Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2018/0043(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0390/2018

Podneseni tekstovi :

A8-0390/2018

Rasprave :

PV 17/04/2019 - 24
CRE 17/04/2019 - 24

Glasovanja :

PV 18/04/2019 - 10.12

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2019)0432

Usvojeni tekstovi
PDF 330kWORD 88k
Četvrtak, 18. travnja 2019. - Strasbourg Privremeno izdanje
Pokrivene obveznice i javni nadzor pokrivenih obveznica ***I
P8_TA-PROV(2019)0432A8-0390/2018
Rezolucija
 Pročišćeni tekst

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 18. travnja 2019. o Prijedlogu direktive Europskog Parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU (COM(2018)0094 – C8-0113/2018 – 2018/0043(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2018)0094),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 53. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0113/2018),

–  uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2018.(1),

–  uzimajući u obzir privremeni sporazum koji je odobrio nadležni odbor u skladu s člankom 69.f stavkom 4. Poslovnika te činjenicu da se predstavnik Vijeća pismom od 20. ožujka 2019. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0390/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  prima na znanje izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji,

3.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 367, 10.10.2018, str. 56.


Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 18. travnja 2019. radi donošenja Direktive (EU) 2019/... Europskog parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU(1)
P8_TC1-COD(2018)0043

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak ▌ 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3),

budući da:

(1)  U članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(4) navedeni su vrlo općeniti uvjeti za strukturne elemente pokrivenih obveznica. Ti su uvjeti ograničeni na to da pokrivene obveznice može izdavati kreditna institucija koja ima registrirano sjedište u državi članici te koja podliježe posebnom javnom nadzoru i mehanizmu dvostruke zaštite. Ta su pitanja detaljnije razrađena nacionalnim okvirima kojima su uređena. Ti nacionalni okviri sadržavaju i druge odredbe o strukturnim elementima, osobito kad je riječ o sastavu skupa za pokriće, kriterijima prihvatljivosti imovine, mogućnosti udruživanja imovine, obvezama transparentnosti i izvješćivanja te pravilima o smanjivanju likvidnosnog rizika. Države članice pri uređivanju tog pitanja primjenjuju bitno različite pristupe. U nekim državama članicama nema posebnog nacionalnog okvira za pokrivene obveznice. Prema tome, u pravu Unije još nisu ni propisani ključni strukturni elementi za pokrivene obveznice koje se izdaju u Uniji.

(2)  Člankom 129. Direktive (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(5) dopunjeni su uvjeti iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ za ostvarivanje povlaštenog bonitetnog tretmana u pogledu kapitalnih zahtjeva kojima se kreditnim institucijama koje ulažu u pokrivene obveznice dopušta niža razina kapitala nego onima koje ulažu u druge vrste imovine. Tim se dodatnim zahtjevima povećava usklađenost pokrivenih obveznica u Uniji i njihova je posebna svrha definirati uvjete na temelju kojih ulagatelji u pokrivene obveznice mogu ostvariti pravo na taj povlašteni tretman te se ne mogu primjenjivati izvan okvira Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3)  I drugi pravni akti Unije, kao što su Delegirana uredba Komisije (EU)2015/61(6), Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/35(7) i Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća(8), sadržavaju upućivanje na definiciju iz Direktive 2009/65/EZ radi utvrđivanja pokrivenih obveznica na koje bi se mogao primijeniti povlašteni tretman koji se tim aktima odobrava ulagateljima u pokrivene obveznice. Međutim, tekst tih akata razlikuje se ovisno o njihovoj svrsi i predmetu pa stoga ni primjena pojma „pokrivene obveznice” nije usklađena.

(4)  Može se smatrati da je tretman pokrivenih obveznica općenito usklađen kad je riječ o uvjetima za ulaganja u pokrivene obveznice. Međutim, uvjeti za izdavanje pokrivenih obveznica nisu usklađeni u cijeloj Uniji i posljedice su višestruke. Prvo, povlašteni tretman odobrava se na isti način za instrumente koji po svojoj prirodi kao i po razini rizika i zaštiti ulagatelja mogu biti različiti. Drugo, razlike između nacionalnih okvira ili nepostojanje takvog okvira, zajedno s nedostatkom zajednički dogovorene definicije pokrivenih obveznica, mogli bi stvoriti prepreke razvoju istinski integriranog jedinstvenog tržišta za pokrivene obveznice ▌. Treće, zbog različitih zaštitnih mjera utvrđenih nacionalnim propisima stvaraju se rizici za financijsku stabilnost kada je pokrivene obveznice s različitim razinama zaštite ulagatelja moguće pod tim nazivom kupiti u cijeloj Uniji i kada bi se na njih u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i drugim propisima Unije mogao primijeniti povlašteni tretman.

(5)  Usklađivanjem određenih aspekata nacionalnih propisa te s pomoću utvrđenih najboljih praksi trebao bi se stoga osigurati neometan i trajan razvoj tržišta pokrivenih obveznica u Uniji koja dobro funkcioniraju te ograničiti izlaganje financijske stabilnosti potencijalnim rizicima i osjetljivostima. Takvim usklađivanjem na temelju tog načela trebala bi se uspostaviti zajednička osnova za izdavanje svih pokrivenih obveznica u Uniji. Sve države članice dužne su radi usklađivanja uspostaviti okvire za pokrivene obveznice koji bi trebali olakšati i razvoj tržišta pokrivenih obveznica u onim državama članicama u kojima takvo tržište još ne postoji. Takvo bi tržište bilo stabilan izvor financiranja za kreditne institucije koje bi stoga bile u boljem položaju i mogle bi potrošačima i poduzetnicima nuditi povoljnije hipotekarne kredite, a ulagateljima bi omogućilo sigurnije prilike za ulaganja.

(6)  Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) objavio je preporuku(9) kojom je uputio poziv nacionalnim nadležnim tijelima i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo (EBA) da utvrde najbolje prakse u vezi s pokrivenim obveznicama te da potaknu usklađivanje nacionalnih okvira. Preporučio je i da EBA koordinira djelovanja nacionalnih nadležnih tijela, osobito u pogledu kvalitete i odvajanja imovine u skupovima za pokriće, isključenosti pokrivenih obveznica iz stečajne mase, rizika imovine i obveza koji utječu na skup za pokriće i objavljivanja podataka o sastavu skupa za pokriće. U preporuci je upućen poziv EBA-i da nastavi pratiti funkcioniranje tržišta pokrivenih obveznica upućivanjem na najbolje prakse koje je EBA prikupljala dvije godine, kako bi se moglo utvrditi treba li poduzeti zakonodavne mjere te o tome izvijestiti ESRB i Komisiju.

(7)  Komisija je u prosincu 2013. u skladu s člankom 503. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 uputila EBA-i zahtjev za savjetovanje.

(8)  EBA je 1. srpnja 2014.(10) objavila izvješće kojim je odgovorila na preporuku ESRB-a od 20. prosinca 2012. i na Komisijin zahtjev za savjetovanje iz prosinca 2013. U izvješću se preporučuje veća konvergencija nacionalnih pravnih, regulatornih i nadzornih okvira za pokrivene obveznice kako bi se u Uniji dodatno podržao jedinstveni povlašteni tretman za pokrivene obveznice u pogledu pondera rizika.

(9)  Kao što je ESRB naveo u svojoj preporuci, EBA je nastavila u sljedeće dvije godine pratiti funkcioniranje tržišta pokrivenih obveznica i bilježiti najbolje prakse. EBA je na temelju toga 20. prosinca 2016.(11) ESRB-u, Vijeću i Komisiji dostavila drugo izvješće o pokrivenim obveznicama. U tom se izvješću zaključuje da je potrebno nastaviti s usklađivanjem definicija i regulatornog tretmana pokrivenih obveznica u Uniji. U izvješću se nadalje zaključuje da bi se usklađivanje trebalo temeljiti na tržištima koja već postoje i dobro funkcioniraju u nekim državama članicama.

(10)  Pokrivene obveznice obično izdaju kreditne institucije. Pokrivene obveznice po svojoj su prirodi instrument za financiranje kredita, a jedna od glavnih poslovnih djelatnosti kreditnih institucija jest masovno odobravanje kredita. Stoga se propisima Unije o odobravanju povlaštenog tretmana pokrivenih obveznica zahtijeva da ih izdaju kreditne institucije.

(11)  Time što se izdavanje pokrivenih obveznica ograničava na kreditne institucije jamči se da će izdavatelj dovoljno stručno upravljati kreditnim rizicima koji se odnose na kredite u skupu za pokriće. Osim toga, time se jamči da izdavatelj podliježe kapitalnim zahtjevima koji se odnose na zaštitu ulagatelja s pomoću mehanizma dvostruke zaštite kojim se ulagatelju i drugoj ugovornoj stranci ugovora o izvedenicama omogućuje naplata potraživanja od izdavatelja pokrivenih obveznica i iz imovine ▌za pokriće. Ograničavanjem izdavanja pokrivenih obveznica na kreditne institucije jamči se da će pokrivene obveznice biti i ostati siguran i učinkovit instrument financiranja, čime se pridonosi zaštiti ulagatelja i financijskoj stabilnosti, a to su važni ciljevi javne politike od općeg interesa. Ograničavanje izdavanja pokrivenih obveznica samo na kreditne institucije bilo bi usklađeno i s pristupom koji se primjenjuje na nacionalnim tržištima koja dobro funkcioniraju.

(12)  Stoga je primjereno samo kreditnim institucijama kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 dozvoliti izdavanje pokrivenih obveznica u skladu s pravom Unije. Specijalizirane hipotekarne kreditne institucije karakterizira to da od građana ne primaju depozite, već ostala povratna sredstva, te su kao takve u skladu s tom definicijom. Ne dovodeći u pitanje dodatne aktivnosti dopuštene na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, specijalizirane hipotekarne kreditne institucije su institucije koje se bave samo hipotekarnim kreditiranjem i kreditiranjem javnog sektora, uključujući financiranje kredita kupljenih od drugih kreditnih institucija. Glavni je cilj ove Direktive utvrditi uvjete pod kojima te kreditne institucije mogu izdavati pokrivene obveznice kao instrument financiranja na način da se propišu zahtjevi o proizvodu i da se uspostavi poseban nadzor tog proizvoda kojima te institucije podliježu kako bi se zajamčila visoka razina zaštite ulagatelja.

(13)  Mehanizam dvostruke zaštite bitan je koncept i element prisutan u mnogim postojećim okvirima za pokrivene obveznice, a uz to je i glavni element pokrivenih obveznica iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ. Stoga je potrebno utvrditi taj koncept kako bi se zajamčilo da ulagatelji i druge ugovorne strane ugovora o izvedenicama u cijeloj Uniji pod usklađenim uvjetima imaju pravo na naplatu potraživanja od izdavatelja pokrivenih obveznica i iz imovine ▌za pokriće.

(14)  Kao ključno obilježje pokrivenih obveznica trebalo bi osigurati da one ne ulaze u stečajnu masu kako bi se ulagateljima u pokrivene obveznice osigurala isplata po dospijeću obveznice. Automatsko ubrzanje isplate po nastanku statusa neispunjavanja obveza za izdavatelja moglo bi narušiti rejting onih koji su uložili u pokrivene obveznice. Važno je stoga osigurati isplatu ulagateljima u pokrivene obveznice u skladu s ugovorenim rokom čak i u slučaju neispunjavanja obveza. Isključenost iz stečajne mase stoga je izravno povezana s mehanizmom dvostruke zaštite i trebala bi biti jedno od glavnih obilježja okvira za pokrivene obveznice.

