IZVJEŠĆE o izbjegavanju plaćanja i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju
9.6.2015 - (2015/2058(INI))
Odbor za razvoj
Izvjestiteljica: Elly Schlein
Izvjestitelj za mišljenje (*):
Hugues Bayet, Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku
(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o izbjegavanju plaćanja i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Deklaraciju iz Monterreya (2002.), Konferenciju iz Dohe o financiranju razvoja (2008.), Parišku deklaraciju (2005.) i Akcijski plan iz Accre (2008.),
– uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a 68/204 i 68/279 o Trećoj međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja koja se treba održati u Adis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015.,
– uzimajući u obzir rad UN-ova Odbora stručnjaka o međunarodnoj suradnji u poreznim pitanjima[1],
– uzimajući u obzir Model-konvenciju UN-a o dvostrukom oporezivanju između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju[2],
– uzimajući u obzir Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma[3],
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. travnja 2010. naslovljenu „Oporezivanje i razvoj – suradnja sa zemljama u razvoju u promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima” (COM(2010)0163),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. veljače 2015. naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” (COM(2015)0044),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2015. o poreznoj transparentnosti za sprečavanje utaje i izbjegavanja poreza (COM(2015)136),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza[4],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o oporezivanju i razvoju – suradnja sa zemljama u razvoju pri promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima[5],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima[6],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama[7],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o promicanju razvoja odgovornim poslovnim praksama, uključujući ulogu ekstraktivne industrije u zemljama u razvoju[8],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.[9],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o izvješću EU-a 2013. o političkoj usklađenosti u interesu razvoja [10],
– uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a kojim se utvrđuje da je iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj razvojne politike EU-a te načelo usklađenosti politika u interesu razvoja,
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0184/2015),
A. budući da nezakoniti financijski tokovi, tj. svi nezabilježeni odljevi privatnih financijskih sredstava koji uključuju kapital koji je ilegalno stečen, prenesen ili iskorišten, najčešće proizlaze iz aktivnosti povezanih s utajom i izbjegavanjem plaćanja poreza, kao što je zlouporaba određivanja transfernih cijena, što se protivi načelu prema kojem se porez mora platiti ako je ostvarena dobit te budući da su u svim mjerodavnim međunarodnim tekstovima i zaključcima s konferencija o financiranju razvoja utaja i izbjegavanje plaćanja poreza utvrđeni kao glavne prepreke mobilizaciji domaćih prihoda;
B. budući da prema izvješću organizacije Global Financial Integrity iz 2014. izravna strana ulaganja i službena razvojna pomoć između 2003. i 2012. zajedno iznose nešto manje nego nezakoniti odljevi novca; budući da je iznos ostvaren nezakonitim financijskim tokovima otprilike deset puta veći od financijske pomoći koju dobivaju zemlje u razvoju, a koja bi trebala biti namijenjena za iskorjenjivanje siromaštva, rast blagostanja i održivi razvoj, što predstavlja nezakoniti bijeg kapitala iz zemalja u razvoju u iznosu od otprilike 1 bilijuna USD godišnje;
C. budući da je ostvarenje javnih prihoda iz ekstraktivnih industrija ključno za razvojne strategije mnogih zemalja u razvoju, a osobito najslabije razvijenih zemalja, no potencijal za povećanje poreznih prihoda koji nude ekstraktivne industrije općenito nije dobro iskorišten zbog neodgovarajućih poreznih propisa ili teškoća pri njihovoj primjeni, s obzirom na to da se dogovori između vlada zemalja u razvoju i ekstraktivnih poduzeća najčešće postižu ad hoc te da se o njima pregovara bez transparentnosti i jasnih smjernica;
D. budući da postojanje velikih neformalnih sektora u gospodarstvima zemalja u razvoju čini oporezivanje na širokoj osnovi gotovo nemogućim te da znatan udio u BDP-u nije oporeziv u zemljama u kojima veliki dio stanovništva živi u siromaštvu;
E. budući da pravedni, uravnoteženi, učinkoviti i transparentni porezni sustavi vladama pružaju vitalna financijska sredstva koja služe za ostvarenje prava građana na osnovne javne usluge kao što su zdravstvo i obrazovanje za sve te budući da učinkovitost redistributivnih fiskalnih politika doprinosi ublažavanju učinka sve većih nejednakosti na one kojima je najviše potrebna pomoć;
F. budući da prema Konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju oko 30 % prekograničnih korporativnih ulaganja prije nego što stigne na svoje odredište kao proizvodna sredstva prolazi preko zemalja koje djeluju kao provodnici;
G. budući da prihodi od poreza na dobit čine znatan udio u nacionalnim prihodima zemalja u razvoju, što ih čini osobito ugroženima zbog izbjegavanja plaćanja poreza na dobit te da su proteklih godina zemlje u razvoju stalno smanjivale stope poreza na dobit;
H. budući da porezne oaze i područja u kojima se primjenjuje stroga bankarska tajna koja dopuštaju privatnost bankarskih i financijskih informacija, zajedno sa sustavima s nultom stopom poreza radi privlačenja kapitala i prihoda koje je u drugim zemljama trebalo oporezivati, dovode do štetne porezne konkurencije, potkopavaju pravednost poreznog sustava te štete trgovini i ulaganjima, čime se posebno ugrožava zemlje u razvoju, čiji se godišnji gubitak poreznih prihoda procjenjuje na 189 milijardi USD;
