IZVJEŠĆE o europskoj gastronomskoj baštini: kulturni i obrazovni aspekti

18.2.2014 - (2013/2181(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje
Izvjestitelj: Santiago Fisas Ayxela

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o europskoj gastronomskoj baštini: kulturni i obrazovni aspekti

(2013/2181(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno 6. srpnja 2011. u drugom čitanju o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani (COM(2008)0040)[1],

–   uzimajući u obzir izvješće o prehrani UNESCO-a iz 2002.,

–   uzimajući u obzir izvješće Svjetske zdravstvene organizacije pod naslovom „Food and Nutrition Policy for Schools” („Hrana i prehrambena politika za škole”),

–   uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 30. svibnja 2007. pod naslovom „Europska strategija u vezi sa zdravstvenim problemima povezanima s prehranom, prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću” (COM(2007)0279),

–   uzimajući u obzir zaključke europske ministarske konferencije Svjetske zdravstvene organizacije o prehrani i nezaraznim bolestima u okviru strategije Zdravlje 2020. održane u Beču 4. i 5. srpnja 2013.,

–   uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine od 17. listopada 2003.,

–   uzimajući u obzir upis mediteranske prehrane na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a 16. studenog 2010. i 4. prosinca 2013.,

–   uzimajući u obzir upis francuskog gastronomskog objeda na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a (odluka 5.COM 6.14),

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0127/2014),

Obrazovni aspekti

A. budući da su sadašnje i buduće zdravstveno stanje i blagostanje stanovništva uvjetovani načinom prehrane i okolišem pa samim time i vrstom poljoprivredne djelatnosti, ribolova i uzgoja životinja;

B.  budući da Svjetska zdravstvena organizacija u svojoj globalnoj inicijativi za zdravlje u školama smatra da su obrazovni centri značajan prostor za usvajanje teorijskih i praktičnih znanja o zdravlju, nutricionizmu, prehrani i gastronomiji;

C. budući da loša prehrana može imati ozbiljne posljedice; budući da su europski ministri zdravlja tijekom europske ministarske konferencije Svjetske zdravstvene organizacije u srpnju 2013. pozvali na usklađeno djelovanje „u borbi protiv pretilosti i lošeg načina prehrane” – uzroka epidemije nezaraznih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes ili rak;

D. budući da stereotipno poimanje tijela i hrane koje prevladava u društvu može dovesti do ozbiljnih prehrambenih i psiholoških poremećaja poput anoreksije ili bulimije; budući da je zbog toga važno otvoreno razgovarati o tim pitanjima, posebno s adolescentima;

E.  budući da je prema podacima Europskog vijeća za informiranje o prehrani (EUFIC) gotovo 33 milijuna osoba u Europi 2006. godine bilo podložno riziku malnutricije; budući da se situacija od početka krize još pogoršala;

F.  budući da je djetinjstvo ključno razdoblje za usađivanje zdravih navika i stjecanje znanja potrebnog za vođenje zdravog života te da je škola jedno od mjesta gdje se mogu provoditi djelotvorne aktivnosti za dugoročno oblikovanje zdravog ponašanja budućih generacija;

G. budući da obrazovni centri raspolažu prostorom i infrastrukturom koji mogu doprinijeti poznavanju i pripremi namirnica, kao i pomoći u usađivanju prehrambenih navika koje zajedno s umjerenom i redovitom fizičkom aktivnošću mogu stvoriti osnovu za zdrav način života;

H. budući da su informiranje, obrazovanje i podizanje svijesti dio strategije EU-a za potporu državama članicama u smanjenju štetnih posljedica uzrokovanih alkoholom (COM(2006)0625) i da se tom strategijom prepoznaju odgovarajući obrasci potrošnje; budući da je Vijeće 5. lipnja 2001. objavilo preporuku o potrošnji alkohola kod mladih, osobito djece i adolescenata, u kojoj se potiče obrazovanje s višesektorskim pristupom;

I.   budući da je na sastanku Mreže europskih zaklada za prehranu (European Nutrition Foundations, ENF) o „Prehrani u školama u Europi: uloga zaklada” prepoznata potreba za uvrštenjem prehrane, u njezinom dvostrukom nutricionističkom i gastronomskom smislu, u školski plan i program i jednoglasno odlučeno da se taj zaključak prenese tijelima kao što su Europski parlament i Komisija;

