Izravan pristup glavnom izborniku (Pritisni „Enter”)
Pristup sadržaju stranice (pritisnite tipku „Enter”)
Izravan pristup ostalim internetskim stranicama (Pritisni „Enter”)

Često postavljana pitanja prema službi za odnose s medijima Europskog parlamenta

28-03-2017 - 11:56
 

Kako zastupnici rade, koliko su plaćeni, i koji su njihovi troškovi? Odgovore na ova i druga često postavljana pitanja o radu Parlamenta i troškova, navedeni su u ovom odjeljku.


Dokument kojemu možete pristupiti putem dolje navedenog linka, sadrži širok spektar informacija o svakodnevnom radu Parlamenta. Izbor pitanja i odgovora redovito se ažurira kako bi se u najvećoj mjeri pokrio interes medija.


REF : 20140331FAQ41132
 
 

Europski parlament: ovlasti Parlamenta i zakonodavni postupci

Za većinu zakonodavnih područja EU-a Parlament donosi zakone zajedno s Vijećem ministara EU-a (predstavnikom država članica EU-a). Redovni zakonodavni postupak, tzv. suodlučivanje, obuhvaća, između ostalog, ekonomsko upravljanje, financijske usluge, jedinstveno tržište, slobodno kretanje radnika, usluge, poljoprivredu, ribarstvo, energetsku sigurnost, vize, azil, useljavanje, pravosuđe i unutarnje poslove, politiku potrošača, transeuropske mreže, okoliš, kulturu (poticajne mjere), istraživanje (okvirni program), društvenu isključenost, javno zdravlje, borbu protiv prijevara usmjerenih protiv interesa EU-a, mjere za borbu protiv diskriminacije, posebne mjere potpore industriji, aktivnosti za jačanje ekonomske i socijalne kohezije, propise kojima se uređuju europske političke stranke.


U nekim se područjima primjenjuju se posebni postupci odlučivanja kada Parlament samo daje svoje mišljenje o prijedlogu Komisije. U tim slučajevima Vijeće mora primiti stajalište Parlamenta prije glasovanja o prijedlogu Komisije, ali ga ono ne obvezuje. Najistaknutije zakonodavno područje na kojem se taj postupak "savjetovanja" još uvijek primjenjuje je oporezivanje. Zakonodavstvo na tim područjima također zahtijeva jednoglasnu odluku Vijeća za donošenje zakona.


Na nekim je drugim slučajevima za donošenje odluke potrebno odobrenje Parlamenta. Glasovanje je u tom slučaju jednostavno i obvezujuće da ili ne. To se, između ostalog, primjenjuje na pristupanje novih država članica EU-a i međunarodne sporazume sklopljene između EU-a i trećih zemljama ili skupine trećih zemalja. Jednako vrijedi i za konačnu odluku o imenovanju Europske komisije.


Zakonodavna incijativa

Komisija, prema općim pravilima, ima isključivo pravo na inicijativu u pravnim postupcima Unije (članak 17. stavak 2. UFEU-a) te na sastavljanje zakonodavnih prijedloga koje će usvojiti dvije institucije s pravom odluke, a to su Europski parlament i Vijeće. Međutim u skladu s Ugovorom iz Maastrichta, koji je nadograđen Ugovorom iz Lisabona, Europski parlament ima pravo na zakonodavnu inicijativu koja mu omogućava da od Komisije zahtijeva da donese zakonodavni prijedlog. Parlament može većinom zastupnika i na temelju izvješća jednog od svojih odbora u skladu s člankom 225. UFEU-a zatražiti od Komisije da podnese svaki odgovarajući zakonodavni prijedlog. Parlament može jednako tako odrediti rok za podnošenje takvog zakonodavnog prijedloga. Nadležni odbor Europskog parlamenta prvo mora zatražiti odobrenje od Konferencije predsjednika. Komisija može pristati na podnošenje zatraženog zakonodavnog prijedloga ili to odbiti.


Provedbene i delegirane odredbe


Komisija može za postojeće zakonodavstvo uvesti provedbene odredbe. Te se odredbe predstavljaju stručnim odborima u državama članicama i prosljeđuju Parlamentu na znanje ili pregled. Na prijedlog nadležnog odbora Parlament može donijeti rezoluciju kojom se protivi mjeri uz obrazloženje da nacrt provedbene mjere nadilazi ovlasti utvrđene pravnim aktom o kojem je riječ, da nije u skladu s ciljem ili sadržajem osnovnog instrumenta ili da ne poštuje načela supsidijarnosti ili proporcionalnosti, i kojom se od Komisije traži da povuče ili izmijeni nacrt mjere ili da podnese prijedlog u sklopu odgovarajućeg zakonodavnog postupka.

Ako se zakonodavnim aktom Komisiji delegira ovlast da dopuni ili izmijeni određene dijelove zakonodavnog akta koji nisu ključni, nadležni odbor razmatra sve nacrte delegiranih akata koji su proslijeđeni na pregled Parlamentu i može u sklopu prijedloga rezolucije Parlamentu podnijeti svaki odgovarajući prijedlog u skladu s odredbama zakonodavnog akta.


Proračunske ovlasti


Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, Parlament dijeli ovlast za odlučivanje o cjelokupnom godišnjem proračunu EU-a s Vijećem Europske unije i ima konačnu riječ. Odluke Parlamenta i Vijeća o godišnjim rashodima i prihodima moraju biti u okviru godišnjih limita potrošnje utvrđenih dugoročnim financijskim planom EU-a, tj. višegodišnjim financijskim okvirom koji se utvrđuje jednom u sedam godina.

Kao neposredno izabrana institucija koja predstavlja porezne obveznike EU-a, Europski parlament provodi demokratski nadzor kako bi zajamčio da Komisija i ostale institucije pravilno raspolažu europskim sredstvima.

Na preporuku Vijeća Europske unije Parlament odlučuje o tome hoće li dati razrješnicu, tj. konačno odobrenje izvršenja proračuna u određenoj godini.


 
 

Europski parlament: kako se biraju zastupnici Europskog parlamenta ?

Svakih pet godina građani Europske unije odabiru svoje predstavnike u Europskom parlamentu, neposredno izabranoj instituciji koja zastupa njihove interese u postupku odlučivanja u EU-u.


Zadnji izbori za Europski parlament održali su se od 22. do 25. svibnja 2014.


Svaka država članica ima utvrđeni broj zastupnika u Europskom parlamentu: na primjer u rasponu od  6 zastupnika za Maltu, Luksemburg, Cipar i Estoniju do 96 zastupnika za Njemačku, što čini ukupno 751 zastupnika.