(15)  Još jedno važno obilježje postojećih nacionalnih okvira za pokrivene obveznice jest zahtjev da imovina za pokriće bude vrlo kvalitetna kako bi se osigurala pouzdanost skupa za pokriće. Ta imovina za pokriće odlikuje se specifičnim obilježjima povezanima s potraživanjima naplate i s kolateralnom imovinom kojom se osigurava ta imovina za pokriće. Stoga je primjereno utvrditi opća obilježja kvalitete imovine kako bi ta imovina mogla biti prihvatljiva kao imovina za pokriće. Imovina navedena u članku 129. stavku 1. točkama od (a) do (g) Uredbe (EU) br. 575/2013 trebala bi se, u okviru za pokrivene obveznice, smatrati prihvatljivom imovinom za pokriće. To vrijedi i ako takva imovina za pokriće više ne ispunjava bilo koji od zahtjeva iz tih točaka, ali se smatra prihvatljivom imovinom za pokriće na temelju stavka 1. točke (b), pod uvjetom da ispunjava zahtjeve iz ove Direktive. Krediti javnim poduzećima, kako su definirana u članku 2. točki (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ, ili krediti za koje ona jamče, mogu se smatrati prihvatljivom imovinom za pokriće pod uvjetom da ta javna poduzeća pružaju javne usluge neophodne za održavanje ključnih društvenih aktivnosti. Povrh toga, javna bi poduzeća trebala pružati svoje usluge na temelju koncesije ili odobrenja od javnog tijela, trebala bi podlijegati javnom nadzoru i imati dostatne ovlasti za stvaranje prihoda kako bi se osigurala njihova solventnost. Ako države članice odluče u svojem nacionalnom okviru dozvoliti imovinu u obliku kredita javnim poduzećima ili kredita za koje ona jamče, trebale bi adekvatno razmotriti mogući učinak na tržišno natjecanje kada je riječ o toj imovini. Neovisno o njihovu vlasništvu, kreditne institucije ili osiguravajuća društva ne bi se smjelo smatrati javnim poduzećima. Stoga bi se izloženosti prema kreditnim institucijama trebale smatrati prihvatljivom imovinom za pokriće na temelju članka 6. stavka 1. točke (a) ili (b) ove Direktive, ovisno o tome ispunjavaju li zahtjeve iz članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013. Izloženosti osiguravajućim društvima trebale bi se također smatrati prihvatljivom imovinom za pokriće u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) ove Direktive. Druga imovina za pokriće slične visoke kvalitete mogla bi se također smatrati prihvatljivom na temelju Direktive, pod uvjetom da je takva imovina za pokriće u skladu sa zahtjevima ove Direktive, uključujući zahtjeve u vezi s kolateralnom imovinom kojom je osigurano potraživanje naplate. Za fizičku kolateralnu imovinu vlasništvo bi trebalo evidentirati u javnom registru kako bi se osigurala izvršivost. Ako ne postoji javni registar, države članice trebale bi imati mogućnost da uspostave alternativni oblik certifikacije vlasništva i potraživanja koji bi bio usporediv s onim javnog registra opterećene fizičke imovine. Ako se države članice koriste takvim alternativnim oblikom certificiranja, trebale bi predvidjeti i postupak za uvođenje promjena u evidenciju vlasništva i potraživanja. Države članice trebale bi imati ▌mogućnost da isključe određenu imovinu iz svojih nacionalnih okvira. Kako bi se ulagateljima u pokrivene obveznice omogućilo da bolje procijene rizik programa pokrivenih obveznica, države članice trebale bi predvidjeti i pravila o diversifikaciji rizika u pogledu granularnosti i značajne koncentracije u vezi s brojem kredita ili izloženosti u skupu za pokriće i brojem drugih ugovornih strana. Države članice trebale bi moći odlučiti o odgovarajućoj razini granularnosti i značajne koncentracije koja se zahtijeva njihovim nacionalnim pravom.

(16)  Pokrivene obveznice imaju specifična strukturna obilježja kako bi ulagatelji bili u svakom trenutku zaštićeni. Među tim obilježjima je i zahtjev da ulagatelji u pokrivene obveznice imaju pravo naplatiti potraživanje ne samo od izdavatelja, nego i iz imovine iz skupa za pokriće. ▌Ti zahtjevi koji se odnose na strukturu proizvoda razlikuju se od bonitetnih zahtjeva koji se primjenjuju na kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice. Ti se zahtjevi o strukturi proizvoda ne bi trebali odnositi na zaštitu dobrog bonitetnog stanja institucije izdavatelja, nego bi za cilj trebali imati zaštitu ulagatelja na način da se utvrde specifični zahtjevi o samoj pokrivenoj obveznici. Osim specifičnog zahtjeva o upotrebi visokokvalitetne imovine ▌pokriće, primjereno je urediti i opće zahtjeve o obilježjima skupa za pokriće radi dodatne zaštite ulagatelja. Ti bi zahtjevi trebali sadržavati posebna pravila o zaštiti skupa za pokriće, kao što su pravila o odvajanju imovine za pokriće. Odvajanje se može postići na različite načine, primjerice u bilanci, s pomoću subjekta posebne namjene ili na neki drugi način. Međutim, svrha je odvajanja imovine staviti je izvan okvira zakonskog dosega vjerovnika koji nisu imatelji pokrivenih obveznica. Lokaciju imovine za pokriće također bi trebalo regulirati kako bi se ulagateljima zajamčilo ostvarivanje njihovih prava ▌. Važno je i da države članice utvrde pravila o sastavu skupa za pokriće ▌. Nadalje, u ovoj bi Direktivi trebalo definirati zahtjeve za pokriće ne dovodeći u pitanje pravo država članica da dopuste drugačije načine za smanjenje npr. valutnog rizika i rizika kamatne stope. Trebalo bi definirati i izračun pokrića i uvjete pod kojima se ugovori o izvedenicama mogu uvrstiti u skup za pokriće kako bi se zajamčilo da se u cijeloj Uniji na skup za pokriće primjenjuju zajednički standardi visoke kvalitete. Izračun pokrića trebao bi biti u skladu s načelom nominalnog iznosa za glavnicu. Države članice trebale bi moći primjenjivati neku drugu metodu izračuna, različitu od načela nominalnog iznosa, pod uvjetom da je riječ o opreznijoj metodi, to jest, da ne dovodi do višeg koeficijenta pokrivenosti, gdje imovina za pokriće kako je izračunata predstavlja brojnik, a obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kako su izračunate predstavljaju nazivnik. Države članice trebale bi moći zahtijevati razinu prekomjerne kolateralizacije za pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije koje se nalaze u dotičnoj državi članici koja je viša od zahtjeva za pokrivenost iz članka 15.

(17)  U nekoliko država članica već je propisano da nadzornik skupa za pokriće obavlja posebne zadaće koje se odnose na kvalitetu prihvatljive imovine te da osigurava usklađenost s nacionalnim zahtjevima za pokrivenost. Stoga je radi usklađenja tretmana pokrivenih obveznica u cijeloj Uniji važno da se jasno definiraju zadaće i odgovornosti nadzornika skupa za pokriće, ako je njegova funkcija propisana nacionalnim okvirom. Postojanje funkcije nadzornika skupa za pokriće ne utječe na odgovornosti nacionalnih nadležnih tijela koje se odnose na javni nadzor pokrivenih obveznica, posebno u pogledu usklađenosti sa zahtjevima iz članaka od 6. do 12. i od 14. do 17. ove Direktive.

(17a)  U članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđeno je nekoliko uvjeta za pokrivene obveznice koje su kolateralima osigurali sekuritizacijski subjekti. Jedan od tih uvjeta odnosi se na opseg u kojem se ta vrsta kolateralne imovine može koristiti i ograničenja primjene takvih struktura na 10 % ili 15 % iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica. Nadležna tijela mogu primijeniti izuzeće od tog uvjeta u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Komisija je preispitivanjem primjerenosti tog izuzeća zaključila da bi mogućnost upotrebe sekuritizacijskih instrumenata ili pokrivenih obveznica kao kolateralne imovine za izdavanje pokrivenih obveznica trebalo dopustiti samo za druge pokrivene obveznice („strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice”), i to bez ograničenja iznosom nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica. Kako bi se zajamčila optimalna razina transparentnosti, skupovi za pokriće za vanjsko izdanje pokrivenih obveznica ne bi smjeli sadržavati unutarnja izdanja pokrivenih obveznica različitih kreditnih institucija unutar iste grupe. Isto tako, budući da se korištenjem struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice predviđa izuzeće od ograničenja izloženosti kreditnoj instituciji u skladu s člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013, trebalo bi zahtijevati da vanjska i unutarnja izdanja pokrivenih obveznica ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete u trenutku izdavanja ili, u slučaju naknadne promjene stupnja kreditne kvalitete i pod uvjetom da to odobri nadležno tijelo, 2. stupanj kreditne kvalitete. Ako vanjsko ili unutarnje izdanje pokrivenih obveznica prestane ispunjavati taj zahtjev, unutarnje izdanje pokrivenih obveznica više se neće smatrati prihvatljivom imovinom u skladu s člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 te se, slijedom toga, na vanjsko izdanje pokrivenih obveznica iz dotičnog skupa za pokriće neće primjenjivati izuzeće iz članka 129. stavka 1.aa te uredbe. Ako to unutarnje izdanje pokrivenih obveznica više ne ispunjava relevantni zahtjev za stupanj kreditne kvalitete, ono bi ipak trebalo biti prihvatljivo kao imovina za pokriće za potrebe ove Direktive pod uvjetom da je u skladu sa svim zahtjevima iz ove Direktive, a vanjsko izdanje pokrivenih obveznica koje je osigurano tim unutarnjim izdanjem pokrivenih obveznica ili drugom imovinom koja je u skladu s ovom Direktivom stoga bi isto tako trebalo moći nositi oznaku europske pokrivene obveznice. Države članice mogu odlučiti hoće li dopustiti uporabu takvih struktura Iz toga slijedi da, kako bi ta opcija mogla biti efektivno dostupna kreditnim institucijama iz grupe prisutne u različitim državama članicama, mora biti ispunjen uvjet da su sve dotične države članice iskoristile tu opciju i prenijele tu odredbu u svoje zakonodavstvo.

(18)  Male kreditne institucije nailaze na poteškoće pri izdavanju pokrivenih obveznica jer uvođenje programa pokrivenih obveznica često podrazumijeva visoke početne troškove. Na tržištima pokrivenih obveznica osobito je važna i likvidnost koja je u velikoj mjeri određena volumenom nepodmirenih obveza koje proizlaze iz obveznica. Stoga je primjereno dopustiti zajedničko financiranje dviju ili više kreditnih institucija kako bi se manjim kreditnim institucijama omogućilo izdavanje pokrivenih obveznica. Time bi se omogućilo da nekoliko kreditnih institucija udruži imovinu za pokriće kao kolateralnu imovinu za pokrivene obveznice koje izda jedna kreditna institucija i olakšalo bi se izdavanje pokrivenih obveznica u državama članicama u kojima još nema dobro razvijenog tržišta. Zahtjevima za primjenu ugovora o zajedničkom financiranju trebalo bi osigurati da imovina za pokriće koja se prodaje ili koja se, ako je država članica dopustila tu mogućnost, na temelju ugovora o financijskom kolateralu u skladu s Direktivom 2002/47/EZ prenosi na kreditnu instituciju izdavateljicu obveznica ispunjava uvjete prihvatljivosti imovine i odvajanja imovine za pokriće u skladu s pravom Unije.

(20)  Transparentnost skupa za pokriće pokrivenih obveznica važan je element ove vrste financijskog instrumenta jer povećava usporedivost i ulagateljima omogućuje provedbu potrebne evaluacije rizika. Direktiva 2003/71/EZ(12) Europskog parlamenta i Vijeća sadržava pravila o sastavljanju, odobravanju i distribuciji prospekta koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu koje se nalazi ili koje posluje u državi članici. Tijekom vremena nacionalni zakonodavci i sudionici na tržištu osmislili su nekoliko inicijativa u vezi s informacijama koje bi trebalo priopćiti ulagateljima u pokrivene obveznice, a kojima se nadopunjuju odredbe Direktive 2003/71/EZ. Potrebno je međutim u pravu Unije utvrditi koja je to minimalna uobičajena razina informacija koje bi ulagateljima trebale biti dostupne prije ili prilikom kupnje pokrivenih obveznica. Državama članicama trebalo bi dopustiti da te minimalne zahtjeve dopune dodatnim odredbama.

(21)  Smanjenje rizika likvidnosti tog instrumenta glavni je element osiguravanja zaštite ulagatelja u pokrivene obveznice. To je iznimno važno kako bi se zajamčilo pravovremeno podmirenje obveza koje proizlaze iz pokrivene obveznice. Stoga je primjereno uvesti zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće kako bi se mogli smanjiti rizici manjka likvidnosti, kao što su ročne neusklađenosti i kamatne stope, prekidi isplata, rizici miješanja imovine, izvedenice i druge operativne obveze koje dospijevaju u okviru programa pokrivenih obveznica. Kreditna institucija može se naći u situaciji u kojoj joj je teško poštovati zahtjev u vezi sa zaštitnim slojem likvidnosti skupa za pokriće, na primjer u vrijeme stresa, kada se zaštitni sloj upotrebljava za pokrivanje odljeva. Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. trebala bi nadzirati ispunjavanje zahtjeva u vezi sa zaštitnim slojem likvidnosti skupa za pokriće i, ako je potrebno, poduzeti mjere kojima se od kreditne institucije zahtijeva da ga ponovno uvede. Zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće razlikuje se od općih likvidnosnih zahtjeva koji su utvrđeni za kreditne institucije u skladu s drugim pravnim aktima Unije po tome što je taj zaštitni sloj likvidnosti izravno povezan sa skupom za pokriće i njime bi se trebali smanjiti likvidnosni rizici specifični za skup za pokriće. Države članice trebale bi radi smanjenja regulatornog opterećenja moći dopustiti odgovarajuću povezanost s likvidnosnim zahtjevima koji su utvrđeni drugim zakonodavnim aktima Unije ▌ i čija je svrha drugačija od one koju ima zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće. Države članice trebale bi stoga moći odlučiti da se, do datuma izmjene tih zakonodavnih akata Unije, zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće primjenjuje samo ako se u skladu s pravom Unije ▌ u istom razdoblju na kreditnu instituciju ne primjenjuju neki drugi likvidnosni zahtjevi. Takvom bi se odlukom trebalo izbjeći da kreditne institucije podliježu obvezi pokrivanja istih odljeva različitom likvidnom imovinom za isto razdoblje. Međutim, ta odredba podrazumijeva da će se mogućnost da države članice odluče da se zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće ne primjenjuje ponovno ocjenjivati u kontekstu budućih izmjena likvidnosnih zahtjeva za kreditne institucije prema pravu Unije, uključujući delegiranu uredbu na temelju članka 460. Uredbe (EU) br. 575/2013. Likvidnosni rizici mogli bi se rješavati i drugim sredstvima osim osiguravanja likvidne imovine, na primjer izdavanjem pokrivenih obveznica na koje se primjenjuju strukture za produženje roka dospijeća pri čemu se događajima pokretačima rješava manjak likvidnosti ili likvidnosni stres. U tom bi slučaju države članice trebale moći dopustiti da se izračun zaštitnog sloja likvidnosti temelji na datumu konačnog dospijeća pokrivene obveznice, uzimajući u obzir moguća produženja roka dospijeća, ako se događajima pokretačima rješavaju likvidnosni rizici. Nadalje, države članice trebale bi moći dopustiti da se likvidnosni zahtjevi za skup za pokriće ne primjenjuju na pokrivene obveznice koje podliježu zahtjevima za usklađeno financiranje ako ulazna plaćanja ugovorno dospijevaju prije izlaznih plaćanja i u međuvremenu se uvrštavaju u visokolikvidnu imovinu.