J.   budući da je više država putem svojih različitih institucija potaknulo priznavanje mediteranske prehrane kao nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, što podrazumijeva promicanje i uspostavljanje obrazaca ponašanja koji jamče zdrav način života zahvaljujući holističkom pristupu koji uzima u obzir obrazovne, prehrambene, školske, obiteljske, nutricionističke, teritorijalne i pejzažne aspekte itd.;

K. budući da mediteranska prehrana čini uravnoteženu i zdravu kombinaciju prehrambenih navika i načina života koji su izravno povezani sa sprečavanjem kroničnih bolesti i promicanjem zdravlja i u školskom i u obiteljskom okruženju;

L.  budući da je cilj europskih programa „Food at Schools” („Hrana u školama”) osigurati da hrana koja se poslužuje u školskim kantinama sadrži sve potrebno za uravnoteženu i kvalitetnu ishranu; budući da obrazovanje u najširem smislu, uključujući obrazovanje o hrani, kod školske djece učvršćuje ideju zdravog života koji se temelji na uravnoteženoj ishrani;

M. budući da ozbiljno obrazovanje o prehrani oblikuje svijest građana i u pogledu uzajamnog odnosa između namirnica, održive prehrane i zdravstvenog stanja planeta;

N. budući da u brojnim slučajevima porast cijena u školskim i ostalim kantinama određenom broju kućanstava, posebno djeci, onemogućuje pristup uravnoteženoj i kvalitetnoj ishrani;

O. budući da mediji i reklame utječu na obrasce potrošnje građana;

P.  budući da je za stjecanje točnog znanja o korištenim proizvodima i njihovoj prirodnoj kvaliteti i okusu važno, u pogledu sastava i podrijetla proizvoda, razviti sustave primjerenog označavanja razumljivog svim potrošačima;

Q. budući da je stručno usavršavanje radnika u gastronomskom sektoru dio prijenosa znanja, vrednovanja, trajnosti i razvoja europske gastronomije;

Kulturni aspekti

R.  budući da je gastronomija skup znanja, iskustava, umijeća i obrta koji čine zdravu i ugodnu prehranu;

S.  budući da je gastronomija dio našeg identiteta i ključan čimbenik europske kulturne baštine i kulturne baštine država članica;

T.  budući da u pogledu prehrambenih poljoprivrednih proizvoda Europska unija potiče prepoznavanje, obranu i međunarodnu zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla, oznaka izvornosti i tradicionalnih specijaliteta;

U. budući da gastronomija nije samo elitno umijeće brižljivog pripremanja hrane, već i odraz prepoznavanja vrijednosti sirovih sastojaka koje rabi, njihove kvalitete i potrebe za izvrsnošću u svim fazama pripreme namirnica, a to je koncept koji podrazumijeva poštovanje životinja i prirode;

V. budući da je gastronomija usko povezana s poljoprivredom različitih europskih regija i s njihovim lokalnim proizvodima;

W. budući da je važno očuvati obrede i običaje povezane s, primjerice, lokalnom i regionalnom gastronomijom te poticati razvoj europske gastronomije;

X. budući da je gastronomija jedan od najvažnijih načina kulturnog izražavanja ljudskih bića i da se pod tim pojmom ne treba misliti isključivo na tzv. „visoku kuhinju”, nego na sve kulinarske običaje različitih regija i društvenih slojeva, uključujući one povezane s tradicionalnom lokalnom kuhinjom;

Y. budući da je opstanak tipične kuhinje koja je dio našeg kulinarskog i kulturnog naslijeđa često ugrožen najezdom standardizirane hrane;

Z.  budući da kvaliteta, ugled i raznolikost europske gastronomije iziskuju kvalitetnu i kvantitativno dostatnu proizvodnju prehrambenih namirnica u Europi;

Aa. budući da se gastronomija sastoji od različitih aspekata prehrane i da su njezina tri temeljna stupa zdravlje, prehrambene navike i užitak; budući da je umijeće pripremanja i serviranja hrane u brojnim državama nositelj srdačnih odnosa i važan trenutak u društvenom životu; budući da je gastronomska kultura sastavni dio kulturnih razmjena i kulturnog dijeljenja; budući da ona ima pozitivan utjecaj i na društvene i obiteljske odnose;

Ab. budući da je priznavanje mediteranske prehrane kao nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a važno jer tu prehranu smatra skupom znanja, vještina, praksi, rituala, običaja i simbola povezanih s poljoprivrednim usjevima, ribarstvom i uzgojem životinja, kao i s načinom konzerviranja, prerade, pripreme, dijeljenja i konzumacije hrane;