I. budući da oporezivanje može biti pouzdan i održiv izvor prihoda u zemljama u razvoju te da pruža stabilnost u usporedbi s tradicionalnim mehanizmima financiranja razvoja, kao što su povlašteni zajmovi, pod uvjetom da postoji pravedan, uravnotežen, učinkovit i transparentan sustav oporezivanja, učinkovita i djelotvorna porezna uprava koja promiče plaćanje poreza te da se javni prihodi koriste na odgovoran način;
J. budući da moguće koristi od djelotvornog i transparentnog oporezivanja i fiskalnih politika mogu biti veće od povećanja dostupnih sredstava za poticanje razvoja te imaju izravan pozitivan učinak na dobro upravljanje i izgradnju države jačanjem demokratskih institucija, vladavine prava te društvenog ugovora između vlade i građana kako bi se stvorila uzajamna veza između poreza, javnih i socijalnih službi te nastojanja da se promiče stabilnost vladinih proračuna u cilju zagovaranja dugoročne neovisnosti o stranoj pomoći te omogućavanja zemljama u razvoju da budu prilagodljive i odgovorne za nacionalne ciljeve te da same donose političke odluke;
K. budući da je potrebno što hitnije povećati domaće prihode zbog financijske i gospodarske krize;
L. budući da je količina sredstava koja se u zemljama u razvoju prikupi mobilizacijom domaćih prihoda u stalnom rastu te da je u tom području uz pomoć međunarodnih donatora ostvaren važan napredak;
M. budući da se zemlje u razvoju suočavaju s velikim političkim, administrativnim i tehničkim preprekama za povećanje poreznih prihoda zbog nedovoljnih ljudskih i financijskih resursa potrebnih za prikupljanje poreza, slabih administrativnih mogućnosti za bavljenje kompleksnim pitanjem prikupljanja poreza od transnacionalnih poduzeća, manjka kapaciteta i infrastrukture za prikupljanje poreza, odlaska obučenog osoblja iz poreznih uprava, korupcije, manjka legitimnosti političkog sustava, nedovoljnog sudjelovanja u međunarodnoj poreznoj suradnji te nejednake raspodjele prihoda i lošeg upravljanja porezima;
N. budući da su aktualni globalni kontekst liberalizacije trgovine i postupno uklanjanje trgovinskih barijera tijekom posljednjih desetljeća utjecali na povećanje količine robe kojom se trguje preko granice, ali i prouzročili teškoće zemljama u razvoju koje se uvelike oslanjaju na poreze na trgovinu, a posebno najmanje razvijenim zemljama, u pogledu nadoknađivanja gubitaka zbog smanjenja poreza na trgovinu te prelaska na druge vrste domaćih sredstava, ponajprije na uravnoteženu kombinaciju poreza;
O. budući da je posljednjih godina došlo do povećanja broja poreznih sporazuma između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju koje su navikle na niže oporezivanje u prekograničnim financijskim transferima, čime su se smanjili kapaciteti zemalja u razvoju za mobilizaciju domaćih sredstava, a multinacionalnim poduzećima otvorili mogući putevi za izbjegavanje oporezivanja; budući da je u nedavnoj procjeni učinka koju je provela nizozemska vlada zaključeno da nizozemski porezni sustav omogućava izbjegavanje plaćanja poreza po odbitku, zbog čega se u zemljama u razvoju gube dividende i kamate od prihoda od poreza po odbitku u rasponu od 150 do 550 milijuna EUR godišnje[11];
P. budući da se, usporedbe radi, može reći da zemlje u razvoju ostvaruju znatno manji prihod od razvijenih gospodarstava (udio poreza u BDP-u u zemljama u razvoju u rasponu je od 10 do 20 %, dok je u gospodarstvima OECD-a u rasponu od 30 do 40 %) te ih karakterizira iznimno uske porezne osnovice; budući da postoji znatan potencijal za širenje poreznih osnovica i povećanje prihoda od poreza kako bi se priskrbila potrebna sredstva za ispunjavanje osnovnih vladinih obveza;
Q. budući da zemlje u razvoju uglavnom nastoje privući ulaganja nuđenjem raznih poreznih poticaja i izuzeća koji nisu transparentni ni utemeljeni na pravilnoj analizi troškova i koristi, što im nerijetko onemogućava privlačenje stvarnih i održivih ulaganja te dovodi do stvaranja konkurencije između gospodarstava u razvoju u pogledu omogućavanja najpovoljnijeg poreznog tretmana, do nezadovoljavajućih ishoda u smislu učinkovitih i djelotvornih poreznih sustava te do štetne porezne konkurencije;
R. budući da su se države članice već obvezale na dodjeljivanje 0,7 % svojeg BND-a za službenu razvojnu pomoć te budući da je iznos pomoći za mobilizaciju domaćih sredstava i dalje nizak te čini manje od jedan posto ukupne službene razvojne pomoći u 2011., a procjenjuje se da je samo 0,1 % službene razvojne pomoći (118,4 milijuna USD) namijenjeno za jačanje kapaciteta u poreznim pitanjima u 2012. godini;
S. budući da mnoge zemlje u razvoju ne mogu postići ni minimalnu razinu poreza koja je potrebna za financiranje njihovih osnovnih potreba, javnih usluga i napora da smanje siromaštvo;
T. budući da Europska investicijska banka (EIB), Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i institucije država članica za financiranje razvoja izravno podupiru privatna poduzeća u zemljama u razvoju davanjem zajmova ili neizravno pružanjem podrške financijskim posrednicima kao što su komercijalne banke i fondovi privatnog vlasničkog kapitala koji zatim posuđuju poduzećima ili ulažu u njih;
U. budući da bi zemlje u razvoju trebale biti bolje zastupljene u strukturama i postupcima međunarodne porezne suradnje kako bi pod istim uvjetima sudjelovale u oblikovanju i reformi globalnih poreznih politika;
V. budući da je Vijeće stručnjaka o međunarodnoj suradnji u poreznim pitanjima pomoćno tijelo Gospodarskog i socijalnog vijeća koje posvećuje posebnu pozornost zemljama u razvoju i zemljama s tranzicijskim gospodarstvima;
