IZVJEŠĆE o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.

28.1.2015 - (2014/2217(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova
Izvjestitelj: Marc Tarabella


Postupak : 2014/2217(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A8-0015/2015

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013. (2014/2217(INI))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–       uzimajući u obzir članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–       uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

–       uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

–       uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

–       uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje od 15. rujna 1995. usvojene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking+5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.),

–       uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 606/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima[1],

–       uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2011/220/PUP [2],

–       uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od 13. prosinca 2006., a posebno njezin članak 6. koji se odnosi na žene s invaliditetom,

–       uzimajući u obzir Direktivu 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu[3],

–       uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP[4],

–       uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima (COM(2012)0614)),

–       uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula),

–       uzimajući u obzir Europski pakt o ravnopravnosti spolova (2011. – 2020.) od 7. ožujka 2011.[5],

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2010. pod nazivom „Pojačana predanost jednakosti žena i muškaraca, Ženska povelja” (COM(2010)0078),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa 2020.: Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–       uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 16. rujna 2013. pod nazivom „Srednjoročni pregled Strategije za jednakost žena i muškaraca (2010. – 2015.) (SWD(2013)0339),

–       uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 8. svibnja 2013. pod nazivom „Izvješće o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2012.” (SWD(2013)0171),

–       uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. studenog 2013. naslovljenu „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833),

–       uzimajući u obzir izvješće koje je 2012. objavio Europski institut za jednakost spolova (EIGE) pod nazivom „Pregled provedbe akcijske platforme iz Pekinga u državama članicama EU-a: nasilje nad ženama, potpora žrtvama”,

–       uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 5. i 6. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući genitalno sakaćenje žena,

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o ukidanju genitalnog sakaćenja žena[6],

–       uzimajući u obzir da europske direktive od 1975. godine nadalje o različitim aspektima jednakog postupanja prema muškarcima i ženama (Direktiva 2010/41/EU[7], Direktiva 2010/18/EU[8], Direktiva 2006/54/EZ[9], Direktiva 2004/113/EZ[10], Direktiva 92/85/EEZ[11], Direktiva 86/613/EEZ[12] i Direktiva 79/7/EEZ[13]),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti[14],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o učinku gospodarske krize na jednakost spolova i prava žena[15],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o obrazovnoj i profesionalnoj mobilnosti žena u EU-u[16],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o uklanjanju spolnih stereotipa u EU-u[17],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW): na temu uklanjanja i prevencije svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama[18],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o radnim uvjetima žena u uslužnom sektoru[19],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti[20],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2009.[21], od 8. ožujka 2011. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2010.[22] te od 13. ožujka 2012. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji – 2011.[23],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2011. o ženama i upravljanju poduzećima[24],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama novog političkog okvira EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama[25],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o slici siromaštva žena u Europskoj uniji[26],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o rodnim aspektima ekonomske i financijske krize[27],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2009. o nediskriminaciji koja se temelji na spolu i međugeneracijskoj solidarnosti[28],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova[29],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. listopada 2005. o ženama i siromaštvu u Europskoj uniji[30],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o borbi protiv nasilja nad ženama[31],

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2009. o nediskriminaciji koja se temelji na spolu i međugeneracijskoj solidarnosti[32],

–       uzimajući u obzir prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (Direktiva o rodiljnom dopustu (COM(2008)0637)),

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o jednakosti žena i muškaraca u sportu,

–       uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)[33]1,

–       uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. lipnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone pod naslovom „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta”,

–       uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2014. naslovljeno „Statistički podaci o ženama poduzetnicama u Europi”,

–       uzimajući u obzir istraživanje Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) od ožujka 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem EU-a”, u kojem su prvi puta dostupni podaci o opsegu, prirodi i utjecaju različitih oblika nasilja nad ženama kao i o odgovoru žrtava na nasilne incidente i o njihovu poznavanju vlastitih prava”,

–       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0015/2015),

A.     budući da je jednakost žena i muškaraca temeljno pravo koje je priznato u Ugovorima, od 1957. tj. Ugovora iz Rima i u Povelji Europske unije od temeljnim pravima; budući da je postignuti napredak, unatoč činjenici da je Europska unija usvojila brojne tekstove u cilju jamčenja jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama kao i radi borbe protiv svih oblika diskriminacije na temelju spola te da si je za poseban cilj postavila uključivanje načela jednakosti spolova u sve svoje aktivnosti, i dalje nedovoljan te da su muškarci i žene i danas nejednaki na mnogim područjima;

B.     budući da načelo jednakog postupanja prema ženama i muškarcima podrazumijeva da ne smije biti nikakve izravne ili neizravne diskriminacije, i kad je riječ o majčinstvu, o očinstvu i podjeli obiteljskih odgovornosti;

C.     budući da je ključno uzeti u obzir višestruke i isprepletene oblike diskriminacije s kojom se suočavaju brojne žene i djevojčice u Europi (na temelju invaliditeta, migrantskog podrijetla, etničkog pripadnosti, dobi, spolne orijentacije, spolnog identiteta, trudnoće, stambenog statusa, niske razine obrazovanja, na osnovi toga što su bile žrtve nasilja itd.) te činjenicu da se njihov položaj posljednjih godina pogoršao;

D.     budući da strategija Europa 2020., čiji je cilj Uniju pretvoriti u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo, obuhvaća ambiciozne ciljeve, uključujući stopu zaposlenosti od 75 % i smanjenje broja osoba kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost ili su njima već pogođene, i to za barem 20 milijuna do 2020., i da se ti ciljevi mogu ostvariti samo budu li države članice provodile inovativne politike usmjerene na postizanje istinske jednakosti između žena i muškaraca;

E.     budući da politike fiskalne konsolidacije koje provode države članice u prvom redu utječu na javni sektor, koji odlikuje veća zastupljenost žena i čiji su najvećih korisnici upravo žene, zbog čega spomenute politike imaju veće posljedice za žene te budući da one također dovode do povećanja nesigurnosti zaposlenja, što pogotovo vrijedi za sve veći broj ugovora na nepuno radno vrijeme (32 % žena u odnosu na 8,2 % muškaraca) i privremenih ugovora kao i smanjenja plaća;

