)  Ovom Direktivom nisu obuhvaćene odredbe o naknadama ili jamstvima za vjerovnike čiji će kolateral vjerojatno izgubiti na vrijednosti tijekom razdoblja zastoja. Pojedinačnim vjerovnicima ili kategorijama vjerovnika bila bi nepravedno nanesena šteta zastojem ako bi njihove tražbine primjerice bile u bitno nepovoljnijem položaju kao posljedica zastoja nego što bi bila da se zastoj nije primijenio ili ako je vjerovnik u nepovoljnijem položaju od vjerovnika u sličnom položaju. Države članice trebale bi moći predvidjeti da se zastoj, kad god se utvrdi da je jednom vjerovniku ili više njih ili kategoriji vjerovnika ili više njih nanesena šteta, može ukinuti u odnosu na te vjerovnike ili kategorije vjerovnika ili u odnosu na sve vjerovnike. Države članice trebale bi moći odlučiti tko ima pravo zahtijevati ukidanje zastoja.

(38)  Zastoj pojedinačnih radnji ovrhe trebao bi rezultirati i suspenzijom dužnikove obveze podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti, ili pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti na zahtjev vjerovnika, koji bi mogli dovesti do likvidacije dužnika. Takvi postupci u slučaju nesolventnosti trebali bi, uz one koji su pravom ograničeni na likvidaciju dužnika kao jedini mogući ishod, uključivati i postupke koji bi mogli dovesti do restrukturiranja dužnika. Suspenzija pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti na zahtjev vjerovnika trebala bi se primjenjivati ne samo ako države članice predvide opći zastoj pojedinačnih radnji ovrhe kojim su obuhvaćeni svi vjerovnici, nego i ako države članice predvide mogućnost zastoja pojedinačnih radnji ovrhe kojim je obuhvaćen samo ograničen broj vjerovnika. Bez obzira na to, države članice trebale bi moći predvidjeti da se postupak u slučaju nesolventnosti može pokrenuti na zahtjev tijela javne vlasti koja ne djeluju u svojstvu vjerovnika, nego u općem interesu, kao što je javni tužitelj.

(39)  Ovom Direktivom dužnike se ne bi trebalo sprečavati da u normalnom tijeku poslovanja plaćaju tražbine nezahvaćenih vjerovnika i tražbine zahvaćenih vjerovnika koje nastanu tijekom zastoja pojedinačnih radnji ovrhe. Kako bi se osiguralo da vjerovnici s tražbinama koje su nastale prije pokretanja postupka restrukturiranja ili zastoja pojedinačnih radnji ovrhe ne vrše pritisak na dužnika da plati te tražbine koje bi u suprotnom bile smanjene provedbom plana restrukturiranja, države članice trebale bi moći osigurati suspenziju dužnikove obveze u odnosu na plaćanje tih tražbina.

(40)  Kada dužnik uđe u postupak u slučaju nesolventnosti, neki dobavljači mogu imati ugovorna prava, predviđena u takozvanim ipso facto klauzulama, koja im omogućuju raskid ugovora o opskrbi isključivo na temelju nesolventnosti, čak i ako je dužnik propisno ispunio svoje obveze. Ipso facto klauzule mogle bi se aktivirati i kada dužnik podnese zahtjev za mjere preventivnog restrukturiranja. Ako se na takve klauzule pozove u trenutku kada dužnik samo pregovara o planu restrukturiranja ili traži zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ili ako se na njih pozove u vezi s bilo kojim slučajem povezanim sa zastojem, prijevremeni raskid može imati negativan učinak na poslovanje dužnika i uspješno spašavanje poslovanja. Stoga je u takvim slučajevima potrebno predvidjeti da tim vjerovnicima ▌ nije dopušteno pozvati se na ipso facto klauzule koje se odnose na pregovore o planu restrukturiranja ili zastoj ili bilo koji sličan slučaj povezan sa zastojem.

(41)  Prijevremeni raskid može ugroziti sposobnost poduzeća da nastavi s radom tijekom pregovora o restrukturiranju, posebno kada je riječ o ugovorima za osnovne potrepštine poput plina, električne energije, vode, telekomunikacijskih usluga i usluga plaćanja karticom. Države članice trebale bi predvidjeti da vjerovnicima na koje se primjenjuje zastoj pojedinačnih radnji ovrhe, a čije su tražbine nastale prije zastoja i dužnik ih nije platio, tijekom razdoblja zastoja nije dopušteno zadržavanje izvršenja, raskidanje, ubrzavanje ili mijenjanje na bilo koji drugi način osnovnih izvršivih ugovora, pod uvjetom da dužnik ispunjava obveze prema tim ugovorima koji dospijevaju tijekom razdoblja zastoja. Izvršivi ugovori su na primjer sporazumi o zakupu ili licenciranju, dugoročni ugovori o opskrbi te ugovori o koncesiji.

(42)  Ovom Direktivom utvrđuju se minimalni standardi za sadržaj plana restrukturiranja. Međutim, države članice trebale bi moći zahtijevati dodatna objašnjenja u planu restrukturiranja, primjerice o kriterijima prema kojima su vjerovnici grupirani, što može biti relevantno kada je dug samo djelomično osiguran. Države članice ne bi trebale biti dužne zahtijevati stručno mišljenje u vezi s vrijednošću imovine koju u planu treba navesti.

(43)  Pravo glasa o donošenju plana restrukturiranja trebali bi imati vjerovnici na koje plan restrukturiranja utječe, uključujući radnike, te, ako je to dopušteno prema nacionalnom pravu, nositelji udjela. Države članice trebale bi moći predvidjeti ograničene iznimke od toga pravila. Strane na koje plan restrukturiranja ne utječe ne bi trebale imati prava glasa u pogledu plana, niti bi njihova potpora trebala biti potrebna za odobrenje bilo kojeg plana. Pojmom „zahvaćenih strana” trebali bi biti obuhvaćeni radnici samo u njihovu svojstvu vjerovnikâ. Ako države članice stoga odluče izuzeti tražbine radnika od okvira za preventivno restrukturiranje, oni se ne bi trebali smatrati zahvaćenim stranama. Glasovanje o donošenju plana restrukturiranja moglo bi se odvijati u obliku formalnog procesa glasovanja ili savjetovanja i dogovora s potrebnom većinom zahvaćenih strana. Međutim, ako se glasovanje odvija u obliku dogovora s potrebnom većinom, zahvaćenim stranama koje nisu sudjelovale u tom dogovoru svejedno bi se mogla ponuditi mogućnost uključivanja u plan restrukturiranja.

(44)  Kako bi se osiguralo da se prava koja su u bitnome slična tretiraju jednako i da se planovi restrukturiranja mogu donijeti bez nepravednog oštećenja prava zahvaćenih strana, zahvaćene strane trebale bi se tretirati u zasebnim kategorijama koje odgovaraju kriterijima formiranja kategorija prema nacionalnom pravu. „Formiranje kategorija” znači grupiranje zahvaćenih strana u svrhu donošenja plana na način da se uzmu u obzir njihova prava i nadređenost njihovih tražbina i interesa. Kao minimum, osigurani i neosigurani vjerovnici uvijek bi se trebali tretirati u zasebnim kategorijama. Države članice trebale bi međutim moći zahtijevati da se formira više od dviju kategorija vjerovnika, uključujući različite kategorije neosiguranih ili osiguranih vjerovnika i kategorija vjerovnika s podređenim tražbinama. Države članice također bi trebale moći tretirati vrste vjerovnika koji nemaju dostatno zajedničkog interesa, kao što su porezna tijela ili tijela nadležna za socijalno osiguranje, u zasebnim kategorijama. Države članice trebale bi moći predvidjeti da se osigurane tražbine mogu podijeliti na osigurane i neosigurane dijelove na temelju vrednovanja kolaterala. Države članice također bi trebale moći utvrditi specifična pravila koja podržavaju formiranje kategorija u kojima bi nerazvrstani ili na drugi način posebno ranjivi vjerovnici, poput radnika ili malih dobavljača, imali koristi od takvog formiranja kategorija.

(45)  Države članice trebale bi moći predvidjeti da se dužnike koji su MSP-ovi može, na osnovi njihove relativno jednostavne strukture kapitala, izuzeti od obveze da se zahvaćene strane tretira u zasebnim kategorijama. Ako MSP-ovi odluče stvoriti samo jednu kategoriju koja glasuje i ta kategorija glasuje protiv plana, dužnici bi trebali moći podnijeti drugi plan, u skladu s općim načelima ove Direktive.

(46)  Države članice trebale bi u svakom slučaju osigurati da se u njihovu nacionalnom pravu pitanja od posebne važnosti za svrhu formiranja kategorija, poput tražbina povezanih strana, tretiraju na odgovarajući način te da njihovo nacionalno pravo sadržava pravila koja se bave potencijalnim tražbinama i spornim tražbinama. Države članice trebale bi moći urediti način na koji se postupa sa spornim tražbinama za potrebe dodjele prava glasa. Pravosudno ili upravno tijelo trebalo bi pregledati formiranje kategorija, uključujući odabir vjerovnika koji su planom zahvaćeni, kada se plan restrukturiranja podnese na potvrdu. Međutim, države članice trebale bi moći predvidjeti da ta tijela mogu pregledavati formiranje kategorija i u ranijoj fazi ako predlagatelj plana unaprijed traži potvrdu ili smjernice.

(47)  Potrebne većine trebala bi se utvrditi nacionalnim pravom kako bi se osiguralo da manjina zahvaćenih strana u svakoj kategoriji ne može spriječiti donošenje plana restrukturiranja koji ne smanjuje nepravedno njihova prava i interese. Bez pravila većine koje obvezuje nesuglasne osigurane vjerovnike, rano restrukturiranje u brojnim slučajevima ne bi bilo moguće, primjerice kada je potrebno financijsko restrukturiranje, a poduzeće je inače održivo. Da bi se osiguralo da strane imaju pravo glasa u vezi s donošenjem planova restrukturiranja proporcionalno udjelima koje imaju u poduzeću, potrebna većina trebala bi se temeljiti na iznosu tražbina vjerovnika ili interesima nositelja udjela u svakoj danoj kategoriji. Države članice trebale bi osim toga moći zahtijevati da se u svakoj kategoriji dosegne većina u broju zahvaćenih strana. Države članice trebale bi moći utvrditi pravila u odnosu na zahvaćene strane s pravom glasa, koje to pravo pravilno ne iskorištavaju ili koje nemaju zastupnika, kao što su pravila kojima se tim zahvaćenim stranama omogućuje da ih se uzme u obzir za prag sudjelovanja ili pri izračunu većine. Države članice trebale bi također moći predvidjeti prag sudjelovanja pri glasovanju.

(48)  Potrebno je da pravosudno ili upravno tijelo potvrdi plan restrukturiranja kako bi se osiguralo da je smanjenje prava vjerovnika ili interesa nositelja udjela proporcionalno prednostima restrukturiranja i da oni imaju pristup djelotvornom pravnom lijeku. Potvrda je osobito potrebna: ako su zahvaćene strane nesuglasne; ako plan restrukturiranja sadržava odredbe o novom financiranju; ili ako plan uključuje gubitak više od 25 % radne snage. Države članice trebale bi međutim moći predvidjeti da je potvrda od strane pravosudnog ili upravnog tijela potrebna i u drugim slučajevima. Potvrda plana koji uključuje gubitak više od 25 % radne snage trebala bi biti potrebna samo ako se nacionalnim pravom omogućuje da se okvirima za preventivno restrukturiranje predvide mjere koje imaju izravan učinak na ugovore o radu.

(49)  Države članice trebale bi osigurati da je pravosudno ili upravno tijelo u mogućnosti odbiti plan ako se ustanovi da se njime smanjuju prava nesuglasnih vjerovnika ili nositelja udjela na razinu koja je niža od onoga što bi razumno mogli očekivati da će primiti u slučaju likvidacije poslovanja dužnika, djelomičnom likvidacijom ili prodajom kao društva koje trajno posluje, ▌ovisno o konkretnim okolnostima svakog dužnika, ili na razinu koja je niža od onoga što bi razumno mogli očekivati u slučaju sljedećeg najboljeg alternativnog scenarija u slučaju da plan restrukturiranja nije potvrđen. Međutim, ako se plan potvrdi putem nadglasavanja među kategorijama, trebalo bi navesti mehanizam zaštite koji je u takvom scenariju upotrijebljen. Ako države članice odluče provesti procjenu dužnika kao društva koje trajno posluje, tom bi vrijednošću trebalo uzeti u obzir dugoročno poslovanje dužnika, za razliku od likvidacijske vrijednosti. Vrijednost društva koje trajno posluje u pravilu je viša od ▌ likvidacijske vrijednosti jer se temelji na pretpostavci da poslovanje nastavlja s aktivnostima uz minimalno ometanje, ima povjerenje financijskih vjerovnika, dioničara i klijenata, nastavlja stvarati prihode i ograničava utjecaj na radnike.

(50)  Pravosudno ili upravno tijelo trebalo bi provesti test najboljeg interesa vjerovnika samo ako se plan restrukturiranja osporava na toj osnovi, kako bi se izbjeglo obavljanje procjene za svaki predmet, a države članice trebale bi moći predvidjeti ispitivanje po službenoj dužnosti ostalih uvjeta potrebnih za potvrdu. Države članice trebale bi moći dodati druge uvjete koje je potrebno ispuniti kako bi se potvrdio plan restrukturiranja, poput odgovarajuće zaštite nositelja udjela. Pravosudna ili upravna tijela trebala bi moći odbiti potvrditi planove restrukturiranja u kojima ne postoje razumni izgledi za sprečavanje nesolventnosti dužnika ili osiguravanje održivosti poslovanja. Međutim, od država članica ne bi se trebalo zahtijevati da osiguraju odvijanje takve procjene po službenoj dužnosti.

(51)  Obavješćivanje svih zahvaćenih strana trebalo bi biti jedan od uvjeta za potvrdu plana restrukturiranja. Države članice trebale bi moći definirati oblik obavješćivanja, utvrditi trenutak obavješćivanja te utvrditi odredbe o postupanju s nepoznatim tražbinama u pogledu obavješćivanja. Države članice također bi trebale moći predvidjeti da se nezahvaćene strane mora obavješćivati o planu restrukturiranja.

(52)  Trebalo bi smatrati da je test „najboljeg interesa vjerovnika” zadovoljen ako nijedan nesuglasni vjerovnik planom restrukturiranja nije doveden u nepovoljniji položaj, nego što bi to bilo u slučaju likvidacije, bilo ▌ djelomične likvidacije ili prodaje kao društva koje trajno posluje, ili u slučaju sljedećeg najboljeg alternativnog scenarija ako se plan restrukturiranja ne potvrdi. Države članice trebale bi moći odabrati jedan od tih pragova pri provedbi testa najboljeg interesa vjerovnika u nacionalnom pravu. To ispitivanje trebalo bi se primjenjivati u svakom slučaju ako se plan treba potvrditi da bi bio obvezujući za nesuglasne vjerovnike ili, ovisno o slučaju, nesuglasne kategorije vjerovnika. Kao posljedica testa najboljeg interesa vjerovnika, ako javni institucijski vjerovnici imaju privilegirani status u skladu s nacionalnim pravom, države članice mogle bi predvidjeti da se planom ne može nametnuti potpuno ili djelomično ukidanje tražbina tih vjerovnika.

(53)  Iako bi se plan restrukturiranja uvijek trebao donijeti ako potrebna većina u svakoj zahvaćenoj kategoriji podržava plan, plan restrukturiranja koji ne podržava potrebna većina u svakoj zahvaćenoj kategoriji moglo bi i dalje potvrditi pravosudno ili upravno tijelo na prijedlog dužnika ili uz dužnikovu suglasnost. U slučaju pravne osobe države članice trebale bi moći odlučiti treba li se u svrhu donošenja ili potvrđivanja plana restrukturiranja dužnik shvatiti kao upravni odbor pravne osobe ili određena većina dioničara ili nositelja udjela. Kako bi plan bio potvrđen u slučaju nadglasavanja među kategorijama, trebala bi ga podržati većina kategorija zahvaćenih strana koje glasuju. Barem jedna od tih kategorija trebala bi biti kategorija osiguranih vjerovnika ili nadređena u odnosu na kategoriju uobičajenih neosiguranih vjerovnika.

(54)  Trebalo bi biti moguće da se, ako većina kategorija koje glasaju ne podržava plan restrukturiranja, plan ipak može potvrditi ako ga podržava barem jedna od zahvaćenih ili ugroženih kategorija vjerovnika koja nakon procjene dužnika kao društva koje trajno posluje primi uplatu ili zadrži interes, ili, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, za koju se može razumno pretpostaviti da prima uplatu ili zadržava interes ako se u skladu s nacionalnim pravom primjenjuje uobičajeno rangiranje likvidacijskih prioriteta.

U takvom slučaju države članice trebale bi moći povećati broj kategorija koje su potrebne za odobrenje plana, a da nužno ne zahtijevaju da bi sve te kategorije, nakon procjene dužnika kao društva koje trajno posluje, trebale primiti uplatu ili zadržati interes u skladu s nacionalnim pravom. Države članice, međutim, ne bi trebale zahtijevati suglasnost svih kategorija. U skladu s tim, ako postoje samo dvije kategorije vjerovnika, suglasnost najmanje jedne kategorije trebalo bi smatrati dostatnim ako su ispunjeni drugi uvjeti za primjenu nadglasavanja među kategorijama. Za vjerovnike bi se trebalo smatrati da su ugroženi ako postoji smanjenje vrijednosti njihovih tražbina.

(55)  U slučaju nadglasavanja među kategorijama države članice trebale bi osigurati da nesuglasnim kategorijama zahvaćenih vjerovnika nije nepravedno nanesena šteta u skladu s predloženim planom te bi takvim nesuglasnim kategorijama trebale osigurati dostatnu zaštitu. Države članice trebale bi moći zaštititi nesuglasnu kategoriju zahvaćenih vjerovnika osiguravanjem da se ona tretira barem jednako povoljno kao i bilo koja druga kategorija koja je jednako rangirana i povoljnije nego bilo koja njoj podređena kategorija. Države članice mogle bi kao alternativno rješenje zaštititi nesuglasnu kategoriju zahvaćenih vjerovnika osiguravanjem da takva nesuglasna kategorija bude u potpunosti namirena ako podređena kategorija primi bilo kakvu raspodjelu ili zadrži bilo kakav interes prema planu restrukturiranja („pravilo apsolutnog prioriteta”). Države članice trebale bi imati diskrecijsko pravo u provedbi koncepta namirenja u potpunosti, među ostalim u pogledu vremena isplate, pod uvjetom da je zaštićena glavnica tražbine i, u slučaju osiguranih vjerovnika, vrijednost kolaterala. Države članice također bi trebale moći odlučiti o izboru istovrijednih sredstava kojima bi se izvorna tražbina mogla u potpunosti namiriti.

(56)  Države članice trebale bi moći odstupiti od pravila apsolutnog prioriteta, primjerice kada se smatra pravednim da nositelji udjela zadrže određene interese prema planu unatoč tome što je nadređena kategorija obvezna prihvatiti smanjenje svojih tražbina, ili da glavni dobavljači obuhvaćeni odredbom o zastoju pojedinačnih radnji ovrhe budu isplaćeni prije nadređenih kategorija vjerovnika. Države članice trebale bi moći izabrati koji će od gore navedenih mehanizama zaštite uspostaviti.

(57)  Iako bi legitimni interesi dioničara ili ostalih nositelja udjela trebali biti zaštićeni, države članice trebale bi osigurati da oni ne mogu neopravdano sprečavati donošenje planova restrukturiranja kojima bi se vratila održivost dužnika. Države članice trebale bi moći taj cilj postići na različite načine, na primjer tako da nositeljima udjela ne daju pravo glasa o planu restrukturiranja i da ne uvjetuju donošenje plana restrukturiranja ▌ pristankom nositelja udjela koji nakon procjene poduzeća ne bi primili nikakvu uplatu ili drugu naknadu ako bi se primjenjivalo uobičajeno rangiranje likvidacijskih prioriteta. ▌Međutim, kada nositelji udjela imaju pravo glasa o planu restrukturiranja, pravosudno ili upravno tijelo trebalo bi moći potvrditi plan primjenom pravila nadglasavanja među kategorijama, bez obzira na neslaganje jedne ili više kategorija nositelja udjela. Države članice koje isključuju nositelje udjela iz glasovanja ne bi trebale biti dužne primjenjivati pravilo apsolutnog prioriteta u odnosu između vjerovnika i nositelja udjela.

Drugi mogući način osiguravanja da nositelji udjela neopravdano ne sprečavaju donošenje planova restrukturiranja bilo bi osiguravanje da mjere restrukturiranja koje izravno utječu na prava nositelja udjela i koje treba odobriti glavna skupština dioničara u okviru prava trgovačkih društava ne podliježu zahtjevima za neopravdano veliku potrebnu većinu te da nositelji udjela nemaju nadležnost u odnosu na mjere restrukturiranja kojima se izravno ne utječe na njihova prava.

(58)  Nekoliko kategorija nositelja udjela može biti potrebno kada postoje različite kategorije vlasničkih udjela s različitim pravima. Nositelji udjela u MSP-ovima koji nisu samo ulagači, već i vlasnici poduzeća te doprinose poduzeću na druge načine, poput stručnosti u upravljanju, možda ne bi imali poticaja za restrukturiranje pod takvim uvjetima. Zbog tog bi razloga nadglasavanje među kategorijama za dužnike koji su MSP-ovi trebalo ostati neobvezno.

(59)  Plan restrukturiranja trebao bi, u svrhu njegove provedbe, omogućivati nositeljima udjela u MSP-ovima da doprinesu restrukturiranju u nenovčanom obliku, na primjer iskustvom, ugledom ili poslovnim kontaktima.

(60)  Tijekom postupaka preventivnog restrukturiranja radnici bi trebali imati punu zaštitu prema radnom pravu. Ovom se Direktivom osobito ne bi smjelo dovoditi u pitanje prava radnika zajamčena direktivama Vijeća 98/59/EZ(14) i 2001/23/EZ(15) te direktivama 2002/14/EZ(16), 2008/94/EZ(17) i 2009/38/EZ(18) Europskog parlamenta i Vijeća. Obveze koje se tiču obavješćivanja radnika i savjetovanja s njima prema nacionalnom pravu kojim se prenose navedene direktive ostaju u potpunosti nepromijenjene. To uključuje obveze obavješćivanja predstavnika radnika i savjetovanja s njima o odluci da se upotrijebi okvir za preventivno restrukturiranje u skladu s Direktivom 2002/14/EZ.

(61)  Radnicima i njihovim predstavnicima trebalo bi pružiti sve informacije koje se odnose na predloženi plan o restrukturiranju, u mjeri u kojoj je to predviđeno pravom Unije, kako bi im se omogućila provedba detaljne procjene različitih ishoda. Nadalje, radnici i njihovi predstavnici trebali bi biti uključeni u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se ispunili zahtjevi u vezi sa savjetovanjem utvrđeni u pravu Unije. S obzirom na to da je potrebno osigurati primjerenu zaštitu radnika, države članice trebale bi biti obvezne sve nepodmirene tražbine radnika izuzeti iz ▌ zastoja pojedinačnih radnji ovrhe neovisno o tome jesu li te tražbine nastale prije ili nakon odobrenja zastoja. Zastoj ovrhe nepodmirenih tražbina radnika trebao biti dopušten samo za iznose i za razdoblje za koje je isplata takvih tražbina na sličnoj razini učinkovito zajamčena drugim sredstvima prema nacionalnom pravu ▌. Ako su nacionalnim pravom predviđena ograničenja odgovornosti jamstvenih institucija, bilo u pogledu duljine jamstva ili iznosa plaćenog radnicima, radnici bi trebali moći ostvariti bilo koji manjak svojih tražbina u odnosu na poslodavca čak i tijekom razdoblja zastoja. Države članice bi kao alternativno rješenje trebale moći isključiti tražbine radnika iz područja primjene okvira za preventivno restrukturiranje i predvidjeti njihovu zaštitu u okviru nacionalnog prava.

(62)  Ako plan restrukturiranja obuhvaća prijenos dijela poduzeća ili poslovanja, prava radnika koja proizlaze iz ugovora o radu ili iz radnog odnosa, osobito pravo na plaće, trebala bi biti zaštićena u skladu s člancima 3. i 4. Direktive 2001/23/EZ, ne dovodeći u pitanje posebna pravila koja se primjenjuju na postupke u slučaju nesolventnosti prema članku 5. te direktive te posebno mogućnosti predviđene člankom 5. stavkom 2. te direktive. Ovom Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje prava na obavješćivanje i savjetovanje, koja se jamče Direktivom 2002/14/EZ, među ostalim o odlukama koje vjerojatno dovode do znatnih promjena u organizaciji rada ili ugovornih odnosa s ciljem postizanja dogovora o tim odlukama. Nadalje, u skladu s ovom Direktivom radnici na čije tražbine utječe plan restrukturiranja trebali bi imati pravo glasa u vezi s planom. U svrhu glasovanja o planu restrukturiranja, države članice trebale bi moći odlučiti smjestiti radnike u zasebnu kategoriju u odnosu na ostale kategorije vjerovnika.

(63)  Pravosudna ili upravna tijela trebala bi odlučivati o procjeni poslovanja koje je u postupku likvidacije ili u sljedećem najboljem alternativnom scenariju, u slučaju da plan restrukturiranja nije potvrđen, samo u slučaju da nesuglasna zahvaćena strana osporava plan restrukturiranja. To ne bi trebalo sprečavati države članice u provođenju procjen u drugom kontekstu, u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, takva odluka trebala bi se moći sastojati i od odobrenja procjene od strane stručnjaka ili procjene koju su dužnik ili neka druga strana podnijeli u ranijoj fazi procesa. Ako se donese odluka o provođenju procjene, države članice trebale bi moći predvidjeti posebna pravila, koja ne ulaze u opće građansko postupovno pravo, za potrebe procjene u slučajevima restrukturiranja i s ciljem osiguravanja njezine brze provedbe. Ova Direktiva ni na koji način ne bi smjela utjecati na pravila o teretu dokazivanja u okviru nacionalnog prava u slučaju procjene.

(64)  Obvezujući učinci plana restrukturiranja trebali bi biti ograničeni na zahvaćene strane koje su bile uključene u donošenje plana. Države članice trebale bi moći odrediti što podrazumijeva uključivanje vjerovnika, među ostalim u slučaju nepoznatih vjerovnika ili vjerovnika budućih tražbina. Države članice trebale bi na primjer moći odlučiti o načinu postupanja s vjerovnicima koji su bili propisno obaviješteni, ali nisu sudjelovali u postupcima.

(65)  Zainteresirane zahvaćene strane trebale bi moći podnijeti žalbu na odluku o potvrdi plana restrukturiranja koju je donijelo upravno tijelo. Države članice također bi trebale moći uvesti mogućnost podnošenja žalbe na odluku o potvrdi plana restrukturiranja koju je donijelo pravosudno tijelo. Međutim, kako bi se osigurala učinkovitost plana, smanjila nesigurnost i izbjegle neopravdane odgode, žalbe u pravilu ne bi trebale imati suspenzivan učinak te stoge ne bi trebale sprečavati provedbu plana restrukturiranja. Države članice trebale bi moći odrediti i ograničiti razloge za žalbu. U slučaju žalbe na odluku o potvrdi plana države članice trebale bi moći pravosudnim tijelima dozvoliti izdavanje prethodne ili privremene odluke kojom bi se zaštitilo izvršavanje i provedba plana od posljedica prihvaćanja žalbe u tijeku. U slučaju da je žalba prihvaćena, pravosudna ili upravna tijela trebala bi kao alternativu ukidanju plana moći razmotriti izmjenu plana, ako države članice predviđaju takvu mogućnost, kao i potvrdu plana bez izmjena. Strane bi trebale moći predložiti izmjene plana ili o njima glasovati, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev pravosudnog tijela. Države članice također bi mogle predvidjeti naknadu za novčane gubitke strane čija žalba je prihvaćena. U slučaju da pravosudno tijelo odluči da žalba ima suspenzivan učinak, trebalo bi biti moguće nacionalnim pravom urediti pitanja potencijalnog novog zastoja ili produljenja zastoja.

(66)  Uspjeh plana restrukturiranja često ovisi o tome ▌je li financijska pomoć pružena dužniku kao podrška, kao prvo, odvijanju poslovanja tijekom pregovora o restrukturiranju i, kao drugo, provedbi plana restrukturiranja nakon njegove potvrde. Financijsku pomoć trebalo bi tumačiti u širokom smislu, uključujući osiguravanje novčanih sredstava ili jamstava trećih strana i pružanje zaliha, inventara, sirovina i komunalnih usluga, na primjer odobravanjem duljeg razdoblja otplate dužniku. Privremeno financiranje i novo financiranje trebalo bi stoga biti isključeno iz tužbi radi pobijanja dužnikovih radnji kojima se takvo financiranje pokušava proglasiti ništavim, pobojnim ili neizvršivim jer je to radnja koja štetno utječe na vjerovnike u kontekstu naknadnih postupaka u slučaju nesolventnosti.

(67)  Nacionalnim propisima o nesolventnosti kojima su predviđene tužbe radi pobijanja dužnikovih radnji za privremeno i novo financiranje ili kojima je predviđeno da novi davatelji kredita mogu podlijegati građanskopravnim, administrativnim ili kaznenim sankcijama zbog davanja kredita dužnicima u financijskim poteškoćama moglo bi se ugroziti dostupnost financiranja koje je potrebno za uspješne pregovore i provedbu plana restrukturiranja. Ovom se Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje ostale razloge za proglašavanje novog ili privremenog financiranja ništavim, pobojnim ili neizvršivim, niti pokretanje postupaka građanskopravne, kaznene ili upravne odgovornosti za pružatelje takvog financiranja, kako je utvrđeno nacionalnim pravom. Ti ostali razlozi mogli bi među ostalim uključivati prijevaru, lošu namjeru, određeni tip odnosa među stranama koji bi mogao biti povezan sa sukobom interesa, poput transakcija među povezanim stranama ili između dioničara i društva te transakcija u kojima je strana zaprimila vrijednost ili kolateral na koji nije imala pravo u vrijeme transakcije ili na način koji nije bio ispravan.

(68)  Pri pružanju privremenog financiranja strane ne znaju hoće li plan restrukturiranja u konačnici biti potvrđen. Stoga države članice ne bi trebale biti obvezne ograničiti zaštitu privremenog financiranja na slučajeve u kojima plan donose vjerovnici ili potvrđuje pravosudno ili upravno tijelo ▌. Da bi se izbjegle potencijalne zlouporabe, zaštićeno bi trebalo biti samo financiranje koje je opravdano i hitno potrebno za nastavak rada ili opstanak poslovanja dužnika ili za očuvanje ili poboljšanje vrijednosti tog poslovanja dok se čeka na potvrdu tog plana. Osim toga, ovom se Direktivom ne bi trebalo sprečavati države članice da uvedu mehanizam prethodne kontrole za privremeno financiranje. Države članice trebale bi moći ograničiti zaštitu za novo financiranje na one slučajeve u kojima je pravosudno ili upravno tijelo potvrdilo plan, a za privremeno financiranje na slučajeve u kojima je ono predmet prethodne kontrole. Mehanizam prethodne kontrole za privremeno financiranje ili druge transakcije mogao bi izvršavati upravitelj u području restrukturiranja, odbor vjerovnika ili pravosudno ili upravno tijelo. Zaštita od tužbi radi pobijanja dužnikovih radnji i zaštita od osobne odgovornosti minimalna su jamstva koja bi trebalo odobriti za privremeno financiranje i novo financiranje. Međutim, poticanje novih davatelja kredita da preuzmu povećani rizik ulaganja u održivog dužnika u financijskim poteškoćama moglo bi zahtijevati daljnje poticaje poput davanja prednosti takvom financiranju barem u odnosu na neosigurane tražbine u daljnjim postupcima u slučaju nesolventnosti.

(69)  Kako bi se promicala kultura kojom se potiče rano preventivno restrukturiranje, poželjno je da transakcije koje su opravdane i hitno potrebne za pregovore ili provedbu plana restrukturiranja također budu zaštićene od tužbi radi pobijanja dužnikovih radnji u daljnjim postupcima u slučaju nesolventnosti. Pravosudna ili upravna tijela trebala bi moći, pri određivanju jesu li troškovi i naknade opravdani i hitno potrebni, na primjer razmotriti predviđanja i procjene dostavljene zahvaćenim stranama, odboru vjerovnika, upravitelju u području restrukturiranja ili samom pravosudnom ili upravnom tijelu. S tim ciljem države članice također bi trebale moći zahtijevati da dužnici dostave i ažuriraju relevantne procjene. Takva bi zaštita trebala povećati sigurnost u pogledu transakcija s poduzećima za koja se zna da su u financijskim poteškoćama te ukloniti strah vjerovnika i ulagača da bi se sve takve transakcije mogle proglasiti ništavima u slučaju neuspješnog restrukturiranja. Države članice trebale bi moći odrediti trenutak, koji prethodi pokretanju postupka preventivnog restrukturiranja i odobravanju zastoja pojedinačnih radnji ovrhe, od kojeg naknade i troškovi pregovaranja, donošenja, potvrđivanja ili traženja profesionalnih savjeta za plan restrukturiranja počinju biti zaštićeni od tužbi radi pobijanja dužnikovih radnji. U slučaju ostalih plaćanja i izdataka te zaštite isplaćivanja plaća radnicima, ta početna točka mogla bi također biti odobravanje zastoja ili pokretanje postupka preventivnog restrukturiranja.

(70)  Kako bi se dodatno promicalo preventivno restrukturiranje, važno je osigurati da direktori ne budu obeshrabreni u opravdanom poslovnom prosuđivanju ili poduzimanju opravdanih trgovačkih rizika, posebno ako bi to popravilo izglede za restrukturiranje potencijalno održivih poduzeća. Ako je društvo u financijskim poteškoćama, direktori bi trebali poduzeti korake kako bi se minimizirali gubici i izbjegla nesolventnost, kao što su: ▌ traženje stručnog savjeta, uključujući savjete o restrukturiranju i nesolventnosti, primjerice uporabom alata za rano upozoravanje gdje je to primjenjivo; zaštita imovine društva kako bi se maksimizirala vrijednost i izbjegao gubitak ključne imovine; razmatranje strukture i funkcija poslovanja kako bi se ispitala održivost i smanjili rashodi; izbjegavanje onih vrsta transakcija društva koje bi mogle biti podložne pobijanjima dužnikovih radnji, osim ako postoji odgovarajuća poslovna opravdanost; nastavak trgovanja u okolnostima u kojima je to prikladno da bi se maksimizirala vrijednost poduzeća kao društva koje trajno posluje; održavanje pregovora s vjerovnicima i pokretanje postupaka preventivnog restrukturiranja.

(71)  Kada dužniku prijeti nesolventnost, važno je zaštititi i legitimne interese vjerovnika od odluka uprave koje mogu utjecati na ustrojstvo dužnikove imovine, posebno kada bi te odluke mogle dovesti do daljnjeg smanjenja vrijednosti imovine na raspolaganju za restrukturiranje ili za distribuciju vjerovnicima. Stoga je potrebno osigurati da u tim okolnostima direktori izbjegavaju sve namjerne radnje ili radnje iz krajnje nepažnje koje bi rezultirale osobnom dobiti nauštrb dionika te da izbjegavaju pristanak na transakcije ispod tržišne cijene ili poduzimanje radnji koje dovode do davanja nepoštenog povlaštenog položaja jednom ili više dionika. Države članice trebale bi moći provesti odgovarajuće odredbe ove Direktive osiguravanjem da pravosudna ili upravna tijela pri procjeni odgovornosti direktora za povredu dužnosti brižnog postupanja uzmu u obzir pravila o dužnostima direktora utvrđena u ovoj Direktivi. Cilj ove Direktive nije uvođenje hijerarhije među različitim stranama čiji se interesi trebaju uzeti u obzir. Međutim, države članice trebale bi moći odlučiti o uspostavi takve hijerarhije. Ovom Direktivom ne bi se trebala dovoditi u pitanje nacionalna pravila država članica o postupcima donošenja oduka u trgovačkom društvu.

(72)  Kod poduzetnika koji obavljaju trgovačku, poslovnu ili obrtničku djelatnost ili se bave slobodnim zanimanjem ili su samozaposlene osobe može postojati opasnost od nesolventnosti. Razlike među državama članicama u pogledu prilika za novi početak mogle bi potaknuti prezadužene ili nesolventne poduzetnike da se premjeste u državu članicu različitu od države članice u kojoj imaju poslovni nastan kako bi iskoristili kraća razdoblja otpusta ili pogodnije uvjete za otpust, što dovodi do dodatne pravne nesigurnosti i troškova za vjerovnike pri naplati njihovih tražbina. Nadalje, posljedice nesolventnosti, a posebno društvena stigma, pravne posljedice poput zabrane osnivanja i obavljanja poduzetničke djelatnosti poduzetnicima i stalna nemogućnost otplate dugova predstavljaju značajne prepreke poduzetnicima koji nastoje uspostaviti poslovanje ili dobiti drugu priliku, čak i ako dokazi pokazuju da poduzetnici koji su postali nesolventni imaju više šansi za uspjeh iz sljedećeg pokušaja.

(73)  Stoga bi trebalo poduzeti korake kako bi se smanjili negativni učinci prezaduženosti ili nesolventnosti na poduzetnike, posebno omogućivanjem potpunog otpusta duga nakon određenog razdoblja te ograničavanjem trajanja naredbi o zabrani koje se izdaju u odnosu na prezaduženost ili nesolventnost dužnika. Pojam „nesolventnosti” trebalo bi definirati nacionalnim pravom i ona bi mogla postojati u obliku prezaduženosti. Pojam „poduzetnika” u smislu ove Direktive ne bi trebao utjecati na položaj rukovoditelja ili direktora društva, koje bi trebalo tretirati u skladu s nacionalnim pravom. Države članice također bi trebale moći odlučiti o načinima pristupa otpustu, među ostalim o mogućnosti da dužnik zatraži otpust.

(74)  Države članice trebale bi moći predvidjeti mogućnost prilagodbe obveza otplate nesolventnih poduzetnika u slučaju da je došlo do znatne promjene u njihovoj financijskoj situaciji, neovisno o tome radi li se o njezinom poboljšanju ili pogoršanju. Ovom Direktivom ne bi se trebalo zahtijevati da plan otplate podržava većina vjerovnika. Države članice trebale bi moći predvidjeti da se poduzetnike ne sprečava da započnu novu djelatnost u istom ili različitom području tijekom provedbe plana otplate.

(75)  Otpust duga trebao bi biti dostupan u postupcima koji uključuju plan otplate, realizaciju imovine ili njihovu kombinaciju. Države članice pri provedbi tih pravila trebale bi moći slobodno odabrati jednu od tih opcija. Ako je u okviru nacionalnog prava na raspolaganju više od jednog postupka koji vode do otpusta duga, države članice trebale bi osigurati da se najmanje jednim od tih postupaka nesolventnim poduzetnicima pruži mogućnost potpunog otpusta duga unutar razdoblja koje nije dulje od tri godine. U slučaju postupaka u kojima se kombinira realizacija imovine i plan otplate, razdoblje otpusta trebalo bi početi najkasnije od datuma kada sud potvrdi plan otplate ili od datum početka provedbe plana, na primjer od prve rate u okviru plana, ali bi moglo započeti i ranije, primjerice kada se donese odluka o pokretanju postupka.

(76)  U postupcima koji ne uključuju plan otplate razdoblje otpusta trebalo bi početi najkasnije od datuma kada pravosudno ili upravno tijelo donese odluku o pokretanju postupka ili od datuma uspostave nesolvencijske mase. Za potrebe izračuna trajanja razdoblja otpusta u okviru ove Direktive države članice trebale bi moći predvidjeti da pojam „pokretanje postupka” ne obuhvaća preliminarne mjere, poput mjera očuvanja ili imenovanja preliminarnog upravitelja u slučaju nesolventnosti, osim ako se takvim mjerama omogućuje realizacija imovine, uključujući raspolaganje imovinom i njezinu raspodjelu vjerovnicima. Uspostava nesolvencijske mase ne bi nužno trebala za sobom povlačiti formalnu odluku ili potvrdu od strane pravosudnog ili upravnog tijela ako se takva odluka ne zahtijeva nacionalnim pravom te bi se mogla sastojati od podnošenja inventara imovine i obveza.

(77)  Ako postupak za provedbu otpusta od duga podrazumijeva realizaciju imovine poduzetnika, države članice ne bi trebale biti spriječene predvidjeti da se zahtjev za otpust tretira odvojeno od realizacije imovine, pod uvjetom da je takav zahtjev sastavni dio postupka za provedbu otpusta u okviru ove Direktive. Države članice trebale bi moći odlučiti o pravilima u vezi s teretom dokazivanja za izvođenje otpusta, što znači da bi trebalo biti moguće od poduzetnika zakonski zahtijevati da dokažu ispunjavanje svojih obveza.

(78)  Potpuni otpust duga ili prestanak zabrana nakon ▌razdoblja koje nije dulje od tri godine nije primjereno u svim okolnostima i stoga bi moglo biti potrebno uvesti odstupanja od tog pravila koja su opravdana razlozima utvrđenima u nacionalnom pravu. Takva bi se odstupanja primjerice trebala uvesti ako je dužnik nepošten ili ako je postupao u lošoj namjeri. Ako nacionalnim pravom u odnosu na poduzetnike nije predviđena presumpcija poštenja i dobre vjere, teretom dokazivanja njihova poštenja i dobre vjere ne bi im trebalo nepotrebno otežati ulazak u postupak.

(79)  Pri utvrđivanju je li poduzetnik bio nepošten, pravosudna ili upravna tijela mogla bi uzeti u obzir okolnosti poput: prirode i razmjera duga; vremena kada je dug nastao; napora poduzetnika da plati dug i ispuni pravne obveze, uključujući javne zahtjeve u vezi s licenciranjem i potrebu za valjanim knjigovodstvom; radnji koje je poduzetnik poduzimao da onemogući primjenu postupka vjerovnika; ispunjenja dužnosti ako postoji vjerojatnost nesolventnosti kojima podliježu poduzetnici koji su direktori trgovačkog društva; te poštovanja prava Unije i nacionalnog prava u području tržišnog natjecanja i rada. Trebalo bi biti moguće uvesti odstupanja i ako poduzetnik nije postupio u skladu s određenim pravnim obvezama, uključujući obveze maksimiziranja povrata vjerovnicima koje bi mogle biti u obliku opće obveze generiranja dohotka ili imovine. Nadalje, trebalo bi biti moguće uvesti posebna odstupanja ako je potrebno jamčiti ravnotežu između prava dužnika i prava jednog ili više vjerovnika, primjerice ako je vjerovnik fizička osoba kojoj je potrebna veća zaštita nego dužniku.

(80)  Odstupanje bi također moglo biti opravdano ako troškovi postupka koji vode do otpusta duga, uključujući pristojbe pravosudnih i upravnih tijela i upravitelja u nisu pokriveni. Države članice trebale bi moći predvidjeti da se prednosti tog otpusta mogu opozvati ako se na primjer financijsko stanje dužnika znatno poboljša zbog neočekivanih okolnosti, poput dobitka na lutriji, ili dobivanja nasljedstva ili donacije. Države članice ne bi trebale biti spriječene predvidjeti dodatna odstupanja u precizno određenim okolnostima i kada je to opravdano.

(81)  U slučaju postojanja opravdanog razloga na temelju nacionalnog prava moglo bi biti primjereno ograničiti mogućnost otpusta za određene kategorije duga. Države članice trebale bi moći isključiti osigurane dugove iz prihvatljivosti za otpust samo do vrijednosti kolaterala kako je određeno nacionalnim pravom, a ostatak duga trebalo bi tretirati kao neosigurani dug. Države članice trebale bi moći isključiti dodatne kategorije duga kada je to opravdano.

(82)  Države članice trebale bi moći predvidjeti da pravosudna ili upravna tijela mogu po službenoj dužnosti ili na zahtjev osobe s legitimnim interesom provjeravati jesu li poduzetnici ispunili uvjete za dobivanje potpunog otpusta duga.

(83)  Ovom Direktivom ne bi trebalo spriječiti države članice da, ako je poduzetniku kao rezultat naredbe o zabrani uskraćena ili opozvana dozvola ili licencija da nastavi s obavljanjem obrtničke, poslovne, trgovačke ili profesionalne djelatnosti, od njega zahtijevaju podnošenje novog zahtjeva za dobivanje nove dozvole ili licencije nakon isteka te zabrane. Ako tijelo države članice donese odluku koja se odnosi na posebno nadziranu djelatnost, trebalo bi biti moguće također uzeti u obzir, čak i nakon isteka razdoblja zabrane, činjenicu da je nesolventni poduzetnik postigao otpust duga u skladu s ovom Direktivom.