Raspodjela mjesta utvrđena je ugovorima EU-a na temelju načela silazne razmjernosti. Zemlje s više stanovnika imaju više mjesta od zemalja s manjim brojem stanovnika, no ove potonje imaju više mjesta nego što bi imale primjenom stvarne razmjernosti.


Izbori za Europski parlament uglavnom su regulirani nacionalnim izbornim zakonima i tradicijom. Tako svaka država članica sama odlučuje o tome hoće li se služiti sustavom otvorenih ili zatvorenih lista. Neke države članice dijele svoj teritorij na regionalne izborne jedinice, dok druge imaju jednu izbornu jedinicu, ali postoje također i zajednučka EU pravila. U studenom 2015. godine zastupnici su inicirali reformu EU pravila, kako bi smanjili nejednakosti i čitav sistem učinili transparentnijim. Reforma bi trebala biti gotova prije novih izbora u 2019. godini.


Ako zastupnik napusti Parlament prije završetka zakonodavnog mandata, bit će zamijenjen(a) u skladu s pravilima u njegovoj ili njezinoj zemlji.



 
 

Europski parlament.: kako se biraju predsjednik EP-a i predsjednici odbora?

Na prvoj sjednici nakon europskih izbora Parlament bira novog predsjednika, 14 potpredsjednika i kvestore.


Svi izabrani mandati u Europskom parlamentu, tj. mandat predsjednika, potpredsjednika, kvestora, predsjednika i potpredsjednika odbora, predsjednik i potpredsjednik međuparlamentarnog izaslanstva traju dvije i pol godine, dakle obnavljaju se jednom tijekom 5-godišnjeg parlamentarnog saziva. Trenutni obnašatelji dužnosti mogu biti ponovno imenovani.


Prilikom izbora predsjednika, potpredsjednika i kvestora treba voditi računa o tome da se osigura pravedna zastupljenost država članica i političkih stajališta.

 

 

Predsjednik EP-a

Predsjednika se, uz mogućnost reizbora, bira na razdoblje od dvije i pol godine, što je pola trajanja parlamentarnog saziva. Predsjednik predstavlja Europski parlament u međunarodnim odnosima i u odnosima s drugim institucijama Europske unije.

Predsjednik nadgleda rad Parlamenta i tijela u njegovu sastavu, kao i rasprave na plenarnoj sjednici, te vodi računa o tome da se poštuje Poslovnik Parlamenta.

 

Prva je zadaća novoizabranog Europskog parlamenta izabrati predsjednika. U slučaju ponovnog imenovanja, odlazeći predsjednik preuzima predsjedanje do izbora novog predsjednika. U suprotnom ovu zadaću izvršava jedan od odlazećih potpredsjednika po redu prvenstva, ili u njihovoj odsutnosti zastupnik s najdužim stažem (članak 14. Poslovnika Parlamenta).


Kandidate za predsjedništvo može predložiti klub zastupnika ili najmanje četrdeset zastupnika (članak 15).


O imenovanjima se glasuje tajno. Neuobičajeno za glasovanje u Parlamentu, zastupnici glasuju glasačkim listićima s imenima kandidata koje odlažu u glasačku kutiju. Glasovanje nadgleda osam zastupnika odabranih ždrijebom.


Da bi bio izabran, kandidat mora ostvariti apsolutnu većinu valjanih danih glasova, tj. 50 % plus 1 (članak 164.). Prazni ili prekriženi glasački listići neće se uzimati u obzir u izračunu tražene većine.


U slučaju da niti jedan kandidat nije izabran u prvom krugu glasovanja, isti ili drugi kandidati mogu biti imenovani za drugi krug glasovanja pod istim uvjetima. Ako je potrebno, glasovanje se može ponoviti u trećem krugu, ponovno s istim pravilima.


Ako nakon tri kruga glasovanja nitko nije izabran, dva zastupnika koja su ostvarila najveći broj glasova u trećem krugu sudjeluju u četvrtom krugu gdje se izabranim proglašava onaj koji ostvari najveći broj glasova. (U slučaju neodlučenog rezultata glasovanja izabranim se proglašava stariji kandidat).



Potpredsjednici i kvestori


Potpredsjednici mogu zamijeniti predsjednika u njegovim dužnostima kada je to potrebno, uključujući i predsjedanje plenarnoj sjednici. (članak 23.) Članovi su Predsjedništva, tijela nadležnog za administrativna, kadrovska i organizacijska pitanja Parlamenta. Pet kvestora bavi se administrativnim pitanjima koja se izravno odnose na zastupnike EP-a. (članak 28.). Paralment ima 14 potpredsjednika i 5 kvestora.


Kandidate za mjesto potpredsjednika i kvestora također može predložiti klub zastupnika ili najmanje 40 zastupnika. Izbori za potpredsjednika također su tajni za sve kandidate.


Red prvenstva potpredsjednika određen je prema redoslijedu kojim su izabrani (članak 15.).


Predsjednici klubova zastupnika

U Europskom paralmentu trenutno je 8 klubova zastupnika. Svaki klub zastupnika bira svog predsjednika/icu. Predsjednici klubova zastupnika i predsjednik Parlamenta čine Konferenciju predsjednika.

Konferencija predsjednika donosi odluke o organizaciji rada Parlamenta i pitanjima zakonodavnog programa, ona je nadležno tijelo za sastav i nadležnost odboar, istražnih odbora, zajedničkih paralmentarnih odbora  i tsalnih izaslanstva. Konferencija predsjednika također je nadležno tijelo za pitanja koja se tiču odnosa s drugim institucijama i tijelima EU, te nacionalnim paralmentima država članica i onima koje nisu članice EU.



Predsjednici odbora


Nakon konstituirajuće sjednice Parlamenta (i nakon prve sjednice u sredini parlamentarnog saziva kad se biraju obnašatelji dužnosti) stalni odbori Parlamenta izabiru svoje predsjednike i potpredsjednike. Predsjednici i potpredsjednici mogu se izabrati i na drugi mandat na izborima koji se održavaju u sredini parlamentarnog saziva. Međuparlamentarna izaslanstva Parlamenta postupit će jednako.


Svaki stalni odbor izabire odvojenim izborima svoje predsjedništvo koje čine predsjednik i potpredsjednici. Broj biranih potpredsjednika određuje Parlament u punom sazivu na prijedlog Konferencije predsjednika.



Stalna međuparlamentarna izaslanstva EP-a također će birati svoje predsjednike i potpredsjednike jednakim postupkom kao i odbori (članci 212. i 214.).



 
 

Europski parlament: kako se biraju predsjednik Komisije i povjerenici?

