Indeks 
Usvojeni tekstovi
Utorak, 16. travnja 2019. - Strasbourg 
Statistika Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti ***I
 Pristupanje EU-a Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla ***
 Djelovanje Unije nakon njezinog pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla ***I
 Sporazum između EU-a i Filipina o određenim aspektima usluga zračnog prijevoza ***
 Međunarodni sporazum o maslinovu ulju i stolnim maslinama ***
 Predloženo imenovanje člana Revizorskog suda – Viorel Ştefan
 Predloženo imenovanje članice Revizorskog suda – Ivana Maletić
 Zaštita osoba koje prijavljuju povrede prava Unije ***I
 Prekogranična distribucija poduzeća za zajednička ulaganja (Direktiva) ***I
 Prekogranična distribucija poduzeća za zajednička ulaganja (Uredba)***I
 Kapitalni zahtjevi (Uredba) ***I
 Kapitalni zahtjevi (Direktiva) ***I
 Kapacitet pokrića gubitaka i dokapitalizacije za kreditne institucije i investicijska društva (Uredba) ***I
 Sposobnost pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava (Direktiva) ***I
 Vrijednosni papiri osigurani državnim obveznicama ***I
 Europska nadzorna tijela i financijska tržišta ***I
 Makrobonitetni nadzor financijskog sustava Europske unije i osnivanje Europskog odbora za sistemske rizike ***I
 Tržište financijskih instrumenata te osnivanje i obavljanje djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) ***I
 Bonitetni nadzor nad investicijskim društvima (Direktiva) ***I
 Bonitetni zahtjevi za investicijska društva (Uredba) ***I
 Transparentni i predvidivi radni uvjeti u Europskoj uniji ***I
 Europsko nadzorno tijelo za rad ***I
 Očuvanje ribolovnih resursa i zaštita morskih ekosustava putem tehničkih mjera ***I
 Uredba o europskoj poslovnoj statistici ***I
 Istrage koje provodi OLAF i suradnja s Uredom europskog javnog tužitelja ***I
 Uspostava instrumenta za financijsku potporu namijenjenu opremi za carinske provjere ***I
 Uspostavljanje programa „Carina” za suradnju u području carine ***I
 Stavljanje na tržište i uporaba prekursora eksploziva ***I
 Zajednički okvir za europske statistike o osobama i kućanstvima ***I
 Interoperabilnost informacijskih sustava EU-a u području granica i viza ***I
 Interoperabilnost informacijskih sustava EU-a u području policijske i pravosudne suradnje, azila i migracija ***I
 Mreža časnika za vezu zaduženih za imigraciju ***I
 Zahtjevi za homologaciju za motorna vozila u pogledu njihove opće sigurnosti ***I

Statistika Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti ***I
PDF 254kWORD 73k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti (COM(2018)0307 – C8-0182/2018 – 2018/0154(COD))
P8_TA-PROV(2019)0359A8-0395/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0307),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0182/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0395/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.
(2)  Kako bi se odgovorilo na nove potrebe Unije u pogledu statistike o azilu i upravljanju migracijama i budući da se značajke migracija brzo mijenjaju, potreban je okvir koji bi omogućio brz odgovor na promjene u potrebama povezanima sa statistikom o azilu i upravljanju migracijama.
(2)  Kako bi se odgovorilo na nove potrebe Unije u pogledu statistike o migracijama i međunarodnoj zaštiti i budući da se značajke migracijskih kretanja brzo mijenjaju, potreban je okvir koji bi omogućio brz odgovor na promjene u potrebama povezanima sa statistikom o migracijama i međunarodnoj zaštiti.
Amandman 2
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 2.a (nova)
(2a)  Zbog stalnih promjena i različite prirode aktualnih migracijskih tokova potrebni su sveobuhvatni i usporedivi statistički podaci razvrstani po rodu o populaciji migranata kako bi se razumjela stvarna situacija, utvrdile slabosti i nejednakosti te kako bi se tvorcima politika omogućili pouzdani podaci i informacije za razvoj budućih javnih politika.
Amandman 3
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 3.
(3)  Kako bi se Unija poduprla u učinkovitom odgovoru na izazove migracija, potrebni su podaci o azilu i upravljanju migracijama za razdoblja kraća od jedne godine.
(3)  Kako bi se Unija poduprla u učinkovitom odgovoru na izazove migracija i u razvoju rodno osjetljivih politika i politika koje se temelje na ljudskim pravima, potrebni su podaci o azilu i upravljanju migracijama za razdoblja kraća od jedne godine.
Amandman 4
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.
(4)  Statistika o azilu i upravljanju migracijama ključna je za analizu, utvrđivanje i evaluaciju čitavog niza politika, posebno u pogledu odgovora na dolazak osoba koje traže zaštitu u Europi.
(4)  Statistika o azilu i upravljanju migracijama ključna je za analizu, utvrđivanje i evaluaciju čitavog niza politika, posebno u pogledu odgovora na dolazak osoba koje traže zaštitu u Europi, u cilju pronalaska najboljih rješenja.
Amandman 5
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.a (nova)
(4a)  Statistika o migracijama i međunarodnoj zaštiti od ključne je važnosti kako bismo imali pregled svih migracijskih kretanja u Uniji i kako bi države članice mogle ispravno primjenjivati zakonodavstvo Unije uz poštovanje temeljnih prava, kako su navedena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Amandman 6
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 4.b (nova)
(4b)  Rodno uvjetovani progon predstavlja razlog za traženje i odobravanje međunarodne zaštite. Statistička tijela država članica i Unije trebala bi prikupljati statističke podatke o zahtjevima za međunarodnu zaštitu na temelju razloga povezanih s rodom, uključujući rodno uvjetovano nasilje.
Amandman 7
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 9.a (nova)
(9a)  Kako bi se ostvarili ciljevi Uredbe (EZ) br. 862/2007, trebalo bi dodijeliti dostatna financijska sredstva za prikupljanje, analizu i širenje visokokvalitetnih nacionalnih statističkih podataka i statističkih podataka Unije o migracijama i međunarodnoj zaštiti, posebno podupiranjem djelovanja u tom pogledu, u skladu s Uredbom (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća1a.
______________
1a Uredba (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju, o izmjeni Odluke Vijeća 2008/381/EZ i o stavljanju izvan snage odluka br. 573/2007/EZ i br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Odluke Vijeća 2007/435/EZ (SL L 150, 20.5.2014., str. 168.).
Amandman 8
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.
(10)  Ovom se Uredbom jamči pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života i na zaštitu osobnih podataka kako je određeno člancima 7. 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
(10)  Ovom se Uredbom jamči pravo na poštovanje osobnog i obiteljskog života, na zaštitu osobnih podataka, na nediskriminaciju i rodnu ravnopravnost kako je određeno člancima 7., 8., 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća1a.
______________
1a Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
Amandman 9
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 10.a (nova)
(10a)  Prikupljanjem podataka razvrstanih po rodu trebalo bi se omogućiti utvrđivanje i analiza posebnih slabosti i sposobnosti žena i muškaraca te otkrivanje razlika i nejednakosti. Zahvaljujući rodno osjetljivim podacima o migraciji mogla bi se promicati veća ravnopravnost i ponuditi prilike skupinama u nepovoljnom položaju. U statistikama o migraciji u obzir bi se trebale uzeti varijable kao što su rodni identitet i seksualna orijentacija kako bi se prikupili podaci o iskustvima pripadnika zajednice LGBTQI+ te o nejednakostima u postupcima migracije i azila.
Amandman 10
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.
(11)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti u pogledu određivanja razvrstavanja trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(25 )
(11)  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti u pogledu utvrđivanja pravila o odgovarajućim obrascima za dostavu podataka trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.
__________________
__________________
25 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
25 Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
Amandman 11
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.a (nova)
(11a)  Kako bi se Uredba (EZ) br. 862/2007 prilagodila tehnološkom i ekonomskom razvoju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu izmjene Uredbe (EZ) br. 862/2007 radi ažuriranja određenih definicija i njezina dopunjavanja kako bi se definiralo grupiranje podataka i njihovo dodatno raščlanjivanje te propisala pravila o standardima točnosti i kvalitete. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na stručnoj razini, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.1a. Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom delegiranih akata.
________________
1a SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
Amandman 12
Prijedlog uredbe
Uvodna izjava 11.b (nova)
(11b)  Učinkovito praćenje primjene Uredbe (EZ) br. 862/2007 zahtijeva njezino ocjenjivanje u redovitim vremenskim razmacima. Komisija bi trebala temeljito ocijeniti statističke podatke prikupljene u skladu s Uredbom (EZ) br. 862/2007, kao i njihovu kvalitetu i pravodobno pružanje za potrebe podnošenja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću. Treba održavati blisku suradnju sa svim dionicima koji sudjeluju u prikupljanju podataka o azilu, uključujući agencije Ujedinjenih naroda i ostale relevantne međunarodne i nevladine organizacije.
Amandman 13
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1. (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 1. – stavak 1. – točka c
(-1)  u stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
(c)  upravnim i sudskim postupcima i procesima u državama članicama koji se odnose na imigraciju, izdavanje boravišne dozvole, državljanstvo, azil i druge oblike međunarodne zaštite i sprečavanja nezakonite imigracije.”
"(c) upravnim i sudskim postupcima i procesima u državama članicama koji se odnose na imigraciju, izdavanje boravišne dozvole, državljanstvo, azil i druge oblike međunarodne zaštite, nezakonit ulazak i boravak te na vraćanje.”
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex%3A32013L0033)
Amandman 14
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka a (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka j
(-1a)  Članak 2. mijenja se kako slijedi:
(a)  u stavku 1. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:
(j)  „zahtjev za međunarodnu zaštitu” znači zahtjev za međunarodnu zaštitu kako je definiran člankom 2. točkom (g) Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za priznavanje statusa izbjeglica ili statusa osoba koje na drugi način trebaju međunarodnu zaštitu državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva te o sadržaju odobrene zaštite;
(j) „zahtjev za međunarodnu zaštitu” znači zahtjev za međunarodnu zaštitu kako je definirano u članku 2. točki (h) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća2;
_______________
_______________
2 SL L 304, 30.9.2004., str. 12.
2 Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20.12.2011., str. 9.).”
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 15
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka b (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka k
(b)  u stavku 1. točka (k) zamjenjuje se sljedećim:
„status izbjeglice” znači status izbjeglice kako je definiran člankom 2. točkom (d) Direktive 2004/83/EZ;
„status izbjeglice” znači status izbjeglice kako je definiran člankom 2. točkom (e) Direktive 2011/95/EU; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 16
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka c (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka I
(c)  u stavku 1. točka (l) zamjenjuje se sljedećim:
„supsidijarni status zaštite” znači supsidijarni status zaštite kako je definiran člankom 2. točkom (f) Direktive 2004/83/EZ;
„supsidijarni status zaštite” znači supsidijarni status zaštite kako je definiran člankom 2. točkom (g) Direktive 2011/95/EU; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 17
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka d (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka m
(d)  u stavku 1. točka (m) zamjenjuje se sljedećim:
(m)  „članovi obitelji” su članovi obitelji kako su definirani člankom 2. točkom i. Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice nadležne za razmatranje zahtjeva za azil kojeg državljanin treće zemlje podnosi u nekoj od država članica (3);
(m) „članovi obitelji” su članovi obitelji kako su definirani člankom 2. točkom (g) Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća3;
_______________
_______________
3 SL L 50, 25.2. 2003., str. 1.
3 Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.).”
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 18
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka e (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka o
(d)  u stavku 1. točka (o) zamjenjuje se sljedećim:
(o)  „maloljetnik bez pratnje” znači maloljetnik bez pratnje kako je definiran člankom 2. točkom i. Direktive br. 2004/83/EZ;
(o) „maloljetnik bez pratnje” znači maloljetnik bez pratnje kako je definiran člankom 2. točkom (l) Direktive 2011/95/EU; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 19
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka f (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka p
(f)  u stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
(p)  „vanjske granice” znači vanjske granice kako su definirane člankom 2. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o utvrđivanju Zakonika Zajednice o pravilima prekograničnog kretanja osoba (Zakonik o schengenskim granicama) (12);
(p) „vanjske granice” znači vanjske granice kako su definirane člankom 2. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća5;
________________
________________
5 SL L 105, 13.4.2006., str. 1.
5 Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 20
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka g (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka q
(g)  u stavku 1. točka (q) zamjenjuje se sljedećim:
(q)  „državljani trećih zemalja kojima je odbijen ulazak” znači državljani trećih zemalja kojima je na vanjskoj granici ulazak odbijen zato što ne udovoljavaju svim uvjetima za ulazak propisanim člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 562/2006 i nisu obuhvaćeni kategorijama osoba iz članka 5. stavka 4. te Uredbe;
(q) „državljani trećih zemalja kojima je odbijen ulazak” znači državljani trećih zemalja kojima je na vanjskoj granici ulazak odbijen zato što ne udovoljavaju svim uvjetima za ulazak propisanim člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/399 i nisu obuhvaćeni kategorijama osoba iz članka 5. stavka 4. te Uredbe; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 21
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka h (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka sa (nova)
(h)  u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(sa) „udaljavanje” znači udaljavanje kako je utvrđeno u članku 3. stavku 5. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća*;
________________
* Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).
Amandman 22
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka i (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka sb (nova)
(i)  u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(sb) „dobrovoljni odlazak” znači dobrovoljni odlazak kako je definiran u članku 3. stavku 8. Direktive 2008/115/EZ;”
Amandman 23
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka j (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 1. – točka sc (nova)
(j)  u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(sc) „potpomognuto dobrovoljno vraćanje” znači dobrovoljni odlazak kako je definiran u članku 3. stavku 8. Direktive 2008/115/EZ uz logističku, financijsku ili drugu materijalnu pomoć;”
Amandman 24
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.a (nova) – podtočka k (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 2. – stavak 3.
(k)  Stavak 3. briše se.
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 25
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka -1.b (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 3.
(-1b)  Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:
Članak 3.
„Članak 3.
Statistika o međunarodnim migracijama, stanovništvu s uobičajenim boravištem i stjecanju državljanstva
Statistika o međunarodnim migracijama, stanovništvu s uobičajenim boravištem i stjecanju državljanstva
1.  Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju statističke podatke o broju:
1.  Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju statističke podatke o broju:
(a)  imigranata na državnom području države članice, razvrstane kako slijedi:
(a)  imigranata na državnom području države članice, razvrstanih kako slijedi:
(i)   u skupine državljanstava prema dobi i spolu;
i.   u skupine državljanstava prema dobi i rodu;
(ii)   u skupine zemalja rođenja prema dobi i spolu;
ii.   u skupine zemalja rođenja prema dobi i rodu;
(iii)   u skupine prema prethodnom uobičajenom boravištu prema dobi i spolu;
iii.   u skupine prema prethodnom uobičajenom boravištu prema dobi i rodu;
(b)  emigranata s državnog područja države članice, razvrstane kako slijedi:
(b)  emigranata s državnog područja države članice, razvrstanih kako slijedi:
(i)   u skupine prema državljanstvu;
i.   u skupine prema državljanstvu;
(ii)   prema dobi;
ii.   prema dobi;
(iii)   prema spolu;
iii.   prema rodu;
(iv)   u skupine zemalja sljedećeg uobičajenog boravišta;
iv.   u skupine zemalja sljedećeg uobičajenog boravišta;
(c)  osoba koje imaju uobičajeno boravište u državi članici na kraju referentnog razdoblja, razvrstane kako slijedi:
(c)  osoba koje imaju uobičajeno boravište u državi članici na kraju referentnog razdoblja, razvrstanih kako slijedi:
(i)   u skupine državljanstava prema dobi i spolu;
i.   u skupine državljanstava prema dobi i rodu;
(ii)   u skupine zemalja rođenja prema dobi i spolu;
ii.   u skupine zemalja rođenja prema dobi i rodu;
(d)  osoba koje imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice i koje su tijekom referentne godine dobile državljanstvo zemlje članice ili su prethodno imale državljanstvo druge države članice ili treće zemlje, ili koje su prije toga bile osobe bez državljanstva, razvrstane prema dobi i spolu, prema prethodnom državljanstvu tih osoba i prema tome je li osoba prethodno bila bez državljanstva.
(d)  osoba koje imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice i koje su tijekom referentne godine dobile državljanstvo zemlje članice ili su prethodno imale državljanstvo druge države članice ili treće zemlje, ili koje su prije toga bile osobe bez državljanstva, razvrstanih prema dobi i rodu, prema prethodnom državljanstvu tih osoba i prema tome je li osoba prethodno bila bez državljanstva. "
(da)  osoba koje imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice i koje su tijekom referentne godine dobile dozvolu za dugotrajni boravak, razvrstanih prema dobi i rodu.
2.  Statistika iz stavka 1. odnose se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavljaju se Komisiji (Eurostatu) u roku 12 mjeseci nakon završetka referentne godine. Prva je referentna godina 2008. ”
2.  Statistika iz stavka 1. odnosi se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavlja se Komisiji (Eurostatu) u roku 12 mjeseci nakon završetka referentne godine. Prva je referentna godina 2020.”
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1538559664710&uri=CELEX:32007R0862)
Amandman 26
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka -a (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka c
(-a)  U stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
(c)  zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji su povučeni tijekom referentnog razdoblja.
"(c) zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji su povučeni tijekom referentnog razdoblja, razvrstanih prema vrsti povlačenja;"
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 27
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka da (nova)
(da)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji te je njihov zahtjev obrađen u okviru ubrzanog postupka iz članka 31. stavka 8. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća*;
__________________
* *Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL L 180, 29.6.2013., str. 60.).
Amandman 28
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka db (nova)
(db)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji te je njihov zahtjev obrađen tijekom referentnog razdoblja u okviru postupaka na granici iz članka 43. Direktive 2013/32/EU;
Amandman 29
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dc (nova)
(dc)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji tijekom referentnog razdoblja i koje su izuzete iz ubrzanog postupka ili postupka na granici u skladu s člankom 24. stavkom 3. i člankom 25. stavkom 6. Direktive 2013/32/EU;
Amandman 30
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dd (nova)
(dd)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu bez da su registrirane u Eurodacu kako se navodi u članku 14. Uredbe (EU) br. 603/2003 Europskog parlamenta i Vijeća*;
__________________
* Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde ( SL L 180, 29.6.2013., str. 1.).
Amandman 31
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka de (nova)
(de)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su u takav zahtjev bile uključene kao član obitelji tijekom referentnog razdoblja i koje mogu predočiti pisane dokaze kojima se može pridonijeti utvrđivanju njihova identiteta;
Amandman 32
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka df (nova)
(df)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu kako se navodi u članku 40. Direktive 2013/32/EU ili su u takav zahtjev bile uključene kao član obitelji tijekom referentnog razdoblja;
Amandman 33
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dg (nova)
(dg)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji tijekom referentnog razdoblja i koje su na kraju tog razdoblja zadržane u skladu s Direktivom 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća*, razvrstanih prema mjesecu u kojem su zadržane i razlozima zadržavanja;
____________________
* Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju normi za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.).
Amandman 34
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dh (nova)
(dh)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji i koje su tijekom referentnog razdoblja bile predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se nalaže njihovo zadržavanje u skladu s Direktivom 2013/33/EU;
Amandman 35
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka di (nova)
(di)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji i koje su tijekom referentnog razdoblja bile predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se nalaže alternativno rješenje zadržavanju u skladu s Direktivom 2013/33/EU, razvrstanih prema vrsti alternativnog rješenja kako slijedi:
i.  izvješćivanje;
ii.  davanje financijskog jamstva;
iii.  obveza boravka na određenome mjestu;
iv.  ili druga vrsta alternativnog rješenja zadržavanju;
Amandman 36
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dj (nova)
(dj)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji tijekom referentnog razdoblja i koje su bile predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojima se na kraju referentnog razdoblja nalaže alternativno rješenje zadržavanju u skladu s Direktivom 2013/33/EU, razvrstanih prema mjesecu u kojem je protiv takvih osoba izdana upravna ili sudska odluka ili akt, te dalje razvrstanih prema vrsti alternativnog rješenja kako slijedi:
i.  izvješćivanje;
ii.  davanje financijskog jamstva;
iii.  obveza boravka na određenome mjestu;
iv.  ili druga vrsta alternativnog rješenja zadržavanju;
Amandman 37
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dk (nova)
(dk)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu i za koje je proveden postupak procjene dobi tijekom referentnog razdoblja;
Amandman 38
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dl (nova)
(dl)  odluka o procjenama dobi podnositelja zahtjeva, razvrstanih kako slijedi:
i.  procjene u kojima se zaključuje da je podnositelj zahtjeva maloljetna osoba;
ii.  procjene u kojima se zaključuje da je podnositelj zahtjeva odrasla osoba;
iii.  nejasne procjene ili procjene od kojih se odustalo;
Amandman 39
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dm (nova)
(dm)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji i za koje je tijekom referentnog razdoblja utvrđeno da su im potrebna posebna postupovna jamstva u skladu s člankom 24. Direktive 2013/32/EU ili da su podnositelji zahtjeva s posebnim potrebama u vezi s prihvatom u smislu članka 2. točke (k) Direktive 2013/33/EU;
Amandman 40
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dn (nova)
(dn)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji i koje su tijekom referentnog razdoblja besplatno primale pravne informacije u skladu s člankom 20. Direktive 2013/32/EU, razvrstanih po prvostupanjskim i drugostupanjskim postupcima;
Amandman 41
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka do (nova)
(do)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su bile uključene u takav zahtjev kao član obitelji i koje su na kraju referentnog razdoblja imale korist od materijalnih uvjeta prihvata koji podnositeljima zahtjeva osiguravaju prikladni životni standard, u skladu s člankom 17. Direktive 2013/33/EU;
Amandman 42
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dp (nova)
(dp)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu kao maloljetnici bez pratnje kojima je tijekom referentnog razdoblja imenovan zastupnik u skladu s člankom 25. Direktive 2013/32/EU;
Amandman 43
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dq (nova)
(dq)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu i kojima je priznat status maloljetnika bez pratnje te kojima je tijekom referentnog razdoblja odobren pristup obrazovnom sustavu u skladu s člankom 14. Direktive 2013/33/EU;
Amandman 44
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka dr (nova)
(dr)  osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu i kojima je priznat status maloljetnika bez pratnje, a koje su bile zadržane tijekom referentnog razdoblja prema članku 31. Direktive 2011/95/EU, razvrstanih prema razlozima zadržavanja;
Amandman 45
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka ds (nova)
(ds)  prosječnom broju maloljetnika bez pratnje po skrbniku tijekom referentnog razdoblja;
Amandman 46
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka b
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – posljednji podstavak
Ta se statistika razvrstava prema dobi i spolu, prema državljanstvu tih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od jednog kalendarskog mjeseca i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od dva mjeseca od završetka referentnog mjeseca. Prvi referentni mjesec je siječanj 2020.
Ta se statistika razvrstava prema dobi i rodu, prema državljanstvu tih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od jednog kalendarskog mjeseca i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od dva mjeseca od završetka referentnog mjeseca. Prvi referentni mjesec je siječanj 2020.
Amandman 47
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka ba (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 2. – točka a
(ba)  U stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
(a)  osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama kojima se odbacuju zahtjevi za međunarodnu zaštitu, kao što su odluke u kojima je utvrđeno da su zahtjevi nedopušteni ili neutemeljeni i odluke donesene prioritetnim ili ubrzanim postupkom od strane upravnih ili sudskih tijela tijekom referentnog razdoblja;
„(a) osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama upravnih ili sudskih tijela tijekom referentnog razdoblja kojima se odbacuju zahtjevi za međunarodnu zaštitu, razvrstanih kako slijedi:
i.  odluke u kojima je utvrđeno da su zahtjevi nedopušteni, dalje razvrstane prema razlogu nedopuštenosti;
ii.  odluke u kojima se odbacuju zahtjevi kao neutemeljeni;
iii.  odluke u kojima se odbacuju zahtjevi kao očigledno neutemeljeni u redovnom postupku, dalje razvrstane prema razlogu odbacivanja;
iv.  odluke u kojima se odbacuju zahtjevi kao očigledno neutemeljeni u ubrzanom postupku, dalje razvrstane prema razlogu ubrzavanja i razlogu odbacivanja;
v.  odluke u kojima se odbacuju zahtjevi iz razloga što podnositelj ili podnositeljica zahtjeva ima pravo na zaštitu u svojoj zemlji podrijetla u skladu s člankom 8. Direktive 2011/95/EU; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 48
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka bb (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 2. – točka b
(bb)  U stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
(b)  osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama kojima se odobrava ili ukida status izbjeglice, a koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela;
„(b) osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela i kojima se odobrava, opoziva, ukida ili odbija produljenje statusa izbjeglice na temelju prestanka, isključenja ili na temelju drugih razloga; odluke o prestanku ili isključenju razvrstavaju se dodatno prema posebnom razlogu na kojem se temelji prestanak ili isključenje; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 49
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka bc (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 2. – točka c
(bc)  U stavku 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
(c)  osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama kojima se odobrava ili ukida supsidijarni status zaštite, a koje su tijekom referentnog razdoblja izdala upravna ili sudska tijela;
„(c) osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela i kojima se odobrava, opoziva, ukida ili odbija produljenje statusa supsidijarne zaštite na temelju prestanka, isključenja ili na temelju drugih razloga; odluke o prestanku ili isključenju razvrstavaju se dodatno prema posebnom razlogu na kojem se temelji prestanak ili isključenje; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 50
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka bd (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 1. – točka ea (nova)
(bd)  U stavku 2. dodaje se sljedeća točka:
“(ea) osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama kojima se ograničavaju ili ukidaju materijalni uvjeti prihvata, a koje donose upravna ili sudska tijela tijekom referentnog razdoblja, razvrstanih prema vrsti odluke, trajanju ograničenja ili ukidanja i prema razlogu.”
Amandman 51
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka c
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 2. – posljednji podstavak
Ta se statistika razvrstava prema dobi i spolu, prema državljanstvu tih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od tri kalendarska mjeseca i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od dva mjeseca od završetka referentnog razdoblja. Prvo referentno razdoblje je od siječnja do ožujka 2020.
Ta se statistika razvrstava prema dobi i rodu, prema državljanstvu tih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od tri kalendarska mjeseca i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od dva mjeseca od završetka referentnog razdoblja. Prvo referentno razdoblje je od siječnja do ožujka 2020.
Ove se statistike nadalje razvrstavaju prema odlukama koje su donesene nakon osobnog intervjua i prema odlukama koje su donesene bez osobnog intervjua. Statistike o odlukama koje su donesene nakon osobnog intervjua nadalje se razvrstavaju prema osobnim intervjuima u kojima je podnositelj zahtjeva primio usluge tumača i prema osobnim intervjuima u kojima podnositelj zahtjeva nije primio usluge tumača.
Amandman 52
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka da (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 3. – točka b
(da)  U stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
(b)  osoba obuhvaćenih konačnim odlukama kojima se odbacuju zahtjevi za međunarodnu zaštitu, kao što su odluke u kojima je utvrđeno da su zahtjevi nedopušteni ili neutemeljeni i odluke donesene prioritetnim ili ubrzanim postupkom upravnih ili sudskih tijela u žalbenom postupku ili revizijom tijekom referentnog razdoblja;
„(b) osoba obuhvaćenih konačnim odlukama upravnih ili sudskih tijela kojima se odbacuju zahtjevi za međunarodnu zaštitu u žalbenom postupku ili revizijom tijekom referentnog razdoblja, razvrstanih kako slijedi:
i.  odluke u kojima je utvrđeno da su zahtjevi nedopušteni, dalje razvrstane prema razlogu nedopuštenosti;
ii.  odluke u kojima se odbacuju zahtjevi kao neutemeljeni;
iii.  odluke u kojima se odbacuju zahtjevi kao očigledno neutemeljeni u redovnom postupku, dalje razvrstane prema razlogu odbacivanja;
iv.  odluke u kojima se odbacuju zahtjevi kao očigledno neutemeljeni u ubrzanom postupku, dalje razvrstane prema razlogu ubrzavanja i razlogu odbacivanja;
v.  odluke u kojima se odbacuju zahtjevi iz razloga što podnositelj ili podnositeljica zahtjeva ima pravo na zaštitu u svojoj zemlji podrijetla u skladu s člankom 8. Direktive 2011/95/EU; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 53
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka db (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 3. – točka c
(db)  U stavku 3. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
(c)  osoba obuhvaćenih konačnim odlukama kojima se odobrava ili ukida status izbjeglice, a koje su u žalbenom postupku ili revizijom tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela;
„(c) osoba obuhvaćenih konačnim odlukama koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela i kojima se odobrava, opoziva, ukida ili odbija produljenje statusa izbjeglice na temelju prestanka, isključenja ili na temelju drugih razloga; odluke o prestanku ili isključenju razvrstavaju se dodatno prema posebnom razlogu na kojem se temelji prestanak ili isključenje; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 54
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka dc (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 3. – točka d
(dc)  U stavku 3. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:
(d)  osoba obuhvaćenih konačnim odlukama kojima se odobrava ili ukida supsidijarni status zaštite, izdanim od upravnih ili sudskih tijela u žalbenom postupku ili revizijom tijekom referentnog razdoblja;
„(d) osoba obuhvaćenih konačnim odlukama koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela i kojima se odobrava, opoziva, ukida ili odbija produljenje statusa supsidijarne zaštite na temelju prestanka, isključenja ili na temelju drugih razloga; odluke o prestanku ili isključenju razvrstavaju se dodatno prema posebnom razlogu na kojem se temelji prestanak ili isključenje; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 55
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka dd (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 3. – točka ga (nova)
(dd)  U stavku 3. dodaje se sljedeća točka:
“(ga) osoba obuhvaćenih konačnim odlukama kojima se ograničavaju ili ukidaju materijalni uvjeti prihvata, a koje donose upravna ili sudska tijela tijekom referentnog razdoblja, razvrstanih prema vrsti odluke, trajanju ograničenja ili ukidanja i prema razlogu.”
Amandman 56
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka e
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 3. – posljednji podstavak
Statistika pod točkama (b), (c), (d), (e), (f) i (g) razvrstava se prema dobi i spolu, prema državljanstvu tih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Uz to, statistika pod točkom (g) razvrstava se prema zemlji boravišta i prema vrsti odluke o azilu. Odnosi se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od tri mjeseca od završetka referentne godine. Prvo referentno razdoblje je od siječnja do ožujka 2020.”
Statistika pod točkama (b), (c), (d), (e), (f) i (g) razvrstava se prema dobi i rodu, prema državljanstvu tih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Uz to, statistika pod točkom (g) razvrstava se prema zemlji boravišta i prema vrsti odluke o azilu. Odnosi se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od tri mjeseca od završetka referentne godine. Prvo referentno razdoblje je od siječnja do ožujka 2020.”
Amandman 57
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka ea (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 3.a (novi)
(ea)  umeće se sljedeći stavak:
„3.a Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju statističke podatke o trajanju žalbi, u kalendarskim danima, od trenutka podnošenja žalbe do trenutka donošenja prvostupanjske odluke o žalbi.”
Amandman 58
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka e
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 4. – posljednji podstavak
Ta se statistika odnosi na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od tri mjeseca od završetka referentne godine. Prva je referentna godina 2020.
Ta se statistika razvrstava prema dobi i rodu, prema državljanstvu tih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Ta se statistika odnosi na referentna razdoblja od jednog kalendarskog mjeseca i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od tri mjeseca od završetka referentne godine. Prvo referentno razdoblje je siječanj 2020.
Amandman 59
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka ha (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 4. – stavak 4. (novi)
(ha)  dodaje se sljedeći stavak:
„4.a Statistički podaci iz stavaka od 1. do 4. razvrstavaju se prema mjesecu podnošenja zahtjeva.”
Amandman 60
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova) – podtočka a (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 5. – naslov
(1a)  Članak 5. mijenja se kako slijedi:
(a)  Naslov se zamjenjuje sljedećim:
Statistika o sprečavanju ilegalnog ulaska i boravka
„Statistika o sprečavanju nezakonitog ulaska i boravka”
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 61
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova) – podtočka b (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 5. – stavak 1. – točka a
(b)  U stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
(a)  državljana trećih zemalja kojima je odbijen ulazak na državno područje države članice na vanjskoj granici;
“(a) državljana trećih zemalja kojima je odbijen ulazak na državno područje države članice na vanjskoj granici, razvrstanih prema dobi, rodu i državljanstvu; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 62
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova) – podtočka c (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 5. – stavak 1. – točka b
(c)  U stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
(b)  državljana trećih zemalja za koje je utvrđeno da ilegalno borave na državnom području države članice u skladu s nacionalnim zakonima o imigraciji.
(b) državljana trećih zemalja za koje je utvrđeno da nezakonito borave na državnom području države članice u skladu s nacionalnim zakonima o imigraciji.
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 63
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 1.a (nova) – podtočka d (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 5. – stavak 1. – podstavak 3.
(b)  U stavku 1. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:
Statistika iz točke (b) razvrstava se prema dobi i spolu te prema državljanstvu tih osoba.
„Statistika iz točke (b) razvrstava se prema dobi, rodu i državljanstvu tih osoba te prema razlozima za njihovo uhićenje i mjestu uhićenja.
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 64
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 6. – stavak 1. – točka -a (nova)
(-a)  broju zahtjeva za prvu boravišnu dozvolu koje su podnijeli državljani trećih zemalja, razvrstanih prema državljanstvu, prema razlogu zahtjeva za izdavanje dozvole, prema dobi i rodu;
Amandman 65
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 6. – stavak 1. – točka -aa (nova)
(-aa)  broju odbačenih zahtjeva za prvu boravišnu dozvolu koje su podnijeli državljani trećih zemalja, razvrstanih prema državljanstvu, prema razlogu zahtjeva za izdavanje dozvole, prema dobi i rodu;
Amandman 66
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 6. – stavak 1. – točka -ab (nova)
(-ab)  broju zahtjeva za boravišnu dozvolu kojom se mijenja imigracijski status ili razlog za boravak koji su odbijeni tijekom referentnog razdoblja, razvrstanih prema državljanstvu, razlogu odbijanja dozvole, dobi i rodu;
Amandman 67
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 6. – stavak 1. – točka a – podtočka i.
(i)   dozvole izdane tijekom referentnog razdoblja kojima se osobi izdaje boravišna dozvola prvi put, razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu zbog kojeg se izdaje dozvola, prema roku valjanosti dozvole, prema dobi i prema spolu;
i.   dozvole izdane tijekom referentnog razdoblja kojima se osobi izdaje boravišna dozvola prvi put, razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu zbog kojeg se izdaje dozvola, prema roku valjanosti dozvole, prema dobi i prema rodu;
Amandman 68
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 6. – stavak 1. – točka a – podtočka ii.
(ii)   dozvole izdane tijekom referentnog razdoblja i odobrene pri promjeni imigracijskog statusa osobe ili razloga boravka, razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu izdavanja dozvole, prema roku valjanosti dozvole, prema dobi i prema spolu;
ii.   dozvole izdane tijekom referentnog razdoblja i odobrene pri promjeni imigracijskog statusa osobe ili razloga boravka, razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu izdavanja dozvole, prema roku valjanosti dozvole, prema dobi i prema rodu;
Amandman 69
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 6. – stavak 1. – točka a – podtočka iii.
(iii)   valjane dozvole na kraju referentnog razdoblja (broj izdanih, neukinutih i neisteklih dozvola), razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu izdavanja dozvole, prema roku valjanosti dozvole, prema dobi i prema spolu;
iii.   valjane dozvole na kraju referentnog razdoblja (broj izdanih, neukinutih i neisteklih dozvola), razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu izdavanja dozvole, prema roku valjanosti dozvole, prema dobi i prema rodu;
Amandman 70
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 6. – stavak 1. – točka b
(b)  broju osoba s dugotrajnim boravištem na kraju referentnog razdoblja, razvrstanih prema državljanstvu, prema vrsti dugotrajnog statusa, prema dobi i prema spolu.
(b)  broju osoba s dugotrajnim boravištem na kraju referentnog razdoblja, razvrstanih prema državljanstvu, prema vrsti dugotrajnog statusa, prema dobi i prema rodu.
Amandman 71
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 2. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 6. – stavak 1. – podstavak 1.a (novi)
Za statistike u točkama (-a), (-aa) i (a), dozvole izdane iz obiteljskih razloga dodatno se razvrstavaju prema razlogu i statusu sponzora državljanina treće zemlje.
Amandman 72
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -a (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka a
(-a)  U stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
(a)  broju državljana trećih zemalja za koje je utvrđeno da nezakonito borave na državnom području države članice koji su predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se navodi ili izjavljuje da je njihov boravak nezakonit i kojim se propisuje obveza napuštanja državnog područja države članice, razvrstanom prema državljanstvu odnosne osobe;
„(a) broju državljana trećih zemalja za koje je utvrđeno da nezakonito borave na državnom području države članice koji su predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se navodi ili izjavljuje da je njihov boravak nezakonit i kojim se propisuje obveza napuštanja državnog područja države članice, razvrstanih prema državljanstvu odnosne osobe i razlozima za odluku; "
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 73
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -aa (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka aa (nova)
(-aa)  U stavku 1. dodaje se sljedeće:
„(aa) broju državljana trećih zemalja iz točke (a) ovog stavka koji su na kraju referentnog razdoblja bili predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se zabranjuje ulazak u skladu s člankom 11. Direktive 2008/115/EZ, razvrstanih prema državljanstvu odnosnih osoba;”
Amandman 74
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -ab (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka ab (nova)
(-ab)  U stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(ab) broju državljana trećih zemalja koji su tijekom referentnog razdoblja bili predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se nalaže njihovo zadržavanje u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća*;
Amandman 75
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -ac (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka ac (nova)
(-ac)  U stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(ac) broju državljana trećih zemalja koji su na kraju referentnog razdoblja bili predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se nalaže njihovo zadržavanje u skladu s Direktivom 2008/115/EZ, razvrstanih prema mjesecu u kojem su ti državljani trećih zemalja zadržani;”
Amandman 76
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -ad (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka ad (nova)
(-ad)  U stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(ad) broju državljana trećih zemalja koji su tijekom referentnog razdoblja bili predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se nalaže alternativno rješenje zadržavanju u skladu s Direktivom 2008/115/EZ, razvrstanih prema vrsti alternativnog rješenja kako slijedi:
i.  izvješćivanje;
ii.  davanje financijskog jamstva;
iii.  obveza boravka na određenome mjestu;
iv.  druga vrsta alternativnog rješenja zadržavanju;”
Amandman 77
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -ae (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka ae (nova)
(-ae)  U stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(ae) broju državljana trećih zemalja koji su na kraju referentnog razdoblja bili predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se nalaže alternativno rješenje zadržavanju u skladu s Direktivom 2008/115/EZ, razvrstanih prema mjesecu u kojem je tim osobama naloženo alternativno rješenje zadržavanju, te dalje razvrstanih prema vrsti alternativnog rješenja kako slijedi:
i.  izvješćivanje;
ii.  davanje financijskog jamstva;
iii.  obveza boravka na određenome mjestu;
iv.  druga vrsta alternativnog rješenja zadržavanju;”
Amandman 78
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -af (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka af (nova)
(-af)  U stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(af) broju državljana trećih zemalja koji su tijekom referentnog razdoblja bili predmetom odgode udaljavanja u skladu s člankom 9. Direktive 2008/115/EZ, razvrstanih prema razlogu odgode i državljanstvu odnosnih osoba;”
Amandman 79
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka -ag (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka ag (nova)
(-ag)  U stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(ag) broju državljana trećih zemalja koji su tijekom referentnog razdoblja bili predmetom upravne ili sudske odluke ili akta kojima se nalaže njihovo zadržavanje i koji su bili podložni postupcima sudskog ispitivanja u skladu s člankom 15. stavkom 2. Direktive 2008/115/EZ;”
Amandman 80
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka b
(b)  broju državljana trećih zemalja koji su stvarno napustili državno područje države članice na temelju upravne ili sudske odluke ili akta navedenog u točki (a) razvrstanih prema državljanstvu osoba koje su se vratile, prema vrsti vraćanja i vrsti primljene pomoći te prema odredišnoj zemlji.”
(b)  broju državljana trećih zemalja koji su stvarno napustili državno područje države članice na temelju upravne ili sudske odluke ili akta navedenog u točki (a) razvrstanih prema državljanstvu osoba koje su se vratile, prema vrsti vraćanja i vrsti primljene pomoći te prema odredišnoj zemlji te dalje razvrstanih prema vraćanjima u zemlju podrijetla državljanina treće zemlje;
Amandman 81
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka aa (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 1. – točka ba (nova)
(aa)  U stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
„(ba) broju državljana trećih zemalja koji su napustili državno područje države članice na temelju upravne ili sudske odluke ili akta, razvrstanih prema vrsti odluke ili akta kako slijedi:
i.  u skladu s formalnim sporazumom Unije o ponovnom prihvatu;
ii.  u skladu s neformalnim sporazumom Unije o ponovnom prihvatu;
iii.  u skladu s nacionalnim sporazumom o ponovnom prihvatu;
Ta se statistika dalje razvrstava prema odredišnoj zemlji i nacionalnosti predmetne osobe.”
Amandman 82
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 3. – podtočka b
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 7. – stavak 2.
2.  Statistika iz stavka 1. odnosi se na referentna razdoblja od tri kalendarska mjeseca i dostavlja se Komisiji (Eurostatu) u roku od dva mjeseca od završetka referentnog razdoblja. Prvo referentno razdoblje je od siječnja do ožujka 2020.
2.  Statistika iz stavka 1. razvrstava se prema dobi i rodu predmetnih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od jednog kalendarskog mjeseca i dostavlja se Komisiji (Eurostatu) u roku od dva tjedna od završetka referentnog razdoblja. Prvo referentno razdoblje je siječanj 2020.
Amandman 83
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 4.a (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 9. – stavak 2.
(4a)  U članku 9. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.  Države članice Komisiju (Eurostat) izvješćuju o korištenim izvorima podataka, razlozima za odabir tih izvora i posljedicama odabranih izvora podataka na kvalitetu statistike, o korištenim metodama procjene te o njihovim promjenama.
"2. Države članice Komisiju (Eurostat) izvješćuju o korištenim izvorima podataka, razlozima za odabir tih izvora i posljedicama odabranih izvora podataka na kvalitetu statistike, o primijenjenim mehanizmima kojima se jamči zaštita osobnih podataka, o korištenim metodama procjene te o njihovim promjenama.
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 84
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 4.b (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 9.a (novi)
(4b)  Umeće se sljedeći članak:
„Članak 9.a
Delegirani akti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 10.a kojima se izmjenjuju definicije iz članka 2. stavka 1.
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 10.a kojima se mijenja ova Uredba:
(a)  definiranjem kategorija skupina zemlje rođenja, skupina prethodnog i sljedećeg uobičajenog boravišta i skupina državljanstva iz članka 3. stavka 1.;
(b)  definiranjem kategorija razloga za izdavanje boravišne dozvole kako je predviđeno člankom 6. stavkom 1. točkom (a);
(c)  definiranjem dodatnih razvrstavanja;
(d)  određivanjem pravila o točnosti i standardima kvalitete.”
Amandman 85
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka a
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 10. – stavak 1.
Komisija se ovlašćuje da donosi provedbene akte u svrhu određivanja razvrstavanja u skladu s člancima 4., 5., 6. i 7. te propisuje pravila o odgovarajućim obrascima za dostavu podataka kako je određeno člankom 9.
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o odgovarajućim obrascima za dostavu podataka kako je određeno člankom 9. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2.
Amandman 86
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 5. – podtočka b
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 10. – stavak 2. – točka d
(b)  U stavku 2. točka (d) briše se.
(b)   Stavak 2. briše se.
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 87
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.a (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 10.a (novi)
(5a)  Umeće se sljedeći članak:
„Članak 10.a
Izvršavanje delegiranja ovlasti
1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2.  Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 9.a dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od... [datum stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].
3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9.a. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 9.a stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”
Amandman 88
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.b (nova) – podtočka a (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 11. – naslov
(5b)  Članak 11. mijenja se kako slijedi:
(a)  Naslov se zamjenjuje sljedećim:
Odbor
„Postupak odbora”
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 89
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.b (nova) – podtočka b (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 11. – stavak 1.
(b)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
1.  Pri donošenju provedbenih mjera, Komisiji pomoć pruža Odbor za statistički program osnovan Odlukom 89/382/EEZ, Euratom.
„1. Komisiji pomaže Odbor za europski statistički sustav osnovan Uredbom (EZ) br. 223/2009. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.”
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 90
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.b (nova) – podtočka c (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 11. – stavak 2.
(c)  stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:
2.  Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ u pogledu odredbi članka 8.
„2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuju se članak 5. i članak 10. Uredbe (EU) br. 182/2011, uzimajući u obzir odredbe članka 11. te Uredbe.”
Rok utvrđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)
Amandman 91
Prijedlog uredbe
Članak 1. – stavak 1. – točka 5.b – podtočka d (nova)
Uredba (EZ) br. 862/2007
Članak 11. – stavak 3.
(d)  stavak 3. briše se.
(https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32007R0862&from=EN)

Pristupanje EU-a Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla ***
PDF 122kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu odluke Vijeća o pristupanju Europske unije Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla (06929/2019 – C8-0133/2019 – 2018/0214(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0360A8-0187/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (06929/2019),

–  uzimajući u obzir Ženevski akt Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla, potpisan 20. svibnja 2015. (11510/2018),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0133/2019),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za pravna pitanja te mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane (A8-0187/2019),

1.  daje suglasnost za pristupanje Europske unije Ženevskom aktu,

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.


Djelovanje Unije nakon njezinog pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla ***I
PDF 237kWORD 57k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o djelovanju Unije nakon njezinog pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla (COM(2018)0365 – C8-0383/2018 – 2018/0189(COD))
P8_TA-PROV(2019)0361A8-0036/2019

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0365),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0383/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. ožujka 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0036/2019),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje tri izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji, od kojih će prva i druga biti objavljene u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o djelovanju Unije nakon njezina pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla(2)

P8_TC1-COD(2018)0189


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(4),

budući da:

(1)  Kako bi Unija mogla u cijelosti iskoristiti svoju isključivu nadležnost u odnosu na svoju zajedničku trgovinsku politiku, te u potpunosti u skladu s obvezama iz Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) Svjetske trgovinske organizacije, postat će ugovornom strankom Ženevskog akta Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla („Ženevski akt”)(5) u skladu s Odlukom Vijeća (EU) …/…(6) i istodobno ovlastiti države članice da ga ratificiraju ili mu pristupe u interesu Unije. Ugovorne stranke Ženevskog akta članice su Posebne unije stvorene Lisabonskim sporazumom za zaštitu oznaka izvornosti i njihovu međunarodnu registraciju(7) („Posebna unija”). U skladu s člankom 4. Odluke (EU)…/…, Uniju i države članice koje su ratificirale Ženevski akt ili su mu pristupile, u vezi s tim aktom u Posebnoj uniji treba predstavljati Komisija.

(2)  Prikladno je utvrditi pravila s pomoću kojih Unija može u cijelosti ▌ostvariti prava i ispuniti obveze koje na temelju Ženevskog akta imaju Unija i države članice koje ga ratificiraju ili mu pristupe.

(3)  Ženevskim aktom štite se oznake izvornosti, što obuhvaća „oznake podrijetla” i oznake zemljopisnog podrijetla kako je utvrđeno uredbama (EZ) br. 110/2008(8), (EU) br. 1151/2012(9), (EU) br. 1308/2013(10) i (EU) No 251/2014(11) Europskog parlamenta i Vijeća ▌, a koje se u daljnjem tekstu obje nazivaju „oznake zemljopisnog podrijetla”.

(4)  Nakon pristupanja Unije Ženevskom aktu i potom redovito, Komisija bi ▌trebala Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo („Međunarodni ured”) podnositi zahtjeve za međunarodnu registraciju ▌oznaka zemljopisnog podrijetla koje potječu i zaštićene su na području Unije u njegovu registru („međunarodni registar”). Ti zahtjevi trebali bi se temeljiti na obavijestima država članica koje djeluju na vlastitu inicijativu ili na zahtjev fizičke ili pravne osobe iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnika kako je definiran u članku 1. točki xvii. tog akta. Pri utvrđivanju tih obavijesti države članice trebale bi razmotriti gospodarski interes za međunarodnu zaštitu dotičnih oznaka zemljopisnog podrijetla i posebno uzeti u obzir proizvodnu vrijednost i vrijednost izvoza, zaštitu na temelju drugih sporazuma, kao i trenutačnu ili potencijalnu zlouporabu u dotičnim trećim zemljama.

(5)  Dodavanje oznaka zemljopisnog podrijetla u međunarodni registar trebalo bi imati svrhu jamčenja kvalitete proizvoda, pravednog tržišnog natjecanja i zaštite potrošača. Bez obzira na veliku kulturnu i gospodarsku vrijednost, dodavanje oznaka zemljopisnog podrijetla trebalo bi ocijeniti s obzirom na vrijednost koja se stvara za lokalne zajednice radi potpore ruralnom razvoju i poticanja novih mogućnosti zapošljavanja u proizvodnji, preradi i drugim povezanim uslugama.

(6)  Komisija bi se trebala služiti postojećim redovnim mehanizmima za savjetovanje s državama članicama, trgovinskim udruženjima i proizvođačima iz Unije kako bi se uspostavio trajni dijalog s relevantnim dionicima.

(7)  Potrebno je utvrditi odgovarajuće postupke kako bi Komisija ocijenila oznake zemljopisnog podrijetla koje potječu iz ugovornih stranaka Ženevskog akta koje nisu države članice („treće ugovorne stranke”) i koje nisu registrirane u međunarodnom registru kako bi se osigurao postupak odlučivanja o zaštiti u Uniji i, prema potrebi, proglašenje ništavosti takve zaštite.

(8)  Unija bi trebala osigurati zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla koje potječu iz trećih ugovornih stranaka i koje su registrirane u međunarodnom registru u skladu s poglavljem III. Ženevskog akta, posebno njegovim člankom 14., u kojemu se zahtijeva da svaka ugovorna stranka omogući djelotvorne pravne lijekove za zaštitu registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla te osigura da pravne postupke za osiguranje njihove zaštite mogu pokrenuti tijela javne vlasti ili sve zainteresirane strane, bile one fizičke ili pravne, javne ili privatne osobe, ovisno o pravnom sustavu i praksi. S ciljem osiguranja zaštite nacionalnih i regionalnih žigova te žigova Unije uz oznake zemljopisnog podrijetla, uzimajući u obzir zaštitu u pogledu prethodnih prava na žig iz članka 13. stavka 1. Ženevskog akta, potrebno je osigurati supostojanje prethodnih žigova i oznaka zemljopisnog podrijetla koje su registrirane u međunarodnom registru i kojima je odobrena zaštita ili se upotrebljavaju u Uniji.

(9)  S obzirom na isključivu nadležnost Unije, države članice koje još nisu ugovorne stranke Lisabonskog sporazuma iz 1958., kako je revidiran u Stockholmu 14. srpnja 1967. i izmijenjen 28. rujna 1979. („Lisabonski sporazum”), ne bi trebale ratificirati taj sporazum ili mu pristupiti.

(10)  Države članice koje su već ugovorne stranke Lisabonskog sporazuma mogu to ostati, posebice kako bi se osigurao kontinuitet dodijeljenih prava i ispunjavanje obveza iz tog sporazuma. Međutim, trebale bi djelovati isključivo u interesu Unije i uz puno poštovanje isključive nadležnosti Unije. Te bi države članice stoga trebale ostvarivati svoja prava i obveze na temelju Lisabonskog sporazuma u potpunosti u skladu s odobrenjem koje dodjeljuje Unija u skladu s pravilima predviđenima ovom Uredbom. Kako bi se poštovao ujednačen sustav zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla koji je u Uniji uspostavljen za poljoprivredne proizvode i kako bi se dodatno poboljšalo usklađivanje unutar jedinstvenog tržišta, one ne bi trebale na temelju Lisabonskog sporazuma registrirati bilo koju novu oznaku izvornosti za proizvode obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EZ) br. 110/2008, Uredbe (EU) br. 1151/2012, Uredbe (EU) br. 1308/2013 ili Uredbe (EU) br. 251/2014.

(11)  Te države članice imaju registrirane oznake izvornosti na temelju Lisabonskog sporazuma. Potrebno je predvidjeti prijelazne odredbe za kontinuitet zaštite, podložno zahtjevima iz ovog Sporazuma, Ženevskog akta i pravne stečevine Unije.

(12)  Te države članice prihvatile su zaštitu oznaka izvornosti trećih ugovornih stranaka. Kako bi im se osigurala sredstva za ispunjavanje njihovih međunarodnih obveza preuzetih prije pristupanja Unije Ženevskom aktu, potrebno je uspostaviti prijelazne odredbe koje bi trebale proizvesti učinke samo na nacionalnoj razini i koje ne bi utjecale na trgovinu unutar Unije ili međunarodnu trgovinu.

(13)  Smatra se pravednim da bi naknade koje se plaćaju u skladu sa Ženevskim aktom i Zajedničkim pravilnikom prema Lisabonskom sporazumu i Ženevskom aktu za podnošenje zahtjeva Međunarodnom uredu za međunarodnu registraciju oznake zemljopisnog podrijetla te naknade koje se plaćaju za druge unose u međunarodni registar i za izdavanje izvadaka, potvrda i drugih informacija poveznih sa sadržajem međunarodne registracije trebali snositi država članica iz koje potječe oznaka zemljopisnog podrijetla, fizička ili pravna osoba iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnik kako je definiran u članku 1. točki xvii. tog akta. Države članice trebale bi imati mogućnost zahtijevati da neke ili sve naknade plaćaju fizička osoba, pravni subjekt ili korisnik.

(14)  Kako bi se pokrio bilo koji manjak u odnosu na operativni proračun Posebne unije, Unija bi trebala, u sklopu sredstava raspoloživih za tu svrhu u godišnjem proračunu Unije, moći osigurati poseban doprinos kako ga utvrdi Skupština Posebne unije u skladu s člankom 24. stavkom 4. Ženevskog akta s obzirom na gospodarsku i kulturnu vrijednost zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla.

(15)  Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu članstva Unije u Posebnoj uniji, Komisiji se trebaju dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje popisa oznaka zemljopisnog podrijetla radi podnošenja zahtjeva za njihovu međunarodnu registraciju u Međunarodnom uredu nakon pristupanja Ženevskom aktu, za naknadno podnošenje zahtjeva za međunarodnu registraciju oznake zemljopisnog podrijetla u Međunarodnom uredu, za odbijanje prigovora, za odluku o tome hoće li odobriti zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u međunarodnom registru, za povlačenje odbijanja učinaka međunarodne registracije, za poništenje međunarodne registracije, za slanje obavijesti o ništavosti zaštite u Uniji oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u međunarodnom registru te za davanje ovlasti državi članici da osigura sve potrebne izmjene i obavijesti Međunarodni ured u pogledu oznake izvornosti za proizvod zaštićen na temelju jedne od uredbi iz članka 1. ove Uredbe. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(12).

(16)  Važno je osigurati da Komisija prati i ocjenjuje sudjelovanje Unije u tom Aktu tijekom vremena. Kako bi provela to ocjenjivanje, Komisija bi trebala, među ostalim, uzeti u obzir: broj oznaka zemljopisnog podrijetla koje su zaštićene i registrirane u skladu s pravom Unije za koje su podneseni zahtjevi za međunarodnu registraciju i slučajeve u kojima su treće ugovorne stranke odbile zaštitu, kretanje broja trećih zemalja koje sudjeluju u Ženevskom aktu, mjere koje je Komisija poduzela kako bi povećala taj broj, kao i učinak postojećeg stanja pravne stečevine EU-a u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla na privlačnost Ženevskog akta trećim zemljama te broj i vrstu oznaka zemljopisnog podrijetla koje potječu od ugovornih stranaka trećih zemalja, a koje je Unija odbila,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uspostavljaju pravila i postupci o djelovanjima Unije nakon njezina pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla („Ženevski akt”).

Za potrebe ove Uredbe, oznake izvornosti, uključujući „oznake podrijetla” i „oznake zemljopisnog podrijetla”, kako su definirane Uredbom (EU) br. 110/2008, Uredbom (EU) br. 1151/2012, Uredbom (EU) br. 1308/2013 i Uredbom (EU) br. 251/2014, u daljnjem se tekstu obje nazivaju „oznake zemljopisnog podrijetla”.

Članak 2.

Međunarodna registracija oznaka zemljopisnog podrijetla ▌

1.  Nakon pristupanja Unije Ženevskom aktu, i potom redovito, Komisija kao nadležno tijelo podnosi zahtjeve Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo („Međunarodni ured”) za međunarodnu registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih i registriranih u skladu s pravom Unije koje se odnose na proizvode podrijetlom iz Unije u skladu s člankom 5. stavcima 1. i 2. Ženevskog akta.

2.  U tu svrhu države članice od Komisije mogu zahtijevati da u međunarodnom registru registrira oznake zemljopisnog podrijetla koje potječu iz njihova državnog područja te su zaštićene i registrirane u skladu s pravom Unije. Takav se zahtjev može temeljiti na:

(a)  zahtjevu fizičke ili pravne osobe iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnika kako je definiran u članku 1. točki xvii. tog akta ili

(b)  njihovoj vlastitoj inicijativi.

3.  Komisija na temelju tih zahtjeva donosi provedbene akte u kojima se navode ▌ oznake zemljopisnog podrijetla iz ▌stavka 1. ovog članka, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2.

Članak 3.

Poništenje oznake zemljopisnog podrijetla koja potječe iz države članice Unije i registrirana je u međunarodnom registru

1.  Komisija donosi provedbeni akt kojim se zahtijeva poništenje registracije u međunarodnom registru oznake zemljopisnog podrijetla koja potječe iz države članice Unije:

(a)  ako ta oznaka zemljopisnog podrijetla više nije zaštićena u Uniji ili

(b)  na zahtjev države članice iz koje potječe oznaka zemljopisnog podrijetla koji se može temeljiti na:

i.  zahtjevu fizičke ili pravne osobe iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnika kako je definiran u članku 1. točki xvii. tog akta ili

ii.  njezinoj vlastitoj inicijativi.

2.  Provedbeni akt iz stavka 1. ovog članka donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2.

3.  Komisija bez odgode obavješćuje Međunarodni ured o zahtjevu za poništenje.

Članak 4.

Objava oznaka zemljopisnog podrijetla trećih zemalja registriranih u međunarodnom registru

1.  Komisija objavljuje sve međunarodne registracije o kojima je Međunarodni ured poslao obavijest u skladu s člankom 6. stavkom 4. Ženevskog akta koje se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u međunarodnom registru i kojima ugovorna stranka podrijetla, kako je definirana člankom 1. točkom xv. Ženevskog akta, nije država članica, pod uvjetom da se objava odnosi na proizvod u pogledu kojeg je predviđena zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla na razini Unije.

2.  Međunarodna registracija objavljuje se u seriji C Službenog lista Europske unije te uključuje vrstu proizvoda i zemlju podrijetla.

Članak 5.

Objava oznaka zemljopisnog podrijetla trećih zemalja registriranih u međunarodnom registru

1.   Komisija objavljuje sve međunarodne registracije o kojima je Međunarodni ured poslao obavijest u skladu s člankom 6. stavkom 4. Ženevskog akta o oznakama zemljopisnog podrijetla registriranima u međunarodnom registru i kojima ugovorna stranka podrijetla, kako je definirana člankom 1. ▌ točkom xv. Ženevskog akta, nije država članica, kako bi se utvrdilo sadržava li obvezne elemente utvrđene u pravilu 5. stavku 2. Zajedničkog pravilnika prema Lisabonskom sporazumu i Ženevskom aktu („Zajednički pravilnik”)(13) i pojedinosti o kvaliteti, ugledu i značajkama navedene u pravilu 5. stavku 3. Zajedničkog pravilnika i kako bi se ocijenilo odnosi li se obavijest na proizvod u pogledu kojeg je ▌predviđena zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla na razini Unije.

2.  Razdoblje za provedbu takve ocjene ne smije trajati dulje od četiri mjeseca od datuma registracije oznake zemljopisnog podrijetla u međunarodnom registru i ne uključuje ocjenu drugih posebnih odredaba Unije koje se odnose na stavljanje proizvoda na tržište, a osobito na zdravstvene i fitosanitarne norme, tržišne norme i označavanje hrane.

Članak 6.

Postupak podnošenja prigovora u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla trećih zemalja registriranih u međunarodnom registru

1.   U skladu s člankom 4. tijela države članice ili treće zemlje, osim ugovorne stranke podrijetla, ili fizička ili pravna osoba s legitimnim interesom i poslovnim nastanom u Uniji ili trećoj zemlji, osim u ugovornoj stranci podrijetla, može podnijeti prigovor Komisiji na jednom od službenih jezika Unije u roku od četiri mjeseca od datuma objave oznake zemljopisnog podrijetla u Službenom listu Europske unije.

2.   Takav prigovor, u vezi s oznakom zemljopisnog podrijetla koja je objavljena u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 4., dopušten je samo ako se podnese u roku utvrđenom u stavku 1. ovog članka i ako sadrži jedan ili više sljedećih razloga:

(a)  oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana u međunarodnom registru u sukobu je s imenom biljne sorte ili životinjske pasmine i stoga će potrošača vjerojatno dovesti u zabludu u pogledu izvora proizvoda,

(b)  oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana u međunarodnom registru u cijelosti je ili djelomično homonim oznake zemljopisnog podrijetla koja je već zaštićena u Uniji i u praksi nema dovoljno razlike između uvjeta lokalne i tradicionalne upotrebe i prezentacije oznake zemljopisnog podrijetla predložene za zaštitu i oznake zemljopisnog podrijetla koja je već zaštićena u Uniji, uzimajući u obzir potrebu osiguranja jednakog postupanja prema dotičnim proizvođačima i nedovođenja potrošača u zabludu,

(c)  zaštitom oznake zemljopisnog podrijetla u Uniji koja je registrirana u međunarodnom registru kršilo bi se pravo prethodnog žiga na nacionalnoj razini, regionalnoj razini ili razini Unije,

(d)  zaštita predložene oznake zemljopisnog podrijetla u Uniji ugrozila bi uporabu potpuno ili djelomično identičnog naziva ili isključivu prirodu žiga na nacionalnoj razini, regionalnoj razini ili razini Unije, ili postojanje proizvoda koji su zakonski stavljeni na tržište najmanje pet godina prije datuma objave naziva oznake zemljopisnog podrijetla u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 4.,

(e)  oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana u međunarodnom registru odnosi se na proizvod u pogledu kojeg nije predviđena zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla ▌ na razini Unije,

(f)  naziv za koji je podnesen zahtjev za registraciju generički je izraz na području Unije,

(g)  da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 1. točaka i. i ii. Ženevskog akta,

(h)  da je oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana u međunarodnom registru homonim kojim se potrošača dovodi u zabludu da proizvodi dolaze iz drugog područja, čak i ako je naziv točan u odnosu na stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla dotičnog proizvoda.

3.   Komisija ocjenjuje osnove za podnošenje prigovora kako je navedeno u stavku 2. u odnosu na područje Unije ili njegov dio.

Članak 7.

Odluka o zaštiti u Uniji oznaka zemljopisnog podrijetla treće zemlje koje su registrirane u međunarodnom registru

1.  Ako su na temelju ocjene provedene u skladu s člankom 5. stavkom 1. ispunjeni uvjeti utvrđeni u tom stavku i nisu zaprimljeni prigovori ili su zaprimljeni nedopušteni prigovori, Komisija, prema potrebi, odbija primljene nedopuštene prigovore i donosi odluku o dodjeli zaštite oznake zemljopisnog podrijetla putem provedbenog akta donesenog u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2.

2.  Ako na temelju ocjene provedene u skladu s člankom 5. stavkom 1. nisu ispunjeni uvjeti iz tog stavka ili nije zaprimljen dopušten prigovor iz članka 6. stavka 2., Komisija donosi odluku o tome hoće li odobriti zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u međunarodnom registru putem provedbenog akta koji se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2. Komisija će donijeti odluku ▌u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla koje obuhvaćaju proizvode koji nisu u nadležnosti Odbora navedenih u članku 15. stavku 1.

3.   Odlukom o zaštiti oznake zemljopisnog podrijetla u skladu sa stavcima 1. ili 2. ovog članka utvrđuje se područje primjene odobrene zaštite i ona može uključivati uvjete koji su u skladu sa Ženevskim aktom i posebno odobrava utvrđeno prijelazno razdoblje kako je navedeno u članku 17. Ženevskog akta i pravilu 14. Zajedničkog pravilnika.

4.   U skladu s člankom 15. stavkom 1. Ženevskog akta Komisija obavješćuje Međunarodni ured o odbijanju učinaka dotične međunarodne registracije na području Unije u roku od jedne godine od primitka obavijesti o međunarodnoj registraciji u skladu s člankom 6. stavkom 4. Ženevskog akta ili u roku od dvije godine u slučajevima iz članka 5. prvog stavka Odluke Vijeća (EU) .…/…(14)(15).

5.  Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na temelju obrazloženog zahtjeva države članice, treće zemlje ili fizičke ili pravne osobe s legitimnim interesom, donijeti, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2. provedbeni akt o povlačenju, u cijelosti ili djelomično, odbijanja prethodno priopćenog Međunarodnom uredu. Komisija o tom povlačenju bez odgode obavješćuje Međunarodni ured.

Članak 8.

Upotreba oznaka zemljopisnog podrijetla

1.   Provedbeni akti koje je Komisija donijela na temelju članka 7. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje druge posebne odredbe Unije koje se odnose na stavljanje proizvoda na tržište, a osobito na zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta, sanitarnih i fitosanitarnih standarda, i na označavanje hrane. ▌

2.   Podložno stavku 1., oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene ovom Uredbom može upotrebljavati bilo koji subjekt koji stavlja na tržište proizvod u skladu s međunarodnom registracijom.

Članak 9.

Proglašenje ništavosti učinaka u Uniji oznake zemljopisnog podrijetla treće zemlje registrirane u međunarodnom registru

1.  Komisija može, na vlastitu inicijativu ili nakon obrazloženog zahtjeva države članice, treće zemlje ili fizičke ili pravne osobe s legitimnim interesom, donijeti provedbene akte kojima se u Uniji, u cijelosti ili djelomično, proglašavaju ništavim učinci zaštite oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u međunarodnom registru u jednoj ili više sljedećih okolnosti:

(a)  oznaka zemljopisnog podrijetla više nije zaštićena u ugovornoj stranci podrijetla,

(b)  oznaka zemljopisnog podrijetla više nije registrirana u međunarodnom registru,

(c)  ako se više ne osigurava poštovanje obveznih elemenata utvrđenih u pravilu 5. stavku 2. Zajedničkog pravilnika ili pojedinosti o kvaliteti, ugledu i značajkama navedenima u pravilu 5. stavku 3. Zajedničkog pravilnika.

