Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/0106(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0398/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0398/2018

Rasprave :

PV 15/04/2019 - 14
CRE 15/04/2019 - 14

Glasovanja :

PV 16/04/2019 - 8.8
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0366

Usvojeni tekstovi
PDF 407kWORD 132k
Utorak, 16. travnja 2019. - Strasbourg Privremeno izdanje
Zaštita osoba koje prijavljuju povrede prava Unije ***I
P8_TA-PROV(2019)0366A8-0398/2018
Rezolucija
 Pročišćeni tekst

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (COM(2018)0218 – C8-0159/2018 – 2018/0106(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0218),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 16., 33., 43., 50., članak 53. stavak 1., članke 62., 91., 100., 103., 109., 114., 168., 169., 192., 207. i 325. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 13. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0159/2018),

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3., članak 16., članak 43. stavak 2., članak 50., članak 53. stavak 1., članke 91., 100. i 114., članak 168. stavak 4., članak 169., članak 192. stavak 1., članak 325 stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 31. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta, podneseno okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 26. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2018.(2),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. ožujka 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za ustavna pitanja (A8-00398/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 405, 9.11.2018., str. 1.
(2) SL C 62, 15.2.2019., str. 155.


Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(1)
P8_TC1-COD(2018)0106

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 16., ▌članak 43. stavak 2., članak 50., članak 53. stavak 1., ▌članke 91., 100., ▌114., članak 168. stavak 4., članak 169., članak 192. stavak 1. ▌i članak 325. stavak 4. te Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 31.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(3),

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda(4),

uzimajući u obzir mišljenje skupine osoba koje je iz redova znanstvenih stručnjaka država članica imenovao Znanstveni i tehnički odbor, u skladu s člankom 31. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Osobe koje rade za javnu ili privatnu organizaciju ili su s njome u kontaktu zbog aktivnosti povezanih s poslom često prve saznaju za prijetnje ili štetu javnom interesu koji nastaju u tom kontekstu. „Zviždanjem” one imaju ključnu ulogu u razotkrivanju i sprječavanju povreda zakona koje su štetne za javni interes te u zaštiti dobrobiti društva. Međutim, potencijalni zviždači često se zbog straha od osvete boje prijaviti ono što ih zabrinjava ili na što sumnjaju. U tom se kontekstu sve više prepoznaje važnost pružanja uravnotežene i učinkovite zaštite zviždača kako na europskoj, tako i na međunarodnoj razini.

(2)  Na razini Unije prijave i javna otkrivanja od strane zviždača važna su sastavnica provedbe prava i politika Unije: zahvaljujući njima nacionalni sustavi i sustavi Unije za provedbu dobivaju informacije koje dovode do učinkovitog otkrivanja, istrage i kaznenog progona povreda prava Unije, čime se jača transparentnost i odgovornost.

(3)  U određenim područjima politika, povrede prava Unije, bez obzira na to jesu li prema nacionalnom pravu kategorizirane kao upravne, kaznene ili druge vrste povreda, mogu uzrokovati ozbiljnu štetu javnom interesu u smislu stvaranja znatnih rizika za dobrobit društva. Ako su u tim područjima utvrđeni nedostaci u provedbi, a zviždači se uglavnom nalaze u povlaštenom položaju za otkrivanje povreda, provedbu je potrebno ojačati uvođenjem učinkovitih, povjerljivih i sigurnih kanala za podnošenje prijava te osiguravanjem učinkovite zaštite zviždača od osvete ▌.

(4)  Zaštita koja se trenutačno pruža zviždačima u Europskoj uniji rascjepkana je po državama članicama i neujednačena u područjima politika. Posljedice povreda prava Unije s prekograničnom dimenzijom koje su razotkrili zviždači pokazuju kako nedostatna zaštita u jednoj državi članici ne samo da negativno utječe na funkcioniranje politika EU-a u toj državi članici, nego se može prelijevati i u druge države članice i u cijelu Uniju.

(5)  U skladu s time, zajedničke minimalne standarde kojima se osigurava učinkovita zaštita zviždača trebalo bi primjenjivati na akte i područja politika u kojima:

i.  postoji potreba za jačanjem provedbe;

ii.  nedovoljno prijavljivanje od strane zviždača ključan je čimbenik koji utječe na provedbu i

iii.  povrede prava Unije uzrokuju ozbiljnu štetu javnom interesu.

Države članice mogu proširiti primjenu nacionalnih odredaba na druga područja kako bi osigurale sveobuhvatan i usklađen okvir na nacionalnoj razini.

(6)  Zaštita zviždača potrebna je za jačanje provedbe prava Unije u području javne nabave. Povrh potrebe za sprječavanjem i otkrivanjem prijevare i korupcije u kontekstu provedbe proračuna EU-a, uključujući javnu nabavu, potrebno je pristupiti rješavanju problema da nacionalna javna tijela i određeni javni pružatelji komunalnih usluga pri nabavi robe, radova i usluga nedostatno primjenjuju pravila o javnoj nabavi. Povredama takvih pravila narušava se tržišno natjecanje, povećavaju troškovi poslovanja, krše interesi ulagača i dioničara i, općenito, smanjuje privlačnost ulaganja te stvaraju nejednaki uvjeti za sva poduzeća diljem Europe, čime se utječe na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(7)  U području financijskih usluga zakonodavac Unije već je prepoznao dodanu vrijednost zaštite zviždača. Nakon financijske krize, koja je razotkrila ozbiljne nedostatke u provedbi mjerodavnih pravila, u znatan broj zakonodavnih instrumenata u tom području uvedene su mjere za zaštitu zviždača, uključujući unutarnje i vanjske kanale za podnošenje prijava i izričitu zabranu osvećivanja(6). Konkretno, u kontekstu bonitetnog okvira koji se primjenjuje na kreditne institucije i investicijska društva Direktivom 2013/36/EU predviđena je zaštita zviždača, koja se proširuje i na Uredbu (EU) br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva.

(8)  Kada je riječ o sigurnosti proizvoda koji se stavljaju na unutarnje tržište, poduzeća u proizvodnom i distribucijskom lancu glavni su izvor prikupljanja dokaza, zbog čega prijavljivanje od strane zviždača ima veliku dodanu vrijednost jer su oni mnogo bliži izvoru mogućih nepoštenih i nezakonitih praksi proizvodnje, uvoza ili distribucije nesigurnih proizvoda. Zbog toga je opravdano uvođenje zaštite zviždača u pogledu sigurnosnih zahtjeva koji se primjenjuju i na „usklađene proizvode”(7) i na „neusklađene proizvode”(8). Zaštita zviždača od ključne je važnosti i za izbjegavanje preusmjeravanja vatrenog oružja, njegovih dijelova i komponenti te streljiva, kao i obrambenih proizvoda poticanjem prijavljivanja povreda kao što su krivotvorenje isprava, izmijenjeno označavanje ▌ te protupravno stjecanje vatrenog oružja unutar Unije, pri čemu povrede često podrazumijevaju preusmjeravanje sa zakonitog na nezakonito tržište. Zaštita zviždača doprinijet će pravilnoj primjeni ograničenja i kontrole u pogledu prekursora eksploziva, a time i sprječavanju nezakonite proizvodnje eksploziva iz kućne radinosti.

(9)  Važnost zaštite zviždača u pogledu sprječavanja i odvraćanja od povreda pravila Unije o sigurnosti prometa kojima se mogu ugroziti ljudski životi već je prepoznata u sektorskim instrumentima Unije o sigurnosti zrakoplovstva(9) i sigurnosti pomorskog prometa(10), kojima su predviđene prilagođene mjere zaštite zviždača i posebni kanali za podnošenje prijava. Ti instrumenti uključuju i zaštitu od osvete nad radnicima koji prijavljuju vlastite nenamjerne pogreške (takozvana „kultura odgovornosti”). Potrebno je dopuniti i proširiti postojeće elemente zaštite zviždača u tim dvama sektorima te osigurati takvu zaštitu u cilju jačanja provedbe sigurnosnih standarda za druge načine prijevoza, to jest prijevoz unutarnjim plovnim putovima te cestovni i željeznički prijevoz.

(10)  Kao što je prepoznato u Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” od 18. siječnja 2018.(11), prikupljanje dokaza, sprječavanje, otkrivanje i rješavanje kaznenih djela protiv okoliša i nezakonitog postupanja ili propusta te potencijalnih povreda u vezi sa zaštitom okoliša i dalje su izazov i treba ih pojačati. Iako pravila o zaštiti zviždača trenutačno postoje samo u jednom sektorskom instrumentu o zaštiti okoliša(12), uvođenje takve zaštite ▌ potrebno je kako bi se mogla osigurati učinkovita provedba pravne stečevine Unije u području okoliša, čije povrede mogu naštetiti ▌javnom interesu s mogućim prekograničnim učincima prelijevanja. To je relevantno i u slučajevima u kojima nesigurni proizvodi mogu uzrokovati štetu za okoliš.

(11)  Jačanjem zaštite zviždača ujedno bi se doprinijelo sprječavanju i suzbijanju povreda Euratomovih pravila o nuklearnoj sigurnosti, zaštiti od zračenja te odgovornom i sigurnom upravljanju potrošenim gorivom i radioaktivnim materijalom. Pojačala bi se i provedba postojećih odredaba revidirane Direktive o nuklearnoj sigurnosti(13) koje se odnose na kulturu djelotvorne nuklearne sigurnosti i, konkretno, članka 8.b stavka 2. točke (a) kojim je propisano, među ostalim, da nadležno tijelo mora uspostaviti sustave upravljanja kojima se daje odgovarajući prioritet nuklearnoj sigurnosti i promiču, na svim razinama osoblja i uprave, sposobnost preispitivanja djelotvorne provedbe odgovarajućih sigurnosnih načela i prakse te pravovremenog izvješćivanja o sigurnosnim pitanjima.

(12)  Iz sličnih razloga opravdano je uvođenje zaštite zviždača u cilju nadopune postojećih odredaba i sprječavanja povreda prava EU-a u području prehrambenih lanaca, a osobito u području sigurnosti hrane i hrane za životinje te u području zdravlja, zaštite i dobrobiti životinja. Različita pravila Unije donesena u tim područjima usko su međusobno povezana. U Uredbi (EZ) br. 178/2002(14) utvrđena su opća načela i zahtjevi na kojima se temelje sve mjere Unije i nacionalne mjere koje se odnose na hranu i hranu za životinje, s posebnim naglaskom na sigurnosti hrane, kako bi se osigurao visok stupanj zaštite ljudskog zdravlja i interesa potrošača u pogledu hrane te učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Tom uredbom predviđeno je, među ostalim, da subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje ne smiju sprječavati svoje zaposlenike i druge osobe da surađuju s nadležnim tijelima kada to može spriječiti, smanjiti ili ukloniti rizik koji proizlazi iz hrane. Zakonodavac Unije primjenjuje sličan pristup u području „Zakona o zdravlju životinja” s pomoću Uredbe (EU) 2016/429 kojom su utvrđena pravila za sprječavanje i kontrolu bolesti životinja koje su prenosive na životinje ili ljude(15). Direktivom Vijeća 98/58/EZ i Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2005 i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 utvrđuju se pravila o zaštiti i dobrobiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje, tijekom prijevoza i u trenutku usmrćivanja.

(13)  Slično tomu, prijave zviždača mogu biti od ključne važnosti za otkrivanje i sprječavanje, smanjenje ili uklanjanje rizika za javno zdravlje i zaštitu potrošača koji nastaju zbog povreda pravila Unije, a koji bi inače mogli ostati skriveni. Konkretno, zaštita potrošača snažno je povezana i sa slučajevima kada nesigurni proizvodi mogu uzrokovati znatnu štetu potrošačima.▌

(14)  Zaštita privatnosti i osobnih podataka, predviđena člancima 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima, još je jedno područje u kojem zviždači mogu doprinijeti otkrivanju povreda prava Unije koje bi mogle ▌naštetiti javnom interesu. Slična razmatranja odnose se i na povrede Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava(16), kojom se uvode obveza obavješćivanja o incidentima (uključujući one kojima se ne ugrožavaju osobni podaci) i sigurnosni zahtjevi za subjekte koji pružaju ključne usluge diljem mnogih sektora (npr. energetika, zdravlje, promet, bankarstvo itd.) za pružatelje ključnih digitalnih usluga (npr. usluge računalstva u oblaku) i za dobavljače osnovnih komunalnih usluga kao što su voda, električna energija i plin. Prijave zviždača u tom području osobito su dragocjene radi sprječavanja sigurnosnih incidenata koji bi utjecali na ključne gospodarske i društvene aktivnosti te digitalne usluge u širokoj upotrebi, te radi sprječavanja bilo kakvog kršenja zakonodavstva Unije o zaštiti podataka. Njima se doprinosi osiguranju kontinuiteta usluga koje su od ključne važnosti za funkcioniranje unutarnjeg tržišta i dobrobit društva.

(15)  Nadalje, zaštita financijskih interesa Unije, koja se odnosi na borbu protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na upotrebu rashoda Unije, prikupljanje Unijinih prihoda i sredstava ili na Unijinu imovinu, ključno je područje u kojem treba pojačati provedbu prava Unije. Jačanje zaštite financijskih interesa Unije obuhvaća i provedbu proračuna Unije u vezi s rashodima na temelju Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Zbog nedostatka učinkovite provedbe u području financijskih interesa Unije, među ostalim u kontekstu prijevare i korupcije na nacionalnoj razini, smanjuju se prihodi Unije, a sredstva EU-a zloupotrebljavaju, što može narušiti javna ulaganja i rast te umanjiti povjerenje građana u djelovanje EU-a. Člankom 325. UFEU-a od Unije i država članica zahtijeva se suzbijanje takvih aktivnosti. Relevantne mjere Unije u tom pogledu uključuju, konkretno, Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95, koja je za najteže vrste postupanja povezanoga s prijevarama nadopunjena Direktivom (EU) 2017/1371 i Konvencijom sastavljenom na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995., uključujući njezine protokole od 27. rujna 1996.(17), 29. studenoga 1996.(18) i 19. lipnja 1997. (Konvencija i protokoli ostaju na snazi za države članice koje nisu obvezane Direktivom (EU) 2017/1372), kao i Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 (OLAF).

(16)  Trebalo bi utvrditi zajedničke minimalne standarde za zaštitu zviždača za povrede povezane s unutarnjim tržištem iz članka 26. stavka 2. UFEU-a. Osim toga, u skladu sa sudskom praksom Suda, mjerama Unije čiji je cilj uspostava ili osiguravanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta namjerava se doprinijeti uklanjanju postojećih ili novih prepreka slobodnom kretanju robe ili slobodi pružanja usluga, ili suzbijanju narušavanja tržišnog natjecanja.

(17)  Konkretno, zaštita zviždača u cilju poboljšanja provedbe prava Unije u području tržišnog natjecanja, uključujući državne potpore, služila bi za očuvanje učinkovitog funkcioniranja tržištâ u Uniji, osiguravanje jednakih uvjeta za poslovne subjekte i pružanje koristi potrošačima. Kad je riječ o pravilima tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na poduzeća, važnost unutarnjeg prijavljivanja za otkrivanje povreda prava tržišnog natjecanja već je prepoznata u politici EU-a o oslobađanju od kazni, kao i nedavnim uvođenjem alata Europske komisije za anonimno zviždanje. Povrede u vezi s tržišnim natjecanjem i državnom potporom odnose se na članke 101., 102., 106., 107. i 108. UFEU-a i odredbe sekundarnog zakonodavstva donesene radi njihove primjene.

(18)  Radnje kojima se krše pravila o porezu na dobit i mehanizmi čija je svrha ostvariti porezne pogodnosti i izbjeći zakonske obveze, koji su protivni cilju ili svrsi primjenjivog zakona o porezu na dobit, negativno utječu na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Mogu uzrokovati nepoštenu poreznu konkurenciju i opsežnu utaju poreza, čime se narušavaju jednaki uvjeti za trgovačka društva te gube porezni prihodi država članica i proračuna Unije u cjelini. Ovom se Direktivom predviđa zaštita od osvete nad osobama koje prijavljuju aktivnosti izbjegavanja i/ili zlouporabe koje bi inače mogle proći nezapaženo, s ciljem jačanja sposobnosti nadležnih tijela da zaštite pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te uklone poremećaje i prepreke trgovini koji utječu na konkurentnost trgovačkih društava na unutarnjem tržištu, izravno povezanu s pravilima o slobodnom kretanju i usto relevantnu za primjenu pravila o državnim potporama. Zaštitom zviždača dopunjuju se nedavne inicijative Komisije usmjerene na poboljšanje transparentnosti i razmjenu informacija u području oporezivanja te stvaranje poštenijeg okružja za plaćanje poreza na dobit u Uniji radi povećanja učinkovitosti država članica u otkrivanju aktivnosti izbjegavanja i/ili zlouporabe koje bi inače mogle proći nezapaženo te će se njome doprinijeti suzbijanju takvih aktivnosti, iako se ovom Direktivom ne usklađuju ni materijalne ni postupovne odredbe u vezi s oporezivanjem.

(19)  Člankom 1. stavkom 1. točkom (a) definira se glavno područje primjene ove Direktive upućivanjem na popis akata Unije navedenih u Prilogu (dijelovi I. i II.). Ako se pak glavno područje primjene tih akata Unije definira upućivanjem na akte Unije navedene u njihovim prilozima, i ti akti iz prilogâ dio su glavnog područja primjene ove Direktive. Osim toga, trebalo bi se tumačiti da upućivanje na akte iz Priloga uključuje sve nacionalne i Unijine provedbene ili delegirane mjere donesene u skladu s tim aktima. Nadalje, upućivanje na akte Unije u Prilogu ovoj Direktivi treba shvatiti kao dinamično upućivanje, tj. ako je akt Unije iz Priloga izmijenjen ili će se izmijeniti, upućivanje se odnosi na izmijenjeni akt; ako je akt Unije u Prilogu zamijenjen ili će se zamijeniti, upućivanje se odnosi na novi akt.