Predsjednik Komisije

 

U okviru Ugovora iz Lisabona uloga Parlamenta u odabiru predsjednika Komisije postala je važnija. Uzimajući u obzir ishod izbora za Europski parlament, Europsko Vijeće Parlamentu predlaže kandidate za predsjednika Komisije. Europski parlament glasuje o predloženim kandidatima. Kandidata mora odobriti većina zastupnika (najmanje 376 zastupnika mora glasovati za, od ukupno 751 zastupnika) kako bi bio izabran.


Ako kandidat ne dobije potrebnu većinu, Europsko vijeće će imati mjesec dana da predloži novog kandidata kvalificiranom većinom (Ugovor iz Lisabona, članak 9. D, stavak 7.).

 

Povjerenici


Vijeće u zajedničkom dogovoru s izabranim predsjednikom usvaja popis kandidata za povjerenike.


Ti se kandidati za povjerenike predstavljaju pred odgovarajućim parlamentarnim odborima, ovisno o njihovim predviđenim područjima nadležnosti. Ta su saslušanja otvorena za javnost. Kandidati za povjerenika daju izjave i odgovaraju na pitanja.


Izabrani predsjednik zatim predstavlja kolegij povjerenika i njihov program na sjednici Parlamenta. Nakon izjave slijedi rasprava. Parlament tada glasovanjem daje suglasnost za cjelokupni sastav Komisije: predsjednika Komisije, Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te ostale članove.


Parlament može odgoditi glasovanje do sljedeće dnevne sjednice (Poslovnik EP-a, članak 118, stavak 5.).


Kad Parlament odobri predsjednika Komisije i povjerenike, imenuje ih Vijeće kvalificiranom većinom.


U slučaju znatne promjene resora tijekom trajanja mandata Komisije, popunjavanja slobodnog mjesta ili imenovanja novog povjerenika nakon pristupanja nove države članice, dotični povjerenici pozvani su na saslušanje pred odborima odgovornima za njihova područja nadležnosti.


 
 

Europski parlament: osnivanje klubova zastupnika

Zastupnici se mogu povezivati u klubove prema svojoj političkoj pripadnosti. Za osnivanje kluba zastupnika potrebno je najmanje 25 zastupnika iz najmanje jedne četvrtine država članica (tj. najmanje njih sedam). Zastupnici ne mogu sudjelovati u radu više od jednog kluba zastupnika.


Kad se osnuje klub zastupnika, predsjednika se o tome obavještava izjavom u kojoj se navodi ime kluba te imena njegovih članova i članova predsjedništva kluba.


Parlament načelno ne treba procjenjivati političku pripadnost članova klubova. Pri osnivanju kluba zastupnici automatski prihvaćaju zajedničku političku pripadnost. Samo ako članovi o kojima je riječ tu pripadnost poriču, potrebna je procjena Parlamenta o tome je li klub osnovan u skladu s Poslovnikom.


Klubovi zastupnika na raspolaganju imaju tajništvo i administrativnu podršku, a sredstva za tu svrhu predviđena su u proračunu Parlamenta. Predsjedništvo Parlamenta utvrđuje pravila koja se tiču provedbe i nadzora navedene podrške i odobrenih sredstava.


Nezavisnim zastupnicima (tj. onima koji ne pripadaju nijednom klubu zastupnika) također je na raspolaganju tajništvo te im prema propisima koje utvrđuje Predsjedništvo pripadaju određena prava.


Proračunska sredstva klubova ne smiju se koristiti za financiranje bilo kakve izborne kampanje, bili europske, nacionalne, regionalne ili lokalne ili za financiranje političkih stranaka na europskoj ili nacionalnoj razini.

 
 

Europski parlament: međuklubovi

Međuklubovi su neslužbene skupine zastupnika u Europskom parlamentu koji su zainteresirani za određenu temu koja nužno ne potpada pod opseg uobičajenog rada Europskog parlamenta, no važna je za šire društvo. Međuklubovi održavaju neslužbene razmjene stajališta i promiču razmjene između zastupnika u Europskom parlamentu i civilnog društva.

Kako međuklubovi nisu službena tijela Parlamenta, oni ne izražavaju stajališta Parlamenta. Oni se ne smiju uključivati u aktivnosti koje bi se mogle shvatiti kao službene aktivnosti Parlamenta.

Predsjedništvo Parlamenta utvrdilo je uvjete za osnivanje međuklubova koji se formiraju na početku svakog parlamentarnog saziva (primjerice zahtjev trebaju potpisati barem tri kluba zastupnika, a potrebna je i godišnja izjava o financijskim interesima). Ako se ispune ti uvjeti, klubovi zastupnika međuklubovima mogu osigurati logističku podršku.


Predsjednici međuklubova moraju prijaviti sva sredstva primljena u gotovini ili naturi. Te prijave moraju se ažurirati svake godine i drže se u javnom dosjeu.

 
 

Europski parlament: političke stranke i političke zaklade na europskoj razini

Političke stranke na europskoj razini


Što je politička stranka na europskoj razini?

Politička stranka na europskoj razini je organizacija s političkim programom čiji su članovi nacionalne stranke i pojedinci i koja je zastupljena u nekoliko država članica EU-a. Vidi članak 10. stavak 4. Ugovora o Europskoj uniji i članak 224. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.


Kako se financiraju političke stranke na europskoj razini?

Od srpnja 2004. europske političke stranke na europskoj razini imaju pravo na godišnju dodjelu financijske potpore od Europskog parlamenta. Financijska potpora jest bespovratna potpora za redovno poslovanje. Može doseći do 85 % rashoda stranke, dok se ostatak treba pokriti vlastitim sredstvima, poput članarina i donacija.


Što se može, a što ne može platiti financijskom potporom?

Potporom se mogu pokriti rashodi direktno vezani za ciljeve naznačene u političkom programu stranke, poput:

  • sjednica i konferencija,
  • publikacija, studija i oglašavanja,
  • administrativnih, osobnih i putnih troškova ili
  • Troškova predizborne kampanje za europske izbore.

Potpora se ne može koristiti za rashode poput, između ostalog:

  • troškova kampanje za referendum ili predizborne kampanje (osim europskih izbora),
  • izravnog ili neizravnog financiranja nacionalnih stranaka, izbornih kandidata i političkih zaklada na nacionalnoj i europskoj razini ili
  • dugova i troškova servisiranja dugova.

Političke zaklade na europskoj razini

 

Što je politička zaklada na europskoj razini?

Politička zaklada na europskoj razini organizacija je pridružena političkoj stranci na europskoj razini koja podupire i nadopunjuje ciljeve političke stranke na europskoj razini. Politička zaklada na europskoj razini promatra, analizira i doprinosi raspravi o pitanjima europskih javnih politika. Također se bavi vezanim aktivnostima poput organiziranja seminara, obuka, konferencija i studija.


Kako se financira politička zaklada na europskoj razini?

Zaklade su se od listopada 2007. do kolovoza 2008. financirale potporama za aktivnosti koje je dodjeljivala Europska komisija u okviru pilot-projekta. Od rujna 2008. Europski je parlament preuzeo financiranje i sada dodjeljuje godišnje potpore za redovno poslovanje. Ta potpora može doseći do 85 % rashoda zaklade, dok se ostatak treba pokriti vlastitim sredstvima, poput članarina i donacija.


Što se može, a što ne može platiti financijskom potporom?

Potporom se mogu pokriti rashodi direktno vezani za aktivnosti naznačene u programu zaklade, poput:

  • sjednica i konferencija,
  • publikacija, studija i oglašavanja ili
  • administrativnih, putnih te troškova osoblja.

Potpora se ne može koristiti za rashode poput, između ostalog:

  • troškova kampanje za referendume ili predizborne kampanje,
  • izravnog ili neizravnog financiranja nacionalnih stranaka, izbornih kandidata i nacionalnih političkih zaklada ili
  • dugova i troškova servisiranja dugova.
 
 

Europski parlament: nedovršen posao - što se događa sa zakonodavstvom koje nije dovršeno do kraja zastupničkog mandata 2009.-2014.?

Po pravilima EU Ugovora, sve što je EP izglasao na svojim plenarnim sjednicama prije izbora, bez obzira da li u prvom ili drugom čitanju ili u postupku savjetovanja, ostat će zakonski važeće za sljedeći saziv Parlamenta. To znači da će nakon izbora novi Parlament uzet dosje koje je prijašnji Parlament ostavio i nastavit će s postupkom zakonodavnog procesa, kao što je redovni zakonodavni postupak tj. suodlučivanje ili postupak savjetovanja.

Međutim, zakonodavni akti koji ne stignu na plenarnu sjednicu prije izbora, neće više biti zakonodavno važeći i sav dosadašnji rad bit će nevažeći.


Na početku novog mandata Konferencija predsjednika- koju čine EP predsjednik i vođe političkih klubova zastupnika - odlučit će na temelju informacija relevantnih odbora, da li da nastave s radom na tim dosjeima ili ne ( pravilo 229 Poslovnika Parlamenta).


 
 

Europski parlament: Zašto se Parlament seli iz Bruxellesa u Strasbourg i natrag?

Nacionalne vlade država članica EU-a jednoglasno su 1992. donijele odluku o stalnim sjedištima institucija EU-a. Ta se odluka odrazila i na organizaciju rada Parlamenta: njegovo službeno sjedište i mjesto održavanja najvećeg broja plenarnih sjednica postao je Strasbourg, parlamentarni odbori sastaju se u Bruxellesu, a tajništvo Parlamenta (njegovo osoblje) smješteno je u Luxembourgu. Taj je raspored 1997. godine uvršten u Ugovor o EU-u.


Svaka izmjena trenutačnog sustava trebala bi se naći u novom ugovoru, oko nje bi se jednoglasno trebalo složiti svih 28 država članica i trebao bi je ratificirati svaki od njihovih nacionalnih parlamenata.

U rezoluciji koju je Parlament donio u studenom 2013. zastupnici su tražili izmjenu Ugovora kako bi se Parlamentu omogućilo da odlučuje o svojemu sjedištu. Parlament je izjavio da će pokrenuti postupak revizije Ugovora o EU-u kako bi predložio promjene kojima bi mu se omogućilo da sam odlučuje o mjestu svojega sjedišta i svoje administracije. Bio bi „učinkovitiji, racionalniji u pogledu troškova i više bi poštovao okoliš da ima sjedište na jednom mjestu”, izjavili su zastupnici u Europskom parlamentu.


U rezoluciji (koja je usvojena s 483 glasa za, 141 protiv i 34 suzdržana) navodi se da je „stalna mjesečna selidba iz Bruxellesa u Strasbourg i natrag postala negativan simbol za većinu građana EU-a (…), osobito u vrijeme u kojem je financijska kriza dovela do ozbiljnih i oštrih rezova u proračunima država članica”.


Zastupnici u Europskom parlamentu potvrdili su da je potreban odgovarajući kompromis u okviru kojega će biti moguće i dalje se koristiti postojećim zgradama Parlamenta.


Koliki su troškovi sjedišta Parlamenta u Strasbourgu?


Studija koju je  proveo Parlament 2013. pokazala je da bi se godišnje moglo uštedjeti 103 milijuna EUR kad bi se sve aktivnosti iz Strasbourga premjestile u Bruxelles (iznosi za 2014.).

To je značajan iznos, iako to predstavlja samo 6% od proračuna Parlamenta, odnosno 1% administrativnog proračuna EU-a ili samo 0,1% ukupnog proračuna EU-a.


U 2014. Revizorski sud pripremio je vlastitu, neovisnu analizu kao odgovor na EP-a rezoluciju od 20. studenog 2013. godine Sud je potvrdio zaključke studije EP-a iz 2013. godine, ali je procijenio ukupne izdatke povezane sa Strasbourgom na 109 milijuna € godišnje.


Zašto se Parlament premješta između Bruxellesa i Strasbourga?


Nacionalne vlade EU-a 1992. godine jednoglasno su odlučile trajno utvrditi sjedišta institucija EU-a. Ta je odluka uključivala i radnu organizaciju Parlamenta tj. da se njegovo službeno sjedište i mjesto održavanja većine plenarnih sjednica nalazi u Strasbourgu, da se sjednice parlamentarnih odbora održavaju u Bruxellesu i da se Tajništvo Parlamenta (administrativno osoblje) nalazi u Luxembourgu. Taj je raspored 1997. godine uključen u Ugovor o EU-u.


Svaka izmjena trenutnog sustava trebala bi se naći u novom ugovoru, oko nje bi se jednoglasno trebalo složiti svih 27 država članica i trebao bi je ratificirati svaki od njihovih nacionalnih parlamenata.


U veljači 2012. godine tijekom glasovanja o smjernicama proračunskog postupka za 2013. godinu, zastupnici su usvojili amandman kojim se ističe da bi „jedinstveno sjedište Parlamenta omogućilo stvarnu i najveću uštedu” (329 za, 223 protiv i 23 suzdržana glasa). Stoga bez odgode žele novu ocjenu situacije.


 
 

Europski parlament: koliko se jezika koristi u Parlamentu?

Zastupnici imaju pravo govoriti, slušati, čitati i pisati na bilo kojem od 24 službena jezika EU-a.


Temeljno je demokratsko načelo da se niti jednoga građanina EU-a ne može spriječiti da postane zastupnikom Europskog parlamenta na temelju toga što ne govori jedan od radnih jezika Parlamenta. Svaki građanin koji postane zastupnik Europskog parlamenta mora imati mogućnost izvršavati svoje zadaće bez posebnog znanja jezika. Kako bi se svim zastupnicima jamčili jednaki radni uvjeti, informacije svakom od njih moraju biti dostupne na njegovom jeziku, osim ako oni sami ne žele drugačije. Svaki europski građanin (i novinar) također ima pravo biti obaviješten o zakonodavstvu i radu Parlamenta na svom jeziku.


Govori zastupnika na jednom od službenih jezika simultano se prevode na ostale službene jezike.


Pristupanjem Bugarske i Rumunjske EU-u 1. siječnja 2007. i dodatkom irskog jezika službenim jezicima na taj isti datum i pristupanjem Hrvatske Europskoj Uniji 1. srpnja 2014. godine broj službenih jezika popeo se na 23: bugarski, češki, danski, engleski, estonski, finski, francuski, grčki, irski, latvijski, litavski, mađarski, malteški, nizozemski, njemački, poljski, portugalski, rumunjski, slovački, slovenski, španjolski, švedski i talijanski.

23 jezika mogu se kombinirati na 506 načina (23 x 22).


Općenito, svaki usmeni i pismeni prevoditelj prevodi na svoj materinji jezik. Međutim, da bi se lakše nosio sa svim mogućim jezičnim kombinacijama, Parlament koristi sustav „posrednih” jezika: govornik ili tekst najprije se usmeno ili pismeno prevode na jedan od najviše upotrebljavanih jezika (engleski, francuski ili njemački), a potom na ostale.


Usmeno i pismeno prevođenje dva su različita zanimanja: usmeni prevoditelji usmeno prevode u stvarnom vremenu tijekom sjednica, a pismeni prevoditelji rade s pisanim dokumentima i proizvode potpuno točnu verziju dokumenta na ciljnom jeziku.


Parlament zapošljava  ok 330 usmenih prevoditelja i može računati na 1800 honorarnih usmenih prevoditelja. Između 800 i 1000 usmenih prevoditelja na raspolaganju je za plenarne sjednice. Parlament zapošljava oko 700 pismenih prevoditelja koji mjesečno prevode više od 100 000 stranica.


U 2013. godini Parlament je potrošio jednu četvrtinu svojih ukupnih rashoda na višejezičnost.




 
 

Europski parlament: koliko osoba radi u EP-u?

U rujnu 2016. broj dužnosnika i privremenih zaposlenika koji rade za Parlament (uključujući i klubove zastupnika) na raznim lokacijama je sljedeći:


Ukupno

Bruxelles

Strasbourg

Luxembourg

Ostale lokacije

7,606

4,741

296

2,317

252

 

Većinu zaposlenih u Parlamentu čine žene (57 %).


Skoro 9 % mjesta u tajništvu Parlamenta zauzimaju zaposlenici klubova zastupnika (665 radna mjesta).


Zaposlenici Parlamenta dolaze iz svih država članica Europske unije i nekih drugih zemalja. Najviše zaposlenika dolazi iz Belgije, slijede Francuska, Italija, Španjolska i Njemačka



Vanjski zaposlenici rade u upravljanju zgradama Parlamenta, informatičkom sektoru, uslugama čišćenja i prehrane. Novinari, posjetitelji i lobisti također nadopunjuju broj ljudi u prostorijama Parlamenta, ponekad i do preko 10 000 na tri glavna radna mjesta.

 
 

Europski parlament: koliko zgrada posjeduje Parlament?

Prema odluci država članica EU-a (Europskog vijeća), Parlament ima tri mjesta rada, Strasbourg (službeno sjedište Parlamenta), Bruxelles i Luxembourg.

TOTAL

Bruxelles

Strasbourg

Luxembourg

Broj zgrada

27

16

5

6

Površina, m2

1 160 446

618.644

343 930

197 872


Parlament je s vremenom kupovao zgrade koje koristi u svojim glavnim mjestima rada tako da danas posjeduje većinu njih.Kako bi zadovoljio potrebe za više uredskih prostorija, posebno nakon proširenja EU-a iz 2004., Parlament je kad je to moguće radije kupovao nego iznajmljivao zgrade.To se sve više primjenjuje i na informacijske urede Europskog parlamenta u državama članicama.


Kupovanjem se uštedi puno novca, prema Revizorskom sudu kupnja je dugoročno gledano 40 do 50 % jeftinija od najma. Parlament sveukupno posjeduje 83 % svojih zgrada (183 000 m2 iznajmljuje i 957 000 m2 posjeduje).Cijena najma tih zgrada bila bi oko 163 milijuna eura godišnje (brojka iz odgovora o razrješnici 2010.).

 
 

Europski parlament: akreditirani lobisti i novinari

Dana 23. lipnja 2011. Europski parlament i Europska komisija uspostavili su zajednički, javni registar transparentnosti kako bi dali više informacija nego ranije o onima koji nastoje utjecati na politike EU-a. Prema planu, registar sada uključuje odvjetničke urede, nevladine organizacije (NVO), trustove mozgova, kao i tradicionalne lobiste.


Dana 05. siječnja 2017. taj zajednički registar navodi 10 923 osoba, uključujući 6 580 registriranih u Parlamentu. Registracija je obavezna za dobivanje lobističkih iskaznica za pristup prostorijama Europskog parlamenta.


Novi je registar zamijenio prijašnji registar Komisije, u upotrebi od 2008., i popis akreditiranih predstavnika interesnih skupina Parlamenta. Komisija i Parlament i dalje surađuju s Vijećem o uvjetima njegovog eventualnog sudjelovanja.


 Postoji i otprilike 900 novinara akreditiranih pri svim institucijama EU-a, a još je oko 80 akreditirano samo pri Parlamentu.


 
 

Europski parlament: proračun Parlamenta

Proračun Parlamenta za 2016. iznosi 1, 838 milijarde eura, od čega je 34% namijenjeno za osoblje, većinom za plaće 7000 službenika koji rade u administraciji Parlamenta i u političkim klubovima zastupnika. Ovi troškovi pokrivaju troškove prevođenja i putne troškove.


Europski parlament je demokratski izabrana institucija koja donosi zakone koje države članice moraju implementirati. Zbog toga veliki dio osoblja radi na prevođenju dokumenata kako bi građani mogli pratiti rad EP-a na svojem vlastitom jeziku.


Oko 23% proračuna za 2016. godinu namijenjen je troškovima zastupnika, uključujući njihove plaće, putovanja, urede i plaće za njihove asistente.


13% proračuna je namijenjeno za zgrade. To pokriva iznajmljivanje, izgradnju, održavanje, sigurnost i troškove održavanja u Bruxellesu, Strasbourgu i Luxemborgu, kao i u uredima EP-a u 28 država članica.


Za IT i telekomunikacije namijenjeno je 24% proračuna, a za aktivnosti klubova zastupnika 6%.

 
 

Zastupnici Europskog parlamenta: koliko ima zastupnika?


Od 1. srpnja 2014. Europski parlament broji 751 zastupnika, kao što je predviđeno Ugovorom iz Lisabona. Do 1. srpnja 2014. godine bilo je 766 zastupnika iako ih je na posljednjim europskim izborima u lipnju 2009. bilo izabrano 736, prema Ugovoru iz Nice. Države članice EU-a dogovorile su izmjenu Ugovora kako bi se 18 dodatnih zastupnika EP-a moglo što prije priključiti Parlamentu. Nakon ratifikacije svih parlamenata EU-a, 18 novih zastupnika EP-a pridružilo se Parlamentu 1. prosinca 2011. 1. srpnja 2013. 12 novih hrvatskih zastupnika postali su članovi Europskog parlamenta.


Lista zastupnika: http://www.europarl.europa.eu/meps/en/full-list.html


Tijekom izbora 2014. za novi sastav Parlamenta 12 država članica izgubilo je jedno zastupničko mjesto Trebalo je smanjiti broj zastupničkih mjesta, jer je u Lisabonskom ugovoru dogovoren maksimalni broj od 751 zastupničkih mjesta.


12 država članica - Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Republika Češka, Grčka, Mađarska, Irska, Latvija, Litva, Portugal i Rumunjska - izgubile su svaka po jedno mjesto na izborima za EP u 2014. godini. Njemčka je izgubila tri mjesta, od 99 sada ima 96.


Tabela: podjela mjesta u EP: http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=IM-PRESS&reference=20130610IPR11414&format=XML&language=EN

 
 

Zastupnici Europskog parlamenta: provjera valjanosti mandata zastupnika EP-a

Mandati novoizabranih zastupnika provjeravaju se kako bi se utvrdilo da zastupnik ne obnaša dužnost nespojivu s onom zastupnika Europskog parlamenta. „Nespojiva” dužnost uključuje članstvo u vladi ili parlamentu države članice EU-a, Europskoj komisiji, Sudu, Upravnom odboru Europske središnje banke, Revizorskom sudu ili Europskoj investicijskoj banci. Dužnosnici koji trenutačno rade u institucijama EU-a ili tijelima osnovanim ugovorima EU-a za upravljanje sredstvima Zajednice također ne smiju biti zastupnici EP-a.


Nakon izbora predsjednik Europskog parlamenta traži od država članica EU-a imena onih kandidata koji su osvojili zastupničko mjesto te traži da poduzmu nužne mjere kojima bi se izbjeglo zastupničko obnašanje nespojivih dužnosti.


Svaki zastupnik o čijem je izboru Parlament obaviješten, prije početka mandata u Parlamentu pisanim putem izjavljuje da ne obnaša dužnost nespojivu s onom zastupnika EP-a u smislu članka 7. stavaka 1. i 2. Akta o izborima za zastupnike Europskog parlamenta na neposrednim općim izborima od 20. rujna 1976. Ta se izjava podnosi najkasnije šest dana prije konstituirajuće sjednice Parlamenta, tj. prije 25. lipnja.


Parlament na temelju izvješća odbora nadležnog za pravna pitanja Parlamenta provjerava valjanosti mandata novih zastupnika i odlučuje o valjanosti mandata svakog novoizabranog zastupnika, te o svim sporovima koji su mu upućeni u skladu s odredbama Akta od 20. rujna 1976. osim o onima koji se temelje na nacionalnim izbornim zakonima.


Kada je ustanovljeno da zastupnik EP-a obnaša nespojive dužnosti, Parlament „utvrđuje slobodno zastupničko mjesto”.


 
 

Zastupnici Europskog parlamenta: parlamentarni imunitet

Imunitet parlamentarnih zastupnika nije osobna povlastica zastupnika, nego jamstvo neovisnosti i integriteta Parlamenta kao cjeline.


Zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasovanja pri obnašanju svojih zastupničkih dužnosti.


Zastupnici u Europskom parlamentu imaju dvostruki imunitet:


•           na državnom području svoje države, imunitet priznat zastupnicima u njihovu nacionalnom parlamentu;

•           na državnom području bilo koje druge države članice, imunitet u odnosu na sve mjere zadržavanja i sudske postupke (vidi Protokol (br. 7) o povlasticama i imunitetu Europske unije, članak 9.).


Ako je zastupnik zatečen u počinjenju kaznenog djela, nije moguće pozivanje na imunitet.


Postupak ukidanja imuniteta


Ako relevantna nacionalna tijela zatraže od Europskog parlamenta da nekom zastupniku ukine imunitet, predsjednik Parlamenta na plenarnoj sjednici objavljuje da je Parlament primio zahtjev te taj zahtjev šalje nadležnom odboru (tijekom aktualnog saziva Parlamenta to je Odbor za pravna pitanja).


Odbor odmah razmatra zahtjev. Od nadležnih tijela može tražiti sve potrebne informacije ili objašnjenja. Dotičnom zastupniku daje se mogućnost da bude saslušan te može dostaviti relevantne dokumente ili druge pisane dokaze.


Odbor iza zatvorenih vrata usvaja dokument u kojemu preporučuje da cijeli Parlament odobri ili odbaci navedeni zahtjev, odnosno da ukine ili zadrži imunitet dotičnog zastupnika. Na plenarnoj sjednici nakon odluke odbora Parlament donosi odluku običnom većinom glasova. Ako se preporuka odbora odbije, smatra se da je Parlament donio odluku suprotnu stajalištu odbora.


Nakon glasovanja predsjednik o odluci Parlamenta odmah obavještava dotičnog zastupnika i nadležna tijela u dotičnoj državi članici.


Zadržava li zastupnik u Europskom parlamentu svoje zastupničko mjesto iako mu je ukinut imunitet?