(22)  U nekoliko država članica razvijene su inovativne strukture za profile dospijeća kako bi se uklonili potencijalni likvidnosni rizici, uključujući ročne neusklađenosti. Te strukture uključuju mogućnost produženja planiranog dospijeća pokrivene obveznice za određeno vrijeme ili mogućnost izravnog usmjeravanja novčanih tokova od imovine ▌za pokriće imateljima pokrivenih obveznica. Radi usklađivanja struktura za produženje roka dospijeća u cijeloj Uniji važno je definirati uvjete pod kojima države članice mogu dopustiti te strukture kako bi se osiguralo da ne budu suviše složene i da ne izlažu ulagatelje većim rizicima. Pri tome je važno zajamčiti da kreditna institucija ne može sama odlučiti o produženju roka dospijeća. Rok dospijeća trebalo bi biti dozvoljeno produžiti samo u slučaju da dođe do objektivnih i jasno definiranih te nacionalnim pravom utvrđenih događaja pokretača ili ako se očekuje da će se oni dogoditi u bližoj budućnosti. Cilj tih događaja pokretača trebao bi biti sprečavanje nastanka statusa neispunjavanja obveza, na primjer rješavanjem manjka likvidnosti, nefunkcioniranja tržišta ili tržišnog poremećaja. Produženjima roka dospijeća mogla bi se olakšati i uredna likvidacija kreditnih institucija koje izdaju pokrivene obveznice, čime bi se omogućilo produženje u slučaju nesolventnosti ili sanacije radi izbjegavanja rasprodaje imovine po niskim cijenama.

(23)  Postojanje posebnog okvira javnog nadzora element je koji definira pokrivene obveznice u skladu s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ. Međutim, u toj direktivi nisu definirani priroda i sadržaj tog nadzora ni tijela koja bi trebala biti nadležna za njegovu provedbu. Stoga je bitno uskladiti sastavne elemente tog javnog nadzora pokrivenih obveznica i jasno utvrditi zadaće i odgovornosti nacionalnih nadležnih tijela koja ga provode.

(24)  S obzirom na to da se javni nadzor pokrivenih obveznica razlikuje od nadzora kreditnih institucija u Uniji, države članice trebale bi moći imenovati različita nacionalna nadležna tijela za obavljanje tih nadzornih zadaća koje se razlikuju od općeg nadzora kreditnih institucija. No da bi se osigurala usklađena provedba javnog nadzora pokrivenih obveznica u Uniji, potrebno je propisati da nadležna tijela koja provode javni nadzor pokrivenih obveznica blisko surađuju s tijelima nadležnima za opći nadzor kreditnih institucija.

(25)  Javni nadzor pokrivenih obveznica trebao bi obuhvaćati i davanje odobrenja kreditnim institucijama za izdavanje pokrivenih obveznica. Budući da bi samo kreditnim institucijama trebalo dozvoliti izdavanje pokrivenih obveznica, odobrenje za rad kreditne institucije trebalo bi biti preduvjet za odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica. Dok je u državama članicama koje sudjeluju u jedinstvenom nadzornom mehanizmu Europska središnja banka ta koja je zadužena za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013, za davanje odobrenja za izdavanje pokrivenih obveznica i za provedbu javnog nadzora pokrivenih obveznica trebala bi biti nadležna samo tijela imenovana u skladu s ovom Direktivom. Povrh toga, ova bi Direktiva trebala sadržavati odredbe o uvjetima pod kojima kreditne institucije kojima je u skladu s pravom Unije izdano odobrenje za rad mogu dobiti odobrenje za obavljanje djelatnosti izdavanja pokrivenih obveznica ▌.

(26)  Opseg odobrenja trebao bi se odnositi na program pokrivenih obveznica ▌. Takav bi se program trebao nadzirati u skladu s ovom Direktivom. Kreditna institucija može imati više programa pokrivenih obveznica. U tom bi slučaju trebalo biti potrebno zasebno odobrenje za svaki program. Program pokrivenih obveznica može uključivati jedan skup ili nekoliko skupova za pokriće ▌. Višestruki skupovi za pokriće ili različita izdanja (različiti međunarodni identifikacijski brojevi vrijednosnih papira (ISIN)) u sklopu istog programa pokrivenih obveznica nisu nužno zasebni programi pokrivenih obveznica.

(26a)  Postojeći programi pokrivenih obveznica ne moraju dobiti novo odobrenje nakon što se počnu primjenjivati nova pravila nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva. Kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica trebala bi, međutim, ispunjavati sve zahtjeve ove Direktive. Tu sukladnost trebala bi nadzirati nadležna tijela imenovana u skladu s ovom Direktivom kao dio javnog nadzora pokrivenih obveznica. Države članice mogle bi u okviru nacionalnog prava dati smjernice o tome kako proceduralno provoditi ispitivanje sukladnosti nakon datuma od kojeg države članice trebaju primjenjivati odredbe kojima se prenosi ova Direktiva. Nadležna tijela trebala bi moći preispitati program pokrivenih obveznica i ocijeniti ima li potrebe za izmjenom odobrenja za taj program. Takva potreba za izmjenom mogla bi biti posljedica znatnih promjena u poslovnom modelu kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica, na primjer nakon promjene nacionalnog okvira za pokrivene obveznice ili odluka kreditne institucije. Takve bi se promjene mogle smatrati značajnima ako iziskuju ponovno ocjenjivanje uvjeta pod kojima je izdano odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica.

(26b)  Ako država članica predvidi imenovanje posebnog upravitelja, trebala bi biti u mogućnosti utvrditi pravila o nadležnostima i operativnim zahtjevima za takvog posebnog upravitelja. Tim pravilima mogla bi se isključiti mogućnost da posebni upravitelj prikuplja depozite ili druga povratna sredstva od potrošača i malih ulagatelja, ali dozvoliti da prikuplja depozite ili druga povratna sredstva samo od profesionalnih ulagatelja.

(27)  Da bi se osiguralo da kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice postupaju u skladu s propisanim obvezama te da bi se osigurao sličan tretman i usklađenost u cijeloj Uniji, trebalo bi propisati da države članice utvrđuju administrativne kazne i druge administrativne mjere koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice također bi trebale moći uvesti kaznene sankcije. Države članice koje umjesto administrativnih odluče uvesti kaznene sankcije trebale bi obavijestiti Komisiju o relevantnim odredbama kaznenog prava.

(28)  Te administrativne kazne i druge administrativne mjere koje države članice propišu trebale bi ispunjavati neke bitne uvjete kad je riječ o adresatima tih kazni ili mjera, kriterijima koje treba uzeti u obzir pri njihovoj primjeni, obvezama nadležnih tijela za javni nadzor pokrivenih obveznica koje se odnose na objavljivanje, ovlastima za izricanje kazni i visini administrativnih novčanih kazni koje se mogu izreći. Prije donošenja bilo kakve odluke kojom se izriču administrativne kazne ili druge administrativne mjere, adresat bi trebao dobiti priliku da bude saslušan. Međutim, države članice trebale bi moći predvidjeti iznimke u pogledu prava na saslušanje kada je riječ o drugim administrativnim mjerama. Takve iznimke trebale bi biti ograničene na slučajeve neposredne opasnosti u kojoj je potrebno hitno djelovanje kako bi se spriječili značajni gubici za treće strane, kao što su ulagatelji u pokrivene obveznice, ili kako bi se spriječila ili otklonila znatna šteta za financijski sustav. U takvim bi slučajevima adresat trebao dobiti mogućnost da bude saslušan nakon uvođenja mjere.

(29)  Trebalo bi propisati da države članice osiguravaju da nadležna tijela za javni nadzor pokrivenih obveznica pri utvrđivanju vrste i iznosa administrativne kazne ili druge administrativne mjere uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti kako bi se zajamčila usklađena primjena administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera u državama članicama. Države članice mogle bi uključiti administrativne mjere koje se odnose na produženje roka dospijeća u okviru struktura za produženje roka dospijeća. Ako države članice predvide takve mjere, tim bi se mjerama nadležnim tijelima moglo omogućiti da ponište produženje roka dospijeća te bi se mogli utvrditi uvjeti za takvo poništenje kako bi se odgovorilo na situacije u kojima kreditna institucija produžuje dospijeće nesukladno s objektivnim događajima pokretačima koji su utvrđeni nacionalnim pravom ili kako bi se osigurala financijska stabilnost i zaštita ulagatelja.

(30)  Radi otkrivanja mogućih povreda zahtjeva za izdavanje i plasman pokrivenih obveznica na tržištu, nadležna tijela za javni nadzor pokrivenih obveznica trebala bi imati potrebne istražne ovlasti i učinkovite mehanizme kojima se potiče prijavljivanje potencijalnih ili stvarnih povreda. Ti mehanizmi ne bi smjeli dovoditi u pitanje prava na obranu pojedinca ili subjekta na koje te ovlasti i mehanizmi nepovoljno utječu.

(31)  Nadležna tijela za javni nadzor pokrivenih obveznica trebala bi imati i ovlasti za izricanje administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera kako bi se osigurao najveći opseg djelovanja nakon povrede i kako bi se spriječile buduće povrede, bez obzira na to smatraju li se te mjere u skladu s nacionalnim pravom administrativnim kaznama ili drugim administrativnim mjerama. Države članice trebale bi moći propisati dodatne kazne i veće iznose administrativnih novčanih kazni od onih propisanih ovom Direktivom.

(32)  Obilježje postojećih nacionalnih propisa o pokrivenim obveznicama jest činjenica da su te obveznice detaljno uređene na nacionalnoj razini i da izdanja i programi pokrivenih obveznica podliježu nadzoru kako bi se u svakom trenutku zajamčila zaštita prava ulagatelja u vezi s izdanjem pokrivenih obveznica. Taj nadzor obuhvaća trajno praćenje obilježja programa, zahtjeva za pokrivenost i kvalitete skupa za pokriće. Odgovarajuća razina informacija za ulagatelje o regulatornom okviru kojim je uređeno izdavanje pokrivenih obveznica bitan je element zaštite ulagatelja. Stoga je primjereno osigurati da nadležna tijela redovito objavljuju informacije o svojim nacionalnim mjerama kojima se prenosi ova Direktiva te o načinu na koji provode javni nadzor pokrivenih obveznica.

(33)  Pokrivene obveznice za sada se u Uniji plasiraju na tržište u nacionalnoj denominaciji i s nacionalnom oznakom i neke su vrlo poznate, dok druge nisu. ▌Stoga se čini razumno kreditnim institucijama koje izdaju pokrivene obveznice u Uniji dopustiti da pri prodaji pokrivenih obveznica ulagateljima u Uniji i u trećim zemljama upotrijebe oznaku „europska pokrivena obveznica” uz uvjet da te pokrivene obveznice ispunjavaju uvjete utvrđene ovom Direktivom. Ako su pokrivene obveznice u skladu i sa zahtjevima utvrđenima u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditnim institucijama trebala bi biti omogućena upotreba oznake „europska pokrivena obveznica (visokokvalitetna)”. Ta oznaka, koja upućuje na to da su ispunjeni posebni dodatni uvjeti, a što rezultira većom i dobro poznatom kvalitetom, mogla bi biti privlačna čak i u državama članicama s vrlo poznatim nacionalnim oznakama. Svrha postojanja dviju oznaka, odnosno oznake „europska pokrivena obveznica” i oznake „europska pokrivena obveznica (visokokvalitetna)”, jest da bi ▌ ulagatelji mogli lakše ocijeniti kvalitetu pokrivenih obveznica i da te obveznice postanu privlačnije za ulaganja iz Unije i izvan Unije. Upotreba tih oznaka trebala bi, međutim, biti fakultativna i države članice trebale bi moći zadržati ▌ svoje nacionalne denominacije i okvir označivanja usporedno s oznakama „europska pokrivena obveznica”.