2.  Provedbeni akti iz ▌stavka 1. ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2., i to isključivo nakon što su fizičke osobe ili pravni subjekti iz članka 5. stavka 2. točke ii . Ženevskog akta ili korisnici, kako su definirani u članku 1. točki xvii . Ženevskog akta, imali mogućnost zaštititi svoja prava.

3.  Pod uvjetom da proglašenje ništavosti više ne podliježe pravu na žalbu, Komisija bez odgode obavješćuje Međunarodni ured o proglašenju ništavosti učinaka međunarodne registracije oznake zemljopisnog podrijetla ▌na području Unije u skladu sa stavkom 1. točkama (a) ili (c).

Članak 10.

Povezanost sa žigovima

1.   Zaštitom oznake zemljopisnog podrijetla ne dovodi se u pitanje valjanost prethodnog žiga na nacionalnoj razini, regionalnoj razini ili razini Unije koji je prijavljen ili registriran u dobroj vjeri ili stečen uporabom u dobroj vjeri na području države članice, regionalne unije država članica ili Unije.

2.   Oznaka zemljopisnog podrijetla registrirana u međunarodnom registru ne zaštićuje se na području Unije ako bi u smislu ugleda i reputacije žiga te duljine vremena upotrebe zaštita navedene oznake zemljopisnog podrijetla na području Unije mogla dovesti potrošača u zabludu u pogledu pravog identiteta proizvoda.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ▌, žig za koji je podnesen zahtjev, koji je registriran ili uspostavljen uporabom, ako je ta mogućnost predviđena dotičnim zakonodavstvom, u dobroj vjeri na državnom području države članice, regionalne unije država članica ili Unije prije datuma na koji je Međunarodni ured obavijestio Komisiju o objavi međunarodne registracije oznake zemljopisnog podrijetla, čija bi upotreba bila u suprotnosti sa zaštitom oznake zemljopisnog podrijetla, može se i dalje upotrebljavati i obnavljati za dotični proizvod neovisno o zaštiti oznake zemljopisnog podrijetla, pod uvjetom da ne postoje razlozi za ništavost ili opoziv u skladu s Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća(16) ili Direktivom (EU ) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća(17). U takvim je slučajevima dopuštena uporaba oznake zemljopisnog podrijetla, kao i uporaba dotičnog žiga.

Članak 11.

Prijelazne odredbe za oznake izvornosti koje potječu iz država članica EU-a koje su već registrirane na temelju Lisabonskog sporazuma

1.  Za svaku oznaku izvornosti proizvoda koji je zaštićen na temelju jedne od uredaba iz članka 1. ove Uredbe i potječe iz države članice koja je ugovorna stranka Lisabonskog sporazuma, dotična država članica može odabrati:

(a)  zahtijevati međunarodnu registraciju te oznake izvornosti u skladu sa Ženevskim aktom, ako je dotična država članica ratificirala Ženevski akt ili mu pristupila u skladu s odobrenjem iz članka 3. Odluke (EU)..../.... (18), ili

(b)  zahtijevati poništenje registracije te oznake izvornosti u međunarodnom registru.

Dotične države članice provode odabir na temelju:

(a)  zahtjeva fizičke ili pravne osobe iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnika kako je definiran u članku 1. točki xvii. tog akta ili

(b)  svoje vlastite inicijative.

Dotične države članice obavješćuju Komisiju o odabiru iz prvog podstavka u roku od tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

U slučajevima iz prvog podstavka točke (a), dotična država članica u suradnji s Komisijom provjerava s Međunarodnim uredom sve izmjene koje se trebaju provesti na temelju pravila 7. stavka 4. Zajedničkog pravilnika u svrhu registracije na temelju Ženevskog akta.

Komisija ovlašćuje državu članicu da osigura potrebne izmjene i o tome obavješćuje Međunarodni ured putem provedbenog akta u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2.

2.  Za svaku oznaku izvornosti proizvoda koji je obuhvaćen područjem primjene jedne od uredaba iz članka 1. ove Uredbe, ali nije zaštićen na temelju bile koje od tih uredaba i potječe iz države članice koja je ugovorna stranka Lisabonskog sporazuma, dotična država članica:

(a)  zahtijeva registraciju na temelju dotične Uredbe ili

(b)  zahtjeva poništenje registracije te oznake izvornosti u međunarodnom registru.

Dotične države članice provode odabir na temelju:

(a)  zahtjeva fizičke ili pravne osobe iz članka 5. stavka 2. točke ii. Ženevskog akta ili korisnika kako je definiran u članku 1. točki xvii. tog akta ili

(b)  svoje vlastite inicijative.

Dotične države članice obavješćuju Komisiju o odabiru iz prvog podstavka te podnose odgovarajući zahtjev u roku od tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

U slučajevima iz prvog podstavka točke (a) dotična država članica podnosi zahtjev za međunarodnu registraciju te oznake izvornosti u skladu sa Ženevskim aktom, ako je dotična država članica ratificirala Ženevski akt ili mu pristupila u skladu s odobrenjem iz članka 3. Odluke (EU)..../.... (19), u roku od jedne godine od datuma registracije oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s dotičnom Uredbom. Primjenjuje se stavak 1., četvrti i peti podstavak.

Ako se odbije zahtjev za registraciju na temelju dotične Uredbe te su iscrpljena povezana administrativna i sudska pravna sredstva ili ako zahtjev za registraciju na temelju Ženevskog akta nije podnesen u skladu s četvrtim podstavkom ovog stavka, dotična država članica bez odgode podnosi zahtjev za poništenje registracije te oznake zemljopisnog podrijetla u međunarodnom registru.

3.  U pogledu oznaka izvornosti za proizvode koji nisu obuhvaćeni područjem primjene jedne od uredaba iz članka 1. ove Uredbe i za koje nije predviđena zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla na razini Unije, država članica koja je već ugovorna stranka Lisabonskog sporazuma može zadržati sve postojeće registracije u međunarodnom registru.

Takva država članica može podnijeti i dodatne zahtjeve za registraciju u međunarodnom registru na temelju Lisabonskog sporazuma o takvim oznakama izvornosti koje potječu s njezina područja ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  dotična država članica obavijestila je Komisiju o nacrtu zahtjeva za registraciju takvih oznaka izvornosti. Takva obavijest mora sadržavati dokaze da zahtjev ispunjava uvjete za registraciju na temelju Lisabonskog sporazuma i

(b)  da Komisija nije izdala negativno mišljenje u roku od dva mjeseca od takve obavijesti. Negativno mišljenje može se izdati samo nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom, a u iznimnim i opravdanim slučajevima u kojima dokazi koji se zahtijevaju u skladu s točkom (a) nisu dovoljni da bi se potvrdilo da su ispunjeni zahtjevi za registraciju na temelju Lisabonskog sporazuma ili ako bi registracija imala negativan učinak na trgovinsku politiku Unije.

U slučaju da Komisija zatraži dodatne informacije o obavijesti dostavljenoj u skladu s točkom (a), rok za djelovanje Komisije iznosi jedan mjesec od primitka zatraženih informacija.

Komisija odmah obavješćuje druge države članice o svim obavijestima dostavljenima u skladu s točkom (a).

Članak 12.

Prijelazna zaštita za oznake izvornosti koje potječu iz treće zemlje i koje su registrirane na temelju Lisabonskog sporazuma

1.   Države članice koje su bile ugovorne stranke Lisabonskog sporazuma prije pristupanja Unije Ženevskom aktu mogu nastaviti štititi oznake izvornosti koje potječu iz treće zemlje koja je ugovorna stranka Lisabonskog sporazuma ▌ putem nacionalnog sustava zaštite s učinkom od dana na koji Unija postane ugovorna stranka Ženevskog akta, u pogledu oznaka izvornosti registriranih do tog datuma na temelju Lisabonskog sporazuma.

2.  Takva zaštita na temelju sustava nacionalne zaštite:

(a)  zamjenjuje se zaštitom u okviru sustava zaštite EU-a za određenu oznaku izvornosti ako se zaštita predviđa u skladu s odlukom iz članka 7. ove Uredbe nakon pristupanja dotične treće zemlje Ženevskom aktu, pod uvjetom da se zaštitom predviđenom u skladu s odlukom iz članka 7. ove Uredbe čuva kontinuitet zaštite odgovarajuće oznake izvornosti u dotičnoj državi članici,

(b)   prestaje postojati za određenu oznaku izvornosti u trenutku prestanka učinka međunarodne registracije.

3.   Ako oznaka izvornosti koja potječe iz treće zemlje ▌nije registrirana na temelju ove Uredbe ili ako nacionalna zaštita nije zamijenjena u skladu sa stavkom 2. točkom (a), posljedice takve nacionalne zaštite ▌isključiva su odgovornost dotične države članice.

4.   Mjere koje poduzimaju države članice prema stavku 1. imaju učinke samo na nacionalnoj razini, no nemaju učinak na trgovinu unutar Unije ili međunarodnu trgovinu.

5.  Države članice iz stavka 1. prosljeđuju Komisiji sve obavijesti Međunarodnog ureda na temelju Lisabonskog sporazuma koje Komisija zatim prosljeđuje svim drugim državama članicama.

6.  Države članice iz stavka 1. ovog članka izjavljuju Međunarodnom uredu da ne mogu osigurati nacionalnu zaštitu oznake izvornosti za proizvod obuhvaćen područjem primjene jedne od uredaba iz članka 1. ove Uredbe, koji su registrirani i o kojima su obaviještene na temelju Lisabonskog sporazuma od dana na koji Unija postane ugovorna stranka Ženevskog akta.

Članak 13.

Naknade

Naknade koje se trebaju platiti u skladu s člankom 7. Ženevskog akta, kako je navedeno u Zajedničkom pravilniku, ▌snosi država članica iz koje potječe oznaka zemljopisnog podrijetla ili fizička ili pravna osoba iz članka 5. stavka 2. točke ii . Ženevskog akta ili korisnik, kako je definiran u članku 1. točki xvii . Ženevskog akta. Države članice mogu zahtijevati da fizička osoba, pravni subjekt ili korisnik plate neke ili sve naknade.

Članak 14.

Posebni financijski doprinos

Ako prihodi Posebne unije proizlaze iz izvora navedenih u članku 24. stavku 2. točki v. ▌Ženevskog akta, Unija može dodijeliti poseban doprinos unutar raspoloživih sredstava za tu svrhu iz godišnjeg proračuna Unije.

Članak 15.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomažu sljedeći odbori u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 i to u pogledu sljedećih proizvoda:

(a)  za proizvode iz vinskog sektora obuhvaćene područjem primjene članka 92. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih gospodarstava uspostavljen člankom 229. te uredbe,

(b)  za aromatizirane proizvode od vina kako su definirani u članku 3. Uredbe (EU) br. 251/2014 ▌Odbor za aromatizirane proizvode od vina uspostavljen člankom 34. te uredbe,

(c)  za alkoholna pića kako su definirana u članku 2. Uredbe (EZ) br. 110/2008 ▌Odbor za alkoholna pića uspostavljen člankom 25. te uredbe,

(d)  za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji su obuhvaćeni područjem primjene članka 2. stavka 1. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 1151/2012 Odbor za politiku kvalitete poljoprivrednih proizvoda uspostavljen člankom 57. te uredbe,

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 16.

Praćenje i izvješćivanje

U roku od … [dvije godine od dana stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija ocjenjuje sudjelovanje Unije u Ženevskom aktu i podnosi izvješće o glavnim nalazima Europskom parlamentu i Vijeću. Ocjena se, među ostalim, temelji i na sljedećim aspektima:

(a)  broju oznaka zemljopisnog podrijetla koje su zaštićene i registrirane u skladu s pravom Unije za koje su podneseni zahtjevi za međunarodnu registraciju i slučajevi u kojima su treće ugovorne stranke odbile zaštitu,

(b)  kretanju broja trećih zemalja koje sudjeluju u Ženevskom aktu i mjerama koje je Komisija poduzela kako bi povećala taj broj, kao i učinku postojećeg stanja pravne stečevine Unije u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla na privlačnost Ženevskog akta trećim zemljama i

(c)  broju i vrsti oznaka zemljopisnog podrijetla koje potječu iz trećih zemalja, a koje je Unija odbila.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

______________

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o mogućem proširenju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla EU-a

na nepoljoprivredne proizvode

Komisija prima na znanje Rezoluciju Europskog parlamenta od 6. listopada 2015. o mogućem proširenju zaštite oznake zemljopisnog podrijetla EU-a na nepoljoprivredne proizvode.

Komisija je u studenome 2018. pokrenula studiju čiji je cilj prikupiti dodatne ekonomske i pravne dokaze o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode na jedinstvenom tržištu, kao dopunu studiji iz 2013., te pribaviti dodatne podatke o, među ostalim, konkurentnosti, nepoštenom tržišnom natjecanju, krivotvorenju, percepcijama potrošača, troškovima i koristima te učinkovitosti modela zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode s obzirom na načelo proporcionalnosti.

U skladu s načelima bolje regulative i obvezama utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., Komisija će ispitati navedenu studiju i izvješće o sudjelovanju Unije u Ženevskom aktu navedeno u članku o praćenju i preispitivanju Uredbe o djelovanju Unije nakon njezina pristupanja Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla te razmotriti moguće sljedeće korake.

Izjava Komisije o postupku utvrđenom u članku 9.a stavku 3. Uredbe

Komisija napominje da je s obzirom na isključivu nadležnost Unije postupak utvrđen u članku 9.a stavku 3. Uredbe pravno nužan, ali dodaje da je u kontekstu sadašnje pravne stečevine EU-a svaka takva intervencija Komisije iznimna i propisno obrazložena. Tijekom savjetovanja s državom članicom Komisija će uložiti sve napore kako bi u suradnji s tom državom članicom riješila sva pitanja koja izazivaju zabrinutost i izbjegla izdavanje negativnog mišljenja. Komisija napominje da se negativno mišljenje dostavlja predmetnoj državi članici u pisanom obliku te u skladu s člankom 296. UFEU-a sadržava razloge na kojima se temelji. Komisija nadalje napominje da negativno mišljenje ne sprječava podnošenje novog zahtjeva koji se odnosi na istu oznaku izvornosti, ako su razlozi za to negativno mišljenje naknadno na odgovarajući način otklonjeni ili su postali bespredmetni.

Izjava Komisije o prijedlogu odluke Vijeća o pristupanju Europske unije Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla

Komisija napominje da Unija ima isključivu vanjsku nadležnost u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla i da kao samostalna stranka pristupa Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma. To proizlazi iz presude Suda Europske unije od 25.10.2017. (predmet C-389/15 – Komisija protiv Vijeća). S obzirom na isključivu vanjsku nadležnost EU-a, države članice ne mogu postati samostalne stranke Ženevskog akta i više ne bi trebale same štititi oznake zemljopisnog podrijetla koje su nedavno registrirale treće zemlje članice lisabonskog sustava. Imajući na umu osobite okolnosti s obzirom na to da su BG, CZ, SK, FR, HU, IT i PT već dugo potpisnice Lisabonskog sporazuma, da u okviru tog sporazuma imaju registrirano veliko intelektualno vlasništvo i da je potreban neometan prijelaz, Komisija je bila spremna napraviti iznimku i pristati na to da samo u ovom slučaju tih sedam država članica dobije dopuštenje pristupiti Ženevskom aktu u interesu EU-a.

Komisija se snažno protivi ustrajavanju Vijeća na mogućnosti da se svim državama članicama EU-a koje to žele dopusti da, uz Uniju, samostalno ratificiraju Ženevski akt ili mu pristupe, opravdavajući to regularizacijom prava glasa Unije u smislu članka 22. stavka 4. točke (b) podtočke ii. Ženevskog akta, a ne navedenim osobitim okolnostima.

Komisija usto podsjeća da, s obzirom na to da Unija ima internu nadležnost za oznake poljoprivrednog zemljopisnog podrijetla, države članice EU-a ne mogu imati vlastite nacionalne sustave zaštite poljoprivrednog zemljopisnog podrijetla.

Stoga Komisija zadržava svoja prava, uključujući pravo da posegne za pravnim lijekom protiv odluke Vijeća i smatra da taj slučaj nikako ne može biti presedan za bilo koje druge postojeće ili buduće međunarodne sporazume/sporazume Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, posebno ako je EU već sam ratificirao međunarodne sporazume na temelju svoje isključive nadležnosti, ali ne i samo u tim slučajevima.

(1) SL C 110, 22.3.2019., str. 55.
(2)* TEKST JOŠ NIJE PROŠAO PRAVNO-JEZIČNU DORADU.
(3)SL C 110, 22.3.2019., str.55.
(4)Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019.
(5)http://www.wipo.int/edocs/lexdocs/treaties/en/lisbon/trt_lisbon_009en.pdf.
(6)SL L […], […], str. […].
(7)http://www.wipo.int/export/sites/www/lisbon/en/legal_texts/lisbon_agreement.pdf.
(8)Uredba (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (SL L 39, 13.2.2008., str. 16.).
(9)Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).
(10)Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).
(11)Uredba (EZ) br. 251/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1601/91 (SL L 84, 20.3.2014., str. 14.).
(12)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(13)Zajednički pravilnik prema Lisabonskom sporazumu i Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma, koji je donijela Skupština Lisabonske unije 11. listopada 2017., http://www.wipo.int/meetings/en/doc_details.jsp?doc_id=376416, dok. WIPO A / 57/11 od 11. listopada 2017.
(14)Odluka Vijeća (EU) .…/…. o pristupanju Europske unije Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla (SL L …, …, str. …).
(15)+SL: umetnuti broj odluke iz dokumenta ST 6929/19 i u bilješku umetnuti broj, datum, naziv i upućivanje na SL za tu odluku.
(16)Uredba (EU) 2017/1001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL L 154, 16.7.2017., str. 1.).
(17)Direktiva (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 336, 23.12.2015., str. 1.).
(18)+SL: umetnuti u tekst broj Odluke iz dokumenta ST 6929/19.
(19)+SL: umetnuti u tekst broj Odluke iz dokumenta ST 6929/19.


Sporazum između EU-a i Filipina o određenim aspektima usluga zračnog prijevoza ***
PDF 125kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma između Europske unije i Vlade Republike Filipina o određenim aspektima usluga zračnog prijevoza (15056/2018 – C8-0051/2019 – 2016/0156(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0362A8-0191/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (15056/2018),

–  uzimajući u obzir Nacrt sporazuma između Europske unije i Vlade Republike Filipina o određenim aspektima usluga zračnog prijevoza(1),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 100. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0051/2019),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za promet i turizam (A8-0191/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Filipina.

(1) SL L 322, 18.12.2018., str. 3.


Međunarodni sporazum o maslinovu ulju i stolnim maslinama ***
PDF 122kWORD 47k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Međunarodnog sporazuma o maslinovu ulju i stolnim maslinama iz 2015. (06781/2019 – C8-0134/2019 –2017/0107(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0363A8-0186/2019

(Suglasnost)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Nacrt odluke Vijeća (06781/2019),

–  uzimajući u obzir Nacrt međunarodnog sporazuma o maslinovu ulju i stolnim maslinama iz 2015. (11178/2016),

–  uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. stavkom 4. i člankom 218. stavkom 6., drugim podstavkom točkom (a)(v) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0134/2019),

–  uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0186/2019),

1.  daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.


Predloženo imenovanje člana Revizorskog suda – Viorel Ştefan
PDF 121kWORD 47k
Odluka Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o predloženom imenovanju Viorela Ştefana za člana Revizorskog suda (C8-0049/2019 – 2019/0802(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0364A8-0194/2019

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0049/2019),

–  uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0194/2019),

A.   budući da se Vijeće pismom od 14. veljače 2019. savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem Viorela Ştefana na funkciju člana Revizorskog suda;

B.  budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predloženog kandidata, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

C.  budući da je na sastanku od 8. travnja 2019. Odbor za proračunski nadzor održao saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje negativno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Viorela Ştefana imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.


Predloženo imenovanje članice Revizorskog suda – Ivana Maletić
PDF 121kWORD 47k
Odluka Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o predloženom imenovanju Ivane Maletić za članicu Revizorskog suda (C8-0116/2019 – 2019/0803(NLE))
P8_TA-PROV(2019)0365A8-0195/2019

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0116/2019),

–  uzimajući u obzir članak 121. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0195/2019),

A.  budući da se Vijeće pismom od 5. ožujka 2019. savjetovalo s Europskim parlamentom u vezi s imenovanjem Ivane Maletić na funkciju članice Revizorskog suda;

B.  budući da je Odbor za proračunski nadzor ocijenio kvalifikacije predložene kandidatkinje, posebno u smislu uvjeta navedenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

C.  budući da je na sjednici Odbora za proračunski nadzor 8. travnja 2019. održano saslušanje kandidatkinje Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Ivanu Maletić imenuje članicom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.


Zaštita osoba koje prijavljuju povrede prava Unije ***I
PDF 407kWORD 132k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (COM(2018)0218 – C8-0159/2018 – 2018/0106(COD))
P8_TA-PROV(2019)0366A8-0398/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0218),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 16., 33., 43., 50., članak 53. stavak 1., članke 62., 91., 100., 103., 109., 114., 168., 169., 192., 207. i 325. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 13. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0159/2018),

–  uzimajući u obzir mišljenja Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3., članak 16., članak 43. stavak 2., članak 50., članak 53. stavak 1., članke 91., 100. i 114., članak 168. stavak 4., članak 169., članak 192. stavak 1., članak 325 stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 31. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta, podneseno okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 26. rujna 2018.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. listopada 2018.(2),

–  nakon savjetovanja s Odborom regija,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. ožujka 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za ustavna pitanja (A8-00398/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije(3)

P8_TC1-COD(2018)0106


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 16., ▌članak 43. stavak 2., članak 50., članak 53. stavak 1., ▌članke 91., 100., ▌114., članak 168. stavak 4., članak 169., članak 192. stavak 1. ▌i članak 325. stavak 4. te Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 31.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5),

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda(6),

uzimajući u obzir mišljenje skupine osoba koje je iz redova znanstvenih stručnjaka država članica imenovao Znanstveni i tehnički odbor, u skladu s člankom 31. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(7),

budući da:

(1)  Osobe koje rade za javnu ili privatnu organizaciju ili su s njome u kontaktu zbog aktivnosti povezanih s poslom često prve saznaju za prijetnje ili štetu javnom interesu koji nastaju u tom kontekstu. „Zviždanjem” one imaju ključnu ulogu u razotkrivanju i sprječavanju povreda zakona koje su štetne za javni interes te u zaštiti dobrobiti društva. Međutim, potencijalni zviždači često se zbog straha od osvete boje prijaviti ono što ih zabrinjava ili na što sumnjaju. U tom se kontekstu sve više prepoznaje važnost pružanja uravnotežene i učinkovite zaštite zviždača kako na europskoj, tako i na međunarodnoj razini.

(2)  Na razini Unije prijave i javna otkrivanja od strane zviždača važna su sastavnica provedbe prava i politika Unije: zahvaljujući njima nacionalni sustavi i sustavi Unije za provedbu dobivaju informacije koje dovode do učinkovitog otkrivanja, istrage i kaznenog progona povreda prava Unije, čime se jača transparentnost i odgovornost.

(3)  U određenim područjima politika, povrede prava Unije, bez obzira na to jesu li prema nacionalnom pravu kategorizirane kao upravne, kaznene ili druge vrste povreda, mogu uzrokovati ozbiljnu štetu javnom interesu u smislu stvaranja znatnih rizika za dobrobit društva. Ako su u tim područjima utvrđeni nedostaci u provedbi, a zviždači se uglavnom nalaze u povlaštenom položaju za otkrivanje povreda, provedbu je potrebno ojačati uvođenjem učinkovitih, povjerljivih i sigurnih kanala za podnošenje prijava te osiguravanjem učinkovite zaštite zviždača od osvete ▌.

(4)  Zaštita koja se trenutačno pruža zviždačima u Europskoj uniji rascjepkana je po državama članicama i neujednačena u područjima politika. Posljedice povreda prava Unije s prekograničnom dimenzijom koje su razotkrili zviždači pokazuju kako nedostatna zaštita u jednoj državi članici ne samo da negativno utječe na funkcioniranje politika EU-a u toj državi članici, nego se može prelijevati i u druge države članice i u cijelu Uniju.

(5)  U skladu s time, zajedničke minimalne standarde kojima se osigurava učinkovita zaštita zviždača trebalo bi primjenjivati na akte i područja politika u kojima:

i.  postoji potreba za jačanjem provedbe;

ii.  nedovoljno prijavljivanje od strane zviždača ključan je čimbenik koji utječe na provedbu i

iii.  povrede prava Unije uzrokuju ozbiljnu štetu javnom interesu.

Države članice mogu proširiti primjenu nacionalnih odredaba na druga područja kako bi osigurale sveobuhvatan i usklađen okvir na nacionalnoj razini.

(6)  Zaštita zviždača potrebna je za jačanje provedbe prava Unije u području javne nabave. Povrh potrebe za sprječavanjem i otkrivanjem prijevare i korupcije u kontekstu provedbe proračuna EU-a, uključujući javnu nabavu, potrebno je pristupiti rješavanju problema da nacionalna javna tijela i određeni javni pružatelji komunalnih usluga pri nabavi robe, radova i usluga nedostatno primjenjuju pravila o javnoj nabavi. Povredama takvih pravila narušava se tržišno natjecanje, povećavaju troškovi poslovanja, krše interesi ulagača i dioničara i, općenito, smanjuje privlačnost ulaganja te stvaraju nejednaki uvjeti za sva poduzeća diljem Europe, čime se utječe na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(7)  U području financijskih usluga zakonodavac Unije već je prepoznao dodanu vrijednost zaštite zviždača. Nakon financijske krize, koja je razotkrila ozbiljne nedostatke u provedbi mjerodavnih pravila, u znatan broj zakonodavnih instrumenata u tom području uvedene su mjere za zaštitu zviždača, uključujući unutarnje i vanjske kanale za podnošenje prijava i izričitu zabranu osvećivanja(8). Konkretno, u kontekstu bonitetnog okvira koji se primjenjuje na kreditne institucije i investicijska društva Direktivom 2013/36/EU predviđena je zaštita zviždača, koja se proširuje i na Uredbu (EU) br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva.

(8)  Kada je riječ o sigurnosti proizvoda koji se stavljaju na unutarnje tržište, poduzeća u proizvodnom i distribucijskom lancu glavni su izvor prikupljanja dokaza, zbog čega prijavljivanje od strane zviždača ima veliku dodanu vrijednost jer su oni mnogo bliži izvoru mogućih nepoštenih i nezakonitih praksi proizvodnje, uvoza ili distribucije nesigurnih proizvoda. Zbog toga je opravdano uvođenje zaštite zviždača u pogledu sigurnosnih zahtjeva koji se primjenjuju i na „usklađene proizvode”(9) i na „neusklađene proizvode”(10). Zaštita zviždača od ključne je važnosti i za izbjegavanje preusmjeravanja vatrenog oružja, njegovih dijelova i komponenti te streljiva, kao i obrambenih proizvoda poticanjem prijavljivanja povreda kao što su krivotvorenje isprava, izmijenjeno označavanje ▌ te protupravno stjecanje vatrenog oružja unutar Unije, pri čemu povrede često podrazumijevaju preusmjeravanje sa zakonitog na nezakonito tržište. Zaštita zviždača doprinijet će pravilnoj primjeni ograničenja i kontrole u pogledu prekursora eksploziva, a time i sprječavanju nezakonite proizvodnje eksploziva iz kućne radinosti.

(9)  Važnost zaštite zviždača u pogledu sprječavanja i odvraćanja od povreda pravila Unije o sigurnosti prometa kojima se mogu ugroziti ljudski životi već je prepoznata u sektorskim instrumentima Unije o sigurnosti zrakoplovstva(11) i sigurnosti pomorskog prometa(12), kojima su predviđene prilagođene mjere zaštite zviždača i posebni kanali za podnošenje prijava. Ti instrumenti uključuju i zaštitu od osvete nad radnicima koji prijavljuju vlastite nenamjerne pogreške (takozvana „kultura odgovornosti”). Potrebno je dopuniti i proširiti postojeće elemente zaštite zviždača u tim dvama sektorima te osigurati takvu zaštitu u cilju jačanja provedbe sigurnosnih standarda za druge načine prijevoza, to jest prijevoz unutarnjim plovnim putovima te cestovni i željeznički prijevoz.

(10)  Kao što je prepoznato u Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” od 18. siječnja 2018.(13), prikupljanje dokaza, sprječavanje, otkrivanje i rješavanje kaznenih djela protiv okoliša i nezakonitog postupanja ili propusta te potencijalnih povreda u vezi sa zaštitom okoliša i dalje su izazov i treba ih pojačati. Iako pravila o zaštiti zviždača trenutačno postoje samo u jednom sektorskom instrumentu o zaštiti okoliša(14), uvođenje takve zaštite ▌ potrebno je kako bi se mogla osigurati učinkovita provedba pravne stečevine Unije u području okoliša, čije povrede mogu naštetiti ▌javnom interesu s mogućim prekograničnim učincima prelijevanja. To je relevantno i u slučajevima u kojima nesigurni proizvodi mogu uzrokovati štetu za okoliš.

(11)  Jačanjem zaštite zviždača ujedno bi se doprinijelo sprječavanju i suzbijanju povreda Euratomovih pravila o nuklearnoj sigurnosti, zaštiti od zračenja te odgovornom i sigurnom upravljanju potrošenim gorivom i radioaktivnim materijalom. Pojačala bi se i provedba postojećih odredaba revidirane Direktive o nuklearnoj sigurnosti(15) koje se odnose na kulturu djelotvorne nuklearne sigurnosti i, konkretno, članka 8.b stavka 2. točke (a) kojim je propisano, među ostalim, da nadležno tijelo mora uspostaviti sustave upravljanja kojima se daje odgovarajući prioritet nuklearnoj sigurnosti i promiču, na svim razinama osoblja i uprave, sposobnost preispitivanja djelotvorne provedbe odgovarajućih sigurnosnih načela i prakse te pravovremenog izvješćivanja o sigurnosnim pitanjima.

(12)  Iz sličnih razloga opravdano je uvođenje zaštite zviždača u cilju nadopune postojećih odredaba i sprječavanja povreda prava EU-a u području prehrambenih lanaca, a osobito u području sigurnosti hrane i hrane za životinje te u području zdravlja, zaštite i dobrobiti životinja. Različita pravila Unije donesena u tim područjima usko su međusobno povezana. U Uredbi (EZ) br. 178/2002(16) utvrđena su opća načela i zahtjevi na kojima se temelje sve mjere Unije i nacionalne mjere koje se odnose na hranu i hranu za životinje, s posebnim naglaskom na sigurnosti hrane, kako bi se osigurao visok stupanj zaštite ljudskog zdravlja i interesa potrošača u pogledu hrane te učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Tom uredbom predviđeno je, među ostalim, da subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje ne smiju sprječavati svoje zaposlenike i druge osobe da surađuju s nadležnim tijelima kada to može spriječiti, smanjiti ili ukloniti rizik koji proizlazi iz hrane. Zakonodavac Unije primjenjuje sličan pristup u području „Zakona o zdravlju životinja” s pomoću Uredbe (EU) 2016/429 kojom su utvrđena pravila za sprječavanje i kontrolu bolesti životinja koje su prenosive na životinje ili ljude(17). Direktivom Vijeća 98/58/EZ i Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2005 i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 utvrđuju se pravila o zaštiti i dobrobiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje, tijekom prijevoza i u trenutku usmrćivanja.

(13)  Slično tomu, prijave zviždača mogu biti od ključne važnosti za otkrivanje i sprječavanje, smanjenje ili uklanjanje rizika za javno zdravlje i zaštitu potrošača koji nastaju zbog povreda pravila Unije, a koji bi inače mogli ostati skriveni. Konkretno, zaštita potrošača snažno je povezana i sa slučajevima kada nesigurni proizvodi mogu uzrokovati znatnu štetu potrošačima.▌

(14)  Zaštita privatnosti i osobnih podataka, predviđena člancima 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima, još je jedno područje u kojem zviždači mogu doprinijeti otkrivanju povreda prava Unije koje bi mogle ▌naštetiti javnom interesu. Slična razmatranja odnose se i na povrede Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava(18), kojom se uvode obveza obavješćivanja o incidentima (uključujući one kojima se ne ugrožavaju osobni podaci) i sigurnosni zahtjevi za subjekte koji pružaju ključne usluge diljem mnogih sektora (npr. energetika, zdravlje, promet, bankarstvo itd.) za pružatelje ključnih digitalnih usluga (npr. usluge računalstva u oblaku) i za dobavljače osnovnih komunalnih usluga kao što su voda, električna energija i plin. Prijave zviždača u tom području osobito su dragocjene radi sprječavanja sigurnosnih incidenata koji bi utjecali na ključne gospodarske i društvene aktivnosti te digitalne usluge u širokoj upotrebi, te radi sprječavanja bilo kakvog kršenja zakonodavstva Unije o zaštiti podataka. Njima se doprinosi osiguranju kontinuiteta usluga koje su od ključne važnosti za funkcioniranje unutarnjeg tržišta i dobrobit društva.

(15)  Nadalje, zaštita financijskih interesa Unije, koja se odnosi na borbu protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na upotrebu rashoda Unije, prikupljanje Unijinih prihoda i sredstava ili na Unijinu imovinu, ključno je područje u kojem treba pojačati provedbu prava Unije. Jačanje zaštite financijskih interesa Unije obuhvaća i provedbu proračuna Unije u vezi s rashodima na temelju Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Zbog nedostatka učinkovite provedbe u području financijskih interesa Unije, među ostalim u kontekstu prijevare i korupcije na nacionalnoj razini, smanjuju se prihodi Unije, a sredstva EU-a zloupotrebljavaju, što može narušiti javna ulaganja i rast te umanjiti povjerenje građana u djelovanje EU-a. Člankom 325. UFEU-a od Unije i država članica zahtijeva se suzbijanje takvih aktivnosti. Relevantne mjere Unije u tom pogledu uključuju, konkretno, Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95, koja je za najteže vrste postupanja povezanoga s prijevarama nadopunjena Direktivom (EU) 2017/1371 i Konvencijom sastavljenom na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995., uključujući njezine protokole od 27. rujna 1996.(19), 29. studenoga 1996.(20) i 19. lipnja 1997. (Konvencija i protokoli ostaju na snazi za države članice koje nisu obvezane Direktivom (EU) 2017/1372), kao i Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 (OLAF).

(16)  Trebalo bi utvrditi zajedničke minimalne standarde za zaštitu zviždača za povrede povezane s unutarnjim tržištem iz članka 26. stavka 2. UFEU-a. Osim toga, u skladu sa sudskom praksom Suda, mjerama Unije čiji je cilj uspostava ili osiguravanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta namjerava se doprinijeti uklanjanju postojećih ili novih prepreka slobodnom kretanju robe ili slobodi pružanja usluga, ili suzbijanju narušavanja tržišnog natjecanja.

(17)  Konkretno, zaštita zviždača u cilju poboljšanja provedbe prava Unije u području tržišnog natjecanja, uključujući državne potpore, služila bi za očuvanje učinkovitog funkcioniranja tržištâ u Uniji, osiguravanje jednakih uvjeta za poslovne subjekte i pružanje koristi potrošačima. Kad je riječ o pravilima tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na poduzeća, važnost unutarnjeg prijavljivanja za otkrivanje povreda prava tržišnog natjecanja već je prepoznata u politici EU-a o oslobađanju od kazni, kao i nedavnim uvođenjem alata Europske komisije za anonimno zviždanje. Povrede u vezi s tržišnim natjecanjem i državnom potporom odnose se na članke 101., 102., 106., 107. i 108. UFEU-a i odredbe sekundarnog zakonodavstva donesene radi njihove primjene.

(18)  Radnje kojima se krše pravila o porezu na dobit i mehanizmi čija je svrha ostvariti porezne pogodnosti i izbjeći zakonske obveze, koji su protivni cilju ili svrsi primjenjivog zakona o porezu na dobit, negativno utječu na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Mogu uzrokovati nepoštenu poreznu konkurenciju i opsežnu utaju poreza, čime se narušavaju jednaki uvjeti za trgovačka društva te gube porezni prihodi država članica i proračuna Unije u cjelini. Ovom se Direktivom predviđa zaštita od osvete nad osobama koje prijavljuju aktivnosti izbjegavanja i/ili zlouporabe koje bi inače mogle proći nezapaženo, s ciljem jačanja sposobnosti nadležnih tijela da zaštite pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te uklone poremećaje i prepreke trgovini koji utječu na konkurentnost trgovačkih društava na unutarnjem tržištu, izravno povezanu s pravilima o slobodnom kretanju i usto relevantnu za primjenu pravila o državnim potporama. Zaštitom zviždača dopunjuju se nedavne inicijative Komisije usmjerene na poboljšanje transparentnosti i razmjenu informacija u području oporezivanja te stvaranje poštenijeg okružja za plaćanje poreza na dobit u Uniji radi povećanja učinkovitosti država članica u otkrivanju aktivnosti izbjegavanja i/ili zlouporabe koje bi inače mogle proći nezapaženo te će se njome doprinijeti suzbijanju takvih aktivnosti, iako se ovom Direktivom ne usklađuju ni materijalne ni postupovne odredbe u vezi s oporezivanjem.

(19)  Člankom 1. stavkom 1. točkom (a) definira se glavno područje primjene ove Direktive upućivanjem na popis akata Unije navedenih u Prilogu (dijelovi I. i II.). Ako se pak glavno područje primjene tih akata Unije definira upućivanjem na akte Unije navedene u njihovim prilozima, i ti akti iz prilogâ dio su glavnog područja primjene ove Direktive. Osim toga, trebalo bi se tumačiti da upućivanje na akte iz Priloga uključuje sve nacionalne i Unijine provedbene ili delegirane mjere donesene u skladu s tim aktima. Nadalje, upućivanje na akte Unije u Prilogu ovoj Direktivi treba shvatiti kao dinamično upućivanje, tj. ako je akt Unije iz Priloga izmijenjen ili će se izmijeniti, upućivanje se odnosi na izmijenjeni akt; ako je akt Unije u Prilogu zamijenjen ili će se zamijeniti, upućivanje se odnosi na novi akt.

(20)  Određeni akti Unije, posebno u području financijskih usluga, kao što su Uredba (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta(21) i Provedbena direktiva Komisije 2015/2392 donesena na temelju te Uredbe(22), već sadržavaju podrobna pravila o zaštiti zviždača. Takvo postojeće zakonodavstvo Unije, uključujući popis iz dijela II. Priloga, trebalo bi očuvati sve posebnosti koje su njime predviđene i koje su prilagođene pojedinim sektorima. To je osobito važno kako bi se moglo utvrditi koji pravni subjekti u području financijskih usluga, sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma trenutačno imaju obvezu uspostaviti unutarnje kanale za podnošenje prijava. Istodobno, kako bi se osigurala dosljednost i pravna sigurnost u svim državama članicama, ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na sva pitanja koja nisu uređena u okviru sektorskih instrumenata, koji bi trebali biti nadopunjeni ovom Direktivom u onoj mjeri u kojoj ta pitanja njima nisu uređena, kako bi bili u potpunosti u skladu s minimalnim standardima. Konkretno, ovom bi Direktivom trebalo podrobnije utvrditi format unutarnjih i vanjskih kanala, obveze nadležnih tijela i posebne oblike zaštite od osvete koju treba pružati na nacionalnoj razini. U tom pogledu člankom 28. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1286/2014 utvrđuje se mogućnost da države članice predvide unutarnje kanale za podnošenje prijava u području obuhvaćenom tom uredbom. Radi usklađenosti s minimalnim standardima iz ove Direktive, obveza uspostave unutarnjih kanala za podnošenje prijava predviđena u članku 4. stavku 1. ove Direktive trebala bi se primjenjivati i u odnosu na Uredbu (EU) br. 1286/2014.

(21)  Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje zaštita koja se pruža zaposlenicima koji prijavljuju povrede radnog prava Unije. Konkretno, u području sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu, člankom 11. Okvirne Direktive 98/391/EEZ već se zahtijeva od država članica da osiguraju da radnici ili njihovi predstavnici ne budu stavljeni u nepovoljan položaj zbog svojih zahtjeva ili prijedloga poslodavcima da poduzmu potrebne mjere za ublažavanje opasnosti za radnike i/ili za uklanjanje izvora opasnosti. Radnici i njihovi predstavnici imaju pravo obratiti se nadležnim nacionalnim tijelima ako smatraju da su mjere koje je poduzeo poslodavac i sredstva kojima se koristio neprimjereni za osiguranje sigurnosti i zdravlja.

(22)  Države članice mogu predvidjeti da se prijave koje se odnose na međuljudske sukobe koji isključivo utječu na osobu koja podnosi prijavu, tj. pritužbe zbog međuljudskih sukoba između osobe koja podnosi prijavu i nekog drugog zaposlenika, mogu preusmjeriti na druge raspoložive kanale.

(23)  Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje zaštita koja se pruža s pomoću postupaka za prijavu mogućih nezakonitih aktivnosti, uključujući prijevaru ili korupciju, kojima se šteti interesima Unije, ili prijavu ponašanja tijekom obavljanja profesionalnih dužnosti koje može predstavljati ozbiljno nepoštovanje obveza dužnosnika i ostalih službenika Europske unije u skladu s člancima 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Unije, utvrđenih u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/69(23). Direktiva se primjenjuje ako dužnosnici EU-a podnose prijave u poslovnom okruženju izvan svojeg radnog odnosa s institucijama EU-a.

(24)  Nacionalna sigurnost i dalje je isključiva odgovornost svake države članice. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na prijave povreda povezanih s nabavom koja uključuje obrambene ili sigurnosne aspekte ako su oni obuhvaćeni člankom 346. UFEU-a, Ako države članice odluče proširiti zaštitu predviđenu ovom Direktivom na daljnja područja ili akte koji nisu unutar njezina područja primjene, te države članice mogu donijeti posebne odredbe za zaštitu osnovnih interesa nacionalne sigurnosti u tom pogledu.

(25)  Ovom Direktivom ne bi se trebalo dovoditi u pitanje ni zaštitu klasificiranih informacija koje su, iz sigurnosnih razloga, zaštićene od neovlaštenog pristupa pravom Unije i zakonima, propisima ili administrativnim odredbama koje su na snazi u dotičnoj državi članici. ▌Nadalje, odredbama ove Direktive ne bi se trebalo utjecati na obveze koje proizlaze iz Odluke Komisije (EU, Euratom) 2015/444 od 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a ili iz Odluke Vijeća od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a.

(26)  Ovom se Direktivom ne bi trebalo utjecati na zaštitu povjerljivosti komunikacije između odvjetnikâ i njihovih klijenata („odvjetnička tajna”) kako je predviđena nacionalnim pravom i, ako je to primjenjivo, pravom Unije, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije. Nadalje, Direktivom se ne bi trebalo utjecati na obvezu čuvanja povjerljivosti komunikacije između pružateljâ zdravstvenih usluga, uključujući terapeute, s njihovim pacijentima te povjerljivosti medicinske dokumentacije („medicinska privatnost”) kako je predviđeno nacionalnim pravom i pravom Unije.

(27)  Pripadnici drugih profesija mogu imati pravo na zaštitu na temelju ove Direktive kada prijavljuju informacije zaštićene primjenjivim pravilima struke ako su te informacije potrebne za otkrivanje povreda u okviru područja primjene ove Direktive.

(28)  Iako se ovom Direktivom pod određenim uvjetima predviđa ograničeno izuzeće od odgovornosti u slučaju povrede povjerljivosti, uključujući kaznenu odgovornost, njome se ne utječe na nacionalna pravila o kaznenom postupku, posebno na ona namijenjena zaštiti integriteta istraga i postupaka ili pravâ dotičnih osoba na obranu. Time se ne dovodi u pitanje uvođenje zaštitnih mjera u druge vrste nacionalnog postupovnog prava, osobito prebacivanje tereta dokazivanja u nacionalnim upravnim, građanskim ili radno-pravnim postupcima.

(29)  Ovom Direktivom ne bi se trebalo utjecati na nacionalna pravila o ostvarenju pravâ predstavnikâ radnika na informiranje, savjetovanje i sudjelovanje u kolektivnim pregovorima te njihovo zagovaranje prava radnikâ u vezi sa zaposlenjem. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje razina zaštite zajamčena ovom Direktivom.

(30)  Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na slučajeve u kojima osobe koje su na temelju informiranog pristanka identificirane kao informatori ili tako registrirane u bazama podataka kojima upravljaju imenovana tijela na nacionalnoj razini (npr. carinska tijela) prijavljuju povrede provedbenim tijelima, u zamjenu za nagradu ili naknadu. Takve se prijave podnose u skladu s posebnim postupcima, kojima se nastoji osigurati anonimnost tih osoba radi zaštite njihova fizičkog integriteta i koji su različiti od kanala za podnošenje prijava predviđenih ovom Direktivom.

(31)  Osobe koje prijavljuju informacije o prijetnjama ili šteti javnom interesu za koje su saznale tijekom obavljanja aktivnosti povezanih s poslom iskorištavaju svoje pravo na slobodu izražavanja. Pravo na slobodu izražavanja i informiranja, propisano člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), obuhvaća pravo na primanje i davanje informacija te medijsku slobodu i pluralizam.

(32)  U skladu s time, ova Direktiva temelji se na sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava o slobodi izražavanja i na načelima koja je na temelju toga razvilo Vijeće Europe u svojoj Preporuci o zaštiti zviždača(24) iz 2014.

(33)  Kako bi imala pravo na zaštitu, osoba koja podnosi prijavu trebala bi opravdano smatrati, s obzirom na okolnosti i informacije koje su joj dostupne u trenutku podnošenja prijave, da je njezina prijava istinita. To je bitna zaštitna mjera protiv zlonamjernih i neozbiljnih prijava ili protiv zlouporabe prijava, kojom se osigurava da se zaštita neće pružiti osobama koje su u trenutku podnošenja prijave namjerno i svjesno prijavile netočne informacije. Njome se istodobno osigurava da osoba koja greškom podnese netočnu prijavu neće izgubiti zaštitu. Slično tome, osobe koje podnose prijavu trebale bi imati pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom ako su imale opravdane razloge vjerovati da su prijavljene informacije obuhvaćene njezinim područjem primjene. Motivi osobe koja podnosi prijavu ne bi trebali biti relevantan kriterij za to hoće li joj se pružiti zaštita.

(34)  Osobama koje podnose prijave obično je to ugodnije činiti unutarnjim kanalima, osim ako imaju razloga za vanjsko prijavljivanje. Empirijskim studijama pokazalo se da većina zviždača obično podnosi prijave unutarnjim kanalima organizacije u kojoj su zaposleni. Unutarnje podnošenje prijava ujedno je najbolji način za informiranje osoba koje mogu doprinijeti ranom i učinkovitom uklanjanju rizika za javni interes. U isto vrijeme, osoba koja podnosi prijavu trebala bi moći odabrati najprikladniji kanal za podnošenje prijave ovisno o pojedinačnim okolnostima slučaja. Nadalje, potrebno je zaštititi javno otkrivanje uzimajući u obzir demokratska načela kao što su transparentnost i odgovornost te temeljna prava kao što su sloboda izražavanja i sloboda medija te istodobno uspostaviti ravnotežu između interesa poslodavaca da upravljaju svojim organizacijama i zaštite svoje interese i interesa javnosti u pogledu zaštite od štete.

(35)  Ne dovodeći u pitanje postojeće obveze u vezi s omogućavanjem anonimnih prijava na temelju prava Unije, države članice mogu odlučiti hoće li privatni i javni subjekti te nadležna tijela prihvaćati anonimne prijave povreda iz područja primjene ove Direktive te postupati na temelju njih. Međutim, osobe koje su anonimno podnijele prijavu ili javno razotkrile slučaj koji spada u područje primjene ove Direktive i ispunjava njezine uvjete trebale bi imati pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom ako je njihov identitet naknadno utvrđen i nad njima je izvršena osveta.

(36)  Zaštita se treba dodijeliti u slučajevima kada osobe u skladu sa zakonodavstvom Unije podnose prijave institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, na primjer u kontekstu prijevara u proračunu Unije.

(37)  Osobama je potrebna posebna pravna zaštita ako su za informacije koje prijavljuju saznale obavljajući aktivnosti povezane s poslom i stoga su u opasnosti od osvete povezane s poslom (npr. zbog povrede dužnosti povjerljivosti ili odanosti). Osnovni razlog zbog kojeg im se pruža zaštita njihova je gospodarska ranjivost naspram osobe o kojoj im de facto ovisi zaposlenje. Kada ne postoji takva neravnoteža moći povezana s poslom (na primjer u slučaju običnih podnositelja pritužbe ili građana koji su promatrači), nema potrebe za zaštitom od osvete.

(38)  Kako bi se mogla osigurati učinkovita provedba prava Unije, zaštitu treba odobriti najširem mogućem rasponu kategorija osoba koje, neovisno o tome jesu li građani EU-a ili državljani trećih zemalja, zbog svojih aktivnosti povezanih s poslom (neovisno o prirodi tih aktivnosti i jesu li plaćene ili ne) imaju povlašteni pristup informacijama o povredama koje bi radi javnog interesa trebalo prijaviti te koje bi u slučaju prijave tih informacija mogle doživjeti osvetu. Države članice trebale bi osigurati da se potreba za zaštitom utvrđuje uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, a ne samo prirodu odnosa, kako bi se mogao obuhvatiti čitav raspon osoba koje su u širokom smislu povezane s organizacijom u kojoj je došlo do povrede.

(39)  Zaštita bi se prvo trebala primjenjivati na osobe koje imaju položaj „radnika” u smislu članka 45. stavka 1. UFEU-a kako ga tumači Sud Europske unije, odnosno osobe koje određeno vrijeme obavljaju usluge za drugu osobu ili prema uputama te osobe i zauzvrat primaju naknadu. Taj pojam također uključuje javne službenike. Stoga bi trebalo osigurati zaštitu i radnicima u nestandardnim radnim odnosima, među ostalim radnicima zaposlenih na nepuno radno vrijeme i na određeno vrijeme te osobama s ugovorom o radu ili radnim odnosom s agencijom za privremeno zapošljavanje, odnosno radnicima u nesigurnim vrstama radnih odnosa na koje je često teško primijeniti standardne oblike zaštite od nepravednog postupanja.

(40)  Zaštitu bi trebalo proširiti i na daljnje kategorije fizičkih ▌ osoba koje, iako nisu „radnici” u smislu članka 45. stavka 1. UFEU-a, mogu imati ključnu ulogu u otkrivanju povreda prava i mogle bi se naći u položaju gospodarske ranjivosti u kontekstu svojih aktivnosti povezanih s poslom. Na primjer, u područjima kao što je sigurnost proizvoda dobavljači su mnogo bliži izvoru mogućih nepoštenih i nezakonitih praksi proizvodnje, uvoza ili distribucije nesigurnih proizvoda; pri izvršavanju sredstava Unije, konzultanti koji pružaju usluge nalaze se u povlaštenom položaju za skretanje pozornosti na povrede kojima svjedoče. Takve kategorije osoba, uključujući samozaposlene osobe koje pružaju usluge, slobodna zanimanja, ugovaratelje, podugovaratelje i dobavljače, obično doživljavaju osvetu, koja primjerice može biti u obliku prijevremenog raskida ili otkaza ugovora o pružanju usluga, gubitka licencije ili dozvole, klijenata i prihoda, prisile, zastrašivanja ili uznemiravanja, stavljanja na crnu listu/bojkotiranja poduzeća ili štete za ugled. Osvetu mogu doživjeti i dioničari i osobe u upravljačkim tijelima, na primjer u financijskom smislu ili u obliku zastrašivanja ili uznemiravanja, stavljanja na crnu listu ili štete ugledu. Zaštitu bi trebalo osigurati i osobama čiji je radni odnos završio i kandidatima za zapošljavanje ili za pružanje usluga nekoj organizaciji, koji su stekli informacije o povredama zakona tijekom postupka zapošljavanja ili u nekoj drugoj fazi pregovaranja prije sklapanja ugovora i koji bi mogli doživjeti osvetu u obliku negativnih preporuka za zapošljavanje ili stavljanja na crnu listu/bojkotiranja poduzeća.

(41)  Učinkovita zaštita zviždača podrazumijeva i zaštitu drugih kategorija osoba koje, iako se gospodarski ne oslanjaju na svoje aktivnosti povezane s poslom, svejedno mogu doživjeti osvetu zbog razotkrivanja povreda. Osveta nad volonterima i plaćenim ili neplaćenim pripravnicima može se sastojati od toga da se njihovim uslugama više ne koristi ili da im se daje negativna preporuka za daljnje zapošljavanje ili se na neki drugi način ugrožava njihov ugled ili mogućnosti za razvoj karijere.

(42)  Kako bi se osiguralo učinkovito otkrivanje i sprečavanje štete javnom interesu, pojam povrede trebao bi uključivati i prakse zlouporabe kako je utvrđeno sudskom praksom Suda Europske unije, odnosno radnje ili propuste koji formalno nisu nezakoniti, ali su u suprotnosti sa zakonskim ciljem ili svrhom.

(43)  Kako bi se osiguralo učinkovito sprječavanje povreda prava Unije, zaštita se mora dodijeliti ▌ osobama koje pružaju informacije potrebne za otkrivanje povreda koje su već počinjene, povreda koje još nisu počinjene, ali će vrlo vjerojatno biti počinjene, radnji ili propusta koje osoba koja podnosi prijavu na temelju opravdanih razloga smatra smatra povredama prava Unije, kao i pokušaja prikrivanja povreda. Iz istih razloga opravdano je osigurati zaštitu i osobama koje ne dostavljaju pozitivne dokaze, ali pružaju opravdane razloge za zabrinutost ili sumnju. Istodobno se zaštita ne bi trebala primjenjivati na prijavljivanje informacija koje su već u u cijelosti dostupne u javnoj domeni ili nedokazanih glasina i nagađanja.

(44)  Kako bi se osoba koja podnosi prijavu mogla uživati pravnu zaštitu, mora postojati bliska (uzročno-posljedična) veza između prijave i izravnog ili neizravnog nepovoljnog tretmana koji je ta osoba doživjela (osveta). Kako bi se osobama koje podnose prijave mogla osigurati učinkovita zaštita kao sredstvo jačanja provedbe prava Unije, potrebno je utvrditi široku definiciju osvete koja će obuhvaćati svaku radnju ili propust na štetu tih osoba u poslovnom okružju. Ovom se Direktivom ne sprječava poslodavce da donose odluke o zapošljavanju koje nisu potaknute prijavljivanjem ili javnim otkrivanjem.

(45)  Zaštitu od osvete kao sredstvo zaštite slobode izražavanja i slobode medija trebalo bi pružati osobama koje informacije o radnjama ili propustima prijavljuju organizaciji (unutarnje prijavljivanje) ili vanjskom tijelu (vanjsko prijavljivanje) i osobama koje otkriju takve informacije u javnoj domeni (na primjer izravno javnosti putem internetskih platformi ili društvenih medija, ili medijima, izabranim dužnosnicima, organizacijama civilnog društva, sindikatima ili profesionalnim/poslovnim organizacijama).

(46)  Zviždači su osobito važan izvor za istraživačko novinarstvo. Učinkovitom zaštitom od osvete nad zviždačima povećava se pravna sigurnost (potencijalnih) zviždača te potiče i olakšava i njihovo zviždanje medijima. U tom pogledu zaštita zviždača kao novinarskih izvora od ključne je važnosti za zaštitu uloge istraživačkog novinarstva kao „čuvara” u demokratskim društvima.

(47)  Za učinkovito otkrivanje i sprječavanje povreda prava Unije neophodno je da relevantne informacije brzo stignu do osoba koje su najbliže izvoru problema, najsposobnije provoditi istragu i koje imaju ovlasti ispraviti problem, ako je to moguće. Stoga bi u načelu trebalo poticati osobe koje podnose prijavu da prvo iskoriste unutarnje kanale i obavijeste svojeg poslodavca, ako im su takvi kanali dostupni i ako se može razumno očekivati da oni funkcioniraju. To se osobito odnosi na slučajeve u kojima osobe koje podnose prijavu smatraju da se povreda može učinkovito ukloniti unutar dotične organizacije i da ne postoji rizik od osvete. Zbog toga bi trebalo osigurati i da pravni subjekti u privatnom i javnom sektoru uspostave odgovarajuće unutarnje postupke za zaprimanje prijava i postupanje na temelju njih. Zviždače bi se slično trebalo poticati i u slučajevima kada su ti kanali uspostavljeni, a da se to ne zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom. To bi načelo trebalo doprinijeti poticanju kulture dobre komunikacije i korporativne društvene odgovornosti u organizacijama, u kojoj se smatra da osobe koje podnose prijave znatno doprinose samoregulaciji i izvrsnosti.

(48)  U pogledu pravnih subjekata u privatnom sektoru, obveza uspostave unutarnjih kanala razmjerna je njihovoj veličini i stupnju rizičnosti njihovih aktivnosti za javni interes. Trebala bi se primjenjivati na sva poduzeća s 50 ili više zaposlenika, neovisno o prirodi njihovih djelatnosti, na temelju njihove obveze naplate PDV-a. Nakon odgovarajuće procjene učinka države članice mogu u posebnim slučajevima zahtijevati i od drugih poduzeća da uspostave unutarnje kanale za podnošenje prijava (npr. zbog znatnih rizika koji bi mogli nastati zbog njihovih djelatnosti).

(49)  Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da potiču privatne subjekte s manje od 50 zaposlenika na uspostavu unutarnjih kanala za podnošenje prijava i postupanje na temelju njih, među ostalim utvrđivanjem manje preskriptivnih zahtjeva za te kanale od onih utvrđenih u članku 5., pod uvjetom da se tim zahtjevima jamči povjerljivost i savjesno daljnje postupanje na temelju prijave.

(50)  Izuzeće malih i mikro poduzeća od obveze uspostave unutarnjih kanala za podnošenje prijava ne bi se trebalo primjenjivati na privatna poduzeća koja su trenutačno obvezna uspostaviti unutarnje kanale za podnošenje prijava na temelju akata Unije iz dijela I.B i dijela II. Priloga.

(51)  Trebalo bi biti jasno da bi, u slučaju privatnih pravnih subjekata koji ne predviđaju unutarnje kanale za podnošenje prijava, osobe koje podnose prijavu trebale moći izravno podnijeti prijavu vanjskim nadležnim tijelima i dobiti zaštitu od osvete predviđenu ovom Direktivom.

(52)  Posebno kako bi se osiguralo poštovanje pravila javne nabave u javnom sektoru, obveza uspostave unutarnjih kanala za podnošenje prijava trebala bi se primjenjivati na sve javne pravne osobe na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, razmjeno njihovoj veličini.

(53)  Pod uvjetom da se osigura povjerljivost identiteta osobe koja podnosi prijavu, svaki pojedini privatni ili javni pravni subjekt može sam definirati vrstu kanala za podnošenje prijava koju će uspostaviti. Konkretnije, njima bi se trebalo omogućiti podnošenje pisanih prijava poštom, fizičkim pretincem/pretincima za prijave ili putem internetske platforme (intraneta ili interneta) i/ili usmenih prijava koje se mogu podnijeti s pomoću dežurne telefonske linije ili drugog sustava prijenosa glasovnih poruka. Na zahtjev osobe koja podnosi prijavu, takvim bi se kanalima također trebalo omogućiti fizičke sastanke, unutar razumnog vremenskog okvira.

(54)  Treće osobe mogu također biti ovlaštene zaprimati prijave u ime privatnih i javnih subjekata, pod uvjetom da nude odgovarajuća jamstva u pogledu neovisnosti, povjerljivosti, zaštite podataka i tajnosti. One mogu biti pružatelji usluga vanjske platforme za podnošenje prijava, vanjski savjetnici, revizori, sindikalni predstavnici ili predstavnici radnikâ.

(55)  Ne dovodeći u pitanje zaštitu koju sindikalni predstavnici ili predstavnici radnika uživaju u tom svojstvu u skladu s drugim pravilima Unije i nacionalnim pravilima, zaštitu predviđenu ovom Direktivom trebali bi uživati i u slučaju da podnose prijavu u svojstvu radnika i u slučaju da osobi koja podnosi prijavu pružaju savjete i potporu.

(56)  Unutarnjim postupcima za podnošenje prijava trebalo bi se privatnim pravnim subjektima omogućiti da u potpunoj povjerljivosti zaprimaju i istražuju ne samo prijave zaposlenika subjekta ili njegovih podružnica ili povezanih društava (grupa) nego i, u mjeri u kojoj je to moguće, i prijave zastupnikâ grupe i dobavljačâ te svih ostalih osoba koje tijekom poslovanja sa subjektom i grupom saznaju za informacije.

(57)  Odabir najprikladnijih osoba ili odjela u privatnom pravnom subjektu kao nadležnih za zaprimanje prijava i daljnje postupanje na temelju tih prijava ovisi o strukturi tog subjekta. U svakom slučaju, oni bi u svojoj ulozi trebali moći osigurati neovisnost i nepostojanje sukoba interesa. U manjim subjektima to bi mogla biti dvojna uloga koju obavlja zaposlenik poduzeća koji je u dobroj poziciji za izravno izvješćivanje čelnika organizacije, primjerice glavnog službenika za usklađivanje ili glavnog službenika za ljudske potencijale, službenika za integritet, pravnog službenika ili službenika za privatnost, glavnog službenika za financije, glavnog revizora ili člana odbora.

(58)  U kontekstu unutarnjeg prijavljivanja obavješćivanje, u mjeri u kojoj je to pravno moguće te na najsveobuhvatniji mogući način, osobe koja podnosi prijavu o daljnjem postupanju na temelju prijave ključno je za izgradnju povjerenja u učinkovitost cjelokupnog sustava zaštite zviždača i njime se smanjuje vjerojatnost od daljnjih nepotrebnih prijava ili javnog otkrivanja informacija. Osobu koja podnosi prijavu trebalo bi u razumnom roku obavijestiti o predviđenom ili poduzetom daljnjem postupanju na temelju prijave te razlozima za to daljnje postupanje (na primjer, o upućivanju na druge kanale ili postupke u slučajevima prijava u vezi s kojima se isključivo utječe na osobna prava osobe koja podnosi prijavu, o zaključivanju postupka zbog manjka dokaza ili iz drugih razloga, o pokretanju unutarnje istrage i po mogućnosti o rezultatima te istrage i/ili mjerama poduzetima za rješavanje dotičnog problema, o upućivanju nadležnom tijelu radi provođenja daljnje istrage) ako se tim informacijama ne bi dovela u pitanje istraga ili se njima ne bi moglo utjecati na prava prijavljene osobe. U svim slučajevima osobu koja podnosi prijavu trebalo bi obavijestiti o napretku i rezultatu istrage. Od te osobe može se zatražiti da pruži dodatne informacije tijekom istrage, ali ne može je se obvezati na to.

(59)  Takav razuman rok ne bi trebao biti dulji od ukupno tri mjeseca. Ako je još u tijeku postupak utvrđivanja odgovarajućeg daljnjeg postupanja, osobu koja podnosi prijavu trebalo bi obavijestiti o tome te o svim daljnjim povratnim informacijama koje bi trebala očekivati.

(60)  Osobe koje razmatraju mogućnost podnošenja prijava o povredama prava Unije trebale bi moći donijeti informiranu odluku o tome hoće li podnijeti prijavu, kako će podnijeti prijavu i kada će podnijeti prijavu. Javni i privatni subjekti koji imaju postupke za unutarnje prijavljivanje pružaju informacije o tim postupcima te o postupcima vanjskog podnošenja prijava mjerodavnim nadležnim tijelima. Te informacije moraju biti lako razumljive i dostupne ne samo zaposlenicima, već, među ostalim, u mjeri u kojoj je to moguće, i drugim osobama koje tijekom obavljanja svojih aktivnosti povezanih s poslom uspostave kontakt sa subjektom, kao što su pružatelji usluga, distributeri, dobavljači i poslovni partneri. Na primjer, takve informacije mogu se objaviti na vidljivom mjestu kojem mogu pristupiti sve te osobe i na internetskim stranicama subjekta te se mogu uključiti u tečajeve i osposobljavanja o etici i integritetu.

(61)  Kako bi se omogućilo učinkovito otkrivanje i sprječavanje povreda prava Unije, treba osigurati da potencijalni zviždači mogu jednostavno i uz zaštitu povjerljivosti dostaviti informacije koje posjeduju mjerodavnim nadležnim tijelima koja mogu, ako je moguće, provesti istragu ili ispraviti problem.

(62)  Može se dogoditi da ne postoje unutarnji kanali ili da su bili upotrijebljeni, ali da nisu pravilno funkcionirali (npr. s prijavom se nije postupalo s dužnom pažnjom ili u razumnom roku ili nije poduzeta odgovarajuća mjera za uklanjanje povrede zakona unatoč pozitivnim rezultatima istrage).

(63)  U drugim slučajevima, nije se moglo opravdano očekivati da će upotreba unutarnjih kanala pravilno funkcionirati. To je osobito slučaj kada osobe koje podnose prijave imaju valjane razloge vjerovati i. da će pretrpjeti osvetu zbog prijave, među ostalim zbog kršenja svoje obveze povjerljivosti, i ii. da su nadležna tijela u boljem položaju za poduzimanje djelotvornih mjera u svrhu uklanjanja povrede zbog toga što je, primjerice, glavni nositelj odgovornosti u radnom okruženju upleten u povredu, ili postoji rizik da bi se povredu ili povezane dokaze moglo sakriti ili uništiti, ili zbog toga što bi, u općenitijem smislu, u suprotnom mogla biti ugrožena djelotvornost istražnih mjera nadležnih tijela (kao primjer mogu poslužiti prijave o dogovorima kartela ili ostalim povredama pravilâ o tržišnom natjecanju) ili zbog toga što je potrebno hitno djelovanje u vezi s povredom, na primjer radi zaštite života, zdravlja i sigurnosti osoba ili zaštite okoliša). U svim slučajevima pruža se zaštita osobama koje podnose vanjske prijave nadležnim tijelima i, prema potrebi, institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije. Direktivom se također osigurava zaštita u slučajevima u kojima se na temelju prava Unije ili nacionalnog prava od osoba koje podnose prijave zahtijeva da prijavu podnesu nadležnim nacionalnim tijelima, npr. u sklopu svojih poslovnih dužnosti i odgovornosti ili zato što je povreda kazneno djelo.

(64)  Nepovjerenje u učinkovitost podnošenja prijave jedan je od glavnih čimbenika koji odvraćaju potencijalne zviždače. Time se može opravdati uvođenje jasne obveze za nadležna tijela da uspostave odgovarajuće kanale za vanjsko prijavljivanje, da s dužnom pažnjom dalje postupaju na temelju zaprimljenih prijava te da, u razumnom roku, osobama koje podnose prijave dostave povratne informacije .

