Prijedlog rezolucije - B8-0218/2018Prijedlog rezolucije
B8-0218/2018
Europski parlament

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o zaštiti djece migranata

25.4.2018 - (2018/2666(RSP))

podnesen nakon pitanja za usmeni odgovor B8-0016/2018
u skladu s člankom 128. stavkom 5. Poslovnika

Anna Maria Corazza Bildt, Roberta Metsola, Ivo Belet u ime Kluba zastupnika PPE-a
Caterina Chinnici, Enrique Guerrero Salom, Sylvie Guillaume, Monika Beňová, Juan Fernando López Aguilar, Ana Gomes, Miltiadis Kyrkos, Christine Revault d’Allonnes Bonnefoy u ime Kluba zastupnika S&D-a
Cecilia Wikström, Nathalie Griesbeck, Hilde Vautmans, Sophia in ‘t Veld, Angelika Mlinar, Gérard Deprez u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Jean Lambert u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Cornelia Ernst, Sofia Sakorafa, Stefan Eck, Merja Kyllönen, Eleonora Forenza, Nikolaos Chountis, Barbara Spinelli, Dimitrios Papadimoulis, Stelios Kouloglou u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Laura Ferrara, Ignazio Corrao, Fabio Massimo Castaldo


Postupak : 2018/2666(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0218/2018
Podneseni tekstovi :
B8-0218/2018
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

B8-0218/2018

Rezolucija Europskog parlamenta  o zaštiti djece migranata

(2018/2666(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. travnja 2017. o zaštiti djece migranata (COM(2017)0211),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 8. lipnja 2017. o zaštiti djece migranata,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 19. rujna 2016. naslovljenu „Deklaracija iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima”[1],

–  uzimajući u obzir stavak 44. Opće napomene br. 21 Odbora UN-a za prava djeteta (2017.) o djeci na ulici od 21. lipnja 2017.[2],

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta: „Ne zaboravimo nijedno dijete” od 6. ožujka 2017.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenog 2014. o 25. obljetnici Konvencije UN-a o pravima djeteta[3],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji[4],

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. rujna 2017. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, od strane Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji[5],

–  uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 12. travnja 2018. u predmetu C-550/16, A i S protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie, EU:C:2018:248[6],

–  uzimajući u obzir pitanje Komisije o zaštiti djece migranata (O-000031 – B8-0016/2018),

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je prema podacima UNICEF-a oko 5.4 milijuna djece migranata u Europi[7]; budući da je prema posljednjim brojkama UNHCR-a 2017. u Grčku, Italiju, Španjolsku i Bugarsku stiglo 32 039 djece; budući da je 46 % te djece bilo bez pratnje ili razdvojeno od obitelji, a preostalih 54 % stiglo je u pratnji roditelja ili drugih skrbnika; budući da je 1. rujna 2016. diljem devet država članica u pritvoru bilo 821 dijete; budući da većina država članica ne pruža i sustavno ne prikuplja podatke o djeci u imigracijskom pritvoru[8];

B.  budući da se godinu dana nakon objave Komunikacije Komisije od 12. travnja 2017. o zaštiti djece migranata države članice još uvijek suočavaju s izazovima u provedbi njezinih preporuka;

C.  budući da nedostatak pouzdanih informacija, dugotrajan postupak spajanja obitelji i imenovanja skrbnika, zajedno sa strahom od pritvora, vraćanja ili premještanja, rezultira bijegom djece, što ih izlaže trgovanju ljudima, nasilju i iskorištavanju;

D.  budući da nedostatak službi za zaštitu djece i aktivnosti za djecu u prihvatnim centrima imaju štetan utjecaj na mentalno zdravlje djeteta;

E.  budući da se u Povelji o temeljnim pravima Europske unije i Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta zahtijeva da primarni cilj svakog djelovanja koje se odnosi na djecu mora biti zaštita onoga što je u najboljem interesu djeteta;

F.  budući da prema nedavnim komparativnim istraživanjima[9] države članice integriraju djecu tražitelje azila u škole različitim brzinama, a u nekim slučajevima i nakon više od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za azil, a starija se djeca pritom suočavaju s posebnim problemima;