W. budući da postizanje dovoljne razine javnih financija može imati presudnu ulogu u promicanju pravednijih društava u kojima se suzbija diskriminacija između muškaraca i žena te se pruža posebna potpora djeci i drugim ugroženim skupinama;
1. poziva Komisiju da promptno osmisli ambiciozni akcijski plan u obliku komunikacije kojim bi se pružila podrška zemljama u razvoju u borbi protiv utaje i izbjegavanja plaćanja poreza te u uspostavi pravednih, uravnoteženih, učinkovitih i transparentnih poreznih sustava, uzimajući u obzir rad Odbora za razvojnu pomoć OECD-a u razdoblju prije konferencije o financiranju razvoja u Adis Abebi u Etiopiji koja se treba održati od 13. do 16. srpnja 2015. te učinak međunarodnih poreznih sporazuma na zemlje u razvoju;
2. ustraje u tome da će učinkovita mobilizacija domaćih sredstava i jačanje poreznih sustava biti neophodni čimbenici u postizanju ciljeva iz okvira za razdoblje nakon 2015. koji će zamijeniti milenijske razvojne ciljeve, što je realna strategija za dugoročno prekidanje ovisnosti o stranoj pomoći te u tome da su učinkoviti i pravedni porezni sustavi ključni za iskorjenjivanje siromaštva, borbu protiv nejednakosti, dobro upravljanje i izgradnju države; podsjeća na to da su određene transnacionalne gospodarske aktivnosti utjecale na sposobnost zemalja da ostvaruju domaće državne prihode te da odaberu vlastitu strukturu oporezivanja, dok je povećana mobilnost kapitala uz korištenje poreznim oazama uvelike promijenila uvjete za oporezivanje; također izražava zabrinutost zbog razine korupcije i netransparentne javne uprave, čime se priječi da se prihodi od poreza ulažu u izgradnju države, javne usluge ili javnu infrastrukturu;
3. budući da porezna sredstva i dalje čine mali udio u BDP-u većine zemalja u razvoju, što te zemlje čini osobito osjetljivima na posljedice aktivnosti utaje i izbjegavanja plaćanja poreza koje provode pojedini porezni obveznici i poduzeća; naglašava da to predstavlja znatan financijski gubitak za zemlje u razvoju, čime se potiče korupcija i nanosi šteta razvojnoj politici EU-a, te da bi poduzimanje odgovarajućih mjera protiv takvih praksi na nacionalnoj i međunarodnoj razini te razini EU-a trebalo biti na vrhu prioriteta EU-a i njegovih država članica, uzimajući u obzir potrebe i ograničenja s kojima se zemlje u razvoju susreću kada je riječ o pristupu poreznim prihodima; smatra da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u poticanju međunarodnih nastojanja u borbi protiv poreznih oaza, poreznih prijevara i utaje poreza, dajući tako primjer drugima, te da bi trebao surađivati sa zemljama u razvoju u suzbijanju agresivnih praksi izbjegavanja plaćanja poreza koje provode određena transnacionalna poduzeća te u traženju načina da im se pomogne kako bi se mogle oduprijeti pritisku da sudjeluju u poreznoj konkurenciji;
Akcijski plan za borbu protiv izbjegavanja plaćanja i utaje poreza u zemljama u razvoju
4. poziva Komisiju da poduzme konkretne i djelotvorne mjere kako bi podržala zemlje u razvoju i okvire regionalne porezne uprave, kao što su Afrički forum za upravljanje porezima i Interamerički centar za poreznu upravu, u borbi protiv utaje i izbjegavanja plaćanja poreza, u razvoju pravednih, uravnoteženih, učinkovitih i transparentnih poreznih politika, u promicanju upravnih reformi te u povećanju udjela financijske i tehničke pomoći u pogledu pomoći i razvoja koja se dodjeljuje nacionalnim poreznim upravama zemalja u razvoju; smatra da bi trebalo pružiti navedenu pomoć kako bi se ojačalo pravosuđe i agencije za borbu protiv korupcije u tim zemljama; poziva na objedinjenje stručnog znanja iz javnog sektora država članica i zemalja korisnica kako bi se poboljšale aktivnosti suradnje i ostvarili konkretni preliminarni rezultati za zemlje korisnice; podupire organiziranje radionica, osposobljavanja, misija stručnjaka, studijskih posjeta i savjetovanja;
5. poziva Komisiju da u svom dijalogu o politikama (političkom, razvojnom i trgovinskom) te u svim sporazumima o razvojnoj suradnji s partnerskim zemljama posveti veliku pozornost dobrom upravljanju u poreznim pitanjima te pravednom, uravnoteženom, učinkovitom i transparentnom prikupljanju poreza, čime bi se unaprijedilo vlasništvo i odgovornost u matičnoj zemlji stvaranjem okružja u kojem nacionalni parlamenti mogu smisleno doprinijeti donošenju nacionalnih proračuna i nadzoru nad njima, pa i u pogledu domaćih prihoda i poreznih pitanja, te podupiranjem uloge civilnog društva u jamčenju javnog nadzora nad upravljanjem porezima i nadziranjem slučajeva porezne prijevare, među ostalim, uspostavom učinkovitih sustava za zaštitu zviždača i novinarskih izvora;
6. hitno poziva na to da podaci o stvarnom vlasništvu poduzeća, zaklada i drugih institucija postanu javno dostupni s otvorenim bazama podataka kako bi se spriječilo da se anonimna fiktivna poduzeća i slični pravni subjekti koriste za pranje novca, financiranje nezakonitih ili terorističkih aktivnosti, prikrivanje identiteta korumpiranih osoba ili kriminalaca, skrivanje krađe javnih sredstava i zarade od nezakonite trgovine ili nezakonite utaje poreza; nadalje, vjeruje da bi sve zemlje trebale barem usvojiti i u potpunosti primijeniti preporuke o borbi protiv pranja novca Radne skupine za financijsko djelovanje;