(84)  Osobni dugovi i dugovi koji proizlaze iz poslovanja koji se ne mogu razumno razdvojiti, primjerice ako je imovina upotrijebljena tijekom obavljanja poslovne djelatnosti poduzetnika kao i izvan te djelatnosti, trebali bi se tretirati u jedinstvenom postupku. Ako države članice predvide da se na takve dugove primjenjuju različiti postupci u slučaju nesolventnosti, potrebno je koordinirati te postupke. Ovom Direktivom ne bi se trebala dovoditi u pitanje mogućnost da države članice odluče sve dugove poduzetnika tretiraju u jedinstvenom postupku. Države članice u kojima se poduzetnicima dozvoljava nastavak poslovanja za njihov račun tijekom postupka u slučaju nesolventnosti ne bi trebale biti spriječene predvidjeti da takvi poduzetnici mogu podlijegati novom postupku u slučaju nesolventnosti u slučaju da takvo nastavljeno poslovanje postane nesolventno.

(85)  Potrebno je održati i poboljšati transparentnost i predvidljivost postupaka u ostvarivanju rezultata koji su povoljni za očuvanje poslovanja i za omogućavanje druge prilike poduzetnicima ili kojima se dopušta učinkovita likvidacija neodrživih poduzeća. Također je potrebno smanjiti predugo trajanje postupaka u slučaju nesolventnosti u brojnim državama članicama, što za posljedicu ima pravnu nesigurnost za vjerovnike i ulagače te niske stope naplate. Konačno, s obzirom na poboljšane mehanizme suradnje između sudova i upravitelja u prekograničnim slučajevima koji su uspostavljeni Uredbom (EU) 2015/848, stručnost svih uključenih aktera potrebno je dovesti na usporedivo visoku razinu širom Unije. Da bi se postigli ti ciljevi, države članice trebale bi osigurati da su članovi pravosudnih i upravnih tijela, koji se bave postupcima koji se odnose na preventivno restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga, prikladno osposobljeni te da imaju potrebno stručno znanje za obavljanje svojih dužnosti. Takvo osposobljavanje i stručno znanje mogli bi se steći i tijekom obavljanja dužnosti člana pravosudnog ili upravnog tijela ili, prije imenovanja na takvu dužnost, tijekom obavljanja neke druge relevantne dužnosti.

(86)  Takvim osposobljavanjem i stručnim znanjem trebalo bi se omogućiti učinkovito donošenje odluka s potencijalno značajnim gospodarskim i društvenim učinkom te ne bi trebalo podrazumijevati da se članovi pravosudnog tijela trebaju baviti isključivo predmetima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga. Države članice trebale bi osigurati da se postupci koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga mogu provoditi na učinkovit i brz način. Ciljeve postizanja pravne sigurnosti i učinkovitosti postupaka na učinkovit bi se način ▌ostvarilo osnivanjem specijaliziranih sudova ili komora ili imenovanjem specijaliziranih sudaca u skladu s nacionalnim pravom te koncentriranjem nadležnosti na ograničen broj pravosudnih ili upravnih tijela. Države članice ne bi trebale biti obvezne zahtijevati da postupci koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga trebaju imati prednost nad ostalim postupcima.

(87)  Države članice također bi trebale osigurati da su ▌upravitelji u području restrukturiranja, nesolventnosti i otpusta duga koje su imenovala pravosudna ili upravna tijela („upravitelji”) prikladno osposobljeni, da su imenovani na transparentan način uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem učinkovitih postupaka, da ih se nadzire u provođenju njihovih zadaća i da svoje zadaće izvršavaju s integritetom. Važno je da se upravitelji pridržavaju standarda za takve zadaće, kao što je pokrivenost osiguranjem od profesionalne odgovornosti. Upravitelji bi mogli steći odgovarajuće osposobljavanje, kvalifikacije i stručnost i tijekom obavljanja profesije. Države članice ne bi trebale biti obvezne same osigurati potrebno osposobljavanje, nego bi to mogla osiguravati primjerice strukovna udruženja ili druga tijela. Upravitelji u slučaju nesolventnosti kako su definirani u Uredbi (EU) 2015/848 trebali bi biti obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive.

(88)  Ovom Direktivom ne bi trebalo sprečavati države članice da predvide da upravitelje odabire dužnik, vjerovnici ili odbor vjerovnika s popisa ili iz udruženja koje je prethodno odobrilo pravosudno ili upravno tijelo. Dužniku, vjerovnicima ili odboru vjerovnika moglo bi se u odabiru upravitelja pružiti prostor za slobodnu procjenu u pogledu stručnog znanja i iskustva upravitelja općenito i u pogledu zahtjeva konkretnog slučaja. Dužnici koji su fizičke osobe mogli bi u potpunosti biti oslobođeni takve dužnosti. U slučajevima koji uključuju prekogranične elemente imenovanjem upravitelja trebalo bi se uzeti u obzir, među ostalim, sposobnost upravitelja da poštuje obveze iz Uredbe (EU) 2015/848 koje se odnose na komuniciranje i suradnju s upraviteljima u slučaju nesolventnosti te pravosudnim i upravnim tijelima iz drugih država članica, kao i raspoloživost njihovih ljudskih i administrativnih resursa za rješavanje potencijalno složenih slučajeva. Države članice ne bi trebale biti spriječene predvidjeti odabir upravitelja drugim načinima, kao što je nasumični odabir računalnim programom, pod uvjetom da se osigura da su iskustvo i stručno znanje upravitelja uzeti u obzir pri korištenju tih načina. Države članice trebale bi moći odlučiti o načinima podnošenja prigovora na odabir ili imenovanje upravitelja ili traženja zamjene upravitelja, na primjer putem odbora vjerovnika.

(89)  Upravitelji bi trebali podlijegati mehanizmima nadzora i regulatornim mehanizmima koji bi trebali uključivati učinkovite mjere u odnosu na odgovornost upravitelja koji nisu ispunili svoje dužnosti, poput: smanjenja naknade upravitelja; isključenja s popisa ili iz udruženja upravitelja koji mogu biti imenovani u slučajevima u postupku nesolventnosti; i prema potrebi disciplinskih, upravnih ili kaznenih sankcija. Takvim mehanizmima nadzora i regulatornim mehanizmima ne bi trebalo dovoditi u pitanje odredbe nacionalnog prava o građanskopravnoj odgovornosti za štetu nastalu kršenjem ugovornih ili neugovornih obveza. Države članice ne bi trebale biti obvezne osnovati posebna tijela ili subjekte. Države članice trebale bi osigurati da su informacije o tijelima koja provode nadzor nad upraviteljima javno dostupne. Na primjer, samo upućivanje na pravosudno ili upravno tijelo trebalo bi biti dostatna informacija. U načelu bi trebalo biti moguće postići te standarde bez potrebe za stvaranjem novih profesija ili kvalifikacija u okviru nacionalnog prava. Države članice trebale bi moći proširiti primjenu tih odredaba o osposobljavanju i nadzoru upravitelja na druge upravitelje koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom. Države članice ne bi trebale biti obvezne predvidjeti da sporovi o naknadama upravitelja trebaju imati prednost nad ostalim postupcima.

(90)  Kako bi se dodatno skratila duljina postupaka, olakšalo bolje sudjelovanje vjerovnika u postupcima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga te osiguralo slične uvjete među vjerovnicima neovisno o tome gdje se nalaze u Uniji, države članice trebale bi uvesti odredbe kojima se dužnicima, vjerovnicima, upraviteljima i pravosudnim i upravnim tijelima omogućuje korištenje elektroničkim sredstvima komunikacije ▌. Stoga bi trebalo biti moguće poduzimanje postupovnih koraka poput podnošenja zahtjeva vjerovnika za tražbine, obavješćivanja vjerovnika ili podnošenja osporavanja i žalbi elektroničkim sredstvima komunikacije. Države članice trebale bi moći osigurati da se obavijesti vjerovniku mogu dostaviti elektroničkim putem samo ako je dotični vjerovnik prethodno pristao na elektroničku komunikaciju.

(91)  Stranke u postupcima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga ne bi trebale biti obvezne koristiti se elektroničkim sredstvima komunikacije ako takvo korištenje nije obvezno u okviru nacionalnog prava, ne dovodeći u pitanje mogućnost država članica da uspostave obvezni sustav elektroničkog podnošenja i dostave pismena u postupcima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga. Države članice trebale bi moći odabrati sredstva elektroničke komunikacije. Primjeri takvih sredstava mogli bi uključivati namjenski izrađen sustav za elektronički prijenos takvih dokumenata ili upotrebu e-pošte, ne sprečavajući mogućnost da države članice uspostave značajke kojima se osigurava sigurnost elektroničkih prijenosa, poput elektroničkog potpisa, ili usluga povjerenja poput usluga elektroničke preporučene dostave, u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(19).

(92)  Važno je prikupljati pouzdane i usporedive podatke o provođenju postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga kako bi se pratila provedba i primjena ove Direktive. Stoga bi države članice trebale prikupljati i agregirati podatke koji su dovoljno detaljni, kako bi se omogućila točna ocjena funkcioniranja ove Direktive u praksi te bi navedene podatke trebale dostavljati Komisiji. Komisija bi uz pomoć odbora u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(20) trebala uspostaviti obrazac za prijenos takvih podataka Komisiji. U tom bi obrascu trebalo predvidjeti suženi popis najvažnijih ishoda postupaka koji su zajednički svim državama članicama. Na primjer, u slučaju postupka restrukturiranja, ti najvažniji ishodi mogli bi sljedeći: sud je potvrdio plan; sud nije potvrdio plan; postupci restrukturiranja pretvoreni su u postupke likvidacije ili su okončani zbog pokretanja postupka likvidacije prije nego što je sud potvrdio plan. Države članice ne bi trebale biti obvezne dostaviti raščlanjivanje po vrstama ishoda u odnosu na postupke koji završavaju prije donošenja ikakvih relevantnih mjera, ali bi umjesto toga mogle dostaviti skupnu brojku za sve postupke koji su proglašeni nedopuštenima, odbijeni su ili su povučeni prije pokretanja.

(93)  Obrascem za prijenos podataka trebalo bi predvidjeti popis mogućnosti koje bi države članice mogle uzeti u obzir pri određivanju veličine dužnika, upućivanjem na jedan ili više elemenata definicije MSP-ova i velikih poduzeća koji su zajednički svim državama članicama. Popis bi mogao uključivati mogućnost određivanje veličine dužnikâ samo na temelju broja radnika. Obrascem bi trebalo: odrediti elemente prosječnih troškova i prosječnih stopa naplate za koje bi države članice trebale moći dobrovoljno prikupiti podatke; dati smjernice u odnosu na elemente koje bi trebalo uzeti u obzir u slučaju da države članice upotrebljavaju metodu uzorkovanja, na primjer u odnosu na veličine uzorka kako bi se osigurala reprezentativnost što se tiče zemljopisne raspoređenosti, veličine dužnika i vrste industrije; i uključiti mogućnost da države članice pruže dodatne informacije koje su im dostupne, na primjer o ukupnom iznosu imovine i obveza dužnikâ.

(94)  Stabilnost financijskih tržišta čvrsto se oslanja na ugovore o financijskom kolateralu, posebno kada se kolateralno osiguranje daje u odnosu na sudjelovanje u namjenskim sustavima ili operacijama središnjih banaka i kada se središnjim drugim ugovornim stranama pružaju iznosi nadoknade. Budući da vrijednost financijskih instrumenata koji se daju kao kolateralno osiguranje može biti vrlo promjenjiva, ključno je da se njihova vrijednost brzo realizira prije opadanja. Stoga ▌bi se odredbe direktiva 98/26/EZ(21) i 2002/47/EZ(22) Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe (EU) br. 648/2012 trebale primjenjivati neovisno o odredbama ove Direktive. Državama članicama trebalo bi dopustiti izuzeće sporazuma o netiranju, uključujući sporazume o konačnom netiranju, od učinaka zastoja pojedinačnih radnji ovrhe čak i ako nisu pokriveni direktivama 98/26/EZ i 2002/47/EZ te Uredbom (EU) br. 648/2012, ako su takvi sporazumi izvršivi u skladu s propisima dotične države članice čak i ako je pokrenut postupak u slučaju nesolventnosti.

To bi moglo vrijediti za znatan broj standardiziranih sporazuma koje širom financijskih i energetskih tržišta te tržišta robe upotrebljavaju nefinancijske i financijske druge ugovorne strane. Takvim se sporazumima smanjuju sistemski rizici, posebno na tržištima izvedenica. Takvi sporazumi mogli bi stoga biti izuzeti iz ograničenja koje propisi o nesolventnosti uvode u odnosu na izvršive ugovore. U skladu s tim, državama članicama također bi trebalo dopustiti izuzeće zakonskih sporazuma o netiranju, uključujući sporazume o konačnom netiranju koji se provode od otvaranja postupaka u slučaju nesolventnosti, od učinaka zastoja pojedinačnih radnji ovrhe. Iznos koji proizlazi iz provedbe sporazuma o netiranju, uključujući sporazume o konačnom netiranju, trebao bi međutim podlijegati zastoju pojedinačnih radnji ovrhe.

(95)  Države članice koje su stranke Konvencije o međunarodnim stvarnopravnim osiguranjima na pokretnoj opremi, koja je potpisana u Cape Townu 16. studenoga 2001., i njezinih protokola trebale bi moći i dalje poštovati svoje postojeće međunarodne obveze. Odredbe ove Direktive koje se odnose na okvire preventivnog restrukturiranja trebalo bi primjenjivati uz potrebna odstupanja kako bi se osiguralo da se primjenom tih odredaba ne dovodi u pitanje primjenu te konvencije i njezinih protokola.

(96)  Učinkovitost procesa donošenja i primjene plana restrukturiranja ne bi smjela biti ugrožena pravom trgovačkih društava. Stoga bi države članice trebale moći odstupiti od zahtjeva utvrđenih Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća(23) u pogledu obveza da se sazove glavna skupština društva i ponude dionice postojećim dioničarima na temelju prava prvokupa, u onoj mjeri i razdoblju koji su potrebni kako bi se osiguralo da dioničari ne onemogućuju napore restrukturiranja zlouporabom svojih prava utvrđenih tom direktivom. Za države članice moglo bi na primjer biti potrebno odstupiti od obveze sazivanja glavne skupštine dioničara ili od uobičajenih rokova, ako uprava treba donijeti hitne mjere kako bi se sačuvala imovina društva, na primjer traženjem zastoja pojedinačnih radnji ovrhe, i u slučaju ozbiljnog i naglog gubitka upisanog kapitala i vjerojatne nesolventnosti. Odstupanje od prava trgovačkih društava moglo bi se zahtijevati i ako se planom restrukturiranja predviđa izdavanje novih dionica koje bi se prvenstveno mogle ponuditi vjerovnicima kao pretvorba duga u vlasnički udio ili smanjenje iznosa upisanog kapitala u slučaju prijenosa dijelova društva. Takva bi odstupanja trebala biti ograničenog trajanja u onoj mjeri u kojoj države članice smatraju da su takva odstupanja potrebna za uspostavu okvira za preventivno restrukturiranje. Države članice ne bi trebale biti obvezne odstupiti od prava trgovačkih društava, u potpunosti ili djelomično, za neograničeno ili ograničeno razdoblje, ako osiguraju da njihovi zahtjevi prava o trgovačkim društvima ne ugrožavaju učinkovitost procesa restrukturiranja ili ako države članice imaju druge, jednako učinkovite alate kojima se osigurava da dioničari ne mogu neopravdano sprečavati donošenje ili provedbu plana restrukturiranja kojim bi se povratila održivost poslovanja. U tom kontekstu države članice trebale bi dati posebnu važnost učinkovitosti odredaba povezanih sa zastojem pojedinačnih radnji ovrhe i potvrdom plana restrukturiranja koji ne bi smio biti nepotrebno ugrožen zahtjevima da se sazove glavna skupština dioničara ili rezultatima te skupštine. ▌

Direktivu (EU) 2017/1132 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Države članice trebale bi raspolagati prostorom za slobodnu procjenu u odnosu na odstupanja koja su potrebna u kontekstu nacionalnog prava o trgovačkim društvima, kako bi učinkovito provele ovu Direktivu, te bi također trebale moći predvidjeti slična izuzeća od Direktive (EU) 2017/1132 u slučaju postupaka u slučaju nesolventnosti koji nisu obuhvaćeni ovom Direktivom, ali kojima se omogućuje provedba mjera restrukturiranja.

(97)  Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu uspostave i daljnjih promjena obrasca za prijenos podataka. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(98)  Komisija bi trebala provesti studiju kako bi se ocijenilo je li potrebno podnošenje zakonodavnih prijedloga za rješavanje nesolventnosti osoba koje ne obavljaju trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost i koje kao potrošači u dobroj vjeri na privremenoj ili stalnoj osnovi ne mogu plaćati dugove po njihovu dospijeću. Tom studijom trebalo bi se istražiti treba li takvim osobama zajamčiti pristup osnovnoj robi i uslugama kako bi im se osigurali pristojni životni uvjeti.

(99)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(24), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(100)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice jer bi se razlikama među nacionalnim okvirima za restrukturiranje i nesolventnost i dalje stvarale prepreke slobodnom kretanju kapitala i slobodi poslovnog nastana, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(101)  Europska središnja banka dala je mišljenje 7. lipnja 2017.(25),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.  Ovom Direktivom utvrđuju se pravila o:

(a)  okvirima za preventivno restrukturiranje na raspolaganju dužnicima u financijskim poteškoćama ako postoji vjerojatnost nesolventnosti, s ciljem sprečavanja nesolventnosti i osiguravanja održivosti dužnika;

(b)  postupcima koji vode do otpusta duga nastalog kod nesolventnih poduzetnika; i ▌

(c)  mjerama za povećanje učinkovitosti ▌postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga.

2.  Ova Direktiva ne primjenjuje se na postupke iz stavka 1. ovog članka koji se odnose na dužnike koji su:

(a)  društva za osiguranje ili društva za reosiguranje kako su definirana u članku 13. točkama 1. i 4. Direktive 2009/138/EZ;

(b)  kreditne institucije kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)  investicijska društva ili subjekti za zajednička ulaganja kako su definirani u članku 4. stavku 1. točkama 2. i 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)  središnje druge ugovorne strane kako su definirane u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(e)  središnji depozitoriji vrijednosnih papira kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 909/2014;

(f)  ostale financijske institucije i subjekti navedeni u članku 1. stavku 1. prvom podstavku Direktive 2014/59/EU;

(g)  javna tijela kako su definirana nacionalnim pravom; i

(h)  fizičke osobe koje nisu poduzetnici.

3.  Države članice mogu iz područja primjene ove Direktive isključiti postupke iz stavka 1. koji se odnose na dužnike koji su financijski subjekti različiti od onih iz stavka 2. koji pružaju financijske usluge koje podliježu posebnim aranžmanima u skladu s kojima nacionalna nadzorna ili sanacijska tijela imaju široke ovlasti interveniranja, usporedive s ovlastima utvrđenima u pravu Unije i nacionalnom pravu u odnosu na financijske subjekte iz stavka 2.. Države članice Komisiji dostavljaju te posebne aranžmane.

4.  Države članice mogu proširiti primjenu postupaka iz stavka 1. točke (b) na nesolventne fizičke osobe koje nisu poduzetnici.

Države članice mogu primjenu stavka 1. točke (a) ograničiti na pravne osobe.

5.  Države članice mogu predvidjeti da su sljedeće tražbine isključene iz okvirâ za preventivno restrukturiranje iz stavka 1. točke (a) ili da njima nisu zahvaćene:

(a)  postojeće i buduće tražbine sadašnjih ili bivših radnika;

(b)  tražbine za uzdržavanje koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva; ili

(c)  tražbine koje proizlaze iz deliktne odgovornosti dužnika.

6.  Države članice osiguravaju da okviri za preventivno restrukturiranje nemaju učinka na stečena prava na strukovnu mirovinu.

Članak 2.

Definicije

1.  Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije ▌:

1.  „restrukturiranje” znači mjere usmjerene na restrukturiranje poslovanja dužnika koje uključuju promjenu sastava, uvjeta ▌ ili strukture imovine i obveza dužnika ili bilo kojeg drugog dijela strukture kapitala dužnika poput prodaje imovine ili dijelova poslovanja i, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, prodaje poslovanja kao društva koje trajno posluje, kao i sve potrebne operativne promjene ili kombinaciju tih elemenata;

2.  „zahvaćene strane” znači vjerovnici uključujući, ako je to primjenjivo prema nacionalnom pravu, radnike, ili kategorije vjerovnika i, ako je to primjenjivo prema nacionalnom pravu, nositelji udjela na čije tražbine odnosno interese izravno utječe plan restrukturiranja;

3.  „nositelj udjela” znači osoba koji ima vlasnički udio u dužniku ili poslovanju dužnika, uključujući dioničara, u mjeri u kojoj ta osoba nije vjerovnik;

4.  „zastoj pojedinačnih radnji ovrhe” znači privremena suspenzija, koju je odobrilo pravosudno ili upravno tijelo ili se primjenjuje po sili zakona, prava vjerovnika da se prisilno naplati od dužnika i, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, od treće strane koja pruža jamstva, u okviru sudskog, upravnog ili nekog drugog postupka, ili prava na zapljenu ili na izvansudsku realizaciju imovine ili poslovanja dužnika;

5.  „izvršivi ugovor” znači ugovor između dužnika i jednog ili više vjerovnika u skladu s kojim strane i dalje imaju obveze za ispuniti u trenutku odobrenja ili primjene zastoja pojedinačnih radnji ovrhe;

6.  „test najboljeg interesa vjerovnika” znači test koji je zadovoljen ako nijedan nesuglasni vjerovnik na temelju plana restrukturiranja ne bi bio u nepovoljnijem položaju nego što bi to taj vjerovnik bio ako bi se u skladu s nacionalnim pravom primijenilo uobičajeno rangiranje likvidacijskih prioriteta, u slučaju likvidacije, bilo da je u pitanju djelomična likvidacija ili prodaja kao društva koje trajno posluje, ili u slučaju sljedećega najboljeg alternativnog scenarija ako plan restrukturiranja ne bi bio potvrđen;

7.  „novo financiranje” znači svaka nova financijska pomoć koju pruža postojeći ili novi vjerovnik kako bi se proveo plan restrukturiranja i koja je uključena u taj plan restrukturiranja ▌;

8.  „privremeno financiranje” znači svaka nova financijska pomoć koju pruža postojeći ili novi vjerovnik, koja minimalno uključuje financijsku pomoć tijekom zastoja pojedinačnih radnji ovrhe i koja je opravdano i hitno potrebna kako bi poslovanje dužnika nastavilo s radom ▌ili za očuvanje ili povećanje vrijednosti tog poslovanja ▌;

9.  „ ▌poduzetnik” znači fizička osoba koja obavlja trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost ▌;

10.  „potpuni otpust duga” znači da je isključena mogućnost da se protiv poduzetnika prisilno naplati njegove nepodmirene dugove čiji je otpust moguć ili da su otpisani nepodmireni dugovi čiji je otpust moguć, kao dio postupka koji bi mogao uključivati realizaciju imovine ▌ili plan ▌otplate ili oboje;

11.  „plan otplate” znači program u skladu s kojim nesolventni poduzetnik vjerovnicima isplaćuje određene iznose na određene datume ili periodični prijenos vjerovnicima određenog dijela raspoloživog dohotka poduzetnika tijekom razdoblja otpusta;

12.  „upravitelj u području restrukturiranja” znači osoba ili tijelo koje imenuje pravosudno ili upravno tijelo, posebno radi obavljanja jedne ili više sljedećih zadaća:

(a)  pomoć dužniku ili vjerovnicima u izradi plana restrukturiranja ili u pregovorima o tom planu;

(b)  nadzor aktivnosti dužnika tijekom pregovora o planu restrukturiranja i podnošenje izvješća pravosudnom ili upravnom tijelu;

(c)  preuzimanje djelomičnog upravljanja nad imovinom ili poslovima dužnika tijekom pregovora.

2.  Za potrebe ove Direktive sljedeće pojmove treba tumačiti onako kako su definirani nacionalnim pravom:

(a)  nesolventnost;

(b)  vjerojatnost nesolventnosti;

(c)  mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”).

Članak 3.

Rano upozoravanje i pristup informacijama

1.  Države članice osiguravaju da dužnici ▌ imaju pristup jednom jasnom i transparentnom alatu ranog upozoravanja ili više njih kojima se mogu otkriti okolnosti koje bi mogle dovesti do vjerojatnosti nesolventnosti i kojima im se može signalizirati da je potrebno bez odgode djelovati.

Za potrebe prvog podstavka, države članice mogu se koristiti najnovijim informacijskim tehnologijama za obavijesti i komunikaciju.

2.  Alati ranog upozoravanja mogu obuhvaćati sljedeće:

(a)  mehanizme upozoravanja kada dužnik nije izvršio određene vrste plaćanja;

(b)  usluge savjetovanja koje pružaju javne ili privatne organizacije;

(c)  poticaje u skladu s nacionalnim pravom za treće strane s relevantnim informacijama o dužniku, kao što su računovođe, porezna tijela i tijela nadležna za socijalno osiguranje, kako bi upozorila dužnika kada uoče negativno kretanje.

3.  Države članice osiguravaju da dužnici i predstavnici radnika imaju pristup relevantnim i ažuriranim ▌ informacijama o dostupnosti alata ranog upozoravanja kao i postupaka i mjera koji se odnose na restrukturiranje i otpust duga.

4.  Države članice osiguravaju da su informacije o pristupu alatima ranog upozoravanja na raspolaganju javnosti na internetu te da su, posebno za MSP-ove, lako dostupne i predstavljene na način prilagođen korisnicima.

5.  Države članice mogu pružiti potporu predstavnicima radnika pri procjeni ekonomske situacije dužnika.

GLAVA II.

OKVIRI ZA PREVENTIVNO RESTRUKTURIRANJE

POGLAVLJE 1.

Raspoloživost okvira za preventivno restrukturiranje

Članak 4.

Raspoloživost okvira za preventivno restrukturiranje

1.  Države članice osiguravaju da, ako postoji vjerojatnost nesolventnosti, dužnici ▌imaju pristup okviru za preventivno restrukturiranje kojim im se omogućuje restrukturiranje s ciljem sprečavanja nesolventnosti i osiguravanja njihove održivosti, ne dovodeći u pitanje druga rješenja za izbjegavanje nesolventnosti, čime bi se zaštitila radna mjesta i očuvala poslovna djelatnost.

2.  Države članice mogu predvidjeti da je dužnicima koji su osuđeni za teška kršenja računovodstvenih ili knjigovodstvenih obveza prema nacionalnom pravu dopušten pristup okviru za preventivno restrukturiranje samo ako su ti dužnici poduzeli primjerene mjere za ispravljanje pitanja koja su dovela do te osude, s ciljem da se vjerovnicima pruže potrebne informacije i time im se omogući da donesu odluku tijekom pregovora o restrukturiranju.

3.  Države članice mogu zadržati ili uvesti ispitivanje održivosti u okviru nacionalnog prava, pod uvjetom da je svrha takvog ispitivanja isključenje dužnika kod kojih održivost nije izgledna i da ga se može provesti bez nanošenja štete imovini dužnika.

4.  Države članice mogu ograničiti koliko puta dužnik u određenom razdoblju može pristupiti okviru za preventivno restrukturiranje kako je predviđen ovom Direktivom.

5.  Okvir za preventivno restrukturiranje predviđen ovom Direktivom može se sastojati od jednog ili više postupaka, mjera ili odredaba, od kojih se neki mogu odvijati izvansudski, ne dovodeći u pitanje druge okvire za restrukturiranje u skladu s nacionalnim pravom.

Države članice jamče da se takvim okvirom za restrukturiranje dužnicima i zahvaćenim stranama osiguravaju prava i zaštitne mjere predviđeni u ovoj glavi na koherentan način.

6.  Države članice mogu uvesti odredbe kojima se ograničava sudjelovanje pravosudnog ili upravnog tijela u okviru za preventivno restrukturiranje na slučajeve u kojima je to potrebno i razmjerno, pritom osiguravajući da se očuvaju prava svake zahvaćene strane i relevantnih dionika.

7.  Okviri za preventivno restrukturiranje predviđeni ovom Direktivom na raspolaganju su na zahtjev dužnika.

8.  Države članice mogu predvidjeti i da su okviri za preventivno restrukturiranje predviđeni ovom Direktivom dostupnu i na zahtjev vjerovnika i predstavnika radnika, podložno suglasnosti dužnika. Države članice mogu ograničiti taj zahtjev dobivanja suglasnosti dužnika na slučajeve u kojima su dužnici MSP-ovi.

POGLAVLJE 2.

Olakšavanje pregovaranja o planovima preventivnog restrukturiranja

Članak 5.

Dužnik sa zadržanim ovlastima

1.  Države članice osiguravaju da dužnici koji se koriste postupcima preventivnog restrukturiranja i dalje u potpunosti ili barem djelomično upravljaju svojom imovinom i svakodnevnim poslovanjem poduzeća.

2.  Ako je to potrebno, pravosudno ili upravno tijelo odluku o imenovanju upravitelja u području restrukturiranja donosi posebno za svaki slučaj, osim u određenim okolnostima kada država članica može zahtijevati obvezno imenovanje takvog upravitelja u svakom slučaju.

3.  Države članice predviđaju imenovanje upravitelja u području restrukturiranja kako bi se dužnicima i vjerovnicima pomoglo u pregovaranju o planu i njegovoj izradi barem u sljedećim slučajevima:

(a)  kada je▌ pravosudno ili upravno tijelo odobrilo opći zastoj pojedinačnih radnji ovrhe, u skladu s člankom 6. stavkom 3., i ako pravosudno ili upravno tijelo odluči da je takav upravitelj potreban radi zaštite interesa stranaka;

(b)  kada pravosudno ili upravno tijelo treba potvrditi plan restrukturiranja s pomoću nadglasavanja među kategorijama, u skladu s člankom 11.; ili

(c)  kada to traži dužnik ili većina vjerovnika pod uvjetom da u potonjem slučaju troškove upravitelja snose vjerovnici.

Članak 6.

Zastoj pojedinačnih radnji ovrhe

1.  Države članice osiguravaju da dužnici ▌ mogu iskoristiti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ▌ kako bi podržali pregovore o planu restrukturiranja u okviru za preventivno restrukturiranje.

Države članice mogu predvidjeti da pravosudna ili upravna tijela mogu odbiti odobriti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ako takav zastoj nije potreban ili ako se njime ne bi ispunio cilj iz prvog podstavka.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 5., države članice osiguravaju da se zastojem pojedinačnih radnji ovrhe mogu obuhvatiti sve vrste tražbina, uključujući osigurane tražbine i povlaštene tražbine.

3.  Države članice mogu predvidjeti da zastoj pojedinačnih radnji ovrhe može biti opći, tako da su njime obuhvaćeni svi vjerovnici, ili može biti ograničen, tako da su njime obuhvaćeni jedan ili više pojedinačnih vjerovnika ili kategorija vjerovnika.

Ako je zastoj ograničen, zastoj se primjenjuje samo na vjerovnike koji su u skladu s nacionalnim pravom obaviješteni o pregovorima o planu restrukturiranja kako je navedeno u stavku 1. ili zastoju.

4.  Države članice mogu isključiti određene tražbine ili kategorije tražbina iz područja primjene zastoja pojedinačnih radnji ovrhe u precizno određenim okolnostima, ako je takvo isključenje opravdano i ako:

(a)  nije izgledno da će se ovrhom ugroziti restrukturiranje poslovanja; ili

(b)  bi se zastojem nepravedno nanijela šteta vjerovnicima tih tražbina.

5.  Stavak 2. ne primjenjuje se na tražbine radnika.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu na tražbine radnika primijeniti stavak 2. ako, i u mjeri u kojoj, države članice ▌ osiguravaju da je plaćanje tih tražbina zajamčeno okvirima za preventivno restrukturiranje na sličnoj razini zaštite ▌.

6.  Početno trajanje zastoja pojedinačnih radnji ovrhe ograničeno je na razdoblje od najviše četiri mjeseca.

7.  Neovisno o stavku 6., države članice mogu ▌omogućiti pravosudnim ili upravnim tijelima produljenje ▌trajanja zastoja pojedinačnih radnji ovrhe ili odobriti novi zastoj pojedinačnih radnji ovrhe na zahtjev dužnika, vjerovnika ili, ako je primjenjivo, upravitelja u području restrukturiranja. Takvo produljenje ili novi zastoj pojedinačnih radnji ovrhe odobrava se samo ako precizno određene okolnosti pokazuju da su takvo produljenje ili novi zastoj opravdani, na primjer:

(a)  ako je postignut relevantni napredak u pregovorima o planu restrukturiranja; ▌

(b)  ako se nastavkom zastoja pojedinačnih radnji ovrhe nepravedno ne nanosi šteta pravima ili interesima bilo koje zahvaćene strane; ili

(c)  ako postupci u slučaju nesolventnosti koji bi mogli dovesti do likvidacije dužnika u skladu s nacionalnim pravom još nisu pokrenuti u odnosu na dužnika.

8.  Ukupno trajanje zastoja pojedinačnih radnji ovrhe, uključujući produljenja i nove zastoje, ne premašuje dvanaest mjeseci.

Ako države članice odluče provesti ovu Direktivu putem jednog ili više postupaka ili mjera kojima se ne ispunjavaju uvjeti za obavješćivanje u skladu s Prilogom A Uredbi (EU) 2015/848, ukupno trajanje zastoja u skladu s takvim postupcima ograničeno je na najviše četiri mjeseca ako je središte glavnih interesa dužnika premješteno iz druge države članice u razdoblju od tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka preventivnog restrukturiranja.

9.  Države članice osiguravaju da pravosudna ili upravna tijela mogu ukinuti zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ▌ u sljedećim slučajevima:

(a)  zastoj više ne ispunjava cilj podupiranja pregovora o planu restrukturiranja, primjerice ako postane očito da dio vjerovnika koji bi prema nacionalnom pravu mogli spriječiti donošenje plana restrukturiranja ne podupire nastavak pregovora; ▌

(b)  na zahtjev dužnika ili upravitelja u području restrukturiranja ▌;

(c)  ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, ako je jednom ili više vjerovnika ili jednoj ili više kategorija vjerovnika nepravedno nanesena šteta ili bi bila nepravedno nanesena šteta zastojem pojedinačnih radnji ovrhe; ili

(d)  ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, ako zastoj može dovesti do nesolventnosti vjerovnika.

Države članice mogu ograničiti ovlast iz prvog podstavka u pogledu ukidanja zastoja pojedinačnih radnji ovrhe na situacije u kojima vjerovnici nisu imali mogućnost da ih se sasluša prije nego što je zastoj stupio na snagu ili prije nego što je pravosudno ili upravno tijelo odobrilo produljenje tog razdoblja.

Države članice mogu predvidjeti minimalno razdoblje koje ne premašuje razdoblje iz stavka 6. tijekom kojeg se zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ne može ukinuti.

Članak 7.

Posljedice zastoja pojedinačnih radnji ovrhe

1.  Ako tijekom ▌zastoja pojedinačnih radnji ovrhe dužnik bude obvezan, u skladu s nacionalnim pravom, podnijeti zahtjev za pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti ▌koji bi mogao dovesti do likvidacije dužnika, ta se obveza suspendira tijekom trajanja tog zastoja.

2.  Zastojem pojedinačnih radnji ovrhe u skladu sa člankom 6. suspendira se tijekom trajanja zastoja pokretanje, na zahtjev jednog ili više vjerovnika, postupka u slučaju nesolventnosti koji bi mogao dovesti do likvidacije dužnika.

3.  Države članice mogu odstupiti od stavaka 1. i 2. u situacijama kada dužnik nije u mogućnosti otplatiti svoje dugove po njihovu dospijeću ▌. U takvim slučajevima države članice osiguravaju da ▌ pravosudno ili upravno tijelo može odlučiti ▌ zadržati prednosti zastoja pojedinačnih radnji ovrhe ako, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, pokretanje postupka u slučaju nesolventnosti koji bi mogao dovesti do likvidacije dužnika ne bi bilo u općem interesu vjerovnika.

4.  Države članice predviđaju pravila kojima se vjerovnike na koje se zastoj primjenjuje sprečava da zadržavaju izvršenje ili raskidaju, ubrzavaju ili na bilo koji drugi način mijenjaju osnovne izvršive ugovore na štetu dužnika, za dugove koji su nastali prije zastoja, isključivo zbog toga što ih dužnik nije platio. Smatra se da osnovni izvršivi ugovori znače izvršivi ugovori koji su potrebni kako bi se nastavilo svakodnevno poslovanje, uključujući ugovore koji se odnose na opskrbu, čija bi suspenzija dovela do zastoja u aktivnostima dužnika.

Prvim podstavkom ne sprečava se države članice da takvim vjerovnicima osiguraju primjerene zaštitne mjere kako bi se spriječilo da zbog tog podstavka takvim vjerovnicima bude nepravedno nanesena šteta.

Države članice mogu predvidjeti da se ovaj stavak primjenjuje i na izvršive ugovore koji nisu osnovni.

5.  Države članice osiguravaju da vjerovnicima nije dopušteno zadržavati izvršenje niti raskidati, ubrzavati ili na bilo koji drugi način mijenjati izvršive ugovore na štetu dužnika putem ugovorne klauzule kojom se predviđaju takve mjere, isključivo zbog ▌:

(a)  zahtjeva za pokretanje postupka preventivnog restrukturiranja;

(b)  zahtjeva za zastoj pojedinačnih radnji ovrhe;

(c)  pokretanja postupka preventivnog restrukturiranja; ili

(d)  odobrenja zastoja pojedinačnih radnji ovrhe kao takvog.

6.  Države članice mogu predvidjeti da se zastoj pojedinačnih radnji ovrhe ne primjenjuje na sporazume o netiranju, uključujući sporazume o konačnom netiranju, na financijskim tržištima, energetskim tržištima i tržištima robe, čak i u slučajevima u kojima se ne primjenjuje članak 31. stavak 1., ako su takvi sporazumi izvršivi u skladu s nacionalnim pravom o nesolventnosti. Zastoj se međutim primjenjuje na ovrhu tražbine koju vjerovnik pokreće protiv dužnika na temelju izvršenja sporazuma o netiranju.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na ugovore za isporuku robe, usluga ili energije koji su potrebni za poslovanje dužnika, osim ako takvi ugovori imaju oblik pozicije kojom se trguje na burzi ili drugom tržištu te da time u svakom trenutku mogu biti zamijenjeni po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti.

7.  Države članice osiguravaju da istek zastoja pojedinačnih radnji ovrhe ▌bez donošenja plana restrukturiranja sam po sebi ne dovodi do pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti koji bi mogao dovesti do likvidacije dužnika, osim ako su ispunjeni ostali uvjeti za takvo pokretanje utvrđeni nacionalnim pravom.

POGLAVLJE 3.

Planovi restrukturiranja

Članak 8.

Sadržaj planova restrukturiranja

1.  Države članice zahtijevaju da planovi restrukturiranja koji su podneseni na donošenje u skladu s člankom 9. ili na potvrdu pravosudnog ili upravnog tijela u skladu s člankom 10. sadržavaju barem sljedeće informacije:

(a)  identitet dužnika ▌;

(b)  imovinu i obveze dužnika u trenutku podnošenja plana restrukturiranja, uključujući vrijednost imovine, opis ekonomske situacije dužnika i položaja radnika te opis razloga i razmjer ▌ poteškoća dužnika;

(c)  ▌zahvaćene strane, bilo da su navedene pojedinačno ili opisane po ▌kategorijama duga u skladu s nacionalnim pravom, kao i njihove tražbine ili interese obuhvaćene planom restrukturiranja;

(d)  ako je primjenjivo, kategorije u koje su grupirane zahvaćene strane u svrhu donošenja plana restrukturiranja i odgovarajuće vrijednosti tražbina i interesa u svakoj kategoriji;

(e)  ako je primjenjivo, strane, bilo da su navedene pojedinačno ili opisane po ▌kategorijama duga u skladu s nacionalnim pravom, koje nisu zahvaćene planom restrukturiranja, zajedno s opisom razloga zašto je ▌predloženo da ih se ne zahvati;

(f)  ako je primjenjivo, identitet upravitelja u području restrukturiranja;

(g)  uvjete plana restrukturiranja, uključujući posebno:

i.  sve predložene mjere restrukturiranja kao su navedene u članku 2. stavku 1. točki 1.;

ii.  ako je primjenjivo, predloženo trajanje svih predloženih mjera restrukturiranja;

iii.  aranžmane u pogledu obavješćivanja predstavnika radnika i savjetovanja s njima u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom;

iv.  ako je primjenjivo, opće posljedice u pogledu zapošljavanja kao što su otpuštanja, rad na kraće vrijeme ili slično;

v.  procijenjene financijske tokove dužnika, ako je to predviđeno nacionalnim pravom; i

vi.  bilo koje novo financiranje koje se očekuje kao dio plana restrukturiranja i razlozi zbog kojih je novo financiranje potrebno za provedbu tog plana;

(h)  obrazloženje kojim se navodi zašto plan restrukturiranja ima razumne izglede za sprečavanje nesolventnosti dužnika i osiguravanje održivosti poslovanja, uključujući potrebne preduvjete uspjeha plana. Države članice mogu zahtijevati da to obrazloženje izrađuje ili validira vanjski stručnjak ili upravitelj u području restrukturiranja, ako je takav upravitelj imenovan.

2.  Države članice stavljaju na raspolaganje na internetu sveobuhvatni kontrolni popis za planove restrukturiranja, prilagođene potrebama MSP-ova. Kontrolni popis uključuje praktične smjernice o tome kako se sastavljaju planovi restrukturiranja u skladu s nacionalnim pravom.

Kontrolni popis dostupan je na službenom jeziku ili službenim jezicima države članice. Države članice razmatraju mogućnost stavljanja na raspolaganje kontrolnog popisa i na barem jednom drugom jeziku, posebno na jeziku koji se upotrebljava u međunarodnom poslovanju. ▌

Članak 9.

Donošenje planova restrukturiranja

1.  Države članice osiguravaju da, neovisno o tome tko se prijavljuje za postupak preventivnog restrukturiranja u skladu s člankom 4., dužnici imaju pravo podnošenja planova restrukturiranja na donošenje zahvaćenim stranama.

Države članice mogu također predvidjeti da vjerovnici i upravitelji u području restrukturiranja imaju pravo podnošenja planova restrukturiranja te predvidjeti pod kojim uvjetima to mogu učiniti.

2.  Države članice osiguravaju da ▌zahvaćene strane imaju pravo glasovanja o donošenju plana restrukturiranja.

Strane koje nisu zahvaćene planom restrukturiranja nemaju prava glasa u donošenju tog plana.

3.  Neovisno o stavku 2., države članice mogu isključiti iz prava na glasovanje sljedeće osobe:

(a)  nositelje udjela;

(b)  vjerovnike čije su tražbine rangirane ispod tražbina uobičajenih neosiguranih vjerovnika pri uobičajenom rangiranju likvidacijskih prioriteta; ili

(c)  sve strane povezane s dužnikom ili poslovanjem dužnika koje su u sukobu interesa u skladu s nacionalnim pravom.

4.  Države članice osiguravaju da se zahvaćene strane tretiraju u zasebnim kategorijama koje odražavaju dostatno zajedničkog interesa na temelju kriterija koji se mogu provjeriti, u skladu s nacionalnim pravom. Kao minimum, vjerovnici osiguranih i neosiguranih tražbina tretiraju se u zasebnim kategorijama u svrhu donošenja plana restrukturiranja.

Države članice također mogu predvidjeti da se tražbine radnika tretiraju kao zasebna kategorija.

Države članice mogu predvidjeti da dužnici koji su MSP-ovi mogu odlučiti da zahvaćene strane ne tretiraju po zasebnim kategorijama.

Države članice uspostavljaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se formiranje kategorija odvija tako da se posebice zaštite ranjivi vjerovnici poput malih dobavljača.

5.  Prava glasa i formiranje kategorija pregledava pravosudno ili upravno tijelo kada se podnosi ▌zahtjev za potvrdu plana restrukturiranja.

Države članice mogu zahtijevati da pravosudno ili upravno tijelo ispita i potvrdi prava glasa i formiranje kategorija u ranijoj fazi od one iz prvog podstavka.

6.  Zahvaćene strane donose ▌plan restrukturiranja pod uvjetom da se u svakoj▌ kategoriji dosegne većina u iznosu njihovih tražbina ili interesa. Države članice mogu osim toga zahtijevati da se u svakoj kategoriji dosegne većina u broju zahvaćenih strana.