(20)  Određeni akti Unije, posebno u području financijskih usluga, kao što su Uredba (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta(19) i Provedbena direktiva Komisije 2015/2392 donesena na temelju te Uredbe(20), već sadržavaju podrobna pravila o zaštiti zviždača. Takvo postojeće zakonodavstvo Unije, uključujući popis iz dijela II. Priloga, trebalo bi očuvati sve posebnosti koje su njime predviđene i koje su prilagođene pojedinim sektorima. To je osobito važno kako bi se moglo utvrditi koji pravni subjekti u području financijskih usluga, sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma trenutačno imaju obvezu uspostaviti unutarnje kanale za podnošenje prijava. Istodobno, kako bi se osigurala dosljednost i pravna sigurnost u svim državama članicama, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na sva pitanja koja nisu uređena u okviru sektorskih instrumenata, koji bi trebali biti nadopunjeni ovom Direktivom u onoj mjeri u kojoj ta pitanja njima nisu uređena, kako bi bili u potpunosti u skladu s minimalnim standardima. Konkretno, ovom bi Direktivom trebalo podrobnije utvrditi format unutarnjih i vanjskih kanala, obveze nadležnih tijela i posebne oblike zaštite od osvete koju treba pružati na nacionalnoj razini. U tom pogledu člankom 28. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1286/2014 utvrđuje se mogućnost da države članice predvide unutarnje kanale za podnošenje prijava u području obuhvaćenom tom uredbom. Radi usklađenosti s minimalnim standardima iz ove Direktive, obveza uspostave unutarnjih kanala za podnošenje prijava predviđena u članku 4. stavku 1. ove Direktive trebala bi se primjenjivati i u odnosu na Uredbu (EU) br. 1286/2014.

(21)  Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje zaštita koja se pruža zaposlenicima koji prijavljuju povrede radnog prava Unije. Konkretno, u području sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu, člankom 11. Okvirne Direktive 98/391/EEZ već se zahtijeva od država članica da osiguraju da radnici ili njihovi predstavnici ne budu stavljeni u nepovoljan položaj zbog svojih zahtjeva ili prijedloga poslodavcima da poduzmu potrebne mjere za ublažavanje opasnosti za radnike i/ili za uklanjanje izvora opasnosti. Radnici i njihovi predstavnici imaju pravo obratiti se nadležnim nacionalnim tijelima ako smatraju da su mjere koje je poduzeo poslodavac i sredstva kojima se koristio neprimjereni za osiguranje sigurnosti i zdravlja.

(22)  Države članice mogu predvidjeti da se prijave koje se odnose na međuljudske sukobe koji isključivo utječu na osobu koja podnosi prijavu, tj. pritužbe zbog međuljudskih sukoba između osobe koja podnosi prijavu i nekog drugog zaposlenika, mogu preusmjeriti na druge raspoložive kanale.

(23)  Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje zaštita koja se pruža s pomoću postupaka za prijavu mogućih nezakonitih aktivnosti, uključujući prijevaru ili korupciju, kojima se šteti interesima Unije, ili prijavu ponašanja tijekom obavljanja profesionalnih dužnosti koje može predstavljati ozbiljno nepoštovanje obveza dužnosnika i ostalih službenika Europske unije u skladu s člancima 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Unije, utvrđenih u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/69(21). Direktiva se primjenjuje ako dužnosnici EU-a podnose prijave u poslovnom okruženju izvan svojeg radnog odnosa s institucijama EU-a.

(24)  Nacionalna sigurnost i dalje je isključiva odgovornost svake države članice. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na prijave povreda povezanih s nabavom koja uključuje obrambene ili sigurnosne aspekte ako su oni obuhvaćeni člankom 346. UFEU-a, Ako države članice odluče proširiti zaštitu predviđenu ovom Direktivom na daljnja područja ili akte koji nisu unutar njezina područja primjene, te države članice mogu donijeti posebne odredbe za zaštitu osnovnih interesa nacionalne sigurnosti u tom pogledu.

(25)  Ovom Direktivom ne bi se trebalo dovoditi u pitanje ni zaštitu klasificiranih informacija koje su, iz sigurnosnih razloga, zaštićene od neovlaštenog pristupa pravom Unije i zakonima, propisima ili administrativnim odredbama koje su na snazi u dotičnoj državi članici. ▌Nadalje, odredbama ove Direktive ne bi se trebalo utjecati na obveze koje proizlaze iz Odluke Komisije (EU, Euratom) 2015/444 od 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a ili iz Odluke Vijeća od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a.

(26)  Ovom se Direktivom ne bi trebalo utjecati na zaštitu povjerljivosti komunikacije između odvjetnikâ i njihovih klijenata („odvjetnička tajna”) kako je predviđena nacionalnim pravom i, ako je to primjenjivo, pravom Unije, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije. Nadalje, Direktivom se ne bi trebalo utjecati na obvezu čuvanja povjerljivosti komunikacije između pružateljâ zdravstvenih usluga, uključujući terapeute, s njihovim pacijentima te povjerljivosti medicinske dokumentacije („medicinska privatnost”) kako je predviđeno nacionalnim pravom i pravom Unije.

(27)  Pripadnici drugih profesija mogu imati pravo na zaštitu na temelju ove Direktive kada prijavljuju informacije zaštićene primjenjivim pravilima struke ako su te informacije potrebne za otkrivanje povreda u okviru područja primjene ove Direktive.

(28)  Iako se ovom Direktivom pod određenim uvjetima predviđa ograničeno izuzeće od odgovornosti u slučaju povrede povjerljivosti, uključujući kaznenu odgovornost, njome se ne utječe na nacionalna pravila o kaznenom postupku, posebno na ona namijenjena zaštiti integriteta istraga i postupaka ili pravâ dotičnih osoba na obranu. Time se ne dovodi u pitanje uvođenje zaštitnih mjera u druge vrste nacionalnog postupovnog prava, osobito prebacivanje tereta dokazivanja u nacionalnim upravnim, građanskim ili radno-pravnim postupcima.

(29)  Ovom Direktivom ne bi se trebalo utjecati na nacionalna pravila o ostvarenju pravâ predstavnikâ radnika na informiranje, savjetovanje i sudjelovanje u kolektivnim pregovorima te njihovo zagovaranje prava radnikâ u vezi sa zaposlenjem. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje razina zaštite zajamčena ovom Direktivom.

(30)  Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na slučajeve u kojima osobe koje su na temelju informiranog pristanka identificirane kao informatori ili tako registrirane u bazama podataka kojima upravljaju imenovana tijela na nacionalnoj razini (npr. carinska tijela) prijavljuju povrede provedbenim tijelima, u zamjenu za nagradu ili naknadu. Takve se prijave podnose u skladu s posebnim postupcima, kojima se nastoji osigurati anonimnost tih osoba radi zaštite njihova fizičkog integriteta i koji su različiti od kanala za podnošenje prijava predviđenih ovom Direktivom.

(31)  Osobe koje prijavljuju informacije o prijetnjama ili šteti javnom interesu za koje su saznale tijekom obavljanja aktivnosti povezanih s poslom iskorištavaju svoje pravo na slobodu izražavanja. Pravo na slobodu izražavanja i informiranja, propisano člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), obuhvaća pravo na primanje i davanje informacija te medijsku slobodu i pluralizam.

(32)  U skladu s time, ova Direktiva temelji se na sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava o slobodi izražavanja i na načelima koja je na temelju toga razvilo Vijeće Europe u svojoj Preporuci o zaštiti zviždača(22) iz 2014.

(33)  Kako bi imala pravo na zaštitu, osoba koja podnosi prijavu trebala bi opravdano smatrati, s obzirom na okolnosti i informacije koje su joj dostupne u trenutku podnošenja prijave, da je njezina prijava istinita. To je bitna zaštitna mjera protiv zlonamjernih i neozbiljnih prijava ili protiv zlouporabe prijava, kojom se osigurava da se zaštita neće pružiti osobama koje su u trenutku podnošenja prijave namjerno i svjesno prijavile netočne informacije. Njome se istodobno osigurava da osoba koja greškom podnese netočnu prijavu neće izgubiti zaštitu. Slično tome, osobe koje podnose prijavu trebale bi imati pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom ako su imale opravdane razloge vjerovati da su prijavljene informacije obuhvaćene njezinim područjem primjene. Motivi osobe koja podnosi prijavu ne bi trebali biti relevantan kriterij za to hoće li joj se pružiti zaštita.

(34)  Osobama koje podnose prijave obično je to ugodnije činiti unutarnjim kanalima, osim ako imaju razloga za vanjsko prijavljivanje. Empirijskim studijama pokazalo se da većina zviždača obično podnosi prijave unutarnjim kanalima organizacije u kojoj su zaposleni. Unutarnje podnošenje prijava ujedno je najbolji način za informiranje osoba koje mogu doprinijeti ranom i učinkovitom uklanjanju rizika za javni interes. U isto vrijeme, osoba koja podnosi prijavu trebala bi moći odabrati najprikladniji kanal za podnošenje prijave ovisno o pojedinačnim okolnostima slučaja. Nadalje, potrebno je zaštititi javno otkrivanje uzimajući u obzir demokratska načela kao što su transparentnost i odgovornost te temeljna prava kao što su sloboda izražavanja i sloboda medija te istodobno uspostaviti ravnotežu između interesa poslodavaca da upravljaju svojim organizacijama i zaštite svoje interese i interesa javnosti u pogledu zaštite od štete.

(35)  Ne dovodeći u pitanje postojeće obveze u vezi s omogućavanjem anonimnih prijava na temelju prava Unije, države članice mogu odlučiti hoće li privatni i javni subjekti te nadležna tijela prihvaćati anonimne prijave povreda iz područja primjene ove Direktive te postupati na temelju njih. Međutim, osobe koje su anonimno podnijele prijavu ili javno razotkrile slučaj koji spada u područje primjene ove Direktive i ispunjava njezine uvjete trebale bi imati pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom ako je njihov identitet naknadno utvrđen i nad njima je izvršena osveta.

(36)  Zaštita se treba dodijeliti u slučajevima kada osobe u skladu sa zakonodavstvom Unije podnose prijave institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, na primjer u kontekstu prijevara u proračunu Unije.

(37)  Osobama je potrebna posebna pravna zaštita ako su za informacije koje prijavljuju saznale obavljajući aktivnosti povezane s poslom i stoga su u opasnosti od osvete povezane s poslom (npr. zbog povrede dužnosti povjerljivosti ili odanosti). Osnovni razlog zbog kojeg im se pruža zaštita njihova je gospodarska ranjivost naspram osobe o kojoj im de facto ovisi zaposlenje. Kada ne postoji takva neravnoteža moći povezana s poslom (na primjer u slučaju običnih podnositelja pritužbe ili građana koji su promatrači), nema potrebe za zaštitom od osvete.

(38)  Kako bi se mogla osigurati učinkovita provedba prava Unije, zaštitu treba odobriti najširem mogućem rasponu kategorija osoba koje, neovisno o tome jesu li građani EU-a ili državljani trećih zemalja, zbog svojih aktivnosti povezanih s poslom (neovisno o prirodi tih aktivnosti i jesu li plaćene ili ne) imaju povlašteni pristup informacijama o povredama koje bi radi javnog interesa trebalo prijaviti te koje bi u slučaju prijave tih informacija mogle doživjeti osvetu. Države članice trebale bi osigurati da se potreba za zaštitom utvrđuje uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, a ne samo prirodu odnosa, kako bi se mogao obuhvatiti čitav raspon osoba koje su u širokom smislu povezane s organizacijom u kojoj je došlo do povrede.

(39)  Zaštita bi se prvo trebala primjenjivati na osobe koje imaju položaj „radnika” u smislu članka 45. stavka 1. UFEU-a kako ga tumači Sud Europske unije, odnosno osobe koje određeno vrijeme obavljaju usluge za drugu osobu ili prema uputama te osobe i zauzvrat primaju naknadu. Taj pojam također uključuje javne službenike. Stoga bi trebalo osigurati zaštitu i radnicima u nestandardnim radnim odnosima, među ostalim radnicima zaposlenih na nepuno radno vrijeme i na određeno vrijeme te osobama s ugovorom o radu ili radnim odnosom s agencijom za privremeno zapošljavanje, odnosno radnicima u nesigurnim vrstama radnih odnosa na koje je često teško primijeniti standardne oblike zaštite od nepravednog postupanja.

(40)  Zaštitu bi trebalo proširiti i na daljnje kategorije fizičkih ▌ osoba koje, iako nisu „radnici” u smislu članka 45. stavka 1. UFEU-a, mogu imati ključnu ulogu u otkrivanju povreda prava i mogle bi se naći u položaju gospodarske ranjivosti u kontekstu svojih aktivnosti povezanih s poslom. Na primjer, u područjima kao što je sigurnost proizvoda dobavljači su mnogo bliži izvoru mogućih nepoštenih i nezakonitih praksi proizvodnje, uvoza ili distribucije nesigurnih proizvoda; pri izvršavanju sredstava Unije, konzultanti koji pružaju usluge nalaze se u povlaštenom položaju za skretanje pozornosti na povrede kojima svjedoče. Takve kategorije osoba, uključujući samozaposlene osobe koje pružaju usluge, slobodna zanimanja, ugovaratelje, podugovaratelje i dobavljače, obično doživljavaju osvetu, koja primjerice može biti u obliku prijevremenog raskida ili otkaza ugovora o pružanju usluga, gubitka licencije ili dozvole, klijenata i prihoda, prisile, zastrašivanja ili uznemiravanja, stavljanja na crnu listu/bojkotiranja poduzeća ili štete za ugled. Osvetu mogu doživjeti i dioničari i osobe u upravljačkim tijelima, na primjer u financijskom smislu ili u obliku zastrašivanja ili uznemiravanja, stavljanja na crnu listu ili štete ugledu. Zaštitu bi trebalo osigurati i osobama čiji je radni odnos završio i kandidatima za zapošljavanje ili za pružanje usluga nekoj organizaciji, koji su stekli informacije o povredama zakona tijekom postupka zapošljavanja ili u nekoj drugoj fazi pregovaranja prije sklapanja ugovora i koji bi mogli doživjeti osvetu u obliku negativnih preporuka za zapošljavanje ili stavljanja na crnu listu/bojkotiranja poduzeća.

(41)  Učinkovita zaštita zviždača podrazumijeva i zaštitu drugih kategorija osoba koje, iako se gospodarski ne oslanjaju na svoje aktivnosti povezane s poslom, svejedno mogu doživjeti osvetu zbog razotkrivanja povreda. Osveta nad volonterima i plaćenim ili neplaćenim pripravnicima može se sastojati od toga da se njihovim uslugama više ne koristi ili da im se daje negativna preporuka za daljnje zapošljavanje ili se na neki drugi način ugrožava njihov ugled ili mogućnosti za razvoj karijere.

(42)  Kako bi se osiguralo učinkovito otkrivanje i sprečavanje štete javnom interesu, pojam povrede trebao bi uključivati i prakse zlouporabe kako je utvrđeno sudskom praksom Suda Europske unije, odnosno radnje ili propuste koji formalno nisu nezakoniti, ali su u suprotnosti sa zakonskim ciljem ili svrhom.

(43)  Kako bi se osiguralo učinkovito sprječavanje povreda prava Unije, zaštita se mora dodijeliti ▌ osobama koje pružaju informacije potrebne za otkrivanje povreda koje su već počinjene, povreda koje još nisu počinjene, ali će vrlo vjerojatno biti počinjene, radnji ili propusta koje osoba koja podnosi prijavu na temelju opravdanih razloga smatra smatra povredama prava Unije, kao i pokušaja prikrivanja povreda. Iz istih razloga opravdano je osigurati zaštitu i osobama koje ne dostavljaju pozitivne dokaze, ali pružaju opravdane razloge za zabrinutost ili sumnju. Istodobno se zaštita ne bi trebala primjenjivati na prijavljivanje informacija koje su već u u cijelosti dostupne u javnoj domeni ili nedokazanih glasina i nagađanja.

(44)  Kako bi se osoba koja podnosi prijavu mogla uživati pravnu zaštitu, mora postojati bliska (uzročno-posljedična) veza između prijave i izravnog ili neizravnog nepovoljnog tretmana koji je ta osoba doživjela (osveta). Kako bi se osobama koje podnose prijave mogla osigurati učinkovita zaštita kao sredstvo jačanja provedbe prava Unije, potrebno je utvrditi široku definiciju osvete koja će obuhvaćati svaku radnju ili propust na štetu tih osoba u poslovnom okružju. Ovom se Direktivom ne sprječava poslodavce da donose odluke o zapošljavanju koje nisu potaknute prijavljivanjem ili javnim otkrivanjem.

(45)  Zaštitu od osvete kao sredstvo zaštite slobode izražavanja i slobode medija trebalo bi pružati osobama koje informacije o radnjama ili propustima prijavljuju organizaciji (unutarnje prijavljivanje) ili vanjskom tijelu (vanjsko prijavljivanje) i osobama koje otkriju takve informacije u javnoj domeni (na primjer izravno javnosti putem internetskih platformi ili društvenih medija, ili medijima, izabranim dužnosnicima, organizacijama civilnog društva, sindikatima ili profesionalnim/poslovnim organizacijama).

