Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/0090(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0029/2019

Podneseni tekstovi :

A8-0029/2019

Rasprave :

PV 16/04/2019 - 22
CRE 16/04/2019 - 23

Glasovanja :

PV 17/04/2019 - 8.7
CRE 17/04/2019 - 8.7
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0399

Usvojeni tekstovi
PDF 320kWORD 88k
Srijeda, 17. travnja 2019. - Strasbourg Privremeno izdanje
Bolje izvršavanje i modernizacija pravila EU-a o zaštiti potrošača ***I
P8_TA-PROV(2019)0399A8-0029/2019
Rezolucija
 Pročišćeni tekst

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača (COM(2018)0185 – C8-0143/2018 – 2018/0090(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)(C8-0143/2018),(A8-0029/2019),

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0185),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazložena mišljenja austrijskog Saveznog vijeća i Švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 20. rujna 2018.(1)

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 29. ožujka 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 66.


Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. travnja 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ ▌, Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila EU-a o zaštiti potrošača(1)
P8_TC1-COD(2018)0090

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Člankom 169. stavkom 1. i člankom 169. stavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da Unija treba doprinositi postizanju visokog stupnja zaštite potrošača primjenom mjera usvojenih na temelju njegova članka 114. Člankom 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima predviđa se da politike Unije moraju osigurati visoku razinu zaštite potrošača.

(2)  Zakonodavstvo koje se odnosi na zaštitu potrošača trebalo bi djelotvorno primjenjivati diljem Unije. Međutim, sveobuhvatnom provjerom prikladnosti direktiva u području potrošačkog i tržišnog prava koju je Komisija izvršila 2016. i 2017. u okviru Programa za prikladnost i učinkovitost propisa (REFIT) zaključeno je da je djelotvornost zakonodavstva Unije u području zaštite potrošača ugrožena zbog nedostatka svijesti među trgovcima i potrošačima pa bi se i već postojeće mogućnosti pravne zaštite mogle češće koristiti.

(3)  Unija je već poduzela niz mjera kako bi postigla veću osviještenost potrošača, trgovaca i pravnih stručnjaka o pravima potrošača te kako bi poboljšala izvršavanje prava potrošača i njihovu pravnu zaštitu. Međutim, nedostaci su u nacionalnim zakonima i dalje prisutni ▌u pogledu uistinu učinkovitih i proporcionalnih sankcija za odvraćanje od povreda unutar Unije i njihovo sankcioniranje, nedovoljnim pojedinačnim pravnim lijekovima za potrošače koji pretrpe štetu zbog povreda nacionalnog zakonodavstva kojim se prenosi Direktiva 2005/29/EZ(4) te nedostacima postupka za dobivanje sudskog naloga prema Direktivi 2009/22/EZ(5). Revizija postupka za dobivanje sudskog naloga trebala bi biti predmet posebnog instrumenta o izmjeni i zamjeni Direktive 2009/22/EZ.

(4)  Direktive 98/6/EZ(6), 2005/29/EZ i 2011/83/EU(7) uključuju zahtjeve prema državama članicama da predvide učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za suzbijanje povreda nacionalnih odredaba kojima se te direktive prenose. Usto, u članku 21. Uredbe (EU) 2017/2394(8) o koordiniranoj zaštiti potrošača (CPC) državama članicama propisuje se obveza da poduzimaju mjere izvršavanja, uključujući izricanje sankcija, na djelotvoran, učinkovit i koordiniran način radi ostvarivanja prestanka ili zabrane raširenih povreda ili raširenih povreda s dimenzijom Unije.

(5)  Postojeća nacionalna pravila o sankcijama znatno se razlikuju diljem Unije. Konkretno, nametanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih novčanih kazna za raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije trgovcima koji ih počine ne osiguravaju sve države članice. Stoga bi postojeća pravila o sankcijama u direktivama 98/6/EZ, 2005/29/EZ i 2011/83/EU trebalo poboljšati, a istodobno uvesti nova prava o sankcijama u Direktivi 93/13/EEZ(9).

(6)   Odabir vrste sankcija i utvrđivanje relevantnih postupaka u nacionalnom zakonodavstvu za izricanje sankcija u slučaju povreda direktiva izmijenjenih ovom Direktivom trebali bi ostati u nadležnosti država članica.

(7)  Kako bi se olakšala dosljednija primjena sankcija, osobito pri povredama unutar Unije, raširenim povredama i raširenim povredama s dimenzijom Unije iz Uredbe (EU) 2017/2394, trebalo bi uvesti neiscrpan i indikativan skup zajedničkih kriterija za primjenu sankcija. Kriteriji bi trebali obuhvatiti, na primjer, prirodu, težinu, opseg i trajanje povrede te pravnu zaštitu koju trgovac pruži potrošačima za nanesenu štetu ▌. Ponavlja li isti počinitelj povrede, to ukazuje na sklonost ka vršenju takvih povreda te stoga ukazuje na težinu postupanja i, prema tome, potrebu da se razina sankcije poveća kako bi se postiglo djelotvorno odvraćanje. ▌Ostvarenu financijsku dobit ili izbjegnute gubitke zbog povrede trebalo bi uzeti u obzir ako ti podaci postoje. Ostali otežavajući ili olakšavajući čimbenici primjenjivi na okolnosti slučaja također se mogu uzeti u obzir.

(8)  Taj neiscrpan i indikativan skup zajedničkih kriterija za primjenu sankcija možda neće biti relevantan pri odlučivanju o sankcijama za svaku povredu, posebice ne za lakše povrede. Države članice trebale bi uzeti u obzir i druga opća pravna načela koja se primjenjuju pri nametanju sankcija, poput načela non bis in idem.

(9)  U skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394 nadležna tijela država članica obuhvaćena koordiniranim djelovanjem dužna su u okviru svojih nadležnosti poduzeti sve potrebne mjere izvršavanja protiv trgovca odgovornog za raširenu povredu ili raširenu povredu s dimenzijom Unije radi ostvarivanja prestanka ili zabrane te povrede. Ona su, ako je to prikladno, trgovcu odgovornom za raširenu povredu ili za raširenu povredu s dimenzijom Unije dužna izreći sankcije kao što su novčane kazne ili periodična kaznena plaćanja. Mjere izvršavanja treba poduzeti na djelotvoran, učinkovit i koordiniran način radi ostvarivanja prestanka ili zabrane raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije. Nadležna tijela obuhvaćena koordiniranim djelovanjem nastoje istodobno poduzimati mjere izvršavanja u državama članicama kojih se tiče ta povreda.

(10)  Kako bi se osiguralo da tijela država članica mogu nametati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za raširene povrede prava o zaštiti potrošača i raširene povrede s dimenzijom Unije koje podliježu koordiniranim mehanizmima istrage i izvršavanja u skladu s Uredbom (EU) 2017/2394, trebalo bi uvesti novčane kazne kao jedan od elemenata sankcija za takve povrede. Kako bi osigurale odvraćajući učinak novčanih kazna, države članice u svojem bi nacionalnom pravu trebale odrediti maksimalnu novčanu kaznu za takve povrede u iznosu od najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca u predmetnoj državi članici odnosno državama članicama. Trgovcem se u nekim slučajevima može smatrati i skupina poduzeća.

(11)  Kako je navedeno u člancima 9. i 10. Uredbe (EU) 2017/2394, pri izricanju sankcija na primjeren se način i po potrebi u obzir uzimaju narav, ozbiljnost i trajanje dotične povrede. Izrečene sankcije moraju biti proporcionalne i u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, među ostalim i s primjenjivim postupovnim jamstvima i načelima Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Osim toga, usvojene sankcije trebale bi odgovarati naravi i ukupnoj stvarnoj ili mogućoj šteti od povrede propisa Unije kojima se štite interesi potrošača. Ovlast izricanja sankcija izvršavaju nadležna tijela izravno, na temelju svoje nadležnosti, ili se ona, prema potrebi, izvršava uz pomoć drugih nadležnih tijela ili drugih javnih tijela, ili davanjem naloga imenovanim tijelima ako je to primjenjivo, ili podnošenjem zahtjeva sudovima nadležnima za donošenje potrebne odluke, među ostalim, prema potrebi, i podnošenjem pravnog sredstva, ako zahtjev za donošenje potrebne odluke nije bio uspješan.

(12)  Ako na temelju primjene mehanizma za koordinaciju prema Uredbi (EU) 2017/2394 nacionalno nadležno tijelo u smislu te uredbe izreče novčanu kaznu trgovcu odgovornom za široku povredu ili široku povredu s dimenzijom Unije, trebalo bi moći izreći novčanu kaznu u iznosu od najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca u svim državama članicama obuhvaćenima koordiniranim aktivnostima izvršavanja.

(13)  Države članice ne bi trebalo sprečavati da u svojem nacionalnom pravu zadrže ili u njega uvedu više maksimalne novčane kazne utemeljene na prometu za široke povrede i široke povrede s dimenzijom Unije prava o zaštiti potrošača, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2017/2394. Države članice trebale bi imati mogućnost te novčane kazne utvrditi s obzirom na ukupni svjetski promet trgovca ili proširiti propise o novčanim kaznama na ostale povrede koje nisu obuhvaćene odredbama ove Direktive koje se odnose na članak 21. Uredbe (EU) 2017/2394. Osim toga, u slučajevima kada ne postoje informacije o godišnjem prometu trgovca, države članice ne bi se smjelo sprečavati u tome da zadrže ili uvedu druge propise o novčanim kaznama. Zahtjev da se iznos novčane kazne postavi na razinu od najmanje 4 % prometa trgovca ne bi se trebao primjenjivati na dodatna pravila država članica o periodičnim kaznenim plaćanjima, poput dnevnih novčanih kazna, za neusklađenost s nekom odlukom, rješenjem, mjerom privremene pravne zaštite, obvezom trgovca ili drugom mjerom čiji je cilj zaustavljanje povrede.

