Prijedlog rezolucije - B8-0055/2014Prijedlog rezolucije
B8-0055/2014

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o zapošljavanju mladih

15.7.2014 - (2014/2713(RSP))

podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Inês Cristina Zuber, Thomas Händel, Patrick Le Hyaric, Neoklis Sylikiotis, Paloma López, Lynn Boylan, Rina Ronja Kari, Marie-Christine Vergiat, Lola Sánchez Caldentey, Younous Omarjee, Kateřina Konečná, Miloslav Ransdorf, Jiří Maštálka, Sofia Sakorafa, Dimitrios Papadimoulis, Kostas Chrysogonos, Emmanouil Glezos, Kostadinka Kuneva, Georgios Katrougkalos, Pablo Iglesias, Pablo Echenique Robba, Carlos Jiménez Villarejo u ime kluba GUE/NGL

Postupak : 2014/2713(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0055/2014
Podneseni tekstovi :
B8-0055/2014
Rasprave :
Doneseni tekstovi :

B8‑0055/2014

Rezolucija Europskog parlamenta   o zapošljavanju mladih

(2014/2713(RSP))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 20. svibnja 2014. o strukturiranom dijalogu i socijalnoj uključenosti mladih,

–       uzimajući u obzir sastanak na vrhu Europskog vijeća 26. − 27. lipnja 2014.,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća, usvojene u Luxembourgu 17. lipnja 2011., o poticanju zapošljavanja mladih kako bi se ostvarili ciljevi strategije Europa 2020.,

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Paktu za rast i zapošljavanje od 28. i 29. lipnja 2012., u kojima se ističe potreba za borbu protiv rastuće nezaposlenosti mladih,

–       uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Inicijativi za zapošljavanje mladih od 7. veljače 2013.,

–       uzimajući u obzir politički sporazum postignut u Vijeću 28. veljače 2013. o preporuci Vijeća o uspostavljanju Jamstva za mlade,

–       uzimajući u obzir zajednički doprinos vlada Francuske i Njemačke u pripremi sastanka Vijeća od 27. i 28. lipnja 2013. pod naslovom „Francuska i Njemačka − zajedno za snažniju Europu stabilnosti i rasta” od 30. svibnja 2013.,

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 29. svibnja 2013. pod naslovom „Europski semestar 2013.: preporuke za pojedine države − izlazak Europe iz krize” (COM (2013) 0350) i predložene preporuke,

–       uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je 25,1 milijun osoba nezaposleno, 22,8 % mladih u EU-u nezaposleno je, stope nezaposlenosti mladih u nekim državama članicama više su od europskog prosjeka, riječ je o Grčkoj (57,7 %), Španjolskoj (54 %), Italiji (43 %), Cipru (36 %) i Portugalu (34,8 %), 8,3 milijuna osoba mlađih od 25 nema posao, 19 % djece izloženo je prijetnji siromaštva, 8 % stanovništva suočeno je s teškom materijalnom deprivacijom, 15 % djece napušta školu prije srednjoškolskog obrazovanja, 24,2 % osoba izloženo je riziku od siromaštva, zaposlene osobe na rubu siromaštva čine trećinu radno sposobnog stanovništva izloženog riziku od siromaštva, a broj beskućnika u EU-u noći doseže brojku od 410 000 osoba;

B.     budući da se 2013. 13 % mladih između 15 i 24 godine starosti i 21 % između 25 i 29 godina starosti nije obrazovalo, nije radilo i nije pohađalo programe osposobljavanja (NEET); budući da je gospodarski gubitak povezan s visokim brojem NEET-ova procijenjen na 153 milijarde EUR, a to je 1,2 % BDP-a EU-a[1];

C.     budući da stope nezaposlenosti mladih sežu od manje od 5 % u nekim regijama do više od 60 % u drugim, ukazujući time na visoku razinu nejednakosti među europskim regijama; budući da nezaposlenost mladih posebno pogađa najudaljenije regije u kojima se ta situacija pogoršava zbog njihove udaljenosti i odsječenosti;

D.     ističe da se krizom i nesretnom političkom mješavinom štednje i neoliberalnih strukturnih reformi EU-a doprinijelo povijesno niskoj razini gospodarskih ulaganja iz privatnog sektora, dok su se opća kupovna moć i unutarnja potražnja smanjili, a razlike u primanjima i siromaštvo povećali, a to što je najjasnije vidljivo u državama pod skrbništvom Trojke;

