Podijeli ovu stranicu: 

Biljana Borzan (S&D, Hrvatska) 

Svake godine u EU-u se, prema procjenama, baci 88 milijuna tona hrane, što je 173 kg po osobi. Rasipanje hrane etičko je i ekonomsko pitanje s velikim posljedicama na zaštitu okoliša. U utorak, 11. travnja, Odbor za zaštitu okoliša i javno zdravstvo izglasao je izvješće Biljane Borzan (S&D, Hrvatska) u kojem se traži od Europske unije i država članica obvezujući cilj smanjenja rasipanja hrane za 50 % do 2030. godine.

Bez obzira na to da mnogi u svijetu pate od gladi i nedovoljne prehrane, velika se količina hrane bace svakog dana. O kakvim količinama govorimo?


Oko trećine hrane proizvedene za ljudsku potrošnju izgubi se ili potrati u lancu od farme do stola. Ovo ima ogromne ekonomske i društvene posljedice te utjecaj na okoliš. Rasipanje hrane uzrokuje na globalnoj razini gubitak od oko 940 milijardi američkih dolara godišnje. Uzrokuje nesigurnost opskrbe i pothranjenost. Uz to, hrana koju se baci troši vrijedne resurse, primjerice, oko četvrtine vode koja se koristi u poljoprivredi te uzrokuje oko osam posto od globalnih emisija stakleničkih plinova.


U kojim fazama dolazi do najviše gubitaka? Zašto toliko hrane rasipamo?


Na globalnoj razini, postoje razlike u tome kada i gdje se najviše hrane rasipa. U industrijskim zemljama, velika se količina baca u zadnjim fazama, u distribuciji i potrošnji. U zemljama u razvoju najviše se hrane baca u ranijim fazama zbog nedostatka naprednih poljoprivrednih metoda, efikasnog prijevoza i infrastrukture te adekvatnog skladištenja.


Kakve su posljedice za okoliš?


Rasipanje hrane znači rasipanje vode, tla, uloženih sati rada, energije i ostalih vrijednih, često ograničenih resursa. Stručnjaci kažu da smanjenje bacanja hrane u razvijenim zemljama za 30 posto može sačuvati oko 400 tisuća kvadratnih kilometara tla za usjeve do 2030. Troškovi se za 28 država članica EU-a u 2012. procjenjuju na oko 143 milijarde eura. Dvije trećine vezana je za bacanje hrane u kućanstvima.


Kako izgleda stanje u Europi?


Europska unija, jedna od najnaprednijih i najbogatijih zajednica na svijetu, ima moralnu i političku obvezu smanjiti svakodnevno rasipanje hrane. Prema procjenama, u EU-u se svake godine baci 88 milijuna tona hrane, što je 173 kg po osobi. Iako se 20 posto hrane proizvedene u EU baci ili izgubi, u isto vrijeme 55 milijuna ljudi ne može si priuštiti kvalitetan obrok svakog drugog dana. ovo stanje je neodrživo, nemoralno i skupo.


Što može učiniti Europska unija i države članice?


Hrana se rasipa u svakoj fazi dobavnog i potrošačkog lanca. To znači da nema jedinstvene regulacije koju EU može provesti da riješi problem. Trenutno imamo 52 akta EU-a koja imaju određeni utjecaj, pozitivni ili negativni, na rasipanje hrane. Trebamo koordinirane mjere na razini Europske unije i država članica koje uzimaju u obzir mjere vezane uz upravljanje otpadom, sigurnost hrane, ali također i aspekte ekonomije, istraživanja i razvoja, zaštite okoliša, poljoprivrede, obrazovanja i socijalne politike.


Što možemo u svakodnevnom životu učiniti da smanjimo rasipanje hrane?


Procjene nam kažu da su kućanstva odgovorna za 53 posto bačene hrane, stoga je obrazovanje potrošača iznimno bitno područje u koje moramo uložiti veći napor. Prema Eurobarometru, više od dvije trećine Europljana slaže se da je potrošač pojedinačno odgovoran za prevenciju rasipanja hrane. Planirajmo bolje kupovinu, ne treba pretjerivati. Novu hranu trebamo staviti na stražnje police hladnjaka, iskoristiti ili zamrznuti ostatke.


Manje od polovice Europljana zna razliku između „najbolje upotrijebiti do“ i „rok upotrebe“. Ne treba bacati hranu odmah nakon isteka prvog roka, nekada je hrana dobra i tjednima nakon indiciranog datuma.