Koje su ovlasti Europskog parlamenta i koji su zakonodavni postupci? 

Parlament je suzakonodavac, što znači da ima ovlast usvojiti i izmijeniti zakonodavstvo, a ravnopravno s Vijećem odlučuje o godišnjem proračunu EU-a. On nadzire rad Komisije i drugih tijela EU-a te surađuje s nacionalnim parlamentima država EU-a, od kojih dobiva mišljenja.


Velika većina zakonodavstva EU-a donosi se redovnim zakonodavnim postupkom, poznatim i kao „suodlučivanje”. Taj se postupak najviše koristi i u njemu su Europski parlament i Vijeće ravnopravni. Primjenjuje se na niz područja kao što su imigracija, energija, promet, klimatske promjene, okoliš, zaštita potrošača i gospodarsko upravljanje.


U nekim se područjima koriste drugi postupci donošenja odluka. U područjima kao što su oporezivanje, tržišno natjecanje i zajednička vanjska i sigurnosna politika s Europskim parlamentom se savjetuje. U tom slučaju Parlament može odobriti ili odbaciti zakonodavni prijedlog, odnosno predložiti izmjene prijedloga, ali Vijeće nije zakonski obvezno uzeti u obzir mišljenje Parlamenta, iako odluku ne smije donijeti prije njegova primitka. Postupak suglasnosti, pak, zahtijeva suglasnost Europskog parlamenta, a primjenjuje se kod pristupanja novih država članica EU-a ili sklapanja međunarodnih sporazuma između EU-a i trećih zemalja ili skupine zemalja. Postupak suglasnosti koristi se i za donošenje konačne odluke o imenovanju članova Europske komisije.

A što je sa zakonodavnom inicijativom? Tko pokreće postupak donošenja zakona u EU-u?


Iako je na Komisiji da predloži nove zakone EU-a, Parlament može preuzeti inicijativu i zatražiti Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog. Pri donošenju takve „zakonodavne inicijative”, zastupnici mogu odrediti rok za podnošenje prijedloga. Ako Komisija odbije, mora za to dati razlog.


Delegirani/provedbeni akti


Pri donošenju novog zakona, zastupnici i Vijeće mogu Komisiju zatražiti da dopuni zakon manjim dodacima ili u njega unese neke izmjene (primjerice tehničke priloge ili ažurirane podatke) i to na dva načina: delegiranim aktima (dopunjuju ili izmjenjuju dijelove zakona) ili provedbenim aktima (pobliže objašnjavaju kako provesti zakon). Na taj način zakonodavstvo može ostati jednostavno i mijenjati se ili ažurirati, po potrebi, bez novih pregovora na zakonodavnoj razini.


Ovisno o vrsti zakona koji donese Komisija, zastupnici imaju različite mogućnosti ako se ne slažu s mjerama koje Komisija predloži. Za delegirane akte, zastupnici imaju pravo veta. Za provedbene akte zastupnici mogu od Komisije tražiti da izmijeni ili povuče zakon, ali Komisija nema pravnu obvezu to i učiniti.