7. poziva EU i njegove države članice da se pridržavaju načela prema kojem uvrštena ili neuvrštena multinacionalna poduzeća iz svih zemalja i sektora, a posebno poduzeća koje se bave ekstrakcijom prirodnih resursa, moraju usvojiti standard izvještavanja po zemljama koji ih obvezuje da u okviru svog godišnjeg izvješća, po pojedinim državama za svaki teritorij u kojem posluju, objave imena svih podružnica, njihove financijske rezultate, relevantne podatke o porezima, imovini i broju zaposlenih, da osiguraju javnu dostupnost tih informacija te da iz toga izuzmu mikropoduzeća i time svedu na minimum administrativna opterećenja; stoga poziva Komisiju da donese zakonodavni prijedlog za odgovarajuću izmjenu Računovodstvene direktive; podsjeća na to da je javna transparentnost ključni korak prema dovođenju u red trenutnog poreznog sustava i izgradnji povjerenja javnosti; poziva OECD da preporuči da njegov predloženi obrazac za izvještavanje po zemljama objave sva multinacionalna poduzeća kako bi se zajamčilo da sve porezne uprave u svim zemljama imaju pristup iscrpnim informacijama koje bi im omogućile da ocijene rizike transfernih cijena i utvrde najučinkovitiji način provođenja revizije; ističe da se poreznim izuzećima i poreznim prednostima koje su stranim ulagačima zajamčene bilateralnim poreznim sporazumima pruža nepravedna konkurentska prednost multinacionalnim poduzećima u odnosu prema domaćim poduzećima, osobito malim i srednjim;
8. poziva na reviziju fiskalnih uvjeta i odredbi koje se odnose na aktivnosti ekstraktivne industrije; poziva EU da poveća pomoć zemljama u razvoju u cilju odgovarajućeg oporezivanja ekstrakcije prirodnih resursa, jačanja pregovaračke pozicije vlada domaćina radi ostvarivanja veće dobiti od vlastitih prirodnih resursa te poticanja diversifikacije njihova gospodarstva; podupire Inicijativu za transparentnost ekstraktivnih industrija te njezino proširenje na poduzeća koja se bave proizvodnjom robe i njezinom trgovinom;
9. pozdravlja usvajanje mehanizma za automatsku razmjenu informacija, temeljnog alata za povećanje globalne transparentnosti i suradnje u borbi protiv izbjegavanja plaćanja i utaje poreza; međutim, priznaje da je zemljama u razvoju potrebna podrška u pogledu financiranja i tehničkog znanja te dovoljno vremena kako bi sagradile potrebne kapacitete za slanje i obradu podataka; stoga naglašava da je važno zajamčiti da se u novi globalni standard OECD-a o automatskoj razmjeni informacija uvrsti prijelazno razdoblje za zemlje u razvoju, pritom imajući u vidu da je moguće da će se uzajamnom primjenom tog standarda posve izostaviti zemlje koje nemaju sredstva ni kapacitet za uspostavu potrebne infrastrukture za upravljanje traženim informacijama te njihovo prikupljanje i razmjenu; štoviše, smatra da je potrebno odrediti jedinstveni standard o povjerljivosti;
10. poziva na to da se do kraja 2015. donese međunarodno dogovorena definicija poreznih oaza, odrede kazne za subjekte koji se njima koriste te da se sastavi crna lista zemalja, između ostalog i u EU-u, u kojima se utaja poreza ne suzbija ili se odobrava; poziva EU da podupre gospodarsku prenamjenu zemalja u razvoju koje služe kao porezne oaze; traži od država članica s ovisnim teritorijima i teritorijima koji nisu dio Unije da s upravama tih područja surađuju na usvajanju načela porezne transparentnosti i da zajamče da nijedno od tih područja ne služi kao porezna oaza;
11. poziva Europsku uniju i njezine države članice da u okviru pregovora o poreznim i investicijskim sporazumima sa zemljama u razvoju zajamče da se dohodak ili dobit od prekograničnih aktivnosti oporezuje u izvorišnoj zemlji u kojoj je vrijednost stečena ili stvorena; u tom pogledu naglašava da Model-konvencija UN-a o oporezivanju jamči pravednu raspodjelu prava oporezivanja između zemalja izvora dohotka i zemalja rezidentnosti; ističe da bi se u okviru pregovora o poreznim sporazumima Europska unija i njezine države članice trebale pridržavati načela usklađenosti politika u interesu razvoja utvrđenog člankom 208. UFEU-a;
12. poziva Komisiju i sve države članice, slijedeći primjer nekih država članica, da provedu procjenu učinka europskih poreznih politika na zemlje u razvoju i da razmijene najbolje prakse radi povećanja usklađenosti politika u interesu razvoja i poboljšanja trenutnih praksi te radi pomnijeg razmatranja negativnog učinka prelijevanja na zemlje u razvoju i posebnih potreba tih zemalja; u tom pogledu pozdravlja revidirani Akcijski plan o utaji poreza i izbjegavanju poreza koji će Komisija objaviti tijekom 2015. te potiče države članice da se hitno dogovore o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit;
13. snažno podupire niz postojećih međunarodnih inicijativa za reformu globalnog sustava, uključujući inicijativu OECD-a za sprječavanje erozije porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS), s težištem na većem sudjelovanju zemalja u razvoju u strukturama i postupcima međunarodne porezne suradnje; poziva EU i države članice da se pobrinu za to da Odbor UN-a za oporezivanje postane istinsko međuvladino tijelo, koje će biti bolje pripremljeno i raspolagati s dovoljno dodatnih sredstava u okviru Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a, čime će se zajamčiti da sve zemlje pod istim uvjetima sudjeluju u oblikovanju i reformi globalnih poreznih politika; naglašava da bi trebalo razmotriti uvođenje sankcija za nekooperativne jurisdikcije i financijske institucije koje obavljaju djelatnost u poreznim oazama;
14. ističe da se dovoljnom razinom javnih financija može doprinijeti rebalansiranju rodne nejednakosti i zajamčiti sredstva kojima bi se na bolje načine pomoglo djeci i ugroženim društvenim skupinama te uviđa da utaja poreza utječe na blagostanje pojedinaca, ali i nanosi osobitu štetu siromašnim kućanstvima i kućanstvima koja raspolažu nižim dohotkom, u kojima su žene često nerazmjerno zastupljene;
15. sa zabrinutošću primjećuje da se mnoge zemlje u razvoju nalaze u vrlo slaboj pregovaračkoj poziciji prema nekim stranim izravnim ulagačima; smatra da bi poduzeća trebala preuzeti jasne obveze u pogledu pozitivnog učinka prelijevanja njihovih ulaganja na lokalni i/ili nacionalni društveno-gospodarski razvoj zemlje domaćina; poziva Komisiju, Vijeće i partnerske vlade da se pobrinu da porezni poticaji ne sadrže dodatne mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza; ističe da bi poticaji trebali postati transparentniji te po mogućnosti usmjereni prema promicanju ulaganja u održivi razvoj;
