ZAJEDNIČKI PRIJEDLOG REZOLUCIJE o stanju ljudskih prava u Indoneziji
14.6.2017 - (2017/2724(RSP))
koji zamjenjuje prijedloge rezolucija sljedećih klubova:
ECR (B8-0424/2017)
Verts/ALE (B8-0425/2017)
S&D (B8-0426/2017)
ALDE (B8-0428/2017)
GUE/NGL (B8-0430/2017)
PPE (B8-0431/2017)
Cristian Dan Preda, Esther de Lange, Jeroen Lenaers, Sandra Kalniete, Elmar Brok, Mairead McGuinness, Brian Hayes, Lefteris Christoforou, Marijana Petir, Ivan Štefanec, József Nagy, Milan Zver, Dubravka Šuica, Pavel Svoboda, Tunne Kelam, Patricija Šulin, Krzysztof Hetman, Sven Schulze, Tomáš Zdechovský, Ivana Maletić, Claude Rolin, Romana Tomc, László Tőkés, Bogdan Brunon Wenta, Eduard Kukan, Csaba Sógor, Adam Szejnfeld, Giovanni La Via, Jaromír Štětina, Jiří Pospíšil, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska, Laima Liucija Andrikienė, Roberta Metsola, Deirdre Clune, Stanislav Polčák, Andrey Kovatchev, Julia Pitera u ime Kluba zastupnika PPE-a
Elena Valenciano, Victor Boştinaru, Soraya Post, David Martin u ime Kluba zastupnika S&D-a
Charles Tannock, Angel Dzhambazki, Ruža Tomašić, Monica Macovei u ime Kluba zastupnika ECR-a
Hilde Vautmans, Izaskun Bilbao Barandica, Ilhan Kyuchyuk, Johannes Cornelis van Baalen, Petras Auštrevičius, Beatriz Becerra Basterrechea, Dita Charanzová, Gérard Deprez, María Teresa Giménez Barbat, Martina Dlabajová, Marian Harkin, Ivan Jakovčić, Louis Michel, Javier Nart, Maite Pagazaurtundúa Ruiz, Jozo Radoš, Frédérique Ries, Marietje Schaake, Robert Rochefort, Jasenko Selimovic, Pavel Telička, Ivo Vajgl, Paavo Väyrynen, Ramon Tremosa i Balcells, Cecilia Wikström u ime Kluba zastupnika ALDE-a
Marie-Christine Vergiat, Barbara Spinelli, Miguel Urbán Crespo, Tania González Peñas, Estefanía Torres Martínez, Xabier Benito Ziluaga, Lola Sánchez Caldentey, Stelios Kouloglou, Helmut Scholz, Dimitrios Papadimoulis u ime Kluba zastupnika GUE/NGL-a
Barbara Lochbihler, Heidi Hautala, Bodil Valero, Ernest Urtasun, Bronis Ropė, Davor Škrlec, Igor Šoltes, Maria Heubuch, Jordi Solé u ime Kluba zastupnika Verts/ALE-a
Ignazio Corrao, Fabio Massimo Castaldo, Isabella Adinolfi u ime Kluba zastupnika EFDD-a
Rezolucija Europskog parlamenta o stanju ljudskih prava u Indoneziji
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Indoneziji, osobito onu od 19. siječnja 2017.[1],
– uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Indonezije, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2014., te zajedničko priopćenje za medije od 29. studenoga 2016. nakon prve sjednice Zajedničkog odbora EU-a i Indonezije u okviru Sporazuma o partnerstvu i suradnji,
– uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a o slobodi vjere ili uvjerenja i slobodi izražavanja od 9. svibnja 2017.,
– uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava – Kompilacija o Indoneziji od 17. veljače 2017., Univerzalni periodični pregled (treći ciklus) i Sažetak podnesaka zainteresiranih strana o Indoneziji od 20. veljače 2017.,
– uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 27. srpnja 2016. o planiranim pogubljenjima u Indoneziji,
– uzimajući u obzir 6. dijalog o ljudskim pravima između Europske unije i Indonezije održan 28. lipnja 2016.,
– uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bangkoka o promicanju globalnog partnerstva ASEAN-a i EU-a radi ostvarenja zajedničkih strateških ciljeva od 14. listopada 2016.,
– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,
– uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je Indonezija ratificirala 2006.,
– uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1987.,
– uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,
A. budući da je Indonezija četvrta zemlja na svijetu po broju stanovnika, treća demokratska zemlja po veličini, najveća zemlja s muslimanskom većinom te raznoliko društvo koje čini 255 milijuna građana raznih narodnosti, jezika i kultura;
B. budući da je Indonezija važan partner EU-a; budući da su odnosi između EU-a i Indonezije, članice skupine G20, snažni; budući da EU i Indonezija dijele iste vrijednosti kad je riječ o ljudskim pravima, upravljanju i demokraciji;