(65)  Države članice moraju imenovati nadležna tijela za zaprimanje prijava obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive i za odgovarajuće daljnje postupanje na temelju tih prijava. Takva nadležna tijela mogu biti pravosudna tijela, regulatorna ili nadzorna tijela nadležna u određenim dotičnim područjima, ili tijela šire nadležnosti na središnjoj državnoj razini, tijela za izvršavanje zakonodavstva, tijela za borbu protiv korupcije ili pravobranitelji.

(66)  Kao primatelji prijava, tijela koja su imenovana nadležnima trebala bi imati nužne sposobnosti i ovlasti za osiguravanje odgovarajućeg daljnjeg postupanja, uključujući procjenjivanje točnosti navodâ iz prijave i uklanjanje prijavljenih povreda ▌pokretanjem unutarnje istrage, istrage, kaznenog progona ili mjera za povrat sredstava ili drugih korektivnih mjera, u skladu sa svojim mandatom, ili bi trebale imati potrebne ovlasti za upućivanje prijave drugom tijelu koje bi trebalo istražiti prijavljenu povredu, osiguravajući pritom da takvo tijelo na odgovarajući način dalje postupa. Osobito u slučajevima u kojima žele uspostaviti vanjske kanale u okviru svoje središnje državne razine, npr. u području državne potpore, države članice trebale bi uspostaviti primjerene zaštitne mjere kako bi osigurale da se poštuju zahtjevi u pogledu neovisnosti i autonomije utvrđeni Direktivom. Uspostavom takvih vanjskih kanala ne utječe se na ovlasti država članica ili Komisije u pogledu nadzora u području državne potpore niti se ovom Direktivom utječe na isključivu nadležnost Komisije u vezi s izjavom o spojivosti mjera državne potpore osobito na temelju članka 107. stavka 3. UFEU-a. U vezi s povredama članaka 101. i 102. UFEU-a države članice trebale bi nadležnim tijelima imenovati ona tijela na koja se upućuje u članku 35. Uredbe (EZ) br. 1/2003 ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije u tom području.

(67)  Nadležna tijela također bi trebala dostaviti povratne informacije osobama koje podnose prijave o predviđenom ili poduzetom daljnjem postupanju (na primjer, o upućivanju na drugo nadležno tijelo, zaključivanju postupka zbog manjka dokaza ili iz drugih razloga ili pokretanju istrage i po mogućnosti o rezultatima te istrage i/ili mjerama poduzetima za rješavanje dotičnog problema), kao i o razlozima kojima se opravdava daljnje postupanje. Obavješćivanjem o konačnom rezultatu istraga ne bi se trebalo utjecati na primjenjiva pravila Unije koja obuhvaćaju moguća ograničenja objave odluka u području financijske regulative. To bi se mutatis mutandis trebalo primjenjivati u području oporezivanja trgovačkih društava ako su slična ograničenja predviđena primjenjivim nacionalnim pravom.

(68)  Trebalo bi u razumnom roku dalje postupati i dostaviti povratne informacije jer je potrebno brzo riješiti problem koji može biti predmet prijave i izbjeći nepotrebna javna otkrivanja informacija. Taj rok ne bi trebao biti dulji od tri mjeseca, ali bi se mogao produljiti na šest mjeseci ako je to potrebno zbog posebnih okolnosti predmeta, osobito zbog prirode i složenosti predmeta prijave, u vezi s kojim može biti potrebna dugotrajna istraga.

(69)   U određenim područjima prava Unije, kao što su zlouporaba tržišta(25), civilno zrakoplovstvo(26) ili sigurnost odobalnih naftnih ili plinskih djelatnosti(27), već je predviđena uspostava kanala za unutarnje i vanjsko prijavljivanje. Obveze uspostave takvih kanala propisane ovom Direktivom trebale bi se u što većoj mjeri temeljiti na postojećim kanalima predviđenima posebnim aktima Unije.

(70)  Europska komisija te neka tijela, uredi i agencije Unije, kao što su Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA), Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA), Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i Europska agencija za lijekove (EMA), već su uspostavili vanjske kanale i postupke za zaprimanje prijava o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive, kojima se većinom predviđa povjerljivost identiteta osoba koje podnose prijave. Ovom Direktivom ne utječe se na takve kanale i postupke za vanjsko prijavljivanje, ako postoje, ali će se osigurati da se na osobe koje podnose prijave tim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije primjenjuju zajednički minimalni standardi zaštite diljem Unije.

(71)  Kako bi se osigurala učinkovitost postupaka za daljnje postupanje na temelju prijava i uklanjanje povreda dotičnih pravila Unije, države članice trebale bi imati mogućnost donošenja mjera za rasterećivanje nadležnih tijela u pogledu prijava o neznatnim povredama odredaba u okviru područja primjene ove Direktive, repetitivnih prijava ili prijava o povredama dodatnih odredaba (primjerice, odredaba o dokumentaciji ili o obvezama obavješćivanja). Takve mjere mogu se sastojati od omogućavanja toga da nadležna tijelima nakon odgovarajućeg preispitivanja predmeta odluče da je prijavljena povreda očito neznatna te da u vezi s njom nije potrebno poduzeti daljnje mjere na temelju ove Direktive. Države članice također mogu nadležnim tijelima omogućiti da zaključe postupak u vezi s repetitivnim prijavama koje ne sadrže nove značajne informacije u odnosu na prethodnu prijavu koja je već zaključena, osim ako se novim pravnim ili činjeničnim okolnostima opravdava drugačije daljnje postupanje. Nadalje, u slučaju velikog priljeva prijava države članice mogu nadležnim tijelima omogućiti da prednost daju obradi prijava koje se odnose na ozbiljne povrede ili povrede ključnih odredaba u okviru područja primjene ove Direktive.

(72)  Ako je tako propisano nacionalnim pravom ili pravom Unije, nadležna tijela trebala bi upućivati predmete ili relevantne informacije institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, među ostalim, za potrebe ove Direktive, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO), ne dovodeći u pitanje mogućnosti da se osoba koja podnosi prijavu obrati izravno tim tijelima, uredima ili agencijama Unije.

(73)  U mnogim područjima politika obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive postoje mehanizmi suradnje putem kojih nacionalna nadležna tijela razmjenjuju informacije i provode mjere u sklopu daljnjeg postupanja u vezi s povredama pravila Unije s prekograničnom dimenzijom. Primjeri sežu od mehanizma upravne pomoći i suradnje u slučajevima prekograničnih kršenja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i mreže za prijevare povezane s hranom, sustava brzog uzbunjivanja za opasne neprehrambene proizvode, mreže za suradnju u zaštiti potrošača do mreže usklađenosti s propisima o okolišu, Europske mreže tijela za tržišno natjecanje i upravne suradnje u području oporezivanja. Nadležna tijela država članica trebala bi u potpunosti iskoristiti takve postojeće mehanizme suradnje prema potrebi u sklopu svoje obveze daljnjeg postupanja na temelju prijava koje se tiču povreda obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive. Usto, tijela država članica mogu surađivati i izvan postojećih mehanizama suradnje u slučajevima povreda s prekograničnom dimenzijom u područjima u kojima takvi mehanizmi suradnje ne postoje.

(74)  Kako bi se omogućila učinkovita komunikacija s osobljem zaduženim za postupanje s prijavama, nadležna tijela moraju uspostaviti i upotrebljavati kanale koji su prilagođeni korisnicima i sigurni i kojima se osigurava povjerljivost pri zaprimanju informacija koje pruži osoba koja podnosi prijavu i postupanju s njima te se omogućuje pohrana informacija u trajnom obliku kako bi se omogućile daljnje istrage. Zbog toga bi moglo biti nužno odvojiti ih od općih kanala putem kojih nadležna tijela komuniciraju s javnosti kao što su uobičajeni javni sustavi za podnošenje pritužbi ili kanali putem kojih nadležno tijelo komunicira na unutarnjoj razini i s trećim strankama tijekom uobičajenog poslovanja.

(75)  Članovi osoblja nadležnih tijela koji su odgovorni za postupanje s prijavama trebali bi biti stručno osposobljeni, među ostalim o primjenjivim pravilima o zaštiti podataka, ▌kako bi postupali s prijavama i osigurali komunikaciju s osobom koja podnosi prijavu te kako bi na odgovarajući način dalje postupali na temelju prijave.

(76)  Osobe koje planiraju podnijeti prijavu trebale bi moći donijeti informiranu odluku o tome hoće li podnijeti prijavu, kako će podnijeti prijavu i kada će podnijeti prijavu. Nadležna tijela stoga bi trebala javno otkriti i učiniti lako dostupnima informacije o dostupnim kanalima za podnošenje prijava nadležnim tijelima, o primjenjivim postupcima te o specijaliziranim članovima osoblja odgovornima za postupanje s prijavama u tim tijelima. Sve informacije o izvješćima trebale bi biti transparentne, lako razumljive i pouzdane u cilju promicanja podnošenja prijava, a ne odvraćanja od toga.

(77)  Države članice trebale bi osigurati da nadležna tijela imaju odgovarajuće postupke zaštite za obradu prijava o povredama i za zaštitu osobnih podataka osoba koje se spominju u prijavi. Takvim postupcima trebalo bi osigurati zaštitu identiteta svake osobe koja podnosi prijavu, prijavljene osobe i trećih osoba koje se spominju u prijavi (npr. svjedokâ ili kolega) u svim fazama postupka.▌

(78)  Nužno je da ▌osoblje nadležnog tijela koje je odgovorno za postupanje s prijavama i članovi osoblja nadležnog tijela koji imaju pravo pristupa informacijama koje je dostavila osoba koja podnosi prijavu ▌poštuju obvezu čuvanja poslovne tajne i ▌povjerljivosti pri prosljeđivanju podataka unutar nadležnog tijela i izvan njega, među ostalim i ako nadležno tijelo otvori istragu ili poduzme mjere izvršenja u vezi s prijavom povreda.

(79)  Redovitim preispitivanjem postupaka nadležnih tijela i razmjenom dobre prakse među tim tijelima trebalo bi jamčiti da su ti postupci primjereni i da služe svrsi.

(80)  Osobe koje javno otkriju informacije ▌trebale bi ▌imati pravo na zaštitu u slučajevima u kojima, unatoč unutarnjoj i/ili vanjskoj prijavi, povreda nije uklonjena, na primjer u slučajevima u kojima takve osobe imaju valjane razloge vjerovati da povreda nije (primjereno) procijenjena ili istražena ili da nije poduzeta odgovarajuća korektivna mjera. Primjerenost daljnjeg postupanja trebalo bi procijeniti prema objektivnim kriterijima, povezanima s obvezom nadležnih tijela da procijene točnost navodâ i stanu na kraj svim mogućim povredama prava Unije. Stoga će ovisiti o okolnostima pojedinačnog slučaja i prirodi pravila koja su povrijeđena. Točnije, odluka tijelâ da je povreda očito bila neznatna te da daljnje postupanje nije bilo potrebno može sačinjavati odgovarajuće daljnje postupanje na temelju ove Direktive.

(81)  Osobe koje javno otkriju informacije trebale bi također imati pravo na zaštitu u slučajevima u kojima imaju opravdane razloge vjerovati da postoji neposredna ili očita opasnost za javni interes ili ▌rizik od nepopravljive štete, uključujući ▌štetu za fizički integritet.

(82)  Slično tome, takve osobe trebale bi imati pravo na zaštitu ako imaju opravdane razloge vjerovati da u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se povreda učinkovito ukloniti niski, primjerice ako su u određenom slučaju dokazi prikriveni ili uništeni ili je tijelo u dosluhu s počiniteljem povrede odnosno sudjeluje u povredi.

(83)  Zaštita povjerljivosti identiteta osobe koja podnosi prijavu tijekom postupka prijave i istraga pri daljnjem postupanju ključna je ex-ante mjera za sprječavanje osvete. Identitet osobe koja podnosi prijavu može se otkriti samo ako je to nužna i razmjerna obveza koja se zahtijeva pravom Unije ili nacionalnim pravom u kontekstu istraga koje provode tijela ili sudskog postupka, osobito radi zaštite pravâ na obranu prijavljenih osoba. Takva obveza može proizlaziti osobito iz Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku. Zaštitu povjerljivosti ne bi trebalo primjenjivati ako osoba koja podnosi prijavu namjerno otkrije svoj identitet u kontekstu javnog otkrivanja informacija.

(84)  Obrada svih osobnih podataka na temelju ove Direktive, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka koje obavljaju nadležna tijela, trebala bi se obavljati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom (EU) 2016/680(28), a sve razmjene ili prijenos informacija koje obavljaju nadležna tijela na razini Unije trebali bi biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001(29). Posebno bi trebalo voditi računa o načelima o obradi osobnih podataka iz članka 5. Opće uredbe o zaštiti podataka, članka 4. Direktive (EU) 2016/680 i članka 4. Uredbe (EZ) br. 45/2001 i o načelu tehničke i integrirane zaštite podataka iz članka 25. Opće uredbe o zaštiti podataka, članka 20. Direktive (EU) 2016/680 i članka XX Uredbe (EU) br. 2018/XX o stavljanju izvan snage Uredbe br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ.

(85)  Učinkovitost postupaka utvrđenih ovom Direktivom i povezanih s daljnjim postupanjem na temelju prijava o povredama prava Unije u područjima obuhvaćenima njezinim područjem primjene važan je cilj od općeg javnog interesa Unije i država članica, u smislu članka 23. stavka 1. točke (e) Opće uredbe o zaštiti podataka, s obzirom na to da njome poboljšava izvršenje prava i politika Unije u posebnim područjima u kojima se povredama prava može nanijeti ozbiljna šteta javnom interesu. Učinkovita zaštita povjerljivosti identiteta osoba koje podnose prijavu nužna je za zaštitu prava i sloboda drugih, osobito prava i sloboda osoba koje podnose prijave, kako se predviđa člankom 23. stavkom 1. točkom (i) Opće uredbe o zaštiti podataka. Države članice trebale bi osigurati učinkovitost ove Direktive, među ostalim prema potrebi, ograničavanjem putem zakonodavnih mjera ostvarivanja određenih prava na zaštitu podataka prijavljenih osoba u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkama (e) i (i) te člankom 23. stavkom 2. Opće uredbe o zaštiti podataka u onoj mjeri i koliko god je potrebno radi sprječavanja i rješavanja pokušaja da se spriječi prijavljivanje, koči, ometa ili usporava daljnje postupanje na temelju prijava, osobito istraga, ili pokušaja da se otkrije identitet osoba koje podnose prijave.

(86)  Učinkovita zaštita povjerljivosti identiteta osoba koje podnose prijave jednako je nužna za zaštitu prava i sloboda drugih, osobito prava i sloboda osoba koje podnose prijave, u slučajevima u kojima s prijavama postupaju tijela kako je utvrđeno člankom 3. stavkom 7. Direktive (EU) 2016/680. Države članice trebale bi osigurati učinkovitost ove Direktive, uključujući prema potrebi, ograničavanjem putem zakonodavnih mjera ostvarivanja određenih prava na zaštitu podataka prijavljenih osoba u skladu s člankom 13. stavkom 3. točkama (a) i (e), člankom 15. stavkom 1. točkama (a) i (e), člankom 16. stavkom 4. točkama (a) i (e) te člankom 31. stavkom 5. Direktive (EU) 2016/680 u onoj mjeri i koliko god je to potrebno radi sprječavanja i rješavanja pokušaja da se spriječi prijavljivanje, da se koči, ometa ili usporava daljnje postupanje na temelju prijava, osobito istraga, ili pokušaja da se otkrije identitet osoba koje podnose prijave.

(87)  Države članice trebale bi osigurati da se vodi primjerena evidencija o svim prijavama povreda, da je svaka prijava dostupna te da se informacije zaprimljene putem prijava mogu prema potrebi iskoristiti kao dokaz pri mjerama izvršenja.

(88)  Osobe koje podnose prijave trebale bi biti zaštićene od svih oblika osvete, izravne ili neizravne, koju su poduzeli i preporučili ili koju odobravaju njihovi poslodavci ili klijent/primatelj usluga ili osobe koje za njih rade ili djeluju u njihovo ime, uključujući kolege i upravitelje u istoj organizaciji ili u drugim organizacijama s kojima je osoba koja podnosi prijavu u kontaktu tijekom obavljanja svojih aktivnosti povezanih s poslom ▌. Zaštitu od mjera osvete, kao što je odbijanje pružanja usluga, stavljanje na crnu listu ili bojkotiranje poduzeća, trebalo bi osigurati ne samo protiv osobe koja podnosi prijavu već i protiv pravnog subjekta čiji je vlasnik osoba koja podnosi prijavu, za koji radi ili s kojim je na neki način povezana u radnom okruženju. Neizravne mjere osvete uključuju i mjere koje se poduzimaju protiv facilitatora ili kolega ili srodnika osobe koja podnosi prijavu koji su isto u poslovnom odnosu s poslodavcem osobe koja podnosi prijavu ili s klijentom/primateljem usluga ▌.

(89)  Nesuzbijanje i nekažnjavanje osvete ima odvraćajući učinak na potencijalne zviždače. Jasna zabrana osvete u zakonu ima važan odvraćajući učinak koji je dodatno pojačan odredbama o osobnoj odgovornosti i kaznama za počinitelje osvete.

(90)  Pojedinačne savjete i točne informacije može pružiti neovisno jedinstveno tijelo ili centar za informiranje.

(91)  Potencijalne zviždače koji nisu sigurni kako podnijeti prijavu ili hoće li na kraju biti zaštićeni može se obeshrabriti od podnošenja prijave. Države članice trebale bi osigurati pružanje relevantnih informacija općoj javnosti na lako razumljiv i lako dostupan ▌način. Trebali bi biti dostupni pojedinačni, nepristrani i povjerljivi besplatni savjeti o tome, primjerice, jesu li dotične informacije obuhvaćene primjenjivim pravilima o zaštiti zviždača, koji je kanal za prijavljivanje najbolje upotrijebiti i koji su drugi postupci dostupni ako informacije nisu obuhvaćene primjenjivim pravilima („označavanje”). Davanjem pristupa takvim savjetima osigurava se podnošenje prijava odgovarajućim kanalima na odgovoran način te pravodobno otkrivanje povreda i prijestupa, pa čak i njihovo sprječavanje. Države članice mogu se odlučiti takvim savjetovanjem obuhvatiti i pravna savjetovanja. Ako takve savjete osobama koje podnose prijave pružaju organizacije civilnog društva koje obvezuje dužnost čuvanja povjerljivosti zaprimljenih informacija, države članice trebale bi osigurati da takve organizacije ne pretrpe osvetu, primjerice u obliku ekonomske predrasude ograničavanjem njihova pristupa financiranju ili njihovim stavljanjem na crnu listu, čime bi se moglo kočiti pravilno funkcioniranje organizacije.

(92)  Nadležna tijela trebala bi osobama koje podnose prijave pružiti potporu koja im je potrebna kako bi učinkovito pristupile zaštiti. Osobito bi trebala pružiti dokaz ili drugu dokumentaciju koji su potrebni kako bi se pred drugim tijelima ili sudovima potvrdilo da se odvilo vanjsko prijavljivanje. U određenim nacionalnim okvirima i u nekim slučajevima osobe koje podnose prijave ▌mogu ishoditi različite potvrde da ispunjavaju uvjete iz primjenjivih pravila. Neovisno o tim mogućnostima, one bi trebale imati učinkovit pristup sudskom preispitivanju te u tom slučaju sudovi odlučuju, na temelju pojedinačnih okolnosti predmeta, ispunjavaju li uvjete iz primjenjivih pravila.

(93)  ▌Pravne ili ugovorne obveze pojedinaca, kao što su ugovorne klauzule o odanosti ili dogovori o povjerljivosti/neotkrivanju informacija, ne smiju se upotrebljavati kao osnova za sprječavanje ▌podnošenja prijava, uskraćivanje zaštite osobama koje podnose prijavu ili njihovo kažnjavanje zbog podnošenja prijave u slučajevima u kojima su informacije obuhvaćene područjem primjene takvih klauzula i dogovora nužne za razotkrivanje povrede. Ako su ispunjeni ti uvjeti, osobe koje podnose prijavu ne bi trebale ni na koji način snositi odgovornost, bilo građansku, kaznenu ili upravnu odnosno u vezi sa zaposlenjem. Zaštita od odgovornosti za podnošenje prijave ili otkrivanje informacija na temelju ove Direktive potrebna je u pogledu informacija u vezi s kojima je osoba koja podnosi prijavu imala opravdane razloge vjerovati da su podnošenje prijave ili otkrivanje informacija bili nužni za razotkrivanje povrede na temelju ove Direktive. Tom zaštitom ne bi trebalo obuhvatiti suvišne informacije koje je osoba otkrila u izostanku takvih opravdanih razloga.

(94)  U slučajevima u kojima su osobe koje podnose prijavu zakonito pribavile informacije koje su prijavljene ili dokumente koje sadrže te informacije ili dobile pristup njima, trebale bi biti oslobođene odgovornosti. To se primjenjuje i na slučajeve u kojima otkriju sadržaj dokumenata kojima mogu zakonito pristupiti i na slučajeve u kojima izrađuju preslike takvih dokumenata ili ih uklanjaju iz prostora organizacije u kojoj su zaposleni, čime krše ugovorne ili druge klauzule uz uvjet da su relevantni dokumenti u vlasništvu organizacije. Osobe koje podnose prijave također trebaju biti oslobođene odgovornosti u slučajevima u kojima se pribavljanjem relevantnih informacija ili dokumenata ili pristupom njima postavlja pitanje građanske ili upravne odgovornosti ili odgovornosti povezane sa zaposlenjem. Primjeri bi bili slučajevi u kojima su osobe koje podnose prijave pribavile informacije pristupanjem e-pošti kolege ili dokumentima koje inače ne upotrebljavaju u opsegu svojeg posla, fotografiranjem prostorija organizacije ili pristupanjem mjestu kojem obično nemaju pristup. Ako su osobe koje podnose prijavu pribavile relevantne informacije ili dokumente ili su im pristupile počinjenjem kaznenog djela poput nedopuštenog fizičkog ulaska na posjed ili hakerskog napada, njihova kaznena odgovornost trebala bi i dalje biti uređena primjenjivim nacionalnim pravom ne dovodeći u pitanje članak 15. stavak 7. Slično tome, svaka druga potencijalna odgovornost osoba koje podnose prijavu proizišla iz radnji ili propusta koji su nepovezani s podnošenjem prijave ili nisu potrebni za razotkrivanje povrede na temelju ove Direktive trebala bi ostati uređena primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom. U tim slučajevima nacionalni sudovi trebali bi procijeniti odgovornost osoba koje podnose prijave s obzirom na sve relevantne činjenične informacije te uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti slučaja, među ostalim potrebu i razmjernost radnje ili propusta u vezi s prijavom ili otkrivanjem informacija.

(95)  Mjere osvete mogle bi se opravdavati na nekoj drugoj osnovi, a ne na temelju podnošenja prijave i osobama koje podnose prijave može biti vrlo teško dokazati povezanost između prijave i osvete, dok počinitelji osvete mogu imati veće mogućnosti i sredstva za evidentiranje poduzetih mjera i obrazloženja. Stoga, kada osoba koja podnosi prijavu dokaže prima facie da je podnijela prijavu ili javno otkrila informacije u skladu s ovom Direktivom i pretrpjela štetu, teret dokazivanja trebao bi se premjestiti na osobu koja je poduzela štetno djelovanje i koja potom treba dokazati da ▌to djelovanje nije ni na koji način bilo povezano s podnošenjem prijave ili javnim otkrivanjem informacija.

(96)  Povrh izričite zabrane osvete predviđene zakonom, pristup pravnim lijekovima i nadoknadi štete od ključne je važnosti za osobe koje podnose prijave i trpe osvetu. Odgovarajući pravni lijek u svakom slučaju utvrdit će se prema vrsti pretrpljene osvete, a pretrpljena šteta trebala bi se u potpunosti nadoknaditi u skladu s nacionalnim pravom. On može biti u obliku vraćanja na radno mjesto (na primjer, u slučaju otkaza, premještaja ili nazadovanja, ili uskraćivanja osposobljavanja ili napredovanja) ili u obliku obnove ukinute dozvole, licencije ili ugovora; naknade za stvarne i buduće financijske gubitke (za izgubljene prethodne plaće, ali i za budući gubitak prihoda, troškove povezane s promjenom zanimanja); naknade za drugu ekonomsku štetu kao što su pravni troškovi i troškovi liječenja i za nematerijalnu štetu (bol i patnja).

(97)  Vrste pravnih sredstava mogu se razlikovati među pravnim sustavima, ali njima bi se trebala osigurati stvarna i učinkovita naknada ili odšteta na odvraćajući i razmjeran način u odnosu na pretrpljenu štetu. U tom su kontekstu relevantna načela europskog stupa socijalnih prava, osobito načela 7. u skladu s kojim „[p]rije dobivanja otkaza radnici imaju pravo biti upoznati s razlozima za njegovo dobivanje i mora im se dati razuman otkazni rok. Radnici imaju pravo pristupa djelotvornom i nepristranom rješavanju sporova, a u slučaju neopravdanog otkaza imaju pravo na pravnu zaštitu, uključujući primjerenu kompenzaciju.”. Pravnim lijekovima uspostavljenima na nacionalnoj razini ne bi trebalo obeshrabriti potencijalne buduće zviždače. Na primjer, dopuštanje naknade kao alternativne mogućnosti vraćanju na posao u slučaju otkaza moglo bi uzrokovati sustavnu praksu posebno kod većih organizacija, što bi imalo odvraćajući učinak na buduće zviždače.

(98)  Osobama koje podnose prijave od posebne su važnosti privremeni pravni lijekovi do okončanja sudskih postupaka koji mogu biti dugotrajni. Osobito, mjere u okviru privremenog pravnog lijeka predviđene nacionalnim pravom također bi trebale biti dostupne osobama koje podnose prijave radi sprječavanja prijetnji, pokušaja osvete ili kontinuiranog osvećivanja, kao što je uznemiravanje ▌, ili radi sprječavanja oblika osvete, kao što je otkaz, koje može biti teško poništiti nakon isteka duljih razdoblja i koje mogu financijski uništiti pojedinca, što je mogućnost koja može ozbiljno obeshrabriti potencijalne zviždače.

(99)  Mjere poduzete protiv osoba koje podnose prijave izvan radnog okruženja u obliku postupaka, primjerice, povezanih s klevetom, povredom autorskih prava, poslovnim tajnama, povjerljivošću i zaštitom osobnih podataka, također mogu imati znatan odvraćajući učinak na zviždanje. U takvim postupcima osobe koje podnose prijave trebale bi se za potrebe svoje obrane moći osloniti na to da su podnijele prijavu ili otkrile informacije u skladu s ovom Direktivom, pod uvjetom da su prijavljene ili otkrivene informacije bile nužne za razotkrivanje povrede. U takvim slučajevima osoba koja pokreće postupak trebala bi snositi teret dokazivanja da osoba koja podnosi prijavu ne ispunjava uvjete Direktive.

(100)  Direktivom (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđuju se pravila za osiguravanje dostatne i dosljedne razine pravne zaštite u okviru građanskog prava u slučaju nezakonitog pribavljanja, upotrebe ili otkrivanja poslovne tajne. Međutim, njome se također predviđa da se pribavljanje, upotreba ili otkrivanje poslovne tajne smatraju zakonitima u mjeri u kojoj je to dopušteno pravom Unije. Osobama koje otkriju poslovne tajne pribavljene u radnom okruženju trebala bi se pružiti samo zaštita zajamčena ovom Direktivom (među ostalim, u smislu da ne snose građansku odgovornost), pod uvjetom da ispunjavaju njezine uvjete, uključujući činjenicu da je otkrivanje bilo nužno kako bi se razotkrila povreda obuhvaćena glavnim područjem primjene ove Direktive. Ako su ispunjeni ti uvjeti, otkrivanja poslovnih tajni trebaju se smatrati „dopuštenima” u okviru prava Unije u smislu članka 3. stavka 2. Direktive (EU) 2016/943. Nadalje, obje bi se direktive trebale smatrati komplementarnima, a mjere, postupke i pravne lijekove u okviru građanskog prava, kao i izuzeća predviđena Direktivom (EU) 2016/943 trebali bi se i dalje primjenjivati na sva otkrivanja poslovnih tajni izvan područja primjene ove Direktive. Nadležna tijela koja primaju prijave, među ostalim poslovne tajne, trebala bi osigurati da se one ne upotrebljavaju ili otkrivaju u druge svrhe izvan onoga što je potrebno za pravilno daljnje postupanje na temelju prijava.

(101)  Relevantni pravni troškovi mogu predstavljati znatan trošak za osobe koje podnose prijave kada osporavaju mjere osvete koje su poduzete protiv njih u sudskom postupku. Iako bi na kraju postupka mogle dobiti povrat tih troškova, možda ih neće moći platiti unaprijed, posebno ako su nezaposlene ili na crnoj listi. Pomoć u kaznenim postupcima, posebno ako osobe koje podnose prijave ispunjavaju uvjete iz Direktive (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća(30) i općenito pomoć osobama koje su u teškom financijskom položaju može u nekim slučajevima biti od ključne važnosti za učinkovito ostvarivanje njihovih prava na zaštitu.

(102)  Prava prijavljenih osoba trebala bi biti zaštićena kako bi se izbjegla šteta za ugled ili druge negativne posljedice. Nadalje, prava prijavljenih osoba na obranu i pristup pravnim lijekovima trebalo bi potpuno poštovati u svakoj fazi postupka nakon prijave u skladu s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Države članice trebale bi zaštititi povjerljivost identiteta prijavljene osobe i zajamčiti joj prava na obranu ▌, uključujući pravo na pristup predmetu, pravo na saslušanje i pravo da zatraži djelotvoran pravni lijek protiv odluke koja se na nju odnosi u skladu s primjenjivim postupcima utvrđenima u nacionalnom pravu u kontekstu istraga ili naknadnog pravosudnog postupka.

(103)  Osoba koja je izravno ili neizravno doživjela predrasude zbog prijavljivanja ili javnog otkrivanja netočnih ili zavaravajućih informacija trebala bi zadržati zaštitu i sve pravne lijekove koji su joj dostupni u skladu s pravilima iz općeg prava. Ako su netočna ili zavaravajuća prijava ili javno otkrivanje informacija izvršeni namjerno i svjesno, prijavljene osobe trebale bi imati pravo na naknadu u skladu s nacionalnim pravom.

(104)  Kazne u okviru kaznenog, građanskog ili upravnog prava nužne su za osiguranje djelotvornosti pravilâ o zaštiti zviždača. Kaznama protiv osoba koje poduzimaju osvetu ili druge štetne mjere protiv osoba koje podnose prijave može se odvratiti od poduzimanja takvih mjera. Nužne su i kazne protiv osoba za koje je dokazano da su svjesno podnijele ili javno otkrile netočne informacije kako bi se suzbilo daljnje zlonamjerno prijavljivanje i očuvala vjerodostojnost sustava. Razmjernošću takvih kazni trebalo bi osigurati da one nemaju odvraćajući učinak na potencijalne zviždače.

(105)  Svaka odluka koju donesu tijela kojom se negativno utječe na prava dodijeljena ovom Direktivom, a posebno odluke donesene na temelju članka 6., podliježe sudskom preispitivanju u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(106)  Ovom Direktivom uvode se minimalni standardi i države članice trebale bi imati ovlast za uvođenje ili zadržavanje povoljnijih odredaba za osobu koja podnosi prijavu, uz uvjet da se tim odredbama ne utječe na mjere za zaštitu prijavljenih osoba. Prenošenje ove Direktive ni u kojem slučaju ne predstavlja osnovu za snižavanje razine zaštite koja je već osigurana osobama koje podnose prijave u okviru nacionalnog prava u područjima na koja se primjenjuje.

(107)  U skladu s člankom 26. stavkom 2. UFEU-a, unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem je osigurano slobodno i sigurno kretanje robe i usluga. U okviru unutarnjeg tržišta građanima Unije trebalo bi osigurati dodanu vrijednost u obliku bolje kvalitete i sigurnosti robe i usluga, visok standard javnog zdravlja i zaštite okoliša te slobodno kretanje osobnih podataka. Stoga je članak 114. UFEU-a odgovarajuća pravna osnova za donošenje mjera koje su nužne za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Osim članka 114. UFEU-a, ova Direktiva trebala bi imati dodatne posebne pravne osnove kako bi mogla obuhvatiti područja u kojima se donošenje mjera Unije ▌temelji na članku 16., ▌članku 43. stavku 2., članku 50., članku 53. stavku 1., ▌članku 91., članku 100., ▌članku 168. stavku 4., članku 169., članku 192. stavku 1. i članku 325. stavku 4. UFEU-a. te članku 31. Ugovora o osnivanju Euroatoma.

(108)  Glavno područje primjene ove Direktive temelji se na utvrđivanju područja u kojima se na temelju trenutačno dostupnih dokaza čini da je opravdano i nužno uvesti zaštitu zviždača. Takvo glavno područje primjene može se proširiti na druga područja ili akte Unije, ako se to pokaže nužnim kao sredstvo za jačanje njihova izvršenja s obzirom na dokaze koji bi u budućnosti mogli izaći na vidjelo ili na temelju ocjenjivanja primjene ove Direktive.

(109)  Kada se donosi naknadno zakonodavstvo relevantno za ovu Direktivu, u njemu bi trebalo, prema potrebi, navesti da će se primjenjivati ova Direktiva. Prema potrebi, trebalo bi izmijeniti članak 1. i Prilog.

(110)  Države članice ne mogu same i nekoordiniranim djelovanjem u dostatnoj mjeri ostvariti cilj ove Direktive, odnosno jačanje izvršenja uvođenjem djelotvorne zaštite zviždača u određenim područjima politika i aktima u kojima se povredama prava Unije može nanijeti ozbiljna šteta javnom interesu, već se taj cilj može bolje postići djelovanjem Unije kojim se osiguravaju minimalni standardi usklađivanja u području zaštite zviždača. Nadalje, samo djelovanjem Unije može se osigurati dosljednost i usklađenost njezinih postojećih sektorskih pravila o zaštiti zviždača. Stoga Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(111)  Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i ▌načela koja su izričito priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a osobito njezinim člankom 11. U skladu s time, ova Direktiva mora se provoditi u skladu s tim pravima i načelima jamčenjem punog poštovanja, među ostalim, slobode izražavanja i informiranja, prava na zaštitu osobnih podataka, slobode poduzetništva, prava na visoku razinu zaštite potrošača, prava na visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja, prava na visoku razinu zaštite okoliša, prava na dobro upravljanje, prava na djelotvoran pravni lijek i pravâ na obranu.

(112)  U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka ▌.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE, UVJETI ZA ZAŠTITU I DEFINICIJE

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive unaprijediti provedbu prava i politika Unije u specifičnim područjima utvrđivanjem zajedničkih minimalnih standarda kojima se pruža visoka razina zaštite osobama koje prijavljuju povrede.

Članak 2.

Glavno područje primjene

1.  ▌Ovom Direktivom utvrđuju se zajednički minimalni standardi za zaštitu osoba koje podnose prijave o sljedećim povredama prava Unije:

(a)  o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene akata Unije utvrđenih u Prilogu (dio I. i dio II.) ovoj Direktivi u pogledu sljedećih područja:

i.  javne nabave;

ii.  financijskih usluga, proizvoda i tržišta te sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma;

iii.  sigurnosti proizvoda;

iv.  sigurnosti prometa;

v.  zaštite okoliša;

vi.  zaštite od zračenja i nuklearne sigurnosti;

vii.  sigurnosti hrane i hrane za životinje, zdravlja i dobrobiti životinja;

viii.  javnog zdravlja;

ix.  zaštite potrošača;

x.  zaštite privatnosti i osobnih podataka te sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava.

(b)  o povredama koje utječu na financijske interese Unije kako su definirani člankom 325. UFEI-a i dodatno utvrđeni u relevantnim mjerama Unije;

(c)  o povredama koje se odnose na unutarnje tržište, kako je navedeno u članku 26. stavku 2. UFEU-a, uključujući povrede pravila tržišnog natjecanja i pravila o državnim potporama, te u pogledu radnji kojima se krše pravila o porezu na dobit trgovačkih društava ili aranžmana čija je svrha ostvariti poreznu prednost koja je u suprotnosti sa svrhom primjenjivog prava o porezu na dobit trgovačkih društava.

2.  Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje mogućnost da države članice u okviru nacionalnog prava prošire zaštitu u pogledu područja ili radnji koji nisu obuhvaćeni stavkom 1.

Članak 3.

Odnos prema drugim aktima Unije i nacionalnim odredbama

1.  Ako su u sektorskim aktima Unije iz dijela II. Priloga navedena posebna pravila o prijavljivanju povreda, primjenjuju se ta pravila. Odredbe ove Direktive primjenjuju se ▌u mjeri u kojoj pitanje nije obvezno uređeno u tim sektorskim aktima Unije.

2.  Ovom se Direktivom ne utječe na nadležnost država članica da jamče nacionalnu sigurnost i njihovu ovlast da štite svoje ključne sigurnosne interese. Ona se osobito ne primjenjuje na prijave povreda pravilâ javne nabave koja uključuje obrambene ili sigurnosne aspekte osim ako su obuhvaćena relevantnim instrumentima Unije.

3.  Ovom se Direktivom ne utječe na primjenu prava Unije ili nacionalnog prava na:

(a)  zaštitu klasificiranih podataka;

(b)  zaštitu obveze čuvanja profesionalne tajne u području prava i medicine;

(c)  tajnost sudskih vijećanja i

(d)  pravila o kaznenom postupku.

4.  Ovom Direktivom ne utječe se na nacionalna pravila o ostvarivanju prava radnika na savjetovanje sa svojim predstavnicima ili sindikatima i o zaštiti od svake neopravdane štetne mjere uzrokovane takvim savjetovanjima te o autonomiji socijalnih partnera i njihovom pravu zaključivanja kolektivnih ugovora. Time se ne dovodi u pitanje razina zaštite zajamčena ovom Direktivom.

Članak 4.

Osobno područje primjene

1.  Ova Direktiva primjenjuje se na osobe koje podnose prijave, a zaposlene su u privatnom ili javnom sektoru i stekle su informacije o povredama u radnom okruženju, što uključuje najmanje sljedeće osobe:

(a)  osobe koje imaju status radnika u smislu članka 45. stavka 1. UFEU-a, uključujući javne službenike;

(b)  osobe koje imaju položaj samozaposlenih osoba u smislu članka 49. UFEU-a;

(c)  dioničare i osobe koje su članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela poduzeća, uključujući neizvršne članove, te volontere i plaćene ili neplaćene vježbenike;

(d)  osobe koje rade pod nadzorom i u skladu s uputama ugovaratelja, podugovaratelja i dobavljača.

2.  Ova Direktiva primjenjuje se na osobe koje podnose prijavu i ako prijave ili otkriju informacije stečene u okviru radnog odnosa koji je u međuvremenu okončan.

3.  Ova Direktiva primjenjuje se i na osobe koje podnose prijavu, a čiji radni odnos tek treba početi u slučajevima u kojima je ta osoba saznala za povredu tijekom postupka zapošljavanja ili tijekom pregovora prije sklapanja ugovora.

4.  Mjere za zaštitu osoba koje podnose prijavu navedene u poglavlju IV. prema potrebi se primjenjuju i na:

(a)  facilitatore,

(b)  treće osobe povezane s osobama koje podnose prijavu, kao što su kolege ili srodnici osobe koja podnosi prijavu, koje bi mogle doživjeti osvetu u radnom okruženju, i

(c)  pravne subjekte u vlasništvu osoba koje podnose prijavu, za koje osobe koje podnose prijavu rade ili su na drugi način s njima povezane u radnom okruženju.

Članak 5.

Uvjeti za zaštitu osoba koje podnose prijavu

1.  Osobe koje prijavljuju informacije o povredama u područjima obuhvaćenima ovom Direktivom imaju pravo na zaštitu pod uvjetom da:

(a)  imale su opravdan razlog za pretpostavku da su prijavljene informacije istinite u trenutku prijave i da su informacije obuhvaćene područjem primjene ove Direktive;

(b)  podnijele su unutarnju prijavu u skladu s člankom 7. i vanjsku prijavu u skladu s člankom 10. ili su izravno vanjskim putem ili javno otkrile informacije u skladu s člankom 15. ove Direktive.

2.  Ne dovodeći u pitanje postojeće obveze za omogućivanje anonimnih prijava u skladu s pravom Unije, ovom Direktivom ne utječe se na ovlast država članica da odluče o tome prihvaćaju li privatni ili javni subjekti i nadležna tijela anonimne prijave o povredama i postupaju li dalje na temelju njih.

3.  Osobe koje su anonimno prijavile ili javno otkrile informacije, ali je njihov identitet naknadno utvrđen, imaju neovisno o tome pravo na zaštitu u slučaju da trpe osvetu, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 1.

4.  Osoba koja podnosi prijavu nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive ima pravo na zaštitu propisanu ovom Direktivom pod istim uvjetima kao osoba koja je podnijela vanjsku prijavu.

Članak 6.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „povrede” znači radnje ili propusti:

i.  koji su nezakoniti i odnose se na akte Unije i područja obuhvaćena područjem primjene iz članka 2. i Priloga ili

ii.  koji su u suprotnosti s ciljem i svrhom ▌pravila iz tih akata i područja Unije;

(2)  „informacije o povredama” znači informacije ili opravdane sumnje o stvarnim ili mogućim povredama te o pokušajima prikrivanja povreda koje ▌ su se dogodile ili su veoma izgledne u organizaciji u kojoj osoba koja podnosi prijavu radi ili je radila ili u drugoj organizaciji s kojom je bila u kontaktu tijekom obavljanja posla;

(3)  „prijava” znači pružanje informacija o povredama;

(4)  „unutarnje prijavljivanje” znači pružanje informacija o povredama unutar javnog ili privatnog pravnog subjekta;

(5)  „vanjsko prijavljivanje” znači pružanje informacija o povredama nadležnim tijelima;

(6)  „javno otkrivanje” znači stavljanje informacija o povredama ▌ na raspolaganje javnosti;

(7)  „osoba koja podnosi prijavu” znači svaka fizička ▌ osoba koja prijavljuje ili otkriva informacije o povredama stečene u okviru svojih aktivnosti povezanih s poslom;

(8)  „facilitator” znači fizička osoba koja pomaže osobi koja podnosi prijavu u postupku prijavljivanja u radnom okruženju, a ta bi pomoć trebala biti povjerljiva;

(9)  „radno okruženje” znači trenutačne ili prethodne profesionalne aktivnosti u javnom ili privatnom sektoru u okviru kojih, neovisno o njihovoj prirodi, osobe mogu steći informacije o povredama i u okviru kojih te osobe mogu doživjeti osvetu ako prijave takve povrede;

(10)  „prijavljena osoba” znači fizička ili pravna osoba koja je u prijavi ili pri otkrivanju navedena kao osoba koja je počinila povredu ili koja je povezana s povredom;

(11)  „osveta” znači svaka izravna ili neizravna radnja ili propust u radnom okruženju potaknuta unutarnjim ili vanjskim prijavljivanjem ili javnim otkrivanjem, a uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu osobi koja podnosi prijavu;

(12)  „daljnje postupanje” znači svaka mjera koju je primatelj prijave▌ ili bilo koje nadležno tijelo poduzeo radi procjene točnosti navodâ iz prijave i, prema potrebi, radi rješavanja prijavljene povrede, među ostalim s pomoću mjera kao što su unutarnje istrage, istrage, kazneni progon, mjere za povrat sredstava i zaključivanje;

(13)  „povratna informacija” znači pružanje informacija osobama koje podnose prijavu u vezi s daljnjim postupanjima koja su predviđena ili poduzeta nakon njihove prijave te na temelju razloga za takvo daljnje postupanje;

(14)  „nadležno tijelo” znači svako nacionalno tijelo koje ima ovlasti zaprimati prijave u skladu s poglavljem III. i pružati povratnu informaciju osobama koje su podnijele prijavu i/ili imenovano je za obavljanje dužnosti iz ove Direktive, posebno u pogledu daljnjeg postupanja na temelju prijava.

POGLAVLJE II.

UNUTARNJE PRIJAVLJIVANJE I DALJNJE POSTUPANJE NA TEMELJU PRIJAVA

Članak 7.

Podnošenje prijave unutarnjim kanalima

1.  Kao opće načelo i ne dovodeći u pitanje članke 10. i 15., informacije o povredama obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive mogu se prijaviti unutarnjim kanalima i postupcima predviđenima u ovom poglavlju.

2.  Države članice potiču davanje prednosti upotrebi unutarnjih kanala pred podnošenjem vanjske prijave ako se povreda može učinkovito interno riješiti i ako osoba koja podnosi prijavu smatra da nema opasnosti od osvete.

3.  Odgovarajuće informacije o takvoj upotrebi unutarnjih kanala pružaju se u kontekstu informacija koje daju pravni subjekti u javnom i privatnom sektoru na temelju članka 9. stavka 1. točke (g) i nadležna tijela na temelju članka 12. stavka 4. točke (a) i članka 13.

Članak 8.

Obveza uspostave unutarnjih kanala ▌

1.  Države članice osiguravaju da pravni subjekti u privatnom i javnom sektoru uspostave unutarnje kanale i postupke za podnošenje prijava i daljnje postupanje na temelju prijava, nakon savjetovanja i u dogovoru sa socijalnim partnerima, ako je to predviđeno nacionalnim pravom.

2.  Takvim se kanalima i postupcima zaposlenicima pravnog subjekta omogućuje podnošenje prijava. Njima se i drugim osobama koje su u kontaktu s tim pravnim subjektom u okviru aktivnosti povezanih s poslom može omogućiti podnošenje prijava, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točkama (b), (c) i (d) ▌.

3.  Pravni subjekti u privatnom sektoru iz stavka 1. odnosi se na subjekte s 50 ili više zaposlenika.

4.  Prag iz stavka 3. ne primjenjuje se na subjekte koji su obuhvaćenim aktima Unije iz dijela I.B i dijela II. Priloga.

5.  Kanalima za podnošenje prijava može interno upravljati osoba ili odjel koji su imenovani u tu svrhu ili ih eksterno može pružati treća strana. Treće strane kojima je povjereno upravljanje kanalom za podnošenje prijava privatnog subjekta moraju jednako poštovati zaštitne mjere i zahtjeve iz članka 9. stavka 1.

6.  Pravni subjekti u privatnom sektoru koji imaju između 50 i 249 zaposlenika mogu dijeliti resurse u pogledu primitka prijava, a potencijalno i u pogledu istraga podnesenih prijava. Time se ne dovode u pitanje njihove obveze čuvanja povjerljivosti i pružanja povratne informacije te rješavanja prijavljene povrede.

7.  Nakon odgovarajuće procjene učinka uzimajući u obzir prirodu aktivnosti subjekata i posljedičnu razinu rizika, posebno za okoliš i javno zdravlje, države članice mogu zahtijevati od ▌privatnih pravnih subjekata s manje od 50 zaposlenika da uspostave kanale i postupke za unutarnje prijavljivanje.

8.  Svaka odluka države članice kojom se nalaže da privatni pravni subjekti uspostave kanale za unutarnje prijavljivanje na temelju stavka 7. dostavlja se Komisiji zajedno s obrazloženjem i kriterijima primijenjenima u procjeni rizika. Komisija o toj odluci obavješćuje druge države članice.

9.  Pravni subjekti u javnom sektoru iz stavka 1. odnosi se na sve javne pravne subjekte, uključujući svaki subjekt koji je u vlasništvu ili pod kontrolom javnog pravnog subjekta.

Države članice iz obveze iz stavka 1. mogu izuzeti općine s manje od 10 000 stanovnika ili manje od 50 zaposlenika odnosno druge subjekte koji imaju manje od 50 zaposlenika.

Države članice mogu predvidjeti da općine dijele kanale za unutarnje prijavljivanje ili da tim kanalima upravljaju zajednička općinska tijela u skladu s nacionalnim pravom, pod uvjetom da su dijeljeni unutarnji kanali različiti i autonomni u odnosu na vanjske kanale.

Članak 9.

Postupci za unutarnje prijavljivanje i daljnje postupanje na temelju prijava

1.  Postupci za podnošenje prijava i daljnje postupanje na temelju prijava iz članka 8. uključuju sljedeće:

(a)  kanale za zaprimanje prijava koji su oblikovani, uspostavljeni i djeluju na siguran način kojim se osigurava tajnost identiteta osobe koja podnosi prijavu i svake treće osobe koja se spominje u prijavi te onemogućuje pristup neovlaštenim članovima osoblja;

(b)  potvrdu o primitku prijave upućenu osobi koja ju je podnijela u roku od sedam dana od tog primitka;

(c)  imenovanje nepristrane osobe ili odjela nadležnih za daljnje postupanje na temelju prijava, što može biti ista osoba ili odjel koji su zaprimili prijave i koji će održavati komunikaciju s osobom koja je podnijela prijavu i, prema potrebi, tražiti od nje dodatne informacije i pružiti joj povratnu informaciju;

(d)  savjesno daljnje postupanje imenovane osobe ili odjela na temelju prijave;

(e)  savjesno daljnje postupanje ako je to predviđeno nacionalnim pravom u slučaju anonimnih prijava;

(f)  razuman rok ▌ za pružanje povratne informacije osobi koja podnosi prijavu o daljnjem postupanju na temelju prijave koji nije dulji od tri mjeseca od potvrde o primitku prijave ili, ako potvrda nije poslana, od isteka sedmodnevnog razdoblja nakon podnošenja prijave;

(g)  jasne i lako dostupne informacije o ▌ uvjetima i postupcima za vanjsko podnošenje prijave nadležnim tijelima na temelju članka 10. i. prema potrebi, institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije.

2.  Kanalima iz stavka 1. točke (a) omogućuje se podnošenje prijave u pisanom i/ili usmenom obliku, telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka te, na zahtjev osobe koja podnosi prijavu, fizičkim sastankom u razumnom roku.

POGLAVLJE III.

VANJSKO PRIJAVLJIVANJE I DALJNJE POSTUPANJE NA TEMELJU PRIJAVA

Članak 10.

Podnošenje prijave vanjskim kanalima

Ne dovodeći u pitanje članak 15. osobe koje podnose prijavu pružaju informacije o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive upotrebom kanala i postupaka iz članaka 11. i 12. nakon što su to učinile unutarnjim kanalom ili nakon što su izravno podnijele prijavu nadležnim tijelima.

Članak 11.

Obveza uspostave kanala za vanjsko prijavljivanje i daljnje postupanje na temelju prijava

1.  Države članice imenuju tijela koja su nadležna za zaprimanje prijava, pružanje povratne informacije u vezi s njima ili daljnje postupanje na temelju njih te im osiguravaju odgovarajuće resurse.

2.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela:

(a)  uspostave neovisne i autonomne kanale ▌za vanjsko prijavljivanje te za zaprimanje i postupanje s informacijama koje je dostavila osoba koja podnosi prijavu;

(b)  bez odlaganja, unutar sedam dana od primitka prijave potvrdi navedeno osim ako je osoba koja podnosi prijavu izričito zatražila suprotno ili ako nadležno tijelo opravdano smatra da bi se potvrdom primitka prijave ugrozila zaštita identiteta osobe koja je podnosi;

(c)  savjesno provode daljnja postupanja na temelju prijava;

(d)  u razumnom roku, koji nije dulji od tri mjeseca ili šest mjeseci u valjano opravdanim slučajevima, osobi koja podnosi prijavu dostave povratnu informaciju o daljnjem postupanju na temelju prijave. Nadležna tijela obavješćuju osobu koja podnosi prijavu o konačnom ishodu istraga, u skladu s postupcima predviđenima nacionalnim pravom;

(e)  prema potrebi, nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije pravodobno prosljeđuju informacije iz prijava radi provođenja daljnje istrage, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom ili pravom Unije.

3.  Države članice mogu predvidjeti da nadležna tijela nakon pomnog preispitivanja mogu odlučiti da je prijavljena povreda očito neznatna te da ne nalaže daljnje mjere na temelju ove Direktive. Time se ne utječe na druge obveze ili druge primjenjive postupke za rješavanje prijavljene povrede ili na zaštitu odobrenu ovom Direktivom u vezi s podnošenjem prijave unutarnjim i/ili vanjskim kanalima. U takvom slučaju nadležna tijela obavješćuju osobu koja podnosi prijavu o svojoj odluci i razlozima za nju.

4.  Države članice mogu predvidjeti da nadležna tijela mogu odlučiti da nije potrebno daljnje postupanje u vezi s repetitivnim prijavama čiji sadržaj ne uključuje nove informacije koje su značajne u odnosu na prethodnu prijavu koja je već zaključena, osim ako je drukčije daljnje postupanje opravdano novim pravnim ili činjeničnim okolnostima. U takvom slučaju obavješćuju osobu koja podnosi prijavu o razlozima za svoju odluku.

5.  Države članice mogu predvidjeti da u slučaju velikog priljeva prijava nadležna tijela prednost mogu dati prijavama o teškim povredama ili o povredama ključnih odredaba obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, ne dovodeći u pitanje rok iz ovog članka stavka 2. točke (b).

6.  Države članice osiguravaju da svako tijelo koje je zaprimilo prijavu, ali nije nadležno za rješavanje prijavljene povrede proslijedi tu prijavu nadležnom tijelu u razumnom roku i na siguran način te da je osoba koja podnosi prijavu bez odlaganja obaviještena o takvom prosljeđivanju.

Članak 12.

Oblikovanje kanala za vanjsko prijavljivanje

1.  ▌Posebni kanali za vanjsko prijavljivanje smatraju se neovisnima i autonomnima ako ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

(a)  oblikovani su, uspostavljeni i funkcioniraju tako da se jamči potpunost, cjelovitost i povjerljivost informacija te sprječava pristup neovlaštenim članovima osoblja nadležnog tijela;

(b)  omogućuju čuvanje informacija u trajnom obliku u skladu s člankom 18. kako bi se omogućile daljnje istrage.

2.  Kanali za vanjsko prijavljivanje omogućuju podnošenje prijava u pisanom i usmenom obliku telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka te, na zahtjev osobe koja podnosi prijavu, fizičkim sastankom u razumnom roku.

3.  Ako je prijava zaprimljena kanalima koji nisu kanali za podnošenje prijava iz stavaka 1. ili 2. ili ako su je zaprimili članovi osoblja koji nisu nadležni za postupanje s prijavama, nadležna tijela osiguravaju da članovi osoblja koji su zaprimili prijavu ne otkriju informacije kojima bi se mogao utvrditi identitet osobe koja je podnijela prijavu ili prijavljene osobe te bez odlaganja i bez izmjena proslijede prijavu ▌članovima osoblja koji su nadležni za postupanje s prijavama.

4.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju nadležne članove osoblja za postupanje s prijavama, osobito za:

(a)  pružanje informacija o postupcima podnošenja prijava svim zainteresiranim osobama;

(b)  zaprimanje prijava i daljnje postupanje na temelju prijava;

(c)  održavanje kontakta s osobom koja podnosi prijavu u svrhu pružanja povratne informacije i traženja dodatnih informacija, ako su potrebne.

5.  Ti članovi osoblja sudjeluju u posebnom osposobljavanju za postupanje s prijavama.

Članak 13.

Informacije o primitku prijava i daljnjem postupanju na temelju njih

Države članice osiguravaju da nadležna tijela na svojim internetskim stranicama u zasebnom, lako prepoznatljivom i lako dostupnom odjeljku objavljuju barem sljedeće informacije:

(a)  uvjete pod kojima osoba koja podnosi prijavu ostvaruje pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom;

(b)  podatke za kontakt u svrhu upotrebe kanala za vanjsko prijavljivanje kako je predviđeno člankom 12., posebno adresu e-pošte i poštansku adresu te brojeve telefona uz napomenu snimaju li se telefonski razgovori ▌;

(c)  postupke koji se primjenjuju na prijavu povreda, uključujući način na koji nadležno tijelo može od osobe koja podnosi prijavu zatražiti da pojasni prijavljene informacije ili pruži dodatne informacije, rok za davanje povratne informacije osobi koja podnosi prijavu te vrstu i sadržaj te povratne informacije.

(d)  režim povjerljivosti koji se primjenjuje na prijave, a posebno na informacije u vezi s obradom osobnih podataka u skladu s člankom 17. ove Direktive, člancima 5. i 13. Uredbe (EU) 2016/679, člankom 13. Direktive (EU) 2016/680 i člankom 11. Uredbe (EU) 2018/1725, prema potrebi;

(e)  vrstu potrebnog daljnjeg postupanja na temelju prijava;

(f)  dostupne pravne lijekove i postupke protiv osvete te mogućnosti dobivanja povjerljivih savjeta za osobe koje razmatraju podnošenje prijave;

(g)  izjavu u kojoj se jasno objašnjavaju uvjeti pod kojima osobe koje podnose prijavu nadležnom tijelu ne bi snosile odgovornost zbog povrede povjerljivosti kako je predviđeno člankom 21. stavkom 4.

(h)  podatke za kontakt jedinstvenog neovisnog upravnog tijela, kako je predviđeno člankom 20. stavkom 2., gdje je primjenjivo.

Članak 14.

Preispitivanje postupaka od strane nadležnih tijela

Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela najmanje jedanput u tri godine preispituju svoje postupke za zaprimanje prijava i daljnje postupanje na temelju njih. Pri preispitivanju takvih postupaka nadležna tijela uzimaju u obzir svoje iskustvo i iskustvo drugih nadležnih tijela i sukladno tome prilagođavaju svoje postupke.

POGLAVLJE IV.

JAVNA OTKRIVANJA

Članak 15.

Javna otkrivanja

1.  Osoba koja javno otkriva informacije o povredama obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive ima pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)  prvo je podnijela unutarnju i vanjsku prijavu ili je izravno podnijela vanjsku prijavu u skladu s poglavljima II i III., ali u roku iz članka 9. stavka 1. točke (f) i članka 11. stavka 2. točke (d) nisu poduzete odgovarajuće mjere kao odgovor na prijavu ili

(b)  imala je opravdan razlog za pretpostavku da:

i.  povreda može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete ili

ii.  u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji mogućnost od osvete ili su izgledi da će se povreda djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja kao što je mogućnost da su dokazi skriveni ili uništeni ili da je tijelo u dosluhu s počiniteljem povrede odnosno da sudjeluje u povredi.

2.  Ovaj se članak ne primjenjuje na slučajeve u kojima osoba izravno otkrije informacije medijima na temelju posebnih nacionalnih odredaba kojima se utvrđuje sustav zaštite u pogledu slobode izražavanja i informiranja.

POGLAVLJE V.

PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA UNUTARNJE I VANJSKE PRIJAVE

Članak 16.

Dužnost povjerljivosti

1.  Države članice osiguravaju da se identitet osobe koja podnosi prijavu bez izričitog pristanka te osobe ne otkriva nikome tko nije ovlašteni član osoblja nadležnog za zaprimanje prijava i/ili daljnje postupanje na temelju njih. To se primjenjuje i na sve druge informacije iz kojih se izravno ili neizravno može utvrditi identitet osobe koja podnosi prijavu.

2.  Odstupajući od stavka 1. identitet osobe koja podnosi prijavu i sve ostale informacije iz stavka 1. mogu se otkriti samo ako je to nužna i razmjerna obveza koja se nalaže pravom Unije ili nacionalnim pravom u kontekstu istraga nacionalnih tijela ili u okviru sudskog postupka, među ostalim radi zaštite pravâ na obranu prijavljene osobe.

3.  Takva otkrivanja podliježu odgovarajućim zaštitnim mjerama na temelju primjenjivih pravila. Osobito će osoba koja podnosi prijavu biti obaviještena prije nego što se njezin identitet otkrije, osim ako bi se takvom informacijom ugrozile istrage ili sudski postupak. Prilikom obavješćivanja nadležna tijela osobi koja podnosi prijavu šalju pisano obrazloženje s razlozima za otkrivanje navedenih povjerljivih podataka.

4.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela koja zaprimaju prijave koje uključuju poslovne tajne ne iskorištavaju i ne otkrivaju te tajne za svrhe koje prelaze ono što je potrebno za ispravno daljnje postupanje na temelju prijava.

Članak 17.

Obrada osobnih podataka

Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovom Direktivom, uključujući razmjenu ili prijenos osobnih podataka nadležnim tijelima, obavlja se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom (EU) 2016/680. Institucije, tijela, uredi i agencije Unije obavljaju sve razmjene ili prijenos informacija u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/1725.

Osobni podaci koji očito nisu relevantni za postupanje s određenim predmetom ne prikupljaju se ili, ako se slučajno prikupe, brišu se bez nepotrebnog odlaganja.

Članak 18.

Vođenje evidencije o prijavama ▌

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti vode evidenciju o svakoj zaprimljenoj prijavi, u skladu sa zahtjevima u pogledu povjerljivosti predviđenima u članku 16. ove Direktive. Prijave se čuvaju samo onoliko dugo koliko je potrebno i razmjerno s obzirom na zahtjev kojem podliježu nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti na temelju ove Direktive.

2.  Ako se prijava podnosi telefonom ili drugim sustavom glasovnih poruka, nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti imaju pravo evidentirati usmenu prijavu, uz suglasnost osobe koja podnosi prijavu, na jedan od sljedećih načina:

(a)  zvučnim zapisom razgovora u trajnom i dostupnom obliku;

(b)  potpunim i točnim prijepisom razgovora koji izrađuju ▌ članovi osoblja nadležnog tijela koji su zaduženi za postupanje s prijavama.

Nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti nude osobi koja podnosi prijavu mogućnost da provjeri i ispravi prijepis poziva te da ga ovjeri potpisom.

3.  Ako se za podnošenje prijave upotrebljava telefonska linija ili drugi sustav glasovnih poruka na kojima nije moguće napraviti zvučni zapis, nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti imaju pravo evidentirati usmenu prijavu u obliku točnog zapisnika razgovora koji izrađuju ▌ članovi osoblja zaduženi za postupanje s prijavom. Nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti nude osobi koja podnosi prijavu mogućnost da provjeri i ispravi ▌zapisnik poziva te da ga ovjeri potpisom.

4.  Ako osoba zatraži sastanak s ▌članovima osoblja nadležnih tijela ili privatnih i javnih pravnih subjekata za podnošenje prijave u skladu s člankom 9. stavkom 2. i člankom 12. stavkom (2) ▌, nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti osiguravaju, uz suglasnost osobe koja podnosi prijavu, vođenje potpune i točne evidencije sa sastanka u trajnom i dostupnom obliku.

Nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti imaju pravo evidenciju sa sastanka bilježiti na sljedeće načine:

(a)  zvučnim zapisom razgovora u trajnom i dostupnom obliku;

(b)  točnim zapisnikom sa sastanka koji izrađuju ▌ članovi osoblja zaduženi za postupanje s prijavom.

Nadležna tijela i privatni i javni pravni subjekti nude osobi koja podnosi prijavu mogućnost da provjeri i ispravi zapisnik sa sastanka te da ga ovjeri potpisom.

POGLAVLJE VI.

MJERE ZAŠTITE

Članak 19.

Zabrana osvete ▌

Države članice poduzimaju potrebne mjere za zabranu svih oblika osvete, uključujući prijetnje i pokušaje osvete, bilo izravnih ili neizravnih,▌ među ostalim posebno onih u obliku:

(a)  privremenog udaljavanja, otpuštanja, razrješenja ili jednakovrijednih mjera;

(b)  nazadovanja ili uskraćivanja mogućnosti za napredovanje;

(c)  prijenosa dužnosti, promjene mjesta rada, smanjenja plaće, promjene radnog vremena;

(d)  uskraćivanja mogućnosti za osposobljavanje;

(e)  negativne ocjene rada ili preporuke za zapošljavanje;

(f)  nametanja ili određivanja stegovne kazne, prijekora ili druge kazne, uključujući financijsku;

(g)  prisile, zastrašivanja, uznemiravanja ili izoliranja ▌;

(h)  diskriminacije, stavljanja u nepovoljni položaj ili nepravednog tretmana;

(i)  nepretvaranja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme ako je radnik imao legitimno očekivanje da će mu se ponuditi stalno zaposlenje;

(j)  neproduljenja ugovora o radu na određeno vrijeme ili njegova prijevremenog raskida;

(k)  štete, uključujući štetu za ugled osobe, osobito na društvenim mrežama, ili financijskog gubitka, uključujući gubitak poslovanja i gubitak prihoda;

(l)  stavljanja na crnu listu na temelju neformalnog ili formalnog sektorskog sporazuma ili sporazuma koji se primjenjuje na cijelu industriju, što znači da osoba u budućnosti neće moći naći posao u tom sektoru ili industriji;

(m)  prijevremenog raskida ugovora o nabavi robe ili usluga ili njegova poništavanja;

(n)  poništavanja licencije ili dozvole;

(o)  psihijatrijskih ili liječničkih upućivanja.

Članak 20.

Mjere potpore

1.  Države članice osiguravaju da osobe iz članka 4. imaju, prema potrebi, pristup mjerama potpore, što se osobito odnosi na sljedeće:

i.  pristup sveobuhvatnim i neovisnim informacijama i savjetima koji su lako dostupni javnosti i besplatni, a odnose se na dostupne postupke i pravne lijekove za zaštitu od osvete te prava prijavljene osobe.

ii.  ▌pristup učinkovitoj pomoći nadležnih tijela pred bilo kojim relevantnim tijelom koje sudjeluje u njihovoj zaštiti od osvete uključujući, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, potvrdu činjenice da imaju pravo na zaštitu u skladu s Direktivom;

iii.  pristup pravnoj pomoći u kaznenim i prekograničnim građanskim postupcima u skladu s Direktivom (EU) 2016/1919 i Direktivom 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te na pristup pravnoj pomoći u daljnjim postupcima i pravnom savjetovanju ili drugoj pravnoj pomoći u skladu s nacionalnim pravom.

2.  Države članice mogu u okviru sudskog postupka predvidjeti financijsku pomoć i potporu za osobe koje podnose prijavu, uključujući psihološku potporu.

3.  Mjere potpore iz ovog članka može, prema potrebi, pružati informacijski centar ili jedno neovisno i jasno utvrđeno upravno tijelo.

Članak 21.

Mjere za zaštitu ▌od osvete

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi zajamčile zaštitu od osvete osobama koje podnose prijave i ispunjavaju uvjete iz članka 5. Takve mjere uključuju, posebno, one iz stavaka od 2. do 8.

2.  Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavke 2. i 3. ne smatra se da su osobe koje podnose prijavu ili javno otkrivaju informacije prekršile bilo kakvo ograničenje u vezi s otkrivanjem informacija te ni na koji način ne snose odgovornost u pogledu takve prijave ili otkrivanja pod uvjetom da su imale opravdan razlog za pretpostavku da su prijava ili otkrivanje tih informacija nužni radi razotkrivanja povrede na temelju ove Direktive.