(14)  Pravila o sankcijama trebalo bi utvrditi u Direktivi 93/13/EEZ radi jačanja njihova odvraćajućeg učinka. Države članice imaju pravo donijeti odluku o administrativnom ili pravosudnom postupku za primjenu sankcija zbog povreda Direktive 93/13/EEZ. Naime, upravna tijela ili nacionalni sudovi mogli bi izricati sankcije ako utvrde nepoštene ugovorne odredbe, što znači i na temelju pravnog postupka koji je pokrenulo upravno tijelo. Nacionalni sudovi ili upravna tijela mogli bi izricati sankcije i kada trgovac koristi ugovorne odredbe koje su u nacionalnom pravu izričito definirane kao nepoštene u svim okolnostima i kada trgovac koristi ugovornu odredbu koja je pravomoćnom i obvezujućom odlukom proglašena nepoštenom. Države članice mogle bi odlučiti da i upravna tijela imaju pravo utvrđivati koje su ugovorne odredbe nepoštene. Nacionalni sudovi ili upravna tijela mogli bi, osim toga, izricati sankcije u okviru istih odluka u kojima je utvrđeno da su ugovorne odredbe nepoštene. Isto tako, države članice utvrđuju odgovarajuće mehanizme za koordinaciju djelovanja na nacionalnoj razini u vezi s individualnom pravnom zaštitom i sankcijama.

(15)  Pri raspodjeli prihoda od novčanih kazna ▌države članice trebale bi razmotriti poboljšanje zaštite općih interesa potrošača i drugih zaštićenih javnih interesa. ▌

(16)  Države članice trebale bi osigurati dostupnost pravnih lijekova potrošačima koji su pretrpjeli štetu zbog nepoštenih poslovnih praksa kako bi se uklonile sve njihove posljedice. Jasnim okvirom za pojedinačne pravne lijekove olakšalo bi se privatno izvršavanje. Potrošač bi trebao imati mogućnost naknade štete i, kad je to relevantno, smanjenja cijena ili raskida ugovora na proporcionalan i djelotvoran način. Države članice ne bi smjele biti spriječene da u svojem nacionalnom pravu zadrže ili u njega uvedu druge pravne lijekove, kao što su popravak ili zamjena, za potrošače koji su pretrpjeli štetu zbog nepoštene poslovne prakse kako bi se osiguralo potpuno uklanjanje posljedica takve prakse. Države članice ne bi se smjelo sprječavati u utvrđivanju uvjeta za primjenu i učinaka pravnih lijekova za potrošače. Pri primjeni pravih lijekova u obzir se po potrebi mogu uzeti ozbiljnost i narav nepoštene poslovne prakse, šteta koju je pretrpio potrošač i ostale relevantne okolnosti kao što su nemar trgovca ili njegova povreda ugovora.

(17)  Provjerom prikladnosti direktiva u području potrošačkog i tržišnog prava te usporednom evaluacijom Direktive 2011/83/EU utvrđen je niz područja u kojima bi trebalo modernizirati postojeća pravila o zaštiti potrošača ▌. U kontekstu stalnog razvoja digitalnih alata potrebna je konstanta prilagodba zakonodavstva o zaštiti potrošača.

(18)  Viši rang ili istaknutije mjesto komercijalnih ponuda u rezultatima pretraživanja koje daju pružatelji usluga pretraživanja na internetu znatno utječe na potrošače.

(19)  Poredak se odnosi na relativnu istaknutost ponuda trgovaca ili relevantnost rezultata pretraživanja kako ih je prikazao, organizirao ili dostavio pružatelj usluga pretraživanja na internetu, što podrazumijeva i rezultat upotrebe mehanizama algoritamskog sekvenciranja, ocjene ili recenzija, vizualnih informacija ili drugih alata za utvrđivanje važnosti ili njihovih kombinacija.

(20)  Stoga bi u Prilog I. Direktive 2005/29/EZ trebalo dodati novu točku kako bi se jasno navelo da su zabranjene prakse u kojima trgovac potrošaču daje informacije u vidu rezultata pretraživanja kao odgovor na potrošačev internetski upit, a pritom ne navede da je riječ o plaćenom oglasu ili plaćanju radi višeg položaja proizvoda u okviru rezultata istraživanja. Ako je trgovac izravno ili neizravno platio pružatelju usluge pretraživanja na internetu za viši položaj proizvoda u okviru rezultata pretraživanja, pružatelj usluge pretraživanja na internetu trebao bi o tome jasno, sažeto i jednostavno obavijestiti potrošače. Neizravno plaćanje može biti u vidu trgovčeva prihvaćanja bilo kakvih dodatnih obveza prema pružatelju usluge pretraživanja na internetu, čija je konkretna posljedica više rangiranje među rezultatima pretraživanja. Neizravno plaćanje može se sastojati od povećane provizije po transakciji ili različitih modela kompenzacije koji konkretno dovode do višeg položaja. Plaćanje za opće usluge kao što su naknada za članstvo ili uključivanje proizvoda u ponudu, koje se tiču širokog raspona usluga koje pružatelj usluge pretraživanja na internetu pruža trgovcu, ne bi se smjelo smatrati plaćanjem radi ostvarivanja višeg položaja proizvoda pod uvjetom da ta plaćanja nisu namijenjena ostvarivanju višeg položaja. Uslugu pretraživanja na internetu mogu pružati različite vrste trgovaca na internetu, što obuhvaća i posrednike, kao što su internetska tržišta, tražilice i internetske stranice za usporedbu.

(21)  Zahtjevi transparentnosti u pogledu glavnih parametara kojima se utvrđuje poredak rezultata pretraživanja uređeni su i Uredbom (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća(10)(11) o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja. Zahtjevi transparentnosti iz Uredbe (EU) 2019/...(12)++ obuhvaćaju velik raspon posrednika na internetu, između ostalog internetska tržišta, ali se primjenjuju samo u odnosima među trgovcima i posrednicima na internetu. Slične bi zahtjeve stoga trebalo unijeti u Direktivu 2005/29/EZ kako bi se potrošačima zajamčila odgovarajuća razina transparentnosti, osim u slučaju pružatelja usluga internetskih tražilica, koji su na osnovi Uredbe (EU) 2019/...++ već dužni odrediti glavne parametre koji su pojedinačno ili zajedno najvažniji za određivanje poretka i relativnu važnost glavnih parametara, davanjem jednostavnog i javno dostupnog opisa napisanog na jednostavnom i lako razumljivom jeziku o svojim internetskim tražilicama.

(22)  Trgovci koji potrošačima omogućuju pretraživanje robe i usluga kao što su putovanja, smještaj i slobodne aktivnosti, a koje nude razni trgovci ili potrošači, trebali bi potrošače obavijestiti o zadanim glavnim parametrima kojima se određuje poredak ponuda prikazanih potrošaču kao rezultat internetskog upita i njihovoj relativnoj važnosti u odnosu na ostale parametre. Ta bi informacija trebala biti sažeta, na istaknutom mjestu te lako i izravno dostupna. Parametri kojima se određuje poredak odnose se na opće kriterije, postupke, konkretne signale ugrađene u algoritme ili druge mehanizme za prilagodbu ili degradiranje statusa koji se upotrebljavaju u vezi s određivanjem poretka.

(23)  Obvezom informiranja o glavnim parametrima poretka ne dovodi se u pitanje Direktiva (EU) 2016/943(13). Trgovci ne bi trebali imati obvezu objaviti detaljno funkcioniranje svojih mehanizama određivanja poretka, što podrazumijeva i algoritme. Trgovci bi trebali dati opći opis glavnih parametara za određivanje poretka kojim se objašnjavaju glavni zadani parametri koje trgovac koristi i njihova relativna važnost u odnosu na druge parametre, no on ne mora biti prikazan na prilagođen način za svaki pojedini internetski upit.

(24)  Ako se potrošačima proizvodi nude na internetskim tržištima, u davanje predugovornih informacija propisanih Direktivom 2011/83/EU uključeni su i internetsko tržište i treći dobavljač. Potrošači koji koriste internetsko tržište stoga možda ne razumiju u potpunosti tko su njihovi ugovorni partneri i kako to utječe na njihova prava i obveze.

(25)  Internetska tržišta za potrebe bi se Direktive 2011/83/EU trebala definirati slično kao u Uredbi (EU) br. 524/2013(14) i Direktivi 2016/1148/EU(15). Međutim, definiciju bi trebalo ažurirati i formulirati na tehnološki neutralniji način kako bi se njome obuhvatile nove tehnologije. Stoga je, umjesto na „internetsku stranicu”, prikladno upućivati na softver, što podrazumijeva i internetsku stranicu, dio internetske stranice ili aplikaciju kojima upravlja trgovac ili se njima upravlja u njegovo ime, u skladu s pojmom „internetsko sučelje”, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2017/2394 i Uredbi (EU) 2018/302(16).

(26)  Direktivom 2005/29/EU i Direktivom 2011/83/EU stoga bi trebalo propisati posebne zahtjeve u pogledu transparentnosti za internetska tržišta kako bi potrošači koji koriste internetska tržišta bili informirani o glavnim parametrima na temelju kojih se utvrđuje poredak ponuda i o tome sklapaju li ugovor s trgovcem ili s nekim tko nije trgovac (primjerice s drugim potrošačem) ▌.

(27)  Internetska tržišta trebala bi informirati potrošače o tome je li treća strana koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj trgovac ili ne, na temelju izjave koju ta treća strana daje internetskom tržištu. Kada treća strana koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj navede svoj status netrgovca, internetsko tržište trebalo bi dati kratku izjavu da se prava potrošača koja proizlaze iz zakonodavstva Unije o zaštiti potrošača ne primjenjuju na sklopljeni ugovor. Potrošače bi uz to trebalo informirati o tome kako se obveze u vezi s ugovorom dijele između treće strane koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj i pružatelja usluge internetskog tržišta. Te bi informacije trebale biti navedene na jasan i razumljiv način, a ne samo upućivanjem na njih u standardnim uvjetima ili sličnom ugovornom dokumentu. Zahtjevi u pogledu informiranja za internetska tržišta trebali bi biti razmjerni i doprinositi postizanju ravnoteže između visoke razine zaštite potrošača i konkurentnosti internetskih tržišta. Od internetskih tržišta ne bi se trebalo zahtijevati da navode konkretna prava potrošača pri informiranju potrošača o njihovoj primjenjivosti ili neprimjenjivosti. Time se ne dovode u pitanje zahtjevi u pogledu informiranja potrošača iz Direktive 2011/83/EU, a osobito njezin članak 6. stavak 1. Informacije koje treba navesti u pogledu odgovornosti za osiguranje prava potrošača ovise o ugovornom sporazumu između internetskog tržišta i relevantnih trećih trgovaca. Internetsko tržište može uputiti na trećeg trgovca kao jedinog odgovornog za osiguranje prava potrošača ili opisati svoje posebne odgovornosti u slučajevima u kojima preuzima odgovornost za određene aspekte ugovora, na primjer, isporuku ili ostvarivanje prava odustajanja.