(46)  Zviždači su osobito važan izvor za istraživačko novinarstvo. Učinkovitom zaštitom od osvete nad zviždačima povećava se pravna sigurnost (potencijalnih) zviždača te potiče i olakšava i njihovo zviždanje medijima. U tom pogledu zaštita zviždača kao novinarskih izvora od ključne je važnosti za zaštitu uloge istraživačkog novinarstva kao „čuvara” u demokratskim društvima.

(47)  Za učinkovito otkrivanje i sprječavanje povreda prava Unije neophodno je da relevantne informacije brzo stignu do osoba koje su najbliže izvoru problema, najsposobnije provoditi istragu i koje imaju ovlasti ispraviti problem, ako je to moguće. Stoga bi u načelu trebalo poticati osobe koje podnose prijavu da prvo iskoriste unutarnje kanale i obavijeste svojeg poslodavca, ako im su takvi kanali dostupni i ako se može razumno očekivati da oni funkcioniraju. To se osobito odnosi na slučajeve u kojima osobe koje podnose prijavu smatraju da se povreda može učinkovito ukloniti unutar dotične organizacije i da ne postoji rizik od osvete. Zbog toga bi trebalo osigurati i da pravni subjekti u privatnom i javnom sektoru uspostave odgovarajuće unutarnje postupke za zaprimanje prijava i postupanje na temelju njih. Zviždače bi se slično trebalo poticati i u slučajevima kada su ti kanali uspostavljeni, a da se to ne zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom. To bi načelo trebalo doprinijeti poticanju kulture dobre komunikacije i korporativne društvene odgovornosti u organizacijama, u kojoj se smatra da osobe koje podnose prijave znatno doprinose samoregulaciji i izvrsnosti.

(48)  U pogledu pravnih subjekata u privatnom sektoru, obveza uspostave unutarnjih kanala razmjerna je njihovoj veličini i stupnju rizičnosti njihovih aktivnosti za javni interes. Trebala bi se primjenjivati na sva poduzeća s 50 ili više zaposlenika, neovisno o prirodi njihovih djelatnosti, na temelju njihove obveze naplate PDV-a. Nakon odgovarajuće procjene učinka države članice mogu u posebnim slučajevima zahtijevati i od drugih poduzeća da uspostave unutarnje kanale za podnošenje prijava (npr. zbog znatnih rizika koji bi mogli nastati zbog njihovih djelatnosti).

(49)  Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da potiču privatne subjekte s manje od 50 zaposlenika na uspostavu unutarnjih kanala za podnošenje prijava i postupanje na temelju njih, među ostalim utvrđivanjem manje preskriptivnih zahtjeva za te kanale od onih utvrđenih u članku 5., pod uvjetom da se tim zahtjevima jamči povjerljivost i savjesno daljnje postupanje na temelju prijave.

(50)  Izuzeće malih i mikro poduzeća od obveze uspostave unutarnjih kanala za podnošenje prijava ne bi se trebalo primjenjivati na privatna poduzeća koja su trenutačno obvezna uspostaviti unutarnje kanale za podnošenje prijava na temelju akata Unije iz dijela I.B i dijela II. Priloga.

(51)  Trebalo bi biti jasno da bi, u slučaju privatnih pravnih subjekata koji ne predviđaju unutarnje kanale za podnošenje prijava, osobe koje podnose prijavu trebale moći izravno podnijeti prijavu vanjskim nadležnim tijelima i dobiti zaštitu od osvete predviđenu ovom Direktivom.

(52)  Posebno kako bi se osiguralo poštovanje pravila javne nabave u javnom sektoru, obveza uspostave unutarnjih kanala za podnošenje prijava trebala bi se primjenjivati na sve javne pravne osobe na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, razmjeno njihovoj veličini.

(53)  Pod uvjetom da se osigura povjerljivost identiteta osobe koja podnosi prijavu, svaki pojedini privatni ili javni pravni subjekt može sam definirati vrstu kanala za podnošenje prijava koju će uspostaviti. Konkretnije, njima bi se trebalo omogućiti podnošenje pisanih prijava poštom, fizičkim pretincem/pretincima za prijave ili putem internetske platforme (intraneta ili interneta) i/ili usmenih prijava koje se mogu podnijeti s pomoću dežurne telefonske linije ili drugog sustava prijenosa glasovnih poruka. Na zahtjev osobe koja podnosi prijavu, takvim bi se kanalima također trebalo omogućiti fizičke sastanke, unutar razumnog vremenskog okvira.

(54)  Treće osobe mogu također biti ovlaštene zaprimati prijave u ime privatnih i javnih subjekata, pod uvjetom da nude odgovarajuća jamstva u pogledu neovisnosti, povjerljivosti, zaštite podataka i tajnosti. One mogu biti pružatelji usluga vanjske platforme za podnošenje prijava, vanjski savjetnici, revizori, sindikalni predstavnici ili predstavnici radnikâ.

(55)  Ne dovodeći u pitanje zaštitu koju sindikalni predstavnici ili predstavnici radnika uživaju u tom svojstvu u skladu s drugim pravilima Unije i nacionalnim pravilima, zaštitu predviđenu ovom Direktivom trebali bi uživati i u slučaju da podnose prijavu u svojstvu radnika i u slučaju da osobi koja podnosi prijavu pružaju savjete i potporu.

(56)  Unutarnjim postupcima za podnošenje prijava trebalo bi se privatnim pravnim subjektima omogućiti da u potpunoj povjerljivosti zaprimaju i istražuju ne samo prijave zaposlenika subjekta ili njegovih podružnica ili povezanih društava (grupa) nego i, u mjeri u kojoj je to moguće, i prijave zastupnikâ grupe i dobavljačâ te svih ostalih osoba koje tijekom poslovanja sa subjektom i grupom saznaju za informacije.

(57)  Odabir najprikladnijih osoba ili odjela u privatnom pravnom subjektu kao nadležnih za zaprimanje prijava i daljnje postupanje na temelju tih prijava ovisi o strukturi tog subjekta. U svakom slučaju, oni bi u svojoj ulozi trebali moći osigurati neovisnost i nepostojanje sukoba interesa. U manjim subjektima to bi mogla biti dvojna uloga koju obavlja zaposlenik poduzeća koji je u dobroj poziciji za izravno izvješćivanje čelnika organizacije, primjerice glavnog službenika za usklađivanje ili glavnog službenika za ljudske potencijale, službenika za integritet, pravnog službenika ili službenika za privatnost, glavnog službenika za financije, glavnog revizora ili člana odbora.

(58)  U kontekstu unutarnjeg prijavljivanja obavješćivanje, u mjeri u kojoj je to pravno moguće te na najsveobuhvatniji mogući način, osobe koja podnosi prijavu o daljnjem postupanju na temelju prijave ključno je za izgradnju povjerenja u učinkovitost cjelokupnog sustava zaštite zviždača i njime se smanjuje vjerojatnost od daljnjih nepotrebnih prijava ili javnog otkrivanja informacija. Osobu koja podnosi prijavu trebalo bi u razumnom roku obavijestiti o predviđenom ili poduzetom daljnjem postupanju na temelju prijave te razlozima za to daljnje postupanje (na primjer, o upućivanju na druge kanale ili postupke u slučajevima prijava u vezi s kojima se isključivo utječe na osobna prava osobe koja podnosi prijavu, o zaključivanju postupka zbog manjka dokaza ili iz drugih razloga, o pokretanju unutarnje istrage i po mogućnosti o rezultatima te istrage i/ili mjerama poduzetima za rješavanje dotičnog problema, o upućivanju nadležnom tijelu radi provođenja daljnje istrage) ako se tim informacijama ne bi dovela u pitanje istraga ili se njima ne bi moglo utjecati na prava prijavljene osobe. U svim slučajevima osobu koja podnosi prijavu trebalo bi obavijestiti o napretku i rezultatu istrage. Od te osobe može se zatražiti da pruži dodatne informacije tijekom istrage, ali ne može je se obvezati na to.

(59)  Takav razuman rok ne bi trebao biti dulji od ukupno tri mjeseca. Ako je još u tijeku postupak utvrđivanja odgovarajućeg daljnjeg postupanja, osobu koja podnosi prijavu trebalo bi obavijestiti o tome te o svim daljnjim povratnim informacijama koje bi trebala očekivati.

(60)  Osobe koje razmatraju mogućnost podnošenja prijava o povredama prava Unije trebale bi moći donijeti informiranu odluku o tome hoće li podnijeti prijavu, kako će podnijeti prijavu i kada će podnijeti prijavu. Javni i privatni subjekti koji imaju postupke za unutarnje prijavljivanje pružaju informacije o tim postupcima te o postupcima vanjskog podnošenja prijava mjerodavnim nadležnim tijelima. Te informacije moraju biti lako razumljive i dostupne ne samo zaposlenicima, već, među ostalim, u mjeri u kojoj je to moguće, i drugim osobama koje tijekom obavljanja svojih aktivnosti povezanih s poslom uspostave kontakt sa subjektom, kao što su pružatelji usluga, distributeri, dobavljači i poslovni partneri. Na primjer, takve informacije mogu se objaviti na vidljivom mjestu kojem mogu pristupiti sve te osobe i na internetskim stranicama subjekta te se mogu uključiti u tečajeve i osposobljavanja o etici i integritetu.

(61)  Kako bi se omogućilo učinkovito otkrivanje i sprječavanje povreda prava Unije, treba osigurati da potencijalni zviždači mogu jednostavno i uz zaštitu povjerljivosti dostaviti informacije koje posjeduju mjerodavnim nadležnim tijelima koja mogu, ako je moguće, provesti istragu ili ispraviti problem.

(62)  Može se dogoditi da ne postoje unutarnji kanali ili da su bili upotrijebljeni, ali da nisu pravilno funkcionirali (npr. s prijavom se nije postupalo s dužnom pažnjom ili u razumnom roku ili nije poduzeta odgovarajuća mjera za uklanjanje povrede zakona unatoč pozitivnim rezultatima istrage).

(63)  U drugim slučajevima, nije se moglo opravdano očekivati da će upotreba unutarnjih kanala pravilno funkcionirati. To je osobito slučaj kada osobe koje podnose prijave imaju valjane razloge vjerovati i. da će pretrpjeti osvetu zbog prijave, među ostalim zbog kršenja svoje obveze povjerljivosti, i ii. da su nadležna tijela u boljem položaju za poduzimanje djelotvornih mjera u svrhu uklanjanja povrede zbog toga što je, primjerice, glavni nositelj odgovornosti u radnom okruženju upleten u povredu, ili postoji rizik da bi se povredu ili povezane dokaze moglo sakriti ili uništiti, ili zbog toga što bi, u općenitijem smislu, u suprotnom mogla biti ugrožena djelotvornost istražnih mjera nadležnih tijela (kao primjer mogu poslužiti prijave o dogovorima kartela ili ostalim povredama pravilâ o tržišnom natjecanju) ili zbog toga što je potrebno hitno djelovanje u vezi s povredom, na primjer radi zaštite života, zdravlja i sigurnosti osoba ili zaštite okoliša). U svim slučajevima pruža se zaštita osobama koje podnose vanjske prijave nadležnim tijelima i, prema potrebi, institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije. Direktivom se također osigurava zaštita u slučajevima u kojima se na temelju prava Unije ili nacionalnog prava od osoba koje podnose prijave zahtijeva da prijavu podnesu nadležnim nacionalnim tijelima, npr. u sklopu svojih poslovnih dužnosti i odgovornosti ili zato što je povreda kazneno djelo.

(64)  Nepovjerenje u učinkovitost podnošenja prijave jedan je od glavnih čimbenika koji odvraćaju potencijalne zviždače. Time se može opravdati uvođenje jasne obveze za nadležna tijela da uspostave odgovarajuće kanale za vanjsko prijavljivanje, da s dužnom pažnjom dalje postupaju na temelju zaprimljenih prijava te da, u razumnom roku, osobama koje podnose prijave dostave povratne informacije .

(65)  Države članice moraju imenovati nadležna tijela za zaprimanje prijava obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive i za odgovarajuće daljnje postupanje na temelju tih prijava. Takva nadležna tijela mogu biti pravosudna tijela, regulatorna ili nadzorna tijela nadležna u određenim dotičnim područjima, ili tijela šire nadležnosti na središnjoj državnoj razini, tijela za izvršavanje zakonodavstva, tijela za borbu protiv korupcije ili pravobranitelji.

(66)  Kao primatelji prijava, tijela koja su imenovana nadležnima trebala bi imati nužne sposobnosti i ovlasti za osiguravanje odgovarajućeg daljnjeg postupanja, uključujući procjenjivanje točnosti navodâ iz prijave i uklanjanje prijavljenih povreda ▌pokretanjem unutarnje istrage, istrage, kaznenog progona ili mjera za povrat sredstava ili drugih korektivnih mjera, u skladu sa svojim mandatom, ili bi trebale imati potrebne ovlasti za upućivanje prijave drugom tijelu koje bi trebalo istražiti prijavljenu povredu, osiguravajući pritom da takvo tijelo na odgovarajući način dalje postupa. Osobito u slučajevima u kojima žele uspostaviti vanjske kanale u okviru svoje središnje državne razine, npr. u području državne potpore, države članice trebale bi uspostaviti primjerene zaštitne mjere kako bi osigurale da se poštuju zahtjevi u pogledu neovisnosti i autonomije utvrđeni Direktivom. Uspostavom takvih vanjskih kanala ne utječe se na ovlasti država članica ili Komisije u pogledu nadzora u području državne potpore niti se ovom Direktivom utječe na isključivu nadležnost Komisije u vezi s izjavom o spojivosti mjera državne potpore osobito na temelju članka 107. stavka 3. UFEU-a. U vezi s povredama članaka 101. i 102. UFEU-a države članice trebale bi nadležnim tijelima imenovati ona tijela na koja se upućuje u članku 35. Uredbe (EZ) br. 1/2003 ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije u tom području.

(67)  Nadležna tijela također bi trebala dostaviti povratne informacije osobama koje podnose prijave o predviđenom ili poduzetom daljnjem postupanju (na primjer, o upućivanju na drugo nadležno tijelo, zaključivanju postupka zbog manjka dokaza ili iz drugih razloga ili pokretanju istrage i po mogućnosti o rezultatima te istrage i/ili mjerama poduzetima za rješavanje dotičnog problema), kao i o razlozima kojima se opravdava daljnje postupanje. Obavješćivanjem o konačnom rezultatu istraga ne bi se trebalo utjecati na primjenjiva pravila Unije koja obuhvaćaju moguća ograničenja objave odluka u području financijske regulative. To bi se mutatis mutandis trebalo primjenjivati u području oporezivanja trgovačkih društava ako su slična ograničenja predviđena primjenjivim nacionalnim pravom.

(68)  Trebalo bi u razumnom roku dalje postupati i dostaviti povratne informacije jer je potrebno brzo riješiti problem koji može biti predmet prijave i izbjeći nepotrebna javna otkrivanja informacija. Taj rok ne bi trebao biti dulji od tri mjeseca, ali bi se mogao produljiti na šest mjeseci ako je to potrebno zbog posebnih okolnosti predmeta, osobito zbog prirode i složenosti predmeta prijave, u vezi s kojim može biti potrebna dugotrajna istraga.

(69)   U određenim područjima prava Unije, kao što su zlouporaba tržišta(23), civilno zrakoplovstvo(24) ili sigurnost odobalnih naftnih ili plinskih djelatnosti(25), već je predviđena uspostava kanala za unutarnje i vanjsko prijavljivanje. Obveze uspostave takvih kanala propisane ovom Direktivom trebale bi se u što većoj mjeri temeljiti na postojećim kanalima predviđenima posebnim aktima Unije.

(70)  Europska komisija te neka tijela, uredi i agencije Unije, kao što su Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA), Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA), Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i Europska agencija za lijekove (EMA), već su uspostavili vanjske kanale i postupke za zaprimanje prijava o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive, kojima se većinom predviđa povjerljivost identiteta osoba koje podnose prijave. Ovom Direktivom ne utječe se na takve kanale i postupke za vanjsko prijavljivanje, ako postoje, ali će se osigurati da se na osobe koje podnose prijave tim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije primjenjuju zajednički minimalni standardi zaštite diljem Unije.

(71)  Kako bi se osigurala učinkovitost postupaka za daljnje postupanje na temelju prijava i uklanjanje povreda dotičnih pravila Unije, države članice trebale bi imati mogućnost donošenja mjera za rasterećivanje nadležnih tijela u pogledu prijava o neznatnim povredama odredaba u okviru područja primjene ove Direktive, repetitivnih prijava ili prijava o povredama dodatnih odredaba (primjerice, odredaba o dokumentaciji ili o obvezama obavješćivanja). Takve mjere mogu se sastojati od omogućavanja toga da nadležna tijelima nakon odgovarajućeg preispitivanja predmeta odluče da je prijavljena povreda očito neznatna te da u vezi s njom nije potrebno poduzeti daljnje mjere na temelju ove Direktive. Države članice također mogu nadležnim tijelima omogućiti da zaključe postupak u vezi s repetitivnim prijavama koje ne sadrže nove značajne informacije u odnosu na prethodnu prijavu koja je već zaključena, osim ako se novim pravnim ili činjeničnim okolnostima opravdava drugačije daljnje postupanje. Nadalje, u slučaju velikog priljeva prijava države članice mogu nadležnim tijelima omogućiti da prednost daju obradi prijava koje se odnose na ozbiljne povrede ili povrede ključnih odredaba u okviru područja primjene ove Direktive.