3.  Osobe koje podnose prijavu ne snose odgovornost u pogledu stjecanja relevantnih informacija ili pristupa njima, pod uvjetom da takvo stjecanje ili pristup nisu sami po sebi činili kazneno djelo. U potonjem slučaju kaznena odgovornost ostaje uređena primjenjivim nacionalnim pravom.

4.  Svaka druga potencijalna odgovornost osoba koje podnose prijavu proizišla iz radnji ili propusta koji su nepovezani s podnošenjem prijave ili nisu potrebni za razotkrivanje povrede na temelju ove Direktive ostaje uređena primjenjivim pravom Unije ili primjenjivim nacionalnim pravom.

5.  U ▌ postupcima pokrenutima pred sudom ili drugim tijelom zbog štete koju je pretrpjela osoba koja podnosi prijavu te pod uvjetom da je ta osoba dokazala da je podnijela prijavu ili javno otkrila informacije i zbog toga pretrpjela štetu, pretpostavlja se da je šteta nanesena iz osvete zbog▌ prijave ili otkrivanja. U takvim slučajevima osoba koja je poduzela štetnu mjeru mora dokazati da je ta mjera bila ▌ utemeljena na valjano opravdanim razlozima.

6.  Osobe koje podnose prijavu i facilitatori imaju, prema potrebi, pristup korektivnim mjerama protiv osvete, uključujući privremenu pomoć do okončanja sudskog postupka, u skladu s nacionalnim okvirom.

7.  ▌U sudskim postupcima, uključujući postupke zbog klevete, povrede autorskog prava, povrede tajnosti, povrede pravila o zaštiti podataka, otkrivanja poslovne tajne ili zahtjeva za naknadu na temelju privatnog, javnog ili kolektivnog radnog prava, osobe koje podnose prijavu ne snose nikakvu odgovornost za podnošenje prijave ili javno otkrivanje informacija u skladu s ovom Direktivom te imaju pravo na temelju te prijave ili otkrivanja zatražiti odbacivanje predmeta, pod uvjetom da su imale opravdan razlog za pretpostavku da su prijava ili otkrivanje bili nužni radi razotkrivanja povrede na temelju ove Direktive. Ako osoba podnese prijavu ili javno otkrije informacije o povredama koje su obuhvaćene područjem primjene ove Direktive, koje uključuju poslovne tajne i ispunjavaju uvjete iz ove Direktive, takva prijava ili javno otkrivanje smatraju se zakonitima u skladu s uvjetima iz članka 3. stavka 2. Direktive (EU) 2016/943.

8.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale pravni lijek i potpunu naknadu pretrpljene štete osobama koje podnose prijavu i ispunjavaju uvjete iz članka 5. u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 22.

Mjere za zaštitu prijavljenih osoba

1.  Države članice osiguravaju da prijavljene osobe, u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, imaju potpuno pravo na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje te na pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu, uključujući pravo na saslušanje i pravo na pristup svojem predmetu ▌.

2.   Nadležna tijela osiguravaju zaštitu identiteta prijavljene osobe ▌ tijekom trajanja istrage, u skladu s nacionalnim pravom.

3.  Postupci utvrđeni u člancima 12, 17. i 18. primjenjuju se i na zaštitu identiteta prijavljenih osoba.

Članak 23.

Kazne

1.  Države članice predviđaju djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće kazne za fizičke ili pravne osobe koje:

(a)  sprečavaju ili pokušavaju spriječiti podnošenje prijave;

(b)  poduzimaju mjere osvete protiv ▌ osoba iz članka 4.;

(c)  pokreću zlonamjerne postupke protiv ▌ osoba iz članka 4.;

(d)  krše dužnost čuvanja tajnosti identiteta osoba koje podnose prijave iz članka 16.

2.  Države članice predviđaju djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće kazne za osobe za koje je utvrđeno da su svjesno podnijele lažnu prijavu ili javno otkrile lažne informacije. Države članice također predviđaju mjere za naknadu štete proizišle iz takvih prijava ili otkrivanja u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 24.

Nemogućnost odstupanja od prava i pravnih lijekova

Države članice osiguravaju da bilo kojim sporazumom, politikom, oblikom ili uvjetom zapošljavanja, uključujući arbitražne postupke prije spora, ne može doći do odstupanja ili ograničavanja prava i pravnih lijekova iz ove Direktive.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Povoljniji tretman i klauzula o neregresiji

1.  Države članice mogu uvesti ili zadržati odredbe koje su povoljnije za prava osoba koje podnose prijavu od onih utvrđenih u ovoj Direktivi, ne dovodeći u pitanje članak 22. i članak 23. stavak 2.

2.  Provedba ove Direktive nipošto ne predstavlja osnovu za smanjenje razine zaštite koju države članice već pružaju u područjima obuhvaćenima Direktivom.

Članak 26.

Prijenos i prijelazno razdoblje

1.  Države članice do ... [dvije godine nakon donošenja] donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom.

2.  Odstupajući od stavka 1. države članice do ... [dvije godine nakon prijenosa] donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s obvezom uspostave unutarnjeg kanala iz članka 8. stavka 3. u pogledu pravnih subjekata koji imaju više od 50, a manje od 250 zaposlenika.

3.   Kada države članice donesu odredbe iz stavaka 1. i 2., one pri njihovoj službenoj objavi sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takvo upućivanje. Države članice određuju načine tog upućivanja. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

Članak 27.

Izvješćivanje, ocjenjivanje i preispitivanje

1.  Države članice dostavljaju Komisiji sve relevantne informacije o provedbi i primjeni ove Direktive. Komisija na temelju dostavljenih informacija do ... [dvije godine nakon prijenosa]Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi i primjeni ove Direktive.

2.  Ne dovodeći u pitanje obveze izvješćivanja utvrđene u drugim pravnim aktima Unije, države članice svake godine Komisiji, po mogućnosti u agregiranom obliku, podnose sljedeće statističke podatke o prijavama iz poglavlja III., ako su dostupni na središnjoj razini u dotičnoj državi članici:

(a)  broj prijava koje su zaprimila nadležna tijela;

(b)  broj istraga i postupaka pokrenutih na temelju takvih prijava i njihov ▌ ishod;

(c)  ako su utvrđeni, procijenjenu financijsku štetu▌ i vraćene iznose nakon istraga i postupaka u vezi s prijavljenim povredama.

3.  Uzimajući u obzir svoje izvješće podneseno u skladu sa stavkom 1. i statističke podatke država članica dostavljene u skladu sa stavkom 2., Komisija do [četiri godine nakon prijenosa] Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o procjeni učinka nacionalnih propisa kojima se prenosi ova Direktiva. U izvješću se ocjenjuje način primjene ove Direktive i razmatra potreba za dodatnim mjerama uključujući, prema potrebi, za izmjenama u cilju proširenja područja primjene ove Direktive na druga područja ili akte Unije, posebno na poboljšanje radnog okruženja radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika te radnih uvjeta.

Nadalje, u izvješću se ocjenjuje kako su države članice iskoristile postojeće mehanizme suradnje u sklopu svojih obveza daljnjeg postupanja na temelju podnesenih prijava o povredama obuhvaćenima područjem primjene ove Direktive te, općenitije, kako surađuju u slučajevima povreda s prekograničnom dimenzijom.

4.  Komisija objavljuje izvješća iz stavaka 1. i 3. i osigurava jednostavan pristup njima.

Članak 28.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 29.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG

Dio I.

A.  Članak 2. točka (a) podtočka i. – javna nabava:

1.  Poslovnik za javnu nabavu i dodjelu koncesija, za dodjelu ugovora u području obrane ▌i sigurnosti te za dodjelu ugovora subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i svakog drugog ugovora ili usluge kako su uređeni:

i.  Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.);

ii.  Direktivom 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.);

iii.  Direktivom 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.);

iv.  Direktivom 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

2.  Postupci preispitivanja uređeni sljedećim:

i.  Direktivom Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru (SL L 76, 23.3.1992., str. 14.);

ii.  Direktivom Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih

propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL L 395, 30.12.1989., str. 33.).

B.  Članak 2. točka (a) podtočka ii. – financijske usluge, proizvodi i tržišta te sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma:

Pravila kojima se utvrđuju regulatorni i nadzorni okvir te zaštita potrošača i ulagača u području financijskih usluga Unije i tržišta kapitala, bankarstva i kreditiranja, ulaganja, osiguranja i reosiguranja, strukovnih i osobnih mirovinskih proizvoda, vrijednosnih papira, investicijskih fondova, usluga ▌ plaćanja i djelatnosti iz Priloga I. Direktivi 2013/36/EU o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338), kako su uređena:

i.  Direktivom 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.);

ii.  Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.);

iii.  Uredbom (EU) br. 236/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o kratkoj prodaji i određenim aspektima kreditnih izvedenica na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (SL L 86, 24.3.2012., str. 1.);

iv.  Uredbom (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (SL L 115, 25.4.2013., str. 1.);

v.  Uredbom (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18.);

vi.  Direktivom 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.);

vii.  Uredbom (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 77.);

viii.  Uredbom (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.);

ix.  Direktivom (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.);

x.  Direktivom 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL L 142, 30.4.2004., str. 12.);

xi.  Direktivom 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (SL L 184, 14.7.2007., str. 17.).

xii.  Direktivom 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15 prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 390, 31.12.2004., str. 38.).

xiii.  Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

xiv.  Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).

xv.  Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

xvi.  Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EZ, 2012/30/EZ i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014, str. 190).

xvii.  Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.).

xviii.  Direktivom 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (preinačena) (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.)

xix.  Direktivom 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore (SL L 84, 26.03.1997., str. 22.);

xx.  Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

C.  Članak 2. točka (a) podtočka iii. – sigurnost proizvoda i usklađenost:

1.  ▌Zahtjevi za sigurnost i usklađenost proizvoda koji se stavljaju na tržište Unije kako su definirani i uređeni:

i.  Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4);

ii.  zakonodavstvom Unije o usklađivanju izrađenih proizvoda, uključujući zahtjeve za označivanje, osim hrane i hrane za životinje, lijekova za humanu i veterinarsku primjenu, živih biljaka i životinja, proizvoda ljudskog porijekla i proizvoda biljaka i životinja koji su u izravnoj vezi s njihovom daljnjom reprodukcijom. kako je navedeno u prilozima Uredbi XX o nadzoru tržišta i usklađivanju u području proizvoda(31);

iii.  Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

2.  Stavljanje na tržište i uporaba osjetljivih i opasnih proizvoda, kako su uređeni:

i.  Direktivom 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavnjivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice (SL L 146, 10.6.2009., str. 1.).

ii.  Direktivom Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja (SL L 256, 13.9.1991., str. 51.);

iii.  Uredbom (EU) br. 98/2013 15. siječnja 2013. o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva (SL L 39, 9.2.2013. , str. 1.).

D.  Članak 2. točka (a) podtočka iv. – prometna sigurnost:

1.  Sigurnosni zahtjevi u sektoru željezničkog prometa kako su uređeni Direktivom (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o sigurnosti željeznica (SL L 138, 26.5.2016., str. 102.).

2.  Sigurnosni zahtjevi u sektoru civilnog zrakoplovstva kako su uređeni Uredbom (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o istragama i sprečavanju nesreća i nezgoda u civilnom zrakoplovstvu i stavljanju izvan snage Direktive 94/56/EZ (SL L 295, 12.11.2010., str. 35.).

3.  Sigurnosni zahtjevi u sektoru cestovnog prometa kako su uređeni:

i.  Direktivom 2008/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o upravljanju sigurnošću cestovne infrastrukture (SL L 319, 29.11.2008., str. 59.);

ii.  Direktivom 2004/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o minimalnim sigurnosnim zahtjevima za tunele u transeuropskoj cestovnoj mreži (SL L 167, 30.4.2004., str. 39.);

iii.  Uredbom (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ, (SL L 300, 14.11.2009., str. 51.).

4.  Sigurnosni zahtjevi u sektoru pomorskog prometa kako su uređeni:

i.  Uredbom (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (SL L 131, 28.5.2009., str. 11.);

ii.  Uredbom (EZ) br. 392/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o odgovornosti prijevoznika u prijevozu putnika morem u slučaju nesreća (SL L 131, 28.5.2009., str. 24.);

iii.  Direktivom 2014/90/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o pomorskoj opremi i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/98/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 146.);

iv.  Direktivom 2009/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o određivanju temeljnih načela o istraživanju nesreća u području pomorskog prometa i o izmjeni Direktive Vijeća 1999/35/EZ i Direktive 2002/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 131, 28.5.2009., str. 114.);

v.  Direktivom 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca (SL L 323, 3.12.2008., str. 33.);

vi.  Direktivom 98/41/EZ od 18. lipnja 1998. o upisu osoba koje putuju putničkim brodovima koji plove prema lukama ili iz luka država članica Zajednice (SL L 188, 2.7.1998., str. 35.);

vii.  Direktivom 2001/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2001. o utvrđivanju usklađenih zahtjeva i postupaka za siguran ukrcaj i iskrcaj brodova za rasuti teret (SL L 13, 16.1.2002., str. 9.).

5.  Sigurnosni zahtjevi kako su uređeni Direktivom 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.).

E.  Članak 2. točka (a) podtočka v. – zaštita okoliša:

1.   Svako kazneno djelo protiv zaštite okoliša kako je uređeno Direktivom 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava (SL L 328, 6.12.2008., str. 28.) ili bilo kakvo nezakonito ponašanje kojim se krši zakonodavstvo iz Priloga Direktivi 2008/99/EZ;

2.  Odredbe o okolišu i klimi, kako je uređeno:

i.  Direktivom 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.);

ii.  Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.); Direktivom 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

iii.  Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.);

iv.  Direktivom (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2009., str. 82.).

3.  Odredbe o održivom razvoju i gospodarenju otpadom, kako je uređeno:

i.  Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.);

ii.  Uredbom (EU) br. 1257/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330, 10.12.2013., str.1);

iii.   Uredbom (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4srpnja 2012. o izvozu i uvozu opasnih kemikalija (SL L 201, 27.7.2012., str. 60.).

4.  Odredbe o onečišćenju mora i zraka te onečišćenju bukom, kako je uređeno:

i.  Direktivom 1999/94/EZ o dostupnosti podataka za potrošače o ekonomičnosti potrošnje goriva i emisijama CO2 u vezi s prodajom novih osobnih automobila (SL L 12, 18.1.2000., str 16.);

ii.  Direktivom 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari (SL L 309, 27.11.2001., str. 22.);

iii.  Direktivom 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.);

iv.  Uredbom (EZ) br. 782/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. travnja 2003. o zabrani organokositrenih spojeva na brodovima (SL L 115, 9.5.2003., str. 1.);

v.   Direktivom (EZ) 2004/35 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (SL L 143, 30.4.2004., str. 56.);

vi.  Direktivom 2005/35/EZ o onečišćenju s brodova i uvođenju sankcija za kršenja (SL L 255, 30.9.2005, str. 11.);

vii.  Uredbom (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o uspostavi Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari i o izmjeni i dopuni direktiva Vijeća 91/689/EEZ i 96/61/EZ (SL L 33, 4.2.2006., str. 1.);

viii.  Direktivom 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 120, 15.5.2009., str. 12.);

ix.  Uredbom (EZ) br. 443/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nove osobne automobile u okviru integriranog pristupa Zajednice smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila (SL L 140, 5.6.2009., str. 1.);

x.  Uredbom (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (SL L 286, 31.10.2009., str. 1.);

xi.  Direktivom 2009/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o fazi II. rekuperacije benzinskih para tijekom punjenja motornih vozila gorivom na benzinskim postajama (SL L 285, 31.10.2009., str. 36.);

xii.  Uredbom (EU) br. 510/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2011. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija za nova laka gospodarska vozila kao dio integriranog pristupa Unije s ciljem smanjivanja emisija CO2 iz osobnih i lakih gospodarskih vozila (SL L 145, 31.5.2011., str. 1);

xiii.  Direktivom 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.);

xiv.   Uredbom (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (SL L 123, 19.5.2015, str. 55.);

xv.  Direktivom (EU) 2015/2193 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o ograničenju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz srednjih uređaja za loženje (SL L 313, 28.11.2015., str. 1.).

5.  Odredbe o zaštiti voda i tla i gospodarenju njima, kako je uređeno:

i.  Direktivom 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.);

ii.  Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24.12.2008., str. 84.);

iii.  Direktivom 2011/92/EU o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 18.1.2012., str. 1.).

6.  Odredbe o zaštiti prirode i biološke raznolikosti, kako je uređeno:

i.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 1936/2001 od 27. rujna 2001. o utvrđivanju mjera nadzora ribolova određenih stokova vrlo migratornih riba (SL L 263, 3.10.2001., str. 1.);

ii.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 812/2004 od 26. travnja 2004. o utvrđivanju mjera koje se odnose na slučajni ulov kitova i dupina pri ribolovu i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 88/98 (SL L 150, 30.4.2004., str. 12.);

iii.  Uredbom (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o trgovini proizvodima od tuljana (SL L 286, 31.10.2009., str. 36.);

iv.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 734/2008 od 15. srpnja 2008. o zaštiti osjetljivih morskih ekosustava na otvorenome moru od štetnih utjecaja alata za pridneni ribolov (SL L 201, 30.7.2008., str. 8.);

v.  Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.);

vi.  Uredbom (EU) 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva (SL L 295, 12.11.2010., str. 23.);

vii.  Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L 317, 4.11.2014., str. 35.).

7.  Odredbe o kemijskim tvarima, kako je uređeno Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

8.  Odredbe o ekološkim proizvodima, kako je uređeno Uredbom (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30 svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (SL L 150, 14.6.2018., str. 1.).

F.  Članak 2. točka (a) podtočka vi. – zaštita od zračenja i nuklearna sigurnost

Pravila o nuklearnoj sigurnosti kako su uređena:

i.  Direktivom Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).

ii.  Direktivom Vijeća 2013/51/Euratom od 22. listopada 2013. o utvrđivanju zahtjeva za zaštitu zdravlja stanovništva od radioaktivnih tvari u vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju (SL L 296, 7.11.2013., str. 12.);

iii.  Direktivom Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17.1.2014., str. 1.);

iv.  Direktivom Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada (SL L 199, 2.8.2011., str. 48.);

v.  Direktivom Vijeća 2006/117/Euratom od 20. studenoga 2006. o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva (SL L 337, 5.12.2006., str. 21.).

vi.  Uredbom Vijeća (Euratom) 2016/52 od 15. siječnja 2016. o utvrđivanju najviših dopuštenih razina radioaktivnog onečišćenja hrane i hrane za životinje nakon nuklearne nesreće ili bilo kojeg drugog slučaja radiološke opasnosti i o stavljanju izvan snage Uredbe (Euratom) br. 3954/87 i uredaba Komisije (Euratom) br. 944/89 i (Euratom) br. 770/90 (SL L 13, 20.1.2016., str. 2.);

vii.  Uredbom Vijeća (Euratom) br. 1493/93 od 8. lipnja 1993. o pošiljkama radioaktivnih tvari između država članica.

G.  Članak 2. točka (a) podtočka vii. – sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja:

1.  Zakonodavstvo Unije o hrani i hrani za životinje uređeno općim načelima i zahtjevima kako su definirani Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

2.  Zdravlje životinja kako je uređeno:

i.   Uredbom (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”) (SL L 84, 31.3.2016., str. 1.).

ii.  Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

3.  Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95, 7.4.2017., str. 1.).

4.   Odredbe i standardi o zaštiti i dobrobiti životinja, kako je uređeno:

i.  Direktivom Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (SL L 221, 8.8.1998., str. 23.);

ii.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (SL L 3, 5.1.2005., str. 1.);

iii.  Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja (SL L 303, 18.11.2009., str. 1.);

iv.  Direktivom Vijeća 1999/22/EZ od 29. ožujka 1999. o držanju divljih životinja u zoološkim vrtovima (SL L 94, 9.4.1999., str. 24.).

H.  Članak 2. točka (a) podtočka viii. – javno zdravlje:

1.  Mjere kojima se utvrđuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti organa i tvari ljudskog podrijetla, kako je uređeno:

i.  Direktivom 2002/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za prikupljanje, ispitivanje, preradu, čuvanje i promet ljudske krvi i krvnih sastojaka i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ (SL L 33, 8.2.2003., str. 30.);

ii.  Direktivom 2004/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za postupke darivanja, prikupljanja, testiranja, obrade, čuvanja, skladištenja i distribucije tkiva i stanica (SL L 102, 7.4.2004., str. 48.);

iii.  Direktivom 2010/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o standardima kvalitete i sigurnosti ljudskih organa namijenjenih transplantaciji (SL L 207, 6.8.2010., str. 14.).

2.  Mjere kojima se utvrđuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti lijekova i medicinskih proizvoda, kako je uređeno:

i.  Uredbom (EZ) br. 141/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1999. o lijekovima za rijetke bolesti (SL L 18, 22.1.2000., str. 1.);

ii.  Direktivom 2001/83/EZ od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.);

iii.  Uredbom (EU) br. 2019/6 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o veterinarsko-medicinskim proizvodima i stavljanju izvan snage Direktive 2001/82/EZ (SL L 4, 7.1.2019., str. 43.);

iv.  Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL L 136, 30.4.2004., str. 1.);

v.  Uredbom (EZ) br. 1901/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o lijekovima za pedijatrijsku upotrebu i izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1768/92, Direktive 2001/20/EZ, Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004 (SL L 378, 10.12.2007., str. 1.);

vi.  Uredbom (EZ) br. 1394/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o lijekovima za naprednu terapiju i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004 (SL L 324, 10.12.2007., str. 121.);

vii.  Uredbom (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 1.).

3.  Prava pacijenata kako su uređena Direktivom 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4.4.2011., str. 45.).

4.  Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih i srodnih proizvoda uređeni Direktivom 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (SL L 127, 29.4.2014., str. 1).

I.  Članak 2. točka (a) podtočka ix. – zaštita potrošača:

Prava potrošača i zaštita potrošača kako su uređeni:

i.  Direktivom 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.);

ii.  Direktivom 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL L 171, 7.7.1999., str. 12.);

iii.  Direktivom 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ (SL L 271, 9.10.2002., str. 16.);

iv.  Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.);

v.  Direktivom 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.);

vi.  Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64);

vii.  Direktivom 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214).

J.  Članak 2. točka (a) podtočka x. – zaštita privatnosti i osobnih podataka i sigurnost mrežnih i informacijskih sustava:

i.  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.);

ii.  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.);

iii.  Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.).

Dio II.

U članku 3. stavku 1. Direktive upućuje se na sljedeće zakonodavstvo Unije:

A.  Članak 2. točka (a) podtočka ii. – financijske usluge, proizvodi i tržišta te sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma:

1.  Financijske usluge:

i.  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.);

ii.  Direktiva (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 354, 23.12.2016., str. 37.);

iii.  Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.);

iv.  Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.);

v.  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.);

vi.  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.);

vii.  Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.);

viii.  Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.);

ix.  Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.);

x.  Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (preinačeni tekst) (SL L 26, 2.2.2016., str. 19.);

xi.  Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).

2.  Sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma:

i.  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.);

ii.  Uredba (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o informacijama koje su priložene prijenosu novčanih sredstava i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1781/2006 (SL L 141, 5.6.2015., str. 1.).

B.  Članak 2. točka (a) podtočka iv. – prometna sigurnost:

i.  Uredba (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu, o izmjeni Uredbe (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljaju izvan snage Direktive 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 1321/2007 i (EZ) br. 1330/2007 (SL L 122, 24.4.2014., str. 18.);

ii.  Direktiva 2013/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o nekim nadležnostima države zastave za usklađivanje s Konvencijom o radu pomoraca i njezinu provedbu, 2006. (SL L 329, 10.12.2013., str. 1.);

iii.  Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, 28.5.2009., str. 57).

C.  Članak 2. točka (a) podtočka v. – zaštita okoliša:

i.  Direktiva 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (SL L 178, 28.6.2013., str. 66.).

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o Direktivi o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije

U trenutku preispitivanja koje se provodi u skladu s člankom 27. Direktive Komisija će razmotriti mogućnost da se predloži proširenje njezina područja primjene na neke akte na temelju članaka 153. i 157. UFEU-a, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, prema potrebi, u skladu s člankom 154. UFEU-a.

(1) SL C 405, 9.11.2018., str. 1.
(2) SL C 62, 15.2.2019., str. 155.
(3)* TEKST JOŠ NIJE PROŠAO PRAVNO-JEZIČNU DORADU.
(4)SL C […], […], str. […].
(5)SL C […], […], str. […].
(6)SL C […], […], str. […].
(7) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019.
(8) Komunikacija od 8. prosinca 2010. naslovljena „Jačanje sustava sankcioniranja u sektoru financijskih usluga”.
(9)Tijelo relevantnog „zakonodavstva Unije o usklađivanju” definirano je i navedeno u Uredbi [XXX] o utvrđivanju pravila i postupaka za poštovanje i provedbu zakonodavstva Unije o usklađivanju, 2017/0353(COD).
(10)Uređeni Direktivom 2001/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, str. 4).
(11)Uredba (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu (SL L 122, str. 18.).
(12)Direktiva 2013/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o nekim nadležnostima države zastave za usklađivanje s Konvencijom o radu pomoraca i njezinu provedbu (SL L 329, str. 1.), Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, str. 57.).
(13)COM (2018) 10 final.
(14)Direktiva 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (SL L 178, str. 66.).
(15)Direktiva Vijeća 2014/87/Euratom od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/71/Euratom o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 219, 25.7.2014., str. 42. – 52.);
(16)Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, str. 1.).
(17)SL L 84, str. 1.
(18)Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije.
(19)SL C 313, 23.10.1996., str. 1.
(20)SL C 151, 20.5.1997., str. 1.
(21)SL L 173, p. 1.
(22)Provedbena direktiva Komisije (EU) 2015/2392 оd 17. prosinca 2015. o Uredbi (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prijavljivanja stvarnih ili potencijalnih kršenja te Uredbe nadležnim tijelima (SL L 332, str. 126.)
(23)SL L 56, 4.3.1968., str. 1.
(24)CM/Rec (2014)7.
(25)Prethodno navedeno.
(26)Uredba (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu (SL L 122, str. 18.).
(27)Direktiva 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ (SL L 178, 28.6.2013., str. 66.).
(28)Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).
(29)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001, str. 1).
(30)Direktiva (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (SL L 297, 4.11.2016., str. 1.).
(31)Dokument 2017/0353 (COD) trenutačno je Prijedlog uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o nadzoru tržišta i usklađivanju u području proizvoda i izmjeni Direktive Vijeća 2004/42/EZ i uredaba (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011, u čijem se Prilogu navodi sveobuhvatan popis zakonodavstva o usklađivanju koji sadržava zahtjeve u vezi s dizajnom i označivanjem proizvoda.


Prekogranična distribucija poduzeća za zajednička ulaganja (Direktiva) ***I
PDF 215kWORD 66k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu direktive Europskog Parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prekogranične distribucije fondova za zajednička ulaganja (COM(2018)0092 – C8-0111/2018 – 2018/0041(COD))
P8_TA-PROV(2019)0367A8-0430/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0092),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0111/2018),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 27. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0430/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU u pogledu prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja

P8_TC1-COD(2018)0041


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Zajednički ciljevi Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(4) i Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća(5) uključuju osiguravanje ravnopravnih uvjeta za subjekte za zajednička ulaganja i uklanjanje ograničenja slobodnom kretanju udjela i dionica subjekata za zajednička ulaganja u Uniji uz istodobno osiguravanje ujednačenije zaštite ulagatelja. Iako su ti ciljevi u velikoj mjeri ostvareni, određene prepreke i dalje ograničavaju mogućnosti upravitelja fondova da u potpunosti iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta.

(2)  Ova Direktiva nadopunjuje se Uredbom (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća(6)(7). Tom se uredbom utvrđuju dodatna pravila i postupci koji se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS-i) i upravitelje alternativnih investicijskih fondova (UAIF-i). Tom bi se uredbom i ovom Direktivom zajedno trebali dodatno uskladiti uvjeti za upravitelje fondova koji djeluju na unutarnjem tržištu i olakšati prekogranična distribucija fondova kojima upravljaju.

(3)  Potrebno je popuniti regulatornu prazninu i uskladiti postupak ▌za obavješćivanje nadležnih tijela o promjenama u pogledu UCITS-a s postupkom obavješćivanja utvrđenim u Direktivi 2011/61/EU.

(4)  Uredbom (EU) 2019/... + dodatno se jačaju načela primjenjiva na promidžbene sadržaje koji se uređuju Direktivom 2009/65/EZ te se primjena tih načela proširuje na UAIF-ove, što dovodi do veće razine zaštite ulagatelja, neovisno o vrsti ulagatelja. Odgovarajuće odredbe Direktive 2009/65/EZ koje se odnose na promidžbene sadržaje i dostupnost nacionalnih zakona i propisa relevantnih za postupke marketinga udjela UCITS-a stoga više nisu potrebne te bi ih trebalo izbrisati.

(5)  Pokazalo se da odredbe Direktive 2009/65/EZ kojima se propisuje da UCITS-i ulagateljima moraju pružiti određene sustave, onako kako su te odredbe provedene u pojedinim nacionalnim pravnim sustavima, predstavljaju opterećenje. Osim toga, ulagatelji se rijetko koriste lokalnim sustavima na način predviđen tom direktivom. Omiljeni način komunikacije postala je izravna interakcija između ulagatelja i upravitelja fondova, elektroničkim putem ili telefonom, dok se plaćanja i isplate provode drugim kanalima. Iako se ti lokalni sustavi trenutačno upotrebljavaju u administrativne svrhe, primjerice za prekograničnu naplatu regulatornih naknada, ta bi se pitanja trebala rješavati na druge načine, među ostalim suradnjom nadležnih tijela. Stoga bi trebalo utvrditi pravila kojima se moderniziraju i preciziraju zahtjevi za stavljanje na raspolaganje sustava malim ulagateljima, a države članice ne bi trebale zahtijevati lokalnu fizičku prisutnost za stavljanje na raspolaganje takvih sustava. U svakom slučaju tim bi pravilima trebalo osigurati da ulagatelji imaju pristup informacijama na koje imaju pravo.

(6)  Kako bi se osiguralo dosljedno postupanje prema malim ulagateljima, potrebno je da se zahtjevi koji se odnose na sustave primjenjuju i na UAIF-ove kada im države članice dopuštaju da na njihovim državnim područjima trguju udjelima ili dionicama alternativnih investicijskih fondova (AIF-ova) s malim ulagateljima.

(7)  Nedostatak jasnih i ujednačenih uvjeta za prestanak marketinga udjela ili dionica pojedinog UCITS-a ili AIF-a u EU-u u državi članici domaćinu stvara ekonomsku i pravnu nesigurnost za upravitelje fondova. Stoga bi direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU trebalo utvrditi jasne uvjete ▌u skladu s kojima se bi se moglo provesti povlačenje obavijesti o dogovorenim uvjetima marketinga u pogledu pojedinih ili svih udjela ili dionica. ▌Tim jasnim uvjetima trebala bi se uspostaviti ravnoteža između sposobnosti subjekata za zajednička ulaganja ili njihovih upravitelja da ukinu svoje dogovorene uvjete marketinga svojih udjela ili dionica kada se ispune utvrđeni uvjeti, s jedne strane, i interesa ulagatelja u tim subjektima, s druge strane.

(8)  Mogućnost prestanka marketinga UCITS-a ili AIF-ova u određenoj državi članici ne bi trebala biti na trošak ulagatelja niti bi se njome smjele oslabiti zaštitne mjere kojima se ulagatelji štite u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili Direktivom 2011/61/EU, osobito u pogledu njihovih prava na dobivanje točnih informacija o kontinuiranim aktivnostima tih fondova.

(9)  Postoje slučajevi kada se UAIF koji želi ispitati zanimanje ulagatelja za određenu investicijsku ideju ili investicijsku strategiju suočava s različitim postupanjem u odnosu na predmarketinške aktivnosti u različitim nacionalnim pravnim sustavima. Definicija predmarketinških aktivnosti i uvjeti pod kojima su one dopuštene mogu se znatno razlikovati u onim državama članicama u kojima su one dopuštene, dok u nekim drugim državama članicama koncept predmarketinških aktivnosti uopće ne postoji. Kako bi se odgovorilo na te razlike, trebalo bi predvidjeti usklađenu definiciju predmarketinških aktivnosti i utvrditi uvjete pod kojima se UAIF u EU-u može provoditi predmarketinške aktivnosti.

(10)  Da bi se predmarketinške aktivnosti priznale kao takve u skladu s Direktivom 2011/61/EU, trebale bi biti namijenjene potencijalnim profesionalnim ulagateljima i odnositi se na investicijsku ideju ili investicijsku strategiju kako bi se ispitalo njihovo zanimanje za AIF ili pojedini njegov dio, koji još nije osnovan ili je osnovan, ali za koji još nije poslana obavijest o namjeri obavljanja marketinga u skladu s tom direktivom. U skladu s time, tijekom provedbe predmarketinških aktivnosti ulagatelji ne bi smjeli moći upisati udjele ili dionice pojedinog AIF-a niti bi smjela biti dopuštena raspodjela obrazaca za upis ili sličnih dokumenata potencijalnim profesionalnim ulagateljima, bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom obliku. UAIF-i u EU-u trebali bi osigurati da ulagatelji ne stječu udjele ili dionice AIF-a putem predmarketinških aktivnosti i da ulagatelji s kojima se komuniciralo u okviru predmarketinških aktivnosti mogu steći udjele ili dionice tog AIF-a samo putem predmarketinških aktivnosti dopuštenih u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Svi upisi koje vrše profesionalni ulagatelji u roku od 18 mjeseci nakon što je UAIF u EU-u započeo s predmarketinškim aktivnostima i koji se odnose na udjele ili dionice AIF-a navedenog u informacijama pruženima u kontekstu predmarketinških aktivnosti ili AIF-a osnovanog kao rezultat predmarketinških aktivnosti trebali bi se smatrati rezultatom marketinga i podlijegati primjenjivim postupcima obavješćivanja iz Direktive 2011/61/EU. Kako bi se osiguralo da nacionalna nadležna tijela mogu izvršavati kontrolu nad predmarketinškim aktivnostima u svojoj državi članici, pojedini UAIF u EU-u trebao bi nadležnim tijelima svoje matične države članice u roku od dva tjedna od početka predmarketinških aktivnosti poslati neslužbenu obavijest, u papirnatom obliku ili elektroničkom sredstvima, u kojoj se, među ostalim, navode države članice u kojima on provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti, razdoblja tijekom kojih se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti uključujući, ako je to relevantno, popis njegovih AIF-ova i dijelova AIF-ova koji jesu ili su bili predmetom predmarketinških aktivnosti. Nadležna tijela matične države članice UAIF-a u EU-u o tome bi trebala odmah obavijestiti nadležna tijela država članica u kojima UAIF u EU-u provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti.

(11)  UAIF-ovi u EU trebali bi osigurati odgovarajuće dokumentiranje svojih predmarketinških aktivnosti.

(12)  Nacionalnim zakonima i drugim propisima potrebnima radi usklađivanja s Direktivom 2011/61/EU, a posebno s usklađenim pravilima o predmarketinškim aktivnostima ni na koji način se UAIF-ove u EU ne bi smjelo dovesti u nepovoljan položaj u odnosu na UAIF-ove izvan EU-a. To se odnosi i na trenutačnu situaciju u kojoj UAIF-ovi izvan EU-a nemaju prava iz sustava putovnice i na situaciju u kojoj odredbe o tom sustavu putovnice iz Direktive 2011/61/EU postanu primjenjive.

(13)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost, potrebno je uskladiti datume početka primjene nacionalnih zakona i drugih propisa kojima se provode ova Direktiva i Uredba (EU) 2019/...(8) u pogledu relevantnih odredbi o promidžbenim sadržajima i predmarketinškim aktivnostima.

(14)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(9), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2009/65/EZ

Direktiva 2009/65/EZ mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 17. stavku 8. dodaju se sljedeći podstavci:

▌"

„Ako na temelju promjene, kako je navedena u prvom podstavku, društvo za upravljanje više ne bi bilo u skladu s ovom Direktivom, ▌nadležna tijela matične države članice društva za upravljanje u roku od 15 radnih dana od primitka svih informacija iz prvog podstavka obavješćuju društvo za upravljanje da ne smije provesti tu promjenu. U tom slučaju nadležna tijela matične države članice društva za upravljanje o tome obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina društva za upravljanje.

Ako je promjena iz prvog podstavka provedena nakon što je dostavljena obavijest u skladu s drugim podstavkom i na temelju te promjene društvo za upravljanje više nije u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice društva za upravljanje poduzimaju sve primjerene mjere u skladu s člankom 98. te o poduzetim mjerama bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina društva za upravljanje.”;

"

2.  članak 77. briše se;

3.  u članku 91. stavak 3. briše se;

4.  članak 92. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 92.

1.  Države članice osiguravaju da UCITS u svakoj državi članici u kojoj namjerava trgovati svojim udjelima stavi na raspolaganje sustave za obavljanje sljedećih zadaća:

   (a) obrađivanje naloga ▌za upis, ▌otkup i isplatu udjela UCITS-a te izvršavanje drugih plaćanja imateljima udjela koja se odnose na udjele UCITS-a, u skladu s uvjetima utvrđenima u dokumentima koji se zahtijevaju u skladu s poglavljem IX.;
   (b) pružanje informacija ulagateljima o načinu podnošenja naloga iz točke (a) i načinu isplate prihoda od otkupa i isplata;
   (c) olakšavanje obrade informacija i pristupa postupcima i mjerama iz članka 15. koji se odnose na ostvarivanje prava ulagatelja koja proizlaze iz njihova ulaganja u UCITS u državi članici u kojoj se trguje UCITS-om;
   (d) stavljanje informacija i dokumenata koji se zahtijevaju u skladu s poglavljem IX. na raspolaganje ulagateljima u svrhu njihova pregleda i izrade preslika, pod uvjetima utvrđenima u članku 94.;
   (e) pružanje, na trajnom mediju, informacija ulagateljima u vezi sa zadaćama koje sustavi obavljaju; i
   (f) djelovanje u ulozi kontaktne točke za komunikaciju s nadležnim tijelima.

2.  Države članice od ▌UCITS-a ne smiju zahtijevati fizičku prisutnost u državi članici domaćinu ili imenovanje treće osobe za potrebe stavka 1.

3.  ▌UCITS osigurava da se sustavi za obavljanje zadaća iz stavka 1., među ostalim elektroničkim putem, pružaju:

   (a) ▌na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se trguje UCITS-om ili na jeziku koji su odobrila nadležna tijela te države članice;
   (b) ▌od strane samog UCITS-a, treće osobe koja podliježe propisima i nadzoru kojima se uređuju zadaće koje treba obavljati, ili od strane oboje.

Za potrebe točke (b), kada zadaće treba obavljati treća osoba, imenovanje te treće osobe uređuje se pisanim ugovorom u kojem se preciziraju zadaće iz stavka 1. koje ne treba obavljati ▌UCITS te činjenica da će treća osoba od ▌UCITS-a dobiti sve relevantne informacije i dokumente.”;

"

5.  ▌članak 93. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Obavijest također uključuje podatke, uključujući adresu, koji su potrebni za izdavanje računa ili za priopćivanje o eventualnim primjenjivim regulatornim pristojbama ili naknadama nadležnih tijela države članice domaćina te informacije o sustavima za obavljanje zadaća iz članka 92. stavka 1.”;

"

(b)   stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:"

„8. U slučaju promjene informacija iz obavijesti dostavljene u skladu sa stavkom 1. ili promjene u vezi s klasama dionica kojima će se trgovati, UCITS o tome pisanim putem obavješćuje i nadležna tijela matične države članice UCITS-a i nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a barem mjesec dana prije provedbe te promjene.

Ako na temelju promjene, kako je navedena u prvom podstavku, UCITS više ne bi bio u skladu s ovom Direktivom, ▌nadležna tijela matične države članice UCITS-a u roku od 15 radnih dana od primitka svih informacija iz prvoga podstavka obavješćuju UCITS da on ne smije provesti tu promjenu. U tom slučaju nadležna tijela matične države članice UCITS-a o tome obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a.

Ako je promjena iz prvog podstavka provedena nakon što je dostavljena obavijest u skladu s drugim podstavkom i na temelju te promjene UCITS više nije u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UCITS-a poduzimaju sve primjerene mjere u skladu s člankom 98., uključujući, prema potrebi, izričitu zabranu marketinga UCITS-a te o poduzetim mjerama bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a.”;

"

6.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 93.a

1.  ▌Države članice osiguravaju da UCITS može povući obavijest o dogovorenim uvjetima marketinga u pogledu udjela, uključujući, ako je to relevantno, u pogledu klasa dionica, u državi članici u odnosu na koju je dostavio obavijest u skladu s člankom 93., ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   (a) dana je opća ponuda za otkup ili isplatu, bez bilo kakvih naknada ili odbitaka, svih takvih udjela koje drže ulagatelji u toj državi članici, javno je dostupna barem 30 radnih dana te je, izravno ili preko financijskih posrednika pojedinačno upućena svim ulagateljima u toj državi članici ▌čiji je identitet poznat;
   (b) namjera da se ukinu dogovoreni uvjeti marketinga takvih udjela u toj državi članici ▌objavljena je na javno dostupnom mediju, koji je uobičajen za marketing UCITS-a i prikladan za tipičnog ulagatelja u UCITS, među ostalim i elektroničkim sredstvima;
   (c) svi ugovorni aranžmani s financijskim posrednicima ili delegatima mijenjaju se ili ukidaju s učinkom od datuma povlačenja obavijesti kako bi se spriječila nova ili daljnja, bilo izravna bilo neizravna, ponuda ili plasiranje udjela utvrđenih u obavijesti iz stavka 2.

U informacijama iz točaka (a) i (b) moraju se jasno opisati posljedice za ulagatelje ako ne prihvate ponudu za isplatu ili otkup svojih udjela.

Informacije iz prvog podstavka točaka (a) i (b) pružaju se na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u odnosu na koju je UCITS dostavio obavijest u skladu s člankom 93. ili na jeziku koji su odobrila nadležna tijela te države članice. UCITS od datuma iz prvog podstavka točke (c) prekida bilo kakvu novu ili daljnju, izravnu ili neizravnu, ponudu ili plasiranje svojih udjela koji su bili predmetom povlačenja obavijesti u toj državi članici.

2.  UCITS nadležnim tijelima svoje matične države članice podnosi obavijest koja sadržava informacije iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c).

3.  Nadležna tijela matične države članice UCITS-a provjeravaju je li obavijest koju je UCITS podnio u skladu sa stavkom 2. potpuna. Najkasnije 15 radnih dana od primitka potpune obavijesti ▌nadležna tijela matične države članice UCITS-a prosljeđuju tu obavijest nadležnim tijelima države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. i ESMA-i.

Nakon prosljeđivanja obavijesti u skladu s prvim podstavkom nadležna tijela matične države članice UCITS-a odmah obavješćuju UCITS o tom prosljeđivanju.

4.  UCITS ulagateljima koji nastave držati ulaganja u UCITS-u kao i nadležnim tijelima matične države članice UCITS-a dostavlja informacije koje se zahtijevaju u skladu s člancima od 68. do 82. i člankom 94.

5.  Nadležna tijela matične države članice UCITS-a nadležnim tijelima države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. ovog članka prosljeđuju informacije o svakoj promjeni koja se odnosi na dokumente iz članka 93. stavka 2.

6.   Nadležna tijela države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. ovog članka imaju ista prava i obveze kao nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a, kako je utvrđeno u članku 21. stavku 2., članku 97. stavku 3. i članku 108.

Ne dovodeći u pitanje druge aktivnosti praćenja i nadzorne ovlasti iz članka 21. stavka 2. i članka 97., od datuma prosljeđivanja iz stavka 5. ovog članka nadležna tijela države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. ovog članka od dotičnog UCITS-a ne zahtijevaju da dokaže usklađenost s nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi u pogledu marketinga iz članka 5. Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća*(10).

7.  Države članice dopuštaju upotrebu svih elektroničkih ili drugih sredstava komunikacije na daljinu za potrebe stavka 4. pod uvjetom da su informacije i komunikacijska sredstva ulagateljima dostupni na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se ulagatelj nalazi ili na jeziku koji su odobrila nadležna tijela te države članice.

_____________

* Uredba (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014 (SL L ...).”;

"

7.  u članku 95. stavku 1. točka (a) briše se.

Članak 2.

Izmjene Direktive 2011/61/EU

Direktiva 2011/61/EU mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 4. stavku 1. umeće se sljedeća točka:"

„(aea) „predmarketinške aktivnosti” znači ▌izravno ili neizravno pružanje informacija ili obavijesti o investicijskim strategijama ili investicijskim idejama od strane UAIF-a u EU-u, ili u njegovo ime, potencijalnim profesionalnim ulagateljima koji u Uniji imaju boravište ili registrirano sjedištem kako bi se ispitalo njihovo zanimanje za AIF ili pojedini njegov dio, koji još nije osnovan ili koji je osnovan, ali za koji još nije poslana obavijest o namjeri obavljanja marketinga u skladu s člancima 31. ili 32., u onoj državi članici u kojoj potencijalni ulagatelji imaju boravište ili registrirano sjedište, a koje ni u jednom od ta dva slučaja nema značajke ponude ili plasiranja potencijalnom ulagatelju kako bi uložio u udjele ili dionice tog AIF-a ili njegova dijela;”;

"

2.  na početku POGLAVLJA VI. umeće se sljedeći članak:"

„Članak 30.a

Uvjeti za predmarketinške aktivnosti koje u Uniji obavlja UAIF u EU-u

1.  Države članice osiguravaju da se UAIF u EU-u koji ima odobrenje za rad može provoditi predmarketinške aktivnosti u Uniji, osim kada su informacije koje se iznose potencijalnim profesionalnim ulagateljima:

   (a) dovoljne da bi se ulagatelji mogli obvezati na stjecanje udjela ili dionica određenog AIF-a;
   (b) imaju značajke obrazaca za upis ili sličnih dokumenata, bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom obliku; ili
   (c) imaju značajke ▌osnivačkih akata, prospekta ili dokumenata ponude AIF-a koji još nije osnovan u konačnom obliku ▌.

Ako se stavljaju na raspolaganje nacrt prospekta ili dokumenti ponude, oni ne smiju sadržavati informacije koje su dovoljne da bi ulagatelji mogli donijeti odluku o ulaganju te se u njima mora jasno navesti da:

   (a) oni nisu ni ponuda ni poziv na upis udjela ili dionica AIF-a; i
   (b) informacije sadržane u njima ne bi trebalo smatrati pouzdanima jer nisu potpune i podložne su promjenama.

▌Države članice osiguravaju da UAIF u EU, prije nego što započne provoditi predmarketinške aktivnosti, nije dužan obavijestiti nadležna tijela o sadržaju tih aktivnosti ili adresatima tih aktivnosti niti ispuniti bilo kakve druge uvjete ili zahtjeve osim onih utvrđenih u ovom članku.

2.  UAIF-ovi u EU-u osiguravaju da ulagatelji ne stječu udjele ili dionice AIF-a putem predmarketinških aktivnosti te da ulagatelji s kojima se komuniciralo u okviru predmarketinških aktivnosti mogu steći udjele ili dionice tog AIF-a samo putem marketinga dopuštenog na temelju članka 31. ili članka 32.

Svi upisi koje vrše profesionalni ulagatelji u roku od 18 mjeseci nakon što je UAIF u EU-u započeo s predmarketinškim aktivnostima, i koji se odnose na udjele ili dionice AIF-a navedenog u informacijama pruženima u kontekstu predmarketinških aktivnosti ili AIF-a osnovanoga kao rezultat predmarketinških aktivnosti, smatraju se rezultatom marketinga i podliježu primjenjivim postupcima obavješćivanja iz članaka 31. i 32.

Države članice osiguravaju da UAIF u EU-u, u roku od dva tjedna nakon što je započeo s predmarketinškim aktivnostima, nadležnim tijelima svoje matične države članice pošalje neformalno pismo u papirnatom obliku ili elektroničkim sredstvima. U tom se pismu navode države članice u kojima se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti i razdoblja tijekom kojih se te aktivnosti provode ili su se provodile, kratak opis predmarketinških aktivnosti, uključujući informacije o predstavljenim investicijskim strategijama i, ako je to relevantno, popis AIF-ova i dijelova AIF-ova koji jesu ili su bili predmetom predmarketinških aktivnosti. Nadležna tijela matične države članice UAIF-a u EU-u odmah obavješćuju nadležna tijela država članica u kojima UAIF u EU-u provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti. Nadležna tijela države članice u kojoj se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti mogu od nadležnih tijela matične države članice UAIF-a u EU-u zatražiti da pruže dodatne informacije o predmarketinškim aktivnostima koje se provode ili su se provodile na državnom području te države članice.

3.  Treća osoba smije provoditi predmarketinške aktivnosti u ime ovlaštenog UAIF-a u EU jedino ako ona sama ima odobrenje kao investicijsko društvo u skladu s Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća*, kao kreditna institucija u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća**, kao društvo za upravljanje UCITS-ima u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, kao UAIF u skladu s ovom Direktivom ili ako djeluje kao vezani zastupnik u skladu s Direktivom 2014/65/EU. Takva treća osoba podliježe uvjetima utvrđenima u ovom članku.

4.  UAIF u EU-u dužan je osigurati odgovarajuće dokumentiranje predmarketinških aktivnosti.

_____________

* Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

** Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”;

"

3.  ▌u članku 32. stavku 7. drugi, treći i četvrti podstavak zamjenjuju se sljedećim:"

„Ako na temelju planirane promjene upravljanje AIF-om od strane UAIF-a više ne bi bilo u skladu s ovom Direktivom ili ako UAIF općenito više ne bi bio u skladu s ovom Direktivom, relevantna nadležna tijela matične države članice UAIF-a u roku od 15 radnih dana od primitka svih informacija iz prvog podstavka obavješćuju UAIF da ne smije provesti tu promjenu. U tom slučaju nadležna tijela matične države članice UAIF-a o tome obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a.

Ako je planirana promjena provedena neovisno o prvom i drugom podstavku ili ako se dogodila neplanirana promjena zbog koje upravljanje AIF-om od strane UAIF-a više nije u skladu s ovom Direktivom ili ako UAIF općenito više nije u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UAIF-a poduzimaju sve odgovarajuće mjere u skladu s člankom 46., uključujući, prema potrebi, izričitu zabranu marketinga AIF-a, te o tome bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a.

Ako promjene ne utječu na usklađenost upravljanja AIF-om od strane UAIF-a s ovom Direktivom ili općenitu usklađenost UAIF-a s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UAIF-a u roku od mjesec dana obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a o tim promjenama.”;

"

4.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 32.a

Povlačenje obavijesti o dogovorenim uvjetima marketinga udjela ili dionica pojedinih ili svih AIF-ova u EU-u u državama članicama koje nisu matična država članica UAIF-a

1.  Države članice osiguravaju da UAIF u EU-u može povući obavijest o dogovorenim uvjetima marketinga udjela ili dionica pojedinih ili svih svojih AIF-ova u državi članici u odnosu na koju je dostavio obavijest u skladu s člankom 32., ako su ispunjeni svi ▌sljedeći uvjeti:

   (a) osim u slučaju zatvorenih AIF-ova i fondova uređenih Uredbom (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća*, dana je opća ponuda za otkup ili isplatu, bez naknada ili odbitaka, svih takvih udjela ili dionica AIF-a koje drže ulagatelji u toj državi članici, javno je dostupna barem 30 radnih dana te je izravno ili preko financijskih posrednika pojedinačno upućena svim ulagateljima u toj državi članici čiji je identitet poznat;
   (b) namjera da se ukinu dogovoreni uvjeti marketinga udjela ili dionica pojedinih ili svih njegovih AIF-ova u toj državi članici objavljena je na javno dostupnom mediju, koji je uobičajen za marketing AIF-a i prikladan za tipičnog ulagatelja u AIF-ove, među ostalim i elektroničkim sredstvima;
   (c) svi ugovorni aranžmani s financijskim posrednicima ili delegatima mijenjaju se ili ukidaju s učinkom od datuma povlačenja obavijesti kako bi se spriječila nova ili daljnja, bilo izravna bilo neizravna, ponuda ili plasiranje udjela ili dionica utvrđenih u obavijesti iz stavka 2.

UAIF prekida bilo kakvu novu ili daljnju, bilo izravnu bilo neizravnu, ponudu ili plasiranje udjela ili dionica AIF-a kojim upravlja u državi članici u odnosu na koju je dostavio obavijest u skladu sa stavkom 2.

2.  UAIF nadležnim tijelima svoje matične države članice dostavlja obavijest koja sadržava informacije iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c).

3.  Nadležna tijela matične države članice UAIF-a provjeravaju je li obavijest koju je UAIF podnio u skladu sa stavkom 2. potpuna. Najkasnije 15 radnih dana od primitka potpune obavijesti nadležna tijela matične države članice UAIF-a prosljeđuju tu obavijest nadležnim tijelima države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. i ESMA-i.

Nakon prosljeđivanja obavijesti u skladu s prvim podstavkom nadležna tijela matične države članice UAIF-a odmah obavješćuju UAIF o tom prosljeđivanju.

Tijekom razdoblja od 36 mjeseci od datuma iz stavka 1. prvog podstavka točke (c) UAIF se ne smije baviti predmarketinškim aktivnostima u pogledu udjela ili dionica AIF-ova u EU-u navedenih u obavijesti ili u pogledu sličnih investicijskih strategija ili investicijskih ideja u državi članici utvrđenoj u obavijesti iz stavka 2.

4.  UAIF ulagateljima koji nastave držati ulaganja u AIF u EU kao i nadležnim tijelima matične države članice UAIF-a dostavlja informacije koje se zahtijevaju u skladu s člancima 22. i 23.

5.  Nadležna tijela matične države članice UAIF-a nadležnim tijelima države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. prosljeđuju informacije o svakoj promjeni koja se odnosi na dokumente i informacije iz točaka od (b) do (f) Priloga IV.

6.  Nadležna tijela države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. ovog članka imaju ista prava i obveze kao nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a, kako je utvrđeno u članku 45.

7.   Ne dovodeći u pitanje druge nadzorne ovlasti iz članka 45. stavka 3., od datuma prosljeđivanja iz stavka 5. ovog članka, nadležna tijela države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. od dotičnog UAIF-a ne smiju zahtijevati da dokaže usklađenost s nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi u pogledu marketinga kako je navedeno u članku 5. Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća **(11).

8.  Države članice dopuštaju upotrebu svih elektroničkih ili drugih sredstava komunikacije na daljinu za potrebe stavka 4.

_____________

* Uredba (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (SL L 123, 19.5.2015., str. 98.).

** Uredba (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014 (SL L ...).”;

"

5.  u članku 33. stavku 6. drugi i treći podstavak zamjenjuju se sljedećim:"

„Ako na temelju planirane promjene upravljanje AIF-om od strane UAIF-a više ne bi bilo u skladu s ovom Direktivom ili ako UAIF općenito više ne bi bio u skladu s ovom Direktivom, relevantna nadležna tijela matične države članice UAIF-a u roku od 15 radnih dana od primitka svih informacija iz prvog podstavka obavješćuju UAIF da ne smije provesti tu promjenu.

Ako je planirana promjena provedena neovisno o prvom i drugom podstavku ili ako se dogodila neplanirana promjena zbog koje upravljanje AIF-om od strane UAIF-a više nije u skladu s ovom Direktivom ili ako UAIF općenito više nije u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UAIF-a poduzimaju sve odgovarajuće mjere u skladu s člankom 46. te o tome bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a.”;

"

6.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 43.a

Sustavi dostupni malim ulagateljima

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 26. Uredbe (EU) 2015/760 ▌, države članice osiguravaju da UAIF u svakoj državi članici u kojoj namjerava trgovati udjelima ili dionicama AIF-a s malim ulagateljima stavi na raspolaganje sustave za obavljanje sljedećih zadaća:

   (a) obrađivanje nalogâ ulagatelja za upis, plaćanje, otkup i isplatu udjela ili dionica AIF-a, u skladu s uvjetima utvrđenima u dokumentima ▌AIF-a;
   (b) pružanje informacija ulagateljima o načinu podnošenja naloga iz točke (a) i isplati prihodâ od otkupa i isplata;
   (c) olakšavanje obrade informacija o ostvarivanju prava ulagatelja koja proizlaze iz njihova ulaganja u AIF u državi članici u kojoj se trguje AIF-om;
   (d) stavljanje informacija i dokumenata koji se zahtijevaju u skladu s člancima 22. i 23. na raspolaganje ulagateljima u svrhu njihova pregleda i izrade preslika;
   (e) pružanje informacija ulagateljima u vezi sa zadaćama koje sustavi obavljaju na trajnom mediju kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (m) Direktive 2009/65/EZ; i
   (f) djelovanje u ulozi kontaktne točke za komunikaciju s nadležnim tijelima.

2.  Države članice od UAIF-a ne smiju zahtijevati fizičku prisutnost u državi članici domaćinu ili imenovanje treće osobe za potrebe stavka 1.

3.  UAIF osigurava da se sustavi za obavljanje zadaća iz stavka 1., među ostalim elektroničkim putem, pružaju:

   (a) ▌na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se trguje AIF-om ili na jeziku koji su odobrila nadležna tijela te države članice;
   (b) ▌od strane samog UAIF-a ili treće osobe koja podliježe propisima i nadzoru kojima se uređuju zadaće koje treba obavljati, ili od strane oboje;

Za potrebe točke (b), kada zadaće treba obavljati treća osoba, imenovanje te treće osobe uređuje se pisanim ugovorom u kojem se navode zadaće iz stavka 1. koje ne obavlja UAIF te činjenica da će treća osoba od UAIF-a dobiti sve relevantne informacije i dokumente.”;

"

7.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 69.a

Ocjenjivanje sustava putovnice

Prije stupanja na snagu delegiranih akata iz članka 67. stavka 6., na temelju kojih se počinju primjenjivati pravila utvrđena u članku 35. i člancima od 37. do 41., Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, uzimajući u obzir rezultat procjene sustava putovnice predviđene u ovoj Direktivi, uključujući proširenje tog sustava i na UAIF-ove izvan EU-a. Tom se izvješću, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.”;

"

8.  u Prilogu IV. dodaju se sljedeće točke:"

„(i) podaci, uključujući adresu, koji su potrebni za izdavanje računa ili priopćavanje o eventualnim primjenjivim regulatornim pristojbama ili naknadama nadležnih tijela države članice domaćina;

   (j) informacije o sustavima za obavljanje zadaća iz članka 43.a.”;

"

Članak 3.

Prenošenje

1.  Države članice do ... [24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju nacionalne zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te odredbe od ... [24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Evaluacija

Do ... [60 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija provodi, na temelju javnog savjetovanja i s obzirom na rasprave s ESMA-om i nadležnim tijelima, evaluaciju primjene ove Direktive. Do ... [72 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija predstavlja izvješće o primjeni ove Direktive.

Članak 5.

Preispitivanje

Do ... [48 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija predstavlja izvješće u kojem se među ostalim ocjenjuju rezultati usklađivanja odredaba koje se primjenjuju na ispitivanje interesa ulagatelja za određenu investicijsku ideju ili investicijsku strategiju koje provode društva za upravljanje UCITS-ima te jesu li u tu svrhu potrebne izmjene Direktive 2009/65/EZ.

Članak 6.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 367, 10.10.2018., str. 50.
(2)SL C 367, 10.10.2018., str. 50.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019.
(4)Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
(5)Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
(6)Uredba (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014 (SL L ...).
(7)+SL: molimo u tekst umetnuti broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 54/19 (2018/0045(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum i upućivanje na SL za tu uredbu.
(8)+ SL: molimo u tekst umetnuti broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 54/19 (2018/0045(COD)).
(9)SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(10)+SL: molimo u tekst umetnuti broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 54/19 (2018/0045(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum i upućivanje na SL za tu uredbu.
(11)+SL: U tekst umetnuti broj Uredbe iz dokumenta PE-CONS 35/19 (2018/0045(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum i upućivanje na SL za tu uredbu.


Prekogranična distribucija poduzeća za zajednička ulaganja (Uredba)***I
PDF 233kWORD 69k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o olakšavanju prekogranične distribucije fondova za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013 i (EU) br. 346/2013 (COM(2018)0110 – C8-0110/2018 – 2018/0045(COD))
P8_TA-PROV(2019)0368A8-0431/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)(C8-0110/2018),

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0110),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 27. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0431/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014

P8_TC1-COD(2018)0045


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  Različiti regulatorni i nadzorni pristupi prekograničnoj distribuciji alternativnih investicijskih fondova (AIF-ova), kako su definirani u Direktivi 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća(4), uključujući europske fondove poduzetničkog kapitala (EuVECA-e), u smislu Uredbe br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(5), europske fondove za socijalno poduzetništvo (EuSEF-i), u smislu Uredbe (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(6) i europske fondove za dugoročna ulaganja (ELTIF-i), u smislu Uredbe (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća(7), kao i subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS-i), u smislu Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(8), uzrokuju rascjepkanost i prepreke prekograničnom marketingu i pristupu AIF-ovima i UCITS-ima, što bi u konačnici moglo spriječiti trgovanje njima u drugim državama članicama. UCITS-om se može upravljati izvana ili iznutra, ovisno o njegovu pravnom obliku. Svaka odredba ove Uredbe koja se odnosi na društva za upravljanje UCITS-ima trebala bi se primjenjivati i na društvo čija je redovna djelatnost upravljanje UCITS-om i na bilo koji UCITS koji još nije imenovao društvo za upravljanje UCITS-om.

(2)  Kako bi se poboljšao regulatorni okvir primjenjiv na subjekte za zajednička ulaganja i bolje zaštitili ulagatelji, promidžbeni sadržaji namijenjeni ulagateljima u AIF-ove i UCITS-e trebali bi biti prepoznatljivi kao takvi te bi na jednako jasan način u njima trebali biti opisani rizici i prednosti kupnje udjela ili dionica AIF-a ili UCITS-a. Osim toga, sve informacije iz promidžbenih sadržaja namijenjenih ulagateljima trebale bi biti predstavljene na nepristran, jasan i neobmanjujuć način. Kako bi se zajamčila zaštita ulagatelja i osigurali ravnopravni uvjeti među AIF-ovima i UCITS-ima, standardi za promidžbene sadržaje trebali bi se primjenjivati na promidžbene sadržaje AIF-ova i UCITS-a.

(3)  U promidžbenim sadržajima namijenjenima ulagateljima u AIF-ove i UCITS-e trebalo bi navesti gdje, kako i na kojem jeziku ulagatelji mogu dobiti sažete informacije o pravima ulagatelja te bi se u njima trebalo jasno navesti da UAIF, upravitelj EuVECA-e, upravitelj EuSEF-a ili društvo za upravljanje UCITS-ima (zajedno „upravitelji subjekata za zajednička ulaganja”) imaju pravo ukinuti dogovorene uvjete marketinga.

(4)  Kako bi se povećale transparentnost i zaštita ulagatelja te olakšao pristup informacijama o nacionalnim zakonima i drugim propisima koji su primjenjivi na promidžbene sadržaje, nadležna tijela trebala bi objavljivati takve tekstove na svojim internetskim stranicama barem na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija, uključujući njihove neslužbene sažetke, što bi se upraviteljima subjekata za zajednička ulaganja omogućilo da dobiju dobiti širok pregled nad tim zakonima i drugim propisima. Objavljivanje bi trebalo imati samo informativnu svrhu i na temelju objavljivanja ne bi trebale nastajati pravne obveze. Zbog istih bi razloga europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(9)(ESMA), trebalo uspostaviti središnju bazu podataka koja sadržava sažetke nacionalnih zahtjeva u pogledu promidžbenih sadržaja i poveznice na informacije objavljene na internetskim stranicama nadležnih tijela.

(5)  Kako bi se promicale dobre prakse zaštite ulagatelja koje su utvrđene u nacionalnim zahtjevima u pogledu poštenih i jasnih promidžbenih sadržaja, uključujući aspekte internetske objave takvih promidžbenih sadržaja, ESMA bi trebala izdati smjernice za primjenu tih zahtjeva na promidžbene sadržaje.

(6)  Nadležna tijela trebala bi moći zahtijevati prethodno obavješćivanje o promidžbenim sadržajima u svrhu ex ante provjere usklađenosti tih sadržaja s ovom Uredbom i drugim primjenjivim zahtjevima, primjerice jesu li promidžbeni sadržaji prepoznatljivi kao takvi, opisuju li se u njima na jednako jasan način rizici i prednosti kupnje udjela pojedinog UCITS-a, a ako država članica dopušta marketing AIF-ova s malim ulagateljima rizici i prednosti kupnje udjela ili dionica pojedinog AIF-a, te jesu li sve informacije iz promidžbenih sadržaja nepristrane, jasne i neobmanjujuće. Ta bi se provjera trebala provoditi u ograničenom roku. Ako nadležna tijela zahtijevaju prethodno obavješćivanje, to ih ne bi trebalo spriječiti u ex post provjeri promidžbenih sadržaja.

(7)  Nadležna tijela trebala bi izvijestiti ESMA-u o rezultatima tih provjera, zahtjevima za izmjene i svim sankcijama koje su nametnute upraviteljima subjekata za zajednička ulaganja. S ciljem povećanja svijesti i transparentnosti u pogledu pravila koja se primjenjuju na promidžbene sadržaje, s jedne strane, i osiguranja zaštite ulagatelja, s druge strane, ESMA bi svake druge godine trebala pripremiti i poslati Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji izvješće o tim pravilima i njihovoj praktičnoj primjeni na temelju ex ante i ex post provjera promidžbenog sadržaja od strane nadležnih tijela.

(8)  Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema upraviteljima subjekata za zajednička ulaganja i kako bi im se olakšalo donošenje odluke o tome hoće li se baviti prekograničnom distribucijom investicijskih fondova, važno je da naknade i pristojbe koje nadležna tijela naplaćuju za ▌nadzor prekograničnih aktivnosti odgovaraju nadzornim zadaćama koje se obavljaju i koje su javno objavljene te da se te naknade i pristojbe objavljuju na internetskim stranicama nadležnih tijela kako bi se povećala transparentnost. Iz istog razloga poveznice na informacije o naknadama i pristojbama objavljene na internetskim stranicama nadležnih tijela trebale bi biti objavljene na internetskim stranicama ESMA-e kako bi postojala središnja točka za informacije. ESMA-ine internetske stranice trebale bi isto tako sadržavati interaktivni alat koji omogućuje okvirne izračune tih naknada i pristojbi koje naplaćuju nadležna tijela.

(9)  Kako bi se osiguralo bolje naplaćivanje naknada ili pristojbi i kako bi se povećale transparentnost i jasnoća strukture naknadi i pristojbi kada te naknade i pristojbe naplaćuju nadležna tijela, upravitelji subjekata za zajednička ulaganja trebali bi dobiti račun, pojedinačni nalog ili uputu za plaćanje u kojima se jasno navodi dospjeli iznos naknada ili pristojbi i način plaćanja.