(28)  U skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2000/31/EZ(17) od internetskih tržišta ne bi se trebalo zahtijevati da provjeravaju pravni status trećih dobavljača. Umjesto toga, internetsko tržište od trećih bi dobavljača proizvoda na internetskom tržištu trebalo zahtijevati da navedu svoj status trgovca ili netrgovca za potrebe prava o zaštiti potrošača te da mu dostave te informacije.

(29)  S obzirom na brz tehnološki razvoj internetskih tržišta i potrebu da se zajamči visoka razina zaštite potrošača, države članice trebale bi imati mogućnost donošenja ili zadržavanja specifičnih dodatnih mjera u tu svrhu. Te bi odredbe trebale biti proporcionalne, nediskriminirajuće i njima se ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktiva 2003/31/EZ.

(30)  Definicije digitalnog sadržaja i digitalnih usluga u Direktivi 2011/83/EU trebalo bi uskladiti s onima iz Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća(18)(19). Digitalni sadržaj obuhvaćen Direktivom (EU) 2019/...(20)++ podrazumijeva jednokratni čin isporuke, niz individualnih činova isporuke ili stalnu isporuku tijekom određenog razdoblja. Pojam stalne isporuke ne bi nužno trebao uključivati dugoročnu isporuku. Slučajeve poput internetskog prijenosa videozapisa trebalo bi smatrati stalnom isporukom tijekom određenog razdoblja bez obzira na stvarno trajanje audiovizualne datoteke. Stoga može biti teško razlikovati neke vrste digitalnog sadržaja i digitalnih usluga jer obje mogu uključivati stalnu isporuku trgovca tijekom trajanja ugovora ▌. Primjeri su digitalnih usluga usluge za dijeljenje videozapisa i zvučnih zapisa te drugo udomljavanje datoteka, obrada teksta ili igre koje se nude u okruženju računalstva u oblaku, pohrana podataka u oblaku, elektronička pošta, društveni mediji i aplikacije u oblaku. Stalna uključenost pružatelja usluga opravdava primjenu pravila o pravu odustajanja iz Direktive 2011/83/EU, kojima se potrošaču djelotvorno omogućuje da isproba uslugu i u roku od 14 dana od sklapanja ugovora odluči hoće li je zadržati ili ne. ▌Ugovori o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka odlikuju se jednokratnim činom isporuke potrošaču određenog dijela ili dijelova digitalnog sadržaja, poput konkretnih muzičkih ili videozapisa. Oni podliježu izuzeću od prava odustajanja iz članka 16. točke (m), kojom je propisano da potrošač gubi pravo odustajanja ako je izvršavanje ugovora započelo, poput preuzimanja ili strujanja ▌sadržaja, pod uvjetom da je potrošač dao izričit prethodni pristanak za početak izvršavanja usluga unutar roka za odustajanje i potvrdu da je time izgubio svoje pravo. U slučaju dvojbe je li riječ o ugovoru o usluzi ili ugovoru o digitalnom sadržaju koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka trebalo bi primjenjivati pravila o pravu odustajanja za usluge.

(31)  Digitalni sadržaj i digitalne usluge često se isporučuju na internetu na temelju ugovora prema kojima potrošač trgovcu ne plaća novčani iznos nego mu dostavlja osobne podatke. Direktiva 2011/83/EU već se primjenjuje na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka (tj. isporuci digitalnog sadržaja na internetu), bez obzira na to plaća li potrošač cijenu novcem ili dostavlja osobne podatke. Suprotno tome, Direktiva 2011/83/EU primjenjuje se samo na ugovore o uslugama, uključujući ugovore o digitalnim uslugama, prema kojima potrošač vrši plaćanje ili se na njega obvezuje. Posljedično, ta se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o digitalnim uslugama prema kojima potrošač daje osobne podatke trgovcu bez novčanog plaćanja. S obzirom na sličnosti i međusobnu zamjenjivost plaćenih digitalnih usluga i digitalnih usluga koje se isporučuju u zamjenu za osobne podatke, za njih bi trebala važiti ista pravila u skladu s Direktivom 2011/83/EU.

(32)  Trebalo bi osigurati dosljednost između područja primjene Direktive 2011/83/EU i Direktive (EU) 2019/...(21), koja se primjenjuje na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga prema kojima potrošač trgovcu daje osobne podatke ili se obvezuje da će mu ih dati.

(33)  Područje primjene Direktive 2011/83/EU stoga bi trebalo proširiti na ugovore prema kojima trgovac potrošaču isporučuje digitalnu uslugu ili se obvezuje da će je isporučiti, a potrošač daje osobne podatke ili se obvezuje da će ih dati. Slično ugovorima o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka, Direktiva bi se trebala primjenjivati uvijek kada potrošač trgovcu daje osobne podatke ili se obvezuje da će ih dati, osim ako trgovac osobne podatke dobivene od potrošača obrađuje isključivo za potrebe isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge te ih ne obrađuje ni u koju drugu svrhu. Svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(34)  Kako bi se osigurala potpuna usklađenost s Direktivom (EU) 2019/...(22), ako se digitalni sadržaj i digitalne usluge ne isporučuju u zamjenu za novčano plaćanje, Direktiva 2011/83/EU ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima trgovac prikuplja osobne podatke ▌isključivo u svrhu ispunjavanja zakonskih obveza kojima podliježe. U takve bi se situacije mogli ubrajati slučajevi u kojima je registracija potrošača obvezna prema primjenjivim zakonima za potrebe sigurnosti i identificiranja ▌.

(35)  Direktiva 2011/83/EU ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima trgovac prikuplja samo metapodatke, poput informacija o potrošačevu uređaju ili povijesti pretraživanja ▌, osim ako se ta situacija smatra ugovorom prema nacionalnom pravu. Ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima je potrošač izložen oglasima isključivo radi ostvarivanja pristupa digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi iako nije sklopio ugovor s trgovcem. Međutim, države članice trebale bi i dalje imati slobodu da prošire primjenu pravila iz Direktive 2011/83/EU na takve situacije ili da na drugi način urede takve situacije koje su izuzete iz područja primjene te Direktive.

(36)  Pojam funkcionalnosti trebao bi upućivati na načine na koje se digitalni sadržaj ili digitalna usluga može koristiti. Na primjer, postojanje ili nepostojanje tehničkih ograničenja kao što je zaštita putem upravljanja digitalnim pravima ili regionalnog kodiranja može utjecati na mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da izvrše sve svoje funkcije s obzirom na njihovu svrhu. Pojmom interoperabilnosti opisuje se može li i u kojoj mjeri digitalni sadržaj i digitalna usluga funkcionirati s računalnom opremom ili programskom podrškom različitom od one za koju se digitalni sadržaj ili digitalna usluga istog tipa obično koristi. Dobro funkcioniranje uključivalo bi, na primjer, mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da razmjenjuje informacije s takvom drugom računalnom opremom ili programskom podrškom i da koristi te informacije. Pojam kompatibilnosti definiran je u Direktivi (EU) 2019/...(23).

(37)  Člankom 7. stavkom 3. i člankom 8. stavkom 8. Direktive 2011/83/EU trgovci se obvezuju da za ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija odnosno ugovore na daljinu pribave prethodni izričit pristanak za početak izvršavanja prije isteka roka odustajanja. U članku 14. stavku 4. točki (a) predviđena je ugovorna sankcija ako trgovac ne ispuni tu obvezu. Naime, u tom slučaju potrošač ne mora platiti isporučenu uslugu. Obveza pribavljanja izričitog pristanka potrošača stoga je relevantna samo za usluge, uključujući digitalne usluge, koje se isporučuju u zamjenu za novčano plaćanje. Stoga je nužno izmijeniti članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 8. tako da se obveza trgovaca da pribave prethodni pristanak potrošača primjenjuje samo na ugovore o uslugama prema kojima potrošač ima obvezu novčanog plaćanja.

(38)  Člankom 16. točkom (m) Direktive 2011/83/EU propisuje se izuzeće od prava odustajanja od digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ako je potrošač dao prethodni pristanak za početak izvršavanja prije isteka roka za odustajanje i potvrdio da time gubi pravo odustajanja. U članku 14. stavku 4. točki (b) Direktive 2011/83/EU predviđena je ugovorna sankcija ako trgovac ne ispuni tu obvezu. Naime, u tom slučaju potrošač ne mora platiti korišteni digitalni sadržaj. Obveza pribavljanja izričitog pristanka i potvrde potrošača stoga je relevantna samo za digitalni sadržaj koji se isporučuje u zamjenu za novčano plaćanje. Stoga je nužno izmijeniti članak 16. točku (m) tako da se obveza trgovaca da pribave prethodni pristanak i potvrdu potrošača primjenjuje samo na ugovore o uslugama prema kojima potrošač ima obvezu novčanog plaćanja.

(39)  U članku 7. stavku 4. Direktive 2005/29/EZ utvrđeni su zahtjevi u pogledu informiranja u slučaju „pozivanja na kupnju” proizvoda po određenoj cijeni. Ti se zahtjevi u pogledu informiranja primjenjuju već u fazi oglašavanja, dok su Direktivom 2011/83/EU propisani ti isti, ali i drugi, detaljniji zahtjevi u pogledu informiranja u kasnijoj, predugovornoj fazi (tj. netom prije nego što potrošač sklopi ugovor). Posljedično, od trgovaca se može zahtijevati da iste informacije navedu pri oglašavanju (npr. oglas na internetskoj stranici sredstva priopćavanja) i u predugovornoj fazi (npr. na stranicama svojih internetskih trgovina).

(40)  Zahtjevi u pogledu informiranja prema članku 7. stavku 4. Direktive 2005/29/EZ obuhvaćaju informiranje potrošača o politici postupanja s pritužbama koju trgovac primjenjuje. Rezultati provjere prikladnosti pokazuju da su te informacije najvažnije u predugovornoj fazi, koja je uređena Direktivom 2011/83/EU. Obvezu da se te informacije navedu u pozivanju na kupnju u fazi oglašavanja iz Direktive 2005/29/EZ stoga bi trebalo izbrisati.