16. poziva EIB i EBRD te institucije država članica za financiranje razvoja da nadziru poduzeća i druge pravne subjekte koji primaju pomoć te da zajamče da ne sudjeluju u utaji i izbjegavanju plaćanja poreza suradnjom s financijskim posrednicima sa sjedištem u izvanteritorijalnim središtima i poreznim oazama ili olakšavanjem nezakonitih tokova kapitala, te da poboljšaju svoje politike transparentnosti, primjerice, tako da sve svoje izvještaje i istrage učine javno dostupnima; poziva EIB da provede dubinsku analizu te da zahtijeva godišnje izvještavanje po zemljama, uđe u trag stvarnom vlasništvu i kontrolira transferne cijene kako bi se zajamčila transparentnost ulaganja te spriječila utaja i izbjegavanje plaćanja poreza;
17. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
- [1] http://www.un.org/esa/ffd/tax/
- [2] http://www.un.org/esa/ffd/tax/unmodel.htm
- [3] SL L 309, 25.11.2005., str. 15.
- [4] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0205.
- [5] SL C 199 E, 7.7.2012., str. 37.
- [6] SL C 341 E, 16.12.2010., str. 29.
- [7] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0394.
- [8] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0163.
- [9] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.
- [10] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0251.
- [11] „Pitanja procjene u financiranju razvoja: analiza učinka nizozemske porezne politike u pogledu poreza na dobit na zemlje u razvoju”, studija koju je naručio Odjel za procjenu politika i operativnih programa nizozemskog Ministarstva vanjskih poslova, studeni 2013.”
EXPLANATORY STATEMENT
I. Understanding revenue mobilisation of domestic resources in developing countries
Why is revenue mobilisation important?
Domestic resources are and will continue to be the largest source of financing for developing countries. Though they have been growing as share of GDP over the last decade, the average tax-to-GDP ratio in developing countries is still too low: in comparative perspective, developing countries raise substantially less revenue than advanced economies. The tax-to-GDP ratio in low-income countries (LICs) is between 10% and 20%, and in many such countries it is less than 15% (this is generally considered the threshold below which governments find it hard to finance their basic functioning and services). For OECD economies, it is in the range of 30-40%. Experts agree that there is considerable potential to increase tax collection: calculations by Oxfam in 52 developing countries showed that an additional 269 billion USD could be mobilised to finance public services if tax collection were significantly improved. It is therefore essential to ensure that domestic tax collection becomes more predictable, stable and robust, and that all parts of society - individuals and companies - pay according to their means.
What are the problems with existing systems?
• Trade: In developing countries, a disproportionate share of public resources come from trade, which is easy to tax but exposes budgets to volatile commodity prices and does not provide enough scope for expanding tax revenue. Developing countries are having difficulties in compensating for the decline in trade taxes resulting from the current global context of trade liberalisation, and in shifting to other types of domestic resources.
• Informality: Informality represents a constraint to revenue mobilisation, particularly in developing countries where it is a widespread phenomenon both in urban and in rural areas. The administrative costs of reaching the informal sector are potentially high, since by its nature it falls under the radar of tax officials, and having a large informal sector makes broad-based taxation of income next to impossible.
• Political constraints: Socio-economic interest groups are likely to lobby governments to obtain fiscal benefits and to exert continuous influence on officials working in tax policy and administration, thereby promoting corruption.
• Administrative constraints: Tax administrations have varying capabilities when it comes to enforcing law and ensuring compliance. Especially when countries need to impose taxes on multinational corporations (MNCs), the complexity of the challenge poses a serious obstacle to developing countries. The drain of skilled personnel away from tax administrations towards international organisations and private-sector firms, the lack of tax collection infrastructure, and the need to update IT systems are further examples of the challenges that face developing countries.
• Economic constraints: Developing countries can often count on only a small tax base. In countries where a large proportion of the population lives in poverty, a considerable share of GDP is not taxable. Due to low economic development, the industrial sector is typically underdeveloped while the agricultural sector is large, and taxes from the former are usually easier to collect.
• Race to the bottom: In recent years governments of developing countries have continually lowered corporate tax rates, and have offered various tax incentives and exemptions with the aim of attracting investors and fostering economic growth. However, evidence shows that these incentives are not an important driver of foreign investment. Such practices therefore put economies against each other, competing to offer the most favourable tax treatment. This ‘race to the bottom’ brings greater benefit to MNCs than to developing countries.