Države članice utvrđuju većine koje su potrebne ▌za donošenje plana restrukturiranja▌. Te većine ne ▌smiju premašivati 75 % iznosa tražbina ili interesa u svakoj kategoriji ili, ako je primjenjivo, broja zahvaćenih strana u svakoj kategoriji.

7.  Neovisno o stavcima od 2. do 5., države članice mogu predvidjeti mogućnost zamjene službenog glasovanja o donošenju plana restrukturiranja sporazumom s potrebnom većinom ▌.

Članak 10.

Potvrda planova restrukturiranja

1.  Države članice osiguravaju da barem sljedeći planovi restrukturiranja budu obvezujući za strane samo ako ih potvrdi pravosudno ili upravno tijelo:

(a)  planovi restrukturiranja koji utječu na tražbine ili interese nesuglasnih zahvaćenih strana;

(b)  planovi restrukturiranja kojima se predviđa novo financiranje;

(c)  planovi restrukturiranja koji podrazumijevaju gubitak radne snage u iznosu većem od 25 %, ako je takav gubitak dopušten u skladu s nacionalnim pravom.

2.  Države članice osiguravaju da su uvjeti pod kojima pravosudno ili upravno tijelo može potvrditi plan restrukturiranja jasno određeni i da uključuju najmanje sljedeće:

(a)  plan restrukturiranja donesen je u skladu s člankom 9.▌;

(b)  prema vjerovnicima s dostatnim zajedničkim interesom u istoj kategoriji postupa se jednako te na način koji je razmjeran njihovim tražbinama;

(c)  sve ▌zahvaćene strane obaviještene su o planu restrukturiranja u skladu s nacionalnim pravom;

(d)  u slučaju nesuglasnih vjerovnika, plan restrukturiranja zadovoljava test najboljeg interesa vjerovnika;

(e)  ako je primjenjivo, svako novo financiranje potrebno je za provedbu plana restrukturiranja i njime se nepravedno ne nanosi šteta interesima vjerovnika.

Pravosudno ili upravno tijelo ispituje usklađenost s prvim podstavkom točkom (d) samo u slučaju osporavanja plana restrukturiranja na toj osnovi.

3.  Države članice osiguravaju da pravosudna ili upravna tijela mogu odbiti potvrditi plan restrukturiranja ako taj plan ne bi imao razumne izglede za sprečavanje nesolventnosti dužnika ili osiguravanje održivosti poslovanja.

4.  Države članice osiguravaju da se, kada je potrebna potvrda pravosudnog ili upravnog tijela da bi plan restrukturiranja postao obvezujući, odluka donosi učinkovito s ciljem osiguravanja brzog postupanja u predmetu.

Članak 11.

Nadglasavanje među kategorijama

1.  Države članice osiguravaju da pravosudno ili upravno tijelo na prijedlog dužnika ili ▌uz suglasnost dužnika može potvrditi plan restrukturiranja koji nisu odobrile zahvaćene strane, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 6., u svakoj kategoriji koja glasuje ▌te da takav plan postaje obvezujući za ▌nesuglasne kategorije koje glasuju kada plan restrukturiranja▌ ▌ispunjava najmanje sljedeće uvjete ▌:

(a)  u skladu je s člankom 10. stavcima 2. i 3.;

(b)  odobrile su ga:

i.  većina kategorija zahvaćenih strana koje glasuju, pod uvjetom da je barem jedna od tih kategorija kategorija osiguranih vjerovnika ili da je nadređena u odnosu na kategoriju uobičajenih neosiguranih vjerovnika; ili, ako to nije ispunjeno,

ii.  barem jedna od kategorija zahvaćenih strana koje glasuju ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, ugrožene strane, koje nisu kategorija nositelja udjela ili neka druga kategorija koja nakon procjene dužnika kao društva koje trajno posluje ne bi primila nikakvu uplatu niti zadržala ikakav interes ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, za koju bi se moglo razumno predvidjeti da ne bi primila nikakvu uplatu niti zadržala ikakav interes, ako bi se u skladu s nacionalnim pravom primjenjivalo uobičajeno rangiranje likvidacijskih prioriteta;

(c)  njime se osigurava da se nesuglasne kategorije zahvaćenih vjerovnika koje glasuju tretiraju barem jednako povoljno kao i bilo koja druga kategorija koja je jednako rangirana i povoljnije nego bilo koja njoj podređena kategorija; i

(d)  nijedna kategorija zahvaćenih strana ne može u okviru plana restrukturiranja primiti ili zadržati iznos koji premašuje ukupan iznos njezinih tražbina ili interesa.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu ograničiti zahtjev dobivanja suglasnosti dužnika na slučajeve u kojima su dužnici MSP-ovi.

Države članice mogu povećati minimalni broj kategorija zahvaćenih strana ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, ugroženih strana koje su potrebne za odobrenje plana kako je utvrđeno u prvom podstavku točki (b) podtočki ii.

2.  Odstupajući od stavka 1. točke (c), države članice mogu predvidjeti da su tražbine zahvaćenih vjerovnika u nesuglasnoj kategoriji koja glasuje u potpunosti namirene istim ili istovrijednim sredstvima ako podređena kategorija u skladu s planom restrukturiranja treba primiti bilo koju uplatu ili zadržati bilo kakav interes.

Države članice mogu zadržati ili uvesti odredbe kojima se odstupa od prvog podstavka ako su one potrebne za postizanje ciljeva plana restrukturiranja i ako se planom restrukturiranja nepravedno ne nanosi šteta pravima ili interesima bilo koje zahvaćene strane.

Članak 12.

Nositelji udjela

1.  Ako države članice isključuju nositelje udjela iz primjene članaka od 9. do 11., one drugim sredstvima osiguravaju da tim nositeljima udjela nije dopušteno neopravdano sprečavanje ili otežavanje donošenja i potvrde plana restrukturiranja.

2.  Države članice također osiguravaju da nositeljima udjela nije dopušteno neopravdano sprečavanje ili otežavanje provedbe plana restrukturiranja.

3.  Države članice mogu prilagoditi ono što se u ovom članku podrazumijeva neopravdanim sprečavanjem ili otežavanjem kako bi u obzir uzele, među ostalim, sljedeće: pitanje je li dužnik MSP ili veliko poduzeće; predložene mjere restrukturiranja koje se odnose na prava nositelja udjela; vrstu nositelja udjela; pitanje je li dužnik pravna ili fizička osoba; te pitanje imaju li partneri u društvu ograničenu ili neograničenu odgovornost.

Članak 13.

Radnici

1.  Države članice osiguravaju da okvir za preventivno restrukturiranje ne utječe na pojedinačna i kolektivna prava radnika na temelju radnog prava Unije i nacionalnog radnog prava, kao što su sljedeća:

(a)  pravo na kolektivno pregovaranje i industrijske akcije; i

(b)  pravo na obavješćivanje i savjetovanje u skladu s Direktivom 2002/14/EZ i Direktivom 2009/38/EZ, a posebno:

i.  obavješćivanje predstavnika radnika o najnovijem i mogućem razvoju djelatnosti poduzeća ili pogona i njegovom gospodarskom položaju, kako bi mogli dužnika obavijestiti o svim zabrinutostima u vezi sa situacijom poslovanja i potrebi da se razmotre mehanizmi restrukturiranja;

ii.  obavješćivanje predstavnika radnika o svakom postupku preventivnog restrukturiranja koji bi mogao utjecati na zapošljavanje, primjerice na sposobnost radnika da dobiju svoje plaće i sve buduće isplate, uključujući strukovne mirovine;

iii.  obavješćivanje predstavnika radnika i savjetovanje s njima u vezi s planovima restrukturiranja prije nego što se oni podnesu na donošenje u skladu s člankom 9. ili na potvrdu pravosudnog ili upravnog tijela u skladu s člankom 10.;

(c)  prava zajamčena direktivama 98/59/EZ, 2001/23/EZ i 2008/94/EZ.

2.  Ako su planom restrukturiranja obuhvaćene mjere koje dovode do promjena u organizaciji rada ili ugovornim odnosima s radnicima, te mjere odobravaju ti radnici ako je takvo odobrenje u tim slučajevima predviđeno nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima.

Članak 14.

Procjena koju provodi pravosudno ili upravno tijelo

1.  Pravosudno ili upravno tijelo donosi odluku o procjeni poslovanja dužnika samo ako nesuglasna zahvaćena strana osporava plan restrukturiranja na temelju jednog od sljedećeg:

(a)  toga da nije zadovoljen test najboljeg interesa vjerovnika iz članka 2. stavka 1. točke 6.; ili

(b)  toga da je došlo do povrede uvjeta za nadglasavanje među kategorijama iz članka 11. stavka 1. točke (b) podtočke ii.

2.  Države članice osiguravaju da za potrebe donošenja odluke o procjeni u skladu sa stavkom 1. pravosudna ili upravna tijela mogu imenovati ili saslušati propisno kvalificirane stručnjake.

3.  Za potrebe stavka 1., države članice osiguravaju da nesuglasna zahvaćena strana može pokrenuti postupak osporavanja kod pravosudnog ili upravnog tijela koje treba potvrditi plan restrukturiranja.

Države članice mogu predvidjeti da se takav postupak osporavanja može pokrenuti u okviru žalbe protiv odluke o potvrdi plana restrukturiranja.

Članak 15.

Učinak planova restrukturiranja

1.  Države članice osiguravaju da su planovi restrukturiranja koje potvrdi pravosudno ili upravno tijelo obvezujući za sve zahvaćene strane navedene ili opisane u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (c).

2.  Države članice osiguravaju da vjerovnici koji nisu uključeni u donošenje plana restrukturiranja u skladu s nacionalnim pravom ne ▌budu zahvaćeni tim planom.

Članak 16.

Žalbe

1.  Države članice osiguravaju da se svaka žalba predviđena nacionalnim pravom na odluku o potvrdi ili odbijanju plana restrukturiranja koju donese pravosudno tijelo podnosi višem pravosudnom tijelu ▌.

Države članice osiguravaju da se žalba na odluku o potvrdi ili odbijanju plana restrukturiranja koju donese upravno tijelo podnosi pravosudnom tijelu.

2.  Žalbe se rješavaju učinkovito s ciljem osiguravanja brzog postupanja.

3.  Žalba na odluku kojom se potvrđuje plan restrukturiranja nema suspenzivan učinak na provedbu tog plana.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu predvidjeti da pravosudna tijela mogu suspendirati provedbu plana restrukturiranja ili njegovih dijelova ako je to potrebno i primjereno radi zaštite interesa određene strane.

4.  Ako se žalba na temelju stavka 3. prihvati, države članice osiguravaju da pravosudno tijelo može ili:

(a)  ukinuti plan restrukturiranja; ili

(b)  potvrditi plan restrukturiranja uz izmjene, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, ili bez izmjena.

Države članice mogu predvidjeti da se, ako je plan potvrđen u skladu s prvim podstavkom točkom (b), svakoj strani koja je pretrpjela novčane gubitke i čija je žalba prihvaćena dodjeljuje naknada.

POGLAVLJE 4.

Zaštita novog financiranja, privremenog financiranja i drugih transakcija povezanih s restrukturiranjem

Članak 17.

Zaštita novog financiranja i privremenog financiranja

1.  Države članice osiguravaju da se novo financiranje i privremeno financiranje ▌ štite na odgovarajući način. Kao minimum, u slučaju svake sljedeće nesolventnosti dužnika:

(a)  novo financiranje i privremeno financiranje ne proglašavaju se ništavima, pobojnima ili neizvršivima; i

(b)  davatelji takvog financiranja nemaju građanskopravnu, administrativnu ili kaznenu odgovornost,

na osnovi toga što takvo financiranje štetno utječe na vjerovnike, osim ako postoje drugi dodatni razlozi utvrđeni nacionalnim pravom.

2.  Države članice mogu predvidjeti da se stavak 1. primjenjuje na novo financiranje samo ako je plan restrukturiranja potvrdilo pravosudno ili upravno tijelo te na privremeno financiranje koje je bilo predmet prethodne kontrole.

3.  Države članice mogu iz primjene stavka 1. isključiti privremeno financiranje koje se odobrava nakon što dužnik više nije u mogućnosti otplatiti svoje dugove po njihovu dospijeću.

4.  Države članice mogu predvidjeti da davatelji novog ili privremenog financiranja imaju pravo na primanje uplata s prioritetom u kontekstu naknadnih postupaka u slučaju nesolventnosti u odnosu na druge vjerovnike koji bi inače imali nadređene ili jednakovrijedne tražbine ▌.

Članak 18.

Zaštita drugih transakcija povezanih s restrukturiranjem

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 17., države članice osiguravaju da, u slučaju svake sljedeće nesolventnosti dužnika, transakcije koje su opravdane i hitno potrebne za pregovore o planu restrukturiranja ▌nisu proglašene ništavima, pobojnima ili neizvršivima na osnovi toga što takve transakcije štetno utječu na vjerovnike, osim ako postoje drugi dodatni razlozi utvrđeni nacionalnim pravom.

2.  Države članice mogu predvidjeti da se stavak 1. primjenjuje samo ako je plan potvrdilo pravosudno ili upravno tijelo ili ako su takve transakcije bile predmet prethodne kontrole.

3.  Države članice mogu iz primjene stavka 1. isključiti transakcije koje su izvršene nakon što dužnik više nije bio u mogućnosti otplatiti svoje dugove po njihovu dospijeću.

4.  Transakcije ▌ iz stavka 1. minimalno obuhvaćaju sljedeće:

(a)  plaćanje ▌ naknada i troškova pregovaranja, donošenja ili potvrđivanja ▌plana restrukturiranja;

(b)  plaćanje ▌naknada i troškova kojima se traži stručni savjet usko povezan s restrukturiranjem ▌;

(c)  isplaćivanje plaća radnicima za već obavljen posao, ne dovodeći u pitanje drugu zaštitu predviđenu u pravu Unije ili nacionalnom pravu;

(d)  sva ▌plaćanja i izdatke nastale u uobičajenom tijeku poslovanja, a koji nisu navedeni u točkama od (a) do (c).

5.  Ne dovodeći u pitanje članak 17., države članice osiguravaju da, u slučaju svake sljedeće nesolventnosti dužnika, transakcije koje su opravdane i hitno potrebne za provedbu plana restrukturiranja i koje se provode u skladu s planom restrukturiranja koji je potvrdilo pravosudno ili upravno tijelo▌ nisu proglašene ništavima, pobojnima ili neizvršivima na osnovi toga što takve transakcije štetno utječu na vjerovnike, osim ako postoje drugi dodatni razlozi utvrđeni nacionalnim pravom.

POGLAVLJE 5.

Dužnosti direktorâ

Članak 19.

Dužnosti direktorâ ako postoji vjerojatnost nesolventnosti

Države članice ▌osiguravaju da, ako postoji vjerojatnost nesolventnosti, direktori kao minimum uzimaju u obzir sljedeće:

(a)  interese vjerovnika ▌, nositelja udjela i drugih dionika;

(b)  potrebu da se poduzmu ▌koraci za izbjegavanje nesolventnosti; i

(c)  potrebu za izbjegavanjem namjernih radnji ili radnji iz krajnje nepažnje kojima se ugrožava održivost poslovanja.

GLAVA III.

OTPUST DUGA I ZABRANE

Članak 20.

Pristup otpustu

1.  Države članice osiguravaju da nesolventni poduzetnici imaju pristup barem jednom postupku koji može dovesti do potpunog otpusta duga u skladu s ovom Direktivom.

Države članice mogu zahtijevati završetak obavljanja trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti na koju se odnose dugovi nesolventnog poduzetnika.

2.  Države članice u kojima je potpuni otpust duga uvjetovano time da poduzetnik djelomično otplati dug osiguravaju da se dotična obveza otplate temelji na pojedinačnoj situaciji poduzetnika i posebno da▌ je razmjerna ovršivom ili ▌raspoloživom dohotku i imovini poduzetnika tijekom razdoblja otpusta i da uzima u obzir pravičan interes vjerovnika.

3.  Države članice osiguravaju da poduzetnici kojima su dugovi otpušteni mogu iskoristiti postojeće nacionalne okvire kojima se pruža potpora poslovanju poduzetnika, uključujući pristup relevantnim ažuriranim informacijama o takvim okvirima.

Članak 21.

Razdoblje otpusta

1.  Države članice osiguravaju da razdoblje▌ nakon kojeg je moguć potpuni otpust dugova nesolventnih poduzetnika nije dulje od tri godine počevši najkasnije od jednog od sljedećih datuma:

(a)  u slučaju postupka koji uključuje plan otplate, od datuma odluke pravosudnog ili upravnog tijela kojom se potvrđuje plan ili početak provedbe plana; ili

(b)  u slučaju svakog drugog postupka, od datuma odluke pravosudnog ili upravnog tijela o pokretanju postupka ili datuma uspostave nesolvencijske mase poduzetnika.

2.  Države članice osiguravaju da su nesolventnim poduzetnicima koji su ispunili svoje obveze, ako one postoje u okviru nacionalnog prava, otpušteni dugovi istekom razdoblja otpusta ▌te da ▌nije potrebno podnijeti zahtjev pravosudnom ili upravnom tijelu za pokretanje dodatnog postupka uz postupke iz stavka 1..

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, države članice mogu zadržati ili uvesti odredbe kojima se pravosudnom ili upravnom tijelu omogućuje da provjere jesu li poduzetnici ispunili obveze za dobivanje otpusta duga.

3.  Države članice mogu predvidjeti da se potpunim otpustom duga ne narušava nastavak postupka u slučaju nesolventnosti koji obuhvaća realizaciju i raspodjelu imovine poduzetnika koja je bila dio nesolvencijske mase tog poduzetnika na dan isteka razdoblja otpusta.

Članak 22.

Razdoblje zabrane

1.  Države članice osiguravaju da, ako nesolventni poduzetnik dobije otpust duga u skladu s ovom Direktivom, sve zabrane u vezi s osnivanjem ili obavljanjem trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti određene isključivo zbog nesolventnosti poduzetnika prestaju proizvoditi učinke najkasnije sa završetkom razdoblja otpusta.

2.  Države članice osiguravaju da istekom razdoblja otpusta zabrane iz ovog članka stavka 1. prestaju proizvoditi učinke te da nije potrebno podnijeti zahtjev pravosudnom ili upravnom tijelu za pokretanje dodatnog postupka uz postupke iz članka 21. stavka 1.

Članak 23.

Odstupanja

1.  Odstupajući od članaka od 20. do 22., države članice zadržavaju ili uvode odredbe kojima se uskraćuje ili ograničava pristup otpustu duga, opozivaju prednosti takvog otpusta ili predviđaju dulja razdoblja za dobivanje potpunog otpusta duga ili dulja razdoblja zabrane ako je nesolventni poduzetnik prema nacionalnom pravu postupao nepošteno ili u lošoj namjeri u odnosu na vjerovnike ili druge dionike dok se zaduživao, tijekom postupka u slučaju nesolventnosti ili tijekom otplate duga, ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila o teretu dokazivanja.

2.  Odstupajući od članaka od 20. do 22., države članice mogu zadržati ili uvesti odredbe kojima se uskraćuje ili ograničava pristup otpustu duga, opozivaju prednosti otpusta ili predviđaju dulja razdoblja za dobivanje potpunog otpusta duga ili dulja razdoblja zabrane u određenim precizno utvrđenim okolnostima ako su takva odstupanja opravdana, primjerice:

(a)  ako je nesolventni poduzetnik znatno prekršio obveze iz plana otplate ili ▌bilo koju drugu pravnu obvezu kojom se štite interesi vjerovnika, uključujući obvezu maksimiziranja povrata vjerovnicima;

(b)  ako se nesolventni poduzetnik nije pridržavao obveza obavješćivanja ili suradnje u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom;

(c)  ako je došlo do zlouporabe zahtjeva za otpust duga;

(d)  ako je podnesen novi zahtjev za otpust unutar određenog razdoblja nakon što je nesolventnom poduzetniku odobren potpuni otpust duga ili mu je uskraćen potpuni otpust duga zbog teških kršenja obveza obavješćivanja ili suradnje;

(e)  ako trošak postupka koji vodi do otpusta duga nije podmiren; ili

(f)  ako je odstupanje potrebno kako bi se jamčila ravnoteža između prava dužnika i prava jednog vjerovnika ili više njih.

3.  Odstupajući od članka 21., države članice mogu predvidjeti dulja razdoblja otpusta u sljedećim slučajevima ▌:

(a)  zaštitne mjere odobrilo je ili naložilo pravosudno ili upravno tijelo s ciljem očuvanja glavnog mjesta stanovanja nesolventnog poduzetnika i, ako je primjenjivo, njegove obitelji, ili imovine nužne za nastavak trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti poduzetnika; ili

(b)  glavno mjesto stanovanja nesolventnog poduzetnika i, ako je primjenjivo, njegove obitelji, nije realizirano.

4.  Države članice mogu iz otpusta duga isključiti posebne kategorije duga ▌ili ograničiti pristup otpustu duga ili utvrditi dulje razdoblje otpusta ako su takva isključenja, ograničenja ili dulja razdoblja opravdana, kao u slučaju:

(a)  osiguranih dugova;

(b)  dugova proizašlih iz kaznenih sankcija ili u vezi s njima;

(c)  dugova proizašlih iz deliktne odgovornosti;

(d)  dugova koji se odnose na obveze uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva;

(e)  dugova nastalih nakon podnošenja zahtjeva za pokretanje ili pokretanja postupka koji vodi do otpusta duga; i

(f)  dugova proizašlih iz obveze plaćanja troškova postupka koji vodi do otpusta duga.

5.  Odstupajući od članka 22., države članice mogu predvidjeti dulja ili neodređena razdoblja zabrane ako je nesolventni poduzetnik član profesije:

(a)  na koju se primjenjuju posebna etička pravila ili posebna pravila o reputaciji ili stručnom znanju, a poduzetnik je prekršio ta pravila; ili

(b)  koja se odnosi na upravljanje imovinom drugih.

Prvi podstavak primjenjuje se i ako nesolventni poduzetnik zatraži pristup profesiji kako je navedeno u točki (a) ili (b) tog podstavka.

6.  Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje nacionalna pravila u pogledu zabrana ▌koje je naložilo pravosudno ili upravno tijelo, a koje nisu navedene u članku 22.

Članak 24.

Konsolidacija postupaka povezanih s dugovima koji proizlaze iz poslovanja i osobnim dugovima

1.  Države članice osiguravaju da se, ako nesolventni poduzetnici imaju dugove koji proizlaze iz poslovanja i koji su nastali tijekom obavljanja njihove trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti kao i osobne dugove koji su nastali izvan tih djelatnosti, a koji se ne mogu razumno razdvojiti, takvi dugovi, ako je njihov otpust moguć, tretiraju u jedinstvenom postupku u svrhu dobivanja potpunog otpusta duga.

2.  Države članice mogu predvidjeti da se, ako se dugovi koji proizlaze iz poslovanja i osobni dugovi mogu razdvojiti, ti dugovi, za potrebe dobivanja potpunog otpusta duga, tretiraju u razdvojenim ali koordiniranim postupcima ili u okviru istog postupka.

GLAVA IV.

MJERE ZA POVEĆANJE UČINKOVITOSTI POSTUPAKA KOJI SE ODNOSE NA RESTRUKTURIRANJE, NESOLVENTNOST I OTPUST DUGA

Članak 25.

Pravosudna i upravna tijela

▌Ne dovodeći u pitanje neovisnost pravosuđa i moguće razlike u ustrojstvu pravosuđa širom Unije, ▌države članice osiguravaju sljedeće▌:

(a)  da članovi pravosudnih i upravnih tijela koji se bave postupcima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga dobiju odgovarajuće osposobljavanje i raspolažu potrebnim stručnim znanjem za obavljanje svojih dužnosti; i

(b)  da se postupci koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga rješavaju na učinkovit način s ciljem osiguravanja brzog postupanja u postupcima.

Članak 26.

Upravitelji u postupcima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga

1.  Države članice osiguravaju sljedeće:

(a)  da upravitelji koje imenuje pravosudno ili upravno tijelo u postupcima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga („upravitelji”) dobiju odgovarajuće osposobljavanje i raspolažu potrebnim stručnim znanjem za obavljanje svojih dužnosti;

(b)  da su uvjeti za prihvatljivost kao i postupak imenovanja, razrješenja i davanja ostavke upravitelja jasni, transparentni i pošteni;

(c)  da se pri imenovanju upravitelja za konkretan slučaj, uključujući slučajeve s prekograničnim elementima, uzimaju u obzir iskustvo i stručno znanje upravitelja te posebne značajke slučaja; i

(d)  s ciljem izbjegavanja sukoba interesa, da dužnik i vjerovnici imaju mogućnost podnijeti prigovor na odabir ili imenovanje upravitelja ili zatražiti zamjenu upravitelja.

2.  Komisija olakšava razmjenu najboljih praksi među državama članicama s ciljem poboljšanja kvalitete osposobljavanja širom Unije, među ostalim razmjenom iskustava i alata za izgradnju kapaciteta.

Članak 27.

Nadzor i naknada upravitelja ▌

1.  Države članice uspostavljaju odgovarajuće mehanizme nadzora i regulatorne mehanizme kako bi se zajamčio učinkovit nadzor rada upravitelja, kako bi se osiguralo da se njihove usluge pružaju učinkovito i kompetentno te nepristrano i neovisno u odnosu na uključene strane. Ti mehanizmi također uključuju mjere u odnosu na odgovornost upravitelja koji nisu ispunili svoje dužnosti.

2.  Države članice osiguravaju da su informacije o tijelima ili subjektima koji provode nadzor nad upraviteljima javno dostupne.

3.  Države članice mogu potaknuti izradu i pridržavanje kodeksa ponašanja upravitelja.

4.  Države članice osiguravaju da se naknada upravitelja uređuje pravilima koja su u skladu s ciljem učinkovitog rješavanja postupaka ▌.

Države članice osiguravaju uspostavu odgovarajućih postupaka za rješavanje svih sporova o naknadi ▌.

Članak 28.

Uporaba elektroničkih sredstava komunikacije

Države članice osiguravaju da u postupcima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga strane u postupku, upravitelj i pravosudno ili upravno tijelo mogu poduzeti upotrebom elektroničkih sredstava komunikacije, među ostalim u prekograničnim situacijama, barem sljedeće radnje:

(a)  podnošenje zahtjeva;

(b)  podnošenje planova restrukturiranja ili otplate ▌;

(c)  obavijesti vjerovnicima;

(d)  podnošenje osporavanja i žalbi.

GLAVA V.

PRAĆENJE POSTUPAKA KOJI SE ODNOSE NA RESTRUKTURIRANJE, NESOLVENTNOST I OTPUST DUGA

Članak 29.

Prikupljanje podataka

1.  ▌Države članice prikupljaju i agregiraju, na godišnjoj osnovi, na nacionalnoj razini, podatke o ▌postupcima koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga, raščlanjene po vrsti postupka, te koji obuhvaćaju najmanje sljedeće elemente:

(a)  broj postupaka za koje je podnesen zahtjev za pokretanje ili su pokrenuti, ako je njihovo pokretanje predviđeno nacionalnim pravom, te postupaka koji su u tijeku ili su okončani;

(b)  prosječnu duljinu postupaka od predaje zahtjeva ili od njihova pokretanja, ako je njihovo pokretanje predviđeno nacionalnim pravom, do njihova okončanja;

(c)  broj postupaka koji nisu oni koji se zahtijevaju točkom (d), raščlanjenih po vrstama ishoda;

(d)  broj zahtjeva za postupke restrukturiranja koji su proglašeni nedopuštenima, odbijeni su ili su povučeni prije pokretanja.

2.  Države članice prikupljaju i agregiraju, na godišnjoj osnovi, na nacionalnoj razini, podatke o broju dužnika koji su podlijegali postupcima restrukturiranja ili postupcima u slučaju nesolventnosti i kojima je u razdoblju od tri godine prije podnošenja zahtjeva ili pokretanja takvih postupaka, ako je takvo pokretanje predviđeno nacionalnim pravom, potvrđen plan restrukturiranja u okviru prethodnog postupka restrukturiranja kojim se provodi glava II.

3.  Države članice mogu prikupljati i agregirati na godišnjoj osnovi, na nacionalnoj razini, podatke o sljedećem:

(a)  prosječnom trošku svake vrste postupka;

(b)  prosječnim stopama naplate za osigurane i neosigurane vjerovnike i, ako je primjenjivo, za ostale vrste vjerovnika, odvojeno ▌;

(c)  broju poduzetnika koji su nakon provedenog postupka iz članka 1. stavka 1. točke (b) pokrenuli novi posao;

(d)  broju izgubljenih radnih mjesta povezanih s postupcima restrukturiranja i postupcima u slučaju insolventnosti.

4.  Države članice raščlanjuju podatke iz stavka 1. točaka od (a) do (c) i, ako je primjenjivo i dostupno, podatke iz stavka 3. prema sljedećem:

(a)  veličini dužnika koji nisu fizičke osobe;

(b)  jesu li dužnici koji podliježu postupcima koji se odnose na restrukturiranje ili nesolventnost fizičke ili pravne osobe; i

(c)  ▌odnose li se postupci koji vode do otpusta duga samo na poduzetnike ili na sve fizičke osobe.

5.  Države članice mogu prikupljati i agregirati podatke iz stavaka od 1. do 4. s pomoću metode uzoraka kojom se osigurava da su uzorci reprezentativni u odnosu na veličinu i raznolikost.

6.  Države članice prikupljaju i agregiraju podatke iz stavaka 1., 2., 4. i, ako je primjenjivo, stavka 3. za cijele kalendarske godine koje završavaju 31. prosinca svake godine, počevši s ▌prvom cijelom kalendarskom godinom nakon datuma početka primjene provedbenih akata iz stavka 7. Ti se podaci dostavljaju Komisiji svake godine na temelju standardnog obrasca za prijenos podataka do 31. prosinca kalendarske godine koja slijedi nakon godine za koju su podaci prikupljeni.

7.  Komisija provedbenim aktima uspostavlja obrazac za prijenos podataka iz stavka 6. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

8.  Komisija na svojim internetskim stranicama na pristupačan način i na način prilagođen korisnicima objavljuje podatke dostavljene u skladu sa stavkom 6.

Članak 30.

Postupak odbora

1.  Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne dostavi nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 31.

Odnos prema drugim aktima i međunarodnim instrumentima

1.  Sljedeći akti primjenjuju se neovisno o ovoj Direktivi:

(a)  Direktiva 98/26/EZ;

(b)  Direktiva 2002/47/EZ; i

(c)  Uredba (EU) br. 648/2012.

2.   Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje zahtjevi povezani sa zaštitom novčanih sredstava za institucije za platni promet utvrđeni Direktivom (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća(26) i zahtjevi koji se odnose na sigurno čuvanje sredstava za institucije za elektronički novac utvrđeni Direktivom 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(27).

3.  Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje primjena Konvencije o međunarodnim stvarnopravnim osiguranjima na pokretnoj opremi i njezina Protokola o pitanjima specifičnima za zrakoplovnu opremu, koji su potpisani u Cape Townu 16. studenoga 2001., a kojih su neke države članice stranke u trenutku donošenja ove Direktive].

Članak 32.

Izmjena Direktive (EU) 2017/1132

U članku 84. Direktive (EU) 2017/1132 dodaje se sljedeći stavak:"

„4. Države članice odstupaju od članka 58. stavka 1., članka 68., članaka 72., 73. i 74., članka 79. stavka 1. točke (b), članka 80. stavka 1 i članka 81. u mjeri i za razdoblje u kojima su ta odstupanja potrebna za uspostavu okvira za preventivno restrukturiranje predviđenih u Direktivi (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća ▌*.

Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje načelo jednakog postupanja prema dioničarima.

------------------------------------------------------

* Direktiva (EU) 2019/… Europskog parlamenta i Vijeća od … o okvirima ▌za preventivno restrukturiranje, otpustu duga i zabranama te mjerama za povećanje učinkovitosti postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga i o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 (Direktiva o restrukturiranju i nesolventnosti) (SL …).”.

"

Članak 33.

Klauzula o preispitivanju

Komisija najkasnije … [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive] i svakih pet godina nakon toga Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni i učinku ove Direktive, među ostalim o primjeni pravila o formiranju kategorija i glasovanju u odnosu na ranjive vjerovnike, poput radnika. Na temelju te procjene Komisija, ako je primjereno, podnosi zakonodavni prijedlog u kojem razmatra dodatne mjere radi konsolidacije i usklađivanja zakonodavnog okvira o restrukturiranju, nesolventnosti i otpustu duga.

Članak 34.

Prenošenje

1.  Države članice do … [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom, uz iznimku odredaba koje su potrebne za usklađivanje s člankom 28. točkama (a), (b) i (c) koje se donose i objavljuju do … [pet godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive] i odredaba koje su potrebne za usklađivanje s člankom 28. točkom (d) koje se donose i objavljuju do … [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive]. One Komisiji odmah dostavljaju ▌tekst tih odredaba.

Države članice primjenjuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom od … [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive], uz iznimku odredaba koje su potrebne za usklađivanje s člankom 28. točkama (a), (b) i (c) koje se primjenjuju od … [pet godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive] i odredaba koje su potrebne za usklađivanje s člankom 28. točkom (d) koje se primjenjuju od … [sedam godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

2.  Odstupajući od stavka 1., države članice koje se suočavaju s posebnim poteškoćama u provedbi ove Direktive imaju mogućnost produljenja razdoblja provedbe predviđenog u stavku 1. za najviše godinu dana. Države članice o potrebi da upotrijebe tu mogućnost produljenja razdoblja provedbe obavješćuju Komisiju do … [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

3.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 35.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 36.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 209, 30.6.2017., str. 21.
(2) SL C 342, 12.10.2017., str. 43.
(3)SL C ▌209, 30.6.2017., str. ▌21.
(4)SL C 342, 12.10.2017., str. 43.
(5)Stajalište Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019.
(6)Uredba (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti, (SL L 141, 5.6.2015., str. 19.).
(7)Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
(8)Preporuka Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).
(9)Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
(10)Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
(11)Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
(12)Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni Direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).
(13)Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).
(14)Direktiva Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (SL L 225, 12.8.1998., str. 16.).
(15)Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL L 82, 22.3.2001., str. 16.).
(16)Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici (SL L 80, 23.3.2002., str. 29.).
(17)Direktiva 2008/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca (SL L 283, 28.10.2008., str. 36.).
(18)Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (SL L 122, 16.5.2009., str. 28.).
(19)Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).
(20)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(21)Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).
(22)Direktiva 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu (SL L 168, 27.6.2002., str. 43.).
(23)Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (SL L 169, 30.6.2017., str. 46.).
(24)
(25) SL C 236, 21.7.2017., str. 2.
(26)Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).
(27)Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).


Ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određena internetska emitiranja te reemitiranja televizijskih i radijskih programa ***I
PDF 237kWORD 60k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju propisa o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određena internetska emitiranja organizacija za radiodifuziju te reemitiranja televizijskih i radijskih programa (COM(2016)0594 – C8-0384/2016 – 2016/0284(COD))
P8_TA-PROV(2019)0322A8-0378/2017

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0594),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0384/2016),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3., članak 53. stavak 1. i članak 62. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. siječnja 2017.(1),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 18. siječnja 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0378/2017),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 28. ožujka 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ

P8_TC1-COD(2016)0284


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1. i članak 62.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Kako bi se doprinijelo pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, potrebno je osigurati bolje širenje u državama članicama televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica u korist korisnika u čitavoj Uniji olakšavanjem licenciranja autorskog prava i srodnih prava za djela i druge predmete zaštite koji su sadržani u emitiranjima određenih vrsta televizijskih i radijskih programa. Televizijski i radijski programi važno su sredstvo promicanja kulturne i jezične raznolikosti te društvene kohezije, kao i poboljšanja pristupa informacijama.

(2)  Razvoj digitalnih tehnologija i interneta promijenio je način distribucije televizijskih i radijskih programa te pristup tim programima. Korisnici sve više očekuju pristup televizijskim i radijskim programima, uživo i na zahtjev, preko tradicionalnih kanala poput satelita ili kabela, ali i preko internetskih usluga. Organizacije za radiodifuziju stoga sve više nude, uz vlastito emitiranje televizijskih i radijskih programa, internetske usluge koje su prateće uz takva emitiranja, kao što su istovremeno emitiranje i usluge propuštenih sadržaja. Operatori usluga reemitiranja, koji objedinjuju emitiranja televizijskih i radijskih programa u pakete te ih nude korisnicima istovremeno s prvim prijenosom tih emitiranja, neizmijenjene i cjelovite, koriste se različitim tehnikama reemitiranja, kao što su kabel i satelit te digitalna zemaljska mreža, mobilna mreža ili IP mreža zatvorenog kruga, kao i otvoreni internet. Nadalje, operatori koji distribuiraju televizijske i radijske programe korisnicima imaju različite načine za primanje programskog signala organizacija za radiodifuziju, među ostalim preko izravnog protoka. Postoji sve veća potražnja korisnika za pristupom emitiranjima televizijskih i radijskih programa koji potječu ne samo iz njihove države članice, nego i iz drugih država članica. Takvi korisnici uključuju pripadnike jezičnih manjina u Uniji te osobe koje žive u državi članici koja nije njihova država članica podrijetla.

(3)  ▌Organizacije za radiodifuziju svakodnevno prenose velik broj televizijskih i radijskih programa. Ti programi uključuju različite sadržaje poput audiovizualnih, glazbenih, književnih ili grafičkih djela koji su u okviru prava Unije zaštićeni autorskim pravom ili srodnim pravima, ili jednim i drugim. To rezultira složenim procesom reguliranja prava od niza nositelja prava te za različite kategorije djela i drugih predmeta zaštite. Prava se često moraju regulirati u kratkom roku, osobito pri pripremi programa kao što su vijesti i informativni programi. Kako bi njihove internetske usluge bile dostupne preko granica, organizacije za radiodifuziju trebaju imati potrebna prava na djela i druge predmete zaštite za sva relevantna državna područja, što dodatno komplicira postupak reguliranja takvih prava.

(4)  Operatori usluga reemitiranja uobičajeno nude više programa koji obuhvaćaju mnoštvo djela i drugih predmeta zaštite i imaju vrlo kratak vremenski okvir za dobivanje potrebnih licencija te stoga snose značajan teret reguliranja prava. I za autore, producente i druge nositelje prava postoji rizik upotrebe njihovih djela i drugih predmeta zaštite bez odobrenja ili plaćanja odgovarajuće naknade. Takva naknada za reemitiranje njihovih djela i drugih predmeta zaštite važna je kako bi se osigurala raznolika ponuda sadržaja, što je i u interesu potrošača.

(5)  Prava na djela i druge predmete zaštite usklađena su, među ostalim, Direktivom 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(4) i Direktivom 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(5), kojima se pruža visoka razina zaštite nositelja prava.

(6)  Direktivom Vijeća 93/83/EEZ(6) olakšava se prekogranično satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje televizijskih i radijskih programa iz drugih država članica. Međutim, odredbe te direktive koje se odnose na prijenose organizacija za radiodifuziju ograničene su na prijenose putem satelita i stoga se ne primjenjuju na internetske usluge koje su prateće uz emitiranja. Nadalje, odredbe koje se odnose na reemitiranja televizijskih i radijskih programa iz drugih država članica ograničene su na istovremeno, neizmijenjeno i cjelovito kabelsko reemitiranje ili reemitiranje putem mikrovalnih sustava te ne obuhvaćaju reemitiranja s pomoću drugih tehnologija.

(7)  Stoga bi se prekogranično pružanje internetskih usluga koje su prateće uz emitiranja i reemitiranje televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica trebalo olakšati prilagodbom pravnog okvira za ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava relevantnih za te radnje. Tu bi prilagodbu trebalo učiniti uzimajući u obzir financiranje i stvaranje kreativnog sadržaja, a posebno audiovizualnih djela.

(8)  Ovom Direktivom trebalo bi obuhvatiti prateće internetske usluge koje nudi organizacija za radiodifuziju, a koje su u jasnom i podređenom odnosu s emitiranjima organizacije za radiodifuziju. Te usluge obuhvaćaju usluge koje daju pristup televizijskim i radijskim programima isključivo linearno, istovremeno s izvornim emitiranjem, te usluge koje daju pristup unutar određenog roka nakon emitiranja televizijskim i radijskim programima koje su već emitirale organizacije za radiodifuziju, takozvane usluge propuštenih sadržaja, eng. catch-up services. Osim toga, prateće internetske usluge obuhvaćene ovom Direktivom uključuju usluge koje daju pristup materijalu kojim se obogaćuju ili na drugi način proširuju televizijski i radijski programi koje emitira organizacija za radiodifuziju, među ostalim najavama, proširenjem, nadopunom ili ocjenjivanjem sadržaja relevantnog programa. Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na prateće internetske usluge koje korisnicima pružaju organizacije za radiodifuziju zajedno s uslugom emitiranja. Ona bi se trebala primjenjivati i na prateće internetske usluge kojima, iako imaju jasan i podređen odnos s emitiranim programom, korisnici mogu pristupiti odvojeno od usluge emitiranja bez preduvjeta da korisnici moraju dobiti pristup toj usluzi emitiranja, primjerice pretplatom. Time se ne utječe na slobodu organizacija za radiodifuziju da pružaju takve prateće internetske usluge besplatno ili uz plaćanje. Davanje pristupa pojedinačnim djelima ili drugim predmetima zaštite koji su uključeni u televizijski ili radijski program ili djelima ili drugim predmetima zaštite koji nisu povezani ni s kojim emitiranim programom organizacije za radiodifuziju, kao što su usluge kojima se daje pristup pojedinim glazbenim ili audiovizualnim djelima, glazbenim albumima ili videozapisima, primjerice uz pomoć usluga videa na zahtjev, ne bi trebalo biti obuhvaćeno opsegom usluga obuhvaćenih ovom Direktivom.

(9)  Kako bi se olakšalo reguliranje prava za pružanje pratećih internetskih usluga preko granica, potrebno je predvidjeti uspostavu načela zemlje podrijetla u pogledu ostvarivanja autorskog prava i srodnih prava relevantnih za radnje do kojih dolazi tijekom pružanja prateće internetske usluge, pristupa toj usluzi ili korištenja njome. To bi načelo trebalo obuhvatiti reguliranje svih prava koja su organizaciji za radiodifuziju potrebna kako bi mogla priopćiti javnosti ili staviti na raspolaganje javnosti svoje programe pri pružanju pratećih internetskih usluga, uključujući reguliranje svih autorskih i srodnih prava povezanih s djelima ili drugim predmetima zaštite koji se koriste u programima, kao što su, primjerice, prava povezana s fonogramima ili izvedbama. To načelo zemlje podrijetla trebalo bi se primjenjivati isključivo na odnos između nositelja prava ili subjekata koji zastupaju nositelje prava, kao što su organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, i organizacija za radiodifuziju, te samo u svrhu pružanja prateće internetske usluge, pristupa toj usluzi ili korištenja tom uslugom. Načelo zemlje podrijetla ne bi se trebalo primjenjivati ni na jedno naknadno priopćavanje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite, žicom ili bežičnim putem, ili naknadno stavljanje na raspolaganje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite, žicom ili bežičnim putem, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, kao ni na jedno naknadno reproduciranje djela ili drugih predmeta zaštite koji su sastavni dio prateće internetske usluge.

(10)  S obzirom na posebnosti mehanizama financiranja i licenciranja za određena audiovizualna djela, koji se često temelje na isključivom licenciranju na teritorijalnoj osnovi, primjereno je u pogledu televizijskih programa ograničiti područje primjene načela zemlje podrijetla utvrđenog u ovoj Direktivi na određene vrste programa. Te vrste programa trebale bi uključivati vijesti i informativne programe, kao i vlastite produkcije organizacije za radiodifuziju koje ona isključivo financira, među ostalim kada sredstva za financiranje koje organizacija za radiodifuziju koristi za svoje produkcije dolaze iz javnih fondova. Za potrebe ove Direktive, vlastite produkcije organizacija za radiodifuziju trebalo bi shvatiti kao produkcije koje organizacija za radiodifuziju stvara uz pomoć vlastitih sredstava, ali ne uključujući produkcije koje organizacija za radiodifuziju naručuje od producenata koji su neovisni o organizaciji za radiodifuziju, kao ni koprodukcije. Zbog istih razloga načelo zemlje podrijetla ne bi se trebalo primjenjivati na televizijska emitiranja sportskih događaja obuhvaćena ovom Direktivom. Načelo zemlje podrijetla trebalo bi se primjenjivati samo kada organizacija za radiodifuziju koristi programe u svojim pratećim internetskim uslugama. Ono se ne bi trebalo primjenjivati na licenciranje vlastitih produkcija organizacije za radiodifuziju trećim stranama, uključujući druge organizacije za radiodifuziju. Načelo zemlje podrijetla ne bi trebalo utjecati na slobodu nositelja prava i organizacija za radiodifuziju da se dogovore, u skladu s pravom Unije, o ograničenjima, uključujući teritorijalna ograničenja, u pogledu iskorištavanja njihovih prava.