F.     budući da među siromašnima i socijalno isključenima ima više žena nego muškaraca, posebno starijih žena, čija je mirovina u prosjeku 39 % niža od mirovine muškaraca, i samohranih majki; budući da zbog obiteljskog razloga žene češće nego muškarci rade na nepuno radno vrijeme, na privremene ugovore ili ugovore na određeno vrijeme te da do siromaštva žena uvelike dolazi zbog nesigurnosti njihova zaposlenja;

G.     budući da je borba protiv siromaštva jedan od pet mjerljivih ciljeva koje je Komisija predložila u okviru strategije Europa 2020.; budući da bi integrirana smjernica br. 10 strategije Europa 2020. (promicanje socijalne uključenosti i borba protiv siromaštva) mogla ubrzati donošenje nacionalnih politika za zaštitu žena, posebice od rizika od siromaštva, osiguravajući sigurnost prihoda za jednoroditeljske obitelji i starije žene;

H.     budući da je stopa nataliteta u EU-u sve manja i da je kriza pojačala taj pad jer nezaposlenost, nesigurna situacija i neizvjesnost u pogledu budućnosti i gospodarstva navode parove, a posebno mlađe žene, da odgode zasnivanje obitelji, čime se i dalje jača trend demografskog starenja Unije;

I.      budući da se sadašnji porezni sustavi određenih država članica temelje na ograničenom shvaćanju pojma obitelji i pogoduju obiteljima u kojima je zaposlen samo jedan član, odnosno da se žene na taj način često odvraća od zapošljavanja i da se ne pruža dovoljna potpora jednoroditeljskim obiteljima, velikim obiteljima i obiteljima s uzdržavanim članovima;

J.      budući da je, iako čine gotovo 60 % visokoobrazovanih u EU-u, zastupljenost žena u višem rukovodstvu i na ključnim položajima ipak nerazmjerno niska i da one predstavljaju manje od 33 % znanstvenika i inženjera u EU-u te čine gotovo 80 % radne snage u sektoru zdravlja, obrazovanja i socijalne skrbi;

K.     budući da postoji izrazita horizontalna segregacija ili podjela na temelju spola na tržištu rada, pri čemu gotovo polovica žena sa stručnim zanimanjem obavlja 10 od 130 zanimanja navedenih u međunarodnoj klasifikaciji zanimanja Međunarodne organizacije rada, a samo 16 % radnica nalazi se na položajima u stručnim sektorima gdje je udio muškaraca i žena jednak;

L.     budući da je uloga malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), koja čine 99 % europskih poduzeća i tvore dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru, ključna za ostvarivanje ciljeva pametnog, održivog i uključivog rasta u okviru strategije Europa 2020.; budući da samo 31 % poduzetnika u EU-u čine žene; budući da stopa poduzetništva među ženama u EU-u iznosi 10 % u usporedbi s 19 % među muškarcima; budući da postoji potreba za poticanjem i pružanjem potpore razvoju poduzetništva među ženama;

M.    budući da oko 42 % redovitih sudionika u poljoprivredi u EU-u čine žene i da one vode 3 od 10 europskih poljoprivrednih gospodarstva; budući da promicanje jednakih mogućnosti muškaraca i žena, uz istodobno osiguravanje većeg sudjelovanja žena u gospodarskom i socijalnom životu, posebice u poljoprivredi, mora biti stalna briga u Europi;

N.     budući da je stopa zaposlenosti žena 63 %; budući da razlika u plaćama iznosi 16,4 %; budući da su 73 % zastupnika u nacionalnim parlamentima muškarci i da je zastupljenost žena u upravnim odborima velikih poduzeća 17,8 % te da žene tijekom jednog tjedna u obavljanju kućanskih poslova provedu tri puta više vremena nego muškarci (npr. brinući se o djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom kao i obavljajući kućanske poslove);

O.     budući da žene predstavljaju 37 % članova novoizabranog Europskog parlamenta, 9 od 28 novih povjerenika te 7 od 28 sudaca Suda Europske unije;

P.     budući da je stopa nezaposlenosti žena podcijenjena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebice one koje žive u ruralnim ili izoliranim područjima kao i velik broj žena koje se posvećuju samo kućanskim poslovima i brizi o djeci; budući da ova situacija također stvara razliku u pogledu pristupa javnim službama (naknadama, mirovini, rodiljnom dopustu, bolovanju, pristupu socijalnom osiguranju itd.);

Q.     budući da će se tim ritmom stopa zaposlenosti žena od 75 % doseći tek 2038. i da će jednake plaće postati stvarnost tek 2084.; budući da će jednaka zastupljenost žena i muškaraca u nacionalnim parlamentima, europskim institucijama i upravnim odborima europskih poduzeća biti moguća 2034., ali da ćemo na ravnomjernu podjelu kućanskih poslova čekati sve do 2054.;

R.     budući da je neuspjeh u području promicanja politika usmjerenih na postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života na svim razinama te nedostatak pristupačnih i visokokvalitetnih ustanova za čuvanje djece te pomoći za starije osobe i osobe kojima je potrebna posebna skrb u prvom redu predstavljaju glavnu prepreku ekonomskoj neovisnosti žena i njihovu napredovanju na rukovodeće položaje kao i prepreku jednakoj zastupljenosti žena i muškaraca na tržištu rada, kao jednom od sredstava za sprečavanje siromaštva;

S.     budući da je podjela obiteljskih i kućanskih obveza između muškaraca i žena, osobito s porastom korištenja roditeljskog dopusta i rodiljnog dopusta za očeve, neophodan preduvjet za ostvarenje jednakosti muškaraca i žena; budući da u jednoj četvrtini država članica očevi nemaju mogućnost korištenja rodiljnog dopusta;