Ac. budući da su prehrambene navike europskog stanovništva bogato sociokulturno naslijeđe koje je naša obveza prenositi s koljena na koljeno te da su škole, zajedno s obiteljima, prikladno mjesto za stjecanje tih znanja;

Ad. budući da gastronomija postaje jedan od glavnih čimbenika turizma te da spoj turizma, gastronomije i prehrane ima vrlo pozitivan učinak na turističku promociju;

Ae. budući da je nadolazećim generacijama važno prenijeti gastronomska bogatstva njihove regije i, općenito, europske gastronomije;

Af. budući da gastronomija doprinosi promicanju baštine različitih regija;

Ag. budući da je ključno promicati lokalne i regionalne proizvode kako bismo, s jedne strane, očuvali gastronomsku baštinu, a s druge jamčili pravednu plaću proizvođačima te što širu dostupnost tih proizvoda;

Ah. budući da je gastronomija izvor kulturnog, ali i gospodarskog bogatstva regija Europske unije;

Ai. budući da je europska baština sastavljena od niza materijalnih i nematerijalnih elemenata i da, u slučaju gastronomije i hrane, baštinu također čine mjesto i pejzaž iz kojeg proizlaze proizvodi za potrošnju;

Aj. budući da su trajnost, raznolikost i kulturno bogatstvo europske gastronomije utemeljeni na kvalitetnoj lokalnoj proizvodnji;

Obrazovni aspekti

1.  poziva države članice da u obrazovni i školski plan i program od najranijeg djetinjstva uvrste poznavanje i osjetilne doživljaje hrane, zdrave prehrane i prehrambenih navika, uključujući povijesne, zemljopisne i kulturne, ali i iskustvene aspekte, što će doprinijeti poboljšanju zdravstvenog stanja i blagostanja stanovništva, kvalitete hrane i očuvanju okoliša; pozdravlja uvođenje, u nekim državama članicama, gastronomskog obrazovanja u školama, posebno u suradnji s poznatim glavnim kuharima; ističe važnost kombiniranja obrazovanja o zdravim prehrambenim navikama i borbe protiv stereotipa koji mogu dovesti do ozbiljnih prehrambenih i psiholoških poremećaja poput anoreksije ili bulimije;

2.  jednako tako ističe važnost provedbe preporuka Svjetske zdravstvene organizacije o borbi protiv pretilosti i loše ishrane; zabrinut zbog postojećeg problema malnutricije u Europi i njezina porasta od početka krize, poziva države članice da svima omoguće zdravu prehranu, na primjer osiguravajući kvalitetne i javnosti dostupne školske ili općinske kantine;

3.  naglašava potrebu da se u školski kurikulum također uključe informacije o gastronomskoj kulturi (posebno lokalnoj), postupcima pripreme, proizvodnji, čuvanju i dijeljenju namirnica, njihovu sociokulturnom utjecaju i pravima potrošača; poziva države članice da u svoje pedagoške programe uključe radionice usmjerene na razvoj osjetila, posebno okusa, koje kombiniraju podatke o hranjivim vrijednostima namirnica s podacima o regionalnoj i nacionalnoj gastronomskoj baštini;

4.  podsjeća da je u nekim europskim zemljama prehrana već uvrštena u školski kurikulum, a da u drugima nije obvezna, nego se poučava na različite načine poput programa lokalnih vlasti ili privatnih tijela;

5.  ponavlja potrebu da se u školama provodi edukacija o prehrani i dobroj, zdravoj i ugodnoj prehrani;

6.  naglašava da bi trebalo pojačati sportske i fizičke aktivnosti u osnovnim i srednjim školama diljem Europske unije;

7.  podsjeća da dobra prehrana kod djece poboljšava njihovo blagostanje i povećava sposobnost učenja, a također jača njihovu otpornost i pomaže zdravom razvoju;

8.  naglašava da prehrambene navike stečene tijekom djetinjstva mogu utjecati na ukus i izbor namirnica – kao i načine pripremanja i konzumacije hrane – u odrasloj dobi; da je djetinjstvo stoga ključno razdoblje za formiranje ukusa, a škola idealna mogućnost da se učenicima otkrije raznolikost proizvoda i gastronomija;

9.  smatra da treba ponuditi programe s ciljem obrazovanja i podizanja svijesti o posljedicama neprimjerene konzumacije alkoholnih pića, te poticanja ispravnih i pametnih obrazaca konzumacije zahvaljujući znanju o posebnim značajkama vina, njegovim oznakama zemljopisnog podrijetla, sortama grožđa, postupcima proizvodnje i značenju tradicionalnih pojmova;

10. traži od Komisije da potakne projekte koji podrazumijevaju razmjenu informacija i prakse u području prehrane, hrane i gastronomije, na primjer u okviru programske cjeline Comenius (školsko obrazovanje) programa Erasmus+; osim toga, poziva Europsku uniju i njezine države članice da potiču međukulturnu razmjenu u sektorima povezanim s ugostiteljstvom, hranom i gastronomijom i iskoriste prednosti koje pruža program Erasmus+ za visokokvalitetno obrazovanje, mobilnost i održavanje praksi za studente i profesionalce;

11. ističe da bi obrazovanje u području prehrane i gastronomije, uključujući zaštitu prirode i okoliša, trebalo uključivati sudjelovanje obitelji, učitelja, obrazovne zajednice, kanala informiranja i svih profesionalaca koji se bave obrazovanjem;

12. ističe koliko su informacijske i komunikacijske tehnologije korisne u učenju kao dobar alat obrazovanja; potiče stvaranje interaktivnih platformi s ciljem olakšavanja pristupa europskoj, nacionalnoj i regionalnoj gastronomskoj baštini te njezina širenja kako bi se potaklo očuvanje i prijenos tradicionalnih znanja među profesionalcima, obrtnicima i građanima;

13. poziva Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre stroži nadzor sadržaja i reklama koji se tiču prehrambenih proizvoda, posebno iz perspektive prehrane;

14. podsjeća države članice da osiguraju da svaka reklama ili sponzoriranje nezdrave hrane u školama budu zabranjeni;

15. traži od država članica da osiguraju pravilno obrazovanje profesora, u suradnji s nutricionistima i liječnicima, kako bi oni potom mogli pravilno poučavati znanost o prehrani u školama i na fakultetima; ističe da su prehrana i okoliš međusobno ovisni i stoga poziva i na ažuriranje znanja o prirodnom okolišu;

16. poziva Komisiju i Vijeće da razmotre sustave stručnog osposobljavanja profesionalaca u području gastronomije; potiče države članice na promicanje tih stručnih osposobljavanja; naglašava koliko je važno da programi navedenih stručnih osposobljavanja obuhvaćaju lokalnu i europsku gastronomiju, raznolikost proizvoda, postupke pripreme, proizvodnje, čuvanja i distribucije namirnica;

17. naglašava važnost da programi stručnog osposobljavanja profesionalaca u području gastronomije posebnu pažnju posvete domaćim, lokalnim i raznovrsnim proizvodima;

18. traži od država članica da preko obrazovanja razmjenjuju znanje i dobru praksu kad je riječ o aktivnostima povezanima s gastronomijom, te da podupiru poznavanje gastronomije u različitim regijama; također poziva na razmjenu najbolje prakse ili na razmatranje skraćivanja prehrambenog lanca dajući prednost lokalnim sezonskim proizvodima;

19. skreće pozornost na potrebu korištenja programima koji se financiraju u okviru zajedničke poljoprivredne politike za razdoblje od 2014. do 2020. godine radi promicanja zdrave prehrane u školama;

20. podsjeća da je priznavanjem mediteranske prehrane i francuskog gastronomskog objeda kao nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a potaknuto osnivanje institucija i tijela koji potiču znanje, primjenu i obrazovanje u području vrijednosti i običaja uravnotežene i zdrave prehrane;

Kulturni aspekti

21. naglašava potrebu za stvaranjem svijesti o raznolikosti i kvaliteti regija, pejzaža i proizvoda koji su temelj europske gastronomije, koja je dio naše kulturne baštine i čini jedinstven i međunarodno priznat način života; naglašava da to katkad iziskuje poštovanje lokalnih običaja;

22. ističe da je gastronomija jedan od načina poticanja rasta i otvaranja radnih mjesta u nizu gospodarskih sektora kao što su restoranska, turistička, poljoprivredno-prehrambena i istraživačka industrija; napominje da gastronomija također može razviti izoštren osjećaj za zaštitu prirode i okoliša koji jamči da hrana ima izvorni okus i da bude manje obrađena, s manje aditiva ili konzervansa;

23. naglašava značaj gastronomije za promicanje uslužnog sektora diljem Europe i obrnuto;

24. priznaje ulogu vještih i nadarenih kuhara u očuvanju i izvozu naše gastronomske baštine te važnost očuvanja kulinarskog stručnog znanja kao ključnog čimbenika kojim se osigurava dodana vrijednost u obrazovnom i gospodarskom smislu;

25. pozdravlja inicijative namijenjene promicanju europske gastronomske baštine, kao što su lokalni i regionalni gastronomski sajmovi i festivali, koji jačaju koncept bliskosti kao elementa poštovanja okoline i našeg okruženja te koji jamče veće povjerenje potrošača; potiče uključivanje europske dimenzije u te inicijative;

26. pozdravlja tri programa Europske unije o oznakama zemljopisnog podrijetla i tradicionalnim specijalitetima poznatima kao zaštićena oznaka izvornosti (ZOI), zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i garantirano tradicionalni specijaliteti, a koji povećavaju vrijednost europskih poljoprivrednih proizvoda na razini EU-a i na međunarodnoj razini; poziva države članice i regije na razvijanje ZOI-ja, posebno zajedničkih ZOI-ja za proizvode iste vrste podrijetlom iz prekograničnih zemljopisnih područja;

27. pozdravlja inicijative kao što je „slow food” („spora hrana”), koje pomažu u tome da svi ljudi nauče cijeniti društvenu i kulturnu važnost hrane, kao i inicijativu „wine in moderation” („umjerena konzumacija vina”), koja promiče način života i konzumaciju alkohola koji se poistovjećuje s umjerenošću;

28. isto tako naglašava ulogu koju u učenju i širenju gastronomske baštine imaju gastronomske akademije, Europski savez zaklada za prehranu i Međunarodna gastronomska akademija kojoj je sjedište u Parizu;

29. poziva države članice da u okviru kulturnog i gospodarskog razvoja regija osmisle i provedu politike namijenjene kvalitativnom i kvantitativnom poboljšanju gastronomske industrije kao takve, ali i u pogledu njezina doprinosa turističkoj ponudi;

30. naglašava činjenicu da je gastronomija važna izvozna stavka EU-a i pojedinačnih država članica;

31. poziva države članice da podupru inicijative povezane sa seoskim turizmom koje razvijaju poznavanje kulturne i pejzažne baštine, pružaju regionalnu potporu i potiču ruralni razvoj;

32. poziva države članice i Komisiju da razviju kulturne aspekte gastronomije te promiču prehrambene navike kojima je cilj očuvanje zdravlja potrošača te razmjena i dijeljenje kultura i promicanje regija, ali koje istovremeno održavaju užitak povezan s hranom, srdačnim odnosima i društvenošću;

33. poziva države članice na međusobnu suradnju i potporu inicijativama namijenjenima održavanju visoke kvalitete, raznolikosti, raznovrsnosti i jedinstvenosti lokalnih, regionalnih i nacionalnih tradicionalnih proizvoda s ciljem borbe protiv homogenizacije koja bi dugoročno dovela do osiromašenja europske gastronomske baštine;

34. potiče Komisiju, Vijeće i države članice da u svoja razmatranja o prehrambenim politikama uključe važnost davanja podrške održivoj, raznovrsnoj, kvalitetnoj i količinski dostatnoj europskoj prehrambenoj proizvodnji kako bi se podržala europska kulinarska raznolikost;

35. poziva Komisiju i države članice da osnaže mjere za priznavanje i označavanje europske prehrambene proizvodnje kako bi se povećala vrijednost tih proizvoda, osigurala bolja informiranost potrošača i zaštitila raznolikost europske gastronomije;

36. naglašava da je važno priznati i povećati vrijednost visokokvalitetnih gastronomskih proizvoda; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre uvođenje obavijesti ugostitelja za potrošače o jelima pripremljenima na licu mjesta od sirovih proizvoda;

37. potiče Komisiju, Vijeće i države članice da razmotre utjecaje zakona koje donose na kapacitete, raznolikost i kvalitetu prehrambene proizvodnje u Europskoj uniji i da poduzmu mjere za borbu protiv krivotvorenja proizvoda;

38. podržava inicijative koje bi države članice i njihove regije mogle razviti s ciljem promocije i očuvanja svih teritorija, krajolika i proizvoda koji čine njihovu lokalnu gastronomsku baštinu; poziva regije da u školskim i ostalim kantinama prednost daju lokalnoj i dijetalnoj gastronomiji povezanoj s lokalnim proizvođačima kako bi očuvale i vrednovale regionalnu gastronomsku baštinu, dale poticaj lokalnoj poljoprivredi i ojačale kratke lance opskrbe;