(11)  Načelom zemlje podrijetla utvrđenim u ovoj Direktivi ne bi se trebala stvoriti nikakva obveza za organizacije za radiodifuziju da priopćavaju javnosti ili stavljaju na raspolaganje javnosti programe u svojim pratećim internetskim uslugama , niti da takve prateće internetske usluge pružaju u državi članici koja nije država članica u kojoj imaju glavni poslovni nastan.

(12)  Budući da se u okviru ove Direktive smatra da se prateća internetska usluga pruža, da joj se pristupa ili se koristi tom uslugom samo u državi članici u kojoj organizacija za radiodifuziju ima svoj glavni poslovni nastan, a da se prateće internetske usluge de facto mogu pružati preko granica u drugim državama članicama, potrebno je osigurati da pri utvrđivanju iznosa plaćanja za predmetna prava stranke uzmu u obzir sve značajke prateće internetske usluge, primjerice obilježja usluge, uključujući trajanje dostupnosti na internetu programa koje usluga obuhvaća, publiku, uključujući publiku u državi članici u kojoj organizacija za radiodifuziju ima svoj glavni poslovni nastan te u drugim državama članicama u kojima se pristupa pratećoj internetskoj usluzi i koristi se tom uslugom te dostupne jezične verzije. Međutim, trebala bi i dalje postojati mogućnost primjene posebnih metoda za izračun iznosa plaćanja za prava na koja se primjenjuje načelo zemlje podrijetla, poput metoda koje se temelje na prihodima organizacije za radiodifuziju koji proizlaze iz internetske usluge, a koje upotrebljavaju posebno organizacije za radiodifuziju.

(13)  Zbog načela slobode ugovaranja i dalje će biti moguće ograničavati iskorištavanje prava obuhvaćenih načelom zemlje podrijetla utvrđenim ovom Direktivom, pod uvjetom da je svako takvo ograničenje u skladu s pravom Unije.

(14)  Operatori usluga reemitiranja mogu koristiti različite tehnologije prilikom istovremenog, neizmijenjenog i cjelovitog reemitiranja, namijenjenog prijemu za javnost, prvog prijenosa televizijskih ili radijskih programa iz druge države članice ▌. Operatori usluga reemitiranja mogu primiti programske signale od organizacija za radiodifuziju koje te signale same prenose javnosti, na različite načine, primjerice hvatanjem signala koje prenose organizacije za radiodifuziju ili primanjem signala izravno od njih putem tehničkog postupka izravnog protoka. Usluge takvih operatora mogu se nuditi preko satelita, na digitalnoj zemaljskoj mreži, mobilnoj mreži ili IP mreži zatvorenog kruga te sličnim mrežama ili putem usluga pristupa internetu kako su definirane u Uredbi (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća(7). Stoga bi operatori usluga reemitiranja koji se koriste takvim tehnologijama za svoja reemitiranja trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom i imati koristi od mehanizma kojim se uvodi obvezno kolektivno ostvarivanje prava. Kako bi se osiguralo postojanje dostatnih zaštitnih mjera protiv neovlaštenog korištenja djela ili drugih predmeta zaštite, što je posebno važno u slučaju usluga za koje se plaća, usluge reemitiranja koje se nude putem usluga pristupa internetu trebale bi biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive samo u slučaju ako se takve usluge reemitiranja pružaju u okruženju u kojem samo ovlašteni korisnici imaju pristup reemitiranom sadržaju, a razina zaštite sadržaja usporediva je s razinom zaštite sadržaja koji se prenosi upravljanim mrežama poput kabelske mreže ili IP mreže zatvorenog kruga, na kojima je sadržaj koji se reemitira šifriran. Ti bi zahtjevi trebali biti izvedivi i odgovarajući.

(15)  Za reemitiranje prvih prijenosa televizijskih i radijskih programa, operatori usluga reemitiranja moraju dobiti ovlaštenje nositeljâ isključivog prava priopćavanja javnosti djela ili drugih predmeta zaštite. Kako bi se pružila pravna sigurnost operatorima usluga reemitiranja ▌te s ciljem nadilaženja razlika među nacionalnim pravima u pogledu takvih usluga reemitiranja, trebala bi se primjenjivati pravila slična onima koja se primjenjuju na kabelsko reemitiranje, kako je definirano u Direktivi 93/83/EEZ. Pravila iz te direktive uključuju obvezu ostvarivanja prava na davanje ili odbijanje davanja odobrenja operatoru usluge reemitiranja putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. U skladu s tim pravilima, pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja kao takvo ostaje nepromijenjeno, a u određenoj je mjeri reguliran samo način ostvarivanja tog prava. Nositelji prava trebali bi dobiti odgovarajuću naknadu za reemitiranje njihovih djela i drugih predmeta zaštite. Pri određivanju razumnih uvjeta licenciranja, uključujući naknadu za licenciju, za reemitiranje u skladu s Direktivom 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8), ekonomska vrijednost uporabe prava u trgovini, uključujući vrijednost dodijeljenu sredstvu reemitiranja, trebala bi se, među ostalim, uzeti u obzir. Time ne bi trebalo dovoditi u pitanje kolektivno ostvarivanje prava na plaćanje jedinstvene primjerene naknade za izvođače i producente fonograma za priopćavanje komercijalnih fonograma javnosti kako je predviđeno člankom 8. stavkom 2. Direktive 2006/115/EZ, niti Direktivu 2014/26/EU, a posebno ne njezine odredbe o pravima nositelja prava povezanima s izborom organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

(16)  Ovom bi se Direktivom trebalo omogućiti da se sporazumi sklopljeni između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i operatora usluga reemitiranja, za prava koja podliježu obveznom kolektivnom ostvarivanju prava na temelju ove Direktive, prošire kako bi se primjenjivali na prava nositelja prava koja ta organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne zastupa, bez dopuštanja tim nositeljima prava da isključe svoja djela ili druge predmete zaštite iz primjene tog mehanizma. U slučajevima kada postoji više od jedne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja ostvaruje prava relevantne kategorije za svoje državno područje, država članica u pogledu čijeg državnog područja operator usluge reemitiranja nastoji regulirati prava na reemitiranje trebala bi biti ta koja utvrđuje koja organizacija ili koje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava imaju pravo nadavanje ili odbijanje davanja odobrenja za reemitiranje.

(17)  Sva prava koja imaju organizacije za radiodifuziju u pogledu svojih emitiranja, uključujući prava na sadržaj programa, ne bi trebala podlijegati obveznom kolektivnom ostvarivanju prava, koje se primjenjuje na reemitiranja. Operatori usluga reemitiranja i organizacije za radiodifuziju u pravilu imaju kontinuirane trgovinske odnose te je slijedom toga identitet organizacija za radiodifuziju poznat operatorima usluga reemitiranja. U skladu s time, reguliranje prava s organizacijama za radiodifuziju za te je operatore relativno jednostavno. Posljedično, za dobivanje potrebnih licencija od organizacija za radiodifuziju, operatori usluga reemitiranja ne snose jednak teret kao prilikom nastojanja dobivanja licencija od nositelja prava na djela i druge predmete zaštite koji su sastavni dio televizijskih i radijskih programa koje reemitiraju. Stoga nema potrebe za pojednostavnjenjem postupka licenciranja u pogledu prava koje imaju organizacije za radiodifuziju. Međutim, potrebno je osigurati da, kada organizacije za radiodifuziju i operatori usluga reemitiranja započnu pregovore, oni pregovaraju u dobroj vjeri u pogledu licenciranja prava na reemitiranja obuhvaćena ovom Direktivom. Direktivom 2014/26/EU predviđaju se slična pravila primjenjiva na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

(18)  Pravilima predviđenima u ovoj Direktivi u vezi s pravima na reemitiranje koja ostvaruju organizacije za radiodifuziju u pogledu vlastitih prijenosa ne bi se trebao ograničiti izbor nositelja prava da prenesu svoja prava ili organizaciji za radiodifuziju ili organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava te da im time omoguće da imaju izravan udio u naknadi koju plaća operator usluge reemitiranja.

(19)  Države članice trebale bi moći primjenjivati pravila o reemitiranju utvrđena u ovoj Direktivi i Direktivi 93/83/EEZ na situacije u kojima se i prvi prijenos i reemitiranje odvijaju na njihovu državnom području.

(20)  Kako bi se osiguralo postojanje pravne sigurnosti i održala visoka razina zaštite nositelja prava, primjereno je predvidjeti da se, kada organizacije za radiodifuziju emitiraju svoje programske signale izravnim protokom samo distributerima signala, pritom ne prenoseći izravno svoje programe javnosti, a distributeri signala šalju te programske signale svojim korisnicima kako bi im omogućili gledanje ili slušanje programa, smatra da se radi samo o jednoj jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti u kojoj svojim doprinosima sudjeluju i organizacije za radiodifuziju i distributeri signala. Organizacije za radiodifuziju i distributeri signala trebali bi stoga dobiti odobrenje nositelja prava za njihov poseban doprinos jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti. Sudjelovanje organizacije za radiodifuziju i distributera signala u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti ne bi trebalo dovesti do zajedničke odgovornosti organizacije za radiodifuziju i distributera signala za tu radnju priopćavanja javnosti. Države članice trebale bi i dalje imati slobodu da na nacionalnoj razini predvide aranžmane za dobivanje odobrenja za takvu jedinstvenu radnju priopćavanja javnosti, uključujući odgovarajuća plaćanja koja je potrebno izvršiti dotičnim nositeljima prava, uzimajući u obzir iskorištavanje djela i drugih predmeta zaštite od strane organizacija za radiodifuziju i distributera signala u vezi s jedinstvenom radnjom priopćavanja javnosti. Distributeri signala, slično kao i operatori usluga reemitiranja, suočavaju se sa znatnim opterećenjem u pogledu reguliranja prava, osim u pogledu prava koja imaju organizacije za radiodifuziju. Državama članicama trebalo bi stoga dopustiti da predvide da distributeri signala imaju koristi od mehanizma obveznog kolektivnog ostvarivanja prava za svoje prijenose na isti način i u jednakoj mjeri kao i operatori usluga reemitiranja za reemitiranja obuhvaćena Direktivom 93/83/EEZ i ovom Direktivom. Kada distributeri signala organizacijama za radiodifuziju pružaju samo „tehnička sredstva”, u smislu sudske prakse Suda Europske unije, da osiguraju prijem emitiranja ili poboljšaju prijem tog emitiranja, ne bi se trebalo smatrati da distributeri signala sudjeluju u radnji priopćavanja javnosti.

(21)  Kada organizacije za radiodifuziju prenose svoje programske signale izravno javnosti te time obavljaju početnu radnju prijenosa i istodobno prenose te signale drugim organizacijama putem tehničkog postupka izravnog protoka, primjerice kako bi osigurale kvalitetu signala u svrhu reemitiranja, prijenosi koje obavljaju te druge organizacije smatraju se zasebnom radnjom priopćavanja javnosti od one koju obavlja organizacija za radiodifuziju. U tim bi situacijama trebalo primjenjivati pravila o reemitiranju utvrđena u ovoj Direktivi i Direktivi 93/83/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

(22)  Kako bi se osiguralo učinkovito kolektivno ostvarivanje prava i točna raspodjela prihoda prikupljenih u okviru mehanizma obveznog kolektivnog ostvarivanja prava uvedenog ovom Direktivom, važno je da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava vode odgovarajuću evidenciju o članstvu, licencijama i korištenju djela i drugih predmeta zaštite, u skladu s obvezama transparentnosti utvrđenima u Direktivi 2014/26/EU.

(23)  Kako bi se spriječilo zaobilaženje primjene načela zemlje podrijetla produljenjem trajanja postojećih sporazuma o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava relevantnih za pružanje prateće internetske usluge te pristup toj usluzi ili korištenje tom uslugom, potrebno je primijeniti načelo zemlje podrijetla i na postojeće sporazume, ali s prijelaznim razdobljem. Tijekom tog prijelaznog razdoblja to se načelo ne bi trebalo primjenjivati na postojeće sporazume kako bi se pružilo vrijeme za njihovu prilagodbu, prema potrebi, u skladu s ovom Direktivom. Također je potrebno predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi se organizacijama za radiodifuziju, distributerima signala i nositeljima prava omogućilo da se prilagode novim pravilima o iskorištavanju djela i drugih predmeta zaštite izravnim protokom utvrđenima u odredbama ove Direktive o prijenosu programa izravnim protokom.

(24)   U skladu s načelom bolje izrade zakonodavstva, preispitivanje ove Direktive, uključujući njezine odredbe o izravnom protoku, trebalo bi provesti nakon što je Direktiva bila na snazi određeno vrijeme, kako bi se ocijenile, među ostalim, njezine koristi za potrošače u Uniji, njezin učinak na kreativne industrije u Uniji te razina ulaganja u novi sadržaj, a stoga i koristi u pogledu veće kulturne raznolikosti u Uniji.

(25)  Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Iako se ovom Direktivom može utjecati na ostvarivanje prava nositelja prava u pogledu obveznog kolektivnog ostvarivanja prava za ostvarivanje prava na priopćavanje javnosti u pogledu usluga reemitiranja, potrebno je ciljano propisati primjenu obveznog kolektivnog ostvarivanja prava i ograničiti ga na određene usluge ▌.

(26)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno promicanje prekograničnog pružanja pratećih internetskih usluga za određene vrste programa i olakšavanje reemitiranja televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva. U pogledu prekograničnog pružanja pratećih internetskih usluga, ovom se Direktivom organizacije za radiodifuziju ne obvezuje na prekogranično pružanje takvih usluga. Ovom se Direktivom također operatore usluga reemitiranja ne obvezuje na uvođenje televizijskih ili radijskih programa koji potječu iz drugih država članica u svoje usluge. Ova se Direktiva odnosi samo na ostvarivanje određenih prava na reemitiranje u mjeri potrebnoj za pojednostavnjenje licenciranja autorskog prava i srodnih prava za takve usluge te u pogledu televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica.

(27)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(9), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju pravila kojima se nastoji poboljšati prekogranični pristup većem broju televizijskih i radijskih programa olakšavanjem reguliranja prava za pružanje internetskih usluga koje su prateće uz emitiranje određenih vrsta televizijskih i radijskih programa te za reemitiranje televizijskih i radijskih programa. Njome se također utvrđuju pravila za prijenos televizijskih i radijskih programa s pomoću postupka izravnog protoka.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.  „prateća internetska usluga” znači internetska usluga koja se sastoji od pružanja javnosti, od strane ili pod kontrolom i odgovornosti organizacije za radiodifuziju, televizijskih ili radijskih programa istovremeno ili tijekom određenog razdoblja nakon njihova emitiranja od strane organizacije za radiodifuziju te bilo kakvog pratećeg materijala ▌uz takvo ▌emitiranje;

2.  „reemitiranje” znači bilo koje istovremeno, neizmijenjeno i cjelovito reemitiranje, koje nije kabelsko reemitiranje kako je definirano u Direktivi 93/83/EEZ, ▌namijenjeno prijemu za javnost, prvog prijenosa iz druge države članice televizijskih ili radijskih programa namijenjenih prijemu za javnost, kada se takav prvi prijenos provodi žicom ili zrakom, uključujući prijenos satelitom, ali ne internetom, pod uvjetom:

(a)  da reemitiranje provodi stranka koja nije organizacija za radiodifuziju koja je provela prvi prijenos ili pod čijom je kontrolom i odgovornošću proveden takav prvi prijenos, neovisno o tome kako stranka koja provodi reemitiranje prima programske signale od organizacije za radiodifuziju u svrhu reemitiranja; i

(b)  da se, ako se radi o reemitiranju preko usluge pristupa internetu kako je definirana u članku 2. drugom stavku točki 2. Uredbe (EU) 2015/2120, ono provodi u uređenom okruženju;

3.  „uređeno okruženje” znači okruženje u kojem operator usluge reemitiranja pruža sigurno reemitiranje ovlaštenim korisnicima;

4.  „izravan protok” znači tehnički postupak kojim organizacija za radiodifuziju šalje svoje programske signale organizaciji koja nije organizacija za radiodifuziju na način da javnosti tijekom tog prijenosa nisu dostupni programski signali.

POGLAVLJE II.

PRATEĆE INTERNETSKE USLUGE ORGANIZACIJA ZA RADIODIFUZIJU

Članak 3.

Primjena načela zemlje podrijetla na prateće internetske usluge

1.  Za radnje priopćavanja javnosti djela ili drugih predmeta zaštite, žicom ili bežičnim putem, i stavljanja na raspolaganje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite, žicom ili bežičnim putem, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, a do kojih dolazi kada se javnosti pružaju:

(a)  radijski programi; i

(b)  televizijski programi koji su:

i.  vijesti i informativni programi; ili

ii.  vlastite produkcije organizacije za radiodifuziju koje ta organizacija u potpunosti sama financira,

u okviru pružanja prateće internetske usluge od strane ili pod kontrolom i odgovornosti organizacije za radiodifuziju, kao i za radnje reproduciranja takvih djela ili drugih predmeta zaštite koje su potrebne za pružanje takve internetske usluge za iste programe, pristup toj usluzi ili korištenje tom uslugom, za potrebe ostvarivanja autorskog prava i srodnih prava koja su relevantna za te radnje, smatra se da su izvršene samo u državi članici u kojoj organizacija za radiodifuziju ima svoj glavni poslovni nastan.

Točka (b) prvog podstavka ne primjenjuje se na emitiranja sportskih događaja i djela te drugih predmeta zaštite koji su u njih uključeni.

2.  Države članice osiguravaju da pri utvrđivanju iznosa plaćanja za prava na koja se primjenjuje načelo zemlje podrijetla, kako je utvrđeno u stavku 1., stranke ▌uzimaju u obzir sve značajke prateće internetske usluge, primjerice ▌obilježja usluge, uključujući trajanje dostupnosti na internetu programa koji se pružaju u okviru te usluge, publiku i dostupne jezične verzije.

Prvi podstavak ne isključuje izračun iznosa plaćanja na temelju prihoda organizacije za radiodifuziju.

3.  Načelom zemlje podrijetla utvrđenim u stavku 1. ne dovodi se u pitanje sloboda ugovaranja nositelja prava i organizacija za radiodifuziju da se dogovore, u skladu s pravom Unije, o ograničavanju iskorištavanja tih prava, uključujući ona iz Direktive 2001/29/EZ.

POGLAVLJE III.

REEMITIRANJE TELEVIZIJSKIH I RADIJSKIH PROGRAMA

Članak 4.

Ostvarivanje prava na reemitiranje od strane nositelja prava koji nisu organizacije za radiodifuziju

1.  Radnje reemitiranja programa moraju odobriti nositelji isključivog prava priopćavanja javnosti.

Države članice osiguravaju da nositelji prava mogu ostvariti svoje pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja za reemitiranje samo putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

2.  Ako nositelj prava nije prenio ostvarivanje prava iz stavka 1. drugog podstavka na organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava, smatra se da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, koja se bavi ostvarivanjem prava u istoj kategoriji za državno područje države članice za koje operator usluge reemitiranja nastoji regulirati prava na reemitiranje, ima pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja za reemitiranje za tog nositelja prava.

Međutim, ako postoji više od jedne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja ostvaruje prava te kategorije za državno područje te države članice, ▌država članica za čije državno područje operator usluge reemitiranja nastoji regulirati prava na reemitiranje odlučuje koja organizacija ili koje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava imaju pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja za reemitiranje.

3.  Države članice osiguravaju da nositelj prava ima jednaka prava i obveze koji proizlaze iz sporazuma između operatora usluge reemitiranja i organizacije ili organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje djeluju u skladu sa stavkom 2., kao i nositelji prava koji su ovlastili tu organizaciju ili te organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Države članice također osiguravaju da nositelj prava može ta prava zahtijevati u roku koji odredi dotična država članica, a koji ne smije biti kraći od tri godine od datuma reemitiranja koje sadržava njegovo djelo ili drugi predmet zaštite.

Članak 5.

Ostvarivanje prava na reemitiranje od strane organizacija za radiodifuziju

1.  Države članice osiguravaju da se članak 4. ne primjenjuje na prava na reemitiranje koja ostvaruje organizacija za radiodifuziju u odnosu na vlastiti prijenos, bez obzira na to jesu li dotična prava njezina vlastita ili su ih prenijeli drugi nositelji prava.

2.  Države članice predviđaju da se, ako organizacije za radiodifuziju i operatori usluga reemitiranja započnu pregovore o davanju odobrenja za reemitiranje u skladu s ovom Direktivom, ti pregovori vode u dobroj vjeri.

Članak 6.

Posredovanje

Države članice osiguravaju da postoji mogućnost da se zatraži pomoć jednog ili više posrednika, kako je predviđeno u članku 11. Direktive 93/83/EEZ, u slučaju da se ne sklopi sporazum između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i operatora usluge reemitiranja ili između operatora usluge reemitiranja i organizacije za radiodifuziju u pogledu davanja odobrenja za reemitiranje programa.

Članak 7.

Reemitiranje prvog prijenosa koji potječe iz iste države članice

Države članice mogu predvidjeti da se pravila iz ovog poglavlja i poglavlja III. Direktive 93/83/EEZ primjenjuju na situacije u kojima se i prvi prijenos i reemitiranje odvijaju na njihovu državnom području.

POGLAVLJE IV.

PRIJENOS PROGRAMA IZRAVNIM PROTOKOM

Članak 8.

Prijenos programa izravnim protokom

1.  Kada organizacija za radiodifuziju prenosi svoje programske signale distributeru signala izravnim protokom, pri čemu ta organizacija za radiodifuziju istodobno sama ne prenosi te programske signale izravno javnosti, a distributer signala te programske signale prenosi javnosti, smatra se da organizacija za radiodifuziju i distributer signala sudjeluju u jedinstvenoj radnji priopćavanja javnosti u pogledu koje moraju dobiti odobrenje od nositelja prava. Države članice mogu predvidjeti aranžmane za dobivanje odobrenja od nositelja prava.

2.  Države članice mogu predvidjeti da se članci 4., 5. i 6. ove Direktive primjenjuju mutatis mutandis na ostvarivanje, od stane nositelja prava, prava na davanje ili odbijanje davanja odobrenja distributerima signala za prijenos iz stavka 1. koji se provodi jednim od tehničkih sredstava iz članka 1. stavka 3. Direktive 93/83/EEZ ili članka 2. točke 2. ove Direktive.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 9.

Izmjena Direktive 93/83/EEZ

U članku 1. Direktive 93/83/EEZ stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Za potrebe ove Direktive „kabelsko reemitiranje” znači istovremeno, neizmijenjeno i cjelovito reemitiranje putem kabelskog ili mikrovalnog sustava namijenjeno prijemu za javnost prvog prijenosa iz druge države članice, žicom ili zrakom, uključujući i satelitom, televizijskih ili radijskih programa namijenjenih prijemu za javnost, neovisno o tome kako operator usluge kabelskog reemitiranja prima programske signale od organizacije za radiodifuziju u svrhu reemitiranja.”.

"

Članak 10.

Preispitivanje

1.  Komisija do ... [6 godina nakon stupanja na snagu ove Direktive] provodi preispitivanje ove Direktive i podnosi izvješće o glavnim zaključcima Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Izvješće se objavljuje i stavlja na raspolaganje javnosti na internetskim stranicama Komisije.

2.  Države članice pravodobno dostavljaju Komisiji relevantne i potrebne podatke za pripremu izvješća iz stavka 1.

Članak 11.

Prijelazna odredba

Sporazumi o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava relevantni za radnje priopćavanja javnosti djela ili drugih predmeta zaštite, žicom ili bežičnim putem, te stavljanja na raspolaganje javnosti djela ili drugih predmeta zaštite, žicom ili bežičnim putem, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, do kojih dolazi tijekom pružanja prateće internetske usluge, kao i za radnje reproduciranja koje su potrebne za pružanje takve internetske usluge, pristup toj usluzi ili korištenje tom uslugom, a koji sporazumi su na snazi ... [2 godine nakon stupanja na snagu ove Direktive], podliježu članku 3. od … [4 godine nakon stupanja na snagu ove Direktive] ako istječu nakon tog datuma.

Odobrenja dobivena za radnje priopćavanja javnosti obuhvaćene člankom 8. koja su na snazi ... [2 godine nakon stupanja na snagu ove Direktive] podliježu članku 8. od ... [6 godina nakon stupanja na snagu ove Direktive] ako istječu nakon tog datuma.

Članak 12.

Prenošenje

1.  Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do ... [2 godine nakon stupanja na snagu ove Direktive]. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 14.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 125, 21.4.2017., str. 27.
(2)SL C 125, 21.4.2017., str. 27.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019.
(4)Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).
(5)Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (SL L 376, 27.12.2006., str. 28.).
(6)Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL L 248, 6.10.1993., str. 15.).
(7) Uredba (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL L 310, 26.11.2015., str. 1.).
(8)Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014., str. 72.).
(9) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.