(34)  Komisija bi radi praćenja primjene ove Direktive trebala u bliskoj suradnji s EBA-om pratiti razvoj pokrivenih obveznica u Uniji te izvijestiti Europski parlament i Vijeće o razini zaštite ulagatelja i razvoju tržišta pokrivenih obveznica. Trebalo bi izvijestiti i o kretanjima u pogledu imovine kojom je osigurano izdanje pokrivenih obveznica ▌. Strukture za produženje roka dospijeća sve se više upotrebljavaju. Komisija bi stoga trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o funkcioniranju te o rizicima i koristima koji proizlaze iz izdavanja pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća. Sudionici na tržištu i drugi već su kao dodatni instrument kojima banke mogu financirati realno gospodarstvo predložili novi razred financijskih instrumenata pod nazivom europske osigurane obveznice (ESN), pokrivene imovinom koja je rizičnija od izloženosti javnim potraživanjima i hipoteka, a koje nisu prihvatljive kao imovina za pokriće u skladu s ovom Direktivom. Komisija se savjetovala s EBA-om 3. listopada 2017. radi procjene opsega u kojem bi se za ESN-e mogle primjenjivati „najbolje prakse” koje je EBA utvrdila za tradicionalne pokrivene obveznice, odgovarajućeg tretmana rizika ESN-a te mogućeg utjecaja izdanja ESN-a na razine opterećenja bilanci banaka. Kao odgovor na to, EBA je 24. srpnja 2018. objavila izvješće. Usporedno s izvješćem EBA-e, Komisija je objavila studiju 12. listopada 2018. U studiji Komisije i izvješću EBA-e zaključeno je da je potrebna daljnja evaluacija, primjerice regulatornog tretmana. Komisija bi stoga trebala nastaviti analizirati bi li zakonodavni okvir za ESN-e bio primjeren i o tome izvijestiti Europski parlament i Vijeće te prema potrebi priložiti prijedlog zakonodavnog akta.

(35)  Za sada nema odgovarajućeg sustava istovrijednosti za priznavanje u Uniji pokrivenih obveznica koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama, osim u kontekstu boniteta kada se obveznicama treće zemlje pod određenim uvjetima odobrava povlašteni tretman u pogledu likvidnosti. Komisija bi stoga u bliskoj suradnji s EBA-om trebala ocijeniti je li potrebno i relevantno uvoditi sustav istovrijednosti za izdavatelje i ulagatelje u pokrivene obveznice iz trećih zemalja. Komisija bi najkasnije dvije godine nakon datuma na koji države članice trebaju početi primjenjivati odredbe kojima se prenosi ova Direktive trebala dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o tom pitanju, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom.

(36)  Pokrivene obveznice obično dospijevaju nakon nekoliko godina. Stoga je potrebno uključiti prijelazne mjere kako bi se otklonili učinci na pokrivene obveznice izdane prije ... [UP: unijeti datum iz članka 32. stavka 1. drugog podstavka ove Direktive]. Stoga bi pokrivene obveznice izdane prije tog datuma trebale kontinuirano ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ i biti izuzete od većine novih zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi. Takve pokrivene obveznice trebale bi se i dalje moći nazivati pokrivene obveznice pod uvjetom da njihova usklađenost s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ, kako je primjenjivo na dan njihovog izdavanja, te sa zahtjevima ove Direktive koji se na njih primjenjuju, podliježe nadzoru nadležnih tijela imenovanih u skladu s ovom Direktivom. Taj se nadzor ne bi smio odnositi na zahtjeve iz ove Direktive od kojih su takve pokrivene obveznice izuzete. U nekim državama članicama identifikacijski brojevi ISIN ostaju duže otvoreni čime se omogućuje kontinuirano izdavanje pokrivenih obveznica pod tim identifikacijskim brojem s ciljem povećanja opsega (veličina izdanja) te pokrivene obveznice (stalna izdanja). Prijelazne mjere trebale bi obuhvatiti stalna izdanja pokrivenih obveznica pod ISIN-ima otvorenima prije ... [UP: unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan], podložno određenim ograničenjima.

(37)  Zbog utvrđivanja jedinstvenog okvira za pokrivene obveznice trebalo bi izmijeniti opis pokrivenih obveznica iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ. U Direktivi 2014/59/EU pokrivene obveznice definirane su upućivanjem na članak 52. stavak 4. Direktive 2009/65/EZ pa bi, s obzirom na to da bi se taj opis trebao izmijeniti, trebalo izmijeniti i Direktivu 2014/59/EU. Nadalje, da bi se izbjegli učinci na pokrivene obveznice izdane u skladu s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ prije ... [UP: unijeti datum iz članka 32. stavka 1. drugog podstavka ove Direktive], te bi pokrivene obveznice do njihova dospijeća trebalo definirati kao pokrivene obveznice ili na njih upućivati kao na pokrivene obveznice. Direktive 2009/65/EZ i 2014/59/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(38)  U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima(13), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U odnosu na ovu Direktivu zakonodavac smatra da je dostava takvih dokumenata opravdana.

(39)  S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, tj. uspostavu zajedničkog okvira za pokrivene obveznice kojim se želi osigurati da strukturna obilježja pokrivenih obveznica u cijeloj Uniji odgovaraju nižem profilu rizičnosti kojim se opravdava povlašteni tretman na razini Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe za daljnjim razvojem tržišta pokrivenih obveznica u cijeloj Uniji i potpore prekograničnim ulaganjima u Uniji oni mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(39a)  Provedeno je savjetovanje s Europskom središnjom bankom i ona je dostavila svoje mišljenje 22. kolovoza 2018.

(40)  U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(14) provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka koji je dostavio svoje mišljenje …(15). Kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice obrađuju značajne količine osobnih podataka. To bi obrađivanje podataka trebalo uvijek biti u skladu s Uredbom (EU) br. 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (Opća uredba o zaštiti podataka). Isto tako, obrada osobnih podataka koju provodi Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo kako bi, u skladu s Direktivom, održavalo središnju bazu podataka o administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama koje su joj priopćila nacionalna nadležna tijela, trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju sljedeća pravila o zaštiti ulagatelja koja se odnose na:

(1)  zahtjeve za izdavanje pokrivenih obveznica;

(2)  strukturna obilježja pokrivenih obveznica;

(3)  javni nadzor pokrivenih obveznica;

(4)  zahtjeve ▌koji se odnose na objavu informacija o pokrivenim obveznicama.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije s poslovnim nastanom u Uniji.

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „pokrivena obveznica” znači dužnički instrument koji izdaje kreditna institucija u skladu s odredbama nacionalnog prava kojim se prenose obvezni zahtjevi utvrđeni ovom Direktivom i koji je osiguran imovinom za pokriće kojom su ulagatelji u obveznice izravno zaštićeni kao vjerovnici s pravom prvenstva;

(2)  „program pokrivenih obveznica” znači strukturna obilježja izdanja pokrivenih obveznica utvrđena zakonskim pravilima, ugovornim uvjetima, u skladu s odobrenjem danim kreditnoj instituciji koja izdaje pokrivene obveznice;

(3)  „skup za pokriće” znači jasno definirani skup imovine kojim se osigurava podmirenje obveza povezanih s pokrivenim obveznicama i koji je odvojen od druge imovine kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica;

(3a)  „imovina za pokriće” znači imovina uključena u skup za pokriće;

(3b)  „kolateralna imovina” znači fizička imovina i imovina u obliku izloženosti kojom se osigurava imovina za pokriće;

(3c)  „odvajanje” znači radnje koje provodi kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice radi utvrđivanja imovine za pokriće i njezina stavljanja izvan zakonskog dosega vjerovnika osim ulagatelja u pokrivene obveznice i drugih ugovornih strana ugovora o izvedenicama;

(4)  „kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(5)  „specijalizirana hipotekarna kreditna institucija” znači kreditna institucija koja kredite financira isključivo ili uglavnom izdavanjem pokrivenih obveznica, kojoj je zakonski dopušteno hipotekarno kreditiranje i kreditiranje javnog sektora i kojoj nije dopušteno primanje depozita, ali prima druga povratna sredstva od građana;

(6)  „automatsko ubrzanje” znači okolnosti u kojima pokrivena obveznica automatski postaje trenutačno dospjela i naplativa u stečajnom postupku ili sanaciji izdavatelja i u vezi s kojom ulagatelji u pokrivene obveznice imaju izvršivo potraživanje za isplatu prije izvornog datuma dospijeća;

(7)  „tržišna vrijednost” znači, kada se odnosi na nekretnine, tržišna vrijednost kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 76. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(8)  „hipotekarna vrijednost” znači, kada se odnosi na nekretnine, hipotekarna vrijednost kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 74. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(10)  „primarna imovina” znači dominantna imovina ▌ za pokriće koja određuje prirodu skupa za pokriće;

(11)  „zamjenska imovina” znači imovina za pokriće koja pridonosi ispunjenju zahtjeva za pokrivenost te ne uključuje primarnu imovinu;

(12)  „prekomjerna kolateralizacija” znači cjelokupnost zakonom propisane, ugovorene ili dobrovoljne razine kolaterala koja je viša od razine iz zahtjeva za pokrivenost iz članka 15.;

(13)  „zahtjevi za usklađeno financiranje” znači pravila kojima se zahtijeva da novčani tokovi između obveza i imovine koji dospijevaju budu usklađeni tako da se u ugovornim uvjetima osigura da uplate dužnika i drugih ugovornih strana ugovora o izvedenicama dospiju prije isplata ulagateljima u pokrivenu obveznicu i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama, da ti iznosi ▌ budu barem jednaki vrijednosti isplata ulagateljima u pokrivenu obveznicu i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama, te da iznosi dobiveni od dužnika i drugih ugovornih strana ugovora o izvedenica budu uključeni u skup za pokriće u skladu s člankom 16. stavkom 3. dok ne dospiju isplate ulagateljima u pokrivenu obveznicu i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama;

(14)  „neto likvidnosni odljev” znači svi odljevi od isplata koje dospijevaju na određeni kalendarski dan, uključujući isplate glavnice i kamata te isplate na temelju ugovora o izvedenicama u okviru programa pokrivenih obveznica, umanjeni za sve priljeve od uplata koje dospijevaju na isti kalendarski dan za potraživanja povezana s imovinom za pokriće;

(15)  „struktura za produženje roka dospijeća” znači mehanizam kojim se omogućuje produženje planiranog roka dospijeća pokrivenih obveznica za unaprijed određeno razdoblje i u slučaju određenog događaja pokretača;

(16)  „javni nadzor pokrivenih obveznica” znači nadzor programa pokrivenih obveznica kojim se osigurava usklađenost sa zahtjevima i izvršenje zahtjeva koji se odnose na izdanje pokrivenih obveznica;

(17)  „posebni upravitelj” znači osoba ili subjekt imenovan radi upravljanja programom pokrivenih obveznica u slučaju nesolventnosti kreditne institucije koja u okviru tog programa izdaje pokrivene obveznice, ili u slučaju da je u skladu s člankom 32. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU utvrđeno da takva kreditna institucija propada ili je vjerojatno da će propasti ili, u iznimnim okolnostima, u slučaju da relevantno nadležno tijelo utvrdi da je pravilno funkcioniranje te kreditne institucije ozbiljno ugroženo;

(17a)  „sanacija” znači sanacija kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/59/EU;

(18)  „grupa” znači grupa kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 137. Uredbe (EU) br. 575/2013.

GLAVA II.

STRUKTURNA OBILJEŽJA POKRIVENIH OBVEZNICA

Poglavlje 1.

Mehanizam dvostruke zaštite i isključenost iz stečajne mase

Članak 4.

Mehanizam dvostruke zaštite

1.  Države članice propisuju pravila kojima se ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama koji su u skladu s člankom 11. daje pravo na sljedeća potraživanja:

(a)  potraživanja od kreditne institucije izdavateljice pokrivene obveznice;

(b)  u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica, potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate glavnice i obračunatih i budućih kamata iz imovine ▌ za pokriće;

(c)  u slučaju nesolventnosti kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica te kada potraživanja s prednošću u redoslijedu naplate iz točke (b) ne mogu biti u cijelosti namirena, potraživanja iz stečajne mase te kreditne institucije koja su istog reda u redoslijedu naplate kao i potraživanja neosiguranih vjerovnika te kreditne institucije u skladu s utvrđenim nacionalnim propisima o isplatnim redovima u redovnim postupcima u slučaju nesolventnosti.

2.  Potraživanja iz stavka 1. ograničena su na cjelovito podmirenje obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica.

3.  Za potrebe stavka 1. točke (c), u slučaju nesolventnosti specijalizirane hipotekarne kreditne institucije, države članice mogu propisati pravila kojima se ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama koji su u skladu s člankom 11. daje pravo na potraživanja koja su nadređena potraživanjima neosiguranih vjerovnika te specijalizirane hipotekarne kreditne institucije u skladu s nacionalnim propisima o isplatnim redovima vjerovnika utvrđenim u redovnim postupcima u slučaju nesolventnosti, ali su podređena potraživanjima svih drugih vjerovnika s pravom prvenstva.