(72)  Ako je tako propisano nacionalnim pravom ili pravom Unije, nadležna tijela trebala bi upućivati predmete ili relevantne informacije institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, među ostalim, za potrebe ove Direktive, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO), ne dovodeći u pitanje mogućnosti da se osoba koja podnosi prijavu obrati izravno tim tijelima, uredima ili agencijama Unije.

(73)  U mnogim područjima politika obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive postoje mehanizmi suradnje putem kojih nacionalna nadležna tijela razmjenjuju informacije i provode mjere u sklopu daljnjeg postupanja u vezi s povredama pravila Unije s prekograničnom dimenzijom. Primjeri sežu od mehanizma upravne pomoći i suradnje u slučajevima prekograničnih kršenja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i mreže za prijevare povezane s hranom, sustava brzog uzbunjivanja za opasne neprehrambene proizvode, mreže za suradnju u zaštiti potrošača do mreže usklađenosti s propisima o okolišu, Europske mreže tijela za tržišno natjecanje i upravne suradnje u području oporezivanja. Nadležna tijela država članica trebala bi u potpunosti iskoristiti takve postojeće mehanizme suradnje prema potrebi u sklopu svoje obveze daljnjeg postupanja na temelju prijava koje se tiču povreda obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive. Usto, tijela država članica mogu surađivati i izvan postojećih mehanizama suradnje u slučajevima povreda s prekograničnom dimenzijom u područjima u kojima takvi mehanizmi suradnje ne postoje.

(74)  Kako bi se omogućila učinkovita komunikacija s osobljem zaduženim za postupanje s prijavama, nadležna tijela moraju uspostaviti i upotrebljavati kanale koji su prilagođeni korisnicima i sigurni i kojima se osigurava povjerljivost pri zaprimanju informacija koje pruži osoba koja podnosi prijavu i postupanju s njima te se omogućuje pohrana informacija u trajnom obliku kako bi se omogućile daljnje istrage. Zbog toga bi moglo biti nužno odvojiti ih od općih kanala putem kojih nadležna tijela komuniciraju s javnosti kao što su uobičajeni javni sustavi za podnošenje pritužbi ili kanali putem kojih nadležno tijelo komunicira na unutarnjoj razini i s trećim strankama tijekom uobičajenog poslovanja.

(75)  Članovi osoblja nadležnih tijela koji su odgovorni za postupanje s prijavama trebali bi biti stručno osposobljeni, među ostalim o primjenjivim pravilima o zaštiti podataka, ▌kako bi postupali s prijavama i osigurali komunikaciju s osobom koja podnosi prijavu te kako bi na odgovarajući način dalje postupali na temelju prijave.

(76)  Osobe koje planiraju podnijeti prijavu trebale bi moći donijeti informiranu odluku o tome hoće li podnijeti prijavu, kako će podnijeti prijavu i kada će podnijeti prijavu. Nadležna tijela stoga bi trebala javno otkriti i učiniti lako dostupnima informacije o dostupnim kanalima za podnošenje prijava nadležnim tijelima, o primjenjivim postupcima te o specijaliziranim članovima osoblja odgovornima za postupanje s prijavama u tim tijelima. Sve informacije o izvješćima trebale bi biti transparentne, lako razumljive i pouzdane u cilju promicanja podnošenja prijava, a ne odvraćanja od toga.

(77)  Države članice trebale bi osigurati da nadležna tijela imaju odgovarajuće postupke zaštite za obradu prijava o povredama i za zaštitu osobnih podataka osoba koje se spominju u prijavi. Takvim postupcima trebalo bi osigurati zaštitu identiteta svake osobe koja podnosi prijavu, prijavljene osobe i trećih osoba koje se spominju u prijavi (npr. svjedokâ ili kolega) u svim fazama postupka.▌

(78)  Nužno je da ▌osoblje nadležnog tijela koje je odgovorno za postupanje s prijavama i članovi osoblja nadležnog tijela koji imaju pravo pristupa informacijama koje je dostavila osoba koja podnosi prijavu ▌poštuju obvezu čuvanja poslovne tajne i ▌povjerljivosti pri prosljeđivanju podataka unutar nadležnog tijela i izvan njega, među ostalim i ako nadležno tijelo otvori istragu ili poduzme mjere izvršenja u vezi s prijavom povreda.

(79)  Redovitim preispitivanjem postupaka nadležnih tijela i razmjenom dobre prakse među tim tijelima trebalo bi jamčiti da su ti postupci primjereni i da služe svrsi.

(80)  Osobe koje javno otkriju informacije ▌trebale bi ▌imati pravo na zaštitu u slučajevima u kojima, unatoč unutarnjoj i/ili vanjskoj prijavi, povreda nije uklonjena, na primjer u slučajevima u kojima takve osobe imaju valjane razloge vjerovati da povreda nije (primjereno) procijenjena ili istražena ili da nije poduzeta odgovarajuća korektivna mjera. Primjerenost daljnjeg postupanja trebalo bi procijeniti prema objektivnim kriterijima, povezanima s obvezom nadležnih tijela da procijene točnost navodâ i stanu na kraj svim mogućim povredama prava Unije. Stoga će ovisiti o okolnostima pojedinačnog slučaja i prirodi pravila koja su povrijeđena. Točnije, odluka tijelâ da je povreda očito bila neznatna te da daljnje postupanje nije bilo potrebno može sačinjavati odgovarajuće daljnje postupanje na temelju ove Direktive.

(81)  Osobe koje javno otkriju informacije trebale bi također imati pravo na zaštitu u slučajevima u kojima imaju opravdane razloge vjerovati da postoji neposredna ili očita opasnost za javni interes ili ▌rizik od nepopravljive štete, uključujući ▌štetu za fizički integritet.

(82)  Slično tome, takve osobe trebale bi imati pravo na zaštitu ako imaju opravdane razloge vjerovati da u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se povreda učinkovito ukloniti niski, primjerice ako su u određenom slučaju dokazi prikriveni ili uništeni ili je tijelo u dosluhu s počiniteljem povrede odnosno sudjeluje u povredi.

(83)  Zaštita povjerljivosti identiteta osobe koja podnosi prijavu tijekom postupka prijave i istraga pri daljnjem postupanju ključna je ex-ante mjera za sprječavanje osvete. Identitet osobe koja podnosi prijavu može se otkriti samo ako je to nužna i razmjerna obveza koja se zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom u kontekstu istraga koje provode tijela ili sudskog postupka, osobito radi zaštite pravâ na obranu prijavljenih osoba. Takva obveza može proizlaziti osobito iz Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku. Zaštitu povjerljivosti ne bi trebalo primjenjivati ako osoba koja podnosi prijavu namjerno otkrije svoj identitet u kontekstu javnog otkrivanja informacija.

(84)  Obrada svih osobnih podataka na temelju ove Direktive, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka koje obavljaju nadležna tijela, trebala bi se obavljati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom (EU) 2016/680(26), a sve razmjene ili prijenos informacija koje obavljaju nadležna tijela na razini Unije trebali bi biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001(27). Posebno bi trebalo voditi računa o načelima o obradi osobnih podataka iz članka 5. Opće uredbe o zaštiti podataka, članka 4. Direktive (EU) 2016/680 i članka 4. Uredbe (EZ) br. 45/2001 i o načelu tehničke i integrirane zaštite podataka iz članka 25. Opće uredbe o zaštiti podataka, članka 20. Direktive (EU) 2016/680 i članka XX Uredbe (EU) br. 2018/XX o stavljanju izvan snage Uredbe br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ.

(85)  Učinkovitost postupaka utvrđenih ovom Direktivom i povezanih s daljnjim postupanjem na temelju prijava o povredama prava Unije u područjima obuhvaćenima njezinim područjem primjene važan je cilj od općeg javnog interesa Unije i država članica, u smislu članka 23. stavka 1. točke (e) Opće uredbe o zaštiti podataka, s obzirom na to da njome poboljšava izvršenje prava i politika Unije u posebnim područjima u kojima se povredama prava može nanijeti ozbiljna šteta javnom interesu. Učinkovita zaštita povjerljivosti identiteta osoba koje podnose prijavu nužna je za zaštitu prava i sloboda drugih, osobito prava i sloboda osoba koje podnose prijave, kako se predviđa člankom 23. stavkom 1. točkom (i) Opće uredbe o zaštiti podataka. Države članice trebale bi osigurati učinkovitost ove Direktive, među ostalim prema potrebi, ograničavanjem putem zakonodavnih mjera ostvarivanja određenih prava na zaštitu podataka prijavljenih osoba u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkama (e) i (i) te člankom 23. stavkom 2. Opće uredbe o zaštiti podataka u onoj mjeri i koliko god je potrebno radi sprječavanja i rješavanja pokušaja da se spriječi prijavljivanje, koči, ometa ili usporava daljnje postupanje na temelju prijava, osobito istraga, ili pokušaja da se otkrije identitet osoba koje podnose prijave.

(86)  Učinkovita zaštita povjerljivosti identiteta osoba koje podnose prijave jednako je nužna za zaštitu prava i sloboda drugih, osobito prava i sloboda osoba koje podnose prijave, u slučajevima u kojima s prijavama postupaju tijela kako je utvrđeno člankom 3. stavkom 7. Direktive (EU) 2016/680. Države članice trebale bi osigurati učinkovitost ove Direktive, uključujući prema potrebi, ograničavanjem putem zakonodavnih mjera ostvarivanja određenih prava na zaštitu podataka prijavljenih osoba u skladu s člankom 13. stavkom 3. točkama (a) i (e), člankom 15. stavkom 1. točkama (a) i (e), člankom 16. stavkom 4. točkama (a) i (e) te člankom 31. stavkom 5. Direktive (EU) 2016/680 u onoj mjeri i koliko god je to potrebno radi sprječavanja i rješavanja pokušaja da se spriječi prijavljivanje, da se koči, ometa ili usporava daljnje postupanje na temelju prijava, osobito istraga, ili pokušaja da se otkrije identitet osoba koje podnose prijave.

(87)  Države članice trebale bi osigurati da se vodi primjerena evidencija o svim prijavama povreda, da je svaka prijava dostupna te da se informacije zaprimljene putem prijava mogu prema potrebi iskoristiti kao dokaz pri mjerama izvršenja.

(88)  Osobe koje podnose prijave trebale bi biti zaštićene od svih oblika osvete, izravne ili neizravne, koju su poduzeli i preporučili ili koju odobravaju njihovi poslodavci ili klijent/primatelj usluga ili osobe koje za njih rade ili djeluju u njihovo ime, uključujući kolege i upravitelje u istoj organizaciji ili u drugim organizacijama s kojima je osoba koja podnosi prijavu u kontaktu tijekom obavljanja svojih aktivnosti povezanih s poslom ▌. Zaštitu od mjera osvete, kao što je odbijanje pružanja usluga, stavljanje na crnu listu ili bojkotiranje poduzeća, trebalo bi osigurati ne samo protiv osobe koja podnosi prijavu već i protiv pravnog subjekta čiji je vlasnik osoba koja podnosi prijavu, za koji radi ili s kojim je na neki način povezana u radnom okruženju. Neizravne mjere osvete uključuju i mjere koje se poduzimaju protiv facilitatora ili kolega ili srodnika osobe koja podnosi prijavu koji su isto u poslovnom odnosu s poslodavcem osobe koja podnosi prijavu ili s klijentom/primateljem usluga ▌.

(89)  Nesuzbijanje i nekažnjavanje osvete ima odvraćajući učinak na potencijalne zviždače. Jasna zabrana osvete u zakonu ima važan odvraćajući učinak koji je dodatno pojačan odredbama o osobnoj odgovornosti i kaznama za počinitelje osvete.

(90)  Pojedinačne savjete i točne informacije može pružiti neovisno jedinstveno tijelo ili centar za informiranje.

(91)  Potencijalne zviždače koji nisu sigurni kako podnijeti prijavu ili hoće li na kraju biti zaštićeni može se obeshrabriti od podnošenja prijave. Države članice trebale bi osigurati pružanje relevantnih informacija općoj javnosti na lako razumljiv i lako dostupan ▌način. Trebali bi biti dostupni pojedinačni, nepristrani i povjerljivi besplatni savjeti o tome, primjerice, jesu li dotične informacije obuhvaćene primjenjivim pravilima o zaštiti zviždača, koji je kanal za prijavljivanje najbolje upotrijebiti i koji su drugi postupci dostupni ako informacije nisu obuhvaćene primjenjivim pravilima („označavanje”). Davanjem pristupa takvim savjetima osigurava se podnošenje prijava odgovarajućim kanalima na odgovoran način te pravodobno otkrivanje povreda i prijestupa, pa čak i njihovo sprječavanje. Države članice mogu se odlučiti takvim savjetovanjem obuhvatiti i pravna savjetovanja. Ako takve savjete osobama koje podnose prijave pružaju organizacije civilnog društva koje obvezuje dužnost čuvanja povjerljivosti zaprimljenih informacija, države članice trebale bi osigurati da takve organizacije ne pretrpe osvetu, primjerice u obliku ekonomske predrasude ograničavanjem njihova pristupa financiranju ili njihovim stavljanjem na crnu listu, čime bi se moglo kočiti pravilno funkcioniranje organizacije.

(92)  Nadležna tijela trebala bi osobama koje podnose prijave pružiti potporu koja im je potrebna kako bi učinkovito pristupile zaštiti. Osobito bi trebala pružiti dokaz ili drugu dokumentaciju koji su potrebni kako bi se pred drugim tijelima ili sudovima potvrdilo da se odvilo vanjsko prijavljivanje. U određenim nacionalnim okvirima i u nekim slučajevima osobe koje podnose prijave ▌mogu ishoditi različite potvrde da ispunjavaju uvjete iz primjenjivih pravila. Neovisno o tim mogućnostima, one bi trebale imati učinkovit pristup sudskom preispitivanju te u tom slučaju sudovi odlučuju, na temelju pojedinačnih okolnosti predmeta, ispunjavaju li uvjete iz primjenjivih pravila.

(93)  ▌Pravne ili ugovorne obveze pojedinaca, kao što su ugovorne klauzule o odanosti ili dogovori o povjerljivosti/neotkrivanju informacija, ne smiju se upotrebljavati kao osnova za sprječavanje ▌podnošenja prijava, uskraćivanje zaštite osobama koje podnose prijavu ili njihovo kažnjavanje zbog podnošenja prijave u slučajevima u kojima su informacije obuhvaćene područjem primjene takvih klauzula i dogovora nužne za razotkrivanje povrede. Ako su ispunjeni ti uvjeti, osobe koje podnose prijavu ne bi trebale ni na koji način snositi odgovornost, bilo građansku, kaznenu ili upravnu odnosno u vezi sa zaposlenjem. Zaštita od odgovornosti za podnošenje prijave ili otkrivanje informacija na temelju ove Direktive potrebna je u pogledu informacija u vezi s kojima je osoba koja podnosi prijavu imala opravdane razloge vjerovati da su podnošenje prijave ili otkrivanje informacija bili nužni za razotkrivanje povrede na temelju ove Direktive. Tom zaštitom ne bi trebalo obuhvatiti suvišne informacije koje je osoba otkrila u izostanku takvih opravdanih razloga.

(94)  U slučajevima u kojima su osobe koje podnose prijavu zakonito pribavile informacije koje su prijavljene ili dokumente koje sadrže te informacije ili dobile pristup njima, trebale bi biti oslobođene odgovornosti. To se primjenjuje i na slučajeve u kojima otkriju sadržaj dokumenata kojima mogu zakonito pristupiti i na slučajeve u kojima izrađuju preslike takvih dokumenata ili ih uklanjaju iz prostora organizacije u kojoj su zaposleni, čime krše ugovorne ili druge klauzule uz uvjet da su relevantni dokumenti u vlasništvu organizacije. Osobe koje podnose prijave također trebaju biti oslobođene odgovornosti u slučajevima u kojima se pribavljanjem relevantnih informacija ili dokumenata ili pristupom njima postavlja pitanje građanske ili upravne odgovornosti ili odgovornosti povezane sa zaposlenjem. Primjeri bi bili slučajevi u kojima su osobe koje podnose prijave pribavile informacije pristupanjem e-pošti kolege ili dokumentima koje inače ne upotrebljavaju u opsegu svojeg posla, fotografiranjem prostorija organizacije ili pristupanjem mjestu kojem obično nemaju pristup. Ako su osobe koje podnose prijavu pribavile relevantne informacije ili dokumente ili su im pristupile počinjenjem kaznenog djela poput nedopuštenog fizičkog ulaska na posjed ili hakerskog napada, njihova kaznena odgovornost trebala bi i dalje biti uređena primjenjivim nacionalnim pravom ne dovodeći u pitanje članak 15. stavak 7. Slično tome, svaka druga potencijalna odgovornost osoba koje podnose prijavu proizišla iz radnji ili propusta koji su nepovezani s podnošenjem prijave ili nisu potrebni za razotkrivanje povrede na temelju ove Direktive trebala bi ostati uređena primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom. U tim slučajevima nacionalni sudovi trebali bi procijeniti odgovornost osoba koje podnose prijave s obzirom na sve relevantne činjenične informacije te uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti slučaja, među ostalim potrebu i razmjernost radnje ili propusta u vezi s prijavom ili otkrivanjem informacija.