T.     budući da tradicionalne uloge i stereotipi u vezi s muškarcima i ženama i dalje imaju jak utjecaj na raspodjelu kućanskih poslova, na radnom mjestu i u društvu u širem smislu te stoga ograničavaju raspon mogućnosti zapošljavanja i osobnog i profesionalnog razvoja žena te ih time sprečavaju da one u cijelosti iskoriste svoj potencijal kao pojedinci i gospodarski subjekti;

U.     budući da mediji mogu, s jedne strane, odigrati ulogu u širenju stereotipa, degradaciji slike žene, hiperseksualizaciji djevojčica, a s druge strane pak, u prevladavanju spolnih stereotipa, promicanju sudjelovanja žena u donošenju odluka i promicanju jednakosti muškaraca i žena;

V.     budući da ni nakon što je Europski parlament usvojio dvije zakonodavne rezolucije o temeljnim pitanjima povezanima s jednakošću žena i muškaraca, točnije Rezoluciju od 20. listopada 2010. o prijedlogu direktive o rodiljnom dopustu i onu od 20. studenog 2013. o prijedlogu direktive o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama, Vijeće i dalje nije dalo službeni odgovor;

W.    budući da je u svojemu izvješću od 6. prosinca 2013. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Komisija postavila pitanja o sukladnosti nacionalnih zakonodavstava 26 država članica s novim odredbama navedene Direktive[34];

X.     budući da je prema istraživanju Agencije Europske unije za temeljna prava iz ožujka 2014. svaka treća žena u EU-u već bila žrtva fizičkog i/ili seksualnog nasilja i da je svaka peta bila žrtva fizičkog nasilja od dobi od 15 godina te da je gotovo svaka druga žena pretrpjela psihološko nasilje; budući da nasilje nad ženama predstavlja kršenje temeljnih prava koje sa sobom nosi potencijalno ozbiljne psihološke posljedice, pogađa sve dijelove društva bez obzira na dob, obrazovanje, dohodak, društveni status i zemlju podrijetla ili prebivališta te predstavlja jedno od najmanje prijavljivanih kaznenih djela; budući da je nasilje nad ženama jedna od glavnih prepreka jednakosti muškaraca i žena;

Y.     budući da je nasilje nad ženama i djevojčicama na internetu u porastu i da je ponašanje maloljetnika na društvenim mrežama u tom pogledu izrazito zabrinjavajuće;

Z.     budući da će se strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima prestati provoditi 2016.; budući da prema izvješću Eurostata iz 2014. o trgovini ljudima žene i djevojčice čine veliku većinu (80 %) zabilježenih žrtava trgovanja ljudima u EU-u;

Aa.   budući da šest država članica još nije potpisalo Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (Istanbulska konvencija) te da ju je ratificiralo samo osam zemalja;

Ab.   budući da je prikupljanje pouzdanih i usporedivih podataka raščlanjenih po spolu iznimno važno za oblikovanje javnih nacionalnih politika i politika EU-a, posebice onih koje se odnose na nasilje nad ženama;

Ac.   budući da žene imaju posebne zdravstvene probleme te su rjeđe predmet kliničkih ispitivanja nego muškarci i da te razlike imaju bitne posljedice za zdravlje žena;

Ad.   budući da su djevojčice i žene manje tjelesno aktivne nego dječaci i muškarci, posebno u dobi od 15. do 24. godine, i budući da je sport sredstvo afirmacije i ispunjenja te pokretač građanstva i solidarnosti te da redovito bavljenje sportom poboljšava tjelesno i psihičko zdravlje; budući da su nasilje nad ženama, stereotipi, razlike u plaćama i prepreke u vezi sa sudjelovanjem žena na vodećim položajima prisutni u području sporta;

Ae.   budući da se seksualna i reproduktivna prava ubrajaju u temeljna ljudska prava i budući da je o njima potrebno voditi računa u okviru Programa djelovanja Unije u području zdravlja;

Af.    budući da je godišnje izvješće Europske komisije o jednakosti žena i muškaraca najvažniji instrument ocjene napretka u pogledu položaja žena u Europi;

1.      poziva institucije EU-a i države članice da pri razvoju svojih politika, u svojim proračunskim postupcima, kao i u provedbi programa i djelovanja EU-a uzmu u obzir aspekt spola, prava žena i jednake mogućnosti i da u tu svrhu primijene prokativne mjere, posebno u okviru politika gospodarskog oporavka, te sustavno provedu procjene utjecaja s obzirom na spol na pojedinačnoj osnovi;

2.      osuđuje činjenicu da će se ostvarivanje ciljeva Strategije za jednakost žena i muškaraca 2010.– 2015. uskoro pokazati kao neuspješno, posebice u odnosu na ekonomsku neovisnost, između ostalog i zbog povlačenja prijedloga direktive o rodiljnom dopustu; istodobno ističe da između žena i muškaraca postoje ekonomske razlike koje se postupno produbljuju;

3.      poziva Vijeće, Komisiju i države članice da uključe stup o jednakosti spolova u strategiju Europa 2020. kako bi pratili napredak u smanjivanju razlika u zapošljavanju između muškaraca i žena te kako bi u Godišnjem pregledu rasta mjere politike time bile izmijenjene u preporuke za svaku zemlju;

4.      poziva Komisiju i države članice da razviju opći plan ulaganja u socijalnu infrastrukturu jer je procijenjeno da će se uvođenjem plana ulaganja kojim se vodi računa o spolu europski bruto domaći proizvod (BDP) postupno povećati za 2,4 % više do 2018. nego što bi se povećao bez tog plana;

5.      naglašava da bi ravnopravno sudjelovanje muškaraca i žena na tržištu rada moglo znatno povećati gospodarski potencijal Europske unije, osiguravajući njegov pravedan i uključiv karakter; ističe da će prema predviđanjima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) ukupna usklađenost stopa sudjelovanja dovesti do povećanja BDP-a po stanovniku od 12,4 % do 2030.;