Članak 5.

Isključenost pokrivenih obveznica iz stečajne mase

Države članice osiguravaju da u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica ubrzano podmirenje obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica ne nastupa automatski.

Poglavlje 2.

Skup za pokriće i pokrivenost

Odjeljak I.

Prihvatljiva imovina

Članak 6.

Prihvatljiva imovina za pokriće

1.  Države članice propisuju da pokrivene obveznice u svakom trenutku moraju biti osigurane:

(a)  imovinom koja je u članku 129. stavku 1. točkama od (a) do (g) Uredbe (EU) br. 575/2013 navedena kao prihvatljiva i pod uvjetom da kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ispunjava zahtjeve iz članka 129. stavaka od 1.a do 3. te uredbe;

(b)  visokokvalitetnom imovinom za pokriće kojom se osigurava da kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ima potraživanje naplate u skladu sa stavkom 2. i koja je osigurana kolateralnom imovinom kako je navedeno u stavku 3.; ili

(c)  imovinom u obliku kredita javnim poduzećima ili kredita za koje ona jamče kako je definirano u članku 2. točki (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ, podložno stavku 4.

2.  Potraživanje naplate iz stavka 1. točke (b) podliježe sljedećim pravnim zahtjevima:

(a)  imovina predstavlja novčano potraživanje koje u svakom trenutku ima minimalnu vrijednost koja se u svakom trenutku može utvrditi, koje je pravno valjano i izvršivo, koje ne podliježe drugim uvjetima povrh uvjeta da potraživanje dospijeva na budući datum i da je potraživanje osigurano hipotekom, teretom, založnim pravom ili drugim jamstvom;

(b)  hipoteka, teret, založno pravo ili drugo jamstvo kojim se osigurava potraživanje naplate izvršivi su:

(c)  ispunjeni su svi pravni uvjeti za upis hipoteke, tereta, založnog prava ili jamstva kojim se osigurava potraživanje naplate;

(d)  hipoteka, teret, založno pravo ili jamstvo kojim se osigurava potraživanje naplate omogućuju kreditnoj instituciji izdavateljici pokrivenih obveznica da bez odgode naplati vrijednost potraživanja.

▌ Države članice propisuju da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica ocjenjuju izvršivosti potraživanja naplate i kolateralne imovine prije njihova uključenja u skup za pokriće.

3.  Kolateralna imovina iz stavka 1. točke (b) mora ispuniti jedan od sljedećih zahtjeva:

(a)  za fizičku imovinu, da postoje standardi vrednovanja koji su općenito prihvaćeni među stručnjacima i koji su primjereni za predmetnu fizičku imovinu i da postoji javni registar u kojemu se bilježe prava vlasništva i potraživanja na tu fizičku imovinu;

(b)  za imovinu u obliku izloženosti, da sigurnost i stabilnost druge ugovorne strane prema izloženosti proizlazi iz ovlast ubiranja poreza ili činjenice da podliježe aktualnom javnom nadzoru operativne pouzdanosti i financijske solventnosti druge ugovorne strane.

Fizičkom kolateralnom imovinom iz točke (a) ovog stavka pridonosi se pokrivanju obveza povezanih s pokrivenom obveznicom do manjeg od iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima i 70 % vrijednosti te fizičke kolateralne imovine. Fizička kolateralna imovina iz točke (a) ovog stavka i koja je prihvatljiva u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ne mora biti u skladu s ograničenjem od 70 % ili s ograničenjima iz članka 129. stavka 1. točaka od (a) do (g) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Ako, za potrebe točke (a) ovog stavka, ne postoji javni registar za određenu fizičku imovinu, države članice mogu predvidjeti alternativni oblik certificiranja vlasništva i potraživanja na tu fizičku imovinu ako je on usporediv sa zaštitom koju pruža javni registar u smislu da, u skladu s pravom dotične države članice, zainteresiranim trećim stranama omogućuje pristup informacijama u vezi s utvrđivanjem opterećene fizičke imovine, pripisivanjem vlasništva, dokumentacijom i pripisivanjem opterećenosti i izvršivosti ovrhe nad kolateralom.

4.  Za potrebe točke (c) stavka 1., pokrivene obveznice osigurane kreditima javnim poduzećima ili kreditima za koje ona jamče, kao primarna imovina podložne su minimalnoj razini od 10 % prekomjerne kolateralizacije, kako je definirano u članku 3. stavku 12., te svim sljedećim uvjetima:

(a)  javna poduzeća pružaju ključne javne usluge na temelju dozvole, ugovora o koncesiji ili drugog oblika ovlaštenja koje im je dodijelilo javno tijelo;

(b)  javna poduzeća podliježu javnom nadzoru;

(c)  javna poduzeća imaju dostatne ovlasti za stvaranje prihoda, koje takva javna poduzeća ostvaruju na način da:

i.  imaju dovoljno fleksibilnosti za prikupljanje i povećanje pristojbi, naknada i potraživanja za uslugu koju pružaju kako bi se osigurala njihova financijska stabilnost i solventnost,

ii.  primaju dostatna bespovratna sredstva na zakonskoj osnovi kako bi se osigurala njihova financijska stabilnost i solventnost u zamjenu za pružanje ključnih javnih usluga, ili

iii.  imaju sklopljen ugovor o prijenosu dobiti i gubitka s javnim tijelom.

5.  Države članice utvrđuju pravila o metodologiji i postupku za vrednovanje fizičke imovine koja se koristi kao kolateral iz stavka 1. točaka (a) i (b). Tim se pravilima osigurava barem sljedeće:

(a)  da za svaku fizičku kolateralnu imovinu u trenutku uključivanja imovine za pokriće u skup za pokriće postoji trenutačno vrednovanje po tržišnoj ili hipotekarnoj vrijednosti ili ispod nje;

(b)  da vrednovanje provodi vrednovatelj s potrebnim kvalifikacijama, sposobnostima i iskustvom; i

(c)  da je vrednovatelj neovisan o postupku odlučivanja o kreditu, da ne uzima u obzir špekulativne elemente pri procjeni vrijednosti kolateralne imovine i da evidentira vrijednost kolateralne na transparentan i jasan način.

6.   Države članice ▌ propisuju da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica imaju uspostavljene postupke kojima se prati je li fizička imovina koja se koristi kao kolateral iz stavka 1. točaka (a) i (b) na odgovarajući način osigurana od gubitka ili štete i je li potraživanje osiguranja odvojeno u skladu s člankom 12.

7.  ▌ Države članice propisuju da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica dokumentiraju imovinu za pokriće kako se navodi u točkama (a) i (b) stavka 1. i da njihove politike kreditiranja moraju biti u skladu s ovim člankom.

8.  Države članice utvrđuju pravila kojima se osigurava diversifikacija rizika u skupu za pokriće u odnosu na granularnost i značajnu koncentraciju imovine koja nije navedena kao prihvatljiva u skladu s točkom (a) stavka 1.

Članak 7.

Kolateralna imovina koja se nalazi izvan Unije

1.  Podložno ▌stavku 2., države članice mogu dopustiti da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica u imovinu skupa za pokriće uključe kolateralnu imovinu koja se nalazi izvan Unije.

2.  Ako dopuste uključenje imovine iz stavka 1., države članice jamče zaštitu ulagatelja time što traže od kreditnih institucija da provjere ispunjava li ta kolateralna imovina sve uvjete iz članka 6. Države članice osiguravaju da ta kolateralna imovina nudi sličnu razinu sigurnosti kao i kolateralna imovina koja se nalazi u Uniji i da je unovčenje takve kolateralne imovine pravno izvršivo na način koji je učinkom ekvivalentan unovčenju kolateralne imovine koja se nalazi u Uniji.

Članak 8.

Strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice

Države članice mogu propisati pravila o upotrebi strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice u sklopu kojih se pokrivene obveznice koje je izdala kreditna institucija koja je član grupe („unutarnje izdanje pokrivenih obveznica”) koriste kao imovina za pokriće za vanjsko izdanje pokrivenih obveznica druge kreditne institucije koja je član iste grupe („vanjsko izdanje pokrivenih obveznica”). Ta pravila uključuju najmanje sljedeće uvjete:

(a)  unutarnje izdanje pokrivenih obveznica prodaje se kreditnoj instituciji izdavateljici vanjskog izdanja pokrivenih obveznica;

(b)  unutarnje izdanje pokrivenih obveznica koristi se kao imovina za pokriće u skupu za pokriće za vanjsko izdanje pokrivenih obveznica i bilježe se u bilanci kreditne institucije izdavateljice vanjskog izdanja pokrivenih obveznica;

(ba)  skup za pokriće za vanjsko izdanje pokrivenih obveznica sadržava samo unutarnje izdanje pokrivenih obveznica koje je izdala samo jedna kreditna institucija unutar grupe;

(c)  kreditna institucija izdavateljica vanjskog izdanja pokrivenih obveznica namjerava ga prodati ulagateljima u pokrivene obveznice izvan grupe;

(d)  i unutarnje i vanjsko izdanje pokrivenih obveznica ispunjuju uvjete 1. stupnja kreditne kvalitete iz poglavlja 2. glave II. dijela trećeg Uredbe (EU) br. 575/2013 u trenutku izdavanja i osigurani su prihvatljivom imovinom za pokriće kako je navedeno u članku 6.;

(da)  u slučaju prekograničnih struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice, imovina za pokriće unutarnjeg izdanja pokrivenih obveznica u skladu je sa zahtjevima za prihvatljivost i pokrivanje vanjskog izdanja pokrivenih obveznica.

Za potrebe prvog podstavka točke (d), nadležna tijela mogu dopustiti da pokrivene obveznice koje ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete nakon promjene zbog koje se smanjio njihov stupanj kreditne kvalitete i dalje čine dio strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice, pod uvjetom da nadležna tijela zaključe da promjena u stupnju kreditne kvalitete nije posljedica povrede zahtjeva za odobrenje kako je utvrđeno u odredbama nacionalnog zakonodavstva kojim se prenosi članak 19. stavak 2. Nadležna tijela naknadno obavješćuju EBA-u o svakoj odluci donesenoj sukladno s ovim podstavkom.

Članak 9.

Zajedničko financiranje

1.  Države članice dopuštaju da se prihvatljiva imovina za pokriće koju je inicirala kreditna institucija i koju je kupila kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica koristi kao imovina za pokriće ▌za izdavanje pokrivenih obveznica ▌. Države članice reguliraju takve kupnje kako bi osigurale da su ispunjeni zahtjevi iz članaka 6. i 12.

2.  Povrh zahtjeva iz stavka 1., države članice mogu dopustiti prijenose na temelju ugovora o financijskom kolateralu u skladu s Direktivom 2002/47/EZ.

Države članice također mogu dozvoliti da se imovina koju je iniciralo poduzeće koje nije kreditna institucija koristi kao imovina za pokriće. Ako države članice koriste tu mogućnost, one propisuju da kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica mora ili ocijeniti standarde za odobravanje kredita poduzeća od kojeg kupuje imovinu za pokriće ili mora sama napraviti temeljitu procjenu kreditne sposobnosti dužnika.

Članak 10.

Sastav skupa za pokriće

Države članice jamče zaštitu ulagatelja utvrđivanjem pravila o sastavu skupova za pokriće. Tim se pravilima utvrđuju, kad je to potrebno, uvjeti u kojima kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice uključuju primarnu imovinu za pokriće koja ima različite karakteristike u smislu strukturnih obilježja, životnog profila ili profila rizičnosti predmetnog skupa za pokriće.

Članak 11.

Ugovori o izvedenicama u skupu za pokriće

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što dopuštaju da se ugovori o izvedenicama uključe u skup za pokriće samo ako su ispunjeni najmanje sljedeći uvjeti:

(a)  ugovori o izvedenicama uključeni su u skup za pokriće isključivo u svrhu zaštite od rizika, njihov obujam se prilagođava u slučaju smanjenja rizika od kojeg se pruža zaštita te ih se uklanja ako taj rizik prestane postojati;

(b)  ugovori o izvedenicama u dovoljnoj su mjeri dokumentirani;

(c)  ugovori o izvedenicama odvojeni su u skladu s člankom 12.;

(d)  ugovori o izvedenicama ne mogu se raskinuti u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica;

(e)  ugovori o izvedenicama usklađeni su s pravilima propisanima u skladu sa stavkom 2.

2.  Kako bi se osiguralo ispunjenje uvjeta iz stavka 1., države članice propisuju pravila o ugovorima o izvedenicama u skupu za pokriće ▌:

Ta pravila trebaju u potrebnoj mjeri pojasniti:

(a)  kriterije prihvatljivosti za drugu ugovornu stranu koja osigurava zaštitu od rizika;

(b)   dokumentaciju o ugovorima o izvedenicama koju je potrebno dostaviti.

Članak 12.