• Extractive industries: Issues related to how resource revenue is shared between investors and governments are crucial for developing countries. The fiscal treatment of mining investments varies widely across countries, and arrangements are often ad hoc and not very transparent, negotiated directly between politicians and companies outside the tax system and without clear guidelines. There is a high potential for corruption and for a lower share of revenue.
What are the consequences?
Illicit financial flows (IFFs) represent all unrecorded private financial outflows involving capital that is illegally earned, transferred or utilised. In 2011, domestic resources lost by developing countries to IFFs added up to over 630 billion USD, equivalent to 4.3% of developing country GDP (with LICs being particularly affected). Illicit flows are only one way that developing countries lose out on tax revenues from corporations. Abusive tax avoidance - where companies try to dodge taxes through complex internal structures and by finding loopholes in tax laws - is another significant problem. Taxes on corporate profits have been declining across the world. This affects developing countries in particular because they are highly dependent on corporate taxation: corporate tax revenues constitute a significant share of their national income.
Literature and data on this topic are scarce, and this is partly due to the fact that the extent of tax evasion and avoidance is hard to measure. Broadly, ONE estimate that at least 1 trillion USD is taken out of developing countries each year through a web of corrupt activity involving opaque deals for natural resources, the use of anonymous shell companies, money laundering, and illegal tax evasion. Global Financial Integrity have estimated that the developing world lost 6.6 trillion USD as a result of illicit financial flows from 2003 to 2012. Oxfam reported that the amount of unpaid tax liability faced by companies in developing countries is estimated at $104 billion USD per year. Actionaid have estimated that the typical corporate tax gap in developing countries (the difference between the actual tax collected and expected tax collected), due to tax avoidance and evasion, is around 20 %.
Relevant modes of tax evasion in developing countries:
• Misreporting and non-declaration of personal income or corporate profits to circumvent direct income taxation or tax obligations.
• Trade mispricing through faked invoices between colluding exporters and importers serves as a common way to transfer money illegally from developing countries to financial accounts abroad, with the purpose of evading taxes.
• VAT fraud, which involves making false statements about business transactions subject to VAT.
• Bribery of tax officials.
Relevant modes of tax avoidance in developing countries:
• Profit shifting: refers to the legal exploitation of loopholes in the legislative tax code. Typically, subsidiaries of MNCs are treated as separate entities by tax authorities. Profit shifting can be achieved by manipulating transfer prices or exploiting intra-group loans. Apart from that, MNCs can distort transfer prices to reduce the group’s overall tax burden by manipulating the allocation of profits in particular high- and low-tax jurisdictions.
• The deliberate choice of location for certain intangible assets (patents, trademarks and copyrights) offers MNCs an opportunity to optimise their overall tax liability within the legal framework.
• Tax incentives and exemptions are, under certain circumstances (nepotism, corruption, low transparency) ‘tax evasion with an official stamp on it’. Tax incentives can not only enable foreign firms to avoid taxation, but can give rise to domestic companies’ illegal tax evasion activities, by re-labelling domestic investments as FDI (‘round-tripping’) or selling businesses to subsidiaries disguised as new investors as a means to become eligible for tax holidays that are exclusively granted to new investors (‘double-dipping’).
II. Analysing existing solutions at a global level
Tax treaties between developed and developing countries
Lost tax revenues can also be exacerbated by tax treaties, a key part of international tax regulation. Aiming at avoiding double-taxation, bilateral treaties allocate taxing rights between the two signing countries. As regards bilateral tax treaties between developed and developing countries, there is a general concern that developed countries manage to protect their interests better than developing countries. Secondly, because tax treaties have been used to lower taxation in cross-border financial transfers, they have become a key tool for transnational enterprises shifting their profits out of the countries where the profits have been earned, to jurisdictions where MNCs can pay little or no taxes.
Most of the world’s tax treaties are based on the OECD Model Tax Convention, which sets a framework for how to divide taxing rights between governments for companies that are based in one country (the residence country, most often a developed country) and operating in another country (the source country, often a developing country). Since the OECD Model Tax Convention was seen as favouring residence countries (i.e. OECD countries), another Model Tax Convention was developed under the auspices of the UN, to ensure a more balanced approach to the allocation of taxing rights. However, many developed countries still insist on using the OECD Model when negotiating with developing countries.
Action at the global level: the OECD - BEPS Action Plan
The Action Plan on Base Erosion and Profit Shifting (BEPS) proposed by the OECD and approved by the G20 seeks to redefine international tax rules to curb profit-shifting activity, and ensure that companies pay taxes where economic activity takes place and value is created. Given the heavy dependence of developing countries on corporate taxation, the process could be highly beneficial to them. However, there are several reasons why this process, in its current state, will not deliver an outcome that leads to more progressive tax systems worldwide, or will not benefit developing countries:
• BEPS is too narrow in scope, and concentrates too heavily on rich country interests (OECD members). Its 15-actions plan fails to address a number of their key concerns (the problem of tax incentives for example) and progress on the actions most relevant to developing countries is still slow.
• Being designed especially for developed countries, developing countries lack the necessary legislative measures needed to address base erosion and profit shifting. They face difficulties in building the capacity needed to implement highly complex rules and to challenge MNCs, and their action is often hindered by a lack of information.
In terms of governance, the OECD is only accountable to its members, and the BEPS process fails to ensure appropriate representation and accountability. Developing countries have been consulted, but consultations on the side-lines cannot compensate for the lack of opportunity to participate on an equal footing.
The need for an Action plan in the fight against tax avoidance and tax evasion in developing countries
Given the importance of better mobilisation of domestic resources and the problems that developing countries face in tackling tax evasion and tax avoidance, the rapporteur suggests a list of strong recommendations that the EP should support, in view of the FfD Conference to be held in Addis Ababa and the range of existing international initiatives to reform the global tax system.