(95)  Mjere osvete mogle bi se opravdavati na nekoj drugoj osnovi, a ne na temelju podnošenja prijave i osobama koje podnose prijave može biti vrlo teško dokazati povezanost između prijave i osvete, dok počinitelji osvete mogu imati veće mogućnosti i sredstva za evidentiranje poduzetih mjera i obrazloženja. Stoga, kada osoba koja podnosi prijavu dokaže prima facie da je podnijela prijavu ili javno otkrila informacije u skladu s ovom Direktivom i pretrpjela štetu, teret dokazivanja trebao bi se premjestiti na osobu koja je poduzela štetno djelovanje i koja potom treba dokazati da ▌to djelovanje nije ni na koji način bilo povezano s podnošenjem prijave ili javnim otkrivanjem informacija.

(96)  Povrh izričite zabrane osvete predviđene zakonom, pristup pravnim lijekovima i nadoknadi štete od ključne je važnosti za osobe koje podnose prijave i trpe osvetu. Odgovarajući pravni lijek u svakom slučaju utvrdit će se prema vrsti pretrpljene osvete, a pretrpljena šteta trebala bi se u potpunosti nadoknaditi u skladu s nacionalnim pravom. On može biti u obliku vraćanja na radno mjesto (na primjer, u slučaju otkaza, premještaja ili nazadovanja, ili uskraćivanja osposobljavanja ili napredovanja) ili u obliku obnove ukinute dozvole, licencije ili ugovora; naknade za stvarne i buduće financijske gubitke (za izgubljene prethodne plaće, ali i za budući gubitak prihoda, troškove povezane s promjenom zanimanja); naknade za drugu ekonomsku štetu kao što su pravni troškovi i troškovi liječenja i za nematerijalnu štetu (bol i patnja).

(97)  Vrste pravnih sredstava mogu se razlikovati među pravnim sustavima, ali njima bi se trebala osigurati stvarna i učinkovita naknada ili odšteta na odvraćajući i razmjeran način u odnosu na pretrpljenu štetu. U tom su kontekstu relevantna načela europskog stupa socijalnih prava, osobito načela 7. u skladu s kojim „[p]rije dobivanja otkaza radnici imaju pravo biti upoznati s razlozima za njegovo dobivanje i mora im se dati razuman otkazni rok. Radnici imaju pravo pristupa djelotvornom i nepristranom rješavanju sporova, a u slučaju neopravdanog otkaza imaju pravo na pravnu zaštitu, uključujući primjerenu kompenzaciju.”. Pravnim lijekovima uspostavljenima na nacionalnoj razini ne bi trebalo obeshrabriti potencijalne buduće zviždače. Na primjer, dopuštanje naknade kao alternativne mogućnosti vraćanju na posao u slučaju otkaza moglo bi uzrokovati sustavnu praksu posebno kod većih organizacija, što bi imalo odvraćajući učinak na buduće zviždače.

(98)  Osobama koje podnose prijave od posebne su važnosti privremeni pravni lijekovi do okončanja sudskih postupaka koji mogu biti dugotrajni. Osobito, mjere u okviru privremenog pravnog lijeka predviđene nacionalnim pravom također bi trebale biti dostupne osobama koje podnose prijave radi sprječavanja prijetnji, pokušaja osvete ili kontinuiranog osvećivanja, kao što je uznemiravanje ▌, ili radi sprječavanja oblika osvete, kao što je otkaz, koje može biti teško poništiti nakon isteka duljih razdoblja i koje mogu financijski uništiti pojedinca, što je mogućnost koja može ozbiljno obeshrabriti potencijalne zviždače.

(99)  Mjere poduzete protiv osoba koje podnose prijave izvan radnog okruženja u obliku postupaka, primjerice, povezanih s klevetom, povredom autorskih prava, poslovnim tajnama, povjerljivošću i zaštitom osobnih podataka, također mogu imati znatan odvraćajući učinak na zviždanje. U takvim postupcima osobe koje podnose prijave trebale bi se za potrebe svoje obrane moći osloniti na to da su podnijele prijavu ili otkrile informacije u skladu s ovom Direktivom, pod uvjetom da su prijavljene ili otkrivene informacije bile nužne za razotkrivanje povrede. U takvim slučajevima osoba koja pokreće postupak trebala bi snositi teret dokazivanja da osoba koja podnosi prijavu ne ispunjava uvjete Direktive.

(100)  Direktivom (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđuju se pravila za osiguravanje dostatne i dosljedne razine pravne zaštite u okviru građanskog prava u slučaju nezakonitog pribavljanja, upotrebe ili otkrivanja poslovne tajne. Međutim, njome se također predviđa da se pribavljanje, upotreba ili otkrivanje poslovne tajne smatraju zakonitima u mjeri u kojoj je to dopušteno pravom Unije. Osobama koje otkriju poslovne tajne pribavljene u radnom okruženju trebala bi se pružiti samo zaštita zajamčena ovom Direktivom (među ostalim, u smislu da ne snose građansku odgovornost), pod uvjetom da ispunjavaju njezine uvjete, uključujući činjenicu da je otkrivanje bilo nužno kako bi se razotkrila povreda obuhvaćena glavnim područjem primjene ove Direktive. Ako su ispunjeni ti uvjeti, otkrivanja poslovnih tajni trebaju se smatrati „dopuštenima” u okviru prava Unije u smislu članka 3. stavka 2. Direktive (EU) 2016/943. Nadalje, obje bi se direktive trebale smatrati komplementarnima, a mjere, postupke i pravne lijekove u okviru građanskog prava, kao i izuzeća predviđena Direktivom (EU) 2016/943 trebali bi se i dalje primjenjivati na sva otkrivanja poslovnih tajni izvan područja primjene ove Direktive. Nadležna tijela koja primaju prijave, među ostalim poslovne tajne, trebala bi osigurati da se one ne upotrebljavaju ili otkrivaju u druge svrhe izvan onoga što je potrebno za pravilno daljnje postupanje na temelju prijava.

(101)  Relevantni pravni troškovi mogu predstavljati znatan trošak za osobe koje podnose prijave kada osporavaju mjere osvete koje su poduzete protiv njih u sudskom postupku. Iako bi na kraju postupka mogle dobiti povrat tih troškova, možda ih neće moći platiti unaprijed, posebno ako su nezaposlene ili na crnoj listi. Pomoć u kaznenim postupcima, posebno ako osobe koje podnose prijave ispunjavaju uvjete iz Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća(28) i općenito pomoć osobama koje su u teškom financijskom položaju može u nekim slučajevima biti od ključne važnosti za učinkovito ostvarivanje njihovih prava na zaštitu.

(102)  Prava prijavljenih osoba trebala bi biti zaštićena kako bi se izbjegla šteta za ugled ili druge negativne posljedice. Nadalje, prava prijavljenih osoba na obranu i pristup pravnim lijekovima trebalo bi potpuno poštovati u svakoj fazi postupka nakon prijave u skladu s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Države članice trebale bi zaštititi povjerljivost identiteta prijavljene osobe i zajamčiti joj prava na obranu ▌, uključujući pravo na pristup predmetu, pravo na saslušanje i pravo da zatraži djelotvoran pravni lijek protiv odluke koja se na nju odnosi u skladu s primjenjivim postupcima utvrđenima u nacionalnom pravu u kontekstu istraga ili naknadnog pravosudnog postupka.

(103)  Osoba koja je izravno ili neizravno doživjela predrasude zbog prijavljivanja ili javnog otkrivanja netočnih ili zavaravajućih informacija trebala bi zadržati zaštitu i sve pravne lijekove koji su joj dostupni u skladu s pravilima iz općeg prava. Ako su netočna ili zavaravajuća prijava ili javno otkrivanje informacija izvršeni namjerno i svjesno, prijavljene osobe trebale bi imati pravo na naknadu u skladu s nacionalnim pravom.

(104)  Kazne u okviru kaznenog, građanskog ili upravnog prava nužne su za osiguranje djelotvornosti pravilâ o zaštiti zviždača. Kaznama protiv osoba koje poduzimaju osvetu ili druge štetne mjere protiv osoba koje podnose prijave može se odvratiti od poduzimanja takvih mjera. Nužne su i kazne protiv osoba za koje je dokazano da su svjesno podnijele ili javno otkrile netočne informacije kako bi se suzbilo daljnje zlonamjerno prijavljivanje i očuvala vjerodostojnost sustava. Razmjernošću takvih kazni trebalo bi osigurati da one nemaju odvraćajući učinak na potencijalne zviždače.

(105)  Svaka odluka koju donesu tijela kojom se negativno utječe na prava dodijeljena ovom Direktivom, a posebno odluke donesene na temelju članka 6., podliježe sudskom preispitivanju u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(106)  Ovom Direktivom uvode se minimalni standardi i države članice trebale bi imati ovlast za uvođenje ili zadržavanje povoljnijih odredaba za osobu koja podnosi prijavu, uz uvjet da se tim odredbama ne utječe na mjere za zaštitu prijavljenih osoba. Prenošenje ove Direktive ni u kojem slučaju ne predstavlja osnovu za snižavanje razine zaštite koja je već osigurana osobama koje podnose prijave u okviru nacionalnog prava u područjima na koja se primjenjuje.

(107)  U skladu s člankom 26. stavkom 2. UFEU-a, unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem je osigurano slobodno i sigurno kretanje robe i usluga. U okviru unutarnjeg tržišta građanima Unije trebalo bi osigurati dodanu vrijednost u obliku bolje kvalitete i sigurnosti robe i usluga, visok standard javnog zdravlja i zaštite okoliša te slobodno kretanje osobnih podataka. Stoga je članak 114. UFEU-a odgovarajuća pravna osnova za donošenje mjera koje su nužne za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Osim članka 114. UFEU-a, ova Direktiva trebala bi imati dodatne posebne pravne osnove kako bi mogla obuhvatiti područja u kojima se donošenje mjera Unije ▌temelji na članku 16., ▌članku 43. stavku 2., članku 50., članku 53. stavku 1., ▌članku 91., članku 100., ▌članku 168. stavku 4., članku 169., članku 192. stavku 1. i članku 325. stavku 4. UFEU-a. te članku 31. Ugovora o osnivanju Euroatoma.

(108)  Glavno područje primjene ove Direktive temelji se na utvrđivanju područja u kojima se na temelju trenutačno dostupnih dokaza čini da je opravdano i nužno uvesti zaštitu zviždača. Takvo glavno područje primjene može se proširiti na druga područja ili akte Unije, ako se to pokaže nužnim kao sredstvo za jačanje njihova izvršenja s obzirom na dokaze koji bi u budućnosti mogli izaći na vidjelo ili na temelju ocjenjivanja primjene ove Direktive.

(109)  Kada se donosi naknadno zakonodavstvo relevantno za ovu Direktivu, u njemu bi trebalo, prema potrebi, navesti da će se primjenjivati ova Direktiva. Prema potrebi, trebalo bi izmijeniti članak 1. i Prilog.

(110)  Države članice ne mogu same i nekoordiniranim djelovanjem u dostatnoj mjeri ostvariti cilj ove Direktive, odnosno jačanje izvršenja uvođenjem djelotvorne zaštite zviždača u određenim područjima politika i aktima u kojima se povredama prava Unije može nanijeti ozbiljna šteta javnom interesu, već se taj cilj može bolje postići djelovanjem Unije kojim se osiguravaju minimalni standardi usklađivanja u području zaštite zviždača. Nadalje, samo djelovanjem Unije može se osigurati dosljednost i usklađenost njezinih postojećih sektorskih pravila o zaštiti zviždača. Stoga Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(111)  Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i ▌načela koja su izričito priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a osobito njezinim člankom 11. U skladu s time, ova Direktiva mora se provoditi u skladu s tim pravima i načelima jamčenjem punog poštovanja, među ostalim, slobode izražavanja i informiranja, prava na zaštitu osobnih podataka, slobode poduzetništva, prava na visoku razinu zaštite potrošača, prava na visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, prava na visoku razinu zaštite okoliša, prava na dobro upravljanje, prava na djelotvoran pravni lijek i pravâ na obranu.

(112)  U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka ▌.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE, UVJETI ZA ZAŠTITU I DEFINICIJE

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive unaprijediti provedbu prava i politika Unije u specifičnim područjima utvrđivanjem zajedničkih minimalnih standarda kojima se pruža visoka razina zaštite osobama koje prijavljuju povrede.

Članak 2.

Glavno područje primjene

1.  ▌Ovom Direktivom utvrđuju se zajednički minimalni standardi za zaštitu osoba koje podnose prijave o sljedećim povredama prava Unije:

(a)  o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene akata Unije utvrđenih u Prilogu (dio I. i dio II.) ovoj Direktivi u pogledu sljedećih područja:

i.  javne nabave;

ii.  financijskih usluga, proizvoda i tržišta te sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma;

iii.  sigurnosti proizvoda;

iv.  sigurnosti prometa;

v.  zaštite okoliša;

vi.  zaštite od zračenja i nuklearne sigurnosti;

vii.  sigurnosti hrane i hrane za životinje, zdravlja i dobrobiti životinja;

viii.  javnog zdravlja;

ix.  zaštite potrošača;

x.  zaštite privatnosti i osobnih podataka te sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava.

(b)  o povredama koje utječu na financijske interese Unije kako su definirani člankom 325. UFEI-a i dodatno utvrđeni u relevantnim mjerama Unije;

(c)  o povredama koje se odnose na unutarnje tržište, kako je navedeno u članku 26. stavku 2. UFEU-a, uključujući povrede pravila tržišnog natjecanja i pravila o državnim potporama, te u pogledu radnji kojima se krše pravila o porezu na dobit trgovačkih društava ili aranžmana čija je svrha ostvariti poreznu prednost koja je u suprotnosti sa svrhom primjenjivog prava o porezu na dobit trgovačkih društava.

2.  Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje mogućnost da države članice u okviru nacionalnog prava prošire zaštitu u pogledu područja ili radnji koji nisu obuhvaćeni stavkom 1.

Članak 3.

Odnos prema drugim aktima Unije i nacionalnim odredbama

1.  Ako su u sektorskim aktima Unije iz dijela II. Priloga navedena posebna pravila o prijavljivanju povreda, primjenjuju se ta pravila. Odredbe ove Direktive primjenjuju se ▌u mjeri u kojoj pitanje nije obvezno uređeno u tim sektorskim aktima Unije.

2.  Ovom se Direktivom ne utječe na nadležnost država članica da jamče nacionalnu sigurnost i njihovu ovlast da štite svoje ključne sigurnosne interese. Ona se osobito ne primjenjuje na prijave povreda pravilâ javne nabave koja uključuje obrambene ili sigurnosne aspekte osim ako su obuhvaćena relevantnim instrumentima Unije.

3.  Ovom se Direktivom ne utječe na primjenu prava Unije ili nacionalnog prava na:

(a)  zaštitu klasificiranih podataka;

(b)  zaštitu obveze čuvanja profesionalne tajne u području prava i medicine;

(c)  tajnost sudskih vijećanja i

(d)  pravila o kaznenom postupku.

4.  Ovom Direktivom ne utječe se na nacionalna pravila o ostvarivanju prava radnika na savjetovanje sa svojim predstavnicima ili sindikatima i o zaštiti od svake neopravdane štetne mjere uzrokovane takvim savjetovanjima te o autonomiji socijalnih partnera i njihovom pravu zaključivanja kolektivnih ugovora. Time se ne dovodi u pitanje razina zaštite zajamčena ovom Direktivom.

Članak 4.

Osobno područje primjene

1.  Ova Direktiva primjenjuje se na osobe koje podnose prijave, a zaposlene su u privatnom ili javnom sektoru i stekle su informacije o povredama u radnom okruženju, što uključuje najmanje sljedeće osobe:

(a)  osobe koje imaju status radnika u smislu članka 45. stavka 1. UFEU-a, uključujući javne službenike;

(b)  osobe koje imaju položaj samozaposlenih osoba u smislu članka 49. UFEU-a;

(c)  dioničare i osobe koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela poduzeća, uključujući neizvršne članove, te volontere i plaćene ili neplaćene vježbenike;

(d)  osobe koje rade pod nadzorom i u skladu s uputama ugovaratelja, podugovaratelja i dobavljača.

2.  Ova Direktiva primjenjuje se na osobe koje podnose prijavu i ako prijave ili otkriju informacije stečene u okviru radnog odnosa koji je u međuvremenu okončan.

3.  Ova Direktiva primjenjuje se i na osobe koje podnose prijavu, a čiji radni odnos tek treba početi u slučajevima u kojima je ta osoba saznala za povredu tijekom postupka zapošljavanja ili tijekom pregovora prije sklapanja ugovora.

4.  Mjere za zaštitu osoba koje podnose prijavu navedene u poglavlju IV. prema potrebi se primjenjuju i na:

(a)  facilitatore,

(b)  treće osobe povezane s osobama koje podnose prijavu, kao što su kolege ili srodnici osobe koja podnosi prijavu, koje bi mogle doživjeti osvetu u radnom okruženju, i

(c)  pravne subjekte u vlasništvu osoba koje podnose prijavu, za koje osobe koje podnose prijavu rade ili su na drugi način s njima povezane u radnom okruženju.

Članak 5.

Uvjeti za zaštitu osoba koje podnose prijavu

1.  Osobe koje prijavljuju informacije o povredama u područjima obuhvaćenima ovom Direktivom imaju pravo na zaštitu pod uvjetom da:

(a)  imale su opravdan razlog za pretpostavku da su prijavljene informacije istinite u trenutku prijave i da su informacije obuhvaćene područjem primjene ove Direktive;

(b)  podnijele su unutarnju prijavu u skladu s člankom 7. i vanjsku prijavu u skladu s člankom 10. ili su izravno vanjskim putem ili javno otkrile informacije u skladu s člankom 15. ove Direktive.