C. budući da je 2016. došlo do dosad nezabilježenoga broja nasilnih, diskriminatornih, uznemirujućih verbalnih napada i zajedljivih izjava usmjerenih protiv pripadnika skupine LGBTI u Indoneziji; budući da su te napade izravno ili neizravno navodno poticali vladini dužnosnici, državne institucije i ekstremisti; budući da se k tome priroda tih napada tijekom 2017. pogoršala;
D. budući da su u Posebnoj autonomnoj pokrajini Aceh, u kojoj je na snazi šerijatsko pravo, sporazumni istospolni seksualni odnosi i izvanbračni seksualni odnosi kriminalizirani i podrazumijevaju kaznu koju čini do 100 udaraca štapom i 100 mjeseci u zatvoru; budući da su u svibnju 2017. dvojica mladića osuđena za istospolne seksualne odnose kažnjena s po 85 udaraca štapom; budući da je pravo ne biti mučen temeljno i neotuđivo pravo;
E. budući da u ostatku Indonezije homoseksualnost nije nezakonita; budući da je tomu unatoč zajednica LGBTI posljednjih godina na udaru;
F. budući da je 141 muškarac uhićen u policijskoj raciji u gej klubu u Jakarti 21. svibnja 2017. zbog „kršenja zakona o pornografiji”;
G. budući da od siječnja 2016. Ustavni sud u Indoneziji razmatra predstavku usmjerenu na kriminalizaciju homoseksualnih i izvanbračnih seksualnih odnosa;
H. budući da se u Indoneziji bilježi sve veća nesnošljivost prema vjerskim manjinama omogućena diskriminatornim zakonima i propisima, uključujući zakon o blasfemiji u kojem se službeno priznaje samo šest religija; budući da je od lipnja 2017. nekoliko ljudi osuđeno i zatvoreno u skladu s odredbama zakona o blasfemiji;
I. budući da je u siječnju 2017. nacionalna komisija za ljudska prava (Komisi Nasional Hak Asaki Manusia) utvrdila da se u nekim pokrajinama, kao što je Zapadna Java, bilježi mnogo veća vjerska nesnošljivost nego u drugima te da su dužnosnici regionalne vlasti često odgovorni za toleriranje zlostavljanja ili za njegovo izravno provođenje;
J. budući da vlada ozbiljna zabrinutost zbog zastrašivanja i nasilja koje se provodi nad novinarima; budući da bi novinari trebali imati pristup cijeloj zemlji;
K. budući da je prema navodima organizacije Human Rights Watch između 2010. i 2015. godine 49 % djevojčica u dobi od 14 godina ili mlađoj bilo žrtvama genitalnog sakaćenja;
L. budući da su vlasti u srpnju 2016. pogubile četiri osuđena trgovca drogom i dale do znanja da će tijekom 2017. biti pogubljeno još 10 zatvorenika osuđenih na smrt;
1. cijeni čvrst odnos između EU-a i Indonezije te ponovno ističe važnost snažnih i dugotrajnih političkih, gospodarskih i kulturnih veza između tih dviju strana; naglašava važnost dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Indonezije, čime se omogućuje otvorena razmjena mišljenja o ljudskim pravima i demokraciji, pri čemu su oni osnova za Sporazum o partnerstvu i suradnji;
2. poziva na jačanje parlamentarnih kontakata EU-a i Indonezije posredstvom kojih se može konstruktivno raspraviti o raznim pitanjima od uzajamnog interesa, uključujući ljudska prava; poziva indonezijski parlament da osnaži te međuparlamentarne odnose;
3. pozdravlja aktivan angažman Indonezije na regionalnoj i multilateralnoj razini; naglašava da je Indonezija nedavno razmatrana u kontekstu univerzalnog periodičnog pregleda tijekom sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava u svibnju 2017.; ističe da se, kao i u prethodnim ciklusima, Indonezija dobrovoljno podvrgnula tome pregledu;
4. poziva vlasti Posebne autonomne pokrajine Aceh da spriječi daljnji progon homoseksualaca i da dekriminalizira homoseksualnost izmjenom islamskoga kaznenog zakonika; oštro osuđuje batinanje dvojice homoseksualnih mladića od 20 i 23 godine u Acehu 22. svibnja 2017., što je prvi zabilježen slučaj da vlasti u Acehu batinaju osobe zbog homoseksualne prakse; oštro osuđuje činjenicu da je homoseksualnost nezakonita prema islamskom kaznenom zakoniku u Acehu, pri čemu se on temelji na šerijatskom pravu; naglašava da je kazna koju su ta dvojica muškaraca pretrpjela okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje koje prema međunarodnom pravu može biti protumačeno kao mučenje; nadalje poziva vlasti da smjesta prekinu praksu javnog batinanja;