G.  budući da je u skladu s Izvješćem o bazama podataka o azilu za 2016. pristup postupcima azila često problematičan i može rezultirati znatnim kašnjenjima[10];

H.  budući da se određene države članice i dalje suočavaju s izazovima u pogledu procjene dobi i zaštite djece koja ne traže azil;

I.  budući da se u nedavnom izvješću Međunarodne organizacije za migracije o dolascima seksualno iskorištavanih migranata procjenjuje da je 80 % djevojčica koje dolaze iz Nigerije preko središnje sredozemne rute, a čiji je broj porastao s 1454 u 2014. na 11 009 u 2016., moguća žrtva trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja; budući da države članice imaju poteškoća u utvrđivanju i podupiranju djevojčica žrtava trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja;

J.  budući da je apatridnost djece veliki izazov za ljudska prava, a utječe i na kašnjenja u postupku za određivanje statusa djece u Europskoj uniji, čime se djeci uskraćuje pristup osnovnim uslugama i pravima;

1.  ističe da sva djeca, bez obzira na njihov migracijski ili izbjeglički status, prije svega imaju pravo uživati sva prava sadržana u Konvenciji UN-a o pravima djeteta;

2.  čvrsto vjeruje da bi Komisija trebala pomagati državama članicama u donošenju i ispravnoj provedbi sveobuhvatnog pristupa utemeljenog na pravima u okviru svih politika koje se odnose na djecu;

3.  naglašava važnost izgradnje pojedinačnog plana na temelju potreba i ostalih specifičnih ranjivosti svakog djeteta, uzimajući u obzir činjenicu da dječja kvaliteta života i dobrobit zahtijevaju i ranu integraciju, sustav potpore zajednice i priliku da dijete ostvari svoj puni potencijal; smatra da se takav pristup također pokazao učinkovitim u sprečavanju nestanaka djece;

4.  poziva države članice da provedu načelo najboljeg interesa djeteta za sve odluke koje se odnose na djecu, neovisno o njihovu statusu;

5.  naglašava da bi sve potrebne informacije o dječjim pravima, postupcima i mogućnostima zaštite trebale biti dostupne djeci na način koji im je prilagođen i kojim se uzima u obzir njihov spol te da bi trebale biti na jeziku koji razumiju; poziva Europski potporni ured za azil da pomaže državama članicama da pripreme odgovarajući materijal namijenjen informiranju djece nakon njihova prihvata;

6.  poziva države članice da ubrzaju postupke za imenovanje skrbnika ili privremenih skrbnika za djecu bez pratnje nakon njihova dolaska;

7.  poziva države članice da osiguraju da sva djeca odmah nakon dolaska imaju pristup službenicima odgovornima za zaštitu djece, uključujući u centrima za prihvat i registraciju i objektima smještaja te na mjestima graničnih prijelaza;

8.  poziva države članice da zajamče da sva djeca, a posebno djeca bez pratnje, imaju pristup dostojnom smještaju i zdravstvenoj skrbi i da osiguraju potpun pristup formalnom i uključivom obrazovanju pod istim uvjetima kao i za djecu iz zemlje domaćine, uključujući pripremne aktivnosti kao što su satovi jezika, kako bi se osiguralo da se djeca integriraju u društvo zemlje domaćina tijekom cijelog trajanja njihove prisutnosti na području države članice;

9.  podsjeća na to da djeca bez pratnje trebaju biti smještena u odvojenim objektima od odraslih kako bi se izbjegao svaki rizik od nasilja i seksualnog zlostavljanja;

10.  poziva da se prednost da premještaju preostale djece bez pratnje iz Grčke i Italije koja ispunjavaju uvjete iz odluka EU-a o premještaju; poziva da se osnuju strukture u okviru kojih će se nastaviti s premještanjem djece iz država članica dolaska kada je to u njihovu najboljem interesu;

11.  prima na znanje ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti, koje su na čelu prihvata i integracije djece migranata, unatoč ograničenim sredstvima; poziva države članice na izgradnju kapaciteta i dodjelu odgovarajućih sredstava za prihvat djece migranata, posebice djece bez pratnje;

12.  poziva države članice da dodijele odgovarajuća i kontinuirana financijska sredstva i podršku lokalnim i regionalnim vlastima te da zajamče pristup europskim izvorima financiranja poput Fonda za azil, migracije i integraciju;