2.  Ne dovodeći u pitanje postojeće obveze za omogućivanje anonimnih prijava u skladu s pravom Unije, ovom Direktivom ne utječe se na ovlast država članica da odluče o tome prihvaćaju li privatni ili javni subjekti i nadležna tijela anonimne prijave o povredama i postupaju li dalje na temelju njih.

3.  Osobe koje su anonimno prijavile ili javno otkrile informacije, ali je njihov identitet naknadno utvrđen, imaju neovisno o tome pravo na zaštitu u slučaju da trpe osvetu, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 1.

4.  Osoba koja podnosi prijavu nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive ima pravo na zaštitu propisanu ovom Direktivom pod istim uvjetima kao osoba koja je podnijela vanjsku prijavu.

Članak 6.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „povrede” znači radnje ili propusti:

i.  koji su nezakoniti i odnose se na akte Unije i područja obuhvaćena područjem primjene iz članka 2. i Priloga ili

ii.  koji su u suprotnosti s ciljem i svrhom ▌pravila iz tih akata i područja Unije;

(2)  „informacije o povredama” znači informacije ili opravdane sumnje o stvarnim ili mogućim povredama te o pokušajima prikrivanja povreda koje ▌ su se dogodile ili su veoma izgledne u organizaciji u kojoj osoba koja podnosi prijavu radi ili je radila ili u drugoj organizaciji s kojom je bila u kontaktu tijekom obavljanja posla;

(3)  „prijava” znači pružanje informacija o povredama;

(4)  „unutarnje prijavljivanje” znači pružanje informacija o povredama unutar javnog ili privatnog pravnog subjekta;

(5)  „vanjsko prijavljivanje” znači pružanje informacija o povredama nadležnim tijelima;

(6)  „javno otkrivanje” znači stavljanje informacija o povredama ▌ na raspolaganje javnosti;

(7)  „osoba koja podnosi prijavu” znači svaka fizička ▌ osoba koja prijavljuje ili otkriva informacije o povredama stečene u okviru svojih aktivnosti povezanih s poslom;

(8)  „facilitator” znači fizička osoba koja pomaže osobi koja podnosi prijavu u postupku prijavljivanja u radnom okruženju, a ta bi pomoć trebala biti povjerljiva;

(9)  „radno okruženje” znači trenutačne ili prethodne profesionalne aktivnosti u javnom ili privatnom sektoru u okviru kojih, neovisno o njihovoj prirodi, osobe mogu steći informacije o povredama i u okviru kojih te osobe mogu doživjeti osvetu ako prijave takve povrede;

(10)  „prijavljena osoba” znači fizička ili pravna osoba koja je u prijavi ili pri otkrivanju navedena kao osoba koja je počinila povredu ili koja je povezana s povredom;

(11)  „osveta” znači svaka izravna ili neizravna radnja ili propust u radnom okruženju potaknuta unutarnjim ili vanjskim prijavljivanjem ili javnim otkrivanjem, a uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu osobi koja podnosi prijavu;

(12)  „daljnje postupanje” znači svaka mjera koju je primatelj prijave▌ ili bilo koje nadležno tijelo poduzeo radi procjene točnosti navodâ iz prijave i, prema potrebi, radi rješavanja prijavljene povrede, među ostalim s pomoću mjera kao što su unutarnje istrage, istrage, kazneni progon, mjere za povrat sredstava i zaključivanje;

(13)  „povratna informacija” znači pružanje informacija osobama koje podnose prijavu u vezi s daljnjim postupanjima koja su predviđena ili poduzeta nakon njihove prijave te na temelju razloga za takvo daljnje postupanje;

(14)  „nadležno tijelo” znači svako nacionalno tijelo koje ima ovlasti zaprimati prijave u skladu s poglavljem III. i pružati povratnu informaciju osobama koje su podnijele prijavu i/ili imenovano je za obavljanje dužnosti iz ove Direktive, posebno u pogledu daljnjeg postupanja na temelju prijava.

POGLAVLJE II.

UNUTARNJE PRIJAVLJIVANJE I DALJNJE POSTUPANJE NA TEMELJU PRIJAVA

Članak 7.

Podnošenje prijave unutarnjim kanalima

1.  Kao opće načelo i ne dovodeći u pitanje članke 10. i 15., informacije o povredama obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive mogu se prijaviti unutarnjim kanalima i postupcima predviđenima u ovom poglavlju.

2.  Države članice potiču davanje prednosti upotrebi unutarnjih kanala pred podnošenjem vanjske prijave ako se povreda može učinkovito interno riješiti i ako osoba koja podnosi prijavu smatra da nema opasnosti od osvete.

3.  Odgovarajuće informacije o takvoj upotrebi unutarnjih kanala pružaju se u kontekstu informacija koje daju pravni subjekti u javnom i privatnom sektoru na temelju članka 9. stavka 1. točke (g) i nadležna tijela na temelju članka 12. stavka 4. točke (a) i članka 13.

Članak 8.

Obveza uspostave unutarnjih kanala ▌

1.  Države članice osiguravaju da pravni subjekti u privatnom i javnom sektoru uspostave unutarnje kanale i postupke za podnošenje prijava i daljnje postupanje na temelju prijava, nakon savjetovanja i u dogovoru sa socijalnim partnerima, ako je to predviđeno nacionalnim pravom.

2.  Takvim se kanalima i postupcima zaposlenicima pravnog subjekta omogućuje podnošenje prijava. Njima se i drugim osobama koje su u kontaktu s tim pravnim subjektom u okviru aktivnosti povezanih s poslom može omogućiti podnošenje prijava, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točkama (b), (c) i (d) ▌.

3.  Pravni subjekti u privatnom sektoru iz stavka 1. odnosi se na subjekte s 50 ili više zaposlenika.

4.  Prag iz stavka 3. ne primjenjuje se na subjekte koji su obuhvaćenim aktima Unije iz dijela I.B i dijela II. Priloga.

5.  Kanalima za podnošenje prijava može interno upravljati osoba ili odjel koji su imenovani u tu svrhu ili ih eksterno može pružati treća strana. Treće strane kojima je povjereno upravljanje kanalom za podnošenje prijava privatnog subjekta moraju jednako poštovati zaštitne mjere i zahtjeve iz članka 9. stavka 1.

6.  Pravni subjekti u privatnom sektoru koji imaju između 50 i 249 zaposlenika mogu dijeliti resurse u pogledu primitka prijava, a potencijalno i u pogledu istraga podnesenih prijava. Time se ne dovode u pitanje njihove obveze čuvanja povjerljivosti i pružanja povratne informacije te rješavanja prijavljene povrede.

7.  Nakon odgovarajuće procjene učinka uzimajući u obzir prirodu aktivnosti subjekata i posljedičnu razinu rizika, posebno za okoliš i javno zdravlje, države članice mogu zahtijevati od ▌privatnih pravnih subjekata s manje od 50 zaposlenika da uspostave kanale i postupke za unutarnje prijavljivanje.

8.  Svaka odluka države članice kojom se nalaže da privatni pravni subjekti uspostave kanale za unutarnje prijavljivanje na temelju stavka 7. dostavlja se Komisiji zajedno s obrazloženjem i kriterijima primijenjenima u procjeni rizika. Komisija o toj odluci obavješćuje druge države članice.

9.  Pravni subjekti u javnom sektoru iz stavka 1. odnosi se na sve javne pravne subjekte, uključujući svaki subjekt koji je u vlasništvu ili pod kontrolom javnog pravnog subjekta.

Države članice iz obveze iz stavka 1. mogu izuzeti općine s manje od 10 000 stanovnika ili manje od 50 zaposlenika odnosno druge subjekte koji imaju manje od 50 zaposlenika.

Države članice mogu predvidjeti da općine dijele kanale za unutarnje prijavljivanje ili da tim kanalima upravljaju zajednička općinska tijela u skladu s nacionalnim pravom, pod uvjetom da su dijeljeni unutarnji kanali različiti i autonomni u odnosu na vanjske kanale.

Članak 9.

Postupci za unutarnje prijavljivanje i daljnje postupanje na temelju prijava

1.  Postupci za podnošenje prijava i daljnje postupanje na temelju prijava iz članka 8. uključuju sljedeće:

(a)  kanale za zaprimanje prijava koji su oblikovani, uspostavljeni i djeluju na siguran način kojim se osigurava tajnost identiteta osobe koja podnosi prijavu i svake treće osobe koja se spominje u prijavi te onemogućuje pristup neovlaštenim članovima osoblja;

(b)  potvrdu o primitku prijave upućenu osobi koja ju je podnijela u roku od sedam dana od tog primitka;

(c)  imenovanje nepristrane osobe ili odjela nadležnih za daljnje postupanje na temelju prijava, što može biti ista osoba ili odjel koji su zaprimili prijave i koji će održavati komunikaciju s osobom koja je podnijela prijavu i, prema potrebi, tražiti od nje dodatne informacije i pružiti joj povratnu informaciju;

(d)  savjesno daljnje postupanje imenovane osobe ili odjela na temelju prijave;

(e)  savjesno daljnje postupanje ako je to predviđeno nacionalnim pravom u slučaju anonimnih prijava;

(f)  razuman rok ▌ za pružanje povratne informacije osobi koja podnosi prijavu o daljnjem postupanju na temelju prijave koji nije dulji od tri mjeseca od potvrde o primitku prijave ili, ako potvrda nije poslana, od isteka sedmodnevnog razdoblja nakon podnošenja prijave;

(g)  jasne i lako dostupne informacije o ▌ uvjetima i postupcima za vanjsko podnošenje prijave nadležnim tijelima na temelju članka 10. i. prema potrebi, institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije.

2.  Kanalima iz stavka 1. točke (a) omogućuje se podnošenje prijave u pisanom i/ili usmenom obliku, telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka te, na zahtjev osobe koja podnosi prijavu, fizičkim sastankom u razumnom roku.

POGLAVLJE III.

VANJSKO PRIJAVLJIVANJE I DALJNJE POSTUPANJE NA TEMELJU PRIJAVA

Članak 10.

Podnošenje prijave vanjskim kanalima

Ne dovodeći u pitanje članak 15. osobe koje podnose prijavu pružaju informacije o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive upotrebom kanala i postupaka iz članaka 11. i 12. nakon što su to učinile unutarnjim kanalom ili nakon što su izravno podnijele prijavu nadležnim tijelima.

Članak 11.

Obveza uspostave kanala za vanjsko prijavljivanje i daljnje postupanje na temelju prijava

1.  Države članice imenuju tijela koja su nadležna za zaprimanje prijava, pružanje povratne informacije u vezi s njima ili daljnje postupanje na temelju njih te im osiguravaju odgovarajuće resurse.

2.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela:

(a)  uspostave neovisne i autonomne kanale ▌za vanjsko prijavljivanje te za zaprimanje i postupanje s informacijama koje je dostavila osoba koja podnosi prijavu;

(b)  bez odlaganja, unutar sedam dana od primitka prijave potvrdi navedeno osim ako je osoba koja podnosi prijavu izričito zatražila suprotno ili ako nadležno tijelo opravdano smatra da bi se potvrdom primitka prijave ugrozila zaštita identiteta osobe koja je podnosi;

(c)  savjesno provode daljnja postupanja na temelju prijava;

(d)  u razumnom roku, koji nije dulji od tri mjeseca ili šest mjeseci u valjano opravdanim slučajevima, osobi koja podnosi prijavu dostave povratnu informaciju o daljnjem postupanju na temelju prijave. Nadležna tijela obavješćuju osobu koja podnosi prijavu o konačnom ishodu istraga, u skladu s postupcima predviđenima nacionalnim pravom;

(e)  prema potrebi, nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije pravodobno prosljeđuju informacije iz prijava radi provođenja daljnje istrage, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom ili pravom Unije.

3.  Države članice mogu predvidjeti da nadležna tijela nakon pomnog preispitivanja mogu odlučiti da je prijavljena povreda očito neznatna te da ne nalaže daljnje mjere na temelju ove Direktive. Time se ne utječe na druge obveze ili druge primjenjive postupke za rješavanje prijavljene povrede ili na zaštitu odobrenu ovom Direktivom u vezi s podnošenjem prijave unutarnjim i/ili vanjskim kanalima. U takvom slučaju nadležna tijela obavješćuju osobu koja podnosi prijavu o svojoj odluci i razlozima za nju.

4.  Države članice mogu predvidjeti da nadležna tijela mogu odlučiti da nije potrebno daljnje postupanje u vezi s repetitivnim prijavama čiji sadržaj ne uključuje nove informacije koje su značajne u odnosu na prethodnu prijavu koja je već zaključena, osim ako je drukčije daljnje postupanje opravdano novim pravnim ili činjeničnim okolnostima. U takvom slučaju obavješćuju osobu koja podnosi prijavu o razlozima za svoju odluku.

5.  Države članice mogu predvidjeti da u slučaju velikog priljeva prijava nadležna tijela prednost mogu dati prijavama o teškim povredama ili o povredama ključnih odredaba obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, ne dovodeći u pitanje rok iz ovog članka stavka 2. točke (b).

6.  Države članice osiguravaju da svako tijelo koje je zaprimilo prijavu, ali nije nadležno za rješavanje prijavljene povrede proslijedi tu prijavu nadležnom tijelu u razumnom roku i na siguran način te da je osoba koja podnosi prijavu bez odlaganja obaviještena o takvom prosljeđivanju.

Članak 12.

Oblikovanje kanala za vanjsko prijavljivanje

1.  ▌Posebni kanali za vanjsko prijavljivanje smatraju se neovisnima i autonomnima ako ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

(a)  oblikovani su, uspostavljeni i funkcioniraju tako da se jamči potpunost, cjelovitost i povjerljivost informacija te sprječava pristup neovlaštenim članovima osoblja nadležnog tijela;

(b)  omogućuju čuvanje informacija u trajnom obliku u skladu s člankom 18. kako bi se omogućile daljnje istrage.

2.  Kanali za vanjsko prijavljivanje omogućuju podnošenje prijava u pisanom i usmenom obliku telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka te, na zahtjev osobe koja podnosi prijavu, fizičkim sastankom u razumnom roku.

3.  Ako je prijava zaprimljena kanalima koji nisu kanali za podnošenje prijava iz stavaka 1. ili 2. ili ako su je zaprimili članovi osoblja koji nisu nadležni za postupanje s prijavama, nadležna tijela osiguravaju da članovi osoblja koji su zaprimili prijavu ne otkriju informacije kojima bi se mogao utvrditi identitet osobe koja je podnijela prijavu ili prijavljene osobe te bez odlaganja i bez izmjena proslijede prijavu ▌članovima osoblja koji su nadležni za postupanje s prijavama.

4.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju nadležne članove osoblja za postupanje s prijavama, osobito za:

(a)  pružanje informacija o postupcima podnošenja prijava svim zainteresiranim osobama;

(b)  zaprimanje prijava i daljnje postupanje na temelju prijava;

(c)  održavanje kontakta s osobom koja podnosi prijavu u svrhu pružanja povratne informacije i traženja dodatnih informacija, ako su potrebne.

5.  Ti članovi osoblja sudjeluju u posebnom osposobljavanju za postupanje s prijavama.

Članak 13.

Informacije o primitku prijava i daljnjem postupanju na temelju njih

Države članice osiguravaju da nadležna tijela na svojim internetskim stranicama u zasebnom, lako prepoznatljivom i lako dostupnom odjeljku objavljuju barem sljedeće informacije:

(a)  uvjete pod kojima osoba koja podnosi prijavu ostvaruje pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom;

(b)  podatke za kontakt u svrhu upotrebe kanala za vanjsko prijavljivanje kako je predviđeno člankom 12., posebno adresu e-pošte i poštansku adresu te brojeve telefona uz napomenu snimaju li se telefonski razgovori ▌;

(c)  postupke koji se primjenjuju na prijavu povreda, uključujući način na koji nadležno tijelo može od osobe koja podnosi prijavu zatražiti da pojasni prijavljene informacije ili pruži dodatne informacije, rok za davanje povratne informacije osobi koja podnosi prijavu te vrstu i sadržaj te povratne informacije.

(d)  režim povjerljivosti koji se primjenjuje na prijave, a posebno na informacije u vezi s obradom osobnih podataka u skladu s člankom 17. ove Direktive, člancima 5. i 13. Uredbe (EU) 2016/679, člankom 13. Direktive (EU) 2016/680 i člankom 11. Uredbe (EU) 2018/1725, prema potrebi;

(e)  vrstu potrebnog daljnjeg postupanja na temelju prijava;

(f)  dostupne pravne lijekove i postupke protiv osvete te mogućnosti dobivanja povjerljivih savjeta za osobe koje razmatraju podnošenje prijave;

(g)  izjavu u kojoj se jasno objašnjavaju uvjeti pod kojima osobe koje podnose prijavu nadležnom tijelu ne bi snosile odgovornost zbog povrede povjerljivosti kako je predviđeno člankom 21. stavkom 4.

(h)  podatke za kontakt jedinstvenog neovisnog upravnog tijela, kako je predviđeno člankom 20. stavkom 2., gdje je primjenjivo.

Članak 14.

Preispitivanje postupaka od strane nadležnih tijela

Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela najmanje jedanput u tri godine preispituju svoje postupke za zaprimanje prijava i daljnje postupanje na temelju njih. Pri preispitivanju takvih postupaka nadležna tijela uzimaju u obzir svoje iskustvo i iskustvo drugih nadležnih tijela i sukladno tome prilagođavaju svoje postupke.

POGLAVLJE IV.