(10)  Budući da bi ESMA, u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010, trebala pratiti i ocjenjivati tržišna kretanja u području svoje nadležnosti, primjereno je i potrebno unaprijediti ESMA-ino znanje na način da se prošire postojeće ESMA-ine baze podataka tako da obuhvate središnju bazu podataka s popisom svih AIF-ova i UCITS-a kojima se trguje prekogranično, upravitelja tih subjekata za zajednička ulaganja i država članica u kojima se odvija marketing. U tu svrhu i kako bi se omogućilo ESMA-i da održava središnju bazu podataka s ažuriranim informacijama, nadležna tijela trebala bi ESMA-i dostavljati informacije o obavijestima ili pisanim obavijestima i informacije koje su primila na temelju direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU u odnosu na aktivnost prekograničnog marketinga kao i informacije o svim promjenama koje bi trebalo odraziti u toj bazi podataka. U tom bi pogledu ESMA trebala uspostaviti portal za obavješćivanje u koji bi nadležna tijela trebala učitati sve dokumente povezane s prekograničnom distribucijom UCITS-a i AIF-ova.

(11)  Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti među kvalificiranim fondovima poduzetničkog kapitala kako su definirani u Uredbi (EU) br. 345/2013 ili među kvalificiranim fondovima za socijalno poduzetništvo kako su definirani u Uredbi (EU) br. 346/2013, s jedne strane, i drugim AIF-ovima s druge strane, potrebno je u te uredbe uključiti pravila o predmarketinškim aktivnostima koja su identična pravilima o predmarketinškim aktivnostima utvrđenima u Direktivi 2011/61/EU. Takvim bi se pravilima upraviteljima registriranima u skladu s tim uredbama trebalo omogućiti da se usmjere na ulagatelje na način da testiraju njihovo zanimanje za buduće investicijske mogućnosti ili strategije u okviru kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala i kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo.

(12)  U skladu s Uredbom (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(10), određena društva i osobe iz članka 32. te uredbe izuzeti su od obveza na temelju te uredbe do 31. prosinca 2019. Tom se uredbom također predviđa da je Komisija treba preispitati do 31. prosinca 2018. kako bi procijenila, među ostalim, treba li navedeno prijelazno izuzeće produljiti ili trebaju li se, nakon utvrđivanja eventualnih potrebnih prilagodbi, odredbe o ključnim informacijama za ulagatelje iz Direktive 2009/65/EZ zamijeniti ili smatrati jednakovrijednima dokumentu s ključnim informacijama, kako je utvrđeno u toj uredbi.

(13)  Kako bi se Komisiji omogućilo da provede preispitivanje u skladu s Uredbom (EU) br. 1286/2014 kao što je izvorno predviđeno, rok za to preispitivanje trebalo bi produljiti za 12 mjeseci. Nadležni odbor Europskog parlamenta trebao bi podupirati postupak preispitivanja koji provodi Komisija organiziranjem rasprave o toj temi s relevantnim dionicima koji predstavljaju interese industrije i potrošača.

(14)  Kako bi se izbjeglo da ulagatelji dobiju dva različita dokumenta u svrhu prethodnog obavješćivanja, odnosno dokument s ključnim informacijama za ulagatelje, kako se zahtijeva Direktivom 2009/65/EZ, i dokument s ključnim informacijama, kako se zahtijeva Uredbom (EU) br. 1286/2014, za isti subjekt za zajednička ulaganja, dok se donose i provode zakonodavni akti koji proizlaze iz preispitivanja koje je Komisija provela u skladu s tom uredbom, trebalo bi za 24 mjeseca produljiti prijelazno izuzeće od obveza u skladu s tom uredbom. Ne dovodeći u pitanje navedeno produljenje, sve uključene institucije i nadzorna tijela trebali bi nastojati djelovati što je brže moguće kako bi se olakšalo ukidanje tog prijelaznog izuzeća.

(15)  Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda, koje je izradila ESMA, u vezi sa standardnim obrascima, predlošcima i postupcima koje nadležna tijela trebaju koristiti za objavljivanje i obavješćivanje o nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi u pogledu marketinga primjenjivi na njihovim državnim područjima, kao i o sažecima tih zakona i propisa, iznosima naknada ili pristojbi koje naplaćuju za prekogranične aktivnosti i, ako je to primjenjivo, relevantnim metodologijama izračuna. Nadalje, kako bi se poboljšalo dostavljanje informacija ESMA-i, trebalo bi također donijeti provedbene tehničke standarde u pogledu obavijesti, pisanih obavijesti i informacija o aktivnostima prekograničnog marketinga koje su propisane direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU te tehnička rješenja potrebna za funkcioniranje portala za obavješćivanje koji treba uspostaviti ESMA-a. Komisija bi trebala donijeti te provedbene tehničke standarde putem provedbenih akata na temelju članka 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(16)  Potrebno je odrediti koje se informacije svako tromjesečje moraju dostaviti ESMA-i kako bi baze podataka o svim subjektima za zajednička ulaganja i njihovim upraviteljima bile ažurirane.

(17)  Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi u okviru ove Uredbe, primjerice razmjena ili prijenos osobnih podataka od strane nadležnih tijela, trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(11), a svaka razmjena ili prijenos informacija od strane ESMA-e trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(12).

(18)  Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da izvršavaju funkcije koje su im dodijeljene ovom Uredbom, države članice trebale bi osigurati da ta tijela imaju sve potrebne nadzorne i istražne ovlasti.

(19)  Do ... [pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija bi trebala provesti evaluaciju primjene ove Uredbe. U evaluaciji bi trebalo uzeti u obzir tržišna kretanja i ocijeniti je li se uvedenim mjerama poboljšala prekogranična distribucija subjekata za zajednička ulagana.

(20)  Do ... [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija bi trebala objaviti izvješće o obrnutom nuđenju i potražnji na vlastitu inicijativu ulagatelja u kojem se navodi opseg tog oblika prijave za fondove, njegova geografska distribucija, među ostalim u trećim zemljama, i njegov utjecaj na sustav putovnice.

(21)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost, potrebno je uskladiti datume početka primjene nacionalnih zakona i drugih propisa kojima se provode Direktiva (EU) 2019/ ... Europskog parlamenta i Vijeća(13)(14) i ova Uredba u pogledu odredaba o promidžbenim sadržajima i predmarketinškim aktivnostima.

(22)  S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno poboljšanje tržišne učinkovitosti uz istodobnu uspostavu unije tržišta kapitala, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega ili učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se ujednačena pravila o objavi nacionalnih odredaba o zahtjevima u pogledu marketinga za subjekte za zajednička ulaganja i o promidžbenim sadržajima namijenjenim ulagateljima, te zajednička načela koja se odnose na naknade i pristojbe koje se naplaćuju upraviteljima subjekata za zajednička ulaganja u vezi s njihovim prekograničnim aktivnostima. Njome se također predviđa uspostava središnje baze podataka o prekograničnom marketingu subjekata za zajednička ulaganja.

Članak 2.

Područje primjene

Ova Uredba primjenjuje se na:

(a)  upravitelje alternativnih investicijskih fondova;

(b)  društva za upravljanje UCITS-ima, uključujući bilo koji UCITS koji nije imenovao društvo za upravljanje UCITS-om;

(c)  upravitelje EuVECA-e; i

(d)  upravitelje EuSEF-a.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)  „alternativni investicijski fondovi” ili „AIF-ovi” znači AIF-ovi kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU koji uključuju EuVECA-u, EuSEF i ELTIF;

(b)  „upravitelji alternativnih investicijskih fondova” ili „UAIF-ovi” znači UAIF-ovi kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki (b) Direktive 2011/61/EU koji su dobili odobrenje za rad u skladu s člankom 6. te direktive;

(c)  „upravitelj EuVECA-e” znači upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala kako je definiran u članku 3. prvom stavku točki (c) Uredbe br. 345/2013 koji je registriran u skladu s člankom 14. te uredbe;

(d)  „upravitelj EuSEF-a” znači upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 346/2013 koji je registriran u skladu s člankom 15. te uredbe;

(e)  „nadležna tijela” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 2. stavku 1. točke (h) Direktive 2009/65/EZ ili u članku 4. stavku 1. točki (f) Direktive 2011/61/EU ili nadležna tijela EU AIF-a kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki (h) Direktive 2011/61/EU;

(f)  „matična država članica” znači država članica u kojoj UAIF, upravitelj EuVECA-e, upravitelj EuSEF-a ili društvo za upravljanje UCITS-ima ima svoje registrirano sjedište;

(g)  „UCITS” znači UCITS koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 5. Direktive 2009/65/EZ;

(h)  „društvo za upravljanje UCITS-ima” znači društvo za upravljanje kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2009/65/EZ.

Članak 4.

Zahtjevi u pogledu promidžbenih sadržaja

1.  UAIF-ovi, upravitelji EuVECA-e, upravitelji EuSEF-a i društva za upravljanje UCITS-ima osiguravaju da su svi promidžbeni sadržaji namijenjeni ulagateljima prepoznatljivi kao takvi te da se na jednako jasan način u njima opisuju rizici i prednosti kupnje udjela ili dionica pojedinog AIF-a ili udjela pojedinog UCITS-a te da su sve informacije iz promidžbenih sadržaja nepristrane, jasne i neobmanjujuće.

2.  Društva za upravljanje UCITS-ima osiguravaju da ▌promidžbeni sadržaji koji sadržavaju specifične informacije o UCITS-u nisu proturječni ▌informacijama sadržanima u ▌prospektu iz članka 68. Direktive 2009/65/EZ ili ključnim informacijama za ulagatelje iz članka 78. te direktive ili ne umanjuju značaj tih informacija. Društva za upravljanje UCITS-ima osiguravaju da se u svim promidžbenim sadržajima navodi da prospekt postoji i da su dostupne ključne informacije za ulagatelje. U takvom promidžbenom sadržaju navodi se gdje, kako i na kojem jeziku ulagatelji ili potencijalni ulagatelji mogu dobiti prospekt i ključne informacije za ulagatelje te se daju poveznice na te dokumente ili adrese internetskih stranica za te dokumente.

3.  U promidžbenim sadržajima iz stavka 2. navodi se gdje, kako i na kojem jeziku ulagatelji ili potencijalni ulagatelji mogu dobiti sažetak o pravima ulagatelja te se daje poveznica na takav sažetak koji uključuje, prema potrebi, informacije o pristupu mehanizmima kolektivne pravne zaštite na razini Unije i na nacionalnoj razini u slučaju spora.

U takvim promidžbenim sadržajima također se navode jasne informacije o tome da upravitelj ili društvo za upravljanje iz stavka 1. ovog članka može odlučiti ukinuti dogovorene uvjete marketinga svojim subjektima za zajednička ulaganja u skladu s člankom 93.a Direktive 2009/65/EZ i člankom 32.a Direktive 2011/61/EU.

4.  UAIF-ovi, upravitelji EuVECA-e i upravitelji EuSEF-a osiguravaju da ▌promidžbeni sadržaji s pozivom na kupnju udjela ili dionica AIF-a koji sadržavaju specifične informacije o AIF-u nisu proturječni informacijama koje se ulagateljima moraju otkriti u skladu s člankom 23. Direktive 2011/61/EU, člankom 13. Uredbe (EU) br. 345/2013 ili člankom 14. Uredbe (EU) br. 346/2013 ili ne umanjuju značaj tih informacija.

5.  Stavak 2. ovog članka primjenjuje se mutatis mutandis na AIF-ove koji objavljuju prospekt u skladu s Uredbom (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća(15) ili u skladu s nacionalnim pravom ili koji primjenjuju pravila o formatu i sadržaju ključnih informacija za ulagatelje iz članka 78. Direktive 2009/65/EZ.

6.  Do ... [ 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ESMA izdaje smjernice o primjeni zahtjeva u pogledu promidžbenih sadržaja iz stavka 1., uzimajući u obzir aspekte internetske objave takvih promidžbenih sadržaja, i nakon toga periodično ažurira te smjernice.

Članak 5.

Objava nacionalnih odredaba koje se odnose na zahtjeve u pogledu marketinga

1.  Nadležna tijela na svojim internetskim stranicama objavljuju i ažuriraju potpune informacije o primjenjivim nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi u pogledu marketinga AIF-ova i UCITS-a, a sažetke tih zakona i propisa barem na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija.

2.  Nadležna tijela ESMA-i dostavljaju ▌poveznice na internetske stranice nadležnih tijela na kojima se objavljuju informacije iz stavka 1.

Nadležna tijela ESMA-u bez nepotrebne odgode obavješćuju o svim promjenama informacija dostavljenih na temelju prvog podstavka ovog stavka.

3.  ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju standardni obrasci, predlošci i postupci za objavljivanje i obavješćivanje na temelju ovog članka.

ESMA Komisiji dostavlja taj nacrt provedbenih standarda do ... [18 mjeseci nakon datuma stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 6.

ESMA-ina središnja baza podataka o nacionalnim odredbama koje se odnose na zahtjeve u pogledu marketinga

Do ... [30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ESMA na svojim internetskim stranicama objavljuje i održava središnju bazu podataka koja sadržava ▌sažetke iz članka 5. stavka 1. i poveznicama na internetske stranice nadležnih tijela iz članka 5. stavka 2.

Članak 7.

Ex ante provjera promidžbenih sadržaja

1.  Isključivo za potrebe provjere usklađenosti s ovom Uredbom i nacionalnim odredbama koje se odnose na zahtjeve u pogledu marketinga, nadležna tijela mogu zahtijevati prethodno obavješćivanje o promidžbenim sadržajima koje ▌društva za upravljanje UCITS-ima namjeravaju izravno ili neizravno koristiti u svojim poslovima s ulagateljima.

Zahtjev za prethodno obavješćivanje iz prvog podstavka ne smije biti preduvjet za marketing udjela UCITS-a niti dio postupka obavješćivanja iz članka 93. Direktive 2009/65/EZ.

Ako nadležna tijela zahtijevaju prethodno obavješćivanje kako je navedeno u prvom podstavku, ona u roku od 10 radnih dana od primitka promidžbenih sadržaja, obavješćuju društvo za upravljanje UCITS-ima o svakom zahtjevu za izmjenu njegovih promidžbenih sadržaja.

Prethodno obavješćivanje iz prvog podstavka može se zahtijevati sustavno ili u skladu s ostalim praksama provjere te se njime ne dovode u pitanje druge nadzorne ovlasti za ex post provjeru promidžbenih sadržaja.

2.  Nadležna tijela koja zahtijevaju prethodno obavješćivanje o promidžbenim sadržajima utvrđuju, primjenjuju i na svojim internetskim stranicama objavljuju postupke za takvo prethodno obavješćivanje. Internim pravilima i postupcima osigurava se transparentno i nediskriminirajuće postupanje prema svim UCITS-ima neovisno o tome u kojoj državi članici UCITS-i imaju odobrenje za rad.

3.  Ako ▌UAIF-ovi, upravitelji EuVECA-e ili upravitelji EuSEF-a trguju udjelima ili dionicama ▌svojih AIF-ova s malim ulagateljima, stavci 1. i 2. ▌primjenjuju se mutatis mutandis na te UAIF-ove, upravitelje EuVECA-a ili EuSEF-a.

Članak 8.

ESMA-ino izvješće o promidžbenim sadržajima

1.   Nadležna tijela ▌do 31. ožujka, a nakon toga svake dvije godine, izvješćuju ▌ESMA-u o sljedećem ▌:

(a)  ▌broju zahtjeva za izmjenu promidžbenih sadržaja podnesenih na temelju ex ante provjere, kada je to primjenjivo;

(b)  broju zahtjeva za izmjenu i odluka donesenih na temelju ex post provjera, uz jasno navođenje najčešćih kršenja, uključujući opis i prirodu tih kršenja;

(c)  opis najčešćih kršenja zahtjevâ iz članka 4.; i

(d)  jedan primjer za svako od kršenja iz točaka (b) i (c).

2.   Do 30. lipnja 2021., a nakon toga svake dvije godine, ESMA podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji u kojem se iznosi pregled zahtjeva u pogledu marketinga iz članka 5. stavka 1. u svim državama članicama i koje sadržava analizu učinaka nacionalnih zakona i drugih propisa kojima se uređuju promidžbeni sadržaji također na temelju informacija primljenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 9.

Zajednička načela koja se odnose na naknade ili pristojbe

1.  Ako nadležna tijela naplaćuju naknade ili pristojbe za obavljanje svojih dužnosti u vezi s prekograničnim aktivnostima UAIF-ova, upraviteljâ EuVECA-e, upraviteljâ EuSEF-a i društava za upravljanje UCITS-ima, takve naknade ili pristojbe moraju odgovarati ukupnim troškovima povezanima s ▌obavljanjem funkcija nadležnog tijela.

2.  Za ▌pristojbe ili naknade iz stavka 1. ovog članka nadležna tijela šalju račun, pojedinačni nalog ili uputu za plaćanje u kojima se jasno navodi način plaćanja i datum dospijeća plaćanja, na adresu iz članka 93. stavka 1. trećeg podstavka Direktive 2009/65/EC ili točke (i) Priloga IV. Direktivi 2011/61/EU.

Članak 10.

Objava nacionalnih odredaba koje se odnose na naknade i pristojbe

1.  Do ... [6 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] nadležna tijela na svojim internetskim stranicama ▌objavljuju i ažuriraju informacije s popisom naknada ili pristojbi iz članka 9. stavka 1. ili, ako je to primjenjivo, s metodologijom izračuna tih naknada ili pristojbi barem na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija.

2.  Nadležna tijela ESMA-i dostavljaju poveznice na internetske stranice nadležnih tijela na kojima se objavljuju informacije iz stavka 1.

3.  ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju standardni obrasci, predlošci i postupci za objavljivanje i obavješćivanje na temelju ovog članka.

ESMA Komisiji dostavlja taj nacrt provedbenih standarda do ... [18 mjeseci nakon datuma stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 11.

ESMA-ine objave o naknadama i pristojbama

1.  Do ... [30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ESMA na svojim internetskim stranicama objavljuje poveznice na internetske stranice nadležnih tijela kako je navedeno u članku 10. stavku 2. Te se poveznice ažuriraju.

2.  Do ... [30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ESMA na svojim internetskim stranicama izrađuje i stavlja na raspolaganje interaktivni alat za okvirno izračunavanje naknada ili pristojbi iz članka 9. stavka 1. koji je javno dostupan barem na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija. Taj se instrument ažurira.

Članak 12.

ESMA-ina središnja baza podataka o prekograničnom marketingu AIF-ova i UCITS-a

1.  Do ... [30 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] ESMA na svojim internetskim stranicama objavljuje ▌središnju bazu podataka o prekograničnom marketingu AIF-ovima i UCITS-ima, koja je javno dostupna na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija, s popisom ▌:

(a)  svih AIF-ova kojima se trguje u državi članici koja nije matična država članica, njihovih UAIF-ova, upraviteljâ EuSEF-a ili upraviteljâ EuVECA-e i država članica u kojima se njima trguje; i

(b)  svih UCITS-a kojima se trguje u državi članici koja nije matična država članica UCITS-a u smislu članka 2. stavka 1. točke (e) Direktive 2009/65/EZ, njihova društva za upravljanje UCITS-ima i država članica u kojima se njima trguje.

Ta se središnja baza podataka ažurira.

2.  Obvezama iz ovog članka i članka 13. u vezi s bazom podataka iz stavka 1. ovog članka ne dovode se u pitanje obveze u vezi s popisom iz članka 6. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2009/65/EZ, sa središnjim javnim registrom iz članka 7. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2011/61/EU, sa središnjom bazom podataka iz članka 17. Uredbe (EU) br. 345/2013 i sa središnjom bazom podataka iz članka 18. Uredbe (EU) br. 346/2013.

Članak 13.

Standardizacija obavijesti koje se dostavljaju ESMA-i

1.  Nadležna tijela matičnih država članica svaka tri mjeseca šalju ESMA-i informacije koje su potrebne za uspostavljanje i održavanje središnje baze podataka iz članka 12. ove Uredbe o svim obavijestima, ▌pisanim obavijestima ▌ili ▌informacijama iz ▌ članka 93. stavka 1. i članka 93.a stavka 2. Direktive 2009/65/EZ te članka 31. stavka 2., ▌članka 32. stavka 2. i članka 32.a stavka 2. ▌Direktive 2011/61/EU te o svim promjenama tih informacija, ako te promjene za posljedicu imaju promjene informacija u središnjoj bazi podataka.

2.  ESMA uspostavlja portal za obavješćivanje u koji svako nadležno tijelo učitava sve dokumente iz stavka 1.

3.  ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda radi definiranja informacija koje treba poslati, kao i obrazaca, predložaka i postupaka za slanje informacija od strane nadležnih tijela za potrebe stavka 1. i tehničkih rješenja potrebnih za funkcioniranje portala za obavješćivanje iz stavka 2.

ESMA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda do ... [18 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 14.

Ovlasti nadležnih tijela

1.  Nadležna tijela imaju sve nadzorne i istražne ovlasti koje su im potrebne za izvršavanje njihovih funkcija na temelju ove Uredbe.

2.  Ovlasti koje su povjerene nadležnim tijelima na temelju direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU, uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) 2015/760, uključujući ovlasti povezane sa sankcijama ili drugim mjerama, izvršavaju se i u odnosu na upravitelje iz članka 4. ove Uredbe.

Članak 15.

Izmjene Uredbe (EU) br. 345/2013

Uredba (EU) br. 345/2013 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 3. dodaje se sljedeća točka:"

„(o) „predmarketinške aktivnosti” znači ▌izravno ili neizravno pružanje informacija ili obavijesti o investicijskim strategijama ili investicijskim idejama od strane upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala, ili u njegove ime, potencijalnim ulagateljima koji u Uniji imaju boravište ili registrirano sjedište kako bi se ispitalo njihovo zanimanje za kvalificirani fond poduzetničkog kapitala koji još nije osnovan ili za registrirani kvalificirani fond poduzetničkog kapitala koji je osnovan, ali za koji još nije poslana obavijest o namjeri obavljanja marketinga u skladu s člankom 15., u onoj državi članici u kojoj potencijalni ulagatelji imaju boravište ili registrirano sjedište, a koje ni u jednom od ta dva slučaja nema značajke ponude ili plasiranja potencijalnom ulagatelju kako bi uložio u udjele ili dionice tog kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala”;

"

2.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 4.a

1.  Upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala može provoditi predmarketinške aktivnosti u Uniji, osim kada su informacije koje se iznose potencijalnim ulagateljima:

   (a) dovoljne da bi se ulagatelji mogli obvezati na stjecanje udjela ili dionica određenog kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala;
   (b) imaju značajke ▌obrazaca za upis ili sličnih dokumenata bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom obliku ▌;
   (c) imaju značajke osnivačkih akata, prospekta ili dokumenata ponude kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala koji još nije osnovan u konačnom obliku.

Ako se stavljaju na raspolaganje nacrt prospekta ili dokumenti ponude, oni ne smiju sadržavati informacije koje su dovoljne da bi ulagatelji mogli donijeti odluku o ulaganju te se u njima mora jasno navesti da:

   (a) oni nisu ni ponuda ni poziv na upis udjela ili dionica kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala; i
   (b) informacije sadržane u njima ne bi trebalo smatrati pouzdanima jer nisu potpune i podložne su promjenama.

2.  Nadležna tijela ne zahtijevaju od upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala da, prije nego što započne provoditi predmarketinške aktivnosti, obavijesti nadležna tijela o sadržaju tih aktivnosti ili adresatima tih aktivnosti niti da ispuni bilo kakve druge uvjete ili zahtjeve osim onih utvrđenih u ovom članku.

3.   Upravitelji kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala osiguravaju da ulagatelji ne stječu udjele ili dionice kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala putem predmarketinških aktivnosti te da ulagatelji s kojima se komuniciralo u okviru predmarketinških aktivnosti mogu steći udjele ili dionice tog kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala samo putem marketinga dopuštenog na temelju članka 15.

Svi upisi koje vrše profesionalni ulagatelji u roku od 18 mjeseci nakon što je upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala započeo s predmarketinškim aktivnostima, i koji se odnose na udjele ili dionice kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala navedenog u informacijama pruženima u kontekstu predmarketinških aktivnosti ili kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala osnovanoga kao rezultat predmarketinških aktivnosti, smatraju se rezultatom marketinga i podliježu primjenjivim postupcima obavješćivanja iz članka 15.

4.  Upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala u roku od 2 tjedna nakon što je započeo provoditi predmarketinške aktivnosti šalje nadležnim tijelima svoje matične države neformalno pismo u papirnatom obliku ili elektroničkim sredstvima. U tom se pismu navode države članice u kojima se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti i razdoblja tijekom kojih se te aktivnosti provode ili su se provodile, kratak opis predmarketinških aktivnosti, uključujući informacije o predstavljenim investicijskim strategijama i, prema potrebi, popis kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala koji jesu ili su bili predmetom predmarketinških aktivnosti. Nadležna tijela matične države članice upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala odmah obavješćuju nadležna tijela država članica u kojima upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti. Nadležna tijela države članice u kojoj se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti mogu od nadležnih tijela matične države članice kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala zatražiti da pruže dodatne informacije o predmarketinškim aktivnostima koje se provode ili su se provodile na državnom području te države članice.

5.  Treća osoba smije provoditi predmarketinške aktivnosti u ime odobrenog upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala jedino ako ona sama ima odobrenja kao investicijsko društvo u skladu s Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća*, kao kreditna institucija u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća**, kao društvo za upravljanje UCITS-ima u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, kao upravitelj alternativnih investicijskih fondova u skladu s Direktivom 2011/61/EU ili ako djeluje kao vezani zastupnik u skladu s Direktivom 2014/65/EU. Takva treća osoba podliježe uvjetima utvrđenima u ovom članku.

6.  Upravitelj kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala dužan je osigurati ▌odgovarajuće dokumentiranje predmarketinških aktivnosti.

_____________

* Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

** Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”.

"

Članak 16.

Izmjene Uredbe (EU) br. 346/2013

Uredba (EU) br. 346/2013 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 3. dodaje se sljedeća točka:"

„(o) „predmarketinške aktivnosti” znači ▌izravno ili neizravno pružanje informacija ili obavijesti o investicijskim strategijama ili investicijskim idejama od strane upravitelja kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo, ili u njegove ime, potencijalnim ulagateljima koji u Uniji imaju boravište ili registrirano sjedište kako bi se ispitalo njihovo zanimanje za ▌kvalificirani fond za socijalno poduzetništvo koji još nije osnovan ili za kvalificirani fond za socijalno poduzetništvo koji je osnovan, ali za koji još nije poslana obavijest o namjeri obavljanja marketinga u skladu s člankom 16., u onoj državi članici u kojoj potencijalni ulagatelji imaju boravište ili registrirano sjedište, a koje ni u jednom od ta dva slučaja nema značajke ponude ili plasiranja potencijalnom ulagatelju kako bi uložio u udjele ili dionice tog kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo.”;

"

2.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 4.a

1.  Upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo može provoditi predmarketinške aktivnosti u Uniji, osim kada su informacije koje se iznose potencijalnim ulagateljima:

   (a) dovoljne da bi se ulagatelji mogli obvezati na stjecanje udjela ili dionica određenog kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo;
   (b) imaju značajke ▌obrazaca za upis ili sličnih dokumenata bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom obliku ▌; ili
   (c) imaju značajke osnivačkih akata, prospekta ili dokumenata ponude kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo koji još nije osnovan u konačnom obliku.

Ako se stavljaju na raspolaganje nacrt prospekta ili dokumenti ponude, oni ne smiju sadržavati informacije koje su dovoljne da bi ulagatelji mogli donijeti odluku o ulaganju te se u njima mora jasno navesti da:

   (a) oni nisu ni ponuda ni poziv na upis udjela ili dionica kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo; i
   (b) informacije sadržane u njima ne bi trebalo smatrati pouzdanima jer nisu potpune i podložne su promjenama.

2.  Nadležna tijela ne zahtijevaju od upravitelja kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo da, prije nego što započne provoditi predmarketinške aktivnosti, obavijesti nadležna tijela o sadržaju predmarketinških aktivnosti ili adresatima tih aktivnosti niti da ispuni bilo kakve druge uvjete ili zahtjeve osim onih utvrđenih u ovom članku.

3.  Upravitelji kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo osiguravaju da ulagatelji ne stječu udjele ili dionice kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo putem predmarketinških aktivnosti te da ulagatelji s kojima se komuniciralo u okviru predmarketinških aktivnosti mogu steći udjele ili dionice tog kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo samo putem marketinga dopuštenog na temelju članka 16.

Svi upisi koje vrše profesionalni ulagatelji u roku od 18 mjeseci nakon što je upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo započeo s predmarketinškim aktivnostima, i koji se odnose na udjele ili dionice kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo navedenog u informacijama pruženima u kontekstu predmarketinških aktivnosti ili kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo osnovanoga kao rezultat predmarketinških aktivnosti, smatraju se rezultatom marketinga i podliježu primjenjivim postupcima obavješćivanja iz članka 16.

4.  Upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo u roku od 2 tjedna nakon što je započeo provoditi predmarketinške aktivnosti šalje nadležnim tijelima svoje matične države neformalno pismo u papirnatom obliku ili elektroničkim sredstvima. U tom se pismu navode države članice u kojima se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti i razdoblja tijekom kojih se te aktivnosti provode ili su se provodile, kratak opis predmarketinških aktivnosti, uključujući informacije o predstavljenim investicijskim strategijama i, prema potrebi, popis kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo koji jesu ili su bili predmetom predmarketinških aktivnosti. Nadležna tijela matične države članice upravitelja kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo odmah obavješćuju nadležna tijela država članica u kojima upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti. Nadležna tijela države članice u kojoj se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti mogu od nadležnih tijela matične države članice kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo zatražiti da pruže dodatne informacije o predmarketinškim aktivnostima koje se provode ili su se provodile na državnom području te države članice.

5.  Treća osoba smije provoditi predmarketinške aktivnosti u ime odobrenog upravitelja kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo jedino ako ona sama ima odobrenje kao investicijsko društvo u skladu s Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća*, kao kreditna institucija u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća**, kao društvo za upravljanje UCITS-ima u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, kao upravitelj alternativnih investicijskih fondova u skladu s Direktivom 2011/61/EU ili ako djeluje kao vezani zastupnik u skladu s Direktivom 2014/65/EU. Takva treća osoba podliježe uvjetima utvrđenima u ovom članku.

6.  Upravitelj kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo dužan je osigurati ▌ odgovarajuće dokumentiranje predmarketinških aktivnosti.

_____________

* Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

** Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”.

"

Članak 17.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1286/2014

Uredba (EU) br. 1286/2014 mijenja se kako slijedi:

1.  u članku 32. stavku 1. prvom podstavku datum „31. prosinca 2019.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2021.”;

2.  članak 33. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. prvom podstavku datum „31. prosinca 2018.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2019.”;

(b)  u stavku 2. prvom podstavku datum „31. prosinca 2018.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2019.”;

(c)  u stavku 4. prvom podstavku datum „31. prosinca 2018.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2019.”.

Članak 18.

Evaluacija

Do ... [60 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija, na temelju javnog savjetovanja i s obzirom na rasprave s ESMA-om i nadležnim tijelima, provodi evaluaciju primjene ove Uredbe.

Do ... [24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] Komisija, na temelju savjetovanja s nadležnim tijelima, ESMA-om i drugim relevantnim dionicima, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o obrnutom nuđenju i potražnji na vlastitu inicijativu ulagatelja u kojem se navodi opseg tog oblika prijave za fondove, njegova geografska distribucija, među ostalim u trećim zemljama, i njegov utjecaj na sustav putovnice. U tom se izvješću također ispituje treba li dodatno razviti portal za obavješćivanje uspostavljen u skladu s člankom 13. stavkom 2. tako da se svi prijenosi dokumenata među nadležnim tijelima odvijaju preko njega.

Članak 19.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

Međutim, članak 4. stavci od 1. do 5., članak 5. stavci 1. i 2., članak 15. i članak 16. primjenjuju se od ... [24 mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 367, 10.10.2018., str. 50.
(2)SL C 367, 10.10.2018., str. 50.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019.
(4)Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
(5) Uredba (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (SL L 115, 25.4.2013., str. 1.).
(6) Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18.).
(7) Uredba (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (SL L 123, 19.5.2015., str. 98.).
(8)Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
(9)Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
(10)Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.).
(11)Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
(12)Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).
(13)Direktiva (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2011/61/EU u pogledu prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja (SL L ...).
(14)+SL: molimo u tekst umetnuti broj Direktive iz dokumenta PE-CONS 54/19 (2018/0041(COD)), a u bilješku umetnuti broj, datum, naslov i upućivanje na SL za tu direktivu.
(15)Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).


Kapitalni zahtjevi (Uredba) ***I
PDF 1473kWORD 432k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (COM(2016)0850 – C8-0480/2016 – 2016/0360A(COD))
P8_TA-PROV(2019)0369A8-0242/2018

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2016)0850),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0480/2016),

—  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 8. studenog 2017.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 30. ožujka 2017.(2),

–  uzimajući u obzir odluku Konferencije predsjednika od 18. svibnja 2017. kojom se Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku daje ovlast da razdijeli navedeni prijedlog Komisije i na temelju njega sastavi dva zasebna zakonodavna izvješća,

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 15. veljače 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0242/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2019. radi donošenja Uredbe (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu, i Uredbe (EU) br. 648/2012

P8_TC1-COD(2016)0360A


(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke(3),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5),

budući da:

(1)  Nakon financijske krize do koje je došlo u razdoblju 2007. – 2008. Unija je provela opsežnu reformu regulatornog okvira za financijske usluge radi jačanja otpornosti svojih financijskih institucija. Ta se reforma u velikoj mjeri temeljila na međunarodnim standardima koje je Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) dogovorio 2010., poznatim kao okvir Basel III. Među brojnim mjerama paket reformi uključivao je donošenje Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(6) i Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), čime su pojačani bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva (institucije).

(2)  Iako je zbog reforme financijski sustav postao stabilniji i otporniji na brojne vrste mogućih budućih šokova i kriza, njome se nisu riješili svi utvrđeni problemi. Važan razlog za to bio je taj što međunarodna tijela koja donose standarde, kao što su BCBS i Odbor za financijsku stabilnost (FSB), tada još nisu bili završili svoj rad na međunarodno dogovorenim rješenjima za te probleme. Sada kada je rad na važnim dodatnim reformama dovršen, trebalo bi riješiti preostale probleme.

(3)  Komisija je u Komunikaciji od 24. studenoga 2015. naslovljenoj „Ususret dovršetku bankarske unije” prepoznala potrebu za daljnjim smanjenjem rizika te se obvezala predstaviti zakonodavni prijedlog koji bi se temeljio na međunarodno dogovorenim standardima. I u Zaključcima Vijeća od 17. lipnja 2016. i Rezoluciji Europskog parlamenta od 10. ožujka 2016. o bankovnoj uniji – godišnjem izvješću za 2015.(8) prepoznata je potreba za poduzimanjem daljnjih konkretnih zakonodavnih mjera u odnosu na smanjenje rizika u financijskom sektoru.

(4)  Mjerama za smanjenje rizika trebalo bi se ne samo dodatno ojačati otpornost europskog bankarskog sustava i povjerenje tržišta u taj sustav, nego i stvoriti temelj za daljnji napredak u dovršetku bankovne unije. Te bi mjere trebalo razmotriti i s obzirom na šire izazove koji utječu na gospodarstvo Unije, posebno s obzirom na potrebu za promicanjem rasta i otvaranjem novih radnih mjesta u razdoblju neizvjesnih gospodarskih izgleda. U tom su kontekstu pokrenute različite važne inicijative politika, kao npr. Plan ulaganja za Europu i unija tržišta kapitala, kako bi se ojačalo gospodarstvo Unije. Stoga je važna nesmetana interakcija svih mjera za smanjenje rizika s tim inicijativama politika, kao i s nedavnim širim reformama u financijskom sektoru.

(5)  Odredbe ove Uredbe trebale bi biti istovjetne međunarodno dogovorenim standardima te bi se njima trebalo osigurati da Direktiva 2013/36/EU i Uredba (EU) br. 575/2013 i dalje budu istovjetne okviru Basel III. Ciljano usmjerene prilagodbe kako bi se odrazile posebnosti Unije i šira razmatranja u pogledu politika trebale bi biti ograničenog područja primjene ili trajanja kako se ne bi narušila opća pouzdanost bonitetnog okvira.

(6)  Trebalo bi poboljšati i postojeće mjere za smanjenje rizika, a posebno zahtjeve za izvješćivanje i objavu, kako bi se osiguralo da se mogu primijeniti na proporcionalniji način te da se njima ne stvara pretjerano opterećenje u pogledu usklađenosti, posebno za manje i jednostavnije institucije.

(7)   Kako bi se ciljano pojednostavnili zahtjevi s obzirom na primjenu načela proporcionalnosti, potrebna je precizna definicija malih i jednostavnih institucija. Jedinstvenim apsolutnim pragom, samim po sebi, ne uzimaju se u obzir posebnosti nacionalnih bankarskih tržišta. Stoga je potrebno da države članice imaju mogućnost koristiti se svojim diskrecijskim pravom kako bi taj prag uskladile s nacionalnim okolnostima i prema potrebi ga smanjile. Budući da veličina institucije sama po sebi nije presudna za utvrđivanje njezina profila rizičnosti, također je potrebno primijeniti dodatne kvalitativne kriterije kako bi se osiguralo da se institucija smatra malom i jednostavnom institucijom te da može ostvarivati korist od proporcionalnijih pravila ako institucija ispunjava sve relevantne kriterije.

(8)  Omjerima financijske poluge doprinosi se očuvanju financijske stabilnosti jer djeluju kao potpora za kapitalne zahtjeve koji se temelje na riziku te ograničavaju stvaranje prekomjerne financijske poluge u vrijeme gospodarskog oporavka. BCBS je revidirao međunarodni standard za omjer financijske poluge kako bi se pobliže odredili određeni aspekti strukture tog omjera. Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi uskladiti s revidiranim standardom kako bi se na međunarodnoj razini osigurali jednaki uvjeti za institucije koje imaju poslovni nastan u Uniji, ali posluju izvan Unije, te kako bi se osiguralo da omjer financijske poluge ostane djelotvorna dopuna kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku. Stoga bi trebalo uvesti zahtjev za omjer financijske poluge kako bi se dopunio postojeći sustav izvješćivanja i objavljivanja u pogledu omjera financijske poluge.

(9)  Kako se ne bi nepotrebno ograničavalo pozajmljivanje institucija trgovačkim društvima i kućanstvima te kako bi se spriječili neopravdani negativni učinci na tržišnu likvidnost, zahtjev za omjer financijske poluge trebalo bi odrediti na razini na kojoj bi djelovao kao pouzdana potpora za rizik prekomjerne financijske poluge i pritom ne bi ometao gospodarski rast.

(10)  Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(9) u svojem izvješću o zahtjevu za omjer financijske poluge od 3. kolovoza 2016. zaključilo je da bi omjer financijske poluge osnovnog kapitala kalibriran na 3 % za sve vrste kreditnih institucija predstavljao pouzdanu funkciju potpore. BCBS je zahtjev za omjer financijske poluge od 3 % dogovorio i na međunarodnoj razini. Stoga bi zahtjev za omjer financijske poluge trebao biti kalibriran na 3 %.

(11)  Međutim, zahtjevom za omjer financijske poluge od 3 % određene poslovne modele i poslovne linije ograničilo bi se više nego ostale. To bi posebno neproporcionalno utjecalo na javno kreditiranje od strane javnih razvojnih banaka i službeno podupirane izvozne kredite. Omjer financijske poluge stoga bi trebalo prilagoditi za te vrste izloženosti. Stoga bi trebalo utvrditi jasne kriterije koji pomažu u određivanju javne zadaće takvih kreditnih institucija i obuhvatiti aspekte kao što su njihovo osnivanje, vrsta aktivnosti kojima se bave, njihov cilj, aranžmani jamstva javnih tijela i ograničenja u vezi s aktivnostima primanja depozita. Oblik i način osnivanja takvih kreditnih institucija trebali bi, međutim, ostati u okviru diskrecijskog prava središnje države, područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice i mogu se sastojati od uspostave nove kreditne institucije, stjecanja ili preuzimanja, među ostalim koncesijom i u kontekstu sanacijskog postupka, već postojećeg subjekta od strane takvih javnih tijela.

(12)  Omjerom financijske poluge ne bi se smjelo ugroziti ni pružanje usluga središnjeg poravnanja klijentima od strane institucija. Stoga bi iz mjere ukupne izloženosti trebalo isključiti inicijalnu nadoknadu za transakcije izvedenicama čije se poravnanje provodi centralno, koje su institucije ▌ primile od svojih klijenata i koje prenose središnjim drugim ugovornim stranama.

(13)   U iznimnim slučajevima u kojima je isključenje određenih izloženosti prema središnjim bankama iz omjera financijske poluge opravdano te kako bi se olakšalo provođenje monetarnih politika, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost takve izloženosti privremeno isključiti iz mjere ukupne izloženosti. U tu svrhu, nakon savjetovanja s relevantnom središnjom bankom, trebala bi javno izjaviti da postoje takve iznimne okolnosti. Zahtjev za omjer financijske poluge trebalo bi razmjerno tome ponovno kalibrirati kako bi se prebio učinak isključivanja. Takvim bi se ponovnim kalibriranjem trebalo osigurati isključenje rizikâ po financijsku stabilnost koji pogađaju relevantne bankarske sektore te održavanje otpornosti koju omogućuje omjer financijske poluge.

(14)  Na institucije koje su u skladu s Direktivom 2013/36/EU i sa standardima BCBS-a o zaštitnom sloju omjera financijske poluge za globalno sistemski važne banke (GSV banke), objavljenima u prosincu 2017., utvrđene kao globalno sistemski važne institucije (GSV institucije) prikladno je primijeniti zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge. Zaštitni sloj omjera financijske poluge kalibrirao je BCBS s posebnim ciljem ublažavanja usporedivo većih rizika koje GSV banke predstavljaju za financijsku stabilnost i koji bi se u skladu s tim na GSV institucije trebao primjenjivati samo u toj fazi. Potrebno je međutim provesti daljnju analizu kako bi se odredilo bi li bilo primjereno primjenjivati zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge na ostale sistemski važne institucije (OSV institucije), kako su definirane u Direktivi 2013/36/EU, i ako je to slučaj, na koji bi način trebalo prilagoditi kalibraciju posebnim značajkama tih institucija.

(15)  FSB je ▌ 9. studenoga 2015. objavio sažeti pregled o ukupnom kapacitetu pokrivanja gubitaka (TLAC – Total Loss-Absorbing Capacity) („standard TLAC”) koji je u studenome 2015. prihvaćen na sastanku na vrhu država skupine G20 u Turskoj. Standardom TLAC zahtijeva se od GSV banaka da imaju dovoljan iznos obveza s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka (tj. obveza prihvatljivih za bail-in) kako bi se osiguralo nesmetano i brzo pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija u slučaju sanacije. Standard TLAC trebalo bi provesti u pravu Unije.

(16)  Pri provedbi standarda TLAC u pravu Unije treba uzeti u obzir postojeći minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze specifičan za pojedinu instituciju (MREL) utvrđen u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(10). Budući da standard TLAC i MREL imaju isti cilj, a to je osigurati da institucije imaju dovoljnu sposobnost za pokrivanje gubitaka, ta dva zahtjeva trebala bi biti elementi zajedničkog okvira koji se međusobno dopunjuju. U operativnom smislu, usklađenu minimalnu razinu standarda TLAC trebalo bi uvesti u Uredbu (EU) br. 575/2013 u obliku novog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, dok bi faktor uvećanja specifičan za institucije koji se odnosi na GSV institucije i zahtjev specifičan za institucije koji se odnosi na institucije koje nisu GSV institucije trebalo uvesti ciljanim izmjenama Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(11). Odredbe kojima se uvodi standard TLAC u Uredbi (EU) br. 575/2013 trebalo bi tumačiti zajedno s odredbama koje su uvedene u Direktivu 2014/59/EU i Uredbu (EU) br. 806/2014 i s Direktivom 2013/36/EU.

(17)  U skladu sa standardom TLAC kojim su obuhvaćene samo GSV banke, minimalni zahtjev za dostatni iznos regulatornog kapitala i obveze s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka uveden u ovoj Uredbi trebalo bi primjenjivati samo na GSV institucije. Međutim, pravila koja se odnose na prihvatljive obveze uvedene u ovoj Uredbi trebala bi se primjenjivati na sve institucije, u skladu s dopunskim prilagodbama i zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2014/59/EU.

(18)  U skladu sa standardom TLAC, zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo bi primjenjivati na sanacijske subjekte koji su ili sami GSV institucije ili su dio grupe za koju je utvrđeno da je GSV institucija. Zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo bi primjenjivati ili na pojedinačnoj osnovi ili na konsolidiranoj osnovi, ovisno o tome jesu li ti sanacijski subjekti samostalne institucije koje nemaju društva kćeri ili su matična društva.

(19)  Direktivom 2014/59/EU omogućuje se upotreba instrumenata sanacije ne samo za institucije, već i za financijske holdinge i mješovite financijske holdinge. Matični financijski holdinzi i matični mješoviti financijski holdinzi trebali bi stoga imati dostatnu sposobnost pokrivanja gubitaka na isti način kao i matične institucije.

(20)  Kako bi se osigurala djelotvornost zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, ključno je da instrumenti koji se drže radi ispunjavanja tog zahtjeva imaju veliku sposobnost pokrivanja gubitaka. Obveze koje se isključuju od primjene bail-in instrumenta iz Direktive 2014/59/EU nemaju takvu sposobnost, kao ni druge obveze koje bi, iako su u načelu prihvatljive za bail-in, mogle u praksi uzrokovati poteškoće pri njegovoj primjeni. Te obveze stoga ne bi trebalo smatrati prihvatljivima za zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. S druge strane, instrumenti kapitala, kao i podređene obveze, imaju veliku sposobnost pokrivanja gubitaka. Osim toga, potencijal obveza za pokrivanje gubitaka koje imaju isti rang kao i određene isključene obveze trebalo bi priznati u određenoj mjeri, u skladu sa standardom TLAC.

(21)  Kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje obveza za potrebe zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, trebalo bi uvesti pravila za odbitak ulaganja u stavke prihvatljivih obveza koje zrcale odgovarajući pristup odbitcima koji je već razvijen u Uredbi (EU) br. 575/2013 za instrumente kapitala. U skladu s tim pristupom, ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza trebalo bi najprije odbiti od prihvatljivih obveza a, u mjeri u kojoj nema dovoljno obveza, te instrumente prihvatljivih obveza trebalo bi odbiti od instrumenata dopunskog kapitala.

(22)  Standard TLAC sadržava neke kriterije prihvatljivosti za obveze koji su stroži od postojećih kriterija prihvatljivosti za instrumente kapitala. Kako bi se osigurala dosljednost, kriterije prihvatljivosti za instrumente kapitala trebalo bi uskladiti u pogledu neprihvatljivosti instrumenata koje izdaju subjekti posebne namjene od 1. siječnja 2022.

(23)  Potrebno je osigurati jasan i transparentan postupak odobrenja instrumenata redovnog osnovnog kapitala kojima se može doprinijeti održavanju visoke kvalitete tih instrumenta. U tu svrhu nadležna tijela trebala bi biti odgovorna za odobrenje tih instrumenata prije nego što ih institucije mogu rasporediti kao instrumente redovnog osnovnog kapitala. Nadležna tijela međutim ne bi trebala zahtijevati prethodno odobrenje za instrumente redovnog osnovnog kapitala koji su izdani na temelju pravne dokumentacije koju je nadležno tijelo već odobrilo i koji su uvelike uređeni jednakim odredbama kao i instrumenti kapitala za koje su institucije primile prethodno odobrenje nadležnog tijela da ih se rasporedi kao instrumente redovnog osnovnog kapitala. U tom slučaju umjesto podnošenja zahtjeva za prethodno odobrenje, institucije bi trebale imati mogućnost obavijestiti svoja nadležna tijela o namjeri izdavanja takvih instrumenata. To bi trebale učiniti dovoljno prije nego se instrumenti rasporede kao instrumenti redovnog osnovnog kapitala kako bi se nadležnim tijelima ostavilo dovoljno vremena da, prema potrebi, preispitaju instrumente. S obzirom na ulogu EBA-e u daljnjoj konvergenciji nadzornih praksi i poboljšanju kvalitete instrumenata regulatornog kapitala, nadležna tijela trebala bi se savjetovati s EBA-om prije odobravanja svakog novog oblika instrumenata redovnog osnovnog kapitala.

(24)   Instrumenti kapitala prihvatljivi su kao instrumenti dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenti dopunskog kapitala samo u onoj mjeri u kojoj ispunjavaju relevantne kriterije prihvatljivosti. Takvi instrumenti kapitala mogu se sastojati od vlasničkih instrumenata ili obveza, uključujući podređene kredite koji ispunjavaju te kriterije.

(25)   Instrumenti kapitala ili dijelovi instrumenata kapitala trebali bi biti prihvatljivi kao instrumenti regulatornog kapitala samo do iznosa koji je uplaćen. Dok god dijelovi instrumenta nisu plaćeni, ti dijelovi ne bi trebali biti prihvatljivi kao instrumenti regulatornog kapitala.

(26)   Instrumenti regulatornog kapitala i prihvatljive obveze ne bi trebali biti predmet sporazuma o prijeboju ili netiranju kojima bi se ugrozila njihova sposobnost pokrivanja gubitaka pri sanaciji. To ne znači da bi ugovorne odredbe kojima se uređuju obveze trebale sadržavati klauzulu u kojoj se izričito navodi da se na instrument ne primjenjuju prava prijeboja ili netiranja.

(27)   Zbog razvoja bankarskog sektora u okruženju koje je sve više digitalno softver postaje sve važnija vrsta imovine. Razborito vrednovana imovina u obliku softvera na čiju vrijednost sanacija, insolventnost ili likvidacija institucije nemaju značajan utjecaj ne bi trebala biti predmet odbitka nematerijalne imovine od stavki redovnog osnovnog kapitala. Ta je specifikacija važna jer je softver širok pojam koji obuhvaća više različitih vrsta imovine, od kojih neke ne zadržavaju svoju vrijednost u slučaju propasti kreditne institucije. U tom kontekstu u obzir bi trebalo uzeti razlike u vrednovanju i amortizaciji imovine u obliku softvera te ostvarene prodaje takve imovine. Nadalje, trebalo bi razmotriti međunarodna kretanja i razlike u regulatornom postupku ulaganja u softver, različita bonitetna pravila koja se primjenjuju na institucije i društva za osiguranje te raznolikost financijskog sektora Unije, uključujući neregulirane subjekte kao što su poduzeća koja se bave financijskom tehnologijom.

(28)   Kako bi se izbjegao učinak litice, potrebno je priznati postojeće instrumente u odnosu na određene kriterije prihvatljivosti. U odnosu na obveze koje su izdane prije ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] trebalo bi izuzeti od primjene određene kriterije prihvatljivosti za instrumente regulatornog kapitala i prihvatljive obveze. Takvo nastavljanje priznavanja trebalo bi se odnositi na obveze koje se uračunavaju, ako je primjenjivo, u podređeni dio TLAC-a i podređeni dio MREL-a u okviru Direktive 2014/59/EU te na obveze koje se uračunavaju, ako je primjenjivo, u nepodređeni dio TLAC-a i nepodređeni dio MREL-a u okviru Direktive 2014/59/EU. Za instrumente regulatornog kapitala nastavljanje priznavanja trebalo bi prestati … [šest godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

(29)   Instrumenti prihvatljivih obveza, uključujući one kojima je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine, mogu se otkupiti samo nakon prethodnog odobrenja sanacijskog tijela. Takvo prethodno odobrenje može biti i opće prethodno odobrenje i u tom bi se slučaju otkup trebao provesti u ograničenom roku i za unaprijed utvrđeni iznos obuhvaćen općim prethodnim odobrenjem.

(30)  Od donošenja Uredbe (EU) br. 575/2013 međunarodni standard za bonitetni tretman izloženosti institucija središnjim drugim ugovornim stranama izmijenjen je kako bi se poboljšao tretman izloženosti institucija prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama. Važne revizije tog standarda uključivale su upotrebu jedinstvene metode za određivanje kapitalnog zahtjeva za izloženosti zbog uplata u jamstveni fond, izričitu gornju granicu općih kapitalnih zahtjeva koja se primjenjuje na izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama te pristup za određivanje vrijednosti izvedenica koji je osjetljiviji na rizik u izračunu hipotetskih sredstava kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana. Istodobno je tretman izloženosti prema nekvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama ostao nepromijenjen. S obzirom na to da je revidiranim međunarodnim standardima uveden tretman koji je primjereniji za okruženje središnjeg poravnanja, pravo Unije trebalo bi izmijeniti kako bi se uključili ti standardi.

(31)  Kako bi se osiguralo da institucije na odgovarajući način upravljaju svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja (CIU), pravila kojima se uređuje tretman tih izloženosti trebala bi biti osjetljiva na rizik te bi se njima trebala promicati transparentnost u pogledu odnosnih izloženosti CIU-a. BCBS je stoga donio revidirani standard kojim se utvrđuje jasna hijerarhija pristupâ za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za te izloženosti. U toj se hijerarhiji odražava stupanj transparentnosti za odnosne izloženosti. Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi uskladiti s tim pravilima dogovorenima na međunarodnoj razini.

(32)   Za instituciju koja pruža zajamčenu minimalnu vrijednost od koje krajnju korist imaju mali ulagatelji za ulaganje u udjel ili dionice u CIU-u, među ostalim kao dio privatnog mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom države, ne zahtijeva se nikakvo plaćanje institucije ili društva uključenog u isti opseg bonitetne konsolidacije, osim ako vrijednost klijentovih dionica ili udjela u CIU-u jednom ili više puta tijekom razdoblja određenog u ugovoru padne ispod zajamčenog iznosa. Vjerojatnost da će se ta obveza izvršavati stoga je mala u praksi. Ako je zajamčena minimalna vrijednost institucije ograničena na postotak iznosa koji je klijent izvorno uložio u dionice ili udjele u CIU-u (zajamčena minimalna vrijednost s fiksnim iznosom) ili iznosa koji ovisi o uspješnosti financijskih pokazatelja ili tržišnih indeksa u određenom roku, sva trenutačno pozitivna razlika između vrijednosti klijentovih dionica ili udjela i aktualne vrijednosti zajamčenog iznosa u određenom trenutku tvori zaštitni sloj i smanjuje rizik od mogućnosti da institucija mora platiti cijeli zajamčeni iznos. Sve navedeno razlog je smanjenog kreditnog konverzijskog faktora.

(33)  Za izračun vrijednosti izloženosti transakcija izvedenicama u skladu s okvirom za kreditni rizik druge ugovorne strane Uredbom (EU) br. 575/2013 institucijama se trenutačno daje mogućnost odabira između triju različitih standardiziranih pristupa: standardizirane metode (SM), metode tržišne vrijednosti (MtMM) i metode originalne izloženosti (OEM).

(34)  Međutim, tim standardiziranim pristupima ne priznaje se na odgovarajući način karakter smanjenja rizika kolaterala u izloženostima. Njihove su kalibracije zastarjele i u njima se ne odražava visoka razina volatilnosti koja je opažena za vrijeme financijske krize. Njima se ne priznaju ni koristi od netiranja na odgovarajući način. Kako bi se uklonili ti nedostaci, BCBS je odlučio zamijeniti metode SM i MtMM novim standardiziranim pristupom za izračun vrijednosti izloženosti po izvedenicama, takozvanim standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane (SA-CCR). S obzirom na to da je revidiranim međunarodnim standardima uveden novi standardizirani pristup koji bolje odgovara okruženju središnjeg poravnanja, pravo Unije trebalo bi izmijeniti kako bi se uključili ti standardi.

(35)  Metoda SA-CCR osjetljivija je na rizik od metoda SM i MtMM te bi se njome trebali razviti kapitalni zahtjevi u kojima se bolje odražavaju rizici institucija povezani s transakcijama izvedenicama. Istodobno se za neke od institucija koje trenutačno upotrebljavaju metodu MtMM metoda SA-CCR može pokazati kao previše složena i zahtjevna za provedbu. Za institucije koje ispunjavaju unaprijed definirane kriterije prihvatljivosti i za institucije koje su dio grupe koja te kriterije ispunjava na konsolidiranoj osnovi trebalo bi uvesti pojednostavnjenu inačicu metode SA-CCR („pojednostavnjena metoda SA-CCR”). Budući da će takva pojednostavnjena inačica biti manje osjetljiva na rizik od metode SA-CCR, ona bi trebala biti primjereno kalibrirana kako bi se osiguralo da se u njoj ne podcjenjuje vrijednost izloženosti transakcija izvedenicama.

(36)  Za institucije koje imaju ▌ ograničene izloženosti po izvedenicama i koje trenutačno upotrebljavaju metodu MtMM ili OEM, i metoda SA-CCR i pojednostavnjena metoda SA-CCR mogle bi biti previše složene za provedbu. Metodu OEM trebalo bi stoga, kao alternativni pristup, ograničiti na one institucije koje ispunjavaju unaprijed definirane kriterije prihvatljivosti i na institucije koje su dio grupe koja te kriterije ispunjava na konsolidiranoj osnovi, no trebalo bi je revidirati kako bi se ispravili njezini glavni nedostaci.

(37)  Trebalo bi uvesti jasne kriterije kako bi se instituciju usmjerilo pri odabiru dozvoljenih pristupa. Ti bi se kriteriji trebali temeljiti na veličini poslova s izvedenicama u instituciji, koja upućuje na stupanj složenosti koji bi institucija trebala biti sposobna zadovoljiti pri izračunu vrijednosti izloženosti.

(38)  Za vrijeme financijske krize neke institucije s poslovnim nastanom u Uniji imale su znatne gubitke u knjizi trgovanja. Za neke se od njih pokazalo da razina potrebnog kapitala koja se zahtijevala za te gubitke nije bila dovoljna, što je dovelo do toga da su tražile izvanrednu javnu financijsku potporu. Zbog tih opažanja BCBS je uklonio brojne slabe točke u bonitetnom tretmanu pozicija iz knjige trgovanja koje su kapitalni zahtjevi za tržišni rizik.

(39)  U 2009. na međunarodnoj razini dovršen je prvi skup reformi i prenesen u pravo Unije Direktivom 2010/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća(12). Međutim, reformom iz 2009. nisu se uklonile strukturne slabosti standardâ za kapitalne zahtjeve za tržišni rizik. Zbog nedovoljno jasne granice između knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje nastale su mogućnosti za regulatornu arbitražu, dok zbog nedostatka osjetljivosti na rizik kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik nije bilo moguće obuhvatiti sve rizike kojima su institucije bile izložene.

(40)  BCBS je pokrenuo temeljito preispitivanje knjige trgovanja (FRTB) kako bi se uklonile strukturne slabosti standardâ za kapitalne zahtjeve za tržišni rizik. Iz tog rada proizišla je objava revidiranog okvira za tržišni rizik u siječnju 2016. U prosincu 2017. Skupina guvernera središnjih banaka i čelnika nadzora postigla je dogovor o odgađanju datuma provedbe revidiranog okvira za tržišni rizik kako bi se institucijama dalo više vremena za izradu potrebne infrastrukture sustavâ, ali i da se BCBS posveti određenim posebnim pitanjima u vezi s okvirom. To uključuje reviziju kalibracija standardiziranog pristupa i pristupa internih modela kako bi se osigurala dosljednost s izvornim očekivanjima BCBS-a. Nakon finalizacije te revizije, a prije provedbe procjene učinka radi procjene učinka iz toga proizišlih revizija okvira FRTB-a na institucije u Uniji, sve institucije koje bi podlijegale okviru FRTB-a u Uniji trebale bi početi izvješćivati o izračunima proizišlima iz revidiranoga standardiziranog pristupa. U tu svrhu kako bi izračuni za zahtjeve za izvješćivanje bili potpuno primjenjivi u skladu s međunarodnim kretanjima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akta u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Komisija bi taj delegirani akt trebala donijeti do 31. prosinca 2019. Institucije bi trebale početi izvješćivati o tom izračunu najkasnije jednu godinu nakon donošenja toga delegiranog akta. Usto, institucije koje dobiju odobrenje za primjenu revidiranoga pristupa internih modela iz okvira FRTB-a za potrebe izvješćivanja također bi trebale izvješćivati o izračunu u skladu s pristupom internih modela tri godine nakon njegove potpune primjene.

(41)   Uvođenje zahtjeva za izvješćivanje za pristupe FRTB-a trebalo bi se smatrati prvim korakom ka potpunoj provedbi okvira FRTB-a u Uniji. Uzimajući u obzir konačne revizije okvira FRTB-a koje je proveo BCBS, rezultate učinka tih revizija na institucije u Uniji i na pristupe FRTB-a koji su već utvrđeni u ovoj Uredbi za zahtjeve za izvješćivanje, Komisija bi trebala, prema potrebi, do 30. lipnja 2020. Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti zakonodavni prijedlog o načinu na koji bi okvir FRTB-a trebalo provesti u Uniji radi utvrđivanja kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

(42)  Proporcionalni tretman za tržišni rizik trebalo bi primijeniti i na institucije s ograničenim obujmom poslova iz knjige trgovanja, što bi omogućilo većem broju institucija s malim obujmom poslova iz knjige trgovanja da primjenjuju okvir za kreditni rizik za pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, kako je određeno u revidiranoj inačici odstupanja za mali obujam poslova iz knjige trgovanja. Načelo proporcionalnosti također bi trebalo uzeti u obzir prilikom Komisijine ponovne procjene kako bi institucije sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja trebale računati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike. Posebno bi se kalibracija kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik za institucije sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja trebala revidirati s obzirom na kretanja na međunarodnoj razini. U međuvremenu bi institucije sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja, kao i institucije s malim obujmom poslova iz knjige trgovanja, trebalo izuzeti od zahtjeva za izvješćivanje u okviru FRTB-a.

(43)  Trebalo bi ojačati okvir za velike izloženosti kako bi se poboljšala sposobnost institucija za pokrivanje gubitaka i kako bi se bolje uskladile s međunarodnim standardima. U tu svrhu trebalo bi upotrebljavati kapital veće kvalitete kao kapitalnu osnovu za izračun ograničenja velike izloženosti, a izloženosti prema kreditnim izvedenicama trebalo bi izračunavati u skladu s metodom SA-CCR. Nadalje, ograničenje izloženosti koju GSV institucije mogu imati prema drugim GSV institucijama trebalo bi smanjiti kako bi se smanjili sistemski rizici koji se odnose na međusobne poveznice među velikim institucijama i učinak koji nastanak statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane GSV institucije može imati na financijsku stabilnost.

(44)  Iako se koeficijentom likvidnosne pokrivenosti (LCR) osigurava da će institucije moći podnijeti veliki stres u kratkoročnom razdoblju, njime se ne osigurava da će te institucije dugoročno imati stabilnu strukturu izvora financiranja. Stoga je jasno da bi trebalo oblikovati detaljan obvezujući zahtjev za stabilne izvore financiranja na razini Unije koji bi trebao biti stalno ispunjen u cilju sprječavanja prekomjerne ročne neusklađenosti dospijeća imovine i obveza te pretjeranog oslanjanja na kratkoročne izvore financiranja velikih klijenata.

(45)  U skladu sa standardima BCBS-a za stabilne izvore financiranja trebalo bi stoga donijeti pravila za definiranje zahtjeva za stabilne izvore financiranja kao omjera iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije i njezina iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Taj ▌ obvezujući zahtjev trebao bi se nazivati zahtjev za omjer neto stabilnih izvora financiranja („NSFR”). Iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja trebalo bi izračunati množenjem obveza i regulatornog kapitala institucije odgovarajućim faktorima kojima se odražava njihov stupanj pouzdanosti tijekom jednogodišnjeg razdoblja NSFR-a. Iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja trebalo bi izračunati množenjem imovine i izvanbilančnih izloženosti institucije odgovarajućim faktorima kojima se odražavaju njihova likvidnosna obilježja i preostali rokovi do dospijeća tijekom jednogodišnjeg razdoblja NSFR-a.

(46)  NSFR bi trebalo iskazati kao postotak i utvrditi na najnižoj razini od 100 %, što upućuje na to da institucija ima dovoljno stabilnih izvora financiranja kako bi ispunila svoje potrebe za financiranjem tijekom jednogodišnjeg razdoblja u uobičajenim i stresnim uvjetima. Ako NSFR padne ispod razine od 100 %, institucija bi trebala ispuniti posebne zahtjeve određene u Uredbi (EU) br. 575/2013 za pravodobno ponovno utvrđivanje svojeg NSFR-a na najnižoj razini. Primjena nadzornih mjera u slučajevima neusklađenosti sa zahtjevom za NSFR ne bi trebala biti automatska ▌. Umjesto toga nadležna tijela trebala bi procijeniti razloge za neusklađenost sa zahtjevom za NSFR prije određivanja mogućih nadzornih mjera.

(47)  U skladu s preporukama EBA-e iz njezina izvješća od 15. prosinca 2015. o neto stabilnim izvorima financiranja u skladu s člankom 510. Uredbe (EU) br. 575/2013, pravila za izračun NSFR-a trebala bi biti blisko usklađena sa standardima BCBS-a, uključujući razvoj tih standarda u pogledu tretmana transakcija izvedenicama. Međutim, potreba da se uzmu u obzir neke europske posebnosti kako bi se osiguralo da se zahtjevom za NSFR ne sprječava financiranje europskog realnog gospodarstva opravdava donošenje nekih prilagodbi NSFR-a koji je izradio BCBS radi definiranja europskog zahtjeva za NSFR. Te prilagodbe zbog europskog konteksta preporučuje EBA i odnose se uglavnom na poseban tretman za: prolazne modele općenito, a posebno za izdavanje pokrivenih obveznica; poslove financiranja trgovine; središnju reguliranu štednju; stambene kredite za koje postoji jamstvo; ▌ kreditne unije; središnje druge ugovorne strane i središnje depozitorije vrijednosnih papira koji ne provode nikakvu znatnu promjenu dospijeća. U tim predloženim posebnim tretmanima u velikoj se mjeri odražava povlašteni tretman koji ti poslovi imaju u europskom LCR-u u usporedbi s LCR-om koji je izradio BCBS. Budući da se NSFR-om dopunjuje LCR, ta dva omjera trebala bi biti dosljedna u svojoj definiciji i kalibraciji. To posebno vrijedi za faktore zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju na visokokvalitetnu likvidnu imovinu iz LCR-a za izračun NSFR-a koji bi trebao odražavati definicije i korektivne faktore koji se primjenjuju u europskom LCR-u, bez obzira na usklađenost s općim i operativnim zahtjevima utvrđenima za izračun LCR-a koji nisu primjereni tijekom jednogodišnjeg razdoblja za izračun NSFR-a.

