PRIJEDLOG REZOLUCIJE o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama
16.11.2016 - (2016/2966(RSP))
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika
Julie Girling, Daniel Dalton, Arne Gericke, Jussi Halla-aho, Marek Jurek, Monica Macovei, Branislav Škripek, Kazimierz Michał Ujazdowski, Anders Primdahl Vistisen, Jadwiga Wiśniewska, Jana Žitňanská, Angel Dzhambazki, Urszula Krupa u ime Kluba zastupnika ECR-a
B8-1229/2016
Rezolucija Europskog parlamenta o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama
Europski parlament,
– uzimajući u obzir članak 2. i drugi podstavak članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir članke 21., 23., 24. i 25. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
– uzimajući u obzir odredbe pravnih instrumenata UN-a u području ljudskih prava, pogotovo onih koji se tiču prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o suzbijanju trgovine ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih, Konvencije protiv mučenja i ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencije o statusu izbjeglica te načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja iz 1951. i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,
– uzimajući u obzir članak 11. stavak 1. točku (d) Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, koju je Glavna skupština UN-a usvojila Rezolucijom 34/180 od 18. prosinca 1979.,
_ uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama[1],
– uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,
– uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava, „Nasilje nad ženama: – istraživanje provedeno diljem Europske unije”, objavljeno u ožujku 2014.;
– uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela[2];
– uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu[3] i Uredbu (EU) br. 606/2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima[4],
– uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava[5] i Direktivu 2011/92/EU o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece te dječje pornografije, kojom se zamjenjuje Okvirna odluka Vijeća 2004/68/PUP[6],
– uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (O-000121/2016 – B8-1805/2016 i O-000122/2016 – B8-1806/2016),
– uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je ravnopravnost muškaraca i žena jedna od temeljnih vrijednosti EU-a koja je utvrđena člankom 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;
B. budući da je nasilje nad ženama dalje raširena pojava unutar EU-a; budući da se na osnovi izvješća Agencije za temeljna prava za 2014. i studija o nasilju nad ženama procjenjuje da je jedna trećina svih žena u Europi doživjela fizičko ili seksualno nasilje barem jednom tijekom svoje odrasle dobi, da je 20 % žena iskusilo uznemiravanje na internetu, da je svaka dvadeseta žena bila silovana, a više od jedne desetine njih pretrpjelo je seksualno nasilje koje je uključivalo upotrebu sile;
C. budući da dokazi danas upućuju na to da je značajan broj muškaraca žrtva nasilja koje su počinile žene, a statistike u Engleskoj i Walesu ukazuju na to da je tijekom 2016. godine 600 000 muškaraca policiji prijavilo obiteljsko nasilje[7], a da prijavljeno nasilje nad muškarcima čini 20 % svih slučajeva obiteljskog nasilja u Škotskoj[8];
D. budući da se nasilje nad ženama i muškarcima prečesto smatra privatnim problemom i vrlo lako tolerira; budući da je ono zapravo kazneno djelo koje kao takvo mora biti kažnjeno;
E. budući da se nasilje nad ženama i muškarcima ne može iskorijeniti samo jednom intervencijom, nego kombinacijom infrastrukturnih, pravnih, pravosudnih, policijskih, kulturnih, obrazovnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih mjera kojima se može znatno podići razina osviještenosti i smanjiti nasilje i njegove posljedice;
1. podsjeća na to da u skladu s člankom 2. UEU-a i Poveljom o temeljnim pravima države članice imaju obvezu jamčiti, štititi i promicati rodnu ravnopravnost;
2. snažno osuđujemo sve oblike nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama; prima na znanje da su žene nerazmjerno žrtve nasilja i zlostavljanja, ali izražava zabrinutost zbog toga što muškarci ne prijavljuju svaki slučaj nasilja koji su nad njima počinili supružnici ili partneri te se tim slučajevima u okviru policije i pravnih službi ne daje dovoljno pažnje;
3. prima na znanje da je nasilje nad ženama i muškarcima povezano s moći i kontroliranjem te da nasilno ponašanje može uključivati fizičko zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, izolaciju, prijetnje, seksualno zlostavljanje, ekonomsko zlostavljanje, zastrašivanje, manipulativno korištenje djecom ili ljubimcima te zlouporabu privilegiranog položaja;
4. svjestan je toga da su posljedice rodno uvjetovanog nasilja iznimno teške: 60 % žena navodi obiteljsko nasilje kao razlog svog beskućništva, žene koje su partneri zlostavljali fizički ili seksualno imaju dvostruko više šanse oboljeti od depresije ili pokušati počiniti samoubojstvo, a kada je riječ o trudnicama, obiteljsko nasilje negativno utječe na zdravlje majke i djeteta;
5. pozdravlja prvu studiju te vrste koje je o nasilju nad ženama 2014. provela Agencija za temeljna prava i poziva Agenciju da provede studiju o raširenosti nasilja nad muškarcima;
6. podsjeća da se 25. studenog obilježava Međunarodni dan uklanjanja nasilja nad ženama; ozbiljno je zabrinut zbog opsega nasilja nad ženama u EU-u; prima na znanje golemu razliku u prijavljivanju slučajeva nasilja unutar EU-a, s prilično različitim stavovima u odnosu na rodno uvjetovano nasilje u pojedinim državama članicama; poziva države članice na suradnju i razmjenu najboljih praksi i učinkovitih načina sprečavanja nasilja i zaštite muškaraca i žena od rodno uvjetovanog nasilja;
7. prima na znanje da je svih 28 država članica potpisalo Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (Istanbulska konvencija) i nasilja u obitelji kojom se ističe politička volja država članica da zaustave nasilje nad ženama; potvrđuje da je 14 država članica ratificiralo Konvenciju; ističe da je suvereno pravo države članice ratificirati i provesti Konvenciju i njezine odredbe;
8. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.
- [1] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0126.
- [2] SL L 315, 14.11.2012, str. 57.
- [3] SL L 338, 21.12.2011, str. 2.
- [4] SL L 181, 29.6.2013, str. 4.
- [5] SL L 101, 15.4.2011., str. 1.
- [6] SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
- [7] Male victims of domestic abuse: implications for health visiting practice (Muškarci žrtve obiteljskog nasilja: implikacije za patronažnu službu), Journal of Research Nursing 2016, Vol. 21 (5-6).
- [8] Službeni statistički podaci Škotske, listopad 2015.