Uspostava programa Kreativna Europa (2021. - 2027.) ***I
PDF 298kWORD 92k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Kreativna Europa (2021. – 2027.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1295/2013 (COM(2018)0366 – C8-0237/2018 – 2018/0190(COD))
P8_TA-PROV(2019)0323A8-0156/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0366),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 167. stavak 5. i 173. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0237/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 6. veljače 2019.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za proračun (A8-0156/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 1.
(1)  Kultura, kulturna baština i kulturna raznolikost od velike su vrijednosti za europsko društvo s kulturnog, okolišnog, društvenog i gospodarskog gledišta te bi ih trebalo poticati i podržavati. Prema Rimskoj deklaraciji od 25. ožujka 2017. i mišljenju Europskog vijeća iz prosinca 2017. obrazovanje i kultura ključni su za izgradnju uključivih i povezanih društava za sve te za poticanje europske konkurentnosti.
(1)  Kultura, umjetnost, kulturna baština i kulturna raznolikost od velike su vrijednosti za europsko društvo s kulturnog, obrazovnog, demokratskog, okolišnog, društvenog i gospodarskog gledišta i iz perspektive ljudskih prava te bi ih trebalo poticati i podržavati. Prema Rimskoj deklaraciji od 25. ožujka 2017. i mišljenju Europskog vijeća iz prosinca 2017. obrazovanje i kultura ključni su za izgradnju uključivih i povezanih društava za sve te za poticanje europske konkurentnosti.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  U skladu s člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) „Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca”. Te su vrijednosti potvrđene i izražene u pravima, slobodama i načelima utvrđenima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, koja ima istu pravnu snagu kao i Ugovori, kako je navedeno u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji.
(2)  U skladu s člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) „Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca”. Te su vrijednosti potvrđene i izražene u pravima, slobodama i načelima utvrđenima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), koja ima istu pravnu snagu kao i Ugovori, kako je navedeno u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji. Posebno se u članku 11. Povelje utvrđuje sloboda izražavanja i informiranja, a u članku 13. sloboda umjetnosti i znanosti.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  U Komunikaciji Komisije o novoj europskoj agendi za kulturu15 dodatno se utvrđuju ciljevi Unije za kulturni i kreativni sektor. Njezin je cilj iskoristiti snagu kulture i kulturne raznolikosti u svrhe socijalne kohezije i društvene dobrobiti, i to poticanjem prekogranične dimenzije kulturnog i kreativnog sektora, podupiranjem njihove sposobnosti rasta te poticanjem kulturne kreativnosti u obrazovanju i inovacijama, te u svrhu otvaranja radnih mjesta, poticanja rasta i jačanja međunarodnih kulturnih odnosa. Kreativna Europa trebala bi, zajedno s drugim programima Unije, poduprijeti provedbu te nove europske agende za kulturu. To je ujedno u skladu s Konvencijom UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005., koja je stupila na snagu 18. ožujka 2007. i koje je Unija stranka.
(4)  U Komunikaciji Komisije o novoj europskoj agendi za kulturu15 dodatno se utvrđuju ciljevi Unije za kulturni i kreativni sektor. Njezin je cilj iskoristiti snagu kulture i kulturne raznolikosti u svrhe socijalne kohezije i društvene dobrobiti, i to poticanjem prekogranične dimenzije kulturnog i kreativnog sektora, podupiranjem njihove sposobnosti rasta te poticanjem kulturne kreativnosti u obrazovanju i inovacijama, te u svrhu otvaranja radnih mjesta, poticanja rasta i jačanja međunarodnih kulturnih odnosa. Kreativna Europa trebala bi, zajedno s drugim programima Unije, poduprijeti provedbu te nove europske agende za kulturu, uzimajući u obzir činjenicu da intrinzičnu vrijednost kulture i umjetničkog izričaja uvijek treba štititi i promicati te da je umjetničko stvaralaštvo u srcu projekata suradnje. Podupiranje provedbe nove europske agende za kulturu ujedno je u skladu s Konvencijom UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005., koja je stupila na snagu 18. ožujka 2007. i koje je Unija stranka.
__________________
__________________
15 COM(2018)0267.
15 COM(2018)0267.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4.a)  Politike Unije dopunit će intervencije država članica u području kulture i kreativnosti te im dati na vrijednosti. Učinak politika Unije trebalo bi redovito ocjenjivati uzimajući u obzir kvalitativne i kvantitativne pokazatelje kao što su koristi za građane, aktivno sudjelovanje građana, koristi za gospodarstvo Unije u smislu rasta i radnih mjesta te prelijevanja u druge sektore gospodarstva te vještine i kompetencije osoba koje rade u kulturnim i kreativnim sektorima.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.b (nova)
(4.b)  Ciljevi Programa su očuvanje i poboljšanje kulturne baštine Europe. Ti su ciljevi prepoznati i kao usko povezani s pravom na znanje o kulturnoj baštini i sudjelovanje u kulturnom životu utvrđenim u Okvirnoj konvenciji Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo (Konvencija iz Fara), koja je stupila na snagu 1. lipnja 2011. U Konvenciji je istaknuta uloga kulturne baštine u izgradnji miroljubivog i demokratskog društva kao i u procesima održivog razvoja i promicanja kulturne raznolikosti.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.
(5)  Promicanje europske kulturne raznolikosti ovisi o postojanju uspješnog i otpornog kulturnog i kreativnog sektora koji su sposobni stvarati i producirati svoje radove te ih distribuirati velikoj i raznovrsnoj europskoj publici. To stoga povećava njihov poslovni potencijal te doprinosi održivom rastu i otvaranju radnih mjesta. Osim toga, promicanje kreativnosti pridonosi jačanju konkurentnosti i pokretanju inovacija u industrijskim lancima vrijednosti. Unatoč nedavno ostvarenom napretku europsko je kulturno i kreativno tržište i dalje rascjepkano po nacionalnoj i jezičnoj osnovi, što kulturnom i kreativnom sektoru ne dopušta da u potpunosti iskoriste europsko jedinstveno tržište te posebice jedinstveno digitalno tržište.
(5)  Promicanje europske kulturne raznolikosti i osviještenosti o zajedničkim korijenima temelji se na slobodi umjetničkog izražavanja, sposobnosti i stručnosti umjetnika i djelatnika u kulturnom sektoru, postojanju uspješnog i otpornog kulturnog i kreativnog sektora u javnoj i privatnoj domeni te njihovoj sposobnosti da stvaraju i produciraju svoje radove te ih distribuiraju velikoj i raznovrsnoj europskoj publici. Time se širi njihov poslovni potencijal, povećava pristup kreativnom sadržaju, umjetničkom istraživanju i kreativnosti i njihovo promicanje te pridonosi održivom rastu i otvaranju radnih mjesta. Osim toga, promicanje kreativnosti i novog znanja pridonosi jačanju konkurentnosti i pokretanju inovacija u industrijskim lancima vrijednosti. Potrebno je usvojiti širi pristup umjetnosti, kulturi obrazovanja i umjetničkom istraživanju, koji bi napredovao iz pristupa STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) u pristup STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost, matematika). Unatoč nedavno ostvarenom napretku u pogledu pružanja usluga prevođenja i podnaslovljavanja, europsko je kulturno i kreativno tržište i dalje rascjepkano po nacionalnoj i jezičnoj osnovi. Istovremeno poštujući posebnosti svakog tržišta, potrebno je učiniti više kako bi se omogućilo da kulturni i kreativni sektori u potpunosti iskoriste europsko jedinstveno tržište te posebice jedinstveno digitalno tržište, među ostalim uzimajući u obzir zaštitu prava intelektualnog vlasništva.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 5.a (nova)
(5.a)  Digitalizacija donosi promjenu paradigme i jedan je od najvećih izazova za kulturni i kreativni sektor. Digitalne inovacije promijenile su navike, odnose i modele proizvodnje i konzumacije na individualnoj i društvenoj razini te bi trebale potaknuti kulturno i kreativno izražavanje kao i kulturni i kreativni narativ, poštujući pritom specifičnu vrijednost kulturnog i kreativnog sektora u digitalnom okruženju.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  Program bi trebao uzeti u obzir dvojnu prirodu kulturnog i kreativnog sektora, prepoznajući s jedne strane unutarnju i umjetničku vrijednost kulture, a s druge strane gospodarsku vrijednost tih sektora, uključujući njihov širi doprinos rastu i konkurentnosti te kreativnosti i inovacijama. Za to je potreban snažan europski kulturni i kreativni sektor te posebice dinamična europska audiovizualna industrija, uzmu li se u obzir njihova sposobnost dopiranja do široke publike i gospodarska važnost, među ostalim i za druge kreativne sektore te kulturni turizam. Međutim, tržišno natjecanje na svjetskim audiovizualnim tržištima dodatno je pojačano uslijed sve snažnijih digitalnih poremećaja, npr. promjena u medijskoj produkciji i potrošnji te sve jačeg položaja globalnih platformi u pogledu distribucije sadržaja. Stoga je potrebno pojačati potporu europskoj industriji.
(6)  Program bi trebao uzeti u obzir dvojnu prirodu kulturnog i kreativnog sektora, prepoznajući s jedne strane unutarnju i umjetničku vrijednost kulture, a s druge strane gospodarsku vrijednost tih sektora, uključujući njihov širi doprinos rastu i konkurentnosti, kreativnosti, inovacijama, međukulturnom dijalogu, socijalnoj koheziji i nastajanju znanja. Za to je potreban snažan europski kulturni i kreativni sektor, kako u profitnoj, tako i u neprofitnoj domeni, te posebice dinamična europska audiovizualna industrija, uzmu li se u obzir njihova sposobnost dopiranja do široke publike na lokalnoj razini i razini Unije i gospodarska važnost, među ostalim i za druge kreativne sektore te kulturni turizam kao i regionalni, lokalni i urbani razvoj. Međutim, tržišno natjecanje na svjetskim audiovizualnim tržištima dodatno je pojačano uslijed sve snažnijih digitalnih poremećaja, npr. promjena u medijskoj produkciji i potrošnji te sve jačeg položaja globalnih platformi u pogledu distribucije sadržaja. Stoga je potrebno pojačati potporu europskoj industriji.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6.a)  Aktivno europsko građanstvo, zajedničke vrijednosti, kreativnost i inovacije trebaju čvrstu osnovu na kojoj se mogu razvijati. Programom bi se trebalo podupirati obrazovanje u području filma i audiovizualnih medija, posebice među maloljetnicima i mladima.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.
(7)  Kako bi Program bio djelotvoran, u njemu bi se trebalo voditi računa o posebnoj prirodi različitih sektora, njihovim različitim ciljnim skupinama i posebnim potrebama s pomoću prilagođenih pristupa u okviru potprograma za audiovizualni sektor, potprograma posvećenog drugim kulturnim i kreativnim sektorima te međusektorskog potprograma.
(7)  Kako bi Program bio djelotvoran, u njemu bi se trebalo voditi računa o posebnoj prirodi i izazovima različitih sektora, njihovim različitim ciljnim skupinama i posebnim potrebama s pomoću prilagođenih pristupa u okviru potprograma za audiovizualni sektor, potprograma posvećenog drugim kulturnim i kreativnim sektorima te međusektorskog potprograma. Programom bi se trebala osigurati jednaka potpora svim kulturnim i kreativnim sektorima uvođenjem horizontalnih programa usmjerenih na zajedničke potrebe. Nastavljajući se na pilot projekte, pripremne aktivnosti i studije, u okviru Programa također bi se trebale provesti sektorske aktivnosti navedene u Prilogu ovoj Uredbi.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7.a)  Glazba u svim svojim oblicima i izričajima, a posebno suvremena i živa glazba, sastavni je dio kulturne, umjetničke i gospodarske baštine Unije. Ona je element socijalne kohezije, multikulturalne integracije i socijalizacije mladih te služi kao ključni instrument za promicanje kulture, među ostalim i kulturnog turizma. Stoga bi posebne aktivnosti koje se provode kao dio potprograma KULTURA u skladu s ovom Uredbom trebale biti naročito usmjerene na glazbeni sektor u pogledu financijske distribucije i ciljanih mjera. Pozivi i instrumenti po mjeri trebali bi pridonijeti povećanju konkurentnosti glazbenog sektora i riješiti neke od specifičnih izazova s kojima se suočava.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.b (nova)
(7.b)  Potrebno je pojačati potporu Unije u području međunarodnih kulturnih odnosa. Programom bi se trebalo nastojati pridonijeti trećem strateškom cilju nove europske agende za kulturu, poticanjem kulture i međukulturnog dijaloga kao pokretača održivog društvenog i gospodarskog razvoja. U Uniji i diljem svijeta gradovi pokreću nove kulturne politike. Velik broj kreativnih zajednica već je okupljen u okviru čvorišta, inkubatora i namjenskih prostora diljem svijeta. Unija bi trebala imati ključnu ulogu u umrežavanju tih zajednica iz Unije i trećih zemalja te poticanju multidisciplinarne suradnje i sinergije umjetničkih, kreativnih i digitalnih vještina.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.
(8)  Cilj je međusektorskog potprograma iskoristiti potencijal suradnje među različitim kulturnim i kreativnim sektorima. Zajednički transverzalni pristup može donijeti koristi u smislu prijenosa znanja i administrativne učinkovitosti.
(8)  Cilj je međusektorskog potprograma premostiti zajedničke izazove s kojima se suočavaju različiti kulturni i kreativni sektori te iskoristiti potencijal njihove međusobne suradnje. Zajednički transverzalni pristup može donijeti koristi u smislu prijenosa znanja i administrativne učinkovitosti.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.
(9)  U audiovizualnom sektoru intervencijama Unije treba popratiti njezine politike jedinstvenog digitalnog tržišta. To se prvenstveno odnosi na modernizaciju okvira za autorska prava i prijedlog uredbe o internetskim emitiranjima organizacija za radiodifuziju16 te prijedlog izmjene Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća17. Njima se nastoji ojačati kapacitet europskih audiovizualnih subjekata za financiranje, produkciju i širenje djela koja mogu biti dovoljno vidljiva na različitim dostupnim komunikacijskim medijima (npr. TV, kino ili prikazivanje videosadržaja na zahtjev) te privlačna publici na otvorenijem i konkurentnijem tržištu u Europi i izvan nje. Potpora bi se trebala pojačati kako bi se odgovorilo na nedavna kretanja na tržištu te osobito na jači položaj svjetskih distribucijskih platformi u usporedbi s nacionalnim radiotelevizijskim kućama koje tradicionalno ulažu u produkciju europskog stvaralaštva.
(9)  U audiovizualnom sektoru intervencijama Unije treba popratiti njezine politike jedinstvenog digitalnog tržišta. To se prvenstveno odnosi na modernizaciju okvira za autorska prava, Prijedlog uredbe o internetskim emitiranjima organizacija za radiodifuziju16 te Direktivu (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća17. Njima se nastoji ojačati kapacitet europskih audiovizualnih subjekata za stvaranje, financiranje, produkciju i širenje djela raznih formata na različitim dostupnim komunikacijskim medijima (npr. TV, kino ili prikazivanje videosadržaja na zahtjev) koja su privlačna publici na otvorenijem i konkurentnijem tržištu u Europi i izvan nje. Potpora bi se trebala pojačati kako bi se odgovorilo na nedavna kretanja na tržištu te osobito na jači položaj svjetskih distribucijskih platformi u usporedbi s nacionalnim radiotelevizijskim kućama koje tradicionalno ulažu u produkciju europskog stvaralaštva.
__________________
__________________
16 COM(2016)0594
16 COM(2016)0594
17 COM/2016/0287
17 Direktiva (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303, 28.11.2018., str. 69.).
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Posebne mjere u okviru programa Kreativna Europa kao što su Oznaka europske baštine, Dani europske baštine, europske nagrade u području suvremene, rock i pop glazbe, književnosti, baštine i arhitekture te Europske prijestolnice kulture izravno su doprle do milijuna europskih građana i dokazale društvene i gospodarske koristi europske kulturne politike te bi se stoga trebale nastaviti i, kad god je to moguće, proširiti.
(10)  Posebne mjere u okviru programa Kreativna Europa kao što su Oznaka europske baštine, Dani europske baštine, europske nagrade u području suvremene, rock i pop glazbe, književnosti, baštine i arhitekture te Europske prijestolnice kulture izravno su doprle do milijuna europskih građana i dokazale društvene i gospodarske koristi europske kulturne politike te bi se stoga trebale nastaviti i, kad god je to moguće, proširiti. Programom bi se trebale podupirati aktivnosti umrežavanja lokacija s oznakom europske baštine.
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.a (nova)
(10.a)  Programom Kreativna Europa u skladu s Uredbom (EU) br. 1295/2013 potaknuto je stvaranje inovativnih i uspješnih projekata koji su iznjedrili dobre prakse u pogledu transnacionalne europske suradnje u kreativnom i kulturnom sektoru. To je pak povećalo europsku kulturnu raznolikost za publiku te povećalo socijalne i gospodarske koristi europskih kulturnih politika. Kako bi se postigla veća učinkovitost, takve bi priče o uspjehu trebalo isticati i, kad god je moguće, širiti.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.b (nova)
(10.b)  Sudionici u kulturnom i kreativnom sektoru na svim razinama trebaju biti aktivno uključeni u ostvarenje ciljeva Programa i njegov daljnji razvoj. S obzirom na to da se formalno uključivanje dionika u participativnom modelu upravljanja Europskom godinom kulturne baštine, proglašenom u Odluci (EU) 2017/864 Europskog parlamenta i Vijeća1a, pokazalo učinkovitim u promicanju kulture, primjena tog modela savjetuje se i u Programu. Taj participativni model upravljanja treba uključivati transverzalni pristup u cilju stvaranja sinergije između različitih programa i inicijativa Unije u području kulture i kreativnosti.
___________________
1a Odluka (EU) 2017/864 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o Europskoj godini kulturne baštine (2018.), (SL L 131, 20.5.2017., str. 1.).
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.c (nova)
(10.c)  Vodeće međusektorsko djelovanje usmjereno na predstavljanje europske kreativnosti i kulturne raznolikosti državama članicama i trećim zemljama trebalo bi uključiti kao dio posebnih aktivnosti u okviru Programa. Tim bi se djelovanjem trebao staviti naglasak na izvrsnost europske kreativnosti utemeljene na kulturi u poticanju unakrsnih inovacija u širem gospodarstvu dodjelom posebne nagrade.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Kultura je ključna za jačanje uključivih i povezanih zajednica. U kontekstu migracijskih pritisaka ona ima važnu ulogu u integraciji migranata jer im pomaže da se osjećaju dijelom društva zemlje domaćina i doprinosi razvoju dobrih odnosa između migranata i novih zajednica.
(11)  Kultura je ključna za jačanje uključivih, kohezivnih i promišljenih zajednica i revitalizaciju teritorija te promicanje socijalne uključenosti osoba iz sredina u nepovoljnom položaju. U kontekstu migracijskih pitanja i izazova u pogledu integracije, kultura ima temeljnu ulogu u stvaranju uključivog prostora za međukulturni dijalog i u integraciji migranata i izbjeglica, pomažući im da se osjećaju dijelom društava domaćina, te u doprinošenju razvoju dobrih odnosa između migranata i novih zajednica.
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11.a)  U okviru kulture pruža se i potiče gospodarska, socijalna i okolišna održivost. Stoga bi ona trebala biti u srži strategija političkog razvoja. Potrebno je istaknuti doprinos kulture dobrobiti društva u cjelini. Stoga bi, u skladu s Deklaracijom iz Davosa od 22. siječnja 2018. pod nazivom „Ususret visokokvalitetnoj građevinskoj kulturi (Baukultur) za Europu”, trebalo poduzeti korake za promicanje novog integriranog pristupa oblikovanju izgrađenog okruženja visoke kvalitete s uporištem u kulturi, kojim se jača socijalna kohezija, jamči održiv okoliš te pridonosi zdravlju i dobrobiti stanovništva u cjelini. Tim se pristupom ne bi trebao staviti naglasak samo na urbana područja, već bi se u okviru njega trebalo primarno usredotočiti na međusobnu povezanost perifernih, udaljenih i ruralnih područja. Pojam Baukultur obuhvaća sve čimbenike koji izravno utječu na kvalitetu života građana i zajednica, čime se na vrlo konkretan način potiče uključivost, kohezija i održivost.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.b (nova)
(11.b)  Važno je da kultura te kulturna i audiovizualna dobra i usluge budu dostupnija osobama s invaliditetom kao alati za poticanje njihovog sveobuhvatnog osobnog ispunjenja i aktivnog sudjelovanja, čime bi se doprinijelo istinski uključivom društvu utemeljenom na solidarnosti. Programom bi se stoga trebalo promicati i jačati sudjelovanje u kulturi diljem Unije, posebice u pogledu osoba s invaliditetom i osoba iz sredina u nepovoljnom položaju te onih koji žive u ruralnim i udaljenim područjima.
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.
(12)  Umjetnička sloboda u samom je središtu dinamične kulturne i kreativne industrije, uključujući sektor informativnih medija. Program bi trebao promicati preplitanja i suradnju između audiovizualnog i izdavačkog sektora u cilju promidžbe pluralističkog medijskog okruženja.
(12)  Sloboda umjetničkog i kulturnog izražavanja te sloboda izražavanja i pluralizam medija u samom su središtu dinamičnih kulturnih i kreativnih sektora te sektora informativnih medija. Program bi trebao promicati preplitanja i suradnju između audiovizualnog i izdavačkog sektora u cilju promicanja pluralističkog i neovisnog medijskog okruženja u skladu s Direktivom 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća1a. Programom bi se trebala pružiti potpora novim medijskim stručnjacima i unaprijediti razvoj kritičkog razmišljanja među građanima promicanjem medijske pismenosti, posebno kada je riječ o mladima.
__________________
1a Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010, str. 1).
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.a (nova)
(12.a)  Mobilnost umjetnika i djelatnika u kulturnom sektoru u pogledu razvoja vještina, učenja, međukulturne svijesti, zajedničkog stvaranja, zajedničke proizvodnje, kruženja i širenja umjetničkih djela te sudjelovanja u međunarodnim događajima kao što su sajmovi i festivali ključan je preduvjet za bolje povezani, snažniji i održiviji kulturni i kreativni sektor u Uniji. Takva je mobilnost često otežana izostankom pravnog statusa, poteškoćama u dobivanju viza i trajanjem dozvola, kao i zbog rizika od dvostrukog oporezivanja te rizičnih i nestabilnih uvjeta socijalne sigurnosti.
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.
(13)  U skladu s člancima 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Program bi u svim svojim aktivnostima trebao podupirati rodno osviještenu politiku i integriranje ciljeva nediskriminacije te, ako je primjenjivo, definirati primjerene kriterije za rodnu ravnotežu.
(13)  U skladu s člancima 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Program bi u svim svojim aktivnostima trebao podupirati rodno osviještenu politiku i integriranje ciljeva nediskriminacije te, ako je primjenjivo, definirati primjerene kriterije za rodnu ravnotežu i raznolikost. Program bi trebao težiti osiguranju toga da se sudjelovanjem u njemu i projektima koji se provode u okviru njega ostvaruje i odražava raznolikost europskog društva. Aktivnosti koje se provode u okviru Programa trebalo bi pratiti i o njima izvješćivati kako bi se utvrdila uspješnost Programa u tom smislu te kako bi se kreatorima politika omogućilo donošenje informiranih odluka u pogledu budućih programa.
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.a (nova)
(13.a)  Žene su vrlo prisutne u umjetničkoj i kulturnoj domeni u Uniji kao autori, stručnjaci, učitelji te publika jer predstavljaju sve veći postotak javnosti koji sudjeluje u kulturnom životu. Međutim, kako je dokazano istraživanjima i studijama kao što su Europska ženska audiovizualna mreža (European Women Audiovisual Network) za filmske redatelje i projekt „We must” u području glazbe, postoje razlike u plaćama žena i muškaraca te je manje vjerojatno da će žene realizirati svoja djela i zauzeti položaj na kojem se donose odluke u kulturnim, umjetničkim i kreativnim institucijama. Stoga je potrebno promicati ženske talente i širiti njihove radove kako bi se pružila potpora umjetničkim karijerama žena.
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.a (nova)
(14.a)  U skladu sa zaključcima donesenim nakon Europske godine kulturne baštine 2018. programom bi se trebala poboljšati suradnja i jačanje kapaciteta tog sektora pružanjem potpore aktivnostima povezanima s nasljeđem Europske godine kulturne baštine 2018. te analizom rezultata kojima je urodila. U tom je pogledu potrebno obratiti pozornost na izjavu Vijeća ministara kulture iz studenog 2018. i izjave sa završne svečanosti Vijeća održane 7. prosinca 2018. Programom bi se trebalo doprinijeti dugoročnom održivom očuvanju europske kulturne baštine uvođenjem mjera potpore za obrtnike kvalificirane u tradicionalnim zanatima povezanima s obnovom kulturne baštine.
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  U skladu s Komunikacijom Komisije „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi” od 22. srpnja 2014.19 relevantnim bi politikama i instrumentima trebalo iz europske kulturne baštine iznjedriti dugoročnu i održivu vrijednost te razviti integriraniji pristup njezinu očuvanju, vrednovanju i podupiranju.
(15)  U skladu s Komunikacijom Komisije „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi” od 22. srpnja 2014. relevantnim bi politikama i instrumentima trebalo iz prošle, sadašnje, materijalne, nematerijalne i digitalne europske kulturne baštine iznjedriti dugoročnu i održivu vrijednost te razviti integriraniji pristup njezinu očuvanju, zaštiti, prilagodljivoj prenamjeni, širenju, vrednovanju i podupiranju, podupiranjem kvalitetnog i usklađenog širenja profesionalnog znanja te razvoja zajedničkih standarda visoke kvalitete za sektor i mobilnosti za zaposlene u tom sektoru. Kulturna baština sastavni je dio europske kohezije i olakšava povezivanje tradicije i inovacija. Očuvanje kulturne baštine te potpora umjetnicima, stvaraocima i obrtnicima trebali bi biti prioriteti Programa.
__________________
__________________
19 COM/2014/0477
19 COM/2014/0477
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.a (nova)
(15.a)  Program treba doprinijeti sudjelovanju i uključivanju građana i organizacija civilnog društva u kulturu i društvo, promicanju kulturnog obrazovanja i javnoj dostupnosti kulturnog znanja i baštine. Njime također treba njegovati kvalitetu i inovacije u stvaranju i očuvanju, među ostalim sinergijama između kulture, umjetnosti, znanosti, istraživanja i tehnologije.
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 16.a (nova)
(16.a)  U skladu s rezolucijom Europskog parlamenta od 13. prosinca 2016. o dosljednoj politici EU-a za kulturne i kreativne industrije, podupiranje kulturnih i kreativnih sektora treba biti prioritetno pitanje. U Program je potrebno integrirati projekte kako bi se poduprli novi poslovni modeli i vještine, tradicionalna znanja i iskustva te kako bi se kreativna i interdisciplinarna rješenja pretočila u gospodarsku i društvenu vrijednost. Nadalje, potrebno je u potpunosti iskoristiti potencijalne sinergije između politika Unije kako bi se sredstva dostupna u okviru programa Unije kao što su Obzor Europa, Instrument za povezivanje Europe, Erasmus +, EaSI i InvestEU učinkovito iskoristila.
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  Treće zemlje koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o EGP-u, kojim se predviđa provedba programa odlukom na temelju tog Sporazuma. Treće zemlje mogu sudjelovati i na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu je Uredbu potrebno uvrstiti posebnu odredbu kako bi se dužnosniku odgovornom za ovjeravanje, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskom revizorskom sudu dodijelila nužna prava i omogućio pristup koji su im potrebni za sveobuhvatno izvršavanje njihovih nadležnosti.
(18)  Treće zemlje koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o EGP-u, kojim se predviđa provedba programa odlukom na temelju tog Sporazuma. Treće zemlje mogu sudjelovati i na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu je Uredbu potrebno uvrstiti posebnu odredbu kako bi se dužnosniku odgovornom za ovjeravanje, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europskom revizorskom sudu dodijelila nužna prava i omogućio pristup koji su im potrebni za sveobuhvatno izvršavanje njihovih nadležnosti. Doprinose trećih zemalja Programu potrebno je svake godine prijaviti proračunskom tijelu.
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 22.
(22)  Od svojeg je osnivanja Europska filmska akademija stekla jedinstvenu stručnost te je u jedinstvenom položaju da izgradi paneuropsku zajednicu filmskih stvaratelja i djelatnika koja će promicati i širiti europske filmove izvan nacionalnih granica te razvijati istinski europsku publiku. On bi stoga trebao biti prihvatljiv za izravnu potporu Unije.
(22)  Od svojeg je osnivanja Europska filmska akademija osobitom stručnošću te jedinstvenim položajem doprinijela razvoju paneuropske zajednice filmskih stvaratelja i djelatnika promicanjem i širenjem europskih filmova izvan nacionalnih granica te poticanjem nastanka međunarodne publike svih uzrasta. Stoga bi ona prije svega trebala biti prihvatljiva za izravnu potporu Unije u kontekstu suradnje s Europskim parlamentom u organizaciji filmske nagrade LUX. Međutim, izravna potpora mora biti povezana s pregovorima o sporazumu o suradnji, s posebnim zadaćama i ciljevima, između dviju strana te bi se ona mogla pružiti tek nakon sklapanja tog sporazuma. Time se ne isključuje mogućnost da Europska filmska zajednica podnese prijavu za financijska sredstva za druge inicijative i projekte u okviru različitih potprograma Programa.
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 23.
(23)  Od svojeg je osnivanja Orkestar mladih Europske unije stekao jedinstvenu stručnost u promicanju međukulturnog dijaloga, uzajamnog poštovanja i razumijevanja s pomoću kulture. Posebnost Orkestra mladih Europske unije leži u činjenici da je to europski orkestar koji nadilazi kulturne granice i sastavljen je od mladih glazbenika koji se biraju u skladu sa zahtjevnim umjetničkim kriterijima putem postupka rigoroznih godišnjih audicija u svim državama članicama. On bi stoga trebao biti prihvatljiv za izravnu potporu Unije.
(23)  Od svojeg je osnivanja Orkestar mladih Europske unije stekao jedinstvenu stručnost u promicanju bogate europske glazbene baštine, pristupa glazbi i međukulturnog dijaloga te uzajamnog poštovanja i razumijevanja s pomoću kulture, kao i u jačanju profesionalnosti mladih glazbenika, pružajući im vještine potrebne za karijeru u kulturnom i kreativnom sektoru. Doprinos Orkestra mladih Europske unije prepoznale su države članice i institucije Unije, među ostalim i niz predsjednika Komisije i Europskog parlamenta. Posebnost Orkestra mladih Europske unije leži u činjenici da je to europski orkestar koji nadilazi kulturne granice i sastavljen je od mladih glazbenika koji se biraju u skladu sa zahtjevnim umjetničkim kriterijima putem postupka rigoroznih i transparentnih godišnjih audicija u svim državama članicama. Stoga bi prije svega trebao biti prihvatljiv za izravnu potporu Unije, i to na temelju posebnih zadaća i ciljeva koje utvrđuje Komisija i koji se redovito ocjenjuju. Kako bi osigurao tu potporu, Orkestar mladih Europske unije trebao bi povećati svoju vidljivost, težiti postizanju uravnoteženije zastupljenosti glazbenika iz svih država članica te diversificirati svoje prihode aktivnim traženjem financijske potpore iz drugih izvora koji nisu sredstva Unije.
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 26.
(26)  Financijska potpora trebala bi se upotrebljavati za uklanjanje tržišnih nedostataka ili rješavanje neoptimalnih ulagačkih situacija, na proporcionalan način, a mjerama se ne bi smjelo udvostručiti niti istisnuti privatna sredstva niti narušavati tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Mjerama bi se trebala ostvarivati jasna europska dodana vrijednost.
(26)  Financijska potpora trebala bi se upotrebljavati za uklanjanje tržišnih nedostataka ili rješavanje neoptimalnih ulagačkih situacija, na proporcionalan način, a mjerama se ne bi smjelo udvostručiti niti istisnuti privatna sredstva niti narušavati tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Mjerama bi se trebala ostvarivati jasna europska dodana vrijednost te bi one trebale biti prikladne za odgovarajuće projekte koje podupiru. Programom se ne bi trebala uzimati u obzir samo ekonomska vrijednost projekata, već i njihova kulturna i kreativna dimenzija te posebnosti predmetnih sektora.
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 26.a (nova)
(26.a)  Financijska sredstva Programa utvrđena Uredbom .../...[Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju]1a i Uredbom …/… [IPA III]1b također bi se trebala koristiti za financiranje aktivnosti u okviru međunarodne dimenzije Programa. Te bi aktivnosti trebalo provoditi u skladu s ovom Uredbom.
__________________
1a 2018/0243 (COD).
1b 2018/0247 (COD).
Amandman 35
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 27.
(27)  Jedan je od najvećih izazova u kulturnom i u kreativnom sektoru pristup financiranju kojim se njihovim aktivnostima omogućuje da razviju, održe ili povećaju konkurentnost ili prošire svoje djelovanje na međunarodnu razinu. Politički ciljevi ovog Programa nastojat će se postići i s pomoću financijskih instrumenata i proračunskih jamstava u okviru područja politike fonda InvestEU.
(27)  Kulturni i kreativni sektori inovativni su, otporni i rastući sektori gospodarstva Unije koji intelektualnim vlasništvom i individualnom kreativnošću pridonose izgradnji gospodarske i kulturne vrijednosti. Međutim, njihova fragmentacija i nematerijalna priroda njihove imovine ograničavaju njihov pristup privatnom financiranju. Jedan je od najvećih izazova za kulturni i kreativni sektor poboljšanje njihova pristupa financiranju, što je ključno za rast, održavanje ili širenje njihove konkurentnosti na međunarodnoj razini. Politički ciljevi ovog Programa nastojat će se postići i s pomoću financijskih instrumenata i proračunskih jamstava, prije svega za MSP-ove, u okviru područja politike fonda InvestEU, u skladu s praksama razvijenima u okviru Instrumenta jamstva za kulturne i kreativne sektore, uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1295/2013.
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 28.
(28)  Uzimajući u obzir tehničko znanje potrebno za procjenu prijedloga u okviru posebnih aktivnosti Programa, evaluacijski odbori mogu, prema potrebi, biti sastavljeni od vanjskih stručnjaka.
(28)  Ključni kriteriji ocjenjivanja za odabir predmetnog projekta trebali bi biti učinak, kvaliteta i učinkovitost provedbe Projekta. Uzimajući u obzir tehničko znanje potrebno za procjenu prijedloga u okviru posebnih aktivnosti Programa, evaluacijski odbori mogu, prema potrebi, biti sastavljeni od vanjskih stručnjaka s relevantnim profesionalnim i menadžerskim iskustvom u području u okviru kojeg je podnesena prijava koja se ocjenjuje. Kada je to prikladno, treba uzeti u obzir potrebu za osiguravanjem općenite usklađenosti projekta s ciljevima raznolikosti i uključenosti publike.
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 29.
(29)  Program bi trebao obuhvaćati realističan i praktičan sustav pokazatelja uspješnosti kojim će se popratiti njegove mjere i stalno pratiti njegova uspješnost. To praćenje te informacijske i komunikacijske aktivnosti povezane s programom i njegovim mjerama trebale bi se temeljiti na tri potprograma.
(29)  Program bi trebao obuhvaćati realističan i praktičan sustav kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja uspješnosti kojim će se popratiti njegove mjere i stalno pratiti njegova uspješnost, uzimajući u obzir intrinzičnu vrijednost umjetnosti te kulturnog i kreativnog sektora. Te pokazatelje uspješnosti trebalo bi razviti u suradnji s dionicima. To praćenje te informacijske i komunikacijske aktivnosti povezane s programom i njegovim mjerama trebale bi se temeljiti na tri potprograma. Potprogramima bi se u obzir trebalo uzeti jedan ili više kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja. Te bi pokazatelje trebalo ocjenjivati u skladu s ovom Uredbom.
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 29.a (nova)
(29.a)  S obzirom na složenost i poteškoće u pronalasku, analizi i prilagođavanju podataka te mjerenju učinka kulturnih politika i određujućih pokazatelja, Komisija bi trebala pojačati suradnju svojih službi kao što su Zajednički istraživački centar i Eurostat u svrhu prikupljanja odgovarajućih statističkih podataka. Komisija bi trebala surađivati s centrima izvrsnosti u Uniji, nacionalnim zavodima za statistiku i organizacijama iz europskih kulturnih i kreativnih sektora te s Vijećem Europe, Organizacijom za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i UNESCO-om.
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 32.
(32)  Vrste financiranja i načini provedbe predviđeni ovom Uredbom trebali bi se odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići posebne ciljeve mjera i ostvariti rezultate uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik nepoštovanja. To bi trebalo uključivati razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova, kao i financiranja koje nije povezano s troškovima, kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe.
(32)  Vrste financiranja i načini provedbe predviđeni ovom Uredbom trebali bi se odabrati na temelju sposobnosti subjekta koji vodi projekt da ostvari posebne ciljeve mjera i rezultate, posebice uzimajući u obzir veličinu subjekta i projekta, troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik neusklađenosti. To bi trebalo uključivati razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova, kao i financiranja koje nije povezano s troškovima, kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe.
Amandman 40
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 33.a (nova)
(33.a)  U svrhu optimizacije sinergija između fondova Unije i instrumenata kojima se izravno upravlja, treba olakšati pružanje potpore za operacije koje su već primile certifikat „pečat izvrsnosti”.
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 34.
(34)  U skladu s člankom 94. Odluke Vijeća 2013/755/EU28 osobe i subjekti s boravištem odnosno poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima ispunjavaju uvjete za financiranje, podložno pravilima i ciljevima Programa i mogućem režimu koji se primjenjuje na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili područje povezani.
(34)  U skladu s člankom 94. Odluke Vijeća 2013/755/EU28 osobe i subjekti s boravištem odnosno poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima ispunjavaju uvjete za financiranje, podložno pravilima i ciljevima Programa i mogućem režimu koji se primjenjuje na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili područje povezani. Ograničenja koja postoje zbog udaljenosti tih zemalja ili područja trebala bi se uzeti u obzir pri provedbi Programa, a njihovo stvarno sudjelovanje trebalo bi pratiti i redovito ocjenjivati.
__________________
__________________
28 Odluka Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji (Odluka o prekomorskom pridruživanju) (SL L 344, 19.12.2013., str. 1.).
28 Odluka Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji (Odluka o prekomorskom pridruživanju) (SL L 344, 19.12.2013., str. 1.).
Amandman 42
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 34.a (nova)
(34.a)  U skladu s člankom 349. UFEU-a potrebno je poduzeti mjere kako bi se povećalo sudjelovanje najudaljenijih regija u svim aktivnostima. Potrebno je poticati mobilnost i razmjene umjetnika i njihovih djela te suradnju osoba i organizacija iz tih regija i njihovih susjeda i trećih zemalja. Stoga će biti moguće da građani imaju jednake koristi od konkurentske prednosti koju kulturna i kreativna industrija mogu ponuditi, posebno u pogledu gospodarskog rasta i zapošljavanja. Te se mjere trebaju redovito pratiti i ocjenjivati.
Amandman 43
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 36.
(36)  Kako bi se osigurala nesmetana provedba Programa, troškovi korisnika nastali prije podnošenja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava, osobito troškovi povezani s pravima intelektualnog vlasništva, mogu se smatrati prihvatljivima uz uvjet da su izravno povezani s provedbom podupiranih mjera.
(36)  Kako bi se osigurao kontinuitet financijske potpore koja se pruža u okviru Programa te pokrile sve veće rupe u financiranju s kojima se njihovi korisnici suočavaju, troškovi korisnika nastali prije podnošenja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava, osobito troškovi povezani s pravima intelektualnog vlasništva, trebali bi se smatrati prihvatljivima uz uvjet da su izravno povezani s provedbom podupiranih mjera.
Amandman 44
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 38.
(38)  Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi ona mogla donijeti programe rada. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća. Neophodno je osigurati ispravno zaključenje prethodnog programa, osobito kad je riječ o nastavku višegodišnjih mehanizama za upravljanje njime, poput financiranja tehničke i administrativne pomoći. Od [1. siječnja 2021.] tehničkom i administrativnom pomoći trebalo bi se osigurati, prema potrebi, upravljanje djelovanjima koja do [31. prosinca 2020.] još nisu zaključena u sklopu prethodnog programa.
(38)  Ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi u pogledu donošenja programa rada dodijeliti Komisiji. Neophodno je osigurati ispravno zaključenje prethodnog programa, osobito kad je riječ o nastavku višegodišnjih mehanizama za upravljanje njime, poput financiranja tehničke i administrativne pomoći. Od [1. siječnja 2021.] tehničkom i administrativnom pomoći trebalo bi se osigurati, prema potrebi, upravljanje djelovanjima koja do [31. prosinca 2020.] još nisu zaključena u sklopu prethodnog programa.
___________________________
Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Amandman 45
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 38.a (nova)
(38.a)  Kako bi se osigurala djelotvorna i učinkovita provedba Programa, Komisija bi trebala osigurati da nema nepotrebnog birokratskog opterećenja za podnositelje tijekom faze prijave ili tijekom faze obrade prijava.
Amandman 46
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 38.b
(38.b)  Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti manjim projektima i njihovoj dodanoj vrijednosti s obzirom na specifičnosti kulturnog i kreativnog sektora.
Amandman 47
Prijedlog uredbe
Članak 2. – stavak 1. – točka 2.
(2)  „kulturni i kreativni sektor” znači svi sektori u kojima se aktivnosti temelje na kulturnim vrijednostima ili umjetničkim i drugim pojedinačnim ili zajedničkim kreativnim izričajima. Te aktivnosti mogu obuhvaćati razvoj, stvaranje, produkciju, širenje i očuvanje robe i usluga koje utjelovljuju kulturni, umjetnički ili drugi kreativni izričaj te povezane funkcije kao što su obrazovanje ili upravljanje. One imaju potencijal za stvaranje inovacija i radnih mjesta, osobito na temelju intelektualnog vlasništva. Sektori obuhvaćaju arhitekturu, arhive, knjižnice i muzeje, umjetničke zanate, audiovizualni sektor (uključujući film, televiziju, videoigre i multimediju), materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, dizajn (uključujući modni dizajn), festivale, glazbu, književnost, izvedbene umjetnosti, knjige i izdavaštvo, radio i vizualne umjetnosti;
(2)  „kulturni i kreativni sektor” znači svi sektori u kojima se aktivnosti temelje na kulturnim vrijednostima ili umjetničkim i drugim pojedinačnim ili zajedničkim kreativnim izričajima i praksama, neovisno o tome jesu li te aktivnosti tržišno usmjerene ili nisu. Te aktivnosti mogu obuhvaćati razvoj, stvaranje, produkciju, širenje i očuvanje praksi, robe i usluga koje utjelovljuju kulturni, umjetnički ili drugi kreativni izričaj te povezane funkcije kao što su obrazovanje ili upravljanje. Mnoge od njih imaju potencijal za stvaranje inovacija i radnih mjesta, osobito na temelju intelektualnog vlasništva. Sektori obuhvaćaju arhitekturu, arhive, knjižnice i muzeje, umjetničke zanate, audiovizualni sektor (uključujući film, televiziju, videoigre i multimediju), materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, glazbu, književnost, izvedbene umjetnosti, knjige i izdavaštvo, radio, vizualne umjetnosti, festivale i dizajn, među ostalim modni dizajn;
Amandman 48
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka -a (nova)
(-a)  doprinos priznavanju i promicanju intrinzične vrijednosti kulture te zaštita i promicanje kvalitete europske kulture i kreativnosti kao posebne dimenzije osobnog razvoja, obrazovanja, socijalne kohezije, slobode izražavanja i mišljenja te umjetnosti, pri čemu se osnažuje i unapređuje demokracija, kritičko razmišljanje, osjećaj pripadnosti i građanstva, te kao izvora pluralističkih medija i kulturnog krajolika;
Amandman 49
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka a
(a)  promicanje europske suradnje u području kulturne i jezične raznolikosti te baštine;
(a)  promicanje europske suradnje u području kulturne, umjetničke i jezične raznolikosti, među ostalim jačanjem uloge umjetnika i djelatnika u kulturnom sektoru, kvalitete europske kulturne i umjetničke proizvodnje te zajedničke materijalne i nematerijalne europske kulturne baštine;
Amandman 50
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 1. – točka b
(b)  povećanje konkurentnosti kulturnog i kreativnog sektora, posebice audiovizualnog sektora.
(b)  poticanje konkurentnosti svih kulturnih i kreativnih sektora te povećanje njihove gospodarske težine, posebno audiovizualnog sektora, otvaranjem novih radnih mjesta te povećanjem njihove inovativnosti i kreativnosti;
Amandman 51
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2. – točka a
(a)  unapređivanje gospodarske, socijalne i vanjske dimenzije suradnje na europskoj razini u cilju razvoja i promicanja europske kulturne raznolikosti i europske kulturne baštine, jačanje konkurentnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora te jačanje međunarodnih kulturnih odnosa;
(a)  unapređivanje gospodarske, umjetničke, kulturne, socijalne i vanjske dimenzije suradnje na europskoj razini u cilju razvoja i promicanja europske kulturne raznolikosti i europske materijalne i nematerijalne kulturne baštine, jačanje konkurentnosti i inovativnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora te jačanje međunarodnih kulturnih odnosa;
Amandman 52
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2. – točka aa (nova)
(aa)  promicanje kulturnog i kreativnog sektora, među ostalim i audiovizualnog sektora, pri čemu se podupiru umjetnici, djelatnici, obrtnici i angažiranost publike s posebnim naglaskom na ravnopravnost spolova i nedovoljno zastupljene skupine;
Amandman 53
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2. – točka b
(b)  promicanje konkurentnosti i prilagodljivosti europske audiovizualne industrije;
(b)  promicanje konkurentnosti, inovativnosti i prilagodljivosti europskog audiovizualnog sektora, posebno MSP-ova, nezavisnih produkcijskih kuća i organizacija u kulturnom i kreativnom sektoru te promicanje kvalitete aktivnosti europskog audiovizualnog sektora na održiv način čime se želi postići uravnotežen sektorski i geografski pristup;
Amandman 54
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2. – točka c
(c)  promicanje političke suradnje i inovativnih mjera za potporu svim potprogramima, uključujući promicanje raznolikog i pluralističkog medijskog okruženja, medijske pismenosti i socijalne uključenosti.
(c)  promicanje političke suradnje i inovativnih mjera, uključujući nove modele poslovanja i upravljanja te kreativna rješenja, podupiranje svih potprograma programa i svih kulturnih i kreativnih sektora, uključujući zaštitu slobode umjetničkog izražavanja i promicanje raznolikih, neovisnih i pluralističkih kulturnih i medijskih okruženja, medijske pismenosti, digitalnih vještina, kulturnog i umjetničkog obrazovanja, rodne ravnopravnosti, aktivnog građanstva, međukulturnog dijaloga, otpornosti i socijalne uključenosti, posebno osoba s invaliditetom, među ostalim i većom dostupnošću kulturnih dobara i usluga;
Amandman 55