13.  poziva države članice da bez daljnje odgode nastave sa svim tekućim postupcima spajanja obitelji;

14.  naglašava da se djecu ne smije stavljati u pritvor zbog imigracije i poziva države članice da za svu djecu i obitelji s djecom tijekom obrade njihovog imigracijskog statusa osiguraju smještaj izvan zatvora i u okviru zajednice;

15.  smatra da bi Komisija trebala pokrenuti postupke radi utvrđivanja povrede protiv država članica u slučajevima dugotrajnog i sustavnog imigracijskog pritvora djece i njihovih obitelji kako bi se osiguralo poštovanje temeljnih prava djeteta;

16.  naglašava potrebu da države članice hitno ulože u psihološku i psihijatrijsku potporu i rehabilitaciju u svrhu rješavanja pitanja mentalnog zdravlja djece;

17.  naglašava važnost uspostave snažnog sustava za identifikaciju i registraciju na temelju najboljih interesa djeteta, kako bi se osiguralo da su djeca obuhvaćena nacionalnim sustavima zaštite te da u njima ostaju, uz pristup usmjeren na djecu u cijelom postupku i potpuno u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta;

18.  poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse o postupcima procjene dobi s ciljem utvrđivanja visokih standarda za te postupke diljem EU-a; naglašava da bi se zdravstveni pregledi djece trebali provoditi na neinvazivan način kojim se poštuje dostojanstvo djeteta;

19.  nadalje, poziva države članice da pojačaju napore i prekograničnu suradnju između tijela nadležnih za izvršavanje zakona i tijela za zaštitu djeteta te da pronađu i zaštite nestalu djecu, istodobno osiguravajući da je najbolji interes djeteta uvijek na prvom mjestu;

20.  žali zbog stalne i raširene pojave apatridnosti djece; poziva EU i njegove države članice da osiguraju da se u okviru nacionalnog prava pitanju apatridnosti djece pristupi na odgovarajući način u punom skladu s člankom 7. Konvencije UN-a o pravima djeteta;

21.  prima na znanje napredak koji su države članice i Komisija postigle u pogledu Europske mreže ustanova za skrbništvo te poziva države članice da tu mrežu podrže;

22.  ističe da osobe koje rade s djecom ne smiju imati potvrđena kaznena djela u kaznenoj evidenciji, a posebno kad je riječ o kaznenim djelima ili prekršajima povezanim s djecom; poziva države članice da osiguraju trajno i odgovarajuće osposobljavanje u vezi s pravima i potrebama maloljetnika bez pratnje, uključujući o bilo kojim primjenjivim standardima zaštite djece;

23.  poziva države članice da pojačaju napore, uključujući prekograničnu suradnju, za identifikaciju djece žrtava trgovine ljudima, zlostavljanja i svih oblika iskorištavanja te da za svu djecu žrtve osiguraju jednak pristup službama za potporu žrtvama; uviđa da postoji poseban problem u pogledu iskorištavanja djevojčica za prostituciju;

24.  ističe da bi se otvaranjem novih sigurnih i zakonitih ruta državama članicama i Uniji omogućilo da na bolji način riješe pitanje potreba zaštite, posebno djece, i da naruše poslovni model krijumčara;

25.  poziva države članice da hitno pojačaju napore kako bi zajedno rješavale različite oblike organiziranog kriminala, uključujući trgovanje djecom, da se bore protiv nekažnjavanja te da se pobrinu da se počinitelji takvih zločina, bilo da su građani EU-a ili ne, što prije kazneno progone;

26.  smatra da prava djece migranata trebaju biti prioritet u proračunskom razdoblju nakon 2020., u duhu Komunikacije Komisije iz 2017. o zaštiti djece migranata, ciljeva održivog razvoja, i priručnika Komisije za korištenje fondova EU-a za integraciju osoba migrantskog podrijetla;

27.  poziva države članice da pojačaju prekograničnu suradnju, razmjenu informacija i koordinaciju među različitim službama u državama članicama, kako bi se popunile praznine i uspostavili odgovarajući, a ne rascjepkani, sustavi za zaštitu djece;

28.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

 

Posljednje ažuriranje: 27. travnja 2018.
Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti