Andrej Saharov – Inspiracija za nagradu

Slika Andreja Saharova
Ruski fizičar Andrej Dmitrijevič Saharov (1921. - 1989.), dobitnik Nobelove nagrade za mir 1975., postao je poznat kao otac sovjetske hidrogenske bombe.

Zabrinut zbog implikacija koje je njegov rad imao na budućnost čovječanstva, nastojao je podići svijest o opasnosti utrke za nuklearno naoružanje. Njegovi napori pokazali su se djelomično uspješnima potpisivanjem sporazuma iz 1963. o zabrani nuklearnih testiranja.

Saharov je u SSSR-u doživljavan kao subverzivni disident. Osnovao je, 1970., odbor za zaštitu ljudskih prava i žrtava političkih suđenja. Usprkos sve većem pritisku vlade, Sharov je tražio ne samo oslobođenje disidenata u svojoj zemlji, već je postao i jedan od najhrabrijih kritičara režima te je bio utjelovljenje borbe protiv ograničavanja ljudskih prava. Kao priznanje za njegove napore 1975. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Sovjetske vlasti prognale su Andreja Saharova u Gorki kako bi ograničile njegove kontakte sa strancima Ondje je saznao da Europski parlament želi osnovati nagradu za slobodu mišljenja koja bi nosila njegovo ime. Iz prognanstva je 1987. poslao poruku Europskom parlamentu kojom je dao dopuštenje da se nagradi da njegovo ime i izrazio koliko ga je ta odluka dirnula. S pravom je gledao na nagradu kao poticaj svima koji su se, poput njega, posvetili promicanju ljudskih prava.

Nagrada koja nosi njegovo ime prelazi granice, čak i one represivnih režima, kako bi nagradila aktiviste za ljudska prava i disidente diljem svijeta.