39. poziva države članice da poduzmu mjere za očuvanje europske baštine povezane s gastronomijom kao što je, primjerice, zaštita arhitektonske baštine tradicionalnih tržnica za prodaju prehrambenih proizvoda, vinarija i ostalih objekata, a također i posuđa i strojeva povezanih s prehranom i gastronomijom;

40. ustraje na važnosti određivanja, dokumentiranja, prijenosa i širenja kulturnog bogatstva europske gastronomije; potiče uvođenje Europskog opservatorija za gastronomiju;

41. preporučuje Komisiji da uvrsti europsku gastronomiju u svoje kulturne programe i inicijative;

42. pozdravlja uvrštavanje francuskog gastronomskog objeda na Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a, uz mediteransku prehranu, hrvatski medičarski obrt i tradicionalnu meksičku kuhinju te potiče države članice da zatraže uvrštavanje svojih gastronomskih tradicija i običaja u Konvenciju UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine s ciljem doprinosa njihovu očuvanju;

43. potiče europske gradove da se kandidiraju za UNESCO-v grad gastronomije, u sklopu programa Mreža kreativnih gradova;

o

o        o

44. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

• [1]  SL C 33 E, 5.2.2013., str. 360.

EXPLANATORY STATEMENT

Developments in recent years have highlighted that diet, in its broadest sense, is extraordinarily important in modern society.

On the one hand, in terms of the Millennium Goals, greater efforts need to be made to end hunger and problems relating to drinking water supply in all those countries which still suffer this scourge of humanity, which is absolutely inadmissible in the 21st century.

On the other hand, it is surprising to see how, in reasonably affluent developed countries, a lack of culture and/or education has turned food into a root cause of illnesses and conditions which generate huge expenditure in public and private health systems.

Inappropriate diet is the main cause of conditions including obesity, anorexia, cardiovascular diseases, diabetes and gastric problems.

Poor diet is of course not the only problem. Lack of exercise, consumption of harmful products such as drugs, excessive alcohol or tobacco, and a lack of emotional control are also major contributing factors in all these pathologies.

But diet is undoubtedly the core element.

If we want to avoid having to bear extraordinary costs that are virtually unaffordable, even for most developed societies, in order to treat diseases and illnesses resulting from poor diet, it is absolutely essential to incorporate learning about diet and nutrition, taste workshops and a knowledge and culture of food and gastronomy into the various national education systems.

It is also evident that gastronomy and cooking have become an increasingly important form of artistic and cultural expression, that food and good cooking are one of the fundamental pillars of family and social relationships and that satisfaction at meal times is of course essential in sensory and psychical terms, as it is a substantial element of psychological and emotional balance.

Lastly, it is clear that gastronomy has become an essential element of tourism and that ultimately, while there are many incentives for tourism and travel, the enjoyment of good food is always an essential component of the experience.

If nutritional food and gastronomic food are to fulfil their role in modern society, it is vital to create an appropriate education and culture.

It therefore seems absolutely necessary, in 21st-century societies, for food and nutrition and taste education – that is, education about the gastronomy of food – to be incorporated as an essential and compulsory component into the education systems of all European countries.

This makes it vitally important for the EU to develop food and gastronomy education policies.

It does not make sense for our students to dedicate years, months, days and hours to studying a multitude of subjects, without devoting the necessary time to learning how to eat, in all senses: nutritional, diet-related, social and cultural, sensory and gastronomic.

This education cannot be simply theoretical, because all sensory topics need to be experienced and practiced. So, in addition to acquiring the necessary theoretical knowledge, our school children need to experience, practise and nurture taste, touch and smell, so that they can develop a sensory enjoyment of food which is also healthy.

The main objective of 21st century food culture and education must be to show and convince everyone, young and old, that it is not only possible but necessary to combine healthy eating with gastronomy.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	13.2.2014
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	19 0 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Piotr Borys, Jean-Marie Cavada, Silvia Costa, Santiago Fisas Ayxela, Mary Honeyball, Emma McClarkin, Katarína Neveďalová, Doris Pack, Chrysoula Paliadeli, Monika Panayotova, Marco Scurria, Hannu Takkula, László Tőkés, Helga Trüpel, Milan Zver
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Heinz K. Becker, Ivo Belet, Iosif Matula, Joanna Katarzyna Skrzydlewska, Isabelle Thomas
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Jens Geier