(48)  Izvan okvira europskih posebnosti ▌ tretman transakcija izvedenicama u NSFR-u koji je izradio BCBS mogao bi imati važan učinak na poslove s izvedenicama institucija i, posljedično, na europska financijska tržišta te na pristup krajnjih korisnika nekim operacijama. Na transakcije izvedenicama i na neke međusobno povezane transakcije, uključujući poslove poravnanja, uvođenje NSFR-a koji je izradio BCBS bez provođenja opsežnih studija kvantitativnog učinka i javnog savjetovanja moglo bi imati neopravdan i neproporcionalan učinak. Dodatni zahtjev u pogledu držanja od 5 % do 20 % stabilnih izvora financiranja za bruto obveze po izvedenicama vrlo se često smatra grubom mjerom kojom se obuhvaćaju dodatni rizici financiranja povezani s mogućim porastom obveza po izvedenicama tijekom jednogodišnjeg razdoblja te se preispituje na razini BCBS-a. Taj bi se zahtjev, koji se uvodi na razini od 5 %, u skladu s diskrecijskim pravom koje je BCBS ostavio različitim jurisdikcijama za smanjenje faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja za bruto obveze po izvedenicama, tada moglo izmijeniti kako bi se u obzir uzela kretanja na razini BCBS-a i izbjegle moguće neželjene posljedice poput narušavanja dobrog funkcioniranja europskih financijskih tržišta i osiguravanja instrumenata za zaštitu od rizika za institucije i krajnje korisnike, uključujući trgovačka društva, kako bi se osiguralo njihovo financiranje kao cilj unije tržišta kapitala.

(49)  Nesimetričnim tretmanom BCBS-a za kratkoročne izvore financiranja, kao što su repo transakcije (stabilni izvori financiranja ne priznaju se) i za kratkoročno pozajmljivanje, kao što su obratne repo transakcije (zahtijevaju se određeni stabilni izvori financiranja – 10 % ako su kolateralizirani visokokvalitetnom likvidnom imovinom (HQLA) prvog stupnja kako je definirana LCR-om i 15 % za druge transakcije) s financijskim klijentima nastoje se obeshrabriti snažne poveznice kratkoročnim izvorima financiranja među financijskim klijentima jer su takve poveznice izvor međusobne povezanosti i njima se otežava sanacija pojedine institucije bez prijenosa rizika na ostatak financijskog sustava u slučaju njezine propasti. Međutim, kalibracija nesimetričnosti▌ konzervativna je i može utjecati na likvidnost vrijednosnih papira koji se obično upotrebljavaju kao kolateral u kratkoročnim transakcijama, posebno državne obveznice, jer će institucije vjerojatno smanjiti obujam svojih operacija na repo tržištima. Takvim pristupom mogle bi se ugroziti i aktivnosti održavanja tržišta jer repo tržišta olakšavaju upravljanje nužnim zalihama i na taj su način suprotna ciljevima unije tržišta kapitala. Kako bi se omogućilo dovoljno vremena institucijama za prilagodbu toj konzervativnoj kalibraciji, trebalo bi uvesti prijelazno razdoblje tijekom kojeg bi se faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja privremeno smanjili. Obujam privremenog smanjenja faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja trebao bi ovisiti o vrstama transakcija i o vrsti kolaterala upotrijebljenog u tim transakcijama.

(50)  Osim privremene ponovne kalibracije faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja BCBS-a koji se primjenjuje na kratkoročne obratne repo transakcije s financijskim klijentima, koje su osigurane državnim obveznicama ▌, pokazalo se da su potrebne neke druge prilagodbe kako bi se osiguralo da se uvođenjem zahtjeva za NSFR ne ugrožava likvidnost tržišta državnih obveznica. Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja BCBS-a od 5 % koji se primjenjuje na HQLA-u prvog stupnja, uključujući državne obveznice, upućuje na to da bi institucije trebale držati brzo dostupne dugoročne neosigurane izvore financiranja u tom postotku, bez obzira na vrijeme u kojem očekuju da će držati te državne obveznice. To bi mogao biti dodatni poticaj za institucije da radije polažu gotovinu kod središnjih banaka, nego da djeluju kao primarni trgovci i osiguravaju likvidnost na tržištu državnih obveznica. Osim toga, to nije u skladu s LCR-om koji priznaje potpunu likvidnost te vrste imovine čak i u vrijeme ozbiljnog likvidnosnog stresa (korektivni faktor 0 %). Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja za HQLA-u prvog stupnja kako je definiran u europskom LCR-u, isključujući iznimno visokokvalitetne pokrivene obveznice, stoga bi trebalo smanjiti s 5 % na 0 %.

(51)  Nadalje, sav HQLA prvog stupnja kako je definiran u europskom LCR-u, osim iznimno visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, primljen kao varijacijski iznos nadoknade u ugovorima o izvedenicama, trebalo bi prebiti s imovinom iz izvedenica, dok se u skladu s NSFR-om koji je razvio BCBS prihvaća samo gotovina, uz poštovanje uvjeta iz okvira financijske poluge za prijeboj imovine iz izvedenica. Takvim širim priznavanjem imovine koja je primljena kao varijacijski iznos nadoknade doprinijet će se likvidnosti tržišta državnih obveznica, izbjeći će se kažnjavanje krajnjih korisnika koji drže velike iznose državnih obveznica, a malo gotovine (npr. mirovinski fondovi) te će se izbjeći dodatno povećanje potražnje za gotovinom na repo tržištima.

(52)  Zahtjev za NSFR trebalo bi primjenjivati na institucije na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela izuzmu zahtjev za NSFR iz primjene na pojedinačnoj osnovi. Ako zahtjev za NSFR na pojedinačnoj osnovi nije izuzet od primjene, transakcijama između dviju institucija koje pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite trebalo bi, u načelu, dodijeliti iste faktore dostupnih i zahtijevanih stabilnih izvora financiranja kako bi se izbjegao gubitak izvora financiranja na unutarnjem tržištu te kako se ne bi ugrozilo djelotvorno upravljanje likvidnošću u europskim grupama u kojima se likvidnošću upravlja centralno. Takav povlašteni simetrični tretman trebalo bi odobriti samo za transakcije unutar grupe, ako postoje svi nužni zaštitni mehanizmi, na temelju dodatnih kriterija za prekogranične transakcije te samo uz prethodno odobrenje uključenih nadležnih tijela jer se ne može pretpostaviti da će institucije koje imaju poteškoće u ispunjavanju svojih obveza plaćanja uvijek primati financijsku potporu od drugih društava koja pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite.

(53)   Malim i jednostavnim institucijama potrebno je omogućiti primjenu pojednostavnjene inačice zahtjeva za NSFR. Pojednostavnjena inačica NSFR-a zbog svoje ograničene detaljnosti zahtijeva prikupljanje ograničenog broja podatkovnih točaka, čime bi se smanjila složenost izračuna za male i jednostavne institucije u skladu s načelom proporcionalnosti, dok bi se kalibracijom, koja bi trebala biti barem jednako konzervativna kao ona za cjeloviti zahtjev za NSFR, osiguralo da te institucije i dalje raspolažu s dovoljnim faktorom stabilnih izvora financiranja. Međutim, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost od malih i jednostavnih institucija zahtijevati primjenu cjelovitog zahtjeva za NSFR umjesto njegove pojednostavnjene inačice.

(54)  Pri konsolidaciji društava kćeri u trećim zemljama trebalo bi uzeti u obzir zahtjeve za stabilne izvore financiranja koji se primjenjuju u tim zemljama. U skladu s tim, pravilima o konsolidaciji u Uniji ne bi se smio uvesti povoljniji tretman za dostupne i zahtijevane stabilne izvore financiranja u društvima kćerima iz trećih zemalja od onog koji je na raspolaganju na temelju nacionalnog prava u tim trećim zemljama.

(55)  Od institucija bi trebalo zahtijevati da podnose izvješće svojim nadležnim tijelima u izvještajnoj valuti o obvezujućem detaljnom NSFR-u za sve stavke i zasebno za stavke nominirane u svakoj značajnoj valuti kako bi se osiguralo odgovarajuće praćenje mogućih valutnih neusklađenosti. Zbog zahtjeva za NSFR ne bi trebalo doći ni do kakvih dvostrukih zahtjeva za izvješćivanje za institucije ili do zahtjeva za izvješćivanje koji nisu u skladu s pravilima koja su na snazi te bi institucije trebale imati dovoljno vremena da se pripreme za stupanje na snagu novih zahtjeva za izvješćivanje.

(56)  Budući da je pružanje smislenih i usporedivih informacija tržištu o zajedničkim ključnim podacima o riziku institucija temeljna okosnica pouzdanog bankarskog sustava, nužno je svesti nesimetričnost informacija na najmanju moguću mjeru i olakšati usporedivost profila rizičnosti kreditnih institucija unutar iste nadležnosti i među različitim nadležnostima. BCBS je objavio revidirane standarde za objavljivanje iz stupa 3. u siječnju 2015. kako bi se poboljšale usporedivost, kvaliteta i dosljednost regulatornih objava institucija za tržište. Stoga je primjereno izmijeniti postojeće zahtjeve za objavu kako bi se proveli ti novi međunarodni standardi.

(57)  Sudionici Komisijina poziva na očitovanje o regulatornom okviru EU-a za financijske usluge smatraju trenutačne zahtjeve za objavu neproporcionalnima i opterećujućima za manje institucije. Ne dovodeći u pitanje veće usklađivanje objava s međunarodnim standardima, od malih i jednostavnih institucija trebalo bi zahtijevati da njihove objave budu manje učestale i manje detaljne nego objave većih usporedivih institucija, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje kojem podliježu.

(58)   Trebalo bi pojasniti objave u pogledu primitaka. Zahtjevi za objavu u pogledu primitaka kako su utvrđeni u ovoj Uredbi trebali bi biti usklađeni s ciljevima pravila o primicima, naročito da se utvrde i održe politike i prakse u pogledu primitaka koje su u skladu s učinkovitim upravljanjem rizicima za kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan učinak na profil rizičnosti institucija. Nadalje, od institucija koje ostvaruju korist od odstupanja od određenih pravila o primicima trebalo bi zahtijevati da objavljuju informacije koje se odnose na takvo odstupanje.

(59)  Mali i srednji poduzetnici (MSP) čine jedan od stupova gospodarstva Unije s obzirom na to da imaju ključnu ulogu u stvaranju gospodarskog rasta i zaposlenosti. Budući da MSP-ovi imaju niži sistemski rizik od većih trgovačkih društava, kapitalni zahtjevi za izloženosti prema MSP-ovima trebali bi biti niži od onih za velika trgovačka društva kako bi se osiguralo da banke na optimalan način financiraju MSP-ove. Trenutačno se na izloženosti prema MSP-ovima u iznosu do 1,5 milijuna EUR primjenjuje smanjenje iznosa izloženosti ponderirane rizikom od 23,81 %. S obzirom na to da prag od 1,5 milijuna EUR za izloženost prema MSP-ovima nije pokazatelj za promjenu rizičnosti MSP-a, smanjenje kapitalnih zahtjeva trebalo bi proširiti na izloženosti prema MSP-ovima ▌ od do 2,5 milijuna EUR, a ▌ za dio izloženosti prema MSP-ovima koji premašuje 2,5 milijuna EUR trebalo bi primijeniti smanjenje kapitalnih zahtjeva za 15 %.

(60)  Ulaganja u infrastrukturu ključna su za jačanje europske konkurentnosti i poticanje otvaranja novih radnih mjesta. Oporavak i budući rast gospodarstva Unije uvelike ovise o raspoloživosti kapitala za strateška ulaganja od europske važnosti u infrastrukturu, posebno u širokopojasne i energetske mreže te u prometnu infrastrukturu, među ostalim infrastrukturu za elektromobilnost, posebno u industrijskim centrima; obrazovanje, istraživanje i inovacije te obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. U Planu ulaganja za Europu nastoji se promicati dodatno financiranje održivih infrastrukturnih projekata, među ostalim mobilizacijom dodatnih privatnih izvora financiranja. Za više potencijalnih ulagača glavni su razlozi za zabrinutost primijećeni nedostatak održivih projekata i ograničena sposobnost za pravilnu ocjenu rizika, s obzirom na njihovu suštinski složenu prirodu.

(61)  Kako bi se potaknula privatna i javna ulaganja u infrastrukturne projekte, ključno je uspostaviti regulatorno okruženje kojim se mogu promicati visokokvalitetni infrastrukturni projekti i smanjiti rizici za ulagatelje. Posebno bi trebalo smanjiti kapitalne zahtjeve za izloženosti prema infrastrukturnim projektima, pod uvjetom da zadovoljavaju skup kriterija s pomoću kojih je moguće smanjiti njihov profil rizičnosti i poboljšati predvidivost novčanih tokova. Komisija bi trebala preispitati odredbu o visokokvalitetnim infrastrukturnim projektima kako bi se procijenili: njezin učinak na opseg infrastrukturnih ulaganja institucija i kvaliteta ulaganja, uzimajući u obzir ciljeve Unije u pogledu prelaska na gospodarstvo s niskim razinama ugljika, otporno na klimatske promjene te kružno gospodarstvo i njezina primjerenost s bonitetnog stajališta. Komisija bi također trebala razmotriti treba li proširiti područje primjene tih odredaba na ulaganja trgovačkih društava u infrastrukturu.

(62)   Sukladno preporuci EBA-e, europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(13) i Europske središnje banke, središnje druge ugovorne strane, zbog njihova drugačijeg poslovnog modela, trebalo bi izuzeti od zahtjeva za omjer financijske poluge s obzirom na to da su one obvezne ishoditi bankovnu licenciju već kako bi im se odobrio pristup prekonoćnim instrumentima središnje banke i kako bi ispunile svoju ulogu kao ključno sredstvo za postizanje važnih političkih i regulatornih ciljeva u financijskom sektoru.

(63)   Nadalje, izloženosti središnjih depozitorija vrijednosnih papira koji imaju odobrenje za rad kao kreditne institucije i izloženosti kreditnih institucija imenovanih u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(14), kao što su gotovinska salda koja proizlaze iz omogućavanja gotovinskih računa sudionicima u sustavima za namiru vrijednosnih papira i nositeljima računa vrijednosnih papira te prihvaćanja njihovih depozita, trebalo bi isključiti iz mjere ukupne izloženosti s obzirom na to da se njima ne stvara rizik prekomjerne financijske poluge jer se ta gotovinska salda upotrebljavaju isključivo u svrhu namire transakcije u sustavima za namiru vrijednosnih papira.

(64)   Budući da je smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz Direktive 2013/36/EU ciljani kapital u kojem se odražavaju očekivanja u pogledu nadzora, ona ne bi trebala podlijegati obvezama objave niti zabrani objave na zahtjev nadležnih tijela u okviru Uredbe (EU) br. 575/2013 ili te direktive.

(65)  Kako bi se osigurala odgovarajuća definicija pojedinih posebnih tehničkih odredaba iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i kako bi se uzele u obzir moguće promjene standarda na međunarodnoj razini, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji: s obzirom na izmjene popis proizvoda ili usluga čija se imovina i obveze mogu smatrati međuovisnima; s obzirom na izmjene popisa multilateralnih razvojnih banaka; s obzirom na izmjene zahtjevâ za izvješćivanje u vezi s tržišnim rizikom; te s obzirom na specificiranje dodatnih likvidnosnih zahtjeva. Posebno je važno da prije donošenja tih akata Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.(15) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(66)  Tehničkim standardima trebalo bi osigurati dosljedno usklađivanje zahtjevâ utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013. EBA-u bi, kao tijelo s visokospecijaliziranim stručnim znanjem, trebalo zadužiti za izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju donošenje političkih odluka, koji bi se dostavili Komisiji. Regulatorne tehničke standarde trebalo bi razviti u područjima bonitetne konsolidacije, regulatornog kapitala, TLAC-a, tretmana izloženosti osiguranih hipotekama na nekretninama, vlasničkih ulaganja u fondove, izračuna gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s pristupom zasnovanim na internim rejting-sustavima za kreditni rizik, tržišni rizik, velike izloženosti i likvidnost. Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje tih regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te standarde i zahtjeve mogu primijeniti sve odgovarajuće institucije na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti tih institucija i poslova koje obavljaju.

(67)  Kako bi se olakšala usporedivost objavljivanja, EBA bi trebala biti zadužena za izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda kojima bi se utvrdili standardizirani predlošci za objavu koji bi obuhvaćali sve značajne zahtjeve za objavu navedene u Uredbi (EU) br. 575/2013. Pri izradi tih standarda EBA bi trebala uzeti u obzir veličinu i složenost institucija, kao i prirodu i razinu rizika njihovih poslova. EBA bi trebala izvijestiti o načinima poboljšanja proporcionalnosti paketa Unije o nadzornom izvješćivanju u smislu područja primjene, detaljnosti ili učestalosti i barem dati konkretne preporuke o tome kako bi se prosječni troškovi usklađivanja malih institucija mogli smanjiti za, u idealnom slučaju, 20 %, a najmanje 10 % odgovarajućim pojednostavnjenjem zahtjeva. EBA bi trebala biti zadužena za izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda koji će biti priloženi tom izvješću. Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje tih provedbenih tehničkih standarda putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(68)  Kako bi se institucijama olakšalo usklađivanje s pravilima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU kao i s regulatornim tehničkim standardima, provedbenim tehničkim standardima, smjernicama i predlošcima donesenim radi provedbe tih pravila, EBA bi trebala razviti informatički alat u cilju pružanja smjernica institucijama za odgovarajuće odredbe, standarde, smjernice i predloške, s obzirom na njihovu veličinu i poslovni model.

(69)   Uz izvješće o mogućem smanjenju troškova i do ... [dvanaest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni], EBA bi u suradnji sa svim relevantnim nadležnim tijelima, tj. onim tijelima koja su nadležna za bonitetni nadzor, sanaciju i sustave osiguranja depozita, posebno Europskim sustavom središnjih banaka (ESSB), trebala pripremiti izvješće o izvedivosti u odnosu na izradu usklađenog i integriranog sustava za prikupljanje statističkih podataka, sanacijskih podataka i bonitetnih podataka. Uzimajući u obzir prethodni rad ESSB-a na integriranom prikupljanju podataka, tim izvješćem trebala bi se omogućiti analiza troškova i koristi u odnosu na izradu središnje točke za prikupljanje podataka za integrirani sustav izvješćivanja u odnosu na statističke i regulatorne podatke za sve institucije koje se nalaze u Uniji. Takav bi sustav, među ostalim, trebao upotrebljavati usklađene definicije i standarde za podatke koji se prikupljaju te jamčiti pouzdanu i trajnu razmjenu informacija među nadležnim tijelima time osiguravajući strogu povjerljivost prikupljenih podataka, pouzdanu autentifikaciju i upravljanje pravima pristupa sustavu, kao i kibersigurnost. Takvom centralizacijom i usklađivanjem europskih mehanizama izvješćivanja cilj je spriječiti da različita tijela višestruko zahtijevaju slične ili iste podatke i tako znatno smanjiti administrativno i financijsko opterećenje nadležnih tijela i institucija. Prema potrebi i uzimajući u obzir izvješće EBA-e o izvedivosti, Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti zakonodavni prijedlog.

(70)   Relevantna nadležna ili imenovana tijela trebala bi težiti izbjegavanju svih oblika podvostručene ili neusklađene upotrebe makrobonitetnih ovlasti iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU. Relevantna nadležna ili imenovana tijela osobito bi trebala primjereno razmotriti jesu li mjere koje se poduzimaju u skladu s člancima 124., 164. i 458. Uredbe (EU) br. 575/2013 podvostručene ili neusklađene u pogledu drugih postojećih ili budućih mjera u skladu s člankom 133. Direktive 2013/36/EU.

(71)  S obzirom na izmjene tretmana izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama, posebno tretmana uplata institucija u jamstvene fondove kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana, navedene u ovoj Uredbi, trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti i relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 648/2012(16) koje su u nju uvedene na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i u kojima se navodi izračun hipotetskog kapitala središnjih drugih ugovornih strana koji institucije potom upotrebljavaju za izračun svojih kapitalnih zahtjeva.

(72)  S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno jačanje i preciziranje postojećih pravnih akata Unije kojima se osiguravaju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na institucije u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(73)  Kako bi se omogućila uredna prodaja osigurateljnih holdinga koji nisu podložni dodatnom nadzoru, trebalo bi primijeniti izmijenjenu inačicu prijelaznih odredbi u odnosu na odbitak ulaganja u kapital društava za osiguranje s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2019.

(74)  Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

1.  članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„Članak 1.

Područje primjene

Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena pravila o općim bonitetnim zahtjevima koje institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2013/36/EU ispunjavaju u odnosu na sljedeće stavke:

   (a) kapitalni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente kreditnog rizika, tržišnog rizika, operativnog rizika ▌, rizika namire i financijske poluge;
   (b) zahtjevi za ograničavanje velikih izloženosti;
   (c) likvidnosni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;
   (d) zahtjevi za izvješćivanje u vezi s točkama (a), (b) i (c);
   (e) zahtjevi za javnu objavu.

Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena pravila o zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje ispunjavaju sanacijski subjekti koji su globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) ili su dio GSV institucija i značajno društvo kći GSV institucija izvan EU-a.

Ovom Uredbom ne uređuju se zahtjevi za objavu za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora institucija utvrđeni u Direktivi 2013/36/EU.

Članak 2.

Ovlasti nadzora

   1. Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom nadležna tijela imaju ovlasti i provode postupke utvrđene u Direktivi 2013/36/EU i ovoj Uredbi.
   2. Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom sanacijska tijela imaju ovlasti i provode postupke utvrđene u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća* i ovoj Uredbi.
   3. Nadležna tijela i sanacijska tijela surađuju radi osiguranja usklađenosti sa zahtjevima u vezi s regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama.
   4. Radi osiguranja usklađenosti s njihovim nadležnostima, Jedinstveni sanacijski odbor osnovan člankom 42. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća** i Europska središnja banka u odnosu na pitanja koja su povezana sa zadaćama koje su joj dodijeljene Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013***jamče redovnu i pouzdanu razmjenu relevantnih informacija.

__________________

* Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

** Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

*** Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).”;

"

2.  članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  točka 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„(7) „subjekt za zajedničko ulaganje” ili „CIU” znači UCITS definiran člankom 1. stavkom 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća* ili alternativni investicijski fond (AIF) definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća**;

__________________

* Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

** Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).”;

"

ii.  točka 20. zamjenjuje se sljedećim:"

„(20) „financijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom institucije ili financijske institucije i koja nije mješoviti financijski holding; društva kćeri financijske institucije uglavnom su institucije ili financijske institucije ako je barem jedno od njih institucija i ako je više od 50 % vlasničkog kapitala financijske institucije, konsolidirane imovine, prihoda, osoblja ili drugog pokazatelja koje nadležno tijelo smatra relevantnim ▌ povezano s društvima kćerima koja su institucije ili financijske institucije;”;

"

iii.  točka 26. zamjenjuje se sljedećim:"

„(26) „financijska institucija” znači društvo koje nije institucija i nije samo industrijski holding, a čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući financijski holding, mješoviti financijski holding, instituciju za platni promet kako je definirana u članku 4. točki 4. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća* i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge definirane člankom 212. stavkom 1. točkama (f) i (g) Direktive 2009/138/EZ;

__________________

* Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).”;

"

iv.   točka 28. zamjenjuje se sljedećim:"

„(28) „matična institucija u državi članici” znači institucija u državi članici koja ima instituciju, financijsku instituciju ili društvo za pomoćne usluge kao društvo kćer ili koja ima sudjelujući udio u instituciji, financijskoj instituciji ili društvu za pomoćne usluge te koja sama nije društvo kći neke druge institucije koja je dobila odobrenje za rad u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u istoj državi članici”;

"

v.   umeću se sljedeće točke:"

„(29a) „matično investicijsko društvo u državi članici” znači matična institucija u državi članici koja je investicijsko društvo;

   (29b) „matično investicijsko društvo unutar EU-a” znači matična institucija iz EU-a koja je investicijsko društvo;
   (29c) „matična kreditna institucija u državi članici” znači matična institucija u državi članici koja je kreditna institucija;
   (29d) „matična kreditna institucija unutar EU-a” znači matična institucija iz EU-a koja je kreditna institucija;”;

"

vi.  u točki 39. dodaje se sljedeći stavak:"

„Dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje zbog svoje izravne izloženosti istoj središnjoj drugoj ugovornoj strani za potrebe poravnanja ispunjavaju uvjete iz točke (a) ili točke (b) ne smatraju se grupom povezanih osoba.”;

"

vii.  točka 41. zamjenjuje se sljedećim:"

„(41) „konsolidirajuće nadzorno tijelo” znači nadležno tijelo odgovorno za vršenje nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU;”;

"

viii.  u točki 71. uvodni dio u podtočki (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) za potrebe članka 97. to znači zbroj sljedećih elemenata:”;

"

ix.  u točki 72. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) uređeno je tržište ili tržište treće zemlje koje se smatra istovjetnim uređenom tržištu u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 4. točke (a) Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća*;

__________________

* Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).”;

"

x.  točka 86. zamjenjuje se sljedećim:"

„(86) „knjiga trgovanja” znači sve pozicije u financijskim instrumentima i robi koje institucija drži s namjerom trgovanja ili da bi zaštitila pozicije koje drži s namjerom trgovanja ▌ u skladu s člankom 104. ▌;”;

"

xi.  točka 91. zamjenjuje se sljedećim:"

„(91) „izloženost iz trgovanja” znači sadašnja izloženost, uključujući varijacijski iznos nadoknade koja pripada klirinškom članu i koji on tek treba primiti, i svaka potencijalna buduća izloženost klirinškog člana ili klijenta prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz ugovora i transakcija navedenih u članku 301. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) te inicijalni iznos nadoknade;”;

"

xii.  točka 96. zamjenjuje se sljedećim:"

„(96) „interna zaštita” znači pozicija koja značajno poništava elemente rizika između pozicije iz knjige trgovanja i jedne ili više pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili između dvaju organizacijskih jedinica za trgovanje;”;

"

xiii.   u točki 127. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) institucije su obuhvaćene istim institucionalnim sustavom zaštite kako se navodi u članku 113. stavku 7. ili su trajno mrežom povezane sa središnjim tijelom;”;

"

xiv.   točka 128. zamjenjuje se sljedećim:"

„(128) „stavke raspoložive za raspodjelu” znači iznos dobiti na kraju posljednje financijske godine uvećan za bilo koju prenesenu dobit i rezerve raspoložive u tu svrhu prije raspodjele imateljima instrumenata regulatornog kapitala i umanjen za sve prenesene gubitke, bilo kakvu dobit koja nije raspoloživa za raspodjelu u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom ili internim aktima institucije i bilo kakve iznose koji su raspoređeni u rezerve koje nisu raspoložive za raspodjelu u skladu s nacionalnim pravom ili statutom institucije, u svakom od slučajeva s obzirom na posebne kategorije instrumenata regulatornog kapitala na koje se pravo Unije ili nacionalno pravo ili interni akti institucije odnose; takva dobit, gubici i rezerve utvrđuju se na temelju pojedinačnih financijskih izvještaja institucije, a ne na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja;”;

"

xv.  dodaju se sljedeće točke:"

„(130) „sanacijsko tijelo” znači sanacijsko tijelo definirano člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Direktive 2014/59/EU;

   (131) „sanacijski subjekt” znači sanacijski subjekt definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 83.a Direktive 2014/59/EU;
   (132) „sanacijska grupa” znači sanacijska grupa definirana člankom 2. stavkom 1. točkom 83.b Direktive 2014/59/EU;
   (133) „globalna sistemski važna institucija” ili „GSV institucija” znači GSV institucija utvrđena u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 2. Direktive 2013/36/EU;
   (134) „globalna sistemski važna institucija izvan EU-a” ili „GSV institucija izvan EU-a” znači globalna sistemski važna bankarska grupacija ili banka (GSV banka) koja nije GSV institucija i na popisu je GSV banaka koji objavljuje Odbor za financijsku stabilnost i koji se redovito ažurira;
   (135) „značajno društvo kći” znači društvo kći koje na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
   (a) društvo kći drži više od 5 % konsolidirane rizikom ponderirane imovine svojeg izvornog matičnog društva;
   (b) društvo kći ostvaruje više od 5 % ukupnih prihoda iz poslovanja svojeg izvornog matičnog društva;
   (c) mjera ukupne izloženosti, iz članka 429. stavka 4. ove Uredbe, društva kćeri iznosi više od 5 % konsolidirane mjere ukupne izloženosti njegova izvornog matičnog društva.

Za potrebe određivanja značajnog društva kćeri, ako se primjenjuje članak 21.b stavak 2. Direktive 2013/36/EU, dva posrednička matična društva u EU-u računaju se kao jedno društvo kći na temelju njihova konsolidiranog položaja;

   (136) „GSV subjekt” znači subjekt koji ima pravnu osobnost i koji je GSV institucija ili je dio GSV institucije ili GSV institucije izvan EU-a;
   (137) bail-in instrument” znači bail-in instrument definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 57. Direktive 2014/59/EU;
   (138) „grupa” znači grupa društava od kojih je najmanje jedno institucija i koja se sastoji od matičnog društva i njegovih društava kćeri ili društava koja su međusobno povezana kako je utvrđeno u članku 22. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća*;
   (139) „transakcija financiranja vrijednosnih papira” znači repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržni kredit;

   (140) „inicijalni iznos nadoknade” ili „IM” znači bilo koji kolateral, osim varijacijskog iznosa nadoknade, primljen od subjekta ili dan subjektu radi pokrića postojeće ili potencijalne buduće izloženosti transakcije ili portfelja transakcija u razdoblju potrebnom za unovčenje tih transakcija, ili radi ponovne uspostave zaštite njihovih tržišnih rizika, nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u transakciji ili portfelju transakcija;
   (141) „tržišni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tržišnih cijena, uključujući promjene tečajeva stranih valuta ili promjene cijene robe;
   (142) „valutni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tečajeva stranih valuta;
   (143) „robni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijena robe;
   (144) „organizacijska jedinica za trgovanje” znači jasno određena skupina trgovaca koju je institucija osnovala radi zajedničkog upravljanja portfeljem pozicija u knjizi trgovanja u skladu s jasno određenom i dosljednom poslovnom strategijom i koja posluje u okviru iste strukture za upravljanje rizicima;”;
   (145) „mala i jednostavna institucija” znači institucija koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
   (a) nije velika institucija;
   (b) ukupna vrijednost njezine imovine na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, u prosjeku je jednaka pragu od 5 milijardi EUR ili manja u razdoblju od četiri godine koje neposredno prethodi tekućem godišnjem izvještajnom razdoblju; države članice mogu smanjiti taj prag;
   (c) ne podliježe nikakvim obvezama ili podliježe pojednostavnjenim obvezama u pogledu planiranja oporavka i sanacije u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU;
   (d) njezini poslovi iz knjige trgovanja klasificiraju se kao mali u skladu s člankom 94. stavkom 1.;
   (e) ukupna vrijednost njezinih pozicija u izvedenicama koje drži s namjerom trgovanja ne premašuje 2 % njezine ukupne bilančne i izvanbilančne imovine, ukupna vrijednost njezinih ukupnih pozicija u izvedenicama ne premašuje 5 %, kako je u oba slučaja izračunano u skladu s člankom 273.a stavkom 3.;
   (f) više od 75 % konsolidirane ukupne imovine institucije i konsolidiranih ukupnih obveza institucije, osim izloženosti unutar grupe u oba slučaja, odnosi se na poslove s drugim ugovornim stranama smještenima u Europskom gospodarskom prostoru;
   (g) institucija ne primjenjuje interne modele kako bi ispunila bonitetne zahtjeve u skladu s ovom Uredbom, osim za društva kćeri koja primjenjuju interne modele izrađene na razini grupe, pod uvjetom da grupa podliježe zahtjevima za objavljivanje utvrđenima u članku 433.a ili članku 433.c na konsolidiranoj osnovi;
   (h) institucija se nije usprotivila tomu da je nadležno tijelo klasificira kao malu i jednostavnu instituciju;
   (i) nadležno tijelo nije odlučilo da se institucija na temelju analize veličine, povezanosti, složenosti i profila rizičnosti ne može smatrati malom i jednostavnom institucijom;
   (146) „velika institucija” znači institucija koja ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
   (a) ona je GSV institucija;
   (b) smatra se ostalom sistemski važnom institucijom (OSV institucija) u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 3. Direktive 2013/36/EU;
   (c) prema ukupnoj vrijednosti imovine, jedna je od triju najvećih institucija u državi članici u kojoj ima poslovni nastan;
   (d) ukupna vrijednost njezine imovine na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na temelju konsolidiranog položaja u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU iznosi 30 milijardi EUR ili više;
   (147) „veliko društvo kći” znači društvo kći koje se smatra velikom institucijom;
   (148) „institucija koja nije uvrštena na burzi” znači institucija koja ne izdaje vrijednosne papire koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu bilo koje države članice, kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 21. Direktive 2014/65/EU;
   (149) „financijski izvještaj”, za potrebe dijela osmog, znači financijski izvještaj u smislu članaka 4. i 5. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća**.

__________________

* Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

** Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 390, 31.12.2004., str. 38.).”;

"

(b)  dodaje se sljedeći stavak:"

„4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojim se utvrđuju okolnosti u kojima su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke ▌ 39.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do … [jedna godina nakon dana stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

"

3.  članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Institucije ispunjavaju obveze iz dijela drugog, trećeg, četvrtog, sedmog, sedmog A i osmog ove Uredbe i poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402 na pojedinačnoj osnovi, uz iznimku točke (d) članka 430. stavka 1. ove Uredbe”;

"

(b)  umeće se sljedeći stavak:"

„1.a Odstupajući od stavka 1. ovog članka, samo institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima te koje su i GSV institucije ili dio GSV institucije i nemaju društva kćeri moraju ispunjavati zahtjev iz članka 92.a na pojedinačnoj osnovi.

Značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a ▌ moraju ispunjavati uvjete iz članka 92.b na pojedinačnoj osnovi ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

   (a) nisu sanacijski subjekti;
   (b) nemaju društva kćeri;
   (c) nisu društva kćeri matične institucije iz EU-a.”;

"

(c)   stavci 3., 4 i 5. zamjenjuju se sljedećim:"

„3. Institucija koja je ili matično društvo ili društvo kći te svaka institucija koja je uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 18. nije dužna ispunjavati obveze utvrđene u dijelu osmom na pojedinačnoj osnovi.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, institucije iz stavka 1.a ovog članka moraju ispunjavati uvjete iz članka 437.a i članka 447. točke (h) na pojedinačnoj osnovi.

   4. Kreditne institucije i investicijska društva koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU moraju ispunjavati obveze utvrđene u dijelu šestom i članku 430. stavku 1. točki (d) ove Uredbe na pojedinačnoj osnovi.

Sljedeće institucije nisu dužne ispunjavati uvjete iz članka 413. stavka 1. ni zahtjeve o povezanom likvidnosnom izvješćivanju iz dijela sedmog A ove Uredbe:

   (a) institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012;
   (b) institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 16. i člankom 54. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 909/2014*, pod uvjetom da ne vrše nikakve znatne promjene dospijeća; i
   (c) institucije koje su imenovane u skladu s člankom 54. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 909/2014, pod uvjetom da:
   i) su njihove djelatnosti ograničene na pružanje bankarskih usluga, koje su navedene u točkama od (a) do (e) odjeljka C Priloga toj uredbi, središnjim depozitorijima vrijednosnih papira kojima je izdano odobrenje u skladu s člankom 16. te uredbe; i
   ii) ne vrše nikakve znatne promjene dospijeća.

Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 3., nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od ispunjavanja obveza utvrđenih u dijelu šestom i članku 430. stavku 1. točki (d), vodeći računa o vrsti, opsegu i složenosti njihovih poslova.

   5. Investicijska društva iz članka 95. stavka 1. i članka 96. stavka 1. ove Uredbe, institucije za koje su nadležna tijela primijenila odstupanje iz članka 7. stavaka 1. ili 3. ove Uredbe i institucije kojima je izdano odobrenje i u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 nisu dužne na pojedinačnoj osnovi ispunjavati obveze utvrđene u dijelu sedmom i povezane zahtjeve u vezi s izvješćivanjem o omjeru financijske poluge utvrđene u dijelu sedmom A ove Uredbe.

________________

* Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).”;

"

4.   članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)   u stavku 1., točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi prati i u svakom trenutku ima pregled nad likvidnosnim pozicijama svih institucija unutar grupe ili podgrupe koje podliježu izuzeću, u svakom trenutku prati i ima pregled nad pozicijama izvora financiranja svih institucija unutar grupe ili podgrupe u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za omjer neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) iz dijela šestog glave IV. ▌ i osigurava zadovoljavajuću razinu likvidnosti i stabilnog financiranja u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za NSFR iz dijela šestog glave IV., za sve te institucije;;

"

(b)   u stavku 3. točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:"

„(b) raspodjele iznosâ, lokacije i vlasništva nad zahtijevanom likvidnom imovinom koju mora imati jedinstvena likvidnosna podgrupa, u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za koeficijent likvidnosne pokrivenosti (LCR) kako je naveden u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., i raspodjele iznosâ i lokacije dostupnih stabilnih izvora financiranja u okviru jedinstvene likvidnosne podgrupe, u slučaju izuzimanja od primjene zahtjeva za NSFR-a iz dijela šestog glave IV.;

   (c) određivanja minimalnih iznosa likvidne imovine koju institucije koje su izuzete od primjene zahtjeva za LCR, kako je navedeno u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., trebaju imati i određivanje minimalnih iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja koji institucije koje su izuzete od primjene zahtjeva za NSFR-a iz dijela šestog glave IV. trebaju imati;”

"

(c)  dodaje se sljedeći stavak:"

▌„6. Ako u skladu s ovim člankom nadležno tijelo u cijelosti ili djelomično izuzme od primjene dio šesti za pojedinu instituciju, ono tu instituciju može izuzeti i od primjene zahtjeva o povezanom likvidnosnom izvješćivanju iz članka 430. stavka 1. točke (d).”;

"

5.  u članku 10. stavku 1., uvodni dio prvog podstavka zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Nadležna tijela mogu, u skladu s nacionalnim pravom, izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene zahtjeva utvrđenih u dijelovima od drugog do osmog ove Uredbe i poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 jednu ili više kreditnih institucija koje se nalaze u istoj državi članici te koje su stalno povezane sa središnjim tijelom koje ih nadzire, a koje ima sjedište u istoj državi članici, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:”;

"

6.  članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Matične institucije u državi članici moraju ispunjavati, u opsegu i na način utvrđen u članku 18., obveze utvrđene u drugom, trećem, četvrtom, sedmom dijelu te dijelu sedmom A na osnovi svojeg konsolidiranog položaja, uz iznimku članka 430. stavka 1. točke (d). Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba uspostavljaju odgovarajuću organizacijsku strukturu i odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola kako bi osigurali da su podaci potrebni za konsolidaciju obrađeni na odgovarajući način i proslijeđeni. Oni posebno osiguravaju da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba primjenjuju sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju odgovarajuću konsolidaciju.

   2. Za potrebe osiguravanja da se zahtjevi iz ove Uredbe primjenjuju na konsolidiranoj osnovi, pojmovi „institucija”, „matična institucija u državi članici”, „matična institucija iz EU-a” i „matično društvo”, ovisno o slučaju, odnose se i na:
   (a) financijske holdinge ili mješovite financijske holdinge kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a Direktive 2013/36/EU;
   (b) imenovanu instituciju koja je pod kontrolom matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga ako takvo matično društvo ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 21.a stavkom 4. Direktive 2013/36/EU;
   (c) financijski holding, mješoviti financijski holding ili instituciju imenovanu u skladu s člankom 21.a stavkom 6. točkom (d) Direktive 2013/36/EU.

Konsolidirani položaj društva iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka jest konsolidirani položaj matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga koji ne podliježe odobrenju u skladu s člankom 21.a stavkom 4. Direktive 2013/36/EU. Konsolidirani položaj društva iz prvog podstavka točke (c) ovog stavka jest konsolidirani položaj njegovog matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga.”;

"

(b)  stavak 3. briše se;

(c)  umeće se sljedeći stavak:"

„3.a Odstupajući od stavka 1. ovog članka, samo matične institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima te koje su GSV institucije, dio GSV institucije ili dio GSV institucije izvan EU-a moraju ispunjavati uvjete iz članka 92.a ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način utvrđen u članku 18. ove Uredbe.

Samo matična društva iz EU-a koja su značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a i koja nisu sanacijski subjekti moraju ispunjavati uvjete iz članka 92.b ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način utvrđen u članku 18. ove Uredbe. Ako se primjenjuje članak 21.b stavak 2. Direktive 2013/36/EU, svaki od dva posrednička matična društva u EU-u koja su zajednički utvrđena kao značajno društvo kći mora ispunjavati uvjete iz članka 92.b ove Uredbe na temelju njihova konsolidiranog položaja.”;

"

(d)  stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:"

„4. Matične institucije iz EU-a ispunjavaju uvjete iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe na osnovi svojeg konsolidiranog položaja ▌ ako grupu čini jedna ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU. Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 2. ove Uredbe, i ako grupu čine samo investicijska društva, nadležna tijela mogu matične institucije iz EU-a izuzeti od ispunjavanja uvjeta iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslova investicijskog društva.

Ako je izuzeće odobreno u skladu s člankom 8. stavcima od 1. do 5., institucije i, ako je primjenjivo, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su dio likvidnosne podgrupe ispunjavaju uvjete iz dijela šestog i članka 430. stavka 1. točke (d) na konsolidiranoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe.

   5. Ako se primjenjuje članak 10., središnje tijelo koje se u tom članku navodi mora ispunjavati zahtjeve od dijela drugog do dijela osmog ove Uredbe i poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402 na osnovi konsolidiranog položaja cjeline koju čini središnje tijelo zajedno s njegovim povezanim institucijama.
   6. Osim zahtjeva iz stavaka od 1. do 5. i ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU, te ako je to opravdano potrebama nadzora zbog specifičnosti rizika ili strukture kapitala institucije ili ako države članice donesu nacionalne propise kojima se zahtijeva strukturno razdvajanje djelatnosti unutar bankarske grupacije, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija na potkonsolidiranoj osnovi ispunjava obveze utvrđene u dijelovima od drugog do osmog ove Uredbe te u glavi VII. Direktive 2013/36/EU.

Primjenom pristupa iz prvog podstavka ne smije se dovesti u pitanje djelotvorni nadzor na konsolidiranoj osnovi i ne smije se dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav ili na njegove dijelove u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ni biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.”;

"

7.  članak 12. briše se;

8.  umeće se sljedeći članak:"

„Članak 12.a

Izračun na konsolidiranoj osnovi za GSV institucije s nekoliko sanacijskih subjekata

Ako se najmanje dva GSV subjekata koji pripadaju istoj GSV instituciji smatraju sanacijskim subjektima, matična institucija iz EU-a te GSV institucije izračunava iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe. Izračun se temelji na konsolidiranom položaju matične institucije iz EU-a kao da je ona jedini sanacijski subjekt u okviru GSV institucije.

Ako je iznos izračunan u skladu s prvim stavkom ovog članka manji od zbroja iznosâ regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe svih sanacijskih subjekata koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela postupaju u skladu s člankom 45.d stavkom 3. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

Ako je iznos izračunan u skladu s prvim stavkom ovog članka veći od zbroja iznosâ regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe svih sanacijskih subjekata koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela mogu postupati u skladu s člankom 45.d stavkom 3. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.”;

"

9.  članci 13. i 14. zamjenjuju se sljedećim:"

„Članak 13.

Primjena zahtjeva za objavu na konsolidiranoj osnovi

   1. Matične institucije iz EU-a dužne su ispunjavati uvjete iz dijela osmog na osnovi svojeg konsolidiranog položaja.

Velika društva kćeri matičnih institucija iz EU-a dužna su objavljivati informacije utvrđene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451., 451.a ▌ i 453. na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na potkonsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU.

   2. Institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV institucije ili koje su dio GSV institucije moraju ispunjavati uvjete iz članka 437.a i članka 447. točke (h) na osnovi konsolidiranog ▌ položaja njihove sanacijske grupe.
   3. Odredbe iz stavka 1. prvog podstavka ne primjenjuju se na matične institucije iz EU-a, matične financijske holdinge iz EU-a, matične mješovite financijske holdinge iz EU-a i sanacijske subjekte ako su oni uključeni u istovjetne objave koje na konsolidiranoj osnovi objavljuje matično društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

Odredbe iz stavka 1. drugog podstavka primjenjuju se na društva kćeri matičnih društava s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako se smatra da su ta društva kćeri velika društva kćeri.

   4. Ako se primjenjuje članak 10., središnje tijelo iz tog članka ispunjava zahtjeve iz dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja središnjeg tijela. Članak 18. stavak 1. primjenjuje se na središnje tijelo, a povezane institucije tretiraju se kao društva kćeri središnjeg tijela.

Članak 14.

Primjena zahtjeva iz članka 5. Uredbe (EU) 2017/2402 na konsolidiranoj osnovi

   1. Od matičnih društava i njihovih društava kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba zahtijeva se da ispunjavaju obveze utvrđene u članku 5. Uredbe (EU) 2017/2402 na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi kako bi se osiguralo da su njihovi sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju tim odredbama usklađeni i dobro integrirani i da je moguće pružiti sve podatke i informacije koji su potrebni za nadzor. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba provode sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju usklađenost s ovim odredbama.
   2. Institucije primjenjuju dodatni ponder rizika u skladu s člankom 270.a ove Uredbe pri provedbi članka 92. ove Uredbe na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi ako su zahtjevi utvrđeni u članku 5. Uredbe (EU) 2017/2402 prekršeni na razini subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji uključenog u konsolidaciju u skladu s člankom 18. ove Uredbe te ako je kršenje značajno u odnosu na ukupni profil rizičnosti grupe.”;

"

10.  u članku 15. stavku 1., uvodni dio prvog podstavka zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može na pojedinačnoj osnovi izuzeti od primjene dio treći, povezane zahtjeve za izvješćivanje iz dijela sedmog A ove Uredbe i poglavlje 4. glave VII. Direktive 2013/36/EU, uz iznimku članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe, na konsolidiranoj osnovi pod uvjetom da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:”;

"

11.  članak 16. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 16.

Odstupanje od primjene zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge na konsolidiranoj osnovi za grupe investicijskih društava

Kada su svi subjekti u grupi investicijskih društava, uključujući matični subjekt, investicijska društva koja su izuzeta od primjene zahtjeva utvrđenih u dijelu sedmom na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 6. stavkom 5., matično investicijsko društvo može odlučiti da neće primjenjivati zahtjeve utvrđene u dijelu sedmom i povezane zahtjeve u vezi s izvješćivanjem o financijskoj poluzi iz dijela sedmog A na konsolidiranoj osnovi.”;

"

12.  članak 18. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 18.

Metode bonitetne konsolidacije

   1. Institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su obvezni ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 1. ovog poglavlja na osnovi svojeg konsolidiranog položaja provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri. Odredbe stavaka od 3. do 6. i stavka 9. ovog članka ne primjenjuju se ako se dio šesti i članak 430. stavak 1. točka (d) primjenjuju na osnovi konsolidiranog položaja institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe kako je utvrđeno u člancima 8. i 10.

Za potrebe članka 11. stavka 3.a institucije koje su obvezne ispunjavati zahtjeve iz članka 92.a i 92.b na konsolidiranoj osnovi provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri u odgovarajućim sanacijskim grupama.

   2. Društva za pomoćne usluge uključuju se u konsolidaciju u slučajevima i u skladu s metodama utvrđenima u ovom članku.
   3. Ako su društva povezana u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU, nadležna tijela određuju način provedbe konsolidacije.
   4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo zahtijeva proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu sudjelujućih udjela u institucijama i financijskim institucijama kojima upravlja društvo uključeno u konsolidaciju zajedno s jednim ili više društava koja nisu uključena u konsolidaciju, ako je odgovornost tih društava ograničena visinom njihova udjela u kapitalu.
   5. U slučaju sudjelujućih udjela ili kapitalnih veza koji nisu navedeni u stavcima 1. i 4., nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena. Ona posebno mogu dopustiti ili zahtijevati primjenu metode udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.
   6. Nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena u sljedećim slučajevima:
   (a) ako prema mišljenju nadležnih tijela institucija ostvaruje značajan utjecaj na jednu ili više institucija ili financijskih institucija, no nema sudjelujući udio ili druge kapitalne veze u tim institucijama; i
   (b) ako su dvije ili više institucija ili financijskih institucija pod jedinstvenom upravom, koja nije uprava određena ugovorom, odredbama društvenog ugovora ili statuta.

Nadležna tijela posebno mogu dopustiti ▌ ili zahtijevati primjenu ▌ metode navedene u članku 22. stavcima 7., 8. i 9. Direktive 2013/34/EU. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

   7. Ako institucija ima društvo kći koje nije institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge ili ima sudjelujući udio u takvom društvu, na to društvo kćer ili sudjelujući udio primjenjuje metodu udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela mogu dopustiti instituciji ili od nje zahtijevati primjenu različite metode na takva društva kćeri ili sudjelujuće udjele, uključujući metodu koja se zahtijeva primjenjivim računovodstvenim okvirom, pod sljedećim uvjetima:

   (a) institucija još ne primjenjuje metodu udjela na … [18 mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni];
   (b) primjena metode udjela bila bi nepotrebno opterećenje ili metoda udjela ne odražava na odgovarajući način rizike koje društvo iz prvog podstavka predstavlja za instituciju i
   (c) primijenjena metoda ne dovodi do pune ili proporcionalne konsolidacije tog društva.
   8. Nadležna tijela mogu zahtijevati punu ili proporcionalnu konsolidaciju društva kćeri ili društva u kojem institucija ima sudjelujući udio ako to društvo kći ili društvo nije institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) društvo nije društvo za osiguranje, društvo za osiguranje iz treće zemlje, društvo za reosiguranje, društvo za reosiguranje iz treće zemlje, osigurateljni holding ili društvo isključeno iz područje primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive;
   (b) postoji znatan rizik da će institucija odlučiti pružiti financijsku potporu tom društvu u stresnim uvjetima, u slučaju nepostojanja ugovorne obveze o pružanju takve pomoći ili prekoračenja eventualnih ugovornih obveza o pružanju takve pomoći.
   9. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se provodi konsolidacija u slučajevima iz stavaka od 3. do 6. i stavka 8.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2020.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.;

"

13.  članak 22. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 22.

Potkonsolidacija subjekata u trećim zemljama

   1. Institucije kćeri primjenjuju zahtjeve iz članaka 89., 90. i 91. i dijela trećeg, četvrtog i sedmog te povezane zahtjeve za izvješćivanje iz dijela sedmog A na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako te institucije imaju instituciju ili financijsku instituciju kao društvo kćer u trećoj zemlji ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu.
   2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije kćeri mogu ne primjenjivati zahtjeve iz članaka 89., 90 i 91. i dijela trećeg, četvrtog i sedmog te povezane zahtjeve za izvješćivanje iz dijela sedmog A na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako je vrijednost ukupne imovine i izvanbilančnih stavki njihovih društava kćeri i sudjelujućih udjela u trećim zemljama manja od 10 % ukupne vrijednosti imovine i izvanbilančnih stavki institucije kćeri.”;

"

14.  naslov dijela drugog zamjenjuje se sljedećim:"

„REGULATORNI KAPITAL I PRIHVATLJIVE OBVEZE”;

"

15.   u članku 26. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

„3. Nadležna tijela procjenjuju ispunjavaju li izdanja instrumenata kapitala kriterije navedene u članku 28. ili, ako je to primjenjivo, u članku 29. Institucije raspoređuju izdanja instrumenata kapitala kao instrumente redovnog osnovnog kapitala tek nakon što dobiju odobrenje nadležnih tijela.

Odstupajući od prvog podstavka, institucije mogu kao instrumente redovnog osnovnog kapitala rasporediti naknadna izdanja oblika instrumenata redovnog osnovnog kapitala za koje su one već dobile odobrenje, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

   (a) odredbe kojima se uređuju ta naknadna izdanja uglavnom su jednaka onim odredbama kojima se uređuju ona izdanja za koja su institucije već dobile odobrenje;
   (b) institucije su obavijestile nadležna tijela o tim naknadnim izdanjima dovoljno prije nego što su ti instrumenti raspoređeni kao instrumenti redovnog osnovnog kapitala.

Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om prije odobrenja novih oblika instrumenata kapitala koje se raspoređuje kao instrumente redovnog osnovnog kapitala. Nadležna tijela uzimaju u obzir mišljenje EBA-e, a u slučaju da od njega odluče odstupiti, u roku od tri mjeseca od datuma primitka mišljenja EBA-e šalju dopis EBA-i u kojem navode razloge za odstupanje od relevantnog mišljenja. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na instrumente kapitala iz članka 31.

Na osnovi informacija od nadležnih tijela, EBA sastavlja, održava i objavljuje popis svih oblika instrumenata kapitala u svakoj državi članici koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala. U skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010 EBA može prikupljati sve informacije u vezi s instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje smatra potrebnima za uspostavu usklađenosti s kriterijima iz članka 28. ili ako je primjenjivo, kriterijima iz članka 29. ove Uredbe te za potrebu održavanja i ažuriranja popisa navedenog u ovom podstavku.

Slijedom postupka preispitivanja iz članka 80. i ako postoje dostatni dokazi da relevantni instrumenti kapitala ne ispunjavanju kriterije iz članka 28., ili da ih više ne ispunjavaju, ili ako je primjenjivo, kriterije iz članka 29., EBA može odlučiti da te instrumente ne doda na popis iz četvrtog podstavka ili da ih ukloni s tog popisa, ovisno o slučaju. EBA u tu svrhu objavljuje priopćenje koje se također odnosi na stajalište relevantnog nadležnog tijela o tom pitanju. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na instrumente kapitala iz članka 31.”;

"

16.   članak 28. mijenja se kako slijedi:

(a)   stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.   točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) instrumenti su u potpunosti plaćeni, a stjecanje vlasništva nad tim instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;”;

"

ii.   dodaje se sljedeći podstavak:"

„Za potrebe prvog podstavka točke (b) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.”;

"

(b)   u stavku 3., dodaju se sljedeći podstavci:"

„Uvjeti iz stavka 1. točke (h) podtočke v. smatraju se ispunjenima neovisno o tome je li društvo kći predmet ugovora o prijenosu dobiti i gubitka sa svojim matičnim društvom, prema kojem je društvo kći obvezno, nakon pripreme svojih godišnjih financijskih izvještaja, prenijeti svoj godišnji rezultat matičnom društvu, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   (a) matično društvo posjeduje 90 % ili više glasačkih prava i kapitala društva kćeri;
   (b) matično društvo i društvo kći nalaze se u istoj državi članici;
   (c) sporazum je sklopljen u zakonite svrhe oporezivanja;
   (d) društvo kći tijekom pripreme svojih godišnjih financijskih izvještaja ima diskrecijsko pravo smanjiti iznos raspodjela tako da prije bilo kakvog plaćanja svojemu matičnom društvu svu svoju dobit ili njezin dio rasporedi u svoje rezerve ili rezerve za opće bankovne rizike;
   (e) matično društvo ugovorom je obvezano društvu kćeri u potpunosti nadoknaditi sve njegove gubitke;
   (f) na sporazum se primjenjuje rok za obavješćivanje u skladu s kojim se ugovor može raskinuti samo na kraju računovodstvene godine, s time da taj raskid proizvodi učinke s početkom sljedeće računovodstvene godine, čime se ne mijenja obveza matičnog društva da društvu kćeri u potpunosti nadoknadi sve gubitke nastale tijekom tekuće računovodstvene godine.

Ako je institucija sklopila ugovor o prijenosu dobiti i gubitka, ona o tome bez odgode obavješćuje nadležno tijelo i šalje mu presliku ugovora. Institucija ujedno bez odgode obavješćuje nadležno tijelo o bilo kakvim izmjenama ugovora o prijenosu dobiti i gubitka te njegovu raskidanju. Institucija ne sklapa više od jednog ugovora o prijenosu dobiti i gubitka.”;

"

17.  u članku 33. stavku 1., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) dobitke ili gubitke po obvezama iz izvedenica institucije vrednovanim po fer vrijednosti, nastale kao rezultat promjena kreditnog rizika same institucije.”;

"

18.  članak 36. mijenja se kako slijedi:

(a)   stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.  točka (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) nematerijalna imovina, uz iznimku razborito vrednovane imovine u obliku softvera na čiju vrijednost sanacija, insolventnost ili likvidacija institucije nemaju negativan utjecaj;”;

"

ii.   dodaje se sljedeća točka:"

„(n) za zajamčenu minimalnu vrijednosti iz članka 132.c stavka 2. bilo koji iznos za koji je sadašnja tržišna vrijednost udjela ili dionica u CIU-u na kojoj se temelji zajamčena minimalna vrijednost manja od sadašnje vrijednosti zajamčene minimalne vrijednosti i za koji institucija još nije priznala smanjenje stavki redovnog osnovnog kapitala.”;

"

(b)   dodaje se sljedeći stavak:"

„4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje primjena odbitaka iz stavka 1. točke (b), među ostalim značajnost negativnih učinaka na vrijednost koji nemaju posljedice u vezi s bonitetnosti.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do … [12 mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

"

19.  u članku 37. dodaje se sljedeća točka:"

„(c) iznos koji treba odbiti umanjuje se za iznos računovodstvene revalorizacije nematerijalne imovine društava kćeri koja proizlazi iz konsolidacije društava kćeri koja pripadaju osobama koje nisu društva obuhvaćena konsolidacijom u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.”;

"

20.  u članku 39. stavku 2. u prvom podstavku uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti ograničena je na odgođenu poreznu imovinu koja je nastala prije 23. studenoga 2016. i koja proizlazi iz privremenih razlika, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”;

"

21.  u članku 45. točka (a) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:"

„i. datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge ▌ pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;”;

"

22.  članak 49. mijenja se kako slijedi:▌

(a)  u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:"

„Ovaj stavak ne primjenjuje se pri izračunu regulatornog kapitala za potrebe zahtjeva iz članaka 92.a i 92.b. koji se izračunava u skladu s okvirom odbitka iz članka 72.e stavka 4.”;

"

(b)  stavak 3. mijenja se kako slijedi

i.  u točki (a) podtočki iv. zadnja rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Konsolidirana bilanca ili prošireni agregirani izračun dostavljaju se nadležnim tijelima najmanje onoliko često koliko je to navedeno u provedbenim tehničkim standardima iz članka 430. stavka 7.”;

"

ii.  u točki (a) podtočki v. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„(v) institucije obuhvaćene institucionalnim sustavom zaštite zajedno ispunjavaju na konsolidiranoj ili proširenoj agregiranoj osnovi zahtjeve iz članka 92. i izvješćuju o ispunjavanju tih zahtjeva u skladu s člankom 430.”;

"

23.  članak 52. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) instrumente je izravno izdala institucija i plaćeni su u potpunosti”;

"

(b)   uvodna rečenica točke (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) instrumenti nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:”;

"

(c)   točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) stjecanje vlasništva nad instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;”;

"

(d)   točka (h) zamjenjuje se sljedećim:"

„(h) ako instrumenti uključuju jednu ili više opcija prijevremenog otkupa, uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;”;

"

(e)   točka (j) zamjenjuje se sljedećim:"

„(j) u odredbama kojima se uređuju instrumenti nije navedeno izričito ili implicitno da bi institucija, ovisno o slučaju, kupila, otkupila ili ponovno kupila instrumente, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;”;

"

(f)  točka (p) zamjenjuje se sljedećim:"

„(p) ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive;

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU nije određen kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke relevantnog tijela iz treće zemlje;”;

"

(g)  ▌ dodaju se sljedeće točke ▌:"

„(q) ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, instrumenti se mogu izdavati samo u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;

   (r) instrumenti nisu predmet sporazuma o ▌ prijeboju ili netiranju ▌ kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.”;

"

(h)   dodaje se sljedeći podstavak:"

„Za potrebe prvog podstavka točke (a) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.”;

"

24.   u članku 54. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:"

„(e) ako je instrumente dodatnog osnovnog kapitala izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, okidač iz točke (a) od 5.125 % ili veći izračunava se u skladu s nacionalnim pravom te treće zemlje ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti, pod uvjetom da nadležno tijelo nakon savjetovanja s EBA-om bude uvjereno da su te odredbe barem istovjetne zahtjevima iz ovog članka.”;

"

25.  u članku 59. točka (a) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:"

„i. datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;”;

"

26.  u članku 62. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) instrumenata kapitala ▌ , ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63. i u opsegu utvrđenom u članku 64;”;

"

27.  članak 63. mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Instrumenti kapitala smatraju se instrumentima dopunskog kapitala samo ako zadovoljavaju sljedeće uvjete:”;

"

(b)   točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) instrumente je izravno izdala ▌ institucija i plaćeni su u potpunosti;”;

"

(c)   u točki (b) uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„(b) instrumenti nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:”;

"

(d)  točke (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:"

„(c) stjecanje vlasništva nad instrumentima ne financira institucija izravno ili neizravno;

   (d) potraživanja koja se odnose na glavnicu instrumenata u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti podređena su u odnosu na potraživanja koja se odnose na instrumente prihvatljivih obveza;;

"

(e)   u točki (e) uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„(e) instrumenti nisu osigurani ili nisu pokriveni jamstvom kojim bi se dala prednost naplati potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:”;

"

(f)   točke od (f) do (n) zamjenjuju se sljedećim:"

„(f) instrumenti nisu podložni nikakvim sporazumima kojima bi se dala prednost naplati potraživanja u okviru instrumenata;

   (g) instrumenti imaju izvorni rok dospijeća od najmanje pet godina;
   (h) odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju nikakav poticaj instituciji da otkupi ili otplati, prema potrebi, njihovu glavnicu prije njihova dospijeća;
   (i) ako instrumenti uključuju jednu ili više opcija prijevremenog otkupa uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;
   (j) instrumenti se mogu prijevremeno kupiti, otkupiti, otplatiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 77., a najranije pet godina od dana izdavanja, osim ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 78. stavku 4.;
   (k) u odredbama kojima se uređuju instrumenti nije izričito ili implicitno navedeno da bi institucija, ovisno o slučaju, prijevremeno kupila, otkupila, otplatila ili ponovno kupila instrumente, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;
   (l) odredbe kojima su instrumenti uređeni ne daju imatelju pravo da ubrza buduću planiranu isplatu kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;
   (m) razina isplate kamata ili dividendi, ovisno o slučaju, po instrumentima ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost institucije ili njezina matičnog društva;
   (n) ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive;

ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU nije određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji, propisom ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija glavnice instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke relevantnog tijela iz treće zemlje;”;

"

(g)  dodaju se sljedeće točke:"

„(o) ako izdavatelj ima poslovni nastan u trećoj zemlji i u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU određen je kao dio sanacijske grupe čiji sanacijski subjekt ima poslovni nastan u Uniji ili ako izdavatelj ima poslovni nastan u državi članici, instrumenti se mogu izdavati samo u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. te direktive djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;

   (p) instrumenti nisu predmet sporazuma o ▌ prijeboju ili netiranju ▌ kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.”;

"

(h)   dodaje se sljedeći stavak:"

„Za potrebe prvog stavka točke (a) samo onaj dio instrumenta kapitala koji je u potpunosti plaćen prihvatljiv je kao instrument redovnog osnovnog kapitala.”;

"

28.  članak 64. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 64.

Amortizacija instrumenata dopunskog kapitala

   1. Puni iznos instrumenata dopunskog kapitala čiji je preostali rok do dospijeća dulji od pet godina ispunjava uvjete za stavke dopunskog kapitala.
   2. Opseg u kojem instrumenti dopunskog kapitala ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala tijekom posljednjih pet godina do dospijeća instrumenata izračunava se tako da se rezultat izveden iz izračuna iz točke (a) pomnoži s iznosom iz točke (b) na sljedeći način:
   (a) knjigovodstvena vrijednost instrumenata ▌ na prvi dan posljednjeg petogodišnjeg razdoblja njihova ugovornog dospijeća podijeljena brojem dana u tom razdoblju;
   (b) broj preostalih dana ugovornog dospijeća instrumenata ▌.”;

"

29.  u članku 66. dodaje se sljedeća točka:"

„(e) iznos stavki koje treba odbiti od stavki prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.e koji premašuje stavke prihvatljivih obveza institucije.;

"

30.  u članku 69. točka (a) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:"

„i. datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina;”;

"

31.  iza članka 72. umeće se sljedeće poglavlje:"

POGLAVLJE 5.a

Prihvatljive obveze

Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti prihvatljivih obveza

Članak 72.a

Stavke prihvatljivih obveza

   1. Stavke prihvatljivih obveza sastoje se od sljedećeg, osim ako pripadaju bilo kojoj kategoriji isključenih obveza iz stavka 2. ovog članka., i u mjeri određenoj u članku 72.c:
   (a) instrumenti prihvatljivih obveza ako su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 72.b, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala;
   (b) instrumenti dopunskog kapitala čije je preostalo razdoblje do dospijeća najmanje jednu godinu, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala u skladu s člankom 64.
   2. Sljedeće obveze isključuju se iz stavki prihvatljivih obveza:
   (a) osigurani depoziti;
   (b) depoziti po viđenju i kratkoročni depoziti čiji je izvorni rok dospijeća kraći od jedne godine;
   (c) dio prihvatljivih depozita fizičkih osoba i mikropoduzetnika, malih i srednjih poduzetnika koji premašuje razinu pokrića iz članka 6. Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća*;
   (d) depoziti koji bi bili prihvatljivi depoziti fizičkih osoba, mikropoduzetnika, malih i srednjih poduzetnika da ih nisu uplatile podružnice izvan Unije institucija s poslovnim nastanom u Uniji;
   (e) osigurane obveze, uključujući pokrivene obveznice i obveze u obliku financijskih instrumenata, koje se upotrebljavaju za zaštitu od rizika i sastavni su dio skupa za pokriće i koje su u skladu s nacionalnim propisima osigurane na sličan način kao pokrivene obveznice, pod uvjetom da sva osigurana imovina povezana s pokrivenim iznosom pokrivenih obveznica ostane jednaka, odijeljena i s dovoljnim sredstvima i isključujući bilo koji dio osigurane obveze ili obveze za koju je osiguran kolateral koji premašuje vrijednost imovine, zaloga, založnog prava ili kolaterala kojim je osigurana;
   (f) svaka obveza koja nastane na temelju držanja imovine ili novca klijenta, među ostalim i imovine ili novca klijenta koji se drže u ime subjekata za zajednička ulaganja, pod uvjetom da je takav klijent zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti;
   (g) svaka obveza koja nastane na temelju fiducijarnog odnosa sanacijskog subjekta ili bilo kojeg njegova društva kćeri (kao fiducijara) i neke druge osobe (kao korisnika), pod uvjetom da je taj korisnik zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti ili građanskim pravom;
   (h) obveze prema institucijama, isključujući obveze prema subjektima koji su dio iste grupe, čiji je izvorni rok dospijeća kraći od sedam dana;
   (i) obveze čiji preostali rok do dospijeća iznosi manje od sedam dana i koje se duguju:
   i) sustavima ili upraviteljima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća**;
   ii) sudionicima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ i koje nastaju na temelju sudjelovanja u takvom sustavu; ili
   iii) središnjoj drugoj ugovornoj strani treće zemlje priznatoj u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012;
   (j) obveza prema bilo kojoj od sljedećih osoba:
   i) zaposleniku ▌ , koja se odnosi na obračunanu plaću, mirovinske pogodnosti ili druge fiksne primitke, osim varijabilne komponente primitaka koja nije uređena kolektivnim ugovorom i varijabilne komponente primitaka osoba koje preuzimaju značajni rizik, kako je navedeno u članku 92. stavku 2. Direktive 2013/36/EU;
   ii) komercijalnom ili poslovnom vjerovniku ▌ , koja nastaje na temelju prodaje robe ili pružanja usluga instituciji ili matičnom društvu, a koje su ključne za svakodnevno funkcioniranje poslovanja institucije ili matičnog društva, uključujući IT usluge, komunalne usluge te usluge najma, popravaka i održavanja poslovnih prostora;
   iii) poreznim tijelima i tijelima nadležnim za socijalno osiguranje, pod uvjetom da te obveze prema primjenjivim propisima imaju pravo prvenstva;
   iv) sustavima osiguranja depozita ▌ , ako obveza nastaje na temelju doprinosa koji se plaćaju u skladu s Direktivom 2014/49/EU;
   (k) obveze koje proizlaze iz izvedenica;
   (l) obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s ugrađenim izvedenicama.