Among them, strengthening financial and technical assistance to developing countries and regional tax administration frameworks; the adoption of strong solutions to enhance transparency and cooperation in the fight against tax dodging, such as an Automatic Exchange of Information mechanism and country-by-country reporting, taking into consideration developing countries needs and constraints; the conduction at EU and Member States’ level of an impact assessment of tax policies on developing countries; the preservation of source countries’ taxation rights when negotiating tax treaties and the creation of a truly intergovernmental body where developing countries could participate on an equal footing in the global reform of existing international tax rules.
MIŠLJENJE ODBORA ZA EKONOMSKU I MONETARNU POLITIKU(*) (8.5.2015)
upućeno Odboru za razvoj
o utaji poreza i poreznoj prijevari: izazovi za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju
(2015/2058(INI))
Izvjestitelj za mišljenje (*): Hugues Bayet
(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika
PRIJEDLOZI
Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:
1. podsjeća na to da je za zemlje u razvoju, ali i za razvijene zemlje, prijeko potrebno da se dobit oporezuje u mjestu u kojem se izvršava gospodarska aktivnost; ističe da to vrijedi i prilikom pregovaranja oko poreznih sporazuma sa zemljama u razvoju;
2. pozdravlja već uložene napore posebno u okviru OECD-a za pružanje podrške zemljama u razvoju u jačanju njihovih poreznih sustava i borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i nezakonitih financijskih tokova;
3. izražava zabrinutost zbog razine korupcije i netransparentne javne uprave u mnogim zemljama u razvoju, čime se priječi da se prihodi od poreza ulažu u izgradnju države, javne usluge ili javnu infrastrukturu;
4. poziva države članice da hitno dogovore zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit koja bi u početku bila obvezna za europska poduzeća i europske zadruge, a kasnije bi bila obvezna za sva ostala poduzeća, osim mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, kao što je predviđeno zakonodavnom rezolucijom Parlamenta od 19. travnja 2012. o prijedlogu Direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB)[1];
5. ponavlja potrebu da se do kraja 2015. sastavi crna lista poreznih oaza i država koje povoljnim poreznim uvjetima narušavaju tržišno natjecanje, uključujući one u EU-u; smatra da bi definicija poreznih oaza trebala sadržavati barem kriterije OECD-a, zajedno sa sljedećim: „omogućavanje poreznih mjera bez poreza ili samo s nominalnim porezima, nedostatak učinkovite razmjene informacija sa stranim poreznim tijelima i nedostatak transparentnosti u zakonodavnim, pravnim ili upravnim odredbama, ili ondje gdje se olakšice odobravaju čak u slučajevima kada ne postoji stvarna gospodarska aktivnost ili značajna gospodarska prisutnost unutar zemlje koja pruža takve porezne olakšice”; nadalje poziva da se definicija osmisli na međunarodnoj razini (npr. u Ujedinjenim narodima);
6. traži od država članica s ovisnim teritorijima i općenito teritorijima koji nisu dio Unije da s njima surađuju na usvajanju načela porezne transparentnosti i da zajamče da ne služe kao porezne oaze;
7. poziva Komisiju da uspostavi program, sličan Fiscalisu i Herculesu, za pomoć zemljama u razvoju u cilju izgradnje njihovih kapaciteta za borbu protiv poreznih prijevara, korupcije, utaje poreza i agresivnog planiranja poreza, što bi posebno trebalo uključivati tehničku pomoć u osposobljavanju u području ljudskih resursa te razvoj administrativnih struktura; ističe potrebu da se takva pomoć pruža na transparentan način;
8. poziva Komisiju da osmisli dodatne inicijative kojima će se poticati odgovorno upravljanje poreznim pitanjima u trećim zemljama, da se suprotstavi agresivnom poreznom planiranju, da riješi pitanje jaza dvostrukog (ne)oporezivanja te da se suprotstavi umjetnim poreznim dogovorima; navodi da se sporazumi o dvostrukom (ne)oporezivanju između država članica i trećih zemalja moraju temeljiti na zajedničkim standardima; inzistira na tome da ne bi trebalo sklapati sporazume o dvostrukom (ne)oporezivanju s poreznim oazama ili područjima koja ne surađuju;
9. poziva tijela EU-a da ne surađuju s onim područjima za koje se smatra da ne surađuju u pogledu poreznih pitanja ili s poduzećima koja su osuđena za poreznu prijevaru, utaju poreza ili agresivno porezno planiranje, na primjer jamčenjem da institucije kao što su Europska investicijska banka (EIB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) više ne surađuju, preko financijskih posrednika, s poreznim područjima koja ne surađuju i koja imaju porezne mjere bez poreza ili s nominalnim porezima, nedostatak učinkovite razmjene informacija s inozemnim poreznim tijelima i nedostatak transparentnosti u zakonodavnim, pravnim ili upravnim odredbama, te na primjer obvezivanjem na to da se sredstva EU-a ne daju poduzećima koja su osuđena zbog porezne prijevare, utaje poreza ili agresivnog poreznog planiranja;
10. podsjeća da su se države članice obvezale da će u okviru milenijskih razvojnih ciljeva čim prije namijeniti 0,7 % svojeg BDP-a službenoj razvojnoj pomoći;
11. traži da Komisija potpuno surađuje s OECD-om, sa skupinom G20 i sa zemljama u razvoju kako bi se riješio problem erozije porezne osnovice i premještanja dobiti te da redovito izvješćuje Parlament i Vijeće o ostvarenom napretku; pozdravlja nadolazeći revidirani Akcijski plan o utaji poreza i izbjegavanju poreza koji će Komisija objaviti tijekom 2015. te poziva Komisiju da podnese prijedlog Direktive EU-a protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti;