E.     budući da se zbog deregulacije tržištâ rada u proteklim desetljećima većina mladih uglavnom zapošljava u okviru ugovora na određeno vrijeme, honorarnih poslova, neplaćenih pripravništava i ostalih općenito nesigurnih oblika zapošljavanja, unatoč prijašnjim očekivanjima da će im „demografsko starenje” olakšati pristup stalnom zaposlenju na puno radno vrijeme uz dostojnu plaću, prava i socijalnu zaštitu;

F.     budući da su „reforme” obrazovnih sustava, npr. Bolonjski proces, te politike stroge štednje nametnute u različitim državama članicama poništile mnoge mjere koje su poduzete u nastojanju da se ostvari dostupniji obrazovni sustav; budući da je potreba za demokratski vođenim i besplatnim obrazovnim sustavom u javnom vlasništvu koji je dostupan svima postala stoga hitnija zbog namjere da se mladima omogući pristup kvalitetnom obrazovanju, osobito onima najugroženijima;

G.     budući da je nezaposlenost mladih važan čimbenik koji doprinosi naglom porastu iseljavanja mladih iz brojnih država članica, i to najviše iz tzv. zemalja „obuhvaćenih programom gospodarske prilagodbe” i drugih poput Italije i Španjolske, u bogatije države članice; upućuje u tom pogledu na studiju Irskog nacionalnog vijeća za mlade (NYCI)[2] prema kojem 70 % ispitanih mladih smatra da će se iseliti iz države u sljedećih 12 mjeseci; budući da masovno iseljavanje, često visokokvalificiranih obrazovanih mladih ljudi, lišava te države važne kategorije najdinamičnijih ljudi te ima katastrofalan učinak na lokalne zajednice i buduće prilike za održiv gospodarski i socijalni razvoj;

H.     budući da su politika štednje, ograničavanje troškova i neoliberalne „strukturne reforme” koje od 2010. zagovaraju Komisija i Vijeće u okviru Europskog semestra, a slijedi ih većina država članica, posebno tzv. „programske države” pod skrbništvom Trojke (Komisija/Europska središnja banka/Međunarodni monetarni fond (MMF)), te države poput Španjolske i Italije, povećali deflacijski pritisak na krhko i općenito stagnirajuće gospodarstvo EU-a, smanjili plaće, unutarnju potražnju i prihode od poreza, ukinuli „automatske stabilizatore” kao što su sustavi socijalne zaštite i javnih ulaganja, te tako gurnuli većinu gospodarstava EU-a u produženo razdoblje stagnacije i krize, istovremeno pobijajući sve prethodne tvrdnje da se takvim pristupom mogu smanjiti ne samo znatni trenutni proračunski deficiti nego i omjer javnog duga i BDP-a, te postići fiskalna konsolidacija; ističe potrebu za nepriznavanjem duga koji je ilegalan i neodrživ;

I.      budući da će se jačanjem ekonomske i monetarne unije dovesti do još većeg utjecaja tih politika koje su odgovorne za visoke stope nezaposlenosti u državama članicama europodručja, posebno u onima u kojima su na snazi tzv. „memorandumi o razumijevanju”;

J.      budući da su te neoliberalne politike znatno doprinijele povećanju opće stope nezaposlenosti, a posebno stope nezaposlenosti mladih, stvorile više socijalne isključenosti i siromaštva te dovele do teškog socijalnog nazadovanja, još slabijeg gospodarstva i destabilizacije europske integracije i demokracije;

K.     budući da su se na sastanku na vrhu u lipnju 2013. dogovorili oko isplate otprilike 8 milijardi EUR za borbu protiv nezaposlenosti mladih, što je više od prvotnog iznosa od 6 milijardi EUR koji je označen u veljači te godine, s time da će većina tog iznosa biti dostupna tijekom dvogodišnjeg razdoblja s početkom u 2014., a ostatak tijekom punih sedam godina sljedećeg proračuna EU-a; budući da su tijekom sastanka na vrhu Europskog vijeća čelnici država priznali da je Inicijativa za zapošljavanje mladih, koja je pokrenuta prethodnu godinu, do sada bila neuspješna;