6.      tvrdi da se hitno mora riješiti problem siromaštva žena, posebno starijih žena i samohranih majki kao i žena koje trpe rodno uvjetovano nasilje, žena s invaliditetom, migrantica i žena manjinskog podrijetla; stoga traži od država članica da provedu učinkovitije strategije uključivanja i da djelotvornije upotrebljavaju sredstva namijenjena za provedbu socijalnih politika, osobito sredstva iz Europskog socijalnog fonda i strukturnih fondova;

7.      žali zbog toga što je učinkovitost socijalnih politika usmjerenih na ublažavanje siromaštva domaćinstava s jednom odraslom osobom u usporedbi s 2005. pala za 50 % u 2012., što se najviše odnosilo na domaćinstva udovica i samohranih majki; izražava zabrinutost i zbog činjenice da razina učinkovitosti europskih socijalnih politika koje se primjenjuju u nekim državama članicama predstavlja samo trećinu europskog prosjeka; stoga poziva države članice na jačanje socijalnih politika prvenstveno usmjerenih na nezaposlene kao sredstva za rješavanje porasta siromaštva, posebice među ženama;

8.      poziva Vijeće i Komisiju na rješavanje pitanja spolne dimenzije siromaštva i socijalne isključenosti; žali što preporuke za pojedine zemlje koje su dosad donošene kao dio godišnjih ciklusa Europskog semestra nisu dovoljno usklađene s ciljevima zapošljavanja i socijalnim ciljevima Europa 2020.; poziva da se preporuke za pojedine zemlje sustavno fokusiraju na rješavanje strukturalnih uzroka siromaštva žena;

9.      zahtijeva od Komisije i država članica da pri oblikovanju svojih politika poreza i naknada vode računa o razvoju obiteljskih struktura, naročito tako što će odobravanjem odbitaka od poreza ili u vidu pomoći namijenjene zdravstvenoj skrbi financijski podupirati jednoroditeljske obitelji i starije osobe;

10.    poziva države članice i Komisiju da zajamče da će se jednakost muškaraca i žena te integracija perspektive spola uzeti u obzir u okviru fondova kohezijske politike i da će se promicati tijekom pripreme i provedbe tih fondova kao i u njihovim programima, uključujući praćenje, izvještavanje i ocjenu;

11.    izražava žaljenje zbog toga što je danas godišnje izvješće samo radni dokument u prilogu izvješću o primjeni Povelje o temeljnim pravima Europske unije i poziva Komisiju da podupre njegovo službeno usvajanje u svojstvu zasebnog dokumenta i tako mu vrati punu političku legitimnost;

12.    ističe da je prijeko potrebno smanjiti razliku u plaćama i mirovinama žena i muškaraca između ostaloga i rješavanjem problema ustrajne koncentracije žena na poslovima s nepunim radnim vremenom, niskom plaćom i nesigurnim poslovima te osiguravanjem dostatne kvalitete ustanova za skrb o djeci i drugim uzdržavanim članovima obitelji; najoštrije osuđuje činjenicu da više od trećine starijih žena koje žive u EU-u ne prima nijedan oblik mirovine; poziva države članice da se pobrinu za punu primjenu prava koja proizlaze iz Direktive 2006/54/EZ, uključujući načela jednakosti i transparentnosti plaća, i da preispitaju svoja nacionalna zakonodavstva na području jednakog postupanja kako bi ih pojednostavnile i ažurirale; poziva Komisiju da nastavi s redovnim ocjenjivanjem prijenosa direktiva koje se odnose na jednakost žena i muškaraca te da što prije predloži preinaku Direktive 2006/54/EZ u skladu s njezinim člankom 32. i člankom 157. UFEU-a i podrobnim preporukama navedenima u prilogu Rezoluciji Parlamenta od 24. svibnja 2012.;

13.    najoštrije osuđuje činjenicu da za isti posao ili za radna mjesta iste vrijednosti žene ne primaju istu plaću kao muškarci te osuđuje horizontalnu i vertikalnu segregaciju; osim toga, naglašava da su velika većina radnika s niskom plaćom i gotovo svi radnici s vrlo niskom plaćom zaposleni na nepuno radno vrijeme te ističe da gotovo 80 % siromašnih radnika čine žene; ističe da bi u skladu sa zaključcima ispitivanja europske dodane vrijednosti smanjenje postotnog boda razlike u plaći između muškaraca i žena dovelo do povećanja gospodarskog rasta od 0,1 % , iz čega proizlazi da je izuzetno važno ukloniti razlike u plaći prisutne u kontekstu trenutačne gospodarske recesije; stoga poziva države članice, poslodavce i sindikate da oblikuju i upotrebljavaju posebne praktične alate za ocjenu radnih mjesta, čime će pridonijeti određivanju poslova iste vrijednosti te na taj način zajamčiti jednake plaće žena i muškaraca;

14.    poziva Komisiju i države članice da provedu proaktivne politike kojima se potiče otvaranje kvalitetnih radnih mjesta za žene kako bi ostvarile ciljeve strategije Europa 2020., što će postići borbom protiv stereotipova i profesionalne vertikalne i horizontalne segregacije te poticanjem prelaska s rada na nepuno radno vrijeme na rad na puno radno vrijeme, pri čemu se najviše trebaju usredotočiti na mlade koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET); poziva države članice da utvrde posebne ciljeve zapošljavanja u okviru nacionalnih programa reforme kako bi žene i muškarci ostvarivali jednaka prava u pogledu pristupa i ostanka na tržištu rada;

15.    poziva Komisiju i države članice da provedu proaktivne politike kako bi potaknule žene da ostvare karijeru u znanosti i da, u prvom redu u vidu informativnih kampanja i kampanja namijenjenih podizanju razine svijesti, promiču ulazak žena u sektore koje se smatra tradicionalno „muškima”, a tu se u prvom redu ubrajaju sektor znanosti i novih tehnologija, radi potpunog iskorištavanja ljudskih kapitala koji žene predstavljaju; posebno ističe da informacijske i komunikacijske tehnologije nude nove mogućnosti i poziva Komisiju da se pobrine za to da se načelo jednakosti žena i muškaraca u sljedećih pet godina u potpunosti uključi u prioritet Digitalnog plana za Europu;