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2. – točka ca (nova)
(ca)  promicanje mobilnosti umjetnika i subjekata u kulturnom i kreativnom sektoru te širenje njihovih djela;
Amandman 56
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 2. – točka cb (nova)
(cb)  pružanje kulturnom i kreativnom sektoru podataka, analiza i odgovarajućeg niza kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja te razvoj usklađenog sustava evaluacija i procjena učinaka, uključujući i one s međusektorskom dimenzijom.
Amandman 57
Prijedlog uredbe
Članak 3. – stavak 3. – točka c
(c)  „MEĐUSEKTORSKI potprogram” obuhvaća aktivnosti u svim kulturnim i kreativnim sektorima.
(c)  „MEĐUSEKTORSKI potprogram” obuhvaća aktivnosti u svim kulturnim i kreativnim sektorima, uključujući sektor informativnih medija.
Amandman 58
Prijedlog uredbe
Članak 3.a (novi)
Članak 3.a
Europska dodana vrijednost
Prepoznajući intrinzičnu i ekonomsku vrijednost kulture i kreativnosti te poštujući kvalitetu i pluralizam vrijednosti i politika Unije.
Programom se podržavaju samo one mjere i aktivnosti koje ostvaruju potencijalnu europsku dodanu vrijednost i koje doprinose ostvarenju ciljeva iz članka 3.
Europska dodana vrijednost mjera i aktivnosti iz Programa osigurava se, primjerice:
(a)  transnacionalnim karakterom mjera i aktivnosti kojima se nadopunjuju regionalni, nacionalni, međunarodni i drugi programi i politike Unije i učinkom takvih mjera i aktivnosti na pristup građana kulturi, aktivnim sudjelovanjem građana, obrazovanjem, socijalnom uključenosti i međukulturnim dijalogom;
(b)  razvojem i promicanjem transnacionalne i međunarodne suradnje između kulturnih i kreativnih aktera, što obuhvaća umjetnike, audiovizualne djelatnike, kulturne i kreativne organizacije, mala i srednja poduzeća i audiovizualne subjekte, koji su usmjereni na poticanje potpunijih, bržih, djelotvornijih i dugoročnijih odgovora na globalne izazove, osobito u pogledu digitalizacije;
(c)  ekonomijama razmjera, rastom i radnim mjestima koji se potiču u okviru potpora Unije, stvarajući učinak poluge za dodatna sredstva;
(d)  osiguravanjem ravnopravnijih uvjeta u kulturnom i kreativnom sektoru uzimajući u obzir posebnosti različitih zemalja, uključujući zemlje ili regije koje odražava posebno geografsko ili jezično stanje, kao što su najudaljenije regije iz članka 349. UFEU-a te prekomorske zemlje ili područja pod nadležnošću države članice navedene u Prilogu II. UFEU-a;
(e)  promicanjem narativa o zajedničkim europskim korijenima i raznolikosti.
Amandman 59
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka -a (nova)
(-a)  promicanje umjetničkog izražavanja i stvaranja;
Amandman 60
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka -aa (nova)
(-aa)  razvijanje talenata, sposobnosti i vještina te poticanje suradnje i inovacija u cijelom lancu kulturnih i kreativnih sektora, uključujući baštinu;
Amandman 61
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka a
(a)  jačanje prekogranične dimenzije i optjecaja europskih kulturnih i kreativnih subjekata i radova;
(a)  jačanje prekogranične dimenzije, optjecaja i vidljivosti europskih kulturnih i kreativnih subjekata i njihovih radova, uključujući programima boravka, turnejama, događanjima, radionicama, izložbama i festivalima, te olakšavanje razmjene najboljih praksi i jačanje stručnih sposobnosti;
Amandman 62
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka b
(b)  povećanje sudjelovanja u kulturi diljem Europe;
(b)  povećanje pristupa kulturi, sudjelovanja u kulturi i osviještenosti o kulturi te angažiranosti publike diljem Europe, posebno kada je riječ o osobama s invaliditetom ili osobama iz sredina u nepovoljnom položaju;
Amandman 63
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka c
(c)  promicanje društvene otpornosti i socijalne uključenosti s pomoću kulture i kulturne baštine;
(c)  promicanje društvene otpornosti i jačanje socijalne uključenosti, međukulturnog i demokratskog dijaloga i kulturne razmjene kroz umjetnost, kulturu i kulturnu baštinu;
Amandman 64
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka d
(d)  poboljšanje sposobnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora da se razvijaju, otvaraju radna mjesta i ostvaruju rast;
(d)  poboljšanje sposobnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora da se razvijaju, inoviraju, kreiraju umjetnička djela, stvaraju i razvijaju ključne sposobnosti, znanja, vještine i nove umjetničke prakse, otvaraju i razvijaju održiva radna mjesta i ostvaruju rast te da doprinose lokalnom i regionalnom razvoju;
Amandman 65
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka da (nova)
(da)  poticanje stručnog kapaciteta osoba u kulturnom i kreativnom sektoru njihovim osnaživanjem s pomoću odgovarajućih mjera;
Amandman 66
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka e
(e)  jačanje europskog identiteta i vrijednosti s pomoću kulturne svijesti, umjetničkog obrazovanja te kulturne kreativnosti u obrazovanju;
(e)  jačanje europskog identiteta, aktivnog građanstva i osjećaja zajedništva i demokratskih vrijednosti kroz kulturnu svijest, kulturnu baštinu, izražavanje, kritičko razmišljanje, umjetničko izražavanje, vidljivost i priznavanje stvaratelja, umjetnosti, obrazovanja i kulturne kreativnosti u okviru formalnog, neformalnog i informalnog cjeloživotnog učenja;
Amandman 67
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka f
(f)  promicanje međunarodne izgradnje kapaciteta europskog kulturnog i kreativnog sektora za djelovanje na međunarodnoj razini;
(f)  promicanje međunarodne izgradnje kapaciteta europskog kulturnog i kreativnog sektora, uključujući lokalne organizacije i mikroorganizacije, za djelovanje na međunarodnoj razini;
Amandman 68
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 1. – točka g
(g)  doprinos globalnoj strategiji Unije za međunarodne odnose s pomoću kulturne diplomacije.
(g)  doprinos globalnoj strategiji Unije za međunarodne kulturne odnose kako bi se osigurao dugoročni učinak strategije s pomoću interpersonalnog pristupa koji uključuje kulturne mreže, civilno društvo i lokalne organizacije.
Amandman 69
Prijedlog uredbe
Članak 4. – stavak 2.a (novi)
U okviru posebnih aktivnosti koje se provode u okviru potprograma KULTURA, u pogledu financijske distribucije i ciljanih mjera poseban se naglasak stavlja na glazbeni sektor. Pozivi i instrumenti po mjeri pomažu u povećanju konkurentnosti glazbenog sektora te se njima rješavaju neki od specifičnih izazova s kojima se on suočava.
Amandman 70
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – točka a
(a)  poticanje talenata i vještina te suradnje i inovacija u stvaranju i produkciji europskih audiovizualnih djela;
(a)  poticanje talenata, sposobnosti, vještina i upotrebe digitalnih tehnologija te suradnje, mobilnosti i inovacija u stvaranju i produkciji europskih audiovizualnih djela, uključujući i preko granica;
Amandman 71
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – točka b
(b)  poboljšanje kazališne i internetske distribucije i osiguravanje veće prekogranične dostupnosti europskih audiovizualnih djela, uključujući s pomoću inovativnih poslovnih modela i novih tehnologija;
(b)  poboljšanje transnacionalne i međunarodne cirkulacije, distribucije na internetu i izvan njega te posebice kinematografske distribucije europskih audiovizualnih djela u novom digitalnom okružju;
Amandman 72
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – točka ba (nova)
(ba)  pružanje šireg pristupa audiovizualnim djelima Unije za međunarodnu publiku, osobito putem promocija, organiziranih događanja i festivala te aktivnosti filmskog opismenjivanja;
Amandman 73
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – točka bb (nova)
(bb)  unapređivanje audiovizualne baštine te olakšanje pristupa i pružanje potpore audiovizualnim arhivima i knjižnicama kao izvorima sjećanja, obrazovanja, ponovnog korištenja i novih modela poslovanja te njihovo promicanje, među ostalim i s pomoću najnovijih digitalnih tehnologija;
Amandman 74
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 1. – točka c
(c)  promicanje europskog audiovizualnog stvaralaštva te podupiranje razvoja publike diljem Europe i izvan nje.
(c)  promicanje europskih audiovizualnih djela i podupiranje angažiranosti publike svih uzrasta, posebno mlade publike i osoba s invaliditetom, u cilju proaktivnog i zakonitog korištenja audiovizualnih djela diljem Europe i izvan nje te dijeljenja sadržaja koje stvaraju korisnici, među ostalim promicanjem filmskog i audiovizualnog obrazovanja.
Amandman 75
Prijedlog uredbe
Članak 5. – stavak 2.
Ti se prioriteti nastoje ostvariti pružanjem potpore stvaranju, promidžbi, dostupnosti i širenju europskih djela s potencijalom za privlačenje brojne publike u Europi i šire, čime se postiže prilagodba novim kretanjima na tržištu i podupire Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama.
Ti se prioriteti nastoje ostvariti pružanjem potpore stvaranju, promidžbi, dostupnosti i širenju europskih djela, čime se šire europske vrijednosti i zajednički identitet s potencijalom za privlačenje publike svih uzrasta u Europi i šire, i čime se postiže prilagodba novim kretanjima na tržištu i podupire Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama.
Amandman 76
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 1. – točka a
(a)  pružanje potpore međusektorskoj transnacionalnoj političkoj suradnji, uključujući ulogu kulture u socijalnom uključivanju, te promicanje znanja stečenih u okviru programa i podupiranje prenosivosti rezultata;
(a)  pružanje potpore međusektorskoj transnacionalnoj političkoj suradnji, uključujući promicanjem uloge koju kultura ima u socijalnom uključivanju, posebno kada je riječ o osobama s invaliditetom i promicanju demokracije, te promicanje znanja stečenih u okviru programa i podupiranje prenosivosti rezultata radi povećanja vidljivosti Programa;
Amandman 77
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 1. – točka b
(b)  promicanje inovativnih pristupa stvaranju, dostupnosti, distribuciji i promidžbi sadržaja u kulturnom i kreativnom sektoru;
(b)  promicanje inovativnih pristupa stvaranju umjetničkog sadržaja te umjetničkom istraživanju, dostupnosti, distribuciji i promidžbi, vodeći računa o zaštiti autorskih prava, u kulturnom i kreativnom sektoru, te obuhvaćajući i tržišnu i netržišnu dimenziju;
Amandman 78
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 1. – točka c
(c)  promicanje međusektorskih aktivnosti koje obuhvaćaju nekoliko sektora u cilju prilagodbe strukturnim promjenama s kojima se suočava medijski sektor, među ostalim poticanjem slobodnog, raznolikog i pluralističkog medijskog okruženja, kvalitetnog novinarstva i medijske pismenosti;
(c)  promicanje međusektorskih aktivnosti koje obuhvaćaju nekoliko sektora u cilju prilagodbe strukturnim i tehnološkim promjenama s kojima se suočava medijski sektor, među ostalim poticanjem slobodnog, raznolikog i pluralističkog medijskog, umjetničkog i kulturnog okruženja, profesionalne etičnosti u novinarstvu, kritičkog razmišljanja i medijske pismenosti, posebno među mladima, i to pružanjem pomoći u prilagodbi na nove medijske alate i formate te suzbijanjem širenja dezinformacija;
Amandman 79
Prijedlog uredbe
Članak 6. – stavak 1. – točka d
(d)  uspostava i održavanje deskova programa preko kojih se Program promiče u pojedinačnim zemljama te se potiče prekogranična suradnja u kulturnom i kreativnom sektoru.
(d)  uspostava i potpora aktivnom uključivanju deskova programa u zemljama sudionicama radi promicanja Programa na pravedan i uravnotežen način, između ostaloga mrežnim aktivnostima na terenu, pružanje potpore podnositeljima zahtjeva u pogledu Programa te pružanje osnovnih informacija o ostalim relevantnim mogućnostima potpore koje su dostupne u okviru programa koje financira Unija te poticanje prekogranične suradnje i razmjene najboljih praksi u kulturnom i kreativnom sektoru.
Amandman 80
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1. – podstavak 1.
Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje 2021.2027. iznosi 1 850 000 000 EUR u tekućim cijenama.
Financijska omotnica za provedbu Programa u razdoblju od 2021. do 2027. iznosi 2 806 000 000 EUR u stalnim cijenama.
Amandman 81
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1. − podstavak 2. − alineja 1.
–  do 609 000 000 EUR za cilj iz članka 3. stavka 2. točke (a) (potprogram KULTURA),
–  najmanje 33 % za cilj iz članka 3. stavka 2. točke (a) (potprogram KULTURA),
Amandman 82
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1. − podstavak 2. − alineja 2.
–  do 1 081 000 000 EUR za cilj iz članka 3. stavka 2. točke (b) (potprogram MEDIA),
–  najmanje 58 % za cilj iz članka 3. stavka 2. točke (b) (potprogram MEDIA),
Amandman 83
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 1. – podstavak 2. – alineja 3.
–  do 160 000 000 EUR za aktivnosti iz članka 3. stavka 2. točke (c) (MEĐUSEKTORSKI potprogram).
–  do 9 % za aktivnosti iz članka 3. stavka 2. točke (c) (MEĐUSEKTORSKI potprogram) u okviru čega se osigurava financijski doprinos svakom nacionalnom desku programa Kreativna Europa koji je barem na razini istoj onoj financijskog doprinosa pruženog u skladu s Uredbom (EZ) br. 1295/2013.
Amandman 84
Prijedlog uredbe
Članak 7. – stavak 3.
3.  Osim financijske omotnice iz stavka 1. i radi promicanja međunarodne dimenzije Programa, dodatni financijski doprinosi mogu se staviti na raspolaganje iz instrumenata za vanjsko financiranje [Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA III.)] kako bi se poduprle mjere koje se provode i kojima se upravlja u skladu s ovom Uredbom. Taj se doprinos financira u skladu s uredbama o uspostavi tih instrumenata.
3.  Osim financijske omotnice iz stavka 1. i radi promicanja međunarodne dimenzije Programa, dodatni financijski doprinosi mogu se staviti na raspolaganje iz instrumenata za vanjsko financiranje [Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju, Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA III.)] kako bi se poduprle mjere koje se provode i kojima se upravlja u skladu s ovom Uredbom. Taj se doprinos financira u skladu s uredbama o uspostavi tih instrumenata i svake godine prijavljuje proračunskom tijelu zajedno s doprinosima programu iz trećih zemalja.
Amandman 85
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 1. – podstavak 1.a (novi)
Treće zemlje mogu sudjelovati u upravljačkim strukturama Programa i forumima dionika u svrhu olakšavanja razmjene informacija.
Amandman 151
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 2.
2.  Sudjelovanje zemalja iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) u MEĐUSEKTORSKOM potprogramu i potprogramu MEDIA podliježe ispunjavanju uvjeta utvrđenih u Direktivi 2010/13/EU.
2.  Sudjelovanje zemalja iz stavka 1. točaka od (a) do (d) u MEĐUSEKTORSKOM potprogramu i potprogramu MEDIA podliježe ispunjavanju uvjeta utvrđenih u Direktivi 2010/13/EU.
Amandman 86
Prijedlog uredbe
Članak 8. – stavak 3.a (novi)
3.a  Sporazumi s trećim zemljama povezanima s Programom u okviru ove Uredbe olakšavaju se postupcima koji su brži od onih utvrđenih Uredbom (EU) br. 1295/2013 te se sporazumi s novim zemljama aktivno potiču.
Amandman 87
Prijedlog uredbe
Članak 9. – stavak 1.
1.  U Programu mogu sudjelovati međunarodne organizacije koje djeluju u područjima obuhvaćenima Programom u skladu s Financijskom uredbom.
1.  U Programu mogu sudjelovati međunarodne organizacije koje djeluju u područjima obuhvaćenima Programom, primjerice UNESCO, Vijeće Europe, kroz strukturiraniju suradnju u okviru svoga programa Kulturne rute i fonda Eurimages, Promatračnica EUIPO-a, Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo i OECD, na temelju zajedničkih doprinosa ostvarenju ciljeva Programa i u skladu s Financijskom uredbom.
Amandman 152
Prijedlog uredbe
Članak 9. – stavak 2.
2.  Unija je za vrijeme trajanja Programa članica Europskog audiovizualnog opservatorija. Sudjelovanjem Unije u Opservatoriju doprinosi se ostvarenju prioriteta potprograma MEDIA. Uniju u njezinim poslovima s Opservatorijem predstavlja Komisija. Iz potprograma MEDIA podupirat će se plaćanje naknade za članstvo Unije u Opservatoriju radi poticanja prikupljanja i analize podataka u audiovizualnom sektoru.
2.  Unija je za vrijeme trajanja Programa članica Europskog audiovizualnog opservatorija. Sudjelovanjem Unije u Opservatoriju doprinosi se ostvarenju prioriteta potprograma MEDIA. Uniju u njezinim poslovima s Opservatorijem predstavlja Komisija. Iz potprograma MEDIA podupire se plaćanje naknade za članstvo Unije u Opservatoriju i prikupljanje i analize podataka u audiovizualnom sektoru.
Amandman 88
Prijedlog uredbe
Članak 9.a (novi)
Članak 9.a
Prikupljanje podataka o kulturnom i kreativnom sektoru
Komisija jača suradnju svojih službi kao što su Zajednički istraživački centar i Eurostat u svrhu prikupljanja odgovarajućih statističkih podataka za mjerenje i analizu učinka kulturnih politika. U cilju izvršenja te zadaće, Komisija surađuje s europskim centrima izvrsnosti i nacionalnim zavodima za statistiku te djeluje u suradnji s Vijećem Europe, OECD-om i UNESCO-om. Time će se pridonijeti postizanju ciljeva potprograma KULTURA i pomno pratiti daljnji razvoj kulturne politike, među ostalim i uključivanjem dionika u ranoj fazi razmatranja i prilagodbe pokazatelja koji su zajednički različitim sektorima ili posebnih pokazatelja po području aktivnosti. Komisija redovito izvješćuje Europski parlament o tim aktivnostima.
Amandman 89
Prijedlog uredbe
Članak 10. – stavak 3.
3.  Operacije mješovitog financiranja iz ovog Programa provode se u skladu s [Uredbom o fondu InvestEU] i glavom X. Financijske uredbe.
3.  Operacije mješovitog financiranja iz ovog Programa provode se u skladu s glavom X. Financijske uredbe i postupcima utvrđenima u [Uredbi o fondu InvestEU]. Namjenski jamstveni instrument uspostavljen u okviru programa Kreativna Europa nastavlja s radom u skladu s [Uredbom o fondu InvestEU] te uzima u obzir provedbene postupke razvijene u okviru Instrumenta jamstva za kulturne i kreativne sektore uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1295/2013.
Amandman 90
Prijedlog uredbe
Članak 10. – stavak 4.
4.  Doprinosima mehanizmu uzajamnog osiguranja mogu se pokriti rizici povezani s osiguranjem povrata sredstava koje primatelji duguju te se oni smatraju dostatnim jamstvom u okviru Financijske uredbe. Primjenjuju se odredbe iz [članka X.] Uredbe XXX [sljednika Uredbe o Jamstvenom fondu].
4.  Doprinosima mehanizmu uzajamnog osiguranja mogu se pokriti rizici povezani s osiguranjem povrata sredstava koje primatelji duguju te se oni smatraju dostatnim jamstvom u okviru Financijske uredbe. Primjenjuju se odredbe iz [članka X.] Uredbe XXX [sljednika Uredbe o Jamstvenom fondu] koje se temelje na već razvijenim provedbenim praksama te ih uzimaju u obzir.
Amandman 91
Prijedlog uredbe
Članak 10. – stavak 4.a (novi)
4.a  U cilju promicanja međunarodne dimenzije Programa, programima uspostavljenima Uredbom .../...[Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju] i Uredbom .../...[IPA III.] financijski se doprinosi aktivnostima utvrđenima ovom Uredbom. Ova se Uredba primjenjuje na uporabu tih programa, istodobno jamčeći usklađenost s uredbama kojima se regulira svaki od tih programa.
Amandman 92
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 1.
1.  Program se provodi prema programima rada iz članka 110. Financijske uredbe. U programima rada navodi se, prema potrebi, cjelokupni iznos namijenjen operacijama mješovitog financiranja.
1.  Program se provodi prema godišnjim programima rada iz članka 110. Financijske uredbe. Donošenju programa rada prethode savjetovanja s raznim dionicima kako bi se osiguralo da će se planiranim mjerama na najbolji mogući način pružiti potpora različitim uključenim sektorima. U programima rada navodi se, prema potrebi, cjelokupni iznos namijenjen operacijama mješovitog financiranja, kojima se ne zamjenjuje izravno financiranje u obliku bespovratnih sredstava.
Opći i posebni ciljevi, pripadajući politički prioriteti i djelovanja Programa, kao i proračun za svaku aktivnost, detaljno se utvrđuju u godišnjim programima rada. Godišnji program rada također sadrži okvirni raspored provedbe.
Amandman 93
Prijedlog uredbe
Članak 12. – stavak 2.
2.  Komisija provedbenim aktom donosi program rada.
2.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 19., dopunjujući ovu Uredbu donošenjem godišnjih programa rada.
Amandman 94
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 1.a (novi)
1.a  U pozivima za podnošenje prijedloga može se uzeti u obzir potreba za osiguravanjem odgovarajuće potpore za male projekte u okviru potprograma KULTURA putem mjera koje mogu uključivati više stope sufinanciranja.
Amandman 95
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 1.b (novi)
1.b  Bespovratna sredstva dodjeljuju se uzimajući u obzir sljedeće značajke dotičnog projekta:
(a)  kvalitetu projekta;
(b)  učinak;
(c)  kvalitetu i učinkovitost njegove provedbe.
Amandman 96
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 2.
2.  Članovi evaluacijskog odbora mogu biti vanjski stručnjaci.
2.  Članovi evaluacijskog odbora mogu biti vanjski stručnjaci. Sastaju se fizički ili na daljinu.
Stručnjaci moraju imati stručnu pozadinu u vezi s ocijenjenim područjem. Evaluacijski odbor može zatražiti mišljenje stručnjaka iz zemlje podnositeljice zahtjeva.
Amandman 97
Prijedlog uredbe
Članak 13. – stavak 3.
3.  Odstupajući od [članka 130. stavka 2.] Financijske uredbe i u propisno opravdanim slučajevima, troškovi korisnika nastali prije podnošenja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava mogu se smatrati prihvatljivima uz uvjet da su izravno povezani s provedbom podupiranih mjera i aktivnosti.
3.  Odstupajući od [članka 130. stavka 2.] Financijske uredbe i u propisno opravdanim slučajevima, troškovi korisnika nastali prije podnošenja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava smatraju se prihvatljivima uz uvjet da su izravno povezani s provedbom podupiranih mjera i aktivnosti.
Amandman 98
Prijedlog uredbe
Članak 14. – stavak 5. – uvodni dio
5.  Sljedećim se subjektima mogu dodijeliti bespovratna sredstva bez poziva na podnošenje prijedloga:
5.  Sljedećim se subjektima mogu iznimno dodijeliti bespovratna sredstva bez poziva na podnošenje prijedloga, i to na temelju posebnih zadaća i ciljeva koje utvrđuje Komisija i koji se redovito ocjenjuju u skladu s ciljevima Programa:
Amandman 99
Prijedlog uredbe
Članak 14. – stavak 5. – točka a
(a)  Europskoj filmskoj akademiji;
(a)  Europskoj filmskoj akademiji u kontekstu suradnje s Europskim parlamentom na filmskoj nagradi LUX, na temelju sporazuma o suradnji o kojemu su stranke pregovarale i koji su potpisale te u suradnji s mrežom Europa Cinemas; dok se sporazum o suradnji ne sklopi, odgovarajuća odobrena sredstva stavljaju se u pričuvu;
Amandman 100
Prijedlog uredbe
Članak 14. – stavak 5. – točka b
(b)  Orkestru mladih Europske unije.
(b)  Orkestru mladih Europske unije za njegove aktivnosti, uključujući redoviti odabir i osposobljavanje mladih glazbenika iz svih država članica preko programa boravka u okviru kojih se nude mobilnost i mogućnost izvođenja na festivalima i turnejama unutar Unije i na međunarodnoj razini, a koji doprinose širenju europske kulture preko granica i internacionalizaciji karijera mladih glazbenika te kojima se teži ostvarenju geografske ravnoteže sudionika; Orkestar mladih Europske unije neprestano diversificira svoje prihode aktivnim traženjem financijske potpore iz novih izvora, smanjujući svoju ovisnost o financiranju Unije; aktivnosti Orkestra mladih Europske unije u skladu su s ciljevima Programa te ciljevima i prioritetima potprograma KULTURA, posebno u pogledu angažmana publike.
Amandman 101
Prijedlog uredbe
Članak 15. – stavak 1.
Komisija u suradnji s državama članicama osigurava sveukupnu dosljednost i komplementarnost Programa s odgovarajućim politikama i programima, posebice onima koji se odnose na rodnu ravnotežu, obrazovanje, mlade i solidarnost, zapošljavanje i socijalnu uključenost, istraživanje i inovacije, industriju i poduzetništvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, okoliš i klimatsku politiku, koheziju, regionalnu i urbanu politiku, državne potpore te međunarodnu suradnju i razvoj.
Komisija u suradnji s državama članicama osigurava sveukupnu dosljednost i komplementarnost Programa s odgovarajućim politikama i programima, posebice onima koji se odnose na rodnu ravnotežu, obrazovanje, posebno digitalno obrazovanje i medijsku pismenost, mlade i solidarnost, zapošljavanje i socijalnu uključenost, posebno marginaliziranih skupina i manjina, istraživanje i inovacije, uključujući socijalne inovacije, industriju i poduzetništvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, okoliš i klimatsku politiku, koheziju, regionalnu i urbanu politiku, održivi turizam, državne potpore, mobilnost te međunarodnu suradnju i razvoj, također radi promicana učinkovite uporabe javnih sredstava.
Komisija osigurava da se, kada se postupci utvrđeni u [programu InvestEU] primijene u svrhu Programa, vodi računa o praksama razvijenima u okviru Instrumenta jamstva za kulturne i kreativne sektore, uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1295/2013.
Amandman 102
Prijedlog uredbe
Članak 16. – stavak 2. – točka b
(b)  u skladu je s minimalnim zahtjevima kvalitete tog poziva na podnošenje prijedloga;
(b)  u skladu je s visokim zahtjevima kvalitete tog poziva na podnošenje prijedloga;
Amandman 103
Prijedlog uredbe
Članak 16. – stavak 2.a (novi)
2.a  Prijedlozi koji su dobili pečat izvrsnosti mogu primati financijska sredstva izravno od drugih programa te fondova u skladu s Uredbom [Uredba o zajedničkim odredbama COM(2018)0375], odnosno u skladu s njezinim člankom 67. stavkom 5., pod uvjetom da su ti prijedlozi u skladu s ciljevima Programa. Komisija osigurava da su kriteriji za odabir i dodjelu koji se odnose na projekte kojima će se dodjeljivati pečat izvrsnosti usklađeni, jasni i transparentni potencijalnim korisnicima.
Amandman 104
Prijedlog uredbe
Članak 16.a (novi)
Članak 16.a
Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore u okviru programa InvestEU
1.  Financijska potpora koja se pruža novim programom InvestEU nastavlja se na ciljeve i kriterije Instrumenta jamstva za kulturne i kreativne sektore, uzimajući u obzir specifičnosti sektora.
2.  Programom InvestEU osigurava se sljedeće:
(a)  pristup financiranju malim i srednjim poduzećima te mikro, malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima
(b)  jamstva uključenim financijskim posrednicima iz svake zemlje koja sudjeluje u Instrumentu jamstva
(c)  uključenim financijskim posrednicima dodatno stručno znanje za procjenu rizika povezanih s malim i srednjim poduzećima te mikro, malim i srednjim organizacijama i s njihovim kulturnim i kreativnim projektima
(d)  iznos financiranja dugom koje se stavlja na raspolaganje malim i srednjim poduzećima te mikro, malim i srednjim organizacijama
(e)  sposobnost izgradnje diversificiranog portfelja zajmova i predlaganja marketinškog i promotivnog plana za mala i srednja poduzeća te mikro, male i srednje organizacije u svim regijama i sektorima
(f)  sljedeće vrste zajmova: ulaganje u materijalnu i nematerijalnu imovinu bez osobnog jamstva; prijenos poslovanja; radni kapital, primjerice međufinanciranje, privremeno financiranje, protok novca i kreditne linije.
Amandman 105
Prijedlog uredbe
Članak 17. – stavak 1.a (novi)
1.a  Potprogrami imaju zajednički skup kvalitativnih pokazatelja. Svaki potprogram ima poseban skup pokazatelja.
Amandman 106
Prijedlog uredbe
Članak 17. – stavak 2.
2.  Kako bi osigurala djelotvornu procjenu napretka Programa prema ostvarivanju ciljeva, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 19. radi uvođenja odredaba o okviru za praćenje i evaluaciju, uključujući izmjene Priloga II. kako bi se revidirali ili dopunili pokazatelji ako je to potrebno za praćenje i evaluaciju.
2.  Kako bi osigurala djelotvornu procjenu napretka Programa prema ostvarivanju ciljeva, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 19. radi uvođenja odredaba o okviru za praćenje i evaluaciju, uključujući izmjene Priloga II. kako bi se revidirali ili dopunili pokazatelji. Komisija donosi delegirani akt o pokazateljima do 31. prosinca 2022.
Amandman 107
Prijedlog uredbe
Članak 18. – stavak 1.a (novi)
1.a  Raspoložive brojke o iznosu odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje koja bi bila potrebna za financiranje projekata kojima je dodijeljena oznaka „Pečat izvrsnosti” svake se godine dostavljaju dvama ograncima proračunskog tijela, najmanje 3 mjeseca prije datuma objave njihovih stajališta u pogledu proračuna Unije za sljedeću godinu, u skladu sa zajednički dogovorenim rasporedom za godišnji proračunski postupak.
Amandman 108
Prijedlog uredbe
Članak 18. – stavak 2.
2.  Privremena evaluacija Programa provodi se nakon što bude dostupno dovoljno informacija o njegovoj provedbi, a najkasnije četiri godine nakon početka provedbe Programa.
2.  Evaluacija Programa na sredini razdoblja provodi se najkasnije 30. lipnja 2024.
Komisija podnosi izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2024.
Prema potrebi i na temelju evaluacije na sredini razdoblja Komisija podnosi zakonodavni prijedlog za reviziju ove Uredbe.
Amandman 109
Prijedlog uredbe
Članak 18. – stavak 3.
3.  Na kraju provedbe Programa, a najkasnije dvije godine nakon završetka razdoblja navedenog u članku 1. Komisija provodi završnu evaluaciju Programa.
3.  Na kraju provedbe Programa, a najkasnije dvije godine nakon završetka razdoblja navedenog u članku 1., Komisija podnosi završnu evaluaciju Programa.
Amandman 110
Prijedlog uredbe
Članak 20. – stavak 1.
1.  Korisnici sredstava Unije priznaju porijeklo i jamče vidljivost financiranja Unije (posebice pri promicanju mjera i njihovih rezultata) pružajući usklađene, učinkovite i proporcionalne ciljane informacije različitoj publici, uključujući medije i javnost.
1.  Korisnici sredstava Unije priznaju porijeklo i jamče vidljivost financiranja Unije (posebice pri promicanju mjera i njihovih rezultata) pružajući usklađene, učinkovite i proporcionalne ciljane informacije različitoj publici, uključujući medije i javnost, a prije svega ime Programa i, u slučaju aktivnosti koje se financiraju u okviru potprograma MEDIA, logotip potprograma MEDIA. Komisija razvija logotip KULTURA koji se koristi za aktivnosti koje se financiraju u okviru potprograma KULTURA.
Amandman 111
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 1. – točka a
(a)  projekti suradnje;
(a)  transnacionalni projekti suradnje u okviru kojih se jasno razlikuje između malih, srednjih i velikih projekata te se posebno vodi računa o mikro i malim kulturnim organizacijama;
Amandman 112
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 1. – točka d
(d)  mobilnost umjetnika te kulturnih i kreativnih subjekata;
(d)  mobilnost umjetnika, obrtnika te kulturnih i kreativnih subjekata u njihovoj transnacionalnoj aktivnosti, uključujući pokrivanje troškova povezanih s umjetničkom aktivnosti te cirkulacijom umjetničkih i kulturnih djela;
Amandman 113
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 1. – točka e
(e)  potpora kulturnim i kreativnim organizacijama u djelovanju na međunarodnoj razini;
(e)  potpora kulturnim i kreativnim organizacijama u djelovanju na međunarodnoj razini te razvoju njihovih kapaciteta;
Amandman 114
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 2. – točka a
(a)  potpora glazbenom sektoru: promicanje raznolikosti, kreativnosti i inovacija u području glazbe, posebice distribucija glazbenog stvaralaštva u Europi i izvan nje, mjere izobrazbe i razvoj publike za europsko stvaralaštvo te potpora prikupljanju i analizi podataka;
(a)  potpora glazbenom sektoru: promicanje raznolikosti, kreativnosti i inovacija u području glazbe, posebice u sektoru žive glazbe, također umrežavanjem, distribucijom i promicanjem različitih europskih glazbenih djela i repertoara u Europi i izvan nje, izobrazba, sudjelovanje u glazbi i pristup glazbi, razvoj publike, vidljivost i priznavanje stvaratelja, promicatelja i umjetnika, posebno mladih umjetnika i onih koji se tek afirmiraju kao umjetnici, te potpora prikupljanju i analizi podataka;
Amandman 115
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 2. – točka b
(b)  potpora knjižnom i izdavačkom sektoru: ciljane mjere kojima se promiču raznolikost, kreativnost i inovacije, posebice prevođenje i prekogranična promidžba europske književnosti u Europi i izvan nje, osposobljavanje i razmjene djelatnika u tom sektoru, autora i prevoditelja te transnacionalni projekti suradnje, inovacija i razvoja u tom sektoru;
(b)  potpora knjižnom i izdavačkom sektoru: ciljane mjere kojima se promiču raznolikost, kreativnost i inovacije, posebice prevođenje, adaptacija u dostupnim formatima za osobe s invaliditetom, prekogranična promidžba europske književnosti u Europi i izvan nje, također preko knjižnica, osposobljavanje i razmjene djelatnika u tom sektoru, autora i prevoditelja te transnacionalni projekti suradnje, inovacija i razvoja u tom sektoru;
Amandman 116
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 2. – točka c
(c)  potpora sektoru arhitekture i kulturne baštine: ciljane mjere za mobilnost subjekata, izgradnja kapaciteta, razvoj publike i internacionalizacija sektora kulturne baštine i arhitekture, promidžba kulture gradnje (Baukultur) te potpora zaštiti, očuvanju i unapređenju kulturne baštine i njezinih vrijednosti putem podizanja razine osviještenosti, umrežavanja i aktivnosti uzajamnog učenja;
(c)  potpora sektoru kulturne baštine i arhitekture: ciljane mjere za mobilnost subjekata, istraživanje, uspostava visokih standarda kvalitete, izgradnja kapaciteta, razmjena stručnog znanja i vještina za obrtnike, angažman publike, potpora zaštiti, očuvanju, obnovi životnih prostora, prilagodljiva prenamjena, promidžba kulture gradnje (Baukultur), održivost, širenje, unapređenje i internacionalizacija kulturne baštine i njezinih vrijednosti podizanjem razine osviještenosti, umrežavanja i aktivnosti uzajamnog učenja;
Amandman 117
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 2. – točka d
(d)  potpora drugim sektorima: ciljane mjere kojima se potiču razvoj kreativnih aspekata dizajnerskog i modnog sektora te kulturnog turizma i njihova promidžba i zastupljenost izvan Europske unije.
(d)  potpora drugim sektorima: ciljane mjere promidžbe kojima se potiču razvoj kreativnih aspekata ostalih sektora, uključujući sektore dizajna i mode te održivi kulturni turizam, i njihova promidžba i zastupljenost izvan Europske unije.
Amandman 118
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 2.a (novi)
Potpora svim kulturnim i kreativnim sektorima u područjima od zajedničkog interesa, pri čemu se sektorske aktivnosti mogu razvijati prema potrebi u slučajevima u kojima posebnosti podsektora opravdavaju ciljani pristup. U pogledu transnacionalnih projekata za suradnju, mobilnost i internacionalizaciju zauzima s horizontalni pristup, između ostaloga organizacijom programa boravka, turneja, događanja, izvedbi uživo, izložbi i festivala, kao i u pogledu promicanja raznolikosti, kreativnosti i inovacija, izobrazbe i razmjene sektorskih stručnjaka, izgradnje kapaciteta, umrežavanja, vještina, razvoja publike te prikupljanja i analize podataka. Sektorske aktivnosti financiraju se proračunima koji su razmjerni prioritetnim sektorima. Sektorske aktivnosti trebale bi pomoći u rješavanju specifičnih izazova s kojima se suočavaju različiti prioritetni sektori iz ovog Priloga, nadovezujući se na postojeće pilot projekte i pripremne aktivnosti.
Amandman 119
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 3. – uvodni dio
Posebne mjere usmjerene na povećanje vidljivosti i prisutnosti europske kulturne raznolikosti i baštine te poticanje međukulturnog dijaloga:
Posebne mjere usmjerene na povećanje vidljivosti i prisutnosti europskog identiteta, njegove kulturne raznolikosti i baštine te poticanje međukulturnog dijaloga:
Amandman 120
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 3. – točka b
(b)  inicijativa Oznaka europske baštine, u okviru koje se osigurava financijska potpora Odluci br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća34;
(b)  inicijativa Oznaka europske baštine, u okviru koje se osigurava financijska potpora Odluci br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća34 i mreža lokacija s oznakom europske baštine;
__________________
__________________
34 Odluka br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o uspostavljanju djelovanja Europske unije za oznaku europske baštine (SL L 303, 22.11.2011., str. 1.).
34 Odluka br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o uspostavljanju djelovanja Europske unije za oznaku europske baštine (SL L 303, 22.11.2011., str. 1.).
Amandman 121
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 3. – točka c
(c)  kulturne nagrade EU-a;
(c)  kulturne nagrade EU-a, uključujući Europsku kazališnu nagradu;
Amandman 122
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 1. – stavak 1. – podstavak 3. – točka da (nova)
(da)  aktivnosti usmjerene na interdisciplinarne produkcije povezane s Europom i njezinim vrijednostima;
Amandman 123
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – uvodni dio
Prioriteti potprograma MEDIA iz članka 5. uzimaju u obzir razlike u pogledu produkcije, distribucije i dostupnosti audiovizualnog sadržaja u različitim zemljama te veličinu i posebnosti pojedinačnih tržišta, a nastojat će se ostvariti, među ostalim, aktivnostima navedenima u nastavku:
Prioriteti potprograma MEDIA iz članka 5. uzimaju u obzir zahtjeve Direktive 2010/13/EU i razlike u pogledu produkcije, distribucije i dostupnosti audiovizualnog sadržaja u različitim zemljama te veličinu i posebnosti pojedinačnih tržišta, a nastojat će se ostvariti, među ostalim, aktivnostima navedenima u nastavku:
Amandman 124
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka a
(a)  razvoj audiovizualnih djela;
(a)  razvoj europskih audiovizualnih djela, posebno filmskih i televizijskih djela kao što su igrani, kratki, dokumentarni, dječji i animirani filmovi te interaktivnih djela poput kvalitetnih i narativnih videoigara i multimedije s većim potencijalom prekogranične distribucije, i to od strane europskih nezavisnih produkcijskih kuća;
Amandman 125
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka b
(b)  produkcija inovativnih televizijskih sadržaja i scenarija za serijale;
(b)  produkcija inovativnih i kvalitetnih televizijskih sadržaja i scenarija za serijale, za sve uzraste, pružanjem potpore nezavisnim europskim produkcijskim kućama;
Amandman 126
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka ba (nova)
(ba)  Potpora inicijativama za stvaranje i promicanje djela povezanih s povijesti europskih integracija i europskim pričama.
Amandman 127
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka c
(c)  promidžbeni i marketinški alati, uključujući na internetu i primjenom analitike podataka, za povećanje važnosti, vidljivosti i prekogranične dostupnosti europskog stvaralaštva te njegova dosega do publike;
(c)  promocija, promidžbeni i marketinški alati, uključujući na internetu i primjenom analitike podataka, za povećanje važnosti, vidljivosti i prekogranične dostupnosti europskog stvaralaštva te njegova dosega do publike;
Amandman 128
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka d
(d)  potpora međunarodnoj prodaji i stavljanju u optjecaj nenacionalnih europskih djela na svim platformama, među ostalim s pomoću koordiniranih strategija distribucije koje obuhvaćaju nekoliko zemalja;
(d)  potpora međunarodnoj prodaji i stavljanju u optjecaj nenacionalnih europskih djela na svim platformama usmjerena na male i velike produkcije, među ostalim s pomoću koordiniranih strategija distribucije koje obuhvaćaju nekoliko zemalja te izrada podnaslova, sinkronizacije i zvučnog opisivanja;
Amandman 129
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka da (nova)
(da)  Mjere namijenjene pružanju potpore zemljama s niskim kapacitetom radi poboljšanja njihovih utvrđenih nedostataka;
Amandman 130
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka e
(e)  potpora aktivnostima razmjene i umrežavanja među poduzećima radi olakšavanja europskih i međunarodnih koprodukcija;
(e)  potpora aktivnostima razmjene i umrežavanja među poduzećima radi olakšavanja europskih i međunarodnih koprodukcija te širenja europskih djela;
Amandman 131
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka ea (nova)
(ea)  Potpora europskim mrežama audiovizualnih stvaraoca iz različitih zemalja radi njegovanja kreativnih talenata u audiovizualnom sektoru;
Amandman 132
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka eb (nova)
(eb)  posebne mjere za doprinos pravednom tretiranju kreativnog talenta u audiovizualnom sektoru;
Amandman 133
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka g
(g)  inicijative kojima se promiču razvoj publike i filmsko obrazovanje, a koje su posebno usmjerene na mladu publiku;
(g)  inicijative kojima se promiču razvoj i angažiranost publike, posebice u kinima, te filmsko i audiovizualno obrazovanje, a koje su posebno usmjerene na mladu publiku;
Amandman 134
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka h
(h)  aktivnosti osposobljavanja i mentoriranja u cilju povećanja sposobnosti audiovizualnih subjekata da se prilagode novim tržišnim kretanjima i digitalnoj tehnologiji;
(h)  aktivnosti osposobljavanja i mentoriranja u cilju povećanja sposobnosti audiovizualnih subjekata, uključujući obrtnike, da se prilagode novim tržišnim kretanjima i digitalnoj tehnologiji;
Amandman 135
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka i
(i)  europska mreža pružatelja usluga prikazivanja videosadržaja na zahtjev koji prikazuju znatan udio nenacionalnih europskih filmova;
(i)  Jedna ili više europskih mreža pružatelja usluga prikazivanja videosadržaja na zahtjev koji prikazuju znatan udio nenacionalnih europskih filmova;
Amandman 136
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka j
(j)  europska mreža festivala na kojima se prikazuje znatan udio nenacionalnih europskih filmova;
(j)  europski festivali i mreže festivala na kojima se prikazuju i promoviraju različita europska audiovizualna djela, sa znatnim udjelom nenacionalnih europskih filmova;
Amandman 137
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka k
(k)  europska mreža kinematografa koji prikazuju znatan udio nenacionalnih europskih filmova;
(k)  europska mreža kinematografa koji prikazuju znatan udio nenacionalnih europskih filmova, čime se pridonosi jačanju uloge kina u vrijednosnom lancu te se javna prikazivanja ističu kao socijalno iskustvo;
Amandman 138
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka l
(l)  posebne mjere koje pridonose uravnoteženijem sudjelovanju žena i muškaraca u audiovizualnom sektoru;
(l)  posebne mjere, uključujući aktivnosti mentoriranja i umrežavanja, koje pridonose uravnoteženijem sudjelovanju žena i muškaraca u audiovizualnom sektoru;
Amandman 139
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 2. – stavak 1. – točka na (nova)
(na)  pružanje potpore distribuciji i višejezičnom pristupu kulturnom televizijskom sadržaju na internetu i izvan njega, uključujući uz pomoć podnaslova, u cilju promicanja bogatstva i raznolikosti europske kulturne baštine, suvremenih ostvarenja i jezika.
Amandman 140
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 1. – točka a
(a)  razvoj politika, transnacionalna razmjena iskustava i znanja, aktivnosti uzajamnog učenja i umrežavanja između organizacija u kulturnom i kreativnom sektoru te oblikovatelja politika (na međusektorskoj razini);
(a)  razvoj politika, transnacionalna razmjena iskustava i znanja, aktivnosti uzajamnog učenja, uključujući uzajamno mentoriranje novopridošlih sudionika Programa, podizanje razine osviještenosti i umrežavanje organizacija u kulturnom i kreativnom sektoru i oblikovatelja politika na međusektorskoj razini, među ostalim održavanjem stalnog strukturiranog dijaloga s dionicima te Forumom kulturnih i kreativnih sektora za poboljšanje dijaloga i orijentaciju sektorskih politika;
Amandman 141
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 2. – točka a
(a)  poticanje novih oblika stvaranja na sjecištima različitih kulturnih i kreativnih sektora, primjerice primjenom inovativnih tehnologija;
(a)  poticanje novih oblika stvaranja na sjecištima različitih kulturnih i kreativnih sektora, te u suradnji sa subjektima iz drugih sektora, primjerice primjenom i podučavanjem o primjeni inovativnih tehnologija u okviru kulturnih organizacija te suradnja preko digitalnih centara;
Amandman 142
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 2. – točka ba (nova)
(ba)  aktivnosti usmjerene na interdisciplinarne produkcije povezane s Europom i njezinim vrijednostima;
Amandman 143
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 3. – točka a
(a)  promidžba programa na nacionalnoj razini i pružanje informacija o različitim vrstama financijske potpore dostupne u okviru politike Unije;
(a)  promidžba programa na nacionalnoj razini i pružanje relevantnih informacija o različitim vrstama financijske potpore dostupne u okviru politike Unije te o kriterijima, postupku i rezultatima evaluacije;
Amandman 144
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 3. – točka b
(b)  poticanje prekogranične suradnje među djelatnicima u sektoru, institucijama, platformama i mrežama unutar područja politika i sektora obuhvaćenih programom te između njih;
(b)  podupiranje potencijalnih korisnika pri postupku prijave, poticanje prekogranične suradnje i razmjene najboljih praksi među djelatnicima u sektoru, institucijama, platformama i mrežama unutar područja politika i sektora obuhvaćenih programom te između njih;
Amandman 145
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 3. – točka c
(c)  potpora Komisiji u osiguravanju odgovarajućeg priopćavanja i širenja rezultata programa građanima.
(c)  potpora Komisiji u osiguravanju odgovarajuće komunikacije odozdo prema gore i obrnuto te širenja rezultata programa građanima i subjektima.
Amandman 146
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 4. – točka a
(a)  suočavanje sa strukturnim promjenama u medijskom sektoru promicanjem i praćenjem raznolikog i pluralističkog medijskog okruženja;
(a)  suočavanje sa strukturnim i tehnološkim promjenama u sektoru informativnih medija promicanjem okružja neovisnih i pluralističkih medija i podupiranjem nezavisnog praćenja radi procjene rizika i izazova za pluralizam i slobodu medija;
Amandman 147
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 4. – točka b
(b)  podupiranje visokih standarda produkcije poticanjem suradnje, prekograničnog suradničkog novinarstva i kvalitetnog sadržaja;
(b)  podupiranje visokih standarda produkcije poticanjem suradnje, digitalnih vještina, prekograničnog suradničkog novinarstva i kvalitetnog sadržaja te održivih medijskih ekonomskih modela kako bi se zajamčila profesionalna etičnost novinarstva;
Amandman 148
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 4. – točka c
(c)  promicanje medijske pismenosti kako bi se građanima omogućilo oblikovanje kritičkog mišljenja o medijima.
(c)  promicanje medijske pismenosti kako bi se građanima, a posebno mladima, omogućilo oblikovanje kritičkog mišljenja o medijima i podupiranje stvaranja platforme Unije za razmjenu praksi i politika medijske pismenosti među svim državama članicama, između ostaloga preko sveučilišnih mreža radija i medija koje se bave europskim temama, te osposobljavanjem djelatnika u sektoru informativnih medija radi prepoznavanja i suzbijanja dezinformiranja.
Amandman 149
Prijedlog uredbe
Prilog I. – točka 3. – stavak 1. – podstavak 4. – točka ca (nova)
(ca)  Poticanje i zaštita političkog dijaloga i dijaloga s civilnim društvom o prijetnjama slobodi medija i medijskom pluralizmu u Europi;
Amandman 150
Prijedlog uredbe
Prilog II. – stavak -1. (novi)
-1.  ZAJEDNIČKI KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI POKAZATELJI UČINKA PROGRAMA
(1)  Korist za građane i zajednice;
(2)  korist za jačanje europske kulturne raznolikosti i kulturne baštine;
(3)  korist za gospodarstvo Unije i radna mjesta, posebno za kulturni i kreativni sektor te MSP-ove;
(4)  integriranje politika Unije, uključujući međunarodne kulturne odnose;
(5)  europska dodana vrijednost projekata;
(6)  kvaliteta partnerstava i kulturnih projekata;
(7)  broj ljudi koji pristupaju europskim kulturnim i kreativnim djelima koje podupire Program;
(8)  broj radnih mjesta povezanih s financiranim projektima;
(9)  ravnoteža spolova, prema potrebi, te mobilnost i osnaživanje gospodarskih subjekata u kulturnim i kreativnim sektorima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(2) Još nije objavljeno u Službenom listu.