(41)  Člankom 6. stavkom 1. točkom (h) Direktive 2011/83/EU propisuje se obveza trgovaca da potrošačima pruže predugovorne informacije o pravu odustajanja, uključujući uzorak obrasca za odustajanje iz Priloga I.B Direktivi. U članku 8. stavku 4. Direktive 2011/83/EU predviđeni su jednostavniji zahtjevi u pogledu predugovornog informiranja ako se ugovor sklapa putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućuje ograničeni prostor ili vrijeme, poput telefonskog poziva, glasovnih asistenata za kupovinu ili tekstualnih poruka. Zahtjevi u pogledu obveznih predugovornih informacija koje treba navesti putem tog konkretnog sredstva daljinske komunikacije obuhvaćaju informacije o pravu odustajanja iz članka 6. stavka 1. točke (h). Prema tome, obuhvaćaju i dostavu uzorka obrasca za odustajanje iz Priloga I.B Direktivi. Međutim, dostava uzorka obrasca za odustajanje nije moguća kad se ugovor sklapa putem sredstva kao što je telefon ili glasovni asistent za kupovinu, a putem drugih sredstava daljinske komunikacije obuhvaćenih člankom 8. stavkom 4. može biti tehnički neizvediva na način koji je pristupačan korisnicima. Stoga je uzorak obrasca za odustajanje prikladno izuzeti iz informacija koje su prema članku 8. stavku 4. Direktive 2011/83/EU trgovci svakako dužni dostaviti putem konkretnog sredstva daljinske komunikacije koje se koristi za sklapanje ugovora.

(42)  Člankom 16. točkom (a) Direktive 2011/83/EU propisuje se izuzeće od prava odustajanja od ugovora za usluge koje su u potpunosti izvršene ako je izvršavanje počelo uz prethodni izričiti pristanak potrošača i uz potvrdu da će svoje pravo na odustajanje izgubiti čim trgovac u potpunosti ispuni ugovor. Suprotno tome, u članku 7. stavku 3. i članku 8. stavku 8. Direktive 2011/83/EU, kojima se utvrđuju obveze trgovca u situacijama u kojima je izvršenje ugovora započelo prije isteka roka za odustajanje, trgovcima se propisuje samo obveza pribavljanja prethodnog izričitog pristanka od potrošača, ali ne i potvrde o gubitku prava odustajanja nakon završetka izvršenja. Kako bi se osigurala dosljednost između prethodno navedenih zakonskih odredaba, nužno je u članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 8. Direktive 2011/83/EU dodati obvezu trgovca da pribavi potvrdu potrošača da će izgubiti pravo odustajanja nakon završetka izvršenja. Osim toga, članak 16. točku (a) trebalo bi uskladiti s izmjenama članka 7. stavka 3. i članka 8. stavka 8. tako da se obveza trgovaca da pribave prethodni pristanak potrošača primjenjuje samo na ugovore o uslugama prema kojima potrošač ima obvezu novčanog plaćanja. Međutim, države članice trebale bi imati mogućnost da ne primjenjuju obvezu pribavljanja potvrde potrošača da će izgubiti pravo odustajanja nakon završetka izvršenja u ugovorima o uslugama ako je potrošač izričito zatražio dolazak trgovca radi popravka. U točki (c) članka 16. Direktive 2011/83/EU navodi se izuzeće od prava odustajanja u slučaju isporuke robe koja je izrađena prema specifikacijama potrošača ili očito prilagođena potrošaču. To izuzeće, na primjer, obuhvaća izradu i montažu namještaja po mjeri u domu potrošača kad se obavlja u okviru jedinstvenog kupoprodajnog ugovora.

(43)  Trebalo bi smatrati da se izuzeće od prava odustajanja iz članka 16. točke (b) Direktive 2011/83/EU primjenjuje i na ugovore za pojedinačne isporuke energije izvan mreže jer njezina cijena ovisi o fluktuacijama na tržištima robe ili energetskim tržištima koje trgovac ne može kontrolirati i do kojih može doći tijekom rokova za odustajanje.

(44)  U članku 14. stavku 4. Direktive 2011/83/EU propisuju se uvjeti pod kojima, u slučaju ostvarivanja prava odustajanja, potrošač ne snosi troškove izvršavanja usluga, pružanja komunalnih usluga i isporuke digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka. Nakon što je ispunjen bilo koji od tih uvjeta, potrošač nije obvezan platiti cijenu usluge, komunalnih usluga ili digitalnog sadržaja primljena prije ostvarivanja prava odustajanja. Kad je riječ o digitalnom sadržaju, jedan je od tih nekumulativnih uvjeta iz članka 14. stavka 4. točke (b) podtočke (iii) nedostavljanje potvrde ugovora, uključujući potvrdu o prethodnom izričitom pristanku potrošača na početak ispunjavanja ugovora prije isteka roka odustajanja i potvrde o posljedičnom gubitku prava odustajanja. Međutim, taj uvjet nije među uvjetima za gubitak prava odustajanja iz članka 16. točke (m), čime se stvara nesigurnost u pogledu mogućnosti potrošača da se pozove na članak 14. stavak 4. točku (b) podtočku (iii) kad su ispunjena ostala dva uvjeta iz članka 14. stavka 4. točke (b) i kad je pravo odustajanja izgubljeno u skladu s člankom 16. točkom (m). Uvjet iz članka 14. stavka 4. točke (b) podtočke (iii) stoga bi trebalo dodati u članak 16. točku (m) kako bi se potrošačima omogućilo ostvarivanje prava odustajanja kad taj uvjet nije ispunjen i, u skladu s time, ostvarivanje prava iz članka 14. stavka 4.

(45)  Trgovci mogu personalizirati cijene svojih ponuda za posebne potrošače ili posebne kategorije potrošača na temelju automatiziranih odluka i izrade profila ponašanja potrošača, čime se trgovcima omogućava procjena kupovne moći potrošača. Potrošače bi stoga trebalo jasno obavijestiti kad im je predložena cijena personalizirana na osnovi automatizirane odluke kako bi pri donošenju svoje odluke mogli uzeti u obzir potencijalne rizike. Stoga bi u Direktivu 2011/83/EU trebalo unijeti posebnu obvezu informiranja kako bi se potrošači obavijestili kad je cijena personalizirana na osnovi automatizirane odluke. Ta se obveza informiranja ne bi trebala primjenjivati na tehnike kao što su „dinamično” određivanje cijena ili određivanje cijena „u stvarnom vremenu”, koje podrazumijeva veoma fleksibilnu i brzu promjenu cijena kao odgovor na potražnju na tržištu, a kada ne podrazumijeva personalizaciju na osnovi automatizirane odluke. Tom se obvezom informiranja ne dovodi u pitanje Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(24), koja između ostalog propisuje pravo pojedinca da se na njega ne odnosi automatizirano pojedinačno donošenje odluka, uključujući izradu profila.

(46)  S obzirom na tehnološki razvoj potrebno je ukloniti upućivanje na broj telefaksa iz popisa sredstava komunikacije u članku 6. stavku 1. točki (c) Direktive 2011/83/EU jer se telefaks rijetko upotrebljava i uvelike je zastario.

(47)  Potrošači se pri donošenju odluka o kupnji sve više oslanjaju na potrošačke recenzije i preporuke. Stoga bi trgovci, kada omogućavaju pristup potrošačkim recenzijama proizvoda, trebali navesti postoje li procesi ili postupci koji jamče da objavljene recenzije daju potrošači koji su proizvod doista kupili ili koristili. Ako takvi procesi ili postupci postoje, trebali bi navesti informacije o tome kako se provode provjere, a potrošačima pružiti jasne informacije o tome kako se recenzije obrađuju, na primjer, da li se sve recenzije, i pozitivne i negativne, objavljuju i jesu li one sponzorirane ili je na njih utjecao ugovorni odnos s trgovcem. Stoga bi nepoštenom poslovnom praksom trebalo smatrati zavaravanje potrošača izjavama da su recenziju proizvoda dali potrošači koji su zaista koristili ili kupili proizvod ako nisu poduzeti razumni i proporcionalni koraci da se zajamči da su te recenzije doista dali ti potrošači. Ti bi koraci mogli uključivati, primjerice, tehnička sredstva za provjeru pouzdanosti osobe koja daje recenziju traženjem informacija kojima bi se provjerili da je potrošač zaista kupio ili koristio proizvod.

(48)  Odredbama o recenzijama i preporukama potrošača ne dovodi se u pitanje uobičajen i zakonit način oglašavanja uz pomoć preuveličanih izjava koje ne treba shvaćati doslovno.

(49)  Trgovcima bi također trebalo biti zabranjeno da, radi reklamiranja svojih proizvoda, objavljuju lažne recenzije i preporuke potrošača, kao što su „sviđa mi se” na društvenim medijima, ili da naručuju od drugih da to rade, ali i da manipuliraju recenzijama i preporukama potrošača, primjerice objavljivanjem samo pozitivnih recenzija, a brisanjem onih negativnih. To se može dogoditi i ekstrapolacijom društvenih preporuka kad se pozitivna interakcija korisnika s nekim internetskim sadržajem povezuje ili prenosi na različit, ali povezan sadržaj stvarajući tako privid da korisnik ima pozitivno mišljenje i o predmetnom sadržaju.

(50)  Trgovcima bi trebala biti zabranjena preprodaja karata potrošačima za kulturne ili sportske događaje ako su te karte kupili upotrebom programa kao što su „botovi”, kojima im se omogućuje kupnja većeg broja karata od tehničkog ograničenja koje je postavio primarni prodavač karata ili zaobilaženje bilo kojeg drugog tehničkog sredstva koje je primarni prodavač uveo radi dostupnosti karata za sve. Ovom konkretnom zabranom ne dovodi se u pitanje nijedna druga mjera koju države članice mogu na nacionalnoj razini donijeti radi zaštite legitimnih interesa potrošača i provođenja kulturne politike i širokog pristupa svih osoba kulturnim i sportskim priredbama, kao što je reguliranje cijena karata u preprodaji.

(51)  Člankom 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jamči se sloboda poduzetništva u skladu s pravom Unije te nacionalnim zakonima i praksama. Međutim, stavljanje robe na tržište diljem država članica uz tvrdnju da je identična, a da se pritom zapravo znatno razlikuje po sastavu ili obilježjima, može zavarati potrošače i navesti ih da donesu odluku o kupovini koju inače ne bi donijeli.