5. također je zabrinut zbog rastuće nesnošljivosti prema indonezijskoj zajednici LGBTI izvan Posebne autonomne pokrajine Aceh; oštro osuđuje činjenicu da je, unatoč tome što homoseksualnost nije kažnjivo djelo prema Kaznenom zakoniku Indonezije, 141 muškarac uhićen u policijskoj raciji u gej klubu u Jakarti 21. svibnja 2017.; snažno potiče vlasti i vladine dužnosnike da se suzdrže od javnih izjava kojima se diskriminiraju pripadnici skupine LGBTI ili drugih manjina u toj zemlji; naglašava da policija ima dužnost provoditi zakon i štititi ugrožene manjine, a ne ih progoniti;
6. odbacuje tvrdnju indonezijske psihijatrijske udruge da su homoseksualnost i transrodnost poremećaji mentalnog zdravlja; poziva vlasti da okončaju prinudno pritvaranje pojedinaca iz skupine LGBTI i da stanu na kraj svim oblicima „tretmana” kojima se nastoji „izliječiti” ih od homoseksualnosti, biseksualnosti ili transrodnog identiteta te da strogo provode tu zabranu;
7. pozdravlja izjavu predsjednika Widoda od 19. listopada 2016. u kojoj se osuđuje diskriminacija pripadnika skupine LGBTI; poziva predsjednika Widoda da iskoristi svoj ključan položaj da javno osudi nesnošljivost i zločine usmjerene protiv pripadnika skupine LGBTI, manjina, žena i organizacija ili skupova u toj zemlji;
8. poziva na izmjenu zakona o blasfemiji jer dovodi u opasnost vjerske manjine; podupire preporuke UN-a za stavljanje izvan snage članaka 156. i 156.a Kaznenog zakonika, Zakona o sprečavanju zlostavljanja i klevetanja religije, Zakona o elektroničkim transakcijama i podacima te za odbacivanje optužbi i progona onih koji su optuženi za blasfemiju;
9. izražava zabrinutost zbog sve veće nesnošljivosti prema etničkim, vjerskim i seksualnim manjinama u Indoneziji; snažno potiče vlasti u Indoneziji da nastave i s jačanjem napora oko povećanja vjerske snošljivosti i društvene raznolikosti; oštro osuđuje sve slučajeve nasilja, uznemiravanja i zastrašivanja usmjerenoga protiv manjina; poziva da se sve koji čine te povrede privede pravdi;
10. izražava zabrinutost zbog ozbiljnih povreda slobode medija; snažno potiče indonezijsku vladu da ustraje u tome da državne agencije usvoje politiku nulte tolerancije prema fizičkom zlostavljanju novinara i da stranim medijima otvore pristup zemlji;
11. poziva indonezijske vlasti da stave izvan snage sve zakonske odredbe kojima se neopravdano ograničuju temeljne slobode i ljudska prava; poziva indonezijske vlasti da preispitaju sve svoje zakone i zajamče njihovu usklađenost s međunarodnim obvezama te zemlje, posebno onima koje se odnose na slobodu izražavanja, mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, jednakost pred zakonom, slobodu od diskriminacije te pravo na izražavanje i javno okupljanje;
12. zabrinut je zbog navoda o ustrajnom nasilju nad ženama i praksama koje štete ženama, kao što je genitalno sakaćenje žena; poziva indonezijske vlasti da provode svoje zakonodavstvo o nasilju nad ženama, da kažnjavaju sve oblike seksualnoga nasilja, da donose zakone kojima se nastoji iskorijeniti neravnopravnost spolova i osnažiti žene;
13. pozdravlja odluku o obustavi pogubljenja osoba osuđenih na smrt zbog trgovine drogom dok se očekuje preispitivanje njihovih predmeta; snažno potiče vladu Indonezije da nastavi s obustavom svih tih pogubljenja i da se tim osobama ponovno sudi u skladu s međunarodnim normama; poziva na hitnu ponovnu uspostavu moratorija na primjenu smrtne kazne radi njezina ukidanja u dogledno vrijeme;
14. poziva indonezijsku vladu da ispuni sve svoje obveze i da poštuje, štiti i zagovara prava i slobode usađene u Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;
15. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Indonezije, glavnom tajniku Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN), Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava i Vijeću UN-a za ljudska prava.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0002.