„Erasmus”: program Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport ***I
PDF 415kWORD 121k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa „Erasmus”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1288/2013 (COM(2018)0367 – C8-0233/2018 – 2018/0191(COD))
P8_TA(2019)0324A8-0111/2019

U tijeku je obrada ovog teksta za objavu na vašem jeziku. Klikom na ikonu u gornjem desnom uglu već sada možete preuzeti pdf ili Word verziju.


Uspostava okvira za olakšavanje održivih ulaganja ***I
PDF 304kWORD 98k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja (COM(2018)0353 – C8-0207/2018 – 2018/0178(COD))
P8_TA-PROV(2019)0325A8-0175/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0353),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0207/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 5. prosinca 2018.(2),

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane u okviru članka 55. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0175/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 80
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.
(6)  Komisija je u ožujku 2018. objavila Akcijski plan o financiranju održivog rasta25 u kojem se utvrđuje ambiciozna i sveobuhvatna strategija održivog financiranja. Jedan od ciljeva utvrđenih u Akcijskom planu jest preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima u cilju ostvarivanja održivog i uključivog rasta. Uspostava jedinstvenog sustava klasifikacije održivih djelatnosti najvažnija je i najhitnija mjera predviđena u Akcijskom planu. Akcijskim planom uvažava se da se preusmjeravanje tokova kapitala prema održivijim gospodarskim djelatnostima mora temeljiti na zajedničkom razumijevanju pojma „održivo”. Za početak, jasnim smjernicama o djelatnostima za koje se može smatrati da pridonose okolišnim ciljevima olakšalo bi se informiranje ulagača o ulaganjima kojima se financiraju okolišno održive gospodarske djelatnosti. Dodatne smjernice o djelatnostima koje pridonose drugim ciljevima održivosti, uključujući socijalne ciljeve, mogu se izraditi u kasnijoj fazi.
(6)  Komisija je u ožujku 2018. objavila Akcijski plan o financiranju održivog rasta25 u kojem se utvrđuje ambiciozna i sveobuhvatna strategija održivog financiranja. Jedan od ciljeva utvrđenih u Akcijskom planu jest preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima u cilju ostvarivanja održivog i uključivog rasta. Uspostava jedinstvenog sustava klasifikacije i pokazatelja za utvrđivanje stupnja održivosti djelatnosti najvažnija je i najhitnija mjera predviđena u Akcijskom planu. Akcijskim planom uvažava se da se preusmjeravanje tokova kapitala prema održivijim gospodarskim djelatnostima mora temeljiti na zajedničkom, sveobuhvatnom razumijevanju utjecaja gospodarskih djelatnosti i ulaganja na okolišnu održivost i resursnu učinkovitost. Za početak, jasnim smjernicama o djelatnostima za koje se može smatrati da pridonose okolišnim ciljevima olakšalo bi se informiranje ulagača o ulaganjima kojima se financiraju gospodarske djelatnosti u skladu s njihovim stupnjem održivosti. U svjetlu ciljeva održivog razvoja UN-a i zaključaka Europskog vijeća od 20. lipnja 2017. treba izraditi i dodatne smjernice o djelatnostima koje pridonose drugim ciljevima održivosti, uključujući socijalne i upravljačke ciljeve, te na taj način u potpunosti, dosljedno, sveobuhvatno, integrirano i učinkovito provesti Program održivog razvoja do 2030.
_________________
_________________
25 COM(2018) 97 final.
25 COM(2018) 97 final.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.a (nova)
(6a)  Iako je prepoznato da je hitno potrebno riješiti pitanje klimatskih promjena, uska usmjerenost na izloženost ugljiku mogla bi imati negativne posljedice u smislu prelijevanja zbog preusmjeravanja tokova ulaganja na ciljeve u okviru kojih postoje drugi okolišni rizici. Stoga je potrebno uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se zajamčilo da gospodarske djelatnosti ne štete drugim okolišnim ciljevima, kao što su biološka raznolikost i energetska učinkovitost. Ulagačima su potrebne usporedive i cjelovite informacije o okolišnim rizicima i njihovu učinku kako bi ocijenili svoje portfelje i izvan konteksta izloženosti ugljiku.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 6.b (nova)
(6b)  Imajući u vidu potrebu za hitnim mjerama u nekoliko međusobno povezanih područja u kontekstu uništavanja okoliša i prekomjerne potrošnje resursa, potreban je sustavan pristup kao odgovor na eksponencijalno rastuće negativne trendove kao što su gubitak biološke raznolikosti, prekomjerna potrošnja resursa na globalnoj razini, pojava novih prijetnji poput opasnih kemikalija i njihovih mješavina, oskudica hrane, klimatske promjene, oštećenje ozonskog omotača, zakiseljavanje oceana, smanjenje slatke vode i promjene zemljišnih sustava. Stoga je potrebno da mjere koje će se poduzeti budu okrenute budućnosti i razmjerne u odnosu na predstojeće izazove. S obzirom na razmjere tih izazova, potrebna je primjena sveobuhvatnog i ambicioznog pristupa te stroga primjena načela predostrožnosti.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 7.a (nova)
(7a)  U izvješću o vlastitoj inicijativi Europskog parlamenta o održivom financiranju od 29. svibnja 2018. utvrđuju se osnovni elementi pokazatelja održivosti i taksonomija kao poticaj za održiva ulaganja. Potrebno je zajamčiti dosljednost relevantnog zakonodavstva.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 8.a (nova)
(8a)  S obzirom na razmjere izazova potrebna je postupna promjena cjelokupnog financijskog sustava kako bi mogao podržati funkcioniranje gospodarstva na održivoj osnovi. U tu je svrhu potrebno uvesti opće održivo financiranje te voditi računa o učinku održivosti s obzirom na sve financijske proizvode i usluge.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.
(9)  Nuđenje financijskih proizvoda kojima se ostvaruju okolišno održivi ciljevi učinkovit je način usmjeravanja privatnih ulaganja u održive djelatnosti. Nacionalnim zahtjevima za stavljanje na tržište financijskih proizvoda i korporativnih obveznica kao održivih ulaganja, a posebno zahtjevima na temelju kojih se dotičnim sudionicima na tržištu dopušta uporaba nacionalne oznake, želi se povećati povjerenje ulagača, osigurati vidljivost i riješiti problem „zelenog marketinga”. Zeleni marketing odnosi se na praksu stjecanja nepoštene konkurentske prednosti stavljanjem na tržište financijskog proizvoda kao okolišno prihvatljivog iako zapravo ne ispunjava osnovne okolišne standarde. Trenutačno nekoliko država članica primjenjuje sustave označivanja. Oni se temelje na različitim taksonomijama za klasifikaciju okolišno održivih gospodarskih djelatnosti. S obzirom na političke obveze na temelju Pariškog sporazuma i na razini Unije, vjerojatno je da će sve više država članica uvoditi sustave označivanja ili druge zahtjeve za sudionike na tržištu u pogledu financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na tržište kao okolišno održivi. Pritom bi države članice za potrebe određivanja djelatnosti koje se mogu smatrati održivima upotrebljavale vlastite nacionalne taksonomije. Ako se takvi nacionalni zahtjevi budu temeljili na različitim kriterijima za određivanje gospodarskih djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima, to će ulagače odvratiti od prekograničnih ulaganja zbog problema povezanih s uspoređivanjem različitih mogućnosti ulaganja. Osim toga, gospodarski subjekti koji žele privući ulaganja iz cijele Unije morali bi u svakoj državi članici ispuniti različite kriterije kako bi se njihove djelatnosti smatrale okolišno održivima za potrebe različitih oznaka. Zbog nedostatka jedinstvenih kriterija povećat će se troškovi i znatno destimulirati gospodarski subjekti, što u konačnici znači otežani pristup prekograničnim tržištima kapitala za održiva ulaganja. Očekuje se da će prepreke u pristupu prekograničnim tržištima kapitala za potrebe prikupljanja sredstava za financiranje održivih projekata nastaviti rasti. Stoga bi kriterije za određivanje gospodarskih djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima trebalo uskladiti na razini Unije kako bi se uklonile prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i smanjilo njihovo nastajanje u budućnosti. Tim usklađivanjem gospodarskim subjektima bit će lakše prikupiti sredstva za financiranje zelenih prekograničnih djelatnosti jer će se njihove gospodarske djelatnosti moći usporediti na temelju jedinstvenih kriterija i odabrati kao odnosna imovina za okolišno održiva ulaganja. Time će se olakšati privlačenje prekograničnih ulaganja na području Unije.
(9)  Nuđenje financijskih proizvoda kojima se ostvaruju okolišno održivi ciljevi učinkovit je način postupnog preusmjeravanja privatnih ulaganja s djelatnosti s negativnim učinkom na okoliš prema održivijim djelatnostima. Nacionalnim zahtjevima za stavljanje na tržište financijskih proizvoda, usluga i korporativnih obveznica kao održivih ulaganja, kako je definirano u ovoj Uredbi, a posebno zahtjevima na temelju kojih se dotičnim sudionicima na tržištu dopušta uporaba nacionalne oznake, želi se povećati povjerenje ulagača i osviještenost o rizicima, osigurati vidljivost i riješiti problem „zelenog marketinga”. Zeleni marketing odnosi se na praksu stjecanja nepoštene konkurentske prednosti stavljanjem na tržište financijskog proizvoda kao okolišno prihvatljivog iako zapravo ne ispunjava osnovne okolišne standarde. Trenutačno nekoliko država članica primjenjuje sustave označivanja. Oni se temelje na različitim taksonomijama za klasifikaciju okolišno održivih gospodarskih djelatnosti. S obzirom na političke obveze na temelju Pariškog sporazuma i na razini Unije, vjerojatno je da će sve više država članica uvoditi sustave označivanja ili druge zahtjeve za sudionike na tržištu u pogledu financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na tržište kao okolišno održivi. Pritom bi države članice za potrebe određivanja djelatnosti koje se mogu smatrati održivima upotrebljavale vlastite nacionalne taksonomije. Ako se takvi nacionalni zahtjevi budu temeljili na različitim kriterijima i pokazateljima za određivanje gospodarskih djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima, to će ulagače odvratiti od prekograničnih ulaganja zbog problema povezanih s uspoređivanjem različitih mogućnosti ulaganja. Osim toga, gospodarski subjekti koji žele privući ulaganja iz cijele Unije morali bi u svakoj državi članici ispuniti različite kriterije kako bi se njihove djelatnosti smatrale okolišno održivima za potrebe različitih oznaka. Zbog nedostatka jedinstvenih kriterija i pokazatelja, ulaganja će biti usmjerena na okolišno nedjelotvoran i, u nekim slučajevima, kontraproduktivan način i dovesti do neuspjeha u ostvarivanju okolišnih ciljeva i ciljeva u pogledu održivosti. Stoga se zbog tog nedostatka povećavaju troškovi i znatno destimuliraju gospodarski subjekti, što u konačnici znači otežani pristup prekograničnim tržištima kapitala za održiva ulaganja. Očekuje se da će prepreke u pristupu prekograničnim tržištima kapitala za potrebe prikupljanja sredstava za financiranje održivih projekata nastaviti rasti. Stoga bi kriterije i pokazatelje za određivanje stupnja održivosti gospodarskih djelatnosti trebalo postupno uskladiti na razini Unije kako bi se uklonile prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i smanjilo njihovo nastajanje u budućnosti. Tim usklađivanjem informacija, sustava mjerenja i kriterija gospodarskim subjektima bit će lakše prikupiti sredstva za financiranje okolišno održivih prekograničnih djelatnosti jer će se njihove gospodarske djelatnosti moći usporediti na temelju jedinstvenih kriterija i pokazatelja i odabrati kao odnosna imovina za okolišno održiva ulaganja. Time će se olakšati privlačenje prekograničnih ulaganja na području Unije.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.a (nova)
(9a)   Kako bi Unija ispunila svoje okolišne i klimatske obveze, potrebno je pokrenuti privatna ulaganja. Za to su potrebni dugoročno planiranje te regulatorna stabilnost i predvidivost za ulagače. Radi jamčenja usklađenog okvira politika za održiva ulaganja, važno je da odredbe ove Uredbe budu temeljene na postojećem zakonodavstvu Unije.
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Osim toga, ako sudionici na tržištu ulagačima ne objasne kako će djelatnosti u koje ulažu pridonijeti okolišnim ciljevima ili ako u svojem objašnjenju različito tumače pojam „održive” gospodarske djelatnosti, ulagači će provjeru i usporedbu tih različitih financijskih proizvoda doživjeti kao nerazmjerno opterećenje. Pokazalo se da to ulagače odvraća od ulaganja u zelene financijske proizvode. Nadalje, nedostatak povjerenja ulagača ima znatne štetne učinke na tržište za održiva ulaganja. Osim toga, pokazalo se da nacionalni propisi i tržišne inicijative poduzete za rješavanje tog problema unutar nacionalnih granica dovode do rascjepkanosti unutarnjeg tržišta. Ako sudionici na financijskim tržištima objave na koji način financijski proizvodi za koje tvrde da su okolišno prihvatljivi ispunjavaju okolišne ciljeve i ako za potrebe te objave koriste zajedničke kriterije za određivanje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti koji se primjenjuju u cijeloj Uniji, ulagači će moći lakše usporediti mogućnosti okolišno prihvatljivih prekograničnih ulaganja. Ulagači će ulagati u zelene financijske proizvode diljem Unije s većim povjerenjem, čime će se poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
(10)  Osim toga, ako sudionici na tržištu ne objave informacije o tome kako će djelatnosti u koje ulažu negativno ili pozitivno pridonijeti okolišnim ciljevima ili ako u svojem objašnjenju primjenjuju različite sustave mjerenja i kriterije za određivanje utjecaja stupnja održivosti gospodarske djelatnosti, ulagači će provjeru i usporedbu različitih financijskih proizvoda doživjeti kao nerazmjerno opterećenje. Pokazalo se da to ulagače odvraća od ulaganja u održive financijske proizvode. Nadalje, nedostatak povjerenja ulagača ima znatne štetne učinke na tržište za održiva ulaganja. Osim toga, pokazalo se da nacionalni propisi i tržišne inicijative poduzete za rješavanje tog problema unutar nacionalnih granica dovode do rascjepkanosti unutarnjeg tržišta. Ako sudionici na financijskim tržištima objave na koji način financijski proizvodi za koje tvrde da su okolišno prihvatljivi ispunjavaju okolišne ciljeve i ako za potrebe te objave koriste zajedničke kriterije za određivanje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti koji se primjenjuju u cijeloj Uniji, ulagači će moći lakše usporediti okolišni učinak mogućnosti prekograničnih ulaganja i potaknut će se poduzeća u koja se ulaže na to da svoje poslovne modele učine održivijima. Ulagači će ulagati u zelene financijske proizvode diljem Unije s većim povjerenjem, čime će se poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.a (nova)
(10a)  Kako bi se postigao smislen učinak na okoliš te širi učinak održivosti, smanjilo nepotrebno administrativno opterećenje za sudionike na financijskom tržištu i ostale dionike te olakšao rast europskih financijskih tržišta na kojima se financiraju održive gospodarske djelatnosti, taksonomija bi se trebala temeljiti na usklađenim, usporedivim i jedinstvenim pokazateljima, uključujući barem pokazatelje kružnog gospodarstva. Te bi pokazatelje trebalo uskladiti s jedinstvenom metodologijom procjene životnog ciklusa i primjenjivati u svim regulatornim inicijativama Unije. Oni bi trebali biti osnova za procjenu gospodarskih djelatnosti i rizika pri ulaganja te za procjenu učinka na okoliš. Potrebno je izbjeći sva preklapanja u uređivanju koja ne bi bila u skladu s načelima bolje regulacije, proporcionalne primjene i ciljem stvaranja dosljedne terminologije i jasnog regulatornog okvira. Nepotrebno opterećivanje i nadležnih tijela i financijskih institucija također treba izbjeći. Isto tako, potrebno je jasno definirati područje primjene i upotrebu kriterija tehničke provjere te poveznice s drugim inicijativama prije nego što taksonomija i povezani kriteriji stupe na snagu. Postavljanjem usklađenih kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti treba uzeti u obzir kompetencije država članica u različitim područjima politika. Zahtjevi iz ove Uredbe trebaju se na razmjeran način primjenjivati na male i jednostavne institucije kako su definirane u skladu s tom Uredbom.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.b (nova)
(10b)  Pokazatelje bi trebalo uskladiti na temelju postojećeg rada, između ostalog na temelju rada Komisije, Europske agencije za okoliš i OECD-a, te bi oni trebali obuhvaćati okolišni učinak na razinu CO2 i drugih emisija, biološku raznolikost, proizvodnju otpada, korištenje energije i energije iz obnovljivih izvora, sirovine, vodu i izravno i neizravno korištenje zemljišta, kako je utvrđeno u Okviru Europske komisije za praćenje kružnog gospodarstva (COM/2018/29 final), Akcijskom planu EU-a za kružno gospodarstvo (COM/2015/0614 final) i u Rezoluciji Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na kružno gospodarstvo (2014/2208(INI)). Nadalje, pokazatelje bi trebalo oblikovati uzimajući u obzir i preporuke skupine stručnjaka na visokoj razini za potporu financiranju kružnog gospodarstva Europske komisije. Komisija bi trebala ocijeniti kako povezati rad te skupine stručnjaka s tehničkom skupinom stručnjaka. Pokazateljima bi trebalo uzeti u obzir međunarodno priznate standarde održivosti.
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Kako bi se uklonile postojeće prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i spriječilo nastajanje takvih prepreka u budućnosti, trebalo bi propisati da države članice pri utvrđivanju zahtjeva za sudionike na tržištu za potrebe označivanja financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na tržište kao okolišno održivi na nacionalnoj razini primjenjuju zajedničku definiciju okolišno održivog ulaganja. Zbog istih razloga upravitelji fondova i institucijski ulagači koji za sebe tvrde da pridonose ostvarivanju okolišnih ciljeva trebali bi pri objavi načina na koji pridonose ostvarivanju tih ciljeva primjenjivati istu definiciju okolišno održivog ulaganja.
(11)  Kako bi se uklonile postojeće prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i spriječilo nastajanje takvih prepreka u budućnosti, trebalo bi propisati da države članice i Unija pri utvrđivanju zahtjeva za sudionike na tržištu za potrebe označivanja financijskih proizvoda, usluga ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na tržište kao okolišno održivi na nacionalnoj razini primjenjuju zajedničku definiciju stupnja okolišne održivosti ulaganja. Zbog istih razloga upravitelji fondova i institucijski ulagači koji za sebe tvrde da pridonose ostvarivanju okolišnih ciljeva trebali bi pri objavi načina na koji pridonose ostvarivanju tih ciljeva primjenjivati istu definiciju okolišno održivog ulaganja te iste pokazatelje, sustave mjerenja i kriterije za izračunavanje učinka na okoliš.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 12.
(12)  Utvrđivanje kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti moglo bi poslužiti kao poticaj poduzećima da na svojim internetskim stranicama na dobrovoljnoj osnovi objave informacije o okolišno održivim gospodarskim djelatnostima koje obavljaju. Te informacije pomoći će dotičnim subjektima na financijskim tržištima da lakše utvrde koja poduzeća provode okolišno održive gospodarske djelatnosti, a tim će poduzećima istodobno olakšati prikupljanje sredstava za financiranje zelenih djelatnosti.
(12)  Informacije o utjecaju djelatnosti na okoliš pomoći će dotičnim subjektima na financijskim tržištima da lakše utvrde stupanj okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti koje poduzeća provode te će poduzećima istodobno olakšati prikupljanje sredstava za financiranje.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 13.
(13)  Klasifikacija okolišno održivih gospodarskih djelatnosti na razini Unije trebala bi omogućiti izradu budućih politika Unije, uključujući standarde Unije za okolišno održive financijske proizvode i, u konačnici, uvođenje oznaka kojima se formalno priznaje usklađenost s tim standardima na razini Unije. Jedinstveni pravni zahtjevi prema kojima se ulaganja mogu smatrati okolišno održivim ulaganjima, na temelju jedinstvenih kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti, nužni su kao podloga za buduće zakonodavstvo Unije s ciljem omogućavanja tih ulaganja.
(13)  Pokazatelji na razini Unije koji su relevantni za određivanje učinka gospodarskih djelatnosti na okoliš trebali bi omogućiti izradu budućih politika i strategija Unije, uključujući standarde Unije za okolišno održive financijske proizvode i, u konačnici, uvođenje oznaka kojima se formalno priznaje usklađenost s tim standardima na razini Unije te bi trebali biti osnova za druge gospodarske i regulatorne mjere te mjere opreza. Jedinstveni pravni zahtjevi za razmatranje stupnja okolišne održivosti ulaganja, na temelju jedinstvenih kriterija za određivanje stupnja okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti i općih pokazatelja za procjenu učinka ulaganja na okoliš, nužni su kao podloga za buduće zakonodavstvo Unije s ciljem olakšavanja prelaska s ulaganja s negativnim učinkom na okoliš na ulaganja s pozitivnim učinkom.
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 14.
(14)  U kontekstu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja u Uniji pokazalo se da se odlukama na razini politika, kao što je odluka o osnivanju Europskog fonda za strateška ulaganja, pridonosi usmjeravanju privatnih ulaganja i javnih rashoda prema održivim ulaganjima. U Uredbi (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća27 utvrđeno je da 40 % ulaganja u infrastrukturne i inovacijske projekte u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja treba biti povezano s klimatskom politikom. Zajednički kriteriji za održivost gospodarskih djelatnosti mogli bi biti temelj sličnih budućih inicijativa Unije za potporu ulaganjima kojima se pridonosi ostvarivanju ciljeva povezanih s klimom i drugih okolišnih ciljeva.
(14)  U kontekstu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja u Uniji, odluke na razini politika, kao što je odluka o osnivanju Europskog fonda za strateška ulaganja, mogle bi pridonijeti mobiliziranju i usmjeravanju privatnih ulaganja i javnih rashoda prema održivim ulaganjima. U Uredbi (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća27 utvrđeno je da 40 % ulaganja u infrastrukturne i inovacijske projekte u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja treba biti povezano s horizontalnim ciljevima u pogledu klime. Zajednički kriteriji za održivost gospodarskih djelatnosti i zajednički pokazatelji za procjenu učinka na okoliš mogli bi biti temelj sličnih budućih inicijativa Unije za mobiliziranje ulaganja kojima se pridonosi ostvarivanju ciljeva povezanih s klimom i drugih okolišnih ciljeva.
__________________
__________________
27 Uredba (EU) 2017/2396 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) 2015/1017 u pogledu produljenja trajanja Europskog fonda za strateška ulaganja i uvođenja tehničkih poboljšanja za taj fond i Europski savjetodavni centar za ulaganja (SL L 345, 27.12.2017., str. 34).
27 Uredba (EU) 2017/2396 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) 2015/1017 u pogledu produljenja trajanja Europskog fonda za strateška ulaganja i uvođenja tehničkih poboljšanja za taj fond i Europski savjetodavni centar za ulaganja (SL L 345, 27.12.2017., str. 34.).
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 15.
(15)  Kako zbog različitog poimanja okolišno održivih gospodarskih djelatnosti ne bi došlo do rascjepkanosti tržišta i narušavanja interesa potrošača, nacionalni zahtjevi koje trebaju ispuniti sudionici na tržištu koji žele stavljati na tržište financijske proizvode ili korporativne obveznice kao okolišno održive trebali bi se temeljiti na jedinstvenim kriterijima za okolišno održive gospodarske djelatnosti. Ti sudionici na tržištu uključuju sudionike na financijskim tržištima koji nude „zelene” financijske proizvode i nefinancijska poduzeća koja izdaju „zelene” korporativne obveznice.
(15)  Kako zbog različitog poimanja stupnja okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti ne bi došlo do rascjepkanosti tržišta i narušavanja interesa potrošača, nacionalni zahtjevi koje trebaju ispuniti sudionici na tržištu koji žele stavljati na tržište financijske proizvode ili korporativne obveznice koji su definirani ovom Uredbom kao okolišno održivi trebali bi se temeljiti na jedinstvenim kriterijima za okolišno održive gospodarske djelatnosti. Ti sudionici na tržištu uključuju sudionike na financijskim tržištima koji nude održive financijske proizvode ili usluge i nefinancijska poduzeća koja izdaju održive korporativne obveznice.
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 17.
(17)  Kako se obveza objavljivanja ne bi zaobišla, trebala bi se primjenjivati i u slučaju kada se financijski proizvodi nude kao proizvodi sa sličnim obilježjima kao okolišno održiva ulaganja, uključujući one čiji je cilj zaštita okoliša u širem smislu. Od sudionika na financijskim tržištima ne bi se smjelo zahtijevati da ulažu samo u okolišno održive gospodarske djelatnosti određene u skladu s kriterijima tehničke provjere utvrđenima u ovoj Uredbi. Trebalo bi ih poticati da obavijeste Komisiju ako smatraju da bi se neka gospodarska djelatnost koja ne ispunjava kriterije tehničke provjere ili za koju takvi kriteriji još nisu određeni, trebala smatrati okolišno održivom kako bi Komisiji pomogli da ocijeni primjerenost dopune ili ažuriranja kriterija tehničke provjere.
(17)  Kako se obveza objavljivanja ne bi zaobišla, trebala bi se primjenjivati i na sve financijske proizvode koji se nude i koji imaju slična obilježja kao okolišno održiva ulaganja, uključujući one čiji je cilj zaštita okoliša u širem smislu. Od sudionika na financijskim tržištima ne bi se smjelo zahtijevati da ulažu samo u okolišno održive gospodarske djelatnosti određene u skladu s kriterijima tehničke provjere utvrđenima u ovoj Uredbi. Sudionike na financijskom tržištu i ostale aktere trebalo bi poticati na to da obavijeste Komisiju ako smatraju da kriteriji tehničke provjere koji su relevantni za aktivnosti koje financiraju još nisu uspostavljeni i da bi se stoga njihove financijske proizvode trebalo smatrati okolišno održivima kako bi Komisiji pomogli da ocijeni primjerenost dopune ili ažuriranja kriterija tehničke provjere.
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 18.
(18)  Za potrebe određivanja okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti trebalo bi sastaviti iscrpan popis okolišnih ciljeva.
(18)  Za potrebe određivanja stupnja okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti trebalo bi sastaviti iscrpan popis okolišnih ciljeva na temelju pokazatelja kojima se mjeri učinak na okoliš, uzimajući u obzir utjecaj na cijeli industrijski vrijednosni lanac i jamčeći usklađenost s postojećim zakonodavstvom Unije, kao što je paket za čistu energiju.
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 20.
(20)  Za svaki okolišni cilj potrebno je utvrditi jedinstvene kriterije na temelju kojih se gospodarske djelatnosti mogu smatrati djelatnostima koje znatno pridonose tom cilju. Jedan od elemenata jedinstvenih kriterija trebalo bi biti izbjegavanje znatnog narušavanja okolišnih ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi. Time bi se izbjeglo da se ulaganja smatraju okolišno održivima, a gospodarske djelatnosti u koje su ona usmjerena istodobno štete okolišu u mjeri koja premašuje njihov doprinos okolišnom cilju. Uvjetima u pogledu znatnog doprinosa i nenanošenja znatne štete trebalo bi omogućiti da ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti istinski pridonose okolišnim ciljevima.
(20)  Na osnovi informacija dobivenih na temelju usklađenih pokazatelja, za svaki okolišni cilj potrebno je utvrditi jedinstvene kriterije na temelju kojih se gospodarske djelatnosti mogu smatrati djelatnostima koje znatno pridonose tom cilju. Jedan od elemenata jedinstvenih kriterija trebalo bi biti izbjegavanje znatnog narušavanja okolišnih ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi. Time bi se izbjeglo da se ulaganja smatraju okolišno održivima, a gospodarske djelatnosti u koje su ona usmjerena istodobno štete okolišu u mjeri koja premašuje njihov doprinos okolišnom cilju. Uvjetima u pogledu znatnog doprinosa i nenanošenja znatne štete trebalo bi omogućiti da ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti istinski pridonose okolišnim ciljevima.
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 22.
(22)  Uzimajući u obzir specifične tehničke podatke potrebne za procjenu utjecaja na okoliš gospodarske djelatnosti i brze promjene u području znanosti i tehnologije, kriteriji okolišno održivih gospodarskih djelatnosti trebali bi se redovito prilagođavati u skladu s tim promjenama. Kako bi kriteriji bili ažurni, temeljili se na znanstvenim dokazima i doprinosima stručnjaka i relevantnih dionika, trebalo bi detaljnije utvrditi uvjete u pogledu znatnog doprinosa i znatne štete za različite gospodarske djelatnosti te bi ih trebalo redovito ažurirati. U tu bi svrhu Komisija trebala utvrditi prilagođene detaljne kriterije tehničke provjere za različite gospodarske djelatnosti na temelju tehničkog doprinosa višedioničke platforme za održivo financiranje.
(22)  Uzimajući u obzir specifične tehničke podatke potrebne za procjenu utjecaja na okoliš gospodarske djelatnosti i brze promjene u području znanosti i tehnologije, kriteriji koji su relevantni za određivanje stupnja okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti trebali bi se redovito prilagođavati u skladu s tim promjenama. Kako bi kriteriji i pokazatelji bili ažurni, temeljili se na znanstvenim dokazima i doprinosima stručnjaka i relevantnih dionika, trebalo bi detaljnije utvrditi uvjete u pogledu znatnog doprinosa i znatne štete za različite gospodarske djelatnosti te bi ih trebalo redovito ažurirati. U tu bi svrhu Komisija trebala utvrditi prilagođene detaljne kriterije tehničke provjere i skup usklađenih pokazatelja za različite gospodarske djelatnosti na temelju tehničkog doprinosa više dioničke platforme za održivo financiranje.
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 23.
(23)  Neke gospodarske djelatnosti imaju negativan učinak na okoliš, a znatan doprinos jednom ili više okolišnih ciljeva može se postići smanjenjem tog negativnog učinka. Za te je gospodarske djelatnosti primjereno utvrditi kriterije tehničke provjere kojima se zahtijeva znatno poboljšanje okolišne učinkovitosti u odnosu na, među ostalim, prosjek za tu djelatnost. Tim bi kriterijima također trebalo uzeti u obzir dugoročni utjecaj pojedine gospodarske djelatnosti.
(23)  Neke gospodarske djelatnosti imaju negativan učinak na okoliš, a znatan doprinos jednom ili više okolišnih ciljeva može se postići smanjenjem tog negativnog učinka. Za te je gospodarske djelatnosti primjereno utvrditi kriterije tehničke provjere kojima se zahtijeva znatno poboljšanje okolišne učinkovitosti u odnosu na, među ostalim, prosjek za tu djelatnost kako bi se razmotrilo može li ta djelatnost znatno pridonijeti jednom okolišnom cilju ili više njih. Tim bi kriterijima također trebalo uzeti u obzir dugoročni utjecaj (tj. više od tri godine)pojedine gospodarske djelatnosti, osobito ekološke prednosti proizvoda i usluga, kao i doprinos međuproizvodâ, i tako procijeniti učinak svih faza proizvodnje i upotrebe duž cijelog vrijednosnog lanca i u cijelom životnom ciklusu.
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 24.
(24)  Gospodarska djelatnost ne bi se smjela smatrati okolišno održivom ako njezin štetni utjecaj na okoliš premašuje njezine koristi. Kriterijima tehničke provjere trebalo bi utvrditi minimalne zahtjeve potrebne kako bi se izbjegla značajna šteta za druge ciljeve. Pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere Komisija bi trebala osigurati da se ti kriteriji temelje na dostupnim znanstvenim dokazima i da se redovito ažuriraju. Ako se znanstvenom evaluacijom rizici ne mogu utvrditi s dostatnom sigurnošću, trebalo bi se primjenjivati načelo opreznosti u skladu s člankom 191. UFEU-a.
(24)  Gospodarska djelatnost ne bi se smjela smatrati okolišno održivom ako ne donosi neto korist za okoliš. Kriterijima tehničke provjere trebalo bi utvrditi minimalne zahtjeve potrebne kako bi se izbjegla značajna šteta za druge ciljeve. Pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere Komisija bi trebala osigurati da su ti kriteriji razumni, razmjerni i da se temelje na dostupnim znanstvenim dokazima te da uzimaju u obzir cijeli vrijednosni lanac i životni ciklus tehnologija Također bi trebala osigurati da se redovito ažuriraju. Ako se znanstvenom evaluacijom rizici ne mogu utvrditi s dostatnom sigurnošću, trebalo bi se primjenjivati načelo opreznosti u skladu s člankom 191. UFEU-a.
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 25.
(25)  Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere trebala uzeti u obzir relevantno pravo Unije te postojeće nezakonodavne instrumente Unije, uključujući Uredbu (EZ) 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća37, sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja EU-a38, kriterije EU-a za zelenu javnu nabavu39 i tekući rad na pravilima o okolišnom otisku proizvoda i organizacija.40 Kako bi se izbjegle nepotrebne nedosljednosti u odnosu na postojeće klasifikacije gospodarskih djelatnosti uvedene za druge potrebe, Komisija bi trebala uzeti u obzir i statističke klasifikacije povezane sa sektorom ekoloških dobara i usluga, odnosno klasifikaciju djelatnosti za zaštitu okoliša (CEPA) i klasifikaciju djelatnosti gospodarenja resursima (CReMA).41
(25)  Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere i skupa usklađenih pokazatelja trebala uzeti u obzir relevantno pravo Unije te postojeće nezakonodavne instrumente Unije, uključujući Uredbu (EZ) 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća37, sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja EU-a38, kriterije EU-a za zelenu javnu nabavu39, Platformu Komisije za kružno gospodarstvo, Europsku platformu za procjenu životnog ciklusa i tekući rad na pravilima o okolišnom otisku proizvoda i organizacija.40 Kako bi se izbjegle nepotrebne nedosljednosti u odnosu na postojeće klasifikacije gospodarskih djelatnosti uvedene za druge potrebe, Komisija bi trebala uzeti u obzir i statističke klasifikacije povezane sa sektorom ekoloških dobara i usluga, odnosno klasifikaciju djelatnosti za zaštitu okoliša (CEPA) i klasifikaciju djelatnosti gospodarenja resursima (CReMA).41
__________________
__________________
37 Uredba (EZ) 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30.1.2010., str. 1.).
37 Uredba (EZ) 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30.1.2010., str. 1.).
38 Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ (SL L 342, 22.12.2009., str. 1.–45.).
38 Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ (SL L 342, 22.12.2009., str. 1.–45.).
39 Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Javna nabava za bolji okoliš ” SEC(2008) 2124 SEC(2008) 2125 SEC(2008) 2126 COM/2008/0400 final.
39 Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Javna nabava za bolji okoliš ” SEC(2008) 2124 SEC(2008) 2125 SEC(2008) 2126 COM/2008/0400 final.
40 2013/179/EU: Preporuka Komisije od 9. travnja 2013. o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje rezultata o utjecaju proizvoda i organizacija na okoliš za vrijeme njihova životnog vijeka (SL L 124, 4.5.2013., str. 1.–210.).
40 2013/179/EU: Preporuka Komisije od 9. travnja 2013. o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje rezultata o utjecaju proizvoda i organizacija na okoliš za vrijeme njihova životnog vijeka (SL L 124, 4.5.2013., str. 1.–210.).
41 Prilog 4. i 5. Uredbi (EU) br. 538/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2011 o europskim ekonomskim računima okoliša (SL L 158, 27.5.2014.).
41 Prilog 4. i 5. Uredbi (EU) br. 538/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2011 o europskim ekonomskim računima okoliša (SL L 158, 27.5.2014.).
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 26.
(26)  Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere trebala uzeti u obzir i specifičnosti infrastrukturnog sektora te analizom troškova i koristi obuhvatiti okolišne, socijalne i gospodarske vanjske učinke. Komisija bi u tom pogledu trebala uzeti u obzir rad međunarodnih organizacija, kao što je OECD, mjerodavno zakonodavstvo i standarde Unije, uključujući Direktivu 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća42, Direktivu 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća43 Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća44, Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća45, Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća46 te aktualnu metodologiju. U tom bi kontekstu kriterijima tehničke provjere trebalo promicati primjerene okvire upravljanja u koje su ugrađeni okolišni, socijalni i upravljački čimbenici, kako je navedeno u načelima odgovornog ulaganja koja podupiru Ujedinjeni narodi47, u svim fazama životnog ciklusa projekta.
(26)  Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere i usklađenih pokazatelja trebala uzeti u obzir i specifičnosti različitih sektora te analizom troškova i koristi obuhvatiti okolišne, socijalne i gospodarske vanjske učinke. Komisija bi u tom pogledu trebala uzeti u obzir rad međunarodnih organizacija, kao što je OECD, mjerodavno zakonodavstvo i standarde Unije, uključujući Direktivu 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća42, Direktivu 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća43 Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća44, Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća45, Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća46 te aktualnu metodologiju. U tom bi kontekstu kriterijima tehničke provjere i pokazateljima trebalo promicati primjerene okvire upravljanja u koje su ugrađeni okolišni, socijalni i upravljački čimbenici, kako je navedeno u načelima odgovornog ulaganja koja podupiru Ujedinjeni narodi47, u svim fazama životnog ciklusa projekta.
__________________
__________________
42 Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).
42 Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).
43 Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).
43 Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).
44 Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).
44 Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).
45 Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).
45 Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).
46 Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.).
46 Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.).
47 https://www.unpri.org/download?ac=1534.
47 https://www.unpri.org/download?ac=1534.
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 26.a (nova)
(26a)  Komisija bi pri definiranju kriterija tehničke provjere trebala uzeti u obzir i prijelazne mjere prema djelatnostima kojima se podržava prijelaz na održivije gospodarstvo s nižim emisijama ugljika. Za poduzeća koja se trenutačno bave gospodarskim djelatnostima kojima se nanosi velika šteta okolišu, trebali bi postojati poticaji za brz prelazak na ekološki održiv status ili barem na status koji nije problematičan za okoliš. Kriterijima tehničke provjere trebalo bi poticati takve prijelazne procese kada do njih dolazi. Ako se dokaže da je veći dio poduzeća koja provode određenu štetnu aktivnost uključen u takav prijelazni proces, kriteriji za provjeru mogu to uzeti u obzir. Postojanje ozbiljnih prijelaznih napora može se dokazati, među ostalim, stalnim naporima u području istraživanja i razvoja, projektima velikih ulaganja kapitala u nove i ekološki održivije tehnologije ili konkretnim prijelaznim planovima barem u ranim fazama provedbe.
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 27.
(27)  Kako bi se izbjeglo da se prikupljanjem sredstava za financiranje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti naruši tržišno natjecanje, kriterijima tehničke provjere trebalo bi osigurati da se sve relevantne gospodarske djelatnosti unutar određenog sektora mogu smatrati okolišno održivima i da se jednako tretiraju ako jednako pridonose jednom ili više okolišnih ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi. Ipak, njihov potencijal da pridonesu tim okolišnim ciljevima može biti različit u različitim sektorima, što treba biti uzeto u obzir u kriterijima. Tim se kriterijima međutim određene gospodarske djelatnosti unutar pojedinog sektora ne smiju staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na druge djelatnosti istog sektora ako one u jednakoj mjeri pridonose okolišnim ciljevima.
(27)  Kako bi se potaknula okolišno održiva ulaganja i kako bi se izbjeglo da se prikupljanjem sredstava za financiranje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti naruši tržišno natjecanje, kriterijima tehničke provjere trebalo bi osigurati da se sve relevantne gospodarske djelatnosti unutar makrosektora (tj. sektora razvrstanih prema NACE-u, kao što su poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, proizvodnja, opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom, građevina, prijevoz i usluge skladištenja) mogu smatrati okolišno održivima i da se jednako tretiraju ako jednako pridonose jednom ili više okolišnih ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi, a pritom ne nanose znatnu štetu drugim okolišnim ciljevima iz članaka 3. i 12. Ipak, njihov potencijal da pridonesu tim okolišnim ciljevima može biti različit u različitim sektorima, što treba biti uzeto u obzir u kriterijima provjere. Tim se kriterijima međutim određene gospodarske djelatnosti unutar gospodarskog makrosektora ne smiju staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na druge djelatnosti istog sektora ako one u jednakoj mjeri pridonose okolišnim ciljevima, a pritom ne nanose znatnu štetu drugim okolišnim ciljevima iz članaka 3. i 12.
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 27.a (nova)
(27a)  Okolišno održive djelatnosti nastaju iz tehnologija i proizvoda koji se razvijaju duž čitavog vrijednosnog lanca. Zbog toga bi se kriterijima tehničke provjere trebala uzeti u obzir uloga čitavog vrijednosnog lanca, od obrade sirovina do konačnog proizvoda i njegove faze otpada, u izvršavanju okolišno održivih djelatnosti.
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 27.b (nova)
(27b)   Kako bi se izbjeglo narušavanje vrijednosnih lanaca koji dobro funkcioniraju, kriterijima za tehničku provjeru potrebno je uzeti u obzir da su okolišno održive djelatnosti moguće zbog tehnologija i proizvoda koje razvijaju razni gospodarski subjekti.
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 28.
(28)  Komisija bi pri utvrđivanju kriterija tehničke provjere trebala procijeniti bi li donošenje tih kriterija za okolišno održive djelatnosti imalo za posljedicu neupotrebljivost imovine ili nastanak neusklađenih poticaja te bi li imalo negativan utjecaj na likvidnost na financijskim tržištima.
(28)  Komisija bi pri utvrđivanju kriterija tehničke provjere trebala procijeniti potencijalne rizike tranzicije, te bi li tempo donošenja tih kriterija za okolišno održive djelatnosti imao za posljedicu neupotrebljivost imovine ili nastanak neusklađenih poticaja.
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 30.
(30)  Kako bi se osiguralo da se ulaganja usmjere prema gospodarskim djelatnostima koje imaju najveći pozitivan učinak na okolišne ciljeve, Komisija bi trebala dati prednost utvrđivanju kriterija tehničke provjere za gospodarske djelatnosti koje imaju najveći potencijal pridonijeti okolišnim ciljevima.
(30)  Kako bi se osiguralo da se ulaganja usmjere prema gospodarskim djelatnostima koje imaju najveći pozitivan učinak na okolišne ciljeve, Komisija bi trebala dati prednost utvrđivanju kriterija tehničke provjere za gospodarske djelatnosti koje imaju najveći potencijal pridonijeti okolišnim ciljevima. Kriterijima za provjeru trebali bi se uzeti u obzir ishodi projekata kako bi se olakšalo otkrivanje i razvoj novih tehnologija te vodilo računa o prilagodljivosti tih tehnologija.
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 31.
(31)  Trebalo bi utvrditi primjerene kriterije tehničke provjere za prometni sektor, uključujući mobilnu imovinu, pri čemu bi trebalo uzeti u obzir da na prometni sektor, uključujući međunarodni pomorski promet, otpada približno 26 % ukupnih stakleničkih plinova u Uniji. U skladu s Akcijskim planom o financiranju održivog rasta48 oko 30 % dodatnih godišnjih potreba ulaganja u održivi razvoj u Uniji odnosi se na prometni sektor, što uključuje povećanu elektrifikaciju ili prelazak na čišće načine prijevoza poticanjem alternativnih načina prijevoza i upravljanja prometom.
(31)  Trebalo bi utvrditi primjerene kriterije tehničke provjere za prometni sektor, uključujući mobilnu imovinu, pri čemu bi trebalo uzeti u obzir cijeli životni ciklus tehnologija te da na prometni sektor, uključujući međunarodni pomorski promet, otpada približno 26 % ukupnih stakleničkih plinova u Uniji. U skladu s Akcijskim planom o financiranju održivog rasta48 oko 30 % dodatnih godišnjih potreba ulaganja u održivi razvoj u Uniji odnosi se na prometni sektor, što uključuje povećanu elektrifikaciju ili prelazak na čišće načine prijevoza poticanjem alternativnih načina prijevoza i upravljanja prometom.
__________________
__________________
48 COM(2018)0097.
48 COM(2018)0097.
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 32.
(32)  Posebno je važno da Komisija tijekom priprema za izradu kriterija tehničke provjere obavi odgovarajuće konzultacije u skladu sa zahtjevima za bolju regulativu. U proces utvrđivanja i ažuriranja kriterija tehničke provjere trebalo bi uključiti relevantne dionike te uzeti u obzir savjete stručnjaka s dokazanim znanjem i iskustvom u predmetnim područjima. U tu bi svrhu Komisija trebala uspostaviti platformu za održivo financiranje. Ta bi se platforma trebala sastojati od stručnjaka iz javnog i privatnog sektora. Među predstavnicima javnog sektora trebali bi biti zastupljeni stručnjaci iz Europske agencije za okoliš, europskih nadzornih tijela i Europske investicijske banke. Među stručnjacima iz privatnog sektora trebali bi biti zastupljeni predstavnici relevantnih dionika, uključujući sudionike na financijskom tržištu, sveučilišta, istraživačke institute, udruge i organizacije. Platforma bi Komisiju trebala savjetovati u pogledu izrade, analize i preispitivanja kriterija tehničke provjere, uključujući njihov potencijalni utjecaj na vrednovanje imovine koja se prije donošenja kriterija tehničke provjere smatrala zelenom imovinom u skladu s postojećim tržišnim praksama. Platforma bi osim toga Komisiju trebala savjetovati o tome jesu li kriteriji tehničke provjere prikladni za daljnju upotrebu u budućim inicijativama politike Unije u cilju olakšavanja održivih ulaganja.
(32)  Posebno je važno da Komisija tijekom priprema za izradu kriterija tehničke provjere obavi odgovarajuće konzultacije u skladu sa zahtjevima za bolju regulativu. U proces utvrđivanja i ažuriranja kriterija tehničke provjere i usklađenih pokazatelja trebalo bi uključiti relevantne dionike te uzeti u obzir znanstvene dokaze, socioekonomski učinak, najbolje prakse te postojeći rad i subjekte, posebno Platformu Komisije za kružno gospodarstvo i savjete stručnjaka s dokazanim znanjem i iskustvom u predmetnim područjima. U tu bi svrhu Komisija trebala uspostaviti platformu za održivo financiranje. Ta bi se platforma trebala sastojati od velikog broja stručnjaka iz javnog i privatnog sektora kako bi se osiguralo da se svi relevantni sektori uzmu u obzir. Među predstavnicima javnog sektora trebali bi biti zastupljeni stručnjaci iz Europske agencije za okoliš i nacionalnih agencija za zaštitu okoliša, europskih nadzornih tijela, Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje i Europske investicijske banke. Među stručnjacima iz privatnog sektora trebali bi biti zastupljeni predstavnici relevantnih dionika, uključujući sudionike na financijskom i nefinancijskom tržištu, predstavnike realnog gospodarstva, uključujući proizvođačku industriju, sveučilišta, istraživačke institute, udruge i organizacije. Platformi bi po potrebi trebalo dopustiti traženje savjeta od pojedinaca koji nisu članovi. Platforma bi Komisiju trebala savjetovati u pogledu izrade, analize i preispitivanja kriterija tehničke provjere i usklađenih pokazatelja, uključujući njihov potencijalni utjecaj na vrednovanje imovine koja se prije donošenja kriterija tehničke provjere smatrala održivom u skladu s postojećim tržišnim praksama. Platforma bi osim toga Komisiju trebala savjetovati o tome jesu li kriteriji tehničke provjere i pokazatelji prikladni za daljnju upotrebu u budućim inicijativama politike Unije u cilju olakšavanja održivih ulaganja. Platforma bi Komisiju trebala savjetovati o razvoju standarda za održivost i integriranih standarda za izvješćivanje za korporacije i sudionike na financijskom tržištu, uključujući revizijom Direktive 2013/34/EU.
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 33.
(33)  Komisiju bi za potrebe utvrđivanja zahtjeva iz ove Uredbe, a posebno utvrđivanja i ažuriranja prilagođenih detaljnih kriterija tehničke provjere za različite gospodarske djelatnosti kojima se određuje što predstavlja znatan doprinos i značajnu štetu za okolišne ciljeve, trebalo ovlastiti da donese akte u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u pogledu podataka potrebnih za poštovanje obveze objavljivanja iz članka 4. stavka 3. i kriterija tehničke provjere iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 2., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 2. i članka 11. stavka 2. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te bi stručnjaci Europskog parlamenta i Vijeća sustavno trebali imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
(33)  Komisiju bi za potrebe utvrđivanja zahtjeva iz ove Uredbe, a posebno utvrđivanja i ažuriranja prilagođenih detaljnih kriterija tehničke provjere i pokazatelja za različite gospodarske djelatnosti kojima se određuje što predstavlja znatan doprinos i značajnu štetu za okolišne ciljeve, trebalo ovlastiti da donese akte u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u pogledu podataka potrebnih za poštovanje obveze objavljivanja iz članka 4. stavka 3. i kriterija tehničke provjere iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 2., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 2. i članka 11. stavka 2. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća javna savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te bi stručnjaci Europskog parlamenta i Vijeća sustavno trebali imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 35.
(35)  Primjena ove Uredbe trebala bi se redovito preispitivati kako bi se ocijenio napredak u izradi kriterija tehničke provjere za okolišno održive djelatnosti, primjena definicije okolišno održivog ulaganja te je li za provjeru poštovanja obveza potrebno uspostaviti mehanizam provjere. Pri preispitivanju trebalo bi ocijeniti i je li potrebno područje primjene ove Uredbe proširiti na ciljeve socijalne održivosti.
(35)  Primjena ove Uredbe trebala bi se redovito preispitivati, barem nakon dvije godine, kako bi se ocijenio napredak u izradi kriterija tehničke provjere i usklađenih pokazatelja za okolišno održive i okolišno štetne djelatnosti, primjena definicije okolišno održivog ulaganja ili ulaganja koje ima negativan učinak na okoliš te je li za provjeru poštovanja obveza potrebno uspostaviti dodatni mehanizam provjere. Pri preispitivanju trebalo bi ocijeniti i odredbe potrebne za proširivanje područja primjene ove Uredbe na ciljeve socijalne održivosti. Komisija bi do 31. ožujka 2020. trebala, prema potrebi, objaviti daljnje zakonodavne prijedloge o uspostavi mehanizma provjere usklađenosti.