(52)  Takva se praksa stoga može smatrati protivnom Direktivi 2005/29/EZ na temelju ocjene relevantnih elemenata svakog pojedinačnog slučaja. Kako bi se tijelima za zaštitu potrošača i agencijama za sigurnost hrane u državama članicama olakšala primjena postojećeg zakonodavstva, u Obavijesti Komisije od 26.9.2017. „o primjeni zakonodavstva EU-a o hrani i pravima potrošača na pitanja dvojne kvalitete proizvoda – konkretni slučaj prehrambenih proizvoda”(25) dane su smjernice o primjeni postojećih pravila EU-a u slučajevima dvojne kvalitete prehrambenih proizvoda. U tom kontekstu Zajednički istraživački centar Komisije daje zajednički pristup usporednom ispitivanju prehrambenih proizvoda(26).

(53)  Međutim, iskustvo s izvršavanjem pokazalo je da bi zbog nepostojanja izričite odredbe potrošačima, trgovcima i nadležnim nacionalnim tijelima moglo biti nejasno koje bi vrste poslovne prakse mogle biti u suprotnosti s Direktivom 2005/29/EZ. Kako bi se osigurala pravna sigurnost za trgovce i nacionalna tijela za izvršavanje, Direktivu 2005/29/EZ trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se izravno uredilo pitanje stavljanja na tržište robe uz tvrdnju da je identična istoj robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama, a koja se pritom od nje znatno razlikuje po sastavu ili obilježjima. Nadležna tijela takvu bi praksu trebala ocjenjivati i suzbijati na pojedinačnoj osnovi u skladu s odredbama Direktive. Prilikom ocjenjivanja nadležno bi tijelo trebalo uzeti u obzir mogu li potrošači lako primijetiti takvo razlikovanje, pravo trgovca na prilagodbu robe iste robne marke različitim geografskim tržištima zbog legitimnih i objektivnih čimbenika, poput nacionalnog zakonodavstva, dostupnosti ili sezonskog karaktera sirovina ▌ili dobrovoljnih strategija za unaprjeđenje pristupa zdravim i hranjivim namirnicama, kao i pravo trgovca na ponudu robe iste robne marke na različitim geografskim tržištima u pakiranjima različite težine ili zapremine. Nadležna tijela trebala bi izvršiti uvid u dostupnost i prikladnost informacija i na temelju toga ocijeniti mogu li potrošači lako utvrditi takvo razlikovanje. Važno je da su potrošači obaviješteni o razlikovanju robe s obzirom na legitimne i objektivne čimbenike. Trgovci bi trebali imati slobodu davanja takvih informacija na različite načine koji potrošačima omogućavaju pristup potrebnim informacijama. Trgovci bi umjesto davanja informacija na naljepnicama za označivanje proizvoda općenito trebali dati prednost nekom alternativnom načinu. Trebalo bi se pridržavati mjerodavnih sektorskih propisa Unije i propisa o slobodi kretanja robe.

(54)  Iako je prodaja izvan poslovnih prostorija zakonit i dobro uhodan prodajni kanal, poput prodaje u poslovnim prostorijama trgovca i prodaje na daljinu, određenom posebno agresivnom ili zavaravajućom marketinškom ili prodajnom praksom u kontekstu posjeta potrošačevu domu ▌ili ▌izleta iz članka 2. stavka 8. Direktive 2011/83/EU može se na potrošače izvršiti pritisak da kupe robu ili usluge koju u protivnom ne bi kupili i/ili da kupuju po pretjeranim cijenama te takva praksa često podrazumijeva neodgodivo plaćanje. Takva praksa često je usmjerena na starije osobe ili druge ranjive potrošače. Neke države članice takvu praksu smatraju nepoželjnom te smatraju da je nužno ograničiti određene oblike i aspekte prodaje izvan poslovnih prostorija u smislu Direktive 2011/83/EU, poput agresivne ili zavaravajuće marketinške ili prodajne prakse u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili ▌izleta. Ako su takva ograničenja uvedena na temelju koji nije zaštita potrošača, kao što su javni interes ili poštovanje privatnog života potrošača zaštićeno člankom 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ona nisu obuhvaćena Direktivom 2005/29/EZ.

(55)  U skladu s načelom supsidijarnosti i da bi se olakšalo izvršavanje, treba objasniti da se Direktivom 2005/29/EZ ne dovodi u pitanje sloboda država članica da donesu nacionalne odredbe kako bi dodatno zaštitile zakonite interese potrošača od nepoštenih poslovnih praksi u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca njihovu domu radi ponude ili prodaje proizvoda ili izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima ako su te odredbe opravdane zbog zaštite potrošača. Sve takve odredbe trebale bi biti proporcionalne i nediskriminirajuće i ne bi smjele zabranjivati te prodajne kanale. Na primjer, u nacionalnim odredbama koje donose države članice mogao bi se definirati dio dana kada posjeti potrošačevu domu bez njegova izričita zahtjeva nisu dopušteni ili zabraniti navedeni posjeti ako je potrošač jasno dao do znanja da takvi posjeti nisu dopušteni ili propisati postupak plaćanja. Osim toga, tim odredbama mogla bi se utvrditi pravila za još veću zaštitu u područjima usklađenima Direktivom 2011/83/EU. Direktivu 2011/83/EU stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se državama članicama omogućilo donošenje nacionalnih mjera za uvođenje dužeg roka za pravo odustajanja i za odstupanje od konkretnih izuzeća od prava odustajanja. Države članice trebale bi biti dužne obavijestiti Komisiju o svim nacionalnim odredbama donesenima u tom pogledu kako bi Komisija mogla te informacije učiniti dostupnima svim zainteresiranim stranama te pratiti proporcionalnost i zakonitost tih mjera.

(56)  Kad je riječ o agresivnoj ili zavaravajućoj praksi u kontekstu događaja koji se organiziraju izvan prostorija trgovca, Direktivom 2005/29/EZ ne dovode se u pitanje nikakvi uvjeti za poslovni nastan ili sustavi za izdavanje odobrenja koje države članice mogu odrediti trgovcima. Isto tako, Direktivom 2005/29/EZ ne dovodi se u pitanje nacionalno ugovorno pravo, konkretno, pravila o valjanosti, sastavljanju i učinku ugovora. Agresivna ili zavaravajuća praksa u kontekstu događaja koji se organiziraju izvan prostorija trgovca može se zabraniti na temelju ocjenjivanja svakog pojedinačnog slučaja u skladu s člancima od 5. do 9. Direktive 2005/29/EZ. Osim toga, u Prilogu I. Direktive 2005/29/EZ navodi se opća zabrana prakse stvaranja dojma da trgovac ne djeluje u okviru svoje poslovne djelatnosti i prakse stvaranja dojma da potrošač ne smije napustiti poslovni prostor dok ne sklopi ugovor. Komisija bi trebala ocijeniti da li postojeća pravila potrošačima pružaju odgovarajuću zaštitu, a državama članicama alate za djelotvorno suzbijanje tih praksi.

(57)  S obzirom na to ova Direktiva ne bi trebala imati učinka na nacionalno pravo u području ugovornog prava u pogledu pravnih aspekata ugovora koji se ne uređuju ovom Direktivom. To znači da se Direktivom ne bi trebalo dovesti u pitanje nacionalno pravo kojim se regulira, primjerice, sklapanje ili valjanost ugovora u slučajevima kao što su izostanak pristanka ili trgovanje bez odobrenja.

(58)  Kako bi se građanima zajamčio pristup ažuriranim informacijama o pravima potrošača i pravnoj zaštiti u Uniji, internetska ulazna točka koju će osmisliti Komisija mora biti u što većoj mjeri pristupačna korisnicima, prilagođena mobilnim uređajima te svima lako dostupna i jednostavna za korištenje, što podrazumijeva i osobe s invaliditetom (dizajn za sve korisnike).

(59)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(27) države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan dokument ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata prenošenja. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra prosljeđivanje takvih dokumenata opravdanim.

(60)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, a to su bolje izvršavanje i modernizacija propisa o zaštiti potrošača, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni zbog prirode problema koji se javlja diljem Unije mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2005/29/EZ

Direktiva 2005/29/EZ mijenja se kako slijedi:

(1)  Članak 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) „proizvod” znači sva roba ili usluge uključujući nepokretnu imovinu, digitalne usluge i digitalni sadržaj, te prava i obveze;”;

"

(b)  dodaju se sljedeće točke:"

„(m) „poredak” znači relativna istaknutost proizvoda kako ih je trgovac prikazao, organizirao ili dostavio, bez obzira na tehnološka sredstva korištena za taj prikaz, organizaciju ili dostavljanje;

   (n) „internetsko tržište” znači usluga koja potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s drugim trgovcima ili potrošačima upotrebom softvera, uključujući internetske stranice, dio internetskih stranica ili aplikaciju kojima upravlja trgovac ili kojima se upravlja u njegovo ime.”;

"

(2)  U članku 3. stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim: ▌"

„5. Ovom se Direktivom ne sprečavaju države članice da donose odredbe za zaštitu zakonitih interesa potrošača u pogledu agresivne ili zavaravajuće marketinške ili prodajne prakse u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili ▌izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima. ▌Takve odredbe moraju biti proporcionalne, nediskriminirajuće i opravdane zaštitom potrošača.

6.   Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svim nacionalnim odredbama koje se primjenjuju na temelju stavka 5. te o svim naknadnim promjenama. Komisija te informacije stavlja na raspolaganje potrošačima i trgovcima na posebnoj internetskoj stranici.”;

"

(3)  U članku 6. stavku 2. dodaje se sljedeća točka:"

„(c) svako stavljanje na tržište robe, u jednoj državi članici, uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u ▌drugim državama članicama, a koja se pritom od nje znatno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim čimbenicima.”;

"

(4)   ▌Članak 7. ▌mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 4. mijenja se kako slijedi:

(i)  točka (d) zamjenjuje se sljedećim:"

„(d) način plaćanja, dostave i rada proizvoda, ako odstupaju od zahtjeva u pogledu profesionalne pažnje;”;

"

(ii)  dodaje se sljedeća točka:"

„(f) za proizvode koji se nude na internetskim tržištima, bez obzira je li treća strana koja nudi proizvode trgovac ili ne, a na temelju izjave koju ta treća strana daje internetskom tržištu.”;

"

(b)  umeće se sljedeći stavak:"

„4.a Ako se potrošačima daje mogućnost pretraživanja proizvoda koje nude razni trgovci ili potrošači na temelju upita ključnom riječi, izrazom ili drugim unosom, neovisno o tome gdje će se transakcije na kraju eventualno provesti, opće informacije navedene u posebnom dijelu internetskog sučelja – koje je izravno i lako dostupno sa stranice na kojoj su prikazani rezultati upita o glavnim parametrima kojima se određuje poredak proizvoda prikazanih potrošaču kao rezultat internetskog upita i relativne važnosti tih parametara u odnosu na druge parametre – smatraju se materijalno značajnima. Ovaj se stavak ne primjenjuje na pružatelje usluga internetskih tražilica kako su definirane u Uredbi (EU) 2019/...*(28).