L.     budući da je očekivana konferencija Predsjedništva EU-a o mladima i zapošljavanju odgođena za kraj godine, pri čemu je odgođena aktivna provedba zacrtanih prioritetnih ciljeva tekućeg predsjedanja;

1.      osuđuje to što se u Rezoluciji Vijeća od 20. svibnja 2014. o strukturiranom dijalogu i socijalnoj uključenosti ne iznose glavne poruke i stavovi mladih ljudi o npr. potrebi za kvalitetnim zaposlenjem, boljim pristupom zdravstvenoj skrbi, socijalnim pravima i solidarnosti, te da u Rezoluciji ne postoji nikakva predanosti konkretnim politikama za ostvarivanje više razine socijalne uključenosti mladih;

2.      oštro kritizira činjenicu da se prioritetima Vijeća, koji su objavljeni 27. lipnja 2014. kao strateški program za EU i za novu Europsku komisiju, ne obuhvaćaju ciljane mjere i ulaganja kako bi se pomoglo u stvaranju kvalitetnih radnih mjesta za mlade;

3.      naglašava da je, s obzirom na posljedice krize za mlade, potrebno redovito praćenje i predanost država članica kako bi se poboljšala situacija mladih; poziva u tom kontekstu države članice da se pozabave pitanjem nezaposlenosti mladih tijekom sljedećeg neformalnog sastanka Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i potrošačka pitanja 17. i 18. 2014. srpnja u Milanu;

4.      ističe da EU i države članice moraju učiniti radikalan zaokret u svojim gospodarskim politikama u okviru kojeg će javni sektor postati pokretačka snaga gospodarskog oporavka, te tako omogućiti stvaranje radnih mjesta visoke kvalitete sa zajamčenim pravima radnika i dostojnom razinom socijalne zaštite radi pokretanja gospodarstva; zahtijeva da se u svim državama članica prestanu provoditi politike štednje;

5.      ističe da će se jačanjem ekonomske i monetarne unije dovesti do još većeg utjecaja tih politika koje su odgovorne za visoke stope nezaposlenosti u državama članicama europodručja, posebno u onima u kojima su na snazi tzv. „memorandumi o razumijevanju”;

6.      oštro kritizira opći pristup Komisije iz Komunikacije o preporukama za pojedine države iz 2014. o „borbi protiv nezaposlenosti” prema kojem se „borba protiv nezaposlenosti” treba provoditi povećanjem fleksibilnosti tržištâ rada i smanjenjem „razmjerno visokog troška rada” itd.; ističe da su neoliberalne „strukturne reforme” tržišta rada koje provode države članice snosile odgovornost i još uvijek su odgovorne za golem porast nesigurnih oblika zaposlenja, smanjene razine socijalne zaštite i širenje sektora potplaćenih poslova zbog kojih Komisija u velikoj mjeri žali u svojim izvješćima o zaposlenju jer navedene pojave jako nepovoljno utječu na mlade i njihove izglede za zaposlenje;

7.      naglašava činjenicu da bi EU trebao promicati zapošljavanje mladih i dijeljenje radnog mjesta poticanjem provedbe mjera kao što su rano umirovljenje te smanjenje broja radnih sati bez rezanja plaća, mirovina i socijalnih prava;

8.      ističe da je Jamstvo za mlade trebalo biti uspostavljeno za osobe mlađe od 30 čim se suoče s nezaposlenošću; ističe činjenicu da su sredstva dodijeljena Inicijativi za zapošljavanje mladih znatno manja od iznosa kojima bi se moglo ozbiljno utjecati na nezaposlenost mladih; upućuje u tom pogledu na studiju Međunarodne organizacije rada „Kriza radnih mjesta na području eura: trendovi i odgovori politika” u kojoj se ističe potreba za ubrizgavanjem 21 milijarde EUR radi postizanja učinka na razinu nezaposlenosti mladih;

9.      ističe da se Inicijativom za zapošljavanje mladih ne bi trebalo spriječiti države članice da se koriste Europskim socijalnim fondom (ESF) za financiranje opsežnijih projekata povezanih s mladima, posebno kad je riječ o siromaštvu i socijalnoj uključenosti; poziva Europsku komisiju da prati korištenje sredstvima ESF-a za projekte povezane s mladima;