16.    ističe da je financijska neovisnost ključno sredstvo ostvarivanja jednakosti i da žensko poduzetništvo predstavlja potencijal za rast i konkurentnost u EU-u koji je podcijenjen i nedovoljno iskorišten; stoga poziva Europski institut za jednakost spolova (EIGE) da prikupi više podataka, tj. podataka bolje kvalitete o ženskom poduzetništvu; poziva države članice, Komisiju i druga nadležna tijela, kao što su industrijske komore, da potiču, promiču i podupiru žensko poduzetništvo tako što će olakšati pristup zajmovima, smanjiti birokraciju i druge prepreke koje utječu na ženska novoosnovana poduzeća, uključiti načelo jednakosti spolova u relevantne politike, promicati stvaranje jedinstvene i višejezične platforme za prikupljanje i razmjenu podataka namijenjene ženama u socijalnom poduzetništvu te podupirati mentorske i „peer-to-peer” mreže na regionalnoj i europskoj razini;

17.    vjeruje da pomaganje ženama da se vrate na tržište rada zahtijeva višedimenzionalnu politiku (uključujući stručno osposobljavanje i cijeloživotno učenje te poticanje stabilnijih radnih mjesta i prilagođenih oblika rada) te skreće pozornost na sve veću učestalost primjene fleksibilnog radnog vremena; ističe da je potražnja za radnim mjestima s fleksibilnim radnim vremenom najveća među radnicima koji rade na nepuno radno vrijeme, a većinu njih čine žene; stoga tvrdi da je kolektivno pregovaranje pravo koje se mora štititi zbog toga što pomaže u borbi protiv diskriminacije, zaštiti prava tj. ostvarivanju većih prava;

18.    naglašava činjenicu da se većom fleksibilnošću oblika rada ženama u većoj mjeri može omogućiti aktivno sudjelovanje na tržištu rada, ali istodobno napominje da se ta fleksibilnost može negativno odraziti na plaće i mirovine žena; stoga ističe potrebu za prijedlozima u kojima se vodi računa o ravnoteži između poslovnog i privatnog života te potiče muškarce i žene da među sobom ravnomjernije raspodjele poslovne, obiteljske i društvene obaveze, posebice kada je riječ o pomoći uzdržavanim osobama i skrbi o djeci;

19.    traži od država članica da u programe ruralnog razvoja uključe strategije usmjerene na povećanje broja radnih mjesta u ruralnim područjima koja su namijenjena ženama i na taj im način osiguraju primjerena primanja, kao i politike kojima se potiče zastupljenost žena u političkim, gospodarskim i društvenim forumima u spomenutom sektoru i kojima se u skladu s načelom multifunkcionalnosti poljoprivrede unapređuje promicanje jednakih mogućnosti u ruralnim područjima;

20.    ističe sve veću razinu konsenzusa u EU-u u pogledu promicanja jednakosti spolova, i to, između ostalog, u vidu sudjelovanja žena u donošenju ekonomskih i političkih odluka, koje predstavlja jedno od temeljna prava i načela demokracije, s obzirom na to da se danas u tom sudjelovanju odražava nedostatak demokracije; stoga pozdravlja zakonom utvrđene paritetne sustave i spolne kvote koje su uvele pojedine države članice i poziva Vijeće da zauzme stajalište o Direktivi o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama radi što skorijeg nastavka zakonodavnog postupka; poziva Vijeće i Komisiju da poduzmu mjere koju su potrebne da bi se države članice potaknule da omoguće ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u različitim aspektima odlučivanja; također poziva institucije EU-a da učine sve u svojoj moći kako bi zajamčile jednakost spolova u Kolegiju povjerenika i na visokim položajima u svim institucijama, agencijama, institutima i tijelima EU-a;

21.    poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost uključivanja odredbi o rodu u obavijesti o podnošenju ponuda u postupku javne nabave kako bi se poduzeća potakla na poštovanje jednakosti spolova u svojim redovima; potvrđuje da se pritom mora poštovati zakonodavstvo EU-a u području tržišnog natjecanja;

22.    čestita Švedskoj, Belgiji, Francuskoj, Sloveniji, Danskoj i Ujedinjenoj Kraljevini na ostvarivanju ciljeva iz Barcelone i zahtijeva od ostalih država članica da i dalje ustraju u svojim naporima; poziva države članice da ne stanu na ostvarivanju ciljeva iz Barcelone već da usvoje sustavniji i integriraniji pristup pristup u području obrazovanja i skrbi za predškolsku djecu, koji će u skladu s time primjenjivati i nacionalna i lokalna tijela, pogotovo kad je riječ o djeci mlađoj od 3 godine; poziva Komisiju da i dalje pruža financijsku potporu državama članicama kako bi se roditeljima mogli na raspolaganje staviti pristupačni sustavi skrbi za djecu, posebice jaslice, između ostalog, i osnivanjem takvih ustanova na njihovu radnom mjestu; vjeruje da se prava usklađenost između obiteljskih planova, privatnog života i profesionalnih ambicija može postići samo ako osobe o kojima je riječ imaju stvarnu slobodu izbora u ekonomskom i socijalnom pogledu, imaju potporu u političkim i gospodarskim odlukama na nacionalnoj razini i razini EU-a i da pritom nisu prikraćeni te ako postoji potrebna infrastruktura; poziva države članice da povećaju svoje proračune za skrb o djeci, posebice proširenjem javne mreže vrtića, jaslica i službi koje pružaju izvannastavne aktivnosti za djecu; također poziva Komisiju na rješavanje nedostatka cjenovno pristupačnih ustanova za brigu o djeci u svojim preporukama za svaku zemlju;

23.    najoštrije osuđuje činjenicu da su usprkos stavljanju sredstava EU-a na raspolaganje (iz strukturnih fondova 2007. – 2013. dodijeljene su 3,2 milijarde EUR kao potpora državama članicama za razvoj ustanova za brigu o djeci i za promicanje zapošljavanja žena), određene države članice smanjile proračun i time utjecale na dostupnost (npr. kao posljedica zatvaranje jaslica) i kvalitetu (npr. kao rezultat manjka osoblja) te prouzročile povećanje troškova usluga za brigu o djeci;