Za potrebe prvog podstavka točke (l) dužničke instrumente koji sadrže opciju prijevremenog otkupa koja se može izvršiti na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja ili imatelja i dužničke instrumente s promjenjivom kamatnom stopom koja se temelji na široko korištenoj referentnoj stopi poput Euribora ili Libora ne smatra se dužničkim instrumentima s ugrađenim izvedenicama samo zbog tih obilježja.

Članak 72.b

Instrumenti prihvatljivih obveza

   1. Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ▌ ako ispunjavaju uvjete navedene u ovom članku i samo u opsegu utvrđenom ovim člankom.
   2. Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) obveze koje su institucije izravno izdale ili prikupile, ovisno o slučaju, i u potpunosti su podmirene;
   (b) obveze nisu u vlasništvu nijedne od sljedećih osoba:
   i) institucija ili subjekt obuhvaćeni istom sanacijskom grupom;
   ii) društvo u kojem institucija ima izravan ili neizravan sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, od 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;
   (c) stjecanje vlasništva nad obvezama ne financira sanacijski subjekt ni izravno ni neizravno;
   (d) potraživanje u odnosu na glavnicu obveza u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti u cijelosti je podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2.; smatra se da je taj zahtjev podređenosti ispunjen u bilo kojoj od sljedećih situacija:
   i) u ugovornim odredbama kojima se uređuju obveze navedeno je da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno u odnosu na potraživanja koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe;
   ii) u primjenjivom pravu ▌ navodi se da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno u odnosu na potraživanja koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe;
   iii) instrumente je izdao sanacijski subjekt koji u svojoj bilanci nema ni jednu isključenu obvezu iz članka 72.a stavka 2. ove Uredbe koja je u jednakom položaju ili ima podređen položaj u odnosu na instrumente prihvatljivih obveza;
   (e) obveze nisu osigurane niti pokrivene jamstvom ili nekim drugim aranžmanom kojima bi se dala prednost naplati potraživanja bilo koje od sljedećih osoba:
   i) institucije ili njezinih društava kćeri;
   ii) matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;
   iii) bilo kojeg društva koje je u uskoj povezanosti sa subjektima iz podtočaka i. i ii.;
   (f) obveze nisu predmet sporazuma o ▌ prijeboju ili netiranju ▌ kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka u sanaciji;
   (g) odredbe kojima se uređuju obveze ne uključuju poticaj instituciji da, ovisno o slučaju, prijevremeno kupi, otkupi, ponovno kupi prije dospijeća ili otplati njihovu glavnicu, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 3.;
   (h) obveze se ne mogu otkupiti na zahtjev imatelja instrumenata prije njihova dospijeća, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 2.;
   (i) podložno članku 72.c stavcima 3. i 4. ako obveze uključuju jednu ili više ▌ opcija prijevremenog otkupa uključujući opcije kupnje, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja, osim u slučajevima iz članka 72.c stavka 2.;
   (j) obveze se mogu prijevremeno kupiti, otkupiti, otplatiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 77. i 78.a;
   (k) u odredbama kojima se uređuju obveze nije izričito ili implicitno navedeno da bi sanacijski subjekt, ovisno o slučaju, ▌ prijevremeno kupio, otkupio, otplatio ili ponovno kupio obveze, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;
   (l) odredbama kojima se uređuju obveze ne daje se imatelju pravo da ubrza buduće planirano plaćanje kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije sanacijskog subjekta;
   (m) razina isplate kamata ili dividendi, ovisno o slučaju, po obvezama ne ▌ mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost sanacijskog subjekta ili njegova matičnog društva;
   (n) za instrumente izdane nakon … [dvije godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] relevantna ugovorna dokumentacija i, ako je primjenjivo, prospekt u vezi s izdavanjem izričito upućuje na moguće izvršenje ovlasti otpisa i konverzije u skladu s člankom 48. Direktive 2014/59/EU. ▌

Za potrebe prvog podstavka točke (a), samo oni dijelovi obveza koji su u potpunosti plaćeni prihvatljivi su kao instrumenti prihvatljivih obveza.

Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog članka, ako su pojedine isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. podređene običnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti, između ostaloga, zbog toga što su usko povezane s vjerovnikom, koji jest ili je bio dioničar, ima kontrolu ili je u grupnom odnosu, član je upravljačkog tijela ili je povezan s bilo kojom od tih osoba, podređenost se ne procjenjuje na temelju potraživanja koja proizlaze iz takvih isključenih obveza.

   3. Osim obveza iz stavka 2. ovog članka sanacijsko tijelo može dozvoliti da obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza do ukupnog iznosa koji ne premašuje 3,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. pod sljedećim uvjetima:
   (a) ispunjeni su svi uvjeti navedeni u stavku 2. osim uvjeta navedenog u stavku 2. prvom podstavku točki (d);
   (b) obveze su u jednakom položaju kao i isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2., uz iznimku isključenih obveza koje su podređene redovnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti iz stavka 2. trećeg podstavka ovog članka; i
   (c) uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza ne bi prouzročilo značajan rizik od uspješnog pravnog spora ili valjana potraživanja za naknadu štete kako je ocijenilo sanacijsko tijelo u odnosu na načela iz članka 34. stavka 1. točke (g) i članka 75. Direktive 2014/59/EU.

   4. Sanacijsko tijelo može dopustiti da obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza uz obveze iz stavka 2. pod sljedećim uvjetima:
   (a) ▌instituciji nije dopušteno uključiti obveze iz ▌stavka 3. ▌u stavke prihvatljivih obveza;
   (b) ispunjeni su svi uvjeti navedeni u stavku 2. osim uvjeta navedenog u stavku 2. prvom podstavku točki (d);
   (c) obveze su u jednakom položaju ili su nadređene u odnosu na isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2., uz iznimku isključenih obveza podređenih redovnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti iz stavka 2. trećeg podstavka ovog članka;
   (d) iznos isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2. koje su u jednakom ili podređenom položaju u odnosu na te obveze u postupku insolventnosti u bilanci institucije ne premašuje 5 % iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza institucije;
   (e) uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza ne bi prouzročilo značajan rizik od uspješnog pravnog spora ili valjanih potraživanja za naknadu štete kako je ocijenilo sanacijsko tijelo u odnosu na načela iz članka 34. stavka 1. točke (g) i ▌ članka 75. Direktive 2014/59/EU.
   5. Sanacijsko tijelo može dozvoliti instituciji da u stavke prihvatljivih obveza ▌ uključi ▌ samo obveze iz stavka 3. ili obveze iz stavka 4.

   6. Kada provjerava jesu li ispunjeni uvjeti navedeni u ovom članku, sanacijsko tijelo ▌ savjetuje se s nadležnim tijelom.
   7. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
   (a) odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata prihvatljivih obveza;
   (b) oblik i vrsta poticaja na otkup za potrebe uvjeta iz ovog članka stavka 2. točke (g) prvog podstavka i članka 72.c stavka 3.

Taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u potpunosti je usklađen s delegiranim aktom iz članka 28. stavka 5. točke (a) i članka 52. stavka 2. točke (a).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do … [šest mjeseci nakon dana stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 72.c

Amortizacija instrumenata prihvatljivih obveza

   1. Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća najmanje jednu godinu u cijelosti ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza.

Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine ne ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza.

   2. Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje opciju otkupa od imatelja koja se može izvršiti prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji imatelj može izvršiti opciju otkupa i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta.
   3. Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje poticaj izdavatelju da instrument kupi, otkupi, otplati ili ponovno kupi prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji izdavatelj može izvršiti tu opciju i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta.
   4. Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje opcije prijevremenog otkupa koje se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, ali pri čemu odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju nikakav poticaj za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenta prije dospijeća i ne uključuju nikakvu opciju otkupa ili otplate na osnovi diskrecijskog prava imatelja, dospijeće instrumenta utvrđuje se na izvorno navedeno dospijeće.

Članak 72.d

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti

Ako instrument prihvatljivih obveza prestane ispunjavati primjenjive uvjete navedene u članku 72.b, obveze odmah prestaju ispunjavati uvjete za instrumente prihvatljivih obveza.

Obveze iz članka 72.b stavka 2. mogu se i dalje smatrati instrumentima prihvatljivih obveza sve dok ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.b stavkom 3. ili stavkom 4.

Odjeljak 2.

Odbici od stavki prihvatljivih obveza

Članak 72.e

Odbici od stavki prihvatljivih obveza

   1. Institucije na koje se primjenjuje članak 92.a od stavki prihvatljivih obveza odbijaju sljedeće:
   (a) izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente prihvatljivih obveza, uključujući vlastite obveze za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;
   (b) izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati kapacitet sanacijskog subjekta za apsorbiranje gubitaka i dokapitalizaciju;
   (c) primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 72.i izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;
   (d) izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana.
   2. Za potrebe ovog odjeljka, svi instrumenti koji su u jednakom položaju kao instrumenti prihvatljivih obveza tretiraju se kao instrumenti prihvatljivih obveza, osim instrumenata koji su u jednakom položaju kao instrumenti priznati kao prihvatljive obveze u skladu s člankom 72.b stavcima 3. i 4.
   3. Za potrebe ovog odjeljka, institucije mogu iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3. izračunati na sljedeći način:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000002.png

pri čemu je:

h= iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3.;

i= indeks koji označuje instituciju izdavatelja;

Hi= ukupni iznos ulaganja institucije izdavatelja i u prihvatljive obveze iz članka 72.b stavka 3.;

li = iznos obveza institucije izdavatelja i uključen u stavke prihvatljivih obveza u okviru ograničenja navedenih u članku 72.b stavku 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavila institucija izdavatelja; i

Li = ukupni iznos preostalih obveza institucije izdavatelja i iz članka 72.b stavka 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavio izdavatelj.

   4. Ako matična institucija iz EU-a ili matična institucija u državi članici koja podliježe članku 92.a ima izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili instrumente prihvatljivih obveza jednog ili više društava kćeri koja ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi kao i to matično društvo, sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju može, nakon pomnog razmatranja mišljenja sanacijskih tijela bilo kojeg dotičnog društva kćeri, matičnoj instituciji dopustiti da odbije takva ulaganja odbijanjem manjeg iznosa koji utvrdi sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju. Taj prilagođeni iznos jednak je iznosu (m) izračunanom na sljedeći način:

𝑚𝑖=max{0;𝑂𝑃𝑖+𝐿𝑃𝑖−𝑚𝑎𝑥{0;𝛽∙[𝑂𝑖+𝐿𝑖−𝑟𝑖∙a𝑅𝑊𝐴𝑖]}}

pri čemu je:

i = indeks koji označuje društvo kćer;

OPi = iznos instrumenata regulatornog kapitala koje je izdalo društvo kći i, i koje drži matična institucija;

LPi = iznos stavki prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i, i koje drži matična institucija;

𝛽 = postotak instrumenata regulatornog kapitala i stavki prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i ▌ , i koje drži matično društvo;

Oi = iznos regulatornog kapitala društva kćeri i, ne uzimajući u obzir odbitak koji je izračunan u skladu s ovim stavkom;

Li = iznos prihvatljivih obveza društva kćeri i, ne uzimajući u obzir odbitak koji je izračunan u skladu s ovim stavkom;

ri = omjer primjenjiv na društvo kćer i na razini njegove sanacijske grupe u skladu s člankom 92.a stavkom 1. točkom (a) ove Uredbe te člankom 45.d Direktive 2014/59/EU; i

aRWAi = ukupni iznos izloženosti riziku GSV subjekta i izračunan u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. uzimajući u obzir prilagodbe navedene u članku 12.

Ako je matičnoj instituciji dopušteno odbiti prilagođeni iznos u skladu s prvim podstavkom, društvo kći odbija razliku između iznosa ulaganja u instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza iz prvog podstavka i tog prilagođenog iznosa ▌.

Članak 72.f

Odbici ulaganja u vlastite instrumente prihvatljivih obveza

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

   (a) institucije mogu izračunati iznos ulaganja na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
   i) duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;
   ii) duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
   (b) institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima;
   (c) institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
   i) duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;
   ii) duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 72.g

Osnovica za odbitak stavki prihvatljivih obveza

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točaka (b), (c) i (d) institucije odbijaju bruto duge pozicije, uz iznimke iz članaka 72.h i 72.i.

Članak 72.h

Odbitak ulaganja u prihvatljive obveze ostalih GSV subjekata

Institucije koje ne primjenjuju iznimku iz članka 72.j ▌ provode odbitke iz članka 72.e stavka 1. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

   (a) institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
   i) datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća kratke pozicije najmanje jedna godina ▌;
   ii) duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
   (b) institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire određivanjem odnosne izloženosti prema instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima.

Članak 72.i

Odbitak prihvatljivih obveza ako institucija nema značajno ulaganje u GSV subjekte

   1. Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:
   (a) ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunanih nakon što se primijeni sljedeće:
   i) članci od 32. do 35.,
   ii) članak 36. stavak 1. točke od (a) do (g), točka (k) podtočke od ii. do v. i točka (l), osim iznosa koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika,
   iii) članci 44. i 45.
   (b) iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima sanacijski subjekt nema značajno ulaganje.
   2. Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa navedenih u stavku 1. točki (a) te iz izračuna faktora u skladu sa stavkom 1. točkom (b).
   3. Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu prihvatljivih obveza GSV subjekta koji institucija drži. Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:
   (a) iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;
   (b) udio koji svaki instrument prihvatljivih obveza koji institucija drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje.
   4. Iznos ulaganja iz članka 72.e stavka 1. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredaba iz stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. ovog članka ne odbija se i na njega se primjenjuju odgovarajući ponderi rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. ili 3. i zahtjevima iz dijela trećeg glave IV., ovisno o slučaju.
   5. Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos ulaganja kojem se mora dodijeliti ponder rizika u skladu sa stavkom 4. množi udjelom koji se dobije izračunom utvrđenim u stavku 3. točki (b).

Članak 72.j

Stavke iz knjige trgovanja izuzete od odbitaka od stavki prihvatljivih obveza

   1. Institucije mogu odlučiti da neće odbiti određeni dio svojih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza koji je u ukupnom iznosu i mjeren na osnovi bruto dugih pozicija jednak ili manji od 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene članaka od 32. do 36. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) ulaganja su u knjizi trgovanja;
   (b) instrumenti prihvatljivih obveza drže se najviše 30 radnih dana.
   2. Na iznose stavki koji se ne odbijaju u skladu sa stavkom 1. primjenjuju se kapitalni zahtjevi za stavke u knjizi trgovanja.
   3. Ako ulaganja koja nisu odbijena u skladu sa stavkom 1. prestanu ispunjavati uvjete navedene u tom stavku, ta se ulaganja odbijaju u skladu s člankom 72.g bez primjene iznimaka iz članaka 72.h i 72.i.

Odjeljak 3.

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Članak 72.k

Prihvatljive obveze

Prihvatljive obveze institucije sastoje se od stavki prihvatljivih obveza institucije nakon odbitaka iz članka 72.e.

Članak 72.l

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije sastoje se od zbroja njezina regulatornog kapitala i njezinih prihvatljivih obveza.

__________________

* Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str.149.).

** Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).”;

"

32.  u dijelu drugom glavi I. naslov poglavlja 6. zamjenjuje se sljedećim:"

Opći zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze”;

"

33.  članak 73. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

Raspodjele po instrumentima;

"

(b)  stavci od 1. do 4. zamjenjuju se sljedećim:"

1. Instrumenti kapitala i obveze u vezi s kojima institucija ima isključivo diskrecijsko pravo donijeti odluku o isplati raspodjela u obliku koji nije gotovina ili instrumenti regulatornog kapitala ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza osim ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

   2. Nadležna tijela daju prethodno odobrenje iz stavka 1. samo ako smatraju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost institucije da otkaže plaćanja u vezi s instrumentom;
   (b) diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost instrumenta kapitala ili obveze da apsorbira gubitke;
   (c) diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi na drugi način umanjili kvalitetu instrumenta kapitala ili obveze.

Nadležno tijelo savjetuje se sa sanacijskim tijelom o usklađenosti institucije s tim uvjetima prije izdavanja prethodnog odobrenja iz stavka 1.

   3. Instrumenti kapitala i obveze u vezi s kojima pravna osoba, koja nije institucija koja ih je izdala, ima diskrecijsko pravo donijeti odluku ili zahtijevati da isplata raspodjela po tim instrumentima ili obvezama bude u obliku koji nije gotovina ili instrumenti regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza.
   4. Institucije mogu upotrijebiti širi tržišni indeks kao jednu od osnovica za utvrđivanje razine raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza.;

"

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

6. Institucije izvješćuju o širim tržišnim indeksima na kojima se temelje njihovi instrumenti kapitala i instrumenti prihvatljivih obveza te ih objavljuju..

"

34.  u članku 75. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

„Smatra se da su zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija iz članka 45. točke (a), članka 59. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a) ispunjeni s obzirom na pozicije koje se drže ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”;

"

35.  u članku 76. stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Za potrebe članka 42. točke (a), članka 45. točke (a), članka 57. točke (a), članka 59. točke (a), članka 67. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a), institucije mogu umanjiti iznos duge pozicije u instrumentu kapitala za udio indeksa koji čini ista odnosna izloženost koja se štiti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   (a) duga pozicija koja se štiti i kratka pozicija u indeksu koja se upotrebljava da bi se zaštitila ta duga pozicija obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;
   (b) pozicije iz točke (a) vode se po fer vrijednosti u bilanci institucije;
   (c) kratka pozicija iz točke (a) priznaje se kao učinkovita zaštita u skladu s procesima unutarnjih kontrola institucije;
   (d) nadležna tijela procjenjuju prikladnost procesâ unutarnje kontrole iz točke (c) najmanje jedanput godišnje i zadovoljna su s kontinuiranom primjerenošću tih procesa.
   2. Ako je nadležno tijelo dalo prethodno odobrenje, institucija može upotrijebiti konzervativnu procjenu odnosne izloženosti institucije prema instrumentima koji su uključeni u indekse kao alternativu izračunu svoje izloženosti prema stavkama navedenim u jednoj ili više sljedećih točaka:
   (a) vlastiti instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza uključeni u indekse;
   (b) instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključeni u indekse;
   (c) instrumenti prihvatljivih obveza institucije uključeni u indekse.
   3. Nadležna tijela daju prethodno odobrenje iz stavka 2. samo ako im je institucija dokazala da bi za instituciju bilo operativno opterećujuće pratiti svoju odnosnu izloženost prema stavkama navedenim u jednoj ili više točaka stavka 2., ovisno o slučaju.”;

"

36.  članak 77. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 77.

Uvjeti za smanjenje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza

   1. Institucija je od nadležnog tijela dužna pribaviti prethodno odobrenje za svaku od sljedećih radnji:
   (a) smanjenje, otkup ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom;
   (b) smanjenje, raspodjelu ili reklasifikaciju u drugu stavku regulatornog kapitala računa premija na dionice povezane s instrumentima regulatornog kapitala;
   (c) izvršenje kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala prije datuma njihova ugovornog dospijeća.
   2. Institucija je dužna pribaviti prethodno odobrenje sanacijskog tijela za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. prije datuma njihova ugovornog dospijeća.”;

"

37.  članak 78. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 78.

Nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala ▌

   1. Nadležno tijelo daje instituciji odobrenje za smanjenje, kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ▌ ili za smanjenje, raspodjelu ili reklasifikaciju povezanih računa premija na dionice ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
   (a) ako institucija prije ili u trenutku izvršenja bilo koje od radnji iz članka 77. stavka 1. zamijeni instrumente ili povezane račune premija na dionice iz članka 77. stavka 1. instrumentima regulatornog kapitala ▌ jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;
   (b) ako institucija nadležnom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije nakon izvršenja radnje iz članka 77. stavka 1. ove Uredbe premašili zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi ▌ i u direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU u iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim.

Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosima koji premašuju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i Direktivi 2013/36/EU ▌, nadležno tijelo ▌ može toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje neke od radnji iz članka 77. stavka 1. ove Uredbe ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima navedenima u ovom stavku točkama (a) i (b). To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno razdoblje koje nije dulje od jedne godine i koje se nakon toga može produljiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se samo za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje nadležno tijelo. U slučaju instrumenata redovnog osnovnog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 3 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj kapitalnih zahtjeva za redovni osnovni kapital utvrđenih u ovoj Uredbi, direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU u iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim. U slučaju instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 10 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata redovnog dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, ovisno o slučaju. ▌

Nadležna tijela povlače opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje.

   2. Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit iz stavka 1. točke (a), nadležna tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala ▌ bili skuplji za instituciju od onih instrumenata kapitala ili računa premija na dionice koje bi zamijenili.
   3. Ako institucija izvrši radnju iz članka 77. stavka 1. točke (a), a odbijanje otkupa instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz članka 27. nije dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, nadležno tijelo može izuzeti od primjene uvjete navedene u stavku 1. ovog članka ako nadležno tijelo od institucije zahtijeva da ograniči otkup takvih instrumenata na odgovarajućoj osnovi.
   4. Nadležna tijela mogu instituciji odobriti izvršenje kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala ili povezanih računa premija na dionice tijekom razdoblja od pet godina koje počinje na dan njihova izdavanja ako su ispunjeni uvjeti navedeni u stavku 1. i jedan od sljedećih uvjeta:
   (a) došlo je do promjene u regulatornoj klasifikaciji tih instrumenata koja bi vjerojatno rezultirala njihovim isključenjem iz regulatornog kapitala ili reklasifikacijom u regulatorni kapital niže kvalitete i ispunjena su oba sljedeća uvjeta:
   i) nadležno tijelo smatra da je takva promjena u dovoljnoj mjeri izgledna;
   ii) institucija je dokazala nadležnim tijelima da se regulatorna reklasifikacija tih instrumenata nije mogla razumno predvidjeti u trenutku njihova izdavanja;
   (b) došlo je do promjene u primjenjivom poreznom tretmanu tih instrumenata u vezi s kojom je institucija dokazala nadležnim tijelima da je ona značajna i da se nije mogla razumno predvidjeti u trenutku izdavanja instrumenata;
   (c) instrumenti i povezani računi premija na dionice priznati su u skladu s člankom 494.b;
   (d) ako institucija prije ili u trenutku izvršenja radnje iz članka 77. stavka 1. zamijeni instrumente ili povezane račune premija na dionice iz članka 77. stavka 1. instrumentima ▌ regulatornog kapitala jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit i ako je nadležno tijelo odobrilo tu radnju na temelju zaključka da bi ona bila korisna s bonitetnog stajališta i opravdana izvanrednim okolnostima;
   (e) instrumenti dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ponovno su kupljeni u svrhu održavanja tržišta.

   5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
   (a) značenje izraza „održivo s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit”;
   (b) odgovarajuće osnove ograničenja otkupa iz stavka 3.;
   (c) postupak kojim su obuhvaćena ograničenja i postupci izdavanja prethodnog odobrenja nadležnih tijela za radnju iz članka 77. stavka 1. i podatke koji su potrebni u zahtjevu institucije za odobrenje nadležnog tijela za provedbu radnje iz tog članka, uključujući postupak koji se primjenjuje u slučaju otkupa udjela izdanih članovima zadruga i vrijeme za obradu takvog zahtjeva;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

"

38.   umeće se sljedeći članak:"

„Članak 78.a

Odobrenje smanjenja instrumenata prihvatljivih obveza

   1. Sanacijsko tijelo izdaje instituciji odobrenje za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata prihvatljivih obveza ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
   (a) ako institucija prije ili u trenutku izvršenja bilo koje radnje iz članka 77. stavka 2. zamijeni instrumente prihvatljivih obveza instrumentima regulatornog kapitala ili prihvatljivih obveza jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;
   (b) ako institucija sanacijskom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije nakon izvršenja radnje iz članka 77. stavka 2. ove Uredbe premašili zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze utvrđene u ovoj Uredbi i direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU u iznosu koji sanacijsko tijelo u dogovoru s nadležnim tijelom smatra potrebnim;
   (c) ako institucija sanacijskom tijelu dokaže da je djelomična ili potpuna zamjena prihvatljivih obveza instrumentima regulatornog kapitala potrebna kako bi se osigurala usklađenost s kapitalnim zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU za nastavak odobrenja za rad.

Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama u iznosu koji premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima navedenima u ovom stavku točkama (a) i (b). To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno razdoblje koje nije dulje od jedne godine i koje se nakon toga može produljiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje sanacijsko tijelo. Sanacijska tijela obavješćuju nadležna tijela o svakom izdanom općem prethodnom odobrenju.

Sanacijsko tijelo povlači opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje.

   2. Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit u skladu sa stavkom 1. točkom (a), sanacijska tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala ili zamjenske prihvatljive obveze bili skuplji za instituciju od onih koje bi zamijenili.
   3. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
   (a) postupak suradnje između nadležnog tijela i sanacijskog tijela;
   (b) postupak, uključujući rokove i zahtjeve za informacije, s ciljem odobrenja u skladu sa stavkom 1. prvim podstavkom;
   (c) postupak, uključujući rokove i zahtjeve za informacije, s ciljem općeg prethodnog odobrenja u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom;
   (d) značenje izraza „održivo s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit”.

Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog stavka, nacrt regulatornih tehničkih standarda u potpunosti je usklađen s delegiranim aktom iz članka 78.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do … [šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”;

"

39.  članak 79. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza;

"

(b)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Ako institucija drži instrumente kapitala ili obveze ▌ koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala u subjektu financijskog sektora ili za prihvatljive obveze u instituciji, a nadležno tijelo to smatra ulaganjem radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i ponovne uspostave održivosti tog subjekta ili te institucije, nadležno tijelo može privremeno izuzeti od primijene odredbe o odbitku koje bi se na te instrumente inače odnosile.”;

"

40.   umeće se sljedeći članak:"

„Članak 79.a

Procjena usklađenosti s uvjetima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Institucije vode računa o ključnim značajkama instrumenata, a ne samo o njihovu pravnom obliku, pri ocjeni usklađenosti sa zahtjevima iz dijela dva Ocjenom ključnih značajki instrumenata uzima se u obzir sve aranžmane u vezi s instrumentima, čak i ako oni nisu izričito navedeni u uvjetima samih instrumenata, kako bi se ustvrdilo jesu li ukupni ekonomski učinci takvih aranžmana u skladu s ciljem odgovarajućih odredaba.”;

"

41.  članak 80. mijenja se kako slijedi:

(a)  naslov se zamjenjuje sljedećim:"

Kontinuirana ocjena kvalitete instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza;

"

(b)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

1. EBA prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije i u slučaju postojanja bitnih dokaza da ti instrumenti ne ispunjavaju pojedine kriterije prihvatljivosti navedene u ovoj Uredbi o tome odmah obavješćuje Komisiju.

Nadležna tijela bez odgode i na zahtjev EBA-e prosljeđuju sve informacije koje EBA smatra relevantnim u vezi s novim izdanim instrumentima kapitala ili novim vrstama izdanih obveza kako bi se EBA-i omogućilo da prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije.;

"

(c)  u stavku 3. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

3. EBA daje tehnički savjet Komisiji u vezi s bilo kakvim značajnim promjenama za koje smatra da bi ih trebalo unijeti u definiciju regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza kao rezultat jednog od sljedećega:;

"

42.  u članku 81. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Manjinski udjeli sastoje se od zbroja stavki redovnog osnovnog kapitala društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

   (a) društvo kći jedno je od sljedećega:
   i) institucija;
   ii) društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;
   iii) financijski holding posrednik u trećoj zemlji na koji se primjenjuju isti bonitetni zahtjevi kao i na kreditne institucije te treće zemlje ako je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. da su ti bonitetni zahtjevi barem istovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe;
   (b) društvo kći u cijelosti je uključeno u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;
   (c) stavke redovnog osnovnog kapitala navedene u uvodnom dijelu ovog stavka u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.”;

"

43.  članak 82. zamjenjuje se sljedećim:"

Članak 82.

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital obuhvaćaju manjinski udio, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, prema potrebi, i s njima povezanu zadržanu dobit i račune premija na dionice društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

   (a) društvo kći jedno je od sljedećega:
   i) institucija;
   ii) društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;
   iii) financijski holding posrednik u trećoj zemlji na koji se primjenjuju isti bonitetni zahtjevi kao i na kreditne institucije te treće zemlje ako je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. da su ti bonitetni zahtjevi barem istovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe;
   (b) društvo kći u cijelosti je uključeno u opseg konsolidacije u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;
   (c) ti instrumenti u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.;

"

44.  u članku 83. stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:"

1. Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se do 31. prosinca 2021. u kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital ili dopunski kapital ili u kvalificirani regulatorni kapital, prema potrebi, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:.

"

45.   umeće se sljedeći članak:"

„Članak 88.a

Instrumenti kvalificiranih prihvatljivih obveza

Obveze koje je izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u Uniji koje pripada istoj sanacijskoj grupi kao i sanacijski subjekt ispunjavaju uvjete za uključivanje u konsolidirane instrumente prihvatljivih obveza institucije podložno članku 92.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   (a) izdane su u skladu s člankom 45.f. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2014/59/EU;
   (b) kupio ih je postojeći dioničar koji nije dio iste sanacijske grupe sve dok se vršenjem ovlasti za otpis ili konverziju u skladu s člancima od 59. do 62. Direktive 2014/59/EU ne utječe na kontrolu koju sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri;
   (c) ne prelaze iznos određen oduzimanjem iznosa iz točke i. od iznosa iz točke ii.:
   i) zbroj obveza koje su izdane sanacijskom subjektu i koje je kupio sanacijski subjekt izravno ili neizravno putem drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi i iznosa instrumenata regulatornog kapitala izdanih u skladu s člankom 45.f stavkom 2. točkom (b) Direktive 2014/59/EU;
   ii) iznos zatražen u skladu s člankom 45.f stavkom 1. Direktive 2014/59/EU.”;

"

46.  članak 92. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:"

„(d) omjer financijske poluge od 3 %;

"

(b)   umeće se sljedeći stavak:"

1.a Uz zahtjev iz stavka 1. točke (d) ovog članka GSV institucija održava zaštitni sloj omjera financijske poluge jednak mjeri ukupne izloženosti GSV institucijâ iz članka 429. stavka 4. ove Uredbe pomnožen s 50 % stope zaštitnog sloja za GSV instituciju koji je primjenjiv na GSV instituciju u skladu s člankom 131. Direktive 2013/36/EU.

GSV institucija ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge samo osnovnim kapitalom. Osnovni kapital koji se upotrebljava za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge ne upotrebljava se za ispunjavanje zahtjeva koji se temelje na financijskoj poluzi određenih ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, osim ako je u njima izričito tako određeno.

Ako ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge, GSV institucija podliježe zahtjevu za očuvanje kapitala u skladu s člankom 141.b Direktive 2013/36/EU.

Ako ne ispunjava istodobno zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge i zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kako je definirano u članku 128. točki 6. Direktive 2013/36/EU, GSV institucija podliježe višim zahtjevima za očuvanje kapitala u skladu s člancima 141. i 141.b te direktive.”;

"

(c)  stavak 3. mijenja se kako slijedi:

i.  točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:"

(b) kapitalni zahtjevi za poslove iz knjige trgovanja institucije za sljedeće:

   i) tržišni rizik određen u skladu s glavom IV. ovog dijela, isključujući pristupe iz poglavlja 1.a i poglavlja 1.b te glave;
   ii) velike izloženosti koje prekoračuju ograničenja iz članaka od 395. do 401. u onoj mjeri u kojoj je instituciji dopušteno ta ograničenja prekoračiti, kako je određeno u skladu s dijelom četvrtim;
   (c) kapitalni zahtjevi za tržišni rizik kako je određeno u glavi IV. ovog dijela, isključujući pristupe iz poglavlja 1.a i poglavlja 1.b te glave, za sve poslovne aktivnosti koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku;;

"

ii.  umeće se sljedeća točka:"

„(ca) kapitalni zahtjevi izračunani u skladu s glavom V. ovog dijela, osim članka 379., za rizik namire.”;

"

47.  umeću se sljedeći članci:"

Članak 92.a

Zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija

   1. U skladu s člancima 93. i 94. i iznimkama iz stavka 2. ovog članka, institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV institucija ili dio GSV institucije moraju ispunjavati u svakom trenutku sljedeće zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze:
   (a) omjer od 18 % zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s ▌ člankom 92. stavcima 3. i 4.;
   (b) omjer od 6,75 % koji nije zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4.
   2. Zahtjevi iz stavka 1. ne primjenjuju se u sljedećim slučajevima:
   (a) u razdoblju od tri godine nakon datuma od kada se institucija ili grupa čiji je institucija dio smatra GSV institucijom;
   (b) u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je sanacijsko tijelo primijenilo bail-in instrument u skladu s Direktivom 2014/59/EU;
   (c) u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je sanacijski subjekt primijenio alternativnu mjeru privatnog sektora iz članka 32. stavka 1. točke (b) Direktive 2014/59/EU kojom su instrumenti kapitala i druge obveze otpisani ili su konvertirani u stavke redovnog osnovnog kapitala radi dokapitalizacije sanacijskog subjekta bez primjene instrumenata sanacije.
   3. Ako ukupni iznos koji proizlazi iz primjene zahtjeva utvrđenog u stavku 1. točki (a) ovog članka na svaki sanacijski subjekt iste GSV institucije premašuje zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze izračunan u skladu s člankom 12. ove Uredbe, sanacijsko tijelo matične institucije iz EU-a može, nakon savjetovanja s ostalim relevantnim sanacijskim tijelima, postupiti u skladu s člankom 45.d stavkom 3. ili člankom 45.h stavkom 1. Direktive 2014/59/EU.

„Članak 92.b

Zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija izvan EU-a

   1. Institucije koje su značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a i koje nisu sanacijski subjekti u svakom trenutku moraju ispunjavati zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji iznose 90 % zahtjeva za regulatorni i prihvatljive obveze iz članka 92.a.
   2. Za potrebe usklađenosti sa stavkom 1., instrumenti dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza uzimaju se u obzir samo ako su ti instrumenti u vlasništvu krajnjeg matičnog društva GSV institucije izvan EU-a i ako su izdani izravno ili neizravno putem drugih subjekata unutar iste grupe, pod uvjetom da svi takvi subjekti imaju poslovni nastan u istoj trećoj zemlji kao to krajnje matično društvo ili u državi članici.
   3. Instrument prihvatljivih obveza uzima se u obzir samo za potrebe usklađenosti sa stavkom 1. ako ispunjava sve sljedeće dodatne uvjete:
   (a) u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU, potraživanje koje proizlazi iz obveze podređeno je u odnosu na potraživanja koja proizlaze iz obveza koje ne ispunjavaju uvjete iz stavka 2. ovog članka i nisu prihvatljive kao regulatorni kapital;
   (b) podliježe ovlastima otpisa ili konverzije u skladu s člancima od 59. do 62. Direktive 2014/59/EU.”;

"

48.  članak 94. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 94.

Odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja

   1. Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (b), institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s stavkom 2. ovog članka ako je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije iz knjige trgovanja jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
   (a) 5 % ukupne imovine institucije;
   (b) 50 milijuna EUR.
   2. Ako su uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ispunjeni, institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja kako slijedi:
   (a) za ugovore navedene u točki 1. Priloga II., ugovore koji se odnose na vlasnička ulaganja iz točke 3. tog Priloga i kreditne izvedenice, institucije te pozicije mogu izuzeti iz kapitalnog zahtjeva iz članka 92. stavka 3. točke (b);
   (b) za pozicije iz knjige trgovanja osim pozicija iz točke (a) ovog stavka, institucije mogu kapitalni zahtjev iz članka 92. stavka 3. točke (b) zamijeniti zahtjevom izračunanim u skladu s člankom 92. stavkom 3. točkom (a).
   3. Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja na temelju podataka od posljednjeg dana svakog mjeseca za potrebe stavka 1. u skladu sa sljedećim zahtjevima:
   (a) sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja u skladu s člankom 104. uključuju se u izračun, osim za sljedeće:
   i) pozicije koje se odnose na strane valute i robu;
   ii) pozicije u kreditnim izvedenicama koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane i transakcije kreditnim izvedenicama koje potpuno poništavaju tržišni rizik tih internih zaštita kako je navedeno u članku 106. stavku 3.;
   (b) sve pozicije uključene u izračun u skladu s točkom (a) vrednuju se po tržišnoj vrijednosti na određeni datum; ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije na taj datum; ako nisu dostupne tržišna vrijednost i fer vrijednost pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju posljednju tržišnu vrijednost ili fer vrijednost;
   (c) apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.
   4. Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovog članka, neovisno o obvezama iz članaka 74. i 83. Direktive 2013/36/EU, ne primjenjuju se članak 102. stavci 3. i 4., članak 103. i 104.b ove Uredbe.
   5. Institucije obavješćuju nadležna tijela kada izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa ▌ stavkom 2..
   6. Institucija koja više ne ispunjava jedan ili više od uvjeta iz stavka 1. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo.
   7. Institucija prestaje izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:
   (a) institucija ne ispunjava ▌ uvjete iz stavka 1. točke (a) ili točke (b) tijekom tri uzastopna mjeseca;
   (b) institucija ne ispunjava ▌ uvjete iz stavka 1. točke (a) ili (b) tijekom više od šest mjeseci u posljednjih 12 mjeseci.
   8. Ako je institucija prestala izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom, dopušteno joj je izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine.
   9. Institucije tijekom mjesečne procjene ne zauzimaju, ne kupuju niti prodaju poziciju iz knjige trgovanja samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta iz stavka 1.”;

"

49.  u dijelu trećem glavi I. poglavlje 2. briše se;

50.  članak 102. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 2., 3 i 4. zamjenjuju se sljedećim:"

2. Namjera trgovanja dokazuje se na temelju strategija, politika i postupaka koje institucija određuje radi upravljanja pozicijom ili portfeljem u skladu s člancima 103., 104. i 104.a.

   3. Institucije su dužne uspostaviti i održavati sustave i kontrole za upravljanje svojom knjigom trgovanja u skladu s člankom 103.
   4. Za potrebe zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b stavka 3. pozicije iz knjige trgovanja dodjeljuju se organizacijskim jedinicama za trgovanje koje su uspostavljene ▌ u skladu s člankom 104.b. ▌”;

"

(b)  dodaju se sljedeći stavci:"

5. Pozicije u knjizi trgovanja podliježu zahtjevima za bonitetno vrednovanje iz članka 105.

   6. Institucije tretiraju interne zaštite u skladu s člankom 106.;

"

51.  članak 103. ▌ zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 103.

Upravljanje knjigom trgovanja

   1. Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i postupci uključuju najmanje sljedeće:
   (a) aktivnosti koje institucija smatra trgovanjem i koje čine sastavni dio knjige trgovanja u svrhu kapitalnih zahtjeva;
   (b) mjeru u kojoj se pozicija može dnevno vrednovati po tržišnoj vrijednosti na aktivnom, likvidnom, dvosmjernom tržištu;
   (c) za pozicije koje se vrednuju po modelu, mjeru u kojoj institucija može:
   i) identificirati sve značajne rizike pozicije;
   ii) zaštititi se od svih značajnih rizika pozicije instrumentima za koje postoji aktivno, likvidno, dvosmjerno tržište;
   iii) izvesti pouzdane procjene ključnih pretpostavki i parametara koji se primjenjuju u modelu;
   (d) mjeru u kojoj institucija može i dužna je ostvariti vrednovanje pozicije koja se može dosljedno vanjski vrednovati;
   (e) mjeru u kojoj bi zakonska ograničenja ili drugi operativni zahtjevi umanjili sposobnost institucije da ostvari poništavanje pozicije ili zaštitu pozicije u kratkom roku;
   (f) mjeru u kojoj institucija može i dužna je aktivno upravljati rizicima koji proizlaze iz pozicija u okviru svojih poslova trgovanja;
   (g) mjeru u kojoj institucija može reklasificirati rizik ili pozicije između knjige pozicija kojima se ne trguje i knjige trgovanja te zahtjeve za takvu reklasifikaciju iz članka 104.a.

   2. Pri upravljanju svojim pozicijama ili portfeljima pozicija u knjizi trgovanja institucija ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

   (a) institucija ima jasno dokumentiranu strategiju trgovanja za pozicije ili portfelje u knjizi trgovanja koju odobrava više rukovodstvo i koja uključuje očekivano razdoblje držanja;

   (b) institucija ima jasno definirane politike i postupke za aktivno upravljanje pozicijama ili portfeljima u knjizi trgovanja; te politike i postupci uključuju sljedeće:

   i) koje pozicije ili portfelje pozicija može zauzeti svaka organizacijska jedinica za trgovanje ili, ovisno o slučaju, imenovani trgovci;
   ii) utvrđivanje ograničenja pozicija i praćenje njihove primjerenosti;
   iii) osiguravanje da trgovci imaju autonomno pravo da zauzimaju pozicije i upravljaju pozicijama unutar dogovorenih ograničenja i u skladu s odobrenom strategijom;
   iv) osiguravanje da se više rukovodstvo izvješćuje o pozicijama kao sastavni dio procesa upravljanja rizicima institucije;
   v) osiguravanje aktivnog praćenja pozicija upotrebom izvora tržišnih informacija, uz procjenu utrživosti ili mogućnosti zaštite pozicije ili njezinih rizika, uključujući procjenu, kvalitetu i dostupnost tržišnih ulaznih podataka koji se upotrebljavaju u procesu vrednovanja, razinu prometa na tržištu, veličinu pozicija kojima se trguje na tržištu;
   vi) aktivne postupke i kontrole za sprječavanje prijevara;
   (c) institucija ima jasno definirane politike i postupke za praćenje pozicija u odnosu na svoju strategiju trgovanja, uključujući praćenje prometa i pozicija za koje je prvotno predviđeno razdoblje držanja premašeno.;

"

52.   u članku 104. stavak 2. briše se;

53.  umeću se sljedeći članci:"

„Članak 104.a

Reklasifikacija pozicije

   1. Institucije imaju uspostavljene jasno definirane politike kako bi utvrdile izvanredne okolnosti kojima se opravdava reklasifikacija pozicije iz knjige trgovanja kao pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili, obrnuto, reklasifikacija pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje kao ▌ pozicije iz knjige trgovanja za potrebe određivanja svojih kapitalnih zahtjeva u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela. Institucije preispituju te politike najmanje jedanput godišnje.

EBA prati opseg nadzornih praksi i izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 do ... [pet godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] o značenju izvanrednih okolnosti za potrebe stavka 1. ovog članka. Dok EBA ne izda te smjernice, nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svojim odlukama o tome da pojedinoj instituciji odobre ili ne odobre da reklasificira poziciju kako je navedeno u stavku 2. ovog članka i dostavljaju obrazloženje za te odluke.

   2. Nadležna tijela izdaju odobrenje da se pozicija iz knjige trgovanja reklasificira kao pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili, obrnuto, pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje kao ▌ pozicija iz knjige trgovanja za potrebe određivanja kapitalnih zahtjeva samo ako je institucija nadležnim tijelima dostavila pisane dokaze o tome da je njezina odluka o reklasifikaciji te pozicije rezultat izvanrednih okolnosti koje su usklađene s politikama koje je institucija utvrdila u skladu sa stavkom 1. ovog članka. U tu svrhu institucija osigurava dostatne dokaze o tome da pozicija više ne ispunjava uvjet da bude klasificirana kao pozicija u knjizi trgovanja ili u knjizi pozicija kojima se ne trguje u skladu s člankom 104.

Odluku iz prvog podstavka odobrava upravljačko tijelo.

   3. Kada nadležno tijelo izda odobrenje za reklasifikaciju pozicije u skladu sa stavkom 2., institucija koja je to odobrenje dobila:
   (a) javno objavljuje, bez odgode,
   i) informaciju da je njezina pozicija reklasificirana; i
   ii) ako je učinak te reklasifikacije smanjenje kapitalnih zahtjeva institucije, veličinu tog smanjenja; i
   (b) ako je učinak te reklasifikacije smanjenje kapitalnih zahtjeva institucije, ne priznaje taj učinak do dospijeća pozicije, osim ako nadležno tijelo instituciji dopusti priznavanje tog učinka na raniji datum.
   4. Institucija izračunava neto promjenu iznosa svojih kapitalnih zahtjeva koji proizlaze iz reklasifikacije pozicije kao razliku između kapitalnih zahtjeva odmah nakon reklasifikacije i kapitalnih zahtjeva neposredno prije reklasifikacije, od kojih se svaki izračunavaju u skladu s člankom 92. Izračunom se u obzir ne uzimaju učinci nikakvih čimbenika osim reklasifikacije.
   5. Reklasifikacija pozicije u skladu s ovim člankom neopoziva je.

Članak 104.b

Zahtjevi u vezi s organizacijskom jedinicom za trgovanje

   1. Za potrebe zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b stavka 3. institucije uspostavljaju organizacijske jedinice za trgovanje i svaku svoju poziciju iz knjige trgovanja dodjeljuju jednoj od tih organizacijskih jedinica za trgovanje. Pozicije iz knjige trgovanja povezuju se s istim stolom za trgovanje samo ako su u skladu s dogovorenom poslovnom strategijom za stol za trgovanje te se njima dosljedno upravlja i prati ih se u skladu sa stavkom 2. ovog članka.
   2. Organizacijske jedinice za trgovanje institucija u svakom trenutku ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
   (a) svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasnu i određenu poslovnu strategiju i strukturu za upravljanje rizicima koja je primjerena za njegovu poslovnu strategiju;
   (b) svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasnu organizacijsku strukturu; pozicijama u pojedinoj organizacijskoj jedinici za trgovanje upravljaju imenovani trgovci u instituciji; svaki trgovac ima posebne funkcije u okviru organizacijske jedinice za trgovanje; svaki trgovac dodjeljuje se samo jednoj organizacijskoj jedinici za trgovanje; ▌
   (c) ograničenja pozicija određuju se u okviru svake organizacijske jedinice za trgovanje u skladu s poslovnom strategijom tog stola za trgovanje;
   (d) izvješća o djelatnostima, profitabilnosti, upravljanju rizicima i regulatornim zahtjevima na razini organizacijske jedinice za trgovanje sastavljaju se najmanje jedanput tjedno i redovito se priopćavaju upravljačkom tijelu;
   (e) svaka organizacijska jedinica za trgovanje ima jasan godišnji poslovni plan koji uključuje jasno određenu politiku primitaka temeljenu na dobrim kriterijima koji se upotrebljavaju za mjerenje uspješnosti;
   (f) za svaku organizacijsku jedinicu za trgovanje jedanput mjesečno sastavljaju se izvješća o pozicijama koje dospijevaju, unutardnevnim i dnevnim kršenjima ograničenja trgovanja i mjerama koje institucija poduzima u vezi s tim kršenjima, kao i o procjenama tržišne likvidnosti, te se stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima.
   3. Odstupajući od stavka 2. točke (b), institucija može rasporediti trgovca na više od jedne organizacijske jedinice za trgovanje pod uvjetom da institucija svome nadležnom tijelu dovoljno dobro dokaže da je raspoređivanje provedeno zbog pitanja poslovanja ili resursa te da to raspoređivanje zadržava ostale kvalitativne zahtjeve iz ovog članka koji se primjenjuju na trgovce i organizacijske jedinice za trgovanje.
   4. Institucije obavješćuju nadležna tijela o načinu na koji ispunjavaju uvjete iz stavka 2. Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija promijeni strukturu ili organizaciju svojih organizacijskih jedinica za trgovanje radi usklađivanja s ovim člankom.”;

"

54.  članak 105. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Sve pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti podliježu standardima bonitetnog vrednovanja iz ovog članka. Institucije posebno osiguravaju da se bonitetnim vrednovanjem njihovih pozicija iz knjige trgovanja postiže odgovarajuća razina pouzdanosti u odnosu na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja i pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerenih po fer vrijednosti, zahtjeve za bonitetnu ispravnost te način postupanja i svrhu kapitalnih zahtjeva s obzirom na pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti.”;

"

(b)  stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:"

„3. Institucije ponovno vrednuju pozicije iz knjige trgovanja po fer vrijednosti najmanje jedanput dnevno. Promjene vrijednosti tih pozicija iskazuju se u računu dobiti i gubitka institucije.

   4. Institucije svoje pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti vrednuju po tržišnoj vrijednosti kad god je moguće, među ostalim i pri primjeni odgovarajućeg tretmana kapitala na te pozicije.”;

"

(c)  stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

„6. Ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti nije moguće, institucije konzervativno vrednuju po modelu svoje pozicije i portfelje, među ostalim i onda kad izračunavaju kapitalne zahtjeve za pozicije iz knjige trgovanja i pozicije mjerene po fer vrijednosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje.”;

"

(d)  u stavku 7. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Za potrebe prvog podstavka točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o organizacijskim jedinicama za trgovanje i mora biti neovisno testiran, uključujući validaciju matematičkih izračuna, pretpostavki i programske provedbe.”;

"

(e)  u stavku 11. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) dodatno vrijeme koje bi bilo potrebno za zaštitu pozicije ili od rizika unutar pozicije nakon razdoblja likvidnosti koja su pripisana faktorima rizika pozicije u skladu s člankom 325.bd;”;

"

55.  članak 106. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:"

„2. Zahtjevi iz stavka 1. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na zaštićene pozicije u, prema potrebi, knjizi pozicija kojima se ne trguje ili knjizi trgovanja.

   3. Ako se institucija štiti od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane uz pomoć kreditne izvedenice raspoređene u njezinu knjigu trgovanja, ta pozicija kreditne izvedenice priznaje se kao interna zaštita od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz članka 92. stavka 3. točke (a) ako institucija uđe u drugu transakciju kreditnim izvedenicama s dostupnom trećom stranom pružatelja zaštite koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje i koja potpuno poništava tržišni rizik interne zaštite.

I interna zaštita priznata u skladu s prvim podstavkom i kreditna izvedenica u koju se ušlo s trećom stranom uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik.”;

"

(b)  dodaju se sljedeći stavci:"

„4. Ako se institucija štiti od izloženosti riziku vlasničkih instrumenata u knjizi pozicija kojima se ne trguje uz pomoć izvedenice na vlasnički instrument raspoređene u njezinu knjigu trgovanja, ta pozicija izvedenice na vlasnički instrument priznaje se kao interna zaštita od izloženosti riziku ulaganja u vlasničke instrumente u knjizi pozicija kojima se ne trguje u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz članka 92. stavka 3. točke (a) ako institucija uđe u drugu transakciju izvedenicama na vlasnički instrument s kvalificiranom trećom stranom pružatelja zaštite koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje i koja potpuno poništava tržišni rizik interne zaštite.

I interna zaštita priznata u skladu s prvim podstavkom i izvedenica na vlasnički instrumenta u koju se ušlo s kvalificiranom trećom stranom pružatelja zaštite uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik.

   5. Ako se institucija štiti od izloženosti kamatnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje uz pomoć pozicije kamatnog rizika raspoređene u njezinu knjigu trgovanja, ta se pozicija kamatnog rizika smatra internom zaštitom u svrhu procjene kamatnog rizika koji proizlazi iz pozicija kojima se ne trguje u skladu s člancima 84. i 98. Direktive 2013/36/EU ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
   (a) pozicija je dodijeljena u portfelj koji je odvojen od druge pozicije iz knjige trgovanja, čija je poslovna strategija isključivo namijenjena upravljanju i smanjenju tržišnog rizika internih zaštita od izloženosti kamatnom riziku; u tu svrhu institucija može u taj portfelj rasporediti druge pozicije osjetljive na kamatni rizik zauzete s trećim stranama ili svojom knjigom trgovanja ako institucija potpuno poništava tržišni rizik tih pozicija osjetljivih na kamatni rizik zauzetih sa svojom knjigom trgovanja zauzimanjem suprotnih pozicija osjetljivih na kamatni rizik s trećim stranama;
   (b) za potrebe zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b stavka 3. pozicija je dodijeljena organizacijskoj jedinici za trgovanje uspostavljenoj u skladu s člankom 104.b, čija je poslovna strategija isključivo namijenjena upravljanju i smanjenju tržišnog rizika internih zaštita od izloženosti kamatnom riziku; u tu svrhu ta organizacijska jedinica za trgovanje može zauzeti druge pozicije osjetljive na kamatni rizik s trećim stranama ili drugim organizacijskim jedinicama za trgovanje institucije ako te druge organizacijske jedinice za trgovanje potpuno poništavaju tržišni rizik tih drugih pozicija osjetljivih na kamatni rizik zauzimanjem suprotnih pozicija osjetljivih na kamatni rizik s trećim stranama;
   (c) institucija je u potpunosti dokumentirala način na koji pozicija smanjuje kamatni rizik koji proizlazi iz pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje za potrebe zahtjevâ iz članaka 84. i 98. Direktive 2013/36/EU.
   6. Kapitalni zahtjevi za tržišni rizik svih pozicija koje su povezane s posebnim portfeljem iz stavka 5. točke (a) izračunavaju se samostalno i dodaju se kapitalnim zahtjevima za druge pozicije iz knjige trgovanja.
   7. Za potrebe zahtjevȃ za izvješćivanje iz članka 430.b izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik svih pozicija koje su povezane s posebnim portfeljem iz stavka 5. točke (a) ovog članka ili s organizacijskom jedinicom za trgovanje ili koje je zauzela organizacijska jedinica za trgovanje iz stavka 5. točke (b) ovog članka, prema potrebi, izračunavaju se samostalno kao poseban portfelj i dodaju se izračunu kapitalnih zahtjeva za druge pozicije iz knjige trgovanja.”;

"

56.  u članku 107. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:"

3. Za potrebe ove Uredbe izloženosti prema investicijskom društvu iz treće zemlje, prema kreditnoj instituciji iz treće zemlje i prema burzi iz treće zemlje tretiraju se kao izloženosti prema instituciji samo ako treća zemlja u vezi s tim subjektom primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.;

"

57.   u članku 117., stavak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)  dodaju se sljedeće točke:"

„(o) Međunarodno udruženje za razvoj;

   (p) Azijska banka za ulaganja u infrastrukturu.”;

"

(b)   dodaje se sljedeći podstavak:"

„Komisija je ovlaštena za izmjenu ove Uredbe donošenjem delegiranih akata u skladu s člankom 462. kojima se mijenja, u skladu s međunarodnim standardima, popis multilateralnih razvojnih banaka iz prvog podstavka.”;

"

58.   u članku 118. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) Europska unija i Europska zajednica za atomsku energiju;”;

"

59.   u članku 123. dodaje se sljedeći stavak:"

„Izloženostima zbog kredita koje je kreditna institucija odobrila umirovljenicima ili zaposlenima na neodređeno vrijeme uz bezuvjetan prijenos dijela mirovine ili plaće dužnika toj kreditnoj instituciji dodjeljuje se ponder rizika od 35 % pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

   (a) kako bi otplatio kredit, dužnik bezuvjetno ovlašćuje mirovinski fond ili poslodavca da provodi izravna plaćanja kreditnoj instituciji oduzimanjem iznosa mjesečnih plaćanja za kredit od dužnikove mjesečne mirovine ili plaće;
   (b) rizici od smrti, radne nesposobnosti, nezaposlenosti ili smanjenja neto mjesečne mirovine ili plaće dužnika primjereno su pokriveni policom osiguranja koju je dužnik sklopio u korist kreditne institucije;
   (c) mjesečna plaćanja koja dužnik mora provesti za sve kredite koji ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) zajedno ne prelaze 20 % dužnikove neto mjesečne mirovine ili plaće;
   (d) najdulji izvorni rok dospijeća kredita jednak je ili kraći od deset godina.”;

"

60.   članak 124. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 124.

Izloženosti osigurane hipotekama na nekretninama

   1. Izloženosti ili bilo kojem dijelu izloženosti koji je u cijelosti osiguran hipotekom na nekretnini dodjeljuje se ponder rizika od 100 % ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 125. ili 126., osim za dio izloženosti koji je raspoređen u drugu kategoriju izloženosti. Dijelu izloženosti koji prelazi hipotekarnu vrijednost nekretnine dodjeljuje se ponder rizika koji se primjenjuje na neosigurane izloženosti te druge ugovorne strane.

Dio izloženosti koji se tretira kao u cijelosti osiguran nekretninom ne može biti veći od založenog iznosa tržišne vrijednosti ili, u državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, od hipotekarne vrijednosti dotične nekretnine.

   1.a. Države članice imenuju tijelo odgovorno za primjenu stavka 2. To je tijelo nadležno tijelo ili imenovano tijelo.

Ako je tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nadležno tijelo, ono osigurava da su relevantna nacionalna tijela i tijela koja imaju makrobonitetni mandat primjereno obaviještena o namjeri nadležnog tijela o upotrebi ovog članka, i da su na odgovarajući način uključena u procjenu pitanja financijske stabilnosti u svojoj državi članici u skladu sa stavkom 2.

Ako tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nije nadležno tijelo, država članica donosi potrebne odredbe kako bi osigurala odgovarajuću koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog tijela i imenovanog tijela za pravilnu primjenu ovog članka. Posebno se od tijela traži bliska suradnja i razmjena svih informacija koje bi mogle biti potrebne za pravilno obavljanje dužnosti koje se ovim člankom propisuju imenovanim tijelima. Tom suradnjom želi se izbjeći svaki oblik podvostručenog ili neusklađenog postupanja između nadležnog tijela i imenovanog tijela te osigurati da se primjereno uzme u obzir interakcija s drugim mjerama, posebno mjerama poduzetima u skladu s člankom 458. ove Uredbe i člankom 133. Direktive 2013/36/EU.

   2. Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 430.a i drugih relevantnih pokazatelja, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a ovog članka redovito, a najmanje jedanput godišnje, ocjenjuje jesu li ponder rizika od 35 % za izloženosti jednog ili više segmenata nekretnina osiguranih hipotekama na stambenim nekretninama iz članka 125. koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela i ponder rizika od 50 % za izloženosti osigurane hipotekama na poslovnim nekretninama iz članka 126. koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela odgovarajući, uzimajući u obzir:
   (a) ostvarene gubitke po izloženostima osiguranima nekretninama;
   (b) buduća kretanja na tržištima nekretnina.

Ako na temelju ocjene iz prvog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. ovog članka zaključi da ponderi rizika iz članka 125. stavka 2. ili članka 126. stavka 2. ne odražavaju na primjereni način stvarne rizike u vezi s jednim ili više segmenata nekretnina za izloženosti koje su u cijelosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela, i ako smatra da bi neprimjerenost pondera rizika mogla negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici, može povećati pondere rizika koji se odnose na te izloženosti u okviru rasponâ iz četvrtog podstavka ovog stavka ili nametnuti strože kriterije od onih iz članka 125. stavka 2. ili članka 126. stavka 2.

Tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a ovog članka obavješćuje EBA-u i ESRB o svim prilagodbama pondera rizika i primijenjenim kriterijima na temelju ovog stavka. U roku od jednog mjeseca od primitka te obavijesti EBA i ESRB dostavljaju svoje mišljenje dotičnoj državi članici. EBA i ESRB objavljuju pondere rizika i kriterije za izloženosti iz članaka 125. i 126. i članka 199. stavka 1. točke (a) kako ih provodi relevantno tijelo.

Za potrebe drugog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. može odrediti pondere rizika unutar sljedećih raspona:

   (a) od 35% do 150 % za izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama;
   (b) 50 % do 150 % za izloženosti osigurane hipotekama na poslovnim nekretninama.
   3. Ako tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. odredi više pondere rizika ili strože kriterije na temelju stavka 2. drugog podstavka, institucije imaju šestomjesečno prijelazno razdoblje da ih primijene.
   4. EBA, u bliskoj suradnji s ESRB-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju strogi kriteriji za procjenu hipotekarne vrijednosti iz stavka 1. i vrste faktora koje treba uzeti u obzir u procjeni primjerenosti pondera rizika iz stavka 2. prvog podstavka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

   5. ESRB, putem preporuka u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u bliskoj suradnji s EBA-om, može dati smjernice namijenjene tijelima koja su imenovana u skladu sa stavkom 1.a. ovog članka o sljedećem:
   (a) faktorima koji bi mogli „negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost” iz stavka 2. drugog podstavka; i
   (b) referentnim mjerilima koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. uzima u obzir pri određivanju viših pondera rizika.
   6. Institucije jedne države članice primjenjuju pondere rizika i kriterije koje su odredila tijela druge države članice u skladu sa stavkom 2. na sve odgovarajuće izloženosti osigurane hipotekama na stambenim ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova te države članice.”;

"

61.  u članku 128. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:"

„1. Institucije dodjeljuju ponder rizika 150 % izloženostima koje su izuzetno visokorizične.

   2. Za potrebe ovog članka institucije tretiraju sve navedene izloženosti kao izuzetno visokorizične:
   (a) ulaganja u društva rizičnog kapitala, osim kada se na takva ulaganja odnosi članak 132.;
   (b) vlasnička ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, osim kada se na takva ulaganja odnosi članak 132.;
   (c) špekulativno financiranje nekretnina.”;

"

62.  članak 132. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 132.

Kapitalni zahtjevi za izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima

   1. Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa izloženosti ponderiranog rizikom za izloženosti CIU-a, izračunanog u skladu s pristupima iz stavka 2. prvog podstavka, s postotkom udjela ili dionica koji drže te institucije.
   2. Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. ovog članka, institucije mogu primjenjivati pristup odnosnih izloženosti u skladu s člankom 132.a stavkom 1. ili pristup koji se temelji na mandatu u skladu s člankom 132.a stavkom 2.

U skladu s člankom 132.b stavkom 2. institucije koje ne primjenjuju pristup odnosnih izloženosti ili pristup koji se temelji na mandatu dodjeljuju ponder rizika 1 250 % („zamjenski pristup”) svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u CIU-u.

Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog stavka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti primjene tih pristupa.

   3. Institucije mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti ▌ CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) CIU je jedno od sljedećeg:
   i) subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), uređen Direktivom 2009/65/EZ;
   ii) ▌ alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a registriran u skladu s člankom 3. stavkom 3. Direktive 2011/61/EU;
   iii) alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 2011/61/EU;
   iv) alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 37. Direktive 2011/61/EU;
   v) alternativni investicijski fond izvan EU-a kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a i kojim se trguje u skladu s člankom 42. Direktive 2011/61/EU;
   vi) alternativni investicijski fond izvan EU-a kojim se ne trguje u Uniji i kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a s poslovnim nastanom u trećoj zemlji i koji je obuhvaćen delegiranim aktom navedenim u članku 67. stavku 6. Direktive 2011/61/EU;
   (b) prospekt CIU-a ili ekvivalentni dokument uključuje:
   i) kategorije imovine u koje je CIU ovlašten ulagati;
   ii) ako se primjenjuju investicijski limiti, relativni limiti i metodologiju njihova izračuna;
   (c) izvješćivanje CIU-a ili društva za upravljanje CIU-om instituciji u skladu je sa sljedećim zahtjevima:
   i) o izloženostima CIU-a izvješćuje se najmanje onoliko često koliko i o izloženostima institucije;
   ii) razina detalja financijskih informacija dovoljna je kako bi institucija mogla izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu s pristupom koji je odabrala;
   iii) ako institucija primjenjuje pristup odnosnih izloženosti, informacije o odnosnim izloženostima provjerava neovisna treća strana.

Odstupajući od prvog podstavka točke (a) ovog članka, multilateralne i bilateralne razvojne banke i druge institucije koje zajednički ulažu u CIU s multilateralnim ili bilateralnim razvojnim bankama mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti tog CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka točaka (b) i (c) ovog članka te da su politikom ulaganja CIU-a vrste imovine u koje CIU može ulagati limitirane na imovinu kojom se promiče održivi razvoj u zemljama u razvoju.

Institucije obavješćuju svoje nadležno tijelo o CIU-ovima na koje primjenjuju tretman naveden u drugom podstavku.

Odstupajući od prvog podstavka točke (c) podtočke i., ako institucija odredi iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-ovih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na mandatu, izvješćivanje CIU-a ili društva za upravljanje CIU-om instituciji može se ograničiti na politiku ulaganja CIU-a i sve njezine izmjene te se može provesti samo kada institucija izvrši prvo ulaganje u izloženost prema CIU-u i kada dođe do izmjene politike ulaganja CIU-a.

   4. Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) treća je strana jedan od sljedećih:
   i) depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;
   ii) za CIU-ove koji nisu obuhvaćeni točkom i. ovog stavka, društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo ispunjava uvjet iz stavka 3. točke (a);
   (b) treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz članka 132.a stavaka 1., 2. ili 3., ovisno o slučaju;
   (c) vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće strane.

Institucije koje se oslanjaju na izračune trećih strana množe s faktorom 1,2 iznos izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlazi iz tih izračuna.