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 36.
(36)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe uvođenja jedinstvenih kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,
(36)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe uvođenja jedinstvenih kriterija i pokazatelja za okolišno održive gospodarske djelatnosti oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,
Amandmani 35, 55, 59, 87 i 96
Prijedlog uredbe
Članak 1.
Članak 1.
Članak 1.
Predmet i područje primjene
Predmet i područje primjene
1.  Ovom se Uredbom određuju kriteriji za utvrđivanje je li gospodarska djelatnost okolišno održiva za potrebe utvrđivanja stupnja okolišne održivosti ulaganja.
1.  Ovom se Uredbom određuju kriteriji za utvrđivanje stupnja okolišnog učinka i održivosti gospodarske djelatnosti, za potrebe utvrđivanja stupnja okolišne održivosti ulaganja.
2.  Ova se Uredba primjenjuje na sljedeće:
2.  Ova se Uredba primjenjuje na sljedeće:
(a)  mjere koje donose države članice ili Unija za utvrđivanje svih uvjeta za sudionike na tržištu za financijske proizvode ili korporativne obveznice koji se stavljaju na tržište kao okolišni održivi.
(a)  mjere koje donose države članice ili Unija za utvrđivanje svih uvjeta za sudionike na financijskom tržištu za financijske proizvode ili korporativne obveznice koji se stavljaju na tržište unutar Unije kao okolišno održivi.
(b)  sudionike na financijskim tržištima koji nude financijske proizvode kao okolišno održiva ulaganja ili ulaganja sa sličnim obilježjima.
(b)  sudionike na financijskim tržištima koji unutar Unije nude financijske proizvode kao okolišno održiva ulaganja ili ulaganja sa sličnim obilježjima, i
(ba)   sudionike na financijskim tržištima koji nude financijske proizvode, osim u sljedećim slučajevima:
i.  sudionik na financijskom tržištu daje objašnjenje, uz razumni dokaz na zadovoljstvo odgovarajućih nadležnih tijela, da gospodarske djelatnosti koje se financiraju njegovim financijskim proizvodima nemaju veći učinak na održivost u skladu s kriterijima tehničke provjere iz članaka 3. i 3.a, u kojem se slučaju ne primjenjuju odredbe poglavlja II. i III. Te informacije iznosi u svom prospektu, ili
ii.  sudionik na financijskom tržištu u svojem prospektu izjavljuje da se predmetnim financijskim proizvodom ne slijede ciljevi održivosti te da je proizvod izložen povećanom riziku od pružanja potpore gospodarskim aktivnostima koje se ne smatraju održivima u skladu s ovom Uredbom.
2.a  Kriteriji iz članka 1. stavka 1. primjenjuju se na razmjeran način, uz izbjegavanje prekomjernog administrativnog opterećenja, i uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost sudionika na financijskom tržištu i kreditnih institucija s pomoću pojednostavljenih odredbi za male i jednostavne subjekte u skladu s odredbama iz članka 4. stavka 2.d.
2.b  Kriteriji iz prvog stavka ovog članka mogu se primijeniti za svrhu spomenutu u istom stavku od strane poduzeća koja nisu navedena u članku 1. stavku 2. ili na dobrovoljnoj osnovi u vezi s drugim financijskim instrumentima osim onih utvrđenih u članku 2.,
2.c  Komisija donosi delegirani akt u svrhu utvrđivanja informacija koje sudionici na financijskim tržištima podnose relevantnim nadležnim tijelima za potrebe stavka 2. točke (a) ovog članka.
Amandmani 36, 88 i 89
Prijedlog uredbe
Članak 2.
Članak 2.
Članak 2.
Definicije
Definicije
1.  Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1.  Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(a)   „okolišno održivo ulaganje” znači ulaganje kojim se financira jedna gospodarska djelatnost ili više njih koje se smatraju održivima na temelju ove Uredbe;
(a)  „okolišno održivo ulaganje” znači ulaganje kojim se financira jedna gospodarska djelatnost ili više njih koje se smatraju održivima na temelju ove Uredbe;
(b)  „sudionici na financijskim tržištima” znači sudionici na financijskim tržištima kako je definirano u članku 2. točki (a) [Komisijina Prijedloga uredbe o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341];
(b)  „sudionici na financijskim tržištima” znači bilo koji od sudionika navedenih u nastavku, kako je definirano u članku 2. točki (a) [Komisijina Prijedloga uredbe o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341];
i.   kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i u [Ured za publikacije: unijeti upućivanje na relevantni članak] Uredbe (EU) br. 575/2013];
(ba)   „izdavatelj” znači izdavatelj uvršten na burzu kako je definirano člankom 2. stavkom 1. točkom (h) Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća1a i člankom 2. točkom (h) Uredbe (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća1b;
(c)  „financijski proizvodi” znači financijski proizvodi kako je definirano u članku 2. točki (j) [Komisijina Prijedloga uredbe o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341];
(c)  „financijski proizvodi” znači upravljanje portfeljem, alternativnim investicijskim fondom, investicijskim osigurateljnim proizvodom, mirovinskim proizvodom, mirovinskim programom ili subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire te korporativnim obveznicama, kako je definirano u članku 2. točki (j) [Komisijina Prijedloga uredbe o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341], te izdanja iz Direktive 2003/71/EK i Uredbe (EU)2017/1129);
(ca)  „okolišni pokazatelji” znači, minimalno, mjerenje potrošnje resursa, kao što su sirovine, energija, energija iz obnovljivih izvora i voda, učinka na usluge ekosustava, emisija, uključujući CO2, te učinka na biološku raznolikost, korištenje zemljišta i proizvodnju otpada na temelju znanstvenih dokaza i metodologije Komisije za procjenu životnog ciklusa te kako je utvrđeno u Okviru Europske komisije za praćenje kružnog gospodarstva (COM/2018/29 final);
(cb)  „relevantno nacionalno nadležno tijelo” znači nadležno ili nadzorno tijelo ili tijela u državama članicama, kako je utvrđeno u aktima Unije iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1095/2010, Uredbe (EU) br. 1093/2010 i Uredbe (EU) br. 1094/2010, koje je nadležno za kategoriju sudionika na financijskim tržištima koji podliježu obvezi objavljivanja informacija iz članka 4. ove Uredbe;
(cc)  „relevantno europsko nadzorno tijelo (ESA)” znači europsko nadzorno tijelo ili europska nadzorna tijela, kako je utvrđeno u aktima Unije iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i/ili Uredbe (EU) br. 1095/2010, koje je nadležno za kategoriju sudionika na financijskim tržištima koji podliježu obvezi objavljivanja informacija iz članka 4. ove Uredbe;
(d)  „ublažavanje klimatskih promjena” znači proces zadržavanja povećanja prosječne globalne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razina predindustrijskog razdoblja te ulaganje napora da se to povišenje zadrži na 1,5°C iznad razina u predindustrijskom razdoblju;
(d)  „ublažavanje klimatskih promjena” znači procese, uključujući prijelazne mjere, potrebne za zadržavanje povećanja prosječne globalne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razina predindustrijskog razdoblja te ulaganje napora da se to povišenje zadrži na 1,5°C iznad razina u predindustrijskom razdoblju kako je utvrđeno Pariškim sporazumom;
(e)  „prilagodba klimatskim promjenama” znači proces prilagodbe stvarnim i očekivanim klimatskim uvjetima i njihovim učincima;
(e)  „prilagodba klimatskim promjenama” znači proces prilagodbe stvarnim i očekivanim klimatskim promjenama i njihovim učincima;
(f)  „staklenički plinovi” znači staklenički plinovi kako je navedeno u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća49;
(f)  „staklenički plinovi” znači staklenički plinovi kako je navedeno u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća49;
(g)  „kružno gospodarstvo” znači zadržavanje vrijednosti proizvoda, materijala i resursa u gospodarstvu što je dulje moguće te smanjenje otpada, među ostalim primjenom hijerarhije otpada, kako je utvrđeno u članku 4. Direktive br. 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća50;
(g)  „kružno gospodarstvo” znači zadržavanje vrijednosti i korištenje proizvoda, materijala i svih drugih resursa u gospodarstvu na najvišoj razini i što je dulje moguće, a time i smanjenje učinka na okoliš te smanjenje otpada, među ostalim primjenom hijerarhije otpada, kako je utvrđeno u članku 4. Direktive br. 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća50, kao i smanjenje upotrebe resursa na temelju ključnih pokazatelja kružnog gospodarstva kako je utvrđeno u okviru za praćenje napretka prema kružnom gospodarstvu, pri čemu su obuhvaćene različite faze proizvodnje, potrošnje i gospodarenja otpadom;
(h)  „onečišćenje” znači:
(h)  „onečišćenje” znači:
(i)   izravno ili neizravno, ljudskom djelatnošću izazvano ispuštanje tvari, vibracija, topline, buke ili drugih onečišćujućih tvari u zrak, vodu ili zemlju, koje može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša, može uzrokovati štetu na materijalnoj imovini, remetiti značajke okoliša ili utjecati na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša;
i.   izravno ili neizravno, ljudskom djelatnošću izazvano ispuštanje tvari, vibracija, topline, buke, svijetla ili drugih onečišćujućih tvari u zrak, vodu ili zemlju, koje može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša, može uzrokovati štetu na materijalnoj imovini, remetiti značajke okoliša ili utjecati na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša;
(ii)   u kontekstu morskog okruženja, onečišćenje kako je definirano u članku 3. stavku 8. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća51;
ii.   u kontekstu morskog okruženja, onečišćenje kako je definirano u članku 3. stavku 8. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća51;
ii.a   u kontekstu vodenog okruženja, onečišćenje kako je definirano u članku 2. stavku 33. Direktive 2000/60/EZ.
(i)  „zdravi ekosustav” znači sustav koji je u dobrom fizikalnom, kemijskom i biološkom stanju ili dobre fizikalne, kemijske i biološke kvalitete;
(i)  „zdravi ekosustav” znači sustav koji je u dobrom fizikalnom, kemijskom i biološkom stanju ili dobre fizikalne, kemijske i biološke kvalitete i koji se može samoreproducirati ili samoobnavljati do postizanja ravnoteže uz očuvanje biološke raznolikosti;
(j)  „energetska učinkovitost” znači učinkovitije korištenje energije u svim fazama energetskog lanca, od proizvodnje do konačne potrošnje;
(j)  „energetska učinkovitost” znači učinkovitije korištenje energije u svim fazama energetskog lanca, od proizvodnje do konačne potrošnje;
(k)  „dobro stanje okoliša” znači dobro stanje okoliša kako je definirano u članku 3. stavku 5. Direktive 2008/56/EZ;
(k)  „dobro stanje okoliša” znači dobro stanje okoliša kako je definirano u članku 3. stavku 5. Direktive 2008/56/EZ;
(l)  „morske vode” znači morske vode kako je definirano u članku 3. stavku 1. Direktive 2008/56/EU;
(l)  „morske vode” znači morske vode kako je definirano u članku 3. stavku 1. Direktive 2008/56/EU;
(m)  „površinske vode”, „kopnene vode”, „prijelazne vode” i „obalne vode” imaju isto značenje kao u članku 2. točkama 1., 3., 6. i 7. Direktive 2000/60/EZ52.
(m)  „površinske vode”, „kopnene vode”, „prijelazne vode” i „obalne vode” imaju isto značenje kao u članku 2. točkama 1., 3., 6. i 7. Direktive 2000/60/EZ52.
(n)  „održivo gospodarenje šumama” znači korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u mjeri kojima se održava njihova biološka raznolikost, produktivnost, regenerativni kapacitet, vitalnost i njihov sadašnji i budući potencijal za ispunjenje relevantnih okolišnih, gospodarskih i socijalnih funkcija na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini te kojima se ne uzrokuje šteta drugim ekosustavima.
(n)  „održivo gospodarenje šumama” znači korištenje šuma i šumskih zemljišta u skladu s primjenjivim zakonodavstvom.
__________________
__________________
1a Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 345, 31.12.2003., str. 64.).
1b Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).
49 Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).
49 Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).
50 Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
50 Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
51 Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.–40.).
51 Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.–40.).
52 Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, (SL L 327, 22.12.2000., str.1.)
52 Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Članak 3.
Članak 3.
Članak 3.
Kriteriji za okolišno održive gospodarske djelatnosti
Kriteriji za okolišno održive gospodarske djelatnosti
Za potrebe utvrđivanja stupnja okolišne održivosti ulaganja, gospodarska djelatnost okolišno je održiva ako je u skladu sa svim sljedećim kriterijima:
Za potrebe utvrđivanja stupnja okolišne održivosti ulaganja, gospodarska djelatnost okolišno je održiva ako je u skladu sa svim sljedećim kriterijima:
(a)  gospodarska djelatnost znatno pridonosi jednom okolišnom cilju ili više njih, a koji su utvrđeni u članku 5. u skladu s člancima od 6. do 11.;
(a)  gospodarska djelatnost znatno pridonosi jednom okolišnom cilju ili više njih, a koji su utvrđeni u članku 5. u skladu s člancima od 6. do 11.;
(b)  gospodarska djelatnost ne šteti znatno nijednom okolišnom cilju utvrđenom u članku 5. u skladu s člankom 12.;
(b)  gospodarska djelatnost ne šteti znatno nijednom okolišnom cilju utvrđenom u članku 5. u skladu s člankom 12.;
(c)  gospodarska djelatnost obavlja se u skladu s minimalnim zaštitnim mjerama utvrđenima u članku 13.;
(c)  gospodarska djelatnost obavlja se u skladu s minimalnim zaštitnim mjerama utvrđenima u članku 13.;
(d)  gospodarska djelatnost u skladu je s kriterijima tehničke provjere donesenima u skladu s člankom 6 stavkom 2., člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2., člankom 9. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 2.
(d)  gospodarska djelatnost u skladu je s kriterijima tehničke provjere ako ih je Komisija donijela na temelju usklađenih pokazatelja s pomoću kojih se na razini poduzeća ili planiranja mjeri učinak održivosti koji pripada toj gospodarskoj djelatnosti i u skladu s člankom 6 stavkom 2., člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2., člankom 9. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 2.
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Članak 3.a (novi)
Članak 3.a
Kriteriji za gospodarske djelatnosti sa znatnim negativnim učinkom na okoliš
Komisija do 31. prosinca 2021. provodi procjenu učinka posljedica revizije ove Uredbe kako bi proširila okvir za održiva ulaganja s okvirom koji se upotrebljava za određivanje kriterija o tome kada i kako gospodarska djelatnost ima znatan negativan utjecaj na održivost.
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Članak 4.
Članak 4.
Članak 4.
Primjena kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti
Primjena kriterija za određivanje stupnja okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti i sukladnost s njima
1.  Države članice primjenjuju kriterije za određivanje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti utvrđene u članku 3. za mjere za utvrđivanje svih zahtjeva za sudionike na tržištu za financijske proizvode ili korporativne obveznice koji se stavljaju na tržište kao „okolišno održivi”.
1.  Države članice i Unija primjenjuju kriterije za određivanje stupnja okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti utvrđenog u članku 3. za mjere za utvrđivanje svih zahtjeva u pogledu održivosti za sudionike na tržištu za financijske proizvode ili korporativne obveznice.
2.  Sudionici na financijskim tržištima koji nude financijske proizvode kao okolišno održiva ulaganja ili kao ulaganja sa sličnim obilježjima objavljuju informacije o tome kako se i u kojoj mjeri kriteriji za okolišno održive gospodarske djelatnosti iz članka 3. primjenjuju na utvrđivanje okolišne održivosti ulaganja. Ako sudionici na financijskim tržištima smatraju da bi se gospodarska djelatnost koja ne zadovoljava kriterije tehničke provjere utvrđene u skladu s ovom Uredbom ili za koju kriteriji tehničke provjere još nisu utvrđeni, trebala smatrati okolišno održivom, o tome mogu obavijestiti Komisiju.
2.  Sudionici na financijskim tržištima koji nude financijske proizvode ili korporativne obveznice objavljuju relevantne informacije koje im omogućuju utvrditi mogu li se proizvodi koje nude smatrati okolišno održivim ulaganjima u skladu s kriterijima iz članka 3. Ako sudionici na financijskim tržištima smatraju da bi se gospodarska djelatnost za koju kriteriji tehničke provjere još nisu utvrđeni trebala smatrati okolišno održivom, o tome obavješćuju Komisiju. Komisija, prema potrebi, obavješćuje Platformu za održivo financiranje iz članak 15. o takvim zahtjevima sudionika na financijskim tržištima. Sudionici na financijskim tržištima ne smiju nuditi financijske proizvode kao okolišno održiva ulaganja ili ulaganja sa sličnim obilježjima ako ti proizvodi nisu klasificirani kao okolišno održivi.
2.a   Države članice u bliskoj suradnji s relevantnim europskim nadzornim tijelom prate informacije iz stavka 2. Sudionici na financijskim tržištima dužni su o njima izvijestiti relevantno nadležno nacionalno tijelo koje ih bez odgode priopćava relevantnom europskom nadzornom tijelu. Kada god relevantno nacionalno nadležno tijelo ili relevantno europsko nadzorno tijelo iskaže nesuglasnost s podnesenim informacijama iz stavaka 2. i 2.a, sudionici na financijskim tržištima dužni su preispitati i ispraviti objavljene informacije.
2.b  Objavljivanje informacija iz članka 4. u skladu je s načelima poštenih, jasnih i neobmanjujućih informacija iz Direktive 2014/65/EU i Direktive (EU) 2016/97 te s ovlastima u pogledu intervencija iz članka 4. stavka 2.c, koje su u skladu s onima iz Uredbe br. 600/2014.
2.c  Zahtjevi u pogledu objavljivanja koji su propisani [Ured za publikacije: unijeti upućivanje na Uredbu o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341] ne propisuju se ovom Uredbom;
2.d  Mala i jednostavna poduzeća iz članka 2. stavaka 2.b i 2.c podliježu pojednostavljenim odredbama.
3.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirane akte radi dopune stavka 2. kojom navodi podatke potrebne za usklađivanje s tim stavkom, uzimajući u obzir kriterije tehničke provjere utvrđene u skladu s ovom Uredbom. Ti podaci ulagačima omogućuju da utvrde:
3.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirane akte radi dopune stavaka 2., 2.a i 2.b kojom navodi podatke potrebne za usklađivanje s tim stavcima, uključujući popis ulaganja koja imaju slične karakteristike kao i održiva ulaganja te relevantne kvalifikacijske pragove za svrhe stavka 2., uzimajući u obzir dostupnost relevantnih informacija i kriterije tehničke provjere utvrđene u skladu s ovom Uredbom. Ti podaci ulagačima omogućuju da utvrde:
(a)  postotak udjela koji se odnose na poduzeća koja obavljaju okolišno održive gospodarske djelatnosti;
(a)  postotak udjela u različitim poduzećima koja obavljaju okolišno održive gospodarske djelatnosti;
(b)  postotni dio ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti, u odnosu na sve gospodarske djelatnosti.
(b)  postotni dio ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti, u odnosu na sve gospodarske djelatnosti.
(ba)  relevantne definicije malih i jednostavnih poduzeća iz članka 2.b, kao i pojednostavljene odredbe koje se primjenjuju na te subjekte.
3.a  Sudionici na financijskim tržištima objavljuju informacije iz stavka 3. točaka (a) i (b).
4.  Komisija donosi delegirani akt u skladu sa stavkom 3. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020. Komisija može izmijeniti taj delegirani akt, posebno s obzirom na izmjene delegiranih akata donesenima u skladu s člankom 6. stavkom 2., člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2., člankom 9. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 2.
4.  Komisija donosi delegirani akt u skladu sa stavkom 3. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020. Komisija može izmijeniti taj delegirani akt, posebno s obzirom na izmjene delegiranih akata donesenima u skladu s člankom 6. stavkom 2., člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2., člankom 9. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 2.
Amandman 40
Prijedlog uredbe
Članak 4.a (novi)
Članak 4.a
Nadzor tržišta
1.  U skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbom (EU) br. 1094/2010, Uredbom (EU) br. 1095/2010, odgovarajuće europsko nadzorno tijelo prati tržište za financijske proizvode iz članka 1. ove Uredbe, koji se stavljaju na tržište, distribuiraju ili prodaju u Uniji.
2.  Nadležna tijela prate tržište za financijske proizvode koji se stavljaju na tržište, distribuiraju ili prodaju u njihovoj državi članici ili iz nje.
3.  U skladu s člankom 9. stavkom 5. uredbi (EU) br. 1093/2010, br. 1094/2010, br. 1095/2010, nadležno europsko nadzorno tijelo može, u slučaju kršenja ove Uredbe od strane subjekata iz članka 1., unutar Unije privremeno zabraniti ili ograničiti stavljanje na tržište, distribuciju ili prodaju financijskih proizvoda iz članka 1.;
zabrana ili ograničenje iz članka 3. mogu se primijeniti u okolnostima koje određuje nadležno europsko nadzorno tijelo ili biti podložni iznimkama koje određuje to tijelo.
4.  Kada se poduzima mjera prema ovom članku, nadležno europsko nadzorno tijelo osigurava da ta mjera:
(a)  nema štetan učinak na učinkovitost financijskih tržišta ili na ulagače koji je neproporcionalan koristima te mjere i
(b)  ne stvara rizik regulatorne arbitraže;
Ako je nadležno tijelo, ili više njih, poduzelo mjeru prema ovom članku, nadležno europsko nadzorno tijelo može poduzeti neku od mjera iz stavka 1.
5.  Prije odlučivanja o poduzimanju mjera prema ovom članku, nadležno europsko nadzorno tijelo obavješćuje nadležna tijela o mjeri koju predlaže.
6.  Nadležno europsko nadzorno tijelo preispituje zabranu ili ograničenje izrečeno prema stavku 1. u odgovarajućim vremenskim razdobljima, a najmanje svaka tri mjeseca. Ako se zabrana ili ograničenje ne obnove nakon razdoblja od tri mjeseca, ono prestaje važiti.
7.  Mjere koje nadležno europsko nadzorno tijelo donosi u skladu s ovim člankom imaju prednost pred bilo kakvim prethodnim mjerama koje je poduzelo nadležno tijelo.
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Članak 5.
Članak 5.
Članak 5.
Okolišni ciljevi
Ciljevi održivosti
Za potrebe ove Uredbe, okolišni ciljevi su sljedeći:
1.  Za potrebe ove Uredbe, okolišni ciljevi su sljedeći:
(1)  ublažavanje klimatskih promjena;
(1)  ublažavanje klimatskih promjena;
(2)  prilagodba klimatskim promjenama;
(2)  prilagodba klimatskim promjenama;
(3)  održivo korištenje i zaštita vodnih i morskih resursa;
(3)  održivo korištenje i zaštita vodnih i morskih resursa;
(4)  prijelaz na kružno gospodarstvo, sprječavanje nastanka otpada i recikliranje;
(4)  prijelaz na kružno gospodarstvo, uključujući sprečavanje nastanka otpada i povećanje korištenja sekundarnih sirovina;
(5)  sprečavanje i kontrola onečišćenja;
(5)  sprečavanje i kontrola onečišćenja;
(6)  zaštita zdravih ekosustava.
(6)  zaštita biološke raznolikosti i zdravih ekosustava i obnova narušenih ekosustava.
1.a  Ciljevi utvrđeni u prvom stavku mjere se usklađenim pokazateljima, analizom životnog ciklusa i znanstvenim kriterijima i moraju se ispuniti uz jamčenje da predstavljaju razmjeran odgovor na nadolazeće okolišne izazove.
Amandmani 42, 66 i 99
Prijedlog uredbe
Članak 6.
Članak 6.
Članak 6.
Znatan doprinos ublažavanju klimatskih promjena
Znatan doprinos ublažavanju klimatskih promjena
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi ublažavanju klimatskih promjena ako ta djelatnost znatno pridonosi stabilizaciji koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja sprečava opasno antropogeno uplitanje u klimatski sustav izbjegavanjem ili smanjenjem emisija stakleničkih plinova ili povećavanjem uklanjanja stakleničkih plinova s pomoću bilo kojeg od sljedećih sredstava, među ostalim putem procesnih ili proizvodnih inovacija:
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi ublažavanju klimatskih promjena ako ta djelatnost znatno pridonosi stabilizaciji koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja sprečava opasno antropogeno uplitanje u klimatski sustav izbjegavanjem ili smanjenjem emisija stakleničkih plinova ili povećavanjem uklanjanja stakleničkih plinova s pomoću bilo kojeg od sljedećih sredstava, među ostalim putem procesnih ili proizvodnih inovacija:
(a)  proizvodnja, čuvanje ili korištenje obnovljive energije ili klimatski neutralne energija (uključujući ugljično neutralnu energiju), uključujući inovativnu tehnologiju s potencijalom za znatne uštede u budućnosti ili potrebnim jačanjem mreže;
(a)  proizvodnja, čuvanje, distribucija ili korištenje obnovljive energije u skladu s Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora, uključujući inovativnu tehnologiju s potencijalom za znatne uštede u budućnosti ili potrebnim jačanjem mreže;
(b)  poboljšana energetska učinkovitost;
(b)  poboljšana energetska učinkovitost u svim sektorima, osim proizvodnje energije uz upotrebu krutih fosilnih goriva, i u svim fazama energetskog lanca kako bi se smanjila potrošnja primarne i krajnje energije.
(c)  povećanje čiste ili klimatski neutralne mobilnosti;
(c)  povećanje čiste ili klimatski neutralne mobilnosti;
(d)  prelazak na korištenje obnovljivih materijala;
(d)  prelazak na korištenje okolišno održivih obnovljivih materijala ili njihovo povećano korištenje na temelju procjene cijelog životnog ciklusa i zamjene posebno fosilnih materijala, čime se postiže kratkoročna ušteda emisija stakleničkih plinova;
(e)  povećanje upotrebe hvatanja i skladištenja ugljika;
(e)  povećanje upotrebe ekološki sigurnog hvatanja i upotrebe ugljika te upotrebe tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika kojima se ostvaruje neto smanjenje emisija;
(f)  postupno obustavljanje antropogenih emisija stakleničkih plinova, među ostalim iz fosilnih goriva;
(f)  postupno obustavljanje antropogenih emisija stakleničkih plinova;
(fa)  povećanje uklanjanja CO2 iz atmosfere i njegovo skladištenje u prirodnim ekosustavima, na primjer pošumljavanjem, obnovom šuma i regenerativnom poljoprivredom;
(g)  uspostavljanje energetske infrastrukture potrebne za dekarbonizaciju energetskih sustava;
(g)  uspostavljanje energetske infrastrukture potrebne za dekarbonizaciju energetskih sustava;
(h)  proizvodnja čistih i učinkovitih goriva iz obnovljivih ili ugljično neutralnih izvora.
(h)  proizvodnja čistih i učinkovitih goriva iz obnovljivih ili ugljično neutralnih izvora.
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirane akte radi:
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirane akte radi:
(a)  dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi ublažavanju klimatskih promjena;
(a)  dopune stavka 1. kojom se na temelju pokazatelja utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi ublažavanju klimatskih promjena; Ti kriteriji tehničke provjere uključuju pragove za aktivnosti ublažavanja u skladu s ciljem ograničavanja globalnog zatopljenja na razinu koja je znatno niža od 2 °C iznad razina predindustrijskog razdoblja te uz ulaganje napora da ga se zadrži na 1,5°C iznad razina u predindustrijskom razdoblju kako je utvrđeno Pariškim sporazumom;
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere na temelju pokazatelja, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere na temelju pokazatelja utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere na temelju pokazatelja iz stavka 2. u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020.
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020.
Amandman 43
Prijedlog uredbe
Članak 7.
Članak 7.
Članak 7.
Znatan doprinos prilagodbi klimatskim promjenama
Znatan doprinos prilagodbi klimatskim promjenama
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi prilagodbi klimatskim promjenama ako ta djelatnost znatno pridonosi smanjenju negativnih učinaka trenutačnih i očekivanih budućih klimatskih uvjeta ili sprečava povećanje negativnih učinaka klimatskih promjena ili ih preusmjerava, na bilo koji od sljedećih načina:
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi prilagodbi klimatskim promjenama ako ta djelatnost znatno pridonosi smanjenju negativnih učinaka trenutačnih i očekivanih budućih klimatskih uvjeta ili sprečava povećanje negativnih učinaka klimatskih promjena ili ih preusmjerava, na bilo koji od sljedećih načina:
(a)  sprečavanjem ili smanjenjem negativnih učinaka koje na gospodarsku djelatnost imaju klimatske promjene koje su određene lokacijom ili kontekstom, što se procjenjuje i prioritizira primjenom dostupnih klimatskih predviđanja;
(a)  sprečavanjem ili smanjenjem negativnih učinaka koje na gospodarsku djelatnost imaju klimatske promjene koje su određene lokacijom ili kontekstom, što se procjenjuje i prioritizira primjenom dostupnih klimatskih predviđanja;
(b)  sprečavanjem ili smanjenjem negativnih učinaka koje na prirodni i izgrađeni okoliš u kojem se obavlja gospodarska djelatnost imaju klimatske promjene, što se procjenjuje i prioritizira primjenom dostupnih klimatskih predviđanja.
(b)  sprečavanjem ili smanjenjem negativnih učinaka koje na prirodni i izgrađeni okoliš u kojem se obavlja gospodarska djelatnost imaju klimatske promjene, što se procjenjuje i prioritizira primjenom dostupnih klimatskih predviđanja i studija o ljudskom utjecaju na klimatske promjene.
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
(a)  dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi prilagodbi klimatskim promjenama;
(a)  dopune stavka 1. kojom se na temelju pokazatelja utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi prilagodbi klimatskim promjenama;
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere na temelju pokazatelja, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere na temelju pokazatelja utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere na temelju pokazatelja iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020.
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020.
Amandman 44
Prijedlog uredbe
Članak 8.
Članak 8.
Članak 8.
Znatan doprinos održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa
Znatan doprinos održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa ako znatno pridonosi dobrom stanju voda, među ostalim slatkih voda, prijelaznih voda i obalnih voda, ili dobrom stanju okoliša morskih voda, na bilo koji od sljedećih načina:
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi održivom korištenju i zaštiti vodnih tijela i morskih voda ako znatno pridonosi dobrom stanju voda, među ostalim kopnenih površinskih voda, estuarija i obalnih voda, ili dobrom stanju okoliša morskih voda ako se u sklopu te djelatnosti poduzimaju odgovarajuće mjere za obnovu, zaštitu ili očuvanje biološke raznolikosti, produktivnosti, otpornosti, vrijednosti i općeg zdravlja morskog ekosustava te životnih uvjeta zajednica koje o njima ovise, na bilo koji od sljedećih načina:
(a)  zaštita vodenog okoliša od nepovoljnih učinaka ispuštanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda osiguravanjem odgovarajućeg prikupljanja i pročišćavanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda u skladu s člancima 3., 4., 5. i 11. Direktive Vijeća 91/271/EEZ53;
(a)  zaštita vodenog okoliša, uključujući vodu za kupanje (priobalne riječne vode i morske vode) od nepovoljnih učinaka ispuštanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda, uključujući plastiku, osiguravanjem odgovarajućeg prikupljanja i pročišćavanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda u skladu s člancima 3., 4., 5. i 11. Direktive Vijeća 91/271/EEZ53 ili u skladu s najboljim raspoloživim tehnikama utvrđenima u Direktivi 2010/75/EU;
(aa)  zaštita vodenog okoliša od negativnih učinaka emisija i ispuštanja u more u skladu s konvencijama u okviru IMO-a poput MARPOL-a te konvencijama koje nisu obuhvaćene MARPOL-om kao što su Konvencija o upravljanju balastnim vodama i regionalne konvencije o morima;
(b)  zaštita zdravlja ljudi od štetnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode za piće osiguravanjem da je slobodna od bilo kakvih mikroorganizama, parazita i tvari koje predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi te da ispunjava minimalni zahtjev naveden u dijelovima A i B Priloga I. Direktivi Vijeća 98/83/EZ54 te poboljšanje pristupa čistoj pitkoj vodi za građane;
(b)  zaštita zdravlja ljudi od štetnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode za piće osiguravanjem da je slobodna od bilo kakvih mikroorganizama, parazita i tvari koje predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi, provjera da ispunjava minimalni zahtjev naveden u dijelovima A i B Priloga I. Direktivi Vijeća 98/83/EZ54 te poboljšanje pristupa čistoj pitkoj vodi za građane;
(c)  crpljenje vode u skladu s ciljem dobrog kvantitativnog stanja, kako je definirano u tablici 2.1.2. Priloga V. Direktivi 2000/60/EZ;
(c)  crpljenje vode u skladu s ciljem dobrog kvantitativnog stanja, kako je definirano u tablici 2.1.2. Priloga V. Direktivi 2000/60/EZ;
(d)  poboljšanje učinkovitosti korištenja vode, olakšavanje ponovnog korištenja vode ili bilo koja druga djelatnost koja štiti ili poboljšava kvalitetu vodnih tijela Unije u skladu s Direktivom 2000/60/EZ;
(d)  poboljšanje upravljanja vodama i učinkovitosti korištenja vode, olakšavanje ponovnog korištenja vode, sustavi upravljanja oborinskim vodama ili bilo koja druga djelatnost kojom se štiti ili poboljšava kvaliteta i kvantiteta vodnih tijela Unije u skladu s Direktivom 2000/60/EZ;
(e)  osiguravanje održive uporabe usluga morskih ekosustava ili pridonošenjem dobrom stanju okoliša morskih voda, kako je utvrđeno na temelju kvalitativnih deskriptora utvrđenih u Prilogu I. Direktivi 2008/56/EZ, a kako je detaljnije navedeno u Odluci Komisije (EU) 2017/84855.
(e)  osiguravanje održive uporabe usluga morskih ekosustava ili pridonošenjem dobrom stanju okoliša morskih voda, kako je utvrđeno na temelju kvalitativnih deskriptora utvrđenih u Prilogu I. Direktivi 2008/56/EZ, a kako je detaljnije navedeno u Odluci Komisije (EU) 2017/84855.
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
(a)  dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa;
(a)  dopune stavka 1. kojom se na temelju pokazatelja utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa;
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere na temelju pokazatelja, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere na temelju pokazatelja utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do [1. srpnja 2022.] kako bi osigurala početak njegove primjene od [31. prosinca 2022.].
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do [1. srpnja 2022.] kako bi osigurala početak njegove primjene od [31. prosinca 2022.].
_________________
_________________
53 Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40.).
53 Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40.).
54 Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).
54 Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).
55 Odluka Komisije (EU) 2017/848 оd 17. svibnja 2017. o utvrđivanju kriterija i metodoloških standarda za dobro stanje okoliša morskih voda, kao i specifikacija i standardiziranih metoda za praćenje i procjenu te o stavljanju izvan snage Odluke 2010/477/EU (SL L 125, 18.5.2017., str. 43.).
55 Odluka Komisije (EU) 2017/848 оd 17. svibnja 2017. o utvrđivanju kriterija i metodoloških standarda za dobro stanje okoliša morskih voda, kao i specifikacija i standardiziranih metoda za praćenje i procjenu te o stavljanju izvan snage Odluke 2010/477/EU (SL L 125, 18.5.2017., str. 43.).
Amandman 45
Prijedlog uredbe
Članak 9.
Članak 9.
Članak 9.
Znatan doprinos kružnom gospodarstvu te sprječavanju nastanka otpada i recikliranju
Znatan doprinos kružnom gospodarstvu, uključujući sprečavanje nastanka otpada i povećanje korištenja sekundarnih sirovina
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi prelasku na kružno gospodarstvo te sprečavanju nastanka otpada i recikliranju ako ta djelatnost znatno pridonosi tom okolišnom cilju na bilo koji od sljedećih načina:
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi prelasku na kružno gospodarstvo, uključujući sprečavanje nastanka otpada, ponovnu uporabu i recikliranje, pri čemu je pokriven cijeli životni ciklus proizvoda ili gospodarske djelatnosti u različitim fazama proizvodnje, potrošnje i na kraju uporabe, ako ta djelatnost, u skladu s pravnom stečevinom EU-a, znatno pridonosi tom okolišnom cilju na bilo koji od sljedećih načina:
(a)  poboljšanje učinkovitog korištenja sirovina u proizvodnji, među ostalim smanjenjem korištenja primarne sirovine i sve većim korištenjem nusproizvoda i otpada;
(a)  poboljšanje učinkovitog korištenja sirovina i resursa u proizvodnji, među ostalim smanjenjem korištenja primarne sirovine i sve većim korištenjem nusproizvoda i sekundarnih sirovina, čime se podupire prestanak postupaka obrade otpada;
(b)  povećanje trajnosti, mogućnosti popravka, nadogradnje ili ponovne uporabe proizvoda;
(b)  osmišljavanje, proizvodnja i povećanje uporabe proizvoda koji su resursno učinkoviti, trajni (među ostalim u pogledu životnog vijeka i odsustva planiranog zastarijevanja), mogu se popravljati, ponovno upotrebljavati i nadograđivati;
(c)  povećanje mogućnosti recikliranja proizvoda, uključujući pojedinačne materijale sadržane u proizvodima, među ostalim zamjenom ili smanjenom uporabom proizvoda i materijala koji se ne mogu reciklirati;
(c)  osmišljavanje proizvoda iz otpada i povećanje mogućnosti ponovne uporabe i recikliranja proizvoda, uključujući pojedinačne materijale sadržane u proizvodima, među ostalim zamjenom ili smanjenom uporabom proizvoda i materijala koji se ne mogu reciklirati;
(d)  smanjenje udjela opasnih tvari u materijalima i proizvodima;
(d)  smanjenje udjela opasnih tvari i zamjena posebno zabrinjavajućih tvari u materijalima i proizvodima u skladu s usklađenim pravnim zahtjevima utvrđenima na razini Unije, a osobito s odredbama utvrđenima zakonodavstvom EU-a o jamčenju sigurnog upravljanja tvarima, materijalima i proizvodima te otpadom;
(e)  produženje uporabe proizvoda, među ostalim povećanjem ponovne uporabe, ponovne proizvodnje, nadogradnje, popravka, i dijeljenja proizvoda među potrošačima;
(e)  produženje uporabe proizvoda, među ostalim povećanjem ponovne uporabe, ponovne proizvodnje, nadogradnje, popravka, i dijeljenja proizvoda među potrošačima;
(f)  povećanje uporabe sekundarnih sirovina i njihove kvalitete, među ostalim visokokvalitetnim recikliranjem otpada;
(f)  povećanje uporabe sekundarnih sirovina i njihove kvalitete, među ostalim visokokvalitetnim recikliranjem otpada;
(g)  smanjenje stvaranja otpada;
(g)  smanjenje stvaranja otpada, uključujući stvaranja otpada u postupcima povezanim s industrijskom proizvodnjom, vađenjem minerala, proizvodnjom, građenjem i rušenjem;
(h)  povećanje pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje otpada;
(h)  povećanje pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje otpada u skladu s hijerarhijom otpada;
(ha)   povećanje razvoja infrastrukture za gospodarenje otpadom koja je potrebna za sprečavanje, ponovnu uporabu i recikliranje;
(i)  izbjegavanje spaljivanja i odlaganja otpada;
(i)  izbjegavanje spaljivanja, odlaganja i odlaganja otpada na odlagališta u skladu s hijerarhijom otpada;
(j)  izbjegavanje i čišćenje otpada i drugih onečišćenja uzrokovanih nepropisnim gospodarenjem otpadom.
(j)  izbjegavanje, smanjenje i čišćenje otpada i drugih onečišćenja, uključujući sprečavanje i smanjenje morskog otpada, uzrokovanih nepropisnim gospodarenjem otpadom.
(ja)   smanjenje nastanka otpada od hrane u primarnoj proizvodnji, u preradi i proizvodnji, u maloprodaji i ostaloj distribuciji hrane, u restoranima i na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima;
(k)  učinkovito korištenje prirodnih izvora energije.
(k)  učinkovito korištenje prirodnih izvora energije, sirovina, vode i zemljišta;
(ka)  poticanje biogospodarstva uz pomoć održivog korištenja obnovljivih izvora za proizvodnju materijala i proizvoda.
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
(a)  dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi kružnom gospodarstvu te sprječavanju nastanka otpada i recikliranju;
(a)  dopune stavka 1. kojom se na temelju Komisijinih pokazatelja kružnog gospodarstva utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi kružnom gospodarstvu te sprječavanju nastanka otpada i recikliranju,
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
(b)  dopune članka 12. kojom se na temelju Komisijinih pokazatelja kružnog gospodarstva utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
3.  Komisija na temelju svojih pokazatelja kružnog gospodarstva utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do [1. srpnja 2021.] kako bi osigurala početak njegove primjene od [31. prosinca 2021.].
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 1. srpnja 2021. kako bi osigurala početak njegove primjene od 31. prosinca 2021.
Amandman 46
Prijedlog uredbe
Članak 10.
Članak 10.
Članak 10.
Znatan doprinos sprečavanju i kontroli onečišćenja
Znatan doprinos sprečavanju i kontroli onečišćenja
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi sprečavanju i kontroli onečišćenja ako ta djelatnost pridonosi visokoj razini zaštite okoliša od onečišćenja preko na bilo koji od sljedećih načina:
1.  Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi sprečavanju i kontroli onečišćenja ako ta djelatnost znatno doprinosi zaštiti okoliša od onečišćenja na bilo koji od sljedećih načina:
(a)  smanjenje onečišćenja zraka, vode i tla koja nisu emisije stakleničkih plinova;
(a)  smanjenje onečišćenja zraka, vode i tla koja nisu emisije stakleničkih plinova;
(b)  poboljšanje razine kvalitete zraka, vode ili tla u područjima u kojima se obavlja gospodarska djelatnost uz istovremeno maksimalno smanjivanje negativnih učinaka i rizika za zdravlje ljudi i okoliš;
(b)  poboljšanje razine kvalitete zraka, vode ili tla u područjima u kojima se obavlja gospodarska djelatnost uz istovremeno maksimalno smanjivanje negativnih učinaka i rizika za zdravlje ljudi i okoliš;
(c)  smanjenje znatnih štetnih učinaka proizvodnje i upotrebe kemikalija na zdravlje ljudi i okoliš.
(c)  smanjenje znatnih štetnih učinaka proizvodnje i upotrebe kemikalija na zdravlje ljudi i okoliš.
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
(a)  dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi sprečavanju i kontroli onečišćenja;
(a)  dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere na temelju pokazatelja za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi sprečavanju i kontroli onečišćenja;
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
(b)  dopune članka 12. kojom se na temelju pokazatelja utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do [1. srpnja 2021.] kako bi osigurala početak njegove primjene od [31. prosinca 2021.].
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 1. srpnja 2021. kako bi osigurala početak njegove primjene od 31. prosinca 2021.
Amandman 47
Prijedlog uredbe
Članak 11.
Članak 11.
Članak 11.
Znatan doprinos zaštiti zdravih ekosustava
Znatan doprinos zaštiti biološke raznolikosti i zdravih ekosustava ili obnovi narušenih ekosustava
1.  Za potrebe ove Uredbe, smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi zdravom ekosustavu ako ta djelatnost znatno pridonosi uslugama za zaštitu, očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti ekosustava u skladu s relevantnim zakonodavnim i nezakonodavnim instrumentima Unije, na bilo koji od sljedećih načina:
1.  Za potrebe ove Uredbe, smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi biološkoj raznolikosti i zdravom ekosustavu ili obnovi narušenog ekosustava ako ta djelatnost znatno pridonosi zaštiti, očuvanju i poboljšanju ili obnovi biološke raznolikosti i usluga ekosustava u skladu s relevantnim zakonodavnim i nezakonodavnim instrumentima Unije, na bilo koji od sljedećih načina:
(a)  očuvanje prirode (stanište, vrste); zaštita, obnova i poboljšanje stanja ekosustava i njihove sposobnosti pružanja usluga;
(a)  mjere očuvanja prirode radi održavanja ili obnove prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore tako da se održava povoljno stanje očuvanosti, i radi postizanja odgovarajućih populacija prirodno prisutnih vrsta te mjera za zaštitu, obnovu i poboljšanje stanja ekosustava i njihove sposobnosti pružanja usluga;
(b)  održivo gospodarenje zemljištem, uključujući odgovarajuću zaštitu biološke raznolikosti tla; neutralnost degradacije zemljišta; potpora za zbrinjavanje onečišćenih lokacija;
(b)  održivo gospodarenje zemljištem, uključujući odgovarajuću zaštitu biološke raznolikosti tla; neutralnost degradacije zemljišta; potpora za zbrinjavanje onečišćenih lokacija;
(c)  održiva poljoprivredna praksa, uključujući onu kojom se pridonosi zaustavljanju ili sprečavanju krčenja šuma i gubitka staništa;
(c)  održiva poljoprivredna praksa, uključujući onu kojom se pridonosi zaustavljanju ili sprečavanju krčenja šuma i gubitka staništa;
(d)  održivo gospodarenje šumama.
(d)  održivo gospodarenje šumama, uzimajući u obzir Uredbu EU-a o drvu, Uredbu EU-a o LULUCF-u, Direktivu EU-a o energiji iz obnovljivih izvora i primjenjivo nacionalno zakonodavstvo, koje je u skladu s time i zaključcima ministarske konferencije o zaštiti šuma u Europi (MCPFE).
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
2.  Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:
(a)  dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi zaštiti zdravih ekosustava;
(a)  dopune stavka 1. kojom se na temelju pokazatelja utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi zaštiti biološke raznolikosti i zdravih ekosustava ili obnovi narušenih ekosustava.
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
(b)  dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere na temelju pokazatelja, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere na temelju pokazatelja utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
3.  Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do [1. srpnja 2022.] kako bi osigurala početak njegove primjene od [31. prosinca 2022.].
4.  Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 1. srpnja 2022. kako bi osigurala početak njegove primjene od 31. prosinca 2022.
Amandmani 48 i 101
Prijedlog uredbe
Članak 12.
Članak 12.
Članak 12.
Znatna šteta za okolišne ciljeve
Znatna šteta za okolišne ciljeve
Za potrebe članka 3. točke (b), smatra se da gospodarska djelatnost znatno šteti:
1.   Za potrebe članka 3. točke (b), uzimajući u obzir njezin cijeli životni ciklus, smatra se da gospodarska djelatnost znatno šteti:
(a)   ublažavanju klimatskih promjena ako ta djelatnost dovodi do znatne emisije stakleničkih plinova;
(a)  ublažavanju klimatskih promjena ako ta djelatnost dovodi do znatne emisije stakleničkih plinova;
(b)  prilagodbi klimatskim promjenama ako ta djelatnost dovodi do porasta negativnog učinka postojećih i očekivanih klimatskih uvjeta na prirodni i izgrađeni okoliša u kojem se ta djelatnost obavlja i izvan njega;
(b)  prilagodbi klimatskim promjenama ako ta djelatnost dovodi do porasta negativnog učinka postojećih i očekivanih klimatskih uvjeta na prirodni i izgrađeni okoliša u kojem se ta djelatnost obavlja i izvan njega;
(c)   održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa ako ta djelatnost znatno šteti dobrom stanju voda u Uniji, uključujući slatke vode, prijelazne vode i obalne vode ili dobrom stanju okoliša morskih voda Unije;
(c)  održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa ako ta djelatnost znatno šteti dobrom stanju voda u Uniji, uključujući slatke vode, prijelazne vode i obalne vode ili dobrom stanju okoliša morskih voda Unije u skladu s direktivama 2000/60/EZ i 2008/56/EZ o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike;
(d)  kružnom gospodarstvu te sprečavanju nastanka otpada i recikliranju ako ta djelatnost dovodi do znatne neučinkovitosti u korištenju materijala u jednoj ili više faza životnog ciklusa proizvoda, uključujući trajnost, mogućnost popravka, nadogradnje, ponovne uporabe ili recikliranja proizvoda; ili ako ta djelatnost dovodi do znatnog povećanja stvaranja, spaljivanja ili odlaganja otpada;
(d)  kružnom gospodarstvu te sprečavanju nastanka otpada i recikliranju ako ta djelatnost izravno ili neizravno dovodi do znatne neučinkovitosti u korištenju materijala i resursa, kao što su neobnovljiva energija, sirovine, voda i zemljište, u različitim fazama životnog ciklusa proizvoda, uključujući neučinkovitosti povezane s obilježjima osmišljenima u cilju ograničavanja životnog vijeka proizvoda i uključujući trajnost, mogućnost popravka, nadogradnje, ponovne uporabe ili recikliranja proizvoda; ili ako ta djelatnost dovodi do znatnog povećanja stvaranja, spaljivanja ili odlaganja otpada;
(e)  sprečavanju i kontroli onečišćenja ako ta djelatnost dovodi do znatnog povećanja emisija onečišćujućih tvari u zrak, vodu i zemlju u usporedbi sa stanjem prije početka obavljanja te djelatnosti;
(e)  sprečavanju i kontroli onečišćenja ako ta djelatnost dovodi do znatnog povećanja emisija onečišćujućih tvari u zrak, vodu i zemlju u usporedbi sa stanjem prije početka obavljanja te djelatnosti;
(f)  zdravim ekosustavima ako ta djelatnost znatno šteti dobrom stanju ekosustava.
(f)  zdravim ekosustavima ako ta djelatnost znatno šteti dobrom stanju i otpornosti ekosustava, uključujući biološku raznolikost i korištenje zemljišta.
1.a   Pri ocjenjivanju gospodarske djelatnosti u odnosu na kriterije (a) do (f) u obzir se uzimaju učinci na okoliš same djelatnosti, kao i učinci proizvoda i usluga koji proizlaze iz te djelatnosti tijekom cijelog životnog ciklusa i, ako je potrebno, duž cijelog vrijednosnog lanca.
Amandmani 49, 70, 72 i 93
Prijedlog uredbe
Članak 13.
Članak 13.
Članak 13.
Minimalne zaštitne mjere
Minimalne zaštitne mjere
Minimalne zaštitne mjere iz članka 3. točke (c) postupci su koje provodi poduzeće koje obavlja gospodarsku djelatnost u cilju osiguranja poštivanja načela i prava iz osam temeljnih konvencija utvrđenih u deklaraciji Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu, i to: promatra se pravo na nepodvrgavanje prisilnom radu, na slobodu udruživanja, pravo radnika na organiziranje, pravo na kolektivno pregovaranje, na jednake plaće za muškarce i žene za rad jednake vrijednosti, na nediskriminaciju u mogućnosti i jednako postupanje u pitanjima zapošljavanja i rada te pravo na nepodvrgavanje dječjem radu.
Minimalne zaštitne mjere iz članka 3. točke (c) postupci su koje provodi poduzeće koje obavlja gospodarsku djelatnost u cilju osiguranja poštivanja smjernica OECD-a za multinacionalna poduzeća i vodećih načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući načela i prava iz osam temeljnih konvencija utvrđenih u deklaraciji Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu te Međunarodnoj povelji o temeljnim pravima.
Komisija do 31. prosinca 2021. provodi procjenu učinka posljedica i primjerenosti revizije ove Uredbe kako bi se uzela u obzir usklađenost s ostalim minimalnim zaštitnim mjerama koje mora poštovati poduzeće koje obavlja gospodarsku djelatnost kako bi se utvrdilo da se ta gospodarska djelatnost može smatrati okolišno održivom.
Komisija je ovlaštena delegiranim aktom dopuniti ovaj članak radi određivanja kriterija na temelju kojih se utvrđuje poštuju li se zahtjevi iz ovog članka. Prilikom izrade delegiranog akta iz ovog članka Komisija razmatra načela navedena u stavcima 1. i 2. Komisija donosi taj delegirani akt do 31. prosinca 2020.
Amandmani 50