24.    poziva Komisiju i države članice da uvedu plaćeni rodiljni dopust za očeve u trajanju od najmanje deset radnih dana i da potiču mjere, zakonodavne ili nezakonodavne, koje muškarcima, a posebno očevima, omogućuju da ostvare svoje pravo na usklađivanje privatnog i profesionalnog života, među ostalim, u vidu poticanja roditelja na uzimanje roditeljskog dopusta sve do određene dobi djeteta, bez obzira pritom je li riječ o majci ili ocu, sve dok nema prijenosa prava na drugog roditelja;

25.    izražava žaljenje zbog toga što je Vijeće blokiralo Direktivu o rodiljnom dopustu; poziva države članice na ponovno pokretanje pregovora te iznova ističe svoju spremnost na suradnju;

26.    poziva države članice da uspostave pristupačne, fleksibilne, kvalitetne i lako dostupne usluge za brigu o osobama koje nisu sposobne samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti zbog nedostatka funkcionalne samostalnosti potrebne da bi uspostavile ravnotežu između privatnog, obiteljskog i profesionalnog života;

27.    poziva Komisiju da potakne ratifikaciju Konvencije iz Istanbula u državama članicama i da što prije pokrene postupak pristupanja EU-a toj Konvenciji; napominje da bi žurno pristupanje svih država članica Istanbulskoj konvenciji pridonijelo pripremi integrirane politike i promicanju međunarodne suradnje u području borbe protiv svih oblika nasilja prema ženama;

28.    ponavlja svoj poziv Komisiji da na temelju članka 84. UFEU-a podnese prijedlog zakonodavnog akta o uspostavi mjera za promicanje i potporu djelovanja država članica u području sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama te da razvije sveobuhvatan i učinkovit politički okvir o seksualnom nasilju usmjeren na sprečavanje, progon počinitelja, zaštitu žrtava, primjereno i odgovarajuće pružanje usluga i obrazovanje o jednakosti, kao i da uvede kazne za diskriminaciju žena i nasilje nad njima; nadalje, poziva države članice da sustavno rade na pružanju potpore ženama u prijavljivanju nasilja vlastima te na obrazovanju i osposobljavanju stručnjaka koji pomažu žrtvama;

29.    poziva Komisiju da zajamči učinkovitu i primjereno financiranu provedbu svoje Komunikacije o iskorjenjivanju genitalnog sakaćenja žena;

30.    traži od Vijeća da primijeni klauzulu „pasarela” i jednoglasno donese odluku o definiranju nasilja temeljenog na spolu kao jedno od područja kaznenih djela navedenih u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji već uključuje trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje žena i djece;

31.    poziva Komisiju na bolju regulaciju digitalnog tržišta kako bi se žene i djevojčice zaštitile od nasilja na internetu;

32.    preporučuje državama članicama da u svojim nacionalnim planovima za iskorjenjivanje obiteljskog nasilja utvrde obvezu potpore neregistriranim migranticama na potpuno isti način kao i ženama sa zakonskim boravištem kao i to da institucije pritom takve slučajeve ne moraju prijavljivati vlastima;

33.    preporučuje da države članice ojačaju svoje besplatne javne zdravstvene usluge kako bi pružile podršku svim ženama žrtvama nasilja, uključujući i izbjeglicama, između ostalog, povećanjem njihovih kapaciteta, u vidu specijalizirane pomoći za žene različitih nacionalnosti i žene s invaliditetom;

34.    ponavlja svoj zahtjev Komisiji i državama članicama da godinu 2016. proglase Europskom godinom borbe protiv nasilja nad ženama i da dodijele dostatna sredstva za podizanje razine svijesti građana; ističe da je u postizanju tog cilja potrebno osigurati prikladnu izobrazbu tijela vlasti i ustanova kojih se to tiče, kao i službenika kao što su policajci, liječnici, suci, odvjetnici, nastavnici i svi oni koji u okviru svoga posla pružaju pomoć ženama žrtvama nasilja;

35.    traži od Komisije da uspostavi europski nalog za zaštitu s obzirom na to da je rok koji su države članice imale za prijenos Direktive 2011/99/EU o europskom nalogu za zaštitu istekao 11. siječnja 2015.;

36.    prepoznaje da, u regijama zahvaćenima ratom, nasilje prema ženama predstavlja očito kršenje temeljnih prava žena te da se manifestira u obliku degradirajućeg i ponižavajućeg ponašanja prema ženama; ističe da je jednakost spolova ključni čimbenik izgradnje mira i da se u njemu odražava nužnost sprečavanja pojava ove vrste koje utječu na žene, ali i borbe protiv njih;

37.    poziva EIGE i Eurostat da nastave s prikupljanjem usporedivih podataka, pogotovo usklađenih podataka o nasilju, kako bi se državama članicama i Komisiji na raspolaganje stavili instrumenti potrebni za oblikovanje učinkovitih politika; također poziva Komisiju i države članice da pozornost usmjere na stanje u državama članicama u pogledu institucionalnih mehanizama za promicanje jednakosti među spolovima kako im gospodarska kriza i reforme koje su zbog nje uslijedile u budućnosti ne bi naštetile, imajući pritom na umu da bez tih mehanizama međusektorski prioritet jednakosti između muškaraca i žena utvrđen u svim područjima politike kao ni specifični načini pristupanja tome prioritetu neće donijeti rezultate;

38.    poziva Komisiju da zadrži program Daphne, i kad je riječ o razini financiranja i vidljivosti, unutar programa Pravo i građanstvo kako bi se udrugama koje se bore protiv nasilja nad ženama omogućilo da nastave sa svojim djelovanjem;

39.    ponavlja svoj poziv Komisiji da osnuje Europski opservatorij za pitanja nasilja temeljenog na rodu (po uzoru na postojeći Europski institut za jednakost spolova) koji će voditi europski koordinator za sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama;