__________________

* Uredba (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ...(SL ...).”;

"

(c)  dodaje se sljedeći stavak:"

„6. Ako trgovac omogućava pristup potrošačkim recenzijama proizvoda, informacije o tome brine li se trgovac, i na koji način, za to da objavljene recenzije daju potrošači koji su proizvod doista kupili ili koristili smatraju se materijalno značajnima.”;

"

(5)  Umeće se sljedeći članak ▌:"

„Članak 11.a

Pravna zaštita

1.  ▌Potrošači koji su pretrpjeli štetu zbog nepoštene poslovne prakse imaju pristup proporcionalnoj i djelotvornoj pravnoj zaštiti, što obuhvaća i naknadu štete koju je potrošač pretrpio, a kad je to primjereno i smanjenje cijene i raskid ugovora. Države članice mogu utvrditi uvjete za primjenu pravne zaštite i njezine učinke. Države članice mogu, kad je to primjereno, uzeti u obzir težinu i prirodu nepoštene poslovne prakse, štetu koju je potrošač pretrpio i druge relevantne okolnosti.

2.  Tom se pravnom zaštitom ne dovodi u pitanje primjena ostalih vidova pravne zaštite dostupnih potrošačima na osnovi prava Unije ili nacionalnog prava.”;

"

(6)  Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 13.

Sankcije

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.  Države članice osiguravaju da ▌se, kad je to primjereno, pri izricanju sankcije u obzir uzimaju sljedeći neiscrpni i indikativni kriteriji:

   (a) priroda, težina, opseg i trajanje ▌povrede;

   (b) svaka aktivnost koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili otklonio štetu koju su potrošači pretrpjeli;

   (c) sve prethodne povrede koje je trgovac počinio;
   (d) financijska dobit koju je trgovac ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede, ako su relevantni podaci dostupni;
   (e) sankcije izrečene trgovcu za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima, ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394;
   (f) sve ostale otežavajuće ili olakšavajuće čimbenike primjenjive na okolnosti slučaja.

3.  Države članice osiguravaju da sankcije, kada se izriču u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394, uključuju mogućnost izricanja novčanih kazna u administrativnim postupcima ili pokretanja sudskih postupaka za izricanje novčanih kazna, ili oboje, u maksimalnom iznosu od 4 % godišnjeg prometa trgovca u državi članici ili predmetnim državama članicama. Ne dovodeći u pitanje tu Uredbu, države članice zbog nacionalnih ustavnih ograničenja mogu izricanje novčanih kazna ograničiti na:

   (a) povredu članaka 6., 7., 8. i 9. te Priloga I.; i
   (b) trgovčevu trajnu primjenu poslovne prakse koju su nadležno nacionalno tijelo ili sud proglasili nepoštenom, ako povreda nije obuhvaćena točkom (a).

4.  Za slučajeve u kojima se novčana kazna izriče u skladu sa stavkom 3., ali podaci o godišnjem prometu trgovca nisu dostupni, države članice uvode mogućnost izricanja novčanih kazna u maksimalnom iznosu od 2 milijuna EUR.

5.  Države članice o pravilima o sankcijama Komisiju obavješćuju do ... [datum prijenosa ove Direktive o izmjeni] te je bez odlaganja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.”;

"

(7)  ▌Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)  umeće se sljedeća točka:"

„11.a Davanje rezultata pretraživanja kao odgovor na internetski upit potrošača bez jasnog navođenja plaćenih oglasa ili plaćanja radi višeg položaja u poretku proizvoda u rezultatima pretraživanja.”;

"

(b)  umeću se sljedeće točke:"

„23.a Preprodaja potrošačima karata za događaje ako ih je trgovac nabavio upotrebom automatiziranih sredstava za zaobilaženje bilo kojeg tehničkog ograničenja o broju karata koje osoba može kupiti ili bilo koji drugi propis mjerodavan za kupovinu karata.

23.b Navođenje da je recenziju proizvoda dao potrošač koji je zaista koristio ili kupio proizvod bez poduzimanja razumnih i razmjernih mjera da se provjeri da su te recenzije zaista dali ti potrošači.

23.c Podnošenje lažne potrošačke recenzije ili preporuke, ili naručivanje od druge pravne ili fizičke osobe da ih podnese, ili pogrešno tumačenje potrošačkih recenzija ili preporuka na društvenim mrežama kako bi se promicali vlastiti proizvodi.”

"

Članak 2.

Izmjene Direktive 2011/83/EU

Direktiva 2011/83/EU mijenja se kako slijedi:

(1)  Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„(3) „roba” znači roba kako je definirana u članku 2. točki 5. Direktive (EU) 2019/ ... Europskog parlamenta i Vijeća*(29);

__________________

* Direktiva (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... (SL …).”;

"

(b)  umeće se sljedeća točka ▌:"

„(4.a) „osobni podaci” znači osobni podaci kako su definirani u članku 4. točki 1. Uredbe (EU) 2016/679;”;

"

(c)   točke 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:"

(5) „kupoprodajni ugovor” znači svaki ugovor prema kojem trgovac vlasništvo nad robom prenosi ili se obvezuje prenijeti na potrošača, uključujući i svaki ugovor čiji su predmet roba i usluge;

   (6) „ugovor o usluzi” znači svaki ugovor osim kupoprodajnog ugovora prema kojem trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti uslugu potrošaču, uključujući digitalnu uslugu ▌;”;

"

(d)  točka 11. zamjenjuje se sljedećim:"

„(11) „digitalni sadržaj” znači digitalni sadržaj kako je definiran u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća*(30);”;

__________________

* Direktiva (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... (SL …).”;

"

(e)  dodaju se sljedeće točke:"

„▌ (16) „digitalna usluga” znači digitalna usluga kako je definirana u članku 2. točki 2. Direktive 2019/...(31)++;

   (17) „internetsko tržište” znači ▌usluga koja potrošačima omogućuje da na daljinu sklapaju ugovore s drugim trgovcima ili potrošačima upotrebom softvera, uključujući internetske stranice, dio internetskih stranica ili aplikaciju kojima upravlja trgovac ili kojima se upravlja u njegovo ime;
   (18) „pružatelj usluge internetskog tržišta” znači svaki pružatelj usluga koji potrošačima pruža uslugu internetskog tržišta;

   (19) „kompatibilnost” znači kompatibilnost kako je definirana u članku 2. točki 10. Direktive 2019/...(32);
   (20) „funkcionalnost” znači funkcionalnost kako je definirana u članku 2. točki 11. Direktive 2019/...+;
   (21) „interoperabilnost” znači interoperabilnost kako je definirana u članku 2. točki 12. Direktive 2019/...+.”;

"

(2)  Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Ova se Direktiva primjenjuje, pod uvjetima i u mjeri određenoj u njezinim odredbama, na svaki ugovor sklopljen između trgovca i potrošača, ako potrošač plaća ili se obvezuje platiti njegovu cijenu. Primjenjuje se i na ugovore za isporuku vode, plina, električne energije ili područnoga grijanja, uključujući i kad ih isporučuju javni davatelji usluga, u mjeri u kojoj se ta dobra isporučuju na ugovornoj osnovi.”;

"

(b)  umeće se sljedeći stavak:"

„1.a Ova se Direktiva primjenjuje i na ugovore kojima trgovac potrošaču isporučuje ili se obvezuje da će isporučiti digitalni sadržaj koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ili digitalnu uslugu, a potrošač daje ili se obvezuje dati osobne podatke trgovcu, osim u slučajevima u kojima trgovac osobne podatke dobivene od potrošača obrađuje isključivo radi isporuke digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ili digitalne usluge u skladu s ovom Direktivom ili u svrhu ispunjavanja zakonskih obveza kojima trgovac podliježe te ih ne obrađuje ni u koju drugu svrhu.”;

"

(c)  stavak 3. mijenja se kako slijedi:

(i)  točka (k) zamjenjuje se sljedećim:"

„(k) za usluge prijevoza putnika, s izuzetkom članka 8. stavka 2. i članaka 19., 21 i 22.;”;

"

(ii)  dodaje se sljedeća točka:"

„(n) na svu robu koja se prodaje putem prisilnog izvršenja sudskog naloga ili na drugi način prema zakonskom ovlaštenju.”;

"

(3)  u članku 5. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (e) zamjenjuje se sljedećim:"

„(e) povrh podsjećanja na postojanje zakonskog jamstva o sukladnosti robe, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, postojanje i uvjeti postprodajnih usluga i komercijalnih jamstava, kad je to primjenjivo;”;

"

(b)  točke (g) i (h) zamjenjuju se sljedećim:"

„(g) kada je to primjenjivo, funkcionalnost robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, uključujući primjenjive mjere tehničke zaštite;

   (h) kada je to primjenjivo, relevantnu kompatibilnost i interoperabilnost robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga ▌s kojom je trgovac upoznat ili se opravdano može očekivati da je trebao biti upoznat.”;

"

(4)  ▌Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) geografsku adresu na kojoj trgovac ima poslovni nastan te broj telefona i adresu e-pošte trgovca. Osim toga, ako trgovac dostavi drugo sredstvo internetske komunikacije koje jamči da potrošač može pohraniti prepisku s trgovcem na trajnom nosaču podataka, što podrazumijeva i datum i vrijeme prepiske, informacije sadrže i podatke o tim sredstvima. Sva navedena komunikacijska sredstva kojima raspolaže trgovac omogućuju potrošaču da brzo stupi u kontakt s trgovcem i da s njim učinkovito komunicira. Kada je to primjenjivo, trgovac usto navodi geografsku adresu i identitet trgovca za čiji račun djeluje.”;

"

ii.  umeće se sljedeća točka:"

„(ea) kada je to primjenjivo, informacije da je cijena personalizirana na osnovi automatizirane odluke;”;

"

iii.  točka (l) zamjenjuje se sljedećim:"

„(l) podsjećanje da postoji zakonito jamstvo o sukladnosti robe, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga;”;