To ovisi o situaciji. Pravo na mjesto zastupnika u Europskom parlamentu zasebno je pitanje u odnosu na imunitet. Ukidanje imuniteta zastupniku ne znači donošenje presude o „krivnji”. Ono samo omogućuje nacionalnim pravosudnim tijelima da pokrenu postupak. Budući da se zastupnici u Europskom parlamentu biraju u skladu s nacionalnim izbornim zakonima, ako se utvrdi da je zastupnik kriv za počinjenje kaznenog djela, tijela države članice trebaju obavijestiti Parlament da je ta osoba smijenjena s dužnosti.


 
 

Zastupnici Europskog parlamenta: plaće i mirovine

Plaće


Prema jedinstvenom Statutu za zastupnike na snazi od srpnja 2009. godine, svi zastupnici primaju jednaku plaću.


Mjesečna bruto plaća zastupnika prema Statutu iznosi 8 484,05 eura (srpanj 2016.). Plaća se isplaćuje iz proračuna Parlamenta i predmet je oporezivanja EU-a, nakon čega iznosi 6 611,42 eura. Ta plaća također može biti predmet nacionalnog oporezivanja u državama članicama. Plaća zastupnika iznosi 38,5 % osnovne plaće suca Suda Europske unije, dakle zastupnici sami ne mogu odlučiti o iznosu svoje plaće.


Zastupnicima koji su zasjedali u Parlamentu prije izbora 2009. dopušteno je zadržati prijašnji nacionalni sustav za plaće, prijelazne naknade i mirovine tijekom sveukupnog trajanja njihova mandata u Europskom parlamentu.


 Mirovine


Zastupnici imaju pravo na starosnu mirovinu od 63. godine. Mirovina iznosi 3,5 % plaće za svaku punu godinu mandata, a ne može preći ukupno 70 % plaće. Mirovine se isplaćuju iz proračuna Europske unije.

 
 

Zastupnici Europskog parlamenta: pregled zastupničkih naknada

Budući da posao zastupnika podrazumijeva puno izbivanja iz kuće i zemlje u kojoj borave, brojne naknade omogućuju im nadoknadu troškova.



Putni troškovi


Većina sjednica Europskog parlamenta, poput plenarnih sjednica, sjednica odbora i sjednica klubova zastupnika održava se u Bruxellesu ili Strasbourgu. Zastupnici imaju pravo na povrat stvarnih putnih troškova za sudjelovanje na tim sjednicama ako prilože račune, do najvišeg iznosa cijene poslovnog razreda avionske karte, putovanja vlakom prvim razredom ili 0,50 eura po kilometru (do 1000 km maksimalno) za putovanje automobilom, uz fiksne naknade s obzirom na udaljenost i trajanje putovanja kojima se obuhvaćaju ostali troškovi poput cestarina, dodatnih troškova za prtljagu ili troškova rezervacije).


Zastupnici imaju pravo i na do 4 264 eura godišnje za ostala putovanja izvan vlastite države članice na koja su morali ići u sklopu obnašanja dužnosti, a mogu im se nadoknaditi i troškovi za do 24 povratna putovanja unutar vlastite države članice. Sustav paušalne putne naknade za Bruxelles i Strasbourg koji je funkcionirao sve do lipnja 2009. potpuno je ukinut.


Dnevna naknada (tzv. „dnevnica”)


Parlament zastupnicima isplaćuje paušalni iznos od 307 eura za svaki dan službenog puta ako se potpišu na popis nazočnih. Taj iznos pokriva troškove hotela, obroka i sve ostale troškove. U slučaju da zastupnici na dane glasovanja propuste više od polovice poimeničnih glasovanja ta se naknada smanjuje napola.


Za sjednice izvan EU-a naknada iznosi 152 eura (s obaveznim potpisom na popis nazočnih), a iznosi hotelskih računa vraćaju se posebno.


Naknada za opće troškove


Tom se paušalnom naknadom pokrivaju troškovi najma ureda i upravljanja, telefonski i troškovi poštarine, računala i telefoni. Naknada za zastupnike koji neopravdano izostanu s polovice plenarnih sjednica u jednoj parlamentarnoj godini (od rujna do kolovoza) se prepolovljuje.


U 2017. ta naknada iznosila je 4 342 eura mjesečno.


Troškovi liječenja


Zastupnici imaju pravo na povrat dvije trećine troškova liječenja. Osim udjela povrata troškova, detaljna pravila i postupci toga sustava jednaki su onima koji se odnose na službenike EU-a.


Zastupnici u Europskom parlamentu: naknada za kraj mandata


Na kraju njihova mandata zastupnici imaju pravo na prijelaznu naknadu, istovjetnu njihovoj plaći, od jednog mjeseca za svaku godinu mandata. Ta se naknada, međutim, ne može isplaćivati dulje od dvije godine. Nadalje, naknada se ne isplaćuje ako zastupnik ima mandat u drugom parlamentu ili stupa na javnu dužnost. Ako zastupnik istodobno ima pravo na starosnu ili invalidsku mirovinu, ne može primati obje već mora odabrati jednu ili drugu.


Ostala prava


Parlament zastupnicima na raspolaganje stavlja opremljene urede u Bruxellesu i Strasbourgu. Zastupnici se mogu služiti službenim vozilima Parlamenta kad su na službenom putu u oba grada.


Više informacija: http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/en/0081ddfaa4/MEPs.html

 
 

Zastupnici Europskog parlamenta: uvjeti zapošljavanja- parlamentarni asistenti

Zastupnici mogu izabrati svoje zaposlenike u okviru proračuna koji određuje Parlament. U 2017. godini je najviši mjesečni iznos za sve troškove bio 24 164 eura po zastupniku. Niti jedan od tih iznosa ne dodjeljuje se izravno zastupniku.



Ugovore akreditiranih asistenata s mjestom rada u Bruxellesu (ili Luxembourgu/Strasbourgu) izravno uređuje administracija Parlamenta, prema uvjetima zapošljavanja za zaposlenike EP-a na određeno vrijeme. Ugovore asistenata kojima je radno mjesto u državama članicama zastupnika uređuje osposobljeni platni agent kako bi se zajamčilo da su uvjeti poreza i socijalnog osiguranja zadovoljeni.



Do četvrtine iznosa tih sredstava može se upotrijebiti za plaćanje usluga koje odabere sam zastupnik, poput narudžbe stručne studije na određenu temu.


Općenito, zastupnici više ne mogu zapošljavati bližu rodbinu, iako se za one koji su bili zaposleni u prethodnom parlamentarnom sazivu primjenjuje prijelazno razdoblje, koje je sada završeno s početkom nove legislature 2014.