Odstupajući od drugog podstavka, ako institucija ima neograničen pristup detaljnim izračunima koje je provela treća strana, ne primjenjuje se faktor 1,2. Institucija na zahtjev te izračune dostavlja svome nadležnom tijelu.

   5. Ako institucija primjenjuje pristupe iz članka 132.a u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a („prva razina CIU-a”) te ako su sve odnosne izloženosti prve razine CIU-a izloženost u obliku udjela ili dionica u drugom CIU-u („druga razina CIU-a”), iznos izloženosti ponderiran rizikom druge razine izloženosti CIU-a može se izračunati primjenom bilo kojeg od triju pristupa opisanih u stavku 2. ovog članka. Institucija može primjenjivati pristup odnosnih izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izloženosti CIU-ova na trećoj razini i na svakoj sljedećoj razini samo ako je primjenjivala taj pristup za izračun na prethodnoj razini. U bilo kojem drugom scenariju primjenjuje zamjenski pristup.
   6. Gornja granica iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a izračunanog u skladu s pristupom odnosnih izloženosti i pristupom koji se temelji na mandatu određuje se na razini iznosa ponderiranog rizikom izloženosti tog CIU-a izračunanog u skladu sa zamjenskim pristupom.
   7. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije koje primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu s člankom 132.a stavkom 1. mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111. s ponderom rizika (RWi*) izračunanim u skladu s formulom iz članka 132.c ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
   (a) institucije mjere vrijednost svojih udjela ili dionica u CIU-u po povijesnom trošku, a vrijednost odnosne imovine CIU-a mjere po fer vrijednosti ako primjenjuju pristup odnosnih izloženosti;
   (b) promjena u tržišnoj vrijednosti udjela ili dionica za koje institucije mjere vrijednost po povijesnom trošku ne mijenja ni iznos regulatornog kapitala tih institucija ni vrijednost izloženosti povezane s tim udjelima.”;

"

63.  umeću se sljedeći članci:"

„Članak 132.a

Pristupi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova

   1. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a na temelju tih izloženosti izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije.
   2. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a za primjenu pristupa odnosnih izloženosti mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s limitima utvrđenima politikom ulaganja CIU-a i relevantnim pravom.

Institucije provode izračune iz prvog podstavka pod pretpostavkom da CIU najprije ulaže u izloženosti, u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju njegove politike ulaganja ili relevantnog prava, koje imaju najveće kapitalne zahtjeve pa zatim i dalje nastavlja ulagati u izloženosti padajućim redoslijedom sve dok se ne dostigne najveći ukupni limit izloženosti te da CIU primjenjuje financijsku polugu u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju svoje politike ulaganja ili relevantnog prava, prema potrebi.

Institucije provode izračune iz prvog podstavka u skladu s metodama iz ovog poglavlja, poglavlja 5. i poglavlja 6. odjeljka 3., 4. ili 5. ove glave.

   3. Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom izloženosti CIU-a u skladu sa stavkom 1. ili stavkom 2. ovog članka mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti po izvedenicama tog CIU-a izračunati kao iznos jednak 50 % kapitalnog zahtjeva za te izloženosti po izvedenicama kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ovisno o slučaju.

Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti po izvedenicama koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.

   4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje kako institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom iz stavka 2. ako nije dostupan jedan ili više ulaznih podataka potrebnih za taj izračun.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do … [devet mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. to 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 132.b

Isključenja iz pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova

   1. Institucije iz izračuna navedenih u članku 132. mogu isključiti instrumente redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala, ▌ dopunskoga kapitala i instrumente prihvatljivih obveza koje drži CIU i koje institucije odbijaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. odnosno člancima 56., 66. i 72.e.
   2. Institucije iz izračuna navedenih u članku 132. mogu isključiti izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima iz članka 150. stavka 1. točaka (g) i (h) te umjesto toga na te izloženosti primijeniti tretman iz članka 133.

Članak 132.c

Tretman izvanbilančnih izloženosti prema CIU-ovima

   1. Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izvanbilančne stavke s mogućnošću njihove konverzije u izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111., sa sljedećim ponderom rizika:
   (a) za sve izloženosti za koje institucije upotrebljavanu jedan od pristupa iz članka 132.a:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000003.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000004.png= ponder rizika

i = indeks koji označuje CIU:

RW20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000005.png= iznos izračunan u skladu s člankom 132.a za CIUi;

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000006.png= vrijednost izloženosti CIU-ai;

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000007.png= računovodstvena vrijednost imovine CIU-ai; i

EQi = računovodstvena vrijednost vlasničkih instrumenata CIU-ai.

   (b) za sve ostale izloženosti, 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000008.png.
   2. Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti zajamčene minimalne vrijednosti koja ispunjava uvjete iz stavka 3. ovog članka kao diskontiranu sadašnju vrijednost zajamčenog iznosa primjenom diskontnog faktora koji ne uključuje rizik statusa neispunjavanja obveza. Institucije mogu umanjiti vrijednost izloženosti zajamčene minimalne vrijednosti za bilo koje gubitke koji su priznati u odnosu na zajamčenu minimalnu vrijednost u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardom.

Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za izvanbilančne izloženosti koje proizlaze iz zajamčene minimalne vrijednosti koje ispunjavaju sve uvjete iz ovog članka stavka 3. množenjem vrijednosti izloženosti tih izloženosti kreditnim konverzijskim faktorom od 20 % i ponderom rizika izvedenim na temelju članka 132. ili 152.

   3. Institucije utvrđuju iznos izloženosti ponderiran rizikom za izvanbilančne izloženosti koje proizlaze iz zajamčene minimalne vrijednosti u skladu sa stavkom 2. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) izvanbilančna izloženost institucije jest zajamčena minimalna vrijednost za ulaganje u udjele ili dionice jednog ili više CIU-a u skladu s kojim je institucija obvezna platiti u okviru zajamčene minimalne vrijednosti samo ako je tržišna vrijednost odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a niža od unaprijed određenog praga u određenom trenutku ili više njih, kako je utvrđeno u ugovoru;
   (b) CIU je bilo koji od sljedećih:
   i) UCITS kako je definiran u Direktivi 2009/65/EZ; ili
   ii) alternativni investicijski fond kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU koji ulaže isključivo u prenosive vrijednosne papire ili drugu likvidnu financijsku imovinu iz članka 50. stavka 1. Direktive 2009/65/EZ, ako mandat alternativnog investicijskog fonda ne dopušta višu financijsku polugu od one koja je dopuštena u skladu s člankom 51. stavkom 3. Direktive 2009/65/EZ;
   (c) sadašnja tržišna vrijednost odnosnih izloženosti CIU-a na kojima se temelji zajamčena minimalna vrijednost bez uzimanja u obzir učinka izvanbilančnih zajamčenih minimalnih vrijednosti pokriva ili premašuje sadašnju vrijednost praga utvrđenog u zajamčenoj minimalnoj vrijednosti;
   (d) kada opadne višak tržišne vrijednosti odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a iznad sadašnje vrijednosti zajamčene minimalne vrijednosti, institucija, ili drugo društvo ako je obuhvaćeno nadzorom na konsolidiranoj osnovi kojem podliježe i sama institucija u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU ili Direktivom 2002/87/EZ, može utjecati na sastav odnosnih izloženosti jednog ili više CIU-a ili na druge načine ograničiti mogućnost daljnjeg smanjenja viška;
   (e) krajnji izravni ili neizravni korisnik zajamčene minimalne vrijednosti obično je mali ulagatelj kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 11. Direktive 2014/65/EU.”;

"

64.  u članku 144. stavku 1. točka (g) zamjenjuje se sljedećim:"

„(g) institucija je u skladu s IRB pristupom izračunala kapitalne zahtjeve na temelju svojih procjena parametara rizika i spremna je za izvješćivanje u skladu s člankom 430.;”;

"

65.  članak 152. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 152.

Tretman izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima

   1. Institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u tako što iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a, izračunan u skladu s pristupima iz stavaka 2. i 5., množe s postotkom udjela ili dionica koje drže te institucije.
   2. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a na temelju tih odnosnih izloženosti izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije.
   3. Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu sa stavkom 1. ili stavkom 2. ovog članka mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti po izvedenicama tog CIU-a izračunati kao iznos jednak 50 % kapitalnog zahtjeva za te izloženosti po izvedenicama kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ovisno o slučaju.

Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti po izvedenicama koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.

   4. Institucije koje primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka i koje ispunjavaju uvjete za trajno izuzeće od primjene IRB pristupa u skladu s člankom 150. ili ne ispunjavaju uvjete za primjenu metoda navedenih u ovom poglavlju ili jedne ili više metoda navedenih u poglavlju 5. za sve ili dijelove odnosnih izloženosti CIU-a, izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka u skladu sa sljedećim načelima:
   (a) za izloženosti koje su raspoređene u kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz članka 147. stavka 2. točke (e) institucije primjenjuju jednostavni pristup ponderiranja iz članka 155. stavka 2.;
   (b) za izloženosti koje su raspoređene u kategoriju stavki koje čine sekuritizacijske pozicije iz članka 147. stavka 2. točke (f) institucije primjenjuju tretman iz članka 254. kao da te izloženosti izravno drže navedene institucije;
   (c) za sve ostale odnosne izloženosti institucije primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2. ove glave.

Ako za potrebe prvog podstavka točke (a) ne može razlikovati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, institucija tretira dotične izloženosti kao ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

   5. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na mandatu iz članka 132.a stavka 2. Međutim, za izloženosti navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c) ovog članka institucije primjenjuju pristupe navedene u tom stavku.
   6. Podložno članku 132.b stavku 2., institucije koje ne primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka ili pristup koji se temelji na mandatu u skladu sa stavkom 5. ovog članka primjenjuju zamjenski pristup iz članka 132. stavka 2.
   7. Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog članka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti primjene tih pristupa.
   8. Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa ponderiranog rizikom CIU-a u skladu s pristupima iz stavaka 2., 3., 4. i 5. mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) treća je strana jedan od sljedećih:
   i) depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;
   ii) za CIU-ove koji nisu obuhvaćeni potočkom i. ove točke, društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo za upravljanje CIU-om ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a);
   (b) za izloženosti koje nisu navedene u ovom članku stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupom odnosnih izloženosti iz članka 132.a stavka 1.;
   (c) za izloženosti koje su navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz tog stavka;
   (d) vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće strane.

Institucije koje se oslanjaju na izračune trećih strana množe iznose izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlaze iz tih izračuna s faktorom 1,2.

Odstupajući od drugog podstavka, ako institucija ima neograničen pristup detaljnim izračunima koje je provela treća strana, ne primjenjuje se faktor 1,2. Institucija na zahtjev te izračune dostavlja svome nadležnom tijelu.

   9. Za potrebe ovog članka primjenjuje se članak 132. stavci 5. i 6. te članak 132.b▌. Za potrebe ovog članka primjenjuje se članak 132.c primjenom pondera rizika izračunanih u skladu s poglavljem 3. ove glave.”;

"

66.   u članku 158. umeće se sljedeći stavak:"

„9.a Iznos očekivanoga gubitka za zajamčenu minimalnu vrijednost koja ispunjava sve zahtjeve iz članka 132.c stavka 3. jednak je nuli.”;

"

67.   članak 164. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 164.

Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD)

   1. Institucije su dužne same utvrđivati vlastite procjene LGD-a, podložno zahtjevima iz odjeljka 6. ovog poglavlja i ishođenju odobrenja od nadležnih tijela u skladu s člankom 143. Za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja upotrebljava se vrijednost LGD-a od 75 %. Ako može pouzdano rastaviti vlastite procjene EL za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja na PD-ove i LGD-ve, institucija može primjenjivati vlastitu procjenu LGD-a.
   2. Institucija može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi procjene PD-a ili LGD-a, pri čemu mora ispuniti zahtjeve iz članka 183. stavaka 1., 2. i 3. te dobiti odobrenje nadležnih tijela, bilo za pojedinačnu izloženost ili skup izloženosti. Institucija ne smije izloženostima osiguranima jamstvima dodijeliti prilagođeni PD ili LGD takav da prilagođeni ponder rizika bude niži od onoga za usporedivu izravnu izloženost prema davatelju jamstva.
   3. Za potrebe članka 154. stavka 2., LGD za usporedivu izravnu izloženost prema pružatelju zaštite iz članka 153. stavka 3. jest LGD neosigurane izloženosti prema davatelju jamstva ili LGD neosigurane izloženosti prema dužniku, ovisno o tome, u slučaju da i za davatelja jamstva i za dužnika nastane status neispunjavanja obveza za trajanja osigurane transakcije, upućuju li dostupni dokazi i struktura jamstva na to da će naplaćeni iznos ovisiti o financijskom stanju davatelja jamstva odnosno dužnika.
   4. Prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti za sve izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama koje ne ostvaruju korist od jamstava središnjih država ne smije biti niži od 10 %.

Prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti za sve izloženosti prema stanovništvu osigurane poslovnim nekretninama koje ne ostvaruju korist od jamstava središnjih država ne smije biti niži od 15 %.

   5. Države članice imenuju tijelo odgovorno za primjenu stavka 6. To je tijelo nadležno tijelo ili imenovano tijelo.

Ako je tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nadležno tijelo, ono osigurava da su relevantna nacionalna tijela i tijela koja imaju makrobonitetni mandat u potpunosti obaviještena o namjeri nadležnog tijela o primjeni ovog članka, i da su na odgovarajući način uključena u procjenu pitanja financijske stabilnosti u svojoj državi članici u skladu sa stavkom 6.

Ako tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nije nadležno tijelo, država članica donosi potrebne odredbe kako bi osigurala odgovarajuću koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog i imenovanog tijela za pravilnu primjenu ovog članka. Posebno se od tijela traži bliska suradnja i razmjena svih informacija koje mogu biti potrebne za pravilno obavljanje dužnosti koje se ovim člankom propisuju imenovanim tijelima. Cilj te suradnje jest izbjeći svaki oblik podvostručenog ili neusklađenog postupanja između nadležnog i imenovanog tijela te osigurati da se primjereno uzme u obzir interakcija s drugim mjerama, posebno mjerama poduzetima u skladu s člankom 458. ove Uredbe i člankom 133. Direktive 2013/36/EU.

   6. Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 430.a i drugih relevantnih pokazatelja te uzimajući u obzir buduća kretanja na tržištima nekretnina, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. ovog članka redovito, a najmanje jedanput godišnje, procjenjuje jesu li minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. ovog članka prikladne za izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela.

Ako na temelju procjene iz prvog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. zaključi da minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. nisu primjerene, i ako smatra da bi neprimjerenost vrijednosti LGD-a mogla negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici, može odrediti više minimalne vrijednosti LGD-a za te izloženosti koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela. Te više minimalne vrijednosti mogu se također primijeniti na razini jednog ili više segmenata nekretnina za takve izloženosti.

Tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. obavješćuje EBA-u i ESRB prije donošenja odluke iz ovog stavka. U roku od jednog mjeseca od primitka te obavijesti EBA i ESRB dostavljaju svoje mišljenje dotičnoj državi članici. EBA i ESRB objavljuju te vrijednosti LGD-a.

   7. Ako tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. odredi više minimalne vrijednosti LGD-a na temelju stavka 6., institucije imaju šestomjesečno prijelazno razdoblje da ih primijene.
   8. EBA u bliskoj suradnji s ESRB-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. uzima u obzir pri procjeni prikladnosti vrijednosti LGD-a u okviru procjene iz stavka 6.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

   9. ESRB, putem preporuka u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u bliskoj suradnji s EBA-om, može dati smjernice namijenjene tijelima koja su imenovana u skladu sa stavkom 5. ovog članka o sljedećem:
   (a) faktorima koji bi mogli „negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost” iz stavka 6. i
   (b) indikativnim referentnim mjerilima koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. uzima u obzir pri određivanju viših minimalnih vrijednosti LGD-a.
   10. Institucije jedne države članice primjenjuju više minimalne vrijednosti LGD-a koje su odredila tijela druge države članice u skladu sa stavkom 6. na sve odgovarajuće izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova te države članice.”;

"

68.  u članku 201. stavku 1. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:"

(h) kvalificirane središnje druge ugovorne strane.;

"

69.  umeće se sljedeći članak:"

Članak 204.a

Priznate vrste izvedenica vlasničkih instrumenata

   1. Institucije mogu izvedenice vlasničkih instrumenata, koje su ugovori o razmjeni ukupnog prinosa ili čiji su ekonomski učinci slični, upotrebljavati kao priznatu kreditnu zaštitu samo u svrhu provedbe interne zaštite.

Kreditna se zaštita ne smatra priznatom ako institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira nasuprotno smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena ili smanjenjem fer vrijednosti ili povećanjem rezervi.

   2. Ako institucija provodi internu zaštitu koristeći se izvedenicom vlasničkih instrumenata, kako bi za potrebe ovog poglavlja interna zaštita bila priznata kao kreditna zaštita, kreditni rizik koji je prenesen u knjigu trgovanja prenosi se na treću stranu ili treće strane.

Ako je interna zaštita provedena u skladu s prvim podstavkom i ako su ispunjeni zahtjevi iz ovog poglavlja, institucije koje su kupile nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenjuju pravila iz odjeljaka od 4. do 6. ovog poglavlja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka.;

"

70.  članak 223. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 3. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metodu iz poglavlja 6. odjeljka 6. izračunavaju EVA kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000009.png.”;

"

(b)  u stavku 5. dodaje se sljedeći podstavak:"

U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metode iz poglavlja 6. odjeljaka 3., 4. i 5. uzimaju u obzir učinke kolaterala na smanjenje rizika u skladu s odredbama utvrđenima u poglavlju 6. odjeljcima 3., 4. i 5., ovisno o slučaju.”;

"

71.  članak 272. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka 6. zamjenjuje se sljedećim:"

(6) skup za zaštitu znači grupa transakcija unutar jednog skupa za netiranje za koje je dopušten potpun ili djelomičan prijeboj radi određivanja potencijalne buduće izloženosti na temelju metoda navedenih u odjeljku 3. ili 4. ovog poglavlja;”;

"

(b)  umeće se sljedeća točka:"

(7a) jednosmjerni ugovor o iznosu nadoknade znači ugovor o iznosu nadoknade na temelju kojeg institucija mora dati varijacijski iznos nadoknade drugoj ugovornoj strani, ali nema pravo primiti varijacijski iznos nadoknade od te druge ugovorne strane ili obrnuto;”;

"

(c)  točka 12. zamjenjuje se sljedećim:"

„(12) sadašnja tržišna vrijednost ili CMV znači neto tržišna vrijednost svih transakcija unutar skupa za netiranje prije smanjenja za iznos kolaterala koji se drži ili daje pri čemu se pri izračunu CMV-a provodi prijeboj pozitivnih i negativnih tržišne vrijednosti;”;

"

(d)  umeće se sljedeća točka:"

(12a) iznos neto neovisnog kolaterala ili ▌NICA znači zbroj vrijednosti neto kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, ovisno o slučaju, za skup za netiranje osim varijacijskog iznosa nadoknade;;

"

72.  članak 273. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti za ugovore navedene u Prilogu II. na temelju jedne od metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. u skladu s ovim člankom.

Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 1. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 4. Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 2. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 5.

Institucije se mogu unutar grupe na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. Jedna institucija ne smije se na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6.”;

"

(b)  stavci 6., 7. i 8. zamjenjuju se sljedećim:"

„6. Prema metodama navedenima u odjeljcima od 3. do 6., vrijednost izloženosti prema određenoj drugoj ugovornoj strani jednaka je zbroju vrijednosti izloženosti izračunanih po svakom skupu za netiranje za tu drugu ugovornu stranu.

Odstupajući od prvog podstavka, ako se jedan ugovor o iznosu nadoknade primjenjuje na više skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i institucija primjenjuje jednu od metoda iz odjeljaka od 3. do 6. za izračun vrijednosti izloženosti tih skupova za netiranje, vrijednost izloženosti izračunava se u skladu s relevantnim odjeljkom.

Za određenu drugu ugovornu stranu vrijednost izloženosti za određeni skup za netiranje OTC izvedenih instrumenata navedenih u Prilogu II. izračunana u skladu s ovim poglavljem jest veći iznos između nule i razlike između zbroja vrijednosti izloženosti svih skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i zbroja iznosa prilagodbe kreditnom vrednovanju za tu drugu ugovornu stranu koji institucija priznaje kao nastalo smanjenje vrijednosti. Prilagodbe kreditnom vrednovanju izračunavaju se ne uzimajući u obzir bilo koji prijeboj dugovne strane vrijednosnog usklađivanja koji se pripisuje vlastitom kreditnom riziku društva koji je već isključen iz regulatornoga kapitala u skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom (c).

   7. Pri izračunu vrijednosti izloženosti u skladu s metodama iz odjeljaka 3., 4. i 5. institucije mogu tretirati dva ugovora o OTC izvedenicama koji su obuhvaćeni istim sporazumom o netiranju i koji su potpuno usklađeni kao jedinstveni ugovor sa zamišljenom vrijednosti glavnice jednakom nuli.

Za potrebe prvog podstavka dva ugovora o OTC izvedenicama potpuno su usklađena kada ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

   (a) njihove su rizične pozicije suprotne;
   (b) njihove su značajke, osim datuma trgovanja, jednake;
   (c) njihovi se novčani tokovi u potpunosti prebijaju.
   8. Institucije određuju vrijednost izloženosti za izloženosti koje proizlaze iz transakcija s dugim rokom namire primjenom bilo koje od metoda navedenih u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja, bez obzira na to koju je metodu institucija odabrala za OTC izvedenice i repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane te maržne kredite. Pri izračunu kapitalnih zahtjeva za transakcije s dugim rokom namire institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. može kontinuirano dodjeljivati pondere rizika u skladu s pristupom iz poglavlja 2. i bez obzira na značajnost tih pozicija.”;

"

(c)   dodaje se sljedeći stavak:"

9. Za metode navedene u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja institucije tretiraju transakcije u kojima je utvrđen specifičan povratni rizik u skladu s člankom 291. stavcima 2., 4., 5. i 6.”;

"

73.  umeću se sljedeći članci:"

„Članak 273.a

Uvjeti za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti

   1. Institucija može izračunati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 4. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
   (a) 10 % ukupne imovine institucije;
   (b) 300 milijuna EUR.

   2. Institucija može izračunati vrijednost izloženosti ▌ svojih pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 5. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
   (a) 5 % ukupne imovine institucije;
   (b) 100 milijuna EUR.

   3. Za potrebe stavaka 1. i 2. institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama na temelju podataka od posljednjeg dana svakog mjeseca u skladu sa sljedećim zahtjevima:
   (a) pozicije u izvedenicama vrednuju se po tržišnim vrijednostima na taj određeni datum; ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije uzimaju fer vrijednost te pozicije na taj datum; ako nisu dostupne tržišna vrijednost i fer vrijednost pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju posljednju tržišnu vrijednost ili fer vrijednost;
   (b) apsolutna vrijednost dugih pozicija u izvedenicama zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija u izvedenicama;
   (c) uključuju se sve pozicije u izvedenicama, osim kreditnih izvedenica koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku iz knjige pozicija kojima se ne trguje.
   4. Odstupajući od stavka 1. ili 2., ovisno o slučaju, ako poslovi s izvedenicama na konsolidiranoj osnovi ne prelaze pragove iz stavka 1. ili 2., ovisno o slučaju, institucija koja je uključena u konsolidaciju i koja bi trebala primjenjivati metodu iz odjeljka 3. ili. 4. zato što prelazi te pragove na pojedinačnoj razini, može, podložno odobrenju nadležnih tijela, umjesto toga odlučiti primjenjivati metodu koja bi se primjenjivala na konsolidiranoj osnovi.
   5. Institucije obavješćuju nadležna tijela o metodama iz odjeljka 4. ili 5. koje primjenjuju ili, ovisno o slučaju, prestaju primjenjivati za izračun vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama.
   6. Institucije tijekom mjesečne procjene ne ulaze u transakciju izvedenicama, ne kupuju ih niti prodaju samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta utvrđenih stavcima 1. i 2.

Članak 273.b

Neusklađenost s uvjetima za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti po izvedenicama

   1. Institucija koja više ne ispunjava jedan ili više od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili stavka 2. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo.
   2. Institucija prestaje izračunavati vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s odjeljkom 4. ili odjeljkom 5., ovisno o slučaju, u roku od tri mjeseca od nastanka jednog od sljedećih slučajeva:
   (a) institucija ne ispunjava ▌ uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (a) ili članka 273. stavka 2., ovisno o slučaju, ili uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (b) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, tijekom tri uzastopna mjeseca;
   (b) institucija ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (a) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, ili uvjete iz članka 273.a stavka 1. točke (b) ili članka 273.a stavka 2., ovisno o slučaju, tijekom više od šest mjeseci u prethodnih 12 mjeseci.
   3. Ako je institucija prestala izračunavati vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s odjeljkom 4. ili odjeljkom 5., ovisno o slučaju, dopušteno joj je da nastavi izračunavati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama kako je utvrđeno u odjeljku 4. ili odjeljku 5. samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni u članku 273.a stavku 1. ili stavku 2. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine.”;

"

74.  u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljci 3., 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:"

„Odjeljak 3.

Standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane

Članak 274.

Vrijednost izloženosti

   1. Institucija može izračunati vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje za sve transakcije obuhvaćene sporazumom o netiranju ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
   (a) sporazum o netiranju odnosi se na jednu od vrsta sporazuma o netiranju navedenih u članku 295.;
   (b) sporazum o netiranju priznala su nadležna tijela u skladu s člankom 296.;
   (c) institucija je ispunila obveze iz članka 297. u pogledu sporazuma o netiranju ▌.

Ako bilo koji od uvjeta iz prvog podstavka nije ispunjen, institucija tretira svaku transakciju kao zaseban skup za netiranje.

   2. Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti skupa za netiranje u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000010.png

pri čemu je:

RC = trošak zamjene izračunan u skladu s člankom 275.; i

PFE = potencijalna buduća izloženost izračunana u skladu s člankom 278.;

α = 1,4.

   3. Gornja granica vrijednosti izloženosti skupa za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade određuje se na razini vrijednosti izloženosti istog skupa za netiranje koji nije predmet nijednog oblika ugovora o iznosu nadoknade.
   4. Ako se više ugovora o iznosu nadoknade primjenjuje na isti skup za netiranje, institucije raspoređuju svaki ugovor o iznosu nadoknade grupi transakcija u skupu za netiranje na koji se taj ugovor o iznosu nadoknade primjenjuje i izračunavaju vrijednost izloženosti zasebno za svaku od tih grupiranih transakcija.
   5. Institucije mogu odrediti da vrijednost izloženosti skupa za netiranje iznosi nula ako ispunjava sve sljedeće uvjete:
   (a) skup za netiranje isključivo se sastoji od prodanih opcija;
   (b) sadašnja tržišna vrijednost skupa za netiranje u svakom je trenutku negativna;
   (c) premiju svih opcija uključenih u skup za netiranje institucija je unaprijed primila radi jamčenja izvršenja ugovorâ;
   (d) skup za netiranje nije predmet nijednog ugovora o iznosu nadoknade.
   6. U skupu za netiranje institucije zamjenjuju transakciju koja je konačna linearna kombinacija kupljenih ili prodanih opcija kupnje ili prodaje svim pojedinačnim opcijama koje čine tu linearnu kombinaciju, kao pojedinačnu transakciju, u svrhu izračuna vrijednosti izloženosti skupa za netiranje u skladu s ovim odjeljkom. Svaka takva kombinacija opcija tretira se kao pojedinačna transakcija u skupovima za netiranje u kojima je kombinacija uključena za potrebe izračuna vrijednosti izloženosti.

   7. Gornja granica vrijednosti izloženosti transakcije kreditnim izvedenicama koja predstavlja dugu poziciju u odnosnom instrumentu može se odrediti na razini iznosa preostale neplaćene premije pod uvjetom da se tretira kao zaseban skup za netiranje koji nije predmet ugovora o iznosu nadoknade.

Članak 275.

Trošak zamjene

   1. Institucije izračunavaju trošak zamjene RC za skupove za netiranje koji nisu predmet ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000011.png

   2. Institucije izračunavaju trošak zamjene za jedan skup za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000012.png

pri čemu je:

RC = trošak zamjene

VM = vrijednost neto varijacijskog iznosa nadoknade korigiran korektivnim faktorom koji je redovito primljen ili dan, ovisno o slučaju, za skup za netiranje kako bi se smanjile promjene CMV-a skupa za netiranje;

TH = prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i

MTA = najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade.

   3. Institucije izračunavaju trošak zamjene za više skupova za netiranje koji su predmet istog ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000013.png

pri čemu je:

RC = trošak zamjene

i = indeks koji označava skupove za netiranje koji su predmet jednog ugovora o iznosu nadoknade;

CMVi = CMV skupa za netiranje i;

VMMA = zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je redovito primljen ili dan, ovisno o slučaju, za više skupova za netiranje kako bi se smanjile promjene njihova CMV-a; i

NICAMA = zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, ovisno o slučaju, za više skupova za netiranje osim VMMA.

Za potrebe prvog podstavka NICAMA se može izračunati na razini trgovanja, razini skupa za netiranje ili razini svih skupova za netiranje na koje se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade, ovisno o razini na kojoj se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade.

Članak 276.

Priznavanje i tretman kolaterala

   1. Za potrebe ovog odjeljka institucije izračunavaju iznose kolaterala VM, VMMA, NICA i NICAMA primjenom svih sljedećih zahtjeva:

▌(a) ako sve transakcije uključene u skup za netiranje pripadaju knjizi trgovanja, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člancima 197. i 299.;

   (b) ako skup za netiranje sadržava najmanje jednu transakciju koja pripada knjizi pozicija kojima se ne trguje, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člankom 197.;
   (c) kolateral primljen od druge ugovorne strane priznaje se s pozitivnim predznakom, a kolateral dan drugoj ugovornoj strani priznaje se s negativnim predznakom;
   (d) vrijednost svih vrsta kolaterala korigirana korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani izračunava se u skladu s člankom 223. Za potrebe tog izračuna institucija ne primjenjuje metodu iz članka 225.;
   (e) ista stavka kolaterala ne uključuje se istodobno u VM i NICA;
   (f) ista stavka kolaterala ne uključuje se istodobno u VMMA i NICAMA;
   (g) bilo koji kolateral koji je dan drugoj ugovornoj strani i koji je odvojen od imovine te druge ugovorne strane i, kao posljedica te odvojenosti, ne ulazi u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti te druge ugovorne strane ne priznaje se u izračunu NICA i NICAMA.
   2. Za izračun vrijednosti kolaterala korigiranog korektivnim faktorom koji je dan iz stavka 1. točke (d) ovog članka institucije zamjenjuju formulu iz članka 223. stavka 2. sljedećom formulom:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000014.png

pri čemu je:

CVA = vrijednost kolaterala korigiranog korektivnim faktorom koji je dan; i

C = kolateral;

Hc i Hfx definirani su u skladu s člankom 223. stavkom 2.

   3. Za potrebe stavka 1. točke (d) institucije određuju razdoblje realizacije koje je važno za izračun vrijednosti svih kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani u skladu s jednim od sljedećih razdoblja:
   (a) jedna godina za skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1.;
   (b) razdoblje iznosa nadoknade za rizik utvrđeno u skladu s člankom 279.c stavkom 1. točkom (b) za skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3.

Članak 277.

Raspoređivanje transakcija u kategorije rizika

   1. Institucije raspoređuju svaku transakciju skupa za netiranje u jednu od sljedećih kategorija rizika radi određivanja potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje iz članka 278.:
   (a) kamatni rizik;
   (b) valutni rizik;
   (c) kreditni rizik;
   (d) rizik vlasničkih instrumenata;
   (e) robni rizik;
   (f) ostali rizici.
   2. Institucije provode raspoređivanje iz stavka 1. na temelju primarnog činitelja rizika za transakciju izvedenicama. Primarni činitelj rizika jedini je značajni činitelj rizika za transakciju izvedenicama.

   3. Odstupajući od stavka 2., institucije raspoređuju transakcije izvedenicama koje imaju više od jednog značajnog činitelja rizika u više od jedne kategorije rizika. Ako svi značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija spadaju u istu kategoriju rizika, od institucija se zahtijeva da tu transakciju rasporede samo jedanput u tu kategoriju rizika na temelju najznačajnijeg od tih činitelja rizika. Ako značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija spadaju u različite kategorije rizika, institucije raspoređuju tu transakciju jedanput u svaku kategoriju rizika za koju transakcija ima najmanje jedan značajni činitelj rizika, na temelju najznačajnijeg činitelja rizika u toj kategoriji rizika.
   4. Neovisno o stavcima 1., 2. i 3., pri raspoređivanju transakcija u kategorije rizika navedene u stavku 1. institucije primjenjuju sljedeće zahtjeve:
   (a) ako je inflacijska varijabla primarni činitelj rizika za transakciju ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji za transakcije iz stavka 3.,, institucije transakciju raspoređuju u kategoriju kamatnog rizika;
   (b) ako je varijabla klimatskih uvjeta primarni činitelj rizika za transakciju ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji za transakcije iz stavka 3., institucije transakciju raspoređuju u kategoriju robnog rizika.
   5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
   (a) metoda za utvrđivanje transakcija sa samo jednim značajnim činiteljem rizika ▌;
   (b) metoda za utvrđivanje transakcija s više značajnih činitelja rizika i za utvrđivanje najznačajnijeg od tih činitelja rizika za potrebe stavka 3.;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do … [šest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 277.a

Skupovi za zaštitu

   1. Institucije uspostavljaju odgovarajuće skupove za zaštitu za svaku kategoriju rizika skupa za netiranje i raspoređuju svaku transakciju u te skupove za zaštitu kako slijedi:
   (a) transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. nominiran u istoj valuti;
   (b) transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako se njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. temelji na istom valutnom paru;
   (c) sve transakcije raspoređene u kategoriju kreditnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu;
   (d) sve transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata raspoređuju se u isti skup za zaštitu;
   (e) transakcije raspoređene u kategoriju robnog rizika raspoređuju se u jedan od sljedećih skupova za zaštitu na temelju prirode njihova primarnog činitelja rizika ili najznačajnijeg činitelja rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3.:
   i) energija;
   ii) metali;
   iii) poljoprivredni proizvodi;
   iv) druga roba;
   v) klimatski uvjeti;
   (f) transakcije raspoređene u kategoriju ostalih rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. jednak.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje imaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika raspoređuju se u zasebne skupove za zaštitu koji nisu skupovi za zaštitu uspostavljeni za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje nemaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika. Te transakcije raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. nominiran u istoj valuti.

   2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije uspostavljaju zasebne skupove za zaštitu u svakoj kategoriji rizika za sljedeće transakcije:
   (a) transakcije za koje je primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. tržišno implicirana volatilnost ili ostvarena volatilnost činitelja rizika ili korelacija između dvaju činitelja rizika;
   (b) transakcije za koje je primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. razlika između dvaju činitelja rizika raspoređena u istu kategoriju rizika ili transakcije koje imaju dvije novčane strane nominirane u istoj valuti i za koje je činitelj rizika iz iste kategorije rizika primarnog činitelja rizika sadržan u novčanoj strani koja nije novčana strana koja sadržava primarni činitelj rizika.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. jednak.

Za potrebe prvog podstavka točke (b) institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je par činitelja rizika u tim transakcijama iz te točke jednak i ako su dva činitelja rizika sadržana u tom paru pozitivno korelirana. U protivnom, institucije raspoređuju transakcije iz prvog podstavka točke (b) u jedan od skupova za zaštitu uspostavljen u skladu sa stavkom 1. na temelju samo jednog od dvaju činitelja rizika iz prvog podstavka točke (b).

   3. Institucije na zahtjev nadležnih tijela stavljaju na raspolaganje broj skupova za zaštitu uspostavljenih u skladu sa stavkom 2. ovog članka za svaku kategoriju rizika, s primarnim činiteljem rizika ili najznačajnijim činiteljem rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. ili parom činitelja rizika za svaki od tih skupova za zaštitu i s brojem transakcija u svakom od tih skupova za zaštitu.

Članak 278.

Potencijalna buduća izloženost

   1. Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost skupa za netiranje kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000015.png

pri čemu je:

PEE = potencijalna buduća izloženost;

a = indeks koji označava kategorije rizika uključene u izračun potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje;

AddOn(a) = uvećanje za kategoriju rizika „a” izračunano u skladu s člancima od 280.a do 280.f, ovisno o slučaju; i

multiplikator = multiplikacijski faktor izračunan u skladu s formulom iz stavka 3.

Za potrebe ovog izračuna institucije uključuju uvećanje za određenu kategoriju rizika pri izračunu potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje ako je najmanje jedna transakcija skupa za netiranje raspoređena u tu kategorija rizika.

   2. Potencijalna buduća izloženost više skupova za netiranje koji su predmet jednog ugovora o iznosu nadoknade iz članka 275. stavka 3. izračunava se kao zbroj potencijalnih budućih izloženosti svih pojedinačnih skupova za netiranje kao da nisu predmet nijednog oblika ugovora o iznosu nadoknade.
   3. Za potrebe stavka 1. multiplikator se izračunava kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000016.png

pri čemu je:

Floorm = 5 %;

y = 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000017.png

z = 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000018.png

NICAi = iznos neto neovisnog kolaterala izračunan samo za transakcije koje su uključene u skup za netiranje „i”. NICAi se izračunava na razini trgovanja ili na razini skupa za netiranje, ovisno o ugovoru o iznosu nadoknade.

Članak 279.

Izračun rizičnih pozicija

Za potrebe izračuna uvećanja za kategoriju rizika iz članaka od 280.a do 280.f institucije izračunavaju rizičnu poziciju svake transakcije u skupu za netiranje kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000019.png

pri čemu je:

δ = regulatorna delta transakcije izračunana u skladu s formulom iz članka 279.a;

AdjNot = prilagođeni zamišljeni iznos transakcije izračunan u skladu s člankom 279.b; i

MF = faktor prilagodbe za efektivno dospijeće transakcije izračunan u skladu s formulom iz članka 279.c.

Članak 279.a

Regulatorna delta

   1. Institucije izračunavaju regulatornu deltu kako slijedi:
   (a) za opcije kupnje i prodaje koje kupcu opcija daju pravo na kupnju ili prodaju odnosnog instrumenta po pozitivnoj cijeni na jedan ili više datuma u budućnosti, osim ako su te opcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika, institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000020.png

pri čemu je:

(δ) = regulatorna delta;

znak = -1, ako je transakcija prodana opcija kupnje ili kupljena opcija prodaje;

znak = +1, ako je transakcija kupljena opcija kupnje ili prodana opcija prodaje;

vrsta = -1, ako je transakcija opcija prodaje;

vrsta = +1, ako je transakcija opcija kupnje;

N(x) = funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, što znači vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka „x”;

P = promptna ili terminska cijena odnosnog instrumenta opcije; za opcije čiji novčani tokovi ovise o prosječnoj vrijednosti cijene odnosnog instrumenta, P je jednak prosječnoj vrijednosti na datum izračuna;

K = izvršna cijena opcije;

T = datum isteka opcije; za opcije koje se mogu izvršiti samo na jedan budući datum, datum isteka jednak je tom datumu; za opcije koje se mogu izvršiti na više budućih datuma, datum isteka jednak je posljednjem od tih datuma; datum isteka izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; i

σ = regulatorni korektivni faktori opcije utvrđeni u skladu s tablicom 1. na temelju kategorije rizika transakcije i vrste odnosnog instrumenta opcije.

Tablica 1.

Kategorija rizika

Odnosni instrument

Regulatorni korektivni faktori

Valute

Sve

15 %

Kreditni

Instrument koji se odnosi na jedan subjekt

100 %

Instrument koji se odnosi na više subjekata

80 %

Vlasnički instrumenti

Instrument koji se odnosi na jedan subjekt

120 %

Instrument koji se odnosi na više subjekata

75 %

Roba

Električna energija

150 %

Ostala roba (isključujući električnu energiju)

70 %

Ostalo

Sve

150 %

Institucije koje primjenjuju terminsku cijenu odnosnog instrumenta opcije osiguravaju:

   i) da je terminska cijena u skladu sa značajkama opcije;
   ii) da se terminska cijena izračunava primjenom odgovarajuće kamatne stope koja prevladava na izvještajni datum;
   iii) da su u terminsku cijenu uključeni očekivani novčani tokovi odnosnog instrumenta prije isteka opcije;
   (b) za tranše sintetske sekuritizacije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000021.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000022.png

A = točka spajanja tranše; za transakciju kreditnim izvedenicama na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza na temelju referentnih subjekata k, A = (n-1)/k; i

D = točka odvajanja tranše; za transakciju kreditnim izvedenicama na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza na temelju referentnih subjekata k, D = n/k;

   (c) za transakcije koje nisu navedene u točki (a) ili (b) institucije upotrebljavaju sljedeću regulatornu deltu:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000023.png

   2. Za potrebe ovog odjeljka duga pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. znači da se tržišna vrijednost transakcije povećava kada se povećava vrijednost toga činitelja rizika, a kratka pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. znači da se tržišna vrijednost transakcije smanjuje kada se vrijednost toga činitelja rizika povećava.

   3. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
   (a) u skladu s međunarodnim regulatornim kretanjima, formula koju institucije upotrebljavaju za izračun regulatorne delte opcija kupnje i prodaje raspoređenih u kategoriju kamatnog rizika u skladu s tržišnim uvjetima u kojima kamatne stope mogu biti negativne i regulatornim korektivnim faktorima koji su prikladni za tu formulu;
   (b) metoda za određivanje je li transakcija ▌ duga ili kratka pozicija u primarnom činitelju rizika ▌ ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do … [šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 279.b

Prilagođeni zamišljeni iznos

   1. Institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:
   (a) za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika ili kategoriju kreditnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao proizvod zamišljenog iznosa ugovora o izvedenicama i regulatornog faktora trajanja, što se izračunava kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000024.png

pri čemu je:

R = regulatorna diskontna stopa; R = 5 %;

S = razdoblje od datuma početka transakcije do izvještajnog datuma, a izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima; i

E = razdoblje od datuma završetka ▌ transakcije ▌ do izvještajnog datuma, a izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Datum početka transakcije najraniji je datum na koji je barem ugovorno plaćanje u okviru transakcije, prema instituciji ili od strane institucije, određeno ili obavljeno, uz izuzetak plaćanja povezanih s razmjenom kolaterala u ugovoru o iznosu nadoknade. Ako se transakcijom već određuje ili obavlja plaćanja na izvještajni datum, datum početka transakcije jednak je 0. ▌

Ako transakcija uključuje jedan ili više ugovornih budućih datuma na koje institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća, datum početka transakcije mora biti jednak najranijem od sljedećih datuma:

   i) datumu ili najranijem od više budućih datuma na koji institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća;
   ii) datumu na koji transakcijom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja koja nisu plaćanja povezana s razmjenom kolaterala u ugovoru o iznosu nadoknade.

Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum početka transakcije utvrđuje se na temelju najranijeg datuma na koji odnosnim instrumentom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja.

Datum završetka transakcije posljednji je datum na koji je obavljeno ugovorno plaćanje u okviru transakcije prema instituciji ili od strane institucije ili može biti obavljeno.

Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum završetka transakcije utvrđuje se na temelju zadnjeg ugovornog plaćanja odnosnog instrumenta transakcije.

Ako je transakcija strukturirana tako da se preostala izloženost podmiruje na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe uvijek ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost transakcije na te unaprijed utvrđene datume jednaka nuli, namira preostale izloženosti na te unaprijed utvrđene datume smatra se ugovornim plaćanjem u okviru iste transakcije;

   (b) za transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:
   i) ako transakcija ima jednu novčanu stranu, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos ugovora o izvedenicama;
   ii) ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos jedne novčane strane nominiran u izvještajnoj valuti institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos druge novčane strane;
   iii) ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos svake novčane strane nominiran u valuti koja nije izvještajna valuta institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest najveći zamišljeni iznos od dviju novčanih strana nakon konvertiranja tih iznosa u izvještajnu valutu institucije po prevladavajućem promptnom tečaju.
   (c) za transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao proizvod tržišne cijene jedne jedinice odnosnog instrumenta transakcije i broja jedinica odnosnog instrumenta na koji se odnosi transakcija;

Ako je transakcija raspoređena u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika ugovorno izražena kao zamišljeni iznos, institucije upotrebljavaju zamišljeni iznos transakcije, a ne broj jedinica odnosnog instrumenta, kao prilagođeni zamišljeni iznos;

   (d) za transakcije raspoređene u kategoriju ostalih rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos na temelju najprikladnije metode među metodama iz točaka (a), (b) i (c), ovisno o prirodi i značajkama odnosnog instrumenta transakcije.
   2. Institucije određuju zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta za potrebe izračuna prilagođenog zamišljenog iznosa transakcije iz stavka 1. kako slijedi:
   (a) ako zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta transakcije nije fiksan do ugovornog dospijeća ▌:
   i) za determinističke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta zamišljeni iznos jest ponderirani prosjek svih determinističkih vrijednosti zamišljenih iznosa ili broja jedinica odnosnog instrumenta, ovisno o slučaju, do ugovornog dospijeća transakcije, pri čemu su ponderi udio razdoblja tijekom kojeg se primjenjuje svaka vrijednost zamišljenog iznosa;
   ii) za stohastičke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta zamišljeni iznos jest iznos utvrđen određivanjem sadašnjih tržišnih vrijednosti u formuli za izračun budućih tržišnih vrijednosti;

   (b) za ugovore s višestrukim razmjenama zamišljenog iznosa zamišljeni iznos množi se s brojem dospjelih plaćanja u skladu s odredbama ugovora;
   (c) za ugovore kojima se predviđa multiplikacija plaćanja novčanih tokova ili multiplikacija odnosnog instrumenta ugovora o izvedenicama institucija prilagođava zamišljeni iznos kako bi uzela u obzir učinke multiplikacije na rizičnu strukturu tih ugovora.
   3. Institucije konvertiraju prilagođeni zamišljeni iznos transakcije u svoju izvještajnu valutu po prevladavajućem promptnom tečaju ako je prilagođeni zamišljeni iznos izračunan u skladu s ovim člankom na temelju ugovornog zamišljenog iznosa ili tržišne cijene broja jedinica odnosnog instrumenta nominiranih u drugoj valuti.

Članak 279.c

Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće

   1. Institucije izračunavaju faktor prilagodbe za efektivno dospijeće kako slijedi:
   (a) za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1. institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000025.png

pri čemu je:

MF = faktor prilagodbe za efektivno dospijeće;

M = preostali rok do dospijeća transakcije koji je jednak razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza transakcije; u tu svrhu svaka opcionalnost ugovora o izvedenicama smatra se ugovornom obvezom; preostali rok do dospijeća izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima;

Ako transakcija ima drugi ugovor o izvedenicama kao odnosni instrument koji može dovesti do dodatnih ugovornih obveza uz ugovorne obveze transakcije, preostali rok do dospijeća transakcije jednak je razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza odnosnog instrumenta;

Ako je transakcija strukturirana tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe uvijek ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost transakcije na te unaprijed utvrđene datume jednaka nuli, preostali rok do dospijeća transakcije jednak je roku do prvoga sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta; i

Jedna poslovna godina = jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima;

   (b) za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3. faktor prilagodbe za efektivno dospijeće određen je kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000026.png

pri čemu je:

MF = faktor prilagodbe za efektivno dospijeće;

MPOR = razdoblje iznosu nadoknade za rizik skupa za netiranje utvrđeno u skladu s člankom 285. stavcima od 2. do 5.; i

Jedna poslovna godina = jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Pri određivanju razdoblja iznosa nadoknade za rizik za transakcije između klijenta i klirinškog člana, institucija koja djeluje kao klijent ili kao klirinški član zamjenjuje minimalno razdoblje iz članka 285. stavka 2. točke (b) razdobljem od pet radnih dana.

   2. Za potrebe stavka 1. preostali rok do dospijeća jednak je razdoblju do prvog sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta za transakcije koje su strukturirane tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost ugovora na te unaprijed utvrđene datume plaćanja jednaka nuli.

Članak 280.

Koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu

U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu iz članaka od 280.a do 280.f koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu „ϵ” jest sljedeći:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000027.png

Članak 280.a

Uvećanje za kategoriju kamatnog rizika

   1. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kamatnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000028.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000029.png

j = indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kamatnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (a) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000030.png = uvećanje za skup za zaštitu kategorije kamatnog rizika j izračunano u skladu sa stavkom 2.

   2. Institucije izračunavaju uvećanje za skup za zaštitu j kategorije kamatnog rizika:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000031.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000032.png = koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s primjenjivom vrijednosti iz članka 280.;

SFIR = regulatorni faktor za kategoriju kamatnog rizika čija je vrijednost jednaka 0,5 %; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000033.png = efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan u skladu sa stavkom 3.

   3. U svrhu izračuna efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu j institucije najprije raspoređuju svaku transakciju skupa za zaštitu u odgovarajući razred u tablici 2. Čine to na temelju datuma završetka svake transakcije kako je određeno u članku 279.b stavku 1. točki (a):

Tablica 2.

Razred

Datum završetka

(u godinama)

1.

> 0 i <= 1

2.

> 1 i <= 5

3.

> 5

Institucije zatim izračunavaju efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j u skladu sa sljedećom formulom:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000034.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000035.pngefektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j; i

Dj,k = efektivni zamišljeni iznos razreda k skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000036.png

pri čemu je:

l = indeks koji označava rizičnu poziciju.

Članak 280.b

Uvećanje za kategoriju valutnog rizika

   1. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju valutnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000037.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000038.png

j = indeks koji označava skupove za zaštitu od valutnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (b) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000039.png = uvećanje za skup za zaštitu kategorije valutnog rizika j izračunano u skladu sa stavkom 2.

   2. Institucije izračunavaju uvećanje za skup za zaštitu kategorije valutnog rizika j kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000040.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000041.png = koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.;

SFFX = regulatorni faktor za kategoriju valutnog rizika čija je vrijednost jednaka 4 %;

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000042.png = efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000043.png

pri čemu je:

l = indeks koji označava rizičnu poziciju.

Članak 280.c

Uvećanje za kategoriju kreditnog rizika

   1. Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne kreditne referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:
   (a) jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog dužničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju kreditnog rizika; transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako je odnosni referentni dužnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;
   (b) jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju kreditnog rizika; transakcije više subjekata raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta tih transakcija ima iste sastavnice.
   2. Za potrebe članka 278. institucija izračunava uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000044.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000045.pnguvećanje za kategoriju kreditnog rizika;

j = indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kreditnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (c) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000046.png = uvećanje za skup za zaštitu j kategorije kreditnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 3.

   3. Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000047.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000048.pnguvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu j;

ϵj = koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280. ▌;

k = indeks koji označava kreditne referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.;

ρkCredit = korelacijski faktor kreditnog referentnog subjekta k; ako je kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), ρkCredit = 50 %, ako je kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ρkCredit = 80 %; i

AddOn(Entityk) = uvećanje za kreditni referentni subjekt k utvrđeno u skladu sa stavkom 4.

   4. Institucije izračunavaju uvećanje za kreditni referentni subjekt k kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000049.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000050.png = efektivni zamišljeni iznos kreditnog referentnog subjekta k izračunan kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000051.png

pri čemu je:

l = indeks koji označava rizičnu poziciju; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000052.png = regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt k izračunan u skladu sa stavkom 5.

   5. Institucije izračunavaju regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt k kako slijedi:
   (a) za kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a) 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000053.png raspoređuje se u jedan od šest regulatornih faktora iz tablice 3. u ovom stavku na temelju vanjske procjene kreditnog rizika koju provodi odabrani VIPKR odgovarajućeg pojedinačnog izdavatelja; za pojedinačnog izdavatelja za kojeg nije dostupna kreditna procjena odabranog VIPKR-a:
   i) institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. raspoređuje interni rejting pojedinačnog izdavatelja jednoj od vanjskih procjena kreditnog rizika;
   ii) institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 2. dodjeljuje 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000054.png = 0,54 % tom kreditnom referentnom subjektu; međutim, ako institucija izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane tog pojedinačnog izdavatelja dodijeli ponder rizika u skladu s člankom 128., tom kreditnom referentnom subjektu dodjeljuje se 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000055.png = 1,6 %;
   (b) za kreditni referentni subjekt k uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b):
   i) ako je rizična pozicija l, koja je dodijeljena kreditnom referentnom subjektu k, kreditni indeks uvršten na priznatu burzu, 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000056.png raspoređuje se u jedan od dvaju regulatornih faktora iz tablice 4. iz ovog stavka na temelju ▌ kreditne kvalitete većine pojedinih sastavnica;
   ii) ako rizična pozicija l koja je dodijeljena kreditnom referentnom subjektu k nije navedena u točki (b) podtočki i., 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000057.png jest ponderirani prosjek regulatornih faktora raspoređenih u svaku sastavnicu u skladu s metodom iz točke (a) ako su ponderi određeni udjelom zamišljenog iznosa sastavnica u toj poziciji.

Tablica 3.

Stupanj kreditne kvalitete

Regulatorni faktor za transakcije jednog subjekta

1.

0,38 %

2.

0,42 %

3.

0,54 %

4.

1,06 %

5.

1,6 %

6.

6,0 %

Tablica 4.

Dominantna kreditna kvaliteta

Regulatorni faktor za kotirane indekse

Investicijski rejting

0,38 %

Neinvesticijski rejting

1,06 %

Članak 280.d

Uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata

   1. Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:
   (a) jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog vlasničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata; transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako je odnosni referentni vlasnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;
   (b) jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata; transakcije više subjekata raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta tih transakcija, ovisno o slučaju, ima iste sastavnice.
   2. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za određeni skup za netiranje kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000058.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000059.png

j = indeks koji označava sve skupove za zaštitu od rizika vlasničkih instrumenata utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (d) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000060.png = uvećanje za skup za zaštitu j kategorije rizika vlasničkih instrumenata izračunano u skladu sa stavkom 3.

   3. Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu j kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000061.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000062.pnguvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu j;

ϵj = koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.;

k = indeks koji označava vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.;

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000063.png = korelacijski faktor vlasničkog referentnog subjekta k; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000064.png = 50 %; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), 20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000065.png = 80 %; i

AddOn(Entityk) = uvećanje za vlasnički referentni subjekt k utvrđeno u skladu sa stavkom 4.

   4. Institucije izračunavaju uvećanje za vlasnički referentni subjekt k kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000066.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000067.png

SFkEquity = regulatorni faktor koji se primjenjuje na vlasnički referentni subjekt k; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), SFkEquity = 32 %; ako je vlasnički referentni subjekt k utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), SFkEquity = 20 %; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000068.png = efektivni zamišljeni iznos vlasničkog referentnog subjekta k izračunan kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000069.png

pri čemu je:

l = indeks koji označava rizičnu poziciju.

Članak 280.e

Uvećanje za kategoriju robnog rizika

   1. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000070.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000071.png

j = indeks koji označava skupove za zaštitu od robnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (e) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000072.png = uvećanje za skup za zaštitu j kategorije robnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 4.

   2. U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu od robnog rizika za određeni skup za netiranje u skladu sa stavkom 4. institucije utvrđuju odgovarajuće robne referentne vrste za svaki skup za zaštitu. Transakcije robnim izvedenicama raspoređuju se u istu robnu referentnu vrstu samo ako je odnosni robni instrument tih transakcija iste vrste, bez obzira na lokaciju isporuke i kvalitetu robnog instrumenta.
   3. Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija koja je u znatnoj mjeri izložena riziku osnove različitih pozicija iste vrste kako je navedeno u stavku 2. utvrdi robne referentne vrste za te pozicije na temelju više značajki osim samo vrste odnosnog robnog instrumenta. U takvoj situaciji transakcije robnim izvedenicama raspoređuju se u istu robnu referentnu vrstu samo ako su im te značajke jednake.

   4. Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000073.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000074.png uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu j;

ϵj = koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.;

ρCom = korelacijski faktor kategorije robnog rizika čija je vrijednost jednaka 40 %;

k = indeks koji označava robne referentne vrste skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 2.; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000075.png = uvećanje za robnu referentnu vrstu k izračunano u skladu sa stavkom 5.

   5. Institucije izračunavaju uvećanje za robnu referentnu vrstu k kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000076.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000077.pnguvećanje za robnu referentnu vrstu k;

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000078.png = regulatorni faktor koji se primjenjuje na robnu referentnu vrstu k; ako robna referentna vrsta k odgovara transakcijama raspoređenima u skup za zaštitu iz članka 277.a stavka 1. točke (e) podtočke i., osim transakcija koje se odnose na električnu energiju, SFkCom = 18 %; za transakcije koje se odnose na električnu energiju SFkCom = 40 %; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000079.png = efektivni zamišljeni iznos robne referentne vrste k izračunan kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000080.png

pri čemu je:

l = indeks koji označava rizičnu poziciju.

Članak 280.f

Uvećanje za kategoriju ostalih rizika

   1. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000081.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000082.png

j = indeks koji označava skupove za zaštitu od ostalih rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (f) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000083.png = uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j izračunano u skladu sa stavkom 2.

   2. Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000084.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000085.pnguvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j;

ϵj = koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu j utvrđen u skladu s člankom 280.; i

SFOther = regulatorni faktor za kategoriju ostalih rizika čija je vrijednost jednaka 8 %;

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000086.png = efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j izračunan kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000087.png

pri čemu je:

l = indeks koji označava rizičnu poziciju.

Odjeljak 4.

Pojednostavnjeni standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane ▌

Članak 281.

Izračun vrijednosti izloženosti

   1. Institucije izračunavaju vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje u skladu s odjeljkom 3., podložno stavku 2. ovog članka.
   2. Vrijednost izloženosti skupa za netiranje izračunava se u skladu sa sljedećim zahtjevima:
   (a) institucije ne primjenjuju tretman iz članka 274. stavka 6.;
   (b) odstupajući od članka 275. stavka 1., institucije za skupove za netiranje koji se ne navode u članku 275. stavku 2. trošak zamjene izračunavaju u skladu sa sljedećom formulom:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000088.png

pri čemu je:

RC = trošak zamjene; i

CMV = sadašnja tržišna vrijednost.

   (c) odstupajući od članka 275. stavka 2. ove Uredbe, za skupove za netiranje transakcija: kojima se trguje na priznatoj burzi; čije poravnanje centralno izvodi središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te uredbe ili za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 648/2012 institucije izračunavaju trošak zamjene u skladu sa sljedećom formulom:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000089.png

pri čemu je:

RC = trošak zamjene;

TH = prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i

MTA = najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade;

   (d) odstupajući od članka 275. stavka 3., za više skupova za netiranje koji su predmet ugovora o iznosu nadoknade, institucije izračunavaju trošak zamjene kao zbroj troškova zamjene za svaki pojedinačni skup za netiranje izračunan u skladu sa stavkom 1. kao da nisu pokriveni iznosom nadoknade;
   (e) svi skupovi za zaštitu određuju se u skladu s člankom 277.a stavkom 1.;
   (f) institucije određuju vrijednost multiplikatora u formuli koja se primjenjuje za izračun potencijalne buduće izloženosti iz članka 278. stavka 1. na 1, na sljedeći način:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000090.png

pri čemu je:

PFE = potencijalna buduća izloženost; i

AddOn(a) = uvećanje za kategoriju rizika „a”;

   (g) odstupajući od članka 279.a stavka 1., za sve transakcije institucije izračunavaju regulatornu deltu na sljedeći način:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000091.png

pri čemu je:

δ = regulatorna delta;

   (h) formula iz članka 279.b stavka 1. točke (a) koja se primjenjuje za izračun regulatornog faktora trajanja glasi kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000092.png

pri čemu je:

E = razdoblje od datuma završetka transakcije do izvještajnog datuma;

S = razdoblje od datuma početka transakcije do izvještajnog datuma;

   (i) faktor prilagodbe za efektivno dospijeće iz članka 279.c stavka 1. izračunava se na sljedeći način:
   i) za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1., MF = 1;
   ii) za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3., MF = 0,42;
   (j) formula iz članka 280.a stavka 3. koja se primjenjuje za izračun efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000093.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000094.png = efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j; i

Dj,k = efektivni zamišljeni iznos razreda k skupa za zaštitu j;

   (k) formula iz članka 280.c stavka 3. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju kreditnog rizika skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000095.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000096.png = uvećanje za kategoriju kreditnog rizika skupa za zaštitu j; i

AddOn(Entityk) = uvećanje za kreditni referentni subjekt k;

   (l) formula iz članka 280.d stavka 3. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000097.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000098.png= uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata skupa za zaštitu j; i

AddOn(Entityk) = uvećanje za kreditni referentni subjekt k;

   (m) formula iz članka 280.e stavka 4. koja se primjenjuje za izračun uvećanja za kategoriju robnog rizika skupa za zaštitu j glasi kako slijedi:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000099.png

pri čemu je:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000100.png = uvećanje za kategoriju robnog rizika skupa za zaštitu j; i

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000101.png = uvećanje za robnu referentnu vrstu k;

Odjeljak 5.

Metoda originalne izloženosti

Članak 282.

Izračun vrijednosti izloženosti

   1. Institucije mogu izračunati vrijednost jedne izloženosti za sve transakcije u okviru sporazuma o netiranju ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 274. stavka 1. Ako to nije slučaj, institucije izračunavaju vrijednost izloženosti odvojeno za svaku transakciju koja se tretira kao zaseban skup za netiranje.
   2. Vrijednost izloženosti skupa za netiranje ili transakcije dobiva se množenjem zbroja sadašnjeg troška zamjene i potencijalne buduće izloženosti faktorom 1,4.
   3. Sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. izračunava se kako slijedi:
   (a) za skupove za netiranje transakcija: kojima se trguje na priznatoj burzi; čije poravnanje centralno izvodi središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te uredbe ili za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) br. 648/2012 institucije primjenjuju sljedeću formulu:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000102.png

pri čemu je:

RC = trošak zamjene;

TH = prag iznosa nadoknade primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral; i

MTA = najniži iznos za prijenos primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o iznosu nadoknade;

   (b) za sve ostale skupove za netiranje ili pojedinačne transakcije institucije primjenjuju sljedeću formulu:

20190416-P8_TA-PROV(2019)0369_HR-p0000103.png

pri čemu je:

RC = trošak zamjene; i

CMV = sadašnja tržišna vrijednost.

Institucije za potrebe izračuna sadašnjeg troška zamjene ažuriraju sadašnje tržišne vrijednosti najmanje jedanput mjesečno.

   4. Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost iz stavka 2. na sljedeći način:
   (a) potencijalna buduća izloženost skupa za netiranje zbroj je potencijalne buduće izloženosti svih transakcija uključenih u skup za netiranje, izračunane u skladu s točkom (b);
   (b) potencijalna buduća izloženost pojedinačne transakcije njezin je zamišljeni iznos pomnožen:
   i) umnoškom 0,5 % i preostalog roka do dospijeća transakcije izraženog u godinama za ugovore o kamatnim izvedenicama;
   ii) umnoškom 6 % i preostalog roka do dospijeća transakcije izraženog u godinama za ugovore o kreditnim izvedenicama;
   iii) 4% za valutne izvedenice;
   iv) 18% za izvedenice na zlato i robne izvedenice koje nisu izvedenice električne energije;
   v) 40% za izvedenice električne energije;
   vi) 32% za vlasničke izvedenice;
   (c) zamišljeni iznos iz točke (b) ovog stavka određuje se u skladu s člankom 279.b stavcima 2. i 3. za sve izvedenice navedene u toj točki; osim toga, zamišljeni iznos izvedenica iz ovog stavka točke (b) podtočki od iii. do vi. određuje se u skladu s člankom 279.b stavkom 1. točkama (b) i (c);
   (d) potencijalna buduća izloženost skupova za netiranje iz stavka 3. točke (a) množi se s 0,42.

Pri izračunu potencijalne izloženosti kamatnih izvedenica i kreditnih izvedenica u skladu s točkom (b) podtočkama i. i ii. institucija može primjenjivati izvorni rok dospijeća umjesto preostalog roka do dospijeća ugovorâ.”;

"

75.  u članku 283. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Za sve transakcije OTC izvedenicama i transakcije s dugim rokom namire za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 1. za primjenu IMM-a, institucija primjenjuje metode iz odjeljka 3. ▌. Te se metode mogu primjenjivati trajno u kombinaciji unutar grupe.”;

"

76.  članak 298. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 298.

Učinci priznavanja netiranja kao činitelja smanjenja rizika

Netiranje za potrebe odjeljaka od 3. do 6. priznaje se kako je određeno u tim odjeljcima.”;

"

77.  u članku 299. stavku 2. briše se točka (a);

78.  članak 300. mijenja se kako slijedi:

(a)  uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećom:"

„Za potrebe ovog odjeljka i dijela sedmog primjenjuju se sljedeće definicije:”;

"

(b)  dodaju se sljedeće točke:"

„(5) „gotovinska transakcija” znači transakcija u gotovini, dužničkim instrumentima ili vlasničkim instrumentima, promptna devizna transakcija ili promptna robna transakcija; međutim, repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane nisu gotovinske transakcije;

   (6) „neizravni dogovor o poravnanju” znači sporazum koji ispunjava uvjete utvrđene u članku 4. stavku 3. drugom podstavku Uredbe (EU) br. 648/2012;
   (7) „klijent više razine” znači subjekt koji pruža usluge poravnanja klijentu niže razine;
   (8) „klijent niže razine” znači subjekt koji pristupa uslugama središnje druge ugovorne strane preko klijenta više razine;
   (9) „višerazinska struktura klijenata” znači neizravni dogovor o poravnanju na temelju kojeg usluge poravnanja određenoj instituciji pruža subjekt koji nije klirinški član, ali je sam klijent klirinškog člana ili klijenta više razine;
   (10) „naknadna uplata u jamstveni fond” znači uplata koju se institucija koja djeluje kao klirinški član ugovorno obvezala izvršiti središnjoj drugoj ugovornoj strani nakon što je središnja druga ugovorna strana iscrpila svoj jamstveni fond kako bi pokrila gubitke koje je snosila nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog svojeg klirinškog člana ili više njih;
   (11) „u cijelosti zajamčena transakcija pozajmljivanja depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane” znači potpuno osigurana transakcija na tržištu novca u kojoj dvije ugovorne strane izmjenjuju depozite, a između njih posreduje središnja druga ugovorna strana kako bi se osiguralo izvršavanje obveza plaćanja tih ugovornih strana.ˮ;

"

79.  članak 301. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 301.

Područje primjene

   1. Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće ugovore i transakcije dok su nepodmirene u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu:
   (a) ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II. i kreditne izvedenice;
   (b) transakcije financiranja vrijednosnih papira i u cijelosti zajamčene transakcije pozajmljivanja depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne stran