JAVNA OTKRIVANJA

Članak 15.

Javna otkrivanja

1.  Osoba koja javno otkriva informacije o povredama obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive ima pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)  prvo je podnijela unutarnju i vanjsku prijavu ili je izravno podnijela vanjsku prijavu u skladu s poglavljima II i III., ali u roku iz članka 9. stavka 1. točke (f) i članka 11. stavka 2. točke (d) nisu poduzete odgovarajuće mjere kao odgovor na prijavu ili

(b)  imala je opravdan razlog za pretpostavku da:

i.  povreda može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete ili

ii.  u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji mogućnost od osvete ili su izgledi da će se povreda djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja kao što je mogućnost da su dokazi skriveni ili uništeni ili da je tijelo u dosluhu s počiniteljem povrede odnosno da sudjeluje u povredi.

2.  Ovaj se članak ne primjenjuje na slučajeve u kojima osoba izravno otkrije informacije medijima na temelju posebnih nacionalnih odredaba kojima se utvrđuje sustav zaštite u pogledu slobode izražavanja i informiranja.

POGLAVLJE V.

PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA UNUTARNJE I VANJSKE PRIJAVE

Članak 16.

Dužnost povjerljivosti

1.  Države članice osiguravaju da se identitet osobe koja podnosi prijavu bez izričitog pristanka te osobe ne otkriva nikome tko nije ovlašteni član osoblja nadležnog za zaprimanje prijava i/ili daljnje postupanje na temelju njih. To se primjenjuje i na sve druge informacije iz kojih se izravno ili neizravno može utvrditi identitet osobe koja podnosi prijavu.

2.  Odstupajući od stavka 1. identitet osobe koja podnosi prijavu i sve ostale informacije iz stavka 1. mogu se otkriti samo ako je to nužna i razmjerna obveza koja se nalaže pravom Unije ili nacionalnim pravom u kontekstu istraga nacionalnih tijela ili u okviru sudskog postupka, među ostalim radi zaštite pravâ na obranu prijavljene osobe.

3.  Takva otkrivanja podliježu odgovarajućim zaštitnim mjerama na temelju primjenjivih pravila. Osobito će osoba koja podnosi prijavu biti obaviještena prije nego što se njezin identitet otkrije, osim ako bi se takvom informacijom ugrozile istrage ili sudski postupak. Prilikom obavješćivanja nadležna tijela osobi koja podnosi prijavu šalju pisano obrazloženje s razlozima za otkrivanje navedenih povjerljivih podataka.

4.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela koja zaprimaju prijave koje uključuju poslovne tajne ne iskorištavaju i ne otkrivaju te tajne za svrhe koje prelaze ono što je potrebno za ispravno daljnje postupanje na temelju prijava.

Članak 17.

Obrada osobnih podataka

Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovom Direktivom, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka nadležnim tijelima, obavlja se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom (EU) 2016/680. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije obavljaju sve razmjene ili prijenos informacija u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/1725.

Osobni podaci koji očito nisu relevantni za postupanje s određenim predmetom ne prikupljaju se ili, ako se slučajno prikupe, brišu se bez nepotrebnog odlaganja.

Članak 18.

Vođenje evidencije o prijavama ▌

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti vode evidenciju o svakoj zaprimljenoj prijavi, u skladu sa zahtjevima u pogledu povjerljivosti predviđenima u članku 16. ove Direktive. Prijave se čuvaju samo onoliko dugo koliko je potrebno i razmjerno s obzirom na zahtjev kojem podliježu nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti na temelju ove Direktive.

2.  Ako se prijava podnosi telefonom ili drugim sustavom glasovnih poruka, nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti imaju pravo evidentirati usmenu prijavu, uz suglasnost osobe koja podnosi prijavu, na jedan od sljedećih načina:

(a)  zvučnim zapisom razgovora u trajnom i dostupnom obliku;

(b)  potpunim i točnim prijepisom razgovora koji izrađuju ▌ članovi osoblja nadležnog tijela koji su zaduženi za postupanje s prijavama.

Nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti nude osobi koja podnosi prijavu mogućnost da provjeri i ispravi prijepis poziva te da ga ovjeri potpisom.

3.  Ako se za podnošenje prijave upotrebljava telefonska linija ili drugi sustav glasovnih poruka na kojima nije moguće napraviti zvučni zapis, nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti imaju pravo evidentirati usmenu prijavu u obliku točnog zapisnika razgovora koji izrađuju ▌ članovi osoblja zaduženi za postupanje s prijavom. Nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti nude osobi koja podnosi prijavu mogućnost da provjeri i ispravi ▌zapisnik poziva te da ga ovjeri potpisom.

4.  Ako osoba zatraži sastanak s ▌članovima osoblja nadležnih tijela ili privatnih i javnih pravnih subjekata za podnošenje prijave u skladu s člankom 9. stavkom 2. i člankom 12. stavkom (2) ▌, nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti osiguravaju, uz suglasnost osobe koja podnosi prijavu, vođenje potpune i točne evidencije sa sastanka u trajnom i dostupnom obliku.

Nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti imaju pravo evidenciju sa sastanka bilježiti na sljedeće načine:

(a)  zvučnim zapisom razgovora u trajnom i dostupnom obliku;

(b)  točnim zapisnikom sa sastanka koji izrađuju ▌ članovi osoblja zaduženi za postupanje s prijavom.

Nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti nude osobi koja podnosi prijavu mogućnost da provjeri i ispravi zapisnik sa sastanka te da ga ovjeri potpisom.

POGLAVLJE VI.

MJERE ZAŠTITE

Članak 19.

Zabrana osvete ▌

Države članice poduzimaju potrebne mjere za zabranu svih oblika osvete, uključujući prijetnje i pokušaje osvete, bilo izravnih ili neizravnih,▌ među ostalim posebno onih u obliku:

(a)  privremenog udaljavanja, otpuštanja, razrješenja ili jednakovrijednih mjera;

(b)  nazadovanja ili uskraćivanja mogućnosti za napredovanje;

(c)  prijenosa dužnosti, promjene mjesta rada, smanjenja plaće, promjene radnog vremena;

(d)  uskraćivanja mogućnosti za osposobljavanje;

(e)  negativne ocjene rada ili preporuke za zapošljavanje;

(f)  nametanja ili određivanja stegovne kazne, prijekora ili druge kazne, uključujući financijsku;

(g)  prisile, zastrašivanja, uznemiravanja ili izoliranja ▌;

(h)  diskriminacije, stavljanja u nepovoljni položaj ili nepravednog tretmana;

(i)  nepretvaranja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme ako je radnik imao legitimno očekivanje da će mu se ponuditi stalno zaposlenje;

(j)  neproduljenja ugovora o radu na određeno vrijeme ili njegova prijevremenog raskida;

(k)  štete, uključujući štetu za ugled osobe, osobito na društvenim mrežama, ili financijskog gubitka, uključujući gubitak poslovanja i gubitak prihoda;

(l)  stavljanja na crnu listu na temelju neformalnog ili formalnog sektorskog sporazuma ili sporazuma koji se primjenjuje na cijelu industriju, što znači da osoba u budućnosti neće moći naći posao u tom sektoru ili industriji;

(m)  prijevremenog raskida ugovora o nabavi robe ili usluga ili njegova poništavanja;

(n)  poništavanja licencije ili dozvole;

(o)  psihijatrijskih ili liječničkih upućivanja.

Članak 20.

Mjere potpore

1.  Države članice osiguravaju da osobe iz članka 4. imaju, prema potrebi, pristup mjerama potpore, što se osobito odnosi na sljedeće:

i.  pristup sveobuhvatnim i neovisnim informacijama i savjetima koji su lako dostupni javnosti i besplatni, a odnose se na dostupne postupke i pravne lijekove za zaštitu od osvete te prava prijavljene osobe.

ii.  ▌pristup učinkovitoj pomoći nadležnih tijela pred bilo kojim relevantnim tijelom koje sudjeluje u njihovoj zaštiti od osvete uključujući, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, potvrdu činjenice da imaju pravo na zaštitu u skladu s Direktivom;

iii.  pristup pravnoj pomoći u kaznenim i prekograničnim građanskim postupcima u skladu s Direktivom (EU) 2016/1919 i Direktivom 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te na pristup pravnoj pomoći u daljnjim postupcima i pravnom savjetovanju ili drugoj pravnoj pomoći u skladu s nacionalnim pravom.

2.  Države članice mogu u okviru sudskog postupka predvidjeti financijsku pomoć i potporu za osobe koje podnose prijavu, uključujući psihološku potporu.

3.  Mjere potpore iz ovog članka može, prema potrebi, pružati informacijski centar ili jedno neovisno i jasno utvrđeno upravno tijelo.

Članak 21.

Mjere za zaštitu ▌od osvete

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi zajamčile zaštitu od osvete osobama koje podnose prijave i ispunjavaju uvjete iz članka 5. Takve mjere uključuju, posebno, one iz stavaka od 2. do 8.

2.  Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavke 2. i 3. ne smatra se da su osobe koje podnose prijavu ili javno otkrivaju informacije prekršile bilo kakvo ograničenje u vezi s otkrivanjem informacija te ni na koji način ne snose odgovornost u pogledu takve prijave ili otkrivanja pod uvjetom da su imale opravdan razlog za pretpostavku da su prijava ili otkrivanje tih informacija nužni radi razotkrivanja povrede na temelju ove Direktive.

3.  Osobe koje podnose prijavu ne snose odgovornost u pogledu stjecanja relevantnih informacija ili pristupa njima, pod uvjetom da takvo stjecanje ili pristup nisu sami po sebi činili kazneno djelo. U potonjem slučaju kaznena odgovornost ostaje uređena primjenjivim nacionalnim pravom.

4.  Svaka druga potencijalna odgovornost osoba koje podnose prijavu proizišla iz radnji ili propusta koji su nepovezani s podnošenjem prijave ili nisu potrebni za razotkrivanje povrede na temelju ove Direktive ostaje uređena primjenjivim pravom Unije ili primjenjivim nacionalnim pravom.

5.  U ▌ postupcima pokrenutima pred sudom ili drugim tijelom zbog štete koju je pretrpjela osoba koja podnosi prijavu te pod uvjetom da je ta osoba dokazala da je podnijela prijavu ili javno otkrila informacije i zbog toga pretrpjela štetu, pretpostavlja se da je šteta nanesena iz osvete zbog▌ prijave ili otkrivanja. U takvim slučajevima osoba koja je poduzela štetnu mjeru mora dokazati da je ta mjera bila ▌ utemeljena na valjano opravdanim razlozima.

6.  Osobe koje podnose prijavu i facilitatori imaju, prema potrebi, pristup korektivnim mjerama protiv osvete, uključujući privremenu pomoć do okončanja sudskog postupka, u skladu s nacionalnim okvirom.

7.  ▌U sudskim postupcima, uključujući postupke zbog klevete, povrede autorskog prava, povrede tajnosti, povrede pravila o zaštiti podataka, otkrivanja poslovne tajne ili zahtjeva za naknadu na temelju privatnog, javnog ili kolektivnog radnog prava, osobe koje podnose prijavu ne snose nikakvu odgovornost za podnošenje prijave ili javno otkrivanje informacija u skladu s ovom Direktivom te imaju pravo na temelju te prijave ili otkrivanja zatražiti odbacivanje predmeta, pod uvjetom da su imale opravdan razlog za pretpostavku da su prijava ili otkrivanje bili nužni radi razotkrivanja povrede na temelju ove Direktive. Ako osoba podnese prijavu ili javno otkrije informacije o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive, koje uključuju poslovne tajne i ispunjavaju uvjete iz ove Direktive, takva prijava ili javno otkrivanje smatraju se zakonitima u skladu s uvjetima iz članka 3. stavka 2. Direktive (EU) 2016/943.

8.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale pravni lijek i potpunu naknadu pretrpljene štete osobama koje podnose prijavu i ispunjavaju uvjete iz članka 5. u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 22.

Mjere za zaštitu prijavljenih osoba

1.  Države članice osiguravaju da prijavljene osobe, u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, imaju potpuno pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje te na pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu, uključujući pravo na saslušanje i pravo na pristup svojem predmetu ▌.

2.   Nadležna tijela osiguravaju zaštitu identiteta prijavljene osobe ▌ tijekom trajanja istrage, u skladu s nacionalnim pravom.

3.  Postupci utvrđeni u člancima 12, 17. i 18. primjenjuju se i na zaštitu identiteta prijavljenih osoba.

Članak 23.

Kazne

1.  Države članice predviđaju djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće kazne za fizičke ili pravne osobe koje:

(a)  sprečavaju ili pokušavaju spriječiti podnošenje prijave;

(b)  poduzimaju mjere osvete protiv ▌ osoba iz članka 4.;

(c)  pokreću zlonamjerne postupke protiv ▌ osoba iz članka 4.;

(d)  krše dužnost čuvanja tajnosti identiteta osoba koje podnose prijave iz članka 16.

2.  Države članice predviđaju djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće kazne za osobe za koje je utvrđeno da su svjesno podnijele lažnu prijavu ili javno otkrile lažne informacije. Države članice također predviđaju mjere za naknadu štete proizišle iz takvih prijava ili otkrivanja u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 24.

Nemogućnost odstupanja od prava i pravnih lijekova

Države članice osiguravaju da bilo kojim sporazumom, politikom, oblikom ili uvjetom zapošljavanja, uključujući arbitražne postupke prije spora, ne može doći do odstupanja ili ograničavanja prava i pravnih lijekova iz ove Direktive.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Povoljniji tretman i klauzula o neregresiji

1.  Države članice mogu uvesti ili zadržati odredbe koje su povoljnije za prava osoba koje podnose prijavu od onih utvrđenih u ovoj Direktivi, ne dovodeći u pitanje članak 22. i članak 23. stavak 2.

2.  Provedba ove Direktive nipošto ne predstavlja osnovu za smanjenje razine zaštite koju države članice već pružaju u područjima obuhvaćenima Direktivom.

Članak 26.

Prijenos i prijelazno razdoblje

1.  Države članice do ... [dvije godine nakon donošenja] donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom.

2.  Odstupajući od stavka 1. države članice do ... [dvije godine nakon prijenosa] donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s obvezom uspostave unutarnjeg kanala iz članka 8. stavka 3. u pogledu pravnih subjekata koji imaju više od 50, a manje od 250 zaposlenika.

3.   Kada države članice donesu odredbe iz stavaka 1. i 2., one pri njihovoj službenoj objavi sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takvo upućivanje. Države članice određuju načine tog upućivanja. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Članak 27.

Izvješćivanje, ocjenjivanje i preispitivanje

1.  Države članice dostavljaju Komisiji sve relevantne informacije o provedbi i primjeni ove Direktive. Komisija na temelju dostavljenih informacija do ... [dvije godine nakon prijenosa]Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi i primjeni ove Direktive.

2.  Ne dovodeći u pitanje obveze izvješćivanja utvrđene u drugim pravnim aktima Unije, države članice svake godine Komisiji, po mogućnosti u agregiranom obliku, podnose sljedeće statističke podatke o prijavama iz poglavlja III., ako su dostupni na središnjoj razini u dotičnoj državi članici:

(a)  broj prijava koje su zaprimila nadležna tijela;

(b)  broj istraga i postupaka pokrenutih na temelju takvih prijava i njihov ▌ ishod;

(c)  ako su utvrđeni, procijenjenu financijsku štetu▌ i vraćene iznose nakon istraga i postupaka u vezi s prijavljenim povredama.

3.  Uzimajući u obzir svoje izvješće podneseno u skladu sa stavkom 1. i statističke podatke država članica dostavljene u skladu sa stavkom 2., Komisija do [četiri godine nakon prijenosa] Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o procjeni učinka nacionalnih propisa kojima se prenosi ova Direktiva. U izvješću se ocjenjuje način primjene ove Direktive i razmatra potreba za dodatnim mjerama uključujući, prema potrebi, za izmjenama u cilju proširenja područja primjene ove Direktive na druga područja ili akte Unije, posebno na poboljšanje radnog okruženja radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika te radnih uvjeta.

Nadalje, u izvješću se ocjenjuje kako su države članice iskoristile postojeće mehanizme suradnje u sklopu svojih obveza daljnjeg postupanja na temelju podnesenih prijava o povredama obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive te, općenitije, kako surađuju u slučajevima povreda s prekograničnom dimenzijom.

4.  Komisija objavljuje izvješća iz stavaka 1. i 3. i osigurava jednostavan pristup njima.

Članak 28.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 29.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Dio I.

A.  Članak 2. točka (a) podtočka i. – javna nabava:

1.  Poslovnik za javnu nabavu i dodjelu koncesija, za dodjelu ugovora u području obrane ▌i sigurnosti te za dodjelu ugovora subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i svakog drugog ugovora ili usluge kako su uređeni:

i.  Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.);

ii.  Direktivom 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.);

iii.  Direktivom 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.);

iv.  Direktivom 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

2.  Postupci preispitivanja uređeni sljedećim:

i.  Direktivom Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru (SL L 76, 23.3.1992., str. 14.);

ii.  Direktivom Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih

propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL L 395, 30.12.1989., str. 33.).