Odvajanje imovine ▌za pokriće

1.  Države članice propisuju pravila kojima se uređuje odvajanje imovine ▌za pokriće. Ta pravila uključuju najmanje sljedeće uvjete:

(a)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica uvijek mora moći identificirati svu imovinu ▌za pokriće;

(b)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica provodi pravno obvezujuće i izvršivo odvajanje cjelokupne imovine ▌za pokriće;

(c)  sva imovina ▌za pokriće zaštićena je od potraživanja trećih strana i nije dio stečajne mase kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica sve dok se ne podmire prioritetna potraživanja iz članka 4. stavka 1. točke (b).

Za potrebe prvog podstavka, imovina ▌za pokriće obuhvaća sve kolaterale primljene u vezi s pozicijama ugovora o izvedenicama.

2.  Odvajanje imovine ▌za pokriće iz prvog stavka primjenjuje se i u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica.

Članak 13.

Nadzornik skupa za pokriće

1.  Države članice mogu propisati da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica imenuju nadzornika skupa za pokriće koji kontinuirano prati ispunjava li skup za pokriće uvjete iz članaka od 6. do 12. i članaka od 14. do 17.

2.  Ako iskoriste mogućnost predviđenu u stavku 1., države članice propisuju pravila koja se odnose najmanje na sljedeće aspekte:

(a)  imenovanje i razrješenje nadzornika skupa za pokriće;

(b)  sve kriterije prihvatljivosti za nadzornika skupa za pokriće;

(c)  funkciju i dužnosti nadzornika skupa za pokriće i u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavatelja pokrivenih obveznica;

(d)  obvezu izvješćivanja nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18, stavkom 2.;

(e)  pravo na pristup informacijama potrebnim za obavljanje dužnosti nadzornika skupa za pokriće.

3.   Ako države članice iskoriste mogućnost iz stavka 1., nadzornik skupa za pokriće mora biti samostalan i neovisan o kreditnoj instituciji izdavateljici pokrivenih obveznica i revizoru te kreditne institucije.

4.  Države članice mogu dopustiti nadzornika skupa za pokriće koji nije neovisan o kreditnoj instituciji u sljedećim slučajevima:

(a)  interni nadzornik skupa za pokriće neovisan je o postupku donošenja kreditnih odluka kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice;

(b)  ne dovodeći u pitanje stavak 2. točku (a) države članice jamče da se internog nadzornika skupa za pokriće neće ukloniti s položaja nadzornika skupa za pokriće bez prethodnog odobrenja upravnog tijela kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice u njegovoj nadzornoj funkciji i

(c)  interni nadzornik skupa za pokriće ima po potrebi izravan pristup upravnom tijelu u svojoj nadzornoj funkciji;

4.  Ako iskoriste mogućnost predviđenu u stavku 1., države članice o tome obavješćuju EBA-u.

Članak 14.

Informacije ulagateljima

1.  Države članice osiguravaju da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica pružaju dovoljno detaljne informacije o programima pokrivenih obveznica kojima se ulagateljima omogućuje da ocijene profile i rizike tog programa i obave dubinsku analizu programa.

2.  Za potrebe stavka 1. države članice osiguravaju da se te informacije dostavljaju ulagateljima najmanje na tromjesečnoj osnovi te da sadržavaju sljedeće minimalne informacije o portfelju:

(a)  vrijednosti skupa za pokriće i nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(aa)  popis međunarodnih identifikacijskih brojeva vrijednosnih papira (ISIN) za sva izdanja pokrivenih obveznica u okviru tog programa;

(b)  geografska distribucija i vrsta imovine ▌za pokriće, visina njegovih kredita i metoda vrednovanja;

(c)  pojedinosti o tržišnom riziku, uključujući rizik kamatnih stopa i valutni rizik, te o rizicima povezanima s kreditom i likvidnošću;

(d)  ročna struktura imovine ▌za pokriće i pokrivenih obveznica, uključujući pregled događaja pokretača produženja roka dospijeća, ako je to primjenjivo;

(e)  razine propisane i dostupne pokrivenosti, kao i zakonske, ugovorne i dobrovoljne prekomjerne kolateralizacije;

(f)  postotak kredita kod kojih se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013, a u svakom slučaju ako su krediti dospjeli više od 90 dana.

Države članice jamče da je za vanjsko izdanje pokrivenih obveznica u okviru strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice iz članka 8. potrebno da se ulagateljima za svako unutarnje izdanje pokrivenih obveznica grupe pruže informacije iz točaka (a) do (f) prvog podstavka ovog stavka ili poveznica na te informacije.

Države članice osiguravaju da se te informacije dostavljaju ulagateljima barem na agregiranoj osnovi. ▌

3.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što od kreditnih institucija izdavateljica pokrivenih obveznica zahtijevaju da na svojim internetskim stranicama objavljuju informacije koje su stavljene ulagateljima na raspolaganje u skladu sa stavcima 1. i 2. Države članice ne smiju od tih kreditnih institucija tražiti objavu tih informacija u papirnatom obliku.

Odjeljak II.

Zahtjevi za pokrivenost i likvidnost

Članak 15.

Zahtjevi za pokrivenosti

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što zahtijevaju da programi pokrivenih obveznica u svakom trenutku ispunjavaju barem ▌zahtjeve za pokrivenost iz stavaka 2. do 8.

2.  Sve obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica moraju biti pokrivene potraživanjima naplate povezanima s imovinom za pokriće.

3.  Obveze iz stavka 2. uključuju:

(a)  nepodmirene obveze isplate glavnice koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(b)  nepodmirene obveze isplate svih kamata koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(c)  obveze isplate povezane s ugovorima o izvedenicama koji se drže u skladu s člankom 11.; i

(d)  očekivani troškovi održavanja i vođenja gašenja programa pokrivenih obveznica.

Za potrebe točke (d) države članice mogu dozvoliti izračun paušalnog iznosa.

4.  sljedeća imovina ▌za pokriće pridonosi zahtjevu za pokrivenost:

(a)   primarna imovina;

(b)   zamjenska imovina;

(c)   likvidna imovina koja se drži u skladu s člankom 16. i

(d)  potraživanja naplate povezane s ugovorima o izvedenicama koji se drže u skladu s člankom 11.

Neosigurana potraživanja ne pridonose pokriću ako se smatra da je status neispunjavanja obveza nastao u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013.

5.  Za potrebe stavka 3. točke (c) i stavka 4. točke (d) države članice propisuju pravila o vrednovanju ugovora o izvedenicama.

6.  Izračunom potrebnog pokrića jamči se da je agregirana glavnica sve imovine za pokriće jednaka ili veća od agregirane glavnice nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”).

Države članice mogu dopustiti primjenu drugih načela izračuna ako rezultat tih izračuna nije viši omjer pokrivenosti od onog izračunanog primjenom načela nominalnog iznosa.

Države članice propisuju pravila za izračun svih kamata koje se mogu platiti ili primiti u pogledu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica, a koja moraju odražavati dobra bonitetna načela u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima.

7.  Odstupajući od stavka 6. prvog podstavka države članice mogu, na način kojim se odražavaju dobra bonitetna načela te u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima dozvoliti da se buduće kamate koje se mogu primiti na imovinu za pokriće bez budućih kamata koje se trebaju platiti na povezanu pokrivenu obveznicu mogu uzeti u obzir kako bi se kompenzirao eventualni nedostatak pokrića glavne obveze plaćanja povezane s pokrivenom obveznicom ako postoji uska veza u smislu članka 2. Delegirane uredbe Komisije br. 523/2014, podložno sljedećim uvjetima:

(a)  plaćanja dobivena tijekom životnog vijeka imovine za pokriće i potrebna za pokriće obveze plaćanja povezane s odgovarajućom pokrivenom obveznicom odvojena su u skladu s člankom 12. ili uključena u skup za pokriće u obliku imovine za pokriće iz članka 6. sve do dospijeća plaćanja i

(b)  plaćanje unaprijed imovine za pokriće moguće je samo iskorištavanjem mogućnosti isporuke kako je definirano delegiranom uredbom donesenom u skladu s člankom 33. stavkom 4. Uredbe (EU) 575/2013 ili, u slučaju pokrivenih obveznica koje može po nominalnoj vrijednosti opozvati kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ako dužnik plati barem takozvani nominalni iznos pokrivene obveznice.

8.   Države članice osiguravaju da se izračun imovine i izračun obveza provode primjenom iste metodologije. Države članice mogu dopustiti primjenu drugačijih metodologija izračuna ako rezultat tih izračuna nije viši omjer pokrivenosti od onog izračunanog primjenom iste metodologije.

Članak 16.

Zahtjev za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja time što zahtijevaju da skup za pokriće u svakom trenutku uključuje zaštitni sloj likvidnosti koji se sastoji od likvidne imovine dostupne za pokriće neto likvidnosnih odljeva u okviru programa pokrivenih obveznica.

2.  Zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće pokriva maksimalni kumulativni neto likvidnosni odljev tijekom razdoblja od 180 kalendarskih dana.

3.  Države članice osiguravaju da se zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće iz stavka 1. sastoji od sljedećih vrsta imovine odvojenih u skladu s člankom 12. ove Direktive:

(a)  imovine koja se priznaje kao imovina 1. stupnja, 2.A stupnja ili 2.B stupnja u skladu s člancima 10., 11. i 12. delegirane uredbe donesene u skladu s člankom 460. Uredbe (EU) 575/2013, vrednovano u skladu s člankom 9. te delegirane uredbe i koja nije u vlastitom izdanju u skladu s člankom 7. stavkom 3. te delegirane uredbe;

(b)  kratkoročnih izloženosti kreditnim institucijama koje ispunjuju uvjete 1. ili 2. stupnja kreditne kvalitete ili kratkoročnih depozita kreditnim institucijama koje ispunjuju uvjete 1., 2. ili 3. stupnja kreditne kvalitete u skladu s člankom 129. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Države članice mogu odlučiti ograničiti vrste likvidne imovine iz prvog podstavka točaka (a) i (b).

▌Države članice osiguravaju da neosigurana potraživanja od izloženosti koje se smatraju u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne mogu pridonositi zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće.

4.  Ako kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica podliježe likvidnosnim zahtjevima utvrđenima u drugim pravnim aktima Unije, što rezultira preklapanjem sa zaštitnim slojem likvidnosti skupa za pokriće, države članice mogu odlučiti ne primijeniti nacionalna pravila kojima se prenose stavci 1., 2. i 3. ▌u razdoblju predviđenom u tim pravnim aktima Unije. Države članice mogu iskoristiti tu mogućnost samo do datuma primjene izmjene tih pravnih akata Unije za uklanjanje preklapanja i o tome obavješćuju Komisiju i EBA-u.

5.  Države članice mogu dopustiti da se izračun glavnice za strukturu za produženje roka dospijeća temelji na datumu konačnog dospijeća u skladu s uvjetima pokrivene obveznice.

6.  Države članice mogu dopustiti da se zahtjevi iz stavka 1. ne primjenjuju na pokrivene obveznice koje podliježu zahtjevima za usklađeno financiranje.

Članak 17.

Uvjeti za strukture za produženje roka dospijeća

1.  Države članice mogu dopustiti izdavanje pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća ako je zaštita ulagatelja zajamčena barem na sljedeće načine:

(a)  rok dospijeća može se produžiti samo uz ostvarenje događaja pokretača produženja utvrđenih u nacionalnom pravu, a ne slijedom diskrecijske odluke kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica;

(b)  pokretači produženja roka dospijeća navedeni su u ugovornim uvjetima pokrivenih obveznica;

(c)  informacije o ročnoj strukturi dostavljene ulagateljima dovoljne su da im se omogući da utvrde rizike pokrivene obveznice i sadržavaju detaljan opis sljedećeg:

i.  događaja pokretača produženje roka dospijeća;

ii.  posljedica ▌nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica za produženje roka dospijeća;

iii.  funkcije nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2. i, kad je to relevantno, posebnog upravitelja u pogledu ▌roka dospijeća ▌;

(d)  konačni datum dospijeća pokrivene obveznice može se odrediti u svakom trenutku;

(e)  u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica, produženja roka dospijeća ne utječu na isplatni red ulagatelja u pokrivene obveznice niti invertiraju redoslijed izvornog rasporeda programa pokrivenih obveznica;

(f)  produženjem roka dospijeća ne mijenjaju se strukturna obilježja pokrivenih obveznica u smislu mehanizma dvostruke zaštite iz članka 4. i isključenosti iz stečajne mase iz članka 5.

2.  Države članice koje dopuštaju izdavanje pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća obavješćuju EBA-u o tome.

GLAVA III.

JAVNI NADZOR POKRIVENIH OBVEZNICA

Članak 18.

Javni nadzor pokrivenih obveznica

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja tako što na izdavanje pokrivenih obveznica primjenjuju javni nadzor pokrivenih obveznica.

2.  Za potrebe javnog nadzora pokrivenih obveznica iz stavka 1. države članice imenuju jedno ili više nadležnih tijela. One o tim imenovanim tijelima obavješćuju Komisiju i EBA-u te navode raspodjelu funkcija i dužnosti.