"

iv.  točke (r) i (s) zamjenjuju se sljedećim:"

(r) kada je to primjenjivo, funkcionalnost robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, uključujući primjenjive mjere tehničke zaštite;

   (s) kada je to primjenjivo, relevantnu kompatibilnost i interoperabilnost robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga ▌s kojom je trgovac upoznat ili se opravdano može očekivati da je trebao biti upoznat.”;

"

(b)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Informacije iz točaka (h), (i) i (j) stavka 1. mogu se pružiti tako da se ispuni uzorak obrasca o odustajanju prema uputama iz Priloga I.A. Smatra se da je trgovac ispunio obveze informiranja utvrđene u točkama (h), (i) i (j) stavka 1. ako je obrazac točno popunio i dostavio potrošaču. Upućivanje na rok za odustajanje od 14 dana u uzorku obrasca o odustajanju iz Priloga I.A zamjenjuje se upućivanjem na rok za odustajanje od 30 dana u slučajevima kad države članice donesu propise u skladu s člankom 9. stavkom 1.a.”;

"

(5)  umeće se sljedeći članak ▌:"

„Članak 6.a

Dodatne specifične obveze informiranja za ugovore sklopljene na internetskim tržištima

1.  Prije nego što se potrošač obveže ugovorom na daljinu ili bilo kojom odgovarajućom ponudom na internetskom tržištu, pružatelj usluge internetskog tržišta, ne dovodeći pritom u pitanje odredbe Direktive 2005/29/EZ, pruža i sljedeće informacije na jasan i razumljiv način i na način primjeren sredstvima komunikacije na daljinu:

   (a) opće informacije dostupne u posebnom dijelu internetskog sučelja izravno i lako dostupnog sa stranice na kojoj su prikazane ponude o glavnim parametrima na temelju kojih se utvrđuje poredak, kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (m) Direktive 2005/29/EZ, ponuda koje se potrošaču prikazuju u obliku rezultata pretraživanja na njegov upit i relativnu važnost tih parametara u odnosu na druge parametre;
   (b) je li treća strana koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj trgovac ili ne, a na temelju izjave koju ta treća strana daje internetskom tržištu;
   (c) kada treća strana koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj nije trgovac, da se prava potrošača koja proizlaze iz zakonodavstva Unije o zaštiti potrošača ne primjenjuju na ▌ugovor; ▌
   (d) kada je to primjenjivo, kako se obveze u vezi s ugovorom dijele između treće strane koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj i pružatelja usluge internetskog tržišta. Tom se informacijom ne dovodi u pitanje odgovornost koju internetsko tržište ili trgovac mogu imati u vezi s ugovorima u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom.

2.  Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/31/EZ, ovaj članak ne sprečava države članice da za internetska tržišta utvrde dodatne obveze informiranja. Te odredbe moraju biti proporcionalne, nediskriminirajuće i opravdane zaštitom potrošača.”;

"

(6)  U članku 7. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Kada potrošač želi da izvršenje usluga ili isporuka vode, plina ili električne energije koji se ne nude na prodaju u ograničenom obujmu ili određenoj kvaliteti, ili područnoga grijanja započne prije isteka roka za odustajanje predviđenog u članku 9. stavku 2., a potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja, trgovac od proizvođača zahtijeva da takav izričit zahtjev podnese na trajnom nosaču podataka. Trgovac je od potrošača također dužan zatražiti potvrdu da nakon što trgovac u potpunosti ispuni ugovor potrošač više nema pravo odustajanja.”;

"

(7)  Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Ako se ugovor sklapa putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućuje ograničeni prostor ili vrijeme, na tom sredstvu ili uz pomoć njega prije sklapanja takvog ugovora trgovac osigurava barem predugovorne informacije o glavnim karakteristikama robe ili usluga, identitetu trgovca, ukupnoj cijeni, pravu odustajanja, trajanju ugovora i, ako se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, uvjete raskida ugovora iz točaka, redom, (a), (b), (e), (h) i (o) članka 6. stavka 1., osim uzorka obrasca za odustajanje iz Priloga I.B navedenog u točki (h). Ostale informacije iz članka 6. stavka 1., uključujući obrazac za odustajanje, trgovac pruža potrošaču na primjeren način u skladu sa stavkom 1. ovog članka.”;

"

(b)  stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„8. Kada potrošač želi da izvršenje usluga ili isporuka vode, plina ili električne energije koji se ne nude za prodaju u ograničenom obujmu ili određenoj kvaliteti, ili područnoga grijanja započne prije isteka roka za odustajanje predviđenog u članku 9. stavku 2., a potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja, trgovac zahtijeva da proizvođač podnese izričit zahtjev. Trgovac je od potrošača također dužan zatražiti potvrdu da nakon što trgovac u potpunosti ispuni ugovor potrošač više nema pravo odustajanja.”;

"

(8)  Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)  umeće se sljedeći stavak:"

„1.a Države članice mogu donijeti propise kojima se rok za odustajanje od 14 dana iz stavka 1. produžava na 30 dana za ugovore sklopljene u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima, a za potrebe zaštite legitimnih interesa potrošača s obzirom na agresivnu ili zavaravajuću marketinšku ili prodajnu praksu. Ti propisi moraju biti proporcionalni, nediskriminirajući i opravdani zaštitom potrošača.”;

"

(b)  u stavku 2. uvodni stavak zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ne dovodeći u pitanje članak 10., rok za odustajanje iz stavka 1. ovog članka istječe nakon 14 dana, odnosno 30 dana ako su države članice donijele propise u skladu sa stavkom 1.a ovog članka, od:”;

"

(9)  U članku 10. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ako je trgovac potrošaču pružio informacije predviđene u stavku 1. ovog članka u roku od 12 mjeseci od dana na koji se upućuje u članku 9. stavku 2., rok za odustajanje istječe nakon 14 dana, odnosno 30 dana ako su države članice donijele propise u skladu s člankom 9. stavkom 1.a, od dana na koji potrošač primi tu informaciju.”;

"

(10)  U članku 13. dodaju se sljedeći stavci:"

„4. Kad je riječ o osobnim podacima potrošača, trgovac ispunjava obveze koje se primjenjuju u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

5.  Trgovac se suzdržava od upotrebe svakog sadržaja osim osobnih podataka koji je potrošač dao ili stvorio pri upotrebi digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koju pruža trgovac, osim u sljedećim slučajevima:

   (a) sadržaj nema nikakvu svrhu izvan konteksta digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koju pruža trgovac;
   (b) sadržaj se odnosi samo na aktivnost potrošača prilikom upotrebe digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koju pruža trgovac;
   (c) trgovac je sadržaj konsolidirao s drugim podacima i sadržaj se ne može raščlaniti ili se to može učiniti samo uz neproporcionalno velik napor; ili
   (d) sadržaj je generiran zajedno s drugim potrošačima i drugi potrošači nastavljaju upotrebljavati sadržaj.

6.  Osim u situacijama iz točaka (a), (b) ili (c) stavka 5., trgovac na zahtjev potrošača istome daje na raspolaganje cjelokupni sadržaj koji nisu osobni podaci, a koji je potrošač dao ili stvorio tijekom upotrebe digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koju pruža trgovac.

7.  Potrošač ima pravo preuzeti takav digitalni sadržaj besplatno, u razumnom roku i strojno čitljivom formatu koji se uobičajeno upotrebljava, a da ga trgovac u tome ne ometa.

8.  U slučaju odustajanja od ugovora trgovac može spriječiti potrošačevu daljnju upotrebu digitalnog sadržaja ili digitalne usluge, primjerice tako da potrošaču onemogući daljnji pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili mu ugasi korisnički račun, čime se ne dovodi u pitanje stavak 6.”;

"

(11)  Članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)  umeće se sljedeći stavak:"

„2.a U slučaju odustajanja od ugovora, potrošač se suzdržava od upotrebe digitalnog sadržaja ili digitalne usluge te od njihova ustupanja trećim stranama.”;

"

(b)  u stavku 4. točka (b) podtočka (i) zamjenjuje se sljedećim:"

„i. potrošač nije dao svoj prethodni izričiti pristanak na početak izvršavanja prije isteka kraja 14-dnevnog odnosno 30-dnevnog roka iz članka 9.;”;

"

(12)  Članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) ugovora za usluge nakon što je usluga u potpunosti izvršena i, ako potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja, ako je izvršavanje počelo uz izričiti prethodni pristanak potrošača i uz potvrdu da će svoje pravo na odustajanje izgubiti čim trgovac ugovor u potpunosti ispuni;”;

"

(b)  točka (m) zamjenjuje se sljedećim:"

„(m) ugovora o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ako je izvršavanje započelo i, ako potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja, uz:

   i. prethodni izričiti pristanak potrošača za početak izvršavanja ugovora prije isteka roka odustajanja;
   ii. potvrdu potrošača da time gubi pravo odustajanja; i
   iii. potvrdu trgovca u skladu s člankom 7. stavkom 2. ili člankom 8. stavkom 7.”;

"

(c)  dodaju se sljedeći stavci:"

Države članice mogu odstupiti od izuzeća od prava odustajanja iz točaka (a), (b), (c) i (e) stavka 1. za ugovore sklopljene u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima, a za potrebe zaštite legitimnih interesa potrošača od agresivne ili zavaravajuće marketinške ili prodajne prakse. Te odredbe moraju biti proporcionalne, nediskriminirajuće i opravdane zaštitom potrošača.

Države članice mogu utvrditi da potrošač gubi pravo odustajanja u slučaju ugovora o usluzi ako je usluga u potpunosti izvršena i ako je potrošač izričito zatražio dolazak trgovca radi popravka, ako je izvršavanje započelo uz prethodni izričiti pristanak potrošača te ako potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja.”;

"

(13)  Članak 24. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 24.

Sankcije

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.  Države članice osiguravaju da ▌se, kad je to primjereno, pri izricanju sankcije u obzir uzimaju sljedeći neiscrpni i indikativni kriteriji:

   (a) priroda, težina, opseg i trajanje ▌povrede;

   (b) svaka aktivnost koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili otklonio štetu koju su potrošači pretrpjeli;

   (c) sve prethodne povrede koje je trgovac počinio;
   (d) financijska dobit koju je trgovac ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede ako su relevantni podaci dostupni;
   (e) sankcije izrečene trgovcu za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394;
   (f) sve ostale otežavajuće ili olakšavajuće čimbenike primjenjive na okolnosti slučaja.