B.  Članak 2. točka (a) podtočka ii. – financijske usluge, proizvodi i tržišta te sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma:

Pravila kojima se utvrđuju regulatorni i nadzorni okvir te zaštita potrošača i ulagača u području financijskih usluga Unije i tržišta kapitala, bankarstva i kreditiranja, ulaganja, osiguranja i reosiguranja, strukovnih i osobnih mirovinskih proizvoda, vrijednosnih papira, investicijskih fondova, usluga ▌ plaćanja i djelatnosti iz Priloga I. Direktivi 2013/36/EU o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338), kako su uređena:

i.  Direktivom 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.);

ii.  Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.);

iii.  Uredbom (EU) br. 236/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o kratkoj prodaji i određenim aspektima kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (SL L 86, 24.3.2012., str. 1.);

iv.  Uredbom (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (SL L 115, 25.4.2013., str. 1.);

v.  Uredbom (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18.);

vi.  Direktivom 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.);

vii.  Uredbom (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 77.);

viii.  Uredbom (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.);

ix.  Direktivom (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.);

x.  Direktivom 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL L 142, 30.4.2004., str. 12.);

xi.  Direktivom 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (SL L 184, 14.7.2007., str. 17.).

xii.  Direktivom 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15 prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 390, 31.12.2004., str. 38.).

xiii.  Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

xiv.  Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).

xv.  Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

xvi.  Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EZ, 2012/30/EZ i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014, str. 190).

xvii.  Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.).

xviii.  Direktivom 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (preinačena) (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.)

xix.  Direktivom 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore (SL L 84, 26.03.1997., str. 22.);

xx.  Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

C.  Članak 2. točka (a) podtočka iii. – sigurnost proizvoda i usklađenost:

1.  ▌Zahtjevi za sigurnost i usklađenost proizvoda koji se stavljaju na tržište Unije kako su definirani i uređeni:

i.  Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4);

ii.  zakonodavstvom Unije o usklađivanju izrađenih proizvoda, uključujući zahtjeve za označivanje, osim hrane i hrane za životinje, lijekova za humanu i veterinarsku primjenu, živih biljaka i životinja, proizvoda ljudskog porijekla i proizvoda biljaka i životinja koji su u izravnoj vezi s njihovom daljnjom reprodukcijom. kako je navedeno u prilozima Uredbi XX o nadzoru tržišta i usklađivanju u području proizvoda(29);

iii.  Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

2.  Stavljanje na tržište i uporaba osjetljivih i opasnih proizvoda, kako su uređeni:

i.  Direktivom 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavnjivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice (SL L 146, 10.6.2009., str. 1.).

ii.  Direktivom Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (SL L 256, 13.9.1991., str. 51.);

iii.  Uredbom (EU) br. 98/2013 15. siječnja 2013. o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva (SL L 39, 9.2.2013. , str. 1.).

D.  Članak 2. točka (a) podtočka iv. – prometna sigurnost:

1.  Sigurnosni zahtjevi u sektoru željezničkog prometa kako su uređeni Direktivom (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o sigurnosti željeznica (SL L 138, 26.5.2016., str. 102.).

2.  Sigurnosni zahtjevi u sektoru civilnog zrakoplovstva kako su uređeni Uredbom (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o istragama i sprečavanju nesreća i nezgoda u civilnom zrakoplovstvu i stavljanju izvan snage Direktive 94/56/EZ (SL L 295, 12.11.2010., str. 35.).

3.  Sigurnosni zahtjevi u sektoru cestovnog prometa kako su uređeni:

i.  Direktivom 2008/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture (SL L 319, 29.11.2008., str. 59.);

ii.  Direktivom 2004/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži (SL L 167, 30.4.2004., str. 39.);

iii.  Uredbom (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ, (SL L 300, 14.11.2009., str. 51.).

4.  Sigurnosni zahtjevi u sektoru pomorskog prometa kako su uređeni:

i.  Uredbom (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (SL L 131, 28.5.2009., str. 11.);

ii.  Uredbom (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća (SL L 131, 28.5.2009., str. 24.);

iii.  Direktivom 2014/90/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o pomorskoj opremi i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/98/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 146.);

iv.  Direktivom 2009/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o određivanju temeljnih načela o istraživanju nesreća u području pomorskog prometa i o izmjeni Direktive Vijeća 1999/35/EZ i Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 131, 28.5.2009., str. 114.);

v.  Direktivom 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca (SL L 323, 3.12.2008., str. 33.);

vi.  Direktivom 98/41/EZ od 18. lipnja 1998. o upisu osoba koje putuju putničkim brodovima koji plove prema lukama ili iz luka država članica Zajednice (SL L 188, 2.7.1998., str. 35.);

vii.  Direktivom 2001/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2001. o utvrđivanju usklađenih zahtjeva i postupaka za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret (SL L 13, 16.1.2002., str. 9.).

5.  Sigurnosni zahtjevi kako su uređeni Direktivom 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.).

E.  Članak 2. točka (a) podtočka v. – zaštita okoliša:

1.   Svako kazneno djelo protiv zaštite okoliša kako je uređeno Direktivom 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava (SL L 328, 6.12.2008., str. 28.) ili bilo kakvo nezakonito ponašanje kojim se krši zakonodavstvo iz Priloga Direktivi 2008/99/EZ;

2.  Odredbe o okolišu i klimi, kako je uređeno:

i.  Direktivom 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.);

ii.  Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.); Direktivom 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

iii.  Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.);

iv.  Direktivom (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2009., str. 82.).

3.  Odredbe o održivom razvoju i gospodarenju otpadom, kako je uređeno:

i.  Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.);

ii.  Uredbom (EU) br. 1257/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330, 10.12.2013., str.1);

iii.   Uredbom (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (SL L 201, 27.7.2012., str. 60.).

4.  Odredbe o onečišćenju mora i zraka te onečišćenju bukom, kako je uređeno:

i.  Direktivom 1999/94/EZ o dostupnosti podataka za potrošače o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2 u vezi s prodajom novih osobnih automobila (SL L 12, 18.1.2000., str 16.);

ii.  Direktivom 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari (SL L 309, 27.11.2001., str. 22.);

iii.  Direktivom 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.);

iv.  Uredbom (EZ) br. 782/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2003. o zabrani organokositrenih spojeva na brodovima (SL L 115, 9.5.2003., str. 1.);

v.   Direktivom (EZ) 2004/35 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (SL L 143, 30.4.2004., str. 56.);

vi.  Direktivom 2005/35/EZ o onečišćenju s brodova i uvođenju sankcija za kršenja (SL L 255, 30.9.2005, str. 11.);

vii.  Uredbom (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o uspostavi Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari i o izmjeni i dopuni direktiva Vijeća 91/689/EEZ i 96/61/EZ (SL L 33, 4.2.2006., str. 1.);

viii.  Direktivom 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 120, 15.5.2009., str. 12.);

ix.  Uredbom (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila (SL L 140, 5.6.2009., str. 1.);

x.  Uredbom (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (SL L 286, 31.10.2009., str. 1.);

xi.  Direktivom 2009/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama (SL L 285, 31.10.2009., str. 36.);

xii.  Uredbom (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nova laka gospodarska vozila kao dio integriranog pristupa Unije s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz osobnih i lakih gospodarskih vozila (SL L 145, 31.5.2011., str. 1);

xiii.  Direktivom 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.);

xiv.   Uredbom (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (SL L 123, 19.5.2015, str. 55.);

xv.  Direktivom (EU) 2015/2193 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz srednjih uređaja za loženje (SL L 313, 28.11.2015., str. 1.).

5.  Odredbe o zaštiti voda i tla i gospodarenju njima, kako je uređeno:

i.  Direktivom 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.);

ii.  Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24.12.2008., str. 84.);

iii.  Direktivom 2011/92/EU o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 18.1.2012., str. 1.).

6.  Odredbe o zaštiti prirode i biološke raznolikosti, kako je uređeno:

i.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 1936/2001 od 27. rujna 2001. o utvrđivanju mjera nadzora ribolova određenih stokova vrlo migratornih riba (SL L 263, 3.10.2001., str. 1.);

ii.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 812/2004 od 26. travnja 2004. o utvrđivanju mjera koje se odnose na slučajni ulov kitova i dupina pri ribolovu i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 88/98 (SL L 150, 30.4.2004., str. 12.);

iii.  Uredbom (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o trgovini proizvodima od tuljana (SL L 286, 31.10.2009., str. 36.);

iv.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 734/2008 od 15. srpnja 2008. o zaštiti osjetljivih morskih ekosustava na otvorenome moru od štetnih utjecaja alata za pridneni ribolov (SL L 201, 30.7.2008., str. 8.);

v.  Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.);

vi.  Uredbom (EU) 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva (SL L 295, 12.11.2010., str. 23.);

vii.  Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L 317, 4.11.2014., str. 35.).

7.  Odredbe o kemijskim tvarima, kako je uređeno Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

8.  Odredbe o ekološkim proizvodima, kako je uređeno Uredbom (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30 svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (SL L 150, 14.6.2018., str. 1.).

F.  Članak 2. točka (a) podtočka vi. – zaštita od zračenja i nuklearna sigurnost

Pravila o nuklearnoj sigurnosti kako su uređena:

i.  Direktivom Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).

ii.  Direktivom Vijeća 2013/51/Euratom od 22. listopada 2013. o utvrđivanju zahtjeva za zaštitu zdravlja stanovništva od radioaktivnih tvari u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju (SL L 296, 7.11.2013., str. 12.);

iii.  Direktivom Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17.1.2014., str. 1.);

iv.  Direktivom Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada (SL L 199, 2.8.2011., str. 48.);

v.  Direktivom Vijeća 2006/117/Euratom od 20. studenoga 2006. o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva (SL L 337, 5.12.2006., str. 21.).

vi.  Uredbom Vijeća (Euratom) 2016/52 od 15. siječnja 2016. o utvrđivanju najviših dopuštenih razina radioaktivnog onečišćenja hrane i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo kojeg drugog slučaja radiološke opasnosti i o stavljanju izvan snage Uredbe (Euratom) br. 3954/87 i uredaba Komisije (Euratom) br. 944/89 i (Euratom) br. 770/90 (SL L 13, 20.1.2016., str. 2.);

vii.  Uredbom Vijeća (Euratom) br. 1493/93 od 8. lipnja 1993. o pošiljkama radioaktivnih tvari između država članica.

G.  Članak 2. točka (a) podtočka vii. – sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja:

1.  Zakonodavstvo Unije o hrani i hrani za životinje uređeno općim načelima i zahtjevima kako su definirani Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

2.  Zdravlje životinja kako je uređeno:

i.   Uredbom (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”) (SL L 84, 31.3.2016., str. 1.).

ii.  Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

3.  Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95, 7.4.2017., str. 1.).

4.   Odredbe i standardi o zaštiti i dobrobiti životinja, kako je uređeno:

i.  Direktivom Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (SL L 221, 8.8.1998., str. 23.);

ii.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (SL L 3, 5.1.2005., str. 1.);

iii.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja (SL L 303, 18.11.2009., str. 1.);

iv.  Direktivom Vijeća 1999/22/EZ od 29. ožujka 1999. o držanju divljih životinja u zoološkim vrtovima (SL L 94, 9.4.1999., str. 24.).

H.  Članak 2. točka (a) podtočka viii. – javno zdravlje:

1.  Mjere kojima se utvrđuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti organa i tvari ljudskog podrijetla, kako je uređeno:

i.  Direktivom 2002/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za prikupljanje, ispitivanje, preradu, čuvanje i promet ljudske krvi i krvnih sastojaka i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ (SL L 33, 8.2.2003., str. 30.);

ii.  Direktivom 2004/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za postupke darivanja, prikupljanja, testiranja, obrade, čuvanja, skladištenja i distribucije tkiva i stanica (SL L 102, 7.4.2004., str. 48.);

iii.  Direktivom 2010/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o standardima kvalitete i sigurnosti ljudskih organa namijenjenih transplantaciji (SL L 207, 6.8.2010., str. 14.).

2.  Mjere kojima se utvrđuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti lijekova i medicinskih proizvoda, kako je uređeno:

i.  Uredbom (EZ) br. 141/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1999. o lijekovima za rijetke bolesti (SL L 18, 22.1.2000., str. 1.);

ii.  Direktivom 2001/83/EZ od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.);

iii.  Uredbom (EU) br. 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o veterinarsko-medicinskim proizvodima i stavljanju izvan snage Direktive 2001/82/EZ (SL L 4, 7.1.2019., str. 43.);

iv.  Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL L 136, 30.4.2004., str. 1.);

v.  Uredbom (EZ) br. 1901/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu i izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1768/92, Direktive 2001/20/EZ, Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004 (SL L 378, 10.12.2007., str. 1.);

vi.  Uredbom (EZ) br. 1394/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o lijekovima za naprednu terapiju i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004 (SL L 324, 10.12.2007., str. 121.);

vii.  Uredbom (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 1.).

3.  Prava pacijenata kako su uređena Direktivom 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4.4.2011., str. 45.).

4.  Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih i srodnih proizvoda uređeni Direktivom 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (SL L 127, 29.4.2014., str. 1).

I.  Članak 2. točka (a) podtočka ix. – zaštita potrošača:

Prava potrošača i zaštita potrošača kako su uređeni:

i.  Direktivom 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.);

ii.  Direktivom 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.);

iii.  Direktivom 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ (SL L 271, 9.10.2002., str. 16.);

iv.  Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.);

v.  Direktivom 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.);

vi.  Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64);

vii.  Direktivom 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214).

J.  Članak 2. točka (a) podtočka x. – zaštita privatnosti i osobnih podataka i sigurnost mrežnih i informacijskih sustava:

i.  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.);

ii.  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.);

iii.  Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.).

Dio II.

U članku 3. stavku 1. Direktive upućuje se na sljedeće zakonodavstvo Unije:

A.  Članak 2. točka (a) podtočka ii. – financijske usluge, proizvodi i tržišta te sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma:

1.  Financijske usluge:

i.  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.);

ii.  Direktiva (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23.12.2016., str. 37.);

iii.  Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.);

iv.  Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.);

v.  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.);

vi.  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.);

vii.  Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.);

viii.  Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.);

ix.  Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.);

x.  Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (preinačeni tekst) (SL L 26, 2.2.2016., str. 19.);

xi.  Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).

2.  Sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma:

i.  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.);

ii.  Uredba (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o informacijama koje su priložene prijenosu novčanih sredstava i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1781/2006 (SL L 141, 5.6.2015., str. 1.).

B.  Članak 2. točka (a) podtočka iv. – prometna sigurnost:

i.  Uredba (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu, o izmjeni Uredbe (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljaju izvan snage Direktive 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 1321/2007 i (EZ) br. 1330/2007 (SL L 122, 24.4.2014., str. 18.);

ii.  Direktiva 2013/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o nekim nadležnostima države zastave za usklađivanje s Konvencijom o radu pomoraca i njezinu provedbu, 2006. (SL L 329, 10.12.2013., str. 1.);

iii.  Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, 28.5.2009., str. 57).

C.  Članak 2. točka (a) podtočka v. – zaštita okoliša:

i.  Direktiva 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (SL L 178, 28.6.2013., str. 66.).

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o Direktivi o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije

U trenutku preispitivanja koje se provodi u skladu s člankom 27. Direktive Komisija će razmotriti mogućnost da se predloži proširenje njezina područja primjene na neke akte na temelju članaka 153. i 157. UFEU-a, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, prema potrebi, u skladu s člankom 154. UFEU-a.

(1)* TEKST JOŠ NIJE PROŠAO PRAVNO-JEZIČNU DORADU.
(2)SL C […], […], str. […].
(3)SL C […], […], str. […].
(4)SL C […], […], str. […].
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019.
(6) Komunikacija od 8. prosinca 2010. naslovljena „Jačanje sustava sankcioniranja u sektoru financijskih usluga”.
(7)Tijelo relevantnog „zakonodavstva Unije o usklađivanju” definirano je i navedeno u Uredbi [XXX] o utvrđivanju pravila i postupaka za poštovanje i provedbu zakonodavstva Unije o usklađivanju, 2017/0353(COD).
(8)Uređeni Direktivom 2001/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, str. 4).
(9)Uredba (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu (SL L 122, str. 18.).
(10)Direktiva 2013/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o nekim nadležnostima države zastave za usklađivanje s Konvencijom o radu pomoraca i njezinu provedbu (SL L 329, str. 1.), Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, str. 57.).
(11)COM (2018) 10 final.
(12)Direktiva 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (SL L 178, str. 66.).
(13)Direktiva Vijeća 2014/87/Euratom od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/71/Euratom o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 219, 25.7.2014., str. 42. – 52.);
(14)Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, str. 1.).
(15)SL L 84, str. 1.
(16)Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije.
(17)SL C 313, 23.10.1996., str. 1.
(18)SL C 151, 20.5.1997., str. 1.
(19)SL L 173, p. 1.
(20)Provedbena direktiva Komisije (EU) 2015/2392 оd 17. prosinca 2015. o Uredbi (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prijavljivanja stvarnih ili potencijalnih kršenja te Uredbe nadležnim tijelima (SL L 332, str. 126.)
(21)SL L 56, 4.3.1968., str. 1.
(22)CM/Rec (2014)7.
(23)Prethodno navedeno.
(24)Uredba (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu (SL L 122, str. 18.).
(25)Direktiva 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (SL L 178, 28.6.2013., str. 66.).
(26)Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).
(27)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001, str. 1).
(28)Direktiva (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (SL L 297, 4.11.2016., str. 1.).
(29)Dokument 2017/0353 (COD) trenutačno je Prijedlog uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o nadzoru tržišta i usklađivanju u području proizvoda i izmjeni Direktive Vijeća 2004/42/EZ i uredaba (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011, u čijem se Prilogu navodi sveobuhvatan popis zakonodavstva o usklađivanju koji sadržava zahtjeve u vezi s dizajnom i označivanjem proizvoda.

Posljednje ažuriranje: 29. travnja 2019.Pravna napomena