10.    ističe da bi se tim programom trebalo doprinijeti zadržavanju radnog mjesta u poduzeću koje se koristi sredstvima iz tog programa te da stažiranja trebaju postati ugovori o radu na neodređeno; ističe da pružanje potpore poduzećima mora biti privremeno i jasno uvjetovano, posebno kad je riječ o očuvanju radnog mjesta, poštovanju normi iz nacionalnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora o radu te pridržavanju obveza koje se odnose na poreze i socijalno osiguranje;

11.    preporučuje da se u sustave obrazovanja svih država članica uvede obvezna izobrazba o radničkim pravima i zdravlju na radu;

12.    potiče države članice i socijalne partnere da se pozabave pitanjem nesigurnih radnih mjesta i zakonski uokvire ugovorne odredbe razmatranjem različitih pristupa za rješavanje pitanja polarizacije tržišta rada i zaštite mladih od nesigurnih radnih mjesta te promicanja ugovora na neodređeno;

13.    naglašava da se mora okončati diskriminacija koja se temelji na dobi kada je riječ o pristupu socijalnim naknadama, uključujući uvjetovani pristup naknadama za nezaposlenost;

14.    ističe da su kriza i politike štednje dovele do povećanja stope prisilne migracije mladih;

15.    poziva države članice da uspostave visokokvalitetne zakonodavne okvire za stažiranja, da se pobrinu da su stažiranja prilagođena potrebama mladih te da podrazumijevaju dostojnu naknadu, socijalnu zaštitu, uključujući primjereni doprinos za umirovljenje, radnička i sindikalna prava te radne uvjete koji ne ugrožavaju radna mjesta, plaće i uvjete postojeće radne snage, te da jamče financijsku potporu i obvezan nadzor, kao i zajedničke standarde kvalitete za programe stažiranja; poziva na uvođenje više mehanizama inspekcije rada kako bi se ograničila uporaba pripravnika kao zamjene pravim radnim mjestima te očuvali zajednički standardi zaštite na radnom mjestu;

16.    potiče EU i države članice da uvedu mjere kojima se sprječava pojava lažno samozaposlenih radnika, npr. sankcioniranjem i izricanjem kazni poduzećima koja osnivaju radne odnose sa samozaposlenim radnicima koji su prethodno bili dio osoblja, ili poduzeća koja nemaju vlastito osoblje, odnosno radnu snagu zapošljavaju preko agencija za zapošljavanje;

17.    poziva države članice da zajamče da se svim nezaposlenim osobama koje primaju financijsku potporu pruži pomoć kako bi se utvrdilo konkretno osposobljavanje, vještine i, ako se to traži, potreba za strukovnom rekvalifikacijom radnika prilikom ocjenjivanja ponuda radnih mjesta i nakon što je radnik prihvatio posao, cilj je toga utvrditi jesu li ispunjeni navedeni zahtjevi i u kojoj se mjeri radnik prilagodio okolnostima;

18.    poziva Komisiju i agencije poput Eurofounda i Cedefoba da analiziraju postojeće sustave dvostruke profesionalne izobrazbe kako bi se te informacije pružile drugim državama članicama koje su zainteresirane za taj sustav na dobrovoljnoj osnovi, a da se pritom ne smanjuju postojeći standardi obrazovanja;

19.    poziva države članice i Komisiju da podrže stvaranje radnih mjesta opsežnim javnim ulaganjima u održiv rast, posebno u socijalnom sektoru i sektoru javnog zdravlja te u sektorima infrastrukture i javnog obrazovanja;

20.    poziva Komisiju i države članice da rade na izradi dodatnih zakonodavnih akta za borbu protiv diskriminacije žena; poziva države članice za zakonski omoguće jednak pristup prvom zaposlenju i zajamče da se u strukovnom osposobljavanju mladih žena primjenjuju isti uvjeti ukidanjem diskriminirajućih uvjeta, npr. „staklenog stropa”(glass ceiling), te da promiču stvarno djelovanje za emancipaciju zaposlenja mladih žena;

21.    potiče Komisiju i države članice da redovito ocjenjuju rezultate operativnih programa Inicijative za zapošljavanje mladih te da omoguće javni pristup svim bazama podataka;

22.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi  Vijeću, Komisiji i parlamentima država članica.