 
 

Zastupnici Europskog parlamenta: raspodjela mjesta u vijećnici

Konferencija predsjednika klubova zastupnika odlučuje o tome kako se klubovima zastupnika, nezavisnim zastupnicima i predstavnicima institucija Europske unije dodjeljuju mjesta u vijećnici.


 
 

Posjetitelji: skupine posjetitelja

Europski parlament u Bruxellesu i Strasbourgu svake godine posjeti više od 300 000 osoba iz EU-a i šire. Ti posjetitelji dolaze u otprilike 7 000 skupina, a većinu pozivaju zastupnici Europskog parlamenta. Parlament može subvencionirati skupine posjetitelja i sudjelovanjem u troškovima puta i obroka.


Zašto se isplaćuju subvencije?

Europski parlament smatra da bi javnost trebala imati jednostavan pristup njegovom radu i prostorijama jer vjeruje da je transparentnost vrlo važna za ostvarivanje demokratskih prava u Europskoj uniji. Budući da cijena puta u Bruxelles i Strasbourg zbog velike udaljenosti brojnim građanima EU-a može predstavljati prepreku, Parlament pomaže u pokrivanju troškova kako bi spriječio diskriminaciju.


Kako se isplaćuju subvencije?


Skupine posjetitelja koje sponzoriraju zastupnici

Svaki zastupnik može sponzorirati do 110 posjetitelja godišnje u skupinama od najmanje 10 osoba. Zastupnici mogu u Strasbourg ili Bruxelles pozvati do 5 skupina godišnje.

Posjetitelje primaju javni službenici koji im održavaju predavanje o EU-u i Parlamentu. Sastaju se s jednim ili dva zastupnika Parlamenta i mogu posjetiti galeriju vijećnice s pristupom javnosti.

Prijavama i subvencijama bave se zaposlenici Europskog parlamenta. Subvencije se isplaćuju voditelju skupine bankovnom doznakom ili u gotovini nakon posjeta po predočenju svoje putovnice i popisa sudionika.

Subvencija za putne troškove računa se prema udaljenosti u kilometrima između polazišta skupine i Bruxellesa ili Strasbourga.

Ta subvencija iznosi 0,09 eura po kilometru i posjetitelju. Uz ovu isplaćuje se i subvencija za troškove obroka koja iznosi 40 eura po posjetitelju. U određenim uvjetima, ako skupina pređe udaljenost veću od 200 kilometara i prenoći, dodatna subvencija od 60 eura po posjetitelju može biti isplaćena za hotelske troškove.


Skupine osoba s utjecajem na javno mnijenje

Skupine osoba s utjecajem na javno mnijenje koje pozove Glavna uprava za komunikacije dobivaju subvenciju za putne troškove u iznosu od 50 % osnovnog iznosa po posjetitelju skupina koje službeno pozivaju zastupnici.

Te skupine čine osobe s utjecajem na javno mnijenje kao što su izabrani dužnosnici, predstavnici društvenih i stručnih krugova ili nacionalnih ili regionalnih udruga i pokreta, nastavnici, učenici srednjih škola i studenti koji pohađaju ustanove visokog obrazovanja.


Skupine koje se samostalno prijavljuju za posjete - individualni posjetitelji

Skupine individualnih posjetitelja također se mogu prijaviti za posjet Odjelu za posjete i seminare. I njih primaju javni službenici koji im održavaju predavanje o radu i ulozi Europskog parlamenta, a mogu se susresti i sa zastupnicima Parlamenta. Za te posjete ne daje se subvencija.

Pojedincima koji požele posjetiti prostorije Europskog parlamenta bez prethodne najave može se ponuditi kratki posjet s audio vodičem galeriji dvorane za rasprave u Bruxellesu u određene sate i u posebne dane kada nema sjednica Parlamenta. Za te posjete ne daje se subvencija.


 
 

Posjetitelji: Parlamentarij

Europski parlament otvorio je novi centar za posjetitelje, Parlamentarij, u listopadu 2011. Parlamentarij je najveći parlamentarni centar za posjetitelje u Europi i prvi koji nudi potpune posjete na 23 jezika. Brojni interaktivni multimedijski alati koriste se kako bi građanima dali uvid u Europski parlament i ostale institucije EU-a. Posjetitelji ulaze u samu srž Europskog parlamenta kako bi vidjeli način donošenja političkih odluka koje utječu na naše svakodnevne živote. Parlamentarij se može posjetiti na 23 jezika i na četiri znakovna jezika (engleski, francuski, nizozemski i njemački).

Otvoren je svim građanima sedam dana u tjednu bez ulaznica i besplatno. U listopadu  2016. Parlamentarij je posjetilo preko milijun i pol posjetitelja, u prvoj godini 270 000 posjetitelja. Iz razgovora i knjige dojmova može se zaključiti da je posjet ostavio dobar dojam na većinu posjetitelja, a Parlamentarij je među 10 najposjećenijih znamenitosti u Bruxellesu.


Parlamentarij nudi i popularnu igru preuzimanja uloga za učenike srednjih škola inspiriranu radom Europskog parlamenta u kojoj učenici preuzimaju uloge zastupnika koji se dogovaraju oko zakona koji će utjecati na svakodnevne živote ljudi u Europi.


Rezervacije su obavezne na Parlamenarium@europarl.europa.eu ili na internetskoj stranici Parlamentarija.


Do srpnja 2013. Parlamentarij je osvojio više od deset nagrada: posebnu nagradu za turizam 2012. koju dodjeljuje turistička agencija iz Bruxellesa VisitBrussels, Austrijsku nagradu za inovaciju, Sinus Award (nagradu za kreativno korištenje audio-vizualne tehnologije), nagradu Art Directors' Club Germany Award i nagradu Art Directors' Club Europe Award u kategoriji „ekološkog dizajna”.



 
 

Posjetitelji: Dom europske povijesti

Europski parlament osniva Dom europske povijesti u Bruxellesu koji će posjetiteljima omogućiti da uče o europskoj povijesti i pridruže se kritičkom promišljanju o njezinu značenju u današnje vrijeme.


Stalni izložbeni postav bit će usmjeren na europsku povijest 20. stoljeća i povijest europske integracije sa stajališta široke povijesne perspektive i objedinjujući suprotstavljena iskustva Europljana kroz povijest.


Dom europske povijesti nalazit će se u zgradi Eastman koja se obnavlja od kraja 2012.  Otvaranje doma europske povijesti planirano je za svibanj 2017. godine.


Procjena troškova za razvojnu fazu je  52.4 milijuna eura. To pokriva troškove za obnovu i proširenje zgrade,  za oblikovanje stalnog izložbenog postava i prvih privremenih postava i za proširenje muzejske zbirke.


 
 
   
Podijeli