3.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 2. prate izdavanje pokrivenih obveznica kako bi se ocijenila usklađenost sa zahtjevima utvrđenima nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

4.  Države članice osiguravaju da kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica registriraju sve svoje transakcije koje se odnose na program pokrivenih obveznica te da imaju uspostavljene odgovarajuće i primjerene dokumentacijske sustave i procese.

5.  Države članice osiguravaju i uvođenje primjerenih mjera na temelju kojih nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 2. mogu dobiti informacije potrebne za ocjenu usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva, istražiti moguće povrede tih zahtjeva te izricati administrativne kazne i druge administrativne mjere u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 23.

6.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 2. imaju na raspolaganju stručna znanja, resurse, operativne kapacitete, ovlasti i neovisnost koje su im potrebne za obavljanje funkcija koje se odnose na javni nadzor pokrivenih obveznica.

Članak 19.

Odobrenja za programe pokrivenih obveznica

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja tako što zahtijevaju ishođenje odobrenja za program pokrivenih obveznica prije izdavanja pokrivenih obveznica iz tog programa. Države članice nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. dodjeljuju ovlast za izdavanje tih odobrenja.

2.  Države članice utvrđuju zahtjeve za odobrenje iz stavka 1., što uključuje barem sljedeće:

(a)  odgovarajući poslovni plan kojim se utvrđuje izdavanje pokrivenih obveznica;

(b)  odgovarajuće politike, postupke i metodologije za zaštitu ulagatelja koji se odnose na odobrenje, izmjenu uvjeta, produženje roka otplate i refinanciranje kredita uključenih u skup za pokriće;

(c)  rukovodstvo i osoblje zaduženo za program pokrivenih obveznica koje ima odgovarajuće kvalifikacije i znanje o izdavanju pokrivenih obveznica i upravljanju programom pokrivenih obveznica;

(d)  administrativni okvir za skup za pokriće i njegov nadzor koji ispunjava primjenjive zahtjeve utvrđene nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

Članak 20.

Javni nadzor pokrivenih obveznica u slučaju nesolventnosti ili sanacije

1.  Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. surađuju sa sanacijskim tijelom u slučaju sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica kako bi se osigurala zaštita prava i interesa ulagatelja u pokrivene obveznice, među ostalim barem tako da se tijekom postupka sanacije provjerava kontinuirano i dobro upravljanje programom pokrivenih obveznica.

2.  Države članice mogu imenovati posebnog upravitelja kako bi se osigurala ▌prava i interesi ulagatelja u pokrivene obveznice, među ostalim barem tako da se tijekom potrebnog razdoblja postupka nesolventnosti provjerava kontinuirano i dobro upravljanje programom pokrivenih obveznica.

Ako države članice iskoriste tu mogućnost mogu zahtijevati da njihova nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. odobre imenovanje i razrješenje posebnog upravitelja i zahtijevaju barem da se provede savjetovanje s nadležnim tijelima u vezi s imenovanjem i razrješenjem posebnog upravitelja.

3.  Ako osiguraju imenovanje posebnog upravitelja u skladu sa stavkom 2., države članice donose pravila kojima se utvrđuju zadaće i odgovornosti tog posebnog upravitelja barem u pogledu sljedećeg:

(a)  izvršenja obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(b)  upravljanja i unovčenja imovine za pokriće, uključujući prijenos te imovine zajedno s obvezama koje proizlaze iz pokrivenih obveznica na drugu kreditnu instituciju izdavateljicu pokrivenih obveznica;

(c)  ▌pravnih transakcija potrebnih za pravilno upravljanje skupom za pokriće, kontinuirano praćenje pokrića obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica, pokretanje postupaka u cilju povratka imovine u skup za pokriće i prijenos preostale imovine ▌u stečajnu masu kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica nakon što su sve obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznice izvršene. U tu svrhu države članice mogu dozvoliti rad posebnog upravitelja, u slučaju nesolventnosti kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica, u okviru odobrenja koje ima ta kreditna institucija i podložno istim operativnim zahtjevima.

4.  Države članice osiguravaju, za potrebe postupka nesolventnosti ili sanacije, koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2., posebnog upravitelja ako je imenovan i sanacijskog tijela.

Članak 21.

Izvješćivanje nadležnih tijela

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja tako što od kreditnih institucija izdavateljica pokrivenih obveznica zahtijevaju da nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. dostave informacije iz stavka 2. o programu pokrivenih obveznica. Izvješćivanje se provodi redovito i na zahtjev tih nadležnih tijela. Države članice utvrđuju pravila o učestalosti tog redovitog izvješćivanja.

2.  Na temelju obveza izvješćivanja utvrđenih u skladu sa stavkom 1. dostavljaju se informacije koje uključuju barem informacije o sljedećem ▌:

(c)  prihvatljivost imovine i zahtjevi za skup za pokriće u skladu s člancima od 6. do 11.;

(d)  odvajanje imovine ▌za pokriće u skladu s člankom 12.;

(e)  funkcije nadzornika skupa za pokriće u skladu s člankom 13.;

(g)  zahtjevi za pokrivenost u skladu s člankom 15.;

(h)  zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće u skladu s člankom 16.;

(i)  uvjeti za strukture za produženje roka dospijeća u skladu s člankom 17.

3.  Države članice utvrđuju pravila o tome kako, u skladu sa stavkom 2., kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica izvješćuju nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. ▌u slučaju nesolventnosti ili sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica.

Članak 22.

Ovlasti nadležnih tijela za potrebe javnog nadzora pokrivenih obveznica

1.  Države članice jamče zaštitu ulagatelja tako što nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. dodjeljuju sve ovlasti u pogledu nadzora, provedbe istraga i izricanja kazni koje su potrebne za obavljanje zadaće javnog nadzora pokrivenih obveznica.

2.  Ovlasti iz stavka 1. uključuju barem sljedeće:

(a)  ovlast za izdavanje ili odbijanje odobrenja u skladu s člankom 19.;

(b)  ovlast za redovito preispitivanje programa pokrivenih obveznica u cilju ocjene usklađenosti s ovom Direktivom;

(c)  ovlast za provedbu izravnog i neizravnog nadzora;

(d)  ovlast za izricanje administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera u skladu s propisima kojima se prenosi članak 23.;

(e)  ovlast za donošenje i provedbu nadzornih smjernica o izdavanju pokrivenih obveznica.

Članak 23.

Administrativne kazne i druge administrativne mjere

1.  Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da utvrde kaznene sankcije, države članice utvrđuju pravila o odgovarajućim administrativnim kaznama i drugim administrativnim mjerama koje se primjenjuju barem u sljedećim situacijama:

(a)  kreditna institucija ishodila je odobrenje za program pokrivenih obveznica na temelju lažnih navoda ili na drugi nezakonit način;

(b)  kreditna institucija više ne ispunjava uvjete na temelju kojih je izdano odobrenje za program pokrivenih obveznica;

(c)  kreditna institucija izdaje pokrivene obveznice a da nije ishodila odobrenje u skladu s odredbama kojima se prenosi članak 19.;

(d)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne ispunjava zahtjeve utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 4.;

(e)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica izdaje pokrivene obveznice koje ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 5.;

(f)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica izdaje pokrivene obveznice koje nisu osigurane u skladu s odredbama kojima se prenosi članak 6.;

(g)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica izdaje pokrivene obveznice koje su osigurane imovinom koja se nalazi izvan Unije povredom zahtjeva utvrđenih odredbama kojima se prenosi članak 7.;

(h)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica osigurava pokrivene obveznice u okviru strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice povredom zahtjeva utvrđenih odredbama kojima se prenosi članak 8.;

(i)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne ispunjava uvjete za zajedničko financiranje utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 9.;

(j)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne ispunjava zahtjeve za sastav skupa za pokriće utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 10.;

(k)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica uključuje ugovore o izvedenicama u skup za pokriće ne samo za potrebe zaštite od rizika ili ne ispunjava zahtjeve utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 11.;

(l)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne ispunjava zahtjeve za odvajanje imovine ▌za pokriće u skladu s odredbama kojima se prenosi članak 12.;

(m)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne dostavlja informacije ili dostavlja nepotpune ili netočne informacije povredom odredbi kojima se prenosi članak 14.;

(n)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne uspijeva opetovano ili kontinuirano osigurati zaštitni sloj likvidnosti za skup za pokriće povredom odredbi kojima se prenosi članak 16.;

(o)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća ne ispunjava uvjete za strukture za produženje roka dospijeća utvrđene odredbama kojima se prenosi članak 17.;

(p)  kreditna institucija izdavateljica pokrivenih obveznica ne dostavlja informacije ili dostavlja nepotpune ili netočne informacije o obvezama povredom odredbi kojima se prenosi članak 21. stavak 2. točke od (a) do (i).

Države članice mogu odlučiti da ne predvide administrativne kazne ili druge administrativne mjere za kršenja koja su podložna kaznenim sankcijama prema njihovu nacionalnom pravu. U tom slučaju, države članice priopćavaju Komisiji relevantne odredbe kaznenog prava.

2.  Kazne i mjere iz stavka 1. moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće i uključivati barem sljedeće:

(a)  oduzimanje odobrenja za program pokrivenih obveznica;

(b)  javnu objavu identiteta fizičke ili pravne osobe i prirode povrede u skladu s člankom 24.;

(c)  nalog kojim se od fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje više ne ponovi;

(d)  administrativne novčane kazne.

3.  Države članice osiguravaju i djelotvornu provedbu ▌kazni i ▌mjera iz stavka 1.

4.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela, pri određivanju vrste administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera i iznosa administrativnih novčanih kazni, uzmu u obzir sve sljedeće okolnosti, ako su relevantne:

(a)  ozbiljnost i trajanje povrede;

(b)  stupanj odgovornosti fizičke ili pravne osobe odgovorne za povredu;

(c)  financijsku snagu fizičke ili pravne osobe odgovorne za povredu, na koju među ostalim upućuje ukupni promet pravne osobe ili godišnji dohodak fizičke osobe;

(d)  značaj ostvarene dobiti ili gubitaka koje je fizička ili pravna osoba odgovorna za povredu izbjegla zbog povrede, u mjeri u kojoj ih je moguće utvrditi;

(e)  gubitke koje su zbog povrede pretrpjele treće strane, u mjeri u kojoj ih je moguće utvrditi;

(f)  razinu suradnje fizičke ili pravne osobe odgovorne za povredu s nadležnim tijelima;

(g)  prethodne povrede koje je počinila fizička ili pravna osoba odgovorna za povredu;

(h)  sve stvarne ili moguće sistemske posljedice povrede.

5.  Ako se odredbe iz stavka 1. primjenjuju na pravne osobe, države članice osiguravaju i da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. primjenjuju administrativne kazne i druge administrativne mjere iz stavka 2. ovog članka na članove uprave i druge osobe koje su prema nacionalnom pravu odgovorne za povredu.

6.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2., prije donošenja odluke o izricanju administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera iz stavka 2., pruže fizičkoj ili pravnoj osobi mogućnost da bude saslušana. Iznimke od prava na saslušanje mogu se primijeniti za primjenu tih drugih administrativnih mjera ako je potrebno hitno djelovanje kako bi se spriječili znatni gubici trećih strana ili znatna šteta za financijski sustav. U tom slučaju dotična osoba dobiva priliku da bude saslušana čim prije nakon izricanja takve administrativne mjere i ta se mjera po potrebi revidira.

7.  Države članice osiguravaju da su sve odluke kojima se izriču administrativne kazne ili druge administrativne mjere iz stavka 2. propisno obrazložene i da se na njih može uložiti žalba.

Članak 24.

Objavljivanje administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera

1.  Države članice osiguravaju da odredbe kojima se prenosi ova Direktiva sadržavaju pravila kojima se propisuje da se administrativne sankcije i druge administrativne mjere moraju bez odgode objaviti na službenim internetskim stranicama nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2. Ista obveza vrijedi ako države članice odluče uvesti kaznene sankcije u skladu s prvom rečenicom i zadnjim stavkom članka 23. stavka 1.

2.  Pravilima donesenima u skladu sa stavkom 1. propisuje se objava barem svih odluka na koje nije podnesena žalba ili na koje se više nije moguće žaliti i koje su izrečene zbog povrede odredbi kojima se prenosi ova Direktiva.

3.  Države članice osiguravaju da ta objava sadržava informacije o vrsti i prirodi povrede i identitetu fizičke ili pravne osobe kojoj je kazna ili mjera izrečena. Države članice podložno stavku 4. dodatno osiguravaju da se te informacije objavljuju bez odgode nakon što je adresat obaviješten o toj sankciji ili mjeri, kao i o objavi odluke kojom se izriče ta kazna ili mjera na službenim internetskim stranicama nadležnih tijela.

4.  Ako države članice dopuste objavu odluke o izricanju sankcija protiv kojih je u tijeku žalba, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. objavljuju bez nepotrebne odgode na svojim službenim internetskim stranicama i informacije o statusu te žalbe i njezinu ishodu.