40.    poziva Komisiju da oštro osudi medijske kampanje ili druge oblike komunikacije koje prikazuju žrtve seksualnog nasilja odgovornima za ta djela jer su takve pretpostavke u suprotnosti sa svim temeljnim postavkama jednakosti spolova;

41.    ističe da obrazovanje ima ključnu ulogu u borbi protiv spolnih stereotipova i stajanju na kraj diskriminacijama temeljenim na spolu; naglašava potrebu uključivanja dječaka i muškaraca u promicanje prava žena i jednakosti žena i muškaraca; stoga poziva Komisiju da poduzme odlučne političke korake za borbu protiv stereotipova i predlaže država članicama da rade na podizanju razine svijesti o jednakim pravima i mogućnostima za muškarce i žene u svojim obrazovnim sustavima;

42.    zahtijeva od Vijeća i Europske komisije da usvoje mjere kojima će osigurati da društveni mediji upotrebljavaju jezik koji nije seksistički, zajamčiti aktivno sudjelovanje i ujednačenu prisutnost te prenošenje raznolike slike oba spola, van kanona ljepote i seksističkih stereotipa o djelatnostima koje zauzimaju u različitim područjima života, pridajući posebnu pozornost sadržajima koji su namijenjeni djeci i mladima;

43.    traži od država članica, slijedom usvajanja zaključaka Vijeća o jednakosti spolova u sportu, da potpuno iskoriste ponuđene mogućnosti koje sport nudi za promicanje jednakosti rodova, pogotovo definirajući konkretan plan rada u borbi protiv stereotipova i nasilja, za poticanje jednakosti između profesionalnih sportaša i sportašica i promicanja žena u sportu;

44.    ističe da su razne studije pokazale da su stope abortusa u zemljama gdje je abortus dopušten i onima gdje je zabranjen slične, čak i da su nešto više u potonjima (Svjetska zdravstvena organizacija, 2014.);

45.    ističe da bi žene trebale imati kontrolu nad svojim seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, što bi se prvenstveno ostvarilo lakšim pristupom kontracepciji i abortusu; slijedom toga podupire mjere i djelovanja usmjerena na poboljšanje pristupa žena uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja te na veću obaviještenost žena o svojim pravima i dostupnim uslugama; poziva države članice i Komisiju da provedu mjere i aktivnosti u svrhu osvještavanja muškaraca o njihovim odgovornostima u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja;

46.    naglašava važnost aktivnih politika prevencije, obrazovanja i informiranja usmjerenih na adolescente, mlade i odrasle kako bi se osiguralo dobro reproduktivno i spolno zdravlje građana i tako spriječile spolno prenosive bolesti i neželjene trudnoće;

47.    poziva države članice da se pri primjeni Uredbe (EU) br. 536/2014 u kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi pobrinu za jednaku zastupljenost muškaraca i žena u tim ispitivanjima, odnosno da posebnu pozornost obrate na transparentnost spolnog sastava onih koji sudjeluju u ispitivanju; poziva Komisiju da pri razmatranju odgovarajuće provedbe ove Uredbe posebno nadgleda aspekte jednakosti između žena i muškaraca;

48.    ističe da je 22. siječnja 2011. EU ratificirao Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, prema kojoj se sve članice potpisnice obvezuju da će osiguravati i promicati puno ostvarenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve osobe s invaliditetom, bez diskriminacije bilo koje vrste na osnovi invaliditeta, i da će se uzdržati od sudjelovanja u bilo kojem činu ili praksi koji nisu u skladu s Konvencijom;

49.    poziva Komisiju da odlučno promiče jednakost žena i muškaraca u kontekstu vanjskih odnosa EU-a i trećih zemalja i time jača sveobuhvatan strateški pristup u području jednakosti; u vezi s time ističe da je važno ojačati suradnju s međunarodnim i regionalnim organizacijama kako bi se promicala jednakost žena i muškaraca te postigla veća osviještenost o pravima žena;

50.    poziva EU da prestane provoditi politike kojima se stvara ovisnost između članova obitelji u okviru spajanja obitelji te poziva EU i države članice da migranticama dodjeljuju autonomni boravišni status, posebno u slučajevima obiteljskog nasilja;

51.    poziva Komisiju da zajamči uključivanje jednakosti spolova i prava žena u sve sporazume o partnerstvu i u sve pregovore s državama izvan EU-a;

52.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

  • [1]  SL L 181, 29.06.2013.., str. 4
  • [2]  SL L 315, 14.11.2012.., str. 57
  • [3]  SL L 338, 21.12.2011.., str. 2
  • [4]  SL L 101, 15.4.2011., str. 1
  • [5]  Zaključci Vijeća od 7. ožujka 2011.
  • [6]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0105.
  • [7]  SL L 180, 15.07.2010., str. 1
  • [8]  SL L 68, 18.3.2010., str. 13
  • [9]  SL L 204, 26.7.2006., str. 23
  • [10]  SL L 367, 14.12. 2004., str. 23
  • [11]  SL L 348, 28.11.1992., str. 1
  • [12]  SL L 359, 19.12.1986., str. 56
  • [13]  SL L 6, 10.1.1979., str. 24
  • [14]  Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0375.
  • [15]  Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0073.
  • [16]  Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0247.
  • [17]  Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0074.
  • [18]  Usvojeni tekstovi, P7_TA (2013) 0045.
  • [19]  SL C 353 E, 3.12.2013., str. 47
  • [20]  SL C 264 E, 13.9.2013., str. 75
  • [21]  SL C 341 E, 16.12.2010., str. 35
  • [22]  SL C 199 E, 7.7.2012., str. 65
  • [23] 10 Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0069.
  • [24]  SL C 33 E, 5.2.2013., str. 134
  • [25]  SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26
  • [26]  SL C 199 E, 7.7.2012., str. 77
  • [27]  SL C 236 E, 12.8.2011., str. 79
  • [28]  SL C 67 E, 18.3.2010., str. 31
  • [29]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0162.
  • [30]  SL C 233 E, 28.9.2006., str. 130
  • [31]  Usvojeni tekstovi, P7_TA (2014) 0126.
  • [32]  SL C 67 E, 18.3.2010., str. 31
  • [33] 1 SL L 204, 26.7.2006., str. 23.
  • [34]  Izvješće o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) (COM(2013)0861).