3.  Države članice osiguravaju da sankcije, kada se izriču u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394, uključuju mogućnost izricanja novčanih kazna putem administrativnih postupaka ili pokretanja sudskih postupaka za izricanje novčanih kazna, ili oboje, u maksimalnom iznosu od 4 % godišnjeg prometa trgovca u državi članici ili predmetnim državama članicama.

4.  Za slučajeve u kojima se novčana kazna izriče u skladu sa stavkom 3., ali podaci o godišnjem prometu trgovca nisu dostupni, države članice uvode mogućnost izricanja novčanih kazna u maksimalnom iznosu od 2 milijuna EUR.

5.  Države članice o pravilima o sankcijama Komisiju obavješćuju do ... [datum prijenosa ove Direktive o izmjeni] te je bez odlaganja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.”;

"

(14)  U članku 29. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Kad država članica koristi neku od regulatornih mogućnosti iz članka 3. stavka 4., članka 6. stavka 7., članka 6. stavka 8., članka 7. stavka 4., članka 8. stavka 6., članka 9. stavka 1.a te članka 9. stavka 3. i drugog podstavka članka 16., ona o tome obavješćuje Komisiju do ... [datum prijenosa iz članka 5. ove Direktive o izmjeni], kao i o svim naknadnim promjenama.”;

"

(15)  Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka A. mijenja se kako slijedi:

i.   ▌treći odlomak pod podnaslovom „Pravo odustajanja” zamjenjuje se sljedećim:"

„Da biste mogli ostvariti pravo odustajanja, o svojoj odluci da odustanete od ugovora morate nas obavijestiti [2] nedvosmislenom izjavom (npr. pismom poslanim poštom ili e‑poštom). Možete koristiti priloženi uzorak obrasca za odustajanje, ali to nije obvezno. [3]”;

"

ii.   točka 2. pod podnaslovom „Upute za popunjavanje” zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Umetnite svoje ime, geografsku adresu i svoj broj telefona i adresu e‑pošte.”;

"

(b)  U točki B. prva alineja zamjenjuje se sljedećim:"

Prima [ovdje trgovac umeće svoje ime i geografsku adresu te ▌adresu e‑pošte]:

"

Članak 3.

Izmjene Direktive 93/13/EZ

Direktiva 93/13/EEZ mijenja se kako slijedi:

Umeće se sljedeći članak ▌:"

„Članak 8.b

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.  Države članice mogu te sankcije ograničiti na situacije u kojima su ugovorne odredbe nacionalnim pravom izričito definirane kao nepoštene u svim okolnostima ili u kojima prodavatelj ili pružatelj i dalje primjenjuje ugovorne odredbe za koje je pravomoćnom odlukom donesenom u skladu s člankom 7. stavkom 2. utvrđeno da su nepoštene.

3.  Države članice osiguravaju da ▌se, kad je to primjereno, pri izricanju sankcije u obzir uzimaju sljedeći neiscrpni i indikativni kriteriji:

   (a) priroda, težina, opseg i trajanje ▌povrede;

   (b) svaka aktivnost koju je prodavatelj ili pružatelj poduzeo kako bi ublažio ili otklonio štetu koju su potrošači pretrpjeli;

   (c) sve prethodne povrede koje je prodavatelj ili pružatelj počinio;
   (d) financijska dobit koju je prodavatelj ili pružatelj ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede, ako su relevantni podaci dostupni;
   (e) sankcije izrečene prodavatelju ili pružatelju za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394;
   (f) sve ostale otežavajuće ili olakšavajuće čimbenike primjenjive na okolnosti slučaja.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2., države članice osiguravaju da sankcije, kada se izriču u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394, uključuju mogućnost izricanja novčanih kazna putem administrativnih postupaka ili pokretanja sudskih postupaka za izricanje novčanih kazna, ili oboje, u maksimalnom iznosu od 4 % godišnjeg prometa prodavatelja ili pružatelja u državi članici ili predmetnim državama članicama.

5.  Za slučajeve u kojima se novčana kazna izriče u skladu sa stavkom 4., ali podaci o godišnjem prometu prodavatelja ili pružatelja nisu dostupni, države članice uvode mogućnost izricanja novčanih kazna u maksimalnom iznosu od 2 milijuna EUR.

6.  Države članice o pravilima o sankcijama Komisiju obavješćuju do ... [datum prijenosa ove Direktive o izmjeni] te je bez odlaganja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.”

"

Članak 4.

Izmjene Direktive 98/6/EZ

Direktiva 98/6/EZ mijenja se kako slijedi:

(a)  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 6.a

1.  U svakoj najavi smanjenja cijene navodi se prethodna cijena koju je trgovac primjenjivao tijekom određenog roka prije primjene smanjenja cijena.

2.  Prethodna cijena znači najniža cijena koju je trgovac primjenjivao u razdoblju koje ne smije biti kraće od mjesec dana prije primjene smanjenja cijene.

3.  Države članice mogu usvojiti različite propise za lako pokvarljivu robu ili robu s kratkim rokom trajanja.

4.  Ako je proizvod na tržištu kraće od 30 dana, države članice mogu odrediti kraće razdoblje od onoga navedenog u stavku 2.

5.  Kad se smanjenje cijena postepeno povećava, države članice mogu odrediti da prethodna cijena predstavlja cijenu bez smanjenja prije prve primjene smanjenja cijena.”;

"

(b)   Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 8.

1.  Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.  Države članice osiguravaju da ▌se, kad je to primjereno, pri izricanju sankcije u obzir uzimaju sljedeći neiscrpni i indikativni kriteriji:

   (a) priroda, težina, opseg i trajanje ▌povrede;

   (b) svaka aktivnost koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili otklonio štetu koju su potrošači pretrpjeli;

   (c) sve prethodne povrede koje je trgovac počinio;
   (d) financijska dobit koju je trgovac ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede ako su relevantni podaci dostupni;
   (e) sankcije izrečene trgovcu za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima, ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394;
   (f) sve ostale otežavajuće ili olakšavajuće čimbenike primjenjive na okolnosti slučaja.

3.  Države članice o pravilima o sankcijama Komisiju obavješćuju do ... [datum prijenosa ove Direktive o izmjeni] te je bez odlaganja obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi.”

"

Članak 5.

Informacije o pravima potrošača

Komisija osigurava da građani koji traže informacije o svojim pravima potrošača ili izvansudskom rješavanju sporova na raspolaganju imaju internetsku ulaznu točku preko jedinstvenog digitalnog pristupnika uspostavljenog Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog Parlamenta i Vijeća(33), čime im se omogućuje:

(a)  pristup ažuriranim informacijama o pravima potrošača Unije na jasan, razumljiv i lako dostupan način; i

(b)  podnošenje pritužbe putem platforme za online rješavanje sporova uspostavljene Uredbom (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta o Vijeća(34) i nadležnom europskom potrošačkom centru, ovisno o uključenim strankama.

Članak 6.

Izvješćivanje od strane Komisije i preispitivanje

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Direktive najkasnije do [dvije godine nakon početka njezine primjene]. To izvješće sadržava ocjenu odredaba ove Direktive u pogledu:

(a)  događaja organiziranih izvan poslovnih prostorija trgovca; i

(b)  slučajeva robe koja se na tržište stavlja uz tvrdnju da je identična, ali ima znatno različit sastav ili obilježja, kao i pitanja bi li ti slučajevi trebali podlijegati strožim uvjetima, što podrazumijeva i zabranu u Prilogu I. Direktive 2005/29/EZ, te pitanja jesu li potrebne detaljnije odredbe o informacijama o razlikovanju robe.

Uz to izvješće po potrebi se prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 7.

Prenošenje

1.  Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do ... [24 mjeseca nakon donošenja]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

One počinju primjenjivati te odredbe ... [šest mjeseci nakon isteka roka za prenošenje].

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja utvrđuju države članice.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 8.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 9.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1)* TEKST JOŠ NIJE PROŠAO PRAVNO-JEZIČNU DORADU.
(2)SL C 440, 6.12.2018., str. 66.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 17. travnja 2019.
(4)Direktiva 2005/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).
(5)Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (SL L 110, 1.5.2009., str. 30.).
(6)Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).
(7)Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).
(8)Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (OJ L 345, 27.12.2017, str. 1.).
(9)Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).
(10) Uredba (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... (SL ...).
(11)+ SL: U tekst umetnuti serijski broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS br./GG (2018/0112(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum, naslov i upućivanje na SL za tu Direktivu.
(12)++ SL: U tekst umetnuti serijski broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS br./GG (2018/0112(COD)).
(13) Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).
(14)Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Uredba o online rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.).
(15)Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.).
(16)Uredba (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata te o izmjeni uredbi (EZ) br. 2006/2004 i (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 60 I, 2.3.2018., str. 1).
(17)Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).
(18) Direktiva (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... (SL ...).
(19)+ SL: U tekst umetnuti serijski broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 26/19 (2015/0287(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum, naslov i upućivanje na SL za tu Direktivu.
(20)++ SL: U tekst umetnuti serijski broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 26/19 (2015/0287(COD)).
(21)+ SL: U tekst umetnuti serijski broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 26/19 (2015/0287(COD)).
(22)+ SL: U tekst umetnuti serijski broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 26/19 (2015/0287(COD)).
(23)+ SL: U tekst umetnuti serijski broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 26/19 (2015/0287(COD)).
(24)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(25)C(2017)6532.
(26)https://ec.europa.eu/jrc/sites/jrcsh/files/eu_harmonised_testing_methodology__framework_for_selecting_and_testing_of_food_products_to_assess_quality_related_characteristics.pdf
(27)SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(28)+ SL: U tekst umetnuti serijski broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS br./GG (2018/0112(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum, naslov i upućivanje na SL za tu Uredbu.
(29)+ SL: U tekst umetnuti broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 27/19 (2015/0288(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum, naslov i upućivanje na SL za tu Direktivu.
(30)+ SL: U tekst umetnuti serijski broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 26/19 (2015/0287(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum, naslov i upućivanje na SL za tu Direktivu.
(31)++ SL: U tekst umetnuti serijski broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 26/19 (2015/0287(COD)).
(32)+ SL: U tekst umetnuti serijski broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 26/19 (2015/0287(COD)).
(33)Uredba (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 295, 21.11.2018., str. 1.).
(34)Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Uredba o online rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.).

Posljednje ažuriranje: 25. travnja 2019.Pravna napomena