5.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. odluke o izricanju kazni objavljuju anonimno i u skladu s nacionalnim pravom u svim sljedećim situacijama:

(a)  ako je kazna ili mjera izrečena fizičkoj osobi i ako se ustanovilo da je objava osobnih podataka neproporcionalna;

(b)  ako bi ta objava ugrozila stabilnost financijskih tržišta ili kaznenu istragu koja je u tijeku;

(c)  ako bi ta objava prouzročila neproporcionalnu štetu uključenim institucijama ili fizičkim osobama, u mjeri u kojoj ju je moguće utvrditi.

6.  Ako država članica objavi anonimnu odluku o izricanju kazne ili mjere, može dopustiti odgodu objave relevantnih podataka.

7.  Države članice osiguravaju i objavu svih pravomoćnih sudskih presuda kojima se poništava odluka o izricanju kazne ili ▌mjere.

8.  Države članice osiguravaju da svaka objava iz stavaka od 2. do 6. bude dostupna na službenim internetskim stranicama nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2. barem pet godina počevši od datuma objavljivanja. Osobni podaci iz objave dostupni su na službenim internetskim stranicama samo u razdoblju koje je potrebno i u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka. To razdoblje zadržavanja određuje se uzimajući u obzir rokove zastare iz zakonodavstva dotičnih država članica, a u svakom slučaju ne prelazi deset godina.

9.  Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. obavješćuju EBA-u o svim izrečenim administrativnim kaznama i drugim administrativnim mjerama, uključujući o svakoj žalbi uloženoj protiv tih sankcija i mjera te ishodu tih žalbi, prema potrebi. Države članice osiguravaju da nadležna tijela dobiju informacije i pojedinosti o pravomoćnoj presudi u vezi sa svakom izrečenom kaznenom sankcijom koje nadležna tijela moraju dostaviti i EBA-i.

10.  EBA vodi središnju bazu podataka o administrativnim kaznama i drugim administrativnim mjerama o kojima su joj dostavljene informacije. Ta je baza podataka dostupna samo nadležnim tijelima i ažurira se na temelju informacija koje nadležna tijela dostavljaju u skladu sa stavkom 9.

Članak 25.

Obveza suradnje

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. blisko surađuju s nadležnim tijelima koja provode opći nadzor kreditnih institucija u skladu s relevantnim pravom Unije primjenjivim na te institucije i sa sanacijskim tijelom u slučaju sanacije kreditne institucije izdavateljice pokrivenih obveznica.

2.  Države članice osiguravaju i da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. međusobno blisko surađuju. Ta suradnja uključuje međusobnu dostavu informacija koje su relevantne za obavljanje nadzornih zadaća drugog nadležnog tijela na temelju nacionalnih odredbi kojima se prenosi ova Direktiva.

3.  Za potrebe stavka 2. druge rečenice države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. rade sljedeće:

(a)  dostavljaju sve relevantne informacije na zahtjev nekog drugog nadležnog tijela imenovanog u skladu s člankom 18. stavkom 2.;

(b)  dostavljaju na vlastitu inicijativu sve bitne informacije drugim nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. u drugim državama članicama.

4.  Države članice također osiguravaju da nadležna tijela iz stavka 1. surađuju s EBA-om ili, kad je to relevantno, s ESMA-om za potrebe ove Direktive.

5.  Za potrebe ovog članka informacije se smatraju bitnima ako bi mogle bitno utjecati na ocjenu izdanja pokrivenih obveznica u drugoj državi članici.

Članak 26.

Zahtjevi za objavu

1.  Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. objavljuju na svojim službenim internetskim stranicama sljedeće informacije:

(a)  tekstove svojih nacionalnih zakona, drugih propisa i općih smjernica donesenih u pogledu izdavanja pokrivenih obveznica;

(b)  popis kreditnih institucija koje imaju odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica;

(c)  popis pokrivenih obveznica za koje se smije koristiti oznaka „europska pokrivena obveznica” i popis obveznica za koje se smije koristiti oznaka „europska pokrivena obveznica (visokokvalitetna)”.

2.  Informacije koje se objavljuju u skladu sa stavkom 1. moraju biti dostatne da bi bila moguća smislena usporedba pristupa nadležnih tijela različitih država članica. Te se informacije ažuriraju kako bi se uzele u obzir sve promjene.

3.  Za potrebe stavka 1. točaka (b) i (c) nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. obavješćuju EBA-u na godišnjoj osnovi o popisima kreditnih institucija i pokrivenih obveznica.

GLAVA IV.

OZNAČIVANJE

Članak 27.

Označivanje

1.   Države članice osiguravaju da se oznaka „europska pokrivena obveznica” i njezin službeni prijevod na svim službenim jezicima Unije koriste samo za pokrivene obveznice koje ispunjavaju uvjete utvrđene odredbama kojima se prenosi ova Direktiva.

2.  Države članice osiguravaju da se oznaka „europska pokrivena obveznica (visokokvalitetna)” i njezin prijevod na svim službenim jezicima Unije koriste samo za pokrivene obveznice koje ispunjavaju uvjete utvrđene odredbama kojima se prenosi ova Direktiva i zahtjeve za prihvatljivost iz članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013.

GLAVA V.

IZMJENE DRUGIH DIREKTIVA

Članak 28.

Izmjena Direktive 2009/65/EZ

Članak 52. stavak 4. Direktive 2009/65/EZ mijenja se kako slijedi:

(1)  prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:"

„Države članice mogu povisiti ograničenje od 5 % propisano u prvom podstavku stavka 1. na najviše 25 % ako su obveznice izdane prije [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan] i ako su ispunjavale zahtjeve utvrđene ovim stavkom, u verziji primjenjivoj na datum njihova izdavanja, ili ako se na obveznice primjenjuje definicija pokrivenih obveznica u skladu s člankom 3. točkom 1. Direktive (EU) 20XX/XX Europskog parlamenta i Vijeća*.

____________________________

* [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća … o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU (SL C […], […], str. […])].”;

"

(2)  treći podstavak briše se.

Članak 29.

Izmjena Direktive 2014/59/EU

U članku 2. stavku 1. Direktive 2014/59/EU točka 96. zamjenjuje se sljedećim:"

„96. „pokrivena obveznica” znači instrument iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća*, u verziji primjenjivoj na datum njezina izdavanja, i koja je izdana prije [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan] ili pokrivena obveznica kako je definirana u članku 3. točki 1. Direktive 20XX/XX Europskog parlamenta i Vijeća**;

__________________________________

* Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

** [UP: molimo unijeti upućivanje na Direktivu (EU) …/… Europskog parlamenta i Vijeća … o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EU i Direktive 2014/59/EU (SL C […], […], str. […])].”.

"

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 30.

Prijelazne mjere

1.   Države članice osiguravaju da pokrivene obveznice koje su izdane prije ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan] i koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ, u verziji primjenjivoj na datum njihova izdavanja, ne podliježu zahtjevima iz članaka od 5. do 12. i članaka 15., 16., 17. i 19. ove Direktive, već da se do svojeg roka dospijeća mogu smatrati pokrivenim obveznicama u skladu s ovom Direktivom.

Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. ove Direktive nadziru ispunjavaju li pokrivene obveznice izdane prije ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan] zahtjeve iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ u verziji primjenjivoj na datum njihova izdavanja kao i zahtjeve ove Direktive primjenjive u skladu s prvim podstavkom ovog stavka.

2.  Države članice mogu dozvoliti da se prvi podstavak primjenjuje i na stalna izdanja pokrivenih obveznica za koja je otvaranje ISIN-a prije ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive] do najviše 24 mjeseca nakon ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive] pod uvjetom da ta izdanja ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)  rok dospijeća pokrivene obveznice je prije ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 5 godina];

(b)  ukupna veličina izdanja stalnih izdanja nakon ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan] ne prelazi dvostruku ukupnu veličinu izdanja nepodmirenih pokrivenih obveznica na ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 1 dan];

(c)  ukupna veličina izdanja pokrivenih obveznica na rok dospijeća ne prelazi 6 000 000 000 EUR ili ekvivalentni iznos u domaćoj valuti;

(d)  kolateralna imovina nalazi se u državi članici koja je iskoristila tu mogućnost pri prenošenju ove Direktive.

Članak 31.

Preispitivanja i izvješća

1.  Do XX [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 2 godine] Komisija u bliskoj suradnji s EBA-om dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće, po potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom, o tome mogu li se i na koji način za kreditne institucije iz trećih zemalja koje izdaju pokrivene obveznice i za ulagatelje u te pokrivene obveznice uvesti pravila o istovjetnosti uzimajući u obzir međunarodna kretanja u području pokrivenih obveznica, osobito izradu zakonodavnih okvira u trećim zemljama.

2.  Komisija do XX [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 3 godine], u bliskoj suradnji s EBA-om, dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi ove Direktive u pogledu razine zaštite ulagatelja i kretanja koja se odnose na izdavanje pokrivenih obveznica u Uniji, zajedno s preporukama za daljnje djelovanje. Izvješće obuhvaća sljedeće razvoje događaja:

(a)  kretanja koja se odnose na broj odobrenja za izdavanje pokrivenih obveznica;

(b)  kretanja koja se odnose na broj pokrivenih obveznica izdanih u skladu s odredbama kojima se prenosi ova Direktiva i u skladu s člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)  kretanja koja se odnose na imovinu kojom je osigurano izdanje pokrivenih obveznica;

(d)  kretanja koja se odnose na razinu prekomjerne kolateralizacije;

(e)  prekogranična ulaganja u pokrivene obveznice, uključujući priljev ulaganja iz trećih zemalja i odljev ulaganja ▌u treće zemlje;

(f)  kretanja koja se odnose na izdavanje pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća;

(g)  razvoje događaja u pogledu rizika i koristi upotrebe izloženosti kako je navedeno u članku 129. uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)  funkcioniranje tržišta pokrivenih obveznica.

3.  Za potrebe stavka 2. države članice dostavljaju Komisiji informacije o točkama od (a) do (g) do ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 2 godine].

4.  Do ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 2 godine], nakon naručivanja i dobivanja studije o procjeni rizika i koristi koji proizlaze iz pokrivenih obveznica sa strukturama za produženje roka dospijeća i nakon savjetovanja s EBA-om, Komisija donosi izvješće i podnosi tu studiju i to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te im po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

5.  Do ... [UP: molimo unijeti datum utvrđen u članku 32. stavku 1. drugom podstavku ove Direktive + 2 godine] Komisija donosi izvješće o mogućnosti uvođenja instrumenta „dvostruke zaštite” nazvanog europske osigurane obveznice. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću te mu po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 32.

Prenošenje

1.  Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do ... [umetnuti – stupanje na snagu + 18 mjeseci]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

One te odredbe počinju primjenjivati najkasnije od ... [rok za prijenos + 12 mjeseci].

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 33.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 34.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/61 u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija

Zahtjevi za namjenski zaštitni sloj likvidnosti za pokrivene obveznice utvrđeni u članku 16. Prijedloga [direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU] mogli bi dovesti do preklapanja sa zahtjevima za kreditne institucije o održavanju općeg zaštitnog sloja likvidnosti utvrđenih u Delegiranoj uredbi (EU) 2015/61.

Kako bi se izbjeglo preklapanje i istovremeno osiguralo da se namjenski zaštitni sloj likvidnosti za pokrivene obveznice primjenjuje i tijekom razdoblja primjene koeficijenta likvidnosne pokrivenosti, Komisija je spremna izmijeniti Delegiranu uredbu (EU) 2015/61 kako bi se riješila specifična situacija s pokrivenim obveznicama. Takvu bi izmjenu trebalo pravovremeno donijeti da bi stupila na snagu prije datuma primjene direktive o izdavanju pokrivenih obveznica i nadzoru pokrivenih obveznica.

(1)* TEKST JOŠ NIJE PROŠAO PRAVNO-JEZIČNU DORADU.
(2)SL C 367, 10.10.2018., str. 56.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2019.
(4)Direktiva 2009/65/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
(5)Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
(6)Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.).
(7)Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/35 od 10. listopada 2014. o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 12, 17.1.2015., str. 1.).
(8)Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EZ, 2012/30/EZ i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014, str. 190.).
(9)Preporuka Europskog odbora za sistemske rizike od 20. prosinca 2012. o financiranju kreditnih institucija (ESRB/2012/2) (2013/C 119/01).
(10)EBA Report on EU covered bond frameworks and capital treatment (Izvješće o okvirima EU-a za pokrivene obveznice i tretmanu kapitala) (2014.).
(11)EBA Report on covered bonds – recommendations on harmonisation of covered bond frameworks in the EU (Izvješće o pokrivenim obveznicama – preporuke za usklađivanje okvirâ za pokrivene obveznice u EU-u) (2016.), EBA-Op-2016-23.
(12)Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 345, 31.12.2003., str. 64.).
(13)SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(14)Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.)
(15)[SL C (…).]

Posljednje ažuriranje: 24. travnja 2019.Pravna napomena