Smanjenje emisija stakleničkih plinova u EU-u: Nacionalni ciljevi za 2030.  

Ažurirano: 
 
Stvoreno:   
 

Podijeli ovu stranicu: 

Uredba o sustavu raspodijele tereta postavlja nacionalne ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih planova i provođenje obveza EU-a u okviru Pariškog sporazuma.

Tijekom travanjske plenarne sjednice u Strasbourgu zastupnici su glasali za uredbu o raspodjeli tereta. Više o rezultatu glasovanja u priopćenju za javnost.

 

Koje su ostale mjere i ciljevi EU-a u članku ispod poveznice.

Kako bi se spriječile opasne klimatske promjene, čelni ljudi država članica usvojili su u listopadu 2014. okvir klimatske i energetske politike EU-a u razdoblju od 2020. do 2030. godine. koji uključuje obvezujući cilj EU-a od barem 40 % manje emisija stakleničkih plinova do 2030. u odnosu na razine iz 1990. sa smanjenjima od 30 % u sektorima prijevoza, poljoprivrede, građevine i upravljanja otpadom. Ti sektori odgovorni su za većinu emisija stakleničkih plinova (otprilike 60% u 2014.) a nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama (ETS).

Zastupnici su sada izglasali novu uredbu koja se nastavlja na uredbu o raspodjeli tereta, a prema kojoj se postavlja minimalni doprinos država članica za razdoblje od 2021. do 2030. te pravila za odluke o minimalnim godišnjim smanjenjima i vrednovanje napretka.

 

Što je uredba o raspodjeli tereta?

U smanjenju emisija moraju sudjelovati sve države članice. Stoga je postignut dogovor kojim se utvrđuju godišnji nacionalni ciljevi i uspostavlja okvir potreban za sektore na koje se odnosi raspodjela tereta.

Nacionalni ciljevi izračunati su prema BDP-u per capita, a kreću se od nule do 40 posto smanjenja emisija u odnosu na razine od 2005. i u skladu su s ciljem od 30 posto smanjenja za EU za gore spomenute sektore koji nisu u sustavu ETS-a (prijevoz (osim zračnog i brodskog prometa), poljoprivreda, građevina i upravljanje otpadom).

Svi ovi ciljevi također su u skladu s obvezama iz Pariškog klimatskog sporazuma.

 

Država članica

Ciljevi za 2030. u usporedbi s emisijama iz 2005.

Luksemburg

-40%

Švedska

-40%

Danska

-39%

Finska

-39%

Njemačka

-38%

Francuska

-37%

Ujedinjena Kraljevina

-37%

Nizozemska

-36%

Austrija

-36%

Belgija

-35%

Italija

-33%

Irska

-30%

Španjolska

-26%

Cipar

-24%

Malta

-19%

Portugal

-17%

Grčka

-16%

Slovenija

-15%

Češka

-14%

Estonija

-13%

Slovačka

-12%

Litva

-9%

Poljska

-7%

Hrvatska

-7%

Mađarska

-7%

Latvija

-6%

Rumunjska

-2%

Bugarska

0%

Izvor

 

Za države članice utvrđena je putanja smanjenja emisija kako bi se osiguralo da emisije tijekom tog razdoblja smanjuju stalnom brzinom. Rezerva će biti dostupna samo ako EU postigne svoj cilj za 2030.

Stvorena je sigurnosna rezerva koja obuhvaća ukupno 105 milijuna tona ekvivalenta CO2 i koja će biti dostupna 2032. Njezina je svrha pomoći državama članicama slabijeg ekonomskog stanja koje mogu imati poteškoća u ostvarivanju svojih ciljeva za 2030.

Postoje određene fleksibilne mogućnosti u okviru odluke o raspodjeli tereta. Države članice će moći akumulirati, posuđivati i prenositi godišnje emisijske kvote između zemalja iz jedne godine u drugu u razdoblju od 2021. do 2030.

©AP Images/European Union-EP  

Što predlaže Parlament


Kako bi se osigurala dugoročna predvidljivost plana, zastupnici žele postaviti ciljeve za 2050. za smanjenje od 80 posto u odnosu na 2005.


Zastupnici također žele bolju potporu državama članicama slabijeg ekonomskog stanja. Ako poduzmu određene mjere prije 2030. bit će nagrađene s većim fleksibilnim mogućnostima u kasnijoj fazi.


Izvjestitelj je Gerben-Jan Gerbrandy (ALDE, Nizozemska).

 

 

Što EU radi za smanjenje emisija


Drugi prijedlozi kako bi se ispunile obaveze iz Pariškog sporazuma - od čega je osnova smanjenje emisija za 40 posto u odnosu na razine iz 1990.