12. poziva na to da se, kao dio provedbe novih globalnih standarda, u tranzicijskom i neuzajamnom razdoblju provedu pilot projekti za automatsku razmjenu poreznih informacija sa zemljama u razvoju;
13. nadalje, poziva Komisiju da predloži promjene prava EU-a o trgovačkim društvima i da učinkovito zabrani fiktivna poduzeća uvodeći na primjer zahtjeve u pogledu imovine i ograničenje višestrukih direktorskih pozicija;
14. pozdravlja inicijativu OECD-a nazvanu porezni inspektori bez granica (Tax Inspectors Without Borders) i poziva Komisiju i države članice da sudjeluju u tom projektu;
15. naglašava da je potrebno hitno provesti studiju o učinku međunarodnih poreznih sporazuma i „analizu prelijevanja” (spillover analysis) učinka sustava poreza na dobit država članica i njihovih bilateralnih poreznih sporazuma sa zemljama u razvoju, temeljene na načelima i metodologiji studija koje je prethodno proveo Međunarodni monetarni fond; također poziva na procjenu učinka nacionalnih poreznih politika i subjekata s posebnom namjenom te sličnih pravnih struktura;
16. poziva države članice OECD-a da za svoje vlade sastave kodeks ponašanja kako bi se zajamčilo da se učinkovito upravlja poreznim sustavima te da kodeks temelje na reviziji rada postojeće skupine EU-a za kodeks ponašanja (oporezivanje poslovanja);
17. naglašava da se kreativno porezno planiranje za poduzeća može ograničiti, na primjer uvođenjem obvezujućih globalnih standarda, čime bi se postiglo da se više ne isplate prakse kao što su prijenos dobiti i umjetno smanjenje dobiti;
18. poziva sve države članice da pruže podršku uvrštenju borbe protiv porezne prijevare u razvojni plan za razdoblje nakon 2015.;
19. zahtijeva od država članica da se zalažu za obvezujuću i automatsku razmjenu informacija među nacionalnim poreznim tijelima diljem svijeta;
20. poziva EU i njegove države članice da osnaže načelo prema kojem multinacionalna poduzeća moraju usvojiti izvješćivanje po državama kao standard u svim sektorima i svim zemljama (objavljuje se kao dio njihova godišnjeg izvješća), ali da istovremeno svedu na minimum administrativna opterećenja izuzimanjem malih i srednjih poduzeća;
21. poziva na uspostavu međuvladinog poreznog tijela pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda čiji bi cilj bio zajamčiti da zemlje u razvoju mogu pod istim uvjetima sudjelovati u oblikovanju i reformi globalnih poreznih politika;
22. poziva na brzu provedbu Direktive o sprečavanju pranja novca i Uredbe o prijenosu sredstava; međutim, smatra da i dalje ima prostora za napredak te potiče države članice da iskoriste dostupnu fleksibilnost, kako je predviđeno Direktivom o sprečavanju pranja novca, za upotrebu neograničenih javnih registara koji omogućuju pristup informacijama o stvarnom vlasništvu poduzeća, trustova, zaklada i drugih pravnih subjekata;
23. pozdravlja činjenicu da je u Komisijin paket mjera o poreznoj transparentnosti uvrštena obveza provođenja procjene učinka mogućnosti da se izvješćivanje po državama učini javnim za sve gospodarske sektore; ističe da je potrebno uzeti u obzir troškove toga da se izvješćivanje po državama učini javnim, ali i koristi za europske zemlje i zemlje u razvoju; podsjeća na to da je javna transparentnost ključni korak prema dovođenju u red trenutnog poreznog sustava i izgradnji povjerenja javnosti; snažno potiče Komisiju da zajamči dostupnost tih informacija javnosti.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
6.5.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
43 2 5 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Burkhard Balz, Hugues Bayet, Pervenche Berès, Esther de Lange, Fabio De Masi, Markus Ferber, Jonás Fernández, Sven Giegold, Neena Gill, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Cătălin Sorin Ivan, Petr Ježek, Othmar Karas, Georgios Kyrtsos, Alain Lamassoure, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Marisa Matias, Costas Mavrides, Bernard Monot, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Dimitrios Papadimoulis, Dariusz Rosati, Alfred Sant, Molly Scott Cato, Peter Simon, Theodor Dumitru Stolojan, Paul Tang, Michael Theurer, Ramon Tremosa i Balcells, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Cora van Nieuwenhuizen, Miguel Viegas, Jakob von Weizsäcker, Marco Zanni |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Isabella De Monte, Marian Harkin, Eva Joly, Eva Kaili, Barbara Kappel, Verónica Lope Fontagné, Jacek Saryusz-Wolski, Romana Tomc, Beatrix von Storch |
||||
- [1] SL C 258 E, 7.9.2013., str. 134.
POIMENIČNO GLASOVANJE NA KONAČNOM GLASOVANJU
|
Zastupnici koji su glasovali za: 24 |
PPE: Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Paul Rübig, Davor Ivo Stier, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská
S-D: Enrique Guerrero Salom, Arne Lietz, Louis-Joseph Manscour, Linda McAvan, Norbert Neuser, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira
ECR: Bernd Lucke
ALDE: Beatriz Becerra Basterrechea, Charles Goerens, Paavo Väyrynen
GUE/NGL: Dennis De Jong, Miguel Urbán Crespo
Verts/ALE:Heidi Hautala, Maria Heubuch
EFDD: Ignazio Corrao |
|
|
Zastupnici koji su glasovali protiv: 0 |
|
|
|
Suzdržani zastupnici: 0 |
|
|
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
1.6.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
24 0 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Elly Schlein, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Bernd Lucke, Louis-Joseph Manscour, Paul Rübig |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Miguel Urbán Crespo, Dennis de Jong |
||||