EXPLANATORY STATEMENT

European economies and societies have been hit hard by the crisis. Austerity has to be followed by a return to growth to enable Europe to become the smart, sustainable, and inclusive economy that the Europe 2020 strategy calls for.

In order to meet the ambitious targets set by Europe 2020, there are a number of key issues which, in the opinion of the rapporteur, have to be addressed.

First of all, gender and women’s rights must be mainstreamed into policy-making and budget procedures, especially in connection with stimulus packages, and gender impact analyses must invariably be carried out. The errors of the austerity policies cannot and must not be repeated.

As regards the more specific Europe 2020 goals, not only must the EU reach the 75% employment target, but it is also essential to improve the quality of employment.

Despite the efforts of the Commission and the Member States, the increase in the female employment rate is still no better than sluggish. Since 2002 the rate has risen from 58.1% to 62.8%, and it has been hit by the crisis. If the current trend continues, the Europe 2020 target will not be met until 2038. The most pressing priority, therefore, is to encourage women to enter the labour market.

This implies a need for good jobs. The impact of the crisis on the quality of women’s employment is proving to be calamitous: part-time working is becoming increasingly common, and women are finding it more and more difficult to escape; jobs are becoming more insecure, a fact reflected in the growing use of temporary contracts; and women, who are over-represented in public services, are consequently suffering on two counts, to say nothing of the growing malaise at work and the effects on family members, especially children.

Combined with these cyclical factors there are long-standing structural phenomena, in particular the unchanging gender pay gap. If the present trend continues, women and men will not be earning equivalent salaries before 2084. The most urgent thing to do, in the rapporteur’s opinion, is to enforce Directive 2006/54/EC on the implementation of the principle of equal opportunities and equal treatment of men and women in matters of employment and occupation. Out of the Member States, there are 26 which have yet to answer the Commission’s questions as to whether their national legislation is in conformity with that directive. It is essential that Member States enforce the directive, not least as regards pay transparency, and give people proper access to information. According to the December 2012 OECD study entitled ‘Closing the gender gap – Act now’, the EU’s GDP could increase by 12% if women and men were truly equal on the labour market. The return to growth depends crucially on genuine occupational equality.

It is also vital for the Council to state its position on the Maternity Leave Directive. The directive now in force, which dates back to 1992, does not reflect the changes in society and does not afford the necessary protection to mothers. It therefore needs to be updated without delay. Parliament is willing, as it has repeatedly stated, to play its part in reaching a compromise.

The persistence of stereotypes is another worrying structural phenomenon. There has to be a change of attitudes in order to reduce horizontal and vertical segregation and ensure that women as well as men can at last carry on their desired occupations at their chosen levels of responsibility.

On a point related to stereotypes, the rapporteur considers it essential to encourage measures making for work-life balance, for instance by recognising the participation of fathers and mothers in family life and turning it to account.

If they are to calmly go about their business and contribute in the proper way to European growth, parents need to have access to services of a high standard offering full-time childcare. According to the Commission report of 3 June 2013 on the Barcelona objectives entitled ‘The development of childcare facilities for young children in Europe with a view to sustainable and inclusive growth’, six Member States have achieved those two goals: Sweden, Belgium, France, Slovenia, Denmark, and the United Kingdom. The cost of childcare, however, remains a major drawback. Out of those mothers who say that they do not work, or work only part time, for reasons connected with childcare provision, 53% consider price to be an obstacle. That figure is higher than 70% in Ireland, the Netherlands, Romania, and the United Kingdom.

The question of price brings us to the subject of poverty, which the rapporteur believes to be a key issue. One of the aims of the Europe 2020 strategy is to reduce the number of persons suffering, or threatened with, poverty and social exclusion by at least 20 million by 2020. There are two groups who are particularly vulnerable to poverty: older women and single mothers.

22% of older women are at risk of poverty, compared with 16.3% of men. The precarious situation of older women is a direct result of the pay gap. Women’s pensions are, on average, 39% lower than those paid to men, and more than a third of older women in Europe do not receive any pension. Correctives need to be applied, for instance by altering taxation and compensation policies.

The above point also holds good for one-parent families, 35.5% of whom are vulnerable to poverty. 91% of lone parents are women. Social security systems are failing to reduce the poverty risks to which their families are exposed.

Combating violence against women is likewise a major issue for society. The rapporteur wishes to draw attention to Parliament’s views and to the importance of gathering comparable data on the Member States as a whole. The European Institute for Gender Equality has a crucial part to play.

Sexual and reproductive rights are also worthy of discussion. The issue here has to do with public health and with women’s fundamental right to do what they wish with their own bodies. Parliament has advocated essential political principles in the past, and these might usefully be mentioned here.

Last but not least, the rapporteur deplores the fact that the Commission’s annual report now ranks only as a working document annexed to the report on the application of the EU Charter of Fundamental Rights. The political signal is a strong one: women’s rights are, apparently, a side issue. But reviewing the advances in gender equality must not be treated as a matter of minor importance. A return to growth depends on genuine equality between women and men. That is why the rapporteur is urging the Commission to restore the full political legitimacy of the report by having it officially adopted in its own right.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

20.1.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

24

9

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Daniela Aiuto, Maria Arena, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Vicky Maeijer, Angelika Mlinar, Krisztina Morvai, Maria Noichl, Marijana Petir, Terry Reintke, Liliana Rodrigues, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Ángela Vallina, Beatrix von Storch, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská, Jana Žitňanská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Izaskun Bilbao Barandica, Biljana Borzan, Linnéa Engström, Rosa Estaràs Ferragut, Mariya Gabriel, Ildikó Gáll-Pelcz, Kostadinka Kuneva, Dubravka Šuica, Marc Tarabella

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Rosa D’Amato